BIBLIOTEKA

ZNANSTVENIH DJELA

STJEPAN ANTOLJAK

59

Redakcija
Mr. JOSIP BELAMARI, NEVENKA BEZI-BOANIC, dr. DUAN
JELOVINA, dr. IVAN MIMICA, dr. IVO PETRINOVIC, dr. KRUNO
PRIJATELJ

HRVATI U PROLOSTI
IZABRANI RADOVI
Izabrao i uredio: Stijepo Obad

Urednik biblioteke
Dr. IVAN MIMICA

Recenzenti
Dr. JOSIP LUI
Dr. IVO PERIC

KNJIEVNI KRUG
SPLIT

1992

CIP-Katalogizacija u publikaciji
Nauna biblioteka, Split
UDK 949.713 + [930.85:929 (497.13 Dalmacija)
ANTOLJAK, Stjepan
Hrvati u prolosti : izabrani radovi / Stjepan Antoljak ; izabrao
i uredio Stijepo Obad ; [kazala sastavio Josip Vrandei]. Split :
Knjievna krug, 1992. 950 str. : ilustr. ; 24 cm. (Biblioteka
znanstvenih djela / Knjievni krug ; 59)
Str, 9 19: Prinos Stjepana Antoljaka razvoju hrvatske povijesne znanosti / Stijepo Obad. Str. 897 910; Bibliografija rasprava i lanaka iz povijesti Stjepana Antoljaka (19331990) / sastavio Stijepo
Obad. Autorova slika. Bibliografske biljeke uz tekst. Kazala.
ISBN 86-7397-079-2
. - - ..

PREDGOVOR
Knjievni krug u Splitu prihvatio je ideju i koncepciju da se tiska zbirka
izabranih radova zaslunoga hrvatskog historiografa prof. dr. Stjepana Antoljaka, posljednjeg sljedbenika zagrebake historiografske kole, koju je
utemeljio akademik Ferdo ii. Uvaeni profesor pisao je i jo uvijek pie o
svim razdobljima hrvatske prolosti, napose o srednjovjekovlju. Najvie ga
zanima Dalmacija, koljevka hrvatske drave, potom Istra, sjeverna Hrvatska, Dubrovnik, Boka kotorska, Vojna krajina i Lika. Od gradova najvie je
istraivao prolost Zadra, u kojemu je u dva navrata vie godina boravio i
znanstveno stvarao.
Prolo je pola stoljea otkako dr. Stjepan Antoljak dariva hrvatsku povijesnu znanost novim prinosima, koji se ponajvie temelje na izvornoj arhivskoj gradi, te su mnogi njegovi radovi u zavidnu historiografskom opusu izdrali znanstvenu kritiku. Iz te bogate produkcije izdvojeno je trideset pet
rasprava i lanaka razliite problematike iz kojih se vidi irina njegova istraivakog interesa. Razvojem historiografije posljednjih desetljea, pronalaenjem novih izvora i uvoenjem suvremenije metodologije rada, dolazi se
do novih rezultata, osobito u multidisciplinarnom istraivanju, koji nisu uvijek u skladu s Antoljakovim zakljucima. U tenji za istinom dobro je da se
potie znanstvena kritika, koju dr. Antoljak dosljedno provodi i zagovara u
svojim radovima i predavanjima.
Ova Antoljakova zbirka probranih radova iz hrvatske povijesti odnosi se
na politiku, gospodarsku, drutvenu i kulturnu prolost od ranoga srednjeg
vijeka do kraja devetnaestog stoljea. Radi preglednosti Antoljakova su Croatica u ovoj knjizi svrstana u pet tematskih cjelina. Jedan dio njegovih radova nije imalo saetke na nekom stranom jeziku, ja sam ih sastavio i dao izdavau na prijevod. Ti saeci odnose se na radove: Grobniki problem u hrvatskoj stranoj historiografiji, Zadar pod vlau istonih Gota, Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri, Nae Skladnije, Kada je nastala prva historija Hrvata, Kada se kod nas prvi put
spommje naziv 'kukuruz', Zadarski katastik 15. stoljea, Pobiranje marturine crkvene desetine i vojine u zadarskom distriktu (1435), Prilog biografiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovia, Novi podaci o hrvatskom
Pjesniku Petru Zoraniu, Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Duknovicu i Jakovu, Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadrani-

ma, Konavoska buna u sreditu jednog dijela evropske diplomacije

1799/1800., Prekosavska Hrvatska i pitanje njezine reinkorporacije
18131822., Kako je nastala austrijska pokrajina kraljevina Dalmacija,
1848. i Zadar, te Narodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji
(1883).
Rad Unsere Sklavinien preveden je s njemakoga na hrvatski jezik, a
Zadarski katastik 15. stoljea pretiskan je kao u predloku, budui se radi
o izvoru na latinskom jeziku, koji e u izvorniku korisnije posluiti istraivaima nego u prijevodu. Tekstovi starijeg datuma su lektorirani, a kasniji su
ostali kako su ve bili tiskani s obzirom na to da je pravopisna praksa ujednaena, te nije-bilo bitnih odstupanja.
Ova zbirka izabranih radova prof. dr. Stjepana Antoljaka sainjena je i
tiskana u znak zahvalnosti ove sredine i tovatelja prema hvale vrijednom istraivau nae prolosti, koji je postavio ili pak rijeio mnoge probleme iz
hrvatskoga srednjovjekovlja i novovjeke povijesti i time obogatio domau
povijesnu znanost. Nadati se da e ova zbirka izabranih radova korisno posluiti znanstvenicima i svima onima koje zanima prolost hrvatskoga naroda.
STIJEPO OBAD

PRINOS STJEPANA ANTOLJAKA RAZVOJU

HRVATSKE POVIJESNE ZNANOSTI
Prof. dr. Stjepan Antoljak ubraja se medu najistaknutije istraivae u
poslijeratnoj hrvatskoj povijesnoj znanosti, osobito na podruju srednjovjekovlja, o emu svjedoe njegova znanstvena dostignua, javna priznanja i
ugled u znanstvenom svijetu.
Porijeklom iz Virja u Podravini, Stjepan Antoljak se rodio u Doboju 29.
kolovoza 1909. u slubenikoj obitelji. Osnovnu kolu pohaao je u Sarajevu,
gimnaziju u Vinkovcima i Zagrebu, a studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je prvi asistent dnevniar na Katedri za povijest. Godine
1935. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom Dalmacija i Venecija
na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu. Sljedee godine je
promoviran u doktora filozofije. Poslije poloenoga dravnog ispita, tri godine kasnije, izabran je za asistenta kod prof. dr. Ferde iia, prof. dr. Ljudevita Hauptmanna i prof. dr. Grge Novaka. U veljai 1941. izabran je za sveuilinog docenta za predmet Hrvatska povijest novijega doba i u tom zvanju
ostao do kraja kolske 1946. godine.
Iste godine postavljen je za direktora Dravnog arhiva u Zadru sa
svrhom da organizira arhivski rad u poruenom gradu. Poslije uvoenja normalnog rada u toj ustanovi, prelazi u Dravni arhiv u Rijeci (1953), u kojemu
je takoer unaprijedio arhivsku slubu. Na poziv Filozofskog fakulteta u
Skoplju (1956) izabran je za redovitog profesora Ope povijesti novoga vijeka, a etiri godine kasnije za redovitog profesora Povijesti naroda Jugoslavije u srednjem vijeku. Njemu pripada zasluga da je na tom fakultetu uveden
kolegij Pomone povijesne znanosti, koji on prvi predaje. Poslije potresa u
Skoplju (1963) s obitelji prelazi u Pritinu, gdje je bio angairan u nastavi na
tamonjem novoutemeljenom Filozofskom fakultetu. Uz dopunski rad na
pritinskom
fakultetu i dalje je ostao u nastavi na Filozofskom fakultetu u
Skoplju.
Po vlastitoj elji i nastojanjima nekolicine istaknutih profesora s filozofskih fakulteta u Zadru i Zagrebu, izabran je za redovitog profesora Ope povijesti srednjeg vijeka na Katedri za opu povijest Filozofskog fakulteta u
Zadru. Kao iskusnom predavau i afirmiranom istraivau hrvatske prolosti, povjerena su mu jo dva kolegija i to Hrvatska povijest srednjeg vijeka i
Pomone povijesne znanosti. Godine 1979. odlazi u mirovinu, potom s obi te-

lji preseljava u Zagreb, gdje u miru u tamonjim arhivskim i bibliotenim

ustanovama aktivno istrauje i objelodanjuje svoje istraivake rezultate.
Jo kao student, mladi Stjepan Antoljak zanima se za struni i znanstveni rad. Svoje rane radove, lanke, osvrte, prikaze i ocjene znanstvenih dostignua drugih istraivaa objelodanjuje u zagrebakoj periodici: Jutarnjem listu, Hrvatskom dnevniku, Gospodarskom listu, Jugoslavenskom listu, zatim u Croatia sacra, Annales de l'Institut francais te Jugoslovenskom istoriskom asopisu u Beogradu i drugim asopisima i novinama. Uglavnom se osvre na gospodarsku i politiku prolost i istaknutije
linosti iz hrvatskoga devetnaestog stoljea, napose na Dalmaciju pod francuskom upravom. Pokretanjem Hrvatske enciklopedije (1941), surauje u
njoj kao vanjski suradnik u obradi vie linosti iz novije hrvatske povijesti,
te razdoblja iz novije hrvatske prolosti, primjerice prve austrijske uprave i
francuske vlasti u Dalmaciji itd. Navedene i druge natuknice korisno su posluile ne samo kao prve korisne informacije iz prirune literature nego i putokazi za dalja istraivanja. Pojavom novog periodika asopisa za hrvatsku
povijest (1943), mladi znanstvenik obogauje i taj asopis prikazima i ocjenama tekue historiografske produkcije, ali i izvornim i preglednim znanstvenim radovima. Korisni su njegovi pregledni prilozi tiskani u knjizi Naa domovina osobito kratki i saeti pregled Hrvatska poviest u tabelama.
Kada je rije o periodici, dr. Antoljak najvie je pisao u listu Gospodarstvo, ali i drugim listovima, primjerice o trgovini u Europi u mlade kameno
doba, prodiranju Egipta u basnoslovno bogatu afriku zemlju Punt, cestovnoj mrei u Rimskom Carstvu, trgovakoj sposobnosti Spliana u srednjem
i ranom novom vijeku, ometanju trgovine od strane Mleana, tursko-dubrovakim trgovakim vezama, udruenjima, cvatu dubrovake trgovake mornarice, arsenalima, kverovima i lazaretima, pomorstvu i trgovini Boke kotorske itd.
Za prvih desetak godina publicistikoga i znanstvenog rada dr. Antoljak
je objavio tri knjige, koje se temelje na dostignuima hrvatske povijesne znanosti, ali i vlastitim rezultatima istraivanja. U prvoj knjizi Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu (1936) autor
raspravlja o Dalmaciji, koja raspadom venecijanske drave (1797) na temelju
odluke mirovnog ugovora izmeu Francuske i Austrije je pripala austrijskoj
zajednici naroda. Poslije viestoljetna odvojena ivota od ostalih hrvatskih
zemalja, od tada se skupa s njima nalazi u okviru iste drave, ali od njih upravno odijeljena. Autor, izmeu ostalog, raspravlja o pokuaju sjedinjenja
Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, ali je ta nezgodna elja Dalmatinaca
od strane viih austrijskih vlasti odbijena. Druga njegova knjiga Pregled
hrvatske poviesti (1942) je zapravo kratak i saet pregled dogaaja iz hrvatske prolosti do 1941. godine. Na tom tekstu dr. Antoljak je radio od 1938. do
1940. godine. To je prvi repetitorij u hrvatskoj povijesnoj znanosti koji kronoloki, pregledno i po godinama vanijim prikazuje prolost hrvatskoga naroda. Mladoga hrvatskog historiografa muio je problem podijeljenosti i
raskomadanosti hrvatskih zemalja, osobito za drugoga svjetskog rata, te je
objelodanio knjigu Dalmatinsko pitanje kroz vjekove (1944) u kojoj iznosi
10

viestoljetne hrvatske tenje iz Dalmacije, koljevke srednjovjekovne drave,

za sjedinjenje s ostalom Hrvatskom i Slavonijom. Knjiga se temelji na dostignuima historiografije, tiskanim izvorima i vlastitim istraivanjima, te se
u njoj nalazi gotovo sve to je o tom problemu do tada napisano.
Prijelazom iz Zagreba u Zadar (1946) na dunost direktora Historijskog
arhiva, dr. Antoljak doivljava zaokret u znanstvenoistraivakom radu. Od
tada sve se vie okree izvornoj arhivskoj gradi, te se rezultati njegovih buduih istraivanja uglavnom temelje na toj dokumentaciji. Dr. Antoljak je
prvi hrvatski historiograf koji je poblie upoznao fondove Historijskog arhiva u Zadru i koristio za svoje radove. Za nekoliko godina boravka u Arhivu,
sakupio je zavidnu gradu, na temelju koje je objavio nekoliko radova iz srednjega i novog vijeka, osobito Dalmacije i Dubrovake Republike.
Odlaskom u Rijeku (1953) dr. Antoljak je nastavio arhivski rad u tamonjem Historijskom arhivu, proirujui svoj istraivaki interes na sjeverozapadni hrvatski prostor, koji je slabo istraen. U sljedeih nekoliko godina
objavio je vie radova koji se temelje na gradi iz rijekoga i zadarskog arhiva
0 politikoj i kulturnoj povijesti Istre, Dalmacije i ostale Hrvatske, vezama
Rijeke i Zadra u srednjem vijeku, historijskoj topografiji i toponomastici zadarske i ire okolice. Nastavlja istraivanje ivotopisa hrvatskih knjievnika
1 umjetnika u Zadru i Trogiru. Pokretanjem Enciklopedije Jugoslavije (1955)
nastavlja leksikografski rad, obraujui nekoliko linosti iz hrvatske prolosti. Za rijekoga razdoblja pojavila se njegova knjiga Bune puana i seljaka u Hrvatskoj (1956) u kojoj se ponajvie raspravlja o poloaju i otpori.ma hrvatskih kmetova i kolona od ranoga srednjeg vijeka do potkraj devetnaestog stoljea. Knjiga se temelji na rezultatima historiografije, tiskanih
izvora i vlastitih istraivanja i spada medu prve takve vrsti u hrvatskoj povijesnoj znanosti.
Poslije dva desetljea arhivskoga i znanstvenog rada u arhivskim ustanovama Zadra i Rijeke, dr. Antoljak ponovo se vraa sveuilinoj nastavi
(1956) prijelazom na Filozofski fakultet u Skoplje. Uz nastavni intenzivno se
bavi i znanstvenoistraivakim radom. Prvih nekoliko godina nastavlja objavljivati radove iz politike, drutvene i crkvene prolosti Dalmacije i Istre,
da bi postupno preao na istraivanje prolosti makedonskog naroda. Tu i
tamo dotie se prolosti Srbije, Hercegovine, Crne Gore i Bosne.
Kao vrsnu poznavaocu tiskanih i arhivskih izvora dr. Antoljaku nije bilo
teko objaviti zbirku izvora na makedonskom jeziku pod naslovom Izvori
za historijata na narodite FNRJ za sreen vek (1962). To je izdanje ponovljeno na hrvatskom jeziku koje glasi Izvori za historiju naroda Jugoslavije.
Srednji vijek (1978). U obje knjige navedeni su izvori za hrvatski srednji vijek. Autor je prvi na makedonskom jeziku objavio Pomoni istoriski nauki
(1966) da bi se etiri godine kasnije ponovilo kao drugo nadopunjeno izdanje. Na srpskom jeziku ta se knjiga javila (1971), a na albanskom Shkencat
ndihmese te historise sljedee godine. U njima je dr. Antoljak znalaki obradio i razvoj pomonih povijesnih znanosti u Hrvata.
Nakon drugog dolaska u Zadar (1969), dr. Antoljak jo se intenzivnije
bavi istraivanjem hrvatske prolosti, te se ini da je to medu najplodnijim

11

razdobljima njegova historiografskog stvaralatva. Suradnik je Hrvatskoga

biografskog leksikona i Enciklopedije Jugoslavije u kojima obraduje vie linosti iz hrvatske politike i kulturne povijesti, dinastije, primjerice Anuvince i Arpadovie, te velikae Babonie. U tom razdoblju ugledala je svjetlo nova Antoljakova knjiga Pacta ili Concordia od 1102. godine (1980) za koja
tvrdi da nisu falsifikat, nego da se dvanaest hrvatskih plemena slobodnom
voljom priklonilo ugarskoj kruni. Uz hrvatsku povijest istrauje i prolost
makedonskog naroda i Albanaca na Kosovu.
U nastavku emo se osvrnuti na odabrane priloge iz njegove bogate produkcije uvrtene u ovu zbirku radova.
Prva tematska cjelina odnosi se na hrvatsko srednjovjekovlje, sadri
osam prinosa iz ranoga i kasnog srednjeg vijeka, koji svjedoe po izvorima, metodi rada i rezultatima istraivanja da se pisac hvatao teih problema, osobito u ranoj hrvatskoj prolosti. U radu Da li je Istra upravo 539. godine potpala pod Bizant, uspjeno odgovara da nije. U sljedeem radu Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri pisac
tvrdi da su se prvi doselili Slaveni, pa Hrvati, koji su prvi stigli do mora. U
toponimiji Istre pronalazi avarsko-slavenske tragove. Prihvaa tezu da su se
Hrvati naselili u Istri za cara Heraklija i u ranom sedmom stoljeu zaposjeli
vei dio Istre. Poslije toga nema slavenskih prodora u Istru, nego u Furlaniju. Istra i Dalmacija bile su u rukama Slavena, to jest Hrvata, koji su tvorili
dvije dravne jezgre: jednu u Dalmaciji, a drugu u prekosavskim krajevima.
Na temelju svestrana prouavanja izvora i kritike revizije literature u
radu Hrvati u Karantaniji, pisac daje znaajan prilog seobi Hrvata iz Dalmacije u prekosavske krajeve u sedmom stoljeu i zakljuuje da su se oni u
pomicanju prema sjeverozapadu naselili i u Karantaniji, gdje su bili povezani s kosezima. U prilogu Pravci kretanja irila i Melodija za vrijeme njihove moravske misije, izmeu ostalog, prvi put se raspravlja u hrvatskoj historiografiji o vremenu njihova odlaska u Moravsku i povratku u Bizant.
Antoljakova rasprava Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I za
hrvatsku povijest X stoljea unijela je velike novine i potakla mogue rasprave. Pisac pomie datiranje prvoga i drugog splitskog sabora, suzuje krug
Tomislavova djelovanja i dogaaja koji mu se pripisuju, te pomie dataciju
kraljevanja pojedinih hrvatskih vladara. Za kralja Kreimira I, iz sredine desetog stoljea, tvrdi da je bio nezavisan vladar.
U irokom izboru tema dao je Kritiki osvrt na dosadanja istraivanja
i saznanja o otoku Pamanu, osvrui se na dosadanja dostignua povijesne znanosti o Otoku u srednjem vijeku i donosei neke nove spoznaje o postanku i razvoju toponima Paman kroz povijest. Autor je nadopunio popis
naselja na Otoku i dao neke svoje poglede na povijesnu topografiju i drutvenu problematiku, osobito kada se radi o zemljinim odnosima na Pamanu,
gdje su hrvatski vladari imali svoje posjede.
Dr. Stjepan Antoljak je uspio razrijeiti takozvani Grobniki problem u
hrvatskoj i stranoj historiografiji, koji se dulje vremena provlaio kroz povijesnu znanost. Jo od esnaestog stoljea vladalo je miljenje, temeljeno
na narodnoj tradiciji, da su se Hrvati sukobili s Tatarima na Grobnikom
12

polju. Autor pobija proizvoljna miljenja i konstatira da o tom sukobu nita

ne znaju suvremeni kao ni kasniji izvori i pisci, pa zakljuuje da je navodni
sukob na Grobnikom polju, blizu Rijeke, u trinaestom stoljeu naprosto izmiljen.
Izmeu ostalih problema hrvatskoga srednjovjekovlja dr. Antoljaka zanima i kontinuitet hrvatske dravnosti nakon pada srednjovjekovne hrvatske drave. U radu Ban Pavao Bribirski Croatorum dominus autor vidi
istaknutoga hrvatskog vladara u kasnom srednjem vijeku. U dokumentima
napuljskog dvora Pavao ubi naziva se dominus, prema tomu on je gospodar, vladar koji upravlja irim podrujem.
Druga tematska cjelina sadri sedam radova koji se odnose na Zadar i
njegovo podruje u srednjem vijeku. Za obaju boravaka u Zadru dr. Antoljak
je napisao vie radova iz srednjovjekovne i novovjekovne prolosti grada i
stalno mu se vraao i kada ne boravi u njemu. Autor prati politiki razvoj
Zadra gotovo kroz itav srednji vijek. Prvi rad odnosi se na Zadar pod vlau Istonih Gota. Na temelju izvorne arhivske grade Antoljak dokazuje da
Zadar u okviru Liburnije i Dalmacija ulazi u sastav nove gotske drave godine 490., za vlade Teodorika, koji je oivio promet i trgovinu. Goti sudjeluju u
gradskom ivotu i upravi. Dalje autor dokazuje da su 538. i 539. godine Liburnija, Istra i Zadar pod Istonim Gotima, a Dalmacija pod Bizantom, tako
da je Liburnija sa Zadrom ostala izvan bizantinske vlasti. Meutim, godine
552. preostali dio Liburnije sa Zadrom u rukama je Bizanta, u kojemu se uspostavljaju stare rimske ustanove. Dr. Stjepan Antoljak je prvi u hrvatskoj
povijesnoj znanosti otvorio taj problem i utvrdio da je za istonogotske vlasti u Zadru bio gotski inovnik podvrgnut comesu provincije u Saloni s graanskom i vojnom vlasti. Budui da od istonogotske vlasti u gradu nije nita ostalo, autor zakljuuje da Zadar nije bio u sreditu interesa istonogotskih vladara kao to je to bila Salona.
Na temelju rezultata historiografije, tiskanih izvora i vlastitih istraivanja, dr. Antoljak je medu hrvatskim povjesniarima ponajbolje obradio Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Po sastavu stanovnitva u stoljeima ranoga srednjeg vijeka Zadar je bio romanski grad, na granici s
hrvatskom dravom. Potkraj ranoga srednjeg vijeka sve se vie slavenizira,
odnosno kroatizira. Koncem osmoga i poetkom devetog stoljea priznaje
vlast Karla Velikog, da bi od 806. ponovo prihvatio bizantinsku vlast, naziva
se civitas, sjedite je bizantinske uprave u Dalmaciji i s ostalim dalmatinskim gradovima (869) sudjeluje u opsadi Barija. Otada plaa Hrvatima danak, a nominalno priznaje bizantinsku vlast. Od kraja devetoga do sredine
desetog stoljea hrvatsko stanovnitvo u njemu sve je brojnije. Poslije 915.
nominalna vlast bizantinskog cara u Dalmaciji i Zadru prestaje. Gradom zavlada hrvatski kralj Tomislav, a prvi u njemu boravi Mihajlo Kreimir I. Potkraj devetoga stoljea slabi mo hrvatske drave, te Dalmacija sa Zadrom
ponovo dolazi pod vlast Bizanta. Tada se osniva benediktinska opatija sv.
Krevana, dolazi do preinake ulica i zgrada radi povezivanja sa crkvom i samostanom, i u tome dr. Antoljak vidi prvi urbanistiki zahvat ne samo u Zadru nego u Hrvatskoj. Od kraja devetoga stoljea Zadar je pod Venecijom, a
13

sredinom stoljea u sastavu Bizanta. U jedanaestom stoljeu grad se iri,

medu crkvama istiu se dvije redovnike, sv. Krevana i sv. Marije, obdarivane od hrvatskih vladara i feudalaca. Slavenizacija grada sve je jaa, jezik puka naziva se Slavenski, to e rei hrvatski. Iako je Dalmacija sa Zadrom
nominalno u okviru Bizanta, stvarno njome i Zadrom upravlja hrvatski kralj
Zvonimir, kao kralj Hrvatske i Dalmacije. Potkraj jedanaestog stoljea ponovo je pod Venecijom, da bi poslije 1102. krunidbom Kolomana u Biogradu
za ugarsko-hrvatskog kralja uao u sastav nove drave.
U radu Heretici u srednjovjekovnom Zadru i njegovoj okolici, AntoIjak dokazuje da nije postojao patarenski pokret ve pojedinci koje vlasti
proglauju hereticima, a koji su povezani s istomiljenicima u ostalim dalmatinskim gradovima i u Bosni.
Zatim slijedi nekoliko priloga o hrvatskom plemstvu i feudima u zadarskoj okolici, zemljinim odnosima, gospodarskoj i drutvenoj strukturi, dai
i tlaci u kasnom srednjem vijeku u tom kraju. U dva rada koja su sadrajno
meusobno povezana Nekoliko primjera o postojanju feuda u zadarskoj
kopnenoj regiji 1409 i Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici
Zadra, autor medu prvima u naoj povijesnoj znanosti raspravlja o postojanju feuda u zadarskoj okolici otkako je Dalmacija dola pod mletaku vlast
u ranom petnaestom stoljeu. O feudima u tom kraju govori se jo u zadarskom Statutu, stotinu godina ranije, koje prihvaaju nove i doputaju zadarskim plemiima da ih stjeu i posjeduju. Prema Antoljakovim istraivakim
rezultatima plemii dvanaest hrvatskih plemena imali su posjede u okolici
Zadra, od Nina, preko Novigrada, do Bribira, Skradina i Biograda, dakle u
Ravnim kotarima i Bukovici, u sreditu srednjovjekovne hrvatske drave.
Ove dvije Antoljakove rasprave temeljne su za stanje i dalje prouavanje feudalizma u kasnom srednjem vijeku u okolici Zadra.
U prilogu Zadarski katastik 15. stoljea dr. Antoljak raspravlja o zemljinim odnosima, gospodarskim i drutvenim prilikama, ivotu feudalaca,
gradskoga puka i vlasima u zadarskom petnaestom stoljeu. Zemljinik je
nastao po naredbi duda Tome Moceniga, a sastavio ga je Teodor de Prandino, gradski kancelar. U njemu se nalaze brojni toponimi, kako na kopnenom
tako i otokom dijelu. Mletake vlasti zadrale su dotadanje politiko ureenje, konfiscirale imetak neposlunih plemia i dali ga svojini pristaama.
Zemljinik sadri podatke o etnikom sastavu stanovnitva u Zadru i okolici,
koje je po imenima i prezimenima hrvatsko.
U hrvatskoj povijesnoj znanosti dugo je vladalo miljenje da se od Gvozda do Neretve nije plaala marturina. U radu Pobiranje marturine, crkvene
desetine i vojine u zadarskom distriktu (1435), s kojim se zaokruuje ova
tematska cjelina, autor dokazuje da se navedene godine na tom podruju pobirala marturina (kuna), crkvena desetina i vojina, te navodi sela u Ravnim kotarima u kojima se plaaju sve tri vrste dae. Od kmetova se ubirala
desetina, marturina, a od pojedinih graana vojina.
U treoj skupini priloga nalazi se sedam radova iz kulturne, knjievne i
znanstvene prolosti, u kojima se raspravlja o nekolicini istaknutih linosti
u Dalmaciji, koje su se istakle na peru, dlijetu ili kistu, od petnaestoga do se14

damnaestog stoljea. U radu Artium et medicinae doctor Federik Grisogono, njegova obitelj i javno djelovanje u Zadru govori se do nedavno malo
poznatom lijeniku, kozmografu, astrologu, filozofu i politiaru. Na temelju
arhivskih podataka i literature autor popunja njegov ivotopis i utvruje da
taj rod vue porijeklo iz dvanaestog stoljea i da je Federik njegov najistaknutiji predstavnik. Raspravlja o njegovoj obitelji, brai i ocu i ispravlja djevojako porijeklo ene. Nije mogao tono utvrditi Federikovu godinu roenja, ali dri da je to 1472. godina, da se prvi put javno spominje (1495) i da je
u Zadru do 1498., potom je u slubi raznih kondotijera, a godine 1507. postao
je Artium et medicinae doctor. Boravio je u Zadru i Veneciji. U Zadru je
gradski vijenik i savjetnik kneza i bavi se astronomijom. Antoljakovi istraivaki rezultati govore o Federiku Grisogonu kao istaknutoj linosti zadarskoga petnaestog stoljea, koji je poznat ne samo medu naim nego i znanstvenim krugovima u svijetu.
Isto tako dr. Antoljak popunio je ivotopis Petra Zorania, drugoga velikog Zadranina, o kojemu se znalo iz njegova djela Planine. U radu Novi
podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniu. Antoljak pobija one autore
koji tvrde da je bio redovnik i da ga treba poistovjetiti s benediktincem Petrom de Albis na Mljetu, tvrdi da je Petar svjetovnjak, ninski notar (1537) i
posjednik zemlje u Privlai. Veina knjievnih povjesniara se slae da se je
Petar rodio (1508), ali se ne slau s godinom smrti, koju ni pisac ovoga rada
ne moe tono utvrditi. Potom raspravlja i o njegovu bratu Jerolimu, kanoniku.u Ninu, djevojci Jagi, koja se zvala Agata, a ne Jele, jer su Planine posveene Jagi.
Tu je i Prilog biografiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovia, kojim pisac nadopunja njegov ivotopis i dokazuje da je roden u Zadru, da se naziva
Zadranin te da je Juraj izmislio da mu je pradjed Bartul darovao tri sela,
Plemie, Brus i Otri Rat, koje je dobio od ugarsko-hrvatskog kralja Bele
zbog zasluga u boju s Tatarima kod Vranika u Lici. Autor je podvrgao kritici
neka ranija miljenja i dokazao, primjerice da pjesnik nije bio upnik glagolja u Novigradu.
Tu su i Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Duknoviu i Jakovu.
Za Ivana Duknovia (Johannes Dalmata) dr. Antoljak tvrdi da je porijeklom
iz okolice Trogira odakle se u Trogir doselila i njegova obitelj. Prvi put se
Ivan spominje 1490, a posljednji put 1508. godine. Otac mu Stjepan kupio je
od trogirskog graanina Jerolima Teste selo Dragane u okolici Trogira. Prema tomu Ivan Duknovi je bio Hrvat. Poslije godine 1508. odselio je u Anconu. Za Jakova pisac nije mogao utvrditi prezime jer se spominju tri Jakova iz
razliitih vremenskih razdoblja. Dr. Antoljak se opredjeljuje za Jakova sina
Florija iz Trogira, koji je mogao biti drug Ivana Duknovia.
U radu Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji, pisac ispravlja i upotpunjuje ivotopise ove dvojice zadarskih slikara. U naoj znanosti
krivo se udomailo miljenje da se Andrija preziva Meduli. To miljenje je
pogreno unio u znanost Ivan Kukuljevi. Nasuprot tomu dr. Antoljak tvrdi
da Andrija nosi ime po djedu Andriolu, koji je talijanskog porijekla iz pokrajine Forli, te prema tomu nije Meduli nego Meldola. Andrija se rodio u
15

Nadinu ili Zadru oko godine 1500., a od godine 1515. mirno ivi u Zadru kod
crkve sv. Stjepana u blizini Citadele. Od brata i sestre nasljeduje dio imanja
na doivotno uivanje. U prosincu 1500. je umro. Markantonije ili Marko Antonije je njegov brat, slikar. Nasuprot Brunelliju i Pragi, Antoljak tvrdi da su
Andriji i Markantoniju ene Hrvatice. Obojica,su roeni i odgojeni u Zadru.
Na temelju zabiljeaka iz pisama i spisa pronaenih u ostavtini rapske
obitelji Nimira i ime Ljubica, dr. Antoljak u radu Arhivske zabiljeke i
marginalije o Markantunu de Dominisu izmeu ostalog utvruje da se
Markantun dopisivao s generalnim providurom Filipom Pasqualigijem. U
drugim dokumentima za njega se kae da je bio heretik. Pisac tvrdi da se
Markantun rodio 1560, a ne 1566, i da je umro 1624. godine. Ostavlja otvorenim nekoliko pitanja na koja bi budui istraivai trebali odgovoriti, primjerice koje reformirane crkve je pristaa, koliko ima brae i sestara, zato se
na putu po Italiji (1616) preziva Marin Lukari Dubrovanin, kakav je njegov
odnos kao primasa Dalmacije i itave Hrvatske, prema biskupima i nadbiskupima Dalmacije, nadalje kako se odnosi kao pisac prema znanstvenicima i
knjievnicima u Dalmaciji te oslobodilakim pokretima na Balkanu. Prema
tvrdnji dr. Antoljaka Markantun nikada se nije potpisivao kao Gospodneti
nego de Dominis, te se prema tomu krivo jo i danas u zagradi stavlja za njega Gospodneti. /
Na kraju ove skupine radova je prilog u kojemu pisac utvruje veze povjesniara Ivana Luciusa (Luia) sa Zadrom. Naime, u prikupljanju grade
za svoju knjigu De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, tiskanoj u Amsterdamu sredinom sedamnaestog stoljea, Lucius se obratio dvojici Zadrana, sveeniku Valeriju Ponteu i povjesniaru imunu Ljubavcu. Ponte je, izmeu ostalog, za njega prepisivao isprave iz arhiva samostana sv. Krevana i
sv. Marije, napose kartulare, te spise iz arhiva samostana sv. Ivana Rogovskog i Rogovski kartular. Slao mu je i pohvale koje su se pjevale za velikih
blagdana. Koristio se zadarskim Statutom te spisom Memoriale Paula de
Paulo Zadranina, podacima o iskopinama iz rimskog doba, te najstarijim podacima iz povijesti Zadra, unosei ih u svoje Memorie di Trau, koje je
smatrao dopunom djelu De regno. imun Ljubavac alje mu zbirku rimskih natpisa i raspravlja s njim o hrvatskom kralju Stjepanu III. Pisac uoava neke propuste u Lucijevu radu, primjerice da krivo datira zadarsku povelju iz jedanaestog stoljea, da ne donosi neke druge zadarske listine, grijei
u itanju itd. Meutim, sve to ne umanjuje njegov znanstveni ugled, te je on
po dr. Antoljaku pionir kritikog naina obrade raznovrsnih izvora u nas.
etvrtu tematsku cjelinu tvore est radova koji govore o hrvatskim seljakim otporima feudalnoj klasi i vlasti, te odjecima europskih revolucionarnih kretanja u gradskom drutvu Dalmacije. U prilogu Dosadanji istraivaki radovi o pokretu Matija Ivania i neka novonastala pitanja i problemi o njemu, najprije se pisac kritiki osvre na dostignua historiografije o
tom problemu i pokuava, na temelju vlastitih istraivanja, dati nadopune,
kako bi se to pitanje cjelovito promatralo. Uspjeno je dokazao da je Ivani
napadao na Hvar, da je dolazio u hospicij sv. Jerolima u Rim i da je, po svemu sudei, poslije godine 1514. dolazio na Hvar te da nije gubio vezu s domovinom.
16

Nije mimoiao ni veliku seljaku bunu u Zagorju o kojoj se dosta pie i

miljenja razilaze. U prinosu Nekoliko marginalnih opaski o seljakoj buni
1573. godine, dr. Antoljak zastupa miljenje da je Matija Gubec voda bune,
da je pogubljen (1573), te se poslije toga ne spominje. Prema njegovu miljenju postoji jedan Ambroz kao manji voda bune, kojemu se nita nije dogodilo i koji ivi poslije godine 1573. kao vlasnik imanja.
Dr. Antoljaku pripada zasluga da je otkrio veliki seljaki otpor u Konavlima potkraj Dubrovake Republike i o tome napisao raspravu Konavoska
buna u sreditu jednog dijela evropske diplomacije (17991800). Prema
tvrdnji pisca buna je imala socijalno obiljeje. Za nju se ulo u Beu i Carigradu, te se je o njoj raspravljalo u dijelu europske diplomacije. Uzroke nezadovoljstvu konavoskih kmetova treba traiti u oskudici i siromatvu, koji su
se pobunili protiv odluke dubrovakog Senata da svaki podanik mora kupiti
dvadeset litara soli uz dosta visoku cijenu. estina bune i odnos dubrovakih vlasti prema njezinim vodama pokazuje da je dubrovako drutvo iznutra trulo i da je ona bila nagovjetaj skorog pada dubrovake drave.
Poslije niza vlastitih radova i rezultata drugih istraivaa, dr. Antoljak
je napisao opsenu raspravu pod naslovom Odjeci i posljedice Francuske
revolucije (1789) u hrvatskim zemljama. On je prvi u nas dao cjeloviti prikaz njezina odraza u hrvatskim zemljama od 1789. do 1802. U irem kontekstu prati inicijative za sjedinjenje hrvatskih zemalja.
U radu 1848. i Zadar, prvi je opirnije pisao o previranjima u tom gradu medu razliitim slojevima drutva i kako su Zadrani doivljavali prijelaz
iz apsolutizma u ustavni ivot. Svi su pozdravili svrgavanje Metternicha, ustavne slobode i politiki zaokret. Jedni su gajili simpatije prema revolucionarnim gibanjima u Veneciji, drugi su za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom
i Slavonijom, a trei su za status quo, osobito birokracija. Te nemirne godine ukinuta je Direkcija policije i njezini poslovi su preli na Gubernijum, ustanovljena je Narodna straa i pokrenute novine La Dalmazia costituzionale.
Dr. Antoljak je prvi u hrvatskoj povijesnoj znanosti ukazao na ustanak
(1883) koji je trebao zahvatiti sve hrvatske zemlje i o tome napisao rad Narodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (1883). Naime, signal je doao iz Bosne preko jednog pisma ili, preciznije nacrta kako dii ustanak u
Hrvatskoj, Slavoniji, Hrvatskom primorju i Dalmaciji to ga je primio zagrebaki trgovac Ilija Gutea, te su o tome bili obavijeteni generali Herman
Ramberg, povjerenik za Slavoniju i Hrvatsku, general Apel, ef Zemaljske
vlade u Sarajevu i general Stjepan Jovanovi, namjesnik vlade za Dalmaciju
u Zadru. Trai se pojaanje u vojsci u sjevernoj Dalmaciji, osobito u tvravi
Knin, ali tomu nije mogao udovoljiti car niti ministar unutarnjih poslova.
Dr. Antoljak zakljuuje da je ta Osnova narodnog ustanka u Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji naivno zamiljena, jer prilike nisu bile pogodne u svim
hrvatskim zemljama, a trebala je jaa propaganda u narodu i vojsci i jako
vrhovnitvo.
Posljednje, peto poglavlje sadri_osam radova, razliita sadraja i multidiscipjinarna obiljeja, iz povijesti, diplomatike i obiajnog prava, koji se od17

nose na razliita vremenska razdoblja. U prilogu Nae Sklavinije, pisac

najprije pojanjava taj pojam pod kojim se najprije podrazumijevala Vlaka
kod bizantinskog pisca Teofilakta Simokatesa, ali su ga Bizantinci koristili
kao oznaku za oblasti naseljene Slavenima. Poetkom devetog stoljea spominju se makedonske Sklavinije, koje imaju svoje oblike upravljanja a
formalno priznaju bizantinsku vlast. Ostale Sklavinije protezale su se uzdu
jadranske obale, te su obuhvaale Duklju, Travuniju, Paganiju, Hrvatsku i
Srbiju. Panonska Sklavinija obuhvaala je dio Austrije, Slovenije, Ugarske,
Hrvatske, Bosne i dio Slavonije i Srijema. Ime Sclavonia (Slavonija) nastalo je u jedanaestom stoljeu, a Slavonija sredinom devetnaestog stoljea.
Jadranske Sklavinije graniile su na sjeveru s karantanskom i slavonskom
Sklavinijom. Na kraju se moe rei, tvrdi pisac, da s junoslavenske Sklavinije zauzimale iri prostor nego to se misli i raspravlja u povijesnoj znanosti.
U prilogu Kada je nastala prva Historija Hrvata pisac odgovara da je
ona sadrana u djelu Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio. U tridesetoj i trideset prvoj glavi govori se o Hrvatima, ali tekst nije zavren, kao ni itavo djelo. Trideset prva glava nosi naslov O Hrvatima i
zemlji u kojoj sada obitavaju, gdje se govori o porijeklu, imenu, doseljenju,
pokrtenju, pogodbi s papom, sukobu s Bugarima, hrvatskim gradovima i
njihovoj vojnoj snazi na kopnu i moru do Kreimira I, anarhiji za njegova sina Miroslava, te velikoj Hrvatskoj.
Kada pie o vjerodostojnosti starih isprava, primjerice Pitanje autentinosti pake isprave, koju je kralj Bela dao Paanima, a ovi je s oduevljenjem primili, autor tvrdi da je vjerodostojna. Mletake vlasti nisu je negirale.
Dr. Antoljaka zanimalo je Vransko obiajno pravo te je pod tim naslovom napisao rad u kojemu kae da je to hrvatsko obiajno pravo (kojemu su
tvorci ljudi iz vranskog distrikta) to su ga na molbu vranske varoi i sela toga podruja predstavnici vlasti pregledali, ispitali i prepravili, te godine
1454. potvrdili da se tim Kapitulima moe sluiti zajednica vranske varoi.
Plemstvo i narod ivjeli su i upravljali po tom pravu.
U radu Kada se kod nas prvi put spominje naziv kukuruz pisac odgovara sljedee. Kukuruz se najprije spominje u Aziji, a u Europu je stigao poslije geografskih otkria. U nas se prvi put spominje u Kotoru u 15. stoljeu,
a u Dalmaciju je stigao sljedeega stoljea iz Italije. Meutim, dr. Antoljak
otkriva da se jo koncem dvanaestog stoljea u nas spominje kukuruz, i to u
jednoj ispravi samostana sv. Marije u Zadru. Misli da je kukuruz iz Azije preko Italije stigao u nae krajeve, a ne da je porijeklom iz Amerike. Pouzdano
se zna da je ta kultura na Apeninima poznata jo u jedanaestom stoljeu.
Poslije sukoba interesa velikih sila na istonom Jadranu i povlaenja
Napoleonove Francuske iz ovih krajeva, Dalmacija je ponovo ula u sastav
austrijskog carstva, ali znatno proirena i zaokruena. Poblie o tome pie
dr. Antoljak u radu Kako je nastala austrijska kraljevina Dalmacija. Naime, doavi u posjed Dalmacije i Boke kotorske car Franjo I. nije se sloio s
prijedlogom grofa Franje Saurana, donjoaustrijskog namjesnika, da ove dvi18

je austrijske zemlje budu u sastavu primorske pokrajine sa sjeditem u

Trstu, nego je prihvatio miljenje austrijskog konzula Rajevia da Dalmacija i Boka kotorska te medu njima bive podruje Dubrovake Republike tvore jednu administrativno upravnu cjelinu. To bi bila jedna od austrijskih
krunovina, podijeljena na pet okruja Zadar, Split, Makarska, Dubrovnik i
Kotor koja se dijele na kotare a ovi na opine s guvernerom Hrvatom u
glavnom gradu pokrajine Zadru. Kao slubeni jezik u upravnoj i sudskoj
praksi i nastavi zadran je talijanski. Prijedlog je car prihvatio, te je Dalmacija postala zasebna kraljevina, izdvojena iz Ilirije, a u sastavu zapadne polovice monarhije zvane Cislajtanija.
to se je dogodilo s onim dijelom Hrvatske preko Save odgovara dr. Antoljak u radu Prekosavska Hrvatska i pitanje njezine reinkorporacije,
1813 1822. Prema njegovim istraivakim rezultatima narod je pozdravio
dolazak austrijskih vlasti. Uvodi se hrvatsko-ugarski ustav, te je poslije jedne hrvatske delegacije u Beu na elu s biskupom Vrhovcem car Franjo I.
pripojio (1814) prekosavsku Hrvatsku ostaloj Hrvatskoj. Meutim, nisu se ispunile hrvatske elje da se prekosavska Hrvatska pripoji Zagrebakoj upaniji. Sljedeih godina narod je negodovao, osobito zbog pojaana siromatva
i gladi. Sljedee godine Franjo I. posjeuje Hrvatsku da je pridobije za Austriju. Konano, godine 1822. car je ponovo pripojio prekosavsku Hrvatsku i
primorje, te je tako ona poslije nekoliko godina ivota u Iliriji (18131822)
prikljuena Zagrebakoj upaniji. Ovaj rad dr. Antoljaka prihvaen je u
hrvatskoj povijesnoj znanosti kao temeljni i izvorni prinos za bolje poznavanje politike prolosti toga dijela sjeverne Hrvatske u prvim godinama poslije Bekog kongresa.
Na kraju moe se zakljuiti sljedee. Istraivaka dostignua prof. dr.
Stjepana Antoljaka iroka su raspona: od ranoga srednjeg vijeka do potkraj
devetnaestog stoljea. Svaki njegov istraivaki rad donosi vie ili manje nove znanstvene spoznaje, koje se temelje na nekoritenoj gradi do koje je dolazio u domaim i stranim arhivima i tiskanim izvorima, ali je koristio i dostignua povijesne znanosti. U prosudbama i zakljucima teio je biti objektivan. Veina njegovih radova izdrala je znanstvenu kritiku a lijepi broj njih
je dao poticaj za dalja interdisciplinarna istraivanja. Mnoge istraivake zadatke je uspio rijeiti, druge je ostavio otvorene, pozivajui znanstvenike,
osobito mlade, da na temelju nove grade i modernijih metoda pristupe njihovu razrjeenju. Po sveukupnom svojem radu, dr. Stjepan Antoljak, nestor
suvremene hrvatske historiografije, ubraja se medu najplodnije nae kritike povjesniare, osobito hrvatskoga srednjovjekovlja, te je za pola stoljea
predanoga djelovanja ostavio velik opus i zauzeo asno mjesto u poslijeratnoj hrvatskoj povijesnoj znanosti.
STIJEPO OBAD

19

HRVATSKO SREDNJOVJEKOVLJE

DA LI JE ISTRA UPRAVO 539. GODINE POTPALA POD

BIZANT?

i.
Istom dolaskom na carigradski prijesto Justinijana I (527 565) Bizantinci su se 535. godine primakli prvi put granicama Istre1 koja je pored ostalih zemalja bila pod vlau Istonih Gota.2 Te je, naime, godine carski vojskovoa Konstancijan zauzeo cijelu Dalmaciju i Liburniju3 i privukao na
svoju stranu sve Gote koji su ondje ivjeli. Krajem 536. Justinijanov vojskovoa Belizar osvaja Rim, koji su Goti pod kraljem Vitigesom iste godine4
podsjedali. No njemu su u pomo dola dva bizantinska generala Martin i
Valerijan5 s 1600 konjanika, meu kojima je bilo najvie Huna, te Slavena i
Anta.6 Teko je ita rei o tome kuda su oni proli do Rima. Po svoj prilici
morskim putem, i to iz Dalmacije, koja je bila ve osloboena od napadaja
Gota. Naime, u meuvremenu su gotske ete, pojaane barbarima iz Panonije Savije, prodrle po nalogu kralja Vitigesa prvo u Dalmaciju7 s ciljem da je
1
Bennussi pie da je ona 535. i u 536/7. godini takoer pod Gotima, kako to posvjedouje pretorijanski prefekt Kasiodor (B. Benussi, Nel medio evo, Parenzo, 1897,
3), a gotovo isto tako kae i F. Kos (Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku
I, Ljubljana, 1902, XV, 16-18).
2
Naime, na poetku rata s Bizantom (535) Istoni Goti su, kako pie Prokopije,
gospodovali Sianima, Posavcima, Karnima, Norianima, Daanima i Panoncima, tj.
svim tim narodima koji su ivjeli daleko do Jonskog (Jadranskog) mora. Uz to su Goti,
po njemu, pored Italije vladali jo i zemljom od Draa preko Prevalisa, Dalmacije, Liburnije, Istre i Venecije sve do Dunava (Procopii De bello Gothico, Opera omnia II, ed.
Haury, 82).
3
udno je pisanje Prokopija koji pod 535. godinom tvrdi da je Konstancijan zauzeo cijelu Dalmaciju i Liburniju, a pod 536. navodi, kako je ve reeno, da je zauzeo
zemlju izvan Jadranskog mora sve do Liburnije (Procopii o. c., 38, 81).
4
Ni iz ega se ne moe iz Prokopijevog djela poput Kosa zakljuiti da je to podsjedanje i pomo Belizaru bila 537. godine (F. Kos, o. c. I, 15). Naprotiv je oito da se
to dogodilo 536. godine (Procopii o. c., 159).
5
1 539. godine Slaveni u Belizarovoj vojsci pod Valerijanom podsjedali su i osvajali grad Osimo (Procopii o. c., 268 275).
6
Procopii o. c., 38, 81, 84, 85, 130.
7
Kos pogreno datira taj upad s 537. godinom (F. Kos, o. c.. I, XV, 14).

23

vrate natrag. Jedan od njegovih vojskovoa Uligisal8 uao je ak u Liburniju,9 gdje je bio poraen.10 Ujedno je ba zaslugom Konstancijana potuena
gotska mornarica kod utvrene Salone (536, god.),11 koja je odolila Gotima i
s kopna, i tako se oni moradoe povui.12 Kuda je gotska vojska prolazila, jer
i Prokopije o tome nita ne donosi, teko je takoer neto stvarno rei. Moda je ipak prela preko Dalmacije, Liburnije i Istre u Italiju, praena ostacima svoje poraene ali ne i unitene mornarice, iji je veliki dio laa i dalje
mirno poivao u ravenskim vodama.
Ba" 537. godine gotska napredna pokrajina Istra, nazvana ravenskom
Kampanjom, urodila je uvelike vinom, uljem i itom. To se sve otkupilo za
dravu koja se ponosila tom zemljom i od nje imala koristi u svakom pogledu. U Istri je medu njenim provincijalcima tada vladao blaeni mir i kao da
je se nisu ticali ratni neuspjesi njenih gospodara Gota u susjednoj Liburniji i Dalmaciji. Svakako su Istrani bili tada ne samo vrlo marljivi i dobro situirani ratari, nego i spretni trgovci, bogati posjednici i odlini gostioniari i
ugostitelji, a njihova morska obala bila je posuta krasnim vilama, palaama
i kupalitima.13

2.
Da ni 538. ni 539. nije Istra jo u rukama Bizantinaca, moglo bi se posredno zakljuiti iz triju injenica. Prva je, to Prokopije pie izriito, kako
smo ve vidjeli, samo o osvojenju Dalmacije i Liburnije, ali ne i Istre, iako je
usporedo s njima 536. godine kao zemlju napose spominje. Druga je, to Prokopije donosi da je 538. rimski senator Vergentinos na bijegu iz Milana preko Venecije i zemlje toga plemena sa svojom pratnjom odjedrio u Dalmaciju, a odatle je otiao caru Justinijanu.14 Iz toga ve podatka moe se posredno zakljuiti da tada Istra nije bila bizantinska. Trea je, kada je Belizar htio
podsjesti Ravenu 539. godine, on je poslao onamo svoga generala Magna, ko8

ii takoer pogreno stavlja tu Uligisalovu ekspediciju u 537. godinu (F. Sii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 173).
9
U Cod. Laurent. Prokopijevog djela stoji napisano (Procopii o. c.,
38).
10
Procopii o. c., 85.
11
Svakako se je to, kako se vidi iz Prokopijevog teksta, dogodilo te godine (Procopii o. c., 159), a ne 537. kako to pie F. ii (o. c, 173) i F. Kos (o. c. I, XV, 14, 15). Cessi
pak stavlja taj dogaaj ak u sredinu 536. godine (R. Cessi, Le vicende politiche
dell'Italia medioevale I, Padova, 1938, 110).
12
Procopii o. c., 85.
13
F. Kos, o. c. I, 18, 15-17. Od etiri ta Kasiodorova pisma, ono njegovo pismo
upueno provincialibus Istriae po indikciji I. stavlja u 538. godinu Negri (G. Negri,
Memorie storiche della citt e diocesi di Parenzo, Atti e Memorie della Societa istriana di archeologia e storia patria III, Parenzo, 1887, 157, a posredno tako datira i C. De
Franceschi, L'Istria, Parenzo, 1879, 488). Meutim, Kos, koji donosi sva ta etiri pisma, prvo stavlja pod datum 533 537, a ostala tri izmeu 1. IX. 537. i I. IX. 538, dok
Kandier, koji ima samo ta zadnja tri, stavlja ih u 538. godinu (P. Kandier, Codice diplomatico istriano I). No ja datiram sva ta pisma po indikciji I. s 537. godinom, jer po
povezanosti i logiki ona svakako spadaju prije u tu negoli u 538. godinu.
14
Procopii o. c., 82, 247.

24

me je naloio da sa svojom vojskom doe blizu toga grada i da strai na obali rijeka Pada, te da tako sprijei Gotima ubudue da odande alju hranu.
15
Drugi pak general Vitalij, koji je takoer s vojskom onamo doao iz Dalma16
cije, uvao je drugu obalu te rijeke. Iz tih dvaju podatka vidimo da je Istra
u to doba i dalje vrsto u rukama Gota, jer da je drugaije svakako bi to naveo Prokopije, kako to ve prije pie glede Dalmacije i Liburnije. Uz to, kako
e bizantinska vojska, sve da je i ila preko Istre, proi jo onim dijelom Furlanije i Sjeverne Italije koja je u vlasti Gota?17 Prema tome otpadaju sve
Kandlerove18 kombinacije, kao i one F. Kosa, o njenom eventualnom osvojenju u to doba,19 kao i ostalih.20 Jo neto to pojaava ovu moju tvrdnju
15
ima za taj izraz Prokopije, a tu istu rije upotrebljava i onda kada govori da je 544. godine Belizar iz Pule otiao svojim brodovljem u Ravenu (Procopii o. c., 275, 340).
16
Procopii o. c., 275.
17
Ta i 552. godine Narzes, koji je preao preko Istre, nije mogao proi kopnenim
dijelom pokrajine Venecije kojim su gospodarili Franci (Procopii o. c., 632, 633)
18
Tako on jo 1850. pie da je Belizar 539. godine osvojio Istru od Gota i da je ona
podvrgnuta ravenskom egzarhu, te da je spojena s Primorskom Venecijom sa magistrom militum kao upraviteljem. Nadalje da je vjerojatno da je i Labin ujedinjen s Istrom (Fasti istriani ehe abbracciano anche Trieste, L'Istria, Trieste, 1850, br. l, str. 7).
Ovo sve do upraviteljem ponavlja i 1855. godine u poglavlju Annali del Litorale con
indicazioni di awenimenti ehe giovano alla storia di questa provincia knjige Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale (Trieste, 1854,10). Interesantno da
i u svome posmrtno izalom djelu Le istorie di Trieste Kandier govori kako je 539.
Belizar poao protiv Gota da im ponovno preotme Italiju, te je s brojnom mornaricom preao Dalmaciju i doao u Pulu, zauzeo itavu Istru a da mu se nitko nije opirao,
i posjetio Akvileju (P. Kandier, Le istorie di Trieste I, Archeografo Triestino III NS
VIII, Trieste, 1919, 86).
19
F, Kos, o. c. I, XVI, 20.
20
De Franceschi (o. c. 73) pie da je Istra osvojena 539. godine i spojena s Primorskom Venecijom pod upravom posebnog magistra militum, dok Luciani slijepo slijedi
Kandlera (T. Luciani, Albona, Venezia 1875, 12). Benussi kae daje ona 539. osvojena
od Bizantinaca i da je u II. i III. ekspediciji sluila kao baza za vojne operacije i mjesto
za postrojavanje onih eta odreenih da iz Gornje Italije napadnu istonogotsku vojsku i grad Ravenu. Malo zatim iznosi da je Istra te godine osvojena od Vitalijana i tako je pala pod bizantinsko gospodstvo (B. Benussi, o. c., 2, 4, 7). Tamaro (La Venetie
Julienne et la Dalmatie I, Roma, 1928, 120), naprosto slijedi Benussia u godini osvojenja te zemlje. Kostreni pie da je 539. Istra pala u ruke bizantijskog vojvode Belizara i tim dogaajem rijeena je njena sudbina sve do 751. godine, kada su je Bizantijcima oteli Langobardi (M. Kostreni, Statuti istarskih gradova i otoka, Savremenik,
XIV, Zagreb, 1919, 541). Benussi i 1924. godine donosi da je Vitalijan zauzeo Istru, koja je 539. dola pod grko gospodstvo (B. Benussi, L'Istria nei suoi due milenni di storia, Trieste, 1924, 88), a Gruber (Povijest Istre, Zagreb, 1924, 8), kae da je Vitalijan, zapovjednik u Iliriku, kada je iao u Italiju da se spoji s Belizarom preao preko Istre i
tom prilikom ju je pripojio bizantinskom carstvu (539.). ii, (o. c., 320) govori da je
Bizant oko 539. podvrgao pod svoju vlast ostalu Italiju, Istru i Dalmaciju i u Veneciji i
Istri postavio na elo vojniko-civilnog upravitelja s titulom magister militum, inae
zavisna o egzarhu u Raveni. Pirchegger istie da je Istra od 489-539. bila gotska, a od
tada do 751. bizantinska (H. Pirchegger, berblick ber die territoriale Entwicklung
f^nens, Erluterungen zum Historischen Atlas d. sterr. Alpenlnder 1/4 (1929), 489).
M. Rojni stavlja da je d 539. dalje Istra pod Bizantom (Historija naroda Jugoslavije
f,/.agreb,
1953, 218), a Ferluga slijedi Benussia (J. Ferluga, Nie vojno-administrativne
19s"1106 tematskog ureenja, Zbornik radova Vizantolokog instituta SAN 2, Beograd,

25

predstavlja slijedea injenica. God 539. polazi u Venecije po nalogu Belizara

navedeni Vitalije da ondje predobije to vie tvrdih gradova. I zbilja, iza pada u bizantinske ruke Ravene, u koju je Konstancijan poslan iz Dalmacije,
domogao se je Belizar i Treviza () i tvrava u Venecijama. Ondje
se nalazio s vojskom i Vitalis, koga su ba kod Treviza 540. porazili Goti.21
Dakle, i opet i tu ne govori Prokopije o Istri22 kao to to izravno pie o osvojenju Venecija, a jo prije i Dalmacije i Liburnije.
3.

Istom 544. godine imamo prvi podatak iza 536. godine, gdje se neposredno spominje Istra,23 tj. jedan njen grad, a to je Pula,24 u koju je tada sa svim
svojini brodovljem i vojskom iz Salone, gdje je s Vitalijem,25 strategom Ilirika, sakupio do 4000 ljudi, doplovio Belizar. Ondje je boravio neko vrijeme
organizirajui vojsku. Zatim je s cijelim brodovljem stigao u Ravenu, kuda
je po nalogu cara prvo imao poi da odatle rat na bilo koji nain pokrene.261
taj dakle podatak dokazuje da je Istra jo neosvojena,27 jer bi Belizar moda
21

Procopii o. c., 279, 289, 288, 303.

Isto ne pie ni o Panoniji Saviji da je osvojena od Bizantinaca i iz toga se moe
zakljuiti da je i ta pokrajina takoer kao i Istra ostala jo u rukama Gota.
23
Benussi kae da je Belizar izabrao tada Istru za bazu svojih vojnih operacija da
odatle zaskoi kralja Totilu (B. Benussi, L'Istria nei suoi due milenni. .., 79).
24
Interesantno je da izdava Prokopijevih djela J. Haury u Index nominum kae za nju : urbs in sinu Jonio (Procopii Opera omnia III l, 298), a u zapisniku
crkvenog sinoda u Mantovi od 827. godine, gdje se navodi jedan dogaaj iz druge polovice 8. stoljea, naziva se ona civitas caput est Histriae . .. (J. F. B. M. De Rubels,
Monumenta ecclesiae Aquilejensis, Argentinac; 1740, 417).
25
On je upravo neto prije toga boravio u Italiji gdje je ostavio ilirske vojnike koji su ga po njegovu povratku 544. godine iznevjerili u nastavku borbe s Gotima (Procopi, B. G. ed. Haury II, 337, 342, 343). I odatle se dakle posredno vidi da on svoje Ilire
nije vodio preko Istre ve pomorskim putem.
26
Procopi B. G. ed. Haury II, 337, 338, 340-342.
27
Privilegij porekog biskupa Eufrazija od 24-111-543, koji bi mogao navodno pokazati posredno da je Bizant u to doba vladao Istrom, svakako ne dolazi u obzir. Naime, ta isprava nije sauvana u izvorniku, ve u kasnijim prijepisima (16, 18. stoljee).
Svakako je falsifikat iz 13. stoljea, kako je to svojevremeno pokazao Benussi (gl. B.
Benussi, Privilegio Eufrasino, Atti e Memorie della Societ istriana di archeologia e
storia patria VIII, Parenzo, 1892, 49-86; Isti, Nel medio evo, 191, 192), koji je u tom
ipak na kraju ostao neodluan. U svezi s tim ja u ovdje ipak dodati nekoliko zapaanja o tome privilegiju. Ve sam rekao da ne postoji izvornik ove isprave nego vie prijepisa. U meni poznatim prijepisima, sauvanim iz kraja 18. stoljea, koji se nalaze u
Dravnom arhivu u Rijeci (Parenzo Storia ecclesiastica Negri e Polesini 39) u
zbirci I Libro in cui sono registrati diplomi e privilegi antichi nel capitolo della
cattedrale di Parenzo nalaze se dva prijepisa te listine. U oba stoji Imperante Costantino i Costantino Imperatore. U onom drugom sa strane, usporedo s tim izrazima, napisano je: Flaviano, cosi nel Libro Rosso e nel primo D. C. Taj je prijepis zapravo ponovo uinjen 1224, a ne 1222, kako to piu Benussi i drugi, jer je uz to ta isprava
obnovljena i njoj jo neto dodano i uinjeno 1222. godine u Poreu, a ona je prepisana ponovo 1224. Dakle, nemamo ni izvornik isprave biskupa Adalberta, ve njen mnogo kasniji prijepis sa svima njenim dodacima, a 1519. je ta listina ispitana po revenskom notaru Franji Racchumu. U onom prijepisu zbirke II, Monumenta aliqua ad
capitulum canonicorum ecclesiae Parentinae spectantia, que antiquum ejusdem capi22

26

tuli jus et prerogativam eligendi canonicos ipsius ecclesie non obscure demonstrant
studio et diligentia alumni ipsius capituli collecta anno Domini MDCCLXIX je mjesto toga Imperante Flaviano i Flaviano Imperatore. (Taj je prijepis isto iz 1222, kako to pie Benussi. Uz to sa strane te isprave stoji god. 542 (str. 15), a ta godina pie i u
uvodu navedene radnje (str. 1), gdje se spominje car Flaviano Giustiniano), a tako je
donio i Benussi iz kopije te isprave koju je naao u Libr. I lurium Episc. ecclesiae parentinae (B. Benussi, Privilegio Eufrasino, A t t i . . . VIII, 49), te ju je u cijelosti i objelodanio. Kandier opet proizvoljno stalno donosi Fl. lustiniano (CDI 1-543). Ve ta
kardinalna razlika dovodi nas do pomisli da je to vie negoli sumnjiva isprava, u kojoj
se prijepisi meusobno ne samo u tom izrazu, ve i u drugim brojnim izrazima (npr.
imenima biskupa) nikako ne slau. Nadalje, neki izrazi u toj ispravi ne odgovaraju
tom stoljeu (npr. Romanova i jo neki). Ne samo to. Tommasini isprva datira tu ispravu, koju je naao u porekom arhivu, sa 789. die 24.. U njoj se spominje car Konstantin. Na drugom mjestu on je datira s 24-V-798. i donosi iz jednog prijepisa (ex primo volumine scripturarum ecclesiae Parentinae) u cijelosti. Sada mu je u tekstu
.. .Imperante Costantino ... anno Imperii eius XVI die vero XXIV mensis Martij Indictione V I . . . (G. F. Tommasini, De'Comentari storici-geografici della provincia
dell'Istria libri otto, L'Archeografo Triestino IV, Trieste, 1837, 167, 377-380). Negri
stavlja tu ispravu u 796. godinu (G. Negri, Memorie storiche della citt e diocesi di Parenzo, Atti .. .III, Parenzo, 1887, 170), a tako je jo prije i Ughelli, dok Carli stavlja u
kraj 7. stoljea (B. Benussi, Privilegio Eufrasino, Atti ... VIII, 55), a Vergottin datira
taj eufraziski privilegij s verso 542 i donosi onu Adalbertovu ispravu od 1222, u kojoj
se nalazi i ona od Eufrazija (B. Vergottin, Breve saggio d'istoria antica e moderna della citt di Parenzo nell'Istria, Venezia, 1796, 11, 52 54). Sva ta navedena raznolika datiranja pojaavaju jo vie sumnju u autentinost one listine. U zbirci Chiese e conventi di Parenzo br. 44. (DAR) nalazi se i kopija te isprave (od 54.), gdje je prekrieno
Flaviano, a gore mjesto toga stavljeno Justiniano, te je i to prijepis iz 1224, koji je
uinjen ponovno 1580. godine. Prema tome, ta isprava nije izdana 543 (na osnovi te isprave temelji Kandier, Annali .. .11, svoju izjavu da je pouzdana vijest o kaptolima u
Istri) ve, ako je postojala, to ima malo nade, onda je mogla biti iz 558. godine, kada
odgovara indikcija VI-toj godini, a godine vladanja cara Justinijana su mogle biti krivo napisane (kao to i Benussi navodi: Privilegio . .., A t t i . . VIII, 53) ili ak prepisane.
Svakako ve 559. papa Pelagije I. spominje biskupa Eufrazija kao prijestupnika, ali ne
naznauje odakle je, tj. gdje je on biskup (F. Kos. o. c. 1,59, 60). Po svemu dakle Bizant
ni 543. ne gospodari tim dijelom istarske obale i njenim gradovima, ve e tek kasnije
to postii.
Polesini donosi u svom rukopisnom djelu da Coletti u Italia Sacra od Ughellia (t.
V, 397) i Vergottin (o. c., 68) imaju onu Eufrazijevu ispravu u kojoj stoji: imperante
Costantino Romanorum triumphatore Augusto Anno Imperii ejus XVI. die vero
XXIV. mensis Martio Inditc. VI, dok Negri ima: imperante Flaviano Romanorum Imperatore triumphatore Augusto Anno imperii ejus XVI die vero XXIV mensis Martu
Indict. VI. Stoga Polesini zakljuuje da Flaviano moe biti samo Flavius Justinianus,
car od l-IV-527. i XVI. godina njegovog vladanja je 543., u koju pada i VI- indikcija
(DAR Parenzo storia ecclesiastica Negri e Polesini 39 F. de Polesini, Slle
memorie storico sacre profane della chiesa e diocesi di Parenzo nonche dell'Istria raccolte I (scrltto nel 1856 ovo pisano olovkom), 5, 5a). F. Kos pie da je ta Isprava ponarejena, to nije teko dokazati uzevi za tu argumentaciju u pomo navedenu Benussijevu radnju, te tvrdi da se iz jezika i drugih izraza dade zakljuiti da je ona
izraena na osnovi starog dokumenta u prvom desetljeu 13. stoljea (F. Kos, o. c., l,
21). Babudri iznosi prvo miljenje raznih pisaca, od kojih jedni stavljaju Eufrazija u
kraj 8. stoljea (Ughelli, Rubeis itd.), drugi u 7, a trei u razne godine 6. stoljea, te dolazi do zakljuka, bez nekih jaih argumenata, da je on biskupovao u Poreu c. 530. do
c. 560, kada je umro. Nadalje pie da je eufrazijski privilegij falsifikat, ali vaan historijski izvor za Kronologiju porekih biskupa, navodei da od njega nemamo izvornika,
ve postoje samo tri kopije, i to: dvije u libro Jur. Ep. I, od kojih je jedna pergamena, a druga na listu papira (carta bambagina), dok je trea kopija napisana na pergameni u Libro Rosso. Ona na papiru ima napisano ime cara Konstantina, a ostale
dvije Flaviana (F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la loro cronologia, Atti . . . XXV, Parenzo, 1910, 187 195). Pogatschnig pie da se od eufrazijskog privilegija uvaju tri ru-

27

radije iao kopnom preko nje u Italiju da je ona bila u bizantinskoj vlasti.
28
Ali ni Venecija, a ni Sjeverna Italija, takoer nisu u rukama Belizara, pa je
takoer iskljueno da bi mogao i ovuda proi u zemlju, gdje se imao boriti
pedalj za pedalj zemljita. Uz to se vidi da se on samo zadravao u Puli i nije
dalje nigdje iao po Istri. Kada je Belizar uslijed napredovanja Gota u Italiji
bio prisiljen da privremeno ostavi tu zemlju, on je iz Ravene preko Dalmacije otplovio u Dra (545), gdje je ekao na vojnu pomo iz Carigrada.291 iz toga podatka moemo zakljuiti da nije iao preko Pule ili kojeg bilo dijela Istre, ve je projedrio samo preko Dalmacije. To je i opet posredni dokaz da je
bar vei dio Istre i dalje u rukama sada i te kako pobjedonosnih Gota koji je
dre zajedno s njenim zaleem: Panonijom Savijom, Furlanijom i Sjevernom Italijom.
4.

O tome da li je Pula i dalje ostala vrsto u vlasti Bizanta ili ne, moglo bi
se uvelike raspravljati samo na osnovi nekih prilino sumnjivih izvora.
Jedan od takvih izvora je Agnelli, za koga kae Heller da se nije potpuno
oslobodio lai.30 On u svojoj Liber pontificalis ecclesiae Ravennatis31 iznosi da je car Justinijan, nakon to je stvorio odluku, naredio da papa Vigilije
kopisne kopije, i to: dvije u I. i jedna u III. volumenu (libro rosso) zbirke Jurium episcopalium biskupskog arhiva u Poreu. Prva ima na glavi datum 24--894. i varijantu
Imperante Costantino Romanorum imp., te pisac dri da je nju upotrebio Tommasini u svojem djelu (V, 377). Druga se nalazi u istoj knjizi izmeu drugih spisa biskupa
Adalberta i ona je prepisana od Deperisa, a publicirana od Benussia (Privilegio . . ., Atti
VIII, 49 51). Trea je u III. knjizi, i izraz Fllabiano je ispravljen u Fllaviano, a
razlikuje se od te prve dvije, jer ima naznaenu godinu vladanja XVII, te izraz ab urbe romana i drugi puta umjesto Flaviano pie izraz Mamano. Ujedno Pogatschnig donosi tu ispravu nanovo i interpolacije u njoj stavlja kurzivnim slovima. Iz
nje vidimo da tu glase neki izrazi ovako: Imperante Flav. Jano Imperatore (A. Pogatschnig, Dalle origini ino all'imperatore Giustiano, A t t i . . . XXVI, Parenzo, 1910,
73 78 sama isprava: 76 78). Jednom rijeju, ovdje ima prilino interpolacija koje
ni Kandier ni Benussi nisu htjeli naglasiti u svojim izdanjima, ve su uzeli kao da sve
pripada izvorniku isprave. Gruber (o. c., 9) ne samo da ne sumnja u tu ispravu, ve iz
nje donosi, to je 24-III-543. u Poreu sveenstvo na elu s tamonjim biskupom Eufrazijem (u katedrali u Poreu naao se je natpis na pulvini e sull'arco, koji glasi:
+ Famulus dei Eufrasius antistes temporibus suis agens annum XI hunc locum a
fondamentis domino iuvante sancte ecllesiae catholicae condidit. A. Pogatschnig, o.
c., Atti XXVI, 61). Teko je meutim prosuditi iz kojeg je stoljea, iako Gruber suvereno pie, kako je poreki biskup Eufrazije dao sagraditi (8-V-542.) stolnu crkvu (baziliku
sv. Mavra) u Poreu na mjestu staroga poganskog hrama (D. Gruber, o. c., 9) i svjetovnim glavarima na elu s vojnim metrom ili pokrajinskim vrhovnim glavarom Ivanom
kao i sav puk na skuptini, a u nazonosti carevih povjerenika Konstantina i Laurencija, zakljuilo u pogledu plaanja desetine (D. Gruber, o. c., 9). Sve u svemu taj je privilegij oiti falsifikat iz ve toliko navedenih brojnih razloga.
28
Procopii BG, ed. Haury II, 303 309-320.
29
Procopii BG, ed. Haury II, 352.
"^" J. Heller, Untersuchungen ber einige annalistische Quellen zur Geschichte des
5. und 6. Jahrhunderts II, Neues Archiv der Gesellschaft fr altere deutsche Geschichtskunde
I, Hannover, 1876, 309.
31
Napustio ju je o. 846. godine (F. Kos, o. c. I, str. LXIV).

28

32

33

posveti pulskog akona Maksimijana u Patrasu za ravenskog biskupa i

34
zatim ga je poslao u Ravenu. Drugi je mnogo vaniji izvor Maksimijanova
35
vrlo sumnjiva
darovnica u korist samostana sv. Andrije36 i37 bazilike sv.
Marije38 u Puli.
32

Kos to datira 14. X. 546 (F: Kos, o. c. I, 29), to se poklapa s petom godinom
post consulatum Basilii (Ph. Jaffe, Regesta pontificum Romanorum, Berolini, 1851,
78), dok po indikciji X. je godina 547.
33
Kandier, Annali..., 11, takoer stavlja da je on postao 546. ravenskim nadbiskupom.
34
Agnelli, o. c., Rerum Italicarum Scriptores (RIS) f. 200, t. II, p. III, Bologna
1924, 186, 187. Kos je od tog teksta dao prvo onaj dio koji poinje sa Qui..., a onda
tek Hic... (F. Kos, o. c., I, 29), dok je u Angellia (novo ovdje navedeno izdanje)
obrnuto. Nadalje u Kosa stoji p. c. Basilii..., a u Angellia pacifici Basilii....
35
1 dok Kandier donosi iz Rubeisa odlomak te isprave, koji je on proizvoljno skalupio, stavljajui na njen poetak datiranje anno imperii ejus (se. Justiniani) XX. IX.
Cal. Marias sub (post?) Consulato Basilii (P. Kandier, o. c. 547), F. Kos stavlja na
elo regesta te listine 547 (?) dne 21. februarja, a na kraj IX. Cal. Martii anno
DXLVI (?) sub (?) consulato Basilii (F. Kos, o. c. 1,32). Nadalje prvi ne komentira njenu dataciju, a Kos zakljuuje da datum ne odgovara. Naime 546. god. ne moe biti prava, budui da je Maksimijan posveen za biskupa 14. X. te godine i stoga misli da je ispravna 547. godina (o. c. I, 32). Meutim, ako uporedimo Kandlerovo i Kosovo datiranje, vidjet emo da u prvoga stoji 20-a godina Justinijanove vladavine, a ta je 547.
godina, tj. ako se uzme da je on sjeo na prijestolje u kolovozu 527. godine. Naime car
Justin je uzeo svoga neaka za druga u vladanju ve od travnja (R. Cessi, Le vicende
politine dell'Italia medioevale I, Padova, 1938, 91, to stavlja u svibanj 527), i on mu je
bio suvladar etiri mjeseca. Porro mense aprili ejusdem indictionis (5-ta) aegrotus
imperator Justinus effectus, provexit dum adhuc viveret, in imperatorem Justinianum
filium sororis suae, qui et coimperavit ei mensibus quator. Mense autem augusto ejusdem indictionis quinto Justinus obiit apud Constantinopolim ... (Historia miscella
ab Incerto auctore consarcinata complectens Eutropii Historiam Romanam, quam
Paulus Diaconus multis additis, rogatu Adelbergae Beneventanae Ducis, Valentiani
Imperio usque ad tempora Justiniani deduxit, et Landulphus Sagax, seu quisquam alius continuavit usque ad annum Christi DCCCVI, L. A. Muratorius, Rerum Italicarum
Scriptores I, Mediolani, 1723, 103). Interesantno je to donosi u svezi s tom ispravom
Schnleben. On pie ovo: ... S. Maximianus Ravennas episcopus patria Polensis, Ecclesiae B. V. in Caneto Diaecesis Polensis in Istria fundos quosdam donat 9. Cal. Martij anno 546. subscribunt donationi Macedonius Patriarcha Aquileiensis, Trugiferus
Episcopus Tergestinus, Germanus Bononiensis, Isacius Polensis, Theodorus Brixiensis, ut habet relatio Aloysij Marcelli Polensis Episopi Anno 1658. edita. Hunc donationem factam a S. Maximiano statim atque ad Episcopatum promotus est, colligi potest
ex ejus vita quam descripsit Hieronymus Rubeus. Nam mortuo Victori eodem anno
546. 15. Cal. Martii suffectus dicitur Maximianus eventu sane mirabili... (J. L.
Schnleben, Carniola antiqua et nova 1/3, Labaci 1681, 304), Rubels (o. c. 192.) donosi
taj tekst iz Schnlebena do edita i navodi da u jednoj listini od 4. XII. 1657. na talijanskom jeziku spominje tu ispravu, izdanu u Puli sotto il consolato di Basilio, tj.
bez godine konzulovanja. M. Kos u svojoj radnji opirno raspravlja o toj listini. Tako
on kae da u ispravi ravenatskog patrijarha Maksimijana od 21. II. 547. (?) (ovdje on
netono pie da i Schnleben, o. c. 1/3, 304, ima taj isti datum, citirajui F. Kosa, o. c.
I, t. 38, jer je on datira upravo s 21. II. 546) to ne mora biti prava godina, jer od listopada 546. dalje vlada u Raveni taj patrijarh (V. Scussa, Storia cronografica di Trieste,
Trst, 1863. ; taj je pisac, pie Kos, stavio tu ispravu u 406, a drugi je stavljaju u 524.
godinu). Stoga, zakljuuje Kos, da su sve te godine, s obzirom na doba kada je vladao
Maksimijan, nemogue, te je tako poljuljan i datum 21. II. 547 (M. Kos, Opazke h hronoloki vrsti trakih kofov v srednjem veku (separat), 4). Sto sve to znai? Moe biti daje ta isprava i kasnije izdana, tj. iza posveenja Maksimijana. Nadalje iz regesta u
Schnlebena i u onom u Rubeisa na talijanskom jeziku u poredenju s Kandlerovim

29

Iz kritike obradbe tih dvaju podataka ne iskljuuje se vladavina Bizanta nad Pulom, koju je svojevremeno zauzeo Belizar, po svoj prilici zbog njene strateke vanosti, ali je zato gotovo cijela ostala Istra i dalje bila u rukama Gota.
5.

548. godina bila je osobito kritina za Bizant, a puna uspjeha za ostale

tzv. barbarske narode, a napose Gote. Ta i sam Prokopije kae, kada govori o Langobardima i njihovom doseljenju u Panoniju i Norik i osvajanju Herula, esto sa alou: tako su eto barbari preuzeli vlast od Bizantinaca.39 U
takvoj tekoj situaciji jo je jedno zlo zadesilo Bizantince pod vodstvom Lazara koje je sa 6000 vojnika, najvie Slavena, a neto Gepida i Langobarda, u
Veneciji porazio i pobio Langobard lldiges, doavi onamo u pomo gotskom kralju Totili i njegovom narodu. No nakon te pobjede lldiges se nije
pridruio Gotima, ve se vratio natrag Slavenima, kojima je bio jo prije u
dva navrata bjeao da se sauva od gnjeva lanova langobardske vladalake
kue.40 I taj nam dakle podatak bjelodano pokazuje slabost bizantinskog
oruja, koje je poraeno u Veneciji, gdje je tada valjda ponovo zavladao Totila ili vratio svoju ondje ugroenu vlast. Moda je lldiges doao sa svojim vojnicima iz slavenske zemlje u pomo Gotima u toj kraj upravo preko gotskog
dijela Istre jer nije smio preko Panonije i Norika, gdje su vladali LangobarDa Istra nije ni te godine u vlasti Bizanta, dokaz je i ovo: Indulf, jedan
od vojnika Belizarove tjelesne garde, sran i odluan, preao je kralju Totili i
sastavkom vidimo, kako smo ve spomenuli, da je on upravo bezobzirno ispremijeao
tekst listine i zamijenio biskupe Germana Bononiensis i Teodora Brixiensis u
Germano Aemoniensi i Theodoro Petiensi, to je u komentaru dodue i naveo da
je uinio. Zatim je Kandier, a po njemu F. Kos, dodao ona etiri biskupa iz Schnlebena i ukalupio ih u tekst kod Rubeisa, koji ih na talijanskom dodue spominje, ali u latinskom tekstu zavrava samo sa ... fratribus meis Episcopis etc. te ih je u takvom
izdanju posudio od njega (gl. Rubeis, o. c., 192). Sve me to navodi da ustvrdim da je ta
listina u najblau ruku vrlo sumnjiva.
36
Schnleben ne iznosi u tekstu taj samostan ve samo crkvu s. Marije (o. c. 1/3,
304), dok Rubeis ima obje (o. c., 192), a po njemu i Kandier (o. c. 547) i F. Kos (o. c. I,
32).
37
U tekstu je vel (Rubeis, Kandier, Kos), to se moe prevesti i sa i.
38
Agnelli donosi samo da je Maksimijan sagradio crkvu bi. Marije u Puli, koja se
zove Formosa (Agnelli, o. c. RIS f. 200, ti. II, p. III, 193, 194). Meutim Kandier pie
prvo da je 588. ta crkva izgraena (basilica di S. Maria Formosa o di Caneto in Pola)
darovanjem Maksimijana, ravenskog nadbiskupa, rodom iz Vistra u pulskom ageru
(Fasti Istriani ehe abbracciano anche Trieste, L'Istria V, Trieste, 1850, l, str. 7), a
1855. da je to bilo 546. godine (Annali.. .11). F. Kos, koji ima malo drugaije pisane rijei od novog izdanja Agnellia, kae da je tu crkvu Maksimijan sagradio iza 14. X. 546,
jer je postao tada ravenskim biskupom, i da je toj crkvi darovao 21. II. 547. nekoliko
posjeda (F. Kos, o. c. I, 31). Gruber kae da je ravenski nadbiskup sv. Maksimilijan,
rodom Puljanin, dao sagraditi negdje poetkom 547. u svom rodnom gradu Puli baziliku sv. Marije Formoze ili od Caneta, te je nju kao i samostan sv. Andrije na otoku unutar pulske luke nadario (24. II. 547) zemljitima (D. Gruber, o. c., 9).
39
Procopii BG, ed. Haury II, 444.
40
Procopii BG, ed. Haury II, 455, 456.
30

njegovim Gotima. Na to ga je taj kralj s velikom vojskom i brodovljem poslao u Dalmaciju, gdje je pljakao i ubijao. Kada je bizantinski vojskovoa
Klaudijan, koji je zapovijedao Salonom, doznao da se Goti nalaze kod mjesta ,41 poslao je onamo vojsku s laama, ali su tu Bizantinci bili
poraeni
i pobijeni.42 Krajem pak 548.43 Indulf se vrati s bogatim plijenom
44
Totili.
Taj nam podatak iz Prokopija i suvie jasno govori da je Totila45 bio ne
samo jo uvijek jak na kopnu, ve i na moru. Nadalje je oito da bi, da ve
otprije nije drao u svojoj vlasti Istru ili jedan njen vei dio, bio naredio Indulfu da mu prvo povrati nju, mnogo bliu Italiji, natrag, a ne Dalmaciju koju su Goti jo 535. bili izgubili.

6.
549. godina je takoer u znaku napredovanja Gota i provale Slavena preko Dunava. Iz te godine imamo vijest46 kako su bizantinski vojnici koji su bili poraeni od Gota kod Ravene ostali bez svoga poginuloga vode Vera i bje41

Haury samo kae u indeksu da je to locus maritimus Dalmatiae (Procopii,

ed. cit. III/l, 272), dok Coste, jedan od prevodilaca Prokopijevog djela na njemaki, pie u biljeci da je to ak
Loreto sdlich von Ancona (Prokop, Gothenkrieg. ber2
setzt D. Coste, Leipzig 1903, 254).
42
G. Novak kae da je 548. godine rimska vojska, poslana iz Solina onamo, potukla Gote koji, ukoliko ne poginue, razbjeae se (G. Novak, Prolost Dalmacije I Zagreb 1944, 89).
43
Zaudo Raki taj dogaaj stavlja u 550. godinu (F. Raki, Documenta historiae
croaticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae, 1877, 224).
44
Procopii o. c., ed. Haury II, 457.
45
Pop Dukljanin u svojim redakcijama na latinskom i hrvatskom jeziku, kako je
opisao poraz istarskog i dalmatinskog kralja po Gotima, navodi da je njihov voda Totila (Lucius je komentirajui izdanje Marka Marulia Popa Dukljanina stavio Totilu i
medu Reges Dalmatiae et Croatiae i Reges Slavorum [J. Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Francofurti, 1666, 447]) preao sa svojom vojskom Istru i Akvileju i doao u Italiju: .. .et Totilla per Istriam, et Aquileiam cum suo exercitu transiens . .. (Presbyteri Diocleatis Regnum Slavorum, J. Lucius o. c., 287). Totilla cum
suis in Istriam profectus Aquileiam vastavit... (Marci Maruli Regum Dalmatiae et
Croatiae gesta, J. Lucius, o. c., 304). Dakle, izmeu obaju tih tekstova ima prilino razlike. Samo u tekstu hrvatske redakcije stoji da je to bilo na lit gospodnjih trista i sedamdeset i osmo (Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb, 1950,42), dok u Marulievom latinskom prijevodu djela Regum Dalmatiae et Croatiae gesta je naznaen njegov
ulazak u Italiju Anno Christianae Salutis DXLVII (Marci Maruli, o. c., J. Lucius, o.
c., 304) koji datum donosi i I. della Croce (Hristoria antica e moderna, sacra e profana
della citt di Trieste, Venetia 1698, 519), dok u osnovnoj latinskoj redakciji nalazimo
samo isti taj tekst ali bez datuma (Presbyteri Diocleatis o. c., J. Lucius, o. c., 287). Svakako se taj interesantni podatak i datacije ne mogu ipak uzeti u ozbiljnije razmatranje, jer imamo zato prvorazredni suvremeni izvor Prokopija, koji o svemu tome ne
zna i ne pie nita. Valvasor pie ovo: ... In Pannonien, Dalmatien und in Bosnien
befanden sich die Gothen unter ihrem Koenige glechfalls noch bey einer ziemlichen
Macht. Und dieselbe wuchs allgemacht dermassen wieder zu dass ums Jahr 542 Totilas mit seinem Kriegsheer in Isterreich einbrach viel Staedte und nebst andrem auch
Aglar verwuestete ... (J. W. von Valvasor, Die Ehre dess Herzogthums Krain IV, Laibach Nrnberg, 1689, 233), to, iako je ovdje izneseno, nije vrijedno uope komentirati.
46
Benussi iznosi da se to nalazi u Prokopija pod 550. godinom (Nel medio evo, 5).

31
f

ali kuda su god stigli. Kada su doznali da e carski vojskovoa German doi
onamo kopnenim putem, svikolici su skupljeni u Istri krajem te godine tiho
iekivali njegovu vojsku. Ali uslijed nove provale Slavena preko Dunava ak
u Dalmaciju, moda po nagovoru Totile, po zapovijedi cara German je smjesta odloio svoj put za Italiju (550) i uskoro nenadano umro. Sada je po nalogu Justinijana Ivan, Germanov roak, bio odreen odvesti tu vojsku u Italiju. I on je s vojskom krenuo prvo u Dalmaciju da prezimi u Saloni, jer mu je
izgledalo nemoguim da pri takvom vremenu otplovi morem i doplovi u Italiju, a i zato to nije imao brodova. I sada Ivan konano stie s carskom vojskom u Salonu zakljuivi da ondje prezimi i da odande odmah nakon to
mine zima krene u Ravenu.47 I tako je i bilo48.
Pitanje je sada da li su se ti poraeni bizantinski vojnici mogli razmiliti
po cijeloj Istri (549.) ili samo u njenom jednom dijelu?
Po mome miljenju jedino mjesto kuda su mogli morem iz Ravene bila
je Pula, i ondje su tiho iekivali, ali i nedoekali Germana. Da su ostali krajevi te zemlje u rukama Totile, razabire se iz onog drugog podatka o Ivanovom oklijevanju da pode u Italiju, u koju je htio samo morem, nakon to odvede one vojnike iz Istre, a tada jo nije imao brodova. Nadalje se iz navedenog citata iz Prokopija jasno vidi i to da se on nije usudio iz Dalmacije poi
kopnom preko Liburnije i Istre, a pogotovo Venecije, kako su to mislili ve
navedeni vojnici da e uiniti German. Da je to bilo tako pokazuje i injenica
to je Ivan odmah 551, nakon to je prezimio 550. godinu u Saloni, odluio
to je bre mogue da krene s vojskom na Totilu i Gote. Ali prvo je morao ekati novog carskog vojskovou Narzesa u Saloni. Zatim je s vojskovoom
Valerijanom i s vojskom i brodovima stigao iz Skradina u Ankonu, te pobjedivi Gote vratio se ponovo u Salonu. Ba tada je Totila preko svojih poslanika uzalud nudio Justinijanu Siciliju i Dalmaciju, koje su po njihovoj izjavi jedine ostale nepovrijedene. Franci su, naime, gospodarili jednim dijelom Italije i najveim dijelom Venecije, gdje je Gotima ostao samo mali broj gradova, a Bizantincima jedino primorska mjesta.49 Tada je franaki kralj Teodebret vladao i sjevernom stranom Italije i Panonije50 preko Dunava i meda
Panonije.51
7.
Istom 552. godine Narzes je iz Salone krenuo na Totilu i Gote52 s bizan53
tinskom ogromnom vojskom u kojoj je bilo i Ilira, Langobarda, Herula i
47

Raki, (o. c. 221, 223), krivo donosi da je to bilo 551.

Procopii, BG, ed. Haury , 467-478, 481, 600.
Procopii, BG, ed. Haury II, 600, 601, 603, 609-67.
50
F. Kos (o. c. I, 45) kae da nijedan drugi pisac, osim to sam Teodebert javlja o
tom caru Justinijanu, ne pie da je Panonija ili koji njen dio bio u rukama toga kralja.
Meutim u navedenom pismu, ukoliko je autentino, i suvie jasno stoji da je to sjeverni dio Panonije, koji je iao preko Dunava i meda te zemlje!
51
F. Kos, o. c. I, 44, 45.
52
1. C. F. Manso pie da nije mogao ii s vojskom morem jer je oskudijevao brodovima (Geschichte des Ost-gothischen Reiches in Italien, Breslau, 1824, 268).
53
Pavao Djakon pie da su oni prevezeni u Italiju preko zaljeva Jadranskog mora
i da su se udrueni s Bizantincima tukli s Gotima do njihove propasti, te su se onda
48

49

32

Huna. Kada je bio blizu Venecije, zahtijevao je od tamonjih franakih upravljaa da ga puste preko te zemlje. Ali mu to oni nisu dopustili i on je una54
55
to tome ipak stigao do Ravene. Iz toga se moe zakljuiti da je Narzes
prvi od bizantinskih vojskovoa preao kopnenim putem preko Dalmacije,
Liburnije i Istre.56
Tada je istom dakle cijela Istra konano prela iz gotskih ruku u vlast
Bizanta, iji je vojskovoa Narzes te iste godine potukao Totilu i Gote u Italiji57
Sa svime tim istom sada moemo povezati i razumjeti ono pismo58 koje
je uputio papa Pelagije I. Narzesu,59 i to e nam upotpuniti svu tu sliku. U
tom listu papa podsjea Narzesa to je Bog uinio preko njega u ono vrijeme
kao pobjednici s velikim darovima vratili svojim kuama (G. Vettich, Paolo Diacono,
studi, Archeografo Triestino NS XXII/2, Trieste, 1898-1899, 18). Prokopije samo kae
da ih je kasnije Valerijan otpratio u njihovu zemlju (Procopii BG, ed. Haury II, 661,
662). Kuda ih je proveo, teko je ita stvarno rei. Budui da su Franci, ogoreni neprijatelji Langobarda, zbog kojih jo 552. nisu htjeli ovuda pustiti Narsesa koji ih je u
svojoj vojsci imao (Procopii BG, ed. Haury II, 632, 633), drali veliki deo Venecije,
moda ih je Valerijan provezao onim uskim primorskim trakom te zemlje koji je
drao Bizant, te ih onda otpratio preko Istre u njihovu domovinu.
54
Romanin navodi da je Narzes preao preko bizantinskog teritorija, tj. laguna
od Gradea do Ravene, i detaljno iznosi kuda je od Gradea do ua Pada iao (S. Romanin, Storia documentata di Venezia I, Roma, 1853, 56). Grafenauer zna isto tako toan put kojim je 552. Narses iao u Italiju, a taj je Hruica - Aquileia - Oderzo Treviso Verona (B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda I, Ljubljana 1954, 80).
55

Procopii BG, ed. Haury II, 630-634.

Kandier pie da je on 542. pohodio Istru kada je iao da osvoji Italiju (Fasti istriani..., L'Istria V, l, str. 7). To ponavlja i 1855. godine (Annali. . ., 11) De Franceschi samo kae d a j e preao preko Istre i Venecije 552. godine (C. De Franceschi, o. c.,
73). Benussi, citirajui Prokopija, Mansa i Romanina, iznosi kako Bizant nije imao dovoljno brodova da prevezu najedanput toliku vojsku, te se odluio da se ide kopnom. I
tako je iz Dalmacije ona ula u Istru, a odatle uzdu morske obale Jadrana, prelazei
preko mostova od laa ua brojnih mletakih rijeka, stigla je u Ravenu (B. Benussi,
Nel medio evo, 6). Citirajui Dahna (Origini dei popoli germanici e romanici I, Milan
[s. d.], 349, 350) pie Tamaro ovo: En 552, Narses, voulant eviter les dangers de la
mer, vint de la Dalmatie en Istrie par terre, le long du littoral de Quarnaro, et par la
route de Tarsatica Trieste ou de Tarsatica Aquileia (A. Tamaro, La Venetie Julienne et la Dalmatie I, 121). Gruber (o. c. 8) donosi da je Narzes 552. godine krenuo s vojskom preko Istre i Mletake, koje je opet osvojio za carstvo, u Italiju, gdje je Gote potukao...! ii, (o. c. 173) pie da je Narses proavi Dalmacijom i Liburnijom od
Salone dalje uao s kopnene strane u Italiju, a G. Novak (o. c. I, 89), da je on, nakon
to je sabrao u Saloni veliku vojsku, krenuo kopnenim putem u Italiju.
57
Gl. o tom detaljno u Procopii BG, ed. Haury II, 660-678.
58
Dmmler donosei to pismo datira ga s rujnom 558 560. godine (Epistolae
Merovingici et Karolini aevi I, Monumenta Germaniae historica, Epistolae III, Bero1 1892, 446). Benussi, dajui samo jedan izvadak toga iz Dandola, stavlja ga u 555.
(Nel medio evo, 6), a F. Kos (o. c. I, 62), iznosei ga u obliku regesta, stavlja ga u 559.
59
Dandolo donosei to pismo kae da ga je Pelagije pisao Narsesu (A. Danduli
Chronica per extensum descripta aa. 46-1280, RIS f. 313, Bologna, 1938, 71), a tako isto kau i De Rubeis (o, c., 194, 195, 204) i Benussi, Nel medio evo 6. Meutim. F. Kos
(o. c. I, 62), citirajui brojna djela, gdje se to pismo nalazi i odreuje kome je upueno, pripisuje ga sa sigurnou kao i Dmmler (Epistolae,... 1446) patriciju Valerijanu, sto sadrajno nikako ne odgovara da je pisano njemu, ve Narsesu.
56

33

kada je tiranin Totila posjedovao Istru i Veneciju,'" a Franci su takoer sve

pustoili.61
Kako su pojedini pisci protumaili taj tekst? Rubeis na osnovi toga, a
sluei se i Prokopijem, iznosi miljenje da je jo uvijek oko 552. Istru ili jedan njen dio bio posjedovao Totila i da su takoer Franci ista podruja pustoili.62 I dok Benussi zaudo to ne komentira, iako donosi onaj citat,63 F.
Kos kae da se iz tog pisma moe zakljuiti da je oko 551. ili 551. Totila gospodovao Istrom i Venecijom, a to mu je tim vjerojatnije to je tada poslao
300 laa u Jonsko more, gdje su opustoile vie otoka i mjesta.64 Gruber pie
da je Totili polo za rukom da je opet negdje 551. godine osvojio Mletaku i
Istru.65
Ja bih svemu tome imao samo dodati da je Istra ili vei njen dio do Narzesovog dolaska u nju bila pod vlau Totile, tj. do 552. godine. Ako pak prokomentiram i navedeni tekst, onda je jasno iz njega to je Bog po Narzesu
uinio, kako ga na to podsjea papa, a to je da je pobijedio Totilu i oslobodio
te dvije zemlje ispod njegove tiranske vlasti.
Tako moemo ustvrditi da je istom 552. godine konano cijela Istra dola pod Bizant, koji je tijekom tog i slijedea dva stoljea ipak nije uspio trajno, ve samo povremeno, drati u svojoj vlasti.
U ovoj mojoj radnji ima i nekoliko pretpostavki koje sam pokuao potkrijepiti izvornim injenicama. Svakako se prilino toga moe i pobijati, ali
je to upravo i svrha ovoga moga rada, jer se nai historiari dosad nisu pozabavili tim problemom, o kome su suvereno kazali svoju toboe zadnju rije
samo talijanski historiari, te to njihovo stanovite vlada i danas u povijesnoj znanosti.
Jedno je dakle ipak jasno: nikako ne stoji da je Istra potpala pod Bizant
539. god. ve, po mome miljenju, mnogo kasnije, a da li je to tako vidjet e
se iz narednih drugih kritikih radova iz tog podruja koji e ili potvrditi ovo
moje miljenje, ili ga neto malo vremenski sniziti, ali nikako ne i vratiti u
navedenu dosad zastupanu godinu.

WAS ISTRIA SUBJECTED TO BYZANTIUM

IN THE YEAR 539?
(Summary)

After Justinian's commander Constantianus had conquered the whole

of Dalmatia and Liburnia (535), Byzantium for the first time approached Istria's frontiers. That country was enjoying the most complete peace and
abundance under the government of the Eastern Goths. The author concludes that this region was not subjected to Byzantium in the years 538 and
539, basing this conclusion on Procopius, and he contests the contrary opinions in this matter. Procopius refers to Belisarius' and his army's and fleet's first arrival in Pola in the year 544, which evidences indirectly that a more important part of Istria was still governed by the Eastern Goths who then
owned Pannonia Savia, Furlania and Northern Italy, too. The possibility
that Pola remained now firmly in Byzantine possession cannot be excluded
on the basis of a critical elaboration of two rather doubtful sources. Istria is
not Byzantine either in the year 548, because the Eastern Goths defeated
Justinian's forces in that same Dalmatia which they the Goths had lost
already in the year 535. As a matter of fact, if Istria then had not been still
under the Goths, they would have attempted in that year to get back first
this region, which is much nearer to Italy, than Dalmatia. The year 549 is also marked by the advance of the Goths, who in Italy defeated the Byzantine
forces. The defeated and fugitive soldiers then waited calmly in Istria, and
precisely in Pola, for the imperial commander Germanus. Only as late as
552, when the imperial commander Narses went from Salona through Liburnia and Istria to Italy, was the until then gothic Istria definitively subjected to Byzantium. That is confirmed also by a letter of pope Pelagius I to the
abovementioned commander. The conclusion results clearly from all this:
it absolutely cannot be accepted that Istria was subjected to Byzantium in
the year 539; according to the author's opinion that happened much later.

60

F. Kos tvrdi da je jo 548. kada su Franci zauzeli Veneciju i Norik tada bio njihovoj vlasti, dok na drugom mjestu smatra to samo moguim (o, c. I, 53, 67).
61
U najnovijem izdanju Dandola glasi to ovako: Recolere enim debet celsitudo
vestra, quid per vos Deus fecerit, tempore illo, quo et Ystriam et Veneciam tyrampno
Totila posidente, Francis eciam cuncta vastantibus (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 71), a
u Dmmlera: Recolere enim debet celsitudo vestra, quid per vos Deus fecerit tempore illo, quo et Istrias et Venetias tyranno Totila possidente, Francis etiam cuncta vastantibus (Epistolae . . . I, MGH, Ep. III, 446), to ima isto tako i Kos (o. c. I, 63). U Rubeisa, koji je to uzeo iz Labbeausa Collectione Conciliorum, stoji sve isto, ali mjesto
Istrias ima Istriam (o. c., 194), dok Benussi po starom izdanju Dandolove kronike
(1. V, c. 10, p. 15) donosi zaudo ovako taj citat: Recolere enim celsitudo vestra quid
per vos Deus fecerit tempore illo quo et Istriam e Ravennam (podvukao S. A.) tyranno
Tothyla possidente, Francis cetera cuncta vastantibus (Nel medio evo, 6).
62
De Rubeis, o. c. 195,
63
B. Benussi, Nel medio evo, 6.
64
F. Kos, o. c. I, 49, 63, XVII.
65
D. Gruber, o. c., 8.
34

35

PROBLEMATIKA NAJRANIJEG DOSELJENJA I

NASTANJENJA SLAVENA HRVATA U ISTRI

l.
Za prilino duge vladavine cara Justinijana I (527 565) Slaveni, Langobardi i Avari gotovo neprestano nadiru i pustoe bizantsko carstvo, a napose
Balkanski poluotok. Najuporniji medu njima su Slaveni, koji su tijekom 6. i
u prvim desetljeima 7. stoljea uspjeli da se nasele i ustale na tom poluotoku, pa tako i u Istri, koja je od poetka II. polovice 6. toljea bila u rukama
Bizanta.1
Sada, kada je konano cijela Istra dola pod bizantinsku vlast, ona je isprva bila kako se to moe zakljuiti iz suvremenih pismenih izvora i upravno-politiki2 i crkveno ujedinjena s Venecijom.3
1

Otkada je ona bizantska pokrajina, napisao sam u radnji Da li je Istra upravo

539. potpala pod Bizant, koja e izii u iduem broju Zbornika radova Vizantolokog
instituta SAN.
2
M. L. Hartmann pretpostavlja da je jo uoi provale Langobarda u Italiju na
granicama Venecija postojala vjerojatno istarsko-mletaka istona marka (Untersuchungen zur Geschichte der byzantinischen Verwaltung in Italien (540 750), Leipzig,
1889, 53). P. Kandier iznosi da }e sada postavljen vojvoda (duca) za spojene Veneciju i
Istru, pod kojim je bio magister militum za itavu Istru (Le istorie di Trieste I, Archeografe Triestino (AT) III NS VIII, Trieste 1919, 90). M. Kostreni pie da je Istra pod
Bizantijom bila ureena kao tema, tj. uprava je bila udeena na vojniku (Statuti istarskih gradova i otoka, Savremenik XIV, Zagreb, 1919,541), a D. Gruber kae da je na
poetku bizantskog vladanja u Istri bio na elu uprave i sudstva vojvoda (dux), a na elu vojne vlasti vojni metar (magister militum). Ali nakon dolaska Langobarda graanska okruja pretvaraju se u vojnika podruja (teme) i takva tema postade koncem
VI. stoljea Istra, kojoj je na elu bio vojni metar kao carski namjesnik, podvrgnut
neposredno ravenskom egzarhu, sa sjeditem u Puli. ak dalje nadodaje kako je poetkom VII. stoljea (negdje nakon estih provala Langobarda i Slavena sve do 611.
godine) nastala vrlo prostrana krajina od Trsta do Trsata i Kvarnera, kojoj je na elu
tribun kao i velikim gradovima te pokrajine, a trajala je sve do prestanka bizantske
vlasti u Istri (Povijest Istre, Zagreb, 1924, 19, 20, 22, 23). J. Ferluga navodi da nismo u
stanju da Istri damo neki poseban oblik. Kada je vraena pod bizantsku vlast za vrijeme Justinijana I (527 539), tonije 539, u poetku je, moda, jo postojala, pie dalje, podela izmeu civilne i vojne vlasti karakteristina za Dioklecijanovu i Konstantinovu upravu, ali, u svakom sluaju, ona je trajala vrlo kratko, jer se kroz elo vreme,
dok je Istra u okviru vizantinskog carstva, spominje kao njen upravnik iskljuivo magister militum (Nie vojno-administrativne jedinice tematskog ureenja, Zbornik ra37

U svjetovnom pogledu upravljao je objema zemljama Bizantinac s titu4

5
6
lom patricija, a u crkvenom zajedniki patrijarha. Odlaskom Langobard
iz Panonije, koju su prepustili Avarima, i njihovim dolaskom u Italiju (568)
prestaju i mirni dani za Istru. U nju su Langobardi prvi puta uspjeno upali
po svoj prilici istom 589. godine7 i odante se uz veliku novanu otkupninu i
mirnu nagodbu vratili svojim kuama.8 Tako je Bizant i opet uspio vratiti i
sauvati tu ugroenu pokrajinu.
Upravo kada je ne samo u Raveni i Gradeu, ve i u Istri ponovo buknula strana kuga,9 sklapa novi langobardski kralj Agilulf mir s Avarima.10
U Istri, prilino opustoenoj od spomenute kuge, ujedno i dalje traje
crkveni raskol,11 koji je papa Grgur I. uskoro uspio djelomino ukloniti,12 a
dova Vizantolokog instituta SAN XXXVI/2, Beograd, 1953, 93). B. Grafenauer kae
da Istra sastavlja posebnu obrambeno-upravnu jedinicu bizantske samostalne drave
koja se nikada nije razvila u pravu bizantsku temu, samostalnu pokrajinu na elu sa
strategom, ve se vojna i upravna vlast zdruila u istim rukama i na elu cijele Istre
stoji do konca bizantske vladavine poseban magister militum, koga imenuje car
(Zgodovina slovenskoga naroda I, Ljubljana, 1954, 82).
3
God. 556. bizantska je vojska oduzela Francima uz dio Italije i tu pokrajinu (F.
Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana, 1902, 53). G. Vergottini tvrdi da je Istra u bizantskom periodu sainjavala s Venecijom jednu provinciju, a nakon 568. pokrajina Istra obuhvaala je i preostatke Venecije (Per la revisione
delle liste cronologiche per l'Istria medievale, Atti e memorie della Societ istriana di
archeologia e storia patria XLIX, Pola, 1937, 56).
4
O razvoju te titule, povezane s onom magister militum, pie opirno M. L. Hartmann (Geschichte Italiens im Mittelalter I, Gotha, 1897, 56, 66, 77, 99, 235, 258, 351,
352).
5
F. Kos, o. c. 1,54,58-63.
6
C. de Franceschi ak zna da su s njima ili u Italiju: Gepidi, Svevi, Bugari, Sasi i
Slaveni (L'Istria, Parenzo, 1879, 73). Meutim Pavao akon pie samo da je njihov
kralj Alboin doveo mnogo drugih narodnosti, tako npr. Gepide, Sarmate, Panonce,
Noriane itd. (G. Vottich, Paolo Diacono, studi, AT NS XXII (2, Trieste, 1898-1899,
31).
7
Mnogi pisci stavljaju taj pohod u razdoblje od 587 590. godine.
8
G. Vettich, o. c., 52.
9
G. Vettich, o. c., 62; F. Kos, o. c. I, 133 (o. 592.). U Ivana akona sa strane teksta
stavljena je 591. godina, a G. Monticolo u biljeci kae po Pavlu akonu da je to bila
592 (Cronache Veneziane antichissime I, Roma, 1890, 75). Dandolo je mee izmeu
584. i 602. godine (A. Danduli Chronica per extensum descripta aa. 461280, RIS f.
313, Bologna 1938, 87), a ostali pisci u 587. ili 591. godinu.
10
G. Vettich o. c., 62, 63.
1
' Nazivan u 593, 596. i 599. godinama od pape Grgura I. Histricorum... separatione ili Histricorum scismate ili errore Histricorum ili Histricorum scisma (F.
Kos, o. c., I, 142, 147, 166).
12
F. Kos o. c. I, 142-144, 147, 163-170.
13
Za njega kae B. Benussi, upirui se na Kandlera (Codice diplomatico istriano
(KCDI), 1-804 god.), te pisma Grgura Velikog i na Hartmanna (Untersuchungen...,
57) da je bio podreeni ravenskom egzarhu i da je stolovao u Puli (L'Istria nell'epoca
bizantina, Atti... VII, Parenzo, 1891,421). Hartmann pie da je magister militum Istre
vojniki obuhvaao jo carsku obalu Venecije i Istre (Geschichte... II 1/1, Gotha 1900,
128, 129). A. Tamaro pie da je magister militum Istre postao vrhovnim zapovjednikom Venecije i Istre (La Venetie Julienne et la Dalmatie, I, Roma, 1918, 134). Vergottini kae da se magistri militum, koji su upravljali Istrom do kraja VI. stoljea, imaju
38

13

14

15

od pomoi mu je bio i tamonji magister militum Gulfar, koji bi mogao

16
biti germanskog porijekla.
U meuvremenu su se na veoj ili manjoj udaljenosti od istarskih granica dogodile vrlo znaajne i presudne stvari.
Franaki kralj Hildebert II. imenovao je o. 595. Tasila bavarskim vojvodom (rex). On je uskoro17 s vojskom uao u pokrajinu Slavena (in Sclaborum
provinciam), koje je svladao i onda se s velikim plijenom vratio kui.18
Taj nam mali podatak dokazuje da su se Slaveni naselili u pokrajini, koja je bila na medi bavarske vojvodine, a koja je opet graniila i s langobardskom dravom. Teko je neto konkretno rei o tome koliko je ona prostorno zahvaala. Da li je ta pokrajina bila pod Avarima? ini se da jest,19 a
upravo ti Slaveni su i bili blizu meda gornje Istre.
Po svoj prilici 596.20 godine ponovo je 2000 Bavaraca napalo Slavene, kojima je pritekao u pomo avarski kagan, i sve su ih onda pobili.21 Uto je kasmatrati kao magistri militum Venecije i Istre. No krajem VI. stoljea izvreno je administrativno razdvojenje izmeu ostatka Venecije i Istre i tek odonda dalje magistri
militum, upravljai Istre, imaju se smatrati kao vlast s kompetencijom ogranienom
na samu Istru (o. c., Atti... XLIX, 56). Ferluga donosi da je bio Istrin upravnik iskljuivo magister militum i navodi ih iz pisama pape Grgura dva (Vasilije i Gulfar), a iz
spisa rianskog placita etiri (Konstantin, Vasilije, Stevan, Mavrikije). Nadalje zakljuuje da je taj razvoj shvatljiv, jer je u skladu s optom tendencijom sve vee militarizacije carstva uopte i provincijske administracije posebno. Na jaanje autoriteta i na
sve vee koncentrisanje svih poslova, pa i civilnih, u rukama vojnog komandanta utjecao je i poloaj Istre, pogranine oblasti, u koju su stalno upadali varvari, Langobardi
i Slaveni. Istra je bila do pada Ravenskog egzarhata podinjena Raveni, ali je poslije
toga bila samostalna jedinica pod magistrom. Ujedno Ferluga smatra samo pretpostavkom Bennusija, koji (Nel medio evo..., 29), oslanjajui se na Calisse (II governo dei
Bizantini in Italia) smatra da je pored vojnog komandanta, magistra militum, postojao civilni upravnik Istre, dux, jer dok se magister militum esto spominje u izvorima
ne postoji ni jedan jedini spomen duksa (o. c., Zbornik radova..., XXXVI/2, 93).
14
F. Kos o. c. I, 169, 170. Regest mu je djelomino krivo preveden.
15
Hartmann smatra da je on bio prvi magister militum u Istri, spomenut u izvorima (Untersuchungen... 152). Benussi (Nel medio evo, Parenzo, 1897, 33, 86), Gruber
(o. c., 12) i Ferluga (o. c., 93) krivo dre da je bio i Bazilije isto to i Gulfar. Naime papa
Grgur I. tog prvog oslovljava s vestrae magnitudinis, a takav naslov imali su samo
duces, tj. zapovjednici pograninih trupa (usto su se naslovljavali i sa spec-abiles), a
magistri militum su se oslovljavali s gloria vestra (M. L. Hartmann, Untersuchungen ..., 57). Tamaro navodi da je o. 595. na elu Istre bio prema Jaffeu (Regesta pont.
rom., 134, n. 1024) prvi poznati magister militum Carellus, a poslije njega su, koliko se
zna prema Benussiju (Nel medio evo, 33): Bazilije, Mastalon i Gulfarius (o. c. I, 133).
16
Ch. Diehl ga smatra Ostrogotom (Etudes sur l'administration byzantine dans
l'exarchat de Ravenne (568-751), Paris, 1888, 243, 244).
17
T. j. 595. ili 596. godine. I dok F. Raki sa sigurnou na osnovi izvora, stavlja to
u 595. godinu, tj. kad je Tasilo postavljen za vojvodu (Documenta hitoriae croaticae
periodum antiquam illustrantia, NSHSM VII, Zagrabiae, 1887, 247), F. Kos kae da je
najvjerojatnije to bilo 595 (o. c. I, 144).
18
G. Vettich o. c., 63.
19
To se moe zakljuiti na osnovi onog podatka iz o. 596, kada su Bavarci napali
Slavene (G. Vettich o. c., 55 i F. Kos o. c. I, 148).
20
Na osnovi datiranja smrti kralja Hildeberta (596), Raki stavlja taj dogaaj u
596. godinu (o. c., 249).
21
G. Vettich o. c., 65 i F. Kos o. c. I, 148.

39

gan, koji je vodio prilino teki rat sa Francima u Tiringiji, poslao svoje poslanike u Milan kralju Agilulfu, s kojim je sklopio i mir.22
Tada je umro i ravenski egzarh Roman i naslijedio ga Kalinik,23 koji je s
Agilulfom sklopio primirje. 24 Tada kralj Agilulf sklopi vjeni mir s Francima/
2.

Usred takva relativno prilino mirnog stanja u tom dijelu Evrope, ne

zna se koji je bio razlog da su Slaveni kao jedna vojna cjelina prvi put doli u
sukob u onom kraju bizantinske drave gdje je bio upravo navedeni egzarh
Italije Kalinik.26 No taj ih je pobijedio i papu Grgura I. neposredno izvijestio
o toj svojoj pobjedi, koja je crkvenog poglavara uvelike obradovala.27
Pitanje je samo kada je to bilo. E. Dmmler stavlja to pismo u 598. godinu,28 Ph. Jaffe u prvom izdanju svojih regesta datira to papino pismo u listopad 59829, a u drugom izdanju (Leipzig, 1883, izd. G. Wattenbach) ak u svibanj 599.30 C. Cippola stavlja to pismo u rujan-stud. 598.31 U svibanj 599.
datira i Hartmann,32 a Kukuljevi u listopad 598.33 a tako po Jatteru i Raki.34 Bonussi se opredjeljuje posredno za svibanj 599,35 F. Kos najodlunije
za taj datum,36 a P. Savini stavlja naprosto to pismo u 598. godinu.37
22
Svakako prije travnja 596 (Gl. za to potvrdu u svezi sa smru egzarha Romana:
M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 11). M. Palmerius pie: 595. Agilulphus cum Cacano Hunnorum rege pacem firmat, illam ipse per legatos e Pannonia postulante...
(Liber de temporibus RIS f. 42, t. XXVI, p. l, Citt di Castello 1906, 60). I dok C. Sigonius stavlja to u 597 (Historiarum de regno Italiae libri quindecim, Venetiis, 1574, 39),
Grafenauer stavlja taj mir sa sigurnou u 596. godinu (Ustolievanje korokih vojvod
in drava Karantanskih Slovencev, Ljubljana, 1952, 431; Zgodovina... I, 119).
23
R. Cossi stavlja njegov dolazak umjesto Smaragda u 597. ili 598. godinu (Le vicende politiche dell'Italia medioevale I, Padova, 1938, 158).
24
596. ili 597. (gl. zato potvrdu: M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 11). Benussi
stavlja zakljuenje toga mira u kraj 598 (Nel medio evo, 85).
25
G. Vettich o. c., 65, 66.
26
U pismu od listopada 598. godine zove ga papa Grgur I. Gallinice exarcho Italiae (I. Kukuljevi-Sakcinski, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1874, 30).
27
F. Kos o. c. I, 167.
28
Ueber die lteste Geschichte der Slawen in Dalmatien (549-928), Sitzungsberichte der k. k. Akademie der Wissenschaften Philosophisch-historische Classe 19
Bd, Wien, 1856, 362.
29
U tom izdanju Jaffe stavlja pisma pape Grgura I. Kaliniku i stanovnicima koparskog otoka (F. Kos o. c. I, 165, 166, 167, 168) u jedno pod listopad 589 (Regesta
pontificum Romanorum, Berolini 1851, 126, Br. 1165).
30
B. Benussi, Nel medio evo, 16.
31
Fonti per la storia della regione al tempo della dominazione langobarda
(568-744), Archivio Veneto XIX, Venezia, 1880, 434.
"Geschichte... II/1, 114.
33

34

o. c. I, 30.

o. c., 255.
35
Nel medio evo, 16.
36
o. c. I, 167.
37
II golfo liburnico, Roma, 1921, 31.

40

I dok Raki kae da se iz toga pisma ne moe doznati gdje su Slaveni pobijeeni,38 Hartmann samo pie da je egzarh ratovao protiv njih u Istri.39 Bonussi stavlja u proljee 599. tu provalu Slavena u Istru, koju je obranio sam
ravenski egzarh Kalinik i s grko-istarskim etama odbacio ih preko Alpa, citirajui Cohna40 za taj podatak,41 Taj isti dogaaj stavlja Bonussi u 599. godinu i ponavlja, bez citiranja Cohna, i 1903. godine,42 a 1924. navodi da je zbog
toga bilo veliko veselje ne samo u Istri i Raveni, ve i u Rimu.43 B. Schiavuzzi
ak pie da su Avari i Slaveni 599. i 601. uli u Istru,44 a Tamaro, citirajui
Pavla akona, Dandola i Benussija (Nel medio evo, 16), kae da su 598. Slaveni po zapovijedi Avara i u dogovoru s Langobardima preko Julijskih Alpa
navalili na Istru, vjernu Bizantu, pljakajui i palei, ali da ih je Kalinik
osobno porazio i protjerao obranivi Istrane. Sjeanje na to, kae dalje citirajui De Franceschija (L'Istria, 77) sauvano je u tradiciji istarskog naroda sve do danas o golemom pokolju Slavena na Uki.45 Savini smatra vjerojatnim da je ta bitka bila na Krasu ili na akvilejskom primorju na izlazu
predjela Frigide.46 Gruber pie da su uz vjerske prijepore zaprijetile onda
Istri i provale Slavena (Venda), koji su u to doba doprli sve do susjednih alpskih krajeva (a to su bili dananji Slovenci). Oni su po prvi puta provalili u
proljee 599., ali ih je sam Kalinik suzbio i otjerao natrag u Alpe, a papa mu
je Grgur I. estitao (u svibnju g. 599) na toj pobjedi.47 F. ii kae da je Kalinik jo u proljee 599. obavijestio papu o pobjedama rimskih eta moda pod njegovim vodstvom nad Slavenima, jamano negdje u Istri,48 a P.
Paschini navodi da je u svibnju 599. godine papa estitao Kaliniku to je pobijedio Slavene, koji su oito pokuali prodrijeti u sjevernu Istru,49 M. Kos
stavlja to takoer u svibanj iste godine.50 N. ic pie da su vijesti o Slavenima u Istri sauvane iz godina 599., 600., 611., 641., 642., 670. i t. d. Oni su tada u drutvu s Avarima pustoili mnoge zemlje, pa i Istru, koja je onda bila
bizantinska. Avari i Langobardi su tamo provaljivali samo da plijene, ali
Slaveni su traili ne samo plijena nego i zemljita, stalnih sijela, pa se svaki
put jedan dio njih tu nastanio.51 L. Kirac kae da su prave i kobne bile provale Slavena u Istru od godine 598. ili 599. do godine 611., u kojima naseljuju
Istru, a paralelno i Dalmaciju, te 598, a po nekim piscima godine 599. pro38
39

o. c., 255.

Untersuchungen..., 11.
Die Stellung der byzantinischen Statthalter in Ober-und Mittelitalien, Berlin,
1889 (na alost tu knjigu nisam mogao nai ni u jednoj biblioteci).
41
Nel medio evo, 16.
42
Manuale di geografia dell'Istria, Parenzo, 1903, 81.
43
L'Istria nei suoi due milenni di storia, Trieste, 1924, 85.
44
Cenni storici sull'etnografia dell'Istria, Atti... XVII, Parenzo, 1901, 305.
45
o. c. I, 130.
46
o. c., 31.
47
o. c., 13.
48
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 226.
49
Storia del Friuli I, Udine, 1934, 120.
50
K poroilom Pavla Diakona o Slovencih, asopis za zgodovino in narodopisie
26(1931).
51
Istra II, Zagreb, 1937, 34.
40

41

diru Slaveni s velikom silom u Istru. Ujedno vrlo neuvjerljivo pokuava

konstruirati neke bitke u toj zemlji oko neke kule. Zatim ide tako daleko da
pie kako su na Uki kod kula Boljun, Belaj i Letaj Slaveni godine 599.
smrvili carsku bizantinsku vojsku ravenskog egzarha, poruili do 40 kula po
Istri i maem i ognjem sve unitili. Tom prilikom su pobijeeni mnogo uglednije teko ranjene i pale vojnike i legionare odvukli sa sobom prema zapadu i tu ih na kranski nain pokopali. U dokaz tome i da potvrdi tu narodnu predaju, Kirac donosi ak neka etiri nadgrobna spomenika, koji
govore o legionarima, vojnicima i mladim ljudima, fantazirajui kako su
oni pokopani i dapae dri da im je moda te spomenike postavio i opat Martin, izaslanik pape Ivana IV.52 B. Grafenauer u obliku kronoloke table donosi da su Avari 597. napali Dalmaciju i 598/9. upali u Istru.53 Rojni iznosi da
su se, koliko je poznato, Slaveni u Istri pojavili prvi puta 599 ali ih je bizantinska vojska suzbila.54 U svojoj pak Zgodovini Grafenauer kae da su Slaveni, upravo kada je god. 598 599. vladao mir na zapadnim avarskim granicama, upali u Istru i kroz istrska vrata (Vipavska dolina) ulaze u Italiju.
Malo zatim ak pie da su oni o. 599. i 600. napadali bizantinsku Istru.55 U I.
svesku Enciklopedije Jugoslavije pod naslovom Avari Grafenauer donosi da ve 585. njima podreeni Slaveni stigli su do meda langobardske Italije i zauzeli prva langobardska uporita (Kranj, Meglarje). Avari su ponovo
sklopili mir s Langobardima i (597) prodrli u Dalmaciju, 509. najprije u Istru, a potkraj godine u Trakiju.56 M. Kos pak pie da Slaveni od 509. napadaju bizantsku Istru.57
y
Iz ovog letiminog pregleda o stavu nekih historiara i poluhistoriara o
tom pitanju teko je odrediti tonu godinu prve provale Slavena na ovu stranu bizantskog carstva. Ujedno je presmjelo tvrditi da su oni ba tada upali u
samu Istru, gdje su bili i poraeni.
Moje je miljenje da se to dogodilo negdje na granici ili moda u gornjem predjelu Istre, ali nikako ne u zapadnom dijelu te pokrajine, jer Slaveni jo nisu mogli zauzimati primorske gradove kao ni Langobardi ispoetka
kada su upali u Italiju.58 Jo neto. Tu su vijest o porazu Slavena dostavili papi stanovnici koparskog otoka (de Capritana insula). Njih je naime s tom
59
obavijeu poslao onamo sam Kalinik, kome su oni u Ravenu doli. Znai:
da je bio tada napad Slavena u Istru ili u jedan njen dio, onda bi se iz tog papina pisma to jasno oitovalo ba u svezi s navedenim Kopranima. Nadalje
Kalinik je nad Slavenima iznio pobjede, a ne samo pobjedu, i to u dijelovima

52

Crtice iz istarske povijesti, Zagreb, 1946, 30-32, 122-126.

Nekaj vpraanj iz dobe naseljevanja Junih Slovenov, Zgodovinski asopis IV,
Ljubljana,
1950, 86.
54
Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb, 1953, 218.
55
Zgodovina...I, 119, 120.
56
Enciklopedija Jugoslavije I, Zagreb, 1955, 252.
57
Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1955, 48.
58
Gl. za to potvrdu: G. Vettich, o. c., 31.
59
I. Kukuljevi-Sakcinski, o. c. I, 30.
53

42

koje sam naveo, ili moda i u samoj gornjoj Italiji, to ne bi bilo nikakvo udo kada ve 600. godine Slaveni prelaze preko Istre izravno u tu zemlju.
3.

Upravo kada su Slaveni 600. godine, moda ba u lipnju ili u srpnju, ugrozili Dalmaciju, istodobno su poeli preko Istre60 prodirati u Italiju,61 to je
zabrinulo papu Grgura koji se donedavna radovao njihovu porazu. Iz vrlo
vanog pisma pape Grgura upuenog salonitanskom biskupu Maksimu
(srpanj 600),62 u kome se nalazi navedena vijest o prodoru Slavena, opaa se
da su oni slomili svaku obranu Istre na njenim granicama, a i da su stali
kroz nju prolaziti u samu Italiju63 bez ikakvih zapreka i otpora sa strane Bi60

Kirac razlikuje po dobi dva glavna naseljavanja Istre Slavenima; prvo, koncem estog i poetkom sedmog stoljea, drugo tijekom esnaestog i sedamnaestog stoljea. Zatim kae da su Slaveni otvorili vrata Istre, 598 599. i da se ire po zemlji.-!
dolaze 602, 604. i 611. Uope o tom naseljavanju, koje on povezuje s mnogim pukim
predajama, govori vrlo neuvjerljivo i suvie rodoljubno (o. c. 28, 32 46). Rojni prvo
stavlja provalu Slavena u gornju Italiju u 599. godinu (Istrie, apercu historique, Suak,
1945, 6), a nekoliko godina kasnije samo pie da je teko stei jasniju sliku o rasprostranjenosti Hrvata i Slovenaca u Istri u prvim stoljeima nakon njihova doseljenja.
(Historija naroda Jugoslavije I, 218). M. Kos isprva datira tu provalu u srpanj 600. i pie da su Slaveni provalili preko sjevernog dijela bizantske Istre, koji je napadajuim
Langobardima, Avarima i Slavenima bio najblii. Taj prolaz (aditus) on ubicira u rimskim cestama. One su preko nutarnjeg i transkog krasa, koji on uklapa u sjeverni
dio Istre, vodile u Furlaniju (K poroilom...). God. 1953. M. Kos datira tu provalu u
bizantsku Istru u o. 600. godinu i nadodaje da su zajedno s njima bili i Avari, i tomu je
prvi sauvani spomenu u pismu pape Grgura I. o Slavenima i njihovoj nazonosti na
sjevernom jadranskom primorju. Nadalje kae da je dolaskom Slavena na gornji Jadran Istra ostala pod bizantskim politikim gospodarstvom dobro ureena, s katelima
na moru i unutranjosti, i posadama i romaniziranim stanovnitvom i mogla se opirati monom slavenskom naseljavanju. Hrvatski Slaveni naselivi se oko Kvarnera i
predjela Uke prodirali su u skromnom opsegu u unutranjost zemlje. Malo je vjerojatno da upadom Slavena oko 600. ne bi slijedila njihova penetracija u unutranjost
poluotoka, te kae jo da su se u veem dijelu Istre u VII. i VIII. stoljeu mjesta katela i tomu podreeni okoli, branili i obranili od slavenskog naseljavanja, a u Krasu i
Posoju je to bilo drugaije (Slovensko Primorje in Istra, Beograd, 1953, 40 43). Grafenauer isprva pie da Alpski Slaveni o. 600. prodiru kroz istarski prolaz u gornju talijansku nizinu i da su naselili zalede Trsta, a gradske su naseobine romanske (Historija naroda Jugoslavije I, 82), a zatim u svojoj Zgodovini opisuje kako su o. 600.
Slaveni uli kroz istrski dohod, tj. kroz Vipavsku dolinu u Italiju. Nadalje kae da su
Slaveni u Istri zaposjeli sjeverni dio do iarije i Buzeta. iarija je s Ukom gorom
ostala nenaseljena, i ona je dijelila Alpske Slavene od slovenskih doseljenika koji su
doli u Istru od o. 600. dalje morem i od Rijeke. Odatle su doli preci istarskih Hrvata,
Alpski Slaveni su naselili zalede Trsta, a mjesta su ostala romanska (Zgodovina... I,
112, 113).
61
F. Kos (o. c. I, 171) i ii (o. c., 226) donose tekst toga pasusa ovako: ... quia
per Histriae aditum iam ad Italiam intrare coeperunt..., a F. Buli (S. Gregorio Magno papa nelle sue relazioni colla Dalmazia (a. 590 604), Bullettino di archeologia e
storia dalmata XXVII Supplemente, Spalato, 1904, 16) i Benusi (Nel medio evo, 16)
imaju: ... quia per Istriae aditum iam Italiam intrare coeperunt....
62
F. Buli (o. c., Bullettino ... XXVII, 46, 47) donosi cijelo to pismo.
63
C. Baronius kae da je 601. papa Grgur I. pisao sicilskim biskupima da odravaju litanije kako ne bi ondje dolo do provale barbara, te dodaje da su Slaveni poeli i
Italiju i Siciliju ugroavati (Annales ecclesiastici VII, Venetis, 1710, 131). F. di Manza-

43

zanta. Ali ne zato i od strane Langobarda, preko kojih teritorija i ne idu, ve

e dapae s njima i Avarima neto kasnije zajedniki upasti u tu cijelu pokrajinu.
Prema tome nas jo zanima odakle su oni doli, kuda prodiru i koji je to
Histriae aditus. Slaveni ulaze iznad Rijeke u Istru, u koju se i danas tako
ide, te su se onda ratrkali po njoj i valjda stali prvi put dolaziti do ispod njenih primorskih veinom utvrenih gradova, a najvei dio Slavena iao je
onom cestom do iznad Trsta i onda ulazio u Italiju du primorskog dijela Venecija, koje su bile jo u vlasti Bizanta, tj. ravenskog egzarha. Da su oni tuda
ili i da su to bili uglavnom Slaveni iz nezavisnih prekodunavskih krajeva,64
koji su istovremeno ponovo stali nadirati u Dalmaciju i kroz Istru u carsku
Italiju, mora se zakljuiti ve iz te njihove zajednike akcije na navedene tri
zemlje! Da li su tu bili uklopljeni i tzv. Alpski Slaveni iz Norika, teko je, iako
nije iskljueno, neto stvarno rei. Takoer nita ne znamo o tome dokle su
Slaveni uli u Italiju, i da li su opet protjerani ili su stali stalno onamo nadirati, takoer nam nije poznato. No svakako se je sada Bizant, koji je neko
vrijeme stao ivjeti u mirnim odnosima s Langobardima, najedanput naao
na svom posjedu ugroen od poznatih mu upornih i prodornih protivnika
Slavena. Unato tome ne moe se zakljuiti iz onog papina pisma, kako to
tvrdi Gfrrer, da su Avaro65 Slaveni o. 600. god. osim Dalmacije66 zaposjeli
no iznosi da 600. poinju Slaveni ... entrare in Italia, minacciano Salona, citt
dell'Istria, il di cui vescovo era Massimo (Annali del Friuli I, Udine, 1858, 123, 124).
Rojni stavlja tu provalu ak u 599. godinu (Itrie... 6), a Grafenauer u leto 600. (Ustolievanje... 431).
64
Ba 600. godine sklopili su Avari i Bizantinci mirovni ugovor, po kome je utvrena granica Dunav i doputeno je i jednoj i drugoj strani da ide preko te rijeke ako
bi htjela napasti Slavene. Taj podatak dokazuje da su tamonji Slaveni bili nezavisni i
od jednih i od drugih (F. Kos, o. c. I, 171).
65
Barada opisujui kako je u konanoj Avariji slavenski ivalj bio ne samo najbrojniji, nego uz Avare politiki i vojniki najjai, kae kako je potpuno razumljivo da
suvremeni pisci potpuno identificiraju Avare sa Slavenima. Tako papi Grguru I. javljaju da je 599. ravenski egzarh Kalinik pobijedio Slavene, za godinu 600. Pavao akon
pie da su Langobardi cum Avaribus et Sclavis popalili Istru; iste godine tui se papa Grgur de Sclavorum gente, koji da ugroava Dalmaciju, 603. pomau Slaveni, koje je hagan poslao Langobardima, zauzeti Kremonu, 612. po Pavlu akonu Slaveni su
popalili Istru, Izidor pak Seviljski pie da su 614. Slaveni oduzeli Rimljanima Graeciam, a tom piscu Graecia znai Dalmacija, Sclavi znai Avari. Samo radi pitanja o
kome se radi spominje Barada cara Konstantina Profirogeneta, koji u gl. 29. opisujui
zauzee Dalmacije izriito kae kako Rimljani preko Dunava, dotino preko Save
naoe nenaoruana slavenska plemena, koja se i Avari zovu, opet su Slaveni zvani
i Avari, Slaveni ili Avari itd., a po gl. 29. uzimaju sad Slaveni, a sad Avari, te zakljuuje da su u avarskom prodoru od Zakarpaa do Jadrana sudjelovala mnoga slavenska plemena, podlono savezna i slobodna, koja su sainjavala glavninu avarske
vojske, te da suvremenici ne prave razliku izmeu Avara i Slavena (Hrvatska dijaspora
i Avari, Starohrvatska Prosvjeta HI/2, Zagreb, 1952, 12). Meutim Grafenauer iznosi
da citati koje Barada navodi u prilog tome dokazu dokazuju protivno: da su oni tu razliku uoili. Kako bi Teofilakt mogao navoditi ak i broj jednih i drugih, a Pseudo-Fredegar njihov odnos u borbi, te kako bi izvori prilikom opisa niza napadaja spominjali
i jedne i druge (B. Grafenauer, M. Barada, o. c., Historijski zbornik VI/14, Zagreb,
1953,82).
66
1 Lucius pie da su Slaveni tada samo napali i opljakali Istru, ali je nisu i zauzeli kao ni Dalmaciju. Iza toga opet kae da su oni opljakali Istru 604, a 638. zauzeli
44

67

i Istru, to potpuno ispravno Benussi ne shvaa i pobija navodei da su oni

osvojili tu pokrajinu 599 zovui u pomo i Hartmanna (o. c., 11), te ne bi bilo
potrebno da je ponovo napadaju 602. i 611. godine.68
Jedno je iz svega toga dakle jasno da su Slaveni probili obranu te pokrajine i prelazili preko nje u Italiju, tj. preko onog Histriae adituma 69 za koji
se ne moe tono odrediti, ve samo priblino nagaati gdje je bio.
4.

Upravo kada je Agilulf ova kerka sa svojim suprugom bila uhvaena od

vojske Kalinika i odvedena u Ravenu, taj kralj alje avarskom kaganu graditelje brodova, s kojima je ovaj osvojio neki otok u Traciji.70 601.71 ili moda
602. god.72 Agilulf ak upuuje kaganu svoje poslanike, koji su s njime sklopili vjeni mir. Kada su se ti poslanici vratili kui, s njima je bio doao i izaslanik avarskog kagana koji je imao zadau da pode u Galiju gdje bi isporuio
franakim kraljevima da sklope s Avarima onakav mir kakav su oni sklopilij
s Langobardima.
gotovo cijelu Dalmaciju i da se iz pisama pape Grgura I. vidi da je 605. Istra bila u rukama Grka, kako to opaa Carolus Sigonius (J. Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae
libri sex, Francofurti, 1666, 41, 54).
67
A. Gfrrer, Byzantinische Geschichten II, Graz, 1873, 11, 16.
68
Nel medio evo, 16, 17.
69
Rutar smatra da se pod Istriae aditum ima razumjeti dananji Kras, koji je
pripadao pod Istru, i Vipavska dolina, navodei da je tako to razumio i Phil. Jac. Rechfeld, Wrdigung der Horvat'schen Urgeschichte der Slaven, Mitteilungen des Historischen Vereins fr Krain, 1846, pg. 47, nota 40 (S. Ratur, Kakno vanost imajo Pavla
Dijakona knjige De gestis Langobardorum za starejo zgodovino Slovencev?, Letopis Matice Slovenske za leto 1885, Ljubljana, 1885, 308).
70
Rutar stavlja u svezi s kaganom to u o. 600 (o. c., Letopis,... 309), F. Kos u o.
601 (o. c. I, 173), Tamaro u 601 (o. c. I, 131), a Paschini ak u o. 591, citirajui Pavla akona (Hist. Lang. IV) (o. c. I, 119).
71
Iz teksta Pavla akona, s obzirom na unitenje Padove i smrt cara Mauricija
(G. Vettich, o. c., 69, 70), mogla bi biti i ta godina.
72
Raki uz motivaciju stavlja ak 600. god. (o. c. 257, 258), a tako i Rutar (o. c., Letopis... 309), De Franceschi u 600. ili 601 (o. c. 76, 82), F. Kos u o. 602 (o. c. I, 178), J.
Mal ak u 610, poto su Avari provalili u Furlaniju i Gisulfa napali (Probleme aus der
Frhgeschichte der Slowenen, Ljubljana, 1939, 21), M. Kos u 603 (Slovensko Primorje... , 41), a Grafenauer u 602 (Ustolievanje..., 431); Zgodovina... I, 119).
73
Lucius kae da je Alboin, ne vjerujui svojim vojvodama, od kojih su se onaj od
Tridenta i Furlanije otvoreno odmetnuli, pozvao u pomo kao saveznike Avare i Slavene. S njima je oteo mnoge bizantske gradove i poto je upokorio navedene vojvode,
oplijenio je Istru (o. c., 40). J. L. Schnleben, citirajui Pavla akona, pie da su Langobardi, Avari i Slaveni sklopili savez ad Istriam occupandam (Carniola antiqua et
nova, Labaci, 1681, 332). De Franceschi navodi da je razlogom udruenja Langobarda
s Avarima i Slavenima i za zajedniki prodor u Istru mrnja na Grke, s kojima su imali neprestano ratove da opljakaju Istru, ali je nisu mogli osvojiti jer su je snano branili i uvali njeni stanovnici (o. c., 76).
74
Interesantno je to H. Megiser u svojoj knjizi, kojom se samo s oprezom moe
sluiti, jer je pored ostalog on prilino pristran, u poglavlju pod naslovom Wie Cacannus der Tyrann mit seinen Hunnen und den Khrndten in das roemische Reich
fllt kae, iako se taj pasus izravno ne odnosi na taj upad: . . . Im Jahr des Herrn
Christi 567. haben sich die Hunnen aufgemacht samst den Winden aus Khaerndten
45

73

74

75

U meuvremenu su Langobardi s Avarima i Slavenima upali u zem77

lju Istrana, kojih se biskup Firmin vratio u krilo katolike crkve i papi
Grguru,78 te sve po njoj popalili i opljakali.79
76

beyde streitbare und grausame Voelcher so hievor namentlich Histriam, Liburniam

und Dalmatiam, mit Gewalt eingenommen vnd dieselben Land nach ihnen Sclaveniam, oder das Windische Land genannt... (Annales Carinthiae, Leipzig, 1612, 359). I.
della Croce iznosi da je 604, kako pie Lucius (De regno Dalm. lib. I, cap. 8), a po njemu i Schnleben (Annal. Carn. 1.1, p. 3, ann. 604), kan s Avarima po drugi puta upao u
Istru sjedinjen s Langobardima i Slavenima i sve popalio i opustoio. Zatim kae da
treba tu dodati: et hoc quidem saepius deinceps egerunt te da je u tijeku 30 godina
ta zemlja bila ucvijeljena pet ili est puta kao nevina rtva neljudskog bijesa tih barbara i isjeena i popaljena (Historia antica, e moderna, sacra, e profana della citt di Trieste, Venetia, 1698, 562). Grafenauer iznosi da su Avari 602. sklopili savez s Langobardima protiv Bizanta i 603. napali Italiju (u savezu s Langobardima) i Balkanski poluotok (Nekaj vpraanj..., Zgodovinski asopis IV, 86), a Barada, slijedei Rakoga, kae
da za god. 600. Pavao akon pie da su Langobardi cum Avaribus et Sclavis popalili
Istru (o. c., Starohrvatska prosvjeta III/2, 12), to pobija Grafenauer i datira sa 602.
godinom (M. Barada, Hrvatska dijaspora i Avari, Historijski zbornik VI (14, 76).
75
1 della Croce napose citira uz Pavla akona i Bionda (Hist. lib. 8), koji pie Li
Schiavi confederati co' Franchi, Bavari, e Langobardi, passarono in Istria saccheggiandola insieme cogl'Hunni, te dodaje da je ona zemlja stradala od poara i pljake i
da je napose Trst pretrpio, preko koga su Langobardi, stanovnici Furlanije, morali
prijei da se sa Slavenima i Avarima ujedine u Istri koja je bila poruena. Stoga on zakljuuje da je dio Slavena, ostavivi Dalmaciju, doao da stanuje u Korukoj, Kranjskoj i Istri s tamonjim domaim ivljem (o. c., 555). Benussi kae za tu provalu upirui se na one citate iz Pavla akona i Dandola, da su u Istri stradali ravnica i otvorena mjesta, a narod pobijen i zarobljen. Ali da zato nijedan primorski grad kao ni iz
unutranjosti: Buzet, Pian, Motovun i Labin, nije pao u neprijateljske ruke, i da je Istra bila spaena (Nel medio evo, 17). I Gruber pie da su se Slaveni s Avarima i Langobardima sloili i njihove ete osvanue negdje g. 602. opet u Istri, koju poharae i
oplijenie (o. c., 13), a M. Kos samo kae da su u prvim godinama VII. stoljea zdrueni Langobardi, Avari i Slaveni napali i plijenili bizantinsku Istru (O stareji slovenski
kolonizaciji v Istri, Razprave I (Razred za zgodovino in drutvene vede), Ljubljana,
1950, 59). Stoga je udnija konstatacija Grafenauera da Avari, Alpski Slaveni i Langobardi u poetku (599 602) slono su navaljivali na Grke u Italiji i Istri (Historija naroda Jugoslavije I, 88), kada znamo da su Langobardi ratovali s njima samo u ovdje
navedenom vremenskom razmaku! Isto tako je nerazumljivo zato. I. Beuc iznosei
kako 599. godine pie papa Grgur I. ravenskom egzarhu, da je saznao iz njegovih vijesti o pobjedama nad Slavenima, nadodaje da tu se vjerojatno radi o prilici kad su
Slaveni s Avarima i Langobardima osvajali bizantsku Istru. Jo je nevjerojatnija njegova tvrdnja da Pavao akon spominje na nekoliko mjesta (podvukao S. A.) da su
Slaveni prvih godina VII. stoljea napadali Istru zajedno s Avarima i Langobardima
(Etniki odnosi u Istri u svjetlu povijesnih vrela, Arhivist I, Beograd, 1954, 40), koju
sam taj izvor od sebe automatski pobija. M. Kos ak 1955. kae da je Istra u zadnjim
godinama VI. i u prvim VII. stoljea cilj zajednike politike i vojne akcije zdruenih
Avara, Slavena i Langobarda, protivnika Bizanta, te da u prvim godinama VII. stoljea
napadaju Langobardi, Avari i Slaveni bizantsku Istru (Zgodovina..., Ljubljana, 1955,
48).
76
Lucius kae da je to bilo 600. godine (o. c. 54), a G. Batt. Francol 601 (L'Istria riconosciuta, Trieste, 1888, 193, 197). Schnleben upad tih triju naroda u Istru stavlja isprva u 601, a onda, kao da je zaboravio na taj datum, u 598. godinu (o. c., 78, 332). I.
della Croce stavlja taj dogaaj u 600. godinu (o. c., 555) Diimmler u 602. (o. c., Sitzungsberichte ... 19, 364), a T. Luciani u 604 (Albena, Venezia 1879, 13), Manzano u 602 (o.
c. I, 125), Diehl u 601 (o. c., 47), a Benussi u 602 (Nel medio evo, 17). F. Kos stavlja u o.
602. jer je Pavao akon te dogaaje umetnuo medu one koji su se vrili te godine (o. c.
I, 178), Tamaro u 602 (Italiani e Slavi nell'Adriatico, Roma, 1915, 40), M. Kos u prve go-

46

80

Kuda su oni upali u Istru? Langobardi po svoj prilici inicijatori tog

81
napada uli su valjda u tu zemlju iznad Trsta i onda su se razmilili po toj
zemlji sami ili u drutvu svojih saveznika Avara i Slavena, koji su i opet uli
u nju kuda i 600. godine. Kakav je to bio napad s dvije ili tri strane na tako
malu zemlju, moe se zamisliti. Koji su krajevi najvie tada stradali moe se
samo pretpostavljati, a ne poput Benussija izriito tvrditi. Nadalje Slaveni
su provaljivali i u bizantinsku Dalmaciju i jasno da je nisu cijelu unitili.
Tom prilikom su se samo primorski gradovi sauvali. Analogno je bilo i u Istri. Ali vrsto stajati na gleditu da ba nijedan grad u unutranjosti Istre nije tada pao u slavenske ili saveznike ruke, i suvie je smiono. Jedno je jasno
da su Slaveni u tom drugom naletu na Istru kao i na Balkan stali polagano ali sigurno naseljavati pojedine krajeve te zemlje.
Spomen na Avare ostao je i u istarskoj toponomastici, a to je mjesto
Obru82 ili danas Obrovo83 ili Obrov,84 koje se nalazi na glavnoj cesti
Rijeka-Materija-Trst.
dine VII. stoljea (K poroilom...), Mal u 602 (o. c., 21), a tako i Benussi (L'Istria nei
suoi..., 88). P. Skok iznosi da se Slaveni pojavljuju u Istri g. 601., 611. i 700. dakle priblino u isto vrijeme (Dolazak Slavena na Mediteran, Pomorska biblioteka Jadranske strae II/l, Split, 1934, 137), tj. kada i u Dalmaciju, Rojni stavlja to u 602. bez navoda s kime Slaveni u drutvu ulaze (Istrie... 6), a tom godinom datira to i Grafenauer (Ustolievanje..., 434, Zgodovina... I, 119).
77
Benussi ima Istrorum fines (Nel medio evo, 17), F. Kos Istriorum fines (o.
c., I, 179, a u novom prijepisu Dandola stoji Ystrorum fines (o. c. RIS f. 313, 87).
78
F. Kos, o. c. I. 174, 175.
79
G. Vettich, o. c., 68, 69 i samo djelomino od toga F. Kos (o. c. I, 173, 178, 179). U
Vetticha stoji uastauere (o. c., 69), u Kosa vastavere (o. c. I, 179), a Benussi ima
vastarunt (Nel medio evo 17),
80
De Franceschi kae da iza Evinove ekspedicije 588. i pod kraljem Agilulfom o.
600. i 601. Istrani vie nisu bili od njih uznemirivani. Furlanski vojvode ivjeli su uvijek u miru s magistrima militum, koji su upravljali carskom Istrom (o. c., 82).
81
Zadaa tzv. numerus tergestinus, koji donosi Benussi (Nel medio evo, 51 itd.), a
onda i Tamaro, koji kae da je njegova zadaa bila da brani istone mede Italije protiv
Slavena i Langobarda (La Venetie... I, 135, 136) i suvie je pretjerana i dana mu vea
vanost nego to je bila stvarno.
82
Carta dell'Istria riveduta et aumentata dal regio ingegnere Gie. Antonio Capelario l'anno 1803.
83
Rutar zovo to mjesto Obrovo ili Gradie (Krains mittelalterliche Handelsbeziehungen zu den Stdten an den Adriatischen Ksten, Mittheilungen des Musealvereines fr Krain, III, Laibach, 1890, 76, 77). O slinim imenima u Hrvatskoj gl. F. ii, o.
c., 678-680.
84
Karta Slovenskoga primorja i Istre (Slovensko Primorje in Istra, Beograd,
1953). M. Kos navodi Hauptmannovu (as. 1923, 318) i Malovu radnju (as. 339) da se
kod Hruice nalazi selo Obrov i da je to spomen na nekadanje Avare, te zakljuuje da
ga on nije nigdje naao u srednjovjekovnim izvorima koji gotovo svako selite u onim
krajevima spominju, pretpostavljajui da je mogue to selo kasnijeg postanja i da po
imenu nije u vezi s Avarima (O stareji slovanski kolonizaciji v Istri, Razprave... I,
70).
85
... cenobio saneti arcangeli Michaelis, quod prope civitatem Polensem consistit... monasterium saneti martyris Cassiani situm, et fundatum infra muros civitatis
Parentine... ac cum omnibus fini, que sunt in contrata montis Petrosi, scilicet intra
viam Sclavam (podvukao S. A.), per quam itur Pisinum castrum et viam per quam itur
47

Na provale Slavena moda nas sjea i tzv. viam Sclavam ili via Sclavenica ili viam Sclabonicam ili pak Callis Sclavenica, koja se spominje
85
86
87
88
u izvorima iz 1030, 1158, 1125. i 1258. godine.
Prema tome postojala je samo jedna takozvana cesta koja je ila od Porea do Pazina,89 a ne i jo druga od Pule do Graia i Pina, kako to tvrdi
Kandier,90 a u tome ga slijepo slijedi i Kirac.91
Na navedene provale i naseljenje Slavena podsjea nas moda jo jedan
podatak. Naime u ispravi iz 1234, kako to donosi De Franceschi, spominje se
nasuprot Brtonigle monte Schiavo,92 a drugim se navodom De Franceschija da u listini iz iste godine pie Villa Sclavorum de Longera, naprosto ne
moe posluiti jer je netono proitan i tako iznesen.93
ad castrum sancti Laurentii, que sunt fiscalia predicte ecclesie nostre... (KCDI I
Pore, 7. VIII. 1030.).
86
... in civitate Parentina in ecclesia s. Thomae Apostoli... de to to territorio dictae Ecclesiae Sancti Thomae... Confines dicti territorii hi sunt: Ab Oriente Trenione
Illustrissimae D. Elicae; a septentrionale est via qua vadit de Civitate Parentina Montonam; a meridiano est via Sclavonica quae vadit Pocianum... (KCDI I Pore, 20.
XII. 1158.).
157
... omnes terrae arratoriae et herbaticum et nemus a via sclavonica, quae vadit Pisinum, juxta Atignana, usque ad Lemum, et usque ad terminum D. Elichae, quod
est juxta Ecclesiam S. Margaritae Castri S. Laurentii... (KCDI I Pore, 7. XI. 1225.).
88
... callem, quae vadit ad Rus Pisinum, et dicitur Callis Sclavonica ... unam Finitam in Stricaria... apud dictama Finitam, et Viam Sclabonicam... Finitam in Rompajago, apud Dormitorium E. Guarnerii de Bigulla, et viam Sclabonicam, et apud
callem Carrariam... (KCDI II 1258). Kirac donosi da su kada su godine 1475. bile
obnovljene stare mede izmeu porekog i motovunskog okruja one po starijoj listini
nosile imena: Slavenska cesta (Via sclabonica) itd. (o. c., 106), to nisam uspio provjeriti da li je tako.
89
Skok pie da je veoma znaajno to se cesta koja je vodila iz Pazina u Pore
zvala g. 1030, 1058 (ne te godine, ve 1158: S. A.) via Sclavorum. To je takoer jedan
od dokaza, kako je ve zarana bio intenzivno slaviziran centrum Istre (o. c., 140). Kirac ak kae da je cesta iz Porea ila i u Pazin i u Sv. Lovre (o. c., 104), a Rojni donosi da je ona iz Porea vodila prema sredini poluotoka i da se naziva 1030. via Sclava,
a 1158, via Sclavorum (Historija naroda Jugoslavije I, 219), to nije potpuno tono, jer
se ona 1158. naprosto zove via Sclavonica.
90
Kandier pie da se u srednjem vijeku jedna cesta koja je ila od Pule zvala
strada schiavonica, a vodila je u ravnoj crti u Graie i Pian. Od Porea pak ila je
tako isto cesta koja se nazivala schiavonica. Zatim nadodaje da su obje te ceste vodile
prema Graiu u Pinu (Notizie storiche di Montona, Trieste, 1875, 69). Meutim ja
smatram da on ima krivo to se tie one ceste iz Pule, jer nijedna se u izvorima tako
ne naziva, a ona se iz Porea u ispravama ne samo u nekoliko navrata tako zove, ve je
i tono oznaen njen smjer. Stoga mi se ini da je Kandier naprosto izmijenio tu poreku cestu u poreku i pulsku.
91
On kae da su ceste koje su vodile iz zapadnih gradova u nutarnju Istru nazvane bile slavenskim cestama (Via sclava), te citira navedeni podatak iz Kandlera, krivo ga prevodei rijeima da su one dvije ceste vodile jedna u Pian, a druga u Graie (o. c., 104).
' Minotto, Acta et diplomata e r. Tabulario Veneto, Venetiis MDCCCLXX De
Franceschi, o. c., 123.
93
Naime u ispravi od 9. X. 1234. stoji de Vineis Sclauorum de Longera (KCDI
I), a u onoj od 15. X. 1367. . . . ac de quartasio vinearum Sclavorum de Longera...
(KCDI IV). De Franceschi poznaje samo onu prvu ispravu i krivo pie citirajui Kandlerov Kodeks Villa Sclavorum de Longera, navodei da je ta blizu Trsta, te istie
48

Svi ti izneseni podaci jasno pokazuju da su Slaveni esto prodirali i

krstarili navedenom cestom i po drugim predjelima prema moru i dolazili
do tamonjih gradova, koji su se ipak sauvali od njih poput onih mjesta u
Dalmaciji.
5.

U meuvremenu se u Raveni dogodila iznenadna izmjena na egzarkoj

stolici. Kalinik je naime smijenjen i na njegovo mjesto je ponovo doao
Smaragd (602).94 Iste godine je zbog vojnike pobune ubijen i car Mauricije,
kojega naslijedi nesposobni Foka (602-610).95 Istom tada su se s Agilulfom
pomirili Gaiodald, tridentinski vojvoda, kao i Gisulf, furlanski vojvoda.96 Tada je taj kralj u srpnju 602.97 zbog otmice svoje keri napao Cremonu sa Slavenima,98 koje mu je u nevolji poslao u pomo kagan. Taj je grad on tek u kolovozu osvojio i razorio. Na jednak nain osvojio je Mantuu (13. IX), a zatim
mu se predao grad Valdoria (Vulturina) i Brescello (Brexillo), iz koga su vojnici, poto su ga zapalili, pobjegli, Istom sada je Smaragd vratio kralju nje-"
kako ba taj naziv pokazuje pouzdano da ostala sela nisu bila zauzeta od Slavena i da
oni nastavaju u tom mjestu od nedavna (o. c., 354). To isto ponavlja, iako ne citira De
Franceschija, i Benussi (L'Istria nei suoi ..., 334). Meutim je oito da je De Franceschi (i Benussi po njemu) hotimice ili nehotice krivo proitao i donio navedeni citat i time je sam tu svoju tvrdnju automatski u potpunosti obesnaio!
94
G. Vettich, o. c., 70.
95
F. Sii, o. c., 230, 231.
96
G. Vettich, o. c., 70.
97
Sigonius stavlja to u 602. god. (Historiarum..., 43), Schnleben u 603 (o. c.,
333), A. Linhart u 604 (Versuch einer Geschichte von Krain und den brigen sdlichen
Slaven Oesterreichs II, Laibach, 1788, 118), Gfrrer (o. c. II, 12) i De Franceschi u 603
(o. c., 76), Rutar u 604 (Kakno vanost..., Letopis..., 309), Hartmann u 603 (Geschichte... II/1, 116), a tako i Bethmann (L. Bethmann u O. Holder Egger, Langobardische Regesten, Neues Archiv III, Hannover 1878, 233), F. Kos od srpnja do studenog
603(o. c. I, 180),Tamareu603.ili604(LaVenetie... I, 131), Lj. Hauptmann u 603 (Politische Umwlzungen unter den Slowenen vom Ende des sechsten Jahrhunderts bis
zur Mitte des neunten, Mitteilungen des Instituts fr oesterreichische Geschichtsforschung XXXVI, Innsbruck, 1915, 232), Mal ak u 612 (o. c., 21), M. Kos u 603 (O stareji... Razprave I, 59), a tako i Paschini (o. c., I, 120) i Barada (o. c., Starohrvatska prosvjeta /2, 12). Meutim iz teksta se Pavla akona vidi, ako se paljivo pogleda, da je
i to bilo 602. godine.
98
Beuc kae kako Pavao akon poznaje ih kao dobre saveznike, koji su Langobardima pomogli da osvoje grad Cremonu (o. c., Arhivist I, 39,40). No to nikako iz samog izvora ne izlazi, jer ne mogu silom pokoreni podanici Avara, s kojima su Langobardi samo saveznici, biti i sami ravnopravni saveznici onome kome moraju po nalogu kagana prisilno ii u pomo!
99
Manzano stavlja to u 604 (o. c. I. 120), Raki stavlja to bez obrazloenja u 603
(o. c., 262), a Bethmann datira taj mir sa studenim 603 (o. c. Neues Archiv III, 233).
Hartmann na osnovi izvora stavlja u rujan 603 (Untersuchungen..., 12, 113; Geschichte ... II/1. 116), a F. Kos motivira da je takoer te godine, jer se to moe uoiti iz c.
27. djela Pavla akona (o. c. I, 180). M. Kos datira sa 603 (K postanku slovenske zapadne meje, Razprave V/VI, Ljubljana, 1930, 339; Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1933,
31), a Grafenauer, citirajui F. Kosa (Gradivo), Pavla akona i M. Kosa (K poroilom..., asopis za zgodovino 1931) kae da su se Langobardi pomirili s Bizantincima
49

govu ker, zeta, djecu i sve stvari, te je u studenom" sklopljen medu njima
100
mir do 1. IV. 605. godine.
Od svega toga nas zanima odakle su ti Slaveni doli i kuda su preli u
sjevernu Italiju. Svakako su oni bili podanici Avara, a uputili su se u pomo
Langobardima i opet valjda preko ve poznate im ceste u Istri, kojom su i
600. godine ili, te su onda izravno preko langobardskog teritorija doli pod
Cremonu. Jo jedno pitanje: da li su tu bili i oni isti slavenski ratnici koji su
onako struno pustoili navedene godine Istru, ili su to ondje ve naseljeni
Slaveni, kojima je sada bilo lako odatle ui u Italiju? Na to ne moemo odgovoriti neto stvarno, nego se samo i dalje domiljati.
Ba 603.101 godine papa Grgur je doivio novi uspjeh u Istri, koja je kao
crkva bila otcijepljena od njega,102 te je ak imala i svoga posebnoga biskupa,103 u osobi Firmina,104 transkog coepiscopusa, koji se odrekao svoga raskolnitva105 i vratio u naruje prave majke crkve. No kada ga gradeki biskup Sever, glava raskolnika, nije uspio odvratiti da to ne uini, nahukao je
na bunu Trane protiv Firmina. U tako oajnom poloaju, u kome se nalazio navedeni biskup, papa se pismeno obratio Smaragdu,106 koji je tek zasjeo
takoer te godine (Drava Karantanskih Slovencev, Koroki Zbornik, Ljubljana, 1946,
89), to isto datira i u knjizi Ustolievanje... (str. 434). M. Kos i u najnovijoj svojoj
knjizi Zgodovina... iz 1955. ostaje na starom gleditu to se tie datacije tog mira
(o. c., 48). Meutim iz Pavla akona, i to ba iz onog c. 27, jasno se vidi da je to bilo
602. godine (G. Vettich, o. c., 70).
100
F. Raki, o. c., 262, 263; F. Kos, o. c. I, 180, 181; G. Vettich, o. c., 70. Dandolo o
tome kae ovako: ... De Ravena, expulso Galicino patricio, Smaragdus rediit. Tune
Agilulfus, de Mediolano egressus, cum Sclavis Cremonam cepit, et ad solum prostravit, pariterque et Mantuam; castrum etiam Vulturine eis traditum est. Post hec fedus
renovatum est inter Romanos et Langobardos, restituita filia regis cum viro et filiis,
que captivata detinebatur... (o. c., RIS f. 313, 87, 88). Zaudo on nita ne kae da je
kagan poslao Agilulfu u pomo Slavene!
101
Kandier stavlja taj dogaaj u 604. godinu (Fasti istriani ehe abbracciano anche
Trieste, L'Istria V, No l, Trieste, 1850, str. 8).
102
... redintegretur vestris temporibus quod in illis est partibus scissum corpus
Ecclesiae... (KCDI I 603. g.).
103
Po mome miljenju i Dalmacija je ve 591. imala takva biskupa dalmatiensi
ili episcopus Dalmatiae u osobi Malha, ubijenog 594 (I. Kukuljevi Sakcinski, o. c., I,
6, 18), iako ii pokuava dokazati da je ono Dalmatiae oito nastalo grekom prepisivaa od Delminii ili Dalmanii, tj. varoi Dalminija-Duvna (o. c., 228, 229), to
mu ba potpuno ne polazi za rukom.
104
Za njega pie i I. della Croce da je izabran za transkog biskupa 598. godine
(o. c., 549), a M. Kos kae da je mogue naslijedio transkog biskupa Severa i da se
stavlja u oujak 602. i lipanj 603 (Opazke h hronoloki vrsti trakih kofov v srednjem
veku, Ljubljana, 1916 (Carniola), 4, 5).
105
Kandier datira obraenje istarskih biskupa i Firmina u krilo katolike crkve s
604. (Annali del Litorale con indicazioni di awenimenti ehe giovano alla storia di questa provincia, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, Trieste, 1885,
12), Gruber stavlja odreknue Firmina u veljau 602, a u oujak 603. da ga je papa pismeno pohvalio (o. c., 13).
106 fo pj smo datira I. della Croce sa 603. godinom (o. c., 561), G. Negri sa 602. (Memorie storiche della citt e diocesi di Parenzo, Atti e memorie... III, Parenzo, 1887,
162), F. Kos potpuno ispravno stavlja u srpanj 603 (o. c. I, 179), a Gruber pie da je papa pozvao u lipnju 603. Smaragda da zatiti biskupa (o. c., 13).
50

na egzarku stolicu u Raveni, zamolivi ga da naredi onima koji umjesto nje107

ga upravljaju u predjelima Istre da obrane toga prelata od nasilja i da mu
osiguraju mir. Ujedno ga je zamolio da i on sada sa svoje strane osobno pokae jo vie onu gorljivost kao i neko,108 te e pobijediti boje neprijatelje i
povratiti u prijanje stanje taj otrgnuti dio crkve u onim predjelima.109
U studenom 606. godine110 kralj Agilulf je sklopio mir sa Smaragdom111
na jednu godinu, primivi tom prilikom 12000 solida, a zatim u travnju ili
svibnju
607.112 ponovo mir sa Bizantincima na tri, a onda opet na jednu godinu.113
Tih dana114 je umro i patrijarha Sever i po dogovoru kralja Agilulfa i furlanskog vojvode Gisulfa na njegovo mjesto je doao opat Ivan za patrijarhu
u Staroj Akvileji, a od Bizantinaca je posveen u Gradeu115 za crkvenog poglavara Kandidijan. Ali kako taj umre, izabran je od biskupa, koji su bili pod
Bizantom, za patrijarhu u Gradeu Epifanije,116 prijanji prvi notar. I od toga vremena bila su dva patrijarha.117 U tom novom crkvenom kaosu uzrokovanom od langobardskog kralja i njegova vojvode stavili su se, iz politikih
razloga, istarski biskupi u ono isto stanje kao i prije nekog vremena. Dotadanji naime sufragani akvilejskog patrijarhe Ivana, tri istarska biskupa bili
su neto prije izvueni od bizantinskih vojnika iz svojih crkava i silom uz pogrde dovedeni u Grade na posveenje novog biskupa Kanidijana, s kojim se
nisu slagali u miljenju, jer su bili dotada odani svetoj vjeri. Zbog toga je
sluaja patrijarha Ivan pisao Agilulfu i iznio mu itavu tu stvar. Ujedno ga je
zamolio da nastoji rairiti katoliku vjeru, te da tada, poslije smrti nesretnoga Kandidijana, sprijei da ne doe ni do kakve druge neugodne posvete i da
107
... qui in Histriae partibus locum vestrum agere Deo authore noscuntur...
(KCDI I 603.).
108
Tj. kada je trojicu istarskih biskupa prisilio da se pridrue ravenskom biskupu
Ivanu, koji nije htio priznati valjanost triju poglavlja kalcedonskog crkvenog sinoda
(F. Kos, o. c. I, 116-118), tj. da se vrate u krilo katolike crkve.
109
1. della Croce, o. c., 588; KCDI I - 603. g.; F. Kos, o. c. I, 179, 180.
110
Manzano stavlja taj mir u 605 (o. c. I, 126), Bethmann u studeni iste godine (L.
Bethmann u O. Holder Egger, o. c. Neues Archiv III, 234), a tako i Hartmann (Untersuchungen ..., 2, 13, 113), Paschini pak u 605 (o. c. I, 107), a tako i Grafenauer (Ustolievanje ..., 435).
111
On je egzarh ponovo od 603. godine (M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 12).
112
Rubeis stavlja isto taj mir u 607 (J. F. B. M. Rubeis, Monumenta ecclesiae Aquilejensis, Argentinac 1740, 287, 288), a tako i Hartmann (Untersuchungen ...,113), Grafenauer pak u 606 (Ustolievanje..., 435).
113
610-611. g. (M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 113).
114
Rubeis stavlja to u 606. godinu (o. c., 288-290), F. Kos u 607 (o.e. I, 181 -183),
a iz teksta Dandola ini se da bi to bilo 610 (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 89, 90).
115
Kandier stavlja osnutak toga patrijarhata u 605. godinu (Fasti istriani, L'Istria
V, no. l, str. 8 i Annali.... 12), a Diehl upirui se na citate iz Pavla akona, Chronicon
patr. Grad. i Baroniusa, isto tako (o. c., 49). No Tamaro stavlja u razdoblje izmeu 607.
i 610 (La Venetie... I, 145), a Gruber u 607 (o. c., 13, 14).
116
Rubeis stavlja pogreno njegov izbor u 612. godinu (o. c., 295), F. Kos njegovo
patrijarhovanje od 612 613, slijedei Rubeisa (o. c. I, 190), a tako i Gruber (o. c., 14).
Ali za mene je jedino vano to kae najstariji izvor o njemu, a to je ba Pavao akon.
117
G. Vettich, o. c., 72; F. Kos, o. c. I, 181, 184.

51

118

ondje narod vie ne podnosi muke. Ali u toj stvari kralj Agilulf nije nita
mogao uiniti u tom dijelu Istre, gdje je vladao preko svojih slubenika Smaragd.
6.

Kada je Foku naslijedio car Heraklije (610 641), ne zna se, zbog ega je
kagan119 s golemim mnotvom 120 upao u Venecije,121 gdje mu se hrabro
odupre furlanski vojvoda Gisulf 122 s Langobardima s kojima je gotovo svima
bio pobijen. Na to se Gisulf ova ena Romilda s etiri sina (Taso, Kako, Radvald i Grimoald) i etri keri, kao i s preostalim Langobardima zatvori u utvreni edad, a druge susjedne utvrene gradove (Kormin, Nimis, Osoppo,
Rtin [Artegna], Ragogna, Gemona i Iplis) branili su takoer Langobardi,123
118
C. Baronius, o. c. VII, 170 (on stavlja to pismo u 605. godinu); Rubeis, o. c., 291,
416, 417; F. Kos, o. c. I, 184-186 (krae), koji datira to pismo sa o. 607. godinom.
119
Dandolo kae da je kagan to uinio zbog toga to su car Heraklije i Franci
sklopili mir s Agilulfom (o. c., RIS f. 313, 91). No to je po Pavlu akonu bilo istom neto kasnije (G. Vettich, o. c., 79), a taj pasus od toga pisca spojio je Dandolo s onim
pred tim koji govori o provali Avara. Megiser stavlja taj dogaaj u 605. i uz ostalo opisuje kako je ... Dann es versamlet der Zeit Cacannus, der Hunnen (Avarer und Windischen Koenig) dabey sich one vnderlas die vngleubigen Windischen Khaerndter haben finden lassen ein gros und maechtig Heer und zog damit durch Illyrier in Italien
durchstreifft Histrien und Friaul pluendert vnd verbrannt alle Staedt und Flecken die
er antref.... Tada mu je doao ususret Gisulf, ali je bio poreen i ubijen (o. c., 376).
M. Bauzer stavlja to u samu 600. godinu i kae da je Gajanus Hunnicis ac Slavicis copiis instructus direpta Istria in Forumjulium ingressus cum Gisulfo duce forojuliensi
signa contulit, et Gisulfum praelio victu cecidit... (Historia rerum Noricarum et Foroiuliensium conscripta (1777), 73-prijepis rukopisa u Sveuilinoj biblioteci u Ljubljani). 120
M. Kos pie da je u tom mnotvu bilo i bez sumnje Avarima podreenih Slavena (Zgodovina Slovencev, 31; Zgodovina..., 1955, 48).
121
Linhart stavlja to u 611 (o. c. II, 121, 122), Rubeis ak u 615 (o. c., 293), Diimmler u 610 (o. c., Sitzungsberichte... 19, 364), Manzano u 611 (o. c. I, 128-131), De
Franceschi u 610. ili 613 (o. c., 76), Rutar u 610 (Kakno vanost..., Letopis..., 310), a
tako i Hauptmann (o. c., Mitteilungen... XXXVI, 229, 259), Crivellucci ak u 603 (Dei
primi duchi Langobardi al Friuli, Studi storici I, Pia, 1892, 59 85 A. Danduli o. c.,
RIS f. 313,91), F. Kos u o. 610 (o. c., I, 186), M. Kos u o. 611 (K poroilom...) ili u samu
611 (Zgodovina Slovencev, 31) ili ak u o. 610 (K postanku..., Razprave V/VI, 339), a
Mal u 610. uz dodatak, upirui se na Pavla akona, koji Istru i Veneciju stavlja da sainjavaju jednu provinciju (Hist. Lang. IV, c. 37, II, c. 14), da se po tom izvoru vidi kakav
je pravac imala provala Avara (o. c., 21). Prireivai pak najnovijeg izdanja teksta Dandolove kronike stavili su to u 615/6. (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 91). I Paschini stavlja
to u 610 (o. c. I, 121), Grafenauer datira sa 611. godinom (Zgodovina... I, 613), a M.
Kos i 1955. ostaje u o. 611. godini (Zgodovina..., 48).
122
Sigonius (o. c., 51), G. F. Palladio (Historie dela provincia del Friuli, Udine,
1660, 45, 46) i I. della Croce (o. c., 563) dre da je to bilo 615. Ovaj pak zadnji ak pie
da je Gisulf onaj drugi Gisulf iz 568, iako iznosi miljenja nekih historiara o njegovim
godinama vladanja i pita da li mu je to bio sin (o. c., 563). J. W. Valvasor pie da je 613.
Gisulf, koji je vladao i dijelom Kranjske, poao u Koruku na Slavene i zauzeo kraj
oko Trajanberga, ali je 614. pao u borbi protiv Avara (Die Ehre des Herzogthums Krain IV, Laibach-Nrnberg, 1689, 243). Hartmann se slae sa Crivellucciom da je to bilo
603 (Geschichte Italiens... II/1, 235), a Tamaro zove tog vojvodu Gisulf II. i stavlja
upad Avara u o. 611 (La Venetie... I, 141) a Paschini datira njegovu smrt sa 611. godinom (o. c. I, 121).
123
I Hartmann samo napominje da bi sjeveroistona pogranina marka, kako se
ini, bila furlanska, gdje je bio radi zatite julijskih i karnijskih Alpi utvren i posa-

52

dom opskrbljen castrum Julium (Geschichte Italiens... I, Gotha, 1897, 351), tj. edad,
a M. Kos opirno iznosi da su na zapadnoj granici furlanske ravnice Langobardi organizirali obrambeni limes, na kome se slavensko prodiranje i kolonizacija prema zapadu u tijeku VII. i u prvoj polovici VIII. stoljea ustavila i zaustavila (K poroilom...). Jo 1924. F. Schneider pie da je u Furlaniji bio limes sastavljen od sistema
castra i da je oko 630. ispunio svoju zadau protiv Avara, te da su Centinense castrum
Ceneda i Civitas Tarvisana Treviso vezali granicu prema Noriku s tirolskim frontom (Die Entstehung von Burg und Landgemeinde in Italien, Abhandlungen zur mittleren und neueren Geschichte 68, Berlin, 1924, 19). U jednoj drugoj radnji M. Kos umjetno stvara od pojedinih langobardskih castruma limes u zapadnom rubu Furlanije i
kae da je postojao od toga ruba izmeu Tagliamenta i mora da vojni nain organiziran langobardski medano-obrambeni limes sa sustavom castella, castra i clausa (clausura), a sredite mu je bio edad-Forum Julii s duksom na elu (K postanku..., Razprave... V/VI, 343 373). Tako neto slino pie o limesu, castra, castella i Foroiuliana civitas (od Pavla akona takozvana) kao caput Venecie P. S. Leicht (II Ducato
friulano nel racconto di Paolo Diacono, Memorie storiche forogiuliesi XXV, Udine,
1930, 113, 114). Paschini u tekstu svoje knjige (o. c. I, izmeu 32. i 33. str.) donosi na
posebnom listu kartu pod naslovom Carta schematica della Venezia ed Istria, iz koje se vidi da je od Akvileje do Zuglio (Carnicum Julium) ila rimska cesta, i evo kako:
Julium Carnicum
O Nimis
Gemona
O Artegna

Akvileja

Cormons
Forum Julium

Iz karte koja je narisana u radnji Grafenauera (Drava Karantanskih Slovencev,

Koroki zbornik, 94) ucrtan je i limes koji su toboe imali Langobardi protiv napada
sa sjevera. Prema smjetaju toga limesa uoavam da je on zapravo bio uperen protiv
Kranjske i Istre. To se isto ini i iz onog ucrtanog limesa u Historija naroda Jugoslavije (I, izmeu 136. i 137. strane) i Zgodovina... (I, 115). Meutim se Grafenauer u
knjizi Ustolievanje... posebno pozabavio tim tzv. langobardskim limesom, u iji
on opstanak vjeruje (o. c., 47, 411, 427). I 1953. godine Milko Kos ostaje na svome gleditu da se Slaveni nisu naselili zbog toga i u furlansku nizinu, jer je ondje bila na vojniki nain ureena granica sastavljena od sustava utvrenih gradova, katela i sutjeski sa sreditem u edadu. Ti su se kateli prostirali od Gornjeg Tagliamenta preko
Humina (Gemona), edada, Kormina (Cormons) do mora kod Tria (Monfalcone).
Pred tom obrambenom linijom u VII. i VIII. stoljeu zaustavio se val Slovenaca i do
danas se odrala ta crta, kae Kos (Slovensko Primorje..., 41). Grafenauer je 1954. iznio da je meda u Furlaniji nastala u uskoj vezi s utvrdama koje su organizirali u god.
555 568. Bizantinci na zapadnom rubu te zemlje. Budui da su i Langobardi, kada su
doli u Furlaniju pokazali da zapravo ne vjeruju u svoj ugovor s Avarima, to su oni
preuzeli bizantski limes na rubu te zemlje s utvrdama na crti Tri Fara (Pri Gradiki) Krmin edad Gemona (Kumin) Venzone (Puja vas) uzdu cijeloga zapadnoga ruba furlanske ravnine. Sjedite tog obrambenog pojasa bilo je u edadu,
koji Grafenauer ucrtan i donosi (Zgodovina... 1,113, 160). God. 1955. M. Kos samo pie da je od Snenika do Tilmenta o. 611. morala izdrati bizantsko-langobardska meja veliki pritisak napadajuih barbarov, te donosi upravo onakvu kartu kao i Grafenauer s istim langobardskim limesom u Furlaniji (Zgodovina..., 48, 75). Na osnovi
svega toga moe se rei da o tome limesu i njegovu postojanju ne znaju nita suvreme-

53

124

125

Ali Avari su po cijeloj Furlaniji sve palili i pljakali, te konano opkolili

edad. Njega je sada Romilda izruila kaganu, koji joj je toboe obeao enidbu. Kada je on uao u taj grad, dao je sve opljakati i zapaliti, a stanovnike odvesti u Panoniju,126 gdje je pobio sve zrele mukarce, potedivi samo
ene i djecu. Romildini sinovi127 se bijegom spasie, ali ona je bila ubijena. 128
Kuda je dakle taj donedavni Agilulfov saveznik, s kojim je sklopio vjeni
mir, uao u tu zemlju?129 Kuda drugdje ve valjda i opet onom nebranjenom
avarsko-slavenskom cestom kroz Istru,130 gdje mu Bizant nije mogao sprijeiti prolaz preko nje. Ili ako nisu tada preli tuda, onda su moda onim putem preko Norika, kojim i Langobardi (568) prvo stigoe u Veneciju, a zatim
ni i kasniji izvori, pa tako u prvom redu Prokopije i Pavao akon. Prema tome nije postojao ni bizantski ni taj isti pretvoreni u kasniji toboe langobardski limes, kako to
tvrde navedeni historiari. Nadalje je jedan od dokaza da bizantski limes nije postojao i to to su Langobardi, kada su iz Panonije upadali u Italiju, glatko i bez otpora uli u Furlaniju, a onda dalje preko nje osvajajui redom razna mjesta i odmah uredivi
svoju upravu u navedenoj pokrajini sa sreditem u edadu (G. Vettich, o. c., 22, 23; F.
Kos, o. c. I, 69, 70). Nadalje, kakav je to bio langobardski obrambeni pojas ako su ga
Avari u prvom naletu probili i uspjeli iza njegovih leda po cijeloj Furlaniji pljakati?
Ta oni su, a i Slaveni, i kasnije provaljivali i ulazili u tu zemlju. Dakle, jednom rijeju,
sve su to samo pretpostavke, niim sigurnim ne dokazane da je uistinu postojao neki
limes u Furlaniji za doba Bizanta i Langobarda.
124
M. Kos stavlja u prvo desetljee VII. stoljea provalu avarsko-slavenske mase
u furlansku ravninu, a u o. 610. napad avarskog kana na Gisulfa i mede Venecije (K postanku ..., Razprave ... V/VI 339).
125
1. della Croce stavlja tu provalu u Furlaniju u 615 (o. c., 563), Manzano pie da
su Avari ili Huni upali 611. u tu zemlju iz Gorice (o. c. I, 121 131), a Grafenauer u jednoj svojoj knjizi isprva pie kako su Avari upali u Furlaniju o. 611, te malo zatim najbre te iste godine (Ustolievanje ..., 427, 435), a onda u drugoj knjizi da je velika
avarska provala u Furlansku Istru bila o. 611 (Historija naroda Jugoslavije I. 88). I konano stavlja u 611. da je bio prodor Avara i Slavena (on tu stavlja i Slavene, o kojima
na tom mjestu ne govori Pavao akon) u tu zemlju, gdje su pobili furlansku vojsku i
zauzeli edad, sredite obrambene linije (Zgodovina... I, 121).
126
Pannoniae in finibus ... (G. Vettich, o. c., 74). Dakle samo u Panoniji, a ne u
Panonije ili ak i Norik!
127
Zaudo Schnleben taj opis o njihovu zarobljenju od Avara, kod kojih su neko
vrijeme i bili, stavlja ak u 614. i 615. godinu (o. c. 338).
128
G. Vettich, o. c., 73-76.
129
... Cacanus uere Bavarorum rex, per Pannoniam et Illyricum in Italiam irrumpens, Langobardum reges superat, ut paulum abfuerit, quin provinciam ipsam caperet ita tarnen Forumiulii proditione Romildae eius amore captae diripuit, ut vix ipsius provinciae cernerunt vestigia ... (Platynae Liber de vita Christi ac omnium pontificum, RIS f. 129, t. III, p. l, Citt di Castello 1914,100). .. .Cacanus, Hunorum rexper
Pannoniam atque Illiricum exercitu Italiam ingreditur et praefectos quosdam Langobardorum superat atque capit... (M. Palmerii o. c., RIS f. 42, t. XXVI, p. I, 61,
62 stavljena je 610. god. tj. III. godina papinstva Bonifacija IV (608 615) i carevanja
bizantskog cara Foke).
130
Kandier pie da su Slaveni s Avarima 615. prodrli prema Italiji i zauzeli zemlju
sve do Soe te Kras (Epoche per li Slavi nell'Istria, L'Istria VI, No. 6., Trieste, 1851,
28). C. Gregorutti donosi da su Avari provalili u Furlaniju onom istom cestom od
Tharsatico (kojom su vrili upade Maari u X. a u XV. stoljeu bosanski Turci) i
proli su s. Giovanni di Duino (Stivan), stanicu Fonte Timavi (L'antico Timavo e
le vie Gemina e Postumia, AT NS XVI, Trieste 1890,385), a Grafenauer pie samo da su
oni upali u Furlaniju i Istru o. 611 (Historija naroda Jugoslavije I, 88).
54

u edad. Da li su medu tom vojskom bili i Slaveni? Teko je rei, ali nije ni131
kako iskljueno. Svakako je taj prodor Avara u Veneciju i Furlaniju ojaao
i uvelike utvrdio naseljenje Slavena u Istri, koja je u svom veem dijelu bila
preputena objema tim narodima na milost i nemilost. Time je tada opet i
slavensko useljavanje u tu zemlju bilo jo vie olakano, nesmetano i osigurano, jer su Avari ugrozili sada i langobardske i bizantinske posjede u Italiji,
u kojoj je car Heraklije i njegov egzarh morao pojaati vojsku.
Uto su po smrti Gisulfa preuzeli upravljanje furlanskom vojvodinom Taso i Kako. Oni su se u zgodno vrijeme132 dokopali podruja (predjela, pokrajine, zemlje) Slavena133 koje se zvalo Zellia134 po sve do mjesta koje se naziva Metlaria.135 Otada, pa sve do vremena vojvode Ratchisa,136 ti su Slaveni plaali danak137 furlanskim vojvodama.138
131
Kako jo i u X. stoljeu Konstantin Porfirogenet zove Slavene Avarima, i Slaveni ili Avari (F. Raki, o. c., 265, 266), nije ba zato nikako iskljueno da su i ti prvi s
njima bili upali u Furlaniju preko Istre.
132
Schnleben isprva stavlja to osvojenje u 614, a onda na drugom mjestu iste
svoje knjige datira sa 613. godinom (o. c. 210, 337), a Manzano sa 612 (o. c. I, 132), F.
Kos datira taj dogaaj s o. 610. (o. c. I, 187), a M. Kos, slaui se s Hauptmannom, stavlja tu okupaciju iza 623 (po nastupu Sama) i ispred o. 626. godine (K zgodovini kralja
Sama in njegove dobe, asopis za slovenski jezik, knjievnost in zgodovino, VII, Ljubljana 1928, 197) ili od 623 626 (K poroilom . ..). U knjizi Zgodovina Slovencev
(1933) stavlja Kos to u o. 625, a Meglarje identificira s dananjim Podklotrom i kae
da je preko 100 godina gornja i srednja Ziljska dolina ostala u langobardskoj vlasti. U
istoj knjizi na drugom mjestu pie da su izmeu 623. i 626. Langobardi napali Karantance i zauzeli okraj Slovencev, ki se Zilja imenuje, do kraja, ki se mu pravi Meglarje, istiui da je langobardski uspjeh bio malen. Pod okrajem Zilja do Meglarja naime nije mogue razumjeti pravu dolinu Zilje, nego gornju dolinu Bele i dolinu Ziljice.
Slovensko puanstvo te pokrajine moralo je kroz sto godina plaati tribut furlanskim
vojvodama (o. c., 52, 134). Grafenauer isprva pie da su Langobardi uspjeli izmeu 623.
i 626, kada jo Samova drava nije bila potpuno uvrena, zauzeti kraj Slovencev, ki
se Zilja imenuje, do Meglarij (Kanalsko dolino in dolino ilice), te da je ta pokrajina
oko 100 godina ostala pod njihovom vlau (Drava Karantanskih Slovencev, Koroki
zbornik 95). Zatim u svojoj knjizi Ustolievanje ... stavlja to izmeu 623. i o. 626.
godine (o. c., 428). Neto kasnije djelomino mijenja svoje miljenje o dataciji i kae
da su o. 625. Langobardi napali Karantaniju i oteli joj kraj Slavena, koji se Zilja naziva (Historija naroda Jugoslavije I, 137), a tako isto pie i M. Kos, napominjui, da je
gornja i srednja Ziljska dolina ostala u njihovoj vlasti preko 100 godina (Zgodovina ..., Ljubljana, 1955, 77).
133
Hartmann smatra da su Slaveni istono od bavarske granice bili prisiljeni plaati tribut Tasu i Kaku (Geschichte ... II/l, 211).
134
F. Kos pie da se u raznim rukopisima za ime tog kraja nalaze i ovi oblici: Azellia, Agellia i Cagellia (o. c. I, 187189), a u Muratorijevu izdanju Pavla akona ima jedan prijepis i Aglia (Pauli Diaconi de Gestis Langobardorum, L. A. Muratorius, Rerum Italicarum Scriptores I, Mediolani, 1723, 467), a u novom izdanju Dandola nalazi
se ak i naziv Delia (o. c., RIS f. 313, 92).
135
I za to mjesto donosi F. Kos iz istih rukopisa ove nazive: Medaria, Meclaria,
Mecharia, Melaria i Neclaria (o. c. I, 189), a Dandolo u navedenom novom izdanju ima
Medareia (o. c., RIS f. 313, 92)
136
Tj. nekako do etvrtog desetljea VIII. stoljea (F. Kos, o. c. I, 189).
137
Benussi pie da su ga davali Langobardima do 744. godine (Nel medio evo, 20).
138
.. . Mortuo ut diximus Gisulf duce foroiulensi, taso et cacco filii eius eundem
ducatum regendum susciperunt. Hi suo tempore sclauorum regionem quae zellia apellatur usquie ad locum qui metlaria dicitur possiderunt. Unde usque ad tempora rat-

55

Ovdje neu ulaziti u to da li je taj predio Slavena, koji se zvao Zellia i

prostirao se do mjesta Metlaria, bila Ziljska dolina, a ono mjesto dananji
Windisch Matrey,139 jer to ne ulazi neposredno u samo moje pitanje doseljenja Slavena u Istru. No svakako je jedno sigurno da su otada tamonji
Slaveni plaali danak tim furlanskim vojvodama,140 koje je Gregorije,141 bizantinski patricije, na podmukli nain dao namamiti u mjesto Oderzo142 i ondje pobiti.143 Tada je furlanskim vojvodom postao Gisulfov brat Grasulf,144 a
Radvald i Grimoald nato kriom odoe beneventskom vojvodi koji ih je lijepo primio i drao kao svoje sinove.145 Tada je i Tasilo, bavarski vojvoda, umro i naslijedio ga je sin Garibald, kojega su Slaveni porazili kod Lienza146 i
opustoili njegove granice. Ali im su Bavarci skupili ljude, oduzeli su neprijateljima plijen i potjerali ih sa svojih meda.147

7.
148

U takvim prilikama kralj Agilulf sklapa sa bizantskim carem mir prvo

na jednu, a onda proiruje i za drugu godinu. Ujedno ponovo obnavlja primirje s Francima.149 U toj godini150 su Slaveni pie Pavao akon poto
su pobili vojnike, tako opljakali Istru da je bilo vrijedno aljenja. 151
Taj trei upad Slavena u Istru opet dokazuje trulost bizantskog carstva,
koje nije moglo obraniti tu pokrajinu iako je s ^.angobardima sklopilo mir i
bilo na neko vrijeme sigurno od napada s njihove strane u taj dio svojih posjeda. Pitanje je i opet, odakle su ti Slaveni uli u Istru i dokle su prodrli.
G. F. Tommasini (15951654), novigradski biskup,152 u svojim Commentari storico-geografici della Provincia delPlstria153 uz ostalo pie da su
148

chis ducis idem sclaui pensionem foriulanis ducibus persoluerunt... (G. Vettich, o.
c., 78). U Dandola glasi taj dio ovako: . .. Honorius, nacione campanus, sedit annis
XII, mensibus XI, diebus XXVIII; cessavit episcopatus mensibus VII, diebus XIII...
Eodem tempore Tasso et Cacto foriuliani duces regionem Sclavorum, que Delia nuncupatur, usque ad locum qui Medareia dicitur, possidebant... (o. c., RIS f. 313, 92).
A. Bonfinius, sluei se Pavlom akonom, iako ga ne citira, pria kako su Taso i Kako
osvojili ... Haec regio, quae hiis subdita fuerat Sclavorum parte que Azellia dicitur, ad Meclariam usque pretendebatur. Quare ad Ratchis usque tempora Sclavi, qui
Dalmatiam et Istriam inundarunt, Foroiulianorum uectigales fuere ... Sclavi (ut in
primo libro retulimus) e regionibus trans Istrianis promanarunt, atque Istriam et Dalmatiam occuparunt, eamque se Sclavoniam dixere ... (Rerum Ungaricarum decades, Basileae 1543, 120).
139
O tom pitanju postoji prilino velika literatura, koju donosi i uz svoje obrazloenje F. Kos (o. c. I, 188, 189), i onda Benussi (Nel medio evo, 20). Zatim se posebno
tim bavi opirno Rutar (o. c., Letopis .. ., 311316) i M. Kos (K godovini kralja Sama ..., asopis . .. VII, 196, 197) koji se djelomino opredjeljuje za poloaj toga predjela, te konano Grafenauer (Ustolievanje .. .,44 47, 428, 473) koji stavlja taj predjel
u Kanalsku dolinu i dolinu Ziljice (Historija ... I, 137).
140
Schnleben, donosei po Pavlu akonu taj pasus o osvojenju Gisulfovih sinova . . . Slavorum regionem, quae Azellia appellatur ..., nadodaje i ovo: ... Haec igitur de causa deinceps Foroiulianos Duces etiam Carnioliae duces appellabimus, et eorum serie per annos digeremus . .. (o. c., 314, 315).
141
Palladio za njega kae da je uime cara upravljao gradom Oderzom u trevisanskoj marki (o. c., 49). Rubels donosi da jedni tvrde da je on bio ravenski egzarh i da se
zato zove patricij, a po drugima se vidi (Milanski anonim u disertaciji Chorographica
Italiae) da je on kao patricij, ali ne i egzarh, bio prafectus praesidio i da mu je bio
podvrgnut i dio Venecije (o. c., 295, 296).
142
R. Cessi pie da je Oderzo ostao u vlasti Bizanta sve do kraja Rotarija, a onda
se raspao bizantski centar toga mjesta (Venezia ducale I, Venezia, 1940, 46).
143
Bauzer stavlja to umorstvo u 616. godinu (o. c., 74 a).
144
Ovoga Rubeis dri ocem onoga drugoga Gisulfa i da je to onaj Grasulf koji je
uzalud pokuavao Bizantu oteti Istru (o. c., 295). Ne razumijem zato je taj podatak o
dolasku Grasulfa na vojvodsku stolicu bez ikakva obrazloenja F. Kos stavio u o. 626.
godinu (o. c. I, 197) jer je on u Pavla akona naveden prije nove provale Slavena u Istru o. 611. godine!
145
G. Vettich, o. c., 78, 79.
146
M. Kos stavlja to u o. 626.-629. godinu (Zgodovina..., Ljubljana, 1955, 78).
147
G. Vettich, o. c., 79.

56

Benussi, citirajui prilino samovoljno taj tekst Pavla akona, kae da su se

iza 602. godine Langobardi odrekli plana da zauzmu Istru, a napose poto su s carem
sklopili mir (kojega ne datira). Otada su odnosi izmeu njih postali prijateljski i furlanske vojvode i upravljai Istre ivjeli su u miru u cijelom VII. stoljeu, jer se i Bizant
odrekao svoje agresivne politike (Nel medio evo, 17, 18, 25). No to su samo lijepe fraze
Benussija, koji niim ne moe na izvorima bazirati te svoje izvode! Dapae iz salernitanske kronike doznaje se da su Langobardi poetkom druge polovice VIII. stoljea
orujem osvojili Istru (F. Kos, o. c.. I, 270).
149
Benussi i tu na svoj nain prekrojava i donosi taj citat Pavla akona (Nel medio evo, 17).
150
Baronius zaudo tu provalu Slavena u Istru, opisanu od Pavla akona, povezuje s pismom pape Grgura I, upuenom solinskom biskupu Maksimu od 600. godine,
(o. c. VIII. Venetiis 1710, 117), a Valvasor stavlja to u oko 612 (o. c. IV, 243). I della Croce u 612. (o. c., 563), a Rubeis u 616 (o. c., 224). Schnleben kae da je to bilo 604 (o. c.,
335), a tako isto donosi, citirajui Luciusa, i Francol (o. c., 197). Kandier takoer pie
da su Slaveni 604. prodrli u Istru jednako kao neprijatelji Langobarda i Grka (KCDI I
778.), Dmmler, citirajui Pavla akona, stavlja taj upad u 611 (o. c., Sitzungsberichte ... 19, 364), Manzano u 611 (o. c. I, 132), De Franceschi u 610. ili 613 (o. c., 76). Raki (o. c., 264) i Diehl u 612 (o. c., 47). S. Dellagiacoma u 616 (Fortunato di Trieste, Patriarca di Grao (803-825); AT NS III, Trieste, 1872-1875, 359), Rutar (o. c., Letopis . ..,
316) i Benussi u 611 (Nel medio, evo, 18); Manuale ... Parenzo2 1903, 81; L'Istria nei
suoi..., 88), Schiavuzzi naprosto stavlja upad Slavena u 611, a onda malo zatim kae
da su Slaveni Vendi 700. godine upali u Istru i posvuda, gdje su prolazili, ruili i ubijali, te drei se obale dospjeli sve do Milja (o. c., A t t i . . . XVII, 305). F. Kos pie da je to
bilo isto 611, jer da Pavao akon malo nakon toga iznosi da je u oujku umro tridentinski biskup Sekund, a to se dogodilo 612. godine (o. c. I, 189). Gruber donosi da su
napokon i 611. provalili ponovo sami Slovenci u Istru (o. c., 13), a Tamaro (La Venetie ... 1,40, 131) i M. Kos stavljaju to u istu godinu, kada i navalu Avara u Furlaniju (K
poroilom ...; O stareji slovenski kolonizaciji. .., Razprave I, 59; Zgodovina .. ., 31).
U tu godinu stavljaju to i Paschini (o. c. I, 121) i Rojni (Istrie ..., 6), Barada u 612
(Hrvatska dijaspora ..., Starohrvatska Prosvjeta 11/2, 12), a Grafenauer isprva pie,
upirui se na Pavla akona, da su oko 611. Slaveni napali Istru, a malo zatim kae da
su najbr navalili u Furlaniju i izropali Istru (Ustolievanje ..., 431, 435). U svojoj
pak godovini .. . samo datira taj upad s tom istom godinom (o. c. I, 121). Tako isto
datira i Beuc (o. c., 40), a M. Kos i 1955. ostaje na svojoj staroj dataciji i zakljuuje da
je nove slavenske navale u Istru omoguila avarska vojska u Furlaniji i da oba ta upada stoje u vezi (Zgodovina . .., 48).
151
G. Vettich, o. c., 79. ... et eodem anno Sclavi, multis interfectis militibus, totam Ystriam depredati sunt. . . (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 92).
152
G. Vassilich, Sui Rumeni dell'Istria, AT NS XXIII, Trieste, 1899-1900, 179.
153
Archeografo Triestino IV, Trieste, 1837.

57

u Istri prvi i najbrojniji od ostalih Schiavoni,154 koje drugi nazivaju Slavenima (Slavi), a koji potjeu iz Dalmacije ili Slavonije (Schiavonia), starog Ilirika (antico Ilirico). Oni su snani i sposobni za napore, ratrkani po svim
mjestima i dapae je sada slavenski jezik postao zajedniki gotovo za svakoga, te stanovnici mnogih sela (villa)155 ne znaju ni govoriti talijanski. Oni su
966. godine silom uli156 u tu pokrajinu i osobito unitili poreko podruje,
zbog ega se u ispravi Rodoalda,157 akvilejskog patrijarhe, izdanoj porekom
biskupu, zovu opakim158 Slavenima i okrutnim159 barbarima. Oni su, pie dalje Tomasini, moemo rei, veinom zemljoradnici i poljodjelci i zbog toga
nastavaju u selima160 i na poljima.161 Drugi, koji su nastavali u toj zemlji, nastavlja navedeni biskup, su oni iz Karnije .. .162 Oni ive u veim selima163 (villaggi) i katelima i poljskim imanjima, opasanim zidom,164 i oni nisu tako
stari stanovnici kao Schiavoni.1651 Karnijcima, zvanim openito i Karnijolima,166 pridruuju se mnogi Furlanci167 koji nisu daleko od njih.168 I. della
Croce smatra da treba istraiti kako su Slaveni uli u Dalmaciju i iz te pokrajine se proirili po Istri, Krasu, Korukoj i Kranjskoj,169 te zakljuuje, citirajui Bionda (Hist. lib. 8), Pavla akona (De, gest. Langob. lib. 4, cap. 25),
Dandola (Chron. Venet. n 5 lib. 6, cap. l, num. 1), Baroniusa (Annal. eccl.
154
Benussi pie da je to u XV. glavi (Nel medio evo, 196), a Beuc prvo kae da je u
XI. a onda u XV. glavi (o. c.. Arhivist, I, 49, 50), to je tono.
155
Beuc to prevodi naseobina (o. c., 49).
156
Beuc pie zauzeli (o. c., 49).
157
Beuc ispravno napominje da tu treba istai da je zaista akvilejski patrijarh Rodoald u svojoj ispravi porekom biskupu, izdanoj 966. godine, citirao Hrvate kao zle
Slavene, i to zbog toga to su oni opustoili njegov rovinjski posjed. No patrijarh ne
kae da su to Hrvati uinili 966, nego neko (o. c., 49), tj. ... nuper a nefandis Sclavis
ac duri Barbaris destructu.... (KCDI 1-20. I. 966.).
158
Beuc ima zli (o. c., 49).
159
Beuc pie opori (o. c., 49).
160
Beuc sada villa prevodi ak gradi (o. c., 49).
161
G. F. Tommasini, o. c., AT IV, 52. Ne ba potpuno od rijei do rijei po starom
obiaju donosi taj pasus i Benussi, koji pie iza toga da nije mogue kako tvrdi Tommasini da je slavenski narod u unutranjosti Istre vukao podrijetlo od gusarstva
Hrvata i Neretljana X. stoljea, dodajui da je poznata injenica da ni taj biskup ne
pripisuje nezavisnost Slavena u Istri u vremensko razdoblje ranije od 966. godine (La
liturgia slava nell'Istria, A t t i . . . IX, Parenzo, 1894, 196).
162
Beuc stavlja: (Slovenci) (o. c., 49), to Tommasini ne kae, ve samo: .. . popoli . . . sono quelli della Carnia ... (o. c., AT IV, 52).
163
Beuc pie: mjestima (o. c., 49).
164
Beuc prevodi terre murate sa obzidanim naseobinama (o. c., 49).
165
Beuc prevodi: Hrvati (o. c., 49).
166
Valvasoru se ini da su ljudi u staroj Karniji (Alt-Carnia), tj. Carnieli, ili potomci starih Mleana ili jo sigurnije Galaana (Galatarum), koji su zaboravili svoj
materinji jezik i navikli se na talijanski. No taj se iskvareni jezik, dodaje dalje, uvelike
razlikuje i od tadanjeg talijanskog i njemakog (o. c. I, 38).
167
Beuc to prevodi ovako: S ovim Karnijelima drue se mnogi Furlani, koji u svojoj domovini nisu daleko od Karnijela (o. c., 49).
168
G. F. Tommasini, o. c., AT IV, 53. Izvadak iz toga, ne ba potpuno toan, donosi
i Benussi (La liturgia ..., Atti... IX, 206).
169
Valvasor pie da su Slaveni iz Dalmacije za vladavine cara Mauricija o. 590. godine zauzeli Koruku i Kranjsku (o. c. IV, 242).

58

tom. 8, ann. 600) i Ivana Luciusa (De Regn. Dalm. lib. I, cap. 8) o doseljenju
Slavena i Istri da je oko 600. god. jedan dio njih napustio Dalmaciju i doao
170
stanovati zajedno s domaim elementom u Kranjskoj, Korukoj i Istri.
Dakle, Croce zna samo za Slavene u Istri i ne razlikuje ih kao Tommasini.
I Schnleben pod 612. godinom donosi da su Slaveni doli iz Bavarske u
Istru,171 a Francol, citirajui navedenoga pisca, kae pogreno da je on naveo
da su tu doli iz eke (Bohemia).172 Kandier pie 1850. da je provala Slavena u nutarnju Istru bila 604. godine, da su je opljakali i vojne posade pobili,173 a 1851. donosi da su te iste god. 604. oni uli u tu zemlju sa strane Uke
(Monte Maggiore), pobili posadu, opustoili nutranjost Istre, a Boljun i Pian su porueni.174 Iste 1851. godine kae da su Slaveni preli Uku, pobili
posade i toliko pobili naroda u dolini Rae da se prialo kako je ta dolina bila pokrita leevima i zauzeta od navedenog naroda. Malo zatim u t o j radnji
ponavlja da su god. 604. Slaveni uli preko Uke u Istru, pobili posade i zauzeli gospotiju Lupoglav (Maronfels), a i Boljun ili Finale je pao u njihove ruke.175
Interesantno je, to kae uz ostalo za doseljenje Slavena u Istru inae
prilino oprezni De Franceschi, koji im priznaje postojanost u toj zemlji tek
804. godine. Malo zatim izjavljuje, dodue, da oni idu medu njene najstarije
stanovnike, ali nadodaje da koliko je njemu poznato, nedostaju dotada historijski podaci da se utvrdi doba njihova dolaska.176 God. 1855. Kandier samo kae da su Slaveni 604. upali u unutranjost Istre, koja je opljakana, a
posade vojnika pobijene. Ujedno istie da je to prva navala Slavena, te ima
170

tono.

o. c., 552, 553, 555. Beuc pie da se sve to nalazi na 552. strani (o. c., 50), to nije

171
Zapravo taj pasus glasi: ... Slavos Baioart digressos in Istriam iterum procurisse, ubi caesis romanis praesidiis, omnia rapinis, caedibus et incendiis impleverunt... (o. c., 336).
172
o. c., 197.
173
Fasti istriani, L'Istria V, o. l, str. 8.
174
Epoche per li Slavi nell'Istria, L'Istria VI, No. 6, str. 28.
175
Dei popoli ehe abitarono l'Istria, L'Istria VI, No. 18, str. 77, No. 19, str. 83
176
Radi interesantnosti donosim u izvacima ovo njegovo miljenje: .. .Che gli
Slavi non sono, come vorrebbesi da alcuni i quali pi ehe consultare la storia e le condizioni nostre si lasciano sopraffare dalle allucionazioni d'uno spirito zelo di nazionalit, ehe non sono, die, gl'originarii o almeno i piu antichi abitatori di questa provincia, e ormai posto fuor di dubbio da quanto Ella espose in questo giornale. Difatti non
una iscrizione lapidaria ricorda nomi slavi durante la dominazione romana e bizantina e successivamente per parecchi secoli, non uno dei luoghi di quest'epoca ha slava
l'etimologia quando all'opposto l'elemento romano, grece e celtico risaltano ovunque a tutta evidenza. Mentre nella Carniola e nella Dalmazia gi nel VII secolo si stabilirono Slavi, sloveni nella prima, croati nella seconda, in Istria appariscono appena
nell' 804 e sono quelli ehe si menzionno nel placito di Carlomagno tenutosi nell'804.
nella Valle di Risano presso Capodistria ... Appena nell' 820 altri Croati avrebbero
preso stanza fra la Cetina in Dalmazia e l'Arsa... Eppure e certo ehe ino alla meta
dei 15. secolo nell'Istria bassa non v'erano Slavi... Gli Slavi Croati, di cui ho parlato sinora, sono senza dubbio di annoverarsi tra i piu antichi della provincia; pero
mancano sinora, a quanto io so, dati storici per fissare l'epoca della loro venuta . . .
(C. de Franceschi, Slle varie popolazioni dell'Istria VII, No. 50, Trieste, 1852, 226,
227).

59

predaja da je pao Boljun i da je dolina Rae bila posuta leevima.177 No zato

je 1875. isti pisac stvarno priznao da se o istarskim Slavenima u posljednje
doba mnogo pie ali da su istraivanja o njima, umjesto da dovedu do svjetla istine, jo vie zamaglila i prouzrokovala uzbuenje. Stoga preporuuje da
onaj tko se bavi povijeu saeka dok se stiaju strasti i prevlada razum. No
kako ivot nije dovoljno dug, ipak je potrebno da se raspravlja o tome. Ali
uza sve to kao da je zaboravio to je ve rekao, malo dalje pie u toj svojoj
knjizi da Slavena nije bilo od Rae do Timava ni u rimsko ni u bizantsko doba, da su oni tek od 1400. poeli u Istri postojati, a iza 800. su se ve pojavljivali, vjerojatno iz Karnije, te da se ne zna da li su tu doli nasilnom provalom ili postepenim useljavanjem. Unato i takvu zakljuivanju, ponavlja malo dalje, potrebno je prolost istarskih Slavena osvijetliti historijskim izvorima, to se dotada nije inilo, a za sadanjost provesti prava istraivanja.178
Gdje su se smjestili, pie Kandier u jednoj drugoj knjizi, iziloj 1876. godine, prvobitni Slaveni s ovu stranu Rae, teko je razvidjeti, jer su u XV. i
XVI. stoljeu i ak kasnije medu te Slavene bili ubaeni drugi, tako da se starima zameo svaki trag.179 C. De Franceschi 1885. godine toliko se zaboravlja
kada pie da povijest pokazuje da Istra nije bila nikada zauzeta od nekog slavenskog naroda ili da je takav njom vladao. Ujedno, iako se slui Konstantinom Porfirogenetom, tumaei taj izvor na svoj nain, ak ustvrduje da
Hrvati nisu preli granice Istre i da su se rairili samo do rijeke Tarsia
(Rjeina), koju je taj pisac u zabuni zamijenio s Arsia, te nadodaje da su se
istarski Slaveni naselili ne silovitom provalom i osvojenjem, nego malo-pomalo u razliitim vremenskim razdobljima.180 A. Marsich, na osnovi Murato177

A n n a l i . . . , 12-604. g.
.. . Grandi questioni, o piu veramente con grande schiamazzo, si agitarono
in questi ultimi anni sulli Slavi dell'Istria; e le indagini ben altro ehe avanzare a lue
di verit, si annebbiarono sempre piu, e si alzarono ino a causa di agitazione. Per cui
assai meglio sarebbe a chi tratta storia, di attendere ehe calmate le effervescenze, la
ragione riprenda impero, ma la vita non ci basta a tanto, ed e per necessit ehe se ne
discorra . . . Delli Slavi diremo brevemente ehe e nell'Istria propria tra l'Arsia ed il Timavo non ve furono al tempo romano, ne al tempo dei Bizantini... Ma e certo ehe li
Slavi in Istria non cominciano a figurare ehe appena col 1400. Fra questo e l'SOO, nel
qule appariscono recati da Carlo Magno, per un periodo quindi di seicento anni, si ha
certezza di Slavi, venuti, come tutto persuade a icredere, dal Carnio, perche Sloveni,
collocati nelle parti montane nel Triestino . .. Non sappiamo se per invasione violenta, o se per successivo lento venire di singole persone ... Ma ripetiamo, le condizioni
delli Slavi d'Istria hanno bisogno di venire chiarite, il ehe finora non fu fatto, ne potr
farsi ehe colPappoggio di documenti storici per lo passato, di sincere ricognizioni per
lo presente ... (Notizie storiche di Montona, 66, 67, 70, 72).
179
. . . ma il riconoscere ove fossero collocati li slavi primitivi di qua dell'Arsa, e
difficile opera, perche a quelli slavi altri furono sovvrapposti nei secoli XV e XVI e
perfino piu tardi, ehe degli antichi tolsero ogni traccia ... (Notizie storiche di Pola,
Parenzo, 1876, 101).
180
.. . La storia ci dimostra ad evidenza ehe l'Istria mai venne occupata o dominata da qualche nazione slava. I Croati stabilitisi intorno al 620 nella Dalmazia, nello
estendersi successivamente verso settentrionale non oltreppassarono i confini dell' Istria; il loro regno, giusta il Porfiregenito, arrivava ino alle catene del Montemaggiore;
anzi sembrerebbe ehe giungesse soltanto ino al fiume Tarsia (l'odierna Fiumara) e
ehe quindi la citt di S. Vito, oggidi Fiume, non v'avesse mai appartenuto. Qualche autore scrisse ehe i Croati s'estesero ino all'Arsia, ma fu errore di scambio col suddetto
178

60

rija (Annali d'Italia), Liruttija (Notizie storiche del Friuli II, 324) i Manzana
(o. c. I, 115), iznosi da su god. 602. Slaveni, spustivi se iz Ilirika, napali Istru,
koju su opljakali i popalili. Zatim opisuje po Kandlerovim radovima (CDI,
L'Istria VI, 83, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, 12,
Notizie storiche di Pola, 140) da su 604. provalili u unutranjost te zemlje,
koju su opljakali i pobili posade, nadodajui kako postoji tradicija da je
pao Boljun i da je dolina Rae ostala pokrita leevima, a u god. 615. stavlja
po Kandleru (L'Istria VI, 28) da su Slaveni i Avari napredovali prema Italiji i
zauzeli Kras.181 M. Tamaro priznaje provale Slavena u Istru, ali im odrie da
su ondje ita zauzeli,182 a Schiavuzzi govori o bici stanovnika Istre sa Slavenima na Uki, o emu zna i tradicija.183
U svojoj posmrtno iziloj povijesti Trsta Kandier pie da su 604. Slaveni
doli od Uke i uputili se prema Puli, ali nisu prodrli preko doline gornje Rae, u kojoj su pobili posade koje su straile u onim tvravama, i toliko su
prolili krvi da je ta dolina bila posuta leevima. Sigurno su, kae dalje, doli
od Alpa iz kraja koji se poslije zvao Schiavonia, dodajui da Slaveni vie
nisu davali mira.184
Gruber kae da su provale Slovenaca u Istru bile vie prolazne, pa zato
nisu dovele do trajnog zaposjednua napadnutih zemalja; no s vremenom su
ti Slovenci stali opet pomalo prodirati u Istru i stalno se nastanjivati kao
pastiri na prigorju Julskih Alpa, koje je bilo u vlasti Langobarda, plaajui
im danak, odakle su se onda rairili u furlansku ravnicu i do meda bizantinske Istre.185
Benussi kae u jednoj svojoj radnji, navodei za to u dokaz Pavla akona (c. IV, 42), da su se Slaveni 611, poto su opustoili tu pokrajinu, povukli
natrag.186 Nekoliko godina zatim taj pisac donosi da se upad Slavena u Istru
vrio najvie na konzularnoj cesti koja ide od Rijeke preko Kastva, visova
187
kod Lovrana preko i Caldiera i du uskog klanca izmeu brda Letaja i
fiume Tarsia. Gli Slavi dell'Istria vi si stabilirono non gi per violenta invasione ed occupazione, bensi gradatamente in varie epoche .. . (Studio critico sull'instrumento
della pretesa preambulazione di confini del 5. Maggio 1325 . .., AT NS XI, Trieste, 1885
(separat), str. 35.).
181
Quando e come vennero gli Slavi in Istria, AT NS XIII, Trieste, 1887, 412.
182
... L'Istria fu dei langobardi soltanto dal 751 al 788, e gli sloveni vi fecero
bensi delle incursioni, portandovi desolazione e morto nei territori da loro opercorsi,
ma non la occuparono neppure parzialmente, ne mai si stabilirono in alcuna della citt e borgate ... (Le origini e le prime vicende dei Comuni istriani, AT NS XXIII, Trieste, 1889-1900, 107).
83
o. c., A t t i . . . XVII, 305.
84
Le istorie di Trieste I, AT NS (III) VIII, 90.
85
o. c., 13.
86
L'Istria nell'epoca bizantina, A t t i . . . VII, 420.
87
N. Manzuoli u svome djelu Descrizione della Provincia dell'Istria (Venezia,
1611) pie da Caldera zovu Hrvati Vercha, a Paesani Mone Maggiore (Nuova
descrizione dell'Istria di Nicolo Manzuoli. AT III, Trieste, 1831, 169). Valvasor kae da
se Uka (Utschkaberg) talijanski zove Monte Maggiore, a bey den Histricis Mons Caldiera (o. c., I, 292). Linhart pie da je M. Caldiera iznad Rijeke (o. c., I geografska
karta na kraju knjige), a Benussi zove to Caldera o Caldaro o catena del Monte Mag61

Uke (Monte Maggiore). Citirajui De Franceschija (L'Istria. Note storiche,

Parenzo 1879,76), pie dalje da je kod Romana u Istri vladala tradicija o velikoj bici sa Slavenima izmeu Letaja i Uke, iji su klanci bili pokriti leevima, te dodaje da i u drugim istarskim mjestima postoji spomen o tim neprijateljskim navalama i razruenim gradovima. Ujedno kae da poslije god.
611. nema ni spomena o upadima Slavena i Avara u Istru zahvaljujui bizantinskoj vojnoj organizaciji te pokrajine, te da su Istrani sami utvrdili prolaze
preko kojih je neprijatelj provaljivao uinivi od dei Caldiera snanu obrambenu liniju, i da je to izazvalo opadanje slavenske sile.189 A Tamaro, sluei se Benussijevom knjigom Nel medio evo (19) i stavljajui upad Slavena
u god. 611, nadodaje da se Slaveni vie otada u Istri nisu vidjeli i da je to bila
zadnja njihova provala; to toise oni dugo vremena nisu bacili na nju, ima se
zahvaliti vojnoj reorganizaciji bizantskog carstva.190 Rojni stavlja tu navalu
u istu godinu, napominjui da su u VII. stoljeu Slaveni i dalje upadali u Istru i sukcesivno se naseljavali. Ulazili su s dvije strane: sa sjevera Slovenci,
koji su zauzeli sjeverni dio poluotoka, i s istoka preko Kvarnera Hrvati, koji
su opet zauzeli zemlju izmeu Rae i mora u istom stoljeu.191 Kirac iznosi
to Kandier u svoje dvije knjige o Motovunu i Puli kae o istarskim Slavenima,192 odajui mu priznanje to je naveo nekoliko istina o njima uz neke
povijesne pogreke i predrasude. Ujedno iznosi kako nije teko danas prepoznati istarske Slavene prvoga naseljenja od onih drugoga, niti je onih
prvih nestalo, te da e on jezikoslovnim usporeivanjem i drugim plemenskim osebujnostima ... prepoznati stare Slavene prvog naseljenja, nekadanju i sadanju njihovu proirenost u Istri, te ih tako znati razlikovati od onih
drugih naseljenja. Pobijajui Kandlera i njegove nasljednike istarske povjesniare, koji za svoju krivu tezu o istarskim Slavenima nisu mogli da iznesu bilo kakav povijesni dokumenat, Kirac razlikuje po vremenu dva
glavna naseljenja Istre Slavenima, i to prvo koncem estog i poetkom
sedmog stoljea, a drugo tokom esnaestog i sedamnaestog stoljea, to opirno i razlae, iznosei ak to o borbama Slavena i Bizantinaca kae narodna predaja.193 Barada navodi da Avari sa slavensko-antskim plemenima prelaze Savu i zauzimaju Dalmaciju i Istru o. 614,194 a Grafenauer samo kae da
195
su god. 611. Slaveni upali u Istru i svu je opljakali.
giore (Manuale di geografia dell'Istria, Trieste, 1887, 34) s vrhom Monte Maggiore od
1396 m (Manuale ..., Parenzo2 1903, 20).
iss Naime De Franceschi na str. 76. i 77. te svoje knjige pie to se pria o upadima Slavena u Istru, a to je i on sam uo, te obiao neka mjesta gdje su se tobonje
bitke vodile. Ujedno dodaje da su se napori stranih Avara-Slavena da prodru u srce
Italije razbili, kako se vidjelo iz navedenog (tj. prianja o tim bojevima), na podnoju
istone granice Julijskih Alpa, gdje su stajali na obrani grko-romanskih posada. Njihovi esti upadi, koji su teili za pljakanjem, zavrava De Franceschi, nisu postigli
trajno zauzimanje naih zemalja.
89
Nel medio evo, 18, 19 i slino: L'Istria nei suoi due milenni, 89.
90
o. c. I, 131.
1
Istrie ..., 7.
2
Kirac krivo citira, da se pasusi o Slavenima nalaze u Notizie storiche di Pola
(L. Kirac, o. c., 26. bilj. 3., 28, bilj. 6.). Meutim oni su u Notizie storiche di Montona.
O.e., 26-34, 44-46.

62

o. c., Starohrvatska Prosvjeta IH/2, 11.

Zgodovina.. . I, 121.

Ako sada usporedimo najstariji izvor, tj. izvor Pavla akona, koji govori

0 tom upadu Slavena u Istru s onim o emu su pisali strani i nai historiari
1 njima slini pisci, uoit emo odmah koliko je u tome tonosti i istine.
Nadalje je jasno ba iz onog izvora da su se Slaveni rasprili posvuda i nezaustavljivo po Istri, gdje su naravno i nemilice pljakali. Oni su uli u tu zemlju valjda iznad Rijeke, a zatim su ili preko via sclavonica do nekih istarskih primorskih gradova, napose Porea, kojemu su okolicu svu oplijenili
kao to su to radili i u Dalmaciji. Da li su se u toj treoj navali vratili kui, izvor nam nita ne kae. Valjda su i oni poput Langobarda, koji su u silovitom
i pljakakom naletu uli u Italiju, ostajali u gorovitom i nizinskom predjelu
Istre, irei se sve do ispred zidina utvrenih primorskih gradova, koji su im
se uspjeno oduprli upravo onako kao i isto tako utvrena pojedina mjesta
uz samu morsku obalu po Dalmaciji. Da li su s njima tada bili i Avari i da li
su ti Slaveni priznavali i dalje njihovo vrhovnitvo? Vie je vjerojatno da su
bili njihovi podanici i da su s njima masovno i zajedniki ne samo u Istru,
ve i u Dalmaciju snano i nezaustavljivo provaljivali.

8.
Uto oko 612. godine Agilulf ponovo sklapa mir s bizantinskim carem,196
koji je valjda time htio dobiti na vremenu da moe to uspjenije provesti
obranu svojih zemalja u neposrednoj blizini Langobarda, iji nam stav prema Slavenima u Istri u to doba ostaje potpuno nepoznat. Ali je zato dranje
Langobarda prema crkvenom raskolu bilo oito. Oni su ga naime u punoj
mjeri podupirali, jer je o njima ovisan patrijarha ivio i dalje u Staroj Akvileji, a drugi, tienik Bizanta, u Gradeu. ak je, ini se, njihovom podrkom
novi gradeki patrijarh heretik Fortunat197 odnio sobom sve crkveno blago u zlatu, odjei i nakitu iz stolne crkve u Gradeu, kao i ono iz glavnih
crkava u pokrajini Istri, pa i iz samostana koji su pripadali gradekoj crkvi.
Sa svim time pobjegao je u Lombardiju u grad Cormons, koji je od Akvileje
udaljen 15 milja. Zbog tog njegova nevaljalstva i raskolnitva mletaki i istarski biskupi i duhovnici gradeke crkve pisali su papi Honoriju I. Na to je
pismo odgovorio papa svima biskupima u Veneciji i Istri preko svoga akona Primogenija, koji je Fortunata naslijedio na gradekoj stolici, o mjerama
koje je poduzeo protiv biveg patrijarha.198 Ujedno je pisao i langobardskom
kralju o Fortunatovim nedjelima zahtijevajui da on od njega zatrai da vrati crkveno blago natrag.199 Te iste godine200 uspio je ipak Honorije da crkvenim orujem svlada izmu u Istri i privue tu zemlju u krilo rimske crkve.201
196

G. Vettich, o. c., 79.

Rubeis ga stavlja u 628. (o. c., 62-Appendix), F. Kos pred 18. II. 628. (o. c., I,
197), 198
a Benussi u 625. godinu (Nel medio evo, 92).
F. Kos, o. c. I, 198-201.
199
A. Danduli, o. c., RIS f. 313, 93; KCDI I. 18. II. 628.
200
Tamaro to stavlja ak u prvu polovicu VII. stoljea (La Venetie... I, 145).
201
Rubeis, o. c. 299, 300, F. Kos, o. c. I, 202.
197

63

212

Malo zatim je u blizini Istre buknuo rat izmeu Franaka i Slavena pod
vodstvom kralja Sama (631), koji je Slavene jo 623. godine oslobodio Avara.202 U toj borbi, na poziv franakog kralja Dagoberta, sudjelovali su i Langobardi.203 Oni su ak pobijedili Slavene i veliki broj kao zarobljenike odveli
sa sobom.204 Svakako su Langobardi porazili one Slavene koji su ivjeli u njihovoj neposrednoj blizini, a od kojih im je jedan dio ak plaao i danak.
Dolaskom na prijestolje Rotarija,205 za ije su vladavine gotovo u svim
gradovima njegova kraljevstva bila dva biskupa (jedan katoliki, a drugi arijanski),206 Langobardi su u to vrijeme vladali, kako to pie Dandolo, kome
ipak ne moramo mnogo vjerovati, cijelom kopnenom Venecijom207 izuzev Istrom, i tu zemlju su stali nazivati Langobardijom.208 Primorski pak dio Venecije, koji nije bio pod njima, zadrao je staro ime.209
9.

Ako se moemo pouzdati barem djelomino u navode Konstantina Porfirogeneta, onda moemo i ustvrditi da su za vladavine cara Heraklija Hrvati210 doavi iz svoje pradomovine pobijedili Avare,211 koje su istjerali iz
202

F. Kos, o. c. I, 205-207, 196, 197.

Lucius stavlja taj poraz u 640. (o. c., 46), F. Kos u 631. (o. c. I, 204), a tako i Grafenauer (Zgodovina . . . I, 134) i M. Kos (Zgodovina ..., Ljubljana, 1955, 78).
204
F. Kos, o. c. I, 206, 207.
205
On je vladao 16 godina i etiri mjeseca (G. Vettich, o. c., 82). Lucius stavlja njegov izbor u 638 (o. c., 41), Rubeis kae da je kraljevao od 636. do 652 (o. c., 62 Appendix), Bethmann u 636 652 (L. Bethmann u O. Helder Egger, o. c., Neues Archiv III,
236), Hartmann na temelju nekih podataka i kombinacija datira od 636. do izmeu 29.
X. 652. i 22. III. 653 (Geschichte .. . H/1, 275), Paschini od 636. do 653 (o. c. I, 114), a L.
Salvatorelli od 636. do 652 (L'Italia medioevale, Storia d'Italia III, Milano, 604).
206
G. Vettich, o. c., 80; Romualdi Salernitani Chronicon, RIS f. 166, t. VII, p. I, Bologna, 1919, 125; A. Danduli o. c., RIS f. 313, 95; Platynae o. c., RIS f. 129, 107.
207
1. della Croce stavlja da je Rotari kada je vidio da je vojna snaga Romana u
Italiji unitena i propala, zdruivi se sa Slavenima, Avarima i Gepidima, oteo o. 633.
pokrajinu Veneciju s Julijskim Alpama, koje su pripadale ravenskom egzarhatu (o. c.
504).
208
De Franceschi pie da Pavao akon u svome djelu (lib. II, cap. VII) govorei o
Rotariju o. 636. kae: Totam terrestrem Venetiam possidentem, excepta Histria, illam
coeperunt voare Langobardiam (o. c., 74). Meutim, to taj pisac u navedenoj knjizi, a
pogotovo ne i u navedenoj glavi, nigdje ne kae, ve samo Dandolo, kako se to vidi iz
bilj. 209. ove moje radnje.
209
.. . Ceterum Langobardi, hoc tempore, totam terestrem Veneciam posidentes, excepta Ystria, converso nomine, illam voare ceperunt Langobardiam. Maritima
vero regio ab eorum iugo exempta, Venecie nomen antiquum retenuit, certis limitata
confinibus, a Grao videlicet usque ad Capudaggeris. De hoc Paulus Ystoriographus
Langobardorum sie ait: Venecia enim, non solum in paucis insulis quas munc Venecias dicimus constat, sed eius terminus a Panonie finibus usque ad Addam fluvium protelatur, cuius Aquileie civitas capud extitit... (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 96). U tom
novom izdanju stavljaju taj podatak njegovi prireivai u 638. do 642. godinu, a Negri
u 636 (o. c., Atti. . . III, 163), Benussi u o. 636 (Nel medie evo, 17).
210
Ime Hrvat pojavljuje se prvi puta tek u ispravi kneza Trpimira od 4. III. 852.
Inae papinske listine IX. stoljea zovu ih konstantno Sclavi (F. Raki, o. c., 3, 7, 11),
tj. Slaveni, a u ispravi kneza Muncimira od 28. IX. 892. opet se pojavljuje ime Hrvati
203

64

Hrvatske i smjestili se u toj zemlji Avara u kojoj i za carevanja toga pisca

213
nastavaju. Kako se ta Hrvatska prostirala od rijeke Cetine pa sve uz pri214
morje do granica Istre, tj. do grada Labina, a takoer je i u gorskim krajevima donekle ulazila u temat Istre,215 onda je razumljivo da su Hrvati zauzeli
vei dio Istre, izuzevi primorske gradove i okolicu, koji su zapravo sainjavali bizantinsku pokrajinu Istru.216
to kau o tom osvojenju kasniji pisci? Bonfinius pie samo da su Slaveni osvojili Istru i Dalmaciju,217 a Megiser iznosi da su se za Samove vladavine u Karantaniji 630. godine Avari i Slaveni iselili sami od sebe u Dalmaciju,
Liburniju i Istru.218
I. della Croce dri da se oko 600. god. jedan dio Slavena iz Dalmacije, koju je napustio, naselio u Koruku, Kranjsku i Istru. Malo zatim dodaje da su
nemirni Slaveni isto kao i Langobardi (o. 633.) nali gradove bez straa i primamljeni zgodnom prilikom zavladali itavom Dalmacijom i Istrom, a moe
se rei da je plijenom njihove okrutnosti i bijesa postao i Trst, izvan kojega
grada okolni seljaci do njegova (tj. della Croceova) doba ne govore drugi je(F. Raki, o. c. 15). I pisci VII IX. stoljea uope ih nikada ne zovu tim imenom, ve
se oni uvijek kriju pod imenom Sclavi. Tek ih prvi Georgije Hamartol, Ijetopisac iz I.
polovice X. stoljea, naziva Hrobatoi (F. Raki, o. c., 392, 394), tj. Hrvati, a Konstantin Porfirogenet ih prvi otro lui od opeg naziva Slaveni (gl. F. Raki, o. c. 270
291, 328, 338, 348, 360, 369-372, 387, 392, 398,412,413, 417). Usporedo s time i sinodski
spisi splitskog sabora iz X. stoljea i jedno papinsko pismo iz 928. godine, kao i neki
arapski pisci iz toga stoljea takoer ih zovu Hrvatima (F. Raki, o. c., 187, 189 190
195, 196, 423).
211
Benussi stavlja to u o. 630. godinu (Manuale ..., Parenzo, 1903, 81).
212
U doba cara Konstantina Porfirogeneta tako nazivane.
213
Kako Porfirogenet prikazuje granice hrvatske drave u svoje doba, to ne mora
znaiti da one u VII. i VIII. stoljeu nisu bile vee. Dolazak Franaka i polagano jaanje
Venecije svakako su uinili da su se te mede umanjile, i prema stanju u kome su tada
bile, onda ih je taj car i opisao.
214
Ginzel pie, da je Istra bila podvrgnuta slavenskom knezu Porgi i pria da su
Istrani primili kranstvo za njegove vladavine (Ginzel, Geschichte der Slawenpostel
Cirill und Method, Wien 1861, 113, 29), ne prije VII. stoljea (B. Benussi La liturgia
slava . .., A t t i . . . IX, 178).
215
F. Raki, o. c., 272, 406. N. Tomai prevodi taj pasus ovako: Od Cetine pako
rijeke zapoinje zemlja Hrvatska i protee se primorjem do meda istarskih, to jest do
grada Labina. U gorama poneto i presee temat istarski. . . (ivot i djela cara Konstantina VII Porfirogenita, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog
arhiva XX/1. i 2, Zagreb, 1918, 79), zaudo to ne komentirajui kako je to prije stalno
inio. Gruber kae da su malo zatim (tj. iza 611. nakon provale Slovenaca u Istru)
Hrvati, oslobodivi se avarskog jarma u staroj Dalmaciji, osnovali svoju dravu kojoj
je pripadala i istona Istra, jer Konstantin Porfirogenet veli da se Hrvatska protezala
prema moru sve do meda Istre (a ta je bila na rijeci Rai) ili do grada Labina, a prema
gorama da se poneto protegla i preko istarske theme (a to je po svoj prilici kraj od
Uke do Snijenika) (o. c., 13).
216
Tako je i Dalmacija bila skuena na primorske gradove i otoke i postala u IX.
stoljeu tema (gl. o tom opirno: J. Ferluga, Vreme postanka Teme Dalmacije Zbornik
Filozofskog fakulteta III, Beograd, 1955, 53-67).
217
. . .Sclavi . . .e regionibus trans Istrianis promanarut, atque Istriam et Dalmatiam occuparunt, eamque se Sclavoniam dixere . . . (o. c., 120).
21S
. . .die Hunnen und Winden in Dalmatia, Liburnia und Histria auch von sich
selbst mit zu ziehen erboten . . . (o. c., 386).

65

219

zik nego slavenski. God. 1851. Kandier pie da su Hrvati 820. godine osvojili zemlju izmeu Rae i Cetine, tj. Veliku Japidiju i Liburniju, te pretpostavlja da su pomijeavi se s Liburnima zauzeli ne samo latinski ager, nego
takoer i istone strane Uke. Malo zatim kae samo da su 820. Hrvati zauzeli zemlju izmeu Rae i Cetine,221 a De Franceschi iznosi da su oni oko te iste
godine doli do rijeke Tarsia (tj. Fiumara - Rjeina), preko koje nisu rairili svoju dravu.222 Marsich po Kandleru (Indicazioni... 16 i L'Istria VI, 28)
izriito stavlja da su Hrvati 820. napali zemlju izmeu Cetine i Rae i zauzeli
podruje Labina,223 a G. Kobler pie da su 640. Hrvati i Srbi osvojili bizantsku Dalmaciju do Rae.224 Benussi isprva pie da su se Hrvati kada su doli
o. 620. u Dalmaciju naselili i u gorovitom dijelu Istre. Iza toga, iznosei miljenje nekih stranih historiara (Zeuss, Dmmler) o rairenju Hrvata i Slovenaca po Istri, kae da slovenski pisci govore da su Slovenci zauzeli Istru, a
hrvatski pisci da su Hrvati, to on smatra retorinim, i pokuava, i suvie rmtegnuvi tu stvar, pobiti i jedne i druge, ne citirajui ipak poimence koji su to
pisci.2251 Tamaro kae da je provala Slavena u Istru mogla biti o. 640 tj jedno desetljee nakon zauzea Dalmacije.226 Kirac tvrdi kako je povijesna injenica da su Hrvati kad su naselili Dalmaciju naselili istodobno ne samo
Liburniju do Rae i breuljkastu Istru, ve i ostalu Istru preko Rae i preko
breuljkaste Istre do njezinih zapadnih gradova, te zakljuuje da su slavenska plemena za vrijeme provala u godinama 599. do 611, moda i prije, naselila Istru i da su Hrvati prodrli s liburnijske strane, ne mirno, ve s maem u
raci, poto su unitili na Uki grku vojsku, i da su se u Istri stalno nastanili.227
Na osnovi Konstantina Porfirogeneta jedino dakle znamo dokle se u
njegovo doba irila hrvatska drava u Istri. Ali to ne znai da tada ve Slaveni, odnosno Hrvati, nisu bili naseljeni u cijeloj toj pokrajini. Ujedno moemo zakljuiti da su istarske krajeve novopridoli Hrvati svakako podvlastili
ondje ve prije njih naseljene Romane, Slavene i Avare, a tako je bilo i za carevanja Porfirogeneta. Jedino nije jasno dokle su se Hrvati rairili po Istri u
7. stoljeu, a za Slavene zakljuujem da su je poplavili svu osim primorskih
gradova.
Stoga je razumljivo to papa Ivan IV (640 - 642), rodom Dalmatinac, alje opata Martina228 s mnogo novaca da po itavoj Dalmaciji i Istri otkupi za219

o. c. 555, 564, 565.

Dei popoli ehe abitarono l'Istria, L'Istria VI, No. 18, str. 78 No 19 str 83
221
Albena, 16.
222
L'Istria, 89, 79.
223
o. c., AT NS XIII, 413.
224
Memorie per la storia della liburnica citt di Fiume III, Fiume 1896 201
-" Nel medio evo, 67, 153-166.
220

226

227

o. c. I, 137.

o. c., 43, 54.

A. Dabmovi smatra da je ta misija opata Martina imala neki uspjeh ve po tome sto su Hrvati, po svoj prilici iza toga, krenuli u rat protiv Langobarda u Italiji
(Hrvatska dravna i pravna povijest, Zagreb, 1940, 48).
228

66

229

230

robljenike koje su tamonji narodi uhvatili. Ujedno je u isto vrijeme

dao prenijeti i moi nekolicine svetaca iz tih zemalja u Rim, gdje je za njihov
231
smjetaj sagradio crkvu.
229

Tj. Slaveni. Naime tko bi drugi ondje ivio nego oni koji su drali u svojim rukama, poto su zauzeli te krajeve, i zarobljenike.
230
Gruber donosi kako je za tih provala (tj. 602. i 611) bilo zasunjeno mnogo
krana po Istri (i Dalmaciji), te da ih je papa Ivan (640 642), rodom Dalmatinac, dao
po svom poslaniku opatu Martinu otkupiti a podjedno i pokupiti moi mnogih svetaca
(Venecija, Anastazija, Maura i dr.), koje je Martin donio u Rim, a papa ih pohranio u
crkvi sv. Ivana Lateranskoga (o. c., 13).
231
F. Raki, o. c., 277; F. Kos, o. c. I, 213. Ipse Johannes cum thesauris ecclesiae
multa niillia hominum per Istriam et Dalmatiam a captivitate et serrvitute paganonim redemit, et ad ecclesiae unitatem eos reduxit (Amalrici Vitae romanorum pontificum ed. Muratori t. III, f. 2, p. 58 9 F. Raki, o. c., 277). Johannes Quartus, natione Dalmatiae, seu Dalmaticus, ex patre Venantio Scholastico fuit natus, et post dictum Severinum Papam in Romanum Pontificem fuit assumptus, et post Beatum Petrum Apostolum exstitit LXXV. Anno a Nativitate Domini DCXXXVI. secundum unam
Chronicam, sed secundum aliam dicitur de DCXLI. Item quod ipse Johannes cum thesauris Ecclesiae multa milia hominum per Istriam et Dalmatiam a captivitate et servitute Paganorum redemit, et ad Ecclesiae unitatem :eos reduxit, et cum suo ingenio
subtili, et cautela maxim Corpora Sanctorum Anastasii et Vincentii Martyrum, ut
quamplurimorum aliorum Sanctorum de Dalmatia et Istria regionibus supradictis
perduci atque deportari fecit, et ex inde apud Urbem Romanam juxta Fontem Lateranensem in Oratorio Sancti Johannis Evangelistae cum summa devotione, et honore,
presente Cleri et populi multitudine copiosa, solemniter hujusmodi Sanctorum corpora recondi fecit atque sepeliri... (Vitae Romanorum Pontificum a sancto Petro usque ad Innocentium VIII auctoribus Amalrico Angerii, Frodoardo Remensi, Pandulpho Pisano, aliisque scriptorum, L. A. Muratori, o. c. III/2, Mediolani 1734, 58, 59).
Eodem tempore Johannes summus pontifex apostolice sedis, cum esset Dalmatinus
natione, audiens sue gentis miserabilem casum, ualde condoluit, missitque abatem
quendam, Martinum nomine, cum multa pecunie quantitate pre redimendis captiuis
(u cod. barb. dodano: sub annis domini DCXXV). Qui ueniens ad partes Dalmatie multos redemit captiuos a Sclauis, eosque ad parentes suos remisit. Iste Martinus ex
apostolica iussione multorum sanctorum reliquias accepit in partibus Dalmatie, et Ystrie (Cod. zagr.: Histriae, vat.: Istrie), et detulit eas Roman ad predictum papam Johannem ... (Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM 26, Scriptores III,
Zagrabiae 1894, 29 Ovaj podatak iz Tome donosi i Lucius, o. c., 42). Joannes Quartus, natione Dalmata, patre Venantio, pontificatum iniens statim mira pietate usus
est. Ex reliquis enim thesauris, quos Isatius apud Lateranum reliquerat, captivos omnes, quos potuit, Istrios et Dalmatas a captivitate redemit. .. loannes autem pontifex
ne corpora Vicentii et Anastasii aliquando in manus barbarorum devenirent, ut Roman quam diligentissime ferrentur curavit, ac iuxta Lateranensem in oratorio Beati
Joannis Baptistae magna cum veneratione collocavit.. . (Platynae o. c., RIS f. 129, t.
III, p. I, 105, 106). . . . Huic autem successit lohannes natione Dalmata, ex patre Venantio scolastico, sedetque anno l mensibus VIII. Hic distractis thesauris ecclesie,
multa milia hominum per Istriam et Dalmatiam a seruitute redemit, et hie sepultus
est ad beatum Petrum apostolum .. . (Romualdi o. c., RIS f. 166, t. VII, p: I, 125). . . .
Anno Christi VI C 36 Johannes quartus natione Dalmatie ex patre Venancio scolastico
sedit annis 4, mensibus 9. Hic thesauris ecclesie distractis, multa milia hominum per
Istriam et Dalmatiam a servitute redemit. Sepultusque est in ecclesia beati Petri. Hic
Anastaxii et Vincentii et aliorum martirum corpora de Dalmatia in Istria transferens
iuxta fontem Lateranensem in oratorio sancti Johannis evangeliste recondidit . . .
(Corpus Chronicorum Bononiensium Cronaca A, RIS f. 65, t. XVIII, p. I, Citt di
Castello 1908, 329). . . . al qule (t. j. iza smrti pape Hadrijana I.) successo Giovani quarto di Dalmacia. El qule del thesore della ghiexia mandoe per tuta Dalmacia e Ystria a recomperare gli presonieri li quali per tute quelle provincie. Et fece molte ghie-

67

232

Zanimljivo je znati kada je to bilo, kuda je prvo iao Martin, koji su to

bili zarobljenici i od koga su se otkupljivali i zato je papa dao i moi svetaca
odnijeti u Rim.
To se po svoj prilici, kako. to pie Platyna, dogodilo odmah po Ivanovu
nastupu na papinsko prijestolje, tj. poetkom 641. godine.233 Opat Martin je
prvo iao u Istru a onda u Dalmaciju. Zarobljenici su bili tamonji uroenici
(Istrios et Dalmatas) koje su drali u ropstvu Slaveni,234 zvani u izvorima openitim nazivima (gentibus, barbaris, Hunnorum,235 barbarum, paganorum),
iz kojih se oito vidi da su to oni, tj. sada ve i Hrvati, pripadnici slavenske
skupine u navedenim zemljama.
Kako se iz izvora vidi, bile su u opasnosti moi svetaca, tj. zapravo gradovi236 gdje su one bile po crkvama smjetene da ih barbari (Slaveni, Hrvati)
ne ugrabe, tj. ne zauzmu. Stoga ih je papa i dao prenijeti u Rim, a medu njima i moi sv. Maura iz Porea.237 Na koji su nain ti uroenici bili zarobljeni, moe se posredno zakljuiti iz okolnosti to su Slaveni238 (tj. neto kasnije i Hrvati) kada su ulazili u te krajeve kao i svi barbari pljakali, pustoili i
xie in Roma ornate e doctade .. . (Corpus . . . Cronaca B, RIS f. 65, t. XVII, p. I, 331,
332). .. . Hoc eodem anno loannes Papa, ubi sedisset annum unum menses novem et
dies sex, ex hac vita migravit duodecima die mensis Octobris. Haec ex Anastasio, qui
et ipsa subdidit. Hie temporibus suis misit per omnem Dalmatiam seu Istriam multas
pecunias per fidelissimum et sanctissimum Martinum abbatem propter redemptionem captivorum, qui depraedati erant gentiles. Etenim Slavi, sive Sclavi, in illas regiones grassantes, magnam multitudinem captivorum abduxerunt, quos Joannes Papa
redemit: qui eo liberior fuit in errogando Ecclesiae thesaurum, que haud pridem viderat cum in damnum Romanae ecclesiae fuisse ab Honorio congregatum . . . Qui igitur
in Dalmatiam pro redimendis captivis misit, e Dalmatia longe locupletiorem thesaurum est consecutus, nempe corpora sanctorum martyrum, quae Romam transferenda
curavit... Dalje donosi onaj citat o prijenosu moi svetaca u Rimu iz Anastasia Bibliothecariusa (C. Baronius, o. c. VIII, 307, 308).
232
O njegovoj djelatnosti, to se tie otkupa zarobljenika od Slavena i sakupljanja moi svetaca i u Dalmaciji i Istri, govori prilino opirno i I. della Croce (o. c., 565,
566).
233
Schnleben stavlja to u godinu 639. et initio 640 (o. c., 347). Manzano pie da
je 642. umro papa Ivan IV. koji je otkupljivao robove od Slavena u Istri i Dalmaciji
preko opata Martina (o. c. I, 145). Raki stavlja taj otkup u 640-642 (o. c., 277), F. Kos
u 641. ili 642. (o. c. I, 212), A. Tamaro u 639. ili 641. (La Venetie . . . I, 136, 137), ii u
641 (o. c., 283), tako i Rojni (Historija naroda Jugoslavije I, 218), a Beuc u o. 640 (o. c.,
40).
234
Tu iskljuujem i Avare, jer su ve tada valjda i u tim krajevima bili likvidirani
od Hrvata.
235
Tako ih krivo naziva Dandolo u vezi s otkupom zarobljenika u Istri i Dalmaciji
(F. Kos, o. c. I, 213).
236
Po Kircu papa je dao prenijeti iz Istre u Rim ta tjelesa svetaca da ih Slaveni ne
bi obeastili, a i gradovi nisu bili vie od njih sigurni (o. c., 33, 34).
237
O tom problemu raspravlja opirno I. Dellahaye, Santi dell'Istria e Dalmazia,
Atti. .. XVI, Parenzo, 1900, 360, 392, 404, 405 i F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la loro cronologia, A t t i . . . XXV, Parenzo 1910, 177-184.
238
Ve i Baronius izriito pie da su to Slaveni koji su provalivi u Dalmaciju i Istru odveli veliko mnotvo zarobljenika (o. c. VIII, 308). ii smatra pod nazivom pogana Slavene (o. c., 283), a tako i Rojni (Historija naroda Jugoslavije I, 218).

68

239

zarobljavali, na to su god naili, a da su bili jo pogani doznajemo iz ve

24
navedenih Amalrihovih Vitae pontificum romanorum .
Svakako taj podatak o papinoj humanoj akciji u Istri i Dalmaciji potvruje da su se Slaveni u tim krajevima ve ustalili 241 i da nisu bili vie tako
divlji kada je medu njih mogao nesmetano doi papin izaslanik radi otkupa
zarobljenika.
Jo neto. Ako se bez prigovora priznaje da su Slaveni (tj. sada pak i
Hrvati) ve u to doba bili u Dalmaciji nazivani takoer navedenim openitim
imenima, onda slijedi analogni zakljuak da su oni tada bili i u veem dijelu
Istre, to se ne da niim vie pobiti.
10.

Upravo kada je u Raveni stolovao egzarh Isacius (625 643),242 koji je

svome caru sauvao neoteen onaj dio Italije nezaposjednut od Langobarda,243 Slaveni su brodovima preli u langobardsku vojvodinu Benevent i utvrdili se nedaleko Siponta. Ali su ipak bili, kako to pie Pavao akon, poraeni i preostali bijahu prisiljeni na uzmak (642).244 Taj nam podatak jasno
govori da su Slaveni, koji su sada vladali Dalmacijom i Istrom bez primorskih gradova, preli u bezuspjenu ofenzivu da osvoje junu Italiju, kao to
su prije nekoliko desetina godina to htjeli da uine sa sjevernom Italijom.
Interesantno je, to neki pisci iz 17. stoljea iznose, da su u toj vojni sudjelovali i Istrani,245 tj. bez sumnje bi to bili Slaveni ili Hrvati. Meutim, taj poda239
Gfrrer kae da je papa Ivan IV. uz otkup zarobljenika nastojao da, iako izvori
o tome ne govore, pogane u Dalmaciji i Istri obrati na kransku vjeru (o. c. II, 18).
240
F. Raki, o. c., 277. Ipak je malo nejasan podatak iz toga izvora gdje se kae da
je papa otkupio zarobljenike od pogana (tj. Slavena) i priveo ih crkvenom jedinstvu!
241
Po povijesnom dokumentu iz Anastazija Bibliothecariusa o akciji pape Ivana
IV, zakljuuje Kirac da su Juni Slaveni nakon provala god. 598. do 611. stalno se naselili u Istri, gdje od njih papa otkupljuje zarobljenike. Iz toga slijedi da ti Slaveni nisu
bili iz Istre protjerani preko Alpa, zavrava Kirac, ve da su se u njoj stalno naselili.
Po tome pada, dakle tvrdnja onih istarskih povjesniara, da se Istra Oslobodila' Slavena u svim navalama od 598. do 611. godine (o. c., 33, 34). Beuc pie: da su oko 640.
godine Hrvati gospodarili u Istri veim dijelom podruja, sigurno je, jer se inae ne bi
moglo protumaiti, od koga je u to doba opat Martin otkupljivao zarobljene Romane, a na drugom mjestu naprosto kae da su se oni naselili u VII. stoljeu u Istru
(o. c., 41, 47).
242
V. Lazzarini na osnovi okrnjenog kamenog napisa, na kome se spominje Isacius kao ravenski egzarh, a ime nekog magistra militum je neitljivo, zakljuuje da je tada Venecija i Istra s tim magistrom bila pod navedenim egzarhom (Un'iscrizione torsellana del secolo VII, Atti del Reale Istituto Veneto di scienze, lettere ed arti LXXIII,
Venezia, 1913, 396).
243
M. L. Hartmann, Untersuchungen ..., 14, 15.
244
G. Vettich, o. c. 81,82.
245
1 dok Palladio samo pie da je Benevent bio opustoen dei Popoli della Dalmazia et Albania (o. c., 51), Schnleben stavlja tu ekspediciju u 637. godinu i nadodaje toboe na osnovi Pavla akona (L. 4, c 46): Slavi nostri Balmatae, ed haud dubie
junctis viribus Istriani, navali expeditione suscepta' cum ingenti multitidine Sipontum advolant, et castris ante urbem locatis varias, in circuitu fossas excavant. Dalje

69

tak treba ipak odbaciti jer nije baziran ni na jednom suvremenom ili bar
kasnijem izvoru.
Od toga vremena, zapravo od 611. godine, izvori ne navode vie nijednu
provalu Slavena ili ak Avara u Istru, ve samo u veim ili manjim razmacima u Furlaniju.
To je nepobitni znak da je Istra kao i Dalmacija osim primorskih gradova sva u rukama Slavena, kojih su najistaknutiji suplemenici Hrvati stvorili
dvije vrste dravne jezgre: jednu u dananjoj Dalmaciji sa svojim zemaljskim podrujem, a drugu u prekosavskim krajevima opet sa svojim, a ipak
su bile obje na prijateljski nain meusobno povezane. Da je to tako govori
nam posredno Konstantin Porfirogenet, ukoliko mu moemo vjerovati, jer
kasniji izvor kae kako se od Hrvata, koji su doli u Dalmaciju, odijelio jedan dio i taj osvojio Ilirik i Panoniju, te da su i oni imali samostalnog arhonta koga su slali radi prijateljstva arhontu Hrvatske.246 Iz toga se podatka vidi
da su Hrvati iz Ilirika i Panonije stajali u prijateljskom savezu s onima u matici,247 tj. dananjoj Dalmaciji, koje su arhontu na preutan nain priznavali
primat i supremat.
Oni Hrvati u Iliriji i Panoniji s ostalim tamonjim Slavenima u svojoj
dravnoj tvorevini odolijevali su uspjeno neprijateljima. Tako su po mom
miljenju iza svoga uspjenog osvojenja gornjih krajeva odsada ivjeli u miru s Avarima249 kroz dva stoljea, jer da je bilo sukoba izmeu njih javili bi
pria kako je vojvoda Ajo stradao u boju sa Slavenima, a Rodoald, koji je in Carso
nauio njihov jezik, govorio im i pobijedio ih, te su Slavi in Dalmatiam et Istriam
vnde venerunt mare iterum remetientibus (o. c., 345, 346). Francol, citirajui Schnlebena (str. 345) i Pavla akona (1. 4, c. 46), pie kako su Slaveni iz Dalmacije s Istranima preli u Manfredoniju (o. c., 199, 200). Valvasor donosi kako kamen di dalmatinische Sclaven (zu denen Zweifels ohn auch die His^erreicher gestossen) mit einer Flotte ploetzlich zu Siponto an ..., ali su bili poraeni i ... Die Sclaven (aber mussten)
mit einer langen und blutigen Naser (sich wieder ums'ehen nach ihren Schiffen) um
Dalmatien und Histerreich wieder zu erreichen ... (o. c. III, 151, 152). De Franceschi,
koji stavlja to u 640. godinu, citira navedeni pasus iz Schnlebena i pobija ga kao pogrenu tvrdnju (o. c., 80).
246
F. Raki, o. c. 271. Zaudo to ii prevodi da se od Hrvata, koji su doli u
Dalmaciju, odijeli jedna est, pa osvoji Ilirik i Panoniju, a imadahu i oni samostalna
arhonta, koji je s arhontom Hrvatske podravao prijateljskih veza (o. c., 277), a Grafenauer to prevodi: da se od Hrvata, koji su doli u Dalmaciju, odijelio jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom, a i oni su imali samostalnog arhonta koji je takoer slao
arhontu Hrvatske darove uime prijateljstva (Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski zbornik V / 1 2 , Zagreb, 1952, 14).
247
Grafenauer pie da su dalmatinski Slaveni okupljeni u nov slavenski plemenski savez pod vodstvom hrvatskog plemena, koje se doselilo zajedno s njima ili poslije
njih, te da je Konstantin Porfirogenet u X. stoljeu sauvao narodnu tradiciju o plemenskom savezu dalmatinskih Slavena pod vodstvom Hrvata (Historija naroda Jugoslavije I, 92, 93). Beuc unato tomu donosi kako Hrvati na Balkanu nisu imali sree
da iskoriste slabost Bizanta u VII. stoljeu, pa da bi se medu njima naao jedan vladar kao Klodvig franaki, koji bi radio na ujedninjenju hrvatskih podruja u jednu
dravu, nadodajui da su Hrvati u Istri ostali odijeljeni od svoje brae u Dalmaciji
visokom planinom Ukom (o. c., 41).
248
Samo tako se moe protumaiti da su oko 663. doli Avari, nekadanji stari saveznici Langobarda, iz svojih predjela preko slavenskog podruja s doputenjem
Hrvata iz prekosavskih krajeva, na poziv langobardskog kralja Grimoalda u Furlaniju,
70

nam to izvori upravo onako kako to piu o organiziranim slavenskim navalama u VII. i VIII. stoljeu u Furlaniju, gdje se mijeaju tamonje prijestolne
borbe s ciljem da je osvoje, kao i o njihovim mnogo rjeim sukobima s Bavarcima. Jednom rijeju, medu Hrvatima tih dvaju dravnih jezgra nije bilo
nijedne druge drave,249 ve su oni bili neprekinuto povezani od Panonije
preko Ilirika do Dalmacije, a tako jak savez podnosio je preutno zbog svoga
interesa Bizant, s kojim ive u miru Hrvati tijekom nekoliko stoljea, ne ugroavajui vie nigdje dalje njegove posjede sve do dolaska Franaka na obale Jadrana. Ujedno je Bizant takoer muke proao preko toga, to su Slaveni i Hrvati osvojili i drali u vlasti neke teritorije, jer su oni mjesto njega
snano i vrsto branili od neprijatelja te krajeve, a time i posredno one zemlje koje su caru jo ostale u vlasti. Prema tome sada su Slaveni i Hrvati iz
prekosavskih krajeva izravno graniili i s Langobardima protiv kojih ratuju
radi daljeg proirenja svojih posjeda, a Hrvati iz Dalmacije dre u svojoj interesnoj sferi veliki dio Istre, gdje je ve prije nekog vremena uspjeno dovrena slavenska seoba. Naime Slaveni su tijekom vremena doli sve do zidina istarskih primorskih gradova,250 pa je cijela ta okolica (oranice, panjaci,
vinogradi) veinom bila u njihovim rukama.251 I tako se izmeu jednih i drugdje su likvidirali tamonjeg vojvodu Lupa (F. Kos, o. c. I, 217, 218). Naime da je taj
kralj stajao u dobrim odnosima sa Slavenima, on bi svakako njih pozvao kao svoje
najblie susjede, a ne Avare. Usto i bijeg Arnefrita, Lupova sina, u Karantaniju pokazuje da nije vladalo prijateljstvo izmeu Langobarda i Slavena u onoj zemlji.
249
Avari su se bili, poto su ih Hrvati porazili, povukli u Donju Panoniju. Stoga je
neshvatljivo kako ii nastoji ustvrditi da su Avari gospodari June tajerske i
Kranjske kroz itavo VII. i VIII. stoljee, tj. do Karla Velikog, te da je neposredni saobraaj izmeu Hrvata i Karantanije nemogu. To mu dokazuju dva mjesta iz Pavla
akona. Prvo (IV, 36, 37), gdje se govori da je o. 610. upao avarski kagan u Veneciju, i
drugo o. 663, kako je Lupo poraen u Furlaniji od Avara (o. c. 300). Barada iznosi da se
dijaspora Hrvata vee s prodorom Avara iz Dobrude Zakarpaem do Saale, jednako i
iz tih krajeva u Istonu eku, Moravsku, Panonsku nizinu, Alpe, Dinaride na Jadran,
te da su Hrvati uklonili iz Dinarida avarsku vlast (o. c., 13, 14), to pobija Grafenauer
(M. Barada, o. c., Historijski zbornik VI/1 -4). Ujedno Grafenauer pie da je po smrti
Samovoj propala politika povezanost slavenskih zemalja i Avari opet stoje na granici
langobardske Furlanije dokopavi se ponovo gornjeg Posavlja. Iza 664. Karantanija
nije mogla biti podlona ni Avarima ni Langobardima, koji su ak 663. odstranili Lupa
s avarskom pomoi (Zgodovina ... I, 136, 137). Meutim i ii (onaj citat o upadu
Avara o. 611. otpada mu sam od sebe, jer u to doba jo nisu Hrvati oslobodili one krajeve od Avara) i Grafenauer su to i suvie smjelo ustvrdili, jer jedan, i to zadnji upad
Avaru u Furlaniju protiv Lupa ne dokazuje odmah da su Avari opet proirili svoju
vlast do mea langobardske drave ili da su ondje ve otprije vladali. Time ne bi onda
mogla postojati ni Karantanija sa svojim opsegom ili bi bila u to doba podvrgnuta
pod Avare, to je upravo nonsens. Naime, samo da napomenem da su Avari na granici
Furlanije, onda kako bi 664. Arnefrit mogao prijei preko tobonjeg susjednog avarskog teritorija u Karantaniju, gdje je od tamonjih Slavena traio i dobio pomo? Oni
ga sigurno ne bi pustili, ve bi ga u najmanju ruku zadrali. To posredno dokazuje da
tu nema Avara, umjesto kojih sada u Furlaniju juriaju njihovi susjedi pojaani i osnaeni Slaveni.
250
Beuc kae da Hrvati nisu osvojili gradove, osim to su neke kao Plomin, Cissa i Vistro razorili, kao to nisu osvojili ni gradove u Dalmaciji, iako je tu bila glavnina
njihove vojske (o. c., 41).
251
Beuc pie da su Hrvati drali gradska zalea, tj. onu zemlju koja je bila vladareva, carskih slubenika i izbjeglih veleposjednika. Na tim zemljama su Hrvati u tije-

71

gih stvorilo preutno nepisano primirje, od koga su imale obje strane samo
koristi. Iza toga u te tada isto romanske gradove s vremenom malo-pomalo
(kao gotovo istodobno i u one dalmatinske gradove) infiltrira se slavenski ivalj i tako proiruje i ondje jo snoljivije odnose s tamonjim romanskim
stanovnitvom. Jo neto. Za mene je i suvie nategnuto i pomalo deplasirano zakljuivati na osnovi stanja naseljenosti i rasprostranjenosti Slovenaca i
Hrvata252 po pojedinim krajevima Istre u XIX. i XX. stoljeu koje su jedni, a
koje drugi zaposjeli kroz prva stoljea provala i ondanjeg useljenja Slavena
u Istru,253 jer izvori znaju samo da su tu doli prvo Slaveni, a onda i Hrvati,
koji su od Junih Slavena najranije doprli do mora i ondje se stali dalje nezaustavljivo proirivati.

jedanput od strane naih znanstvenih radnika i iz drugih znanstvenih podruja to temeljitije i s puno ozbiljnosti i spreme pristupi konanom rjeenju tog vrlo delikatnog pitanja koje je od velike vanosti za cijelu nau povijest. Napose napominjem da e ovdje odigrati veliku, ako ne i odlunu ulogu, slavenska arheologija, kojoj se tek odnedavna u nas posveuje dolina
pozornost i razumijevanje, a onda neto manje i toponomastika i drugi slini posredni izvori, jer pisani izvori sada su svi poznati i veinom proueni i
obraeni.

Svjestan sam da ovom mojom radnjom,254 u kojoj ima i nekoliko pretpostavki, nisam ni ja mogao kazati zadnju rije o najranijem doseljenju i naseljenju naih predaka u Istru. No svakako u time ipak pridonijeti da se ve

Summary

ku VII. stoljea proivljavali u doticaju s bizantskim gradovima proces raspadanja

svog rodovskog sustava, formirajui slobodne seoske opine i nastavljajui tako
hrvatsko etniko podruje iz Dalmacije prema zapadu, zavrava Beuc (o. c. 41).
252
Benussi detaljno iznosi granicu izmeu Hrvata i Slovenaca, koja je u njegovo
doba ila od Dragonje i njenih izvora linijom preko iarije do Podgrada (La liturgia
slava ..., A t t i . . . IX, 203). ic pak pie da je teko izmeu Slovenaca i Hrvata crtom
povui granicu, jer izrazita granica doista ne postoji. Barem jezikovna granica nije
crta, nego prilino irok pojas, u kome je oiti lagani prijelaz od slovenskog narjeja
na narjeja hrvatska. Priblino je oznauje cijeli tijek rijeke Dragonje od ua do izvora, pa odatle preko iarije medu Slavnikom i benicom kroz Velika Vrata do Podgrada i dalje do kranjske granice, tako da bi se sela uz crtu Krkavce, Kotabona, Truke,
Soerga, Movraz, Rakitovi, Skandantina, Obrov, Podgrad, Studena Gora, Jelane,
Malobrdce, Novokraina, Suak, abice i Podgraje mogla smatrati najjunijim slovenskim selima, a sela uz istu crtu Katel, Merie, Oskoru, Topolovac, Poljane, Raie,
apjane, Rupa i Lisac najsjevernijim hrvatskim selima u Istri. Hrvatsko stanovnitvo
ispod te crte poneto je mjeavina sa slovenskim (Istra II, Zagreb, 1937, 53, 54).
253
Rojni samo pie da je teko stei jasniju sliku o rasprostranjenosti Hvata i
Slovenaca u Istri u prvim stoljeima nakon njihova doseljenja. Oni se tamo, kae dalje, nisu istakli kao politika snaga, pa ih dokumenti malo i spominju. Najvjerojatnije
da su Hrvati u Istri ivjeli u najstarije vrijeme u jednako drutvenom i upravnom ureenju kao i ostali Hrvati, to vie to je istona strana istarskog poluotoka bila vjerojatno do druge polovice XI. stoljea sastavnim dijelom hrvatske drave ... (Historija
naroda Jugoslavije I, 218, 222). Kirac, kome I. Erceg oito pretjeravajui pripisuje da
je njegova knjiga vjeran vodi za izuavanje prolosti Istre i da je don Luka poznavao golemi arhivski i arheoloki materijal, kojim se sluio kod pisanja svojih radnji
(I. Erceg, Povodom naenog pisma don Luke Kirca historiaru iiu, Rijeka revija
IV/2, Rijeka, 1955., 82, 83), ne samo da stoji odluno na gleditu o istodobnom naseljenju Hrvata u Dalmaciji, Liburniji i Istri sve do njenih zapadnih gradova, ve iznosi kako istarski Hrvati imaju s onima Liburnije isti jezik, obiaje, narodne pjesme i uope
sve im je skupno i jednako, zakljuujui da su istarski Hrvati nepretrgnuti etniki
nastavak hrvatskoga naroda prema zapadu ve od doba njihova naseljavanja u estom
i sedmom vijeku, kao to su istarski Slovenci nepretrgnuti nastavak kranjskih i gorikih Slovenaca prema jugu (o. c., 43, 44).
254
Napominjem da se za nju nisam mogao posluiti ipak svom poznatom mi literaturom, jer mi mnoge knjige, radovi i asopisi unato najboljoj volji i svim nastojanjima nisu bili dostupni.

72

PROBLEMS CONCERNING THE EARLIEST MIGRATION AND SETTLING

OF SLAVS-CROATS IN ISTRIA

The author claims that the first people to settle in Istria were Slavs and
that Croats first reached the sea. During Justinian's rule, Slavs were plundering the Balkan peninsula and some of them arrived in Istria. There they
clashed with the Byzantine rulers and penetrated into Italy. From a study of
place-names, the author finds that Avars and Slavs reached the coastal
towns north of Rijeka and there ame to a halt. Ha accepts the hypothesis
that Croats inhabited Istria during the rule of Emperor Heraclitus and that
they occupied the greater part of Istria in the early seventh Century. After
that there was no further movement into Istria except into Friulia, which indicates that Dalmatia and Istria were in the hands of Slavs and in particular
Croats. They established two centres of rule: one in Dalmatia and the other
beyond the river Sava. The Byzantine rulers tolerated these settlements, since the Slavs protected the areas which they occupied and especially the coastal towns.

73

HRVATI U KARANTANIJI
(PRILOG SEOBI HRVATA IZ DALMACIJE U PREKOSAVSKE KRAJEVE
U 7. STOLJEU)

1.
Sve do nekoliko godina prije drugog svjetskog rata slovenski historiari
ivo su se bavili osnutkom Karantanije u svezi s Hrvatima. U tom istom vremenskom razdoblju sa strane pak hrvatskih historiara zapravo su jedini tome dali neki znanstveni okvir i svoj sud F. ii1 i Vj. Klai2 i vie nitko. Odmah po svretku drugog svjetskog rata od slovenskih historiara prvi se je
ponovno posredno i potpuno kratko pozabavio tom problematikom M. Kos,3
a onda u dva navrata i B. Grafenauer. U prvoj svojoj radnji,4 tiskanoj u istom zborniku gdje je bio izaao i Kosov rad, i on se samo kratko osvrnuo na
to pitanje. Ali je zato est godina nakon toga sve to mnogo detaljnije razradio uz citiranje ogromne literature u svojoj vrlo opsenoj studiji Ustolievanje korokih vojvod in drava karantanskih Slovencev.5 U tome nije za
6
njim zaostao Lj. Hauptmann. On se u svojoj posebnoj studiji ponovno vratio na svoju omiljenu tematiku, kojom se uporno bavio i o emu je dosljedno
pisao dugi niz godina jo prije spomenutog rata. Unato tome u najnovijoj
knjizi M. Kosa Zgodovina Slovencev7 nisu zaudo spomenuti Hrvati u svezi s osnutkom Karantanije ni jednom rijei, iako je pri kaju te knjige ba taj
istaknuti slovenski historiar naveo brojnu literaturu o navedenom proble8
mu. Kako je to pitanje od velike vanosti ne samo za slovensku, ve i hrvatsku povijest, vrijedno je da se njime ponovno pozabavimo i s one strane kojoj su slovenski povjesniari posvetili moda najmanje pozornosti. Time e
1

Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 277, 299, 390.
Hrvati i Hrvatska. Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda. Zagreb, 1930,
13-18.
3
Slovenska naselitev na Korokem, Koroki Zbornik, Ljubljana, 1946, 50.
4
Drava karantanskih Slovencev, Koroki Zbornik, 92, 93, 97, 99- 101.
5
Ljubljana, 1952, str. 624.
6
Staroslovenska druba in obred na knejem kamnu, Ljubljana, 1954.
7
Ljubljana, 1955.
"o.e., 365-367.
2

75

se jo vie pootriti problematika o tom pitanju, proirena nekim novim podacima i pretpostavkama, koje e izazvati da nai pozvani nauni radnici jo
jedanput struno progovore i izreknu svoje kritike sudove, a ne da se ovo
pitanje ostavlja samo da lebdi u zraku i da ga se bez razloga smatra historijskim torzom.

2.
Mi znamo prilino detaljno odakle i kamo su Slaveni provaljivali na
Balkan tijekom 6. i u prvoj polovici 7. stoljea, i to iz suvremenih izvora. Ali
to ne vrijedi i za Hrvate, o kojima opirno prvi govori tek Konstantin Porfirogenet, pisac iz prve i poetka druge polovice 10. stoljea. Stoga moemo
mirne due rei da moda nijedan izvor nije zadao i ne zadaje jo i danas toliko glavobolje naim znanstvenim radnicima, a napose historiarima, koliko taj car-pisac. Ukoliko je on malo, vie ili potpuno vjerodostojan za ovaj ili
onaj dogaaj, to nam pokazuje usporeivanje suvremenih izvora s njegovim
navodima. Samo tih je izvora ili vrlo malo ili su pak oni mnogo krtiji vijestima od Porfirogeneta. Ima, meutim, u toga pisca i takvih podataka za koje
on -predstavlja jedini izvor te onda samo stoji do nas hoemo li mu i u kolikoj mjeri vjerovati ili ne. Jedan od takvih podataka predstavlja upravo vijest
u kojoj stoji kako se od Hrvata koji su doli u Dalmaciju odijelio jedan dio i
taj je osvojio Ilirik i Panoniju, te da su i oni imali samostalnog arhonta kojega su slali radi prijateljstva arhontu Hrvatske.9 Razumljivo je da je to bio
' . . . ' , , , ... (F. Raki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam ilustrantia, MSHSM VII, Zagrabiae, 1877, 271).
J. Lucius prevodi taj pasus na latinski ovako: At a Croatis, qui in Dalmatiam venerunt, pars secessit, et Illyricum tenuit, atque Pannoniam, habebantque etiam ipsi Principem supremum qui ad Crobatiae tantum Principem, Amicitiae ergo, legationem
mittebat (De regno Dalmatiae et Croatiae Hbri sex, Vindobonae 1758, 45, 46), dok
Raki: At a Chrobatis, qui in Dalmatiam venerunt, pars quaedam secessit, et Illyricum atque Pannoniam occupavit. Habebantque et ipsi principem supremum, qui ad
Chrobatiae tantum principem amicitiae ergo legationem mittebat (o. c., 271). A. Pavi
prevodi to: . . . . Ostali Hrvati ostae kod Frandjije, a podloni su (tamo danas) Otonu
velikome kralju Frandjije i ake; ali i od tih Hrvata odcijepi se est jedna te oblada
Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu samosvojna arhonta, aljui si s arhontom Hrvatske tek prijateljske poruke (Cara Konstantina VII. Porfirogenita de administrando
imperio glave 29 36, Zagreb, 1906, 52), N. Tomai: .. . . Od onih se pako Hrvata, koji
dooe u Dalmaciju, odijeli jedna est i obladae Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu samosvojnog arhonta, koji tek iljahu prijateljske darove arhontu Hrvatske... (ivot i
djela Cara Konstantina VII. Porfirogenita, Vjesnik hrv.-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva XX/1 i 2, Zagreb, 1918, 76, 77), Hauptman na slovenskom jeziku: Od
Hrvatov pa, ki so prili v Dalmacijo, se je odcepil en del in zavladal Iliriku in Panoniji;
tui ti so imali samosvojega arhonta, ki je menjal prijateljske darove z arhontom
Hrvatske (Lj. Hauptmann, Prihod Hrvatov, Buliev Zbornik, Zagreb Split, 1924,
541), a onda na hrvatskom: Od Hrvata pak, koji su doli u Dalmaciju, otcepio se jedan deo i zavladao Ilirikom i Panonijom, i ti su imali samostalnog arhonta, koji je izmenjivao prijateljske darove s arhontom Hrvatske (Lj. Hauptmann, Dolazak Hrvata,
Zbornik kralja Tomislava, Zagreb, 1925, 121, 122). F. Sii prevada da se od Hrvata,

76

onaj dio Hrvata koji su po Porfirogenetu prvo osvojili Dalmaciju od Avara

nakon to su ih ondje pobijedili.10 Istom su dakle sada ti Hrvati krenuli u Ilirik i Panoniju, kojima su i zavladali. Nas sada zanima prije svega na to je
mislio Konstantin Porfirogenet pod Ilirikom i Panonijom? Na to pitanje gotovo je nemogue odgovoriti. Ipak u pokuati da makar i zaobilaznim putem kaem o tome bar neto priblino. Tomai iznosi kako Banduri, pozivajui se na Luciusa, kae da Konstantin Porfirogenet tu pod Ilirikom razumije Dalmaciju, a pod Panonijom zemlju izmeu Save i Drave11 (Pannonia
Savia, Interamnia). Pavi (p. 29, op. 4) dri da car pod tim misli na zemlju
koja se nalazi izmeu Kupe i Mure. Meutim, zakljuuje Tomai, Porfirogenet sam spominje Ilirik u svom djelu de themat. II, l (Patrol. p. 116, Ed.
Bon. p. 47), pozivajui se na Hieroclov Synekdemos12 da makedonska tema
spada pod Ilirik. No to je Istoni Ilirik, nadodaje Tomai.13 Po Rakome Panonija se spominje u c. 25. de admin. imp. p. 111 i de thematib. lib. II, p. 56.
Povezujui s time i citat iz Hieroclove knjige (p. 393), zakljuuje Raki da je
Porfirogenet pod Panonijom podrazumijevao savski i srijemski dio, a pod
Ilirikom susjedni kraj.14 Pavi (p. 29, op. 5 dri, nadodaje tome Tomai, da
car misli na Pannonia inferior medu Rabom, Dunavom i Savom i na zapakoji su doli u Dalmaciju, odijeli jedna est, da osvoji Ilirik i Panoniju, a imadjahu i
oni samosvojna arhonta, koji je s arhontom Hrvatske podravao prijateljskih veza
(o. c., 277), a A. Sovre na slovenskom: Od Hrvatov, ki so prili v Dalmacijo, se je del
odcepil ter zavladal nad Ilirikom in Panonijo. Tui ti so imeli samovlastnega arhonta,
ki je poiljal arhontu Hrvake darove zastran prijateljstva (J. Rus, Kralji dinastiji
Svevladiev, Ljubljana, 1931, 194). Gregoire prevada taj isjeak na francuski jezik ovako: Des Croates qui se sont rendus en Dalmatie s'est detachee une branche qui a occupe rillyricum et la Pannonie. Eux aussi avaient une prince independant, entretenant une correspondance amicale avec le prince de Croatie (H. Gregoire, L'Origine et
le Nom des Croates et des Serbes, Byzantion XVII, Baltimore 1945,92), dok ga R. J. H.
Jenkins u engleskom prevodu donaa ovako: From the Croats who ame to Dalmatia
a part split off and possessed themselves of Illyricum and Pannonia; they had sovereign prince, who used to maintain friendly contact, though through envoys only, with
the prince of Croatia (Constantine Porphyrogenitus de administrando imperio, ed. G.
Moravcsik, Budapest, 1949, 143). U knjizi Historijska itanka za hrvatsku povijest (I.
Uredio J. Sidak, Zagreb, 1952, 6), donesen je i taj odlomak po N. Tomaiu (s nekim
manjim ispravcima), koji glasi: . . . Od onih pako Hrvata, koji dooe u Dalmaciju,
odijeli se jedna est i ovladae Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu samosvojnog arhonta, koji tek iljae prijateljske darove arhontu Hrvatske. . ., dok B. Grafenauer to prevodi: da se od Hrvata koji su doli u Dalmaciju odijelio jedan dio i zavladao Ilirikom i
Panonijom, a i oni su imali samostalnog arhonta koji je takoer slao arhontu Hrvatske darove u ime prijateljstva, interpretirajui na svoj nain taj odsjeak i iznosei da
se taj izvjetaj odnosi samo na Panonsku Hrvatsku (Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski Zbornik V/1 2, Zagreb, 1952,
14, 10, 30, 31), te ak i suvie nauvjerljivo dokazujui daje to interpolirani dodatak i da
je ta interpolacija u svezi sa irenjem hrvatske drave za kralja Tomislava (gl. B. Grafenauer, Prilog. .., HZ V/1 2, 30, 31; isti, Vpraanje konca Kocljeve vlade v Spodnji
Panoniji, Zgodovinski asopis VI-VII, Ljubljana, 1953, 174). U samom izvoru dakle
radi se o arhontima koji su bili slani, a ne o darovima, to je velika razlika.
10
F. Raki, o. c., 270, 271.
11
J. Lucius, o. c., 46.
12
Na to se poziva i Raki (o. c., 271).
13
o. c., Vjesnik. . . XX/1 i 2, 76.
14
o. c., 271.
77

du tajerskom zemljom, u kojoj bijae dux inferioris Pannoniae Liude15

vit. Sii pie da pod Panonijom, koju car-pisac navodi, treba razumjeti
zemlju izmeu Save i Drave, a pod Ilirikom, u rimskom smislu, onu zemlju
koja se obuhvaajui i Dalmaciju irila na sjever i istok do Save i Drine.1
to se dakle ima razumijevati pod Ilirikom, a onda i Panonijom u rimsko doba te u razdoblju od 6. do druge polovice 10. stoljea? Jo deset godina poslije Krista Ilirik, je podijeljen na Panoniju (ona je pokraj prvog stoljea obuhvaala Ugarsku, dio Donje Austrije i tajerske, gotovo cijelu Kranjsku, Hrvatsku i Slavoniju) i Dalmaciju (ona se prostirala od Rae do albanske rijeke Mata i od Jadranskog mora do Kolubare i Ibra). Za Trajana se dijeli Panonija na Gornju ili Zapadnu i Donju ili Istonu a za Dioklecijana su
etiri Panonije, Dalmacija i dva Norika ula u panonsku dijecezu, kasnije
zvanu Zapadnim Ilirikom17. Iako Prokopije vrlo esto spominje Ilirik, a samo u dva navrata Panoniju i u jednom postojbinu Noriana,18 ne moe se
iz njega ipak neto tonije doznati o tome koje su se zemlje u 6. stoljeu pod
tim izrazima krile. Ista je stvar u svezi s Ilirikom i kod ostalih bizantskih pisaca iza Prokopija (Agatijas,19 Menandar Protiktor, Teofilakt Simokates).
Oni prilino openito govore o tome, a tako i papa Grgur I,20 koji takoer
zna samo da su postojale i dalje Panonije. Kud i kamo je u tome izdanija
Cosmographia Anonymi Ravennatis,21 koja navodi ne samo Gornju22 i Donju Panoniju, ve i onu tzv. Valeria, uz koju je bila Carniola ili Carnech. Anonimni pisac II. knjige tzv. Miracula s. Demetrii (negdje moda
druga polovica 7. stoljea) pod Ilirik stavlja obje Panonije (od kojih je jednoj
neko bilo sredite Sirmij), obje Dacije, Dardaniju i itd.23 Istom Pavao akon nanovo spominje Panoniju, koja je u njegovo doba neposredno graniila
s Italijom,24 dok je provincija Norik (Noricorum siquidem provincia), koju
su tada nastanavali Bavarci, meaila na istoku s Panonijom, na jugu s Italijom, a na sjeveru s dijelom rijeke Dunava.25 Iz tzv. Annales Laureshamenses pod god. 791. jasno se vidi da tada Italija granii s Ilirikom. Iza njega je

15

o. c., Vjesnik.. . XX/1 i 2, 76, 77.

o. c., 277, 462.
F. ii, o. c., 104, 106.
18
Procopii Opera omnia HI/2, 247, 248, 291, 284 (index).
19
N. pr. gl. F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana
1902,36.
20
N. pr. gl. F. Raki, o. c., 232, 235, 238.
21
Toboe sastavljena izmeu 667. i 670. godine.
22
Za nju zna i Menandar Protiktor (F. Raki, o. c., 228).
23
F. Raki, o. c., 284, 292. O datiranju tih Miracula gl. F. Barii, uda Dimitrija
Solunskog kao istoriski izvori, Beograd, 1950, 144, 145; B. Grafenauer, Kronoloka
vpraanja selitve Junih Slovanov ob podatkih spisa Miracula s. Demetrii, Zbornik Filozofske fakultete II, Ljubljana, 1955, 29, 39-53.
24
F. Kos, o. c., I, 168, LXVIII, 222, 223, 69.
25
G. Vettich, Paolo Diacono, studi, Archeografo Triestino NS XXII/2, Trieste
1898-1899,54.
16
17

78

26

bila Panonija , pod kojom se u tadanjim izvorima krije ponekad (791, 793,
27
795) tzv. Hunia. ) Razni franaki anali i kronike i slino u 9. stoljee navode openito Panoniju ili obje Panonije ili pak napose Gornju i onda Donju
Panoniju uz blijedu, krtu i suvie djelominu ubikaciju. 28 U jednom pak papinskom pismu (14. V. 873) ak se uouje Pannonica dioecesis i totius
Illyrici fines, a u II. polovici 10. stoljea tota Norica provincia i tota Pannonia superiori scilicet et inferiori ,29 Interesantno je da i ruski Ijetopisac
Nestor (12. st.) spominje Ilirik, u koji ubraja ak i Moravsku.30
Na osnovi svega izloenog mi ni sada ne moemo rei to je Porfirogenet zapravo mislio pod Ilirikom a to pod Panonijom, tj. koje su zemlje tu
bile obuhvaene u razdoblju u kome su Hrvati oslobodili, navedene pokrajine.
Zbog toga je doputeno domiljavati se i kombinirati na ovaj ili na onaj
nain, jer za taj vremenski period nemamo nijedan suvremeni izvor o tome,
kako sam ve prije naveo, osim cara-pisca, krcatog podacima razliite vrijednosti i vjerodostojnosti.
Ako je tome tako, onda se moe pretpostaviti da su Hrvati kada su oslobodili od Avara Ilirik i Panoniju sigurno dotadanje gospodare Slavena skuili na vrlo uski dio Panonije, zvane kasnije i Hunia. Nadalje su oni tom
prilikom automatski oslobodili od istoga neprijatelja osobito one prema zapadu. Jednom rijei moe se rei da su oni zaposjeli i jedan dio dananje
Slovenije, a to je u prvom redu Karantanija.
3.

Samo se ovdje postavlja jedno pitanje: da li je ime Karantanija u 7. stoljeu u suvremenim izvorima zaista postojalo, kako se to dosada mislilo, ili
ne? Po mome miljenju nije, a evo i zato. Jedini koji je spominje u tom stoljeu je Ravenski anonim u svom djelu Cosmographia. Kada je to djelo i
kako do nas dolo? F. Kos pie da ga je anonim sastavio izmeu 667. i 670.
godine, i to na osnovi starih izvora. Tu je on prikazao geografske prilike kakve su bile u doba Rimljana, a takoer i u anonimovo doba.31 ii stavlja tog
32
anonima ak u 8. stoljee, a Grafenauer donosi da je on u sredini 7. stoljea, na osnovi izvora iz istonogotskog doba, opisao sjeverozapadnu talijansku granicu.33 U Der Grosse Brockliaus34 stoji da je taj geograf bio rodom
26
. . . Pippinus filius eius de Italia transmisit, ipse introivit Illyricum, et inde in
Pannonia . .. (F. Kos, o. c. I, 309).
27
F. Kos, o. c. I, 310, 311, 321, 325-327.
28
F. Raki, o. c., 305 (803); F. Kos, o. c. II, Ljubljana 1906, 17, 18 (803) 40 (811) 48
(818), 26 (820), 113 (849), 181 (876), 233 (894), 235 (896).
29
F. Kos, o. c. II, 163 (873), 341 (973).
30
F. ii, o. c., 181.
31
o. c. I, 221, LXVIII.
32
o. c., 441.
33
Ustolievanje . . ., 405, 406.
34
IV. Leipzig, 1930, 182.

79

iz Ravene i da je ivio u 7. stoljeu. Napisao je na grkom jeziku navedeno

djelo, koje je sauvano u latinskom prijevodu izraenom u 9. stoljeu.
Ako sada samo sve to kritiki promotrimo, morat emo se odmah zapitati da li su svi njegovi geografski podaci, napisani u 7. stoljeu, tj. kada je ivio taj anonim? Za nas je napose vano ono to se kae ondje u pogledu Karantanije. Na jednom mjestu Cosmographia35 donosi i ovakav pasus: .. .
inter Carontanos, et Italiam, inter patriam Carnium36 et Italiam; quod iugum Carnium dicebatur ab antiquis Alpis lulia ..." Pregledajmo sada zapadne izvore, i to najveim dijelom franake, iz 7. stoljea i onda usporedimo s
tim iz anonima. to emo nai? Da u tom stoljeu ni jedan drugi izvor ili pisac ne donosi izraz Carontanos ili ak slian, ve samo Sclavi ili Winidi. Istom Pavao akon, langobardski pisac iz 8. stoljea, prvi kae u svom
djelu i ovo: . . . Arnefrit... fugiit ad Sclavorum gen tem in Carnuntum, quod
corrupte vocitant Carantanum .... Annales s. Emmerani Ratisponen. maioros (748 823) pod 772. godinom imaju Carentanus.38 U jednoj ispravi od
5. II. 816. stoji . . . Carniensi ..., u drugoj od 817. . . . Carentanos..., a u
treoj od 27. XII. 819. ak . . . de Karantana provincia .. ,39. Annales Fuldenses (680-901)40 pod 820. donose . . . per Carantanorum provinciam.. .41, a
tako i Annales regni Francorum (741 829)42 pod istom godinom imaju uz to
i izraz . . . per Carantanos ..., a pod 826. . . . Carantanorum provinciam
..., dok Vita Hludowici imperatoris auctore anonymo .. . Carantanorum
..., a u ispravi od 26.1. 830. ak . . . de genere Carontania Sclavianorum, u
drugoj pak od 19. VI. 831. . . . provintia Carantana . . . a u treoj od o. 860.
. . . de Carintania .... I dok Annales Fuldenses imaju pod 861. . . . Carantani ..., a pod 863. . . . Carantanis . . . in Carinthia ..., u ispravi od 6. 1. 864.
stoji . . . in Karantano . . . de Karantana..., a u Vita s. Ruperti iz 873. . . .
Carentanorum . ... U Conversio Bagoariorum et Carantanorum sastavljenoj u istoj godini kada i navedena Vita, stoji as . . . Quarantanis ... ili . . .
Caruntanis ..., te .. .Quarantanas..., . . . Carantanorum .. . i ... Quarantanos .... U ispravi od 9. IX. 878. pie . . . Carentaniae .. ., a u Annales
Fuldenses pod 884. stoji . . . Carentam ..., u onoj pak od 19. III. 888. Carentano ..., u drugoj izmeu 891. i 893. godine . . . Carantano..., a u treoj od 29. IX. 895. pie ak Charanta... dok u etvrtoj od 31. VIII. 898.
43
.. .Charentariche.. , .
35
Potrebno je svakako da se ponovno kritiki provjeri vrijednost tog djela za nae krajeve i stavi njegovu vjerodostojnost na pravo mjesto.
36
U Geographica Guidonis Pisani, koji je dovrio to djelo 1119. godine, sluei
se veinom anonimom iz Ravene (F. Kos, o. c. I, str. LXXIII), stoji: . . . inter Carantanos et Italiam, inter patriam Carnuntum et Italiam . .. (F. Kos, o. c. I, 228).
7
F. Kos, o. c. I, 228.
8
F. Kos, o. c. I, 219, LXV, 279.
9
F. Kos, o. c. II, 45, 47, 54.
0
F. Kos, o. c. I, str. LXV.
1
F. Kos, o. c., II, 57.
2
F. Kos, o. c. I. str. LXVII.
3
F. Kos, o. c. II, 26, 57, 72, 73, 57, 91, 93, 136, 137, 142, 146, I, 239, LXXI, LXXX,
207,327,11,172,1,271,296,357,263,11,184,205,215,229,234,238.

Prema mome miljenju: 1) Ravenski anonim nije imao u svom djelu napisano Carontanos. 2) Karantanci se ne spominju prvi puta u 7, ve tek od
II. polovice 8. stoljea pa dalje. 3) Onaj, takoer anonimni, prevoditelj Cosmographia na latinski jezik umetnuo je u 9. stoljeu taj izraz kada je Karantanija kao takova ve bila dobro poznata. 4) Jednom rijeju sva pojedina junoslavenska plemena kriju se jo u 7. stoljeu samo pod opim i zajednikim
imenom Sclavi ili Winedi ili Winidi, a istom od II. polovice 8. st. dalje
poinju se pojedina plemena posebno nazivati u izvorima.
4.

Uz to je vrsto povezano, iako neizravno, uz ovu radnju jo jedno pitanje koje treba svakako raistiti prije nego nastavim dalje iznoenje argumenata o navedenoj temi. Naime, da li je u 7. st. uistinu mogla postojati tzv.
marca Vinedorum i da li je tada bio ondje knez Valuk. U tzv. Fredegarovoj
Chronicon stoji kako se 631. godine bugarski knez . . . Alciocus cum septinientis viri et uxoris cum liberis, qui im marca Vinedorum salvatus est.
Post haec cum Wallucum ducem Winedorum annis plurimis vixit cum suis.44
to se iz tog pasusa45 odmah uouje kao nonsens? To je izraz marca,
jer se on zapravo prvi puta javlja u takvom znaenju rijei u franakim izvorima za Karla Velikog, i to u Annales Einhardi pod god. 788. kao marcam
Foroiuliensem, a u Annales regni Francorum pod istom godinom kao fines vel marcas Baioariorum.. .4 ili ... in Marcha Bajoariae atque Italiae.. ..47 Inae po Du Cangeu jo 722. godine Charta Bertradae ima izraz
marca. No to ovdje znai neto razliito od gornjeg izraza, kako se to jas48
no vidi iz teksta donesenog u biljeci. Prema tome je onaj pasus u tzv. Fredegarovoj Chronicon od qui ... dio ukljuivo . . . cum suis ... naprosto mnogo kasnije napisan, iako F. Kos donosi da je Krusch dokazao da su to
djelo sastavljala dva glavna pisca i da je upravo IV. knjigu od poglavlja
40 90 napisao o. 658. drugi sastavlja,49 dok M. Kos to pobija glede godine i
dodaje, citirajui B. Kruscha, da je to pisao neki Burgundac 642. godine. Meutim jo 1918. bugarski historiar V. J.. Zlatarski u svome djelu
I (118 121) ustvrdio je da
je taj stavak o knezu Alcioku u Fredegara dodatak kasnijeg austrazijskog
kontinuatora i da je ime tog kneza moglo ui u Fredegarovu kroniku pod utjecajem Pavla akona ili kakvog njegovog izvora. Tu svoju tvrdnju dokazuje
Zlatarski i time to taj pasus nemaju Gesta Dagobert! I. regis Francorum,
44
45

F. Kos. o. c. I, 209.

Taj bi pasus trebalo ponovno pogledati i s paleografske strane kako izgleda u

sauvanim najstarijim prijepisima Fredegarove kronike.
46
F. Kos, o. c. I, 300, 302.
47
Du Cange, Glossarium mediae et infimae latinitatis V, Niort 1885, 265.
48
... Deinde per Melina Suo aqua .. . usque ad ab Winardo curte usque ad illa
Marca qui nobis obtingit . . . (Du Cange, o. c. V, 264).
49
F. Kos, o. c. I, str. LXXII.
S-

80

81

napisana u prvoj etvrtini 9. stoljea (o. 800 835), koja preuzimlju iz Fredegara vijest o Bugarima, ali ne poznaju taj zakljuni stavak o Alcioku i njegovom bijegu u marku Slovenaca. Jednom rijei njemu Alciocus kod Fredegara
nema s Alzekom u Pavla akona nikakve veze i posve je izmiljena osoba. Iznosei te Zlatarskove prigovore M. Kos se napose pozabavio tim pitanjem i
pokuao da ih obesnai. U prvom redu on kae da je poglavlje o Alcioku napisao neki Burgundac o. 642. godine, a ne neki kasniji austrazijski kontinuator, kako to hoe Zlatarski, jer se on nije nikako mogao sluiti s Pavlom akonom koji je pisao svoju povijest Langobarda itavih 130 godina kasnije.
Prema Kosovoj tvrdnji upravo to poglavlje o Alcioku spada, ako ga se pajivo pregleda, po svojem stilu i konceptu u okvir burgundskog pisca iz o. 642,
te o kakvom drugom autoru ne moe biti ni govora. Nadalje Kos prilino neuvjerljivo pokuava da opovrgne Zlatarskov prigovor da je taj pasus o navedenom knezu kasniji dodatak jer ga nemaju Gesta Dagoberti, time to on kae da ima Cod. Parisinus Lat. nr. 10910, koji je od svih Fredegarovih kodeksa
daleko najbolji i napisan u 7. ili 8. stoljeu, mogue pred 715. torej pred postankom Gesta Dagoberti (?: S. A.), o Alcioku i o Bugarima koji su otili u
marku Slovenaca. To isto imaju i mladi kodeksi koji su napisani mogue u 8,
a najkasnije u 9. stoljeu.50 I dok je Zlatarski, kako vidimo, ispravno posumnjao u taj Fredegarov pasus o Alcioku, za koji kae da je dodatak kasnijeg
austrazijskog kontinuatora, a u navedenu je kroniku uao pod utjecajem
Pavla akona ili kojeg njegovog izvora, M. Kos odbacuje sve to a limine i kae da je to po Kruschu nastalo 642. godine od burgundskog autora. Ako meutim malo bolje pogledamo, opazit emo da stvari stoje potpuno drugaije.
Naime Krusch je samo dokazivao, vie na osnovi openitih razloga i ne ulazei u samu bit, kritiku i stil pojedinih veih ili manjih dijelova ili ak poglavlja te kronike da su pojedine knjige i njena poglavlja nastala u razmaku
od 624. do 658. godina. Ali je pri tome zaboravljeno rei da do nas ta kronika
nije dola u izvorniku ve u nekoliko prijepisa. Jedan od najboljih, po Kosovom miljenju, predstavlja ve navedeni Codex Parisinus koji je napisan u 7.
ili 8. stoljeu, mogue pred 715. godinom, a drugi mladi su pisani mogue u
51
8, a najkasnije u 9. stoljeu, a ima ih i iz 10, 11. i 15. stoljea. Meutim, najstariji je napisan sredinom kraja 8. stoljea ili bolje reeno za vladavine Karla Velikog, a nikako prije, i to zbog vrlo jednostavnog razloga. Naime izraz
52
marca kao deela, kako to prevodi F. Kos, ili B. Grafenauer naprosto
marko53 ili krajino, 54 javlja se zapravo u izvorima tek za vladanja Karla
Velikog, koji je prvi ustrojio takve vrsti maraka. Ako se sada ponovno pogleda u citirani tekst tog pasusa iz tzv. Fredegarove Chronicon, onda se moe
zakljuiti da je u prvotnoj izvornoj verziji naprosto glasio samo ovako: ...
Alciocus cum septinientis viri et uxoris cum liberis salvatus est. Time otpa-

daju i sva domiljavanja da se pod marca Vinedorum krila Karantanija.

Isto tako i da je prvi njen knez bio Valuk! To se naime ime, po Kruschu, pojavljuje u etiri sauvana kodeksa Fredegarovog teksta, od kojih je najstariji
Heidelberki iz 9. stoljea, kao Walduco, a u nekim drugim Wallucus.55 Znai
i u onom Cod. Parisinus tako. No kako je to ime u svezi s marca, automatski i ono iz navedenih razloga otpada iz ostalog sve do autentinog teksta
Fredegarove kronike. Moda je pisac tog djela Fredegarove kronike u doba
vladavine Karla Velikog znao da tada vlada u Karantaniji knez Waltunc,56
pa ga je stavio pod navedenim iskrivljenim imenom i prebacio ga u 7. stoljee, jer je slinost medu njima velika. Jo neto. Ta i sam i jedini izvor za imena karantanskih knezova u 8. stoljeu, ve navedeni Conversio Bagoariorum
et Carantanorum iz II. polovice 9. stoljea svojim citatom ... Samo nomine
quidam Sclavus manens in Quarantanis fuit dux genti illius ..., koji F. Kos
stavlja upravo u 631. godinu,57 takoer iskljuuje mogunost da bi Valuk tada mogao biti knez u onoj zemlji, koja se u 7. stoljeu jo tako ne naziva!
5.

I jo neto. Osloboenje Slovenaca od avarskog gospodstva povezuje se

uvijek sa Samom i oko toga se splela ogromna i skoro nepregledna literatura, do koje veeg dijela je ak nemogue doi. Uz to se dri da se Slovence u
latinskim izvorima 6. i 7. stoljea zove Sclavi, Sclavini (Sclavani, Sclaveni) i Winedi (Winadi, Winades.58) Sve to se moe postaviti na svoje pravo
mjesto samo onda ako se oslobodimo boleivih nacionalno-ovinistikih osjeaja. Poznato je naime da je Jordanes, gotski pisac 6. stoljea, nazivao sve
Slavene Venethi, Antes, Sclaveni, a u Vita s. Columbani, sastavljenoj u
drugoj desetini 7. stoljea, kriju se Slaveni pod .. .Venetiorum, qui et Scla59
vi ) dicuntur... U tzv. Fredegarovoj Chronicon pod 631. godinom se kae
... Sclavi coinomento Winidi in regno Samone... Samonem regem Sclavinorum ... contra Samonem et Winidis... super Wenedus exercitus... in
Sclavos... Sclavi... forcium Venedorum... ex genere Sclavinorum... Winidi
contra Francos meuerunt, non tantum Sclavinorum fortitudo..., pod 632.
... exercitum Winitorum... utiletate Winidis..., pod 633. ...cum Winidi
iusso Samone... regnum Francorum contra Winedus..., pod 634. . . . cum
exercito Winedorum..., a pod 641. ... amicicias cum Winidis firmans.. .60
Iz toga ne moemo zakljuivati da je Samo imao veze sa Slovencima i napreac odluno tvrditi da se oni u izvorima 6. i 7. stoljea kriju pod takvim imenima, jer su to ipak mnogo openitije izrazi. Jednom rijei Samo je tek preko Conversio uao u vezu s Karantancima,61 tj. sa Slovencima, za koje
55

50

O bolgarskem knezu Alcioku in slovenskem knezu Valuku, iiev Zbornik, Zagreb, 1929, 251-254.
51
M. Kos, O bolgarskem knezu..., iiev Zbornik, 253, 254.
52
o. c., I, 209, bilj. 2
53
Ustolievanje . . ., 474.
54
Zgodovina slovenskega naroda I, Ljubljana, 1954, 132.

82

M. Kos, O bolgarskem knezu .. ., iiev Zbornik, 254, 255.

F. Kos, o. c. 1,280, 281.
57
o. c. I, 207.
58
M. Kos, Zgodovina Slovencev, Ljubljana 1955, 41.
59
F. Kos ih naziva Slovencima i to ne ba uvjerljivo dokazuje (o. c. I, 192, bilj. 3).
60
F. Kos, o. c. I, 48, LXXIX, 193, 205, 206, 210, 212.
61
F. Kos, o. c. I, 207.

83

nemamo nikakvih izravnih izvora da su sudjelovali na njegovoj strani u borbi protiv Avara, a onda i Franaka, koji ih tada nisu ni ugroavali. Znai da su
Slovenci imali veze na drugoj strani u doba osloboenja od avarske vlasti, a
to je s Hrvatima. Nadalje iza Samove smrti, kada se j.e raspala cijela njegova
dravna tvorevina, nije nam nita poznato da bi ta okolnost djelovala u pravcu kolebanja onog saveza Slavena od Karantanije preko Panonije i Ilirika do
Dalmacije pod preutnim vodstvom arhonta Hrvatske ili da bi uslijed toga
Avari ili Franci uspjeli osvojiti i jedan dijelio bilo koji od toga teritorija.
6.

Meutim za to imamo samo izvor Porfirogeneta, koga uope za to ne

moemo kritizirati. Naime, ako uzmemo daje uglavnom vjerodostojan glede
dolaska Hrvata u njihovu sadanju domovinu, gdje su porazili Avare, onda
moemo pokuati da zakljuimo i to da su oni oslobodili i Slovence od istog
neprijatelja kojega su pobijedili u Iliriku i Panoniju, i tim pokrajinama onda
zagospodarili.
Ako u toponomastici sjevernih krajeva izmeu Save, Drave i Dunava traimo da li postoji bilo kakva potvrda, pa makar i posredna, ili barem ikakav
trag o tome u ranijem srednjem vijeku, onda emo opaziti da nas on vodi
ravno upravo u srce nekadanje Karantanije. Naime u II. polovici X. stoljea, dakle u doba vladavine Konstantina VII. Porfirogeneta, prvi puta se u ispravi javlja toponomastiki naziv Hrvat62 kao pagus u navedenom teritoriju. Uz to se taj izraz u istoj zemlji spominje jo u tri isprave63 u tom stoljeu.
Po Du Cangeu pagus znai isprva dio jednog podruja, a onda zemlju, komitat, distrikt, pa ak i dukat64. Za ovaj na sluaj F. Kos prevodi taj izraz isprva sa Hrvaki upaniji, a onda sa Hrvakem okraju.65 Ujedno stavlja
taj predio u okolicu sadanjeg mjesta St. Vida i kae da je on od 954-980.
62

Kralj Oto I. daje dvije hbe svoga vlastitog posjeda in loco Zuric ac in pago
Crouuati (podcrtao: S. A.) et in ministerio Hartuigi... (F. Kos, o. c. II, 311-31. VII.
954).
63
Kralj Oto I. daruje svoj posjed koji je bio... inter duos montes Curoztou ef
Coziae a vertice montis Zuuedlobrudo usque ad villam Bulesisc, in proprietatem concessimus in pago Cruuatietin ministerio Hartuigi comitis... (F. Kos, o. c. II, 31613.
II. 961.). Car Oto II. daruje tri kraljevske hbe in villis Lebeniah et Glanadorf et Malmosic ac Buissindorf et Bodpechach in regimine uualdpodonis Hartuuichi in pago
Chrouuatsitas...(F. Kos, o. c. II, 3619. X. 979). Kralj Oto III. daruje duos mansos
in Suarzdorf, Podinauuiz, Duchumuzlidorf, Gumulachi et Donplachi nominatis sitos
et in pago Croudi vocato et in comitato Otgeri comitis iacentis... (F. Kos, o. c. II,
397-19. VII. 993.).
64
Du Gange, o. c. VI, Niort 1886, 93. U dokaz toga evo jo i dva primjera iz naih
krajeva iz XI. stoljea: . . . regales mansos in pago Histriein villis et castellis subtus
nominatis... in comitatu Odalrici marchionis... (Documenta ad Forumjulii, Istriam,
Goritiam, Tergestum spectantia, Atti e memorie della Societ istriana di archeologia e
storia patria VIII/1 i 2, Parenzo; 1892, 9-20. IX. 1064). ... villas... in Pago Istria in
Marchia Oudalrici Marchionis sita... (P. Kandier, Codice diplomatico istriano-7.
III. 1067).
65
o. c. II, 311, 316,361,445.

84

bio pod vlau grofa Hartvika, a 993. pod nadzorom grofa Otgera. ii to zove naprosto upa Hrvat ili upa Hrvati. Ona se, kako pie ii, naroito
irila oko Celovca na Gosposvetskom polju, te je vjerovatno da je prva politika sloveneka organizacija djelo tamonjih Hrvata.66 Klai pie da u Sjevernoj tajerskoj, a uz gornju Muru, stoji izmeu Leobena (Ljubna) i Judenburga mjesto zvano Kraubat, koje se spominje esto u ispravama od 11. do
13. stoljea obino kao Chrowat (Chrowat, Chrowath, Crowat, Chrawat), a
po Felicettiu postoji tu i istoimeni kraj [1074: decima ad Chrowat ex utraque
parte fluminis; 1196: ecclesia s. Georgii ad Chrowat; ecclesia sancti Stephani
in Chrowat (Felicetti von Liebenfels M, Ueber die Lage des Pagus Chrouuat, Beitrge zur Kunde steiermrkischen Geschichtsquellen 5. Jahrgang, Graz, 1868, 103], i zakljuuje da se pod Chrowat ima nedvojbeno razumjeti slavensku upu koja je po svoj prilici dobila svoje ime od slav. plemena zvanog Chrowat ili Hrvati. Prema svemu, zakljuuje Klai, nema nikakve sumnje da je jo u 11 13. st. u Gornjoj tajerskoj uz Gornju Muru postojala slav. upa Hrvati, koja je prozvana po istoimenom plemenu, to
no se je moda jo u 6. ili 7. stoljeu ondje naselilo. U Korukoj u okolici
Miljskoga jezera ima mjesto koje tamonji Nijemci zovu Kraut, i to je po
Klaiu iskvareno od srednjovjekog Chrowat koje se u listinama 11. i 12.
stoljea tako spominje. U izvornoj povelji od 1190 (u celov. muzeju) predstojnica samostana sv. Jurja daje grofu Otonu od Ortenberga einen Fischbezug
von 2 Hben in Chrowat (Krones, Die deutsche Besiedlung der stlichen Alpenlnder, Stuttgart, 1889, 338, n. 75), a ini se da je i u Tirol dopiralo to ime.
Ali je sigurno da je u staroj Karantaniji u 10. stoljeu opstojala slavenska upa, koja se u spomenicima zove pagus Crouuati, i to Klai bazira na i ovdje
citiranim ispravama (954 979). Prema tome je u Karantaniji (Karentani)
opstojala od 954 979. slav. upa Chrowat, kojom je vladao u ime njemakog
kralja grof Hartwig. Po Felicettiu, koji je istraivao njen opseg, ona se prostirala upravo na Gosposvetskom polju i u njegovoj okolici, a pruala se naokolo rijeke Krke i Gline. Na njezinom tlu se nalazio stari rimski Virunum i
teritorij dananjeg Celovca, crkva Gospe Svete (Maria Saal, Maria ad Karantam), moda najstarija crkva u dananjoj Korukoj. U opsegu te upe uzdizala se i stolica njem. kralja (sedes regalis), kasnije prozvana civitas Karentana (Karnburg, slovenaki Krnski grad). Dakle, zakljuuje Klai, upa Chrouuat nalazila se u politikom sreditu starog rimskog Norikuma i sredovjenog Carantanuma, i po tome su i njezini slavenski itelji, koji su bili bez
sumnje Hrvati, imali najodliniji poloaj u itavoj zemlji67.
Nakon drugog svjetskog rata prvi se od slovenskih historiara pozabavio tim problemom, kako sam ve spomenuo, M. Kos. On kae da se predjel
izmeu St. Vida i Trga u 10. stoljeu naziva hrvatski kraj (pagus Chrouat,
Crouuti, Crauuati, Croudi) te da se njegove mede iz povijesnih izvora dadu
prilino tono odrediti. Taj predjel je dobio ime od Hrvata koji su se naselili
u Karantaniji po njegovom miljenju u doba velike seobe iz Zakarpaa na
66

o. c., 277, 299, 300, 277, 300.

"o. c., 13-18.

85

Balkan u prvoj polovici 7. stoljea. Hrvati su naselili i druge predjele i krajeve Koruke, ali su najgue bili nastanjeni ba u navedenom podruju, koje
je zato i dobilo po njima ime. Jo i danas, zavrava Kos, podsjea na Hrvate
zaselak Krobathen i ime vrha Krobather Berg kod Glanegga.68 Grafenauer u
jednoj svojoj radnji isprva pie da se po Hrvatima koji su se naselili u Karantaniji prozvao hrvaki okraj zapadno od Krnskog grada izmeu St. Vida na Glini i Vrbskog jezera. Priajui i o doseljenju koseza u Karantaniji kae da su se oni i Hrvati kroz kratko vrijeme stopili sa Slovencima.69 U drugoj
svojoj radnji on, iznosei prilino detaljno razna miljenja u svezi s doseljenjem Hrvata u Karantaniju, govori i o navedenom hrvatskom kraju i imenu
Hrvat u Korukoj i konano kae da neki momenti podupiru pretpostavku
da su Hrvati doli u Karantaniju u prvom valu seobe.70 Hauptmann se u posljednje vrijeme najvie pozabavio, u svezi sa svojom omiljenom temom o
kasazima, tim predjelom u nekadanjoj Karantaniji koji naziva Hrvatska
grofija. U prvom redu on je iznio razne teorije o kasazima, pobijajui pojedina miljenja koja se kose s njegovim starim pretpostavkama i tvrdnjama, a
onda se posebno pozabavio kasazima Hrvatske grofije kojoj ne samo daje
uz obrazloenje taj naziv, ve pokuava i da joj odredi opseg.71
Ako se dakle taj pagus irio oko Celovca na Gosposvetskom polju i
okolici, onda emo vidjeti da se u istom stoljeu prostirao u istom predjelu i
opsegu i pago Karintriche .72 To sam zakljuio izravno na osnovi usporeivanja prilino krtih topografskih podataka iz izvora. Sada je dakle jasno da
se ako ne i prije73 a onda svakako od iza II. polovice 10. stoljea taj
predio zove as pagus Cruuat, a as pagus Karintrich ,74 tj. hrvatski ili karantanski kraj ili pak najprije i najispravnije komitat, kako se to vidi iz navedenih izvora toga stoljea, a i iz one ve navedene isprave od 31. VIII. 898.
7.

I.
Kada se je i to utvrdilo, moe se onda prijei izravno na toponomastiku
tog komitata ili kraja, od koje emo ovdje iznijeti nekoliko istaknutih pri-
mjera. Tada e se i iz toga moi uoiti odakle su ti Hrvati doli u taj predio,
68

Slovenska naselitev na Korokem, Koroki Zbornik 50.

Drava Karantanskih Slovencev, Koroki Zbornik, 93.
70
o. c., 31 - 41, 334 - 336, 501, 502.
71
o. c., 75-126, 157-160.
72
F. Kos. o. c. II, 364-28. IV. 980.
73
Jo u Annales Fuldenses pod 888. godinom navodi se kako je car Arnulf iz Tridenta poao preko Furlanije i slavio Boi u curtem Corantanam, tj. u Krnskom
gradu blizu Gospe Svete, sjeverno od Celovca, kako misli F. Kos (o. c. II, 218, 300). U
ispravi cara Arnulfa od 31. VIII. 898. spominju se posjedi in Charentariche in comitatu ipsius consanguinei nostri... (F. Kos, o. c. II, 238) koji se nalaze i na teritoriju kasnijeg pagus Cruuat. Ujedno je oito da je taj predio komitat. Gl. i F. Kos, o. c. II, 52
(819.), 91 (830.), 146, 147 (864), I, 357 (873), II, 234 (895), 300 (945), 363 (979), 369 (983).
74
F. Kos. stavlja da to znai Karantanija (o. c. II, 451).
69

86

ako J. Mal tvrdi da krajevna imena v zvezi s Hrvati ne dokazujejo hrvatskih

naselbin med Slovenci, ker jih najdemo po vseh slovanskih zemljah.75
Kao prvo mjesto uzet emo nekadanju Tiburniu, Teurniu, gdje danas
stoji po F. Kosu selo Sv. Petar in Holz nedaleko Spitala. Pri kraju starog vijeka tu je bila biskupija.76 ak je po Grafenaueru noriki dux sjedio od poetka 6. stoljea u Teurniji,77 a po M. Kosu je ona u II. polovici 5. stoljea sredite nutarnje norike pokrajine i kao biskupsko mjesto se odralo sve do
dolaska Slovenaca.78 Kada su, kako pie Kos, Slovenci zauzeli o. 590. okolicu
biskupije, koja je imala svoje sjedite u Teurniji, i njen biskup bjei pred njima i Avarima u Italiji. Tako je, tvrdi Kos, propala i ta biskupija,79 koja se
spominje u pismenoj molbi desetorice biskupa bizantiskom caru iz 591.80 Jo
pod imenom Tiburniensi.81 G. 873. u Conversio Bagoariorum et Carantanorum nalazimo po prvi puta da se ona zove Liburnia sa crkvom.82 Interesantno je da Ravenski anonim, koji je preveden u 9. stoljeu na latinski, pie ... patria quae dicitur Liburnia Tarsaticensis.. .,83 tj. trsatska Liburnija,
to znai da je znao i za onu gornju pa je zbog toga izvrio takvu razliku radi
raspoznavanja. U ispravi cara Arnulfa od 21. VII. 891. zove se njegov zaselak
Liburna,84 ili kasnije Lurna, a onda u ispravi cara Otona II. od 28. V. 974.
Lurno.85 U dvjema ispravama iz prve polovice 11. stoljea nailazimo na izraze in valle Lurna i in comitatu Lurniensi, a u ispravi od 1072. godine
ponovno na staro ime in Liburnia,86 koje se ponavlja i u Vita s. Virgilii,
nastaloj iza 1181. godine, a i u Vita Gebehardi iz gotovo istog vremena.87
ak i u Unrestovoj Chronicon Carinthiacum iz kraja 15. stoljea to se ime
krije pod nazivom Liburina.88 Po svemu tome vidi se da je ime Liburnia
nastalo istom po dolasku Slavena u te krajeve. Samo kojih Slavena? Svakako Hrvata ba iz Liburnije,89 koja je u Konstantina Porfirogeneta obuhvae75

B. Grafenauer, Ustolievanje..., 33.

F. Kos o. c. I, 95.
77
Ustolievanje...,408.
78
Slovenska naselitev..., Koroki Zbornik, 45.
79
Zgodovina Slovencev, Ljubljana 1955, 46, 47.
80
C. Baronius to pismo datira sa 590 (Annales ecclesiastici VII, Venetiis 1710,
10-13), F. Kos sa 591. (o. c. I, 122), a M. L. Hartmann stavlja ga u kraj 591. ili poetak
592. godine (Geschichte Italiens im Mittelalter II/l, Gotha 1900, 120).
81
F. Kos, o. c. I. 122-126.
82
... in Liburnia civitate... (F. Kos, o. c. I, 271).
83
F. Kos, o. c. I, 225.
84
... in Sclauinie partibus ad curtem nostram que Liburna vocatur... (F. Kos,
o. c. II, 22). U toj listini s istim datumom, no koja je falsificirana po toj prvoj, stoji ak:
... in Sclauinie partibus ad curtem nostram que Liburna vulgo Lurna vocatur... (o.
c. II, 228). Taj zaselak (imanje ili dvor itd.) F. Kos ubicira na Lurnskom polju blizu Spitala (o. c. II, 227, bilj. 4).
85
F. Kos, o. c. II, 228, 346.
86
F. Kos, o. c. III, Ljubljana, 1911, 16, 34, 165.
87
F. Kos, o. c. I, 271, 269.
88
B. Grafenauer, Ustolievanje..., 135.
89
Ta i Annales Einhardi pod 821. godinom zovu hrvatskog kneza Bornu dux Dalmatiae atque Liburniae (F. Raki, o. c, 325).
76

87

90

na pod opim pojmom Hrvatska (tj. Dalmacija. ) Oni su onamo donijeli taj
toponim koji je, kako smo vidjeli, uoio ve i Ravenski anonim, jer, obrnuto,
da su ga Slovenci prenijeli na more ne moe nikako biti. Time se moe ve
sada ovim malim izvodom djelomino pojaati Porfirogenetovo pisanje o
iseljenju Hrvata iz Dalmacije u Panoniju i Ilirik, tj. posredno i u navedeni
kraj nekadanje Karantanije.
Drugo je rijeka i mjesto Krka. Taj se toponim javlja u ispravama 9. i 10.
stoljea.91 Ovdje gotovo ne treba ni navesti da i u Hrvatskoj, i to u Dalmaciji,
ima istoimena rijeka, uz jo onu istoimenu u Sloveniji kraj Brezica.
Daljnji toponim je Ostrovica, koja se nalazila blizu St. Vida,92 a spominje se u izvorima ve od II. polovice 9. stoljea.93 Istoimeno mjesto i danas
postoji u Lici i Istri, a u Dalmaciji ak i tri. Gora Sikova, koja se javlja samo
u ispravi od 9. IX. 878,94 a iji poloaj ne moe odrediti F. Kos,95 bila je po
svoj prilici u okolici Beljaka. U okolici Zadra postojalo je staro selo Sikovo,
a spominje se u 11. stoljeu, koje je svakako slino tom toponimu. Ono se i
danas nalazi istono od Krmine i juno od Gorice. Daljnje je mjesto Rasa. Ono se takoer spominje samo jedanput u IX. stoljeu,96 a M. Potonik
pie da je to stari Ras ili Ro, koji je dao ime cijeloj dolini,97 dok F. Kos kae
da je to selo Roek u Ronoj dolini u Korukoj,98 tj. blizu Vrpskog jezera i
Celovca. Svakako i taj toponim nas podsjea na rijeku i mjesto Rau u Istri.
Za mjesto Budistdorf, koje nalazimo u darovnici kralja Otona I. od 4. VI.
945, F. Kos dri da je to moda sadanja Buinja" ves kod Gospe Svete.100
Kad bi to bila, onda se moe takav toponim usporediti po slinosti s onim
koji se nalazio u zadarskoj okolici pod imenom Bucina101 ili Butina102 ili
90

F. Raki, o. c., 406.

... in provintia Carantana in loco videlicet, ubi Curciza in Curcam influit...
(F. Kos, o. c. II, 98-19. VI. 831.). . . . i n Carantana in loco vocato Kurca... (o. c. II,
147 6. I. 864.). ... in regno Carantana iuxta flumen Gurca... (o. c. II, 229-izmeu
891. i 893.). Car Arnulf daruje ... in Charentariche... curtem que dicitur Gurca... in
Gurcatala... (o. c. II, 238-31. VIII. 898.). ... Gurcha... (o. c. II, 378-7. X. 984.).
92
F. Kos, o. c. II, 135, 473.
93
... ad Astaruuizam... (F. Kos, o. c. II, 135 - 20. XI. 860). ... ad sanctum Petrum ad Ostaruizam... (o. c. II, 282-23. V. 927). ... Ostaruiza... (o. c. II, 378-7. X.
984). ... Ostaruuiza... (o. c. III, 114-8. II. 1051).
94
... Insuper et montem qui vocatus Sicouua... (F. Kos, o. c. II, 184 9. IX. 878.
g) 95
o. c. II, 184, 490.
96
... in loco qui dicitur Rasa... (F. Kos, o. c. II, 202 izmeu 875. i 883).
97
Vojvodina Koroka I, Ljubljana, 1909, 115.
98
o. c. II, 202, 486.
99
Buina se nalazi u okolici ibenika (M. Sabljar, Miestopisni rienik kraljevinah
Dalmacije, Hervatske i Slavonije, Zagreb, 1866, 530), a i kao izvor istono od Biograda.
100
F. Kos, o. c. II, 300. Jo jedna Buinja ves nalazi se i u opini St Rupert pri Celovcu (L. Siennik-B. Grafenauer, Slovenska Koroka, Ljubljana 1945, 27).
101
Dravni arhiv u Zadru (DAZ) Spisi zadarskog notara (SZN) Raymundus de
Modiis (1384-1389) b. I, f. 1-29. IX. 1384. SZN Simon Damiani (1440- 1476) b. IV,
f. V/5, 226-19. II. 1458.^ SZN Johannes de Calcina (1439-1492) b. VII, f. XIII/2,
83-3. VI. 1489.
102
DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 1060-24. VIII
1339. T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae XIII,
91

88

103

ak Butina vas. Nekadanji zaselak Ribnica, koji se javlja u jednoj ispra104

105
vi u drugoj polovici X. stoljea, a leao je blizu Vrpskog jezera, ima istoimena mjesta i u ostaloj Sloveniji. Ali je nekad i u okolici dananjeg Obrovca
postojao takoer istoimeni toponim, koji se ondje javlja jo od 1278. godine.106 U X. i XI. stoljeu imamo navedeno selo i rijeku Glina,107 od kojih je
prva pritoka Krke, a selo F. Kos stavlja jugozapadno od St. Vida i juno od
Trga.108 Ne bi trebalo gotovo za taj toponim ni navesti da ga imamo u Hrvatskoj na nekoliko mjesta ispod Save. I dok se mjesto Kozjak,109 koje F. Kos
zove Kozje (njem. Gsenberg) i stavlja jugozapadno od St. Vida,110 nalazi i u
Hrvatskoj (kraj Krapine, Vojnia, kod Knina, a iznad Splita i brdo Kozjak),
to se ne moe potpuno rei i za drugo susjedno mjesto Gomilach ili Gumulachi ili ak Chumilach,111 koje F. Kos ubicira jugozapadno od St. Vida.112 Naime istoimeno je mjesto neko lealo i u zadarskoj okolici pod imenom Gomiliach113 ili Gomila 114 ili ak Gomile.115 Selo Suarzdorf,116
za koje kae F. Kos da danas moda ima koje drugo ime i da je neka vas na
Zagrabiae 1915 107-109-1361. SZN Petrus de Sercana (1385-1416) b. I/III,
6_ 1384. - SZN Johannes de Trottis (1404-1427) b. I, f. III/l - 10. XI. 1408. SZN
Simon Damiani b. IV, f. V/12, 251-30. X. 1461. SZN Gregorius de Bosco
(1465-1497) b. II, f. H/1-2. III. 1474.
103
S. Ljubi, Dva popisa listina (908-1782) glasovitog manastira sv. Krevana u
Zadru, Starine 19, Zagreb, 1887, 86- 1118. DAZ Arhiv grada ibenika

183

a-8. XII. 1464.

104
. . . curtem quae dicitur Ribniza, quae est in provincia Karentana sita in regimine Hartwici... (F. Kos, o. c. II, 352).
105

F. Kos, o. c. II 352, 484.

DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 2149 12. VIII. 1278.
107
... hbe ... in regimine uualdpodonis Hartuuici in pago Chrouuat... (F.
Kos, o. c. II, 361 9. X. 979). ... in monte Carentano ... iuxta flumen Glana . .. (o. c.
II, 378). . . . in locis quippe Wuistriza ad sanctum Laurentium alibi Glana nuncupatum .. . (o. c. III, 147 izmeu c. 1065. i 1077). ... Actum Glanahouen ... (o. c. III,
182, 188-izmeu c. 1075. i 1090).
108
F. Kos, o. c. II, 361, 438, III, 147, 271.
109
. . . in loco Cosiach . .. (F. Kos, o. c. II, 388-izmeu 954. i 991).
110
o. c. 11,388,455.
111
F. Kos, o. c. II, 388 (izmeu 954. i 991), 397 (993.), III, 143 (izmeu c. 1065. i c.
1075).
112
o. c. II, 388, 397, 438, III, 143, 271.
113
DAZ SZN Constantinus Constantius (1514-1533) b. I, f. 1/1-9. XII. 1514.
114
T. Smiiklas, o. c. II, Zagrabiae, 1904, 269-1194. S. Ljubi, Libellus policorion, qui Tipicus vocatur, Starine 23, Zagreb, 1890, 218- 1221. T. Smiiklas, o. c. VIII
(1910) _ 1310. DAZ SZN Articusius q. Dominici de Rivignano (1383-1389) b. V, f.
III- 15.1. 1391. SZN Gregorius de Bosco b. II, f. II/6, b. V, f. V-17. IV. 1479. - SZN
Johannes de Calcina b. VII, f. III/l, 8-14. XI. 1487.-b. VII, f. XIII/3, 125 a-7. III.
1490. - SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454- 1495) b. II, f. II/9- 13. XI. 1493. itd.
115
DAZ SZN Johannes de Calcina b. I, f. II-25. III. 1443. SZN Simon Damiani b. II, f H/1 -24. II. 1445. SZN Johannes de Calcina b. V, f. VII/5, 212 a 15. III.
1456.
116
... in villis Suarzdorf ... et in pago Croudi . . . (F. Kos, o. c. II, 397-9. VII.
993.).
106

117

korokih tleh, meni izgleda da je to sadanje Crnie (Schwarzendorf) u

118
opini Dholica (St. Marin am Techeisberg) i ja bih ga preveo na hrvatski u
selo Crno, iji se istoimeni toponim nalazi i danas u Lici i kraj Zadra. Posebnu pozornost ovdje zasluuje toponim Chatzis,119 koji F. Kos nalazi da
se u ispravi od 10. V. 1007. spominje kao Chatsa,120 te hoe da je toJCatsch,
selo u Gornjoj tajerskoj blizu Muraua.121 Meutim to je po svoj prilici dananje Kaseze (Harbach) kod St. Peter pri Celovcu. Toponim Grivna, 122 koji
F. Kos zove Grebinje, Grebinj (Griffen) i stavlja sjeverozapadno od Velikovca,123 nalazio
se i u zadarskoj127okolici pod imenom Grifna,124 Griuene,125
126
Griuna i ak Grimna.
II.

Interesantni su u tom pogledu radi usporeivanja pored navedenih toponima u izvorima i neki sadanji slovenski toponimi u tom istom kraju. Tako Glinica izmeu Krive Vrbe i St. Petra pri Celovcu128 imala je takoer svoj
istoimeni toponim kraj Karina u Sjevernoj Dalmaciji,129 a takoer istoimeno
selo s vodom postoji i danas u Lici. Nadalje su u opini Bilovs (Lundmannsdorf Moenice (Moschenitzen),130 iji se istoimeni toponim nalazi u Istri,
tj. u Liburniji, onom dijelu nekadanje stare hrvatske drave. Zatim imamo
Kadina (Kading) u opini Gospa Sveta,131 iji se proireni toponim Kadyna
Goriza132 ili Kazina Gorica133 nalazio u zadarskom kraju. Nadalje toponim Modrinja ves u istoj opini134 imao je takoer slian toponim u zadar117

o. c. II, 397, 495.

118
gl. L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 20.
119
. . . de tribus curtiferis ... apud Wertse... in loco Katzis... unum mansum
Sclauonicum in predicto predio Chatzis in villa que dicitur Pederdorf (F Kos o c
III, 165-svibanj 1072).
120
... predium Chatsa vulgo nominatum in provincia Karinthia . (o c III
17-10. V. 1007).
121
F. Kos, o. c. III, 17, 146, 284.
122
... stabularium curtim Griuina et item Griuina cum mancipiis suis... (F.
Kos, o. c. 111,233 0. I.V. 1091). ... possessionibus hoc est Gorinsig, Griuina... (o. c.
III, 237, LXVII Codex traditionum monasterii s. Pauli, nastao o. 1210)
123
o. c. III, 232, 273.
124
DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole II, br. 59/1 1433^, te spisi nekih zadarskih notara XV. i XVI stoljea.
125
Ibid. Arhiv nekadanjeg samostana sv. Krevana XXIII, br. 78 1446.
126
Ibid. Ducali e terminazioni dell'anno 1409. all'anno 1457, 96 6. VIII.
1403. Spisi nekih zadarskih notara XVI. stoljea.
127
Ibid. SZN Johannes Philippus Raymundus (1487-1516) b. I, f. 1/1-3. II.
1505.
128
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 6.
129
DAZ Rapski arhiv XV, 22 a, 23 -1538.
130
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 20.
131
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 21.
132
T. Smiiklas o. c. III (1905), 52-1205.
133
T. Smiiklas, o. c. IV (1906), 203-1243.
134
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 21.
90

135

skoj okolici: selo Modrane. ak i danas postoji kraj Kistanja Modrino se136
lo. Zagrad u toj istoj opini ima brojne iste toponime u Hrvatskoj i Istri.
Brda (Werda) u opini Grabtanj137 imala su isti toponim u blioj zadarskoj
okolici,138 a i danas postoje istoimena sela u Dalmaciji i jedno ak u Istri,
dok za Tinjsko polje (Tainacherfeld), takoer u istoj opini139 i u opini itara ves (Sittersdorf), gdje je i Tinje (Tainach)1"40, postoji i sada u zadarskom
kraju toponim Tinj. Zablate (Zablatach, Littermoos) u opini Medgorje i u
opini Rikarja ves (Ruckersdorf)141 imali su kraj Biograda n/m taj toponim
kao Zablatie ili Zablachie,142 a kraj ibenika postoji i danas istoimeno
vrlo staro selo Zablae143 dok u gornjoj Hrvatskoj takoer su takva dva istoimena sela. Karnica (Karnitzen) u opini St. Stefan (St. Stefan an den Gail)144
imala je svoj istoimeni toponim u zadarskom kraju kao Carnixa ili Charnisa ili Carniza,145 a i danas kod Nina postoji selo Krneza, dok u Lici
Krnica. U opini Dobrla ves (Eberndorf) toponim Kokinja (Kcking)146 imao
je svoj slini toponim u okolici Zadra kao Cochiena147 ili Cochichna,148 a
Blato (Moos) u opini Galicija i opini Blato (Moos)149 u neposrednom kraju
istog grada Zadra, te i danas ima istoimenih sela u Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri. Banja ves (Pfannsdorf) u opini itara ves150 imala je isti toponim u zadarskom kraju kao Bagnauas ili Bagneuci,151 koje se pod zadnjim nazivom i danas nalaze kraj sela Stankovaca.
III.

Posebnu pozornost izazivaju jo toponimi koji su u vezi s imenom Hrvat

te Kazazi ili Kasezi ili ak Kosezi. Tako imamo Hrovae152 (Krobathen) u op35

DAZ Arhiv grada ibenika - 15 a-19. II. 1461.

SZN Marcus Aurelius

Sonzonius (1513-1548) b. I, f. 1-24. VIII. 1514 - SZN Presb. Petrus de Pago

(1486-1529) b. II, f. /4-9. V. 1517.
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 22.
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 22.
138
F. Raki, o. c. 29, 84, 90, 95. T. Smiiklas, o. c. II itd. DAZ Spisi zadarskih notara XIII XVI. stoljea.
139
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 22.
140
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 39.
141
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 23, 34.
143
K. Stoi, Sela ibenskog kotara, ibenik, 1941, 239-241.
144
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 32.
145
DAZ Spisi nekih zadarskih notara XIII XVI. stoljea.
146
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 33.
147
DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Marije u Zadru15001600
(a) - 148
20. IV. 1504.
Ibid. Arhiv nekadanjeg samostana sv. Krevana XIV, br. 178-8. IX. 1358.
149
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 33, 36.
150
L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 35.
151
DAZ Spisi nekih zadarskih notara XIV-XVI. stoljea.
152
M. Kos ak spominje Krobather Berg (Zgodovina Slovencev, Ljubljana,
1933, 53), a Hauptmann Hrovako goro (Staroslovenska druba in obred na knejem kamnu, 84).
136

137

91

ini Pokre (Poggersdorf), te Krotna ves (Krottendorf) u opini Vetrinj (Viktring) i Hrovae (Krobathen) u opini St. Jan. na Mostiu (St. Johann am
Brckl)153. Dakle sva su ta mjesta kao u jednom krugu oko Celovca i ne ba
suvie daleko jedno od drugoga.
Toponim Kazaze (Edling, Harbach) imamo u opinama Bilovs, St. Peter pri Celovcu, St. Stefan i Dobrla ves.154 Veina dakle jednih i drugih mjesta nisu ba suvie jedna od drugih udaljena. to se tie slovenskog toponima
Kasezi, ve je Hauptmann donio nekoliko primjera iz tiskanih izvora o istoimenom naselju plemenitih Kasega u Lici.155 Meutim to nisu sela plemenitih Kasega,156 ve je to u XIII. stoljeu selo i voda Kazeg,157 a u XV. stoljeu na hrvatskom jeziku zvano mjesto Kaseg ili Kasezi ili ak kotar
kaseki.158 Tome bih ja dodao jo etiri primjera toga toponima takoer iz
XV. stoljea. To se selo tada nalazilo u obrovakom distriktu i u ispravama
se zove Cassezi, Cassesi, Chaseci i ak Chasegi159, a moda bi se tome toponimu moglo dodati i onaj Cassich, Chassichi, Chasichi, Cassichi i Casithi,160 tj. dananje selo Kai kod Smilia u zadarskoj okolici.
U svezi tih prvo openito iznesenih toponima koji su se nalazili ili su i
sada u jezgru nekadanje hrvatske drave, tj. u Dalmaciji, odakle kae Porfirogenet da su Hrvati doli u Ilirik i Panoniju, moe se zakljuiti da oni potvruju Konstantinov navod o doseljenju toga naroda u gornje krajeve. Zatim s obzirom na sam toponim Hrvat oito je takoer da on ima duboku
vezu s maticom zemljom. I konano, ako je bilo toponima Kazaze ili Kasa153

L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 25, 28, 29.

L. Siennik B. Grafenauer, o. c., 19, 26, 32, 33.
155
Lj. Hauptman, Podrijetlo hrvatskoga plemstva, Rad HA 273, Zagreb, 1942, 111;
isti, Hrvatsko praplemstvo, Razprave I, Ljubljana, 1950, 109, 110.
156
Naime on pie da iz Dalmacije imamo primere nedvomno plemenitih Kasegov: Radoslav Kasig... 1264... Priboj Kasig... (Hrvatsko praplemstvo, Razprave I,
110). Meutim to se tie tog prvog, ako se pogleda u izvor, kojim se posluio Hauptmann, onda e se nai u toj zadarskoj ispravi od 7. V. 1264. da stoji uistinu Raduslaus Kasig..., ali tu pie i ovako: ... de generatione Draginig superfacto portionis
quinte partis de terra Grabrouichane quam terram possident dicti Draginichi... (T.
Smiiklas, o. c. V, 296), to znai da se Draginii piu i ovako i onako, pa tako i plemiki rod Kaii pod Kasig, to je pravilno u indeksu naveo da se tako zovu Smiiklas
(o. c. V, 686). Sto se tie onog drugog imena iz toga roda u istoj ispravi Smiiklasovog
kodeksa (XI, Zagreb, 1913, 451-8. IV. 1384.), stoji uz ostalo: ... testibus, domino Nicolao Marci comitis Nicole de Jadra... Radoslauo Chudomerig, Priboyo Kasig et aliis..., emu takoer ne treba sada vie nikakvog komentara! Jo neto. ak u jednoj
zadarskoj ispravi iz 1361. stoji uz ostalo i ... illorum de Chacig... (T. Smiiklas, o. c.
XIII, 109), a onda u jednoj drugoj iz 1444. godine: ... dominum Ca^igh... (DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 800), to je potpuno oito da se svakako
odnosi samo na rod Kaia.
157
T. Smiiklas, o. c. V, 245, 246.
158
Dj. Surmin, Acta croatica I, MHJSM VI, Zagreb, 1889, 406, 155, 215.
159
DAZ - SZN Jacobus q. Ostoie (1427-1438) b. I, f. 1/1-26. IV. 1428. - SZN Nicolaus de Ho (1433-1436) b. I, f, 1/2-19. VIII. 1434 SZN Johannes de Calcina b. V,
f. VIII 4, 160- 14. VIII. 1458 - b. VI, f. IX/I/3, 6a 20. I. 1463-b. VII, f. XII, 81-26.
VI. 1484.
160
DAZ Spisi nekih zadarskih notara XV. i XVI. stoljea.
154

92

zi161 i u Sloveniji (gdje ih ima i sada) i u Hrvatskoj i nigdje drugdje medu Slavenima, onda moemo zakljuiti:
a) nositelji tog imena Kasez su bili ili medu Slovencima ili Hrvatimab) kako u Lici ili Dalmaciji Slovenci nikada nisu bili, ve samo Hrvati to
su ovi drugi onamo donijeli ili dali tom mjestu ime;
c) usto znamo da je i u Sloveniji bilo Hrvata i da se ba ime Kazazi javlja u nekadanjoj Karantaniji 162 u okolici gdje su i Hrvati bili, tj. ak u zajednikom komitatu;
d) dakle nositelji imena Kasez i tu su svakako u svezi s Hrvatima;
e) usporeivanje da li je Hrvat Kasez ili obrnuto, ne vodi ipak nikakvom
odreenijem cilju. Ali unato toga postoji uska povezanost narodnog imena i
toponima (Hrvat) s imenom i toponimom Kasez, pogotovo nazivom pripadnika jedne drutvene klase (Kasezi).
f) automatski otpada i tvrdnja J. Mala da karantanski Hrvati nisu bili
Hrvati, to je i Hauptmann samo na drugi nain od mene pobio.163

Kada sve to to sam ovdje iznio zaokruim u jednu cjelinu, onda mogu
da se stvore ovi zakljuci:
I. Jedini, i to najstariji, izvor o doseljenju Hrvata u gornje prekosavske
krajeve predstavlja na alost Konstantin Porfirogenet.
II. Ako priznamo vjerodostojnost toga pasusa u carapisca, onda moemo zakljuiti da su Hrvati oslobodili i Ilirik i Panoniju od Avara i ondje zavladali.
III. Koji su opseg te dvije pokrajine obuhvaale, ne moe se tono odrediti.
IV. Pretpostavlja se da su Hrvati od Avara oslobodili i one Slavene u nekadanjoj Karantaniji za koju se ne moe potpuno odreeno tvrditi, ve samo pretpostavljati, da je i ona bila obuhvaena pod Porfirogenetovim geografskim pojmovima Ilirik i Panonija, iako gotovi svi slovenski i hrvatski
historiari i pisci glatko prelaze preko toga i to ne smatraju nekim problemom.
V. Karantanci se prvi puta ne spominju u suvremenim izvorima VII, ve
istom od II. polovice VIII. stoljea.
164
VI. Marca Vinedorum, t.j. Slovansko krajino, uope nije postojala u prvoj polovici VII. stoljea.
161
U Furlaniji postoji mjesto Cassacco u okolici Udina i Cassiacco kraj kupalita
Anduinsa (Venezia Giulia e Dalmazia, Milano3, 1934, 103, 108), to pobija navod Grafenauera da u Furlanskoj nema nijednog imena Koseze (Ustolievanje..., 323).
162
Grafenauer ak zna da su se Kosezi ovamo doselili o. 620. godine (Ustolievanje... 557).
163
Lj. Hauptmann, Staroslovenska druba..., 79.
164
B. Grafenauer, Zgodovina..., I, 132.

93

VII. Isto tako ni Valuk kao knez karantanskih Slovencev.165

VIII. Osloboenje Slovenaca od Avara u bivoj Karantaniji ne moe se
dovesti u vezu sa Samom, ve s Hrvatima.
IX. Slovenci se, kao takovi, nikada izravno ne spominju u izvorima VII.
stoljea pod isuvie opim imenima Slavena (Sclavi, Sclavini, Winedi, Winidi, Venedi, Vinedi).
X. Od oko druge desetine VII. stoljea Slaveni i Hrvati u Panoniji i Iliriku (a time valjda i oni u Karantaniji), ukoliko povjerujemo Porfirogenetu,
pod svojim vlastitim arhontom166 priznaju jo donekle primat arhonta
Hrvatske, kome taj odlazi ponekad iz prijateljstva te su s njima u nekoj vezi
koju preutno trpi i Bizant zbog svojih vlastitih interesa.
XI. Ni Avari ni Franci nisu se od tada domogli ni komadia zemlje od
meda Karantanije preko Panonije i Ilirika do Dalmacije, jezgre hrvatske
drave.
XII. U vezi s toponima Hrvat iz izvora druge polovice do kraja X. stoljea hrvatski komitat (pago Crouuati) se tada nalazio u srcu Koruke, tj. tadanje Karantanije.
XIII. Hrvatski komitat se u tom stoljeu zove i karantanski komitat i
oba imaju zajedniki opseg.
XIV. Pojedini izneseni toponimi iz srednjevjekovnih isprava u tom komitatu posredno potvruju Porfirogenetov pasus o dolasku Hrvata iz Dalmacije u prekosavske krajeve, a tako i u Karantaniji, u VII. stoljeu.
XV. I sadanji ondje toponimi jo Vie to pojaavaju.
XVI. Toponim Hrvat, a napose onaj Kazazi (Kasezi, Kosezi), nepobitno
ukazuje da su Hrvati uistinu doli u Karantaniju ba iz Dalmacije.
XVII. U VII. i u prvih nekoliko desetina VIII. stoljea Slaveni i Hrvati
od Karantanije preko Panonije, Ilirika i Istre izravno su jo prijateljstvom
vrsto povezani s Hrvatima u Dalmaciji.
XVIII. Izmeu Karantanaca i Hrvata dakle, kako se moe posredno zakljpiti iz suvremenih izvora, ne postoji ni jedna druga strana drava ili narod, te oni ive i nakon smrti Samove i dalje jedni i drugi samostalno i mirno pod svojim arhontima, o kojima tek u X. stoljeu pie Porfirogenet.

165

M. Kos, Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1955, 81.

ii pie da podatak (cara Konstantina Porf.)... kae, da se Hrvati za doseljenja nijesu nipoto ograniili na Dalmaciju, ve se odavle proirie na Ilirik i u Panoniju, gdje su osnovali osobitu dravu s vlastitim vladaocima... (Povijest Hrvata, 462).
166

94

LES CROATES EN CARINTHIE

(Annexe l'histoire de la migration des Croates, de Ja Dalmatie dans les
regions au del de la Save, au 7tme siecle).
(Sommaire)
Dans cette etude l'auteur est arrive aux conclusions suivantes:
1) L'unique et la plus ancienne source sur l'immigration des Croates
dans les regions au del de la Save est, malheureusement, Constantin Porphyrogenete.
2) Si nous acceptons l'authencite de e chapitre de l'empereur ecrivain, nous pouvons conclure que les Croates ont libere l'Illyrie et la Pannonie
des Avares et y sont devenus maitres.
3) On ne peut pas definir avec certitude quelle etait la superficie de ces
deux provinces.
4) On suppose que les Croates ont libere aussi les Slovenes des Avares
dans l'ancienne Carinthie. Mais sans pouvoir le soutenir avec certitude, on
ne peut que supposer, que la Carinthie etait embrassee, eile aussi, dans ces
notions geographiques: Illyrie et Pannonie, bien que presque tous les historiens slovenes et croates passent outre et n'en font pas un probleme.
5) Les Carinthiens ne sont pas mentionnes dans les sources centemporaines, mais dans celles du 8eme siecle.
6) Marca Vinedorum, c'est dire Slovensko krajino (Province slovene) n'existait pas du tout dans la premiere moitie du 7eme siecle.
7) de meme que Valuk, en tant que knez (comte) des Slovenes de Carinthie.
8) La liberation des Slovenes des Avares, dans l'ancienne Carinthie ne
peut pas etre attribuee Samo, mais aux Croates seulement.
9) Les Slovenes comme tels, ne sont pas mentionnes directement dans
les sources du 7eme siecle sous denomination trop generale des Slaves (Sclavi, Sclavini, Winedi, Winidi, Venedi, Vinedi).
10) Depuis la deuxieme decade du 74me siecle, les Slaves et les Croates
dans la Pannonie et l'Illyrie (et meme ceux de la Carinthie peut-etre) si nous
en croyons Porphyrogenete reconnaissent sous leur propre arhont encore,
jusqu' une certaine mesure, la primaute de l'arhont de la Croatie. Ils ont
avec lui un certain rapport, quelquefois par amitie, cui est tacitement toleree
par Byzance dans ses propres interets.
11) Ni les Avares ni les Francs depuis e temps ne se sont pas empares
d'aucun petit morceau de terre au del des frontieres de la Carinthie travers la Pannonie et l'Illyria jusqu' la Dalmatie, noyau de l'Etat croate.
12) En ce cui concerne le toponyme Croate des sources de la deuxieme
moitie jusqu' la fin du 10eme siecle, le comitat croate (pago Crouuati) se
trouvait alors an centre de la Koruka, c'est dire la Carinthie d'alors.

95

13) Le comitat croate dans e siecle est nomme le comitat de la Carinthie aussi, et tous les deux ont la meme enceinte.
14) Certains toponymes mentionnes dans des documents du Moyen Age
de e comitat confirment indirectement le fragment de Porphyrogenete sur
l'arrivee des Croates de Dalmatie dans les regions d'au del de la Save ainsi
que dans la Carinthie, au 7me siecle.
15) Les toponymes actuels le confirment encore davantage.
16) Le toponyme Croate et particulierement Kazazi (Kasezi, Kosezi)
prouve incontestablement que les Croates sont arrives en Carinthie justement de Dalmatie.
17) Dans le 7me et dens les premieres decades du 8me siecle, les Slovenes
et les Croates depuis la Carinthie, par la Pannonie, l'Illyrie et l'Istrie sont lies directement et ferment par l'amitie avec les Croates de Dalmatie.
18) Comme on peut conclure indirectement des sources contemporaines, entre les Carinthiens et les Croates nexiste nul Etat ou nulle nation etrangere. Apres la mort de Samo, tous les deux vivent independemment et
tranquillement sous leurs arhonts, sur lesquels Porphyrogenete ecrit au
IQeme siecie seulement.

PRAVCI KRETANJA ClRILA I METODIJA ZA

VRIJEME NJIHOVE MORAVSKE MISIJE
Naoko izgledalo bi da je pitanje kuda su se iril i Metodije, a onda sam
Metodije poslije bratove smrti, kretali za vrijeme njihove moravske misije,
vrlo jednostavno rijeivo.
No to nije tako, jer upravo tadanji savremeni i neto kasniji izvori nita odreeno i izriito o takvim njihovim duim ili kraim kretanjima uope
ne govore. Uz to su neki od ovih izvora u izvjesnoj mjeri i nepouzdani.
to se tie same literature, koja se je bavila i bavi ivotom i radom Cirila i Metodija, ona je danas narasla do nepreglednosti*, pa taj problem, koji
sam si postavio za obradu, moram upozoriti ni u naoj a ni u stranoj literaturi nije u cijelosti a i u pojedinostima takoer uope obraen. Zato sam
smatrao da je naa historijska nauka, koja se u prvom redu slui sa izvorima
svih vrsta, duna da dade na to odgovor, koji ne mora i ne moe biti definitivan, ali zato takav, koji e izazvati i dati poticaj da se tim putem krene dalje i
da se doe do izvjesnih rjeenja ili rezultata.

U svojoj ranijoj mladosti oba brata su iz Soluna odjelito putovala i kroz

izvjesno vrijeme ivila napose. Tako je stariji Metodije, koji je jo od djetinjstva bio zapaen u Solunu radi svoje bistrine,1 dobio od bizantinskog cara
2
na upravu slavensku kneevinu , u kojoj je, kako piu Vita Methodii ili Zitija
* Tako na pr. kolika je pak literatura o toj slavenskoj brai narasla samo u periodu od 1945. do 1974. g., najbolje svjedoi i ilustrira rad . E. , - 1945 1974, , , 1980 str. 223.
1
Tako nepoznati pisac, sastavlja Pohvalnog slova irilu i Melodiju u jesen 885.
g., iznosi da se je isticao mudrou i da je bio voljen od svih vlastodraca, te straan
ratnik i zato je i stekao vojvodski in. Ali malo vremena je bio u njemu te je otiao u
Olimp itd. ( , , 1964, 189).
2
F. i i , Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 364, bilj..
1. O poloaju te Sklavinije donosi opirnu literaturu . ,
. 1100-

96

97

sv. Metodija , proivio mnogo godina i vidio mnogo nereda i nemira.

Mladi pak brat Konstantin je iz Soluna radi usavravanja u nauci stigao
u Carigrad5 i to u ono doba kada se je Melodije ve bio vrsto ustalio na vlasti u svojoj Sklaviniji.
No ubrzo su se oba brata nala u manastiru na maloazijskom Olimpu.6
Naime tamo je prvi nakon dueg putovanja izravno iz one Sklavinije prispio
sa dravnike misije Metodije, a nekoliko godina kasnije i Konstantin iz Carigrada, odakle je stigao nakon kratkog putovanja.
No jo prije toga se je Konstantin u svojstvu diplomate i teologa a po elji cara Mihajla III (842-867) 851. g. uputio Arapima, sa ijim je nauenjacima vodio vjerske rasprave. Njihov vladar zvao se je Omar ili Amerman,7 ija
je prestolnica bila Samara na Tigrisu nedaleko Bagdada.8 Po povratku u svoju zemlju Konstantin se povue na jedno tiho mjesto, a onda otide svome
bratu Metodiju u Olimpa, gdje se jo vie osami.9 Otada se braa nijesu dijelila i uvijek su zajedno putovala. Tako, kada su u Carigrad stigli kazarski poslanici, pripadnici uralsko-udskoga, porijekla poput Avara i Bugara, molei
cara da im poalje uena ovjeka, koji ako nadmudri Jevreje i Saracene, koji
ih nagovaraju da prime njihovu vjeru i obiaje, primie onda Kazari vau
vjeru. Iako je sada Konstantin bio pripravan da pode onamo pjeke i bos i
bez iega, Mihajlo III mu ipak kao carskom poslaniku odredi carsku pratnju, kojoj se pridrui i Metodije na pomo, te je sluio kao sluga mlaemu bratu i pokoravao mu se.10
, 1, 1970, 16 i bilj. 25. Jedini . . P a o ( - o ,
... 1, 207) ne prihvaa da je ta kneevina bila na Strumi ve je trai negde blie ohridskom kraju.
3
Jo je 1960. g. Fr. Grivec zakljuio da su itija Konstantina i Metodija napisana
u Moravskoj i napisana najkasnije ve oko g. 885. (Fr. G r i v e c Fr. T o m i ,
Constantinus et Methodius Thessalonicenses Fontes, Radovi Staroslavenskog instituta 4, Zagreb 1960, 254). U zadnje pak vrijeme, tj. 1970. g., Josip Bratuli takoer ponavlja da su K i M nastala u Moravskoj, odnosno u Panoniji i da je K napisano neposredno nakon Metodijeva povratka iz Rima, a M je sastavljeno neposredno
nakon Metodijeve smrti, prije progona i protjerivanja njegovih uenika (J. B r a t u l i , itija Konstantina-irila i Metodija i staroslavenska asketsko-pouna literatura,
. . . l, 76,.79), to je otprilike isto rekao prije njega i najbolji na poznavalac irilo-metodske problematike Fr. Grivec.
4
Fr. G r i v e c F r . T o m i , o. c., 154.
5
O tome koje je godine to bilo gl. Fr. R a k i, Viek i djelovanje sv. Cyrilla i
Methoda slovjenskih apotolov, Zagreb 1857, 87.
6
Kod Bruse (treba: Burse: S. A.) u Anadolu uz Mramorno more, neko sa velikim brojem manastira ( , , . , . 392/4, 1963, 326, bilj. 35). No Jireek
kae da je taj manastir leao na azijskoj obali Propontide
kod Kizika [K. J p e e ,
, l ( J. ), 19522, 99], dok Olga Nedeljkovi, prevodilac VC, tumai da je Olimp planina u Maloj Aziji u blizini Carigrada, u 9. st. veliki
monaki manastir (irilo i Metodije, 225, bilj. 60).
7
Fr. R a k i , o. c., 94-96.
8
iril i Metodije, Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb 1956, 623.
9
P. D o r d i , o. c., 297.
10
Fr. R a k i, o. c., 79-101; . , o. c., 297, 298, 318.

98

Tadanja Kazarija se je prostirala uz Crno more izmeu gore Kavkaza i

11
ua rijeke Dona, dok je grad Herson (na Krimu nedaleko od Sevastopolja)
12
pripadao Bizantiskoj imperiji.
Na putu laom za ovu ogromnu vjerski rascjepkanu dravnu tvorevinu
stigao je Konstantin sa Metodijom prvo u Herson, gdje je nauio jevrejski
jezik i u njemu usavravao jo vie svoje znanje, a ondje je naao i evanelje i psaltir napisan ruskim pismenima, te je uskoro nauio i taj jezik.13 Putujui dalje prema svome cilju, napali su ga ali i propustili Ugri (ili Maari),
koji su tada stanovali i opet po Rakome u zemlji Lebediji, koja se je
prostirala izmeu Dnjepra i Dona.14 Sada se ukrca na lau i krene izravno u
Kazarsku zemlju na Azovsko more i proe kroz Pontikapejski tjesnac,15 te se
zaputi prema kavkaskim planinama.16 Na povratku iz zemlje Kazara, gdje je
imao vie diplomatiko-politikog uspjeha nego li misionarskog, Konstantin
stie preko bezvodnog i pustog kraja ponovno u Herson, a odavde se istim
putem vrati sa bratom u Carigrad.17
Na ovakvim svojim putovanjima stekla su braa ogromno iskustvo i rutinu u svladavanju velikih prostora, neuzmiui pred nikakvim zaprekama ni
na kopnu ni na moru. Sve e im to uskoro dobro posluiti za novi njihov presudni polazak u Moravsku.
2.

I dok je i Konstantin ivio sada povueno u jednoj crkvi u Carigradu, a

njegov brat u polihronskom manastiru 18 , nije prolo dugo vremena, kada su
se pojavili poslanici moravskog kneza Rastislava, o kojemu na carskom dvoru su dotada vrlo malo znali i uli.
Njihovim dolaskom proirila se je sada mogunost irenja djelokruga
bizantinske politike i diplomatske djelatnosti u samoj sredinjoj Evropi.
Pitanje koje godine su doli ovi poslanici u Carigrad, prvi je postavio
Raki, koji je na njega i odgovorio: da je to bilo 862. godine19, dok Sv. Ritig
11

Po Rakome to je sadanji po prilici Sevastopolj (o. c., 101).

F. i i , o. c., 367.
13
Gl. . o p , o. c., 296, 326, bilj. 40.
14
Fr. R a k i, o. c., 104, 105. ii pretpostavlja da je Etelkz na Crnom moru, a
ne u Podunavlju (o. c., 374). No ipak i danas se nezna tono poloaj ovoga predjela.
15
Tjesnac kod Kera, koji spaja Azovsko more sa Crnim (Fr. R a k i , o. c., 105).
16
. o p , o. c., 299.
17
. , . c., 299, 306, 307; Fr. R a k i , o.e., 105, 110, 111.
18
Fr. R a k i, o. c. 117, 118. Manastir Polihron na Olimpu u Maloj Aziji. Gl. .
a o , , . . . 1, 184 i bilj.
145.
19
Fr. R a k i , o. c., 135, 136.
12

99

datira sa: oko god. 862 ,20 a Sii kae da su Rastislavljevi poslanici stigli na
dvor Mihajla III nekako na prelazu godine 862. na 863.21
Ali zato svi oni uope ne raspravljaju i kojim su putem stigli ti poslanici
iz daleke Moravske u ovu bizantinsku prestolnicu. No zato jedini Jireek donosi da su doli tzv. Moravskim putem, koji se javlja pod tim imenom u Vita
s. Methodii.22 Ujedno dodaje da su se tom istom cestom oni povratili sa braom Konstantinom i Metodijem u svoju domovinu.23
Znai, Jireek samo obraduje vojnu cestu od Beograda za Carigrad u
srednjem vijeku.24
Prema tome moemo samo pretpostavljati koji je to bio put ovih poslanika od srca Moravske do Beograda. Svakako su se oni kretali iz Moravske
preko Donje Panonije,25 gdje je vladao knez Kocelj i to preko Blatograda,26 a
onda teritorijem Prekosavske (Panonske) Hrvatske izmeu Kupe i Drave,27
gdje je bio knez nepoznata imena. Zatim su proli Srijemskom Panonijom
preko Mitrovice i stigli u Beograd. Od Beograda su ili starom Dunavskom
cestom nizvodno, a pred uem Morave prolazili su kroz plodno polje, te onda od Ravnog (dananje uprije) do Nia. Od toga mjesta do Sredeca (od 14.
20

Sv. R i t i g , Povijest i pravo slaventine u crkvenom bogosluju sa osobitim

obzirom na Hrvatsku, I svezak, Zagreb 1910, 1. Ova Ritigova radnja nalazi se danas u
Arhivu Hrvatske u Zagrebu u Ostavtini Sv. Ritiga, kutija 10, sauvana od str. 2 dalje.
Na tvrdom papiru ove radnje pie: Sloventina, a onda: Habilitaciona radnja: Povijest
i pravo sloventine sa osobitim obzirom na Hrvatsku 1911. Ovaj rukopis je identian
sa tiskanom knjigom, koja nije doivjela nikakve promjene teksta.
21
F. i i , o. c., 368.
22
Meutim, u V-toj glavi VM stoji: puti sja jat moravskaago, i to P. D o r d i (o.
c., 319) prevodi sa: na put u Moravsku. No to je neto sasma drugo nego li kod Jireeka, koji uz to zove u pomo Mikloia, koji taj isti tekst prevodi na latinski sa: in viam
se dedit moravicanam (Gl. K. , . I.
, . CCCXXV, NS . 33, 1959, 125 i bilj. 13). Meutim Grivec i
Tomi su ukazali da je ovaj izraz Jireek pogreno razumio, jer te rijei znae: krene
na put u Moravsku, kako je to ve uoio A. Teodorov-Balan (1920), a onda i Petar ordi ( . , o. c., 211, bilj. 34).
23
K. , . . ., 125.
24
K. J p e e , o. c., 121 - 149.
25
Donja Panonija se je prostirala izmeu Raabe i srednje Drave (M. B r a n d t ,
Srednjevjekovno doba povijesnog razvitka I, Zagreb 1980, 245).
26
Taj se grad isprva zvao: civitas Pribinae (Pribinin grad), a kasnije: Blatograd tj. urbs Paludarum, Mosaburg (F. i i , Povijest Hrvata ..., 342).
27
Moda su plovili rijekom Odrom i Kupom te Savom i tako stigli u Bugarsku
(Fr. R a k i, o. $'., 378 i bilj. 1). Naime jo 884. iz fuldskih anala saznajemo da je teritorij izmeu Drave i Save bio pod vlau kneza Braslava, koji je priznao vlast franakog vladara. No pod 892. u ovim istim analima stoji da poslanici franakog vladara,
koji su ili za Bugarsku, bojei se zasjeda moravskoga kneza Svatopluka, nijesu ili
kopnenim putem nego su plovili rijekama Odrom i Kupom pa onda Savom, iji teritorij je spadao pod Braslava, te su stigli u Bugarsku, gdje su bili od tamonjeg vladara
sveano doekani, pa su se istim putem u maju 893. sa darovima vratili kui (Fr.
R a k i , Documenta historiae chroaticae pariodum antiquam illustrantia, MSHSM
VII, Zagrabiae 1877, 379, 380). Znai da je Svatopluk imao u svojoj vlasti 894. g. Donju
Panoniju, tako da je Drava dijelila njegove zemlje od Braslavove kneevine (RD, 380),
a prije tih godina Prekodravska Panonija je pripadala knezu Kocelju.

100

st. zvane Sofija) prelazili su vrlo loim putevima preko neprolaznih brda i
gustih prauma dok nijesu stigli do grada Filipopolisa (sadanji Plovdiv).
Odavde su doli u Hadrianopolis (tursko Edrene, Drinopolje), a od Hadrianopolisa prolazili su gradovima i tvravama, koji se javljaju gotovo na svakoj stranici bizantinske historije, i konano prispjeli u Carigrad.28 Konstantin i Metodije krenuli su s ovim poslanicima iz Carigrada i opet prema
Rakome tokom 863. ili poetkom 864.,29 po Ritigu su stigli u 863. u Moravsku,30 dok se ii opredjeljuje za ljeto 864., ne navodei zato,31 a nedavno
umrli austrijski nauenjak, rodom Slovak, Zagiba ak pie da su se nali u
Moravskoj 863/64. godine.32
Putovali su i opet po Jireeku istim putem, kojim je dolo moravsko poslanstvo. Od Carigrada su pretenim dijelom prelazili preko Bugarske, iako ni Vita Constantini i Methodii o tome ni rijei ne kau, ve samo piu da su krenuli i doli u Moravsku.33
to su tamo radili, gdje su se zadravali i koliko su boravili,34 nije ovdje
mjesto da se time bavimo. Ali je nepobitno da su morali prolaziti kroz tu
zemlju, kojom je vladao knez Boris, te dijelom Srbije, koja je bila takoer u
bugarskoj vlasti.35 Na tom dugom putu prispjeli su do ua Save u Dunav, tj.
u Beograd, nekadanji Singidunum (Alba regalis), koji su Bugari sa susjednim Srijemom ili Srijemskom Panonijom drali pod svojom vlasti.36
Kao i moravski poslanici, tako su valjda i ova braa prela preko Posavske Hrvatske onim istim putem, za koji pretpostavljamo da su ili i jedni i
drugi. Zatim su se, prelazei Dravu, uputili u Donju Panoniju, tj. preko KoceIjeve kneevine (zapravo Blatograda) i konano preko Njitre dooe do kneevine Moravske, koja se je protezala od eke i Istone marke uz Dunav sve
do Matre, tj. ona je obuhvatala jedan dio Austrije, vei dio sjeverne Ugarske,
37
gdje se je prema istoku doticala sa prekodunavskom Bugarskom.
U Moravskoj je Konstantin prema Vita s. Constantini proveo 40
mjeseci, a prema Vita s. Methodii na put je uzeo sa sobom Metodija, koji je
brata pokorno i posluno sluio i sa njime uio Moravljane, a kada su prole
38
3 godine, obojica se vratie iz Moravske (S. A.), poto su nauili uenike.

28

K. J p e e , o. c., 131 - 141.

Fr. R a k i , o. c., 142.
30
Sv. R i t i g , o. c., 4. Tako i EJ 2, 623.
31
F. i i , o. c., 369.
32
F r a n z Z a g i b a , Das Geistesleben der Slaven im frhen Mittelater, Annales Instituti slavici 7, Wien - Kln - Graz 1971, 57.
33
Fr. G r i v e c F r . T o m i , o. c., 131, 155; . , o. c., 309, 319.
34
Tako Raki pie da su u Bugarskoj kroz due ili kratje vrieme bili u dvoru
kneza Borisa i da su mnoge obratili na kransku vjeru i da Borisa nemogae ni
Method ni Konstantin okrstiti (o. c., 4).
35
Gl. Fr. R a k i , o. c., 451.
36
K. J p e e , o. c., 125, 126.
37
Fr. R a k i , o. c., 152, 153.
38
Fr. G r i v e c Fr. T o m i , o. c., 132, 155; . o p , o. c., 310, 319.
29

101

3.

Prema Vita Constantini izgledalo bi da je samo on doao u Moravsku

kao i preko Venecije u Rim, kamo je stigao i Metodije, dok prema Vita Methodii izriito se kae da je Konstantin sa sobom poveo brata u Moravsku,
odakle su stigli u Rim, ne navodei Veneciju.
Prema prvim Vita Konstantin je boravio u Moravskoj 3 godine i 4 mjeseca a zajedno sa bratom 3 godine,39 dok Translatio corporis sancti Clementis martiris ac pontificis kae da su u Moravskoj ostali 4 Vi godine.40 Ujedno
je Konstantin prema moravskoj legendi u toj zemlji obilazio: vicos (sela:
Raki), villas (mjestanca: R), oppida (varoi: R) i civitates41 (gradove: R).42
Kada je Konstantin napustio Moravsku sa svojim uenicima da prime
sveeniki in, kako to stoji u Vita Constantini, na putu ga panonski knez
Kocelj isprati sa velikim poastima kao i Rastislav, dajui mu 50 uenika da
ih ui.43 Meutim Vita Methodii piu da su se vratili iz Moravske, kada su nauili uenike,44 to je svakako kontradiktorno u ovim izvorima o djelovanju i
boravku obojice brae u navedenoj zemlji.
No to je upravo vano za nau temu o pravcima kretanja obojice brae.
Prema izloenom iz Vita Constantini Konstantin je preko Koceljeve Panonske kneevine, ije je sredite bio Blatograd (na Balatonu), sada poao za Veneciju, dok prema Vita Methodii obojica su se vratila iz Moravske45. Sada
nastaje novo pitanje: kuda je Konstantin iao za Veneciju. Svakako se moe
pretpostaviti da je prolazio i dijelom Panonske Hrvatske, kojom je svojevremeno i doao iz Carigrada, a onda veim dijelom dananje Slovenije, pa ve
uhodanim putem preko Sjeverne Italije Furlanije (Udine), te preko edada (Cividale) i Akvileje do Venecije.
No dok je Konstantin boravio izvjesno vrijeme u Veneciji,46 gdje je morao tumaiti kako je Slavenima sastavio alfabet i izumio ga,47 za Metodija
uope prema ova Vita ne znamo gdje se je kroz to vrijeme zadravao kada se
je vratio sa bratom iz Moravske.
39

Gl. o tom detaljnije: Fr. R a k i, o. c., 155, bilj. 4.

Sv. R i t i g , o. c., 8.
1
ak iz isprave od 1062. g. saznaje se da je iril (Kvrillum) posvetio crkvu sv.
Petra u Olomoucu (Fr. R a k i, o. c., 163 i bilj. 1).
2
Fr. R a k i, o. c., 163 i bilj. 2.
3
Fr. G r i v e c Fr. T o m i , o. c., 132; . o p , o. c., 310.
4
Fr. Gr c Fr. T o m i , o. c., 155; . o , . ., 319.
5
Reenicu u VM da su braa krenuli kui, Hauptmann tumai kako su oni uvidjeli da za njih u Moravskoj nema etve, napustili su nezahvalnu zemlju sa moima sv.
Klementa da se vrate u Carigrad. Ali su na putu po VC, koja nema razloga da to izmisli u Veneciji dobili poziv od pape Nikole I neka dou u Rim i oni mu se odazvae
(Lj H a u p t m a n n , Uloga Velikomoravske drave u slavensko-njemakoj borbi za
Podunavlje, Rad JAZU 243, Zagreb 1932, 242, 243).
46
Gl. Fr. G r i v e c Fr. T o m i , o. c., 134.
47
1 u pismu Svatopluku papa Ivana VIII (juni 880) kae za Konstantina da je izumio slavensko pismo sa kojim je slavio Boga (Fr. K o s , Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku. I, Ljubljana 1906, 196; Fr. G r i v e c Fr. T o m s i c , o. c., 73).
0

102

Stoga se upravo radi pitanja zadravanja i kretanja obojice brae na

ovom putu za Rim mogu nabacivati razne pretpostavke koje podupiru izvori
prvoga i drugoga reda. Tako npr. Libellus de conversione Bagoariorum et
Carantanorum, nastao u Salzburgu 871. g. od nekog anonimnog sveenika,
pripisuje Grku Metodiju (Graecus Methodius) izum slavenskog pisma, sa kojim je prodro preko slube boje i evanelja u Panoniju medu ondanji narod i taj isti izvor naziva to naukom filozofa Metodija (doctrina Methodii
philosophi).48
Drugi izraz drugoga reda, tj. izvadak iz Conversio tzv. Excerptum de Karentanis, nastao krajem 12. ili poetkom 13. st., govori kako je naiao (supervenit) medu Karantance iz predjela Istre i Dalmacije (ab Hystrie et Dalmatie
partibus) neki Slaven (quidam Sclavus) po imenu Metodije, koji je izumio
slavensko pismo i na slavenskom sluio misu, pa je konano pobjegao iz
predjela Karantanije i doao u Moravsku, gdje je umro.49
Kao slijedei domai na izvor drugoga reda za irilo-metodijsko pitanje
je tzv. Ljetopis popa Dukljanina, nazvan Libellus Gothorum ili Regnum Sclavorum, sastavljen izmeu 1150. i 1180. g. od jedne visoke crkvene linosti u
Baru, odnosi se na djelatnost Konstantina (irila) u naim predjelima uz
Jadransko more.
U tom spisu se njemu pripisuje izum slavenskog pisma, te kako je, polazei na papin poziv za Rim, preao preko kraljevstva kralja Budimira, koga
je pokrstio sa cijelom njegovom zemljom i nakon izvjesnog zadravanja sa
kraljem i ovaj vir sanctus ili vir sanctissimus ili vir dei ili pak vir beatissimus otiao u Rim.
48
Izraz Methodii doctrinam navodi se i u pismu pape Ivana X, upuenom salonitanskom nadbiskupu Ivanu i svima njegovim sufragnima (RD, 188).
49
Gl. M. K o s , Conversio Bagoariorum et Carantanorum, Razprave Znanstvenega drutva v Ljubljani 11/3, Ljubljana 1936, 13, 139, 140, 7, 9, 140. Jo 1881. je u Rimu izala knjiga kardinala D. Bartolinia pod naslovom: Memorie storiche-critiche-archeologice dei S. Cirillo e Metodio dei loro apostolato fra le gente slave, koju je 1885.
preveo pop Ivan Danilo na hrvatski pod nazivom: Sveti irilo i Metod. Povjesne crte
njihova ivota i apostolovanja u slavenskim narodima i izdao u Zadru. U ovoj knjizi
Bartolini sluei se spisom De conversione Carantanorum citira taj isti izvadak o
Metodiju i tvrdi da je ovim dakle dokazano da Metod prvi put na povratku proe Dalmaciju, pa iz Moravske ude u Koruku, a neto prije kae kako je Metod po drugi i
po trei put proao kroz Hrvatsku i Dalmaciju (o. c. ..., 96, 97), to je svakako vrlo
neuvjerljivo i ak netano. Naime Bartolini se slui i takvim nekritikim podacima
(napose glede Poljske i Rusije, to je zaudo i papa Leon XIII primio za gotovo u svojem pismu upuenom svima patrijarsima, nadbiskupima i biskupima katolikoga svijeta 30. IX. 1880. g.), koji se baziraju i na kasnijoj izvornoj tiskanoj gradi i literaturi (o.
c., 97 101). Uz to je i sam prijevod Danilov dosta slab i ponekad netoan. No zato je
1913. g. V. Jagi ukazao kako Historija i legendarno prianje nisu sauvali neposrednih dokaza, da bi Kiril i Metod ili sam Metod na svojim putovanjima bili prolazili preko Hrvatske, ali lahko je vjerovati, da su se moebiti putujui iz Panonije u Mletke
takli zemljita hrvatskoga ili da je Metod sam na svojem putu iz Panonije u Rim ili
vraajui se iz Rima u Panoniju udario koji put preko Hrvatskog primorja ili preko Istre (S. A.). Ako su se u tim krajevima, makar i za kratko vrijeme zaustavljali, mogao je
zacijelo i koji dio hrvatskog naroda uti rije Boju iz njihovih usta . . . (Br. V o d n i k , Povijest hrvatske knjievnosti l, MH, Zagreb 1913, 10). U vezi pak onoga izravnoga izvornog podatka, koji Vj. tefani 1963. citira u cijelosti na latinskom i pripisuje
kasnijem dodatku spisa De conversione Bagoariorum et Carantanorum, prepria-

103

U vezi sa ovim Ljetopisom tzv. njegova Hrvatska redakcija, nastala prema iiu negdje u XIV. veku u prevodu sa latinskog na hrvatski jezik, govori to isto o Konstantinu u vezi Budimira, nazivajui ga sveti mu, pa kako se je na putu za Rim navratio na kraljevstvo Svetogapuka, te pokrstio
kralja sa svimi, a onda nakon prebivanja s kraljem nikoliko dan . . . pojde
k Rimu.50
Kao usput, kada govori o crkvenim prilikama u 11. st. u Dalmaciji i
Hrvatskoj, i Toma arhidakon u svojoj Historia Salonitana pripisuje izum slavenskog pisma, kako pak kau, a quodam Methodio heretico, koji je mnogo lano pisao na slavenskom jeziku protiv propisa katolike vjere i zbog toga je, kako se kae, bio osuen da iznenada umre.51
Svi ovi izvorni mozaiki podaci u naoj historiografiji nijesu uope detaljno i kritiki prostudirani, da bi dobili konani sud o djelatnosti i kretanju obojice brae i u hrvatskim krajevima, te koji je gdje od njih sve iao.
Iz Vita Constantini i Vita Methodii a i Conversio moemo indirektno zakljuiti da su braa boravila ne samo u Koceljevoj kneevini nego i neko vriva njegov sadraj. Ujedno dodaje da su zbog blizine Koceljeve Panonije i zbog analognih prilika mogli u hrvatske krajeve doi Metodijevi uenici u raznim zgodama, a
moda je 880. u Rimu Metodije doao u dodir s benediktincima iz Dalmacije i zatim
putovao kroz Dalmaciju, jer itije Naumovo govori da su na povratku iz Rima (u Bugarsku!) doplovili morem do Ilirika, a onda nastavili put kopnom propovijedajui pravoslavnu vjeru ( a B p o B , I, 186) ... (Vj. tefani, Tisuu i sto godina
od moravske misije. Slovo 13, Zagreb 1963, 32). No u ovom itiju sv. Nauma, koje je
objavio Lavrov, dok Jordan Ivanov samo djelomino (. a o , , 1970, 306, 307 fototipsko izdanje), a ono je prepisano u 15. stoljeu (o, c., 305), ne kae se tako kako to Vj. tefani iznaao (. JI a , ,
The Hague Paris 1966, 184-187 reprint). Stoga bi bilo potrebno da se i ovaj tekst
u vezi putovanja za Bugarsku tj. za Ilirik itd. podvrgne takoer kritikoj ocjeni (napose to se tie hronolokog nastanka ovoga spisa, sauvanog u kasnom prijepisu, te njegovog sadraja, u koji su tokom prepisivanja umetnuti proizvoljno novi izrazi itd.), to
dosada nije uope uinjeno!
50
F. i i , Letopis Popa Dukljanina, CAH LXVII, Beograd Zagreb 1928, 300 302, 392 394. ii navodi da Lucius u svome izdanju Ljetopisa
popa Dukljanina ima namjesto Budimira ime Sfetopelek, a tako i Orbini na talijanskom kao: Svetopeleji. No da Hrvatska redakcija zato ima starije i korektno Budimir (F. i i , o. d, 301, bilj. 17). tefani pak sluei se izdanjem ii kae da seje
u ovom Ljetopisu pobrkala historija hrvatskih zemalja s moravsko-panonskom historijom i to na bazi Konstantinova i Metodijeva itija (i sigurno jo kojega spisa), kojima se barski Ijetopisac posluio . . . Ujedno iznaa da se je Marulievim prijevodom
Dukljaninove kronike posluio i D i n k o Z a v o r o v i u svome rukopisnom djelu
De Rebus Dlmaticis Libri octo, u kome ovaj tvrdi kako je Konstantin doao iz Bugarske u Dalmaciju oko g. 880. i pokrstio kralja Budimeriusa i itavi narod itd. (Gl.
Vj. t e f a n i , o. c., 38, 39).
51
T h o m a s A r c h i d i a c o n u s , Historia Salonitana. Digessit dr Fr. Raki,
MSHSM XXVI, Zagreb 1894, 49. U vezi svih ovih izvora o irilo-metodijanskoj problematici gl. i djelo: F r a n c i s D v o r n i k , Byzantine Missions among the Slavs: SS
Constantine-Cyril and Methodius (New Brunswick New Jersey 1970), koji od str.
230-258 u poglavlju: Byzantium, Rome and the Cyrilo-Methodian Heritage in Croatia, Bulgaria and Serbia raspravlja takoer o njihovoj apostolskoj misiji u vezi ovih
predjela.

104

jeme i u Panonskoj Hrvatskoj, te ak poslije smrti irila sam je Metodije i

prolazio preko ove hrvatske sjeverne kneevine na putu za Carigrad.
Ovo njihovo zajedniko ili pojedinano misionarenje i krstarenje u naim predjelima izmeu Kupe i Drave, a da ne govorimo i u dijelovima Karantanije, tj. u dijelu dananje Slovenije i dananje Maarske, je sve samo djelomino obraeno.
to se tie onih kasnijih izvornih podataka, koji govore o putovanju i
misionarskom radu brae u naim jadranskim krajevima, napose u Istri i
Dalmaciji, i danas imamo o tom vrlo zamagljene predstave. Naime po Excerptum de Karentanis Metodije je dospio medu Karantance iz Istre i Dalmacije, a onda je pobjegao iz Karantanije u Moravsku. Ako u ovom podatku
ima i zrnce historijske istine, onda u prevodu ovoga teksta ne znai da je Metodije kao Slaven porijeklom iz Istre i Dalmacije, nego je u tim zemljama boravio neko vrijeme i onda odavde tek doao medu Karantance. To neizravno
potvruje da je djelovao heretik Metodije u Dalmaciji i Toma arhidakon,
dok bi Ljetopis ili njegova Hrvatska redakcija opisivali misionarsko djelovanje Konstantina-irila u hrvatskim primorskim predjelima na putu za Rim
svakako preko Istre i Venecije, ako je i tu, tj. u tim kasnijim izvornim podacima, i trunak istine.
Prema svemu izloenom ova izvorna grada trai konanu reviziju i proiavanje i trud bi se svakako isplatio.
Svakako je dakle zagonetan povratak Metodija iz Moravske i njegovo
zadravanje na putu, dok Konstantina moemo, izuzev onoga problematikog zadravanja u Dalmatinskoj Hrvatskoj, o kome pie jedini Ljetopis Popa
Dukljanina, ipak pratiti do Rima sa veom sigurnou i utvrditi takvu njegovu mar-rutu.
U Rimu se je naime Konstantin zakaluderio, uzeo ime irila i umro 869.
godine,52 a Metodije se je spremao da prenese tijelo svoga brata u Olimp i da
ga tu sahrani. Ali konano na zahtjev pape odustane od svoga nauma i sloi
se da se iril sahrani u crkvi sv. Klementa u Rimu.
4.

Preuzevi sada, od pape posveen za sveenika, Metodije bratovljevu

53
funkciju uitelja, ovaj isti papa ga na molbu Kocelja, Rastislava i Svatopluka poalje ak za uitelja u sve te slavenske zemlje,54 tj. u zemlje, kojima su
oni vladali.
Sada je operativni krug misionarsko-vjerskog djelovanja Metodija bio
silno povean, ije sredite postade upravo Koceljeva kneevina. No Metodije ne ostade dugo kod Kocelja, ve ga uskoro ovaj poalje sa dvadeset uglednih ljudi u Rim da ga papa postavi za episkopa, na stolicu sv. Andronika, jed52

Gl. opirno: F r . R a k i, o. c., 213-236.

F r . G r i v e c - F r . T o m i , o. c., 141, 157; . o , . c., 314, 319.
54
F r . G r i v e c - F r . T o m i , o. c., 157; . o , . c., 320.
53

105

noga
od sedamdeset apostola, i to se zbude kako i opet kau Vita s. Metho55
dii.
Tako je prema Rakome Metodije imao vriti pastirsku slubu u okvirima Panonije i Moravske, koje su bile i jezgro novoformirane panonske metropolije.56 Prema Farlatiju pak jo od 4. st. podruje ove srijemske metropolije obuhvatalo je sve biskupije u Donjoj Panoniji (ili Saviji), kao to su one
u Ljubljani, Ptuju, Celju, Sisku, Petrovcima (u Srijemu), Osijeku i Vinkovcima, te dio Gornje Panonije (Pannonia Superior), pa dio Gornje Mezije sa
crkvama u Beogradu (Singidunumu), Kostolcu (Vinimaciumu), Aquae (Negotin?) i Ratiaria (Arer iznad Vidina), a u Donjoj Meziji biskupiju u Oescus-u
(Gigen u Bugarskoj na Dunavu iznad Nikopola).57 Prema tome novoj panonskoj metropoliji potpade i Moravska sa njitranskom kneevinom, ali joj, prema miljenju Rakoga, nije pridruena gornja savska Panonija (ili Posavska Hrvatska), koja je pripadala pod jurisdikciju salonitanske ili splitske
crkve.58
Sada se postavlja pitanje: da li je Metodije uspio obii sav svoj teritorij
ili barem jedan dio, te gdje je uzeo da mu bude crkveno sjedite njegove
metropolije. No o tome se moemo samo domiljati. Inae nekoliko godina
nakon svoga nadbiskupovanja Metodije je zatvoren u vapskoj,59 gdje je ostao 2 !/2 godine. Kada je osloboen zatvora na intervenciju slavenofilskog pape Ivana VIII (872-882) opet se vrati Kocelju.60 To je bilo, po iiu, na proljee 873.61
Poslije zbacivanja Rastislava sa kneevske stolice Svatopluk je uspio da
se lii njemakog gospodstva i da protjera njemake sveenike, te na njegovu molbu papa poalje Melodija za arhiepiskopa i uitelja u Moravsku.
Njegovim dolaskom iz Koceljeve Panonske kneevine u ovu zemlju taj vladar mu predade sve crkve i sve sveenstvo u svim gradovima.62
Otada pa sve do smrti Melodija se naziva ili arhiepiskopom Panoniensis Ecclesia ili stolice sv. Andronika . . . u Panoniji ili: arhiepiskopom Moravske ili S. Ecclesiae Marabensis itd.63

55
F r . G r i v e c - F r . T o m i , o. c., 158; . o , o. c., 320; S .
R i t i g, o. c., 29.
56
F r . Ra k i l o . c., 240, 261.
57
S . R i t i g, \o. c., 35, 36.
58
F r . R a k \l o. c., 260.
59
Raki kae da je valjda zatvoren u kakvi samostan i samo citira izraz v vabi (Svabsku) bez/komentara ( F r . R a k i, o. c., 269 i bilj. 3). I dok Ziegler (Mnchen) iznosi da \ Metodije bio zatvoren u samostanu Ellwangen, sa ime se slae i
Grivec, ipak ovaj slovenaki nauenjak ne iskljuuje mogunost da je Metodije bio zatoen u Niederaltaichu (prema M. Heuwieseru) u passauskoj biskupiji ili Freisingu
( B . G r a b a r, Osvrti, Slovo 13, 229, 231, 232).
60
F r . G r i v e c - F r . T o m i , o. c., 159; . o , . c., 321.
61
F . i i , o. c., 371, F r . R a k i (o. c., 295) samo datira g. 873.
62
F r . G r i v e c - F r . T o m i , o. c., 160; . o ti, o. c., 321; S .
R i t i g, o. c., 49.
63
Gl. F r . R a k i, o. c., 261 i bilj. 1-9, 282, bilj. l, 2

106

Kako se je sada sve vie na sve strane irila moravska drava to i

64
opet kau Vita Methodii to je misionarski putni djelokrug ovoga nadbiskupa sve jae rastao. To znai da su Metodije i njegovi uenici, a napose Klement, Naum, Angelar, Sava i Gorazd djelovali ne samo u ekoj nego i u
predjelima sve do Visle,65 tj. u Metodijevim rukama po odluci pape su bile
sve slavenske zemlje.66
Drugim rijeima po Ritigu Metodije je vrio svoju jurisdikciju u podrujima izmeu Alpa i Karpata, te do Dunava i Save.67
5.

Da li je pak 880. ili 881. Metodije jo po zadnji put bio u Rimu, takoer
je potrebno da neto kaemo.
Prema navodu Rakoga Metodije je krenuo u Rim u proljee 880. u pratnji Svatoplukova vazala Semisisno i ondje se je obranio od svih optubi
njemakih biskupa te iziao kao pobjednik. Ali zato nije onamo poao i 881.,
iako ga je papa Ivan VIII, sklon Moravcima i njihovom knezu Svatopluku, a
isto tako i Hrvatima i njihovim knezovima, ponovno pozvao k sebi.68
No zato se je izmeu 881. i 884.69 na pismeni poziv cara Vasilija I
(867 886) zaputio u Bizant, gdje su na carigradskom dvoru eleli da ga vide
dok je jo iv i da od njega car primi blagoslov.70
Iz Moravske je Metodije krenuo sa nekoliko svojih uenika onuda, kuda
su vjerovatno jo oko 862. ili Rastislavljevi poslanici za Carigrad, tj. Gornjom i Donjom Panonijom, iji je dio sainjavala i Posavska Hrvatska i bila
u vlasti kneza Braslava. Tom prilikom su valjda ponovno brodili rijekama
Odrom i Kupom, te onda Savom i prolazili Srijemskom Panonijom preko
Mitrovice. Stigavi tako u bugarski Beograd, odavde su proli dijelom dananje Srbije, a onda i Bugarske, gdje ih je svakako primio knez Boris. Konano su nakon prelaza preko loih puteva i neprohodnih brda kao i gustih
prauma stigli u Carigrad. Ovakvo putovanje, koje je bilo zadnje vee za Metodija, njegov ivotopisac je uzeo za osnov te je u posebnom poglavlju (XIV)
napisao: Na svakom putu zapadao je u mnoga iskuenja, koja su dolazila do
neastivoga: u pustinjama medu razbojnike, na moru u buru, na rijekama na
iznenadne sprudove. Da se ispuni apostolova rije na njemu: opasnosti od
razbojnika, opasnosti na moru, opasnosti na rijekama, opasnosti od lane
64

F r . G r i v e c - F r . T o m i , o. c., 161; . o , . c., 321.

F r . R a k i , o. c., 315-317.
F r . G r i v e c - F r . T o m i , o. c., 162; . o , . c., 322, 323.
S . Rit ig, o. c., 55.
8
F r . R a k i, o. c., 328-339, 344, 345, 465.
1
1 dok Jagi misli da je to bilo 883. ( S v . R i t i g, o. c., 80), dotle Raki o tome
sasma uti, a K. Jireek stavlja ovaj put u vremenski period otprilike 882 884 ( K .
J p e e , . II. , . CCCBI, , . 42, 1962, 57) a
EJ 2 (624) 881. 882.
70
F r . G r i v e c - F r . T o m i , o. c., 163; . o , . c., 323.
5

107

brae, u tekom radu i trudu, u estom nespavanju, mnogo puta u gladi i ei i drugim nevoljama, koje apostol pominje.71 Zato nije udno da je ovakvo
ope tumaenje o opasnostima na putevima, koje su stizale Melodija, K. Jireeka navelo na zakljuak kako je njegov put vodio preko bizantinske
Dalmacije, a odatle morem, bar do Draa; opasnosti kroz koje je proao Metodije kao episkop na putovanjima mogu se odnositi samo na ovaj put.72
Sa ovim tumaenjem Jireeka u potpunosti se je sloio i ii, koji je iznio kako je Melodije pohodio plovei morem Dalmaciju i Hrvatsku
(881 882), gdje je tada vladao Branimir, te se iskrcao u Drau, odakle je putovao kopnenim putem dalje,73 a onda 1970. i moja malenkost, koja je sve
to nadopunila sa opisom njegova tobonjeg daljnjega putovanja preko Via
Egnatia i Soluna za Carigrad.74
No danas sam i ja pokoleban, da je Melodije iao upravo tim pulem, jer
je dola slabo argumenlirana i Jireekova i iieva tvrdnja, a svakako je
udno io svojevremeno najbolji poznavalac ivota i rada Konslanlina i Melodija Fr. Raki uope o tom pulu iz Moravske za Carigrad ne pie ni rijei.
Upozoravajui Ritig jo 1910. g. na ovu Jiriekovu argumentaciju, smalra da
je puno vjerovalnija njegova (Ij. Riligova) osnovna misao: da se je Melodije
kraim pulem spuslio Dunavom i kopnom u Bugarsku na dvor Mihajlov, nego da se vraao na more smjerom, kojim je bio doao iz Rima. alo ako
uope Jireekove kombinacije imadu mjesla, moglo bi se uzeli, da se je Melodije, poavi iz Bugarske u Carigrad, vraao na Moravu preko Soluna i
Draa Adrijom i naim krajevima.75
Koliko se je Melodije zadravao na ovom pulu u Carigradu, gdje su ga
car i palrijarh obasipali izvanrednom panjom i pri doeku i ispraaju, le kada je zapravo krenuo u Moravsku i u nju sligao, moemo zasada samo pretpostavljali i sve lo slavljali u vremenski okvir od 881. do 883. ili 884. g. Ilo
lako neznamo kada je dopulovao u Moravsku, gdje se je najvie zadravao, a
posebno bi bilo korisno objasnil da li se je Melodije po svojoj elji, kako pie u Vila Melhodii, saslao sa ugarskim76 kraljem77 ili sa franakim vladarom u Podunavlju i lo bi bilo njegovo zadnje putovanje pred smrl.
71

Fr. G r i v e c - F r . T o m i , o. c., 163; P . D o r d i , o. c., 323.

K. J i r e e k, Romani.. ., 57 i bilj. 74.
73
F. S i s i , o. c., 373 i bilj. 22.
74
S. A n t o l j a k, Makedonija u 9. stoljeu, ... I, 35, 36 i bilj. 98, 99.
75
S v . t i g, o. c., 84, 85.
76
ii, smatra da se taj podatak odnosi na franakog vladara Karla III Debelog,
kojega je u Tullnu na Dunavu (Nedaleko Bea) posjetio Svatopluk sa Metodijem, koga
je taj car primio vrlo lijepo ( F . i i , o. c., 374 i bilj. 24). No Hauptmann tumaei
ovaj pasus iz VM kae da moramo iz ugarskoga kralja nainiti franakoga, sa kojim se M. toboe (S. A.) sastao god. 884. ili moramo ak iskonstruirati jedno Metodijevo putovanje ad hoc u Etelkz prilikom njegova poziva u Carigrad god. 882. Ujedno
ukazuje na osnovu novopronadenih izvora da su Maari ve 881. stajali pod Beom
(Lj. H a u p t m a n n, o. c., 246, 247). Interesantno je da i Hamm citirajui miljenje
Griveca, koji u izrazu ugarskom kralju smatra grijekom slavenskih kopista, te u
tom istom izrazu vidi Karla Debelog (881 887), koji se kod Tullna sastao sa Svatoplukom. Zato Hamm kae kako nigdje, koliko je njemu poznato, nije zabiljeeno da se
Medotije tom prilikom nalazio u kneevoj pratnji. Stoga zakljuuje ako je Metodije
72

108

Zato i moemo Ivrdili da Melodije nije posjelio Malu Poljsku, tj. Bijelu
Hrvatsku, koju je Svalopluk osvojio nelo prije nadbiskupove smrli (6. IV.
885. u 65-oj godini ivola), le prenio ak svoju prijestolnicu na Vislu. 78
Da zavrimo. Ovaj vjeni i neumorni pulnik-misionar i vizionar, le veliki paslir Slovena, tim rijeima kako ga je obesmrlio svojom pjesmom
Sluba Melodiji njegov uenik Konslantin Preslavski oko 893. ili 894. godine,79 koji je obiao tolike zemlje i gradove80 Azije i Evrope81, izbjegavi svugdje vjeto sve opasnosti, sahranjen je konano ne u svome rodnome gradu
Solunu nego u dalekoj Velikoj Moravskoj82, gdje se ne zna ni danas za njegov pravi grob.
THE MOVEMENTS OF CYRIL AND METHODIUS AT THE TIME
OF THEIR MISSION TO MORAVIA
(Summary)
The author first brierly considers the movements of these two brothers before
the Moravian envoys arrived in Constantinople in 862/3. Then he describes in detail
the envoys' route to Constantinople and back to Moravia, led by Constantine (Cyril)
and Methodius, in 863. He shows that their journey took them through Pannonian
Croatia and the principality of Kocel. Their work and travels in Moravia are discus-,
sed, and their journey from there to Venice and Rome. Some sources relating to these
journeys are examined 'at second hand'.

Svatopluku makar samo prijetio izopenjem, i ako ga i nije izopio, teko je zamisliti
da bi ga ovaj u isto vrijeme vodio sa sobom na sastanke s rimskim carem (J.
H a m m , Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Slovo 13, 45, bilj. 2).
77
1 dok ovaj pasus iz VM pevodi P. D o r d i (o. c., 324, 326, bilj. 40) sa: Kada je
doao u Podunavlje ugarski kralj (Metodije) zaele (S. A.) da ga vidi, navodei u biljeci da je to franaki a ne ugarski kralj Karlo III Debeli, Olga Nedeljkovi ovako prevodi taj dio: Kada je stigao u Dunavsku oblast kralju ugarskome zaeli (S. A.) da ga
vidi... ( , 169), ne ulazei zaudo u nikakvo objanjenje onoga izraza: ugarski.
78
Lj. H a u p t m a n n, o. c., 200, 248.
79
G. Fr. G r i v e c Fr. T o m i , o. c., 32, 33 i . . ., 239,
181.
80
Zato prezbiter Konstantin Preslavski, koji je oko 894. g. ispjevao Slubu Melodiju i opjeva u jednom dijelu svoga pjesmotvora, kako je Metodije prosvjetljivao gradove i zemlje slovima svojim ( , 239, 177).
81
U vezi toga bilo bi korisno izraditi kartu, u koju bi se ucrtali putevi kretanja
Konstantina i Metodija ili svakoga napose ili pak zajedno. Prireiva knjige: irilo i
Metodije Dorde Trifunovi dao je na str. 188. otisak Harfordske karte svijeta (13. st.),
na kojoj se vide po njegovom izboru i mjesta kroz koja su putovala Solunska braa: Macedonia, Constantinopolis, Mesopotamia, Fl. Tigris, Mare Caspium, Fl. Danubius, Germania, Italia, Roma.
82
Meutim, I m r e B o b a jo je 1977. g. utvrdio u svome radu: Katedralna
crkva u Sirmiumu i grob sv. Metodija (Nova et vetera. Revija za filosofsko-teoloke i
srodne discipline, godine XXVII, vezak II, Sarajevo 1977, 191 195) da je grob Metodija u Sirmiumu, tj. u dananjoj Srijemskoj Mitrovici, to je ipak malo presmio zakljuak.
109

Next the author examines in detail Methodius's work on the death of his brother
in 869 and his missionary work in Pannonia, where he restored his new see with a designated religious, centre. After describing Methodius's journey round Svatopluk's
Great Moravian state, the author considers the route by which Methodius is assumed
to have travelled to Constantinople at the summons of the Byzantine emperor, between 881 and 884, and questions Jireek's claim that he travelled through Dalmatia to
Dra and from there to Constantinople. His return from the Byzantine capital through Bulgaria is described, and the question is considered of whether Methodius met
the Hungarian king or not. Finally, the author establishes that in these journeys Methodius escaped all danger, and that when he died in 885 he was buried in an unknown
spot somewhere in Moravia, and not in his birthplace Salonica.

ZNAAJ I VANOST ISPRAVE KRALJA KREIMIRA I

ZA HRVATSKU POVIJEST X STOLJEA
Za rada u Kaptolskom arhivu u Splitu u kolovozu 1961. naiao sam na
ispravu hrvatskog kralja Kreimira I, datiranu 950. godinom, koja je sauvana sa jo nekim drugim listinama u prijepisu kninskog kaptola iz 1397. godine u obliku napadno velike pergamene.1 Za ovu kraljevsku ispravu znao je
prvi Lucius, koji ju je naveo u vezi s Vranjicom u djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae,2 napomenuvi u izdanju od 1666. da se nalazi u nadbiskup1

Tada nisam ni slutio kakve e zbog toga moga nalaza nastati peripetije i posljedice. Isto tako nisam mogao ni pretpostaviti da e se u vezi s publiciranjem razviti raspra, koju je izazvao svojim poznatim nekritinim stavom akademik dr M. Kostreni.
Naime, kad sam 1962. podnio svoju radnju Neobjelodanjena isprava hrvatskoga kralja Kreimira I Odjelu za drutvene nauke JAZU u Zagrebu, da je tampa, dr Kostreni je to odbio s motivacijom da je on smatra falsifikatom. Ali je zato dao pozitivnu recenziju radu J. S t i p i i a , naunog suradnika Historijskog instituta JAZU, Tragom jedne biljeke Luciusa o jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi, gdje je ovaj 1969.
objelodanio u cijelosti tu istu povelju (Zbornik Historijskog instituta JAZU 6, Zagreb,
1969, 75, 96); inae je ona od J. Stipiia i M. amalovia, a u redakciji dra M. Kostrenia, prvi put objelodanjena u Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniael, Zagreb, 1967, 39). No tom prilikom nije ni 1967. a ni 1969. J. Stipii naveo
iako je za moj nalaz pravovremeno znao, a nije ga na to upozorio ni njegov recenzent dr M. Kostreni da sam je ja prvi pronaao (i fotografirao) kao i poslao obraenu njegovom pretpostavljenom akademiku Kostreniu, koji je bio bezuslovno duan da ga podsjeti na to moje otkrie i rad!
Koji su razlozi bili da to nije uinjeno, iako se tako radi u cijelom naunom svijetu, nije mi poznato. Ja, pak, imam itav niz takvih gorkih iskustava, i ovo samo navodim radi toga da mladi nai povjesniari izvuku pouku kako ne treba da se radi! Inae,
kao kuriozitet navodim da je akad. prof. dr V. Novak, na najvei ivui paleograf i
diplomatiar, poslije ovakve Kostrenieve ocjene, dobio na referat ovaj moj rad od
redakcije Godien zbornik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Skopju, te ga je s pohvalama preporuio da se tampa, ne izrazivi tom prilikom ni najmanju sumnju u tu
povelju, koju ipak nisam objelodanio sve do sada iz objektivnih razloga.
2
J. Stipii pie da itajui ovo Luciusovo djelo ni Raki, a niti itko drugi prije i
poslije njega nije uoio ono mjesto, gdje citira jednu ispravu kralja Kreimira ne navodei pri tome o kojem se kralju Kreimiru radi. Nadalje dodaje da je on itajui
ovo mjesto kod Luciusa, pokuao . . . ui u trag spomenutoj ispravi, to mu je i uspjelo (o. c.., Zbornik. .. 6, 75-77 i bilj. 5). Meutim Lucius govori o toj Kreimirovoj povelji i u svome pismu Zadraninu Valeriju Ponteu (Rim, 28. VI 1673) u vezi s Vranjicom
ovako: . . . Et, se bene di questi dilatamenti non vi sono memorie scritte, ch'io habbi
veduto, osservi pero, ehe ne ho trovato una del territorio di Spalato a C. 89, dal Privile110

111

skom arhivu u Splitu,3 a i u ovom pak izdanju od 1668. da se uva u tom istom splitskom nadbiskupskom arhivu.4 On je ak i prepisao taj privilegij zajedno s onim ostalim poveljama iz pergamene (ex membrana Archiepiscopatus Spalatensis), kako to sam navodi na poetku prijepisa, u svoje biljeke,
sauvane u spomenutom kaptolskom arhivu, gdje se i danas uvaju uvezane
u sveske.5
Poslije Luciusa, D. Farlati, sastavlja Illyricum Sacrum-a, iznio je da je na
zahtjev splitskog nadbiskupa Andrije Gualda 29. VI 1397. kninski kaptol prepisao i ovjerovio iz triju prastarih montaneja u pergameni sve ono to se odnosi na posjedovanje prava splitske crkve u Vranjicu, solinskom i splitskom
polju. Nadalje je izriito napisao da se ta pergamena nalazi u nadbiskupskom arhivu.6
gio di Cresimiro, della penisola Vrania (S. A.), ehe hora die Vragniza, e fu persa del
1571 ... (B. P o p a r i , Pisma Ivana Luia Trogiranina, Starine JAZU XXXII,
Zagreb 1907, 61). Buli pak, kada donosi ovaj izvadak iz Luciusova pisma Ponteu u
zbirci koju je izdao B. Popario, ne samo da krivo citira svezak Starina (XXVI) nego i
stranicu (107), gdje bi se ovaj podatak imao nalaziti (Fr. B u l i , Notizie storiche
sul villaggio Vranjic vicino Salona, Bullettino di archeologia e storia dalmata
XXXVI, Split 1913, 35, bilj. 1).
3
Evo kako ispisuje taj podatak iz Luciusova izdanja iz 1666. S t i p i i (o. c.,
76): .. . Spalatense quoque Territorium parvo spacio (meutim L u c i u s , o. c., 89
ima: spatio) protensum fuisse constat, cum insulam sive peninsulam ab archidiacono
(L: Insulam, sive Peninsulam ab Archidacono) Vraniam dictam, citro (L: citra) flumen
Salonae existentem in Croatico solo positam et Duranam vocatam ex privilegio Cresimiri constat (L:c constat), ideo arctos et incertos terminos Spalatensis territorii (L:
Territorii) regum Croatorum tempore fuisse dicendum est... Nadalje Stipii kae
da Lucius jasno govori na margini ovog teksta da se ta isprava nalazi in archivo capituli Spalatensis, citirajui amsterdamsko izdanje 1666, str. 89. Meutim, Lucius i
u ovom izdanju na margini teksta obrnuto pie da se ta povelja nalazi u Archiv, Archiep. Spalat. (v. L u c i i De Regno..., Amstelaedami MDCLXVI, 89 i Isti, o. c.,
Francofurti MDCLXVI, 89).
4
Evo to o tome kae u ovom izdanju: . . . Spalatense quoque Territorium Archiv, parvo spatio protensum fuisse constat, cum Insulam, sive Peninsulam Archiep.
ab Archidiacono Vraniam dictam, citra flumen Salonae existentem, in Spalat. Croatico solo positam, et Duranam vocatam ex Privilegio Cresimiri constat, ideo arctos, et
incertos terminos Spalatensis Territorii Regum Croatorum tempore fuisse dicendum
est. .. (J. L u c i u s , De Regno Dalmatae et Croatiae libri sex, Amstelodami 1668,
89).
5
Kaptolski arhiv u Splitu (KAS) Ormar B Ostavtina I. Luciusa (OIL) br.
536, str. 139145. J. Stipii pie da je naao u Luciusovoj ostavtini i ovu Kreimirovu ispravu prepisanu iz spomenutog prijepisa kninskog kaptola u arhivu Splitskog
kaptola No 536. Scr. B str. 191 (! S. A.) s biljekom I. Luciusa: Capitulum Tiniense
1397. 1397 junu. Transumptum privilegiorum ecclesie Spalatensis. Andreas archiepiscopus Spalatensis. Cresimiri Ex montaneo antiquo (o. c., Zbornik ... 6, 78, bilj. 8).
6
U vezi sa tim on kae slijedee: . .. Eodem anno (tj. 1397.: S. A.) Andreas e tribus pervetustis membranaceis codicibus, quos Montaneos vocant, per Capitulum Tinniense in aliam memmbranam transcribenda, testificanda, signoque Capitulari munienda curavit quae olim ex Regum donatione, concessuque Romanorum Pontificum
Ecclesia et Mensa Archiepiscopalis Spalatensis jure antiquo possidebat Durana insula (S. A.), quae nunc Uragniza appellatur, contra Salonam, in agro Salonitano, itemque in agro Spalatensi; quae fere omnia cum sint enumerata duabus illis descriptionibus bonorum Ecclesie et Archiepiscopati Spalatensis, quarum alteram Ladislavus
Episcopus, alteram Canonici Ecclesie Tinniensis confecerant, non est necesse iterum
commemorari. Huic membranae, quae servatur in Archivo Archiep., appositus est dies

112

Dakle, Farlati je znao za tu pergamenu-kartular i vidio je, ali nije objelodanio, kao ni Lucius, koji se ipak razlikuje od Farlatija u tome, to je poio,
naveo i prepisao ovaj Kreimirov privilegij od 950. g. Isto tako, ni dobar poznavalac kaptolskog arhiva F. Carrara ni jednom rijeju ne govori ni o toj
pergameni ni o ovoj kraljevskoj ispravi.7
Po svemu izgleda da pergamena nije bila jo prenesena iz nadbiskupskog u kaptolski arhiv, iji je fond dosta povrno opisao Carrara.
I Tkali je u istom kaptolskom arhivu naiao na prepis listine Kreimirove (g. 950). On ga je pronaao u 7. svesku Luciusove ostavtine,8 a ne u
ovoj pergameni od 1397, koju nije zapazio u tom arhivu.
Poslije Tkalia ni jedan od naih i stranih naunih radnika-povjesniara ni jednom rijeju sve do nedavno nije nigdje naveo ovaj privilegij i pergamenu,9 pa ak ni nedavno preminuli L. Kati, koji je bio najbolje od sviju
upuen u izvorni materijal kaptolskog arhiva.
Poznato mi je da je na ostavtini Luciusa radio pok. M. Barada, koji je
nadzirao prepisivanje tamonjeg materijala za Jugoslavensku akademiju
znanosti i umjetnosti u Zagrebu (prepisivale su dvije za taj posao odabrane
osobe). Da li je on tom prilikom zapazio Luciusov prijepis ove pergamene, u
kojoj se nalazi i Kreimirova listina, nije nam poznato, jer u vezi s tim nije
nita napisao.10
Dakle, taj privilegij konano je iziao na vidjelo 1967. u navedenom Codex diplomaticus-u I, a onda 1969. u takoer spomenutoj radnji J. Stipiia,
koji je itajui ovo mjesto kod Luciusa pokuao . . . ui u trag spomenutoj
ispravi. Kao i u vrijeme Ivana Luia, ona se i danas uva u arhivu splitskog
kaptola.11 Malo zatim dodaje Stipii kako je pregledavajui rukopisnu os-

festus Apostolorum Petri et Pauli A. D. 1397 ... (D. F a r l a t i , o. c. III, Venetiis

1765, 348). J. Stipii, citirajui iz Farlatija (svezak i stranu) ovoga teksta, gotovo sve
ispisuje iz njega. Ali zato ipak isputa da se ova povelja iz 1397. g. servatur in Archivo
Archiep, (J. S t i p i i , o. c., Zbornik..., 6, 77 i bilj. 6), to je vrlo simptomatino!
7
Archivio capitolare di Spalato tratto dali' I. R. Archivio secreto di asa di corte
e di stato, Spalato 1844.
8
Izvjetaj dopisujueg lana Ivana Tkalia o arkivskih istraivanjih u Dalmaciji, Rad JAZU XXXV, Zagreb 1876, 174.
9
Jedino je Fr. B u l i u svome radu Notizie storiche sul villaggio Vranjic vicino Salona (gdje je roen), citirajui Luciusa u vezi s ovom poveljom, naveo: ovaj dokumenat ne postoji u zbirci Rakoga i Kukuljevia (Bullettino di archeologia e storia
dalmata XXXVI, 30, bilj. 18), to dokazuje da je takoer nije vidio! Inae je udno to
u Bulievu teksu glasi bilj. 2, a dolje pie ispod crte: 18. Zapravo Buli je pobrkao biljeke ispod teksta, jer bi na toj strani (30) trebale glasiti 1-3 (kako su u tekstu napisane), a ne 17-19!
10
S t i p i i u vezi s tim kae da je ovu ispravu vjerovatno poznavao i Barada,
ali se nigdje nije na nju osvrnuo (o. c.. Zbornik, 7, 78).
11
Dapae ima svoj broj u katalogu, kae dalje Stipii, te pripada onoj skupini isprava koje nisu bile odnesene u Be. On to istie zato da upozori na injenicu kako je
ona uvijek bila pristupana naim historiarima, koji su bili stalni radnici ovog arhiva
kao Buli, Barada i Kati. Ovo je jo udnovatije to ju je poznavao i sam Farlati, zavrava svoje razlaganje o tome nalazu J. Stipii (o. c.. Zbornik, 6, 76, 77).

113

tavtinu Ivana Luia u Arhivu splitskog kaptola naao . . . i ovu Kreimirovu ispravu prepisanu iz spomenutog prijepisa kninskog kaptola.12
I dok on ne navodi koje je godine naao tu ispravu, zaboravio je takoer upozoriti naunu javnost, iz razloga koje sam ve spomenuo, da sam je
jo 1961. naao i prepisao, kao i pripremio za tampu. No sve to ne mijenja u
biti nita, jer rezultati do kojih je doao, na osnovu ove isprave, J. Stipii, a
jo prije njega i ja, veinom su sasma razliiti i opreni.
Stoga smatram da je potrebno da se tom poveljom ponovno pozabavim,
upravo onako kako sam to svojevremeno zamislio i uradio.

1.
Prije nego to prijeemo na ponovno donaanje ovog privilegija i na
njegovu obradu, osvrnut emo se na historijat prijepisa, tj. na koji je nain
do toga dolo, te kako i gdje se je ovaj prijepis sauvao. Evo to kae za to
kninski kaptol, koji je prepisao i ovjerovio peatom 1397. godine navedenu
veliku pergamenu:
Nos Capitulum Ecclesie Tiniensis Memorie commendantes Significamus tenore presentium quibus expedit Vniversis Quod Reuerendissimus uir
in Christo pater et Dominus3 Dominus Andreas (S. A.). Miseratione Diuina
Archiepiscopatus Spalatensis legum doctor suob et dicte sue Ecclesie nomine. nobis exhibuit vnunf librum antiquissimum qui montaneus intitullatur^
et montaneum continuo nominatur in quo inter alia sunt et existunt ab antiquo denotata et descripta iura terree etposessiones spectantes etpertinentes
ad ipsam Ecclesiam Spalatensem eiusque mensam Archiepiscopalem Nee
non transumpta et rescripta plura priuilegia papalia et regalia per notarios
Imperiali auctoritatef publicos iuris ordini8 seruato in omnibus (S. A.). Qui
quidem ber montaneus (S. A.) ne memoria nouercante aliqua ex his ipsis
iuribus terris et posessionibus ac priuilegijs predictis improba occupatione
h
1
aut subtracione cuiuspiam dellaberetur Sed pro eorum omnium et singulorum ueritatisJ fide certitudine notitia memoria conseruatione et demostratik
one clara ad posteros expressius deducenda. Fuit ab antiquo editus (S. A.) et
In Archiuo1 tb-esaurf" et sacristia dicte Spalatensis Ecclesie depositus et con12
a
b

d
e
f

J. S t iri i i , o. c., Zbornik, 6, 76-78.

L (Lucius): Pater Dominus.

St (Stipii) nema ovaj izraz (o. c., Zbornik, 6. 92).

L: urium.

L: intitulatur.

St: terra (o. c., 92).

St: autoritate (o. c., 93).

8 St: ordine (o. c., 93).

h
L: cuiuspia.
1
L: dilaberetur; St: dellaberentur (o. c., 93).
i L: per ueritatis.
k
St: demonstratione (o. c., 93).
1
L: archiuio.
m
L: Thesauri sacri.
114

seruatus atque nunc de ipso archiuo productus dudum etiam per sacram regiam maiestatem hungarie aprobatus et autentiqatus (S. A.) uti" nobis plene
constat ex certa scientia et clara inspetione ac continentia vnius priuilegij
nj
0
fellicis memorie domini Collmani hungarie Regis illustris nobis per eunp
r
dem dominum Archiepiscopum etiam exibiti et producti serise in super
8
exponendo quod scriptura ipsorum huiusmodi librorum antiquorum pro5
1
dictorum ex Archiuo publico seu Armario (S. A.) alicuius Ecclesie katedraliu
v
2
s seu Ciuitatis Castri aut Ville in quolibet iuditio fidem facit ipso iure statur etiam et creditur publico instrumente seu priuilegio ex eodem fideliter

et legitime transumpto." Nos que ex inde petens et requirens debita cum iny
stantia quatenus certas particulas seu quedam de ipsis Juribus terris et posessionibus atque priuilegijs in ipso libbro montaneo antiquo (S. A.) transumptis et contemptisal transcribi facere de uerbo ad uerbum cum eorum
titullisa2 expressatis en in forma nostri priuilegij redigere digneremur33 Cuius primo34 quidem montanei antiquissimi copie et sue rubrice (S. A.) tenor
per omnia talis est.. .13
Ovdje moramo odmah navesti da se u ovoj velikoj listini kninskog kaptola nalaze i jo druge dvije (dakle ukupno sa Kreimirovom listinom i
onom, koja je povezana sa njome 4) nedatirane isprave, za koje se ispred njihova teksta kae i ovo:
In dei nomine amen, hec est copia siue transcriptum cuidam3 alterius
montanei antiquissimi contenta in alio montaneo (S. A.) in quo sunt et
scripture posessiones territoria ei priuilegia pertinetia Ecclesie santi dopnib
(ispred druge listine stoji: dompi) ciuitatis Spalletti (ispred druge: Spaleti) et
mense archiepiscopalis Spaleti (ispred druge: Spalatensis) tarn regalia quam
papalia transcripta et recopiata per notarios publicos iuris ordine (ispred
n

L: ut.
"i L: felicis.

0
s
r

s
s
1
u
v

z
z
x

y
al

a2
a3

a4

L: Colomani.
St: nema ovo (o. c., 93).
L: insuper.

St: nema ovo o. (c., 93).

L: productum.
L: archiuio.
L: Chatedralis.
L: faciat.

L: Jure.

L: legitime.
St: transcripto (o. c., 93).

L: iuribus.

L: contentis.

L: titulis.

L: dignaremur.

L: nema ovaj izraz.

" KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
a
St: cuiusdam (o. c., 93).
b
St: Dompni (o. c., 93).
115

druge: ordine iuris) obseruato. Nec non cuiusdam publici instrumenti in forma priuilegij redacti duobus sigillis in pendentibus fellicis (ispred druge: felicis) recordationis domini dominici condam archiepiscopi Spalatensisc et
capituli eiusdem Spalatensis Ecclesie. cuius quidem montanei (ispred one
druge: tertij montanei: S. A.) acd publici instrumenti (ispred druge: ac publici instrumenti antiquissimi) tenor per omnia tali est. . .14 Na kraju pak ova
cijela velika pergamena zavrava ovako:
Nos itaque iustis et legiptimis3 ac iuri consonis petitionibus prefati domini Archiepiscopi (tj. Andrije Gualda: S. A.) ymo verius iustitie annuentes
nominibus quibus supra benigne omnia et singula supradicta. Videlicet iura
terras posessionesb ac etiam priuilegia cum eorum ueris titulis etc intitullationibus expressatis. prout in ipsis antiquis libns montaneis (S. A.) que Antiquissimis predictis ac publico instrumente non rasis non abolitis non cancellatis non uitiatis nee in aliqua sui parted suspectis. sed porsuse(sic! S. A.)
omni suspicionis uitio carentibus de uerbo an uerbum nichil adendof nichil
queg minuendo presentibus literish nostris inseri transumpmi et transcribi
fecimus pro domino Archiepiscopo prenotato' et eius Spalatenssi Ecclesiaj
maiori pro cautela et ad perpetuam rei memoriam nostrique maioris pendentis et autentici sigilli apensione fecimus comunirik comuni iustitia suadente.
Datum in feto apostolorum petri et pauli Anno domini millegimo1 (sic!
S. A.) trecentesimo Nonagesimo septimo. 15
Iz ovih ispisa, koji se uostalom u nekim izrazima ne slau sa Luciusovim
prijepisom isprave, moemo odmah zapaziti da su u splitskoj crkvi jo 1397.
postojala tri kartulara, koja se nazivaju inae i katastik, polichorium, topicus, platea, montaneum,16 liber montaneus17 ili montaneum.18
c

St: Spalati (o. c., 93).

St: et (o. c., 93).
14
KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
a
L: legitimis.
b
L: possessiones.
c
L: nema.
d
L: parte^.
e
St: ac prprsus (o. c., 96).
f
L:adend|o.
8 L: nema/
h
litteris. /
' L: prenominato.
J
L: Ecclesie.
k
St: communiri (o. c., 96).
1
St: milessimo (o. c., 96).
111
L: 1397.
15
KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
16
M. B a r a d a . Dvije nae vladarske isprave, Zagreb 1938, 13, bilj. 45.
17
KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
18
F. R a k i, Stari priepisi hrvatskih isprava do 12. vieka prema maticam. Rad
JAZU XXXVI, Zagreb 1876, 140.
19
Rubrika u starim (ponajvie crkvenim) knjigama mjesta ispisana crvenim slovima (crvenom tintom, crvenim rnastilom) (Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika
XIV, Zagreb 1955, 213). U Du Cangea su Rubricae, Tituli, seu inscriptiones librorum
d

116

U prvom kartularu nalazila se je u prijepisu kopija i rubrika19 ve navedene isprave Kreimira I.

Iz drugih dvaju uvoda u one nedatirane isprave jasno se uouje da su
postojala takoer jo dva kartulara (drugi i trei, kako ih se naziva). T i
sam Farlati kae da je 29. VI20 1397. splitski nadbiskup Andrija Gualdo
(13881402) dao po kninskom kaptolu na pergameni prepisati i ovjeroviti
sve darovnice koje se odnose na njegov posjed u Vranjicu, solinskom i splitskom polju de tribus peruetustis membranaceis codicibus,21 quos Montaneos22 vocant! 23
Ti Farlatijevi navodi pali su prvo u oi M. Baradi, koji dodaje: Po svemu sudei Farlati je ovaj podatak o kartularima uzeo iz originala,24 u emu
je imao pravo.
Dakle, najstariji kartular splitske crkve bio je onaj koji spominje splitski nadbiskup Rogerije (1249 1266) 7. IX 1251. kao montanum,25 Da li je
pak ovaj najstariji kartular bio napisan jo u doba nadbiskupa Rajnerija
(1175 - 180) ili nadbiskup Bernarda (1200-1217), kako to Barada pretpostavlja,26 teko je odluiti. Svakako ovaj kartular je postojao i 1333. godine. Naime, te godine je splitski primicerij Lucanus Bertani, javni notar i notar splitskog nadbiskupa Dominika Luccarija, vjerno i po redu prepisao iz jednoga
glavnog kartulara (principali montaneo) sve ono to je u njemu naao, nita
ne dodajui ni isputajui praeter forte punctum, litteram, aut syllabam
per errorem. Iza toga je on sa Bonacursiusom, pok. Prima27 iz Firenze,
et indices, legumque capita passim dicentur. Npr. Rubricas hujus libri . . . Quarum
capita et tituli rubrica, seu minio, notati sunt . . . ( C . D u f r e s n e du G a n g e ,
G l o s s a r i u m ad s c r i p t o r e s m e d i a e et i n f i m a e l a t i n i t a t i s V,
Parisiis 1734, 1527).
20
Ne 29. VII, kako to pie B a r a d a (o. c., 16).
21
J. Stipii se pita to je s tim kodeksima i gdje su, jer im danas nema ni traga,
iako se na vie mjesta nalaze vijesti i tragovi o postojanju mnogih montaneja u posjedu splitske crkve s prijepisima vrlo starih isprava. To sve jasno govori da su mnogi
propali. Jedino su benediktinci uvali isprave, odnosno kasnije kartulare, pa nije
nimalo udnovata injenica to hrvatski diplomatiki materijal see dotle dokle seu
benediktinski samostani na hrvatskom podruju. Tako se moe donekle protumaiti
gubitak mnogih drugih isprava zakljuuje svoje razlaganje J. S t i p i i (o. c., 77,
78).
22
V. Novak citirajui ovaj Farlatijev podatak kae da se medu ova tri vrlo stara
kartulara nikako ne bi moglo ubrojati kartular Lukana Bertanija iz 1333. godine jer
taj rukopis nije mogao 1397. godine da bude p e r v e t u s t u s c o d e x i to su morali biti (neki drugi rukopisi, a medu njima je to mogao da bude i S u p e t a r s k i
k a r t u l a r . . . ( V . N o v a k - P . S k o k , Supetarski kartular, Zagreb 1952, 150).
Meutim ako mi uzmemo kao injenicu da to kae Farlati u 18. stoljeu, onda je za
njega zbilja i Bertanijev kartular, o kome emo napose govoriti, pervetustus!
o. c., III, 348.
o. c., 16, bilj. 65.
D. Farlati, o. c. III, 314.
o. c., 14, 15.
2
U prijepisu isprave od 26. VI 1333., izdane u Splitu, stoji: . . .Bonacursius condam Pini parentis de Florentia (T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae X, Zagrebiae 1912, 108).

117

splitskim opinskim notarom, Benediktom sinom Ivana, carskim notarom i

Stjepanom pok. Desiderata de Franchino de Tervisio, notarom splitskoga
28
kneza, ovaj prijepis ab authentico montaneo predicto usporedio sa originalom, i to u prisutnosti Dominika, splitskog nadbiskupa, fra Luke, hvarskog biskupa, fra Matije, opata benediktinskog samostana sv. Stjepana, i Dese, splitskog arhidakona.
Kad su notari pronali da se ta dva primjerka u cijelosti podudaraju,
oni su se 30. V 1333. prvo potpisali i stavili svoje peate na ovaj prijepis,29 a
poslije toga su to osnaili jo vie svojim peatom nadbiskup Dominik, onda
opat Matija peatom svoga samostana i Dea peatom svoga kaptola.30
Prema tome, jo 1333. postojao je jedan glavni kartular splitske crkve,
koji je tada dobio svoj adekvatno vrijedni prijepis.
Godine 1338. Lukan Bertani je uinio jo dva prijepisa cuiusdam montanei antiquissimi, od kojih prvi sadri opis posjeda u splitskom, a drugi u
solinskom polju.31 Te je prijepise Bertani kolacionirao s notarom i kancelarom grada Splita Lukom Bonuinus de Pirano. Naime, tada se u ispravi iz
te iste godine kae da je uinjen prijepis cuiusdam montanei antiquissimi
in quo sunt omnes possessiones seripte pertinentes ecclesie sancti Domnii
ciuitatis Spaleti; in quo montaneo sunt plura priuilegia papalia et regalia de28
D. vob drei da je dovoljno dokazano da su isprave o Svetom Jurju Putaljskom krivotvorene oko god. 1339. (ovaj je datum naprosto proizvoljno iskombinirao:
S. A.), naveo je da onda ne moe biti ispravan ni onaj kartular splitske crkve toboe iz
god. 1333, a koji je, prema navodu ovoga istoga kartulara, primicerij splitske crkve i
carski notar Lukan Bertani prepisao jo od nekog starijeg kartulara. Jer taj je tobonji kartular iz 1333, mogao nastati tek poslije vremena krivotvorenja isprava o Svetom Jurju, tj. od 1339. dalje, poto su se u ovom navodnom kartularu iz 1333. nalazile
ove tri krivotvorene isprave tvrdi vob, koji smatra onaj svoj iskonstruirani datum
od 1339. da je toan i nastavlja: Prianje o autentinom kartularu, koji da je sluio za
predloak tom tobonjem kartularu iz 1333, naravno, prosta je izmiljotina. Kako nema onakovih podataka, koliko se bar moe ovaj as sagledati, koji bi mogli odrediti
vrijeme krivotvorenja ovog splitskog kartulara iz 1333, to se moe, nastavlja dalje
vob, samo nasluivali vrijeme ove rabote. Ali uzevi u obzir da se godine 1397 (dva
puta, u veljai i ponovo u kolovozu) reambulirao posjed splitske nadarbine i da su te
godine uinjena dva druga katulara, to ima razloga da se pomilja da je upravo iste
godine 1397, ihVneposredno pred tom godinom, sastavljen odnosno krivotvoren i onaj
tobonji kaptular iz 1333. zakljuuje svoj rad v o b Krivotvorine o Svetom Jurju
Putaljskem, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva NS XVII, Zagreb 1936, 205 (V.
Novak pie, citirajui za potkrepu toga rad D. voba, sa ijim se zakljukom slae, da
ima dosta ozbiljnih indicija, koje kazuju, da je i Bertanijev kartular falzifikovan i to
upravo one godine ili netc malo ranije, kad su uinjeni toliko spominjani R e a m
b u l a t o r i u m i , tj. 1397. godine ili godinu dana prije (V. Novak P. Skok, o. c.,
150). Meutim ovo labavo nagaanje voba se ne moe u pogledu toga kartulara odrati i ono samo po sebi sasma otpada, jer nema solidne naune podloge, kako e se to
vidjeti iz ove nae radnje.
29
Lucius ima u prijepisu takoer prijepis ovoga kartulara, ovjerovljenog po navedenim notarima (KAS-OIL-Br. 538. B, str. 1-4).
30
D. F a r l a t i . o . c. III, 314, 315.

31
J. Stipii, govorei o ta dva Lukanova prijepisa, iznosi sasma opravdane razloge zato je u prilogu donio tekst istih dokumenata iz ovog prijepisa kninskog kaptola
od 28. juna 1397, jer je taniji nego onaj prijepis sauvan tek iz jednog spisa XVII
stoljea (o. c., 91, bilj. 33).

118

notata per notarios ordine iuris obseruato ... Malo dalje se govori o kopiji
ili Transumptum cuiusdam montanei antiquissimi contenta in alio montaneo (S. A.) in quo sunt etiam scripta possessiones, territoria et priuilegia
pertinentia ecclesie sancti Domnii ciuitatis Spaleti tam regalia quam papalia
transcripta et recopiata per notarios publicos ordine iuris obseruato.
I dok navedeni notar Luka Bonuinus ovaj originalni kartular naziva
autentico montano(!), dotle Lukan ostaje pri starome svome nazivu principali montaneo.32
Prema svemu ovome, 1338. godine splitska crkva imala bi jedan glavni
centralni kartular i povrh toga jedan njegov prijepis iz 1333. i dva iz 1338. godine.
Svakako je dakle u onom najstarijem kartularu, koji tako naziva i kninski kaptol 1397. godine, bio onaj Kreimirov privilegij. No on nam nije u prijepisu iz 1333. i 1338. sauvan, nego tek iz navedene 1397. godine. Naime, ba
te godine obavljala se je reambulacija posjeda splitskog nadbiskupa.33 Nju je
vrio kninski biskup Ladislav (u veljai 1397), koji se je tom prilikom sluio
ispravama, darovnicama i potvrdama od nekadanjih ugarskih kraljeva i papa, kao i drugim pisanim spomenicima i starim kartularima splitske crkve
(privilegiorum, donationum er confirmationum per sacros olim Reges Hungariae, et Summos Pontifices, ac per alia litteraria instrumenta, et montaneos antiquos dictae Spalat. Ecclesiae . . . ).34
Kako je ba onda nadbiskup Andrija boravio u Ugarskoj i sa sobom ponio i neke druge privilegije, koji govore o posjedima splitske crkve, to kninski biskup nije mogao provesti cjelokupnu i tonu reambulaciju. Zato je Andrija i molio kralja Sigismunda da dozvoli novu reambulaciju, emu je ovaj i
udovoljio 29. V 1397, odredivi da to provede jedan lan kninskog kaptola,
kome je sada nadbiskup dao one isprave i spise, koje nije imao onda Ladis35
lav. I tako je kninski kanonik Bartol proveo novu reambulaciju od 1017.
"Arhiv splitske biskupije Descrizione della mensa (17. stoljee), str. 34 38
(SCD X, 393-396). L. Kati kae da je to prijepis iz nekog prastarog montaneja uinjen 1338. za nadbiskupa Dominika Luccarija, a dananji predloak potie iz doba
nadb. Sforzie Ponzoni iz g. 1622. (L. K a t i , Ubikacija crkava sv. Mojsija i sv. Stjepana u Solinu, iievZbornik, Zagreb 1929, 70, bilj. 6). God. 1955. opet seje L. Kati
dotakao toga prijepisa iz 1338, koji je dobio vrijednost originala. Ujedno je naveb da je
to prijepis jednog starog kartulara ili montaneja, koji je Kati podijelio u dva dijela. U
prvome su popisane zemlje splitske crkve prije nego to je zadobila dobra Gospe od
Otoka, a u drugome se nabrajaju zemlje solinske crkve (Zadubine hrvatske kraljice
Jelene na otoku u Solinu, Rad JA 306, Zagreb 1955, 209).
33
O reambulacijama 1397. najavio je jo 1929. L. Kati, koji je naao neka nova
pisma u splitskom kaptolskom arhivu u vezi s tim, da e napisati posebnu raspravu (o.
c., iiev Zbornik, 75). Ovo je obeanje samo djelomino izvrio tek 1956. g. u radnji
pod naslovom Reambulacija dobara splitskoga nadbiskupa 1397. godine (Starohrvatska prosvjeta HI/5, Zagreb 1956, 135-177).
34
D. F a r i a t i, o. c. III, 341.
35
S tim je u vezi tzv. reambulatorium, kako ga zove Farlati, a koji je sadravao
stare isprave kninskog kaptola, gdje su opisana posjedovna prava splitske mense. Za
vrijeme nadbiskupovanja Bernarda Zanea (15031517) izbio je poar u nadbiskupskoj palai, i reambulatorij je sklonjen u kancelariju splitske komune. Za nadbiskupo-

119

VIII, a isprava o toj reambulaciji izdana je u Kninu 28. VIII 1397.36

No jo je u junu 1397. nadbiskup Andrija podnio samoinicijativno kninskom kaptolu vnum librum antiquissimum qui montaneus intitullatur et
montaneum continuo nominatur. U ovom najstarijem kartularu nalazili su
se opisani svi posjedi splitske crkve i nadbiskupske mense od starine, zatim
razni prijepisi (transumpta) i reskripti (rescripta) brojnih papinskih i kraljevskih privilegija od javnih notara. Ovaj se je kartular (liber montaneus)
uvao u arhivu riznice (thesaurii) i sakristije splitske crkve.
Nakon to je kninski kaptol dobio u ruke ovaj kartular, on je u njemu
(in ipso libro montaneo antiquo) pregledao sva prava i privilegije, koji se odnose na posjede navedene crkve, te je sve to odande dao prepisati od rijei
do rijei u obliku privilegija. I tako je, naravno, iz ovoga najstarijeg kartulara (montanei antiquissimi) prepisana i objelodanjena kopija (i rubrika) ove
nae isprave iz 950. g. Tada su na isti nain prepisane i isprave iz drugoga (alterius montanei antiquissimi) kao i one iz treeg kartulara (tertij montanei),
koji su bili razliitog sadraja opisa posjeda splitske crkve.
Kada je sve to obavljeno, onda je kninski kaptol jo stavio svoj peat,37
koji je naalost otpao i od njega je ostala samo jedna mala vezica, koja ukazuje da je ondje bio.38
Sve ovo gore navedeno napisano je na velikoj pergameni i ovaj dokument, koji su imali svojevremeno u svojim rukama i Lucius i Farlati, izdan je
29. VI 1397.
Prema tome, i te su godine postojala tri kartulara splitske crkve. Naime,
onaj najstariji kartular iz 13. stoljea ili neto prije, u kom se je nalazila uz
druge isprave (moda i Trpimirova i Muncimirova povelja39 i ova naa kraljevska listina; zatim drugi kartular, koji je prepisan iz najstarijeg kartulara
(montanei antiquissimi), tj. iz onoga prvoga. Ovaj drugi kartular bio je uz to
i ovjerovljen peatima splitskog nadbiskupa Dominika i njegovog kaptola,40
i to na onaj nain kako smo ve prije naveli. Trei kartular je isto bio prepisan iz onog najstarijeg i prvog kartulara, i to takoer za nadbiskupovanja
Dommta ovjerovljen upravo onako kao i onaj drugi.41 Sto je bilo pak s
vanja Andrije Kornelija (1535-1563) Petar Natalis, splitski prokurator i nadbiskupski
ekonom, iznio ga je pred splitski kaptol, koji je reambulatoritum dao prepisati i po
carskom notaru ovjeroviti 1543. godine (Gl. D. F a r l a t i, o. c. III, 455, 456).
36
D. F a r l a t i, o. c. III, 341, 342, 347.
37
Na poleini ove isprave od 29. VI 1397. napisano je slijedee: Copia trium antiquorum montaneorum diversorum iurium et bonorum ecclesie Spalatensis sub sigillo
capituli Tiniensis.
38
Jo L u c i u s kae Sigillum pependisse apparet KAS OIL Br. 536 B, str.
145), a taj peat navodi i D. F a r l a t i (o. c. III, 348), dok J. S t i p i i pie da je ovaj
prijepis kninskog kaptola bio ovjeren velikim kaptolskim viseim peatom, kojega
danas vie nema (o. c., 91).
39
To zakljuujem na osnovu podataka, koji donosi Barada u svojoj ve navedenoj radnji na str. 95, kada govori o prijepisu Trpirnirove isprave ex quodam montaneo antiquissimo . . . splitske crkve i nadbiskupije.
40
Gl. KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
41
Gl. KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.

120

onim etvrtim i to prijepisom iz 1338. ne znamo. Iz toga slijedi da je

kninski kaptol imao u rukama tri navedena kartulara, kako to jasno pokazuje ova pergamena od 29. VI 1397. Ve po ovome vidimo kako je Farlati pogreno tvrdio da su prije kartulara nadbiskupa Dominika Luccarija (ili tzv.
Bertanijeva kartulara) postojali samo originali. To su tvrdili, drei se Farlatija, i drugi,42 pa zaudo i L. Kati, koji je navodio da kad se u jednom prijepisu spominje stariji kartular splitske crkve, onda je to najvjerojatnije
onaj Bertanijev iz 1333.43
U drugoj polovici 16. stoljea doznajemo da je postojao uz kartular
splitske crkve u pergameni (catastico in membranis) i prijepis, koji je provjerio i ovjerovio A. Zambertus, sekretar dalmatinskih sindika,44 a da li je tada
bilo i jo kojih drugih kartulara ili njihovih prijepisa, ne znamo. Da li je tu
bio koji od ona naa tri, isto tako ne moemo nita odreeno rei.
Iz 17. stoljea u kaptolskom arhivu u Splitu naao sam nekoliko katastika ili kartulara. Evo ih redom: Liber Montaneorum Archid.us Archipbus Cannonicata111 et Beneficorum Simplicium Ecclesiae Metropolitanae Sancti Domnii di Spalato (spisi 16-17. st.), koji je ovjerovljen 5. VII 1606. po notaru
(tri komada s istim naslovom i sa sign. 191 - 193 A). Zatim je tu i Montaneo
overo catastico di tutti li beni slabili terreni Vigne, Horti, ae e livelli delli
Beneficii infrascritti del Rev. Capitolo della Metropolitana Chiesa di San Doimo di Spalato . . . iz 1608. g. (sign. 190 A).45 Devi spominje Libro intitolato montano di tutti li Benefici e terreni ehe possiede il Rev. Capitale della
Chiesa Metropolitana di S. Doimo di Spalato, applicata alle distribuzione
quotidiane, livelli della detta chiesa overo capitoli, inoltre, koji datira sa
1611. godinom.46 No ovaj katastik ili kartular nisam pronaao u kaptolskom
arhivu, u kome je pohranjen Montaneum sive catasticum bonorum stabilium omnium beneficiorum ... capituli ecclesiae metropolitanae spalatensis
Anno domini 1612 (sign. 199 A).47 Po Katiu znamo da u arhivu splitske kurije postoji jedan kartular pod sign. B, koji je nastao oko 1620, a sastoji se od
vie dijelova. U prvom se dijelu uz druge isprave nalaze i prijepisi Trpimirove i Muncimirove isprave. to se nalazi u drugim dijelovima, Kati ne govori
48
nita.
Po Deviu, pak, u kaptolskom arhivu nalazila se je iz 1621. Libro sub E
intitolato: Montani delli Benefici semplici del Capitolo di Spalato per le dis42

M. B a r a d a , o. c., 14, bilj. 54, 15, bilj. 59, 17, bilj. 67.
Prijepisi dviju najstarijih povelja iz hrvatske povijesti, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku LI, Split 1940, 101, 116; M. B a r a d a , o. c., 17, bilj. 67.
44
M. B a r a d a , o. c., 93, 94, 2.
45
U rukopisnom Catalogo dell'archivio capitolare di Spalato compilato del Procuratore capitolare Canonico Giovanni Devich nell'anno 1887 (KAS sign. 595 B) pod
8 stoji: Novembre 1608. Libro intitolato montaneum sive Catasticum bonorum stabilium omnium benefitiorum Revmi Capituli Ecclesiae Metropolitanae Spalatensi, contenenti alcune costituzioni e privilegi fino il giorno.
46
Catalogo ... 20 c.
47
Njega navodi i Devi, koji sasma kratko opisuje i njegov sadraj. Inae je unutra i prijepis Zvonimirove isprave od 1083. (ind. 3) kao i Gejzine listine od 1143. godine.
48
L. K a t i , o. c., 115; M. B a r a d a , o. c., 2,3.
43

121

49

tribuzione quotidiane accordate ed approvate. U arhivu splitske biskupije

ili kurije uva se i 9 svezaka dokumenata, koji se odnose na prava i povlastice splitske crkve. Ove zbirke ureene su i prepisane po nalogu splitskoga
nadbiskupa Sforze Ponzonija (16161641). Prvih 7 svezaka50 zovu se sette
libri rossi, kako im je dao naslov kompilator Varia Salonitana; sada se
uvaju u Dravnom arhivu u Zagrebu.51 Osmi svezak ima naslov Varia de
Bonis mensae Archiep, a deveti Jura Capituli canonicatum et Beneficiorum Civitatis.52
Uz brojne neke isprave u III (br. 20) i VIII svesku (br. 25) su u prijepisu
Trpimirova i Muncimirova isprava, kao i Zvonimirova (1076) te jo neke listine ugarsko-hrvatskih vladara od Kolomana dalje. Kreimirovog pak privilegija od 950. g. nema ni u jednom svesku ovih zbirki.
Izgleda da se je Lucius posluio treim sveskom ovih zbirki (ex Registro privilegiorum archiepiscopatus spalatensis, a i sam Lucius to kae u
svom djelu De Regno 1666. g.), odakle je prepisao Trpimirovu i Muncimirovu povelju.53 Meutim, on u svoju zbirku rukopisa,54 koja se uva u KAS-u,
Catalogo
23/1.
50
L. Kati pie da je Ponzoni cijelo gradivo rasporedio u sedam knjiga koje oznauje rednim brojem od I VII s naslovima i pogdjegdje datiranjem. Zatim kae da je
po Cosmiu Ponzoniju dao sastaviti jo dvije zbirke isprava. Jedna je knjiga in folio, a
druga u etvrtini. Dok je sedam prvih knjiga vezano u crvenu kou, ove dvije posljednje vezane u prosti karton i nose naslov Varia de bonis Archiepiscopatus. Sadravaju kopije nekih glavnijih i vanijih isprava koje se inae ne nalaze ni u jednoj od sedam knjiga vezanih u kou (o. c., 104). Barada ironizira ovakav raspored Ponzonijevih
zbirki koji je uinio Kati (o. c., 3, bilj. 6), dok J. Butorac pie da najvaniji dio biskupskog arhiva u Splitu ini sedam knjiga registara, pisanih 1620 22, u kojima se nalaze
prijepisi starijih isprava, vanih za ekonomsku povijest splitske nadbiskupije (Enciklopedija Jugoslavije 1. Zagreb 1955, 195), to je netono, jer ondje postoji devet knjiga
Ponzonijevih zbirki. Ja sam pregledavao svih ovih devet knjiga, koje imaju sign.
18 26, i budui da se njihovi neki naslovi na koricama poneto ipak razlikuju od Katievih, to ih ovdje iznosim po redu: Jus ordinarium et metropoliticum ecclesiae spa- *
lat. Sfora-PoBzofli 1622 (18), Jura decimalia archiep. Ecce. spal. (19), Donationes
principum eccles. Spalat. Sforza Ponzoni 1622 (20), Ducales Senatus Venetici (21),
1
Acta comitum Spalatensium (22), Instrumentorum liber I (23), Instrumentorum
liber II (24, Varia de Bonis mensae archiep. (25) i Jura Capituli Canonicatum et
Beneficiorum Civitatis (26).
51
M. Barada, o. c., 3, bilj. 5 (o. c., 104) i B a r a d a (o. c., 3) 8 i 9. svesku daju jedan
naslov Varia de Bohis archiepiscopatus.
52
ASB - Br. 25, 26. Kati.
53
M. Barada, o. c., 3, bilj. 9.
54
Kati pie kako se u kaptolskom arhivu namjerio na 8 + 2 sveska. Ove je rukopise, kae on dalje, pronaao I. Tkali i zakljuio da je to Luciusov materijal. K a t i je
u 6. svesku ovih rukopisa naiao na prijepis Trpimirove i Muncimirove isprave (o. c.,
117). Meutim, T k a l i je jo davno prije pronaao ove rukopise, o emu je izvijestio
Jugoslavensku akademiju. Osim toga, on je u sedmom svesku Luciusove ostavtine uz
rapske listine naveo brojne izvatke iz splitskog arhiva te i dva prijepisa: jedan listine Kreimirove (g. 950.), a drugi Nemanjine (Izvjetaj dopisujueg lana Ivana Tkalia .. . , Rad JA XXXV, 174). Ovi Luciusovi rukopisi, ili bolje reeno ostavtina, nalaze se danas u KAS-u pod sign. 528-542 B, odakle ih je Barada svojevremeno prenio u
Jug. Akademiju u Zagreb, te dao prepisati i onda je opet tu zbirku vratio natrag u kaptolski arhiv.

122

nije mogao unijeti iz Ponzonijevih zbirki uz razne reambulacijske spise i prijepis Kreimirove isprave, nego ju je uzeo, kako smo ve prije naveli, iz one
velike pergamene od 1397, koja se je jo tada uvala u biskupskoj kuriji. Jasno je, dakle, da je Lucius bio upoznat sa Ponzonijevim zbirkama, a da li je
imao u ruci i onaj Bertanijev kartular, ne moe se odreeno rei.55 Svakako
u doba Farlatija onaj Bertanijev ili Luccarijev kartular nije postojao u arhivu splitske kurije. Naime sam Farlati kae da ga nije mogao nai,56 a ne zna
da li pak postoji.57
Prema tome, on nije naao ni onaj najstariji kartular, a ni onaj trei i
etvrti iz 1338. Da li je, pak, naiao na jo koje druge kartulare, meu kojima
i one koje smo naveli, jednako se moe pretpostavljati. No zato je svakako i
on poznavao Ponzonijeve zbirke, ali se ne zna da li je poznavao i Luciusovu
ostavtinu.
Jedno je pak tono; da je Farlati, kako smo ve prije naveli, naiao na
onu veliku pergamenu, i na osnovu nje je i iznio podatke o darovnicama koje
se odnose na posjed splitskog nadbiskupa Andrije i njegove crkve u Vranjicu, solinskom i splitskom polju, kao i u onim trima za njega prastarim kartularima. No tada Farlati nije objelodanio prijepise tih isprava, i to zato to
se one toboe nalaze u reambulatoriju biskupa Ladislava i kanonika Bartola.58
Meutim mi znademo da se ti prijepisi, a i ovaj na od privilegija od 950.
g., nisu nalazili u tim reambulacijama.
Mi smo ve prije govorili o katasticima ili kartularima 17. stoljea, koji
su veinom tono datirani. No ipak imamo iz toga stoljea jedan, koji samo
nosi naslov Montaneum sive catasticum bonorum stabilium, omnium bene55
ii pie sa sigurnou da je taj prijepis potom upotrijebio Lucius za svoje
djelo na poetku druge polovice XVII vijeka (Prirunik izvora hrvatske historije I/l,
Zagreb 1914, 184), to se ne da niim dokazati.
56
ii pak tvrdi da je u 18. st., i to svakako prije 1765. g., uinjen i opet prijepis iz Bertanijevog prepisa kartulara i to u dvije knjige u velikom foliju sa natpisom:
Donationales i Mensa episcopalis, koje se danas uvaju u arkivu spljetskoga biskupa, dok se sam prijepis od 1333. nekud izgubio, ili je po nesrei propao, tako da ga
Farlati nije vie, kako se ini, poznavao, ve je bio upuen ili na Lucijeve prijepise, ili
na one dvije knjige novijih prijepisa iz XVIII vijeka (o. c. I/l, 184, 185). Ovdje se je ii uvelike zabunio, kako je to lijepo dokazao L. Kati, jer su ti rukopisi u biskupskom
arhivu nastali oko 1620. i dovreni 1622. godine (Gl. L. K a t i , Prijepisi..., 101).
"D. F a r l a t i , o. c III, 314.
58
D. F a r l a t i , o. c. III, 348; M. B a r a d a , o. c., 16.

123

ficiorum R. Capi tuli ecclesiae Metropolitanae spalatensis. On se i danas uva u kaptolskom arhivu pod sign. 196 A. Slijedei su iz 18. stoljea i pohranjeni su u istom arhivu: Montaneum S. Leonardi de Palude extractum ex
libro Monteneorum Benefitiorum Singularium Reverendissimi Capituli Spalatensi (zapravo Montaneum S. Petri extra flumen Almissa extractum ex
libr. supradicto Montaneum pag. 16 17. i 18. st. Sign. 188 A), Montano
de tutti li Beneffitii et terreni ehe possiede il Rev. Capitolo della Chiesa Metropolitana di S. Doimo di Spalato (18. st. sign. 198 A unutra je i isprava
Petra Kreimira od 1067, ind. 3 prijepis 16. st.), Catastico delli terreni del
Rev Capitolo di Spalato metropoli... (In Spalato l'anno 1702, li 7. V),59 te
Catastico de beni del Benifitio delli R. D. S. S". Mansionarii. .. (Spalato li
12. XII 1729 sign. 194 A) i Catastico de terreni della prefettaria del Domo
formato da Me sottoscritto . . . can arch" DnPietro Vicario Riboli Nell'Anno
1758 (sign. 197 A). Zatim Devi pod 22. navodi Liber Montaneum Archidiaconatus et Canonicatum et benefitiorum simplicium Ecclesiae Metropolitanae Sancti Doimi Spalatensis (20. VII 1776), kojega nisam takoer naao u
ovom arhivu. No zato ondje postoji Catastico misurato, fatto scritto, e delineato da me sottoscritto Pubbco Perito Agrimnesore l'anno 1793. Jo Filippo
Mugliacich Pubblico l' Agrimensore. Mano propria. Beni della Massa comune, ossia distribuzione Metropolitana,
e Primiziale Chiesa di Spalato (2
knjige, sign. 200, 201 A).60
Ovime smo zavrili navoenje kartulara ili katastika (do kraja 18. st.),
koji su nam ili samo po drugim izvorima poznati ili koji se nalaze i sada u
kaptolskom61 i biskupskom arhivu u Splitu. Iz svega ovoga se vidi da se je
Kreimirov privilegij nalazio u prijepisu u nestalom najstarijem kartularu
splitske crkve, valjda iz 13. stoljea; zatim u prijepisu uinjenom iz ovoga u
Bertanijevu naalost do danas zagubljenom kartularu iz 1333,62 i u tzv. prijepisu iz triju vrlo starih kartulara od 1397. godine, medu kojima je sauvan i
59
Devi mu daje ovaj naslov pod 21: I Maggio 1702 Libro . . . : Catastico dell'terreno del Rmo Capitolo di Spalato Metropoli di Dalmazia e di tutta la Croazia, con la
qualit dei loro vretteni, figure, luoghi, confini dove sono, e si trovano posti, procuratorie del Rmo Capitolo suddetto i Rmi Signori Canonici Pietro Natale e Nicolo Gaudenzio, Dottore, Protonotario Apostolico, Cancelliere di Monsignor Illmo e Rmo Arcivescovo Cosmi . . . con la tavola in fine delli colori ehe lavorano essi terreni e cio ehe
corrispondo di dominicali in Spalato.
60
Devi ga ovako titulira pod 24: 28 Novembre 1793. Libro grande intitolato Catastico dei beni della Massa Comune per l'assistenza corale, misurate, fatte, scritte e
delineate dal pubblico Perito Agrimensore Filippo Mugliacich.
61
Kada je I. Tkali pregledavao kaptolski arhiv, on je naglaavao u svome izvjetaju Jug. Akademiji da jedan original, koji se je ondje naao jest razvod meda kaptolskih posjeda i skopana sa njime i povijest istih. Taj rukopis nosi naslov Montaneum i pisan je u malom obliku koncem 14. ili poetkom 15. vijeka, zavrava T k a l i (o. c., Rad JA XXXV, 174). Naalost danas ovoga kartulara nema u kaptolskom
arhivu i njemu se je zameo svaki trag. Moda e se nai u kakvoj ostavtini koje crkvene linosti.
62
Interesantno je da J. B u t o r a c opisujui biskupski arhiv u Splitu i iznosei
sasma ukratko to on sadrava, pie ovako: Stariji kodeks ili montanej, koji sadri
drevne povlastice splitske crkve, prepisan je i ovjerovljen 1333. (Enciklopedija Jugoslavije l, 195). Meutim, nema nijednog dokaza da se taj prijepis ondje danas nalazi.

124

prijepis ovoga najstarijega kartulara, koji je ba sadravao i onu Kreimirovu ispravu.

U ostalim pak ovdje nabrojenim kartularima ili katasticima kao ni u
onim Ponzomjevim zbirkama, nema mu ni spomena. Prema tome ova kraljevska darovnica nalazi se u prijepisu sauvana jedino u navedenoj ^velikoj
pergameni od 29. VI 1397. i u Luciusovoj rukopisnoj ostavtini. Znaajno je
to da mi sada imamo najstariji ovjerovljeni prijepis ovoga privilegija iz 1397,
koji je za dva stoljea stariji od prijepisa Trpimirove i Muncimirove isprave!
ija je autentinost dokazana i nepobitna.
2.

Prijepis Kreimirove listine napisan je poluhumanistikom. Nadalje je

ona kao i Trpimirova i Muncimirova isprava imala sve oznake lombardijsko-tuscijske karte. Uz to ona spada u javne listine, jer potjee od vladara.63
Sam pak tekst64 ove povelje u prijepisu iz 1397. glasi ovako:
In Nomine santea et indiuidue trinitatis65 Anno dominice incarnationis66 5b CCCCLc67. indicitione XIId68. Ego 69 Cresimirus70 dei gratia71 croatho63

M. B a r a d a , o. c., 21, 85-87,7,5,4.

Iza Cuius quidem montenei antiquissimi copie et sue rubrice tenor per omnia
tali est i ispred In Nomine . . . stoji napisano: Rubrica. Priuilegium dedurana.
65
Ovakva vrst verbalne invokacije u javnoj ispravi kod nas u X stoljeu je jedina.
Istom u XI stoljeu prvi Zvonimir u svojim darovnicama ima ovakvu invokaciju (F.
R a k i , Dokumenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, MSHSM
VII, Zagrabiae 1877, 103 (1075), 106 (9. X 1076), 111 (12. III 1077), 114 (16. IV 1978. sumnjiva), 116 (1078), 138 (1083)/, a onda Stjepan II/F. R a k i , o. c., 149 (1089)/ Prva
privatna isprava sa hrvatskog tla iz 1029. ima pak ovakvu invokaciju: In nomine sanctif et unic^ trinitatis (RD, 38). Inae u javnim kraljevskim ispravama u Italiji iz IX i
X stoljea nalazimo vrlo esto na ovakvu vrst invokacije in nomine sancte et indiuidue Trinitatis ili pak In nomine sanctae et individue Trinitatis /L. Schiaparelli, I
diplomi di Berengario I, Fonti per la storia d'Italia pubblicate dell'Istituto storico italiano, Roma 1903, 15 (7. V 888), 27 (8. V 888), 136 (23. VI 904), 162 (1. VIII 905), 194 (27.
VII 910), 251 (1. II 915), 255 (31. III 915), 318 (14. X 919), 339 (920), L. Schiaparelli, I diplomi di Guido e di Lamberto, Fonti..., Roma 1906,4 (27. V 889), 6 (23. IV 890), 10, 12
(21. II 891), 17, 19, 22, 25 (891), 35 (1. V 892), 39 (29. VI 892), 41 (11. VII 892), 43 (18. VII
892), 45 (4. IX 892), 48 (kraj 892), 51 (11. IV 893), 74 (febr. 895), 77 (6. XII 895), 79 (4. V
896), 81 (25. VII 896), 89 (24. XI 896), 91 (21. V 898), 93 (27. VII 898), 95 (2. IX 898), 97
(30. IX 893), L. Schiaparelli, I diplomi italiani di Lodovico III e di Rodolfo II, Font i . . . , Roma 1910,4 (11. X 900), 6 (12. X 900), 9 (14. X 900), 17 (19.1 901), 23 (2. III 901),
25 (901), 31 (23. III 901), 35 (25. III 901), 37 (1. VI 901), 40 (18. VI 901), 46 (7. XII 901), 48
(12. II 902), 50 (13. IV 902), 52 (21. IV 902), 54 (12. V 902), 57 (4. VI 902), 59 (14. VI 905),
96 (4. II 922), 98 (3. XII 922), 101 (9. XII 922), 113 (8. X 924), 126 (924), L. Schiaparelli, I
diplomi di Ugo e di Lotario di Berengario e di Adalherto, Fonti.. ., Roma 1924, 11 (4.
IX 926), 33 (927?), 71 (17. IX 929), 74, 76 (16. IX 930), 109 (20. IX 933), 112 (12. V 935),
117 (18. IX 935), 131 (24. VI 936), 137 (5. X 937), 139 (12. XII 937), 148 (31. V 938), 154
(20. III 939) 167 (26. III 941), 179 (13. VIII 941), 186 (10. VIII 942), 191 (15. VIII 942), 217
(943?) 231 (29. III 945) 239 (13. VIII 945), 241 (22. II 946), 252 (27. V 942), 257 (23. IX
947), 277 (8. VIII 948), 279 (8. VIII948), 281 (20. VIII949), 284 (31. V 950), 287 (4. VI 950),
295 (23. I 951), 309 (9. IX 952), 319 (23. V 954), 331 (24. IV 960), 343 (23. II 960). Inae
Stipii, koji se nije posluio ovakvim komparativnim izvornim materijalom, samo
nabacuje da je ova verbalna invokacija tek u Zvonimirovim ispravama konstantna i
da se javlja u raznim varijantama. ak ubacuje u sve ovo da ako je istinita pretpos64

125

72

tavka da je obdarivanje izvreno zbog zasluga devetorice zaslunih ljudi u borbi protiv
Miroslava (S. A.), onda nam postaje zanimljiva potreba za vanjskim efektom, koji se
konano moe odraziti i u jednoj sveanoj formuli kao to je ova (o. c., 80).
66
Ovo je kraa formula, tj. stilus incarnationis od utjelovljenja. Ovdje je raunan
poetak nove godine sa 25. III. Imamo dva stila: firentinski
i pisanski (Gl. A. Cappelli,
Cronologia, Cronografia e calendario perpetuo, Milano2 1930, 911). Od ovih tzv. calculus Pisanus, koji je u upotrebi jo od davnine (A. Cappelli, o. c., 14), ima poetak nove godine devet mjeseci i sedam dana prije nego je zabiljeena godina naega dananjega raunanja (M. Barada, o. c., 60, bilj. 1), dok je calculus Firentinus u upotrebi
samo od X stoljea (A. Cappelli, o. c., 13). Oba ova stila odrala su se do 1749. godine
(Gl. A. Cappelli, o. c., 13, 14). Inae ovakav isti stilus incarnationis ima u nas tek jedna
trogirska isprava iz 1064. g. (RD, 63), a onda ona Petra Kreimira iz 1066 (RD, 67), dok
listina splitskog priora Nikefora iz 1040. ima Anni quoque dominice incarnationis
(RD, 44). U Muncimirovoj pak darovnici je ira formula od nae, i ona glasi: Anno utique sacra postquam Christus carnem de virgine sumpsit... (M. Barada, o. c., 60). U
javnim ispravama u Italiji nailazimo na anno dominice incarnationis u listini od 31.
III 915. (L. Schiaparelli, I diplomi di Berengario I . . . , 255) i onaj od 31. V te od 4. VI
950. (L. Schiaparelli, I diplomi di Ugo . . . , 285, 287), a tako i u povelji Otona I od 4. VI
945. (Gl. Fr. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku II, Ljubljana 1906,
301) itd. Zaudo J. Stipii u ovoj formuli, tj. stilus incarnationis, ni rijei ne pie (o. c.,
80).
b
L. i J. S t i p i i (o. c., 93): D.
c
J. S t i p i i : DCCCL (o. c., 93). Taj isti autor pie da s obzirom na to da upravo datum predstavlja najtei problem ove iprave mi bismo mogli doi do apsurdne
brojke DCCCL (S. A.), koja ni u kojem sluaju ne moe biti tona (o. c., 80). Meutim
i u onoj pergameni od 1397, gdje se nalazi ova Kreimirova povelja, stoji datum
CCCCL, a u Luciusovom prijepisu DCCCCL, te je zbilja udno odakle Stipiiu takva vremenska brojka?!
67
Umjesto da rijei ovaj datum, S t i p i i se prvo daje na meditiranje od ega
se datum sastoji, te kako se brojke godine i indikcije piu. Nakon to je doao do apsurdne brojke DCCCL (?! S. A.), koja ni u kojem sluaju ne moe biti tana (najedamput pie o 950. godini, te konano zakljuuje da iz analize datuma i pokuaja rjeenja
nagomilane problematike slijedilo bi da godina postanka isprave moe biti samo 969.
(! S. A.) (o. c., 80, 81). Meutim to je 950. godina. Naime nae znai svakako 500,
L = 50 (Gl. Cappelli, Lexicon abbreviaturarum. Wrterbuch lateinischer und italienischer Abkrzungen, Leipzig2 1928, 414, 416) a CCCC je 400. Prema tome je to gore navedena godina: Po indikciji pak to bi trebala biti 953 ili 954. godina. Ovo bi se moglo,
kako Raki navodi za druge isprave, dogoditi krivnjom prepisivaa, koji su pogrijeili.
Tako on nie nekoliko primjera iz XI stoljea glede pisanja datuma (v. R a k i , Stari
priepisi..., 155 157).
d
L: XII.
68
J. S t i p i i iznosi da 950. godini odgovara VIII indikcija, a ne XII, kakvu
ovdje nalazimo. Za vladanja Mihajla Kreimira II, autora ove isprave, dvanaesta indikcija pada 954. i 969. godine. Bazirajui daljnje svoje razloge na pogrenim injenicama iz hrvatske povijesti X stoljea, kae da se svemu ovome moe dodati i to da
XII indikcija koja se nalazi u datumu odgovara upravo 969. godini. Ali ipak u tome
svome izlaganju djelomino uzmie sa time budui da indikcija nije naroito pouzdan element datuma, ne smijemo se na nju suvie osloniti (o. c., 80, 81). Prema prijepisu iz kraja 14. stoljea ovo je XII indikcija, i to bizantinska koja je trajala od 1. IX
953. do 31. VIII 954. godine (v. za to A. C a p p e l l i , Cronologia..., 10, 11, 246). Nadalje mi imamo napisanu 950. godinu i njoj pripada 8. indikcija, koja je trajala od 1. IX
949. do 31. VIII 950. godine. Iz ovoga se moe zakljuiti ili da se je pisar zabunio pri
prepisivanju ili godine (onda bi bila u najmanju ruku 953. ili 954. g.) ili u indikciji, koja
je imala biti VIII, a u najgoru ruku VII. Uope prepisiva iz XIV stoljea lake se je
mogao zabuniti pri prepisivanju nego li onaj npr. iz XII stoljea. Naime, prijepis je to
nepouzdaniji, to je vie vremena proteklo izmeu njega i originala. Prema tome su i
pogreke vee i lake ih se moe uiniti. Tako se je npr. dogodilo s ispravom Petra Kreimira od 1059. u korist opatije sv. Ivana u Biogradu, koja je sauvana u originalu i u

126

73

rum atque dalrnatinorum rex uicesimo quarto regni mei Anno residens in
6
74
75
paterno Christi munere solio cepi. equanimiter circa meos fideles d(o)nationisf gratia esse sollicitus. Dignum ducens quod nullus externus fieret a
nostra donatione.g76 Denique imitans illud domini dictum qui orans ad patprijepisu iz XIV stoljea. Ako je tomu tako, onda nas ne treba uditi da npr. rapska isprava od 1059. (po Rakome) ili od 1060. (po Kukuljeviu) ima indikciju 13, a u prijepisu rapskog notara Gozinia i Luciusa stoji: 1062. g. i XV indikcija (v. RD, 57, 58; I.
K u k u l j e v i S a k c i n s k i , Codex diplomaticus regni Croatiae Dalmatiae et Slavoniae I, Zagreb, 1874, 121; F. R a k i , Stari priepisi..., 143, 144, 155). Ili npr. jo tri
isprave iz 1072. imaju u prijepisu indikciju 7, a trebala bi biti: 10 (RD, 90-94) itd. Jo
neto. Moglo se je i izradirati onu cifru iza L, kao to imamo jedan primjer za to u
javnoj italskoj ispravi od 31. V 950. godine (s indikcijom VIII), gdje je tako uinjeno
sa cifrom X (GL L. Schiaparelli, I diplomi di Lodovico III. . ., 285). Svi ovi primjeri
ukazuju kako se pri prepisivanju isprava iz njihovih originala ili ranijih prijepisa moe
pogrijeiti. No mi ovdje uzimamo da je ispravna 950. godina, o emu emo jo u toku
ovoga rada govoriti, a i osvrnuti se ponovno na gore navedenu indikciju.
69
Ego uzima prvi ve Trpimir u svojoj ispravi (M. B a r a d a , o. c., 23).
70
Nastavak -us ima takoer u svojoj ispravi Trpimir Trpimirus (Gl. M. B a r a d a , o. c., 23), a Petar Kreimir uzima ovakvo ime Cresimirus u jednoj svojoj listini tek 1069. g. (RD, 72) i nikada vie tako.
71
Ovako se pie istom prvi Petar Kreimir u ispravi iz o. 1069. g. No taj je prijevod sa talijanskog na latinski jezik (RD, 78). Istom dakle Dmitar Zvonimir se 1075. naziva dei gratia (RD, 103), te onda u prijevodu jedne isprave s talijanskog na latinski
jezik iz 1083. (RD, 140), a tako i Stjepan II u istom prijevodu svoje listine od 1089. (RD,
149). U javnim ispravama u Italiji nalazimo npr. u onoj od 27. V 889. napisano Vuido
gratia dei rex (L. Schiaparelli, I diplomi di Guido e di Lamberto, 4), a u drugoj od 27.
V 960. Adalbertus gratia dei rex (Isti, I diplomi di Ugo e di Lotario di Berengario II e
di Adalberto, 341). Za ovaj prvi dio devocione formule (dei gratia) kae Stipii da je
sasvim konvencionalan (o. c. 83) i to je sve!
72
Ovakvu intitulaciju ima istom 1076. Zvonimir, koji se tako naziva i 1076 8, te u
jednoj sumnjivoj listini od 16. IV 1078. i interpoliranoj od 1083. godine, a onda tako
1088/9. i Stjepan II (RD, 106, 112, 114, 139, 148). Inae se Petar Kreimir naziva ili
Chroatorum rex Dalmatinorumque (1067) ili rex Chroatorum et Dalmatinorum
(o. 1069, 1072: kasniji prijevod sa talijanskog na latinski jezik) ili rex Dalmatinorum
ac Chroatorum (1070), dok Zvonimir samo jedanput i to 1077. kao rex Chroatorum
et Dalmatinorum (RD, 62, 78, 87, 111). Inae S t i p i i u ovakva intitulacija (Ego
Cresimirus dei gratia Croathorum atque Dalmatinorum) pretstavlja takoer nerijeen problem. Da bi ga bar donekle rijeio, on dri da je potrebno osvrnuti se na
izvore u kojima se spominje autor ove isprave (tj. po Stipiiu: Mihajlo Kreimir II:
S. A.). Tako uzimajui u pomo isprave iz XI st., pa onda Konstantina VII Porfirogeneta i Popa Dukljanina, on misli da se iz ovih izvora zaista moe zakljuiti da je on bio
moan kralj, te bi sadraj intitulacije bio istinit, tj. on bi zaista mogao biti kralj Hrvata i Dalmatinaca (o. c., 8183).
73
Tj. on je ve 24 godine sjedio na oinskom prijestolju. Ovakvo oznaivanje godina imamo npr. u ispravi italskog kralja Lotara od 31. V 950, gdje stoji: regni vero Lotharii XX ... (L. S c h i a p a r e l l i / diplomi di Ugo . . ., 285), u onoj od Otona I Velikog iz 4. VI 945. pie pak: regnante Ottone piissimo rege anno VIII ili u drugoj od 10.
XII 953.: regnante pio Ottone rege anno XVIII (Fr. K o s , o. c. II, 301, 311) itd.
e
L: Christo.
74
U Muncimirovoj ispravi stoji: residente paterno solio (M. Barada, o. c., 66).
Istom Zvonimir ima u listinama ili regali solio inuiolabiter residentibus (1076 - 8) ili
in regali ducatus solio (1083) ili pak onda Stjepan II proauumque solo (in)regio
(1088/9). No Zvonimir pie 1076. u svojoj ispravi i residente me in regno meo, a Petar Kreimir 1069. ak habenas regni retinens (RD, 112, 138, 148, 106, 72). U povelji
italskih kraljeva Uga i Lotara od 20. VII 941. stoji pak regni nostro solium stabiliri et

127

77

rem dicabat pater uolo ut ubi um ibi sit et minister meus suosque fideles
h
1
pronuntians inquid. Jam non dicam Vos seruos sed amicos meos. Igitur
78
plurimos nostre regalis potentie fideles ac uiros sua celsitudo sibi elegit fi79
delissimos amicos. Videlicet Priuidrug. Drasigna.80 Velcona.81 Priuona.82
f

J. S t i p i i (o. c., 93): donationis.

L: dominatione.
75
Fideles prvo u irem smislu znai podanici. Zatim ako su ovisni o vladaru,
onda su vazali i na kraju dvorsko osoblje vladara ili kralja, tj. dvorani (v. M. B a r a d a , o. c., 34, bilj, 5, 67, bilj, 6; Gl. i tumaenje te rijei u C. D. Du C a n g e o. c. III,
Parisiis 1733, 473, 474). Ovaj izraz nema samo u Muncimirovoj ispravi, kako to tvrdi J.
S t i p i i (o. c., 84) nego ga imaju u svojim ispravama i Trpimir i Muncimir (M.
B a r a d a , o. c., 33, 66). Isti izraz nalazimo i u javnim listinama u Italiji u X stoljeu.
Tako u onoj od 943. stoji fidelibus u drugoj od 4. III 945. subditis sibi fidelibus u
slijedeoj od 26. IX 951. a principibus ducibus reliquisque fidelibus, te u povelji od
12. III 952, ex fidelibus nostris dok u onoj od 13.1 958. pie nostrorum fidelium ili
regni nostri fideliorumque nostrorum salute . .. (L. S c h i a p a r e l l i , I diplomi di
Ugo..., 215, 227, 302, 306, 324). Inae S t i p i i za izraze u Muncimirovoj ispravi
fideles i primates populi kae da su sinonimi i taj jedinstveni izraz, koji nalazimo
samo u ovim dvjema ispravama moe upozoravati na vremensku blizinu postanka jedne i druge isprave, to bi svakako potkrijepilo autentinost Kreimirove povelje. Dijeli
ih, naime, interval od svega neto preko sedamdeset godina (o. c., 84).
76
Ovakav izraz imaju prva Trpimirova i Muncimirova povelja, a onda istom se
tim izrazom slui Petar Kreimir 1066. i kao zadnji Stjepan II 1089. (RD, 4, 15, 16, 68,
73, 79, 82, 84, 89, 98, 106, 109, 114, 115, 117, 118, 121, 139, 152). Takoer i medu javnim
ispravama u Italiji iz X stoljea nailazimo na izraz mea donatio i nostrae donationis (L. S c h i a p a r e l l i , I diplomi di Ugo ..., 235 (13. IV 945), 273 (14. VI 948)). Meutim, kako donosi Stipii (o. c., 84), dvije Zvonimirove povelje od 1083. imaju frapantno slian poetni tekst arenge (Equanimiter cepi circa meos fideles immo dei
oratores donationis gratia esse sollicitus signum ducens, quo nullus fieret exterus a
nostra donatione i Equanimiter cepi egra fideles meos, preprimis erga seruos dei
donationis gratia esse sollicitus dignum existimans, ut nemo a benificentia nostra excludatur). Takva slinost, po miljenju S t i p i i a , optereuje ispravu u pogledu autentinosti (o. c., 84).
feliciter regnare cum Christo ... (L. Schiaparelli, I diplomi di Ugo . . ., 175). I Stipii
navodi da se drugi dio ove devocione formule (residens in paterno Christi munere solio) javlja u povelji Muncimira, te u Zvonimirovim ispravama, dok u listinama Petra
Kreimira nema nijedne isprave koja bi imala ma kakvu varijantu ove formule (o.
c., 83) i to je i opet sve.
77
Ministar ovdje znai dvoranin, koji na kraljevskom dvoru vri neku odreenu
slubu (Gl. C. D. Du G a n g e , o. c. IV, 774, 775). Ovaj izraz ima jedino ova naa isprava, a druge iz doba hrvatskih narodnih vladara nemaju. Ali zato nailazimo na taj izraz u javnim ispravama italskih kraljeva iz X stoljea. Tako u onoj od 12. II 928, gdje
stoji rei minister, u slijedeoj od 943. pie nullus dux, neque marchio, comes etiam,
vicecomes, scudascius vel aliquis minister publicus, a u drugoj od 13. II 948. nullus
Placentinae sedis pontifex aut dux vel minister publicus dok u jednoj od 19. X 953.
ak cum ministris vel exactoribus publicis (L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di
Ugo..., 39, 218, 265, 316). I o ovom izrazu ne govori nita J. . S t i p i i (o. c., 85).
h
L.: inquit.
1
L: uos.
78
Tj. ljude, osobe svoga povjerenja. U dvije isprave italskog kralja Uga iz 923. ak
pie fidelibus viri (v. L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di Ugo. .., 46, 48).
79
Pribidrug se zove posteljnik kralja Petra Kreimira u ispravi iz 1072. g., izdanoj
u Ninu (RD, 93). Ovo je ime sloeno. Prema tome bi moglo znaiti: onaj, koji je dobio
(stekao) druga ili drugove svojim dobrim svojstvima, tj. dobar, blag, Ijubezljiv (RjA
XI, Zagreb 1932, 836). U XIII stoljeu zabiljeeno je prezime Prividrui (RjA XII, Zagreb, 1952, 211).
g

128

84

85

86

87

88

. Tordoso. Drugona. Racche. Grubinna. Ciba. qui per omnia

89
et in omnibus a suis Cunabulis deuotissime et fidelissime suis gestis approk
bant esse fideles. Ita que hos quos eligi et cognoui in sue amicitie officio
eosdem malui suis benedictionibus pre ceteris esse gloriosos. quatinus nul80
U sumnjivoj ispravi Zvonimira od 12. III 1077. spominje se uz vladareve dvorane i ime Drsine judicis (RD, 111), tj. Draine. U Zadru 1188. nailazimo na ime Drasinna, a 1198. Lube Drascinnie (C. Jireek, Die Romanen in den Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters III, Denksehriften der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien, Philosophisch-historische Klasse, Bd. XLIX/I, Wien 1903, 71).
81
Ovo ime nema ni u jednoj ispravi iz doba hrvatskih narodnih vladara. Samo
nalazimo u kartularu sv. Petra u Selu na ime Velcano i Velconiza, koji je bio Dubrovanin (RD, 130; V. Novak-P. Skok. o. c., 223, 217). P. Skok Uelcano pretvara u
Vukan, Uelcana u Vukonja, a Velconiza u Vukonjica (V. Novak-P. Skok, o.
c., 245).
82
Tj. Privona. Toga imena nema ni u jednoj ispravi iz navedenog doba. Ima samo
Pribina, koje ime nalazimo u izvorima od IX do kraja XI stoljea (RD, 383, 19, 62, 398,
106, 117, 127, 165, 171, 174).
J L: Paulizo.
83
Tj. Pauli ili Pauli ili Pavli. Ovo je ime uzeto od Paulus (RjA IX, Zagreb,
1924 1927, 708, 714, 715). Inae ovakvo ime Paulizo takoer ne postoji ni u jednoj
povelji iz istoga vremenskog razdoblja hrvatskih narodnih vladara. Jedino u jednoj
dubrovakoj ispravi iz 1261. nailazimo na Stantius de Paule9O diaconus (C. J i r e e k , o. c. III, Denkschriften ..., Bd, XLIX/II, Wien 1904, 48).
84
Isto i ovo ime u ovakvom obliku ne postoji u ispravama toga razdoblja. Jedino
imamo u tzv. evandelistaru u Cividalu ime Tordosclaue, Tj. Tvrdoslava (RD, 383,
385, bilj. 84), za koga Raki misli da je ivio u periodu od 850 896. g. (RD, 540-index) i
to valjda zato to se ovaj navodi iza knezova Trpimira i Braslava.
85
U ovom razdoblju tog imena nema. Ali zato postoji u izvoru iz XI st. Drugana
(RD, 130) a u jednoj povelji iz 1270, takoer na latinskom jeziku, nailazimo na ime
Drugan (RjA II, Zagreb, 1884-1886, 798).
86
1 ovo ime nema u tom periodu. Inae Raka je muko ime, a Rako, ime od dragosti mjesto Rakoslav, Radoslav, Radislav, Radisav, Radoica, Radovan (v. RjA XIII,
Zagreb, 1953, 11, 21). U jednoj ispravi iz 1086. imamo ime Rac, a u Supetarskom kartularu Raccana (RD, 144, 135; V. N o v a k - P . S k o k , o. c., 221, 222). U listini iz
1190. nailazimo na ime splitskih graana Jara Raco et Menego Raco (SCD II, Zagreb
1904, 249), a u drugoj iz 1219. na splitskog graanina Racca (SCD III (1905), 171), koga G. N o v a k pretvara u Rada (Povijest Splita I, Split 1957, 531). S t i p i i pie
za imena ove desetorice destinatora kako u istom obliku i u veoma bliskoj varijanti
odgovaraju gotovo sva antroponimima hrvatskog desetog i jedanaestog stoljea, pa je
vrlo teko pretpostaviti da bi neki falsifikator iz vremena postanka ovog prijepisa, tj.
iz 1397. godine bio tako upoznat i linim imenima koja su inae dosta neobina i svojstvena samo ranijem periodu, da ih tako vjeto utka u ovu ispravu. Kako pak veliki
dio ovih imena ne postoji ni u trinaestom ni u etrnaestom stoljeu ovo bi mogao
biti, po miljenju Stipiia ozbiljan doprinos autentinosti osnovnog sadraja isprave (S. A.). to se tie imena Racche on dri da nije iskljueno da to ime treba
shvatiti kao genitiv, pa ime Drugona, koje mu prethodi, ne bi trebalo odvajati zarezom. Prema tome trebalo bi shvatiti da je Drugona sin nekog Racche i u tom bismo sluaju imali samo devet osoba, kako se to u apendiksu izriito navodi (o. c., 85).
87
Ovo ime nalazimo u XI stoljeu u tri navrata, i to 1060, 1073. i 1075. g. (RD, 59,
95, 99). Jedno je svjetovno lice (valjda iz Zadra), a drugo je kapelan.
88
Uope nema toga imena ni u jednoj ispravi iz vremena hrvatskih narodnih vladara, a ni u RjA.
89
Cunabula, arum = lectuli infantium vel loca ubi nascuntur (J. F a c c i o l a t i - E . F o r c e l l i n i - J . F u r l a n e t t i , Lexicon totius latinitatis I. Patavii 1864,
912), kolijevka.

129

lus si sit fide trepidus in nostrorum seruitio successorum. Et quidem dictum

1
est secundum euangelium Christi. Operarius dignus est mercede sua. Ideo
m
que dignus digna reconpensare uolumus munera ne et cum subtrahentibus.
mercedem a iustitia11 arguamur. Judice precipiente in lege ne opus mercenarij quoque moretur apud ipsos usque mane. Qua pro his nominatis uiris nostra regali14 auctoritate90 concedimus habere ac possidere perpetuo que olim
regalis91 erat insula que vocatur durana.92 Item concedimus et donamus agrum93 in Salona iuxta teatrum94 et alium in loco qui vocatur0 potmerie.95 Si
quis96 uidelicetp filiosr aut nepotum uel omnium successorum nostrorum
hane nostram donationem predictis viri uel heredibus eorum subripere conatus fuerit. careat nostra benedictione97 et hereditario suo honore5 iram98
k

L: elegi.
J. S t i p i i : mercede (o. c., 93).
m
L: recompensare.
n
L: iustitia.
"i St: regalis (o. c., 93).
90
Ovakav izraz nema ni jedna isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara. Inae
po Du Cangeu auctoritas znai diploma regis, imperatoris, summi pontificis (V. opirnije C. D. Du G a n g e , o. c. I, Parisiis 1733, 829, 830). U Trpimirovoj i Muncimirovoj
listini nailazimo na izraz auctore (Gl. M. B a r a d a , o.e., 49, 74, 75). U javnim ispravama u Italiji iz X stoljea susreemo na izraze: auctoritas regia (9. VIII 926).
nostram regalem auctoritatem (nov. 928) ili nostra regali auctoritate (17. IV 931)
ili hac nostra regali auctoritate (11. III 1943) il regia quoque auctoritate (24. IV
947) ili konano regia auctoritate (27. V 945) (L. Schiaparelli, I diplomi di Ugo ... 4
49, 80, 193, 195, 246, 252).
91
Tj. kraljevski posjed (imanje, dobro), na kome su proizvodna sredstva bila veim dijelom vladarska (V. M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudalizam, Djeda JA
44, Zagreb 1952, 24).
92
Ovakav naziv imamo samo u ovoj ispravi X stoljea i u onoj privatnoj iz istoga
stoljea, bez naznake godine, koja se nalazi iza ove Kreimirove darovnice u istome
prijepisu od 29. VI 1397. godine. Inae to je Vranjic, o kome emo kasnije neto opirnije govoriti.
93
Izraz agrum nalazi se prvo u ispravi Pinciusa od 9. II 994. te onda u Supetarskom kartularu (RD. 24, 133, 177; V. N o v a k -P. Skok, o. c., 223, 226).
94
U Pinciusovoj listini od 1. VIII 1000. navodi se portam theatri (RD, 29), a onda u XIV stoljeu u prijepisu listine iz 1338. kao theatrum (SCD X. 396).
0
L: que uocatur.
95
J. Podmorje. I o tome emo lokalitetu naknadno neto vie govoriti.
96
Od Si quis . .. dalje poinje sankcija, koju imaju i Trpimirova i Muncimirova
isprava (Gl. M. B a r a d a , o. c., 41, 42, 69), a naravno i druge nae vladarske listine u
XI stoljeu. No nijedna od tih povelja nema ovakvu istu sankciju. No unato tome
S t i p i i kae da ova veoma arhaina sankcija odgovara sasvim ranom razdoblju
hrvatskih vladarskih i privatnih isprava (o. c., 86).
P St: uero (o. c., 93).
r
L: filiorum.
97
Benedictione carere je isto to i benedictione privare, a to znai kazniti (Gl. o
tom C. D. Du Gange, o. c. I, 1105).
s
L samo: honore.
98
Od iram . . . poinje formula proklinjanja. Inae u ispravi Trpimira glasi ovaj
pasus samo: . . . iram Domini Salvatoris . . ., a u Muncimirovoj pak: . . . iram omnipotentis celorum arbitri, Salvatoris mundi incurrat . . . (M. B a r a d a , o. c., 42, 70).
1

130

100

sui factoris" in Currat ac perpetua malidictione atque CCCXVIIII sancto101

1
102
rum patrum dapnacione multentur et cum Juda Schariothe" in inferno
103
remuneretur.
U listini Petra Kreimira iz 1067. (Po iiu iz 1067, a po Rakome iz o. 1062) pie: .. .
supremi incurrat iudicis iram ili u onoj od 1069: . . . incurrat iram super iram futuri
iudicii . . . i u onoj iz iste godine: . . . iram habeat omnipotentis dei, a u drugoj iz o.
1069: . .. incurrat omnipotentis dei maledictionem. U sumnjivoj pak listini od 1072.
pie: . .. pauendi incurrat sumpmi iudicis iram .. ., u Zvonimirovoj ispravi od 9. X
1076. stoji ak: . . . trinum et unum deum iratum habeat.. ., a gotovo isto tako i u
onoj od 1076 8, dok u onoj od 1078. pie: . . . iratum habeat trinum et unum deum .... Ali u onoj drugoj ispravi od 1078. Zvonimir kae: . . . ira omnipotentis dei
ueniat super eum . . ., dok u slijedeoj od 1083. ponavlja ono to je rekao u ispravi od
1078. U sumnjivoj pak povelji od iste 1083. navodi se: . . . iram omnipotentis dei . . .,
dok Stjepan II u listini od 1088/9. kae: . . . trinum et unum deum habeat iratum ..., a u drugoj od 1089: . . . iram dei trini et unus ... (RD, 62, 73, 75, 79, 90, 100,
113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). Dakle, opet, nijedna od ovih isprava nema istu formulu proklinjanja kao to se nalazi u ovoj naoj povelji.
99
Ni jedna isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara nema izraz factor.
s
L: incurrat.
100
Maledictionem ima Trpimirova, a Muncimirova isprava ak maledictionis
vinculo (M. B a r a d a , o. c., 42, 70). U listini Petra Kreimira od 1069. pie maledicitonem accipiat sempiternam ili u drugoj od o. 1069. incurrat omnipotentis dei maledictionem. U Zvonimirovoj povelji od 9. X 1076. stoji . . . et maledictionem . . . ili
u onoj od 1076 8. . . . e t . . . consequntur maledictionem ... ili u drugoj od 16. IV
1078. (sumnjivoj) ... et maledictionem ... ili u treoj od 1078. . . . et maledictionis ... ili u etvrtoj od 1083. ... et habeat maledictionem .. . ili u petoj od iste godine . . . et maledictionem ... U Stjepanovoj povelji od 1088/9. pie: ... e t . . .
consequatur malediccionem ..., a u onoj od 1089. stoji ... et maledictionem . . .
(RD, 73,'79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151).
101
U Trpimirovoj listini pie CCC et octodecim patrum, a u Muncimirovoj
CCC decem et octo patrum (M. B a r a d a , o. c., 42, 70). U ispravi Petra Kreimira
od 1069. pie nee non et trecontorum decem et octo patrum, u Zvonimirovoj od 9. X
1076. CCCX et VIII sanctorum patrum, u drugoj njegovoj listini od 1076 8. et
CCCtorum decem et octo sanctorum, u treoj (sumnjivoj) od 16. IV 1078. CCC et
XVIII patrum et aliorum sanctorum, u etvrtoj od 1078. CCCX et VIII sanctorum
patrum, u petoj od 1083. CCC X et VIII sanctorum patrum, a u estoj od iste godine
(CCC X et VIII) sanctorum patrum. Stjepan II u svojoj povelji od 1088/9. navodi
et CCC torum et XVIII sanctorum patrum i konano u onoj od 1089. (CCCX et
XVIII) sanctorum (patrum) (RD, 75. 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). Naa
pak isprava ima svakako zabunom prepisivaa pisara iz originala ili ranijeg prijepisa
broj: 319, za koji broj naprosto pie S t i p i i da treba biti CCCXVIII, te da ova
formula u raznim varijantama bila je u upotrebi kod nas sve rjee, ali ipak do polovice XII stoljea (o. c., 94, bilj, 37, 86).
' L: deprecatione; St: dampnatione (o. c., 94).
102
Ovakav izraz nema ni jedna od gore navedenih vladarskih isprava.
u
L: Ischariothe.
103
U Trpimirovoj ispravi pie et Juda Iscariote Christi proditore in gehenna baratri muneretur, a u onoj Muncimirovoj et Juda Iscariotem in igne baratri munerentur . . . (B. B a r a d a , o. c., 47, 71). U listini Petra Kreimira iz 1069. (Nin) stoji:
. . . cum Herode, Juda et Simone mago portionem in eternum habiturus et antichristi consorti possessurus, a u onoj od o. 1069. et cum Juda damnetur ad infernum. U
Zvonimirovoj povelji od 9. X 1076. stoji ac cum Juda proditore in inferno damnetur
eterno supplicio, a u onoj sumnjivoj od 16. IV 1078. et cum Juda proditore dampnetur eterno supplicio, u drugoj od 1083. et cum Juda, traditore domini, in inferno perpetualiter trudi mereatur, u sljedeoj pak sa istim datumom et cum Juda traditore
131

104

105

106

107

114

z115

116

117

Acta sunt hec in Castro quod vocatur tignino his palam testi109
110
111
112
113
bus. Bano. Osrigna. Beiemir. luppano ? et fratre eius

Martino. luppano milic9aio luppano dragomiro et Grubinna ric118

119
120
121
122
123
124
car. abbas donatus testis. et Johanes" capellanus. Gregorius?

mereatur in infernum perpetuo damnari, dok u ispravi Stjepana II ima et cum Juda
traditore in inferno mancipetur (RD, 73, 79, 106, 115, 139, 140, 149). U javnim listinama italskih vladara iz 10. stoljea pie ovako: Si quis igitur . . . et cum Juda traditore
in die Juditu extremi dampnatione sortiri . . . (18. III 938) ili . . .anathematis ultius
multatus partem cum Juda traditore in fine extremi examinis habeat. . . (20. III 939)
ili Si quis igitur . .. insuper cum Juda traditore aeterna damnatione mulcetur . . .
(25.1 945) ili Si quis igitur . . . insuper cum Juda et Saphyra in eterno incendio habeat
portionem .. . (8. VIIII 948) ili Si quis ergo . . . et maledictionem Dei suaque genetricis Marie habeat, et cum Juda proditore porcionem in evum percipiat . . . (9. IX 952)
ili konano si aliquis . . . et insuper maledictionem Patris et Filii et Spiritus Sancti incurrat et cum Juda traditore pena persolvat eternam . . . (28. II 961) (L. Schiaparelli, I
diplomi di Ugo . .., 146, 368, 225, 278, 310, 345). Meutim, o ovom izrazu ne kae S t i p i i zaudo i opet nita (o. c., 86).
104
Actum (actio) sadri datum, kada je pravni posao sklopljen, za razliku od date,
kada je isprava koja sadri taj pravni posao izdana. U starije vrijeme mogle su u jednoj ispravi biti i dvije date, a poslije je samo je dana data, koja sadri datum i actum
(M. B a r a d a , o.e., 47). I dok sve vladarske listine od Trpimira do prve polovice XI
stoljea imaju Actum, ona isprava Petra Kreimira, izdana u Ninu o. 1069, ima Acta. Nadalje Acta ima i Zvonimirova listina od 9. X 1076. kao i ona sumnjiva njegova
isprava od 16. IV 1078, dok u onoj povelji istoga vladara od 1078. pie ak Hacta kao
i u onoj drugoj od 1083, a u onoj prevedenoj iz talijanskog na latinski od iste godine
stoji ponovno Acta (RD, 79, 106, 115, 117, 139 140). Prema tome ovaj izraz (Acta) nije
nita neobian za doba hrvatskih narodnih vladara.
v
L: hec.
105
Jo Konstantin VII Porfirogenet upotrebljava prvi za nae gradove rijei (RD, 400, 401), tj. castra ili castrum, to znai urbs. Po Du Cangeu castra zovu
srednjovjekovni pisci gradove (urbes), que Civitatis, id est. Episcopatus, jus non habebant (C. D. Du G a n g e , o. c. II, 398). Meutim, Du Gange dalje kae da je gotovo u
svima civitatibus bilo sjedite biskupa, a u Castris pak paucas reperiri, unde
factum est, ut quidam Civitates dixerunt Episcopatus et castra urbes Episcopatu destitutas ut laudatus Scriptor Vitae S. Medardi: non idem tarnen sunt Episcopatus et Civitasvneque Castrum semper excludat Episcopatum (o. c. II, 398). To potvruje i Porfirogehet, koji naziva j Dubrovnik i Kotor, Osor i Rab i Nin (jo u 9. st. su
biskupije) kao LSkradin i Split i Krk (Gl. RD, 401404). Svi ovi gradovi veinom imaju
biskupe ve u IX stoljeu a i prije, a neki pak poetkom X stoljea.
106
Konstantin Porfirogenet navodi u pokrtenoj Hrvatskoj nekoliko castra (), a meu ovima je i (RD, 400), tj. Knin, koji se tada prvi put u jednom
stranom izvoru srednjega vijeka spominje, a neto prije toga jo u ovoj naoj ispravi
pod imenom Tignino. S t i p i i kae da izraz in Castro Tignino predstavlja
najstariji spomen Knina u naim izvorima, te da naziv castrum u doba narodnih
vladara imaju jo Trogir, ibenik i Biograd (o. c., 87).
107
U Muncimirovoj ispravi stoji horum palam. Za horum kae M. B a r a d a
da je vulgarizam umjesto his (o. c., 74, bilj, 1). U listini Petra Kreimira (1067) ima
his coram, u onoj od 1069. pie et coram his, a u drugoj pak od o. 1069. in presentia horum. U Zvonimirovoj povelji od 9. X 1076. nalazimo opet in presencia horum,
u onoj od 1076 8. coram, u sumnjivoj od 16. IV 1078. ante noticiam horum, a tako i u drugoj od 1078, u treoj od 1083. pie hec ante presenciam huiusmodi, a u etvrtoj od iste godine hec in presencia horum. U ispravi Stjepana II od 1088/9. pie
ante noticiam horum, a u drugoj njegovoj listini od 1089. in presencia horum (RD,
62, 75, 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151).
108
U Trpimirovoj listini stoji et testium notitia, a u Muncimirovoj testibus
consentibus et atque subscribentibus (M. B a r a d a , o. c., 48, 74). U ispravi Petra
Kreimira (1067) pie testibus, a tako i u onoj od 1066. i 1069. No u onoj od o. 1069.
nalazimo testium, a u Zvonimirovoj od 9. X 1076. ak servorum dei . . . nec non co-

mitum et baronum, u drugoj od 1076 8. testibus, u treoj sumnjivoj od 16. IV

1078. testium, tako i u onoj etvrtoj od 1078. kao i petoj od 1083. i od istoga datuma
u onoj sumnjivoj. U prvoj listini Stjepana II od 1088/9. pie testimoniorum, a u onoj
drugoj od 1089. testium (RD, 62, 67, 75, 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). U
javnim ispravam italskih vladara iz X stoljea nalazimo na izraz testibusque (Gl. L.
S c h i a p a r e l l i , I diplomi di Ugo ..., 54 (28. II 928), 235 (13. IV 945).
109
1 u Trpimirovoj i Muncimirovoj ispravi iza neke formule potpisana su oba ova
vladara, onda upani i drugi (M. B a r a d a , o. c., 48 55, 74 79). Meutim, u drugim
listinama XI stoljea iza izraza testibus ili testium ili slino slijede naprosto imena sa inovima (Gl. RD, 62, 67, 75, 79, 106, 115, 117, 139, 140, 149, 151), tj. prvo obino
crkvena, a onda svjetovna lica, izuzev tri sluaja, gdje je svjedok u jednoj ispravi prvo
kraljica, a u druge dvije ona i kraljev sin (RD, 117, 139, 140). Inae jedino u listini Petra Kreimira od 1059. kao svjedok na prvom mjestu je ban Goyzo, a iza njega dolaze
drugi (RD, 52). Prema tome potpuno je pravilno, to je ban Ozrinja ovako stavljen kao
svjedok na prvo mjesto u ovom privilegiju Kreimira I.
110
Ovo ime kao Osrina pojavljuje se tek u ispravi Stjepana II (1088/9) i tako se
zove dridski upan (Gl. RD, 149). Zapravo na ban se je zvao Ozrinja. Interesantno je
da za muko ime Ozrinja ima potvrda samo u Deanskoj hrisovulji (v. RjA IX, Zagreb, 1924, 524). Stipii citira takoer onoga Osrinu iz 1089, te kae da kad ne bismo
imali jednom sauvano ime Ozrinja, mogli bismo jednostavno protumaiti da je u jednom predloku krivo bilo proitano to ime (Ozrinja: S. A.), to vie to ima dosta zajednikih slova u jednom i drugom imenu (ban Pribina: S. A.). Moda se tu zaista i krije
ta zabuna zavrava svoje izlaganje o tome imenu S t i p i i (o. c., 87).
111
Ovo ime samo se ovdje spominje i nigdje vie. Jedino imamo 1029. ime Bolemir, iupanus nonensis i o. 1085-95. pak Bolemiri (RD, 38, 172). J. S t i p i i u
tekstu ove povelje donaa to ime kao Velemir i stavlja mu naziv upan (o. c., 94, 87),
to mu ta isprava ne daje!
112
Ovakva ablativna forma je i u Trpimirovoj ispravi, a u Muncimirovoj kao zuppano (V. M. B a r a d a , o. c., 51, 52, 75-79). U listini Petra Kreimira od 1059. pie
iuppano, u onoj od 1067. iupanus, a tako i u onoj od 1069. U sumnjivoj povelji Zvonimira od 12. III 1077. opet imamo iuppano, u onoj drugoj od 16. IV 1078. (takoer
sumnjivoj) iupani kao i u onoj treoj od 1078. (RD, 52, 62, 73, 74, 111, 115, 117) i vie
nigdje.
113
Ovakvo ime ima samo naa isprava.
114
Ovo je ime uobiajeno u ispravama hrvatskih narodnih vladara od 9. do gotovo kraja XI stoljea (V. RD, 520-index).
z
L: Milicsaio.
115
Ni ovog imena nema ni u jednoj naoj listini. Moda je Milisav (V. RjA VI, Zagreb 1904- 1910, 674, 675) ili Miliaj.
116
Ovo ime se navodi u evanelistaru u Cividalu kao Dragamer, koje Raki
stavlja u razdoblje od 850 896. g. (RD, 385, 505). Samo pak ime Dragomir imamo u
ispravi Petra Kreimira od 1069, i to je lice cetinski upan (RD, 74).
U7
G1. bilj.87.
z
L: ricsar.
118
Du Cange pie ovo: Ritteri, Germanis, Ritteros, Milites, nostris Chevaliers,
Equestri cingulo donati i kae da ih navode Annales Bojorum kao Ritteros (o. c. I,
1401). Po svoj prilici ovaj izraz dolazi dakle od rijei: Ritteri, njem. Ritter, koja na poljskom glasi: rycerz (V. J. B o o c h - A r k o s s y , Nowy dokladny slownik polsko-niemieckii niemiecko-polskill, Leipzig6 1872, 527), na ruskom: ricar (VI. D a l j , Tolkovi
slovar ivago velikorusskogp jazika IV. S. Peterburg Moskva 1882, 119; S. I. O e g o v , Slovar russkogo jazika, Moskva2 1952, 636; Slovar russkogo jazika, Akademija
Nauk SSSR, Moskva 1959), na ekom: rytif (Fr. T r a v n i e k , Slovnikjazyka eskeho, Praha4 1952, 1358), na bugarskom: ricar (A. D o r i t s c h , Deutsch-bulgarisches

108

132

133

a1125

126

127

pot iuph.
huius rei introductor fuit. Ego prestantius episcopus belgradensis128 iussu domini mei regis.129 Ad memoriam posterorum hane do130
131
132
nacionis cartulam scripsi et testis um.

Wrterbuch, Leipzig7 1943, 362), a na makedonskom je manje u upotrebi ricar, a vie riter.
119
Abbas, praefectus monasterii (V. C. D. Du C a n g e , o. c. I. 17).
120
U ispravama iz doba hrvatskih narodnih vladara ne pojavljuje se nigdje ovo
ime. Samo imamo Donata, zadarskog biskupa, koga pod 805. imenuju Einhardovi anali (RD, 310). Meutim J. S t i p i i u pogledu Donata ak zakljuuje, u vezi nekih hipoteza, da bi se u ovom sluaju moglo raditi samo o opatu samostana u Riinicama u
uvali potoka Rupotine (o. c., 87, 88)
121
U Trpimirovoj ispravi iza ovoga kneza, kada su nabrajani njegovi dvorjani, oni
imaju svaki na kraju dopis testis, jer nema naprijed naveden izraz testibus. No tako nije i u Muncimirovoj listini, gdje nema uope taj izraz (V. M. B a r a d a , o. c.,
51 54, 75 79), iako F. R a k i stavlja iza svakog imena slubenika ovoga vladara u
zagradu testis kao da bi to ovako moralo tako biti (V. RD, 16). I isprava Petra Kreimira od 1059. ima navedene svjedoke, kao i u Trpimirovoj listini. Isto tako zaudo ima
i ona njegova od 1067. (Nin), iako je naznaen izraz testibus. Naime unato toga iza
svakog imena stoji testis (ili ak i testes) ili iza vie njih testes. Takoer i druga
isprava Petra Kreimira od 1069. (Nin), poslije nomina testium dodaje iza svakoga
imena jo testis. Ali zato ne i one slijedee listine iz 1069. i o. 1069. Naime ovdje poslije testium naznaena su samo imena pojedinaca i njihove asti. U Zvonimirovoj
povelji od 8. X 1076. pak iza horum seruorum stoje samo imena pojedinih linosti s
naznakom njihove asti, a u onoj od 1076 8. poslije testibus slijede imena pojedinaca i njihove titule. Tako i u onoj sumnjivoj od 16. IV 1078. i drugoj od 1078, te treoj
i etvrtoj od 1083. Takoer je tako i u ispravi Stjepana II od 1088/9. i onoj slijedeoj
od 1089. (RD, 52, 62, 73-75, 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). Jedino dakle u
ovom naem privilegiju iza testibus naznaena su dodue imena pojedinaca i njihove asti, ali kod dvojice stoji ipak i testis. U javnoj listini italskog kralja Uga od 28.
II 929. iza testibusque navode se takoer poslije imena trojice pojedinaca i testes
ili testis. ali zato ipak iza veine ne (V. L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di Ugo...,
54). S t i nH-Gizaesi da formula validacije sa samim nabrajanjem svjedoka ve je
sasvim uobiajena u ispravama Petra Kreimira, pa je mogla biti i prije njega (o. c.
89).
* L: Joannes.
122
Ovo ime je brojno u svim naim ispravama iz navedenog doba.
123
O znaenju te rijei v. M. B a r a d a , o. c., 54, bilj. 3.
L: Gregorio.
124
1 ovo ime susreemo esto u naim listinama iz perioda hrvatskih narodnih
vladara.
al
L: Podiuph.
125
Tj. podup. Ovaj izraz javlja se u naim dosada poznatim i tampanim izvorima prvi put u ispravi Petra Kreimira od 1059. kao postiupo, o. 1069. kao podiuppi, a onda 1076. opet postiuppo, 1080. kao podsuppum, te ponovno o. 1085 95.
kao postiuppo ili postiuppi (RD, 59, 79, 110, 132, 162, 164, 166, 172, 173).
126
U ispravi Zvonimira od 1076 8. (Knin) prvi put se spominje u izvorima koje je
publicirao Raki rije interoductor u osobi Jakova ducem Marianorum, a onda u
listini kralja Stjepana II od 1089. imamo ovu rije u vezi s osobom nekoga Ivana sina
Bratorada (RD, 113, 151). Inae ova rije znai lice, koje uvodi u posjed nekoga. Interesantno je da ovaj izraz nema Du Cange. Inae spominjanje introductora, a i prije
riksara u ovoj povelji S t i p i i se pita emu bi neki falsifikator unosio u ispravu ova dva izraza, kad mu to ni u kojem sluaju nije potrebno da potkrijepi istinitost svoje iskonstruirane isprave (o. c., 87).

134

127

Na ovo ime nailazimo u naim ispravama X i XI stoljea. Tako imamo u listini

od 918. Prestantius tribunus Jaderae zatim u onoj lanoj ispravi Pinciusa od 1000.
stoji Prestancii de Glinbaz, a u onima od 1030. i o. 1032. imamo Prestancija, splitskog priora. God. 1034. i 1036, opet se navodi jedan zadarski prior s istim imenom, a
tako i o. 1067. g. Brat zadarskog priora Maja bio je zadarski biskup Prestancius, koga
nalazimo u ispravama od 1059. te onima od o. 1067. i 1069. g. U Ninu se pak 1072. navodi Prestantius brat Petra comercarius-a. Prvi put nailazimo na biogradskog biskupa
istoga imena u ispravama od 1075. (Split), 8. II 1076. i jo dvjema od 1076. Kao biogradski graanin se javlja neki Prestantius u dvije listine od 1076. i on je valjda identian s onim licem iz isprave o. 1076 8. i 1085 95. g. Isto tako imamo i u izvorima iz
1085 95. nekoga Prestantiusa kao katelana u Tkonu, a o. 1091. nailazimo na zadarskog graanina s istim imenom (RD, 19, 29, 39, 40, 42-44, 71, 176, 93, 54, 99, 102,
106-8, 102, 103, 161, 163, 166, 167, 172, 174, 155). S t i p i i smatra jednim od najteih pitanja ove isprave, kada se govori o pisaru ove isprave biogradskom biskupu
Prestanciju. No on se vie bavi Biogradom kao kastrumom i biskupijom, te na kraju
ipak kae da dodue, mi nalazimo biogradskog biskupa imenom Prestancije mnogo
kasnije, ali to ime je u ovo doba veoma esto du cijele dalmatinske obale (o. c., 88,
89).
128
Prvi biogradski po dosada poznatim tampanim izvorima bio bi biskup Teodosije, koji se navodi 1059, a onda 1065. i konano 1075. (V. RD, 51, 52, 54, 65, 168, 210).
Iza njega imamo ve navedenog Prestancija. B a r a d a pie da je biogradska biskupija osnovana 50-tih godina XI stoljea. Od biskupa on spominje Teodozija (1060), Dabra (1066), Prestancija (1075) i Bona (1095), citirajui za to Farlatijev Illyricum Sacrum. IV, 129 (Hrvatska Enciklopedija II, Zagreb, 1941, 573). M. e p e r pak pie da
je biogradska biskupija osnovana sredinom XI stoljea i postojala je oko 70 godina
(Enciklopedija Jugoslavije l, 569). Meutim mi vidimo da je jedan Prestancije bio biogradski biskup ve 950. godine, to se sasma kosi s miljenjem Farlatija i ove dvojice.
129
U Trpimirovoj ispravi stoji: preceptione domini mei ducis memorati, a u Muncimirovoj: dicti ducis, precipiente mihi domino meo Muncimiro .. . (M. Barada, o. c.,
55, 82). Meutim u ispravi Petra Kreimira od 1067. (Nin) pie: iussu domini regis, u
drugoj od 1069. (Nin) iussu et uoluntate predicti domini mei regis, u treoj iz o.
1069. de mandato predicti regis, dornini mei. U Zvonimirovoj, pak, od 1078. stoji
iussu domini mei regis (RD, 63, 74, 79, 118). Dakle isto kao i u ovoj naoj listini. U
drugoj Zvonimirovoj ispravi od 1083. pie ak iussione regali, a u treoj s istim datumom iussu ipsius, dok u Stjepanovoj od 1088/9. hec iussu eius (RD, 139, 140, 151).
Medu javnim ispravama u Italiji iz X stoljea nailazimo na jednu od 27. V 960, gdje
stoji Amicus diaconus iussu regis recognovi ...(L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di
Ugo..., 342).
130
... donationis cartulam znai darovnica, isprava u diplomatikom smislu.
U Muncimirovoj ispravi stoji ovako: ... huius donationis cartula. (M. B a r a d a ,
o. c., 75, bilj, 3, 74), a i u X i XI stoljeu u naim listinama imamo izraz cartula (V.
RD, 498-index). U javnim ispravama italskih vladara nailazimo na per cartulam donationis, cartulam unam donacionis, per presentem cartulam donacionis, cartulam donacionis mee ili meam donacionis cartulam (L. S c h i a p a r e l l i , I diplomi di Ugo e di Lotaro..., 229 (11. III 945), 233-235 (13. IV 945).
131
Sa scripsi svrava formula subskripcije. Ovaj diplomatski izraz je jo od
predjustinijanskog vremena (M. B a r a d a , o. c., 55, 56). Inae u ispravi Petra Kreimira od 1067. (Nin) pie manu mei scripsi i time svrava listina. U onoj od 1069. ima
scripsi er confirmavi feliciter, u drugoj iz o. 1069. scripsi et testis um, u treoj od
1070. (Nin) samo manu mei scripsi. U Zvonimirovoj pak od 1076 8. stoji scripsi et
um testis ibidem, u onoj od 1083. zavrava na scripsi, a tako i u onoj sumnjivoj od
1083, dok u Stjepanovoj povelji od 1089, pie scripsi et testis um (RD, 63, 74, 79, 80,
113, 139, 140, 151).
132
Ovaj izraz nema u ovakvom poretku rijei nijedna naa vladarska isprava iz XI
stoljea, nego jedino ovako: et testis adfui ili pa et um testis ibidem (RD, 79, 113).
No zato je interesantno da u listini splitskog nadbiskupa Lovre (1069, Split) upravo
onako kao u naoj ispravi pie et testis um, a u ostalim et testis adfui (RD, 78,
120, 121, 143), to je ipak otprilike slino.

135

3.

Na osnovu izloenoga moemo slijedee rei:

Na prijepis pergamene od 1397, u kojoj se nalazi i Kreimirov privilegij, samo se malo i na nekoliko mjesta razlikuje od Luciusova prijepisa sauvanog u njegovoj ostavtini.
On je ovu darovnicu od 950. samo usput spomenuo u svome De Regno,133 a njen prijepis nije uope iskoristio u vezi sa svojim historijskim djelima kao ni Farlati, koji za razliku od ovoga prvoga nije uope zapazio Kreimirovu darovnicu u navedenoj pergameni. Tkali je pak prvi upozorio na
Luciusovu ostavtinu, gdje je i pronaao kopiju tog Kreimirovog privilegija.
Svakako je injenica da se ta kraljevska darovnica nalazila u vrlo starom kartularu ili katastiku, koji je mnogo stariji od onoga prepisa Lukana
Bertanija. Nadalje, taj tzv. matini kartular je postojao 1333,1338. i 1397. godine i iz njega su direktno uzeti razni prijepisi listina, a medu njima i taj naega privilegija.
Najstariji je dakle dosada sauvam prijepis Kreimirove isprave iz 1397.
godine, a tek onda onaj u Luciusovoj ostavtini, i vie nigdje drugdje ga ne
nalazimo.
Za ovaj privilegij moemo slobodno rei da je to jedina makar i u prijepisu sauvana javna isprava s hrvatskog teritorija iz X stoljea. Nadalje da
ovakva vrst karte uiva kao i u IX tako i u X stoljeu punu vrijednost.134
Iako nemamo original Kreimirova privilegija, koji je propao poput tolikih drugih naih vladarskih isprava, to ne znai da ova listina, sauvana u
prijepisu navedenog kartulara, tj. na pergameni iz 1937, nije autentina. Naime, za diplomatiku su jednako vrijedni ovjerovljeni i neovjerovljeni prijepisi, a isto tako fisartulari, koji su tokom vremena postigli veu pravnu vrijednost od starijih originala. Na taj nain originali su postali kao suvini i
135
bespredmetni, i nisu se uvali. Tako je propao i original naeg privilegija
poput onih vladarskih isprava iz IX stoljea. On se je sauvao jedino u prijepisu, tj. u prijepisu prepisa kartulara.
136
Da li je ova listina Kreimira I autentina ili je falsifikat, to nam mo137
gu dokazati njene vanjske i unutarnje karakteristike.

Budui da nemamo original, otpada vanjska diplomatika karakteristika. Kako se radi o prijepisu ovog privilegija, prisiljeni smo da uzmemo u razmatranje samo njegove unutarnje karakteristike, tj. diplomatike formule i
izraze te materijalnu stranu isprave (datiranje, pojedine osobe, fakta i td.).
Naime ba diplomatike formule Kreimirove isprave jasno nas upuuju na njenu autentinost. To je u prvom redu invokacija (In Nomine
san(c)te et indiuidue Trinitatis, koja se upotrebljava u X stoljeu u Italiji, a
u nas i u XI stoljeu. Nadalje, formula datiranja je ovako u upotrebi u istom
stoljeu i u Italiji i u Njemakoj, a poneto i u nas i u XI stoljeu. No u ovoj
dataciji ipak neto nije u redu. Naime, godina je 950, a indikcija je 12 i
to se jedno sa drugim nikako ne slae. Pa ipak, to odudaranje niim ne dokazuje da je ova isprava sumnjiva, jer preteno je obiaj da se takav privilegij
ili isprava datira po godini koja je u njoj navedena, a ne po indikciji, koja ne
odgovara naznaenoj godini u izvjesnom dokumentu.138
Drugim rijeima, veinom ostaje godina onakva kakva je u listini. No
ima sluajeva kada s obzirom na neke injenice pojedini izdava isprava mijenja u tim izvorima godinu prema indikciji, koja je u njima napisana,139 a
nekada se ak izmjenjuje proizvoljno godina, iako ni indikacija ne odgovara
novoj godini, koju je takav izdava sam naznaio.140 Prema tome, naa 950.
godina svakako ostaje, iako joj ne odgovara indikcija, koja je sigurno zabunom ili neznanjem ili nepanjom prepisivaa ovako napisana,141 za to imamo nekoliko slinih primjera.
to se tie intitulacije ove isprave, ona je u ovakvoj ili slinoj formi esto u uporabi u naim vladarskim listinama XI stoljea. Meutim za cijeli period hrvatskih narodnih vladara, ovakav navod obiljeavanja godina vladanja kod nas je jedinstven sluaj, dok je u Italiji i Njemakoj to ve tada
sasma uhodano i naravno. Isto tako je ovakva vrst sankcije Kreimirove povelje sasma uobiajena u naim javnim ispravama IX i XI stoljea, kao i tzv.
Actum (actio) te koroboracija sa subskripcijom. Samo u ovoj naoj listini
nema signum, tj. znaka kria ispred imena kao to to ima u Trpimirovoj i
142
Muncimirovoj ispravi i u onoj listini Petra Kreimira od 1069, ali zato je u
drugima iz toga stoljea isto kao i u naem privilegiju.
to nije Kreimir kao vladar i kao izdava listine potpisan na kraju darovnice, kao to su to uinili Trpimir i Muncimir a i Petar Kreimir jedino u

133

M. amalovi, govorei o ovom privilegiju kralja Kreimira i gdje se sada u

prijepisu nalazi, pie da se je Lucius jedini do danas osvrnuo na tu ispravu, iji datum
950. ne spominje. Moda je zapazio da se taj ne poklapa s naznaenom indikcijom i
godinom vladanja kralja Kreimira II zakljuuje a m a l o v i (Isprave iz vremena hrvatskih narodnih vladara u djelu Ivana Luciusa-Lucia, Zbornik.. ., 6, 65).
34
Time otpada navod B a r a d e da iz X st. nemamo sauvane nijedne isprave
sa hrvatskog teritorija i da zato ne moemo nita rei o formi i vrijednosti isprave u
Hrvatskoj X st. (o. c., 8).
135
V. M. B a r a d a , o. c., 13, 14.
136
U vezi s ovom poveljom interesantno je pisanje N. K l a i , kada govori o
mnogobrojnim falsifikatima, onda dodaje da su najvaniji za nas podaci o vladarima, jer ni jedan falsifikat nije iao tako daleko da je izmislio hrvatskoga vladara (S.
A.). Stoga moemo bez ustruavanja upotrijebiti iz darovnica podatke o vladarima jer
oni nisu bili predmet falsificiranja (Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, kolska knjiga, 1971, 354, 355).

136

137
Kada bi se provela onakva analiza diplomatikih forma isprava, kakvu je iznijela N. K l a i u svojoj knjizi Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, ova Kreimirova isprava, koja takoer nije sauvana u originalu, ve unaprijed bi bila osuena da bude falsifikat!
138
V. za potvrdu toga RD, 44, 48, 51, 80, 81, 84, 85, 90-92, 109, 127, 141.
139
V. RD, 17, 26, 27, 46, 48, 49, 144, 159.
140
V. RD, 39, 40, 101, 102, 109, 111.
141
Tj. XII umjesto VIII, to je vrlo lako bilo mogue, kako to ukazuju i s primjerima F. R a k i (Stari priepisi, 145, 155 157) i F. S i i (Prirunik izvora ... I/1,
527). D. M a n d i pak iznosi da pogreaka glede indikcije ima i u izvornim bulama
druge polovice XI stoljea (Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963,
289, bilj. 15).
142
RD, 73, 74.

137

onoj listini od 1069, ne znai nita, jer gotovo nijedna javna isprava iz XI stoljea, izuzev ove Petra Kreimira, nema vladara medu sub scriptiones. No zato ostale nae javne vladarske listine iz istoga stoljea imaju isto ovako poredane po astima i inu svjedoke kao i ovaj privilegij iz 950. godine.
to se tie subskripcije pisara nae listine, njoj nalazimo slinosti takoer u nekim naim javnim i privatnim poveljama iz XI stoljea. Prema dosada ovako izloenom moemo zakljuiti da unutarnji znakovi ovoga privilegija ne podlijeu nikakvoj sumnji sa diplomatikog stanovita. Naime, poznato je da su se listine prije XII stoljea veoma malo sauvale u originalu, a
vie u prijepisima, i to dosta loim. No stupanj vjerodostojnosti kod ovih
prijepisa nije jednak. Ima znakova koji pobuuju sumnju o vjerodostojnosti,
a nekima se ne moe dokazati da se pod prijepisom krije falsifikat. Koji i
kakvi su znakovi potrebni da se to uoi, ne mogu se odrediti opa pravila, jer
sve to izvire iz pojedinih sluajeva, iz pojedinih prijepisa.143
Jedno je jasno da i ova naa listina poput ostalih prije XII stoljea,
koje su sauvane u prijepisu, nije sasma dola do nas u onakvom sastavu kako je glasila u originalu (npr. indikcija itd.), ali to ipak ne umanjuje autentinost.
U pogledu specijalnih diplomatikih izraza nae isprave, zapazit emo
da ih veinom nalazimo i u javnim listinama iz XI stoljea. Tako npr. dei
gratia ima ne samo u naim poveljama XI stoljea nego u poveljama italskih vladara iz X stoljea. To isto vai i za izraz solio. Nadalje se izraz i fideles, testes i donatio provlae kod nas od IX stoljea dalje, dok su
osamljeni izrazi i jedino ovdje (u naem privilegiju) navedeni auctoritas,
benedictione i factor.
Rjee se spominje introductor, i to samo u drugoj polovici XI stoljea. Tada se<esto navpdi i iussu domini regis, koji izraz imamo i u Italiji u
X stoljeu. Izra~cartula kod nas je u upotrebi od IX stoljea, a i u ispravama italskih vladara X stoljea, dok scripsi et testis um nema ovako bukvalno napisano nijedna naa javna vladarska isprava (osim one privatne iz
1069. g.); slino, odnosno malo izmijenjeno nailazimo istom u drugoj polovici XI stoljea.
Dakle, i ovi diplomatiki izrazi potvruju autentinost Kreimirova privilegija.144
143

V. F. R a k i, Staripriepisi..., 159.
S t i p i i , iako je naglasio da ova isprava zasluuje veoma preciznu diplomatiku analizu (S. A.), te da za ovakvu analizu treba provesti komparaciju s ostalim ispravama hrvatske vladarske kancelarije, on se pri toj analizi posluio metodom rasparavanja isprave na njene sastavne dijelove (o. c., 79), ali samo djelomino
i nepotpuno, pa je ak postavljao krivo historijske injenice. Zbog toga je shvatljivo
njegovo stalno kolebanje u pogledu njene autentinosti. To se odrazuje u rijeima
eventualni falsifikat i da takva slinost optereuje jednu ispravu u pogledu autentinosti. Nadalje da veliki dio ovih imena ne postoji ni u trinaestom ni u etrnaestom stoljeu i ovo bi mogao biti ozbiljan doprinos autentinosti osnovnog sadraja
isprave, te da bi prigodom reanibulacije 1397. bilo sasvim besmisleno izvriti falsifikat kojima bi se dokazivalo pravo splitske crkve na Vranjic kad ga ona ima sigurno barem ve 1203. I konano, na kraju svoje analize Stipii se sam pita kakav stav da zauzmemo u pogledu njene autentinosti, a prema tome i ujjogledu nje kao historijskog
144

138

U materijalnu stranu ove diplome prvo je ukljueno datiranje, o kome

smo ve govorili. Zatim tu spadaju i pojedine osobe, fakta i slino. I ba ovdje, u jednoj osobi imamo naroiti kamen spoticanja, a to je Prestancije, biogradski biskup, koji se nigdje drugdje ne navodi nego samo tu. No i to bi bilo u redu, da u XI stoljeu nema biogradskog biskupa s istim imenom i da
ne postoji verzija da je biogradska biskupija osnovana u tom istom stoljeu.
Prema tome ovaj bi podatak trebao poneto pokolebati autentinost nae listine. Meutim, kako nemamo nijedan direktni izvor, koji bi nam govorio o osnivanju ove biskupije, samo je pretpostavka da je ona prema njenim
prvim dosada poznatim biskupima, koji se javljaju u objelodanjenim ispravama osnovana u XI stoljeu.
Jedno je tono: da se biogradska biskupija ne spominje na splitskim sinodima X stoljea; ali to ne iskljuuje da se je ona neposredno poslije toga
mogla osnovati145 ili da je onamo prenesena iz Skradina, kako to pretpostavlja i pie ii. Samo, on taj akt ubacuje vrlo kasno, a to u period izmeu
1000. i 1060. godine.146
Prema naoj pretpostavci bi, Prestancije, koji je, kako kae Jireek, omiljeno ime u Sjevernoj Dalmaciji do o. 1250. godine,147 bio Prestancije I, a
onaj, koji se javlja u drugoj polovici XI stoljea Prestancije II.
U pogledu fakata i slino, nema u ovoj ispravi sluajeva koje bi trebalo
navesti pojedinano i karakterizirati. Stoga emo sada odmah prijei na samu historijsku obradu Kreimirova privilegija, iz koga emo dobiti neke sasma nove poglede i uvid u historiju Hrvata za narodnih vladara u prvoj i drugoj polovici X stoljea.
Sredinji je problem u ovoj raspravi pitanje vladavine Kreimira I, i to
napose njenog datiranja, kao i svega onoga to iz toga proizlazi.
U naoj povelji kae se da Kreimir po bojoj milosti kralj Hrvata i
Dalmatinaca (dei gratia croathorum atque dalmatinorum rex) kralj uje 24
godine.148 To bi znailo daje on prvi hrvatski vladar, koji nosi ovakvu titulu,
izvora. On za one prigovore, koje je iznio u pogledu te isprave kae kako nema sumnje ... da optereuju njenu autentinost. No da je Lucius sluei se njome u jednom
jedinom sluaju ... ipak pokazao da joj vjeruje kao historijskom izvoru (o. c., 84 86,
92). To sve ukazuje da se autor ipak nije sasma opredijelio u pogledu njene autentinosti, i to upravo zato to nije proveo po sebi zacrtanu njenu preciznu diplomatiku
analizu!
145
S t i p i i kae da je sasma nepoznato kada je osnovana biogradska biskupija i da bi ta biskupija mogla biti osnovana mnogo prije spomenute isprave (S. A.),
ali mi nemamo izvora koji bi nam to mogli potvrditi. Nadalje, ako hoemo rijeiti
ovu zagonetku, ne preostaje nam drugo nego odbaciti tvrdnju da je biogradska biskupija osnovana tek 1060. godine i pomaknuti njen osnutak za stotinjak godina ranije.
Naime nedostatak vijesti o postojanju biogradske biskupije jo polovicom desetog
stoljea ne znai da ona nije postojala (o. c., 88, 89).
146
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 660.
147
Die Romanen . . . III, Denkschriften . . . XLIX, Wien 1903, 53.
148
S t i p i i prvo ovoga kralja stalno naziva: Mihajlo Kreimir II, koji mu je jedan od najveih hrvatskih vladara, te zato i zastupa staru kronologiju njegova vladanja od 949 969, a za Kreimira I 935 945. Zatim kae da je taj vladar (tj. Mihajlo
Kreimir II) zaista bio na vlasti 950. godine, ali to nije bila dvadeset etvrta godina

139

a ne, kako se dosada dralo, Petar Kreimir. Zapravo, po Tomi Arhidakonu

trebao bi prvi biti Drislav, koji je dobio naslov kralj Dalmacije i Hrvatske,
te su on i njegovi nasljednici tako i nazivani. Naime, oni su od bizantinskih
careva primili znakove kraljevskog dostojanstva i nazivali su se njihovim
eparsima i patricijima. Toma dodaje: oni su imali po nasljeu otaca i
pradjedova njihova porijekla gospodarstvo kraljevine Dalmacije i Hrvatske
(ex successione sue originis patrum et proauorum dominium regni Dalmatiae et Chroatiae).149 Prema Tomi bi, dakle, Drislav bio prvi150 nosilac titule
rex Dalmatiae et Chroatiae tj. rex Chroatorum et Dalmatinorum.151 Da
tome nije tako najbolje pokazuje titulacija Kreimira I,152 koji se prvi ovako
naziva. Njegovi pak pretasnici Trpimir i Muncimir zovu se ili Chroatorum
dux ili dux Chroatorum, a Chroatorum rex ili rex Chroatorum Tomislav, koji ak vri konzulsku ast153 in provincia Chroatorum et Dalmatiarurn finibus. 154
To bi znailo da je tek Kreimiru Prvom uspjelo ujediniti Hrvatsku i
Dalmaciju i prozvati se kraljem Hrvata i Dalmatinaca, po kojima u to doba
Konstantin Porfirogenet naziva Jadran 155 tj. More
Dalmatinaca ili Dalmatinsko more.156
njegova vladanja, te da je on vladao samo 20 godina, a ne 24, kako to navodi naa isprava. Nadalje on historijskim mogunostima pokuava protumaiti ovu nejasnou tako da prihvaa da je Mihajlo Kreimir II doao na vlast uz pomo bana Pribine,
koji je ubio njegova prethodnika i takmaca Miroslava. Kako je, po Stipiiu, Mihajlo
Kreimir II smatrao sebe jedinim zakonitim nasljednikom Kreimira I, a Miroslava
uzurpatorom prijestolja, prema tome moemo pretpostaviti da je Mihajlo Kreimir
II smatrao sebe zakonitim vladarom ve 945. godine... Ako je to zaista tako, onda bi
Mihajlo Kreimir II vladao uistinu dvadeset etiri godine, te bi dvadeset etvrta godina njegova vladanja, koja se navodi u datumskoj formuli, padala upravo u 969. godinu, tj. otprilike u posljednju godinu njegova ivota... Tomu moemo dodati i to da
XII indikcija, koja se nalazi u datumu odgovara upravo 969. godini i da ovo podudaranje u naem sluaju ne treba zapostaviti. I na kraju Stipii zakljuuje da iz ove
analize datuma i pokuaja rjeenja nagomilane problematike slijedilo bi da godina postanka isprave moe biti samo 969. (o. c., 92, 80, 81).
149
Thomas Archiadiaconus, Historia Salonitana, Scriptores III, MSHSHM XXIV,
Zagrabiae 1894, 38, 39.
150
Netono je Siievo pobijanje Tome, koji toboe kae da je Drislav bio prvi
kralj hrvatski (F. i i , Prirunik izvora... 1/1,212, bilj. 1), jer Toma Arhidakon
uope tako ne pie, a to je velika razlika!
151
V. o tome odvojeno miljenje od ostalih povjesniara N. K l a i (Povijest
Hrvata..., 322, 323).
152
F a r l a t i pie ovako: Thomas Archidiaconus docet neminem Ducum Chroabatiae Regis titulum usurpasse ante Dirsislavum, qui decimo saeculo floruit. Sed in
archivio Monachorum S. Chrisogoni Jadrensis extat Diploma, in quo Chresimirus primus Major dictus, et proavus Cresimiri tertii, regio nomine donatur. Vereor autem, ut
Cresimirus primus sive Dux, sive Rex cum Joannis VIII. Pontificatu Spalatensi componui possit, et huic praeponendum censeo Muncimirum II filium Tirpimiri secundi, si
vera sunt, que Dandulus scripsit (o. c. I, Venetiis 1751, 341).
153
V. o tome negativno, ali interesantno miljenje N. K l a i (Povijest Hrvata...,
292 i bilj. 69-76).
154
RD, 5, 15, 188, 189, 187.
155
RD, 346.
156
Poznat je i naziv kralja Petra Kreimira za to isto more u njegovoj uvenoj povelji od 1069. in nostro dalmatico mari (RD, 73). tj. u naem dalmatinskom moru

140

Samo, pitanje je kada je dolo do ovoga ujedinjenja, a to je eto ba povezano s godinama vladanja navedenog vladara.
Kako je Kreimir I 950. kraljevao 24 godine, znai da je naslijedio svoga
oca na prijestolju 926. godine.157
Tko mu je bio otac, znamo iz Konstantina Porfirogeneta. Naime ovaj
car-pisac kae da mu se je otac zvao ,158 tj. Trpimir (II).159 Ovdje
treba da navedemo da Trpimirovo vladanje stavlja Vj. Klai
o. 930-0. 945,160 ii o. 928-935?,m M. Barada o. 928-O. 935,162 VI.
Babi ne samo da to ne datira nego ak vrlo neobino pie da o vladanju
prva dva Tomislavljeva nasljednika, Kreimira li Trpimira II (!S. A.), nisu
poznate nikakve pojedinosti..., 163 dok N. Klai stavlja staro datiranje vladavine Kreimira I (o. 935-945) i Miroslava (945-945).164 U najnovije pak
ili Jadranu. Cistercita pak Gunter, kada pria u svome spisu kako je pao Zadar i Carigrad, kae za ovo more i ... mare Adriaticum, quod et ipsum Dalmaticum (S. A.) appellatur, te dalje tumai postanak toga naziva (Guntheri Cistercitensis Historia captae a Latinis Constantinopolis, J. P. Migne, PL 212, Parisiis 1855, 232, 233, 235, 238).
157
Otac mu se je, po Konstantinu Porfirogenetu, zvao Trpimir (II) i on s Tomislavom nije sin Muncimira, kako to pie ii i M a n d i (Rasprave..., 351, 367), koji je
ak prihvatio falsificirani zapis (trokovnik), toboe iz Britanskog muzeja u Londonu, dra Ch. F. A r e n s a (Vaan prilog starohrvatskoj povijesti, Hrvatska revija 13,
Zagreb 1940. 595), uinjen po nagovoru pok. dra Drislava voba, gdje se pored kralja
Trpimira navode i Petar i astimir, sinovi anonimnog nedavno preminulog kralja
(D. M a n d i , o. c. 343-345, 350), to je zbilja nonsens!
158
Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio. Greek edited Gy
Moravcsik, Budapest 1949, 148.
159
Vj. K l a i analizirajui 31. glavu DAI-a, gdje Porfirogenet spominje poslije arhonta Porge: arhonta Trpimira, oca arhonta Kreimira, nadalje arhonta Kreimira i
sina mu Miroslava, kae da se dosad nije moglo ustanoviti u koje oni stoljee spadaju,
da li u IX ili u X, jer ih historici meu i u jedno i u drugo stoljee tamo poam od Luciusa. Nadalje pie kako su od ova etiri arhonta (izuzev Porgu) uinili tri, no i to im nije pomoglo, jer su morali stvoriti skroz fantastinog arhonta Trpimira II, da bude djed ubijenome arhontu Miroslavu. Stoga on smatra da se cijeli ovaj vor moe lako rijeiti hipotezom, da je Konstantin imao na umu dva Kreimira, te da je jedan
Kreimir s ocem Trpimirom ivio u IX stoljeu, a drugi Kreimir sa sinom Miroslavom u prvoj polovici X stoljea. Da je ova hipoteza posve opravdana, Klai kae da to
dokazuje i letimina analiza Konstantinovog kazivanja u 31. glavi, gdje je on poredao
svoje biljeke kronoloki od najstarijih vremena do svojega doba. U dokaz toga Klai
iz cijele ove glave iznosi 8 biljeaka, koje toboe po njemu teku kronolokim redom i
zavrava onim to je ve rekao u pogledu tih vladara, dodajui da je Kreimir uope
ime, koje se za narodnih vladara kroz tri stoljea vie puta ponavlja (Prilozi hrvatskoj historiji za narodnih vladara, Zbornik kralja Tomislava, Posebna djela XVII, Zagreb 1925, 212 214). Meutim ako se detaljnije analizira ova glava (31), onda se vidi
da to nije tako i da se Porfirogenet ovdje ne dri onakvog kronolokog reda, kako je
Klai iskonstruirao, te da Trpimir (II) svakako spada u X stoljee i on je otac Kreimira I, a djed Miroslava!
UD Povijggt Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea I, Zagreb
1899, 85.
161
Povijest Hrvata..., 430, 431.
162
M. B a r a d a L . K a t i J. i d a k , Hrvatska poviest za VIII razred srednjih kola I, Zagreb 1943, 48.
163
Istorija naroda Jugoslavije I, Beograd 1953. (ir.), 185.
164
Izvori za hrvatsku povijest I, Zagreb 1955, 35, 39. Iako je N. K l a i , kada je pisala svoju Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, morala biti upoznata s onom

141

vrijeme B. Ferjani ide tako daleko komentirajui Porfirogeneta da smatra

Klaievo izlaganje iz 1925. najvjerojatnijom pretpostavkom. Naime, po Klaievom miljenju kada car pisac kae da je Trpimir otac Kreimira, onda je
to vladar iz sredine IX stoljea, a kada govori o samom Kreimiru i njegovu
sinu Miroslavu, da je to vladar iz druge etvrtine X stoljea.165
Ovakva vrst proizvoljnog kombiniranja, naravno, otpada sama od sebe.
I dok ii pie isprva (1914) da misli da je Trpimir budi sin TomislavIjev budi brat njegov, nosei tako ime pradjedovo, odnosno djedovo, te na
istoj strani svoje radnje u biljeci 2 dodaje kako mu izgleda kao da je Trpimir prije Tomislavov brat, nego li sin,166 11 godina kasnije (1925) pie da je
on Tomislavov jamano mladi brat 167 ili moda strievi, a prema tome
na to nas upuuje ve i ime unuk istoimenog hrvatskog kneza iz sredine IX stoljea.168 Meutim, Barada mu ne odreuje srodstvo, ve naprosto
kae da je naslijedio Tomislava.169
Prije nego ita unaprijed kaemo, pogledajmo to pie Konstantin VII
Porfirogenet o arhontima ili vladarima Hrvata, Srba, Zahumljana, Travunjana, Konavljana, Dukljana i Neretljana (Pagana). On prvo opisuje kako je Vasilije I (867 886) na molbu poslanika ovih plemena poslao svoje sveenike,
koji su ih pokrstili. Zatim izriito kae da im je po pokrtenju dao one arhonte, koje su htjeli i izabrali od roda koji su najvie tovali i volili.170 I otada do danas navodi dalje, njihovi arhonti su od istih rodova i ne od drugoga.171
To znai da su svi ovi, kako je to ve dobro uoio ii,172 imali vladara
iz istih dinastija koje su dole na arhontsku vlast u doba Vasilija I. Prema tome i Hrvati su imali za vlade Konstantina Porfirogeneta svoje kraljeve iz
one iste-dinastije koja je zapoela da vlada u toj zemlji od Konstantinovog
djeda Vasilija.
Meutim, izgleda da se je tu, s obzirom na druge izvore koji se odnose
na Hrvatsku, Konstantin VII ipak malo prebacio, te emo preko toga prijei
poveljom Kreimira I, objavljenom 1967. i 1969. godine, ona ostaje pri svome starom
datiranju hrv. narodnih vladara iza Tomislava i Mihajla Kreimira II iz 1955. (v. Povijest Hrvata..., 312).
165
Vizintinski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, SAN. Posebna izdanja
CCCXXIII, Vizantoloki institut knj. 7, Beograd 1959, 43, bilj. 122, 45, bilj. 138.
166
Genealoki prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji, Vjesnik Hrvatskoga arheolokoga drutva NS XIII, Zagreb 1914, 60.
167
1 D. Mandi smatra Trpimira II, iju vladavinu stavlja u razdoblje od o.
929 o. 935, sinom kneza Mutimira, a za mlaeg brata Tomislava (D. M a n d i , o. c.,
351).
168
Povijest Hrvata..., 431, 432.
169
M. B a r a d a - L. K a t i -J. Sidak, o. c. I. 48.
170
Meutim u biografiji svoga djeda Vasilija, koju je napisao Porfirogenet o. 950.
g., stoji da je ovaj vladar po pokrtenju Hrvatima i Srbima postavljao za arhonte one
koje oni sami sebi izaberu iz redova svojih suplemenika (Vizantiski izvori... II, 5, 80).
171
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 124, 126; F. Raki, Documenta..., 370, 31;
Za prijevod toga pasusa v. F. ii, Genealoki prilozi..., 59, 60.
172
Genealoki prilozi..., 59, 60.
142

s konstatacijom da su lanovi hrvatske vladarske kue i za njegova doba iz

iste dinastije, koja je bila i krajem IX stoljea.
Isto tako, ne moemo se sloiti sa iiem da su Tomislav i Trpimir II sinovi Muncimira, kao ni sa datiranjem njihove vladavine, jer se to nikako ne
slae s podatkom iz nae isprave.

Mi znademo da Toma Arhidakon spominje Tomislava kao kneza (ducis)

u vezi Ivana, koji je bio splitski nadbiskup 914. godine.173 Nadalje, i papa
Ivan X (914 928), kada pie jedno zajedniko pismo Tomislavu, zahumskom knezu Mihajlu, sveenicima u narodu per Sclauoniam et Dalmatiam,
on ovoga prvoga naziva kraljem Hrvata (regi Chroatorum).174
Samo je jedno pitanje iz koje je godine to pismo i kada je onaj prvi
crkveni sabor u Splitu odran?
Po naem miljenju, svakako nije Tomislav vladao sve do 928. ili ak do
neto poslije te godine, kako to ii smatra,175 dok Barada stavlja njegovu
smrt o. 928,176 ime prihvaa ono to je ii pisao u svojoj Povijesti Hrvata 1925.177
Mi pretpostavljamo da je Tomislav zavladao Hrvatskom poetkom 10.
stoljea i da je moda ve o. 920. godine umro. Ako je i priblino tako, onda
kada bi bio onaj crkveni sabor u Splitu, za koji ii tvrdi da je sazvan 925.178
Po naem miljenju taj sinod je mogao biti i mnogo prije, jer uope nije
niim osnaena i dokazana ta datacija od 925. godine. Isto tako je mogao biti
odran i prije 920. godine.
No sve ovo ne znai da mi zasigurno tvrdimo da je ba o. 920. umro Tomislav. Mi ovdje moemo dodati da je on mogao i prije umrijeti, tj. sinod se
je mogao obaviti tamo negdje iza 915. godine, i papino pismo je takoer
moglo biti iz istoga toga vremenskoga razdoblja. Prema tome je Tomislav
postigao kraljevski naslov svakako ve u drugom deceniju 10. stoljea, a ne
925. godine.
Ovakvo deduciranje moglo bi nas odvesti i suvie u irinu u vezi sa Tomislavom, njegovom vladavinom i dogaajima, koji se pripisuju njegovu dobu.
Stoga emo se vratiti na samoga Trpimira II, oca Kreimira I, da mu po
mogunosti dademo mjesto nove datacije u genealogiji hrvatskih narodnih
vladara.
to je bio Trpimir Tomislavu, ne znamo. No ipak ga je naslijedio direktno na prijestolju. To bi znailo da je vladao o. 920. (ili neto ranije) pa priblino sve do 926. godine.

73

Thomas Archidiaconus, o. c., 36.

RD, 189.
Genealoki prilozi..., 58, 87, 88; Povijest Hrvata..., 401, 429, 430.
76
M. B a r a d a - L. K a t i - J. Sidak, o. c. I, 48.
77
O. c., 429.
78
Povijest Hrvata..., 415, 416.
74

75

143

Po tome nisu Zaharija, srpski knez (arhont) i jedan dio Srba prebjegli u
Hrvatsku k Tomislavu, kako to pie Porfirogenet,179 nego su doli k Trpimiru
II. Isto tako, nije Tomislav pobijedio Bugare, koji su napali Hrvatsku, nego
ili Trpimir II ili pak njegov sin Kreimir I.
Za Trpimira II na njegov dvor je doao onaj Martin,180 o kome dosada
nita konkretnije ne znamo i ne moemo da preciznije razjasnimo njegovu
misiju.181 No svakako moemo rei da je za miroljubive vladavine ovoga kralja Hrvatska i dalje snana i na kopnu i na moru, kako to opisuje opet car
Konstantin VII.182
Kada je 926. g. naslijedio Trpimira II njegov sin Kreimir I, on je odmah
bio stavljen pred mnoge dravno-politiko-crkvene probleme, koje je trebao
hitno rjeavati.
Konstantin Porfirogenet pie da je arhont Hrvatske od vlade cara Heraklija podaniki potinjen bizantskom caru. Nadalje kae daje Hrvatska do
arhonta Kreimira mogla podii za ono vrijeme ogromnu vojsku, sastavljenu od konjanitva i pjeadije, a posjedovala je i vrlo snanu mornaricu, koju
su sainjavale sagene i kondure, kako nas takoer o tome isti pisac izvjetava u brojkama. 183
Da li je ovaj hrvatski vladar makar nominalno priznavao vrhovnu bizantinsku vlast kao njegovi preci? Na ovo moemo prije negativno odgovoriti, i
to na osnovu Kreimirove ponosne titule dei gratia Croathorum atque Dalmatinorum rex, koja potvruje i ukazuje na potpunu nezavisnost njegovu i
njegove drave.,
___1 ovaj* je vladar unato takvoj snanoj vojnikoj sili, poput svojih prethodnika vodio miroljubivu politiku sa svim okolnim susjedima. Zbog toga
su i za njegove vladavine oni Hrvati, koji su se eljeli baviti trgovinom, i dalje odlazili sagenama i kondurama od grada do grada obilazei Paganiju i
Dalmatinski zaljev ak do Venecije, kako se to lijepo uouje iz djela Kon184
stantina VII.
Dakle, ve i po ovome vidimo da ii nema pravo kada pie da o Trpi185
miru i njegovu sinu i nasljedniku Kreimiru I (o. 935 945) ne znamo ni-

ta vie nego da su oni umjeli hrvatsku dravu odrati na onoj visini i snazi
do koje ju je podigao kralj Tomislav.186
Ve smo prije rekli da sam Porfirogenet pie da je arhont Kreimir sin
arhonta Trpimira. Nadalje, da je Hrvatska imala veliku mo i mnotvo vojske sve do njega i za vrijeme njegove vladavine, a kad je on umro, smanjila
se je kopneno-pomorska snaga u toj zemlji.187
Prije nego to stavimo neke vanije dogaaje u razdoblje Kreimirove
vladavine, potrebno je da utvrdimo barem priblino godine njegova kraljevanja.
Dakle on je sjeo na oevo prijestolje 926; 950. je vladao ve 24 godine.
Kada je prestao vladati, tj. kraljevati, sigurno i odreeno ne znamo, iako ima
za to jedan vrlo kasni i od ovoga doba vrlo daleki podatak. To je tzv. Catalogus 188 ducum et regum Dalmatie et Croatie,189 sastavljen u prvoj polovici
18. stoljea, a pisac bi mu valjda imao biti Isusovac Filip Riceputi. U njemu
pod Reges kae prvo ovo: XVII. Cresimirus L filius Tiscimiri regis Serui^
a patre Bosina et regio titulo donatur circa 929; defuncto Cidomiro socero
Croaciam nouo suo regno adiungit regiamque Salone190 figit 932, vxor Helena basilicarum apud Salonas fundatrix: obiit circa 954.191
S tim katalogom je povezan iz istog vremena spis Pontifices Salonitani
et Spalatenses a quodam Dalmata ex Archivis Romanis collecti, koji je prvi
publicirao D. Farlati. Taj spis on naziva rimskim katalogom, a saznao je
da mu je autor neki ueni Dalmatinac, koji je za svoga boravka u Rimu iz tamonjih Tabularia sakupio imena solinskih ili splitskih biskupa te ih uredio
kronoloki sve do svoga doba. Na to upuuje, kae dalje Farlati, sam naslov
ovoga kataloga, u kojemu ipak nije spomenuto ima autora. Inae ovaj spis
192
see do 1719. godine i u njemu imamo za Kreimira slijedee podatke: Joannes VIII aliis Januarius II Archiepiscopus Spalatensis vicesimus sextus.
Praefuit ab an. 914. usque ad an. c. 940. sedentibus Joanne X. Leone VI. Stephano VII. Joanne XL Leone VII. Stephano VIII. imperante in Oriente Constantino Porphyrogenito cum Romano Lecapeno, regnante in Servia Tisci186

Povijest Hrvata..., 431.

Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
udno je to ii, koji je objelodanio ovaj Catalogus, ni jednom rijeju ne
citira da je i D. Farlati publicirao Series Ducum et Regum Chrobatiae (D. Farlati,
o. c., I, 342, 343), iako se njime sluio ve Fr. B u l i (Izvjetaj o crkvi sv. Marije od
Otoka i nadgrobnom napisu kraljice Jelene, Vjesnik Hrv. arh. drutva NS V, Zagreb
1901, 222, bilj. 14 i 15). Inae ovaj Series navodi 23 hrvatska vladara, a Catalogus
29 (ne 28, kako pie F. Buli, o. c., 222 227). Uz to se Farlatijev Series ne slae sasma s onim Catalogus-om, koji je publicirao ii, i u razdoblju vladara a i nekim navodima. I konano njega je sastavio sam Farlati, kako to navodi ex antiquis monumentis
optimisque scriptoribus... (D. F a r l a t i , o. c. I, 342).
189
Dravni arhiv u Zagrebu 36 D l - X, str. 122 - 124.
190
L. Kati kae da je Solin od IX XII stoljea bio prestolnica hrvatskih narodnih vladara (Solinski mlinovi u prolosti, Starohrvatska prosvjeta HI/2, Zagreb 1952,
218).
191
F. ii, Genealoki prilozi..., 89, 91.
192
D. Farlati, o. c. I, 329, 332-337.
187

179

Constantine Porphyrogenitus, o. c., 158; RD, 390, 391.

180 Barada stavlja pogreno njegov dolazak u Hrvatsku u 931. g. i stvara iz toga
neke neuvjerljive zakljuke (M. Barada L. Kati J. idak, o. c. I, 48). Inae u dodatku Kreimirovoj povelji od 950. g. govori se kako su ona devetorica kraljevih ljudi
dali sagraditi crkvu sv. Martina, sv. Stjepana pape i Djevice Marije u Vranjicu, bogato
je obdarivi. Crkva sv. Martina na tome otoiu postoji i u XIV st., a kasnije joj nestaje traga i arheolozi imaju zadau da je pronau. Svakako ovakva crkvica u ast sv.
Martina ukazuje kako je kult toga sveca cvao u karolinko doba i kako se je rairio i u
nae krajeve (J. Stipii, o. c., 94, 89, 90, 89).
181
Vizantiski izvori... II, 43, bilj. 124.
182
Gl. Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150; RD, 398.
183
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
184
Constantine Porphyrogenitus, o. c,, 150.
185
D. M a n d i stavlja godine vladanja ovoga Kreimira I u razdoblje od o.
939-0. 944. (o. c., 367).
144

188

145

miro, Ducibus in Croatia Michaele, Ciodimiro, aliis Tirpimiro. deinde in eadem Croatia regnante Cresimiro I. Fruntianus IV. Archiepiscopus Spalatensis vicesimus septimus. Praefuit inter annos 940 et 970. sedentibus Stephane
VIII. Martino III. vel Marino II. Agapito II. Joanne XII. Leone VIII. Benedicto V. Joanne XIII. imperantibus in Oriente Constantino Porphyrogenito,
Romano, Nicephoro Phoca, Joanne Zemnisce; regnante in Croatia Cresimiro
I... 193
Nadalje pak isti Farlati u svom djelu pie pod Frontianus archiep. ab
anno 940 ad 970 ovo: ... Qui temporibus illis principa turn in Chrobatis obtinebant, eos nullum sive Archiepiscopo, sive Ecclesiae Spalatensi commodum aut beneficium contulisse reperio. Tamislao in regimen Chrobatiae Cidomirus, huic vero successit Cresimirus nepos, cognomento Major, ut in
Tabulis Dalmaticis appellatur... 194
Buli-Bervaldi donose isjeak ovoga spisa kao prilog F, gdje su i ova dva
podatka. No oni se uope ne osvru na Farlatijev komentar u vezi s Frontianusom. Nadalje pokuavaju nedovoljno uvjerljivo pobiti Farlatijev navod u
pogledu autora rimskoga kataloga, iji se rukopis nalazi pod naslovom
Salonitana et Spalatensia Sacra u Dravnom arhivu u Zagrebu. Naime,
oni dre da je njegov sastavlja ili Riceputi ili Farlati, iako ni Riceputijev rukopis uope ne slii rukopisu autora rimskoga kataloga, a od Farlatija ne
postoji nijedan dokumenat napisan ili potpisan njegovom rukom.195
Takoer ii ne donosi onaj Farlatijev komentar, a to se tie ovoga
rimskoga kataloga on isprva smatra da gaje kompilirao o. 1719. moda Riceputi ili Farlati. Na 89. stranici iza toga, u istome svome radu, pie da je
ovaj katalog salonitanskih i splitskih nadbiskupa sastavio onaj isti anonim
spisa atalogus ducum et regum... Nadalje tvrdi da tjenju vezu izmeu
oba imenika jasno dokazuje injenica to se kompilator Rimskoga kataloga oito sluio katalogom hrvatskih vladara, a to znai (s obzirom na pismo) da su oba kataloga budi postala istodobno, budi da je hrvatski vladarski katalog neto stariji. Kao pisca ili kompilatora ovih obih kataloga, kae
dalje ii, oznaio je s uspjehom dr Faber patra Riceputija, do kojega su
rezultata u novije vrijeme takoer doli Buli i Bervaldi,196 to nije tono.
Naime Buli i Bervaldi tako ne kau, jer oni smatraju Riceputija ili Farlatija
piscima kataloga, koji se odnose na solinske i splitske pontifike. Uz to u Farlatija, koji je naveo sam autora ovoga spisa, izriito stoji da je a quodam
Dalmata... sastavljen tzv. rimski katalog, a to znai ne Riceputi ne Farlati, koji su po porijeklu pravi Talijani.

193
F a r l a t i ovaj podatak ovako komentira: Cresimiro Senior, et proavus Cresimiri tertii, cui Petro etiam nomen est, non incommode aptari potest hisce temporibus, et cum Pontificatu Fruntiani IV aetate conjugi... (o. c. I, 341).
194
D. F a r l a t i , o. c. I, 334, 109.
195
Gl. Fr. B u l i J. B e r v a l d i , Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak kronotaksa spljetskih nadbiskupa (od razorenia Solina do polovice XI. v) Zagreb
1912-13,74,77-96.
196
Genealoki prilozi..., 18, bilj. 2, 89.

146

Koji je stariji od ovih kataloga, teko je odreenije rei. Svakako moemo prihvatiti da su oba spisa nastala u prvoj polovici XVIII stoljea.
to se tie vanosti prvoga kataloga, ii kae da je sasvim obina i
nekritina kompilacija na osnovu tampanih nekih knjiga, ali i bujne fantazije inae nepoznata autora iz prve polovice XVIII. vijeka i da on ne moe
nikako da zapremi odlinije mjesto medu izvorima hrvatske prolosti. On je
naime po postanju svome naprosto kompilacija, koja se temelji sad na historiji, sad na mutnim izvorima, to vie kada ga se dobro proui, opaa se
jasno, da se kompilator ispomagao jo i ivahnom fantazijom svojom, a
sve u tenji, da zgodno poreda i sloi svoj posao. Opaa se dakle isto takva
tendencija, kao i kod takozvanog rimskoga kataloga salonskih i spljetskih
nadbiskupa. Dalje je ii naglasio da on objavljuje ovaj prvi katalog u cijelosti i zato da se zadovolje oni koji ga jo ne poznaju a dre da u njemu ima
bog zna ta vrijednoga i vanoga izrazujui nadu da e na osnovu ovoga njegovog komentiranja istoga kataloga pravi kvalitet kataloga jo bolje izai
na vidjelo.197
Sa iievim ovakvim negativnim gledanjem na ovaj atalogus i njegove pouzdanosti nije se sloio u posljednje vrijeme V. Novak, koji smatra da
se moe u izvjesnoj mjeri posluiti i ovakvim spisom i da se svakako treba
zaustaviti na tom katalogu ve stoga jer on potjee od naunika velikog ugleda. Riceputi je sa najveom akribijom ne samo odabirao i analizirao izvore,
nego se prema njima takoer strogo odnosio, kad ih je uzimao za osnovu
svojih zakljuivanja. Zato, jednako kao to su Raki i Buli ozbiljno uzeli u
razmatranje ovaj atalogus, Novak smatra da se ipak treba zaustaviti na jednom podatku u ovom spisu.198
Unato ovakvom najnovijem miljenju, svakako se mora sa punim oprezom pristupiti ovome Catalogusu hrvatskih knezova i kraljeva, na koji je ii prvi upozorio da su mu podaci upravo sasvim nepouzdani, dapae nemogui i iznio da su uzeti iz tzv. Ljetopisa popa Dukljanina, koji je ovome
kompilatoru bio prvi glavni izvor.
U tome Ljetopisu se govori kako je Belo oenio sina Tiimira za ker bana udomira iz Bijele Hrvatske. Ova mu je rodila dva sina: Predimira i Kreimira (Cresimirum). Kasnije je prvi zauzeo cijelu Crvenu Hrvatsku i njome
zavladao, a njegov brat Kreimir zauzeo je Bosnu uz pomo udomira, i kada je umro otac njegove majke zavladao je Bijelom Hrvatskom. U to vrijeme
je umro bugarski car Petar.199
200
Prema datumu smrti cara Petra (30.1 969) moemo sa sigurnou rei
da ovo nije na Kreimir I, jer on je mnogo ranije umro. Unato toga ne bi
se i mogli sasma sloiti sa iiem da su svikolici podaci biveg trogirskog
imenika... sasvim nepouzdani i bez ikakve historike vrijednosti,201 jer su
197
198

O. c., 60, 89.

Zadarski kartular svete Marije, JA, Zagreb 1959, 34.

Ljetopis Popa Dukljanina uredio F . i i , SAN, Beograd Zagreb 1928,
323, 324.
200
Ljetopis Popa Dukljanina, MH, Zagreb 1950, 73, bilj. 146.
201
Genealoki prilozi. ..,64.
199

147

oni uzimani iz veinom danas izgubljenih izvora kao i onih, koji i danas nisu
sasma podvrgnuti jednoj temeljitoj kritici, kao ni ovaj rimski katalog, koji
jo nije dobio svoje odreeno mjesto medu izvorima za hrvatsku srednjovjekovnu historiju. to se tie porijekla Kreimira I, vidimo da Riceputi nema
pravo, jer znamo po Konstantinu tono tko mu je bio otac, tj. vladar Hrvatske, a ne Srbije.
Isto tako nije zavladao Hrvatskom o. 932. nego ve 926, kako se to oito
vidi iz nae isprave. Nadalje da bi mu se ena zvala Jelena ili ne, vrlo je primamljiv podatak, i mi emo ga pokuati osnaiti nekim izvorima. Podatak
pak daje Kreimir I umro o. 954. izgleda nam takoer da nije daleko od istine, i to naroito u vezi s onim pasusom u DAI-u, gdje Porfirogenet govori o
ovom kralju i stanju poslije njegove smrti.
Iz rimskog kataloga pak doznajemo da za nadbiskupovanje u Splitu
Ivana VIII, zvanog po nekima i Januarije II (914 o. 940), knezovi su u
Hrvatskoj Mihajlo, udomir, po nekima Trpimir, i onda kao kralj Kreimir
I.
Meutim taj podatak je netoan u pogledu knezovanja Mihajla u Hrvatskoj, a identificiranje Trpimira sa udomirom i obratno ne objanjava nam
ipak tonije rodbinsku vezu s Kreimirom, koju je sigurno utvrdio ondanji
izvor: car Konstantin VII. Jedino to se moemo u cijelosti sloiti jest podatak u rimskom katalogu da je i za nadbiskupa Ivana vladao Kreimir. Ovaj
svoju kraljevsku funkciju vri do pedesetih godina X stoljea, i to za vrijeme
nadbiskupovanja Ivana a dijelom i za nadbiskupovanja Fruntianusa IV
(940 970)/; o kome Toma Arhidakon nita nezna a ne kako se kae u tom
istom katalogu za cijelog njegova mitropolitovanja. Jo neto. Kada Farlati
govori o nadbiskupovanju Fruntianusa, on pria da je Tomislava naslijedio
udomir, a ovoga nepos Kreimir s nadimkom Major, kako ga se zove
in Tabulis Dalmaticis.
Na ovaj se podatak zaudo nitko od naih historiara dosada nije osvrnuo, pa ak ni ii ni Barada. Svakako je interesantno to kae Farlati o
ovom redoslijedu vladara, a njegov navod da se Kreimir zove Stariji u
dalmatinskim ispravama (spisima) toan je, jer tako ba stoji u onoj ispravi
iz 1067. godine.
Inae Farlatijev navod da je Kreimir unuk udomira, svakako otpada,
jer prvorazredni izvor Porfirogenet donosi samo da mu se je otac zvao Trpimir, a ne Tiimir, dok o djedu ne govori ni rijei. Iz istoga razloga otpadaju i
svi ostali spomenuti navodi o Kreimirovu rodbinstvu, to ga sadri katalog
hrvatskih knezova i kraljeva kao i tzv. Ljetopis popa Dukljanina.
Nakon to smo ovako kritiki pretresli ove interesantne no zato slabo
vjerodostojne i malo upotrebljive podatke iz Dukljanina i iz obiju kataloga,
te priblino utvrdili godine vladanja Kreimira I, moemo prijei na to da
pokuamo iznijeti koji su se sve dogaaji odigrali za njegova dugog vladanja.
U prvom redu je 10. VII 926. Mihajlo rex Sclavorum zauzeo junoitalski grad Sipont,202 kako to kau Annales Barenses.203 To je onaj isti zahum202
O tome vladaru i dogaaju v. D. G r u b e r , Iz vremena kralja Tomislava,
Zbornik kralja Tomislava, 336 341.

148

ski vladar, koga Ivan akon naziva Sclavorum duce pod 912. godinom,204
te kome je kao i Tomislavu pisao papa Ivan X. Samo tada, kada mu se obra205
a papa, imenuje se jo kao dux, a ve spomenute 926. rex, dakle upravo kada Kreimir zapoinje sa svojim kraljevanjem. Tada se je Mihajlo kitio
i visokim bizantskim titulama: antipata (prokonzula) i patricija, kako to pie
Porfirogenet, koji mu daje i naziv: arhont.206
Sve bi ovo znailo da je Mihajlo priznavao vrhovnu vlast Bizanta i njegova vladara.
U vezi sa Mihajlovom ekspedicijom u Junu Italiju, ne iskljuujemo mogunost da su pri osvajanju Siponta sudjelovali i Hrvati. Slijedei dogaaj za
vladavine Kreimira I jest obnavljanje rata s Hrvatima od strane Simeona,
koji je sam poao protiv njih. Kada je s njima zametnuo boj, kako pie nastavlja kronike Georgija Hamartola i nastavlja Teofana u poglavlju pod
naslovom De Symeone Bulgare et de eiusdem per Chrobatos clade et de
morte eius, bio je izgubio gotovo svu svoju vojsku. To se je dogodilo 927.
go.,207 to se vidi iz naznaene indikcije XV. u tom poglavlju.208 Tada je papa
poslao dvojicu svojih poslanika u Bugarsku, gdje su se zadrali dvije godine.
Oni su ondje (kako nas o tome izvjetavaju akti drugoga splitskog sinoda (po
nalogu papinske stolice zavrili svoju posredniku misiju u pogledu sklapanja mira izmeu Bugara i Hrvata,209 koji su se po smrti cara Simeona (27. V
927)210 poput Maara i ostalih susjednih naroda oko Bugarske spremali da
napadnu Bugare, kako dalje iznosi nastavlja Georgija Hamartola.211
Svakako je papa posredovanje izmeu dva naroda izvrio u duhu onoga
pismenog obeanja, koga su Hrvati dali stolici sv. Petra da nee nikada provaliti u tuu zemlju i ratovati nego jedino ukoliko netko ba njih napadne, te
da e radije ivjeti u miru sa svima koji to ele.
203
204
205

RD, 393.
RD, 388.

RD, 187, 189.

Constantine Porphyrogenitus, o. c., 160.
F. S i s i , bez ikakvog izvornog obrazloenja, stavlja da se ovaj bugarski poraz dogodio 926. g. (Povijest Hrvata..., 422). I dok K. J i r e e k (Istorija Srba l, Beograd2 1952, 115) ne datira taj poraz, G. O s t r o g o r s k i (Istorija Vizantije, Beograd, 258) baca ga, takoer bez obrazloenja odakle je uzeo to za potvrdu, u oko 926..
B. Ferjani pak iznosi razna miljenja u dataciji toga rata i zakljuuje da na osnovu
raspoloivih podataka ne moe se tano odrediti vreme hrvatsko-bugarskog rata, ali je
sigurno da je on voden odmah posle pokoravanja Srbije: u DAI (De administrando imperio: S. A.) kae se da je pohod protiv Hrvata preduzet u vreme zauzimanja Srbije od
strane Bugara zavrava svoje izlaganje B. F e r j a n i ( Vizantski izvori za istoriju
naroda Jugoslavije II, Posebna izdanja Viz. instituta CCCXXHI/7, Beograd 1959, 56,
57, bilj. 191). D. M a n d i , sluei se Nastavljaem Teofana, Hamartolom i drugim bizantinskim piscima, koji veina piu da je 27. V 927. poraen car Simeon, tvrdi da je
Tomislav sa Hrvatima toga dana pobijedio Bugare i njegovog vladara (o. c., 214 225).
208
RD, 392.
209
RD, 195.
210
I S i i (o. c., 423) i K. J i r e e k (o. c. I, 115) i G. O s t r o g o r s k i (o. c.,
258) piu da je taj vladar umro 27. V 927.
211
RD, 394.
206
207

144

S takvom obavezom, koju su i za Trpimira II obnovili,212 Hrvati su se automatski stavili pod zatitu rimske kurije. Time se moe objasniti i potez
Ivana X to je posredovao u kori Hrvata preko svojih poslanika, koji su uspjeno obavili svoju misiju. Nakon toga je papa uputio jednoga od njih, i to
biskupa Madalberta u Split. Ondje je pod njegovim predsjedanjem213 odran
tzv. drugi sinod, ija je datacija (potkraj 927. ili 928. g.)214 ipak vrlo problematina, jer ta godina nije niim tonije dokazana. Dapae, ako uzmemo da
su se oni poslanici vratili iz Bugarske u Rim 928. ili poetkom 929, onda je
Madalbert mogao stii u Split najranije 929. Te je godine najvjerojatnije i
odran onaj drugi sinod.
Iz sadraja zakljuaka ovog drugog sinoda vidimo da se je na njemu nalazio i vladar Hrvata (Chroatorum principe) sa svojim viim plemstvom
(eius proceribus), medu koje su se ubrajali banovi, upani i dvorski dostojanstvenici.215
U vezi s tim automatski otpada i kombinacija iia iz 1914. kada kae
kako je panje vrijedno da se hrvatski vladar od 928. g. naziva samo Chroatorum princeps i da mu se ne daje nikakvo ime, te da se obino uzima da
je to Tomislav, premda bi mogao ve biti i njegov nasljednik Trpimir II.216
Faktino na ovom saboru je prisustvovao Kreimir I, koji je vladao u ovo doba Hrvatskom. Isto tako otpada i iiev citat iz njegove Povijesti Hrvata,
izile 1925. da na sinodu nalazimo jamano kralja Tomislava te dodatak
da je ve novi vladar sjedio na hrvatskom prijestolju, jamano bi i poimence bio pomenut od suvremenika kompilatora ovih akata.217
Na ovom.drugom sinodu su, dakle, u prisutnosti Kreimira I ureene
crkvene prilike u Dalmaciji i Hrvatskoj, kojima je on suvereno vladao.
Crkvenom organizacijom sauvano je i politiko jedinstvo Hrvatske i Dalmacije i tada je zapravo splitski nadbiskup postao mitropolita obiju ovih zamaIja. Time je ukinuta i prijanja titula biskupa Hrvata (episcopus Chroatorum), koja je bila priznata na prvom crkvenom saboru i novi papa Leon VI
(928/9) sada nareuje Grguru, ninskom biskupu (koji je obnaao tu ast), koji je silom prilika postao biskupom u zemlji Hrvata (in Chroatorum terra)
da biskupuje samo u skradinskoj crkvi, zabranjujui mu da sebi prisvaja tu218
e biskupije.
Tako je dakle Kreimirovim, a ne Tomislavovim preutnim stavom likvidirana ova nacionalna crkva, koja je htjela imati primat i nad dalmatinskim
biskupima,219 dok je naprotiv pod vrstim okriljem pape splitska metropolija uskoro provela svoj zamiljeni plan i postigla svoj cilj.

Ovakvim ustupkom rimskoj kuriji Kreimir po bojoj milosti kralj

Hrvata i Dalmatinaca je uz svoju dravu privezao Dalmaciju i njene gradove, u koje su se Hrvati stali sve vie infiltrirati i skoro neprimjetno nadirati,
te ondje stjecati polagano ali sigurno sve vee pozicije.
Za Kreimira I, koji se je brinuo poput Trpimira II za Srbe emigrante,
pobjegle u Hrvatsku ispred terora Simeonova, jo u doba arhonta Zaharije
(o. 924),220 aslav Klonimirovi bjei iz Bugarske221 i uz obilnu pomo Bizanta, iju je vlast priznao, obnavlja Srbiju, kako to pie Porfirogenet. Tom prilikom su se vratili kui i ovi Srbi emigranti iz Hrvatske,222 gdje su se svojevremeno sklonili, te su sada skupa sa Caslavom i tamonjim stanovnicima
radili na obnovi zemlje, kako se to opet vidi iz djela cara pisca.
Nije iskljueno da je i Kreimir I kao dobar susjed Srbije nastojao da sa
svoje strane pomogne aslavu u njegovu pothvatu oko izgradnje svoje zemIje.
Jo jedan dogaaj, poznat iz izvora, tj. kronike Ivana akona, za vlade
Kreimira je pokuaj Venecije da ponovno skri Neretljane, iji se vladar u
spisu De cerimoniis, nastalom poslije 952. g., ne navodi medu arhontima
junoslavenskih plemena, kojima kristoljubivi gospodar Konstantin VII
upuuje naredbu (). Ovaj nam podatak svakako dokazuje da Paganija po svoj prilici u vremenu od 945. do 959/223 nije priznavala vlasti Bizanta.
Naime upravo 948. godine je, kako pie Ivan akon, dud Petar Kandijano poslao 33 lae, koje su Mleani zvali gumbarije, protiv neretljanskih Slavena. Kad su se one vratile kui ne postigavi uspjeha, dud je uputio ponovno isto toliki broj laa. Nakon to je utvren ugovor sa neretljanskim Slavenima, lae su se vratile kui.224
U Dandola pored ostalog u vezi s tim dogaajem stoji i ovo: ... iterum
namque totidem contra eosdem mictere studuit, que, cum Sclavis renovato
225
federe, reversi sunt..., to znai da su Mleani obnovili, a ne utvrdili, kako pie Ivan akon, ugovor sa Slavenima i onda se vratili kui. Naime poznato je da je Venecija sa Slavenima (Hrvatima i Neretljanima) jo 839. sklopila ugovor, koji se o. 875. raskinuo. Ali 876. opet je s njima sklopila mir.226
Svakako je ovo Dandolovo prianje malo drugaije od onoga u Ivana
akona, koji je ipak stariji izvor za mletaku historiju od ovoga prvoga duda pisca.
to je ovaj ugovor sadravao, moe se razliito kombinirati. Iz onog pasusa De administrando imperio Konstantina VII, gdje se pored ostalog kae kako sa svojim brodovima od Hrvata odlaze jedino oni, koji se bave trgo-

212

Constantinus Porphyrogenitus, o. c., 148, 150.

F. Sii, Prirunik... I/l, 222; RD, 195.
214
Gl. F. ii, Povijest Hrvata, 423,424; M. B a r a d a - L . K a t i - J .
c. I, 47.
215
F. ii, Povijest Hrvata, 656.
216
Prirunik izvora... 1/1,22, bilj. 2.
217
Povijest Hrvata..., 424, bilj. 36.
218
F. Sii, Prirunik izvora... I/l, 219, 224.
219
F. Sii, o. c. 1/1,221.
213

150

220

K. J i r e e k , Istorija Srba I, 115.

O razilaenju u datiranju bijega aslava v. Vizantiski izvori... II, 57, bilj. 193.
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 158, 160.
223
V. za to detaljnije: Vizantiski izvori... II, 5, 77, 78 sa bilj. 289, 292.
224
RD, 399, 400.
225
Andrea Danduli Chronica per extensum descripta, Rerum Italicarum Scriptores fas. 315, p. XII, p. I, Bologna 1938, 173.
226
RD, 335, 336, 366.
221
222

151

vinom obilazei od grada do grada Paganiju i zaliv Dalmacije (

) sve do Venecije,227 vidi se da je tada vladao mir na Jadranskom moru, koje Porfirogenet zove .228
S obzirom na kraljevsku titulu Kreimira I u onoj ispravi od 950, ovo
more je bilo u njegovoj vlasti. Mirovni pak odnosi izmeu Mleana i Slavena
(Hrvata i Neretljana) omoguili su iri zamah trgovine na tom dijelu Balkanskog poluotoka, to je mnogo koristilo u prvom redu narodima tog teritorija.
Plodovi ovakve miroljubive politike Kreimira I osjetili su se i u samoj
Hrvatskoj. Ona se po Konstantinu prostirala od rijeke Cetine i pruala sve
uz Primorje do granica Istre, tj. do grada Labina, a takoer i u gorskim krajevima donekle
je ulazila u temat Istre, dok je prema Cetini i Livnu graniila
sa Srbijom.229
To znai da su Hrvati imali u svojoj vlasti i vei dio Istre, izuzev primorske 230
gradove i okolicu, koji su zapravo sainjavali bizansku pokrajinu Istru.
Hrvatska se je tada po istom piscu ubrajala u Sklavinije. Ove su se prostirale uz obalu Jadranskog mora i obuhvaale su po Porfirogenetu Duklju,
Travunju, Zahumlje, Paganiju, Hrvatsku i Srbiju,231 tj. teritorij od Ljea i Ulcinja i Bara pa sve do unutar Istre.
Kada Konstantin VII pie o Hrvatskoj, on je zove , koja je podijeljena na233 11 upanija,232 a ban () Hrvata vlada Krbavom, Likom i
Gackom.
Ba 950. g. u naoj ispravi spominje se prvi po imenu poznati ban Ozrinja234 i poimence tri upana, za koje se ne kae kojim su sve upama upravljali. Tu se navode openito i kraljevi dvorjanici (fideles, minister). Zatim
podup, ricar i dr., a pored ovih svjetovnih tu su spadali i crkveni dostojanstvenici (kapelan, biskup).
Iz toga istoga doba znamo od Porfirogeneta za ove naseljene gradove u
Hrvatskoj: Nin, Biograd, Belice, Skradin, Hlivno, Stolpon, Knin, Karin i Klobuk, a u Dalmaciji: Kotor, Dubrovnik, Split,235 Trogir, Zadar, Rab, Krk i
227

Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.

RD, 346.
229
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 144, 145; S. A n t o l j a k , Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri, Starine, JA 48, Zagreb 1958
59.
230
S. A n t o l j a k , o. c., 59.
231
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 144.
232
Zapravo 14, ako se ovdje ubroje i one tri, kojima je upravljao ban. ^^\
233
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 144.
\^_
234
Nije dakle prvi ban bio Pribina, kako pie ii (Povijest..., 435, 436).
235
Konstantin VII pie u DAI da se palaa i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji
istih Hrvata do danas, uvaju u gradu Solinu, blizu Splita (
) (Constantine Porphyroge . c., 148). F e r j a n i
komentira ovaj pasus tako to kae da se Dioklecijanova palaa kao sastavni dio grada
Splita svakako nalazila na teritoriju bizantske teme koji se teritorij nije daleko prostirao od gradskih zidova (Vizantiski izvori... II, 42, bilj. 120). Svakako mi vidimo da
228

152

Osor, iji su se stanovnici nazivali Romani. Dalmaciji su pripadali i brojni

otoci, od kojih su na mnogima gradovi pusti i bez stanovnika. Ostali gradovi
na kopnu teme Dalmacije, nakon to su ih osvojili Hrvati (Slaveni), ostali su
po istome piscu takoer pusti i nisu imali nijednog stanovnika.236
Ipak iz ovih podataka (o prostiranju Hrvatske, te o navoenju upa i
gradova) ne dobivamo dosta tono oznaene granice hrvatske drave, jer je
ova kraljevina zahvatala mnogo iri teritorij i prema istoku i prema sjeveru,
kako je to dobro uoio ii.237
Takvo je eto bilo stanje u Hrvatskoj i Dalmaciji za Kreimira I, kada je
on izdavao onaj privilegij od 950. godine kao i jedan drugi u korist samostana sv. Krevana, iji datum izdanja ne znamo, a radi se o posjedu u selu Diklu238 kraj Zadra.239 Ovaj posjed240 je on darovao kao zavjet pro remedio anime sue, kada je posjetio samostan i crkvu sv. Krevana241 u Zadru. Ovu
darovnicu242 je kasnije njegov praunuk Petar Kreimir potvrdio.243
imamo tono ovdje ubicirana dva grada: Solin i Split, i da po Konstantinu Porfirogenetu (c. 31) tada Dioklecijanova palaa sa hipodromom nije spadala u ovaj drugi grad,
u koji je car pisac jo u 29. godini zaudo stavio ba ovu palau, detaljno je opisujui
(Constantine Porphyrogenitus, o. c., 136). Svakako je ovakva kontradiktornost ponekad vrlo karakteristina za Porfirogeneta.
236
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150, 124, 138.
237
Povijest Hrvata, 450, 460.
238
RD, 62; F. ii, Prirunik izvora... I/l, 249, 250.
239
Vj. K l a i pie da je tome samostanu koji je posjetio, darovao nekoliko zemalja u Hrvatskoj (Povijest Hrvata... I, 85), to naravno, nije tono.
240
J. S t i p i i pretpostavlja, budui daje Kreimir II ovaj posjed na nedvojbeno hrvatskom teritoriju u Diklu poklonio samostanu sv. Kravana u Zadru, moemo prihvatiti misao da je tada Zadar bio pod njegovom vlau. Razumije se ne samo
Zadar nego i najvei dio Dalmacije. Vrlo je vjerovatno da je i darovani teritorij i
grad Zadar bio pod vlau istog vladara, u ovom sluaju pod vlau hrvatskog kralja
Mihajla Kreimira II dodaje svemu ovome Stipii, koji se neto kasnije u tome ponavlja (o. c., 82, 83).
241
Crkva sv. Krevana spominje se prvi put u prijepisu oporuke zadarskog priora
Andrije od 908? (918!), a iz isprave od 18. XII 986. g. uoavamo da su je sagradili Zadrani Fusculo i prior Andrija i da je onda obnovljena iste godine 986. (RD, 18, 21, 508).
Inae Konstantin Porfirogenet navodi da se u Zadru nalaze moi sv. Krevana (Constantine Porphyrogenitus, o. c., 138), ali ne kae da je ondje i crkva sv. Krevana, iako
nam ona isprava od 908? (918!) oito to govori, a druga (986) dapae izriito oznauje.
Svakako ne moe se iskljuiti da crkva sa samostanom sv. Krevana nije sagraena ili
krajem IX ili pak poetkom X stoljea (. tom to misle: V. B r u n e l l i Storia della
citta diara I, Venezia 1913, 212; J. Nagy, Tradicija isprava iz doba hrvatske narodne dinastije izdanih u korist zadarskog samostana sv. Krevana, Zbornik kralja Tomislava, 432), emu ide u prilog i interesantni podatak zadarskog historiara Simuna
Koiia-Begne (o. 1460 o. 1536), modrukog biskupa, koji pie da je po tradiciji samostan sv. Marije osnovan od monaha sv. Krevana 906. godine (V. Novak, Zadarski
kartular... 24).
i i je jo 1914. pisao da poeci ovoga samostana padaju nesumnjivo u poetak
X st., ili bar u drugu polovicu IX st. budui da se on ve 918. spominje u oporuci zadarskog priora Andrije (Genealokiprilozi..., 65). No godine 1925. zaudo ii iznosi
(Povijest Hrvata..., 662) da je ovaj samostan osnovan 987. godine. Meutim V. No v a k (Zadarski kartular..., 24) u najnovije vrijeme kae da je utvreno da je samostan
sv. Krevana postojao 918. godine, a onda je tokom X stoljea zbog nepoznate dekadanse samostana bio i naputen, pa onda obnovljen 986. godine.
242
Naravno da N. Klai, na osnovu svoje poznate diplomatike analize, i ovu is-

153

Kako vidimo, ovaj izvjetaj on je uinio za ivota, i to u nekretninama,

244
koje je ostavio crkvenoj ustanovi.
No to su valjda ve bile predzadnje godine njegove vladavine, o emu
nam indirektno svjedoi Konstantin Porfirogenet, koji nas obavjetava o
njegovoj smrti i njegovu nasljedniku, koji je vladao samo 4 godine.245 Koje je
godine to bilo, ne moemo tono rei, jer nemamo nijedan tadanji ili barem
neto kasniji izvorni podatak, nego tek dva spisa iz prve polovice 18. stoljea.
Prvi je onaj spomenuti Catalogus ducum et regum... 246 a drugi tzv. rimski katalog solinskih i splitskih pontifika.
U prvome se navodi da je Kreimir umro o. 954. godine,247 a iz drugoga
vidimo da on vlada tamo sve do oko 970. godine,248 to svakako nije tono,
jer to pobija izvor iz onoga vremena: Porfirogenetov DAI.
Prema tome bi preostalo da se uzme u razmatranje ona godina 954, koja
svakako nije iskljuena. Ako bi to barem priblino tako stajalo, onda bi Miroslav naslijedio oca Kreimira te godine i vladao do 958, tj. do 959. godine,
kada ga je likvidirao249 ban Pribina.
Po naem miljenju, Miroslav je poslije oeve smrti opet priznavao vlast
bizantskog cara poput nekih prijanjih hrvatskih vladara i to sada u osobi
Konstantina VII, to se najbolje moe uoiti iz spisa De cerimoniis. U njemu se navode naredbe i formule pisama, upuene u prvom redu arhontu
pravu smatra sumnjivom (o. c., 317, bilj. 140), a to je po njenom isto to i falsifikat!
243
F. Sisi . Prirunik izvora... I/1, 249.
244
O tom opirnije v. M. Barada, Lapani, Had JA 300, Zagreb 1954, 501-503.
245
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
246
Svakako su onome Catalogus-u, kada se govori o kraljevima Hrvatske i Dalmacije, mogla posluiti i tzv. Gesta regum Chroatorum ili Chroatiae. Ona su valjda postojala jo u X. st. i za njih zna Petar Kreimir, koji se sa njima za svoju povelju od
1067. g. i slui. Raki naziva ova Gesta regum Chroatiae i memorialia (RD,
508-indeks), a neto vie je o njima rekao i na njih upozorio D. M a n d i (o c
255-265).
J. Stipii, kada govori o onoj darovnici Petra Kreimira u pogledu Dikla, pita se
to znai ono in gestis u toj istoj povelji. Stoga zakljuuje da je kralj Petar Kreimir praunuk Mihajla Kreimira II. imao pred sobom ili kakvu kroniku (gesta!) ili kakav kartular, te da bi se prije dalo zakljuiti da je to bio spis narativnog karaktera.
Naime mnoge srednjovjekovne kronike i biografije pojedinih slavnih vladara nose naslov gesta. Ako se to krije i u ovom izrazu, onda to znai da je Kreimir II ostao u uspomeni kao veoma znaajan i moan kralj... zavrava o tom Stipii, koji zaudo ne
zna o tim gesta ni to to kae Raki, a pogotovo Mandi!
U vezi s ovim Gesta, koje smatra N. Klai da su od Kreimira II, ona najedamput govori, kako se je sastavlja isprave Kreimira IV sluio odlinim vladarskim katalogom, koji naziva i istinskim vladarskim katalogom (o. c., 317, bil. 140).
Bilo kako bilo, mi ne znamo dokle su ova Gesta ila i to se je s njima, dogodilo!
247
F. Sii, Genealoki prilozi..., 91.
248
D. Farlati, o. c. 1,334.
249
Raki prevodi izraz sa interfectus (RD, 398), N. T o m a i
sa pogibe ivot i dela cara Konstantina VII Porfyrogenita, Vjesnik Zemaljskog arhiva /1-2, Zagreb 1918, 83), Sii isto sa pogibe (Genealoki prilozi.... 13),
J e n k i n s sa was made sway (Constantine Porphyrogenitus, o. c., 151), tj. odstranjen, F e r j a n i sa ubijen (Vizantiski izvori... 11,45), a N. Klai sa uklonjen
(o. c. I, 39).

154

Hrvatske, a onda arhontima Srba, Zahumljana, Konavlja, Travunjana, Duk250

Ije i Moravije, izuzev jedino arhonta Paganije (ili Neretljana), koji se ovdje
ne spominje, kako smo to ve prije naveli.
Ako bi to bilo tako, onda nam ovo ukazuje kakvo je sada bilo stanje u
hrvatskoj dravi poslije smrti Kreimira I, koji je upravljao snano i nezavisno svojom kraljevinom.
Nakon likvidacije Miroslava, kada su nastale u zemlji svae i mnoge razmirice, umanji se broj konjanitva i pjeadije te sagena i kondura hrvatske
vojne moi.251
Znai, dok je Porfirogenet ovo pisao, u Hrvatskoj su jo uvijek trajali
neredi i nemiri, kojima on nije sagledao kraj, jer je 959. ve umro.
Jo neto. Kreimir I po naem miljenju je oito onaj Kreimir Stariji
(Cresimirus Major),252 koji se navodi u ispravi njegovog praunuka Kreimira, drugim imenom zvanog Petra, od 1067. godine.253
On bi dakle pored Miroslava254 imao jo jednoga mlaeg sina Stjepa255
na, ako uzmemo na osnovu navedene isprave od 1067. (koju ovako datira
Sii, a Raki stavlja u o. 1062. godinu), da je on identian sa Drislavom, za
ijeg je maloljetstva upravljala neko vrijeme njegova majka Jelena, to se
moe indirektno uoiti iz pomnog itanja onog kamenog spomenika, gdje se
nalazi datum: 8. X 975. godine256 (In hoc tumulo quiescit Helena famosa quae fuit uxor Mihaeli regi materque Stefani Regis habenasque quondam tenuit regni... VIII. Idus M/ensis/ Oct/obris/.. .).257 Prema tome ona je ta neka
250

Vizantiski izvori... II, 5, 78.

Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
U svome Series Ducum et Regum Chrobatiae Farlati navodi da je ovaj redosljed izvadio ex antiquis monumentis, optimisque scriptoribus collectum... Uz to
nadodaje pod XVI i kae: Cresimirus Senior seu Major ex Diplomate Cresimiri III
Hactenus Duces... (o. c. I, 342).
253
RD, 62 (o. 1062); F. Sii, Prirunik izvora... I/l, 249 (1067).
254
1. K u k u l j e v i - S a k c i n s k i pie daje Miroslav sii Trpimira II Prvovjenani
vladaoci Bugara Hrvata i Srba i njihove krune, Rad JA 58, Zagreb, 1879, 52).
255
Dakle ne Mihajla Kreimira II (949 969), koji bi imao biti mladi brat Miroslava, kako pie Sii (Povijest Hrvata..., 429,430). Naime on je tvorevina ovoga naega
inae eminentnog historiara, jer za Stjepana tono izvor kae da je sin Kreimira I.
Stipii ne citirajui Siievu Povijest Hrvata i ovo izdanje Ljetopisa Popa Dukljanina,
nalazi u tome spisu dragocjene podatke o autoru nae isprave (tj. Kreimiru II: S.
A.). Naime u glavi XXXI iste redakcije Pop Dukljanin kae da se Kreimira rodio sin
Stjepan. Oito se radi o Stjepanu Drislavu i to je sve to nam izvori govore o Kreimiru II zakljuuje S t i p i i (o. c., 83).
256
V. M. B a r a d a , Iz starohrvatske povijesti. II. Natpis hrvatske kraljice Jelene , Nastavni vjesnik 1933 - 34, 73-78.
257
Gl. F. S i i , Prirunik izvora... I/l, 126-129; Isti, Genealoki prilozi...,
49-53; M. B a r a d a , o. c., Nastavni vjesnik 1933 34, 49, 50. L. K a t i ita, iznosei
sva dosadanja itanja Jeleninog natpisa, ovako ovaj natpis: In hoc tumulo quiescit
Helena famosa quae fuit uxor Mihaeli regi materque Stefani regis pacemque obtenuit
regni. VIII. idus mensis octobris in pae hie ordinata fuit anno ab incarnatione Domini DCCCCLXXVI. Na taj nain on izbacuje Sii-Baradino habenasque tenuit i
stavlja umjesto toga pacemque obtenuit. Ujedno ukida toku iza pae, te dobiva u
hrvatskom prijevodu: 8. oktobra je u miru ovdje pokopana godine Gospodnje 976.
251
252

155

kraljica Jelena, koju Toma spominje da je sagradila i obdarila crkve sv.

Stjepana i sv. Marije u Solinu i da ih je onda predala po vjenom pravu na
posjedovanje splitskoj crkvi.
U atriju bazilike sv. Stjepana nadodao je dalje Toma Arhidakon, iznosei ovo darovanje, sahranjen je uzvieni mu kralj Kreimir s mnogim drugim kraljevima i kraljicama.258
Kraljicu Jelenu navodi i onaj katalog hrvatskih knezova i kraljeva, u kome stoji da je ona Kreimirova vxor Helena basilicarum apud Salonas fundatrix.259
Ako sada rezimiramo, onda bi Kreimir Stariji bio na Kreimir Prvi,
zvan i Mihael,260 to je i Buli tvrdio i primjerima pokuao objasniti i osnaiti (npr. narodno i kransko ime Petar Kreimir i Dmitar Zvonimir). Samo
mi se s njime ne bismo mogli sloiti u tome da je Miroslav i Stjepan Miroslav,261 jer to je jedino mogao biti Drislav,262 koji se na onom kamenom spomeniku iz 975. navodi kao kralj Stjepan.
Prema tome, po naem bi izlaganju ovako izgledala genealogija hrvatskih vladara od Trpimira II do Petra Kreimira:
Trpimir II (o. 920-925 ili 926)

ena: Jelena Mihajlo Kreimir I (926-u. iza 950 ili o. 954)

Miroslav (o. 954 o. 958 ili 959)

Stjepan Drislav (iza 960-)

Svetoslav

Kreimir II

Gojslav

Stjepan I
Petar Kreimir

N.

(Gl. detaljnije o tome: L. Kati, Zadubine..., Rad JA 306, 192197). Njegovo itanje je svakako interesantno, no ipak se ne moe sasma prihvatiti ve i zbog toga to se
u jednom ovakvom kratkom natpisu gotovo nikada ne ponavlja jedan izraz dva puta, a
ovdje je ba tako sa pae. to se tie nove datacije, ona je takoer teko prihvatljiva
nakon vrlo uvjerljivog Baradinog tumaenja toga kronolokog podatka.
258
Thomas Archidiaconus, o. c., 55.
259
F. Sii, Genealoki prilozi... ,91.
..', '
260
Interesantno je da se Petar Kreimir u rapskoj ispravi od 1059 (prepis) zoye^
samo Petro (RD, 56).
261
F. Buli, Izvjetaj o crkvi sv. Marije od Otoka i nadgrobnom zapistfKraljice
Jelene. Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva NS V, Zagreb, 1901, 222 226.
262
Da je Drislav bio jedan od mladih sinova Kreimira I kae i Vj. K l a i . Po
njemu se je nakon to je Drislav obraunao sa dotadanjim vladarom Hrvatske nekadanjim banom Pribinom proglasio za kralja o. 970. (Povijest Hrvata... I, 86) Far l a t i
pak jo davno prije pie komentirajui tzv. rimski katalog ovo: Cresimirus Major

156

263

Dakle Kreimir I je onaj Stariji i on je pradjed Petra Kreimira,

dok je Kreimir II Mladi Petrov djed, kako se to lijepo moe uoiti iz one listine Petra Kreimira od 1067 (po Rakome: o. 1062), a jo vie iz one njegove
druge, dodue sumnjive od 1066. godine.264
Jo neto. Petar Kreimir u ovoj prvoj ispravi (1067) kae da su u vrijeme Kreimira Starijeg i njegova sina Drislava njihovi moni banovi Pribina
i Godemir.265 Prvoga bana stavlja Raki u razmak o. 940 949. g.,266 dok se
drugi u izvorima datira od razdoblja vladavine Kreimira I pa sve do Kreimira II (10301038),267 to je malo neobino. Stoga moemo jedino ovo objasniti time da su ovo moda dva istoimena bana Godemira, koji su banovali
u dva razna razdoblja. Ili je pak Godemir banovao samo za Drislavove vlade i dalje, to je mnogo vjerojatnije.
Po svemu ovome, Mihajlo Kreimir Prvi imao je ne samo bana Ozrinju
nego i bana Pribinu, koji mu je likvidirao sina Miroslava i doveo na prijestolje drugoga mlaega sina, tj. Stjepana Drislava, te je i za njega banovao, kako to navodi isprava iz 1067. godine.
Kreimir I, o ijim djelima zna vrlo malo njegov praunuk Petar Kreimir,268 logino bi trebalo da je sahranjen u bazilici koju je podigla njegova
ena Jelena. S time bismo samo onda mogli objasniti onu Tominu izjavu da
su ondje sahranjeni uz uzvienoga mua Kreimira i mnogi drugi kraljevi i
kraljice; jer, ako raunamo da je Toma mislio da je Petar Kreimir ondje bio
pokopan, onda bi se jedino moglo rei da tu iza njega lei moda samo Stjepan II, jer po fra Ivanu Tomaiu, piscu Chronicon breve Regni Croatiae
(ona zavrava sa 1561. godinom), Zvonimir je nakon to je umoren kod crkve
sv. Cecilije na Petrovom polju, sahranjen u kninskom kaptolu u crkvi sv.
Bartolomeja ispred velikog oltara.269
duos habuit filios, ut docet historicus Dalmata, Cresimirum et Dirsislavum. In aetate
posterior, Cresimiro fratris natu maximo, Regnum praeripuit, primusque omnium fuit, qui posthabito Ducis titulo, Regis nomen assumpsit, et posteris suis e successoribus tradidit, qui non solum Chrobatiae sed etiam Dalmatiae Reges se haberi ac dii
volebant... (o. c. I, 341).
263
Ne znam zato je L u c i u s (o. c., Amstelodami 1668, 78) napravio genealoku
tablicu ovako, iako mu je i jedna i druga isprava (o. 1062, tj. 1067, te 1066) bila poznata:
Cresimirus maior
l
.
Dirzislaws

Cresimirus rex
Stephanus Rex

Cresimirus Petrus.
RD, 62, 67.
RD, 62; F. S i i , Prirunik izvora... I/1, 249.
266
RD, 529 (index).
267
RD, 38, 62, 472.
268
RD, 62; F. Sii, Prirunik... I / l , 249.
269
Joannes T o m a s i c h , Chronicon breve Regni Croatiae, Arkivzapovjestnicu
jugoslavensku IX, Zagreb, 1868, 13, 14.
264

265

157

S tim se je podatkom u posljednje vrijeme djelomino sloio Stipe Gunjaca, koji se izrazio kako je najvjerojatnije da se Zvonimirovo tijelo, u
prvom momentu, pokopalo u crkvi sv. Bartolomeja na blizom Kapitulu kod
Knina i da se poslije prenijelo u Solin, gdje su se sahranjivali ostali hrvatski
kraljevi.270
Na taj bi nain u solinskoj bazilici umjesto Tominih mnogih kraljeva i
kraljica leali pored Kreimira (kojega? S. A.) eventualno Zvonimir, to nije
niim dokazano, moda je Stjepan II, to je isto tako nesigurno, i nitko vie.
Iz ovoga dakle slijedi da je loginije nae tumaenje Tominog pasusa nego ono koje se je dosad olako povezivalo s linou Petra Kreimira.
5.

U Kreimirovoj darovnici nailazimo na izraze fideles i minister, to

znai, kako smo ve prije kazali, dvorjanici.271
Ove Kreimir naziva i svojim ljudima i medu njima je ak desetoricu
smatrao svojim najvjernijim odabranim prijateljima, koji su se u svemu pokazali odani.
Od te desetorice, u naim ispravama iz XI stoljea navode se samo imena Prividrug, Drainja i Grubina, dok ostalih onako kako glase u Kreimirovoj ispravi nema, nego se tu pojavljuju prvi i zadnji put pod takvim nazivom.
Oni su svakako bili vii kraljevi slubenici, koji su i lanovi njegova savjeta. Koje su pak funkcije obnaali na dvoru, ne moemo iz ove isprave saznati. Njima je dakle u znak svoga prijateljstva Kreimir darovao uz neke
zemlje blizu teatra u Solinu i u Podmorju i svoj bivi kraljevski posjed: dananji Vranjic. To je bilo vladarevo patrimonijalno dobro pod izravnom upravom kraljeva ovjeka, i to upana. S tim teritorijem mogao je kralj slobodno raspolagati272 i darivati kome god je htio. Vranjic u ovo doba naziva se
otok (insula Durana). Taj naziv u takvom obliku uope se ne pojavljuje u ispravama, nego tek u dvjema listinama iz X stoljea i to u ovoj Kreimirovoj darovnici i u jednoj drugoj privatnoj listini iz istog stoljea, ali nedatiranoj.273
U Supetarskom kartularu navodi se lokalitet Uranna, to bi prema
miljenju Fr. Bulia bilo Vranjic. Tu pretpostavku podrava i V. Novak, a P.
270

Kada i gdje je svrio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom o grobu

kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina, Rad JA 288, Zagreb, 1952, 263, 319.
271
ii krivo prevodi onaj dio Muncimirove isprave (892), koji glasi na latinskom: ... communi consilio cum cunctis fidelibus et primatis populi.. . ovako: ...
po jednoglasnom pristanku svih mojih vjernih narodnih prvaka... (Povijest Hrvata..., 666), a Barada jednodunim pristankom svih mojih vjernih i prvaka naroda
(Dvije nae vladarske isprave, 66), to isto nije sama tono, budui da znamo to se
pod fideles misli i kako treba da se taj izraz prevede!
272
M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, 15, 24.
273
Ovu povelju zove Stipii apendiks ili dodatak Kreimirovoj ispravi ili zapis,
kome sa stanovita diplomatike kritike teko je ovom zapisu ita prigovoriti. Inae
je i nju objelodanio ovaj isti autor i ona je uklopljena u onu veliku pergamenu od
1397. godine (o. c., 89, 90, 94).

158

Skok tumai postanak ovog toponima tako to kae da je on bio najprije

imenica Vrana, onda pridjev Vrani, koji je na koncu dobio deminutivni su274
fiks - oznauje mali otok.
Toma Arhidakon, pak, ovom mjesto naziva insula Hurania, koje se nalazi ispred Solina i u njemu navodi taj pisac kulu i palau splitskog nadbiskupa, koju su unitili Mleani poetkom 13. stoljea.
U istom Tominom djelu Historia Salonitana, koji se kao rukopis iz
kraja 13. i poetka 14. stoljea uva u splitskom kaptolu (s biljekama iz 14. i
17. st.), dopisano je rukom iz kasnijega doba iznad ovoga toponima: huragniz (Vranjic).275
U 14. stoljeu zvalo se je ovo mjesto Uraniza, a u Farlatijevo doba, kako on pie Wragniza .276
Ali Kreimir I nije samo te svoje najodanije dvorjanike obdario tim
otokom. On im je, kako smo ve prije naveli, jo darovao jednu zemlju
(njivu, oranicu) blizu teatra u Solinu i drugu u mjestu zvanom Potmerie.
Prvi nam podatak pokazuje da je teatar u tom mjestu jo postojao u doba Kreimira, a gdje je bio lokalitet Potmerie (Podmorje),277 ne bismo
mogli tono rei. No, svakako je ovaj lokalitet bio u neposrednoj blizini Solina, to se moe jasno uoiti iz Kreimirova privilegija. U ovoj istoj ispravi
imenuje se Knin (Tignino) kao castro (castrum). Knin se poslije ovoga domaeg izvora iz X stoljea prvi puta javlja u stranom izvoru: u Konstantinovu djelu DAI iz istoga stoljea pod u Hrvatskoj, i to kao i upa 278 (kninska). Inae u privatnoj ve navedenoj ispravi
iz X stoljea (prijepis iz 1397. kao i ove Kreimirove od 950. g. (pojavljuje se
ovaj lokalitet kao Teneno,279 a onda dalje kao: Tninum, Tininium, Tnin, Tenenum, Tnenum i si.280
U biljeci 96. objasnili smo ve miljenje Du Cangea o nazivu: castra castrum. Svemu ovome mi bismo dodali da castrum znai i posebno utvreno mjesto ili utvrdu i da je takvih gradova-utvrda u Hrvatskoj bilo vie za
Kreimira I. Uz to je Knin bio i kraljevski castrum, kome je bio uvijek do
XII ili XIII stoljea na elu kraljevski upan, a kasnije knez-comes.281
Drugim rijeima, ovo je bila jedna od brojnih leteih prijestolnica hrvatskih vladara u X i XI stoljeu. Ondje su oni izdavali pojedine svoje darovnice.282 U Kninu je prvi izdao svoj privilegij Kreimir I. On je tada bio u utvrde274

V. N o v a k - P . S k o k , o. c., 224, 75, 283.

Thomas Archidiaconus, o. c., 85.
D. F a r l a t i , o. c. III, 339, 340, 348.
277
U jednom notarskom prepisu od 8. VII 1338. (Split) navodi se teria in ciuitate
Salona incipiente a saxo qui lingua sclauonica Podmorsciza uocitatur... (SCD X,
396). S t i p i i zove ovo mjesto Podmirje (o. c., 85), te nita vie ne kae.
278
Constantine Porhyrogenitus, o. c., 150, 144.
279
RD, 118, 145.
280
M. B a r a d a , Lapani, 485.
281
M. Barada, o. c., 485, 486.
282
Za to v. npr. RD, 118, 145.
275

276

159

nom gradu okruen svojim dvorjanicima, od kojih su se neki i potpisali na

ovoj ispravi kao svjedoci. Prvo mjesto medu njima zauzima Ozrinja, koji je
ujedno u naim izvorima prvi poznati nam ban, a ne Pribina, koga spominje
Konstantin Porfirogenet.
Zatim su potpisana i tri upana.283 Od ovih ime Coaca i Milic9aio
ima samo naa isprava, a ime Dragomiro u obliku Dragamer javlja se
ve u IX stoljeu, te onda istom u ispravi od 1059. kao Dragomir. Koje su
dvorske slube vrili ili kojim su upanijama od onih 11 koje nabraja Konstantin VII upravljali ovi kraljevi dvorjanici upani, ne moemo rei. No
ipak moemo pretpostaviti da je jedan od njih bio svakako kninski upan,
jer je isprava izdana u tom tvrdom kraljevskom gradu.
Medu ostalim linostima nas naroito interesira Grubina ric9ar. Samo ime Grubina susreemo vrlo esto u naim ispravama XI stoljea, a u
Supetarskom kartularu (kraj XI ili poetkom XII st.) nailazimo medu svjedocima listine na Jakova Marianorum ducem et sui risari Sauide ac ceteribus militibus eius.284
Kada je ovaj kartular u cijelosti objavljivao Fr. Carrara, on je stavio
mjesto risari: resari.285 Raki pak u svojim Documenta metnuo je u
tekstu psari, a u biljeci risari,286 dok je Sii stavio u istom tekstu iza
risari286 dok je ii stavio u istom tekstu iza risari znak uenja (!).287
S tim izrazom prvi se kod nas u nauci pozabavio P. Skok u radnji: Iz mojega Glossariuma mediae et infimae latinitatis regni Croatiae, koja je izala u iievu zborniku u Zagrebu 1929. godine. On je prvo naveo da je ta rije dola u nas u genitivu. Zatim je iznio kako je Raki ispravio u psari,
koju je korekturu bez daljnjega prihvatio i VI. Maurani.288 Stoga Skok pokuava obrazloiti zato je Raki ovako postupio. Nadalje tvrdi da se iz samoga konteksta moe tono ustanoviti socijalna kategorija toga risari i
negira da je to slavenska rije nego je vjerojatno latinska ili romanska. Povezujui ovaj izraz s onim milites, Skok iznosi kako nema sumnje da je taj
Sauide Jakovljev vojnik, a ona apozicija risari da je oznaka njegova vojnikog zanimanja. Prema tome je iskljuena korektura Rakoga, tvrdi
Skok. Ovako komentirajui on interpretira tu rije tako da mjesto s stavlja x, tj. mjesto risarius rixarius i onda prevodi ovo sa hrva itd., tumaei, da dalje ne duljimo, da je risarius Sauida valja rvanjem ili dvobojem dokazao Petrovu protivniku Miroslavu, da Petrus Crni ima pravo. Nakon to je i ovo detaljizirao da potkrijepi ovaj dvoboj ili rvanje rixariusa
Sauide s protivnikom, ipak u biljeci dodaje: Nevolja je samo u tome, to za
ovu rije drugih potvrda iz naih dokumenata osim toga nemam. Za to sve
to je reeno mora za sada ostati samo kao vjerovatnost ,289
283
U Trpimirovoj ispravi je nabrojeno 6, a u Muncimirovoj 12 upana (M. Bara da, Dvije..., 51,52, 75-79).
284
V. Novak-P. Skok, o. c., 189, 190, 214.
285
V. N o v a k - P . Skok, o. c., 5, 214, bilj. 31.
286
RD, 128, 136, bilj. 19.
287
Prirunik izvora... I/1, 227.
288
Prinosi za hrvatski pravno-povijestni rjenik VIII, Zagreb, 1919, 1189.
289
P. S k o k , o. c., iiev zbornik, 50-52 (bilj. 17).

160

God. 1952. objelodanjujui zajedno s V. Novakom Supetarski kartular,

P. Skok je za risari sui Sauide napisao da to znai jedan od vojnika Jacobi ducis Marianorum i da dolazi od rixarius ovjek, koji dvobojem odluuje ishod parnice, pozvavi se na 50-tu stranu svoje studije u iievu zborniku..290
U istom ovom izdanju Supetarskog kartulara V. Novak je kazao kako nije bez znaenja da se poslije kneza i njegove pratnje, medu kojima se lino
spominje risarius Sauida (moda kneev pisar?), odmah na prvom mjestu
nalazi Semajnov sin Dragan, i onda itav niz plemia i dvorjana... Malo
zatim dodaje da bi ovaj risar Zavida ini se imao taj zadatak da sastavi
pismenu odluku o itavom sporu, te u biljeci iznosi V. Novak kako ovo zagonetno ime nekog kneeva slubenika P. Skok tumai kao rixarius, tj. ovjek koji dvobojem odluuje parnicu. Ja pak smatram, kae dalje Novak,
da je rije stara i slavenska u vezi sa reza i riza, rizati. Rizar (risarus, risarius) bi bio dakle ovjek, koji je kao poreznik na rabou biljeio dugove i obaveze poreznika. A onaj koji biljei, taj i pie i prema tome, taj risarius Zavida
mogao je da bude kneev poreznik i pismen slubenik. (Vidi jo V. Maurani, Prinosi za pravno-povjestni rjenik, 10081009).291
V. Novak objelodanjujui tzv. Svetomarijski kartular u Zadru donio je u
svome itanju i ispravu od 1060(?), koju on stavlja u 10661067. godinu.
Ondje je naveden i Descinizna risar.292 Ovaj je izraz Kukuljevi prepisao
kao Descini ubrusar i dodao u biljeci: U drugom prepisu zarisar,293 to
je tono, jer je on to uzeo iz djelca Omnia hucusque scripta ex quodam libello in carta membrana atque caratere (Kukuljevi, o. c. I. VI: caractere)
scripto ego Dominicus Bereich exemplaui anno 1755, gdje stoji Decini Zarisar (moj prijepis iz ove knjiice).294 Raki je pak proitao ovo naprosto
kao Desimir ubrusar,295 to je sasma pogreno kao i ono Kukuljevievo itanje, dok je V. Novak sasma pravilno to iznio. Komentirajui ovaj izraz, Novak je ostao na svome stajalitu da je risar (rizar!) znaio poreznog slubenika, koji je imao znatnu funkciju u kraljevskom fisku. Stoga on misli da se
nikako ne moe odrati miljenje P. Skoka da je taj risar ovjek koji dvobo296
jem odluuje parnicu.
Meutim, taj izraz risari mi imamo u naoj ispravi od 950. g. kao ric297
9car, to oznaava viteza i pasanca (pasnika), koji se spominje u naim
kasnijim izvorima pod tim nazivima (vitez, pasnik).298
290

V. N o v a k - P . Skok, o. c., 291.

V. N o v a k - P . Skok, o. c., 41, i bilj. 27 a.
Zadarski kartular, 244.
293
1. Kukuljevi-Sakcinski, Codex... I, 126 i bilj(. 3.
294
Ovaj je prijepis isprava samostana sv. Marije u Zadru od 1066. do 1301. g., uvezan i ukorien kao knjiga i za njega misli V. N o v a k (o. c., 9, bilj. 11) da vie ne postoji- 295
RD, 67.
296
V. N o v a k , Zadarski kartular, 145.
297
S t i p i i prvo navodi da se sluba riksara (S. A.) spominje u naim ispravama samo dva puta i da je ovo trei i najstariji. Rije je svakako o dvorskoj slubi, a
291
292

161

Mi smo ve prije iznijeli da po Du Cangeu Ritteri su Milites, na

299
francuskom Chevaliers, a na latinskom Equestri cingulo donati.
Isto tako smo naveli da u poljskom jeziku postoji rije rycerz, na ruskom ricar, koja isto tako glasi i na bugarskom, a rjee se upotrebljava na
makedonskom jeziku.
Prema tome, jasan je ovdje postanak ovog naeg ricqcar, koji dakle
znai sasma neto drugo nego to misle P. Skok i V. Novak.
Poloaj ovoga Grubine ric9ar-a kao svjedoka u Kreimirovoj darovnici medu upanima i crkvenim linostima (opat, kapelan) ukazuje da je i on
spadao u kraljevske dvorjanike i pripadao njegovoj uoj pratnji. Isto tako je
u ispravi od 10661067. Desciniza risar naveden kao svjedok izmeu zadarskog priora i nekih jo graanskih funkcionera i Budica kapelana, zapravo odmah iza Dobrodruga titonoe,300 dok u Supetarskom kartularu je risar Sauida odmah upisan kao svjedok iza svoga dux-a Jakova.301
No da li je Grubina riccar pripadao u red i dvorskih dostojanstvenika
(comites), tj. u vie plemstvo ili ne, ne moe se nita odluno rei. Svakako
on spada po svojoj funkciji medu ugledne linosti na dvoru, jer je kraljevski
vitez. Poznato je naime za kraljevanja Dmitra Zvonimira, kada papa Grgur
VII (1079) pie Vecelinu, koji se je spremao napasti hrvatskog kralja, da on
naziva ovoga plemia nobili milite .302 Ovaj izraz bi mogao biti identian s
naim ric9ar.
Prema tome, u nas bi trebalo sada malo vie panje obratiti i ovome nazivu ricqar kao i onome milites,303 koji u funkciji kao pratnja svoga feudalnog gospodara uope nije obraen u naoj historiografiji.
Slijedea je linost kao svjedok u ovoj listini opat Donat, za koga ne znamo na elu kojega samostana je bio u Hrvatskoj. Nae je miljenje da bi svakako mogao biti opat kninskog samostana sv. Bartolomeja ili Bartola,304 budui da je ta isprava izdana u Kninu. Naime, taj se samostan sa svojim
opatima esto javljaju u tampanim ispravama iz druge polovice XI stoljea.
U njima fungiraju ovi opati najvie kao svjedoci i lanovi kraljevske pratnje,
a jedan samo kao sastavlja listine. ii ide tako daleko da tvrdi da je ovaj
samostan bio kraljevski, tj. da ga je podigao hrvatski kralj, koji je zajedno sa
svojim nasljednicima imao pravo da potvrdi izbor opata i da ga uzima u svoju pratnju. Budui da nemamo kraljevskih isprava iz ranijih vremena, tj. ni

za prvu polovinu XI ni za itavo stoljee,305ii pretpostavlja da je moda

ovaj samostan osnovan jo u X vijeku.
Po Gunjai pak na Kapitulu su postojale dvije crkve sv. Bartula: starija
svakako iz X stoljea, ako ne i prije, i mlada Dobroslavova, iz poetka XIII
stoljea, kojoj su se otkrili temelji.306
Pored ovih miljenja postoji jedna privatna isprava iz X stoljea, koja
je, kako smo ve prije naveli, sauvana u istom onom prijepisu iz 1397, u kome i Kreimirov privilegij. U njoj se kae uz ostalo, kada se govori o kraljevoj darovnici Vranjica u korist one devetorice307 Kreimirovih ljudi (zapravo desetorice) i ovo: ... In primi est petia una terre in saline. iuxta terram
santi Bartolomei de Tinnino308 ex parte occidentalis supra mare... et petia
una de terra super flumen inter terram sancti bartholomei et terram...309
To znai da je tada ve postojao samostan sv. Bartolomeja sa crkvom u
Kninu (zapravo na Kapitulu kod Knina) i da je morao imati svoga opata, i to
valjda ovoga Donata, za koga kao lana kraljevske pratnje mi pretpostavljamo da bi mogao njime rukovoditi. Po tome je ii dakle i ne slutei pogodio
da je onaj samostan osnovan u X stoljeu, i to po naem miljenju moda
ve u IX ali svakako u prvoj polovici X stolje<ia.
to se tie Ivana kapelana, koji se takoer u ovom privilegiju spominje,
on je dvorski sveenik Kreimira I. Samo ovaj sveenik kapelan ne pie ovdje ispravu, nego biogradski biskup. Po ovom, dakle, i on je bio lan kraljeve
pratnje koji je obavljao vjerske ine i sluio vladaru kao savjetnik i pomaga
u dravnim poslovima, a onda mu je svakako bila glavna civilna dunost:
obavljanje poslova dvorske kancelarije.310
Vaniju funkciju u ovoj ispravi imao je izvriti Grgur podup (potiuph).
Naime on je trebao uvesti u posjed onu desetoricu dvorjana, koje je njihov
kralj darovao posjedima.
Izraz potiuph javlja se u naim ispravama prvi put u Kreimirovu privilegiju od 950. g. To je ujedno i prvi poimence poznati podup u naim izvorima, tj. u hrvatskoj historiji. Kasnije, u XI stoljeu ovaj naziv ee susreemo.
Podup je bio vladarev funkcionar i on je potinjen upanu, iji je i zamjenik. Kralj je postavljao ne samo upane nego i podupane, koji su dodue upane zamjenjivali ali samo u pojedinim dijelovima upanije.311

predstavlja osobu koja je neko izlazila na dvoboj s neprijateljem mjesto kralja zavrava ovo svoje rezoniranje isti autor (o. c., 87).
298
V. u vezi s tim: VI. M a u r a n i , o. c. X, Zagreb 1908-1922, 1579, 1580, VI
(1917), 898; D. Danii, Rijeenik iz knjievnih starina srpskih I, Biograd 1863, 116.
O.e. I, 1461.
300
V. N o v a k , Zadarski kartular, 244.
301
V. Novak-P. Skok, o. c., 214.
302
F. ii, Prirunik izvora... I/l, 273.
303
Za izraz miles i s njima u vezi ostale izraze (bojnik, cavallerius) v. VI. M a u rani, o. c. V (1914), 653, I (1908), 77, 117.
304
Kako smo ve prije naveli, Stipii zakljuuje da bi se u ovom sluaju mogli radit samo o opatu samostana u Riinicima u uvali potoka Rupotine (o. c., 87, 88).

sos pov;jest Hrvata..., 690, 691.

306
Kako i gdje je svrio..., Rad JA 288, 318.
307
Valjda je u meuvremenu jedan od njih umro, pa se sada u toj listini navodi
samo njih devet!
308
.. .ecclesiam sancti Bartholomei de Tnin... (SCD II (1904), 87 -1158) ... ecclesiam sancti Bartholomei de Tenine ... (SCD II, 251 13. III 1192 ...et ecclesiam
sancti Bartholomei... (SCD II, 1015. VI 1103. Ne ecclesias sancte Bartholomei
kako pie F. ii, Prirunik izvora... I (l, 577, 578) ... predia ecclesiae sancti Bartholomei... (SCD II, 165 1180) ... de terris videlicet sancti Bartholomei... (SCD
II, 166-10. VI 1180) ... sanctum Bartholomeum... (SCD II, 193-1, V 1185).
309
KAS-Kasa D-sign, 668, br. 10; J. Stipii, o. c., 94.
310
M. B a r a d a , Dvije..., 82, bilj. 2.
311
v. za to M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudalizam, 33, 34.

162

163

Dakle sada je jo vie razumljiva funkcija podupa Grgura, koji je bio

tzv. introductor i to svakako po zapovijedi Kreimira I. Znamo da su vladarski posjedi (regale territorium), koje je Kreimir darovao svojim dvorjanima, spadali u okvir kliske upanije. Ova upanija bila je podijeljena na vie
manjih politikih jedinica. Tim upravnim jedinicama bili su na elu podupi,312 a jedan od njih bio je ba Grgur, u iji su upravni sektor svakako spadali navedeni darovani posjedi.
Ali od svih ovih dosada nabrojenih linosti najkompliciranije je pitanje:
tko je to biogradski biskup Prestancije i da li je u to doba mogla postojati
ova biskupija, iji se osnutak u nauci i danas stavlja u XI stoljee.
Naime, uz naega, ovoga Prestancija, koji je dosada bio nepoznat u naim izvorima, ve davno znamo za drugoga Prestancija, koji je bio biogradski biskup u drugoj polovici XI stoljea.
Slian primjer imamo i u Zadru, gdje je po historiaru Valeriju Ponteu
bio u drugoj polovici XI stoljea Prestantius II, to Farlati odbacuje.313
Kukuljevi pak ovoga Prestancija i njegova brata Maja, koji se navode u ispravi iz 1096. naprosto bez ikakvog dokaza stavlja ak u 986. g.314 Meutim
V. Novak kae kako po svemu izgleda da ovaj Prestancije uope nije nikada
ni bio zadarski biskup 315 ve belgradski, a njegov spomen iz 1059. godine vezan je belgradskim manastirom sv. Ivana. A kao sigurni belgradski biskup
Prestancije se javlja i godine 1076.31
Kako ni Farlati ni drugi nisu imali izvorne potvrde o postojanju ovoga
naega Prestancija, jasno je da nisu mogli nita ni rei o njemu.
U sasma drugom smo mi dakle poloaju i moemo mirno kazati da je
ovaj biogradski biskup, koji se navodi 950. Prestancije I, a onaj iz druge polovice XI st. je Prestancije II, tj. upravo onako kako imamo imena npr. Trpimir I i Trpimir II, Kreimir I, Kreimir II itd. Samo sada dolazi i drugo pitanje: kako se moe ovakav zakljuak povezati s time, kada se u nauci i sada
tvrdi da je biogradska biskupija osnovana sredinom XI stoljea na osnovu
dosada poznatih izvornih podataka. Na ovo pitanje mi smo ipak u mogunosti da indirektno odgovorimo. Poznato je da se ova biskupija ne navodi u
aktima prvoga i drugoga sinoda u Splitu u X stoljeu. Ali zato u zakljucima
prvoga sinoda stoji pored ostalog i ovo: u svim crkvama, o kojima se znade,
da su u njima oduvijek stolovali biskupi, a sada ima dosta klera i naroda
unutar njihovih dijecezanskih granica, neka bude biskup, jer po propisima
nije dozvoljeno u malim gradovima (modicis ciuitatibus) ili selima (uillis)
postavljati biskupe, da se ne bi biskupov naslov omalovaio.317

Ovakvo je rjeenje bilo najvie upereno protiv ninske biskupije, koja je

318
time ukinuta, a po zakljucima drugoga sinoda bile su zadarska biskupija
i ostale neke biskupije u Dalmacijama
suene na granina podruja, koja su
im bila odreena od pamtivijeka.319
Meutim, iza ovoga drugoga sinoda svakako je osnovana biskupija u Biogradu ( ), kojega Konstantin Porfirogenet ubraja u
,320 tj. medu 9 naseljenih gradova u Hrvatskoj. Za takvu vrst gradova, koje se u izvorima XI stoljea naziva: civitas321 (1059, 1070) ili castrum
(1070) ili ak urbs (poetak XI st., 1076),322 Biograd je morao biti vrlo znaajno mjesto u X stoljeu. Stoga je u vezi s tim zanimljivo miljenje Du Cangea,
koji kae kako srednjovjekovni pisci castra zovu gradove koji nisu imali jus
civitatis, tj. jus episcopatus. Neto pak kasnije ipak koncedira da je gotovo u svim civitatibus bilo sjedite biskupa, a u castris pak se je paucos
reperiri, te da castra urbes Episcopatu destitutas, to potvruje citatom
iz Vita s. Medardi.323
Dakle i iz ovoga podatka vidimo da je Biograd kao castrum, a kasnije civitas i urbs, svakako imao pravo da dobije svoga biskupa, to je i ostvareno.
Uz to je ovo mjesto u znatnoj mjeri nastanjeno, to svjedoi Porfirogenet;
ono nije ni mali grad ni selo, a u njega je ak dolazio povremeno i sam hrvatski kralj Petar Kreimir i ondje izdao svoje dvije isprave.324
Na osnovu svega iznesenog i u vezi sa onim zakljucima prvoga splitskog sinoda nije bilo nikakve zapreke da se u X stoljeu osnuje nova biskupija u Biogradu, kao to je npr. osnovana u prvoj polovici IX stoljea biskupija
u Ninu.325
-'
Koji su razlozi proizveli da je biogradska biskupija tada nastala, ne nioe se nita odreenije ni rei ni naslutiti. Jedino dakle moemo kazati da ve
950. godine znamo za nju i njenog prvog nama poznatog biskupa Prestencija
I, koji uiva punu naklonost i povjerenje Kreimira I i po zapovijedi svoga
gospodara kralja na uspomenu potomaka sastavlja ovaj privilegij, u kome
je naveo sebe sasma na kraju, i to kao svjedoka. Znai da je i on tada bio u
kraljevoj pratnji u Kninu, gdje je i izdana navedena isprava.
6.

Kao posljednji kljuni problem u vezi s tim privilegijem postavlja se pitanje: kada je zapravo sastavljen Konstantinov De administrando imperio?!

312

M. B a r a d a , o. c., 33.
V. N o v a k , Zadarski kartular, 147.
314
1. K u k u l j e v i - S a k s c i n s k i , Codex... I, 187.
315
V. Brunelli donaa, prema Bianchiu i Ponteu da je biskup Zadra bio 1018. Prestancije, a 1059. g. Prestancije II. Ali odmah zatim dodaje da izgleda da ovaj drugi nije
postojao. Meutim, u onim pak vjerodostojnim katalozima nailazi se u XI st. na biskupe Andriju II, III, IV i V (V. B r u n e l i Storia della citta diara I, 284, 285, 287, 288).
Prema tome nita ne bi bilo neobino da imamo i Prestancije I, II itd.
316
V. N o v a k , o. c., 147, 148.
317
RD, 191; F. S i i , Prirunik izvora... I / l , 218.
313

164

318

F. Sii, Povijest Hrvata..., 419.

F. Sii, Prirunik... 1/1,222.
320
Constantine Porphyrogenitus, o. c. 150.
321
= grad u urbanistikom smislu (M. B a r a d a , Lapani, 485).
322
RD 51, 52, 84, 88, 427, 108.
323
o. c. II, 398.
324
RD, 51,87, 88.
325
O tom opirnije F. Sii, Povijest Hrvata..., 309.
319

165

Dosad se je vrijeme postanka ovoga djela odreivalo na osnovu kronolokih podataka koji su se u njemu nalazili.
Tako je po Rambaudu iziao tek 953. ovaj spis na svjetlo, tj. prvih 29 glava je redigirano g. 949. i 950, a jo dvije godine su prole do redakcije glave
45,326 koja je dakle po njemu izala 9512.
Protiv ove postavke o nastajanju Porfirogenetova spisa digao se je Bury.
Po njegovom izlaganju glava 29 je napisana 948-9, tj. u sedmoj indikciji,
dok glava 30. nije bila napisana prije 9. indikcije, tj. 950- 1. Zapravo ona je
sastavljena, kako pie Bury, poslije glava 29, 31-37.327 Da je ova 30. glava napisana poslije navedene ve 950, a vjerojatno ne poslije 951. godine, Bury bazira i na tome, to on dri da je Oton Veliki, o kome se govori u toj istoj glavi, podvlastio Boleslava, ekog vladara, tek u svibnju ili lipnju 950. godine.
U vezi svega ovoga Bury je napravio i shemu po dobu pisanja Konstantina
Porfirogeneta, koja izgleda ovako:
De admin. imp. 948, 15. VIII.
vjerojatno 952.
948, 1. IX-949, 31. VIII. caput 27, 29, 31-36
949, IX-950 konac
c. 26
950, jesen?
c. 30 (vjerojatno prije 951)
951, IX-952, 31. VIII.
c. 40
952 (ili 951) c. 37.328
Bury je nazivao DAI krpeom i zakljuio da je car ostavio svoje djelo u
nedovrenom stanju i da ga nikada nije dovrio, akamo li gotovo djelo podvrgao reviziji. Car je sabirao razni materijal i pravio zajedno sa svojim suradnicima biljeke iz kojih je kasnije sastavljao spise. Nadalje on nije razvrstao svoje djelo u glave nego su one nastale tako kasnije iz marginalnih
329
nota, pa ak i ne odgovaraju, bar ne posve, sadraju.
I dok je Marczali imao isto miljenje kao i Rambaud, drei da su glave
36-40 (koje govore o Maarima) napisane 950-951. g., N. Tomai je samo
naveo da bi po Rambaudu Konstantinov spis trebao da bude pisan postepeno. Ali u pogledu Buryeva izlaganja Tomai je primijetio da u glavi 30. uope ne stoji ono to iznosi Bury, i stoga po njegovu miljenju pada ovo Buryevo tvrenje i zakljuci. to se tie pak Buryevih oznaka vremena za pojedine
glave, Tomai kae da je za sve ispravno osim za glavu 30, te da carevo djelo
330
nije dovreno sudei po obliku i sadraju.
I dok ii samo pie da je Konstantin napisao ovo djelo izmeu 948. i
331
952, Lj. Hauptmann je podvrgao kritici pojedine glave Porfirogenetova
j. B. Bury Rasprava De administrando imperio preveo s engl. S. Lochmer,
Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arhiva X, Zagreb, 1908,
98.
327
J. B. Bury, o. c., Vjesnik... X, 97, 110, 129.
328
N. T o m a i , o.e.. Vjesnik... XX/1-2, 19,20.
329
N. T o m a i , Constantini Imp. Porphyrogeniti de administrando imperio liber (nastavak i svretak, uredio E. Laszowski), Vjesnik Kr. dravnoga arkiva u Zagrebu III, Zagreb, 1928, 7.
"N. Tomai, ivot..., Vjesnik... XXX/1-2, 10,20.
331
Povijest Hrvata..., 22.

166

De administrando imperio. On smatra da je glava 30. nastala poslije 955,

odnosno poslije poraza Maara, a prije smrti Otona Velikog, tj. 7. V 973. g.
Hauptmann se je nadalje napose pozabavio onim pasusima u glavi 31, gdje
se govori koliko krtena Hrvatska ima vojske do Kreimira, a koliko poslije
njegove smrti i ubojstva sina mu Miroslava. On zakljuuje, pozivajui se na
Siia, da prvi vlada od 935 - 945, a drugi da je umro 949. i da prikaz oslabljenja vojnike snage spada oko 950.332
G. 1949. prevodilac De administrando imperio J. H. Jenkins u uvodu
te knjige, koju je izdao Gy. Moravcsik, sluei se rezultatima Buryja, kae jedino da je taj spis nastao izmeu 948. i 952. godine.333
B. Grafenauer smatra da je Bury dokazao da 29. i 31. poglavlje predstavljaju cjelinu, napisanu izmeu 1. IX 948. i 31. VIII 949. g. Nadalje se slae s
Hauptmannovom tezom o nastanku 30. glave, za koju sumnja da ju je napisao Porfirogenet, jer je uvjeren da je ova glava napisana poslije 955, a po
svoj prilici poslije 959. godine. Ali zato je potpuno siguran da je Konstantin
VII napisao 29. i 31-36. glave te da je tekst u 29. i 31. glavi iz 948/9. godine.334
G. 1959. pak B. Ferjani objelodanjujui pojedine pasuse Konstantinova spisa u prijevodu, u predgovoru je naveo da se vrijeme nastanka DAI-a
moe prije svega odrediti na osnovu kronolokih podataka, koji se u njemu
nalaze. Na dva mjesta se Roman Lakapin spominje sa epitetom blaeni,
to upuuje na vrijeme poslije njegove smrti 15. VI 948. Pored toga u glavi
29. postoji podatak da je pisana sedmog indikta 6457/948/9/.335
U historijskoj nauci dri se da je DAI nastao u periodu izmeu 948. i 952,
zakljuuje Ferjani, koji misli da se moe prihvatiti koncepcija Buryja da je
cijala grupa poglavlja od 29 36 nastala izmeu 1. IX 948. i 31. VIII 949, izuzev 30. glave, koja je svakako napisana kasnije. On ak smatra da ova glava
predstavlja zaseban problem, zbog stilskih i sadrinskih razlika od 29. do 31.
glave, i to obrazlae navodei tom prilikom i miljenja raznih pisaca (Bury,
Tomai, Hauptmann, Manojlovi, D. Popovi, B. Grafenauer). Ujedno stavlja da je ona kasnije napisana i naknadno unesena u DAI te zakljuuje da je
pisana svakako poslije 955, a vjerojatno i poslije Konstantinove smrti 959.
Sluei se Grafenauerovim pretpostavkama kae da kao terminus ante quem
ostaje 972. g. Iz svega ovoga slijedi, tvrdi Ferjani, da je glava 30. napisana
od nepoznatog autora i naknadno unesena u DAI.3361 konano od svih ovih,
najmanje struno upoznata sa ovim djelom Konstantina Porfirogeneta, N.
332

Dolazak Hrvata, Zbornik kralja Tomislava, 97, 101.

Constantine Porphyrogenitus, o. c., 9.
334
Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski zbornik V/1-2, Zagreb 1952, 15-20, 23.
335
No Ferjani, tom prilikom zaudo nije naveo da, kada car govori u glavi 45. o
Iberima, navodi se 10. indikcija od postanka svijeta 6460, za carstva Konstantina i Romana, kristoljubivih i u porfiru roenih romejskih careva (god. 6460, odgovara carigr.
godini od 1. IX 951. do 31. VIII 952). (Za to v. N. T o m a i , Constantini..., Vjesnik...
III, 25; Constantine Porphyrogenitus, o. c. 206).
336
Vizantiskiizvori... II, 2, 3, 26, 27, bilj. 71.
333

167

Klai, opirui se na sudove B. Grafenauera, dosta suvereno govori o tom izvoru i njegovim pojedinim glavama. Tako za 30. glavu kae da je nastala kasnije i da joj nije autor sam car i da je nepoznati autor 30. poglavlja mnogo... savjesniji i iskreniji od cara, sastavljaa 31. poglavlja, te da anonimni
autor 30. poglavlja s pravom uiva mnogo vie povjerenja u historiara nego
car pisac.337
Kako vidimo svi ovi ovdje navedeni pisci smatraju da je za datiranje nastanka DAI-a najvanija 30. glava, iji postanak stavljaju neki ak iza 955. a i
dalje (Hauptmann, Grafenauer, Ferjani). Meutim, svi su oni slabo posvetili panju ba glavi 31, u kojoj se govori o arhontu Kreimiru, Miroslavu i
Pribini, te su se zadovoljili sa dosada uobiajenim datiranjem tih dogaaja u
periodu od 935 949. godine (Hauptmann), dok Grafenauer ak smatra da je
tekst u 31. glavi iz 948/9. godine.
Ako ustanovimo da svi fragmenti i predloci ovoga djela, koji poinju sa
, nisu istog doba i da mnoge glave, koje su obraene, poinju sa
, a sa u fragmentima,338 onda je jasno da u glavi 31. na fragmenat, koji poinje takoer sa , a govori o Kreimiru, njegovu sinu i vojnoj snazi
Hrvatske,339 spada medu najnovije i najsvjeije podatke u DAI-u. Zapravo, to
je najnoviji podatak, koji nas upuuje na najmlae vrijeme, tj. poslije likvidacije Miroslava, na osnovu kojega moemo ustvrditi starost i cijeloga spisa.
Za rasvjetljenje starosti 31. glave, a i cijeloga DAI-a moe nam pomoi i
onaj izraz , koji se nalazi u istoj glavi i prevodi Sada340 ili Danas341 ili Onomadne itd. kao i onaj u naslovu ove iste glave vOv, to znai isto sada, te takoer u ovoj glavi i izraz vOv,342 to jedni prevode sa jo u dananji dan,343 a drugi do danas.344
Ako bi se dakle u vezi s naom ispravom utvrdio, makar i priblino, ovaj
umetak, kada je nastao ili kada je napisan, onda bi se moglo i rei kada je cijelo i ovo nedovreno djelo DAI napisano, tj. da se utvrdi terminus post
quem i terminus ante quetn.
Mi smo ve prije kazali da je Kreimir I vladao od 926. i da je vjerojatno
umro o. 954. godine. Njega je naslijedio Miroslav, koji je po Konstantinu
kraljevac Hrvatskom pune etiri godine. To znai da je ovaj likvidiran od bana Pribine ili 958. ili 959. g., kako smo ve prije naveli. Zato i Porfirogenet,
kada pie o ovome dogaaju, govori samo o svaama i razmiricama u Hrvatskoj, a ne pie tko je naslijedio Miroslava. Naime, dok on to opisuje, jo ti

337

N. K l a i , o. c. 37-39.
N. T o m a i , Constantini..., Vjesnik... III, 13, 17, 18.
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
340
F. ii, Genealoki prilozi..., 13; Vizantiski izvori... II, 45.
341
N. T o m a i , ivot..., Vjesnik... XX/1-2, 83.
342
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 146, 148.
343
N. T o m a i , o. c., Vjesnik... XX/1-2, 80.
344
Vizantiski izvori... II, 42.

338

339

168

sukobi traju i car ve u novembru 959. g. umire,345 te ne dovrava svoje djelo,

zapravo nije uspio u svoje umetke dopisati i druge jo najnovije stvari.346
Ba na osnovu ovoga podatka vidi se da je cijelo ovo djelo originalni
spis Konstantina VII Porfirogeneta i da se ne moe tvrditi ni za jednu glavu,
a najmanje za 30. da je napisana od nepoznatog autora i naknadno unesena
u DAI.347
Hauptmannovim putem poli su neki nai sadanji historiari, a napose
Grafenauer, te su se bavili i onim podatkom iz 30. glave,348 u kome se govori
o potinjenju kneza Bijelih Hrvata franakom kralju Otonu, kao i onim pasusom, gdje stoji , , i pokuali
da to sve datiraju.349
S navedenim podatkom, u kome ima takoer onaj vremenski izraz i gdje se govori o Hrvatima u susjedstvu Franake, a koji se sada nazivaju Bijeli Hrvati i imaju svoga arhonta, te su potinjeni Otonu, velikom
kralju Franake,350 koja se zove i aka,351 moemo se sloiti da su oni skupa
sa esima potinjeni Otonu 950. godine.352
to se tie onog citiranja naslova Otona I, jasno je da se Hauptmannovo
miljenje ne moe prihvatiti kao ni to da mu pripada naslov Veliki tek od
962, kada ga je papa okrunio za cara.353
Prema tome otpada i Hauptmannovo datiranje 30. poglavlja u ve navedeni preiroki vremenski razmak od iza 955. do prije 7. V 973. godine.354
Isto tako, niim nas ne moe uvjeriti Grafenauer da je glava 30. pisana
svakako iza 955, a vjerojatno poslije smrti Konstantina VII,355 jer nijedan
njen pasus ne govori tome u prilog.
ak i izraz sada () se nazivaju Bijeli Hrvati sa ve navedenim
pasusom u vezi Otona Velikog, rui iz temelja Grafenauerovu dataciju 30.
glave.
Isto tako ne moe stajati ni Buryjeva tvrdnja da su sva poglavlja ovoga
djela napisana izmeu 948. i 952. g., a to prihvaa zaudo i Grafenauer, ime
sam sebe pobija u onome, to je prije ili kasnije kazao.356
345

Vizantiski izvori... II, 1.

D. Mandi kae da je Porfirogenet po svoj prilici DAI popunjavao sve do svoje smrti 9. XI 959. godine (o. c., 227).
347
v. za to tvrdnje: B. G r a f e n a u e r , o. c., HZ V/12, 17; Vizantiski izvori... II,
27, bilj. 71.
348
Vizantiskiizvori..., 27, bilj. 71.
349
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 142.
350
G r a f e n a u e r to prevodi sa Otonu, velikome kralju Franake i ake (o. c.,
HZ V/1 2, 14), a W. Ohnsorge, koji inae prihvaa Jenkinsov prijevod ovoga pasusa sa velikom kralju Franake, ake Franake (Drei Deperdita der byzantiiischen
Kairserkanzlei und die Frankenadressen im Zeremonienbuch des Konstantinos Porphyrogennetos, Byzantinische Zeitschrift 4/52, Mnchen 1952, 326, bilj. 4).
351
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 142 i prijevod Jenkinsa (o. c., 143).
352
B. G r a f e n a u e r o. c., HZ V/l-2, 15; Vizantiski izvori... II, 27, bilj. 71.
353
Dolazak Hrvata, Zbornik kralja Tomislava, 101.
354
Dolazak
Hrvata..., 97.
355
o.
c.,
HZ
V/l-2,
28.
356
o. c., KZ V/l-2, 17.
346

169

Jednom rijeju, ni u jednoj glavi DAI-a nije opisan dogaaj, koji se je

odigrao poslije smrti ovoga bizantinskoga cara pisca.
Sve ovo ukazuje da se rjeenje datiranja DAI-a nalazi u 31. glavi, i to ba
u onom podatku, koji se odnosi na ona dva hrvatska vladara. To bi znailo
da je cijelo ovo djelo pisao Konstantin VII Porfirogenet, zapravo ono je pod
njegovim rukovodstvom sastavljeno, ali nije dovreno, jer ga je smrt u tome
sprijeila.
Naravno da su u ovom spisu mogla nastati u kasnijim stoljeima i razna
dopisivanja i umeci, no autor ovoga cijeloga djela je ipak bio Porfirogenet.

7.
Ako rezimiramo u najkraim crtama sve ovo to smo izloili, onda dolazimo do slijedeih zakljuaka:
1. Dosada neobjelodanjena isprava Kreimira I od 950. g. sauvana je u
dva prijepisa (u onoj pergameni od 29. VI 1397. i u Luciusovoj ostavtini);
oba se nalaze u Kaptolskom arhivu u Splitu.
2. Ova listina prepisana je sa jo 3 isprave 1397. godine iz jednog vrlo
starog kartulara, vjerojatno iz XIII stoljea, koji je tokom vremena nestao
kao i onaj Bertanijev iz 1333, u kome se je takoer u prijepisu nalazila.
3. U drugim brojnim kartularima ili katasticima, kao i u onim Ponzonijevim zbirkama, sauvanim u kaptolskom i biskupskom arhivu u Splitu, ne
postoji uope prijepis ove darovnice.
4. Kreimirov privilegij je javna isprava, iji je tekst u ovoj radnji prvi
puta upravo onako objelodanjen, kako se nalazi u prijepisu iz 1397, te je usporeen sa onim iz Luciusove ostavtine, pri emu postoje u njihovim tekstovima samo neznatne razlike.
5. Na osnovu kritikog razmatranja unutarnjih karakteristika i materijalne strane ove povelje moe se ustvrditi da je ona autentina.
6. Iz ovoga privilegija proizlazi da je Kreimir I bio potpuno nezavisan
vladar, tj. po milosti bojoj kralj Hrvata i Dalmatinaca, koji je 950. g. ve
24 godine sjedio na prijestolju.
7. S time se u vezi moe staviti poetak njegove vladavine u 926. godinu,
kada je naslijedio svoga oca Trpimira II.
8. U vezi ovoga datuma mi stavljamo vladanje Tomislava, za koga niim
nije dokazano da je sin Muncimira, u poetak 10. stoljea do o. 920. g. i na taj
nain suzujemo krug njegove djelatnosti i dogaaja, koji su mu se dosada
preko ustaljenih datuma upravljanja hrvatskom dravom (o. 910. o. 930)
pripisivali.
9. Usporedo sa time moemo rei da prvi splitski sinod, za koji se tvrdi
da je odran 925, nije tada bio nego je mogao zasjedati i prije 920, zapravo
ve poslije 915. godine.
10. Mijenjamo i dataciju kraljevanja Trpimira II, iji se rodbinski odnos
prema Tomislavu ne moe odrediti, te njegovu vladavinu stavljamo u period
170

od o. 920. do neto prije 926. i pripisujemo mu u tom razdoblju sve ono to

se je tada odvijalo i dogaalo u Hrvatskoj.
11. Analizirajui detaljno i kritiki kasnije izvore (preteno one iz poetka 18. stoljea), koji govore o Kreimiru I, uzimamo odande jedino u mogunost podatak, koji govori da je umro o. 954. godine, te da mu se ena zvala
Jelena.
12. Spis Pontifices Salonitani et Spalatenses je nastao valjda u prvoj
polovici 18. stoljea, koji prvi donosi Farlati. Ovaj katalog nije sastavio ni on
ni Riceputi, nego neki nepoznati autor iz Dalmacije, o kojemu dodue pie i
Farlati, ali ga naalost nije uspio identificirati.
13. Odreujemo rodbinski red Kreimira I, toga najveeg hrvatskog vladara u X stoljeu, i opirno iznosimo razvoj dogaaja i prilika u Hrvatskoj i
Dalmaciji i izvan ovih zamalja od 926. do o. 954. godine, tj. za njegove vladavine.
14. U tom vremenskom periodu ukazujemo i na to:
a) da je dosadanja godina datacije drugog splitskog sinoda problematina i nedokazana. Na osnovu pak spisa, koji nam govori i o putu papinskih
poslanika u Bugarsku i natrag, moemo zakljuiti da je ovaj sinod mogao biti odran najranije tek 929. godine,
b) Kreimir I Stariji imao je uz Miroslava i mlaega sina Stjepana Drislava (to se moe potvrditi na osnovu onog kamenog spomenika od 975. i isprave Petra Kreimira iz 1067), koji je tek iza 960. g. doao na prijestolje.
15. Donosimo i novu genealogiju hrvatskih vladara od Trpimira II do
Petra Kreimira i dokazujemo da bi bilo najloginije da je Kreimir I Stariji
(zvan i Mihajlo) bio prvi kralj, koji je sahranjen u solinskoj bazilici sv. Stjepana, podignutoj od ene mu Jelene, majke Stjepana Drislava.
16. Izraz fideles i minister u ovoj darovnici znai dvorani.
17. Knin je kao kraljevski castrum bio i jedna od kraljevskih prijestolnica ve u X stoljeu.
18. Prvi dosada poznati ban u hrvatskoj historiji nije Pribina, nego Ozrinja.
19. Izraz ricar, koji se u Kreimirovu privilegiju prvi puta ovako javlja, a onda malo u izmijenjenu obliku dva puta i u XI stoljeu, ne znai ni
rva ni poreznik (ni moda kneev pisar?) nego vitez (ovdje kraljev vitez,
lan njegove pratnje i dvorjanin), te taj izraz nije slavenskog porijekla.
20. Samostan i crkva sv. Bartolomeja na Kapitulu kod Knina, gdje bi
Zvonimir bio po Tomaiu pokopan, osnovani su najkasnije u prvoj polovici
X stoljea.
21. U ovoj naoj listini prvi put poimence javlja se u izvorima podup, i
njemu je u njoj odreena funkcija introductor-a.
22. Pored biogradskog biskupa Prestancija, dosada poznatog u izvorima
iz druge polovice XI stoljea, susreemo se sada prvi put, i to u naem privilegiju sa starijim biogradskim biskupom Prestancijem, osobom kraljeva povjerenja i sastavljaem ove isprave, kojemu dajemo naslov I.
171

23. Prema tome zakljuujemo da je ova biskupija osnovana u X stoljeu,

a ne, kao to se je dosada tvrdilo, sredinom XI stoljea.
24. S tom ispravom povezan je i pasus u 31. glavi Porfirogenetova DAI-a.
25. Iznoenjem pojedinih miljenja o postanku pojedinih glava toga spisa, a napose 30. i 31, upozoravamo na pasus o arhontima Kreimiru I i Miroslavu, te banu Pribini u 31. glavi za rjeenje datiranja sastavljanja DAI-a.
26. Pobijamo da je glavu 30. napisao nepoznati autor, a ne Porfirogenet,
te ukazujemo na to da ne stoji ni isforsirana datacija ove glave, nabaena od
raznih pisaca.
27. Upozorujemo na onaj pasus u 31. glavi, gdje Porfirogenet opisuje
svae i sukobe poslije smrti Miroslava. No kako on ne iznosi i tko ga je naslijedio, to nam dokazuje da su ti neredi trajali i dalje i da im nije sagledao i
doekao kraj ovaj car pisac, koji je upravo u jeku tih dogaaja umro u studenomu 959. godine.
28. To je ujedno i dokaz da DAI cijeli potjee od Konstantina VII Porfirogeneta, koji ga nije uspio sasma dovriti uslijed iznenadne smrti.

172

AN UNPUBLISHED CHARTER OF THE CROATIAN KING KREIMIR

(CRESHIMIR) I.
Summary

The study of this Charter and its background has lead the author to the
following conclusions:
1. This unpublished charter of King Kreimir I. given out in 950. has survived in two copies, one in parchement dating from 29. VI 1397. and one in
the Lucius'collections; both, are now in the Chapter Archives in Split.
2. With three other chartere this Charter was copied in 1397. from a very
old chartulary dating possibly from the 13th Century, lost later, s Bertani's
the year 1333. containing a transcript of it, was lost.
3. No copy of this charter exist either in the numerous chartularies catastices, nor in Ponzoni's collections preserved in the Chapter and Bishop's
Archives in Split.
4. This Kreimir's grant is a royal charter and its text is published in
this paper for the first time such s it is in the 1397. transcript. Compared to
the text in Lucius'collection only insignificant differences appear.
5. The proof that this is an autentic copy of the charter is based on the
critical examination of internal and external evidences.
6. From the charter it emerges that Kreimir I. was an indipendent ruler, i. e. by the grace of God King of Croats in Dalmatians, who had in 950.
occupied the throne for 24 years.
7. It follows that he came to the throne in the year 926. when he succeded his father Trpimir II.
8. Thus the reign of King Tomislav for whom it has not been proved that
he was Muncimir's son, we are placing in the year cca 920. and thus we are
limiting the rnge of his activities and those events that have so far been attributed to the time of his rule over the Croatian state (cca 910-cca 930).
9. Also the first Synod of Split, for which the accepted date has been
925. could not have taken place then, but could have been before 920., and
even after 915.
10. We change the dating of the reign of Trpimir II., whose family relationship to Tomislav can not be defined, and are placing his reign in the period from cca 920. to somewhere before 925. and attribute to him all that took
place in Croatia in that period.
11. Analysing in details and critically later sources (mostly those from
the begining of the 18th centuru), that speak about Kreimir I. we take s possible only the date of his death in cca 954. and the name of his, wife Jelena.
12. The list Pontifices Salonitani et Spalatenses first quoted by Farlati, probably dates from the first half of the 18th cent. This catalogue was not
compiled either by Farlati or by Riceputi but by an anonimous author in
Dalmatia, whom Farlati could not identify though he writes about him.
173

13. We give here the family tree of Kreimir I, the greatest Croatian ruler of the lOth cent. presenting the historical development in Croatia and
Dalmatia and abroad from cca 926 to cca 954. i e. during his rule.
14. We point out to the following:
a) The accepted dating of the second Synod of Split is questionable.
Analysing the list of papal nuncii travelling to Bulgaria and back we have come to the conclusion that this Synod could not have taken place before 929.
b) Kreimir I the eider had besides Miroslav a younger son Stjepan
Drislav which can be proved from the stone monument from 975. s well s
from the Charter of Petar Kreimir from 1067., who come to the throne as late as 960.
15. We bring also a new genealogy of Croatian Kings Trpimir II. to Petar
Kreimir and propose most acceptable the supposition that Kreimir I the
eider (colled Mihailo) was the first King to be burried in the Salonican bazilic of St. Stjepan, built by his wife Jelena, the mother of Stjepan Drislav.
16. The term fideles and minister mean courtiers in the charter.

26. We contest the assertion the chapter 30 was written by an unknown

author and not Porfirogenet, and draw attention to the forced dating for
this chapter suggested by various authors.
27. We also draw attention to that passage in the 31. chapter, where Porfirogenet describes the quarells and conflicts after the death of Miroslav.
But as he does not state who was his successor, it is a proof that unsettled
conditions lasted so long that author did not live long enough to see the end
of them and died in november 959. in the middle of them.
28. This is at the same time one of the proof s that DAI as a whole is the
work of Constantin VII. Porfirogenet, left unfinished because the work was
interrupted by his death.

17. Knin as royal stronghold (castrum) was also one of the royal seats
already in the lOth cent.
18. The first mentioned ban in Croatian history was not Pribina but
Ozrinja.
19. The term ricar which appears in Kreimir charter for the first time in this form, and later slightly changed twice in the llth cent. does not
mean either restless or tax collector (not s suggested court clerk) but
Knight, here royal knight the memeber of the royal suite and courtier, and
the term is of Slav origin.
20. The monastery and the church of St. Bartolomiew on Kapitul by
Knin, where, according to Tomai, King Zvonimir was burried, were foundete at the latest in the first half of the lOth cent.
21. In our charter podup is mentioned for the first time and his function s introduktor stated.
22. Besides the bishop of Biograd Prestancije, so far known from the sources from the second half of the llth cent., we meet now for the first time
in our charter the older bishop Prestancije of Biograd, as a man in the Kings
confidence and the writer of the charter, so we call him Prestancije I.
23. It follows that this bishopric was not founded in the middle of llth
cent. s it was accepted, but in the lOth cent.
24. The passage in the 31. chapter of Porfirogenet DAI is conected with
this charter.
25. We draw attention to the passage on arhonts Kreimir I and Miroslav discussing the origin of various chapters of this work, particulary 30
and 31, and chapter 31 in connection with ban Pribina as a help in dating the
composition of DAI.
174

175

KRITIKI OSVRT NA DOSADANJA ISTRAIVANJA I

SAZNANJA O OTOKU PAMANU
/. Postanak i razvoj imena (toponima) otoka (i mjesta) Pamana
a) U prvom redu skrenuo bih panju na jedan sporan citat iz Plinija (1.
st. n. e.), koji glasi: contra Jader est Lissa. I dok C. F. Bianchi1 i V. Brunelli2
dre da je to otok Ugljan, Archivio storico, per la Dalmazia3 pie da je Lisan (S. A.) otok nazvan navodno Uglian, ime feniko i da znai jezik zemlje, rt, zaliv mora. No 1981. M. Sui4 misli da je Lissa (ili Sissa?) moda Iz,
koji biljei Konstantin Porfirogenet. To znai da bi neodreeni naziv Lissa
i za Ugljan, a naroito za Paman, koji je jo u antiko doba bio spojen s Ugljanom, pa ak i u ne tako davnoj prolosti, kako kae M. Sui,5 a prije njega Filipi i drugi, svakako treba otpasti.
b) Drugi po redu, takoer izvorno neodreeni, naziv iz 10. st. koji bi bio
mogu za Paman, jedan je toponim u De administrando imperio (DAI) Konstantina VII Porfirogeneta, a koji glasi: i to ako se uzme
u obzir samo njegov dio, tj. . No jo 1877. je Fr. Raki pretpostavljao
da je taj Porfirogenetov otok Kakan, Kernata u zadarskom arhipelagu. Naime, on je smatrao da je rije Katau iskvarena i da su to zapravo Kakan,
Kerknata, otoci u zadarskom okrugu.6 1879. pak C. F. Bianchi7 dri da se
Porfirogenetov Cantatrebeno odnosi na Ugljan. U tome ga slijedi i F. ii,8 koji je takoer ukazao da je Konstantinov oito grekom napisan umjesto . Ujedno je ustvrdio da je taj naziv za dananji Paman
s mjestom Tkonom jo od XI. XII. st. Cotuno ili u tuno. P. Skok u tri
navrata (1927, 1928, 1950.) iznosi tumaenje da je Konstantin u svome nazi1

ara cristiana, II, Zadar 1879, 88.

Storia di ara, Venezia 1913, 116.
N. I, sv. I, f. IV, 24.
4
Zadar u starom vijeku, Zadar 1981, 250.
5
Zadarski otoci u antici, Zadarsko otoje, Zbornik 1974, 58.
'F. Raki, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia,
MSHSM VII, Zagrabiae 1877, 404, 414.
7
o. c., II, 82.
. 8 Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 445.
2

177

vu pogreno spojio dva otoka: prvi dio rijei je identian sa srednjovjekovnim Tuconum, Cotunum dananje selo Kun, Tkon (S. A.) na ostrvu Pamanu .. .9
God. 1952. A. R. Filipi pak dokazuje da se pod Porfirogenetovim Katan razumijeva i Paman i Ugljan, koji su u ono vrijeme sainjavali jedan
otok i imali zajedniko ime.10 God. 1954. S. Antoljak, 11 kada nabraja sva ova
miljenja, kae da nee ulaziti u Konst. , tj. da li se pod tim izrazom
krije otok Paman (a i Ugljan) ili ne. G. 1959. B. Ferjani prevodi s Katatrebeno i citira miljenje Rakoga i Skoka, ali ne daje i svoj
sud.12 G. 1974. . Batovi pie da je ime mjesta Tkon od Katan, Katun, kako
se zvao i otok Paman do rimskog vremena" (S. A.), dok M. Sui ni 1974. a
ni 1981. ne ulazi uope u to pitanje. Mi bismo svemu ovome dodali i da se dananja Vergada u Konstantinovu DAI-u naziva /kasnije:
Levigrada (Ivan Djakon) ili Lubricata 1096. (isprava)/ i da ima slian izraz u drugom dijelu grkog toponima: . Time je dakle jo oitije izraen pojam ovoga koga drugi pretvaraju u ,14 to potvruju
srednjovjekovni izvorni podaci u vezi s rijei Kutuno ili Cutuno ili Cutuno (1216. g.),15 iako je na kraju tj. ipsilon.
c) Trei, oitiji i izravno izvorni ali neto kasniji naziv za Paman sauvan je u izvornoj povelji od 1067. g. To je Flaueyco, dok u onoj drugoj sumnjivoj iz o. 1067. g. stoji: Flaueico.16 Naime u onoj prvoj povelji cijeli pasus
glasi: ... in insula, in loco qui antiquo nomine Flaueyco dicitur, qui nunc (S.
A.) alio nomine Postumana nominatur.. ,17 U onoj sumnjivoj listini uz malu
preinaku kae se: ... in insula in loco, qui antiquo nomine Flaueico dicitur,
nunc uero (S. A.) Postimana nominatur...18
Kada su 1967. Stipii i amalovi izdali -Codex diplomaticus regni
19
Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (CD), oni su ondje na osnovi danas izgubljenog kartulara samostana sv. Krevana u Zadru, kojim se je sluio ii, publicirali upravo onu ispravu koju je Raki smatrao sumnjivom. Tu se
navodi i onaj naziv za Paman: Flaueico.20 No ni Raki a tako ni oni nisu
9
B. F e r j a n i , Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, Posebna izdanja Vizantolokog instituta SAN, knj. CCCXXIII/7, Beograd 1959, 25. bilj. 61.
10
Gl. opirnije: A. R. F i l i p i , Zato Porfirogenet ne spominje i otok Ugljan, Zadarska
revija, 3, Zadar 1952, 29-37.
11
Miscellanea jadertina, Radovi Instituta JAZU u Zadru, l, Zagreb, 1954, 110.
12
B. Ferjani, o. c., II, 25 i bilj. 61.
13
. Batovi, Prapovijesni ostaci na zadarskom otoju, Zadarsko otoje.
Zbornik,
24.
14
Inae u starom vijeku dananja se Catania na Siciliji zvala ili lat. Catina (s etnikonom i lat. Catinensis). ( P a u l l y s - W i s s o w a , Realenzyklopdie der klassischen Altertumswissenschaft, 20, Stuttgart, 1919, 2473.)
15
T. S m i i k l a s , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
(SCD), II Zagreb 1904, 142.
16

RD, 70, 71.

RD, 70.
18
RD, 71.
17

19

I, Zagreb, 1967, JAZU.

20
I, 108.
178

dali svoj komentar o tome toponimu ve ga samo izjednauju s otokom Pamanom, upravo onako kako to stoji u tim pergamenama. No zato 1879. Bianchi pie da se je u staro doba Paman zvao Flavica i jo Flaveica, a kasnije Pistimanum,21 dok 1913. Brunelli tvrdi da se Paman u 10. st. kao
poseban otok naziva Postimania ili Pustimano, a u 11. st. Flavico ili Flavisco,
sluei se za potvrdu toga RD-a i T. Smiiklasovim CD II za g. 1166, 1195. i
1198. Ujedno tumai da Flaveico ili Flavisco znai ut, plav i da se tako ponovno stvara romansko ime: Flavius kao Ugljan: Julius. Na drugom mjestu
svoga djela Brunelli se ponovno osvre na izraz: Flaveico, Flavisco (flavius) i
pie da je to antiko ime otoka Pamana.22
U novije vrijeme, tj. 1950. g. P. Skok je pisao da staro ime Flaueyco za
Paman nije prvobitni oblik imena. Taj mu je naziv domai romanski i njegov prvobitni latinski oblik mogao je glasiti samo Flavi vico Flavije selo
(S. A.). Naime, na osnovi zakona heptologije dva ista sloga stopie se u jedan. Starodalmatinski toponim Flaueyco je nestao i po svoj prilici (S. A.) na
mjestu dananjeg naselja Paman postojala su dva rimska naselja jedno uz
drugo: Flavii vicus i praedium Postumanum (S. A.), onako po prilici kao u
dananjem Dubrovniku to je postojalo romansko otoko naselje Ragusium
na hridinama i njemu nasuprot slavensko naselje Dubrovnik, pisano u dubrovakom statutu Burgus (S. A.), ili kao to je postojalo na teritoriju dananjeg Zagreba crkveno kaptolsko naselje Zagreb i tik (S. A.) do njega gradsko
naselje Gradec (pisano krivo Gri). Stupanjem dvaju naselja u jedno propada jedno od dva prvobitna imena i drugo postaje openito (generalizira se).
To je toponomastiki zakon dokonava na ovaj nain svoje obrazlaganje
P. Skok.23 Go. 1972. ponavlja se sasma kratko Skok piui da je najstariji naziv otoka Pamana Flayeico i taj mu naziv predstavlja -moda Flavi-vico
(heptologija) (S. A.).24
No taj postanak naziva Pamana kao Flayeico, kako ga je Skok pokuao samo nabaeno da prokomentira, ostao je sve do danas na istom. Svakako se moe zakljuiti da je taj naziv za Paman vrlo star, ali ipak ne stariji od
onoga Porfirogenetova , ispravljenog u Katan. Nadalje nije jasno
da li je ovakav izraz nastao u antici ili u ranom srednjem vijeku i koje mu je
pravo znaenje. Naroito je interesantno iz izvornih isprava od 1067, a i one
iz 1166. da se prema hronologiji isprava i otok i mjesto Paman zvalo prije
1067. starim imenom Flaueyco,25 a od 1067. dalje drugim imenom Postimana, tj. dananji Paman.
Upravo zato Skokovo kombinatorsko obrazloenje o tome toponimu i
nije suvie uvjerljivo.
21

C. F. B i a n c h i , o. c., II, 116.

V. B r u n e l l i , o. c., 116, 117, 302.
23
Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb, JAZU, 1950, 135.
4
P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II, Zagreb, JA22

25

Prema kronici M. Sanuda, mletaki dud, koji je vladao od 1032. do 1043. g.,
zvao se Domenico Flabanico (S. A.) i za njega se je Zadar odmentuo od te republike te
je bio ponovno vraen pod mletaku vlast (V. B r u n e l l i , o. c., 286, 280).
179

d) Prema izvornim podacima, tj. tek 1067. prvi se put pojavljuje naziv za
Paman (otok i mjesto): Postimana s ondje sagraenom crkvom sv. Mihajla Arkanela, dok se u povelji do 1096. izriito kae: ... insula Pustimani,26
a u jednoj jo iz II. pol. 11. st. (iza 1076): Pustimana.27 U prijepisu pak Kreimirove isprave od 1067. iz 1066. g. stoji: Pestumani ili ak: Puscumani.28 Bianchi kae da se je Paman u staro doba zvao Flavica a kasnije
Pistimanum i napokon Pasmanum i Paman te da je po narodnoj tradiciji ime toga otoka dobiveno od ugarske porodice nazvane Pazmany, koja je ovdje ivjela za vrijeme ugarske vladavine nad Dalmacijom, tj. u srednjem vijeku. Donosei taj podatak ipak Bianchi pobija takvu vrst postanka
imena ovoga otoka, jer iznosi da je ta porodica kasnijeg postajanja.29
Brunelli tvrdi da je u 10. st. taj otok poseban i da se zove: Postimana ili
Pustimano (s fonetskim varijantama: st = schi). Ujedno njemu znai: Postimana (postumus), tj. zadnji otok u zadarskom kanalu, od koga je prvi bio
Premuda. Brunelliju je ujedno vlastito ime toga otoka bilo Flavisco i Postimana i kao adjektiv oznaava svoj poloaj glede Zadra. Danas, tj. 1913, kae
Brunelli, prevladava ime Paman, oito od Postimana i na tom otoku su
naeni razni nalazi stakla, novca itd.30 Jo 1927. u Rjeniku JAZU, kada se pie o Pamanu, iznosi se da u glagoljskim spisima 15. st. stoji Na Paaman,
a u Kavanjina U Paman, dok u staro doba (13 15. st.) tomu su otoku lat.
i tal. imena: Postimana, Pustimana, Piscimano, Pescomano, Peschumani,
Pismani, Pissimani i Pasimano, kako to K. Jirreek ve iznosi.31 U Etimologijskom rjeniku osvre se i Skok na sam naziv Pamana i kae da se dade
svesti na rimski pridjevski toponim na -anus (S. A.) od gentilnog imena posjednika Postumus (S. A.): Postumianum (praedium, vili, insula). Postumius
dolazi kao f. u Postojna (Slovenija) = tal. Postumia dodaje Skok, koji upozorava da se to treba uporediti sa u Provansi Postemana villa (812) u pagus
Aquis Aix.32 M. Sui 1974. iznosi pak da su nazivi za Ugljan i Paman (najprije kao imena naselja, a onda itava otoka) antikog postanja i da spadaju
u kategoriju tzv. predijalnih imena mjesta, tj. u one nazive koji su nastali po
imenima vlasnika pojedinih imanja (lat. praedium). Iznosei kako je nastao
antiki naziv za Ugljan od latinskog imena Gellius, on kae da je bilo slino i
s imenom otoka Pamana. Naime neki (koji? S. A.) su mislili da je on dobio
to ime po tome to je na posljednjem mjestu u zadarskom kanalu, da je zadnji (postumus) i da mu je prvobitni i polazni oblik glasio Postimana (se. insula) u antitezi s imenom otoka Premude, koji je, po toj istoj interpretaciji,
bio prvi (Primordia,33 se. insula) na ulazu u kanal sa sjeverozapadne strane.
26
RA 70, 176; J. S t i p i i M. a m a l o v i , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (CD) l, Zagreb, 1967, 206.
27
RD, 174; CD, I 157.
28
SCD, II, 107, 108.
29
C. F. B i a n c h i , o. c., II, 116.
30
V. B r u n e 11 i, o. c., 116, 117, 302.
31
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, IX, Zagreb 1924- 1927, 696.
32
P. S k o k , Etimologijski rjenik...,11, 618, 619.
33
Primordia (Ravenat): V. B r u n e 11 i, o. c., 113.

180

Iako e biti tono, nastavlja dalje Sui, da je Premuda po tome dobila ime,
to se tie Pamana bit e mnogo vjerojatnije (S. A.) da se takoer radi o toponimiji predijalnog karaktera, nastaloj po imenu vlasnika imanja negdje
kod dananjeg mjesta Pamana (S. A.), a koji se (vlasnik) zvao Postumus34
(S. A.). Od tog linog imena nastao (S. A.) je naziv imanja Postumianus (se.
Praedium) ili Postumiana (se. terra), od ega kasnije i Postumiana insula
otok Paman, zakljuuje M. Sui.35
Kako vidimo, slino je kazao ve 1913. o tome i Brunelli a i Skok. Nadalje treba obrazloiti zato se je taj otok isprva zvao Flaueyco (i otkada?), a
onda tek Postimana i da li se je to zbilo u rimsko doba ili u ranom srednjem vijeku i kako.
Svakako bi imali sline primjere za otoke zadarskog arhipelaga, a i za
ostale na Jadranu koji su nastali u predgrkom, grkom ili rimskom vremenu, da su tako dobili ime. Meutim, nema za to ni jedan takav izvorni dokazni primjer. Znai, treba postanak tih naziva minuciozno i temeljito istraiti, i
to izravno na bazi raznoraznih izvora. Da zakljuimo. Tek od 1067. g. pojavljuje se u izvorima izraz Postumana (otok i mjesto) ili u II pol. 11. st. Postimano ili Pustimani. U 12. st. se ve pie: Postumani i Puscumani ili
Piscimani sa crkvom sv. Mihajla. U 13. st. se citira: insula Pisseman, insula Pissemano, insula Pescimano ili Piscimano36 ili Pescimani.37
U 14. st. u tiskanim i neobjelodanjenim izvornim podacima iz HAZ-a jo
arolikije se izmjenjuju ti nazivi, koji su brojni kao: ad Postumanum, insula
Postumani, insula Pischumani, Poschimano, Pissimani, Pischiomani, Peschumano, insula Posthumani,38 insula Postumani ili insula Postumani, Postimani, Pesimano i Pistumane, Piscimano i Piscimanum, insula Patumani,
Pesthumani, Peschimano, Pestiman ili Pustumano, Pisthumani, Pischumani,
39
Pescumani i insula Pisquimani.

34
U G. Vel. Paterculusa iz I st. n. e. (L. II, c. 116) se spominje: Ouintus Vilius Posthumus (S. A.) vir consularis praepositus Dalmatie, ornamenta meruit triumphalia.
(Podatak naao u St. archivu u Beu St. K. Provinzen Dalm. 8: Notizie intorni alle miniere d'oro della Dalmazia estratte dagli autori antichi, str. 383.) Zaudo s tim
podatkom iz Paterculusa se ne slui ni Skok a ni Sui. ak njega ne citira ni Paullys-Wissowa, koji ima samo naziv Postumius i to napose: Flavis Postumius, ali ne i Poslumus.
35
M. S u i , Zadarski otoci u antici, 58, 59.
36
5 VI (1908), 268, 340, 413.
37
Historijski arhiv u Zadru (HAZ). Pergamene nekadanjeg samostana sv. Kuzme i Damjana br. 37- 10. XII. 1282.
38
HAZ. Pergamene nekadanjeg samostana sv. Kuzme i Damjana br. 44 (3. XI.
1303), br. 42 (21. IX. 1319), br. 62 (%. IV. 1356), br. 105 (7. XI. 1373), br. 134 (18. IV.
1399), br. 125 (19. X. 1388), br. 126 (19. X. 1389), br. 133 (12. II. 1399); Pergamene zadarskog notara Isnaro de Padua (1385 1380); Pergamene nekadanjeg samostana sv. Nikole u Zadru, VIII, br. 169 (8. VI. 1388).
39
SCO, VIII (1910), 32, (1302), 90 (1304), 53 (1303), 267 i 270 (1310), 408 (1315), IX
(1911), 106, 108 (1323), X (1912), 420 (1338), XI (1913), 363 (1347), 341 (1347), XII (1914),
335 (1356), 360 (1364), XIV (1916), 143 (1368).

181

S njima se nadovezuju sami neobjelodanjeni podaci u tome nazivu iz 15.

st. medu kojima se istiu insula Pismani i insula Pismani40 te puncta de
Pasmani41 U 16. st. ponovno pie insula Paman,42 a u 17. st. Ponta de
Paman ili isola di Paman ili samo Paman49 itd. Kada se sagledaju
svi ovi brojni podaci od 11. do 17. st. onda se i opet ne moe sa sigurnou rei da li ovaj toponim vue izravno porijeko iz antike, nego ga se mora uzeti
onako kako je glasilo u II polovici 11. st. i kao takvome, tj. poslije prva njegova naziva Flaueyco, pokuati mu dati formu postanka imena.
e) U tzv. Polichorionu samostanu sv. Ivana (Rogovskog), gdje se nalazi
na latinskom jeziku prijepis popisa zemalja koje je taj samostan dobio za doba opata Lupa i Madija, a koga se datira poslije 1076, govori se o terra in
Kutuno44 (S. A.) i o terram, ad santam Mariam in Kutuno.45
To je najstariji naziv s poetnim slovom K za mjesto na otoku Pamanu, za koji Raki po Mikloiu pronalazi izraz na hrvatskom: Kut,
Kutina.46 Skok pak 1927/8, ne uzimajui u fokus ovaj izvorni podatak nego
se drei Porfirogenetova preplavljenog izraza u smatra da je taj naziv identian sa srednjovjekovnim Tuconum, Cotunum, tj. s dananjim Tkonom.47 U svojoj pak knjizi iz 1950. g. kae da je od predrimskih vremena
postojalo i naselje zvano Tuconum, pisano u naim ranim ispravama s metatezom Cotunum ili Cotonum. Danas se pie Tkon, a narod izgovara Kn ili
Kn. To se ime u ispravama esto spominje zbog toga to se tu nalazio benediktinski samostan, dodaje svemu ovome P. Skok.48
Takva su eto struna miljenja glede postanka i razvoja toponima Pamana od najstarijih vremena do danas osnaena srednjovjekovnim izvornim
podacima.
Sada se namee samo od sebe pitanje: da li bi se danas moglo jo to rei i tako dati daljnji prinos za rasvjetljavanje ovakve vrsti toponima, koji se
tie dananjega otoka Pamana. Naime izraz Kutuno iz srednjovjekovnih
40
HAZ. Spisi zadarskog notara (SZN) Simona Damiani (1440-1476) b. II, f. III/7-15. III 1448; SZN Johanes de Salodio (1455-1501) b. II, f. /4-29. III 1479; b. III,
f. IV/6-17. IV 1495. itd.
41
HAZ. SZN Simon Damiani b. II, f. IV/7-2. VIII 1453; b. IIP, f. VII/3 118-27.
IV 1472.
itd.
42
HAZ. SZN Johannes de Morea (1545-1570) b. I, g. 1/4-VIII 1557. itd.
43
HAZ. SZN Zuanne Braicich (1621 -1645) b. VI, f. VI/58; 37a-24. XII 1634; SZN
Simon Braicich (1645 1678) b. II, f. 17a 5. IV 1655; Spisi nekadanjeg samostana sv.
Nikole
u Zadru 1627. g. itd.
44
Ovaj izraz s prvim slovom K moe se usporediti i s bizantskom titulom Kapetano Italiae, koja se u latinsko-italskim poveljama 10. i 11. st. tako pie. Znai da je
u 10. i po. 11. st. ono grko slovo K jo uvijek u upotrebi i da se ono kasnije od K
pretvara u C. To vrijedi i za na Kutuno, ije prvo slovo K postaje takoer C u
naim latinskim poveljama 12. a napose 13. ili ak u onima od desetih godina 14. st.
dalje, kada i slovo C prelazi u poetno slovo T.
45
RD, 157.
46
RD, 174.
47
B. Ferjani, o. c., 25, bilj. 61.
48
Slavenstvo i romanstvo..., 134.

182

povelja II pol. 11. st. ponekad obuhvaa i cijeli otok Paman, ali i dananji
lokalitet Tkon.
U 13. st. on se pojavljuje u zadarskoj listini od 1216. g. kao Cutuno, a
1293. pie se ak insula s. Damiani de Monte ad Octuno49 (ne: Cotuno kako
pie L. Jeli, Povijesno-topografske crtice o biogradskom primorju. Pretampano iz Viesnika hrv. arheolokoga drutva, NS III, Zagreb 1898, 41).
U 15. st. opet stoji Tcono, Tcuni, Tichoni, Cuni ili Tako ve o.
1350. govori se u veinom neizdanim spisima o in insula Pischiami in villa
Tucconi50 ili insula Pischimani in loco uocato Tuchun51 ili kao Tcun
(otok i mjesto) ili Tchon52 ili Tucchuni ili Tucchini (otok i mjesto)53 ili
ak insula
Pischiomani in loco dicto Tucchinii54 (S. A.) ili insula de
55
Chon itd.
U 15. st. opet stoji Tcono, Tcuni, Tichoni, Cuni ili Ticuno56
itd., sve u slinim varijantama. U 16. st. ponavljaju se takoer slini izrazi iz
15. st. Naime pored izraza Tchun ili Thun ili Tichun gotovo se stalno
pie u 16. i 17. st. Thon, Tcon ili Tchon.57 Kako vidimo, ovakve vrsti izrazi oznauju jedan put otok Paman ili pak samo mjesto Tkon, koji se nalazi na Pamanu ili se gotovo vremenski istovremeno citiraju kao otoci i Tkon
i Paman.
f) No u Polichorionu ili u popisu zemalja koje je samostan sv. Ivana pribavio za vrijeme opata Petra58 stoji jo jedan naziv za Paman, a to je insula sancti Johannis euangeliste s ualle Pagnana, gdje opat Petar kupuje od
kralja Petra Kreimira alodium neke udovice Barbare za 40 romanata. Roditeljima pak ove iste Barbare daje 15 romanata, naime 3 kuice (casas) sa

49
SCD, III (1905), 142 (1216); HAZ. Pergamene nekadanjeg samostana sv. Kuzme
i Damjana br. 42 (12. IV 1293).
50
HAZ. Pergamene Curia consulum et mari Bandius de Bandino 11. VI
1350.
51
HAZ. Curia maior ciuilium SZN Vannes de Fermo (1391-8) XII 1393.
52
HAZ. SZN Articusius de Rivignano (1383-1416) b. IV, f. II-7. VI 1386; SZN
Petrus Perencanus (1365-1392) b. I, f. II 1373.
" HAZ. SZN Vannes cond. Ben. de Firmo (1375-1404) b. II, f. II, 75, 75 a 1398.
54
Isp. sa Tochenia ili Tochinia (CD I, 104), iz 1066/7. g. koju se identificira s
Tukljaom u predjelu Tustica (P. Skok, Urbanistiki lik Zadra, Radovi Instituta JAZU u Zadru, \, 44). 4. VI 1423. u spisu zadarskog notara Nicolausa de Baro
(1423 1426) citiraju se: homines et rustici ecclesie, s. Marine de Tucchouia (S. A.)
districtus Tinini kao i loco Tucchouia.
55
HAZ. SZN Vennes cond. Ben. de Firmo b. I, f. II, 80-1398; Pergamene nekadanjeg samostana sv. Kuzme i Damjana br. 112 29. II 1376.
56
HAZ. SZN Theodorus de Prandino (1403-1441) b. I f, I, 464-7. IX 1413; SZN
Simon Damiani b. II, f. IV/7-13. VIII 1453; SZN Presb. Nicolaus Lupouich
(1446-1469) b. I, f. 1/3-27. VIII 1449; SZN Johannes de Trottis (1404- 1410) b. I, f.
11-10. VIII 1404; SZN Jacobua q. Ostoie (1427-1445) b. I, f. 1/3-12. XI 1428. itd.
57
HAZ. SZN Johannes Philippus Raimundus (1483-1516) b. I, f. 1/1-6. II. 1506;
21. XI 1508; SZN Daniel Cavalca (1551-1556) b. I, f. 1-51 IV 1556; SZN Simon Braicich b. I, f. 1/2, 7-24. XI 1634. itd.
58
o. 1070-1076: CD l, 148, 151; RD, 168: 1070-8.

183

itavim dvoritem (curte), koje je izmeu

njih (infra est) i 2 komada zemlje
(duas terre pecias) u uvali Pagnane.59
Time smo dobili nekoliko naziva za ovaj otok, ime se je jo jae produbila toponomastika brojka za Paman.
Kako vidimo, i naziv insula sancti Johannis euangeliste za Paman gotovo je kronoloki izjednaen s onim nazivima Flaueyco i Postimana.
No ipak je naziv otoka po tome samostanu nekoliko godina kasnijeg datuma.
Inae i u zadarskom arhipelagu, samo dosta kasnije, i dananji otok
Kornat dobio je svetaki naziv: insula sancte Marie, za koji iz spisa u HAZ-u saznajemo da se tek 1354. g. tako naziva, a o. 1513. i Stomorin otoch,60
to je isto.
Isto tako u spisima zadarskog notara Petrusa de Pago nailazimo na insula s. Euphemie seu s. Michaelis61 (S. A.) in loco uocato Poglie penes locum
dictum Pogliana, kojima je takoer svetakim imenom sv. Eufemije i sv.
Mihajla identificiran otok Ugljan.
g) I konano 12. IV 1293. (neobjavljena isprava) nailazimo i na insula s.
Damiani de Monte ad Octuno62 (S. .), to je jo jedan novi svetaki naziv
za otok Paman.
II. Stara mjesta i naselja na Pamanu
Kao prvo mjesto (loco) navodi se 1067. g. Postimana, u kome je sagraena crkva u ast bi. Mihajla Arkandela, odreena da bude cella samostana sv. Krevana. Tu su bili i brojni vinogradi i maslinjaci, koji su pripadali
navedenom samostanu. U tom predjelu navodi se sa zapadne strane i desertum oppidum, tj. naputeni ili nenaseljeni grad ili tvrava. Te iste godine
doao je zadarski prior i strateg itave Dalmacije na taj otok, gdje je utvrdio
63
i oznaio granice posjeda samostana sv. Krevana.
Paman je kao lokalitet dobivao tokom stoljea, kako smo ve iznijeli,
raznolike nazive, tj. od imena Postimana (1067) ili Pustimano (II pol. 11.
st.)64 do sadanjega Paman (poam od 16. st.).
I dok se u spisima zadarskih notara nailazi na insula puncta Pismani,
1634. ve imamo villa de Ponta de Paman.65
59

RD, 169; CD I, 152.

S. A n t o l j ak, Miscellanea jadertina. a) Kornat, Radovi Instituta JAZU u Zadru, I, 109-112.
61
HAZ. SZN Petrus de Pago (1486-1529) b. III, F. HI/1 -26. V 1525.
62
HAZ. Pergamene sv. Kuzme i Damjana br. 42 12. IV 1293.
63
CD, I. 108, 109.
64
Ova isprava se datira od 1076. do 1095. g. i tu se govori o zemljama koje su bile
kraljiine (regine) \_CD, I, 157]. To bi mogla biti Jelena, ena Zvonimira.
65
HAZ. SZN Gregorius de Bosco (1465-1497) b. VI/29-2. VIII 1491; SZN Zuanne Braicich b. VI, f. VI/58, 37 a-24. XI 1634.
60

184

Dananje pak naselje Tkon u srednjovjekovnim latinskim ispravama i

spisima prvi put se citira, kako smo takoer ve naveli, pod imenom Kutuna, i to prema Rakome 1080-5, a i prema Ljubicu, dok prema Stipii-amaloviu poslije 1076. g. U toj povelji katelan66 Prestancije daruje
zemlju u Kutuno samostanu sv. Ivana.67 God. 1216. taj se lokalitet mijenja
u Cutuno, a u 14. st. u Tucconi (villa) sa svim moguim varijantama. ak
i kao Tcun (1386), dok se u 15. st. pie taj zaselak kao Tcconi (1404) ili
Tcon (1448), u 16. st. Tchun, u 17. Tchon, u 18. pak Tkun ili Tcon68
itd.
Na ovome otoku osamdesetih godina 11. st. u jednoj ispravi citira se i
ualle Sutina i u njoj zemlje koje je kupio samostan sv. Ivana od arhiprezbitera Dese i Valentina, sina biskupa Petra.69 Taj se toponim opet ponavlja
1216, ali kao Sutino cum puteo de sancti Thome blizu Cutuno s ualle
Tominne i mjestom Trisino i Copille
pole... que sunt supra Saglavum
magnum a in campo Piscimani.70
Na otoku sancti Johannis euangeliste tj. na Pamanu o. 1070 8. g. bili su i ovi lokaliteti: Pagnana (ualle) i locum Muracol.71
U tzv. charta suspecte iz o. 1067. po Rakome na njenoj poleini pie:
De Posthumana, ubi erat monasterium sancte neuiane,72 a takoer kasnijom rukom: Territorium sancti Chrysogoni in insula Postimane olim Flauisco seu (S. A.) in uilla Neuiana.73 Takoder i na drugoj povelji od 1067. (beneventanom) na poleini kasnijom rukom stoji: Designatio74... de insula
pasmani vel neuiane, ubi est ecclesia s. Michaelis archangeli.75
Prema tomu, i ovo se selo ne navodi 1195. g. prvi put, kako to donosi Pomorska enciklopedija.76 Taj lokalitet po C. F. Bianchiju77 imao je crkvu sv.
Martina, koja je razorena, te crkvu sv. Mihovila arkandela, koja se navodi od
1088. g. dalje. To mjesto koje se nalazi sjeverno od Tkona, po Skoku je dodue latinska izvedenica stvorena pomou sufiksa -anus od rimskog linog
imena 'Naevidius'. Ali Nevidane ne predstavljaju praedium Naevidianum
Nevidijev posjed nego je to bio samostan sancti Neviane, kae Skok. On
66
Taj Castellanus je davao zemlju kod sv. Marije in Katuno tomu samostanu
pro anima sui filii eo sepulti (CD i, 157). Ovaj katelan je dakle bio na elu Tkonskog
kastelanata (tj. cijeloga otoka Pamana) upravitelj u ime svoga kralja (kralj, katelan).
67
CD, I, 157.
68
Miscellanea, l, Zadar 1949, 61, 26 (Glag. isprava od 1703), 64.
69
CD, I, 157, 152.
70
SCD, III, 142.
71
RD, 168.
72
S t i p i i a m a l o v i (CD, I, 107) donose ovako: De Postumana (pisano
karolinom), ubi eciam onoratur ecclesia sancti Michaelis (goticom) Neuiane (humanistikom).
3
RD, 72.
4
S t i p i i - a m a l o v i (CD, I, 106) donose: Designacio... insulePasmani,
ubi est ecclesia sancti Michaelis archangeli.
5
RD, 70.
6
Sv. 5, Zagreb 1958, 497.
7
o. c., II, 122.

185

nadalje tvrdi da ovo naselje nije se, prema tome, moglo razviti iz rimskog
predija, nego oko dananjeg manastira, kako smo vie puta vidjeli na otocima Konano ukazuje isti pisac da su se dananje Nevidane nalazile nekada na mjestu, koje se zove Mirie..., od mir zidine. Sve to na kraju poprauje sa brojnim toponimima u tom selu.78
Jo 1215. u toj ispravi se javlja terra... Cruseo poglie i Perigna Draga te uallem Dangano cum toto campo i Dobro Poglie kao i totam uallem de Tustino.79 1216. u drugoj ispravi ubicira se na Pamanu terram
que uocatur Parig... la drago i ponovno terram que uocatur Cruseuo pole.80
Daljnji lokaliteti u 14. st. na tom otoku su: mons comunis qui uocatur
Crua (1302)81 te ad Postimanum in loco uocato Baratulo (1309). U blizini
toga je imala zemlju Milena, udova kneza Nikole. Postoji i Brigos mons
(1310), te loco uocato Longin siue Conaplica (1314) ili Longino (1323).
Zatim slijedi loco uocato Grebba (1325, 1327), te Vurilicas (1338) i villa
Magna (1344), pa villa di Mocro (13471349).82 Onda slijedi loco uocato
Draga (1347, 1389),83 te Variccani polla (1373)84 ili in loco Tucuni in Campo Varigagni ili Varygne85 i loco uocato Olmisso ili ad Tchunum in loco uocato Almis ili Almissia ili Vlmissie ili Olemis.86
Slijede i ovi toponimi: loco uocato Zauersie87 te loco sub Barotul.88
Navodi se i ecclesiam s. Cosme et Damiani de insule Bagni89 i insula Bagno ili insula Bagni in confinio s. Lue ili pak villa di Bagno nel confini
della chiesa di san Lua ili di Bagno isola di ara nel confin di san Lua,90 a od 15 17. st. sauvani su spisi sv. Dominika,91 gdje se stalno navodi
tzv. otok, zapravo mjesto Banj.92 Isto tako 1575. in insula Bagno ad sanctum Lucam citira se locouocato Gorizia.93
78

P. Skok, Slavenstvo..., 134-136.

Miscellanea, l, 7.
80
SCD, VIII, 141.
81
SCD, VIII, 32 (Cruxa: drugom rukom).
82
SCD, VIII, 32, 254, 267, 356, IX, 106, 223, 328, X, XI, 165, 338, 363.
83
HAZ. Pergamene nekadanjeg samostana sv. Kuzme i Damjana, br. 126 8. X
1389.
84
85 SCD, XII, 555.
HAZ. Pergamene nek samostana sv. Kuzme i Damjana br. 105, 106 7. XI 1373;
SZN Petrus Dragono (1470-1486) b. I, f. 1/13-1. XII 1480.
86
HAZ. Pergamene... sv. Kuzme i Damjana br. 125 (19. X 1388), br. 126 (5. X
1389), br. 127 (12. X 1389), br. 134 (19. IV 1399); SZN Nicolaus Ho (1433-1436) b. I, f.
1/4-30.
I 1435.
87
HAZ. SZN Johannes de Calcina (1439-1482) b. V, f. VIII/5-6. X 1460.
88
HAZ. SZN Gregorius de Bosco b. III, f. III/l-l. XI 1484.
89
90 5 XII, 350.
HAZ. SZN Jac. q. Ostoie b. I, f. 1/4-21. VII 1436; Pergamene zadarskih notara
15. st. Serie generale 1-29. IV 1440; SZN Simon Braicich b. II, f. II, 17a-5. IV 1655, b.
II, f. 9111/44, 83-1666.
HAZ. Spisi nekadanjeg samostana sv. Dominika u Zadru, br. 1821 1828.
92
Gl. Pomorska enciklopedija, l (1954), 377. Tu VI. Cvitanovi navodi da se
Banj. naseljen jo od Rimljana, spominje 1290. g., a to je rekao isto i C. F. Bianchi
(o.e.,93II, 119).
HAZ. Pergamene zad. notara III-21. VII 1575.
79

186

Zatim slijede nazivi: loco uocato Sagatinschine, pa Brizine... in loco

Pogliane... in loco Draziza... in loco Drusac... i in loco Jadru... in loco
uocato Podlisgnach i loco uocato Druschia kao i loco uocato Liutacha i
loco uocato Zogopizolo ,94 pa loco uocato la Zudecha i loco uocato Pasiciag. Nadalje se spominju loco uocato Bargudichia, pa loco uocato Gaii
siue Dramine, locis uocatis Copiglie et Medvigie,95 loco uocato Podbrisie, loco uocato Suasti, loco uocato Pestine, loco uocato Plasina, loco uocato Sfastini,96 loco uocato Grussi ili Grusi i loco uocato Mergliane.97
Na Pamanu je i loco dicto Carlouschina ,98 te in poncta Paman in
loco uocato Poderane,99 loco uocato Otus100 i loco uocato Pagnu i loco
uocato Babe.101
God. 1397. pie se in insula ad Sdrelac,102 a C. F. Bianchi103 pie da se
drelac prvi put spominje 1446. God. 1481. govori se da je in insula Bagni
ad Sdrelac104 loco uocato Jaracina.105 God. 1527. se ponovno navodi Sdrelac,106 iji poglavar 1806. podnosi neku molbu austrijskoj vladi u Zadru.107
1565. se pak in insula Bagni citira ad Sdrelaz supra sanctum Lucam
in loco uocato Dolcich siue Dolac,108 a 1594. pie i nell'isola di Sdrelaz a S.
Lua. Te iste godine navodi se i loco chiaramento Sasul.109 God. 1627.
imenuje se i Dobra pogliana.110
U 17. st., i to 1680. g. imamo in villa Tconi in loco uocato Praga111 (S.
A.) super feudo abb. de Rogouo... in loco uocato Cruseo... in loco uocato
94
HAZ. SZN Gregorius de Bosco b. IV, f. IV/6-17. IV 1495, b. IV, f. IV/3-23. VII
1492, b. IV, f. IV/15-28.1. 1493, b. IV, f. IV/3-9. i 3. XII 1492, b. I, f. 1/9-11. III 1469.
95
HAZ. SZN Johannes de Salodio b. III, f. III/3-31. XII 1485, b. III, f. III/7-2.
IV 1488, b. II, f. 11/12-14. VII 1484, b. II, f. II/8-10. X i 20. V 1481.
96
HAZ. SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454-1495) b. I, f 1/18-17. III 1486,
b. I, f. 1/10-19. I 1480, 15. II 1478, b. I, f. 1/8-31. I 1477.
97
HAZ. SZN Simon Damiani b. II, f. IV/7-2. VIII 1453, b. II, f. IH/7-15. III
1448.
98
HAZ. SZN Johannes Philippus Raimundus b. I, f. 1/1-9. III 1510.
99
HAZ. SZN Nicolaus Drasmileus (1539-1577) b. III, f. IV/1 -7. VIII 1575.
100
HAZ. SZN Johannes de Morea (1545-1570) b. I, f. 1/4-23. VIII 1557.
1
HAZ. SZN Daniel Cavalca (1551 -1566) b. I, f. 1-25. IV i 30. VIII 1556.
1
HAZ. Pergamene Curia consulum et mari 20. VIII 1397.
O. c., II. 117.
104
Gl. Pomorska enciklopedija, 8, Zagreb 1964, 274.
' HAZ. SZN Johannes de Salodio b. II, f. H/8-13. VIII 1481.
106
HAZ. Spisi nekadanjeg samostana sv. Dominika 1527.
. Spisi Namjesnitva I austrijske vladavine XXIII 1803-br. 1351.
1
HAZ. Pergamene zad. notara III-21. VII 1565.
' HAZ. Spisi zad. kneza Filippo Bon III, 109 a-4. VI i 15. V 1594.
' HAZ. Spisi nekadanjeg samostana sv. Nikole 1627. Gl. i Pomorska enciklopedija (2, Zagreb 1955, 476), gdje kae V. Cvitanovi da se i ovo mjesto spominje
ve 1270. godine.
111
Tako se je upravo preivao i talijanski historiar Giuseppe Praga, roden u Sutomiici na otoku Ugljanu 19. III 1893, a umro u Veneciji 18. II 1958. (EJ, (6, 580). Njegova djelatnost i rad u Zadru bila je proeta protalijanskim njegovim stavom, iako je
bio slavenskoga porijekla.

187

Podgomiliak... in loco uocato Caipoglie... in loco uocato Clanaz...112 U 17.

st. u glagoljskim spisima zadarskog arhiva uz sudce Pamana i Tkona
(1669) javljaju se i Sudce od Dobre Polane (1668) kao i onaj od Nevian.113
Ovo su samo letimini ispisi preteno iz izvornih dokumenata zadarskog
Historijskog muzeja o toponiinima na otoku Pamanu. No neke od njih navodi i P. Skok bez naznake izvora. On je naime obiao Paman i ondje dobivao podatke od raznih osoba (upnika, uitelja, studenata i drugih domorodaca) kako kae u Predgovoru svoje knjige Slavenstvo i romanstvo (str. 5).
Svakako bi trebalo usporediti one toponime koje Skok donosi bez kronolokih podataka (str. 134139) s onima, koji su ovdje kronoloki navedeni
i veinom do sada nepoznati, te da im se odredi i toniji smjetaj, vanost,
historijat i znaaj.
III. Ostala zapaanja i upozorenja
Kad se sada sagleda sav ovaj izvorni materijal o Pamanu, on ipak nije
dokrajen, jer jo ima puno toga da se o tome otoku kae.
1) Npr. trebalo bi ubicirati bizantski iz 10. st. na Porfirogenetovu , tj. Tkonu, dananjem Pamanu. Taj pisac ga navodi kao pust i
nenastanjen,114 a takav je upravo bio i onaj oppidum u ispravi iz 1067. g.,
ubiciran dosta tono. Stoga bi bilo korisno pokuati pronai tragove onoga
oppiduma na mjestu gdje danas na naoj specijalkarti na otoku Pamanu ucrtan lokalitet Pustograd115 i ustanoviti njegovu starost.
2) Iako Ivan D j a k o n u svojoj Chronicon venetum ne navodi ime otoka
za koji samo kae da nije daleko od grada Biograda (a Begradonse urbe) kako je na svom osvajakom putu po Jadranu (998. ili 999. ili 1000. g.: S. A.) stigao dud Petar III Orseolo sa svojim vojnicima: Mleanima i Dalmatincima116 nema sumnje da se taj anonimni toponim svakako odnosi na otok
117
Paman, kako to naprosto kae i Raki, dok ii bez obrazloenja, sluei
se takoer Ivanom Djakonom, kae da je dud iz Zadra prebrodio na ostrvo
118
Paman.
Samo je sada pitanje: kako se je upravo tada nazivao taj otok, tj. da li i
dalje Kutuno ili Postimana, kako to hoe Raki.
112

HAZ. Spisi nek. samostana sv. Kuzme i Damjana, br. 539-1680.

Miscellanea, II, Zadar 1950-1952, 108, 115.
14
= 5, nenastanjeni urbes, prevodi Fr. Raki (Documenta,
113

404). 115

U vezi s tim lokalitetom interesantno je da se na najnovijoj jugoslavenskoj

specijalkarti nalazi na Pamanu kao toponim Pustograd koji je gotovo pri kraju otoka, i to izmeu lokaliteta Kruica i Katelac (Gl. Pomorska enciklopedija, 6, Zagreb
1960,63-Karta Paman). No zato na talijanskoj specijalkarti iz 1938. g. (Istituto geografico militare) zaudo nema ni Pustograda a ni ona dva navedena lokaliteta, iako je
ta karta po svoj prilici raena po nekadanjoj austrijskoj vojnikoj specijalkarti.
116
RD, 426,427.
117
Paman, Postimana actorum nostrorum saec. XI: RD, 429, bilj. 12.
118
F. Sii, Povijest.... $15.
188

3) Daljnje je pitanje: gdje su to bile terras que fuerunt regine, tj. zemlje hrvatske kraljice in Pustimano, koje su prvo bile vlasnitvo Madija, sina Armata, a onda ih je ovaj zamijenio drugim zemljama, koje je posjedovao
Madije, opat samostana sv. Ivana Evaneliste.119 Taj podatak Raki datira sa
1085-95 godinom120 a tako i S. Ljubi,121 dok Stipii i amalovi sa poslije 1076.122
Ako je tako, onda bi to mogla biti jedino kraljica Jelena, ena Dimitrija
Zvonimira. U vezi s tim moe se postaviti i pitanje kako je Raki mogao u
svoje Documenta staviti kako kraljica Hrvata (Chroatorum) regina /Helena/) se. a. 1075. dariva samostanu sv. Ivana u Biogradu zemlje (terras)
subo monte sanctorum Cosme et Damiani non longe a dicta ciuitate, te je
dodao da commemoratur in Policorio p. 12. V. nr. 133, 75.123 Meutim, u
navedenom podatku, gdje se spominju zemlje nekih ljudi koje zamjenjuje
Madije, opat samostana sv. Ivana, citiraju se samo zemlje koje su bile u vlasnitvu kraljice121 i nita vie.
Stoga je udno to je 1925. Sii, citirajui ak Documenta Rakoga (str.
122), iskonstruirao kao i Raki, da je kraljica Jelena Lijepa darovala neke
zemlje pod brdom sv. Kuzme i Damjana125 na suelnoj obali na ostrvu Pamanu tik mjesta zvana Tkon.126
To ukazuje kakvo je stanje bilo u naoj prijanjoj historiografiji, a pogotovo i danas, gdje je gotovo postalo pravilo da se ne rjeavaju ovako vani
podaci o feudalizmu za vrijeme hrvatskih narodnih vladara nego se ide na
openitosti i piu odmah velike knjige, dok se od rasprava bjei kao vrag od
tamjana. Vrijeme je dakle da se s time prekine i da se izvori podvrgnu to
kritikijoj reviziji i da se to ozbiljnije stanu prouavati.
4) S tim je u vezi odreivanje funkcije ve navedenog castellanus-a127
in Kutuno u hrvatskoj dravi II pol. 11. st., tj. na otoku Pamanu, kao i
128
129
slube duorniciusa, tj. dvornika.
119

RD, 174; CD, I, 157.

RD, 174.
j6 12r Libellus policorion, qui Tipicus vocatur, Starine JAZU, XXIII, Zagreb 1890,
122
CD l, 157.
123
RD, 122.
124
RD, 174.
125
U RD, 174 Raki dodaje u biljeci: scilicet sub Monte sanctorum cosme et
Damiani i upozorava da se to odnosi na Est et alia ibidem, tj. na opatovu zemlju,
koju je taj mijenjao sa Madijem, sinom Armata.
126
F. Sii, Povijest..., 568.
127
Catellanus, castelanus praefectus castri, castelli arcis: zapovjednik grada ili
tvrave, katelan. Tek u izvorima iz II. pol. 13. st. nalaze potvrdu za tu funkciju sastavljai djela Lexicon latinitatis medii aevi Jugoslaviae l, Zagrabiae 1973 190) to je netono.
12S
I dok I. K u k u l j e v i ispisuje taj naziv kao Dominicus vero Dernicius (I.
K u k u l j e v i S a k c i n s k i , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
s.}: Zagreb 1874, 157), dotle R a k i donosi u tekstu: Dominicus uero duonicius, a
u biljeci tumai: dernicius, quod duornicius i. e. duornic (dvornik) corrigendum esse
puto (RD, 168).
129
Dvornic, duornic, indecl... hrv. dvornik... upravitelj kralj, dvora, dvorski upan, dvorski: Raki, Doc., 87/34, a 1070... Uitomir duornic (test.) / Cod., XI 204/22,
120

189

No ipak sve to nadmauje problem u obliku pitanja: da li je hrvatski vladar mogao imati i na otocima (Barada je to negirao S. A.), tj. i na Pamanu
svoju terram... que regalis esse dinoscitur uel regalium seruorum, kako
to izriito kae isprava Petra Kreimira od 1066/7. g. u korist samostana sv.
Marije u Zadru, te gdje je ta Tochenia, kojoj su u toj povelji oznaene granice i koliko se moe povezati sa Tkonom, tj. sa varijantama njegova naziva.
5) Za osvjetljavanje prodiranja feudalizma u pore hrvatske srednjovjekovne drave interesantan je podatak za 1070. g., koji smo takoer naveli u
vezi s otokom sv. Ivana Evaneliste, tj. Pamanom. Iz njega se saznaje da
kralj Kreimir prodaje (comparauit) Petru, opatu samostana sv. Ivana aloid (alodium) udovice Barbare u uvali Pagnena na Pamanu, zvanom i
otok sv. Ivana Evaneliste.
Protumaiti kako je kralj mogao prodati taj alod iji je vlasnik umro a
ostala je udovica, teko je. Ali ipak se moe rei da i takva vrst posjeda, o kome pie i Fr. Raki,130 u ovom sluaju ukazuje u kakvom je odnosu vlasnik
toga aloda prema vladaru, to nije kod nas uope proueno, premda ima o
tome dosta izvora iz 11. st.
6) Usporedo s time moglo bi se zapitati: na osnovi ega je Odorik Badurina 1935. g. napisao lanak pod naslovom: Da li su na Pamanu stupovi iz
palae Kreimira Velikog?131
7) Bilo bi dobro jo jedanput podvrgnuti totalnoj kritici sve one dosadanje rezultate o bitki kod tzv. rta Trenija, gdje su 1190. g. Zadrani hametice pobijedili Mleane. Naime tzv. originalnoj povelji od 14. V 1190. u HAZ-u
govori se kako su post bellum cum Venetis habitum et postu victoriam in
promontorio Treni, quondam erecto odrali Zadrani pobjedu itd.132

monasterium sanctorum Cosme et Damiani, quod nunc (S. A.) capud

est... 1 3 4
135

U izvornom podatku, koji Raki datira sa 1070 8. g., a Stipii i amalovi sa oko 1070 76, l36 govori se o zemlji in insula sancti Johannis euangeliste, o emu smo ve pisali. Na tome otoku je u ualee Pagnana, gdje
je imao sveenik i monah Candulfus
svoju zemlju, ovu istu darovao istoimenom samostanu st. Ivana.137
To bi onda znailo da se Paman tada naziva i otok sv. Ivana Evaneliste, iji se samostan nalazio upravo na njemu, kako to potvruje i ona isprava
od 1197. Ona, naime, kae da je taj samostan blizu katela na rtu Pamana.
Ako je to sve tako, onda bi postojala vjerojatnost da se je 1190. ondje i mogla
odigrati ta bitka izmeu Zadrana i Mleana.
Prema tome bi ipak bilo vrijedno ponovno prouiti sve ove izvorne podatke o mogunosti ubiciranja navedene bitke i pobjede Zadra nad Venecijom, o kojoj mletake kronike naprosto ute, glede Pamana, i onda zakljuiti tko ima pravo: da li Praga, Barada ili netko drugi.
Ovo su ovdje samo nabaena neka zapaanja i to preteno usredotoena na doba hrvatskih narodnih vladara na ostale probleme osvrnut emo
se drugom prilikom.

Meni je jo 1953. Barada tvrdio da ima negdje napisano da se na otoku

Pamanu spominje ime Dreni, ali ne moe taj zapis nai. Kad sam itao i
Pragine tvrdnje da bi se takav toponim mogao izjednaiti s onim na otoku
Krku, nikako se nisam godinama mogao s time sloiti. Povremeno se dotiui i toga pitanja, naiao sam u prijepisu na ispravu 1188 1190, koju je ob133
jelodanio sa takvom kronologijom S. Ljubi. U njoj uz ostalo ona ista reenica ovako glasi: ...post bellum cum Venetis habitam et post victoriam
de castello in promontorio quodam errecto (S. A.)... Znai, u tom prijepisu, uinjenom jo od Luciusa, koji se uva u HAZ-u, nema imena Treni ve
samo: de castello, to Praga uope nije naveo. Nadalje u povelji od 1. III
1197. govori se: ... ad monasterium sancti Johannis de Castello (S. A.) et ad

a. 1345... Bartholi duornicii... (Lexicon...,\, 399, 400). Znai da ni ovdje sastavljai

leksikona
ne poznaju ovaj naziv iz Policoriona.
130
Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljea. IV. Imovinski i gospodarstveni
odnoaji, Rad JAZU, CV, Zagreb 1891, 230, 234.
131
Hrvatska straa, 7/1935, 23, 4-9, 24, 4-5.
132

133

SCD, II, 244.

Dva popisa listina glasovitog manastira sv. Krevana u Zadru, Starine JAZU,
XIX, Zagreb 1887, 83.
190

134
135

S. L j u b i , Libellus..., Starine, XXIII, 188.

RD, 168.
CD, I, 148, 151.
137
RD, 168; CD, I, 151.
136

191

CRITICAL OVERVIEW OF THE RESEARCH AND DISCOVERIES ABOUT

THE ISLAND OF PAMAN

Summary
Three parts of the article present the critical overview of the present results of Croatian medieval studies in connection to some problems about
the Island of Paman and the author presents some new knowledge from yet
unpublished manuscripts.
In the section Origin and development of toponyms on the island (and
the village) of Paman, the author presents some new knowledge from yet
unpublished manuscripts.
In the section Origin and development of toponyms on the island (and
the village) of Paman, the author presents his opinion about the origin
and development of toponyms of Paman from the ancient times to the present day, supported by the new evidence from Zadar archives. In the section
Old settlements and places on Paman the author presents the chronological list of settlements of Paman supporting his evidence with new facts.
In the third section under the title Other ob ervations and warnings the
author offers some of his opinions from historical topography and social approaches to the early medieval Croatian history which might bear connection to the island of Paman.

GROBNICKI PROBLEM U HRVATSKOJ I STRANOJ

HISTORIOGRAFIJI
ZATO NIJE MOGLO BITI BITKE IZMEU HRVATA I TATARA NA
GROBNIKOM POLJU
Pitanje da li je bilo bitke izmeu Hrvata i Tatara na Grobnikom polju
stalno je privlailo i muilo od druge polovice 19. stoljea, pa sve do nedavno, nae historiare, poluhistoriare, pa ak i laike, koji su ga pokuavali rijeiti raznim domiljavanjima i zakljucima. Ali nitko od njih nije uao detaljno u samu bit tog pitanja, ni pokuao pokazati kako se ta zabluda uvukla
u hrvatsku i stranu historiografiju kojoj je zadala mnogo nepotrebnog truda: da se njome pozabavi, te da je konano likvidira kao najobiniju izmiljotinu iz druge polovice 16. stoljea. Naime, ni Toma, arcidakon splitski,
suvremenik tatarske najezde u nae krajeve, u svom djelu Historia salonitana1, koje predstavlja suvremeni izvor prvoga reda, a ni oevidac te najezde
Rogerije, rodom Talijan, kasniji splitski nadbiskup (1249 1266) i pisac Car2
men miserabile, nita ne znaju o toj bici. ak nijedna falsificirana ili autentina isprava koja se odnosi na to razdoblje3 ne osvre se ni jednom rijei
na taj dogaaj. Tek Ivan Tomai, franjevac bosansko-hrvatske redo-drave
(ivio u drugoj polovici 16. stoljea), u svojoj Chronicon breve regni Croatiae prvi ubacuje u hrvatsku historiografiju pitanje bitke na Grobnikom polju ovim rijeima: ... congregato exercitu copia4 ualde, et castramentati
sunt iuxta castrum Gelen vulgo Grobnich eius in campo, ubi nunc castrum
Grobnich uiget, tartaros persecuti sunt, et millibus dato prelio, fu (g)erunt.
Ibi bartholomeus5 de Frangepanibus coruit, et tartaris LCV(!) millia mortui
1
Thomas Archidiaconus, Historia salonitana, MSHSM XXVI, Scriptores III, Zagrabiae, 1884.
2
M. Florianus, Historiae hungaricae fontes domestici IV, Budapestini, 1885.,
45-87.
3
gl. T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae IV,
Zagreb 1906, V (1907).
4
F. j. braa Frankapani.
5
Taj se spominje u jednoj sumnjivoj frankapanskoj ispravi kao iv (T. Smiiklas,
o. c. IV, 443 (1251).

192

193

sunt, ex rege belo XL millia coruerurit, et sie prelians uincitur... On, dakle, tu bez ikakvih dokaza naprosto kae da su 1241(!) Tatari potueni na polju
blizu grada Gelen, ope poznatog Grobnich, gdje je i sada grad Grobnich. Tom prilikom je po Tomaevievoj tvrdnji poginulo 55.0007 Tatara. Ali
je zato u toj bici palo i 40.000 ljudi kralja Bele, medu kojima i Bartol de
Frangepanibus.8
Ako sad napravimo kritiki presjek kroz te Tomaieve izmiljotine, vidjet emo prije svega da bitka s Tatarima nije mogla biti nikako 1241, ve samo 1242. godine. Nadalje rije Gelen (alias Grobnich) znai na naem jeziku Jelen, a to se ime ne javlja ni u jednom naem izvoru iz toga i kasnijeg doba. Mogue je stoga da su Turci prozvali Grobnik Gelen, koji su
zajedno s Tatarima u nekoliko navrata harali oko toga grada (1470, 1522,
1524, 1532. godine),9 a onda je preuzeo to ime i Tomai i prenio cijelu radnju u 13. stoljee. Time je smjestio Tatare iz 16. u 13. stoljee, a brojeve poginulih s jedne i druge strane proizvoljno izmislio. Podatke o Frankapanima je
moda uzeo, ili izravno iz njihovih veim dijelom iz toga razdoblja falsificiranih isprava, od kojih ba ona iz 1251. godine spominje daje Bartol jo iv, ili
iz djela Bonfiniusa,10 talijanskog humaniste i historiara, ili iz govora modrukog biskupa imuna Koiia Benje, rodom Zadranina (u. 1536), odranog protiv Turaka na lateranskom koncilu (1516) pod naslovom De Crouatiae desolatione.11
Prvi je te podatke iz Tomaieve Chronicon breve, koja se kao rukopis
nalazila u biblioteci knezova Auersperg u Ljubljani, 12 iznio na javnost kranjski historiar J. W. von Valvasor (16141693) u svom tiskanom djelu, prevevi ih naprosto gotovo od rijei do rijei (osim broja poginulih Tatara) na
njemaki jezik.13 Valvasor je ujedno odredio poloaj grada Gelen stavljajui ga u polje, gdje danas u Hrvatskoj, a na kranjskoj granici, stoji grad
6
Chronicon breve Regni Croatiae Joannis Tomasich minorita, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku IX, Zagreb, 1866, 14.
7
Naime LCV bi samo moglo toliko znaiti. Trebalo bi pogledati u Tomaievoj
rukopisnoj kronici da li je taj broj tono prepisan od Kukuljevia.
8
O razvoju toga naziva gl. S. Antoljak: Kako je i kada dolo do jednog umetka u
Rogerijevoj Carmen miserabile, Starohrvatska Prosvjeta IH/2, Zagreb, 1952,
193-199.
9
E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb, 1923, 78, 80.
10
Rerum Ungaricarum decades quattuor cum dimidia (Basel 1543).
11
I. Kukuljevi Sakcinski, Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, Zagreb, 1863, 46.
12
Chronicon breve..., Arkiv... IX., 8.
13
On opisuje kako su graani Krka, dva brata Bartol i Fridrih Frankapani, dali
Beli novaca i smjestili mu vojsku kod dvorca Gelen auf der Ebne, wo heut zu Tage in
Krabathen an dem Crainerischen Grentzen das Schloss Grobnich stehet, das Lager
geschlagen, der Feind muthig angegritien und ihm eine Haupt Schlacht geliefert worden: in welcher die Tartarn fnff und sechzig tausend. Knig Bela aber vierzig tausend der Seinigen, unter welchen auch Bartholomeus von Frangepan gezehlet worden, jedennoch aber gesieget und das Feld, erhalten hat... Na drugom pak mjestu
dodaje ovo: ... Anno 1241 habe sich die Einwohner Zeng recht rittelich mit dem Knig Bela wider die Tartarn gehalten, und derselben fnff und sechzig tausend bey
Grobnick erschlagen... (J. W. von Valvasor, Die Ehre des Herzogthums Krain (Laibach - Nrnberg 1689), Rudolfswerth 2, 1877-79, 110, 91).

194

Grobnich. Zatim je prihvatio od Tomaia brojeve poginulih Belinih ljudi i

godinu bitke. Uz to je, proizvoljno, citirajui kao da to toboe Tomai pie,
dodao da su kod Grobnika uz kralja Belu vojevali Senjani i pobili ak
65.0000)14 Tatara. To je po svoj prilici uinio pod uticajem svoga mladog prijatelja i suradnika Pavla Rittera Vitezovia (16521713), rodom Senjanina,
koji je boravio u Valvasorovom gradu 1676. i 1677. godine. Vitezovi, koji je
neko vrijeme ivio i na dvoru Ivana Weikharda Auersperga u Ljubljani,15 pa
nije iskljueno da se tu i upoznao s Tomaievom kronikom u rukopisu,
umee na svoj nain u svoju Kroniku prema Valvasoru onaj pasus o Senjanima i uzima istu 1241. godinu, s tim da kae da su Senjani pobili 56.000 Tatara.16 A u svom pjesnikom djelu Plorantis Croatiae saecula duo (Zagrabiae, 1702) snizuje taj broj ak na 50.000 Getarum17 tj. Tatara.
Clarus Pasconi, pisac iz 18. stoljea, dovodi naprosto u vezu s Fridrihom
i Bartolom Frankapanima Nikolu II, krkog kneza, koji je ivio izmeu 1335.
i 1386. godine,18 te izmilja da je bilo 30.000 odabranih ratnika koji su na
Grobnikom polju porazili Tatare.19 U Corpus juri Hungarici... slubeno
se vjeruje u poraz Tatara na tom polju,20 dok fra Andrija Kai Mioi
(17041760), i u svome Razgovoru ugodnom,21 i malo izmijenjeno u Korabljici,22 takoer na svoj nain prepisuje Vitezovievu kroniku i upada u iste pogreke. Jedan od nastavljaa Vitezovieve Kronike, Ferencz Zerauschek, naprosto ga ispisuje na kajkavski.23 B.M.R.A. Vojkovi-Mareti de Klo' '" Taj je broj valjda uzeo radi toga jer nije znao odgonetati onaj Tomaiev
LCV ili je sam moda naao u toj rukopisnoj kronici da stoji napisano LXV, dakle
65.
15
Vj. Klai, ivot i djela Pavla Rittera Vitezovia, Zagreb, 1914, 17.
16
1241. Szenyani veliku vernu slushbu i jakost szvoju zkazahu proti Beli Kralyu;
ki udrisse na Tattare u Grobnicskom polu, i pobisceih okolu pedeset i est tissuch: i od
one dobe Grobnicsko pole ni danasni dan s nicsim nerodi... (P. Vitezovich, Kronika
ali Spomen Vsega Szvieta Vikov, Zagreb, 1696, 93).
17
1, Kukuljevi Sakcinski, o. c., 47.
18
Vj. Klai, Krki knezovi Frankapani I, Zagreb, 1901. (Rodoslovlje krkih knezova Frankapana).
19
... Nicolaus Secundus Frangepanus Comes Vegliae, Segniae et Modrussiae,
qui cum Friderico et Bartholomeo de Frangepanibus, congregato triginta millia selectirum Bellatorum agmine in Campo Grobnicensi Tartaros proflingantur... (C. Pasconi, Historicus Progressus Mariani Triumphi et Frangepanae Amiciae Prosapiae, Venettis, 1774, 85).
20
... arx et dominium Grobnik, in cujus planitie... sepultura Tartarorum...
(Corpus juri Hungarici seu decretum generale inclyti regni Hungariae partiumque eidem annexarum (1751), 57).
21
Na 1241. Senjani veliku virnost ukazae kralju Beli; jer viteki pridobie Tatare u polju grobnikomu, te ih razbie i okolo pedeset i est hiljada posikoe, od koga
vrimena Grobniko polje nije niim do dananjega dneva roditi moglo (O. Andrie Kaia iz Brista Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Zagreb, 1889, 12).
22
Na 1241. Segniani s upravom Bana Frangipana velliku Virnost ukasce Kragliu
Beli, jer vitezki pridobivsci Tatare na Pogliu Grobnikomu, , possikosceih pedeset i
scest igliadah, od koga vrimena Grobniko Poglie uccinise neplodno do dneva danascgniega (A. Kacich, Korabglica, Dubrovnik, 1836., 441, 442).
23
1241. Szenyani veliku vernu szluzbu, v jakost szvoju szkazali jeszu proti Beli
Kralyu; kiszu vudrili na Tattare vu Grobnichkom polyu, y pobili ih ckolu petdeszet y

195

ko (17761839), na domai diletant, u svom rukopisnom djelu Die

Schlacht auf Vegla, Praputh und bey Grobnik olim Gelen (april 1242.)24 i u
saetijem prijevodu na hrvatskom jeziku, tiskanom pod naslovom Boj na
polju Grobnikom godine 1241.25 mnogo je toga pobrkao, a jo vie izmislio
i dodao, pa mu se zaista ne smije gotovo nita vjerovati.26 Dovoljno je jo rei da mu je glavni izvor za opis bitke s Tatarima bio i onako nepouzdani
Kreli (B. A. Kercselich, De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae
praeliminares, Zagrabiae, 1770). I. vear (1775-1839) u svom Ogledalo Ilirie.. ,27) gotovo doslovce prepisuje Maretia i samo tu i tamo poneto isputa ili neznatno mijenja neke njegove rijei. Lj. Gaj (1809 1872), koji se takoer diletantski, no kudikamo inteligentnije od Maretia, bavio naom historijom, u svojoj rukopisnoj radnji Dogodovtina Ilirie Velike, iako se slui
Vitezoviem i vearom, vrlo kratko opisuje taj dogaaj28 I. Krst. Tkali
(1840 1905.) povodi se isprva u svojoj Hrvatskoj povjestnici za vearom,
prikazujui kako su Hrvati potukli Batuove ete na Jelenskom polju, koje
se od tog vremena naziva Grobnikom, te sasvim proizvoljno dodaje da o
porazu tatarskom opirnije propovieda Thoma Arcidakon, koji je upravo tada ivio (roen 1200- 1268) u svojoj Hist. al. c. 37, 38, 39, 40.29 To ne treba
szeszt jezer: y od one dobe Grobnichko polye ni dan danasnyi z-nichem nerodi (F. Zerauschek, Kronika ali Szpomenek vszega szveta vekov. Zagreb, 1762, 93).
24
Napisano 1834. godine, a sada se nalazi u arhivu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
25
Danica Ilirska, Zagreb, 1838., br. 8 10. U br. 8 je bio stavio uz naslov: Broj...
... godine 1242..
26
Tako on prikazuje u tim radnjama kako je vei odjel Tatara udario palei i robei jpo Jelenskome polju (on zove to polje, sluei se Valvasorom, i u svom rukopisnom djelu na njemakom Gellen polje, a Grobnik tumai od das Grab (Grabje) der
Tartarn, dok u radnji na hrvatskom pie koje se malo kasnie grobniko radi mnogih
grobovah nazove) i po okolici izmeu Rijeke i Bakra. Meutim je Kuuk Batu
Han na jelenskom (sada grobnikom) sakupljao svoje opore. Ondje se priblie kraljevska vojska i stanovnici od svih stranah, kanoti iz spilje Gromae, Kupin-kamena,
Pivke, zidine Prezuma i senjskog grada Nehaja i udare. Ali ih Batu pozorne uini i
kroz Recinu i Vinodol prema otoku Karku koi jo na bitvu sasvim pripravan nebiae
odvode. Sa visine Muce (u istom svom djelu kae Mareti da je to katel Muschio)
proganjahu Tatari kraljevu vojsku i zamalo ne uhvatie Belu, a dio se njegove vojske
povue u Koi goru. Ba kada su Tatari proganjali kraljevce prema Karku, u tom
zdvojnom trenu dolete Kre, Kupia i Rak i rastjeraju ih. Njima se prikljue i Senjani
i jo neki u preganjanju neprijatelja. Zatim dramatski opisuje samu bitku i sudjelovanje te brae, navodei da je od 30.000 tatarske vojske ostalo samo nekoliko stotina
koji se glavnoj vojsci povratie (Maretich, Die Schlacht... i B. M. R. A. Vojkovi-Mareti de Kloko, Boj..., Danica Ilirska, br. 9 i 10).
27
1. vear, Ogledao Ilirie ili dogodovtina Ilirah, zatim Slovinah, a najposle Horvatah i Serbaljah zvanih, od potopa, to jest godine sveta 1656, strana IV., Zagreb, 1842.
61-63.
28
On pie da Kajuk kada je stigao do mora u onih stranah susrietne vee junatvo nego ga igdje iskusio biae. Na Grobnikom polju navalie snane ete ilirskih vitezovah medu kojima se osobito Senjani i Vinodolci odlikovahu, toli neuvenom hrabrenstvom i takovom estinom na divje okrutnike, da ih u kratko vrieme okolo
pedeset i est tisuah porazie (Lj. Gaj, Dogodovtina Ilirie Velike I, 163, 164. Rukopis u Sveuilinoj biblioteci u Zagrebu pod sign. R. 3646. To je djelo dovrio Gaj po
svoj prilici 1842. godine).
29
1. Krst Tkali. Hrvatska povjestnica, Zagreb, 1861. 60.

196

ni pobijati, jer znamo da ba taj pisac ni u jednom od tih poglavlja a ni u cijelom svom dijelu o tom porazu ni slova ne kae. Kasnije je Tkali, pod utjecajem Kukuljevieve radnje o Tatarima, u svome djelu Poviest Hrvatah
promijenio poloaj te bitke (blizu otoka Paga), te iznio da postoje o mjestu
na kome su Tatari poraeni razna miljenja, pa tako i ono da po narodnom
hrvatskom pripovjedanju poraz tatarski zbio se na Grobnikom polju blizu
Rieke.30 Od naih historiografa 19. stoljea prvi se u posebnoj radnji najozbiljnije i najdetaljnije pozabavio tim pitanjem I. Kukuljevi Sakcinski
(1816 1889). Nakon to je iznio to je sve pisao o Frankopanima i Grobniku, zakljuuje da svi ti pisci spominju borbu Hrvatah s Tatari i poraz ovih,
te se u tom slau posve sa suvremenim listinama. Zatim ulazi u kritiku
analizu i pronalazi da se u jednoj falsificiranoj listini iz 1260. godine spominje monte... Grobniceusi. Ime Grobnik Kukuljevi nalazi i u Vinodolskom
zakonu od 1280.(!) godine, a esto i u ispravama od 15. stoljea dalje. Ali zato
nije nigdje u izvorima naiao na trag Jelen-gradu31 ili polju, ve samo na
mjesto Jelenje iznad Kamenjaka, a nedaleko Grobnika. Pa ipak Kukuljevi
navodi u okolici Grobnikog polja neko malo neobraeno polje, koje narod
zove Grobite, a njeki ueni ljudi tatarskim grobitem, gdje se iskopalo
raznih predmeta iz rimskog doba. Kod samog grada Grobnika ima jo jedno
mjesto koje narod takoer zove grobite, 32 gdje je isto tako naeno nekoliko starih predmeta. Iako Kukuljevi nailazi svuda na Grobnicom polju na
razne stare zidove, nasipe, aneve i predmete, on ipak smatra da ono nije
moglo strateki posluiti za veu bitku, a nije ni uz more, kako to suvremeni
izvori piu. Stoga obrazlae da je mjesto glavne bitke moralo biti blie Pagu
ili Rabu i s potpunom vjerojatnou zakljujuje da glavna bitka nije bila
na Grobnikom polju, ve blizu navedenih mjesta. No ipak doputa da se
mogla zametnuti pomanja bitka s Tatarima na Grobnikom polju i da je
tu bilo ljutih okrajah, u kojima ipak vjeruje, slijedei Valvasora, da je poginulo 65.000 Tatara. Uzimajui u pomo narodnu tradiciju, kae da narod
oko Grobnika govori o bici s Turcima, koje su kasniji pisci i ueni ljudi novijeg vremena pretvorili u Tatare. U potrazi za mjestom glavne bitke iznaa
razne pozicije, izuzimajui iz svih tih kombinacija Grobniko polje.33 . Balenovi (1835 1872), sluei se vearom, sasvim je kratak i vjeruje u boj na .
30

1. Krst. Tkali, Poviest Hrvatah, Zagreb, 1870., 111.

Spomenuti Mareti u svom rukopisnom djelu nainio je malu topografsku kartu, gdje je oznaio kraj azme Jelenschiak alias Roisko polje i rijeku Jelenska. I
JeJengrad postoji u okolici azme (Hrvatska enciklopedija IV, Zagreb, 1942. 211).
32
Meutim takvih slinih nazivu ima npr. malo vie Zelengrada u okolici Obrovca, gdje je brijeg Veliko GrebljeM. Abrami A. Colango; Untersuchungen in Norddalmatien. Jahreshefte des sterreichischen archologischen Instituts in Wien XII.,
Wien 1910., 16,26), a na zapadu je od Velikog Malo Greblje (D. Ach, Rovine antiche nel distretto politico di Benkovac, Bullettino di archeologia e storia dalmata II/1.
Spalato 1879.40). U nekoj udaljenosti od Nina a iznad Poljica nalazi se umoviti brijeg
Grobnica ili Gromnizza (S. Gliubavac, Storica dissertazione del contade e teritorio di ara, La Domenica, ara, 19. X. 1890, br. 42), a kod Galovca ispod Zemunika su
t. zv. Grn. Grobnice. (Austrijska specijalkarta l :75.000 ara 29 col XIII Novegradi und Benkovac).
33
1. Kukuljevi Sakcinski, o. c., 45-60.
31

197

34

Grobnicom polju, upravo onako kao i D. P. Maupas (18131891), zadarski

nadbiskup, unato ve izale Kukuljevieve radnje. Dapae, taj drugi stavlja
tu bitku u 1241. godinu.35 Austrijski historiar F. Krones (18351902) kae
da se iz brojnih kraljevih isprava vidi da su se Hrvati borili s Tatarima i da
narodna pria povezuje te uspjehe s Grobnikim poljem.36 I dok se T. Smiiklas (1843-1914) slae s narodnom tradicijom da se bitka vodila na tom
polju,37 Vj. Klai (1849-1928) naprosto prepriava samoga Tomaia bez
ikakva komentara.38 F. Sii (1869-1940), dobro prouivi Kukuljevia, ostale pisce i izvore, i ispravno rezonirajui, sasvim i odluno zabacuje bitku na
Grobnikom polju kao kasniju izmiljotinu.39 R. Horvat (1873-1947) ispoetka vjeruje u grobniku fabulu,40 a kasnije je toliko radikalan da pod utjecajem iia sve to odbacuje41 Sada ve pokojni historiar E. Laszowski nadugako iznaa to kae od njekih uenih ljudi nakiena i nadopunjena
tijekom vremena narodna tradicija, kojoj u toliko podlijee to ipak vjeruje
da je tu morao biti neki okraj, a to s nekim tatarskim oporom, koji su
pobijedili krki knezovi.42 Mi bismo se sloili s njegovim miljenjem samo u
34
Balenovi pie kako je neprijatelju, koji je s drugoga kraja, kuda je s kopna
potisnuo svu kraljevu silu u more, obkolio mu narod tabor na jelenskom polju i potukao ga do noge. Od tada se prozvala ova poljana blizu Rieke Grobniko polje(. Belanovi, Povjestnica hrvatskog naroda. Puka knjinica IV, Zagreb, 1870., 130).
35
Maupas pie da se odluna bitka vodila kod mjesta Grobnika, gdje su Hrvati
spasili kralja Belu i njegovo kraljevstvo (D. P. Maupas, Prospetto cronologico della
storia della Dalmazia con riguardo alle provincie slave contermini, ara2 1878., 144).
36
F. Krones, Handbuch der Geschichta esterreichs II., Berlin 1880, 94.
37
T. Smiiklas, Poviest Hrvatska I, Zagreb, 1882, 350.
38
Vj. Klai, Krki knezovi Frankapani I, 93.
39
Tako ii pie da o kakvoj bitci na Grobnikom (ili ako hoete na Jelenskom)
polju, kritika historija ne zna nita (F. ii, Itinerari vladaoca hrvatskih i ugarsko-hrvatskih od najstarijih vremena do Bele IV. Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva IV/1, Zagreb, 1903, 50). U svojoj Hrvatskoj povijesti odluno tvrdi da bitka na Grobnikom polju, pojava opjevane brae Kresa, Kupia i
Raka kao i pomorski boj kod Paga, kasnije su izmiljotine, a nalaze se u nekim oevidno falsificiranim frankopanskim i pakim listinama. Kod toga je sudjelovao i poznati
varalica Pavao Skali. Nipoto se ne moe uzeti zavrava ii da bi suvremeni i odluni pisci Toma i Rogerije zatajili ili preutjeli tako vanih dogaaja (Isti, Hrvatska
povijest I, Zagreb 1906., 112). U svom pak priruniku Pregled povijesti hrvatskoga naroda ponavlja gotovo sve to citirajui Smiiklasov komentar o tim listinama u Codexu diplomaticusu, pa tvrdi da Toma ne bi preutio tako krupnih dogaaja tada svakom itatelju poznatih, zavravajui da prvi govori o bitki na Grobnikom polju tek
fra Ivan Tomai (+ poslije 1562) bez sumnje na osnovi frankopanskih falsifikata (Isti, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1916, 99).
40
Tako isprava pria kako je jedna eta Mongola zabasala hrvatskim primorjem
do Jelenskog polja, gdje je Hrvati do kraja unite. Od onda se to polje zove Grobniko polje (R. Horvat, Povijest Hrvatske I, Petrinja, 1904, 152).
41
Dvadeset godina kasnije sasvim zabacuje bitku u Podgorju, na Grobnikom polju i kod Paga, jer da su sve listine koje govore o tome krivotvorene (R. Horvat, Povijest Hrvatske
L, Zagreb 1924., 85).
42
On pie da sam Grobnik narod naziva Jelengrad i to po njegovom miljenju,
zacijelo po kapeli sv. Jelene, koja je u gradu. Nadalje iznaa ako nije dokumentarno utvreno, da se na Grobnikom polju desila velika ova bitka s Tatarima god. 1242.,
to ipakjie moemo trajnoj narodnoj tradiciji porei, da je tamo morao biti neki okr-

198

toliko to bi cijeli okraj prinijeli u 16. stoljee. L. Kati ne samo da vjeru43

je u tu bitku, nego daje prednost narodnoj tradiciji kasnijeg datuma i nepouzdanom Tomaiu ispred suvremenih izvora koji o tome dogaaju ne
znaju nita. Jo 1940. godine napisao je A. Tresi Pavii knjigu pod naslovom Izgon Mongola iz Hrvatske, u kojoj nije uao u to pitanje s potrebnom znanstvenom metodom i kriterijem. Unato toga, on vrlo uno, ali neuvjerljivo, pobija iia, hvali Kukuljevia, a Smiiklasu i Klaiu predbacuje
slabo poznavanje pitanja, vrsto vjerujui da je sukob bio na tom polju i
da nisu pretjerane cifre poginulih.45
Ako sada napravimo presjek kroz miljenja pisca od Tomaia do Tresia Paviia, koji je zadnji zatvorio pitanje o grobnikom problemu, opazit emo da suvremeni izvori i pisci ne znaju o tome nita. Isto tako ni kasniji izvori i pisci, sve do nesumnjivog autora te izmiljotine fratra Tomaia, nigdje ne govore o toj bici. Kako je Tomaieva kronika, sastavljena u drugoj
polovici 16. stoljea, ostala u rukopisu nepoznata sve do Valvasora, koji se
njome prvi posluio, to je jo nisu poznavali ni zagrebaki kroniar A. Vramec (1538-1587) ,46 ni ibenski historiar D. Zavorovi (1540-1610),47 ni J.

aj, a to s nekim tatarskim oporom, koji su pobijedili knezovi krki gospodari Vinodola. Ujedno navada da postoji narodna tradicija da su Tatari svoje konje sklonuli u
kapelicu sv. Trojice, a kada je poela bitka na Grobnikom polju stalo je zvono samo
od sebe zvoniti i strijele poee udarati po Tatarima i padati kamenje, kojima je i danas to polje pokriveno. Glavni tabor Tatara, veli se, bio je na samom Grobnikom polju, a tatarske strae kod Grobita u Pustopolju i na Banjoj istono Humiu. Jo kae
narodna predaja da je grad Grobnik postojao ve za vrijeme tatarske najezde i da su
na Grobnikom polju Hrvati potukli Tatare god. 1242. (E. Laszowski, o. c., 70, 10, 11,
72,74).
43
Jo 1931. godine donijele su i Novosti (Zagreb, br. 141) o tom lanak: O bici
na Grobnikom polju god. 1242.
44
On navada da su posljednji okraji s Tatarima bili u okolici Rijeke i kod grada
Grobnika. Tu su se borili protiv njih krki knezovi Frankopani, kako nam to govore i
predaja i kronika Ivana Tomaia iz 16. stoljea. Time su Hrvati sprijeili Tatarima
put preko Velebita i iz tvrdih gradova ih napadali i onemoguili im boravak u svojoj
zemlji (L. Kati, Pregled povijesti Hrvata, Zagreb, 1938, 76).
45
On u toj knjizi pobija iia, koji je jednim potezom pera brisao bitku na Grobnikom polju, te analizira Smiiklasov komentar o njoj i izjavljuje da listine nisu falsifikat, jer nema za to temeljnih dokaza. Predbacuje Smiiklasu i Klaiu da su vrlo slabo prouili pitanje Mongola u Hrvatskoj i da su trebali rei na kojem su se dijelu
Podgorja sukobile vojske, nadodajui da se zato hoe dubljeg prouavanja izvora i
neto strateke intuicije. Prepriava Kukuljevievu radnju i u njoj citate starih pisaca
i narodnu tradiciju o Grobnikom polju, te tumai zato Kukuljevi nije naao grad
Jelen ve Jelenje. Zakljuuje da se sukob nesumnjivo dogodio na Grobniku i to sa
sjevernom tatarskom vojskom, ali odluna bitka je bila izmeu Senja i Novog. Ujedno
dri da nije pretjerano to Vitezovi kae da je na grobniku palo 56.000 Tatara i zakljuuje da nije moglo pasti 40.000 Senjana po tome piscu, ve da je svih skupa krana
palo na Grobniku 40.000, kako i ostali izvori svjedoe (A. Tresi Pavii, Izgon Mongola iz Hrvatske, Zagreb, 1942, 144-158, 161).
46
A. Vramecz, Kronika Vezda Znovich Zpravliena Kratka Szlouenzkim jezikom,
V. Lublane 1578 (o njoj: MSHM XXXI, Zagrabiae, 1908).
47
Dominici Zavorei de Rebus Dalmaticis libri octo (Prijepis po rukopisu u Marciani u Veneciji uinjen 1864. godine u arhivu JA u Zagrebu).

199

Ratkay (1612- 1666),48 kao ni Trogirani J. iLucius (1604- 1679)49 i P. Andreis

(1610-0. 1686)50.
Iako su Valvasor i Vitezovi svaki na svoj nain popularizirali Tomaieve izmiljotine sa svojim proizvoljnim umecima (brojevi poginulih Tatara,
Senjani kao glavni borci protiv njih), ipak ih nije prihvatio ili citirao od 18.
do iza tridesetih godina 19. stoljea gotovo nijedan na ili strani historiograf, koji se usput ili napose pozabavio Tatarima i njihovom provalom u maarske i nae krajeve51.
No o toj se izmiljotini, upravo nakon razmaka od 72. godine, opet poelo pisati za ilirskog preporoda. Prvi pisac iz toga doba koji velia tobonju
bitku na Grobnikom polju je Mareti (on Senjanima dodaje i druge koji su
sudjelovali u bici i snizuje broj poginulih na 30.000), a iza njega jo trojica
koji piu gotovo u istom duhu, sve do navedene Kukuljevieve radnje o Tatarima. Kukuljevi je naime (od tada je pobijedila njegova teza da su openito
Hrvati pobjednici nad Tatarima, a ne samo stanovnici okolnih mjesta) uspio
toliko pokolebati vjeru u tu bitku da ju u svojim radovima neki istaknuti
nai i strani historiari i poluhistoriari naprosto nisu vie uzeli u razmatranje akamoli opisivanje.52
Na osnovi svega iznesenoga moemo dakle rei da nikada nije bilo bitke
na Grobnikom polju izmeu Hrvata i Tatara u 13. stoljeu, i da je to stvarno tri stoljea kasnije vrlo vjeto sastavljena i zamamljiva izmiljotina fratra Tomaia, protkana kasnijom narodnom tradicijom, koja vrlo rado zamjenjuje stoljee i narode, i stavlja ih proizvoljno u doba koje joj najbolje
odgovara.

48
G. Rattkay de Nagy Thabor, Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae inchoata ab origine sua, usque ad annum MDCLII deducta,
Viennae 1652.
49
G. Lucio, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau, Venetia, 1674.
50
P. Andreis, Storia della citt di Trau. Izdao M. Perojevi, Split, 1909.
51
Tako npr. G. Pray (1723-1801), D. Farlati (1690- 1773), G. Bomann (zapravo izdava Storia civile e ecclesiastica della Dalmazia d G. Vinjalia), ak B. A. Kreli
(1715-1778), M. L. Rui (1736-1808), S. Katona (1732-181l), L. A. Gebhardi
(1735-1802), J. Ch. Engel (1770-1814), J. A. Fessler (1756-1839). I. Katalini
(1779-1847), I. Hammer-Purgtall (1774- 1856) i drugi.
52
Napr. F. Raki (1828-1894), S. Ljubi (1822-1896), J. A. Fessler-E. Klein, V.
Lago, C. Cubich, C. F. Bianchi (1809-1891), A. Huber (1834-1898), G. Strakosch-Grossmann, F. Khyo, K. Jireek (1854-1918), V. Brunelli (1848-1922), G. Vassili, M. Perojevi, G. Praga i drugi.

200

LE PROBLEME DE GROBNIK DANS L'HISTORIOGRAPHIE CROATE ET

ETRANGERE
Resume
Dans l'historiographie croate et etrangere se faufile l'assertion sur la
pretendue bataille entre les Croates et les Tartares sur le champs de Grobnik, non loin de Rijeka.
Cette assertion, apparue dej au XVIeme siecle, est basee sur la tradition populaire et eile se faufile chez beaucoup d'historiens jusqu' nos jours.
Grce l'approche critique e probleme l'auteur refute toute assertion arbitraire et en deduit que les auteurs contemporains ainsi que les sources et
les auteurs ulterieurs n'en savent rien, en affirmant d'autre part que la pretendue bataille entre les Croates et les Tartares sur le champs de Grobnik a
ete inventee au Xlleme siecle dej.

201

BAN PAVAO BRIBIRSKI CROATORUM DOMINUS

i.
O ovoj velikoj vladarskoj linosti hrvatske povijesti pisali su mnogi nai
povjesniari i nauni radnici, a i publicisti u raznim knjigama,1 asopisima2 i
novinama.3
No unato toga, iako je Pavlu Bribirskom dano neobino istaknuto
mjesto i posebna uloga u povijesti Hrvata, smatramo da je potrebno jo jedanput, na osnovu izvora, rei neto mnogo vie, odreenije i realnije o njemu i njegovoj dravnoj tvorevini.
Kao glavna karika u lancu ove izvorne grade posluit e nam povelje i
materijalni spomenici, koji nas upuuju kakve je sve asti i titule od 1272.
godine pa sve do svoje dosta rane i iznenadne smrti obnaao ovaj snani vladar na onome prostoru gdje je on bio neogranieni gospodar, tj. dominus.

2.
Linost Pavla Bribirskog, koji je vrio odreenu slubu i nosio izvjestan naslov, susreemo prvi put u izvoru 1272. godine. Naime, tada se pored ugarsko-hrvatskoga kralja Ladislava III (IV) Kumanca (12721290) i trogirskoga
1
Npr. Vj. Klai, Bribirski knezovi od plemena ubi do god. 1347, MH, Zagreb,
1897, 44 98; Isti, Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea I,
Zagreb, 1899, II/l (1900); G. Novak, Pavao Bribirski, ban Hrvata i gospodar Bosne,
Jadranska
straa (otisak), Split 1932. Sva ova tri djela su bez biljeaka.
2
Tako: Vj. Klai, Pavao ubi i sin mu Mladen, Vienac 5/1873, 23, 363-365; Isti,
Ban Pavao I ubi, Vienac 29/1897, 45, 719-722; Isti, Ban Pavao ubi, Zadrugar (kalendar) 1913, 89 91; Nikola ovi, Pavao ubi, ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar
Bosne (K 600-godinjici njegove smrti), Napredak (kalendar), 7/1913, 113-120; G. Novak, Veliko doba hrvatskih primorskih banova. Ban Pavao Bribirski, Jadranska straa
X, Split 1932, 50-53, 85-89, 131-135 (takoer bez biljeaka).
3
Vj. Klai, Pavao ubi i sin mu Mladen, Narodni List 12/1873, 69; R. Horvat Banus Pavao ubi, Agramer Tagblatt 27/1912, 200, I i Die Dru 45/1912, 199, 2-4; A.
Makanec, Bosna i Hrvatska za bana Pavla ubia, Novosti 23/1929,5, 8, 6, 22, 8, 9; Isti,
Banovi Pavao i Mladen ubi, najsvjetlija stranica hrvatske povijesti, Hrvatski dnevnik 5/1940, 1323, str. 19-20.

203

biskupa Kolumbana navodi i ime nobilis viri domini Pauli potestatis ovoga istoga grada.4
Meutim, dok se u listini od 6. II 1273. (Trogir) govori o domini Pauli
potestatis Traguriensis,5 ve u povelji od 5. V ove iste godine, izdanoj u Splitu, pie o temporibus Johannis venerabilis archiepiscopi Spalatensis, domini comitis Pauli de Birberio illustris comitis (S. A.), domini Mauricii bani
maritimi Spalatensium egregie potestatis.6 Naime ovdje Pavla susreemo
po prvi put kao splitskoga illustris comitis, dok je potestat toga grada bio
sam primorski ban Mauricije, to je malo neobian sluaj! Meutim, ve 12.
VIII 1273. pie kralj Ladislav iz Budima Paulo bano, kojega i u listini (s istim datumom), upuenoj Trogiranima, titulira s ... Paulo, qui vicem gerit
pro bano maritimo.7
Znai da je ve tada, a po naem miljenju i jo neto prije toga,8 postao
zamjenik primorskoga bana ili sam ban, umjesto Mauricija, te se pred ovim
istim Pavlom, dodue anonimnim, kao bano marittimo9 u Solinu vodi ak
21. VII 1274. i jedna raspra.10
I dok se Ladislav jo 10. VIII 1273. (iz Budima) obraa anonimnome comiti civitatis Spalatensium,11 to je svakako Pavao, to se ovoga istoga velikaa u jednoj splitskoj darovnici od 23. VIII iste 1273. nastavlja nazivati domini Pauli de Birberio illustris comitis, kome je sada umjesto Mauricija
Rogerio Suppi de Firmo Spalatensium potestatis. Taje titula Pavlu ostala
i u ispravi od 19. II 1274. (Split), gdje se spominje onaj isti potestat (Rogerii
Lupi de Firmo potestate Spalete12). Ali ve u listini od 21. II 1275. (Split) pie
se samo o domini Pauli de Birberio illustris comitis,13 a ne i o potestatu.
4
T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae VI,
Zagreb 1908, 4 (31. VIII-18. IX 1272); M. Barada, Monumenta Traguriensia I/l,
MSHSM 44, Zagreb 1948, 416 (18. IX 1272), 449 (28. XII 1272).
5
Monumenta Traguriensia I/1, 460 (6. II 1273).
6
SCD VI, 30 (5. V 1273). O tome pie i J. Mikoczy ovo: Anno inquit, 1273 comes
Paullus de Birberio Comes Spalati usque ad annum 1278. Mauritius Banus Maritimus
et Potestas... (Josephi Mikoczy Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad seculum XIV. vsque perducta series Anno Domini 1792, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku XI, Zagreb 1872, 178).
7
SCD VI, 43, 44 (12. VIII 1273). Ove obje povelje datira Vj. Klai sa 13. VIII 1273.
god. (Bribirski knezovi od plemena ubi do god. 1347, 47).
8
Gl. o tom i Vj. Klai, o. c., 45.
' Kao prvi poznati totius maritime provincie Studiosus exercitator (1182) naveden je comes Maurus (SCD II, 180), koga Vj. Klai krivo stavlja u 1181. godinu (Hrvatski bani za Arpadovia (11021301), Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva I, Zagreb, 1899, 235). Inae se Dionizije, koji se 1183. zove Dalmacie
et Chroacie banus, u povelji od 1184. pie i maritime prouincie bani, (SCD II, 184,
189). Prema Klaiu to su dva sinonima za jednu te istu stvar, da se dakle Hrvatska s
Dalmacijom takoer zvala primorska pokrajina ili oblast. Ujedno on dri da je u
razmaku od 1102 1125. god. uvijek bio samo jedan ban, kao i za narodne dinastije
(o. c., Vjestnik... I, 236, 243).
10
SCD VI, 74, 75 (21. VII 1274).
11
SCD VI, 42 (10. VIII 1273).
12
SCD VI, 47 (23. XI 1273), 68 (19. II 1274).
13
SCD VI, 103 (21. II 1275).

Istom u zadarskoj originalnoj povelji od 7. VII 1275. nailazimo na . . .

comite Paulo de Birbirio bano maritimo,14 tj. u asti pravoga primorskoga
bana, kojim se nazivom, u darovnici kralja Ladislava od 21. VII ove iste godine, medu svjedocima kiti i potpisuje i Nikola (Nicolao bano maritimo).15 To
bi znailo da je Ladislav skinuo s vlasti primorskoga bana Pavla, koji je tu
ast obnaao 2 godine, te postavio ovoga Nikolu,16 koji se je neko vrijeme uz
to nazivao banus totius Croacie, Dalmacie ili samo banus totius Croacie,
a Joakim banus tocius Sclauonie.17 Uporedo s tom dvojicom u splitskoj
povelji od 26. VII 1275. i dalje se Pavla titulira s domini Pauli de Barberio(!)
illustrissimi comitis, a u ulozi potestata imamo domini Vite Cerni Mergne
de Jadera egregii Spalatensium potestatis,18 prvoga dakle Zadranina, koji je
u Splitu obnaao ovakvu slubu po elji i volji Pavla Bribirskoga, njegovoga
zatitnika. Taj isti najistaknutiji lan bribirskoga roda i dalje je upisan u
protokolu raznih vrsta povelja grada Splita. Tako ga se u onoj od 31. VIII
1275. naziva domini Pauli Stepconis incJiti(S. A.) comitis, a njegova zamjenika domini Vice Zerni de Jadra egregi potestatis, ija, po svoj prilici, majka Draga (Draga relicta Gerne de Merga Jadratina), ima posjed u Raii kraj
Zadra. I u darovnici od 15. X 1275. (Split) opet se ovu dvojicu titulira kao
domini Pauli de Birberio illustris comitis, domini Vite Cerni Mergne de Jadera egregii Spalatensis potestatis.191 dok se 1275. god. u jednoj darovnici
kralja Ladislava u korist Trogirana (valjda kasni prijepis) medu svjedocima
uz Joakina (Johanne bano Sclavonie) nalazi ponovno i po zadnji put i Nikola
kao bano maritimo, u kupoprodajnom originalnom ugovoru od 5. VI 1276.
god., uinjenom u Splitu, susreemo sada Pavla pod malo udnim naslovom
domini bani Pauli incliti domini (S. A.), a uz njega Vie Zerni de Jadra comunitatis potestatis.20 U listini od 20. V 1277. (Split) piu se ovaj velika i
onaj Zadranin samo domini Pauli de Birberio illustris comitis, domini Vite
21
Cerni Meregne de Jadria (honorabil/e) (S. A.) Spalatensi potestate. To bi,
22
po G. Novaku, bio dakle zadnji spomen Pavla Bribirskoga kao splitskog
kneza, a mi bismo jo dodali kao slavnoga kneza, zapravo poasnoga, to
je ipak prilina razlika od obinoga gradskoga kneza bez one kiene titule. I
dok se u povelji od 30. VI 1277. navodi Vitum de Cerna honorabilem potestatem, koji se ve 22. XI 1278. kiti proirenom titulom et comitis Brazze,
ispred njegova imena nalazimo sada umjesto Pavla na njegova brata domi14

SCD VI, 111 (7. VII 1275).

SCD VI, 115 (21. VII 1275).
16
Gl. Vj. Klai, Bribirski knezovi..., 48, 49. J. Mikoczy pak ne prihvaa miljenje
Luciusa, Farlatija i Vitezovia da je ovaj ban (1275 1278) iz roda Bribiraca (Josephi
Mikoczy o. c., Arkiv... XI, 170 176), u koje ga ubraja i uveni C. de Fresne du Gange i
naziva Pavlovim bratom (Caroli du Fresne domini du Gange, Illyricum vetus et movum, sive historia regnorum Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosniae, Serviae atque
Bulgariae..., Posonii 1746, 216, 159).
17
SCD VI, 109 (16. VI 1275), 115 (31. VII 1275), 121 (11. VIII 1275) itd.
18
SCD VI, 115 (26. VII 1275).
19
SCD VI, 125 (31. VIII 1275), 126 (16. IX 1275), 129 (15. X 1275).
20
SCD VI, 152 (1275), 171 (5. VI 1276).
21
SCD VI, 201 (20. V 1277).
15

204
205

ni Mladini filii quondam comitis Stepconis de Breberio illustris comitis (S.

A . ) Spalatensis.23
Nekoliko godina zatim (1282) izdaje Paulus banus Maritimus povelju
u Kninu u prisustvu brojnih linosti i nobilibus Regni Croatie. Ovu je listinu, ovjerovljenu banskim peatom, sastavio i napisao magister Iva pisar
(scriptor) njegova dvora (curie nostre) a odnosi se na darovanje jednoga sela
sa strane Pavla i brae mu Jurja i Mladena I u korist Radoslava Dolgomuda i
njegovih batinika.24 Godine pak 1283. u Klobucu u prisustvu bani Pauli,
njegove brae i mnogih drugih plemia et magistratuum Sclavonie vode
Trogirani sa Splianima i ibenanima spor. U jednoj pak povelji, izdanoj u
Zadru 19. X 1283. godine nailazimo da se Pavla naziva izravno bano Sclauo22

G. Novak, Povijest Splita I, MH, Split 1957, 306.

SCD VI, 206 (30. VI 1277), 267 (22. XI 1278).
24
Kako do sada ta povelja nije objelodanjena i poznata, donosimo je ovdje u cijelosti i ona glasi ovako: Nos Paulus banus Maritimus memorie commendantes significamus quibus expedit uniuersis per presentes quod cum quedem particula terre Tusene selo uocata temporibus retro transactis post obitum adhuc Stephan! Bani tocius
Sclauonie filii Dragun bone memorie, per iudices nescimus quos de Tynino nomine
terre castri, et castrensium fuisset fatigata et incitata, et huius modi incitatis, seu questio demum nostre et fratrum nostrorum Georgii comitis de Almisio Tragurio et Sibinico, et Mladeni comitis de Spaleto fuisset audientie deuoluta; nos amore iustitie et
ratione nostri Banatus quem ex Regali gratia habebamus in maritimis sicuti notis ex
offitio incumbebat ius dicta particula tere de Tusene selo uocata si terra castrensis fuerit nee ne firmam, et generalem inquisitionem presentibus Pribinna filio minta Vgrino filio Marc comitibus Bribiriensibus Boreno comite filio comite filio Desceni Stephano filio Hub Jursa comite nostro Tiniensi Chebriano filio Namsa et Stepsa fratre
eiusdem Michaele comite de Nona Slauogost filio Stepano de Posedarje de Snachech
(S. A.) et Belsa eiusdem proximo filio Cheprena Poznano comite de Buchan, Radossio
filio Sehest, Budislao .. et Moyano setnico et iudice nostro (S. A.) Tyniensi et Radco
setnico de Oporomenia ac aliis nobilibus Regni Croatif (S. A.) quam pluribus qui tunc
temporibus nobis casualiter aderant celebrauimus cum instantia diligenti et cautela,
ubi inter cetera eadem particula terre Tuseneselo uocata reperta et inuenta est ex assertione ueridica uirorum idoneorum esse plus libera, et immunis a iurisdictione terre castri quoniam castrensis et hereditaria Radoslay Dolgomud de Lucarich unde nos
cum predictis fratribus nostris Georgio, et Mladeno comitibus ipsam particulam terre
Tuseneselo uocatam cognoscentes esse plus liberam quam castrensem et hereditariam ipsius Radoslay fuisse ab antiquo (S. A.) permisimus, et contulimus, eidem Radoslao Dolgomud et per eum suis heredibus heredumque successoribus iure hereditario
sicut ius sue hereditatis deposcebat, pacifice possidendam, et habendam, et quiete,
dando super his eidem Radoslao pristaldum nostrum Tollenum filium Bogdani Radochich (podvueno drugom rukom: S. .).
In cuius facti robur et testimonium presentes contufimus ipsi Radoslao Dolgomud presentes sigilli nostri munimine roboratas. Datum in Tynino sabbato proximo
ante festum Beati Martini confessoris. Anno Domini 1282. per manum magistri Johannis scriptoris curie nostre (Kaptolski arhiv u Splitu Ormar B Ostavtina I. Luciusa Br. 538, str. 150152). Ova je povelja iz arhiva porodice Cindro u Splitu, a prepisana je rukom samoga Luciusa. Sa strane je napisano: Paulus Banus Maritime 1282 7
nouembris. Sententia de Tuseneselo Comittes de Almissio. No kako postoje 2 blaena Martina konfesora, od kojih se jedan slavi u Trieru 15. XI, a drugi u Sensu 8. V, to
bi mogla biti subota: 7. ili 14. XI ili pak 7, V. (Gl. za to: O. Grotefend, Taschenbuch der
Zeitrechnung des deutschen Mittelalters und der Neuzeit, Hannover 8 1941, 78, 128,
129).
23

206

nie,25 tj. Hrvatske. U svojstvu primorskoga bana Pavao se javlja 10. I 1284.
(Nona),26 a samo kao ban u suvremenoj izvornoj noti trogirskog vijea od 16.
X i 6. XI 1284, a tako i u listini izdanoj u Trogiru 15. IV 1285. godine.
Ovakvo tituliranje Pavla u svojstvu bana bez ikakva daljeg dodatka nastavlja se i u listinama od 18. X 1288. (Trogir),27 te u onoj od 25. VII 1289, izdanoj u Zadru.28 U povelji sastavljenoj u Ninu 2. II 1290. ak se naziva domini Pauli incliti bani maritimi, a u pismenom ugovoru koji je Pavao Bribirski s braom sklopio preko svoja dva poslanika i opunomoenika, zadarska graanina, s Republikom sv. Marka (on je sastavljen u Veneciji) 14. V
1290. godine, citira ga se samo sa egregii viri domini Pauli Breberiensis bani.29
I dok papa Nikola IV titulira Pavla nazivom bano, a brau mu Jurja i
Mladena sa comitibus Almasii, dotle neto kasnije Karlo Martel, prvorodenac Karla II, princeps Salernitanus et vicarius in regno Siciliae banu
Pavlu i ovoj istoj dvojici brae pridijeva znaajan naslov dominorum totius
Slauoniae et Dalmatiae30 (S. A.), tj. smatra ih gospodarima cijele Slavonije
(Hrvatske) i Dalmacije, emu ne treba dalji komentar.
Interesantno je da Karlo Martel, budui pretendent na ugarskohrvatski
prijesto, poslije prijeke smrti Ladislava IV, kada pie knezovima Jurju i Mladenu, govori im to imaju uiniti u zajednici sa svojim bratom viro nobili
Paulo bano Sclavonie.31 Nagradu pak za usluge koje su ova braa Bribirski
inila Anuvincima u Napulju, udijelio im je napuljski kralj Karlo II na taj
nain to je Pavlu banu Chroacie Dalmacieque i brai mu knezovima Jurju
i Mladenu kao i njihovim zakonitim nasljednicima i potomcima darovao gotovo svu Hrvatsku i Dalmaciju od humskog komiteta pa sve do Senja, Gacke
i Modrua sa svim barunima, vazalima, gradovima, tvravama i selima kao i
sa svima otocima. Time je on potvrdio i istoimenu darovnicu svoga prvorodenoga sina Karla kralja Ugarske, kojoj se je pridruila i slina povelja
32
majke mu Marije, ugarske kraljice i supruge Karla II. Na ovakav je nain
pretean dio Hrvatske i Dalmacije postao u pravom smislu dominium Bribirskih i samo je jo mali korak manjkao pa da taj posjed pretvore u svoju
dravinu.
SCDVI, 434 (29. VI 1283), 445 (19. X 1283).
... Temporibus domini Ladislay magnifici Regis Hungarie... ac Pauli incliti
bani maritimi et comitis... (G. Praga, Atti e diplomi di Nona (12841509), Archivio
storico per la Dalmazia XXI, Roma 1936, 21).
26

27

SCD VI, 503 (16. X i 6. XI 1284), 524 (15. IV 1285), 619, 620 (18. X 1288).
SCD VI, 661, 662 i M. Zjai, Spisi zadarskih biljenika Henrika i Creste Tarallo
(1279-1308), Zadar 1959, 110, 111 (25. VII 1289).
29
SCD VI, 684 (21. II 1290), 696 (14. V 1290). U ugovoru koji je Pavao s braom
Jurjem i Mladenom sklopio s Venecijom (14. V 1290) govori dud o banatu vel comitatibus predictorum dominorum fratrum kao i o eorum dominio (S. A.). Nadalje se
navode njihove meusobne obaveze, a kao posebno izdvojena klauzula je bila osobna
obaveza duda da e se, ako stigne knez Juraj u Veneciju pri svome polasku na papinski dvor ili gdje drugdje, brinuti za njegovu sigurnost (SCD VI, 696 699).
30
SCD VII (1909), 2 (23. VII 1290), 57 (28. XI 1291).
31
SCD VII, 65 (1291-1292), 121 (1292).
32
SCD VII, 104, 105 (19. VIII 1292); Vj. Klai, o. c., 57, 58.
28

207

Ovom darovnicom jo vie su se produbili odnosi izmeu napuljskoga

dvora i Bribiraca, koji su radili na tome da kraljevi Karlo Martel postane
ugarsko-hrvatski kralj, iako je ve Andrija Mleanin vladao u Ugarskoj kao
njezin okrunjeni vladar od 23. VII 1290. godine.33 Dokaz tome je raznolik
stav Spliana i Trogirana prema Paulo bano upravo u pogledu priznavanja
za kralja Karla Martela. Ve sasma uvjeren napuljski dvor da je ban Pavao
na njegovoj strani, naziva ga ne samo deuoto nostro nego mu i otvara napuljske luke za prijevoz ita per mare in Vngariam. Ujedno se Karlo II i
njegova supruga Marija obraaju Paulo bano Croatorum et comiti Georgio s pozivom da dou u Napulj.34
Kada dakle sagledamo sve ovo, onda nam postaje vrlo sumnjiva ona darovnica kralja Andrije II, izdana 1293. godine bez naznake svjedoka i mjesta.
Isto tako i sama intitulacija je vrlo udna, jer glasi: Andreas etc. universis
etc. U njoj je i sadraj i smisao Andrijina motiva udjeljivanja privilegija
Bribirskima malo nelogian. Ta i sam T. Smiiklas na kraju ove objelodanjene povelje, nabrajajui gdje se sve ona nalazi, zavrava: Listina u ovom obliku sumnjiva.35 Naime, po naem miljenju, udna je izjava Andrijina da su
mu upuene molbe Pauli bani maritimi, Georgi et Mladini comitum fratrum suorum preko brojnih poslanika i napose preko jednoga redovnika. U
njima su ga ti Bribirci molili da bi on, s obzirom na mnoge usluge koje su
uinili njihovi prei i oni sami Andrijinim prethodnicima, kraljevima Ugarske, poklonio njima i njihovim nasljednicima i potomcima primorsku banovinu (banatum maritimum) sa svima pravima, koristima i banskim prihodima i dohocima, a oni e se za uzvrat obavezati u ime svoje i svojih batinika
da e ga s 500 vojnika pomagati u svim njegovim pothvatima bilo protiv
vanjskih bilo protiv domaih neprijatelja. Stoga on potaknut upornim molbama ovih svojih vjernih daje primorsku banovinu sa svima pravima, koristima i banskim prihodima i dohocima njima i njihovim potomcima, uz reene uvjete kao i jo neke druge, u pravu vlasnost i vjeno gospodstvo (iure
proprietatis et perpetui dominii) (S. A.) i to da njega, tj. Andriju i njegovu
majku, bojom milou herceginju cijele Slavonije i primorskih strana kneginju (ducissam totius Sclavonie et maritimarum partium principissam) asno priznadu i u znak najvjernije pokornosti tono davaju darove u naravi i u
dragocjenostima prema najopenitijem obiaju njegova kraljevstva. Ujedno
nareuje da, kada ih pozove, imaju doi do njegove majke ili njega sami ili,
ako su opravdano zaprijeeni, da poalju svoju brau ili sinove ili bilo koje
druge njima odane osobe. Na kraju pak ove vrlo sumnjive povelje36 garanti33

Vj. Klai, o. c., 52, 54.

SCD VII, 123, 124 (1292), 127 (18. I 1293), 145 (8. VII 1293).
35
SCD VII, 163, 164 (1293).
36
Upirui se na ovu Smiiklasovu biljeku o ovoj listini, J. Lui je iznio da mu je
taj privilegij sumnjiv. To je izazvalo zaudo N. Klai koja nije opazila ovaj Smiiklasov osvrt na tu povelju, da je na ironian nain odbacila tu Luievu sumnju i ustvrdila da u tome privilegiju nema nita sumnjiva (CD VII, 163 164) (J. Lui, Ponovo o
Dva torza o srednjevjekovnoj hrvatskoj povijesti, Historijski zbornik XXI XXII,
Zagreb, 968- 1969, 559). I dok C. du Fresne zaudo pie daje Pavao 1292. god. od kralja Andrije Banus maritimus Bosnaeque Dominus, nuncupatus. Namque maritimam
34

208

ra im da e ne samo sve ovo to je obeao odrati nego da e ih kao i njihove

potomke povrh toga i mnogim kraljevskim darovima obasuti, uzdajui se u
njihovu vjernost i odanost.37 Iz ove se isprave moe stvoriti zakljuak da je
Andrijina neobina velikodunost samo bila na tetu banu Pavlu i njegovoj
brai, koji su se, da su prihvatili taj dar u obliku vlasnosti i vjenog gospodDalmatiae oram Banatus maritimi nomine, iureque haereditario, propter res praeclare gestas, ab eo accepit (o. c., 216, 159), dotle J. Mikoczy pie da su 1293. Paulus Banus, Comes Breberiensis, Georgius, et Mladinus, ejusdem Pauli fratres, ab Andrae III
Banatu maritimo in perpetuum donantur (o. c., Arkiv.. XI, 189, 195). M. Kurelac
pak, bavei se odnosima I. Luciusa s Petrom Zrinskim, smatra da je ovu povelju od
1293. god. kojom kralj Andrija II (III) podjeljuje naslov Banus Maritimus (S. A.)
Pavlu Bribirskom, njegovoj brai i nasljednicima, sam Lucius vidio. ak dri vrlo vjerojatnim da ga je Marko Forstal, tajnik Petra Zrinskog on je tu povelju donio u svome rukopisnom djelu Stematographia i ona se neznatno razlikuje od onoga teksta
koji je takoer na temelju isprave iz arhiva Zrinskih objavio Lucius u svojini Addenda vel corrigenda na str. 63 upozorio na ovu ispravu, koja se je nalazila u arhivu te
porodice u akovcu, te mu je ak poslao original (S. A.) na uvid, a nije iskljueno
da je Lui dobio ovu ispravu na uvid i od samoga Petra Zrinjskoga (M. Kurelac, IIlyricum hoediernum Ivana Luia i ban Petar Zrinjski, Zbornik Historijskog instituta JAZU 6, Zagreb, 1969, 147, 148). Meutim, I. Lucius, govorei o ovom privilegiju od
1293. god. kae da se uva kod knezova Zrinskih, potomaka bana Pavla, i da ju je on vidio (ch'habbi veduto). Ujedno u svojim Addenda, vel corrigenda in opere De Reg.
Dal. et Croat. ponovno pie da se ta listina nalazi apud Comites Zrinios eorum gentiles seruatum i donosi je u cijelosti (G. Luio, Memorie istoriche di Tragurio ora detto
Trau, Venezia 1674, 132,63, 64), ali ne iz Forstalovog djela, kako to dobro primjeuje
M. Kurelac, koji navodi da razlike u tekstu potvruju da to nije uinio (M. Kurelac,
o. c., Zbornik... 6, str. 148). No ipak se ova povelja, koju je ispisao Forstal iz tzv. Cartophylacium Chacatoriensis pod br. 490, i te kako razlikuje od one iste povelje koju su
objelodanili Lucius, Fejer, Kukuljevi i T. Smiiklas. U prvom redu Forstal/F ima: Andreas Dei gratia Hungariae, Dalmatiae, Croatiae, Ramaeque Rex etc., a Smiiklas/Sm
samo: Andreas etc, uniuersis etc. Zatim ona Smiiklasova povelja nema: militarium
actuum et (? S. A.) erumpunt ve: militaribus in quorum procordiis. Nadalje Forstal
donosi samo: virtutum, a Smiiklas: ad virtutum; onda F. ima: appedenda, a Sm: appentenda; F: comulos, Sm: cumulos, F: virtutis, Sm: virtuosis. F: materia, Sm: merita,
F: virtutum, Sm: virtutum, F: capax, Sm: capux, F: decremenda, Sm: decrementa. F:
Martini, Sm: maritimi, F: Aeremitarum, Sm: heremitarum, F: universis etc., a. Sm:
vniuersis, assumentibus... militarem, to je ogromna razlika. Nadalje F: humillimis, a
Sm: humilibus, F: Domini etc., a Sm: domini sub praefatis... convocati, to i opet ukazuje koliko je rijei Forstal namjerno ispustio. Onda ima F: factum, Sm: factam, F: realis, Sm: regalis, F: quod, a Sm: quoad. Na osnovu ove povelje zakljuuje Forstal uz ostalo da se iz ovoga vidi kako naslov bana primorskih strana pripada Zrinskima po
pravu / Nacionalna i sveuilina biblioteka u Zagrebu R 3031: Stemmatographia
Mavortiae Familiae Comitum de Zrin, od oppressos et de triuphatos toties Ottomanos, toto Orbae conspicuae directione et auspiciis Celeberrimi Ducis et Herois Nicolai
Zrinio, Illyricorum Regnorum Proregis, Aurei Velleris Equitis, S. C. Majestatis Consiliarii Intimi incepta. Jussu deinde cura et sumptibus Mariae Sophiae de Lbl, ejusdem Viduae, Per R. P. P. Marcum Forstal Hybernum, Ord. S. Augustini, SS. Theolog.
Doct. et Profess, ac per Austriam Provincialem, ejusdemque Herois Theologum conciunata et absoluta 20', 21, 21'. Djelo je, po miljenju F. iia, nastalo 1664. god. i ovaj
prijepis odgovara rukopisu koji se uva u Dravnom arhivu u Beu, tj. bekom originalu. Inae se ova povelja nalazi u poglavlju ovoga Forstalova djela pod naslovom A
Gothorum seu Slavorum regibus descendunt Zrinu. Ostrovius, Totilae frater eorum
Genarcha. Ab eo Familia nomen habet, et originis Domum (o. c., 13'), te pod titulom
Paulus Dalmatiae, et Croatiae Banus, Comes Ostroviciae, ejusdem Filii (o. c., 20).
" SCD VII, 163, 164.

209

stva nad primorskom banovinom, morali obavezati, jer su to sami od sebe

htjeli, kako stoji u toj povelji, da s 500 vojnika ratuju protiv svih Andrijinih
neprijatelja, a to znai u prvom redu protiv napuljskog dvora i ondje okrunjenoga Karla Martela kao ugarsko-hrvatskoga kralja! Kako je pak poznato,
ban Pavao i njegova braa bila su i ostala u budue vjerni privrenici napuljske dinastije i dvora, to potvruju brojni izvori u obliku povelja i pisama.
Naime iskljueno je da su mogli istovremeno prijei na stranu Andrije i njegove majke i pristati da ih priznaju i postanu njihovi pravi vazali, kojima je
taj isti vladar darovao primorsku banovinu, a tu su oni, kako je poznato, ionako ve davno imali u svojim rukama i faktiki i fiziki, to ukazuje i ona
darovnica Karla II od 19. VIII 1292. godine.
Obrnuto, Pavao i njegova braa uivaju i tada i nadalje puno povjerenje
napuljske kraljevske kue, te ak Karlo II i Karlo Martel kao ugarsko-hrvatski kralj, pozivaju ovoga bana (i njegovu brau Jurja i Mladena) da doe do
njih da se s njima savjetuje glede djelovanja novoga ugarskoga kralja i same
kraljevine Ugarske. Kada su Karlo II, njegova supruga Marija i sin im Karlo
Martel ponovili ovaj poziv, oni sada Pavla tituliraju s bano Chroatorum i
27 dana iza toga Karlo II moli Veneciju i Genovu da Pavla i brau propuste
da dou do njega.38 Da li su Pavao ili njegova braa otila u Napulj, gdje su
ih s nestrpljenjem ekali, ne moe se nita odreeno rei.
No jedno je sigurno, a to je da napuljski vladar Karlo II, cijenei velike
usluge koje je vir nobilis Paulus banus maritimus, dominus Croatorum (S.
A.) a vladarev ljubljeni i vjerni roak, odano uinio neko njegovu ocu, te neprestano to ini i njemu i Karlu, njegovu prvorodencu, kralju Ugarske, izraavajui nadu da e to i ubudue raditi, pristaje i hoe da navedeni njegov
prvoroenac ugarski kralj podijeli banu Pavlu za itav njegov ivot banat ili
bansko gospodstvo (banatum seu dominium banatus) (S. A.) u hrvatskim i
dalmatinskim krajevima, onako kako je tu banovinu drao i sada dri. Nadalje potvruje sve to e navedeni kralj Ugarske banu Pavlu podjeljenjem banovine uiniti, te mu i on, koliko je do njega, tu istu banovinu daje, kako je
ve reeno. U znak toga i za sigurnost (cautelam) imenovanoga bana povelju
potvruje svojim vladarskim peatom.39
Ova povelja od 17. VI 1295. godine, u iju autentinost ne postoji nikakva sumnja, oito govori, koliko je primorski ban Pavao porastao u moi, kada ga Karlo II titulira s dominus Croatorum i naziva svojim roakom, te
mu podjeljuje doivotno gospodstvo nad ovom banovinom, koju je toboe
Andrija uz vrlo teke uvjete svojevremeno podijelio Pavlu i brai mu u vjeno gospodstvo, iako nije imao nikakve stvarne vlasti nad tim dijelovima
Hrvatske i Dalmacije (To dodue nije imao ni napuljski dvor.). Iako valjda ni
1295. godine nije ban Pavao dolazio u Napulj na dogovore s tamonjim dvorom, ipak od te godine pa do 1301. redovito alje svoje poslanike, koji su
onamo donosili povjerljive izvjetaje. Jedna od banovih povjerljivih linosti
38
39

210

SCD VII, 178 (20. VI 1294), 180 (8. VII 1294), 181 (4. VIII 1294).
SCD VII, 205, 206 (17. VI 1295).

bio je i Domald comes Scardone,40 gdje je Pavao stalno boravio.41 U meuvremenu je Juraj Bribirski postigao to da se je stao nazivati od 1294. godi42
ne ciuitatum maritimarum illustris comitis, tj. knezom Nina, ibenika i
Trogira, a ne i Skradina i Splita, kako to hoe Vj. Klai.43
Da bi Pavla i brau mu jo vie povezao uz svoga unuka Karla Roberta,
sina Karla Martela, umrlog 1295. god.,44 Karlo II izdaje Bribircima novu povelju, sastavljenu u Napulju 14. VIII 1298. godine. U toj listini, koju zaudo
ne navode niti se njome slue Vj. Klai i G. Novak, ti nai naglavniji pisci o
Pavlu Bribirskom, navedeni vladar ne tedi s komplimentima. Tako naziva
Pavla banum Croatorum, a brau mu Jurja i Mladena civitatum Dalmacie comites, dilectos consanguineos, affines et fideles nostros. Iznaajui
to su sve oni uinili za njegovu dinastiju i izraavajui nadu da e to i unaprijed initi, branei stvar njegove kue u pogledu ugarskoga kraljevstva protiv neprijatelja, zasjeda i pokuaja, to im on potvruje gradove, tvrave, sela, zemlje i posjede in regno Ungarie et Sclavonie ac partibus Dalmacie et
Croacie, koje ili dre dosada ili im je njegov prvoroenac Karlo (Martel: S.
A.) Ungarie rex dao ili darovao.45 Je li, dakle, sada bilo neobino to je Pavao banus totius Choruacie u Vrani u prisustvu nobilibus viri regni Choruatorum (S. A.) izdao poput pravoga vladara ondje 26. XII 1298. god. povelju,46 kojom je knezovima Gusiima potvrdio privilegij domni nostri Belle
(!) regis svojim peatom.47
Stolujui u svome tvrdome gradu Skradinu, izdaje Pavao banus Coruacie, Dalmacie et dominus Bosne (S. A.) svoju glasovitu darovnicu od 7. IV
1299. (?S. A.) godine.48 Pored toga to se on u njoj po prvi put zove dominus
Bosne, karakteristian je navod da Pavao za svoju brau Bribirske knezove
40
Ovaj Domald je po svoj prilici zadarski plemi Domald Zadulinus, koji se javlja
u izvorima 1277-1294. godine. On je bio 1286-1287. splitski potestat, a od 1290. do
1294. ponovno zadarski graanin, koji dovozi ito iz Napulja u svoj grad (SCD VI, 201,
206, 211, 434, 443, 445, 562, 579, 585, 696, VII, 58, 116, 150, 171).
41
SCD VII, 206 (19. VI 1295), 217 (1295-1305).
42
SCD VII, 173 (7. IV 1294).
43
Vj. Klai, o. c., 63 (Ali ne i Skradina, kako to hoe Klai, jer je tamo bio knez
Domald).
44
Gl. Vj. Klai, o. c., 64.
45
SCD VII, 313 (14. VIII 1298).
46
SCD VII, 322, 323 (26. XII 1298).
47
Vj. Klai (o. c., 67) pie da je na tome peatu bio grb Pavla, naime tit s orlovim krilom i kacigom. Bribirski su knezovi imali naime u svome grbu orlovo krilo, kao
da su time htjeli oznaiti, da e i oni jednom poput orla poletiti nebu pod oblake.
48
Pored godine na kraju ove povelje stoji indictione septima, koja odgovara
1294. godini. To nije zapazio S. Ljubi (o. c. I, 190) dok je T. Smiiklas izrazio svoje
miljenje da je prvobitno imala biti rimskim brojem XII napisana indikcija, a prepisiva mjesto X itao V. Zato on ostaje kod god. 1299. (SCD VII, 336, bilj.*). Kako je
original ove povelje nestao, to su sauvana samo dva prijepisa. Jedan se nalazi u
Dravnoj biblioteci u Beu a drugi dosta slab prijepis pisan je rukom Kukuljevia, u
ijoj je zbirci i bio original (SCD VII, 336). Svakako i kod Ljubica a i u ovome Kukuljevievu prijepisu stoji 1299. god., a indikcija mu je: 7. Stoga mi moramo prihvatiti ili
1299. ili pak prema indikciji: godinu 1294. No kako je uhodana u cjelokupnoj naoj historiografiji 1299. godina, to i mi ostajemo na takvu datiranju, dok se ne nae original,
koji e odluiti konano datiranje ove vrlo vane povelje.

211

kae de domo nostra (S. A.). Isto tako je u ovoj listini znaajan podatak kada se navodi da neki posjedi mogu ostati slobodni modalitate49 seu libertate50 nobilium Charuatorum.51
Znaajno je i naglaavanje da ovaj instrumentum potvruje Pavao
sub apensione nostri utriusque (S. A.) sigily in cordula rubea.52 U meuvremenu Karlo II proiruje svoje darovnice i na neke roake Pauli bani Croatorum nec non Georgii et Mladini fratrum comitum civitatum Dalmacie.
No ovoga vladara ne smeta da Pavla, kada pie svojim potinjenim slubenicima u Apuliji, a govori o tome hrvatskom feudalcu, titulira ak sa Pauli bani de Vngaria" (S. A.) Isto tako kao da je djelomino zaboravio na onu povelju od 14. VIII 1298, kojom je ve obdario Bribirce, 4. VIII 1299. novom
darovnicom Karlo II i supruga mu Marija ponovno iznaaju istim rijeima
to su sve uinili njihovi roaci i vjerni Pavao ban Croatorum te Juraj i
Mladen ciuitatum Dalmatie comites itd. Zbog toga im i potvruje Karlo II
gradove, tvrave, sela, zemlje i posjede in regno Vngarie et Sclauonie et
partibus Croatie et Dalmatie, koje su ili imali i drali dosada ili im je njegov prvorodenac Karlo Vngarie rex dao ili darovao s ljudima vazalima (S.
A.), tvrdavicama (zamcima), zaseocima, posjedima, obraenim i neobraenim zemljama, ravnicama, brdima, livadama, dubravama, paama, mlinovima, vodama, tokovima rijeka i njihovih dijelova... takoer i njihovim zakonitim potomcima oba spola (S. A.) za uvijek iznova im dakle i on daje,
dariva i predaje u plemiki feud (feudum nobile:S. A.). No sve to uslovljava
time da mu oni pomau brojnom vojskom u obrani njegovih prava i stvari
koje se tiu kraljevine Ugarske, protiv neprijateljskih navala, zasjeda i pokuaja, kadgod bude potrebno.
Sve je ovo potvrdio Karlo svojim i kraljiinim peatom u prisustvu brojnih svojih dvorjanika, a tu povelju je sastavio Bartolomej de Capua, logotet i
54
protonotar Kraljevine Sicilije. Kada pogledamo sve nutarnje i vanjske znakove ovih dviju isprava, onda moramo priznati da su gotovo sasma istovjetne. Ali budui da Smiiklas, posluivi se za njihovo objelodanjivanje Makuevim, Rakim, Wenzelom i Kukuljeviem, koji su ih tampali, nije dao za
njih nikakve primjedbe, to neemo ni mi nita rei, osim to bismo dodali da
je ipak sumnjiva njihova datacija, i to napose u obje ove povelje ista indikcija XI, koja pripada 1298, a ne 1299. godini! U vezi sa svim tim jo nas vie zabrinjava Karlova irokogrudnost, kojom knezu Jurju de Crohacia potvruje civitates, castra, villas, bona alia et vassalos (S. A.) in partibus Sclavinie
(! S. A.) et alibi in dicto regno Ungarie. Naroito je karakteristino to ovaj
49

Vj. Klai, iako ne citira odakle je uzeo taj izraz, ima umjesto modalitate zaudo rije more (o. c., 70).
50
... in eisdem libertatibus fruantur, quibus nobiles regni Croacie duodecim generacionum possessiones ipsorum tenent et conseruant... (SCD XIV, Zagreb, 1916,
268-10. VI 1370).
51
SCD VII, 332, 334.
52
SCD VII, 336.
" SCD VII, 342 (14. VI 1299), 344 (19. VI 1299).
54
SCD VII, 353, 354 (4. VIII 1299).

212

vladar Jurja naziva regine consortis nostre consanguineus i ubraja ga medu svoje vjerne.
U jednom pak drugom pismu od 11. I 1300, upuenom Veneciji, gdje ga
preporua toj republici, upozorava kralj Karlo da je ovaj fidelis atque vassallus nostre consortis eiusdem (S. A.) i da taj isti Juraj ciuitates, castra,
villas, bona alia et vassallos in partibus Sclauonie et alibi in dicto regno
Vngarie tenet et possidet.55 I dok je Karlo II tretirao Jurja kao Marijina vazala, sasma drugaiji ima odnos prema Paulo bano Crobatorum (!), koga
izvjetava kada e njegov unuk krenuti ad partes... regni Ungarie u drutvu kneza Jurja.56 Kada je Karlo Robert,57 unuk Karla II, u kolovozu 1300.
godine, kako pie kroniar Miha Madije, stigao u Split,58 iji je knez bio Pavlov brat Mladen I,59 u tamonjoj luci gaje pored splitskog nadbiskupa60 i ondanjih graana doekao ban Pavao61 sa svojim sinom Mladenom. Svi su oni
pozdravili mladoga kralja, u ijoj je pratnji stigao u domovinu i knez Juraj
Bribirski.
Po svoj prilici su mladoga kralja tada doekali i pozdravili u ime Gorikih knezova,62 protivnika Andrije III, njihovi poslanici.63 Ne samo to. Oni su
u staroj Saloni, dananjem Solinu, u ime svoga gospodara Henrika sklopili
sa Pavlom, Jurjem I i Mladenom II enidbeni ugovor, koji se je imao ostvariti u roku od 6 godina. Tom prilikom su se Pavao, banus Croatorum, i njegova braa Juraj64 i Mladen I kao i sin mu Mladen II,65 ciuitatum Dalmacie
55

SCD VII, 361, 362 (11. I 1300).

SCD VII, 368 (10. II 1300), 392, (17. VII 1300).
On je po Klaievu miljenju krenuo iz Barlete poslije 28. srpnja, te zaplovi morem prema Hrvatskoj i Dalmaciji (o. c., 74, 75), a prema G. Novaku (o. c. I, 141) 26.
augusta 1300. ugarski i hrvatski velikai isplovie iz Barlete vodei sobom svog kandidata prema Hrvatskoj i Dalmaciji.
58
Vj. Klai, o. c., 74.
59
Mladen I. je bio splitski komes od 1277. do 1301. godine (G. Novak, o. c. I, 306).
60
Ovaj se nadbiskup jo 1293. naziva u jednoj povelji diuina miseracione Spalatensis archiepiscopus, tocius Dalmatie, Chroatie Sclauonieque primas (S. A.). On odrava crkveni sabor u Splitu 1292, a toga prelata posjeuje ban Pavao u drutvu skradinskog biskupa u njegovoj palai (G. Luio, Memorie storiche di Tragurio..., 134;
SCD VII, 139, 140-12. V 1293). Kako 6. indikcija pada u 1283. i 1293. g., a ova povelja
nema uope navedenu godinu, to se i mi opredjeljujemo kao i veina naunih radnika
za 1293. godinu (Gl. SCD VII, 140).
61
Vj. Klai, o. c., 75.
62
To se moe indirektno zakljuiti iz povelje izdane u Solinu 11. VIII 1300. god.
(SCD VII, 394, 395).
63
To slino pretpostavlja i G. Novak (Veliko doba hrvatskih primorskih banova..., Jadranska straa X, 89). Naime on kae da su oni vjerojatno doli u Split da pozdrave toga kralja.
64
Ovaj Pavlov brat se u toj ispravi titulira u dva navrata i kao comes Dalmacie
(SCD VII, 394).
65
1 dok Vj. Klai, prevadajui i prepriavajui povelju, datiranu u Solinu 13. kolovoza (? S. A.) god. 1300, donosi da su taj ugovor sklopili Pavao, Juraj i Mladen (o. c.,
71), dotle G. Novak, iznosei sadraj ove listine neto vie od Klaia, kae da je u Solin
doao uz Pavla, Jurja i Mladena I i Mladen II, te da su onda sva trojica to potvrdila
svojim peatom (Veliko doba..., Jadranska straa X, 89). Meutim se iz teksta ove po56

57

213

comites, u prisustvu ovih poslanika i brojnih svojih crkvenih i svjetovnih

dostojanstvenika66 obavezali na odravanje ovoga ugovora, koji su i osnaili
67
68
trima peatima. Povrativi se Pavao iz Zagreba, kamo je dopratio Karla
69
Roberta, odluio je da krene Romam peregrine kao hodoasnik.70 Stoga
je Karlo II ne samo osiguravao pismeno put Pavlu Bribirskom nego mu je
ak darovao veu koliinu ita, titulirajui ga bani Croatorum, dilecti affinis, consiliarii, familiaris et fidelis nostri71 (S. A.). Iako nemamo nikakvih
pismenih dokaza, ipak pretpostavljamo da Pavao nije mogao otputovati i
velje moe zakljuiti da su ovom sastanku prisustvovali uz Pavla samo Juraj i Mladen
II, o ijoj se djeci i radilo, a da je notar Qarpacane de Ancona, trogirski kanonik, umetnuo pri kraju ove listine i Mladena I, koji se u gornjem tekstu isprave nigdje ne pojavljuje. To potvruju i ona tri peata na originalu toga instrumenta, od kojih je prvi +
S .. Pauli Beberiensis bani tocius Sclavonie, a s lijeve strane Jurjev i s desne strane
Mladenov kao splitskoga kneza (SCD VII, 394, 395).
66
Medu njima se prvi put navodi et Radoslauus protonotarius sepenominati domini Pauli bani (S. A.)... (SCD VII, 394).
67
SCD VII, 394, 395 (11. VIII 1300).
68
U originalnoj povelji (ona se uva u Dravnom arhivu u Budimpeti), koja je po
karakteru pisma iz 13. st., navodi se Paulus banus i njegov brat Nikola. Ovu povelju
Smiiklas datira u konac 1300. god., a u indeksu se opredjeljuje da se ona odnosi na
Pavla Bribirskoga (SCD VII, 416, 417, 476). No kako se zna da se nijedan brat Pavlov
nije tako zvao, to moemo rei da je to bila jedna druga linost, a ne ovaj istaknuti
hrvatski feudalac, za koga znamo da nije imao nikakav posjed u Ugarskoj! Naime jo
23. VII 1290. kada papa Nikola IV pie razna pisma u Ugarsku i Hrvatsku, on jedno od
njih upuuje i Nikoli banu i Pavlu, nazvanom magister, sinovima pokojnog Stjepana,
bana Slavonije (SCD VII, 1) Nadalje u ovoj istoj papinoj povelji navodi se i Paulo bano, Georgio et Madeno fratribus, comitibus Almasii (SCD VII, 2). Sve to nepobitno
dokazuje da navedeni ban Pavao iz povelje oko 1300. god. nije mogao biti Pavao Bribirski, jer nije imao u svojoj porodici nijednu linost s imenom Nikola!
69
A. D. MCCC. mense Augusti tempore Bonif. Papae D. Carolus Nepos Caroli R.
Sic. per mare cum galeis Spaletum applicuit, ubi per mensem, vespere duos stetit. Egrediensque de Civ. Spalat. in Comitatu Pauli Bani versus Vng. ad usurpandum Regnum praedictum de manu R. Andrae venit Sagrabiam, et ibi in manibus Mag. Hugrini
traditur... (Incipit Historia edita per Micham Madii de Barbazanis de Spaleto, De
Gestis Romanorum imperat. et summ. Pontificum pars secundae partis de anno Domini M C C X, J. Lucius, De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami
1666, 371). Gl. i Vj. Klai, o. c., 75.
70
Dante Alighieri (1265-1321) u svojoj La Divina Commedia spominje nekoga
hodoasnika koji je valjda doao iz Hrvatske (di Croazia) da vidi Kristov lik utisnut
na ubrusu Veronike, to se uva u crkvi sv. Petra u Rimu (Hrvatska enciklopedija IV,
Zagreb, 1942, 539; M. Deanovi, Talijanski pisci o Hrvatima do kraja 17. vijeka, Anali
Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku VIII-IX, /1961-2/, Dubrovnik 1962, 119).
No to nije svakako bio Pavao Bribirski, koji se je dodue spremao da onamo hodoasti, a ni njegov brat Juraj, koji je iao ravno u Napulj do Karla Roberta. Svakako bi to
mogao biti neki ugledni plemi iz Hrvatske, kojom je vladao Pavao, a pristaa mladoga kralja Karla, sina Karla Martela, s kojim je, kako pie M. Deanovi, Dante bio prijatelj (HE IV, 539). S njim je valjda Dante stupio u doticaj i posljedica toga je bila ta da
su tako i geografski pojam Hrvatske i njezin pripadnik uli u ovo velianstveno pjesniko djelo. Pitanje je samo da li je taj hodoasnik u grupi naih ljudi doao u jubilarnoj godini 1300. u Rim, kako i opet pie M. Deanovi (Talijanski pisci..., Anali...
VIII IX, 119) ili neto kasnije, kada je onamo namjeravao krenuti i Pavao (SCD
VIII, l - 19. I 1301) i bilo bi vrlo interesantno da se time pozabave nai knjievni povjesniari.
71
SCD VIII (1910), l (19.1 1301).

214

vratiti se iz Rima i Napulja, s obzirom na tadanja prevozna sredstva i prilike, u razmaku od 19.1 do 2. II 1301, jer ga upravo 2. II navedene godine nalazimo u njegovu Skradinu. Tu on kao banus Croatorum zajedno sa svojom
braom Jurjem i Mladenom
comitibus ciuitatum Dalmacije i etvoricom
sinova izdaje povelju72 u korist kneza Hrvatina.
Inae je ovaj isti Paulus banus Croatorum i nadalje u velikoj milosti
Karla II, koji mu daje obilnu novanu penziju, darove u zlatu, a i ito. Pavlov
pak brat Mladen I, banus Bosniensis (1302), smatrajui se jednakopravnim lanom bratske trijarhije, dozvoljava samostalno slobodu trgovanja
splitskim trgovcima per Universum dominium nostrum Chroatiae et Boznae. (S. .), te im tu povlasticu potvruje svojim starim peatom, jer mu
njegov banski peat jo nije bio dogotovljen.731 dok je ban Mladen stajao na
granici Drine (1302), njegov brat Juraj civitatum maritimarum Dalmatie comes (S. A.) na Klisu sastavlja povelju74 u korist Trogirana, ovjerivi je svojim peatom.75 Koliki je pak ugled uivao Pavao Bribirski u Dalmaciji, a napose u Dubrovniku, dokaz je pismo Prijazna Ranjine, dubrovakog trgovca,
koje je uputio Paulo bano Crohatie (!) et comiti civitatum Dalmacie (S. A.).
U njemu mu javlja da je Dubrovanin Marinus de Stilio ak pripravan doi
sa svojim sucem, kojega bi vodio iz Dubrovnika, kao i s Petrulom, s kojim se
parnii, da im on presudi.76 Svakako to bi se sudovanje imalo izvriti u Skradinu, gdje se izdaju povelje s izrazom Temporibus domini nostriincliti (S.
A.). Pauli bani, egregii comitis nostri Mladini iunioris...77
Upravo 1303. godine, kada je pored grada Venecije zadesio potres i mnoga mjesta i gradove u Slavoniji (Sclavania),78 tj. u Hrvatskoj, 5. X ove iste
godine umire Pavlova supruga Ursa,79 inclita Croatorum banissaso (S. A.),
a valjda u toj istoj godini i brat mu Juraj, koji se vie ne spominje.81
72

SCD VIII, 3, 4 (21. II 1301).

SCD VIII, 14 (10. VI 1301), 29 (17. VII1302), 56 (2. VIII 1303), 27,28 (11. VI 1302).
74
Njegov notar se zvao Kuzma, a sastavlja ove povelje je bio trogirski notar Siroctus Petri de Ancona (SCD VIII, 52).
75
SCD VIII, 43 (1302), 51 (4. VII 1303).
76
SCD VIII, 67, 68 (1303).
77
SCD VIII, 72 (1303).
78
Chronicon Parnense, R. It. SS., f. 12-13, t. IX, p. IX, Citt di Castello 1902, 86
pod 1303. godinom.
79
I dok D. Zavoreo (Zavorovi) smatra ak Orsa za sestru Paolo Bano di Dalmazia, e Croazia, e Signor della Bosna, s kojom gradi crkvu sv. Ivana Krstitelja u
Skradinu (Historijski arhiv u Zadru Istoria della Dalmazia di Domenico Zavoreo,
Mobile di Sibenico, fu opera latina dello stesso fatta nell'anno 1603, e poi per comando dell'Illmo, et Eccmo Aluise Mocenigo
all'ora Generale in Dalmazia, et Albania, tradptta nell'Idioma volgare dal Sigr Alberto Papali Nobile Spalatino, 120 Ovaj je rukopis prepisao Marin Zaninovi, upnik u Rogoznici, 1752. godine), dotle J. Mikoczy
smatra da se je ona udala za Pavla u kolovozu 1289. god. i da se je, kako pie Lucius
(Monum. Tragur. pag. 131) radi toga opremila galija (Josephi Mikoczy o. c., Arkiv...
XI, 202, 203, bilj. 9 i 10). Meutim na rodoslovniku koji je sastavio L. Jeli, ovaj na
povjesniar iznosi da se je Pavao Bribirski enio dva puta. Prva mu je ena bila N. N.,
s kojom je stupio u brak oko 1250, a umrla je prije 1289. Ona mu je rodila 4 sina, a
meu njima i Jurja II Kliskog (u. 1330). Druga ena bi mu bila Ursa (Anuvinka?)
12891303. (sic! S. A.)... (L. Jeli, Zadarska raka sv. imuna Bogoprimaoca, Glasnik
73

215

Jo je ivjela u samostanu sv. Elizabete kod Skradina Pavlova sestra

Stanislava, te njegov brata Mladen, banus Bosnensis,82 koji je ve u lipnju
1304. god. poginuo u borbi protiv bosanskih heretika.83 Na taj je nain od
dosadanje trijarhije Bribiraca nastala u pravom smislu monarhija, kojoj je
na elu bio Pavao. On se i dalje naziva banus Croatorum, koji je bio svima
Bribircima pa tako i svome bratu Mladenu i sinovima maior et senior (S.
A.) atque pater.84
Moda se je uistinu Vir magnificus Paulus banus Croatorum dilectus
affinis noster, kako ga naziva Karlo II, spremao da u lipnju 1304. konano
doe na napuljski dvor da se odazove na poziv ovog vladara.85 Ali ipak Pavao
nije onamo stigao ni ovaj put, jer ga je valjda omela prijeka smrt brat Mladena u Bosni.86 Smatrajui se Pavao banus Croatorum et tocius Bosne dominus*7 (S. A.) totalnim gospodarem ove zemlje, kojoj je sada ban umjesto
Matice dalmatinske 1/3, Zadar 1901, 278, 277, 278). Vj. Klai pak pretpostavlja da se
Pavao god. 1289. enio... valjda drugi put, i da je uzeo za suprugu Ursu ili Ursulu; no
da li je po njoj postao roakom Anuvina, ne moe se ni slutiti po poznatim spomenicima (Vj. Klai, Bribirski knezovi..., 61). Meutim to su samo kombinacije L. Jelia i Vj. Klaia. Ali zato je jo interesantnije pisanje S. Gunjae, koji u dva navrata (naalost bez navoenja izvornih podataka) kae da je Pavlova ena Ursica (S. A.) u
dokumentima zvana Inclita Croatorum banissa bila ki srpskog kralja Stevana
Dragutina (S. G., Referat u vezi prijedloga za savezno iskopavanje u Bribiru, Zbornik
zatite spomenika kulture III/1 (1952), Beograd 1953, 136; Isti, Strateko historijsko-arheoloko znaenje Bribira, Starohrvatska prosvjeta III/, Zagreb, 1968, 208), to
nigdje u suvremenim dokumentima ne stoji! Kako se supruge, majke i keri krkih
knezova (SCD VIII, 347-1313. g., 381 -2. II 1315) preteno zovu Urse, nae je miljenje da bi ova Pavlova Ursa mogla biti iz roda kasnijih Frankopana.
80
U tzv. Bribirskom nekrologu XIV i XV st., iji se prijepis danas uva u Samostanu sv. Frane u ibeniku, stoji ovako: ... 2. A. D. MCCCIII die III mensis octobris.
Obitus comitisse Urse, consortis domini comitis Pauli. 3. A. D. MCCCIII die octobris
obiit magnifica dna. Ursa, inclita Croatorum banissa (S. Zlatovi, Bribirski nekrolog
XIV i XV vieka. Starine JAZU 21, Zagreb 1889, 83, 84). Donosei ovakav tekst S. Zlatovi je dao slijedei komentar: Rekao bih, da je ista Ursa dva puta, razlikom od dva
dana, zabiljeena, ili da je jedna Ursa ena drugoga kneza Pavla, sina Pavla bana, kneza trogirskoga (S. Zlatovi, o. c.. Starine... 21, 84, bilj. 1). Meutim je ovaj knez Pavao
II bio oenjen Elizabetom, kerkom krkoga kneza Dujma, a ne sestrom, kako pie
Klai (Vj. Klai, Bribirski knezovi..., 153), pa bismo mogli samo pretpostaviti da mu
je ta Ursa bila prva ena i da mu je u cvijetu mladosti umrla.
81
Vj. Klai, o. c 79.
82
SCD VIII, 76 (11. II 1304?), 80 (30. III 1304).
83
S. Zlatovi, o. c., Starine... 21, 84; Vj. Klai o.e., 82.
84
SCD VIII, 80.
85
SCD 84 (2. VI 1304).
86
Slino misli i Vj. Klai (o. c., 83).
87
Meu moima (reliquiario) Sv. Stoije u Zadru uvala se je ak srebrena slika,
ukraena zlatom, na kojoj je pisalo: Paulus Banus Croatorum et totius Bosnae Dominus me fecit fieri ad honorem Sti Petri Sli Pauli et S Danieli Prophetae (KAS Ormar B Ostavtina I. Luciusa Br. 541, str. 185,249') Lucius u pismu zadarskom kanoniku V. Ponteu (Rim, 12. X 1667), takoer govori o tome natpisu na toj slici i moli
ga da li ima i negdje drugdje grb bana Pavla Bribirskoga (B. Popari, Pisma Ivana Luia Trogiranina, Starine JAZU XXXII, Zagreb 1907, 36, 37). Meutim evo to o tome
pie D. Farlati u V. svesku svoga Illyricum Sacrum-a: .. .His temporibus Ecclesiam
metropolitanam Jadrensem muneribus coluerunt Comites Breberienses (S. A.), qui ea

216

njegova brata Mladena I postao sin mu Mladen II, on se ponaa prema svojim tamonjim feudalcima kao pravi senior. Naroito se to dobro opaa u
odnosu prema njegovu roaku Hrvatinu, knezu Donjih krajeva,88 kome po
trei put obeava svu svoju zatitu uz izvjesne uvjete.
Gotovo stalno boravei u svojoj prijestolnici Skradinu, na molbu RabIjana, sa ijim je knezom Markom Michielijem bio u vrlo prijateljskim odnosima, Pavao im, stalno se titulirajui banus Croatorum et dominus Bosne,
podjeljuje dvije darovnice. U prvoj Rabljanima dozvoljava, cijenei to su taj
knez sa cijelom opinom, plemiima i svim ljudima toga grada uvijek gojili i
imaju iskreno prijateljstvo i istu ljubav prema njemu i njegovoj banovini
(nostrum banatum), da mogu slobodno putovati i trgovati per totum dominium nostrum et banatum (S. A.) kao i po svim predjelima kneza Kurjaka,
njegova roaka i vjernika (fidelis). U drugoj pak povelji s istim datumom
(4.11307) i na isti nain se nazivajui, podijelio je na molbu kneza Michielija,
sudaca, vijenika i sviju stanovnika toga grada sve zemlje, posjede, panjake
i travnjake, koje Rabljani imaju u njegovoj dravini (in nostro dominio), kako je to njima i njihovim nasljednicima i nasljednicima nasljednika zajameno kraljevskim i banskim listinama. Ovu je povelju Pavao osnaio svojim peatom,89 koji (po Klaiu) glasi: S(igillum) Pauli Breberii comitis tocius Sclavonie b(ani).90
Boravei u okolici Nina (1308) Pavao banus Croatorum et dominus
Bosne sa svojim sinom Jurjem, novim comite civitatum Dalmatie ili naprosto comite Dalmatie,91 i drugim svojim sinovima pomiruje se s Trogiranima i ukazuje im svoju milost.92 Ove iste godine (1308) doivljava ak i to da
mu se papinski poslanik kardinal Gentilis obraa iz Senja rijeima magnifico et potenti viro, Paulo bano Croatorum et totius Bosnie domino, sancte
93
Romane ecclesie dilecto in Christo filio et devoto. Isto tako ovaj Gentilis
upuuje pismo i njegovu sinu Jurju, comiti civitatum Dalmatie, primajui
ga u red in domicellum et familirem nostrum domesticum et commensatempestate, maximis opibus copiosque florebant Paullus Banus Chrobotiae, et Dominus Bosnae, et Mladinus ejus filius, itemque Martinas quidam e Dynastia Chrobatiae
(S. .); quorum eximiae religionis monumenta extant, binae(S. A.) videlicet argenteae
lipsanothecae, his notis inscriptae (S. A.): Paulus Banus Croatorum ac totius Bosnae
Dominus hoc fecit fieri ad honorem SS. Petri et Pauli Apostolorum et S. Danielis Prophetae. Paulus, Martinus, et Mladenus Croatiae Praesides S. C. P. fieri iusserunt (D.
Farlati, Illyricum Sacrum V, Venetiis 1775, 85). J. Mikoczy pak, na osnovu Farlatija (IIlyr. Sac. Tom 4. pag. 85: to je V. sv., jer se je zabunio Mikoczy: S. A.) pie samo ovo: . . .
In Lypsanotheca Ecclesie Jadrensis: Paulus Banus Croatorum, ac totius Bosnae Dominus hoc fecit fieri... (o. c., Arkiv... XI, 198, bilj. 19).
88
Ban Pavao sam govori o Hrvatinu ... ac de suo dominio et toto comitatu (S.
A.) inferiorum parcium Bosne in castris, terris uel in alia sua terra hereditaria...
(SCD VIII, 96-21. II 1305).
89
SCD VIII, 132, 133, 131, 132 (4. I 1307).
90
Vj. Klai, o. c., 85.
91
SCD VIII, 196 (5. VIII 1308), 170 (14. VI 1308).
92
SCD VIII, 196, 197 (5. VIII 1308).
93
SCD VIII, 204 (17. VIII 1308).

217

lem.94 Time je ovaj crkveni velikodostojanstvenik predobio uz Pavla bano

Croatorum i sina mu Jurja, to su ak svojini prisustvom pri ekskomunikaciji opata sv. Kuzme i Damjana de Monte u Skradinu olakali Gentilisu cijelu ovu proceduru.95
I dok Trogir u svojim notarskim poveljama i dalje navodi na poetku
protokola kao svoga vladara Karla Roberta i onda iza trogirskog biskupa i
svoga kneza Jurja Bribirskoga, Skradin prekida dotadanju tradiciju da se
poziva prvo na vladavinu bana Pavla. Naime i taj se grad sada u svojoj notarskoj povelji, koju je sastavio u Skradinu 28. V 1311. tamonji notar Strico
pok. Dominika, takoer poziva na regnante domino nostro (S. A.) Karolo
serenissimo rege Hungarie, ali zato odmah iza toga slijedi et temporibus
damini nostri incliti Pauli bani (S. A.), te onda istom slijedi navoenje skradinskog biskupa Petra i banova sina Pavla II, kneza skradinskog.96
Ovakvo tituliranje nije unato tome umanjivalo ugled Pavla Bribirskog.
To se napose odrazuje u odnosu prema papi Klementu V, kome se Pavao poput suverena obraa kao vjeni banus Chroatorum et dominus Bosne, traei od njega da prui svoju zatitu Zadranima, koji su bili ugroeni od Mleana.97 Naime, poznato je da su Zadrani teili da se ve davno oslobode
mletakog gospodstva. I zbilja njima se je konano i pruila povoljna prilika
da to provedu u djelo, jer se je Venecija zavadila sa Kiementom V zbog grada Ferrare, koji je papa svojatao za sebe kao svoje leno, a Mleani ga htjeli
podvri pod svoju vlast. Kada su Mleani pokuali taj svoj naum provesti i
silom, Klement V sakupi vojsku protiv njih, kazni ih crkvenim prokletstvom
i interdiktom, a njihove podanike lii zakletve vjernosti.98 Upravo u ovo doba, kada su Mleani ustali protiv tzv. papinskih posjeda a napose Ferrare, te
ih je zbog toga papa prokleo i izopio iz crkve, s Venecijom su trgovali i sura99
ivali ban Pavao, njegovi sinovi i podanici, kako pie sam Klement V. Zbog
toga je papa i njih ekskomunicirao. No Pavao je uskoro zamolio Klementa
da njega, sinove i podanike rijei ekskomunikacije, to je ovaj najpripravnije
uinio. Stoga je papa pisao zadarskom nadbiskupu da on taj postupak provede, a Pavao i njegovi su se morali obavezati da nee uope trgovati s Venecijom do daljega.100
94

SCD VIII, 243 (1308).

SCD VIII, 206 (1308).
96
SCD VIII, 266, 267 (23. X 1310), 282, 283 (28. V 1311).
97
SCD VIII, 105, 106.
98
Vj. Klai, o. c., 89.
99
Koliko mu je bio roak Baiamonte Tiepolo, koji je poslije neuspjele urote protiv vlade u Veneciji (1310) otiao u Dalmaciju, o tome opirno gl.: G. Praga, Baiamonte
Tiepolo dopo la congiura (Estratto dagli Atti e Memorie della Societ dalmata di storia Patria I, ara 1926, 5 67). U vezi s tim problematina je pretpostavka Luciusa da
je Tiepolo bio potestat ibenika 1301. god. kao i roak Bribirskih (Memorie storiche..., 149), jer za to nema potvrde u izvorima. Isto tako nije on bio ni potestat u Ninu
1302 1303, kako to pie V. Brunelli (Storia della citt di ara 1,450), a uspjeno to pobija G. Praga (Baiamonte..., 13, 14). Ali zato za Baiamontea kao potestata u Ninu znamo od 1313. god. dalje (G. Praga, o. c., 26, 28 itd.). Prema tome on se istie tek poslije
smrti Pavla Bribirskog, tj. za Mladena II.
100
SCD VIII, 284 (22. VI 1311).
95

218

Jo u jeku ovog izopenja pisao je101 Pavao dakle papi radi Zadrana,102
koji su u oujku 1311. podigli bunu protiv Mleana103 i protjerali ih iz gra104
da, te su onda pozvali u pomo Pavlova prvorodenca Mladena, banum
Bosnensium. Kako su Mleani napadali i ugroavali Zadar laama, kojih
tada jo nije imao ban Pavao, on je zamolio papu da im pomogne i da ih uzme pod svoje okrilje.105
U ovom pismu, upuenu papi, taj hrvatski veliki feudalac naziva se dosljedno i ponosno Paulus banus Chroatorum et dominus Bosne, a ne Paulus Croatorum ac Bosne banus, kako to u obliku regesta donosi Fejer.106
Ovu Pavlovu titulu priznaje i Klement V, koji ga naziva dilecti filii nobilis
viri bani Pauli Chroatorum Bosneque domini,107 (S. A.), a napuljski mu se
kralj Robert (13091343)108 obraa109 kao nobili viro bano Paulo, domino
Dalmatie, (S. A.) dilecto et deuoto suo (S. A.). Naime, dalmatinski gusari,
podanici i vazali Pavla Bribirskoga, toliko su ugrozili opinu i stanovnitvo
junoitalskoga grada Ortone, koji su se alili svome vladaru, da je ovaj pisao
Pavlu, traei od njega da te pirate obuzda110 i da ne trai danak od njegovih
podanika, te neka zna da on (kralj) ne moe uskratiti pomo i zatitu tima
svojim vjernima.111 U meuvremenu je ugarsko-hrvatski kralj Karlo Robert,
ne obazirui se na to to su Mleani smatrali da su Zadar zakonito posjedovali od najstarijih vremena, ovome gradu dozvolio da slobodno bira svoga
rektora, potvrdivi Zadranima stare privilegije ugarskih vladara. Na to su
Zadrani izabrali za svoga kneza bosanskoga bana Mladena II, koji se je otada stao nazivati i principis Dalmacie,112 iji je otac banus Paulus Croatorum prema izjavi mletakoga duda kralju Karlu Robertu kasnije do101
Ovu povelju pogreno citira Ljubi sa 16. VI 1285. No on je ipak na kraju svojih Listina pod Povee pogrieke stavio: 1285. 16. lipnja, mjesto g. 1311. 16 lipnja
(S. Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake Republike I, Zagreb, 1868,139 ,140,467). T. Smiiklas pak ovu istu listinu datira sa 1305 -1314, 16 juna, a na drugom mjestu u obliku regesta sa 1311, 16 juna (SCD VIII, 105, 283).
102
SCD VIII, 105, 106.
103
O ovoj buni i ratu gl. opirno: A. Strgai, Zadarsko-mletaki rat godine
1311 1313. i pogibija mletakog admirala pod Zadrom, Pomorski zbornik II, Zagreb,
1962.1597-1614.
104
Vj. Klai, o. c., 90. Interesantan je opis toga osvajanja Zadra po Bano di Dalmazia, to ga opisuje D. Zavoreo (o. c., 120, 121).
105
SCD VIII, 105, 106.
106
SCD VIII, 105, 283.
107
SCD VIII, 284 (22. VI 1311).
108
On je bio sin Karla I (1285-1309) i Marije, a brat Karla Martela (Vj. Klai, Povjest... 1,52).
109
Inae T. Smiiklas kae da je ova povelja pisana valjda 1310, ako je indikcija
VIII dobro zabiljeena (SCD VIII, 286).
110
Iz ove se povelje vidi i to da je grad Ortona ak plaao danak njegovu P9kojnom bratu Jurju, a i ostali primorski apulski gradovi, izloeni divljatvu gusara, bili su
prisiljeni davati i Pavlu i njegovim gusarima nezaslueni danak, kako je pisao napuljski kralj svome hrvatskom velikodostojanstveniku (SCD VIII, 286, 287).
111
SCD VIII, 286, 287 (26. VII 1311).
112
SCD VIII, 292, 293 (4. X 1311), 294 (12. X 1311), 295 (21. X 1311).

219

bio staro ius... regni Hungarie, tj. on je u inu banus regionis sakupljao
113
2/3 tributa od zadarskih vratiju (porte Jadre).
Uvrstivi kolikogod je mogao Pavao vlast Mladenu II u Dalmaciji i Zadru,114 u svibnju 1312.115 godine umire taj ban,116 kako o tome pie Miha
Madijev, njegov suvremenik.117 Dakle, ovaj mu pisac priznaje samo obinu
bansku titulu to je znak da uistinu nije bio sklon Bribirskim knezovima, jer
nije htio shvatiti veliinu ovoga vladara Hrvata.
Ta Madijeva netrpeljivost odrazila se je i prema Pavlovu nasljedniku
Mladenu II, za koga kae da je iza smrti svoga oca odreen ili namjeten za
bana. To je netono, kako dobro zapaa Vj. Klai, jer on je kao prvorodenac
naprosto naslijedio svoga velikoga oca,118 ponosno se nazivajui Nos Mladenus Croatorum et Bosniae banus et Jadrensis perpetuus comes,119 sjeajui se onih osoba koje su inile usluge domino Paulo olim Croatorum bano ac nostro genetori dulcissimo120.
3.

Od materijalnih spomenika, koji se tiu linosti Pavla Bribirskoga, prvi

dolaze u obzir novci. Naime to su srebrni novci, izraeni po uzoru na mletake.121 Kako je kovanje novca u ovo doba spadalo u vrhovnika prava vlada113

SCD VIII, 297, 298 (12. XI 1311).

Zadrani su ak 1312. god. dobivali oruje i ljude u Omiu, gdje je bio knez Juraj Bribirski (S. Ljubi, o. c. I, 261 -18. IV 1312), Pavlov sin.
115
G. Novak zaudo pie daje Pavao umro u maju 1311. godine (Zadar i ban Pavao Bribirski, Jadranska straa X, 134). No to je kasnije u drugim svojim radovima ispravio i stavio njegovu smrt u 1312. godinu!
116
Sahranjen je u Bribiru u franjevakoj crkvi sv. Marije, kako to iznosi njegov
sin Pavao II u svojoj oporuci od 1346. godine (Vj. Klai, Bribirski knezovi..., 154, 96).
117
A. D. MCCCXI. Mense Martu Civ. Jad. a Dominio Ven. fuit rebellata subjiciens se Dominio Pauli Bani, et suorum filiorum (S. A.), et anno sequenti mense Maji
Paulus Banus Nob. Croat. obih (S. A.) ad Christum, et Mladinus ejus filus in Banum
ordinatur... (Incipit Historia edita per Micham Madii de Barbazanis, de Spaleto...,
J. Lucii De Regno..., Amstelodami 1666, 372; J. Lucius, De Regno Dalmatiae et Croatiae Libri sex, Vindobonae 1758, 190). P. Vitezovi pak pie: 1308. Paulum Croatorum
supramemoratus Banus, Bosnae obtento Dominio, ita se literis inscribebat; Paulus
Croatorum Banus, Dominus Bosnae, Princeps Dalmatiae. Obiit A. 1312. Mense Maij
(Nacionalna i sveuilina biblioteka u Zagrebu Banologia sive de Banatu Croatiae
cum continua banorum Chronologia ab A. Ch. 576. Opera Eq. Pav. Ritter, 45 Rkp
Inae redoslijed banova ide do 1704. godine).
118
Vj. Klai, o. c., 99.
119
Papa Ivan XXII naziva ga 1319. god. ak Maladino Chroatorum et Bosne comiti alias dicto bano (SCD VIII, 535).
120
SCD VIII, 308 (23. VI 1312).
121
1 dok Vj. Klai kae za njih da nisu nimalo nalik na slavonske banovce, ve su
izraeni po mletakom uzoru (soldini) (Vj. Klai, Povjest Hrvata... I, 273), dotle I.
Rendeo donosi da je Pavao kovao svoj vlastiti srebrni novac imitirajui mletake matapane (I. Rendeo, Hrvatsko-dalmatinski novci, Sarajevo 1934, 11). M. Dini takoer
smatra da su kao uzor za taj hrvatsko-bosanski novac sluili mletaki matapani, jer su
oni bili najpoznatiji i na primorju i u Bosni. Inae mali broj sauvanih primjeraka toga novca dokazuje da je kovan u neznatnim koliinama (Historija naroda Jugoslavije
I, Zagreb 1953, 577).
114

220

122

ra, to je Pavao Bribirski na ovaj nain bio prvi i jedini hrvatski velika koji
je izraivao i imao svoj novac, a ta je onda moneta vrijedila ne samo za cijelo podruje njegova dukata nego i izvan granica njegove vrhovnike tvorevine. Na aversu jednog od ovih novaca desno je lik sveca s aureolom. On u jednoj ruci dri knjigu, a u drugoj barjak (zastavu), koji predaje svjetovnom
licu: banu. Natpis pored sveca glasi: Dux Paulv, niz drak barjaia: BAN, a
do bana: Mladen. Na reversu je prikazan Krist na prijestolju, kraj ije glave
pie: IC-XC. Ovakva su sauvana samo dva novca, koja se odnose na duxa
Pavla i njegova brata bana Mladena.123 Meutim 14 komada srebrnoga novca postoji od istoga duxa Pavla i njegova sina bana Mladena. Na aversu ovih
novaca stoji: Dux Paulv i Ban Mlad. Secundus ili Ban Mlad' Secundus i slino (s iskrivljenim pojedinim i ak neitljivim slovima).124 Na svim ovim novcima125 avers je gotovo isti ili sasma slian onim prvim novcima: Pavla i brata mu Mladena I.126
Prva vrsta novaca (2), na kojima se nalaze imena Pavla u svojstvu
dux-a127 i Mladena I kao banus-a, mogla su nastati, prema I. Rendeu, izmeu 1302. i 1304, kada je ispred Pavla upravljao Bosnom njegov brat Mladen, a druga vrst onih novaca (14) izmeu 1305. i 1312, kada je Bosnom upravljao Pavlov sin Mladen II.128 Po naem miljenju ona dva novca mogla
su nastati za jo jednu ili dvije godine ranije, a oni drugi (14) oko 1305. godine.
Inae Rendeo kae da je Pavao Bribirski prisvajao prava samostalnog
vladara te je izmeu 1301. i 1312. kovao svoj vlastiti srebreni novac. Stoga pretpostavlja da je on izraivan, iako do danas nije to istraeno, moda
u ubievom glavnom gradu Bribiru.129 U uskoj vezi s ovakvim kovanjem
novca je i peat Pavla Bribirskog. Ovakvih peata ima vie vrsta. Tako je prvi
i najstariji onaj koji se nalazi na povelji izdanoj u Solinu 11. VIII 1300. godine. Taj je peat kruna oblika (njegov se original nalazi danas u Dravnom
arhivu u Beu) i'natpis gotskim slovima na njemu glasi: fS(IGILLUM) PAVLI BREBERIENSIS BANI TOCIVS SCLAVONIE.130 U sredini peata je tipi122

Gl. o tom: N. Tomai, Temelji dravnoga prava hrvatskoga kraljevstva (Posebni otisak iz Vjestnika Kr. hrv.-slav.-dal. zemaljskoga arkiva XI/3 i 4), Zagreb,
1910, 109, 110.
123
1. Rendeo, o. c. 11; Isti, Corpus der mittelalterlichen Mnzen von Kroatien,
Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz 1959, 64.
124
1. Rendeo, Corpus..., 64, 65.
125
Oni se nalaze danas u raznim mjestima nae drave i izvan nje (Gl. I. Rendeo,
Corpus..., 64, 65).
126
1. Rendeo, o. c., 64, 65.
127
Vj. Klai kae da se Pavao zvao na novcima hercegom (dux), preputajui
ime i ast bansku svojim sinovima, koji po otevoj asti zadobie porodino ime Banici. Jo g. 1370. znalo se na papinskom dvoru da je Pavao I nekad bio herceg (dux)
Hrvatske i Dalmacije, dodaje Klai (Povjest Hrvata... II/1, 4). To svjedoi papina povelja od 8. IV 1370, u kojoj se govori o ... filii nobilis viri Gregorii nati quondam Pauli, ducis Dalmatie et Chroatie (SCD XIV, 249).
128
1. Rendeo, Hrvatsko-dalmatinski novci, 11.
129
I. Rendeo, o. c., 11, 12.
130
SCD VII, 395.

221

an grb Bribiraca, tj. tit u obliku trokuta ili klina, a u njemu je orlovo krilo
s ukraenom kacigom ili ljemom.131
Drugi u cijelosti ouvani peat Pavla Bribirskoga nalazi se na povelji koju je ovaj feudalac izdao 4.1.1307. god. u Skradinu u korist Rabljana (njegov
original uva se u Historijskom arhivu Hrvatske u Zagrebu).132 U sredini
ovoga peata133 nalazi se ve prije opisani grb,134 a oko njega je natpis, koji
glasi: S(IGILLVM) PAVLI BREBERII COMITIS TOCIVS SCLAVONIE
B(ANI).135 Dakle i 1300. i 1307. naziva se banom tocius Sclavonie.136 Ali zato ve na peatniku Pavla Bribirskog, naenu 1961. god. u Zadru medu njegovim ruevnim ostacima,137 natpis glasi ovako: PAULUS * DE BREBERIO
*BANUS * CROATORUM DNS * ET BOSNE *, tj. Paulus de Breberio banus
Croatorum dominus et Bosne. U sredini ovoga bronanoga peatnika, koji je
dobro ouvan, urezan je unutar navedenoga natpisa ve opisani grb Pavla
Bribirskog. Objelodanjujui ovaj peatnik J. Beloevi ga je pokuao datirati, na osnovu povelja koje govore o raznovrsnim Pavlovim titulama. On se
dakle odluuje da ga stavi u vremenski period poslije g. 1307. i ne kasnije
od 1312, koje je godine Pavao umro.138
Nae itanje ovoga natpisa na Pavlovu peatniku je svakako drugaije
od dosadanjih itanja i ono je bazirano i na poveljama, u kojima slino pie. Prema tome taj bi natpis trebao ovako glasiti: Paulus. De Breberio. Banus. Croatorum Dominus. et Bosne. Bezrezervnu podrku za to imamo ak u
listini od 17. VI 1295. god., gdje napuljski kralj naziva Pavla banus maritimus, dominus Croatorum (S. A.), a onda postoji jo izrazitija povelja pape
Klementa V od 22. VI 1311, gdje ga on titulira sa bani Pauli Chroatorum
Bosneque domini139 (S. A.). Prema tome je oito da se je ban Pavao mogao
nazivati Croatorum dominus et Bosne ve iza 1299. godine.
Inae je Pavao Bribirski ostavio spomen na svoju bansku ast i na jednom relikvijaru, koji se i sada nalazi u ninskoj katedrali. To je ruka od srebra (desnica) sv. Anselma (Asela), koju je skovao zlatar Simeon (ime). Na
131

Gl. opirnije opis toga grba: J. Beloevi, Peatnik hrvatskoga bana Pavla I
Bribirskog iz Zadra, Diadora 3, Zadar 1965, 160, 161.
132
SCD VIII, 132 (4. I 1307).
133
Inae postoji jo nekoliko peata Pavla Bribirskoga na listinama koje je izdao.
Tako se npr. na povelji iz kraja 1300. god. nalazi oteeni odlomak peata (on se s originalom povelje uva u Dravnom arhivu u Budimpeti), koji visi o zelenoj svilenoj
vrpci (SCD VII, 417).
134
On je identian s onim iz 1300. god. O ostalim grbovima Bribiraca na peatu i
kamenu gl. J. Beloevi, o. c., 163 165 i bilj. 7.
135
Ovako ita Vj. Klai (Povjest Hrvata... I, 271, II/l, Prilog II, br. 1).
136
Vj. Klai, komentirajui to je Pavao dao u svoj peat urezati napis ban itave
Slavonije, dodaje da unato tome u Slavoniji nije dopirala svemo bana Pavla, jer
su tu gospodarili Babonii (Povjest Hrvata... I, 6).
137
J. Beloevi (o. c., 165) ne iskljuuje mogunost da je ban Pavao barem kratko boravio u Zadru i da je tom prigodom mogao peatnik ostati u Zadru. Ali odmah iza toga iznosi i drugu manje vjerojatnu mogunost da je njegov sin Mladen
imao peatnik svoga oca i da je na taj nain peatnik dospio u Zadar, gdje je naen.
138
J. Beloevi, o. c., 159-165.
139
SCD VIII, 284.

222

njoj ak pie da je ruku, u kojoj su bile pohranjene moi ovoga sveca,140 dao
nainiti Paulus banus pro anima fratris sui Georgii comitis,141 koji je bio
neko vrijeme i ninski knez,142 a umro je o. 1303. god.143 Znai da je ovaj relikvijar izradio zlatar ime po nalogu bana Pavla tek 1303, ili ak 1304. god., a
ne o. 1300, kako to pie C. Bianchi,144 u emu ga slijedi C. Fiskovi.145
ezdeset i osam godina poslije smrti Pavla Bribirskoga zadarski zlatar
Francesco iz Milana, po nalogu ugarsko-hrvatske kraljice Jelisavete Kotromanike, supruge Ljudevita Velikoga, izradio je srebrnu raku sv. ime. Na
njoj je, po pisanju L. Jelia, pored ostalih osoba prikazao i lik ovoga hrvatskoga feudalca.146 Naime, na desnoj pobonoj strani ove rake uz ostale likove vidi se osoba u velikakoj opremi, iljaste duge brade, gologlava, a na njegovu ovratniku stoji, prema itanju Jelia, natpis: BAN PAVLI.147 Meutim,
nedavno je I. Petricioli autoru ovih redaka usmeno saopio da takvo itanje
nije ispravno, jer na tome mjestu stoji napisano Valiant, pa prema tome
otpada svaka kombinacija u vezi s linosti Pavla Bribirskoga.
4.

Sva ova izloena grada u obliku povelja i materijalnih dokumenata o

Pavlu Bribirskom kronoloki ukazuje kako se ovaj feudalac od 1272. pa na
dalje podigao u asti, dostigavi preko one banske, koja ga trajno prati u naslovu, vrhunske titule: dominus i dux. Sam naziv dominus znai u prvom
redu gospodin ili gospodar. Pavao Bribirski nosi naslov dominus Croatorum (1295) ili Chroatorum Bosneque dominus (1311) ili ak Croatorum dominus et Bosne (na svome peatniku). Znai da je on gospodin ili
gospodar Hrvata ili gospodar Hrvata i Bosne, tj. naroda i jedne zemlje. Kako
nema ni za jednog drugog hrvatskog feudalca osim samo za Pavla u naim i
stranim srednjovjekovnim izvorima ovaj izraz, povezan s imenom nacije i
zemlje, to emo pokuati iznijeti kako to stoji u izvorima koji se odnose na
pojedine istaknute linosti iz povijesti drugih naroda na Balkanu, a onda i
na neke jo u okolnim susjednim zemljama. Tako u Tome Arhidakona pie
148
slijedee: ... Eodem tempore Stephanus dominus Seruie siue Rasie, qui
140
C. Fiskovi pogreno pie, na osnovu Bianchija, da je to desnica sv. imuna,
koju je ban Pavao Subi poklonio ninskoj crkvi (Zadarski sredovjeni majstori, MH,
Split 1959, 109).
41
C. Bianchi, ara cristiana II, ara 1879, 250.
""' Tako se prvi put Juraj Bribirski spominje kao knez Nina 1290, a onda 1291, te
1296. godine (SCD VI, 684, VII, 50, 259).
' Vj. Klai, Bribirski knezovi..., 79.
44
O. c. II, 250.
45
O. c., 109.
' L. Jeli na osnovu ovoga smatra da je radi sobine ban Pavao sa svojim dvorom dolazio u Zadar, da svri sudbeni in, i to svakako prije 1303. godine, kadno je naime umrla njegova druga supruga Ursa, a dok Zadar jote svedjer bijae u mletakoj
vlasti (L. Jeli, Moi sv. imuna Bogoprimaoca, Rad JAZU 145, Zagreb, 1901, 183).
147
L. Jeli, Zadarska raka sv. imuna Bogoprimaoca, Glasnik Matice Dalmatinske 1/3, 282, 1/4 (1902), 385, 386.
148
Tj. Stefan Nemanji.

223

mega iupanus (S. A.) appellabatur..., a onda taj isti kroniar donosi i titulu:
dominus Chulmie1*9 (S. A.). Jo od 1232. pa do 1244. godine austrijski vojvoda (i tajerski) kiti se u poveljama i titulom dominus Carniole150 (S. A.)
ili dominus Carniolis151 (S. A.), pa onda ponovno dominus Carniole.152 U
ugarskom kraljevstvu nailazi se na ... Johanne Angelo, domino Syrmie (S.
A.) et comite Bachiensi..., kako to stoji u povelji od 1242. godine.153 Zatim
nailazimo u listini od 1263, da se Stjepan V (VI) Arpadovi zove dei gratia
junior rex Hungarie, dux Transilvanus, dominus Cumanorum15* (S. A.). U
povelji od 2. II 1270. govori se o ducis Wlrici Karinthie ac domini Carniole. .. (S. A.), a iste 1270. god. Otokar, kralj eki, naziva se dux Austrie, Stirie
et Karinthie, marchio Morawie et dominus Marchie, Egre et Carniole...155
(S. .), a u jednoj ispravi od 6. VIII 1306. pie kako se Filip Tarentski, sin
napuljskog kralja Karla II, naziva princeps Achaye et Torenti, Romaniae
despotus et regniAlbanie dominus"* (S. A.). Stefan Uro Milutin, suvremenik Pavlov, zove se Uurosius dei gratia Dalmacie, Croacie, Dyoclie, Servie
ac Rasie Rex et dominus totius Maritime regionis (S. A.). Pavlov sin Mladen
pie se Croatorum et Bosne banus, generalisque dominus tocius territorii
Chelmensis157 (S. A.) ili Croathorum et Bosne banus terreque Hlm dominus generalis1 (S. A.), a Stefan Duan Et fere totius imperii Romanie dominus159 (S. A.).
U listini od 21. II 1359. stoji: ... nos Bartholomeus comes Vegle, Vinodol, Modrussie, Gazche ac Segnieperpetuus dominus...160 (S. A.), u onoj od
13. VI 1391. papa Bonifacije zove uru Stratimirovia Georgius Stratimiri
de Balssa, dominus et princeps Czente (S. A.) in regno Rascie.. .,161 a u povelji od 31. V 1396. nailazimo na ...dominum Georgium Strazimirum dominum Sente... (S. A.), koji se malo dalje pie i ... Vester Georgius Stracimiri dominus Sente..., a u ispravi od 22. VII iste te godine stoji ... dominus
Sandali de Chosachi miles Rassiae Bosneque magnus voyuoda ac Budue et
162
cente dominus... (S. A.)
149

Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM XXVI, Zagrabiae 1894,

91, 103.
150

Fr. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev, V, Ljubljana 1928, 272, 283 285 299
309,247,353,355,359,360,363.
151
Isti, o. c. V, 379.
152
Isti, o. c. V, 382, 389, 402.
153
SCD IV (1906), 175 (16. XI 1242).
154
SCD V (1907), 279, 280.
155
H. Wiessner, Die Krtner Geschichtsquellen 1269-1286 V, Klagenfurt 1956, 4,

9, 10, 30.

156
L. ThalloczyC. Jireek E. de Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae
aetatis illustrantia I, Vindobonae 1913, 174; M. Purkovi, Avinjonske pape i srpske
zemlje, Poarevac 1934, 7, 8.
157
K. Jireek, Istorija Srba II, Beograd 2 1952, 14, bilj. 87, 86.
158
SCD VIII, 497 (10. IV 1318).
159
S. Ljubi, Listine II, 278; K. Jireek, o. c. II, 15, bilj, 89.
160
SCD XII (1914), 550.
161
A. Theiner, Vetera momumenta histrica Hungariam sacram illustrantia II, Romae 1890,
165; K. Jireek, o. c. I (1952), 330, bilj. 21.
162
Acta Albaniae veneta saeculorum XIV et XV 1/3 (1396-1406), Mnchen 1968,

7,9.

224

U 15. stoljeu u listini od 1407. govori se o ... nomine domini Venetiarum (S. A.), a 1410. se pie o ... domini Wolchi, filii quondam comitis Lazari domini Raxie (S. A.), 1411. pak o ... domini Sandali, magni voyvode regni Bosnie nec non domini aliarum terrarum maritimarum163 (S. A.), u listinama (1412. i 1413) pie se sin Dure Stratimirovia magnificus et potens
dominus Balsa Stracimiri quondam domini Georgii Stracimir de Balsis, dominus Zente16* (S. A.), dok se Stefan Lazarevi pie Stephanus dei gratia
regni Rassia despotus et dominus Servie... (S. A.), a tako i 1427. godine.165
Durad pak Brankovi naziva se 1429. Georgius Wlk Rascie Albanieque dominus (S. A.) ili ak 1453. illustrissimus princeps Georgius despotus regni
Rascie et Albanie, Rive et totius Ussore dominus...166 (S. A.).
U talijanskim poveljama nailazimo u 1388. god. ponovno na Nui Gorgi
de Strazimir, signor de Zenta (S. A.), a 1413. stoji nui Balsa Stracimir, ehe
fo de misser Zorzi Stracimir, signor de Xenta167 (S. .). Kudikamo imamo
vie podataka za ovaj izraz dominus ili signor u irilskim poveljama,
gdje stoji umjesto toga naziv gospodin s pripadajuim imenom naroda ili
zemlje, kojim dotina linost upravlja ili vlada.
Tako za sebe isprva knez Stefan Lazar kae da je i samodravni gospodin Srblem i Podunavlju16* (S. A.), a 1387. se pie Ja samodravni po milosti boiju Stefan knez Lazar, koji je postavljen za gospodina zemli
srpskoi.. .169 (S. A.). Jo 1392. god. se Lazarev sin naziva v Hrista Boga pravoverni gospodin Srbliem i Posavije i stranam podunavskiim knez Stefan.. . (S. A.), ili kasnije (1395) v Hrista Boga blagoverni knez Stefan i gospodin vse srpskie i podunavskie zemle (S. A.) ili gospodin Srbliem ili
gospodin vse Srbliem i Podunavlju,170 a od 1405. pa do 1425. godine gotovo
redovito se pie Milostju boieju gospodin Srbliem despot Stefan171 (S.
A.), ili ga pak nalazimo kao gospodina zemli srpskoi i pomoriu i sranam
podunavskim (S. A.), ili mu se Dubrovani obraaju kao po milosti boioi
vsoi srbskoi zemli gospodinu (S. A.) ili ak kao gospodinu despotu Stefanu
po milostji boioi vsoi srbskoi zemli i podunavju gospodinu172 (S. A.). Na
nadgrobnom natpisu Stefana Lazarevia stoji pak ovako njegova titula:
gospodin vsem Srblem i Podunavlju i Posaviju i esti ugarske zemli i bosanskie eeze i pomoriju zetskomu173 (S. A.).
63

S. Ljubi, o. c. V (1875), 98, VI (1878), 104, 127.

K. Jireek, o. c. II, 347.
S. Ljubi, o. c. IX (1890), 17, 19.
66
K. Jireek, o. c. II, 347, 343, 349.
" Isti, o. c. II, 347.
68
Isti, o. c. I, 321.
69
Lj. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma I/1, SAN, Beograd Sr. Karlovci

1929, 120.
K. Jireek, o. c. II, 347, 348.
171
Lj. Stojanovi, o. c. I/l, 199, 206-214, 216-219, 221, 223-226, 228, 229, 232,
233.
72
Isti o. c. I/1, 200, 204-207.
73
K. Jireek, o. c. II, 348.
225

Godine 1420. kiti se Bala III Stricimirovi malo pretjeranim naslovom

douka veliki i gospodar zemli zetskoi i vsemu zapadnemou pomorju (S.
A.), a Durad Brankovi 1428. v Hrista Boga blagoverni gospodin Srblem (S.
A.) despot Giurg.
Godine 1485. u jednoj povelji pie v Hrista boga blagoverni i bogom
hranimii gospodar zetskii (S. A.) Ivan Crnoevik,174 u ispravi pak od 20. VIII
1486. Milostiju Boiom i poveljenem velikoga gospodara i velikoga amir-sultan cara Fajazit-bega mi gospodin Skender-baa gospodar bosanski115
(S. A.), dok se uveni Skender beg Crnojevi o. 1523. titulira vsoj dioklitijanskoj zemli gospodin176 (S. A.).
Kako vidimo iz ovoga komparativneg materijala, Pavao Bribirski je gospodar ili gospodin ne samo jednoga naroda nego i vladar jedne zemlje (dominus terre)177 u ovom sluaju Bosne. Izrazom signor i gospodin pozabavio se je posebno pok. M. Barada u vezi sa Novigradskim zbornikom iz
1551. godine. On kae da u naim izvorima gospodin esto stoji u feudalnom
znaenju i oznauje vladara (S. A.). Da je tomu tako slui se citatima iz PoIjikog statuta iz 1440. god. i iz Ljetopisa Popa Dukljanina, koji na vie
mjesta zove vladara gospodinom.178 Svakako naziv gospodin zavrava svoje obrazloenje Barada, po feudalnom znaenju openiti je naziv za vladara, bez obzira na potanje oznake samog naziva i politikih odnosa.179
Prema tome Pavlova titula dominus je adekvatna izrazu vladara ili
vladaoca.
Ovome izrazu se pridruuje i drugi, a to je dominium,180 na koji se pozivaju Karlo II, Mladen I i Pavao krajem 13. i poetkom 14. stoljea. Tako
kralj Karlo II 1295. god. podjeluje za itav ivot Pavlu banatum seu domini1 1
um banatus in Croatinis et Dalmatinis partibus * (S. A.). Pavlov pak brat
Mladen I govori 1302. o dominium nostrum Chroatiae et Boznae (S. A.), a
Pavao 1307. kao banus Croatorum et dominus Bosne dozvoljava trgovanje
174

Isti, o. c. II, 347, 359, 347.

. Truhelka, Isprava Skender-b^e od godine 1486, Glasnik Zemaljskog muzeja
u Bosni
i Hercegovini VI, Sarajevo 1894, 610.
176
K. Jireek, Skutari und sein Gebiet im Mittelalter, Illyrisch-albanische Forschungen
I, Mnchen u. Leipzig 1916, 98.
177
Gl. o tom: N. Tomai, o. c., 29, bilj. 138.
178
Tako Ljetopis Popa Dukljanina u hrvatskoj redakciji govori: ... i priavi medu Hrvate, nedostojne dobra gospodina (S. A.) ... i krv prolivati svoga dobroga kralja
i gospodina (tj. Zvonimira: S. A.) ... i da nie Hrvati nigdar ne imali gospodina (S. A.)
od svoga jezika... Maruliev pak prevod na latinski sa hrvatskog ima ovaj zadnji pasus ovako: ... ne unquam sui generis dominum (S. A.) habeant... (f. ii, Letopis
Popa179Dukljanina, SAN, Beograd Zagreb 1928, 411, 414, 415).
M. Barada, Starohrvatska seoska zajednica, JAZU, Zagreb, 1957, 161, 101.
180
Dominium alias Domanium et Dominicum, gall. Domaine. Gloss. Lat. Gr.: Dominium, , Jus, tutela, potestas... Charta Ludov. comit. Bles. ann. 1197. Omnes
de Dominio meo et de elemosinis meis... Dominium Bannale. Vide Banwardum post
Bannum Leugae. 3. Dominium, Nomen honoris reipublicae Principibus attributum...
Dominio meo... (C. du Fresne domino du Gange, Glossarium mediae et infimae latinitatis III, Niort 1884, 172, 173).
175

181

226

SCD VII, 205, 206.

Rabljanima per totum dominium nostrum et banatum (S. A.) i dijeli im

neke posjede in nostro dominio1*2 (S. A.) U suvremenim i neto kasnijim
izvorima, koji se tiu naih predjela, nailazimo esto na ovaj izraz. Tako
ugarsko-hrvatski kralj Karlo Robert, kada pie papi, govori o nostrum dominium (S. A.). Isto tako i mletaki dud jedno stoljee kasnije pie kako se
je Ivan Kastriota podvrgao nostri dominii (S. A.) i da je ak zamolio (rogando) nostrum dominium (S. A.). Godine 1409. pak dud govori o dominum civitatis Jadre (S. A.) i empitionem dominii terrarum Dalmatie (S.
A.) ili possessionem dominii Dalmatie1 (S. A.).
Sve u svemu dakle dominium znai vladanje ili gospotiju ili ak
vlastelinstvo, kako to pie Vj. Klai,184 a kako se ovaj izraz odnosi na
Hrvatsku i Bosnu, onda nema sumnje da se je Pavao u njima ponaao kao
pravi vladar, kome je samo manjkala kruna.
5.

Pored titule dominus Pavao Bribirski je imao i vrlo znaajan naslov

dux, koji je ak urezao u svoj novac. Na toni novcu naveden je pored duxa
Pavla i ban, i to u osobi brata mu Mladena I, a onda kasnije sina mu Mladena II. To je tako i trebalo biti, jer su pod duxom stajali banovi, koji su priznavali njegovu vlast. Prema tome Pavao je vladao dukatom, u koji su spadale: Hrvatska, Dalmacija i Bosna i zato on s punim pravom i nosi titulu
Croatorum dominus et Bosne.
Sama titula dux vrlo je stara kod Hrvata. Tako se 852. god. Trpimir
naziva dux Chroatorum (S. A.), iji se kapelan Martin poziva na praeceptione domini mei, ducis memoratis (S. A.). Ovakvim istim naslovom se kiti
892. Muncimirus... Chroatorum dux (S. A.), iji akon i kapelan Firmin takoer govori o pracipiente mihi domino meo Mundmiro glorioso duce (S.
A.) U 10. stoljeu titula dud Chulmorum (S. A.) pripada Mihajlu Vieviu
(prije 924. god.), a Dmitar Zvonimir se prije krunjenja zove deigratia Croatie Dalmatieque dux (S. .). U to se doba za Stjepana kae da je olim illustris dux Chroatorum (S. A.), a onda iza Jacobum uero ducem mariano185
mm (S. A.) tj. Neretljana. U istom ovom 11. stoljeu mletakog duda se
je u njegovoj kancelariji tituliralo as Dud Venetie et Dalmatie (S. A.) ac
imperiali prothofedro et seniori nostro ili sa seniori nostri, dud Veneticorum et Dalmaticorum (S. A.) ili sa glorioso dud Venetie et Dalmacie atque
186
/ Chroatie (S. A.) et imperiali prothoseuastori. 1 u 12. st. gospodar Venecije
/ ne naputa titulu gratie dei dux Ueneticorum Dalmaticorum atque Croaticorum1" (S. A.).
182
183

1409).

SCD VIII, 27, 132.

S. Ljubi, Listine... I, 258 (10. X 1311), V, 94 (3. IV 1407), VI, 26, 27 (28. IX

184

Vj. Klai, Bribirski knezovi..., 85, 97.

RD, (4 852), 15 (28. IX 892), 189 (o. 924), 104 (1076? S. A.), 113 (1076-8),
119(1078).
186
S. Ljubi, o. c. I, 3 (8. II 1076); RD, 32-34 (1018), 178, 179 (1097).
187
Isti, Libellus Policorion qui Tipicus vocatur, Starine JAZU 23, Zagreb, 1890,
180(1116),
185

227

Za bizantske vladavine u hrvatskim krajevima za cara Emanuela Komnena (1143 1180) njegovu se namjesniku daje naslov duce existente Dal188
matie atque Dioclie (S. A.) kyr Izanacio ili se ovakav bizantski namjesnik
ak titulira f Ego Rogerius Sclauone dei et imperiali gracia Dalmatie et
Chroacie ducasis9 (S. A.).
Kada su Arpadovii zavladali Hrvatskom, u njoj su u njihovo ime upravljali isprva banovi. No vladari iz ove dinastije su, iako neto kasno, uveli i to
da su za hrvatsko kraljevstvo imenovali posebne hercege (duxe) iz svoga roda, tj. ili pak svoje sinove ili brau.190
Prvi dei gratia tocius Dalmacie et Chroacie dux191 bio je Andrija, sin
Bele II (III), nekadanjeg Emanuelova -a u Bizantu. Taj dux je upravljao Hrvatskom i Dalmacijom samostalno. Bela, sin Andrije I (II)
(1205-1235), vladao je takoer suvereno Hrvatskom, te je imao svoga posebnoga kancelara i dvorske inovnike. I on se kao i otac mu naziva dei gratia dux. Tako se poslije njega zovu i ostali duxi ili hercezi, iako nisu kraljevskoga roda. No to ne znai da se uvijek ovako moraju titulirati.192
Da je pak naslov dux Dalmatiae atque Croatiae193 identian s nazivom
dux totius Sclavoniae,194 dokazuje povelja duxa Kolomana od 1226. godine. Naime, u njoj se zove dux Dalmatie atque Croatie, a u drugima od
1232. i 1237. dux tocius Sclavonie. Poslije Kolomana sve do 1245. nije bilo
duxa iz roda Arpadovia. Pa ipak se u povelji od 1242. god. zove Dionysius
dei gratia dux et banus tocius Slavonie (S. A.), koji takoer ima svoga kancelara. Dok se Dionizije u jednoj listini od 1245. naziva banus Slavon. et maritimarum, ove iste godine u drugoj ispravi se neki Ladislav pie banus et
dux tocius Sclavoniae (S. A.). Kako je ovaj dukat prema uvrijeenoj dravnopravnoj praksi pripadao kraljevu prvoroencu,195 to od 1246. ili neto pri-

je postaje, iako formalno, dux totius Sclavonie Stjepan,196 sin Bele III (IV)
(1235 1270). I dok 1249. godine jedna listina spominje nekoga Stjepana kao
banus maritimus et comes trium camporum et capitaneus Stiriae, u drugim poveljama od 1249. do 1252. zove se banus totius Sclavoniae, u onoj
od 1255. (nju Smiiklas smatra falsifikatom) ak dux et banus totius Sclavonie (S. A.) et capitaneus Stiriae, a od 1256. do 1259. samo banus... dok
dux otpada.197 No zato se upravo 1259. citira knez Butko, sin Julijana,198
kao dei et regis gratia maritimus banus. Ove iste godine nailazimo u povelji i na Alexander banus maritimus et comes Zagrabiensis, koji iznosi da je
bila neka parnica ad judicium domini nostri Stephani bani.199 Istom iza
nekoliko godina ponovno susreemo u poveljama dux-a i to u osobi Bele
sina Bele III (IV). Tako on od 1268. nosi puni naslov dei gratia dux tocius
Sclavonie, Dalmatie et Croacie (S. A.). Prije toga njega se titulira dux Sclavonie (1264) ili tocius Sclavonie (1265). To ne znai da Bela nije bio i jo
prije dux, za ije se vladavine navodi Roland200 kao ban201 tocius Sclavoniae, a 1264. se spominje u Zadru Stjepan banus maritimus comes trium
camporum202 et de Clisia ,203 Kao dux totius Sclavoniae, Dalmatiae et Croatiae navodi se onaj isti kraljevi Bela u listini od 1269. (travanj), dok u splitskoj povelji od 20. VI ove iste godine govori se ak i o temporibus Belae
Sclavoniae ducis (S. A) et domini nati.204 Ovo mijeanje naziva zemalja kojima je Bela bio dux nastavlja i poslije njegove rane smrti i njegov otac, koji
ga ak titulira sa dux tocius Sclavoniae (3. 1269).205
Inae se je mladi Bela u svojstvu duxa ponaao kao pravi vladar, okruen dvorskim dostojanstvenicima i cum baronibus regni nostri206 (S. A).
Ujedno je potvrivao i kraljevske povelje,207 a i sam vladar, njegov otac, traio je od njega suglasnost za razna darivanja i slino. Slobodno se moe rei
da je dux kraljevske porodice vladar, koji vlada nomine proprio, a ban, ma196

188

SCD II (1904), 102 (19. VI 1166).

SCD II, 166, 167 (10. VI 1180).
Vj. Klai, Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I (1301 - 1382),
Rad JAZU
142, Zagreb 1900, 127.
191
Zapravo on se naziva Andreas... dei gracia Jadere ac tocius Dalmacie et
Chroacie Chulmeque dux ili dei gracia Dalmacie, Chroacie Hulmeque dux... ili dei
gratia Dalmatie, Chroatie, Rame, Chulmeque dux... ili ak dux Dalmatiae, Croatiae
et Chulmiae (SCD II, 293, 297, 309 /1198/, 353, 355, 361 /1200/).
192
Interesantno je da se ak za vladavine duxa Kolomana ban Nikola naziva dei
gratia193banus tocius Sclavonie (SCD IV, 122: N. Tomai, o. c., 103, bilj. 466).
Prvi pak ban kojemu se oznauje ova oblast bio je Dionizije Dalmacie et
Chroacie banus. On se tako javlja 9. II 1183. (SCD II, 184), a ne i. II 1182, kako to pie
Vj. Klai (Hrvatski bani za Arpadovia (1102 1301), Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog
zemaljskog arkiva I, Zagreb, 1899, 235).
194
Prvi koji se izriito naziva ban Sclavonie jest Ivan (1215), a prvi spomenuti
ban totius
Sclavonie (1225) je Aladar (Vj. Klai, o. c., Vjestnik... I, 243).
195
Klai kae da je odmah iza provale Tatara kralj Bela uredio upravu hrvatskoga kraljevstva tako da je tim kraljevstvom imao vladati herceg (dux) od kraljevskoga
roda. Njemu su imala biti pokorna 2 bana: hrvatsko-dalmatinski i slavonski. Ako nema hercega kraljevskoga roda, onda njegovu vlast vri slavonski ban kao ban i zvat
e se tada primorski ban (banus maritimus) (Povjest Hrvata... I, 240).
189
190

228

Naime, unato tome to Klai smatra kao sigurno da je ovoga 1245. god. imenovao otac Bela hercegom hrvatskim (Povjest Hrvata... I, 237 242), Tomai tvrdi
da Stjepan nije u istinu nikada upravljao hrvatsko-dalmatinskim kraljevstvom, bar
za to nikoji diplomatiki dokaz nemamo (o. c., 104).
197
N. Tomai, o. c., 93, 94, 96, 97 (i bilj. 444), 103, 104, 97, 105.
198
Vj. Klai, o. c. 1,241.
199
Tomai zakljuuje, na osnovu toga to Aleksandar naziva slavonskoga bana
dominus noster, da i to slijedi, da upravno podruje primorskoga bana nije stegnu, to na Primorje, poto se radi ovdje o nekom posjedu u Glini. Primorski po tom ban bi/ jae zamjenikom bana, a k tomu mu je prinadleala briga uprave u primorskim stra/ nama (o. c., 103, bilj. 466).
200
Roland se navodi kao ban od 1261. do 1270. godine (SCD V, 749 indeks).
201
Iz povelje od 16. VIII 1266. god. je oito da je pod njim kao banom totius
Sclauonie bio ve navedeni Stjepan banus marittimus, koga Roland naziva fideli
nostro (SCD V, 390).
202
U listini od 29. I 1263. god. on se titulira Stephanum banum maritimum comitem trium Camporum (SCD V, 245).
203
N. Tomai, o. c., 105, 106.
204
Vj.
Klai, o. c. I, 244, 245.
205
Isti, o. c. I, 245.
206
SCD V, 477, (1268).
207
SCD V, 514 (1269).
229

Ttar se zvao i dux, vlada nomine regis. Ovaj ius ducatus je za doba Stjepana,
sina Bele III (IV), prenijet i u Ugarsku, gdje ga ova zemlja nije poznavala kao
stalnu dravnopravnu ustanovu. Meutim, nasuprot tomu, hrvatski dukat je
nastavak hrvatskoga kraljevstva, kojem bi zapravo prema Kolomanovim intencijama imao biti na elu kralj.208
Prema Klaiu po smrti mladoga Bele postaje duxom itave Slavonije
mladi kralj Stjepan, koji uskoro naslijedi oca na prijestolju (12701272). Sada se imenuje hercegom ili duxom itave Slavonije Stjepanov sin Ladislav,
a ban itave Slavonije je isprva Henrik Gisingovac, pa onda Ivain ili Joakim Pektar 12701272), sin Stjepana de genere Gutkeled,koji je i za Bele III
(IV) bio ban itave Slavonije i kapetan tajerske.209 Joakim ili Ivan sve do 18.
IX 1272. god. zove se u poveljama illustris bani Sclauonie comitis ili praeclari bani Sclaounie comitis. Dne 12. V 1273. govori se u jednoj listini ve o
Henrico bano tocius Sclauonie,210 tj. o onome Henriku Gisingovcu. No kao
banus tocius Sclauonie javlja se u listini od 27. XII 1272. Matija (Matheus), koji se tako pie i u povelji novoga kralja Ladislava III (IV) Kumanca
(1272-1290) od 1. III 1273, te u onima koje je sam izdao 19. i 20. IV iste ove
godine u Zagrebu. Tu se on ponosno naziva Matheus banus tocius Sclauonie. Za ovim listinama slijedi i povelja od 29. IV 1273, a Matijina vladavina
kao bana tocius Sclauonie, kome je Ladislav poklonio svoje povjerenje i
nagradio ga zbog iskazanih usluga u ratu, zavrava nekako u lipnju iste 1273.
godine, te on postaje transilvanski vojvoda.211 Zbog svega ovoga interesantna je pojava kao bana Henrika Gisingovca, koji je iste godine ban kao i Matija. On se javlja u listinama od 2. V, pa onda u onoj od 23. V, te od 29. V kao
ban tocius Sclauonie. Ali je zato upravo neshvatljivo to kako se u darovnici od 2. VI1273. godine, koju je izdao kralj Ladislav, navode u tekstu ove originalne listine istodobno Matija bano tocius Sclauonie (S. A.) i medu prisutnima Henrico bano tocius Sclauonie (S. A.).
U toj istoj asti Henrik se javlja u poveljama od 29. IX 1273. Kao i u trima s naznakom samo ove godine, te onda u onima od 12, i 26. I, 31. V 1274.
212
kao i u jo etirima s datacijom samo ove godine. Iza pogibije Henrika Gi213
singovca (u. 1274), ban tocius Sclauonie postaje Dionizije, koji se prvi
put javlja s tom titulom 1. XII 1274, a ve 24. III 1275. saznajemo da je prestao biti banom tocius Sclauonie i postao comes Zaladiensis. Zatim se u
listini od 4. XII 1275. i javlja kao ban tocius Sclauonie Toma, koji tu ast
vri i 1276. godine.214 Meutim upravo od 9. VI 1275. javlja se u listinama za215
216
ladski upan (comes) Ivan kao ban tocius Sclauonie sve do 11. VIII

ove iste godine, kada se odmah iza njega navodi i Nikola kao ban tocius
Croacie.217 Ali ovaj Nikola, banus totius Croacie, Dalmacie et comes de Guecka, potpisao se je odmah iza ovoga Ivana jo u originalnoj povelji od 21.
VII 1275. kao i bano maritimo.218 Tada zapravo u listini od 11. VIII 1275. s
titulom tocius Sclauonie ban Ivan, a tocius Croacie ban Nikola, ovako se
jo dalje redaju. Zatim u povelji od 27. IX 1275) Ivan se sam isto ovako titulira, a u onoj samo sa naznakom godine (1275) prvo se navodi Ivan ban tocius Sclauonie, zatim transilvanski vojvoda Matija, nekadanji ban, te istom
onda Nikola ban Croacie atque Dalmacie. U slijedeoj pak ispravi od iste
1275. godine prvo se pie Matija u navedenoj asti, onda Ivan, a istom tada
slijedi Nikola sa starom titulom bano maritimo. U poveljama iz 1276. (20.
I, 12. III) i dalje Ivan nosi staru ast, a ve 1277. Joakim je ponovno ban tocius Sclauonie, koji se u travnju 1278. spominje ve da je mrtav.219
U meuvremenu se u listini jo od 1274. godine Ladislavov brat Andrija
javlja kao dux Sclavonie et Croacie (S. A.), a 1275. samo kao dux, te istom onda 1277. sa titulom ducem tocius Sclavonie et Croacie (S. A.), a
1278. opet kao dux, ijom voljom se izvruju neka darivanja u Dubici.220
Upravo tada je u toj listini naveden i Nikola, ban tocius Sclauonie,221 s kojim kao i s njegovom braom Babonii sklapaju mir. Ovaj ban tocius Sclauonie saziva u svibnju 1278. ak i sabor kraljevine Slavonije u Zagrebu. U
tom istom mjesecu i godini Andrija se kiti ponosnom titulom deigratia dux
totius Sclauoniae, Dalmatiae et Croatiae, (S. A.), a u lipnju njegov tavernik
Ivan izjavljuje svoju pripadnost domini Andreae inclyti ducis totius Sclauonie (S. A.), dok u rujnu iste godine papa pie Andree dud Sclauonie (S.
A.), a konano u studenom te godine govori se i o tempore domini Andree
ducis totius Sclavonie222 (S. A.). I dok se Andrija vie ne navodi u poveljama
u tom istom svojstvu, Nikola Gisingovac, sin Henrika bana, navoen je i da223
lje u 1279. god. kao ban tocius Sclavonie. Ali ve u povelji od 31. XII
1279. pojavljuje sa kao banus tocius Sclauonie Petar224 Pakraki, sin kneza
Benedikta.225 On se u Ladislavljevoj povelji od 19. VII 1280. ponovno navodi
u istoj asti, u kojoj te iste godine i Nycholaus banus tocius Sclauonie, a
onda i 17. XI te iste godine, te 12. IV 1281. No ve 24. IV 1281 Ladislav onoga
Petra takoer naziva banus, kojim naslovom se pie u cijeloj toj godini,
dok kraljica Elizabeta, Ladislavljeva majka, upravo 1282. uzima kieni naslov ducissa tocius Sclauonie (S. A.), de Machou et de Bozna (S. A.), a onda
i 1283, iako upravo tada sam kralj Ladislav Petra i dalje naziva banus tocius
217

208

N. Tomai, o. c., 107, 108.

209
Vj. Klai, o. c. I, 245, 250.
210
SCD VI, 2 (22. VIII 1272), 3 (31. VIII 1272), 5 (18. IX 1272), 34 (12. V 1273).
211
SCD VI, 10, 21, 25, 28, 29, 41 (2. VI 1273), 114 (21. VII 1275).
212
SCD VI, 34, 36, 38, 40, 41, 46, 53, 57, 58, 61, 65, 72, 95, 98, 101, 706.
213
Vj. Klai, o. c. I, 254.
214
SCD VI, 90, 97, 100, 105, 152, 134, 180.
215
U indeksu SCD VI, 773, pod Joachimus stavlja se i ovo ime, to je greka!
216
U povelji od 27. VII i 23. VIII 1275. god. ak pie Johannis olym tocius regni
Sclauonie bani (S. A.)... (SCD VI, 116).

230

SCD VI, 108, 113-118, 121.

SCD VI, 111, 115.
219
SCD VI, 123, 127, 135, 147, 161, 225, 240 (20. IV 1278).
221
Za njega Vj. Klai pie da se zove Nikola Gisingovac (Povjest Hrvata... I, 257).
I zbilja, on je bio sin Henrika Gisingovca (SCD VI, 263, 265, 332, 368).
222
SCD VI, 241, 242 (26. V 1278), 244 (27. V 1278), 245 (12. VI 1278) 259 (22. IX
1278), 263 (6. XI 1278).
218

223
SCD VI, 261,263,265, 266 (6. XI 1278), 285 (4. II 1279), 303 (1. VII 1279), 308 (25.
VII 1279), 318, 319, 326, 330 (1279).
224
SCD VI, 317 (31. XII 1279).
225
Vj. Klai, o. c. 1,259.

231

Sclauonie. Te iste godine ovaj Petar226 se ak pie banus tocius Sclauonie,

comes de Barana et de Gys Gyrzynch. No ve 17. XI 1284. nailazimo u povelji na ime Ivana, sina Henrika Gizingovca (bana), kao bana tocius Sclauonie, koji se u ovoj godini i dalje tako citira.227
Poslije Elizabete istom 6. VI 1286. u jednom ugovoru navodi se Andrija
Mleanin, unuk kralja Andrije I (II), kao dei gratia duci tocius Sclauonie,228 to je bio samo formalan naziv, jer je ovaj ivio u Veneciji i bio otvoreni protivnik i protukandidat za ugarsko-hrvatski prijesto kralju Ladislavu.229 Pa ipak je Andrija naao pristaa u Ugarskoj, gdje je Gregorija230 imenovao svojim magister dapiferorum domini ducis totius Sclauonie, koja
upravo te iste 1287. godine ima svoga bana i to po svoj prilici u osobi Radoslava231 Babonia232 i njegova brata Stjepana, koji se takoer od 1288. naziva
banus tocius Sclauonie.233 Kada papa Nikola IV, poslije smrti kralja Ladislava, pie u Ugarsku, on svoja pisma, datirana sa 23. VII 1290. (Rim), adresira Nikoli i Henriku, sinovima Henrika, fratribus banis Sclavonie, kao i
Radosclavo et Stephano fratribus banis Sclavonie.234 No u listini od 9. X
1291, koju je izdao novi ugarskohrvatski kralj Andrija II (III), medu prisutnima se spominje samo Hernico bano tocius Sclauonie, a tako i u drugoj listini iz te godine. Onaj isti dan (19. VIII) 1292. godine, kada dariva i Pavla Bribirskog i njegovu brau, Karlo II daje u nasljedstvo Vladislavu, prvorodencu
srpskog kralja Stefana Dragutina, dukat Slavoniju osim onih zemalja koje
posjeduju ban Radoslav s braom i krki knezovi Ivan, njegov brat i brati
Dujam.235
Iz ovoga se vidi da su uz Karla Martela, sina Karla II, pristajali u Slavoniji Gisingovci i Babonii, a u Hrvatskoj i Dalmaciji Bribirski i krki knezovi, te ak i srpski prijestolonasljednik,236 koji je zavladao veim dijelom slavonskog dukata.
No sve to ne mijenja situaciju u tome dukatu, jer se Radoslav i dalje naziva banus tocius Sclavonie, koji budno pazi na consuetudinem regni
Sclavonie, a istodobno uiva, obasut darovima, punu milost Karla II kao
banus Sclauonie i njegov fidelis... dilectus, dok ga s druge strane i Andrija II (III) ne samo tako naziva (dilectus et fidelis noster) nego i zbog njegove vjernosti i slube dariva mu grad elin. I Henrik Gisingovac se dalje u
ovoj godini takoer zove banus tocius Sclauonie, kojoj je ban i Radoslav
226

On se ve 1286. spominje da je mrtav (SCD VI, 572).

SCD VI, 355, 262, 367, 368 (9. XII 1280), 382, 385, 386, 401, 402, 421, 423 (13. I
1283), 430 (25. V 1283), 446 (29. X 1283), 505 (17. XI 1284), 506 (23. XI 1284).
228
SCD VI, 556.
229
Vj. Kali, o. c. I, 263, 264.
230
Klai ga ubraja medu sinove bana Henrika Gisingovca (o. c. I, 264).
231
SCD VI, 590 (8. VI 1287), 602 (12. XI 1287), 608 (7. III 1288).
232
Gl. Vj. Klai, o. c. I, 269.
233
SCD VI, 609 (27. III 1288).
234
SCD VII, l (23. VII 1290).
235
SCD VII, 52, 63 (129), 103, 104 (19. VIII 1292).
236
Vj. Klai, o. c. I, 272.
227

232

Banoni, koji u tome svojstvu ak alje svoje poslanike na napuljski dvor.

No Andrija unato tome ponovno obasipa darivanjem nekoliko svojih posjeda zbog vjerne slube i zasluga Radoslava tune bano tocius Sclavonie, a
ve 1295. god. ga Andrijina majka Tomasina Marosini dei gratia mater illustris regis Hungarie, ducissa tocius Sclavonie (S. A.) et gubernatrix parcium
citradanubialium usque maritima... naziva infidelis nostri,237 tj. nevjernikom.
Meutim ove iste godine na jednom peatu nailazimo na ime Stepha(ni) ban(i) to(cius) Sclavonie f, 238 koji se ili sam ili s bratom Radoslavom
jo od 1291. nazivao samo banus.239 Navedena Tomasina nosi onu navedenu titulu i 1296. god., a ve od 1. IX 1297. Andrijin ujak Albertin Morosini naziva se dux Sclauonie, iji je kancelar zagrebaki biskup Mihael. Dana 1.
VIII 1299. pak na najsveaniji ak nain Andrija podjeljuje svome ujaku na
vjena vremena uz ducatum totius Sclavonie, koji je prvo dostojanstvo
kraljevske porodice, i comitatum de Posega, te se tako otada ovaj velika
stade nazivati dux totius Sclavonie et perpetuus comes de Posega. Istoga
dana i godine pomiruje se kralj s Baboniima, te Stjepana, brata Radoslava,
imenuje sada za bana totius Sclavonie. Meutim 7. IX 1299. i Karlo II brau Babonie na elu sa Stjepanom obasipa zbog njihove odanosti brojnim
pravima i pripadnostima, a povrh toga im udjeljuje i dignitates banatus (S.
A.) eis rationabiliter competentes. Ujedno im nekoliko mjeseci iza toga potvruje da nasljeduju izvjesne posjede in ducatu Sclauonie, koje je darovao jo Karlo Martel banu Ladislavu Baboniu, njihovu ujaku, a 10. II 1300.
ak im javlja o dolasku Karla Roberta u Ugarsku.
Dana 14. V ove iste godine Karlo II konano ograniuje tono to e darovati brai Baboniima. Naime on ih obdaruje jednim dijelom Slavonije, tj.
od Teutonije do Bosne i od rijeke Save do planine Gvozda, koju (tj. dio Slavonije: S. A.) su, kako se pria, imenovani knezovi prije drali. Povrh toga im
daruje Medvedgrad in dicto regno Ungarie, s ljudima, vazalima, pravima,
240
dohocima, berivima, ravnicama, brdima itd. Meutim, na sve ovo se nije
obazirao kralj Andrija i njegov ujak Albertin, koji se i 1300. i nadalje zove
241
dux tocius Sclauonie et comes de Posega, ali se zato ovaj isti velika u
jednoj drugoj ispravi od 25. I 1305. samo pie Albertinus Mauroceno dux
242
Sclauonie. No upravo zato u povelji od 8. XI 1300. ponovno susreemo na
Tomasinu dei gratia mater domini Andree illustris regis Vngarie, ducissa
tocius Sclauonie (S. A.) et gubernatrix parcium Citradanubialium usque marittima, a u listini od 13. XI iste ove godine ona~se pie ducisse243tocius Sclauonie et gubernatrici parcium Citradanubialium usque mare .
237
SCD VII, 106, 107, 109 (13. IX 1292), 114 (1. XII 1292), 146, 147 (11. VII 1293),
129 (11.
II 1293), 149 (1. XI 1293), 186 (1. IX 1294), 151, 152 (27. IX 1293), 214, 215 (1295).
238
Vj. Klai, o. c. I, 276.
239
SCD VII, 35, 37, 60, 61 (1291), 181 -185, 187, 188 (1294).
240
SCD VII, 224 (7. III 1296), 285 (1. IX 1297), 350-352 (1. IX 1299), 355 (7. IX
1299),241357, 358 (26. XI 1299), 367 (10. II 1300), 388, 389 (14. V 1300).
SCD VII, 396 (28. VII 1300).
242
Vj. Klai, Hrvatski hercezi..., Rad JAZU 142, 128, bilj. 1.
243
Tumaenje Smiiklasa o ovim dvjema listinama je konfuzno (SCD VII, 405,
406) i trebalo bi ponovno paljivo prokontrolirati obje ove povelje.

233

Oko toga vremena javlja Stjepan banus totius Sclauonie et Stennizuale mletakome dudu, svome prijatelju, u vezi venecijanskih trgovaca. Bez
toga naslova kao ban nalazi se i u povelji od 1. VI 1301. god.,244 tj. i poslije
smrti Andrije II (III),245 pa onda tako i 1302, dok 1304. nailazimo na Pankracija, sina Pangracii bani, koji prodaje svoj posjed Gari zagrebakom biskupu. No ve u povelji od 8. VIII 1307. papa Klement V se ak obraa Henriku Gisingovcu kao dud Sclavonie2*6 (S. A.), a u listini od 4. VI 1308. pojavljuje se ovaj isti kao magister Henricus filius Henrici bani, kojega u drugoj
povelji od 23. VII te iste godine fra Boson, general kartuzijanskog reda,247 titulira sa magnifico principi, famoso domino Heinrico magistro tavernicorum Serenissimi regis Hungariae, illustris dud Sclauonie2 (S. A.).
Istina je da se Stjepan Baboni nalazi u povelji od 8. III 1308. naveden
zajedno sa svojom braom Ivanom i Ladislavom. No sada se oni svi zovu samo comites249 i nita vie. Meutim, onaj pak magister Henrik u povelji
kardinala Gentilisa od 27. XI 1308. pripisuje sebi uz ovu titulu zaudo i naslov bano Sclavonie, te je ak konano priznao 4. VI 1309. Karla Roberta
za svoga kralja, upravo na nagovor ovoga istoga crkvenog velikodostojanstvenika.250 Uskoro je Henrik Gisingovac umro,251 te je banom Sclavonie
postao ponovno Stjepan Baboni, koji se ak 13.1 1311. naziva banus tocius
Sclauonie, a tako i 8. IX ove iste godine.252 On banuje sve do 1316. godine253
i 18. II ove navedene godine zove ga njemaki vladar Fridrih Lijepi Austrijski dux Sclauonie15* (S. A.).

povjestnici hrvatskoj. Klai o njemu pie samo u superlativu, govori o njegovoj mudrosti, razboritosti, pobonosti i opreznosti, te kojim je sve zemljama vladao kao ban Hrvata i njihov voda. I dok je u Hrvatskoj bio i ban
(dravni astnik) vlastelin (dominus), u Bosni je bio samo gospodin (dominus), koji namjeta po svojoj volji, po svojoj uvidavnosti bane, knezove i druge astnike. Njegova vlast nije dakle bila dominatio arbitraria tj.
samovoljna, kako je to Lui tvrdio; on je svoju vlast vrio u jednu ruku kao
prvi dostojanstvenik kraljevstva, a u drugu kao nasljedni gospodin hrvatske
zemlje kae Klai. Pavao, po tom istom piscu, sve hrvatske knezove dri...
za svoje vazale i on je njihov lenski gospodar, jer svi ivu na njegovoj gospotiji, u njegovom vlastelinstvu.256 Gotovo257ovo isto ponovio je Klai o Pavlu Bribirskom i u svojoj Povjesti Hrvata.
Grga Novak pak u svome popularnom radu o ovoj linosti takoer je
pun komplimenata o Pavlu, banu Hrvata i gospodaru Bosne, koji je umro
na vrhuncu svoje snage i moi. Njegova braa i njihovi sinovi bili su usko s
njim vezani, a ostala hrvatska velika vlastela bila su njegovi vazali. Prikazujui njegovu spretnost u prijestolnim borbama, istie Novak to je sve Pavao postigao i kae da je u Hrvatskoj poev od 1292. godine bio pravi i puni
vladar. Po istom ovom piscu Ban Pavao Bribirski je jedan od najkrupnijih
linosti nae prolosti, jedan od najveih Hrvata svih vremena. U njemu
ponovo oivljuje stara dravotvorna snaga hrvatskih knezova i kraljeva,
zametnuta kao i nekada negdje u srednjem dalmatinskom Primorju, ona se
iri sve vie, prodire na sjever i istok, dopire skoro do Kupe na sjeveru, na istoku do Drine, a na jugu do Neretve. On je prijatelj srpskoga kralja, na iji
dvor polazi, sa napuljskim dvorom vezivale su ga porodine i prijateljske veze, a Veneciji je ponosan i gord susjed, i s njom kad treba ugovara ne vodei
ni malo rauna o ugarsko-hrvatskom258kralju, a to isto ini i onda, kada alje
papi svoje poslanike i svoja pisma.

6.
Prvi koji je od naih poznatih povjesniara usput pisao o Pavlu Bribirskom bio je Ivan Lucius. On je u svome djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae hotimice ili nehotice, zapravo pod utjecajem Mihe Madija, umanjivao
vanost Pavla Bribirskoga i ak u jednom poglavlju (XIII) pod naslovom
De potentia Breberien. in Tyrannidem versa govori o usponu bana Pavla,
koji se je domogao gospodstva nad Bosnom.255
Zatim je prohujalo nekoliko stoljea, kada je Vj. Klai dao sasma drugu
karakteristiku ove linosti. On je u svojoj knjizi Bribirski knezovi posebnu
panju posvetio Pavlu (str. 44 98) i uvrstio ga medu najznamenitija lica u

J. idak pak u Historiji naroda Jugoslavije259 pie za Pavla, koji se je

nazivao i dux (herceg) da je do 1313 (!S. A.) pravi vladar, po kome se datiraju isprave, a on se ponaa kao gospodar sviju baruna, vazala, tvrava i sela, koje spreava da ojaaju na tetu svojih slabijih bratstvenika. Sam je,
meutim, prisvajao tvrde gradove, podravao gusarenje Omiana, koji su
svoj plijen dijelili s Bribirskima, a pravo, da ubire kraljevske prihode u mletakom Zadru, pretvorio je u unosno vrelo stalnoga godinjega prihoda.

244

SCD VII, 405 (8. i 13. XI 1300), 417,418 (o. 1300), VIII, 11 (1. VI 1301).
On je umro 14. I 1301. god. (Vj. Kai, Povjest Hrvata... I, 279).
246
SCD VIII, 144.
247
SCD VIII, 26 (30. V 1302), 89 (25. X 1304), 164 (4. VI 1308), 221 (9. IX 1308).
248
Vj. Klai, Hrvatski hercezi..., Rad JAZU 142, 128, bilj. 1.
249
SCD VIII, 153 (8. III 1308).
250
SCD VIII, 237, 238 (27. XI 1308), 249, 250 (4. VI 1309).
251
Vj. Klai, Povjest Hrvata... II/l, 13.
252
SCD VIII, 262 (27. VIII 1310), 271 (13. I 1311), 291 (8. IX 1311).
\ 2 5 3 Vj. Klai, o. c. II/l, 13.
V4 Isti, Hrvatski hercezi..., Rad JAZU 142, 128, bilj. 1.
2)55
J. Lucius, o. c., 172-184, 195.

S. Gunjaca iznosi kako se pod konac 13. st. die snani politiki lik Pavla Bribirskog, koji je de facto bio neokrunjeni kralj. Njemu su se pokoravali domai velikai. On izdaje povelje, a da u njima nema ni spomena o
kraljevu imenu. Imao je svoje peate i kovao svoj novac po uzoru na mletaki. Jednom rijei njegova oblast bila je drava u dravi zavrava Gunjaca

245

256

Vj. Klai, o. c., Rad JAZU 142, 96-98.

II/1, 23, 24.
258
G. Novak, Zadar i ban Pavao Bribirski, Jadranska straa X/4 (1932), 134, 135.
259
1, Zagreb, 1953,711.
257

234
i

235

svoje opisivanje karakteristike Pavlove vladavine.260 I konano J. Beloevi

Pavla smatra jednim od najznaajnijih vladara nae ranije srednjovjekovne
povijesti, koji je gotovo kroz pola stoljea odreivao pravac politikog i
kulturnog ivota hrvatskoga naroda, na ijem je elu stajao kao suveren261
Da li je sve ove karakteristike zasluio Pavao Bribirski i da li je od navedenih pisaca reeno o njemu sve i dat potpun i konaan sud ili nije, neka pokau idui nai reci.
7.

Upravo kada je umro knez Stjepko Bribirski262 (6. VIII 1274),263 njegov
najstariji sin Pavao ve je primorski ban, koji je ujedno i trogirski potestat
kao i splitski knez. No ovu svoju ast primorskoga bana nije dugo zadrao,
jer je ve 1275. i po. 1276. obnaa drugi, koji se naziva banus tocius Croacie ili totius Croacie, Dalmacie uz titulu bano maritimo.
Uporedo s tim naslovom posebna linost od ove ima naslov banus tocius Sclauonie. Meutim pored ovakve banske titule od 1274. pa nadalje lan
kraljevske porodice Andrija, Ladislavljev brat, naziva se dux Sclavonie et
Croacie, ili dux tocius Sclauonie et Croacie, ili pak dei gratia dux totius
Sclauoniae, Dalmatiae et Croatiae ili samo dux totius Sclauonie. Godine
1277. prestaje Pavao Bribirski obnaati naslov slavnoga kneza Splita, koji
preputa bratu Mladenu I. Inae od te godine do 1282. o njemu ne znamo nita.
Istom godine 1282. Pavao se naziva banus maritimus, a 1283. ban
Sclauonie, koji vri ponekad redovite sudske poslove, okruen slubenicima ove banovine, gdje ak u studenom 1284. god. pobjeuje Spliane infideles Regni Maiestatis i nemilice s njima obraunava. Sve je ovo ilo na korist Trogirana, koji banu Pavlu, na njegovo traenje i elju, upuuju jo od
1285, pa onda 1289. i 1290. god. ili vojnike ili pak manje ili vee lade, a napose onda kada se je nalazio u blizini otoka Hvara.264 No upravo ove iste godine kao Ladislavljev banus tocius Sclauonie Petar Pakraki, koji od 1281.
god. prima naloge od Ladislavljeve majke Elizabete ducisse tocius Sclauonie. Ne samo to. Ovaj ban se je istakao, borei se za Ladislava, protiv
260

S. Gunjaca, o. c., Zbornik zatite spomenika kulture III/l, 136; Isti, Strateko
historijsko-arheoloko znaenje Bribira, Starohrvatska prosvjeta III/10, 208.
261
J. Beloevi, o. c., Diadora 3, 159, 165.
262
M. Forstal pie o njegovu ocu ovo (to je sasma netono): ... Unde in vetustissimo scripto Csaktoriesis Pinacothecae injuria temporum exiso, et magna parte ex
parte illegibili, de Paulo Bano hoc tandem aegre legere licuit: Paulus Banus filius Roltio (S. A.), filii Mladini, filii Kulen, filii Barich (sic! S. A.), filii Tuartko, ex Banis Bosnensibus, Regibus Illyricis, quae lacuna hoc, vel alio, non absimili modo explevi debet,
ex Banis Bosnensibus, ex Regibus Illyricis... Na drugom pak mjestu Forstal pria da
se Ratcho... in vetusto illo scripto Chaktoriensi Rolko (S. A.) vocatur..., te da je
Ratcho tres habuit filios, Paulum Banum, Georgium et Mladenum Ostroviciae et
^, Clissiae Comites... (Stemmatographie..., 16, 20, 20')
^2" Vj. Klai, Knezovi Bribirski..., 43.
264
Gl. G. Luio, Memorie istoriche..., 115-117, 131.

236

Hrvata i prekodravskih ljudi, koji su se htjeli osloboditi od kraljeve jurisdikcije, pa ih je ukrotio, kako pie sam taj vladar u jednoj svojoj povelji od
1281. godine. Ovu njegovu zaslugu ponovno je pomenuo kralj u darovnici od
25. V 1283, gdje iznosi kako je obuzdao divljatva hrvatskoga naroda, koji se
je upornom tvrdoglavou zajedno s drugima podigao protiv ovoga vladara.265 Koji su to Hrvati, koji su se udruili s nekima drugima protiv Ladislava, ostaje i dalje u znaku pitanja. Svakako je Petar Pakraki bio vrlo snana
linost. Kako pak taj isti Petar vlada itavom Slavonijom, tj. i Hrvatskom,
Slavonijom i Dalmacijom, to bi prema tome Pavao, koji banuje Hrvatskom
(do Gvozda), bio ovisan o njemu, a kasnije valjda i o nasljedniku bana Pakrakoga. No ve 1286. nailazimo na Andriju Mleanina kao dei gratia duci
tocius Sclauonie. Samo sada je ta titula bila jo za Andriju formalne prirode.
I dok od 1288. god. pa na dalje nailazimo na dva brata Babonia i svaki
se naziva banus tocius Sclauonie (ili ih drugi nazivaju banis Sclavonie),
upravo tada daje se Pavlu ponovno titula bani maritimi (1290) ili naprosto
bani. On te godine suvereno sklapa ugovor s mletakim dudem Petrom
Gradenigom Dalmacie atque Croacie duce et domino quarte partis et dimidie tocius imperii Romanie.266 No smrt Ladislava Kumanca (10. VII 1290) i
dolazak na ugarsko-hrvatski prijesto Andrije II (III) Mleanina (1290 1301),
koji je bio okrunjen za kralja 28. VII 1290. u Stolnom Biogradu,267 znaili su
golemu prekretnicu u jaanju i osamostaljivanju bana Pavla i predjela kojima je on samo upravljao, ali ne jo i vladao. Naime tada papinska kurija i
kraljevski dvor u Napulju djeluju skupa protiv Andrije. ak papa Nikola IV
okruni preko svoga legata Karla Martela za ugarsko-hrvatskoga kralja (8. IX
1290). Od toga asa rade oni skupa da mladome kralju pribave prijestolje i
pristae u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj.268 Zbog toga napuljski dvor i obasipa Pavla i njegovu brau Jurja i Mladena ne samo darovima nego i titulama, od kojih je najkarakteristinija upravo ona dominorum totius Sclavoniae et Dalmatiae. No iako im daje velikoduno tada jo neostvareni sasma
naslov gospodara itave Slavonije (Hrvatske) i Dalmacije, ipak, kada se taj
isti dvor obraa slubeno knezovima Jurju i Mladenu, onda on titulira Pavla
samo s bano Sclavonie, tj. Hrvatske (1291 1292). Unato tome iz ovih se
podataka moe zakljuiti da je tada postojala zajednika trijarhija vlasti
ovih Bribiraca, kojima je bio na elu Pavao, jedan od instaliranih po Karlu
Martelu dominus-a navedenih hrvatskih zemalja.
Karlo Martel i njegov otac Karlo II, da bi jo vie pridobili za se Pavla
Bribirskog i brau mu Jurja i Mladena, darovali su im 19. VIII 1292. god. za
vjena vremena predjel Drenik i pored njega Pset, te odatle sve do granica
pokrajine koja se zove Bosna. Nadalje Karlo toj brai i njihovim nasljednicima ustupa i dariva od Hrvatske i Dalmacije onoliko koliko se stere od grani265
266
267
268

SCO VI, 402, 431.

SCD VI 696-699 (14. V 1290).
Vj. Klai, Povjest Hrvata... I, 264, 266.
Isti, o. c. I, 270.
237

a comitatus de Chelum,269 tj. komitata Huma,270 a ne Livna,271 pa sve do

Senja, Gacke i Modrua sa svima barunima, vazalima, gradovima, tvravama i selima kao i sa svima otocima, sa svima pravima i pripadnostima, da
269
Ovaj toponim se javlja u raznim varijantama. Tako npr. u djelu Konstantina
VII Porfirogeneta De administrando imperio pie:... ... ...
... (RD, 407, onda u poveljama:... regni Zaculmi (Codex
diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I, Zagreb 1967, 143 21. V
1076)... Zachulmie... (SCD II, 53 - 27.1 1102)... castrum Cholm... (SCD II, 6 - 17. XII
1102. grad u Istri)... Zachulmie regnum... in regno Zachulmie... Zachulmie regnum... Zacholmie dux... (SCD II, 34-23. IX 1120, 36-28. IX 1120, 52-11. XI 1142,
671151. itd.)... suis jupanis Cholnie (!)... Zacholmie hominibus... Sclavi de Chelmunia... (SCD II, 88 - 1159, 202 - 27. IX 1186)... Andreas... Chulmeque dux... tarn Chulme... Hulmeque dux... Chulmeque dux... (SCD II, 293-31. III 1198, 297-11. V 1198,
309-1198, 353, 355, 357-15. X 1200)... de terra Cholim... terram de Chelmo... knezevstvoHlmsko...(SCDIV, 57-26. IV 1238, 134-7. IX 1241, 558-22. V 1254)... neque
de Chelmo... (SCD VI, 299 - 5. V 1279)... domine comitisse de Chelmo... (M. Barada,
Monumenta Traguriensia I/1,31, 37 - 5. VII i 21. X 1280)... et tocius terre Hlim... terreque Hlm dominus generalis... (SCD VIII, 80-30. III 1304,497-10. IV 1318)... in comitatu Chelmi... (M. Dini, Comes Constantinus, Zbornik radova Vizantolokog instituta SAN 7, Beograd 1961, 4-24. V 1306)... tocius terre Chelmie... homskoi zemli...
(SCD X, 77-15. II 1333, 79-15. II 1333)... ac totius Cholm... (SCD XI, 207-23. VI
1345)... terra Holm, terre Chelme, Bozna... conti de Chelmo... comitem Chelm... comitem Chelmi... (SCD XII, 483-27. V 1358, 588-1359, 600-603-13. VIII 1359,
608 26. VIII 1359)... Joannis totius Dalmatia et Croatie bani, dominique terre Halme... (Vj. Klai, Hrvatski hercezi i bani..., Rad JAZU 142, 200- 1358)... tera de Chelmo ... (SCD XIII, 163 1361)... terra nostra Cholmi... duo castra terre Cholmie...
cum comitatu terre Cholmie... (SCD XIV, 440-9. X 1372)... alle parti de Chelmi...
(SCD XV, 96 - 25. I 1375)... terra Homblya... terra de Chomlian... (K. Jireek, o. c. I,
361,bilj. 401345. g. itd.). U Popa Dukljanina pak govori se o:... Chelemaniam regionem (Orb. prijevod:... il paese di Chernania)... Tribuniam et Chelma (Orb. prijevod:
Trebine et Chlevna)... et bano Bosnae et principi regionis Chelmanae (Orb. prijevod:...
bano di Bosna et al signore di Chelmo)... in reginem Chelmani (Orb. prijevod: nella
provincia d'Elemano)... in Chelmani(a)... (Orb. prijevod: in Chelmo)... in Chelmani(am)... (Orb. prijevod: in Ceccomani)... in piano Chelmo (Obr. prijevod: nel piano di
Chelmo)... (F. Sii, Letopis..., 327, 330, 346, 347, 356, 366, 371, 311). Toma pak u Historia Salonitana pie o:... et Chulmie... In Stagno suaque parochia erat in comitatu
Chulmie (Cod. spal. et zagr.: Chilmie)... Petrum qui erat dominus Chulmie... Petrus
comes... morabatur in Chulmia (in margine: Culmia)... (Thomas Archidiaconus, o. c.,
41, 45, 103, 105).
270
Vj. Klai comitatus de Chelum prevodi se upa Hlivanjska ili Lijevanjska
(Knezovi Bribirski..., 57), to je netono i nelogino, jer je sasma geografski jasno da
se u ovoj listini navodi teritorij koji ide od Drenika i Pseta do Bosne, te od humskog
komiteta do Senja, Gacke i Modrue! Ta i T. Smiiklas u indeksu VII sveska svoga Codex-a pie da je (Chelum) comitatus iz 1292. god. Hum (Gl. SCD VII, 463), dok S. Gunjaca kae da je Pavao dobio do Anuvinaca Drenik i Pset te teritorij od Senja, Gacke
i Modrua do meda livanjske upe (S. Gunjaca, Strateko i historijsko-arheoloko
znaenje Bribira, Starohrvatska prosvjeta III/10, 208).
271
Evo nekoliko primjera: ... ... ... (Konstantin Porfirogenet. De administrando imperio: RD, 400, 406)... zuppano Cleoniae (Cleonis, Cleone prijepisi)... comitis Cleunensis... in Cleuna... (Codex... 1,24 28. IX 892 prije^is iz 16. st., 142 5. X 1075. prijepis iz 17. st., 160- 16. IV 1078. prijepis iz 14.
stO\. Cleune... totam Cleunam ... parochiam Cleune... (SCD II, 11-15. VI 1103,
1934l. V 1185, 251-13. III 1192). Navod Popa Dukljanina: ... in piano Chelmo (Orb.
prijevod: nel piano di Chelmo) tumai ii kao: polje livanjsko, campus Clivno (o. c.,
311 i indeks), to je nepravilno. Isto tako i tzv. Hrvatska kronika (Popa Dukljanina)
ima:... na planini, ka se die Hlivaj (Maruliev prijevod: in campo qui Clivna appela-

238

sve to dre i posjeduju sasma slobodno. To znai da su oni sada postali potpuni seniori svojih vazala na ovako oznaenu teritoriju Hrvatske i Dalmacije, izvan kojega su ostali krki knezovi, te Zadar s Rabom i Pagom, koji su bili pod Venecijom. Njihovi su dakle vazali i kasnije zvani Kurjakovii i Nelipii, kao i Hrvatin, gospodar Donjih krajeva.272 Dajui Pavlu i njegovoj brai
Karli II, njegov sin Karlo Martel i supruga (Karla II) Marija za uvijek navedeni teritorij Hrvatske i Dalmacije, u isto vrijeme taj isti Karlo II osakauje
tzv. slavonski dukat, kojim banuje Radoslav Baboni, te ga dariva srpskom
prijestolonasljedniku, izuzimajui u njemu ipak posjede navedenoga bana i
brae mu kao i krkih knezova.
I dok iznad Gvozda vlada i dalje tradicionalna konfuzna situacija s titulama, tj. istodobno postoje ak dva bana tocius Sclauonie, koji vode dvolinu politiku prema Andriji II (III) i napuljskom dvoru, upravo je neshvatljivo da bi se Pavao Bribirski sa svojom braom toliko ponizio pred Andrijom i molio ga vie puta preko drugih da mu pokloni primorsku banovinu (banatum maritimum) u vjeno gospodstvo uz onakve uvjete koji su za
njih znaili teak teret (bezuvjetna vazalska pokornost njemu i njegovoj majci vojvotkinji itave Slavonije i kneginji primorskih strana) i ponienje, te
ak i izdaju prema Karlu II, koji im je bez ikakvih uvjeta naprosto darovao
veliki teritorij za vjena vremena. Zato s punim pravom smatramo da je iz
ve prije navedenih razloga ova Andrijina darovnica falsifikat. Usporedimo
li pak ovu darovnicu s onom listinom od 1. VIII 1299, kojom Andrija II
(III) ne samo oprata Baboniima sve zbog nevjere nego im bez ikakvih uvjeta i vraa sve natrag,273 onda je oito da je ova prva isprava274 vie negoli
sumnjiva! Znai da ona ne moe sluiti kao prvorazredan izvor, na osnovu
kojega bi se moglo govoriti o daljoj izgradnji vlasti Bribiraca. Stoga je treba
a limine odbaciti. Svakako su Pavao i njegova braa i dalje ostali nepokolebivi pristae napuljskog dvora.
Da bi to vie uvrstio Bribirce u vjernosti i zalaganju za svoje dalekosene planove, Karlo II, iznalazi novi naziv za svoga ljubljenoga i vjernoga
roaka Pavla: ban Hrvata (1294), koji ve 1295. zamjenjuje jo jaom titutur)... i doekae ga na polje Hlivanjsko (Mar. prijevod: in campo qui Clivno nuncupatur)... (F. ii, o. c., 396,404). Toma pak Arhidakon ima:... in comitatu Chulmie... comitatum Cetine, Cleune Clisse... (Thomas Archidiaconus, o. c., 45). Dakle on na istoj
strani svoga teksta tono razlikuje jedan toponim od drugoga, emu ne treba dalji komentar.
272
Gl. Vj. Klai, Knezovi Bribirski..., 57, 58.
273
SCD VII, 351 - 353 (l. VIII 1299).
274
Vj. Kali pokuava ovako razumjeti tu povelju. Naime on iznosi kako je
Andrijin protivnik papa Nikola IV umro 4. IV 1292. god. i sada se Karlo Martel nije
mogao nadati nikakvoj potpori s te strane, jer je papinska stolica ostala nepopunjena.
Tako seje najedamput srea nasmijala Andriji (Vj. Klai, Povjest Hrvata... I, 59), kome je sinula nada da bi mogao predobiti Bribirce (Knezovi Bribirski..., 59), koji su u
to vrijeme dvojili, hoe li kada zasjesti na prijestolje Anuvinac. Samo tako moemo
razumjeti povelju, kojom je kralj Andrija god. 1293. banu Pavlu i njegovoj brai za sva
vremena darovao kao nasljednu batinu itavu primorsku banovinu ili kraljevinu
Hrvatsku s Dalmacijom, zavrava svoje rezoniranje Vj. Klai (Povjest Hrvata... I,
272).

239

lom banus maritimus, dominus Croatorum (S. A.), tj. gospodar Hrvata.
Ujedno mu za prole, sadanje i budue usluge doivotno u ime svoga sina
podjeljuje banat ili bansko gospodstvo (dominium banatus: S. A.) u Hrvatskoj i Dalmaciji, tj. u tim predjelima onako kako je i dosada to drao i dri.
To znai da je sada umjesto bratske trijarhije nad ovom banovinom postao
Pavao kao gospodar Hrvata jedini stvarni vlastodrac tih krajeva i zapravo neke vrsti njihov monarh. Takvo postavljanje Pavla znailo je potpun kraj
vlasti Andrije II u Hrvatskoj i Dalmaciji, a ujedno i vlasti njegove majke
herceginje itave Slavonije i upraviteljice s ove strane dunavskih strana sve
do primorja, koja se upravo tim naslovom ponosno naziva, a njezin ban
ban itave Slavonije. Usred snane aktivnosti i zalaganja Pavla Bribirskog
u korist Karla Martela umire ovaj princ iznenada (kraj lipnja 1295) ostavivi
samo malu djecu. To je sada znailo mali predah za Andriju, ija majka Tomasina mora ak ratovati protiv svoga vlastitoga bana Radoslava Babonia i
proglasiti ga nevjernim.275. No zato je ostao ban itave Slavonije njegov
brat Stjepan, potpuno neovisan o njoj. U meuvremenu Pavao neprestano
opskrbljuje itom iz Apulije svoje gradove, a njegov brat Juraj ak postaje
knez primorskih gradova (1294), te time jo jae povezuje u svojoj linosti
gradove Nin, ibenik i Trogir, kojima i knezuje.
Kada je papa Bonifacije VIII, odluan zatitnik napuljskog dvora, proglasio Karla Roberta, najstarijeg sina Karla Martela, za ugarsko-hrvatskog
kralja (24. I 1297), situacija u korist Anuvinaca i u Ugarskoj i u hrvatskim
zemljama sve se vie poboljava. U prvom redu intervencija papinske kurije
je vrlo efikasna u Dalmaciji, gdje Bonifacije postavlja za crkvene prelate pristae napuljske dinastije, a 1. V 1298. na molbu napuljske kraljice Marije i
kneza Jurja Bribirskog ak osniva biskupiju u ibeniku, koji se time od obi276
ne varoi pretvara u grad (civitas). Time je dokrajio neprekidne borbe
ovoga grada s Trogirom, iji je biskup svojatao pravo nad njim, te je novu
277
biskupiju podvrgao splitskoj metropoliji. U meuvremenu je Karlo II, da
bi jo jae zagrijao svoje roake Pavla i brau mu Jurja i Mladena, knezove
gradova Dalmacije, i u buduem zalaganju za stvar svoje dinastije u Ugarskoj, novom darovnicom od 14. VIII 1298. god. potvrdio njihove dosadanje
posjede ne samo u dijelovima Dalmacije i Hrvatske nego ih je ak poveao
278
s onima u kraljevini Ugarskoj i Slavoniji.
Sada se je Pavao ban Hrvata mogao punim pravom ponosno nazvati i
ban itave Hrvatske i poput hrvatskih narodnih vladara, okruen plemiima kraljevine Hrvata, u templarskoj Vrani izdavati i potvrivati privilegije
svojim vazalima. No nije prolo otada ni pola godine i Pavao uze novu titulu
ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne (7. IV 1299), odabravi tada za
patrona svoga i svojih nasljednika sv. Ivana Krstitelja, kome je odluio sagraditi u ast i crkvu, gdje e franjevci pjevati laudes i psalme Bogu za oprost
njegovih grijeha kao i za njegov spas i due njegovih preda. Darivajui posje275

SCD VII, 214, 215 (1295).

]. Klai, o. c. I, 269, 270.
277
Isti, Knezovi Bribirski..., 65.
278
SCD VII, 313.
76

240

dima franjevce, budue uvare ove crkve, on je budno pazio da pri tome izuzme od svojih zemalja zemlju koja je bila vlasnitvo drugoga i ostala slobodna na osnovu obiaja i slobotina hrvatskih plemia,279 kojima je vrlo esto
okruen pri izdavanju raznih darovnica.280 I ovaj dakle njegov in podsjea
na vrijeme hrvatskih narodnih vladara, jer to ini sasma suvereno, ne spominjui ak ni sada ni u budue Andriju II (III) ni Karla Roberta kao svoje kraljeve ili vladare. Gotovo u isto vrijeme kada Andrija podjeljuje svome ujaku
Albertinu Morosiniju na vjena vremena dukat totius Sclavonie, ijim banom ponovno postavlja Radoslava Babonia, s kojim se kao i s njegovom
braom pomiruje i vraa im bez ikakvih uvjeta prava i posjede, Karlo II s
kraljicom Marijom ponavlja Bribircima novom darovnicom (4. VIII 1299)
sva ona svoja darivanja od 14. VIII 1298. godine. Ali zato ovdje su sada navedeni uz te posjede (gradovi, tvrave itd.) i ljudi, vazali i sve vrste imanja i obradive i neobradive zemlje itd., kojima Pavla i njegovu brau i potomke obojega spola obdaruje taj isti kralj na vjena vremena i daje u plemiki feud
(in feudum nobile). No zato im sve to sada dariva i potvruje uz uvjete koje
im ovdje prvi put postavlja, a ti su da ga pomau protiv neprijatelja ak i vojskom.281 Time su oni postali direktno vazali Karla II, sada njihova seniora.
No unato svemu tome, mi se ne moemo oteti dojmu da je to jedna te ista
povelja, koja prema indikciji 11. spada prije u 1298. negoli u 1299. godinu!
Gotovo istu darovnicu izdao je Karlo II i Baboniima (14. V 1300), kojima je godinu prije podijelio bansko dostojanstvo. U navedenoj povelji on im
je tono ograniio prijanji njihov posjed Slavonije, a napose prema jugu, tj.
od Save do Gvozda. Na taj su nain granice posjeda izmeu Bobania i Pavla
Bribirskoga bile ovim kraljevim aktom i pismeno oiviene planinom Gvozdom i potvrene. Tom dakle darovnicom konano su i Babonii postali vjerni pristae Karla II.
Vjeto zadobivajui na razne naine svoje privrenike, uvijek, aktivni
kralj Karlo II posebnom poveljom dariva svoga vjernoga milesa i pouzdanika kneza Jurja Bribirskoga posjedima i vazalima u predjelima Slavonije i
drugdje u kraljevstvu Ugarske, te ga naziva roakom svoje supruge i njezinim vazalom kao i onoga od njegove djece koji bude kralj Ugarske.282 Sve se
je ovo odvijalo uoi definitivnih priprema Karla Roberta da zasjedne na
ugarskohrvatski prijesto.
Meutim ban Hrvata Pavao ne samo da snano i nesmetano vlada
svojom dravinom, nego to i simboliki pokazuje na taj nain to u svoj peat urezuje naziv ban tocius Sclauonie.283 U njegovoj pratnji su obino uvi279

SCD VII, 331 -336, 334.

... et aliis nobilibus Regni Croatie... Datum in Tynino... A. D. 1282... (KAS
Ormar B Ostavtina I. Luciusa, Br. 538. 150 152). ... nobilibus viri regni Chroatorum... Datum Aurane... (SCD VII, 322, 323-26. XII 1298).
281
SCD VII, 353, 354 (4. VIII 1299).
282
SCD VII, 361, 362.
283
Lucius pie: .. .Sicuti ergo nomen Sclavoniae aequivocem cum Croatia fuisse
reperitur, ita Banus Sclavoniae, pro Bano Croatiae, et Banus maritimus, pro Bano
Dalmatiae sumebatur, hacque distincione Breberienses ut plurimum ui fuere... (o.
c., 262).
280

241

jek"hjegova , sinovi, roaci i drugi plemii. No ipak se medu svima ovi284

ma zbog posebnoga svoga poloaja i slube istie Radoslav, protonotar
285
bani Pauli, koji je valjda bio kancelar njegove kancelarije, i magister
Ivan, pisar njegova dvora (1282). To je ono vrijeme kada u Slavoniji dijele titulu duxa Albertin i Tomasina, a povrh toga samostalno banuje itavom
Slavonijom Stjepan Baboni, koji u toj asti doekuje i iznenadnu smrt Andrije II (14. I 1301).286
284

Prothonotarius regni Sclavoniae je uz bana najvaniji predstavnik javne

vlasti na podruju srednjovjekovne Slavonije od Drave do Gvozda, a nakon prodora
Turaka u 15. st. i cijele preostale Hrvatske. On sastavlja ispoetka spise stalekog sabora i stavlja na njih banski peat. Radi toga je on uvar peata kraljevinskog i banova, a brine se i za privilegije kraljevstva. Njega bira sabor iz redova obinog plemstva i
u sluaju banove odsutnosti preuzima svu brigu oko sudstva. Iako se protonotar pojavljuje ve u 14. st., u vezi s izgradnjom stalekog ureenja, pravo plemstva da ga bira
iz svoje sredine uzakonjeno je tek 1465. god. (VI. Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, JAZU, Zagreb 1908-1922, 1179; Enciklopedija Jugoslavije 6, Zagreb, 1965, 633, 634). Meutim protonotar Radoslav, koji prisustvuje jednom pismenom ugovoru izmeu bana Pavla i Gorikih grofova kao svjedok, odudara od svega
ovoga to je reeno. Tako je on naveden kao protonotar samo bana Pavla Bribirskog,
koji na tu istu ispravu stavlja svoj peat, na kojem se naziva banom itave Slavonije
(S. A.: SCD VII, 394, 395). Prema tome mi bismo jedino mogli rei za toga protonotara
Radoslava da je uvao peat svoga gospodara, sastavljao mu i vodio spise i prisustvovao svim vanijim sastancima bana Pavla. Znai, on nije biran ni od kakva stalekoga
sabora i ne zna se da li je uope bio plemi, jer je meu svjedocima stavljen sasma na
kraj. Inae moda je ovaj Radoslav bio jo 1292. godine u Ninu, gdje je bio komornik
(camerarius) (SCD VII, 79 13. III 1292). Interesantan je podatak u povelji Karla II od
22. VII 1305. god., kojom nareuje prothonotario et portulanis Trani da puste na
slobodu zaplijenjeni brod Rabljana (SCD VIII, 106). Iz ovoga se moe zakljuiti da je
sluba protonotara bila rairena i po junotalijanskim gradovima. I eki kralj Pemisl II Otokar, koji je bio vojvoda Austrije, tajerske i Koruke, ima svoga protonotara, koji takoer sudjeluje u poveljama kao svjedok ili pak svome vladaru sastavlja isprave. I car Rudolf Habsburki takoer ima protonotara, koji se naziva protonotar
carskoga dvora ili vladara, te ne samo da sastavlja listine nego ih i pregledava i onda
se na njima osobno potpisuje (H. Wiessner, o. c. V, 9, 30, 75, 156, 233, 251,262, 264, 279,
341, 257). Du Gange pak tumai rije Protonotarius kao: Primus inter Notarios. Nadalje mu je: Protonotarius, apud nostros inter dum dictus summus Cancellarius... (Gl.
C. du Fresne sieur du Cange, o. c. V, Niort 1885, 615). U Rjeniku JAZU pak pod protonotar pie: prvi biljenik, iz lat. protonotarius; samo u Dani. rjeniku (s potvrdom iz
XV vijeka). Pisanje gospodstva ti primisno po protonotariju. Spom. sr. l, 77 (Rjenik
hrvatskoga ili srpskoga jezika XV, Zagreb, 1952, 459). VI. Maurani (o. c., 1179) pie
da je u hrvatskih zemljah bilo i vie protonotara po koji put te da mjesto protonotarius stoji ponekad upisano notarius. Tako npr. ... Georgius notarius Stephani ducis Croatiae ... etc. (1316: SCD , VIII, 420). Meutim tu ne stoji tako, jer se u povelji od 1. III 1316. govori o magistro Gerdona notario magnifici viri Stephani bani
(S. A.) totius Sclavonie... (SCD VIII, 420). Ali zato u listini od 14.1. 1353. stoji magistro Georgio notario eiusdem domini Stephani ducis ... /SCD XII (1914), 146/, koji se
naziva i Stephanus dei gracia tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacie dux i ima ovoga
magistri Georgii aule nostre prothonotarii(et) comitis de Orbaz, dilecti et fidelis nos"tii... (SCD XII, 149, 150- 10. III 1353, 229-8. III 1354). Od banova pak ima u ovom
stoljeu i Nikola Se, totius regni Sclavonie bani, svoga protonotara u osobi Mihaela, sina Nikole /SCD XIII (1915), 560- 1. VIII 1366), to vie nije neobino kao u ono
doba kada je banovao Pavao Bribirski i prvi od banova imao svoga protonotara!
285
SCD VII, 394 (11. VIII 1300).
286
Gl. Vj. Klai, Povjest Hrvata... I, 279.

242

Kad je Pavao s Jurjem i sinom Mladenom II, knezovima primorskih

gradova, pozdravio Karla Roberta u splitskoj luci i odveo ga u Zagreb, gdje
je prisustvovao njegovu krunjenju, po povratku kui stao se spremati da krene kao hodoasnik u Rim papi Bonifaciju VIII i da odatle konano doe u
Napulj u goste Karlu II, koji ga je kao svoga dragoga roaka, savjetnika, pouzdanika i vjernoga s nestrpljenjem oekivao. Ali, po naem miljenju, do
ovoga zacrtanog i napornoga puta ipak nije dolo.
Kao i Pavao, banus Croatorum, tako i njegov brat Mladen I, bosanski
ban (banus Bosniensis), smatrali su ipak i dalje Hrvatsku i Bosnu287 zajednikim svojim dominijem, to se moe najbolje uoiti iz Mladenove povelje od 11. VI 1302. godine.288 Naime nekadanji knez Splita (1277-1301)289
Mladen I, koji se prvi put 1302. god. u izvorima navodi kao bosanski ban (to
ne mora znaiti da nije bio ve i 1299. god.) u rezidenciji svoje banovine ne
zaboravlja taj Bribircima odani grad. Stoga te iste 1302. god. splitskim
trgovcima i daje vrlo iroke povlastice po navedenom dominiju i ovom istom
poveljom strogo nareuje svim svojim rektorima, inovnicima i uvarima
putova, koji su tada u Hrvatskoj i Bosni, da ih ni u emu ne ometaju i imaju
da ih pomau.290 Interesantno je i to da ovako privilegirana splitska opina
ne datira svoje isprave po kralju Karlu Robertu u periodu od 1301. pa sve do
1312. god., tj. do smrti bana Pavla, a Trogir pak, na intervenciju samoga pape Bonifacija
VIII (1303), ipak do 1305. god. to uvodi u svoju notarsku praksu.291
Meutim sam Juraj Bribirski, knez primorskih gradova Dalmacije,
koji je naslijedio brata Mladena u kneevskoj asti u Splitu,292 jednu svoju
povelju, izdanu u tvrdome gradu Klisu 4. VII 1303, datira zaudo po vladavini pape Bonifacija VIII,293 to je svakako malo neobino za ovo doba. Ali zato istovremeno opina Skradin datira svoju povelju po gospodaru toga grada banu Pavlu i tamonjem knezu Mladenu Mlaemu (1303). Ove iste godine
umire Pavlova ena Ursa, banica Hrvata, a i valjda brat mu Juraj, odani
roak i vazal napuljske kraljice Marije, koga u asti splitskoga kneza naslje287

C. du Fresne, na osnovu Rattkaya, kae o Bosni ovo: ... Quorum is (tj. Pavao
Bribirski: S. A.), Bosniam a Stephane Rege Rasciae receptam, Jadramque ereptam Venetis, Hungariae reddidet, eam ob caussam, anno MCCXCII, ab Andreae Rege, Banus
/ maritimus Bosneque Dominus, nuncupatus... (C. du Fresne du Gange, o. c., 216, 159).
/ J. Mikoczy pak u vezi s tim pie ovako: ... sed, eodem Ladislavo occiso, dum de Corona Vngarica disceptabatur, Stephanus Rex Rasciae occupavit (tj. Bosnu: S. A.), quam
deinde Paullus Banus Dalm. et Croat. Carolo Regi Vng. recuperavit... (Josephi Mikoczy o.e., Arkiv... XI, 196). U jednoj pak svojoj biljeki isti Mikoczy kae malo dalje za Pavla u vezi Bosne i ovo: ... Anno 1302. ut suscipor, Banus Bosnae (o. c., Arkiv... XI, 8), emu takoer ne treba komentar!
288
SCD VIII, 27, 28.
289
G. Novak, Povijest Splita I, 306.
290
SCD
VIII, 27, 28. Ovu povelju Lucius pogreno pripisuje Mladenu II (De Regno..., 196,
197).
291

SCD VIII, 57, 94.

G. Novak, o. c. I, 306.
293
SCD VIII, 51, 52.
292

243

duje Pavlov sin Juraj II.294 Tako je Pavlu prestao jedini od brae Mladen I,
koji je u Bosni otimao imanja tamonjim feudalcima. Napose se pak neprijateljski ponaao prema Hrvatinu, knezu Donjih krajeva, inae Pavlovu kumu,
i njegovim sinovima, kojima je jo 1301. god. dominus Bosne zajedno s
braom kao i svojim sinovima obeavao svaku zatitu za vjernu slubu.295
Kada je za ovo saznao Pavao, ban Hrvata, on se je sastao u Splitu s Mladenom I, bosanskim banom, i Mladenom II, knezom triju polja296 i itave
Humske zemlje (trium camporum et tocius terre Hlim),297 kao i sa svojim sinovima Jurjem II, splitskim knezom, Pavlom i Grgurom, pa su zajedniki 30.
III 1304. god. izdali povelju. U njoj su pod zakletvom obeali da e Hrvatina i
njegove sinove ljubiti i da im nee otimati posjede. Ujedno se Pavao, ne samo kao ban Hrvata nego i kao starjeina, senior i otac, zagrozi kaznom
bojega prokletstva svome predragome bratu Mladenu i sinovima da sve
ono to je obeano knezu Hrvatinu, njegovoj brai i sinovima imaju potpuno
i nepovrijedeno obdravati.298 Ovo je bio zadnji akt Mladena I u svojoj domovini, jer ve u lipnju 1304. god. pogiba u borbi na rubu svoje bosanske banovine, gdje je nekoliko mjeseci prije svoje smrti primio dubrovake poslanike.299 U vezi s vladavinom ovoga istaknutoga lana bribirskoga roda nad
Bosnom, znaajno je to da je Pavao Bribirski kovao svoj vlastiti novac, na
kojem se naziva dux Paul(us), a uz njega je dopisan njegov brat banus Mladen(us) ili pak neto kasnije Pavlov sin banus Mlad(enus) Secundus.
Poslije ovako silovite smrti svoga brata, sada uistinu postaje Pavao Bribirski, toliko puta nazivani u poveljama banus Croatorum, u pravom smislu rijei monarh, koji vie nije imao ni sa kime dijeliti vlast i posjede. Sva je
naime Hrvatska, Dalmacija300 i Bosna bila otada njegov iskljuivi domini294

SCD VIII, 80 (30. III 1304); G. Novak, o. c. I, 306.

SCD VIII, 314(2. II 1301).
296
U vezi s ovim izrazom Klaiu se ini da su bila tri polja: Cetinjsko (Sinjsko),
Hlivanjsko (Lijevanjsko) i Duvanjsko (Dimno, Dumno); a moda i druga polja na medi
Hrvatske, Bosne i Huma, koja su mijenjala svoje gospodare. Inae se izraz comes
trium camporum javlja prvi put u listinama 1249 1263. god. i knez triju polja bio
je tada primorski ban Stjepan. Zatim se 1277. spominje neki Perin kao njihov comes (Vj. Klai, Knezovi Bribirski..., 173, bilj. 14), a istom 2. II 1301. god. Mladen, Juraj, Pavao i Grgur, sinovi bana Hrvata Pavla, imenuju se kao knezovi trium camporum, Hliune et de Cetina (SCD VIII, 3).
297
M. Dini pie: Pomisao da se ovdje radi o Hlivnu ne bi se mogla usvojiti. Samo ime Huma jasno je: Hlim prema slavenskom XXbMb. Da Hlivno ovdje ne dolazi u
obzir, svjedoi oznaka totius terre, nemogua za Hlivno, koje je bilo samo upa, dok
terra Hlim tono odgovara naem Hlmska Zemlja, zavrava ovako taj pisac svoje
obrazloenje (Comes Constantinus. Zbornik... 7, 7).
298
SCD VIII, 80.
299
K. Jireek, o. c. I, 196.
300
Interesantna je i kod nas sasma neprouena bula pape Klementa V od 1307.
god. (koja je sauvana u kasnom prijepisu). U njoj se navodi da je prolih godina prokrstario veim dijelom Dalmacije, a zatim i Lombardije heresiarha Dolcino (Historia
Fratris Dulcini Heresiarchae di anonimo Sineromo, RIS f. 51, t. IX, p. V, Citt di Castelld 1907,49 ovdje je dodana ova bula), tj. glava sekte apostolske brae, r. II pol. 13.
st., a u. 1. VI 1307. (Enciclopedia italiana XIII, Roma 1932, 99). Iz ovoga se izvornog
podatka moe, kako to navodi pisac predgovora ovome izvoru Arnaldo Segarizzi,
tvrditi ili pobijati sasma kratko i jasno da li je ili nije Dolcino propovijedao u Dalmaci295

244

um. On je ujedno ve otprije i vrhovna glava svima Bribircima i njegov autoritet ak priznaju i na nj se pozivaju u sudskim parnicama sami Dubrovani, njegovi neposredni susjedi. Medu njima je i tamonji trgovac Priasni de
Ranena bio toliko odan i vjeran bano Crohatie (!) et comiti civitatum Dalmacie da ga je ne samo javno posvuda slavio i hvalio i sve mogue bio pripravan za Pavla uiniti nego je i bio stalni posrednik izmeu toga bana i
dubrovakog kneza i vijea.301 ak seje u svibnju 1303. god; oekivalo u Dubrovniku da e se ban Pavao i srpski kralj Stefan Uro II Milutin
(1282-1321) lino sastati, pa su Dubrovani pripremili obojici darove za taj
susret. Da li je tada dolo do toga sastanka, nije iz suvremenih izvora poznato. Meutim su krajem oujka 1304. god. Dubrovani ponovno odredili darove u vezi susreta Milutina i Pavla.302
I dok Vj. Klai naprosto pie da je ban Pavao 1304. bio u pohode srbskomu kralju i ak tvrdi da u jednoj ispravi od 1308. god. spominje se izrijekom, da je jednom zgodom poao u pohode rakom (srbskome) kralju,303 a K. Jireek, citirajui izvore iz dubrovakog historijskog arhiva i
pozivajui se na njih, kao sigurno pie da se je taj kralj s ovim banom, s kojim je odravao ive veze (1303 1304) i lino sastajao u predelu Vrulje kod
Makarske na granici Zahumlja,304 dotle M. Diniu izgleda da ni tom prilikom (1304: S. A.) nisu kralj i ban doli u lini dodir, poto 12. aprila nalazimo
Milutinovog poslanika Mateja u Dubrovniku na prolazu za Skradin na rabotu kralevstva mi.305 Naime, negdje poetkom travnja 1304. god. pisao je
kralj Milutin Dubrovanima da njegovu poslaniku Mateju, koji ide za Skradin, pribave jednu lau i da mu dadu sve to treba na raun godinjega danka, koji mu trebaju plaati. Ujedno im je preko pisma, poslanih po Mateju,306
objasnio i svrhu putovanja svoga ambasadora do prijestolnice bana Pavla, s
kojim je srpski kralj ve nekoliko puta zakazivao sastanak, ali do njega, una307
to najbolje volje ipak nije dolazilo. Isto tako je obeavao Pavao Karlu II.
ove iste godine i gotovo u isto vrijeme da e doi u Napulj. Ali i taj toliko puta planirani put i sastanak takoer nije ostvaren. Pa ipak, kada se malo bolje
prostudira ono pismo mletakog duda od 17. XII 1308. god. upueno zadarskom knezu i vijenicima, moe se zapaziti slijedee: ban Pavao se je spremao da pode na sastanak s Milutinom za knezovanja Ivana Superancija u
Zadru (1301 - 1303,1305 - 1306).308 Zbog toga nije ni mogao odgovoriti zadarji. Sigurno je da se u tom izvoru o tomu obilasku Dolcina po Dalmaciji ne nalazi ni traga i to svjedoi samo bula pape Klementa, sauvana u kasnom prijepisu. Svakako dodaje Segarizzi, ako su postojale u Dalmaciji heretike sekte, onda su one bile razliite
od sekte apostolska braa (Historia..., XXX, XXXI).
301
SCD VIII, 67, 68.
302
M. Dini, o. c., Zbornik... 7, 7.
303
Vj. Klai, Knezovi Bribirski..., 83, 77.
304
K. Jireek, o. c. I, 196.
305
M. Dini, o. c.. Zbornik ... 7, 7.
306
SCD VIII, 83.
307
S. Gunjaca kao sigurno navodi da je sam Pavao odlazio srpskom kralju (Referat..., 136).
308
SCD VIII, 4, 10, 13, 17 (1301), 24, 32, 35 (1302), 44 (5. II 1303), 99, 101, 103, 108,
110 (1305), 120, 121, 130 (1306).

245

skim poslanicima, koji su do njega doli u vezi nekoga kupoprodajnog ugovora izmeu brae Civallellis, zadarskih plemia, i batinika Miroslava, sina
kneza Grgura Bribirskog. No kada se je ban vratio, on je bez ikakve urbe
presudio da se sporni posjed ima predati nasljednicima navedenoga Miroslava.30' U vezi s tim upleo se 1308. god. u ovaj spor i sam dud, koji je otro
intervenirao kod zadarskog kneza i vijenika.310 Znai da se je Pavao Bribirski ipak tada sastao sa Stefanom Uroem II Milutinom, a ne jednom zgodom, kako to pie Vj. Klai.311
Zato se je Pavao sastao s Milutinom? Moda je razlog bio upravo taj
to je njegov sin Mladen II, koji se je od 1304. godine stao nazivati i knezom
tocius terre Hlim, pao iznenada u ropstvo srpskoga kralja, koji ga je drao
u zatvoru. Gdje se je to dogodilo, ne znamo. Ali moemo pretpostaviti, da je
to bilo u blizini ili na samom teritoriju srpske drave, koji je povrijedio ili
sam Pavao Bribirski312 ili novi ban Mladen II. U vezi s tim je sada jasnije
309
Interesantno je da ovu Pavlovu presudu ne donosi ni Vj. Klai (Knezovi Bribirski ..., 173), a ni M. Dini (o. c., 7).
310
S. Ljubi, Listine... I, 232.
311
Vj. Klai, o. c., 77.
312
Evo to pie M. Orbini: ... II (tj. Pavao Bribirski:. S. A.) qule sendo huomo
molto sauio et valorosso, si sottomise tuta la Croatia: et poi delibero far conquista
dal Contado di Chelmo, et de Regno di Rassia etiandio. Venendo adunque con grosso
essercito in Chelmo, l'occupo tutto, per non hauere all'horo ilproprio Signore. Poi andatosene in Onogosteperpassare in Zenta, et quindi in Rassia, ch'era in gran confusione pe la discorida (S. A.), e disuscione, ch'era tra fratelli, e figliuoli del Re Vrosc U
Santo, cioe Stephane Cieco, Vuladino, et Costantino (! S. A.), mand da Onogoste
l'Ammasciadore Rausei, pregandoli voler entrare seco in lega. Et perche meglio li
potesse tirare se comincio ad essi ramemorare, ehe essendo la Citt loro vicina a i
Re di Rassia, questi sempre gli haueuano fatto guerra, e in particolare il Re Vrosc il
Santo. Onde gli auertiua, ehe, s'il Regno di Rassia peruenir in mano delli suoi figliuoli, il medesimo loro auenirebbe, ne mai starebbono in pae con loro. Et io (diceua egli)
intendo d'essere il vostro amico, et mantenerui il libert, fami ogni honor, et dilaturui
il dominio, se pero vorebbe congiungerui meco, et andare voi per mare con l'armata
vostra, ehe io vero per terra all'espugnatione di Cattaro; della qule Citt fatticipatroni, con facilit c'impatroniremo ancora della Zenta, et poi di tutt'il Regno di Rassia,
ch'e aperto, et non ha luoghi forti (S. A.).
Questa Ambasciaria piacque molti, ehe non confiderarono i pericoli, ne'quali
poteuano incorrere, et pero a tutti i modi uoleuano ch'ella fosse proposta nel Senate
de'Padri. Oue sendo discorsa, quelli, ehe haueuano piu maturo giuditio, s'opposero
gagliardamente, dicendo; ehe del tutto non era vtile alla Citt impotente, com'era la
loro entrare in lega con Signori potenti, et massime con esso Bano Paolo, il qule
sendo venuto dalpaese molto lontano, per occupare il Regno di Rassia (S. A.); fondandosi sopra altro, ehe nella discordia di tre fratelli, potrebbe essere ehe la cosa non gli
reuscisse; et essendo egli sforzato tornare indietro, noi restaremo in perpetuo odio
de'Re di Rassia: et egli per esseere da noi molto lontano, nepotra, ne ci vor defendere. Onde dal Senate fu determinato di non trauagliarsi in quell'impresa (S. .). La qul cosa poi gli reusci benissimo. Imperoche vedendo Paolo Bano, ehe Stefano Cieco,
faceua massa di molta gente, per venire contra di lui; et ehe per esser assai ben voluto
dal popolo, le cose sue andauano prosperamente: non hebbe ardire di passar piu oltre,
ma toma in dietro, ehe fu l'anno 1315. (? S. A.)... (M. Orbini, II Regno degli Slavi hoggi corrotamente detti Schiavoni, Pesaro 1601, 395,396). Jo krai je u opisivanju ovoga
dogaaja Luccari, koji pie ovako: ... Ora l'anno 1310. Paolo Ban di Croatia, ehe successejie'maneggi dello stato, et della guerra, a Ratcho suopadre (! S. A.), si ruppe con
VroSc cieceKRe di Rascia. Il qule, morti i suoi fratelli legitimi, veri heredi di Vrosc, il

246

ono putovanje Milutinova poslanika u Skradin, gdje je, po svoj prilici, izloio uvjete svoga vladara, pod kojima bi ovaj bio voljan da Mladena pusti na
slobodu. Kada su pak u Skradin stigli oni zadarski poslanici, Pavao im je iznio situaciju zato mora da se sastane sa srpskim vladarom, pa ih je zamolio, budui da nije imao mornaricu, neka Paani, po nalogu zadarske opine,
krenu laama do Drijeva (ad Narentum), gdje je njegov sin u to doba dran
u zatvoru od rakoga kralja. O ovoj intervenciji Paana govori nam jedna
povelja iz 1340,313 a ne, kako pie M. Dini, iz 1372. godine,314 koja je nedavno
Santo lor padree s'era fatto Re; et essendo i suoi paesi, secondo il costume de'barbari, senza fortezze; o retirate, et per cio esposti alla preda del nemico, penetro in Onogostie, et ricerco da Republica di Rausa del fauore (S. A.). Mai Rausei, ehe biasimauano quel procedere come debole, et da poca importanza nato, non li prestarono l'orrechia: ma poco di poi infastiditi dalle continue prede, ehe faceua alli confini, calpestrando d'ogni hora i soldati de Re Vrosc con i piedi le compagne, ne potendo pero venir le grascie al mare, mandarono gli ambasciadori a Paolo Ban, col qule seppero fartanto, ehe finalmente conchiusero la pae tra lui, et il Re Stefano (S. A.)... (Giacomo
Pietro Luccari, Copioso ristretto degli Annali di Rausa libri quattro, Venetia 1605,
45). M. Dini, prepriavajui sasma ukratko Orbinija, a ne donosei to kae i Luccari,
podvlai da uspeh Pavla ubia vezuje Orbini za borbe oko prestola izmeu Deanskog, Konstantina i Vladislava, to je razume se nemogue, poto je Pavle umro 1312,
na devet godina pre no to je do toga rata dolo. Ali to ne znai da Orbini nije mogao
imati nekakav izvor u kome se govorilo o borbama oko prestola u Srbiji koje bi Pavle
ubi iskoristio da zavlada Humom. To bi mogao biti samo rat izmeu Dragutina i Milutina (M. Dini, o. c., Zbornik... 7, 6). Da li je dolo do sukoba Pavla Bribirskog sa
Srbijom, tj. s kraljem Milutinom ili nije za to je potrebno mnogo dublje studiranje izvora, koje ak pisci izvru. U redoslijedu pisaca iza Luccarija interesantan je Forstal,
koji ak uzima iz Luccarijeva djela isjeak i taj glasi: ... L'anno 1310 Paolo Ban di
Croatia, ehe successe ne maneggi dello stato, et della guerra a Ratcho suo padre si
ruppe con Vrosc Cieco Re di Rassia etc. Quod latine sic sonat: Anno 1310, Paulus Croatiae Banus, qui in regendi, bellandique munere administrando, suo parenti Ratchoni
(S. A.) successit, cum Vrosco coeco Rege Rassiae foedus abrupit etc... (Stemmatographia..., 20). J. Rattkay stavlja ak da je u doba kralja Zvonimira hrvatski ban Pavao
podvrgao cijelu Hrvatsku i u drutvu sa Dubrovanima Comitatum Chelmi occupat
et ad Rasciae Regnum subjugandum profiscitur. Verum Stephanus Caecus Rasciae
Rex, numeroso conflato exercitu ocurrit Paulo Bano, cumque ab ingressu sourum finium arcet, Zuonimerus... (G. Rattkay de Nagy Thabor, Memoria regum et banorum
regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, Vindobonae 2 1772, 56).
313
Naime Lucius je stavio 1340. godinu i donio ovaj podatak u ovakvom prijepisu:
ex quosdam quinterno apud Doctorem Gliubauaz: Coram Nobilibus et Sapientibus
Viri Dominis Capp. V. N. Marino Venerio ac Comite None Marino Cappello et Michaletto Faletro ad hec ducale dominium deputatis comparentes... cuis quidam tenor
omnia tali est: Coram Uobis Nobilibus et Sapientibus Viri Dominis Marino Cappello
et Micheletto Faletro Ciuibus Venetiarum deputatis a Ducali Excellentissimo Dominio
ad recipiendum et causa recipiendi in dicta Ciuitate None testificaciones super sex capitulis de quibus homines Pagi querelam et questionem contra Jadrenses mouerant
coram dicto Ducali Dominio et etiam super aliis nouitatibus sique per dictos Jadrenses contra dictos Pagenses facte forent post mota questiones predictas pro ut habetur in litteris Ducalibus super predictis Domino Comiti Judicibus consilio et comuni
Jadrensi destinatis nouissime continetur plenius.
Nos Volcigna quondam Guidonis de Matafar, et Franciscus quondam Pauli de
Georgio Ambaxiatores et Sindici predictorum Domini Comitis Judicum et cominis dicte ciuitatis Jadre ad hec et alia ab eodem comuni siue a predictis Domino Comite Judicibus et consilio specialiter constituti pro ut aparet publico instrumento sindicatus
quod apud uos est scripto manu Mauri de Vsiza publico Jadrensi notario et reformationum cancellario et Sindicario nomine dicti comunis Jadrensis contra. Pagenses pro-

247

pronaena u ispisima. I. Luciusa. Meutim, iako je Lucius ovu ispravu takoer upotrijebio, on je krivo prepriao njezin sadraj, time to je naveo da je
kod Drijeva (Lucius pie: Naronam), Mladen bio zarobljen kada je to brodovlje napalo to mjesto.315 ak je Lucius izveo iz svega ovoga da je u to doba
kao Karlov pristaa Pavao ratovao protiv rakoga kralja i da je onamo onda
poslao brodovlje, ne naznaivi da su to bile pake lade. U vezi sa svim ovim
mi bismo zakljuili da ovo nije bila nikakva kaznena ekspedicija bana Pavla
protiv rakoga vladara, koji mu je drao u zatvoru prvorodenoga sina. Naime, da je to tako neto bilo on bi sakupio i lae svih svojih primorskih gradova, a u prvom redu Omia, kojeg su stanovnici bili poznati kao odlini
mornari i gusari. Zatim bi im se pridruili Ninjani, ibenani, Trogirani i
Spliani. Ali od svega toga nije bilo nita nego je samo u Drijeva ila paka
mala mornarica (nikakva ratna) uz pristanak tada jo mletakoga Zadra,316
tj. Venecije, koja nije eljela nikakav sukob sa Srbijom. Znai, Pavao je iao
s ovim brodovljem da dovede kui svoga sina i da se u vezi s tim sastane s
Milutinom, kojemu je za nj sigurno morao dati veliku otkupninu ili je sve to
prolo u prijateljskoj formi?!
Svakako iza 1304. god. vie ne nalazimo ni u jednoj povelji za vladanja
Pavla Bribirskoga da se Mladen II naziva i knezom Huma,317 nego samo bosanskim banom.
bare intendi mus infrascripta non recedentes tarnen a iuribus allegationibus et
scripturis producentis peo parte dicti comunis Jadrensis super predictis nee eis intendentes derogare in aliquo imo uolant ipsa dicto comuni salua et saluas forre ita quod
antea dictorum testium productionem, et depositionem et post dictum comune Jadrense tarn corram uobis quam coram Ducali Dominio pro ut et quoties expedierat possit ipsa et ipsas exponere et producere in suum fauorem. In primi igitur super primo
ex memoratis 6 capitulis capitulo quod incipit. In primi cogitur comune Pagi ligna comiti Pagensi et cetere... Super secundo... Probare intendimus et fidem facere quod
predicti Pagenses de mandato comitis Jadrensis iuuerunt ad infrascriptos exercitus
(S. A.). Videlicet ad exercitum Fluminis, ad exercitum contra Anconitanos. Item ad
exercitum Corzule. Item ad exercitum Ferrarie. Item quod tempore D. Pauli Chroatorum Bani predicti Pagenses: de mandato communis Jadrensis iuuerunt in galeis et lignis ad Narentum causa, et occassione D. Mladeni filij d. B. Pauli qui Mladenus tunc
temporis in carceribus Regis Rasie tenebatur... Jadrenses miserunt Pagenses ad exercitum Anconitanorum... quod g. Pagenses fuerunt missi de mandato Jadrensium ad
exercitum Ferarie..., et Narenti(S. A.), quia hocaudiuerat dii a cognatibus Sclauonie
(ovo je neko potcrtao: S. A.) qui dicebant et Pagenses uenerant (S. A.)... (KAS Ormar B Ostavtina I. Luciusa Br. 541, str. 134-137).
314
Naime ovaj podatak (Item quod... tenebatur), koji se odnosi na bana Pavla, sa
datumom od 1372. g., donosi M. Dini na osnovu prijepisa, koji mu je iz Luciusove
ostavtine svojevremeno uruio pok. M. Barada (M. Dini, o. c.. Zbornik... 7, 6 i bilj.
24). Svakako je udno odakle Baradi ovaj proizvoljni datum, kada upravo Lucius sa
strane dodaje 1340. godinu?!
315
M. Dini, o. c., 6.
316
Naime dozvolom onoga Zadra, kojim je knezovao Ivan Superancije, a ne onakvoga, kada je ondje bio knez Petar Foscari (Gl. SCD VIII, 52 5. VII 1303. 54-30. VII
1303, 65-29. XII 1303, 71-1303, 73-12.1 1304,74-27.1 1304, 77-13. II 1304,78-25.
III 1304, 85-13. VII 1304, 86-19. VII 1304, 90-26. XI 1304).
"~X*17 Da li je pak onaj Jireekov comes Constantinus Nelepi kako to hoe M. Di/^"
/ ni, i da je vladao nekim humskim upama od 1303 1306. (Gl. M. Dini, o. c., 1 11),
ostaje i dalje u znaku pitanja i treba jo jedanput pristupiti reviziji svega toga.

248

Iako je Pavao i dalje dosljedan u svome tituliranju banus Croatorum,

on 1305. god. dodaje tome ponosnome naslovu i neto jai dodatak et tocius Bosne dominus, to bi znailo da je cijela Bosna uistinu bila u njegovoj
potpunoj vlasti, kojoj su se pokoravali svi tamonji feudalci, a jedan od najvjernijih je bio upravo njegov roak Hrvatin sa svojim sinovima i ostalom
svojtom. No nije samo cijela Bosna bila njegov apsolutni dominium nego
je to bila i Hrvatska i Dalmacija u onim ve prije odreenim granicama po
Karlu II. Zato ovaj banus Croatorum s punim pravom i suverenou, nikoga ne pitajui, raspolae svojim, dominijumom i banatom, gdje se njegovoj vlasti pokoravaju bez pogovora svi katelani, knezovi, inovnici, plemii i
ostali njegovi vjerni (fideles).318 I dok se u jednoj svojoj darovnici u korist
Rabljana (4. I 1307) uobiajeno titulira sa banus Croatorum et dominus
Bosne, na peatu ove iste povelje opet se pie tocius Sclavonie bani,319 ne
obazirui se na to to se ove i slijedee godine (1308) Henriku Gisingovcu obraaju i papa i druge crkvene linosti kao duci Sclauonie.320 Za ovo je vrijeme Pavao neprekidno u dobrim odnosima s mletakim vlastima u Zadru i na
Rabu, to potvruju suvremeni izvori. ak je mletaki knez Raba Marko
Michieli bio prisan i lini prijatelj ovoga bana, ijega sina Jurja, poput njegovoga istoimenog strica, imenuje comite Dalmatie ili civitatum Dalmatie.
Inae je iz svoga stalnoga sjedita Skradina Pavao budno pazio na prilike u
Dalmaciji, to se najbolje moe uoiti iz banova otrog stava prema Trogiru,
iji je knez bio njegov sin Juraj II. Naime Trogirani su pravili razne ispade i
neprijateljstva prema banu Pavlu i njegovim ljudima, te ih je prisilio na kapitulaciju i mir.321 No nije se samo Pavao mijeao u upravne prilike pojedinih svojih gradova nego je ak svojim linim ueem nastojao da rjeava i
crkvene sporove kao npr. u skradinskoj biskupiji. Naravno da je tom prilikom stajao na strani skradinskoga biskupa. Kako je pak rimskoj kuriji bilo
neobino stalo da dobije Pavlov pristanak za provoenje reda na njegovu
podruju, ona nije tedila s laskanjima, nazivajui ga ne samo banom Hrva322
ta i gospodarom itave Bosne nego i ljubljenim i odanim u Kristu sinom.
No upravo 1308. godine, kada se ovako titulira Pavao Bribirski, Milutin je u
potvrdi ugovora s Karlom Valoisom (1308), koji je teio da obnovi Latinsko
323
Carstvo, oznaen kao Hurosius Dei gratia Dalmacie, Croacie Dyoclie, Servie ac Rasie rex et dominus totius maritime regionis.324 To je bio vrlo pretenciozan naslov za jednoga suvrena, koji je u ovo doba usmjerio svoje osvajake planove sasma u drugom pravcu, tj. prema jugu Bizantinskog Carstva,
a ne prema Ugarskoj, Hrvatskoj i Dalmaciji.

318

SCD VIII, 132, 133.

Vj. Klai, Povjest Hrvata... I, 271.
320
SCD VIII, 144; Vj. Klai, Hrvatski hercezi..., 128, bilj. 1.
321
SCD VIII, 185, 186 (29. i 27. VI 1308), 186 (27. VI 1308), 187 (29. VI 1308), 196,
197 (5. VIII 1308).
322
SCD VIII, 199, 206 (12. VIII 1308-6. II 1309).
323
K. Jireek, o. c. I, 197.
324
K. Jireek, o. c. II, 14, bilj. 87; M. Dini, o. c., 7.
319

249

Kada je Karlo Robert konano okrunjen ugarskom krunom na najsveaniji nain u Budimu (15. VI 1309), toj sveanosti nije prisustvovao ni jedan
lan bribirske kue, pa tako ni Pavao, kojega je zastupao splitski nadbiskup
Petar. Sada je Karlo mogao da uredi prilike u Slavoniji, gdje je postao ban
Stjepan Baboni.325 No Hrvatska i Dalmacija ostale su i dalje netaknute od
kraljeve intervencije sve do smrti monoga Pavla, koji je poslije 1299. godine
dao nainiti peatnik i na njemu ovjekovjeiti svoju ponosnu titulu Croatorum dominus et Bosne. Samo ovaj peatnik on nije uvijek upotrebljavao.
Izgleda da je to veinom inio onda kada je pisao napuljskom kralju Karlu
II, koji ga je i jedini na taj nain titulirao. Najradije se je sluio nazivom banus Croatorum et dominus tocius Bosne, kojim mu se je i papinski dvor obraao, a najrjea mu je titula bila dominus Dalmatie, koju mu je samo jedanput dao napuljski kralj (26. VII 1311?).326
Godina 1310. odvijala se je u nastojanju papinske kurije da najotrijim
mjerama suzbije trgovanje s Mleanima na jadranskoj obali. U vezi s tim je
u samome Trogiru uz dozvolu tamonjega kneza Pavla II Bribirskog, sina
bana Pavla, provedena stroga istraga, povezana sa zakletvom, tko je od stanovnika toga grada u tome sudjelovao. Rezultat je bio: da nitko ne zna o tome nita. Meutim je pak dolo na vidjelo da su sam ban, njegovi sinovi i
podanici i te kako trgovali s Venecijom, pa ih je zato papa Klement V ekskomunicirao, a onda na linu molbu Pavla Bribirskog skinuo sa svih njih ovu
ekskomunikaciju uz obavezu da to vie ne ine.327 Istom dakle poslije toga
osloboenja od ekskomunikacije mogao je Pavao raunati na papinu pomo
glede Zadra, koji se je odmetnuo od Republike sv. Marka i izabrao njegova
sina Mladena II za svoga kneza.
Usporedo s time morao je Pavao na odluan i otar protest napuljskog
dvora obuzdavati svoje podanike i vazale, tzv. dalmatinske gusare, koji su
328
ugroavali i terorizirali na sve mogue naine predjele Abruzza i Apulije.
To znai da su oni gusarili i na jednoj i na drugoj strani Jadrana i dolazili
ak do krajnjega juga Italije, ije su stanovnike (Apulije) i sami Zadrani kao
329
podanici Venecije bili obavezni smatrati neprijateljima.
Kada je Zadar doao pod vlast dinastije Bribiraca, Pavao je, postigavi i
taj svoj krajnji cilj, proveo zadnje dane svoga ivota u nastojanju da ovaj
grad od strateke vanosti, svim raspoloivim sredstvima, a napose diplomatskim putem sauva i odbrani od ratoborne Venecije, koja ga je ugroava330
la s nezatiene morske strane. Ban Pavao je oduvijek imao tijesne i prijateljske veze sa Zadrom, a napose s njegovim istaknutijim graanima, koje je
uzimao u svoju slubu (npr. u gradu Splitu kao potestate ili kao svoje opunomoenike i poslanike za mirovne pregovore) i zapoljavao ih po cijelom svome teritoriju, od kojega e jedan dio postati nova tvorevina njegova sina
325

Vj. Klai, Povjest Hrvata... II/1, 12, 13.

SCD VIII, 286.
327
SCD VIII, 266, 284.
328
SCD VIII, 286, 287.
329
SCD VIII, 262 (24. IV 1310).
330
Gl. Vj. Klai, o. c. H/1, 14-23.
326

250

Mladena II: principat Dalmacija. Inae je najradije boravio u Skradinu, gdje

mu je bilo sredite vlasti, i u Ninu, gdje je dugo vremena knezovao njegov
brat Juraj. Moglo bi se ak rei da je iz Nina provodio svoje planove kako da
predobije za se Zadrane i istjera iz toga grada mletake upravljae.

Kada se sada ova legendarna linost sagleda sa svih strana, koje smo
kritiki osvijetlili raznim vrstama izvora, onda se moe sa sigurnou rei da
ban Pavao Bribirski, Croatorum dominus et Bosne,331 spada svakako medu najvee hrvatske vladaoce, koji dodue nije imao kraljevsku krunu poput
tolikih drugih slavenskih knezova, ali ju je mogao u onom interegnumu uzeti
da je htio.
Ovim naim prikazom ne znai da je sve reeno o njemu. Ovo je samo
novi pokuaj da se predobiju nai mladi povjesniari da preuzmu dalju obradbu doba i linosti Pavla Bribirskoga, nastavljaa hrvatske dravnosti, koju je on predao u ruke svome sinu Mladenu da je dalje izgradi i povee ak s
krunom, kao to su to u pravi as uinili Kotromanii.
Ali prilike su bile jae od Mladena II, comitis Jadre, principis Dalmatie
et secundi banis Bosnensis, koji se od 1312. god. naziva i Croatorum et
Bosne banus et Jadrensis perpetuus comes.332 I na kraju se moe kazati da
je Pavao, uzimajui naslov banus Croatorum ili jo vrhunskiju titulu Croatorum dominus, kojom ga i drugi vladari tituliraju, a koja je potvrivala
da on nikoga nad sobom ne priznaje, ipak oznaio to mu je krajnji ivotni
cilj. Pa ipak nije nikada pomiljao da granice svoje dravine pomjera preko
Gvozda, tj. da obuhvati i srednjovjekovnu Slavoniju, jer da je to htio on bi to
s uspjehom i ostvario, a dokaz za to je njegovo brzo zauzimanje Bosne, koju
je automatski ukljuio u svoj dominium. Inae Pavao Bribirski cijelu
Hrvatsku, kojom banuje ili vlada, naziva ak regnum Choruatorum (26.
XII 1298), tj. on joj daje onu istu titulu kao i svojevremeno Trpimir. Samo se
333
taj na knez iz 9. stoljea u vezi s ovim naziva i dux Chroatorum.
331

Evo, prema izvornim podacima, aroliki kronoloki nanizani spektar njihovih

titula:
a) U poveljama: Potestas Traguriensis (1272 1273); comes Spalatensis
(1272-1277); banus maritimus (1273-1275, 1282, 1284, 1290); banus Sclauonie (1283);
domini Sclauoniae et Dalmatiae (1291. Pavao sa braom Jurjem i Mladenom I); banus
Chroacie Dalmacieque (1292); banus Croatorum /Chroatorum, Crabatorum/
(1293 1312); banus maritimus, dominus Croatorum (1295); banus totius Choruacie
(1298); banus Coruacie, Dalmacie et dominus Bosne (1299?); banus Crohatie et comes
civitatum Dalmacie (1303); banus Croatorum et tocius Bosne dominus (1305, 1308); banus Croatorum et dominus Bosne (1307 1308, 1311); banus Paulus Chroatorum Bosneque dominus (1311); dominus Dalmatie (1311); dux Dalmatie et Croatie (1370).
b) na novcu: Dux Paulus (1301-1312).
c) na peatu: banus tocius Sclavonie (1300, 1307).
d) na peatniku: Croatorum dominus et Bosne (iza 1299. godine).
332
SCD VIII, 295 (21. X 1311), 308 (23. VI 1312).
333
Codex diplomaticus... I, 5, 4 (4. III, 852).

251

Poznato je da je i Pavao Bribirski imao naslov dux i da ga se jo 1370.

godine sjeaju na papinskom dvoru kao ducis Dalmatie et Croatie33* (S.
A.) Ali nam zato ipak nije poznato da se je i u jednoj povelji ili na peatu u
vezi s imenom Hrvati pisao drugaije nego li banus Croatorum ili Croatorum dominus. Time se ne iskljuuje mogunost da je nosio i titulu dux
Croatorum,335 koja mu je logiki u cijelosti i pripadala, a upravo su se tom
titulom kitili brojni hrvatski narodni vladari.

THE BAN PAVAO BRIBIRSKI CROATORUM DOMINUS

Summary

Very exhaustively and scientifically the author has studied ali printed
sources as well as the so far unknown archival material (and material monuments) relating to the personality and multiple activity of Pavao Bribirski,
including events having taken place in Croatian lands and those parts of Europe to which this prominent feudal lord of ours can be related.
Although also our other scientific researchers and historians have written on Pavao Bribirski, the author has contrived to reach a number of wholly contrary and new results based on contemporary sources. This in the first
place relates to Pavao's official title of Croatorum dominus, which the author compares with the same title dominus in other countries in the Balkans and in onpart of Europe as well as with the borders of his dominium.
The author further maintains that the Charter of Andrija II (III) 1293, which
had allegedly been issued in favour of Pavao and his brothers, was an ordinary forgery. The author is paying special attention to the relations between
Pavao and the Serbian king Milutin, correcting some errors on the part of
M. Dini in respect of this matter. Similarly, he treats at some length of the
attitude of Pavao Bribirski towards Zadar and the inhabitants of this town,
many of whom were engaged at his court etc. Pavao was in the possession
not only of the titles of banus Croatorum and Croatorum dominus, but
likewise of the fll title of dux, with only a crown missing to be placed
upon his head.
However, he did not do this for certain reasons, which to the present
day have remained unknown.
\

" SCD XIV, 249.

335
;
Ovakva intitulacija (ili slina) bez devocijske formule dei gratia, koju nema
' nigdje Pavao ni u jednoj vrsti svojih titula, ni najmanje ne umanjuje njegovu dravniku i vladarsku samostalnost i nezavisnost. Naime, poznato je npr. da si i neke svjetovne i crkvene linosti kao to su ak razne vrste vladaoca i vladaria, te neki slavonski
banovi (npr. Nikola), pa prepoziti, biskupi i nadbiskupi u naim i stranim poveljama
stavljaju izraz dei gratia, to ipak ne znai da su oni time nezavisni nego obratno!

252

ZADARSKO PODRUJE

ZADAR POD VLASCU ISTONIH GOTA*

i.
Razdjeljenjem rimskog carstva na Istono sa Carigradom i na Zapadno
sa Rimom na elu, uz ostale zemlje, i Dalmacija je potpala pod ovo drugo, pa
tako i Zadar.
Ali unato tome, i dalje se lije rimska krv u Dalmaciji, gdje razni barbari, po rijeima sv. Jeronima, pustoe, pljakaju i razaraju (396). Potkraj IV,
a najkasnije poetkom V st. Zadar (Jader) je sijelo biskupa,1 koji je potpadao
pod salonskog metropolitu. Po svoj prilici na nekim susjednim otocima, koji
su pod jurisdikcijom zadarskog biskupa, grade se u isto doba i samostani,
nastanjeni marljivim i radnim redovnicima.
Zadar, koji se je nalazio u Liburniji (od ua Rae do Krke), dijelu provincije Dalmacije,2 priznavao je poput ostalih gradova ove pokrajine kao svoje upravno sjedite Salonu, gdje je stolovao vojniki zapovjednik (dux) i civilni upravitelj (praeses provinciae).3
U blioj i daljoj okolici Zadra (i u njemu) ivjeli su tada Liburni, pripadnici ilirsko-keltskih plemena, poznati gusari na svojim brzim laama (Liburnicae naves).
Zadar je bio jedna od najstarijih kolonija u Dalmaciji, utemeljena ne od
cara Augusta iz 27. g. pr. n. e., nego, prema najnovijim istraivanjima M. Suia, najvjerojatnije ju je osnovao Julije Cezar po zavretku graanskog rata
* Pod istim naslovom odrano je autorovo nastupno predavanje na Filozofskom
fakultetu u Zadru 27. X 1969. g. No sada je ovaj rad neto malo proiren i nadopunjen.
1
Jedan od najstarijih zadarskih biskupa bio je Feliks, koji je sudjelovao na crkvenim saborima u Akvileji (387.) u Milanu (390.). Poetkom 5. st. spominje se Donat II
(402.), koji je kao akon zadarske crkve takoer bio na milanskom koncilu (C. F. Bianchi, Fasti di ara, ara 1888, 5,6).
2
O razvoju naziva i oblicima ovoga imena gl. M. Barada, Dalmatia Superior, Rad
JAZU 270, Zagreb 1949, 93-95.
'Inae se, po Dandolu, izmeu 410 421. g. spominje kao Panonie, Dalmacie,
Macedonie, Ligie ac Pamphilie tetrarcha Ma'arinus (Andreae Danduli Chronica per
extensum descripta, Rerum Italicarum Scriptores f. 313. t. XII, p. I, Bologna 1938, 53).
255

s Pompejom, god. 48. pr. n. e. (Colonia Julia Jader).4 Uprava ove kolonije je
bila sasma samostalna i pod nju je spadao okolni teritorij sa svim selima i
selitima (vici, pagi).
Kako su izgledale unutranje prilike grada Zadra u ovo vrijeme, dosta
opirno i ilustrativno donose V. Brunelli,5 F. ii,6 a u novije vrijeme G. Novak7 te djelomino i M. Sui.8
Stoga se mi ovdje neemo vie zadravati na tome, nego emo jedino navesti da se, po Bianchiu, ije se podatke ponekad moe teko provjeriti, u V
stoljeu spominje prvi naelnik Zadra Ursciano gonfaloniere (god. 418), a
onda Fosko (god. 429), koji u svojim oporukama ostavljaju crkvi neke svoje
posjede.9
2.

Kada je enidbenim vezama Dalmacija do panonskih granica10 pripala

Bizantu (29. X 437), jasno je da je tom prilikom i Zadar potpao pod njegovu
vlast.
Tada je ovaj grad uslijed velike sue osjetio stranu glad, koja je zadesila cijelu ovu provinciju.11
Svakako je gotovo sigurno da od provale Huna nije stradao Zadar, iako
neki kasniji pisci to navadaju kao gotovu injenicu.12
Naime, jedan od direktnih dokaza da se to nije dogodilo jest dosta stara
legenda o moima sv. Zoila, koje su 453. godine iz Akvileje prenesene u Zadar,13 to ukazuje da je bio razruen taj grad u sjevernoj Italiji.
Inae stari pisci, kao npr. Atilin suvremenik Prisk te sv. Prosper Akvitanski, a onda i neto kasniji Aurelius Cassiodorus nita ne znaju o tome da
bi bio poruen Zadar, tj. uope ne piu o provali Atile u Dalmaciju i o ruenju njenih cvatuih gradova.14
4
M. Sui, nekoliko pitanja u vezi s municipalitetom antikog Zadra, Zbornik Zadar, Zagreb 1964, 117-128.
5
Storia della citt di ara, ara 1913, 85-94, 121 -140.
6
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 158, 159, 151, 152,106,
123,80,124,130-141.
7
Uprava i podjela stanovnitva u kasnorimskim i ranoromanskim gradovima
Dalmacije, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1951, 84, 85.
8
Nekoliko pitanja..., 117 -128.
9
C. F. Bianchi, o. c., 6.
10
Tj. Gala Placidija, majka mladoga Valentinijana III, oenila je ovoga svoga sina
Lucinijom Eudoksijom, kerkom istonorimskog cara Teodosija II i kao svadbeni dar
predala je Bizantu, na elju carigradskog dvora, ovu zemlju do granica Panonije (F. ii, o. c., 161) ili kako je zabiljeio suvremeni kroniar Kasiodor: Nevjestu je kupila
(Gala Placidija) gubitkom Ilirika i nastalo je ujedinjenje (enidba) vladara alosnom
razdiobom provincija, tj. itavi Ilirik je predan kao dar, kako pie i Jordanes (M.
Mandi, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963, 35 i bilj. 12).
11
F. Sii, o. c., 161, 162.
12
L. Benevenia, H comune di ara nel medio evo, Annuario dalmatico III. Zadar
1886, 160-164; V. Brunelli, o. c., 148-152.
13
V. Brunelli, o. c., 203, 204.
14
Gl. V. Brunelli, o. c., 149.

256

Meutim, obratno, dosta piu o tome da je Zadar stradao od Huna na

njihovu putu za Akvileju: Simon de Keza, kapelan ugarsko-hrvatskoga kralja
Ladislava Kumanca (1272-1290)15 u svome ljetopisu16 te Andrija Dandolo,17
koji gotovo isto kae to i Keza, ali dodaje da je Atila preao preko mora i zauzeo uz Trogir, ibenik, Biograd i Zadar (Jadram), Nin, Senj, Pulu, Pore
itd.18
Svakako je zanimljivo u Dandola to to navodi da je Atila preao more,
a bio je u Panoniji. Jednom rijeju, podaci u toga pisca dosada nisu uope
uoeni i proueni u naoj historiografiji.
Sto daljnji pisci o ruenju Zadra govore kao to su A. Bonfinius,19 C. Sigonio20 i D. Zavoreo21, jedno je interesantno, ali ne i vjerodostojno i ope prihvatljivo.
Ali je zato vrlo vjerojatno da su vandalski gusari, koji su plijenili dalmatinsku obalu,22 dolazili do Zadra i njegove okolice.
I suvie je dobro poznato da je 474. g. vrhovnu komandu nad dalmatinskim brodovljem i etom preuzeo car Julije Nepot, koji je sam samostalno
vladao rimskom Dalmacijom iz Salone do 48C. godine.
Malo zatim italski kralj barbara Odoakar rairio je svoju vlast i na
ovu pokrajinu,23 u kojoj je ostavio staru drutvenu organizaciju.

'* M. Mandi, o. c., 341.

Chronica Hungarorum, Wien 1890 (Simon de Keza).
17
Taj isti Dandolo pod 402 5. godinom govori o tome kako je tada bio voda Zapadnih Gota Radagusus scytha, vir barbarus et sevus, atque ydolatra i da je ... cum
CCm Gothorum per Dalmaciam et Ystriam veniens, Foriulium intravit ... (Andreae
Danduli o. c., RIS g. 313, t. XII, p. I, 46). Meutim Jordanes samo pie ovako: ... Hesperia vero plaga in regno Honorii imperatoris primum Radagaisus Scytha cum ducenta milia sourum inundavit..'. Jordanis De summa temporum vel origine actibusque
gentis Romanorum, MGH, Auctorum antiquissimorum V, pars l, Berolini 1882, 38).
Na osnovu ovoga Dandolova podatka moglo bi se pretpostaviti da je prolazio taj vojskovoa i pored Zadra, koji je mogao i osvojiti ili pljakati. No to su i suvie smione
kombinacije, zbog toga to ne postoje izvori da tako neto potvrde, jer i Jordanes ak
p tome ne kae gotovo nita, ve samo najopenitije.
18
Andreae Danduli o. c., RIS f. 313, 58.
19
Rerum Ungaricarum decades, Francofurti 1581.
20
Hist de occ. imp., Bologna 1578.
21
Storia della Dalmazia (u Dravnom arhivu u Zadru).
22
F. Sii, o. :., 162.
23
Jedan vrlo kasni njemaki kroniar Heriman Augiensis zvani Contractus (u
1054.) u svojoj Chronicon de sex aetatibus mundi (Fr. Kos. Gradivo za zgodovinu Slovencev v srednjem veku II, Ljubljana 1906, LXXVIH) pie pod 480. godinom ovako:
... Ipso anno Odoacar Romae regnans, in Dalmatia Odivam regem vicit et peremit..
(Herimani Augiensis Chronicon, MGH, SS V, 78). To je bio doglavnik cara Julija Nepota, kojega je Ovid / ovdje Odiv / ubio sa svojim kolegom Viatorom i onda se proglasio
sam kraljem (Gl. F. ii, o. c., 165).
16

257

3.

Kada je njega sruio (493) istonogotski kralj Teodorih (475 526), koji
se je uskoro nazivao Pius Princeps inictissimus semper i Victor Gentium,24 Dalmacija25 automatski ude u okvir nove gotske drave.
Sada Dalmacija sa Liburnijom26 i Savijom sa sreditem u Saloni takoer ini odjelitu upravnu cjelinu,27 kojoj je na elu comes Dalmatiarum28 et
Saviae29 sa civilnom i vojnom vlasti u tom podruju i s titulom vir inlustris,30 inae rodom Got.31
Uporedo sa time oivi i promet na naoj jadranskoj obali. Posebni tribuni maritimorum pazili su na interese stanovnitva, koje se je bavilo trgovinom, ribarstvom i iskuhavanjem soli. Glavna hrana itelja je bila penica,
ulje, vino, riba, koze i ovce, a u manjoj mjeri govedina i svinjetina.
Kako je Teodorih, za koga tzv. Fredegarova kronika zaudo kae da je
nacione Macedonum i ex genere Macedonum ,32 zabranio da se u grobove stavlja zlato, koje, ako je ondje pripada dravi,33 to je razumljivo, to dosada nije naen iz toga doba u Dalmaciji nijedan grob u kome bi ili Got ili
podanik istonogotske drave bio sahranjen sa nakitom od te dragocjene kovine.
Poznato je i to da je kralj jednu treinu (tertia) plodnog zemljita porazdijelio medu svoje Istone Gote*, koji su uz to bili Arijanci. Sve je to dovelo,
kako pie ii, do toga da je kod dalmatinskih Romana znaio Got otimaa.
24
Tako pie na zlatnom novcu, koji je kovao (Gl. F. ii, o. c., 700, SI. 110 i 111,
str. 163).
25
Upravo 493. (28. VII) iz jednoga pisma papinske kurije, upuenog biskupu Honoriju, doznajemo da se je ona bojala da ne oivi u Dalmaciji pelagijska hereza (Regesta pontificum romanorum I, ed. Ph. Jaffe, Lipsiae 1885, 84).
26
Platyna pod 492 6. g. pie ovako: ... Theodoricus Siciliam, Dalmatiam, Liburniam, Illyricum... cum regno adiecit... (Platynae historici Liber de vita Christi ac
omnium pontificum, RIS f. 129, t. III, p. I. Citt di Castel'o 1914, 81).
27
Mommsen ak zakljuuje iz Cassiodora da su Savija i Dalmacija bile zeitweise
gentrennt verwaltet wurden (M. L. Hartmann, Geschichte Italiens im Mittelalter I,
Geschichte der europischen Staaten 32, Stuttgart Gotha 1923. 125, bilj. 9).
28
Jo 493. g. Odoakar je darovao svome comes domesticorum Pierusu in provinciam Dalmatiarum insulam Melitam docentos solidos pensistantem (G. Marini, I
papiri diplomatici, Roma 1805, 125; B. Gui C. Fiskovi, Otok Mljet Zagreb 1958, 9:
J. Kovaevi, Varvarska kolonizacija junoslavenskih oblasti, Novi Sad 1960, 25).
29
Hartmann dri inae da je sluba comes Dalmatiarum et Saviae stvorena u do' ba kada Goti jo nisu vladali Savijom (M. L. Hartmann, o. c. I. 96), to ne mora biti!
30
F. ii, o. c., 170; Paulys Realencyclopdie IV. Stuttgart 1901, 646.
31
E. Stein pie da su za Teodoriha u Italiji, kojom je ovaj kralj vladao, upravljali
svakom provincijom: civilni guverner Roman i vojni guverner Got comes Gothorum
provinciae (E. Stein, Historie du Bas Empire. De la disparation de l'Empire d'Occident a la mort de Justiniens (476 565) II, Paris Bruxelles Amsterdam 1949, 121).
32
Chronicarum quae dicuntur Fredegarii scolastici libri IV cum continuationibus. MGH, SS rerum Merovingicarum t. II, liber II, Hannoverii 1888, 78, 79.
"F. ii, o. c., 165-170.
* zvane Austrogoti (Enciclopedia Italiana XXV, Roma 1935, 754) ili Greuthungen pod kuom Amala, tj. besprijekornih (Meyers Grosses Konversations-Lexicon
8, Leipzig u. Wien 1908, 151).

258

barbarskog provalnika, neznaboca i poganina, a u ovakvom pojmu prelo je

ime Got i na Slavene.34
Za vladavine Teodoriha u Dalmaciji se navodi kao vir illustris comes
Osvin, a ovaj vladar pokazuje svoju brigu i glede Saloninis militibus,35 to
ukazuje da je takva vrsta militum, uporedo sa ovima, postojala i u Zadru.
Posebno je zaduenje imao takoer vir illustris comes Simon, kome
je isti vladar povjerio da po Dalmaciji (per Dalmaciam) rukovodi skupljanjem poreza i ujedno mu je izdao specijalnu naredbu da istrauje eljeznu
rudau (ferrarias venas) navedene Dalmacije (pradictae Dalmatiae).36
Inae je postojao ve za Teodoriha uz ove dostojanstvenike i princeps
Dalmatiarum,37 dakle ne Dalmacije, nego Dalmacija.
Po iievu miljenju, on je bio glavni inovnik Rimljana u Dalmaciji i
Saviji, te je sudio u isto rimskim parnicama.38 Meutim, zadatak ovoga
princepsa Dalmatiarum bio je mnogo iri, i on je po odredbi samoga Teodoriha uivao neto vea prava, koja su se odnosila i na same defensore grada,39 pa tako naravno i Zadra.
Poslije smrti Teodoriha, njegovi nasljednici jednaku su panju poklanjali poput svoga predasnika Dalmacijama kao i njenim gradovima.
To se je naroito odrazilo kod Atalariha, umjesto koga je ispoetka vladala Teodorihova ki Amalusunta.
Ovaj Atalarih je bio vrlo ponosan na gotsko ime i u svojim pismima je
naglaavao da se izmeu svih naroda napose istie najslavniji rod (narod)
Gota. To je onaj isti kralj, koji ponovno upuuje 526 527. g. ve spomenutoga Osvina ad Dalmatiarum atque Suaviae provincias40 da njima upravlja
kao comes.
Ujedno je Atalarih uputio pismo svima Gotima i Romanima u Dalmacijama. U njemu je objavio da je u te provincije poslao comesa Osvina i Severina, da njima upravljaju i da im se ovi narodi imaju pokoravati. Povrh toga je
specijalno naglasio da njegov komes Osvin treba da upravlja provincijama
41
Dalmacijama.
To znai da je Osvin, uz to to je bio comes Gota u Dalmacijama, postao
i vrhovni upravitelj ili kraljevski namjesnik ovih provincija, dok je Severinu,
koga je jo Teodorih kao svoga illustrem et magnificum Severinum slao u
34
35

535.

F. ii, o. c., 170.

M. Aurelii Cassiodori Variarum libri duodecim, J. P. Miene, PL 69, Paris 1848,

36
M. Aurelii Cassiodori o. c., 590; F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije I/1,
Zagreb 1914, 146.
37
M. Aurelii Cassiodori o. c., 722.
38
F. ii, Povijest Hrvata..., 168.
39
M. Aurelii Cassiodori o. c., 722.
40
U Pauly-Wissowa pie comes Dalmatiarum et Saviae i datira se njegova vladavina o. c. IV, 646), dok M. Barada, prema Kukuljeviu, baca taj podatak u 526. i iznosi da glasi ad Dalmatiarum atque Suauiae provincias (o. c., 93).
41
.."1 Cassiodori o. c., 740, 741, 775, 774; F. ii, Prirunik... I/l, 147, 148.

259

Savsku Panoniju u sudskim poslovima,42 po svemu izgleda bila dodijeljena

pored ostalog i ova ista specijalna funkcija u Dalmacijama.
Interesantno je i to da je Atalarih imao u Dalmacijama svoj kraljevski
patrimonium, kome je stajao na elu poseban comes.43
Nadalje se taj vladar vrlo zduno brinuo da u tim istim provincijama
opi porez (census) bude u budunosti to pravednije odreen.44
Iz onoga vrlo vanog Atalarihovog pisma, upuenog Gotima i Romanima u Dalmacije, vidi se da je istonogotska vlast bila vrlo paljiva prema svima stanovnicima u ovim provincijama.
Za tolerantne vladavine Atalariha sudjeluje na oba sinoda dalmatinske
crkve u Salonu (15. VI. 530 4. V. 533) uz ostale sufragane tamonjeg nadbiskupa i zadarski biskup Andrija,45 koji se je ak na drugom sinodu istakao posebnim vrlo trijeznim govorom i prijedlogom.46
4.

Kada je zasjeo na istonogotski prijesto Teodohad, suvladar i neak

Amalasunte (534), koju je ak zatvorio a onda dao i ubiti (30. IV. 535)47 stala
se je naglo ruiti Teodorihova paljivo izgraena dravna tvorevina.
To je ubrzalo i dolazak na carigradski prijesto Justinijana I (527 565).
One iste godine, kada je Amalasunta ubijena, Bizantinci su se primakli prvi
put granicama Istre, koja je pored ostalih zemalja bila pod Istonim Gotima.
Naime, prema Prokopiju, ovi Goti su vladali pored Italije jo i zemljom od
Draa preko Prevalisa, Dalmacije, Liburnije, Istre i Venecije sve do Dunava.
God. 535/6. carski vojskovoa Konstancijan zauzeo je cijelu Dalmaciju
sve do Liburnije, te je privukao na svoju stranu sve Gote, koji su ondje ivjeli.48
Na osnovu dva izvorna podatka iz Prokopija, koji su kontradiktorni u
49
pogledu osvajanja Liburnije, moemo slobodno rei da ova pokrajina, pa
tako i Zadar nije bila 535. g. osvojena od Bizanta, to e i neto kasnije izvor42

Moda mu je titula bila iudex Romanus (Gl. Paulys o. c. IV, 662), dok comes
Gothorum je rjeavao parnice izmeu Gota i Rimljana (Enciclopedia Italiana XXV,
756). 43
Naime, kako pie Hartmann, nad kraljevskim dobrima istonogotskih vladara
stvorili su Goti novu titulu za nadzornika tih posjeda: comes patrimonii (M. L. Hartmann, o. c. I, 100).
44
F. ii, Prirunik... I/1, 147, 148.
45
O tome: F. Sii, o. c. I/l, 149 164, V. Blaevi, Concilia et synodi in territorio
hodiernae Jugoslaviae celebrata, Vicetiae 1967, 911.
46
F. Sii, o. c. I/l, 161.
47
Isti, Povijest Hrvata..., 172.
48
S. Antoljak, Da H je Istra upravo 539. godine potpala pod Bizant, Zbornik radova Vizantolokog instituta SAN 4, Beograd 1956, 31.
49
Naime pod 535. g. pie Prokopije da je ovaj vojskovoa zauzeo cijelu Dalmaciju
i Liburniju, a pod 536. navodi: kako je ve reeno, da je zauzeo (tj. Konstancijan) zemlju izvan Jadranskog mora sve do Liburnije (Procopii De bello Gothico, Opera omnia
II, ed. Haury, 81).

260

ni podatak to potvrditi. Naime u meuvremenu ali ipak 536. g. gotske

ete, pojaane onima iz Panonske Savije, prodrle su po nalogu svoga kralja
Vitigesa prvo u Dalmaciju sa ciljem da je vrate. Jedan od njegovih vojskovoa Uligisal uao je tom prilikom ak u Liburniju.50 Ali je bio kod Skardone
poraen, pa se je povukao u Burnum.
Na glas da je gotska mornarica stigla do zidina Salone, Uligisal sa svojim kolegom
Azinarijem podsjedne ovaj vrsto utvreni grad i s kopna i s
mora.51
Meutim, ba zaslugom Konstancijana poraena je gotska flota kod Salone (536.),52 koja je odolila Gotima i sa kopna, te su se oni morali povui.53
Kako Prokopije ne donosi kuda su se Goti povlaili, moemo samo pretpostaviti da su prolazili preko dijela Dalmacije, te jo neosvojenom Liburnijom i Istrom u Italiji, praeni ostacima svoje poraene, ali jo uvijek neunitive mornarice, iji je velik dio brodova i dalje mirovao u ravenskoj luci.
Na osnovu triju izvornih podataka iz Prokopija54 moe se slobodno rei
da je i 538. i 539. g. uz Istru i Liburnija (barem u pretenom dijelu i to iznad Skradina), ostala i dalje pod Istonim Gotima, a napose grad Zadar, dok
Dalmaciju vrsto dri Bizant sa svojom snanom i brojnom vojskom i mornaricom.
Iskoritavajui vojni potencijal ove provincije, vojskovoa Belizar kree
iz Salone i plovi ravno do Pule, a odatle se onda prebacuje u Ravennu.55
Ovaj detalj iz Prokopija i opet ukazuje da ovaj vojskovoa nije uao ili
se nije usudio ui ni u jednu liburnijsku luku (na kopnu i na otocima) da
nade malo predaha na svom dugom putu, nego je bez zadravanja stigao uz
sam rub istarske obale i uplovio u Pulu, glavni grad provincije.
To ukazuje daje Liburnija sa Zadrom ostala i dalje izvan dohvata bizantske vlasti.
I slijedei izvorni podatak toliko puta citiranog bizantskog pisca, koji iznosi kako je 545. Belizar uslijed napredovanja Istonih Gota pod Totilom
56
(541552) ili zvanim Baduila rex, bio prisiljen da privremeno napusti
Italiju, te je iz Ravene preko Dalmacije otplovio za Dra (545),57 gdje je ekao
na vojnu pomo iz Carigrada, govori takoer da je i ove godine u svom veem dijelu Liburnija svakako jo gotska.
Upravo58 ove iste godine, po Bianchiju, Zadar stradava od kuge, koja traje
3 mjeseca.
50

U Cod. Laurent. Prokopijevog djela pie (Procopii o. c., 38).

F. Sii, Povijest..., 173.
52
Ne 537. kako to piu Fr. Kos (Gradivo za zgodovino Slovencev ... I, Ljubljana
1902, XV, 14, 15) i F. Sii (Povijest Hrvata..., 173).
53
Procopii o. c., 85
54
Procopii o. c., 82, 247, 275.
55
S. Antoljak, o. c., 34.
56
F. Sii, o. c., 700 (SI. 116, str. 171).
57
S. Antoljak, o. c., 36.
58
C. F. Bianchi, o. c., 7. Isti pie da i 588. je Zadar e travagliata da fiera pestilenza (o.e., 7).
51

261

5.

Godina 548. bila je osobito kritina za Bizant, a puna uspjeha za Istone

Gote i njihova legendarnog vladara Tptilu, koga navode i opisuju nai Pop
Dukljanin59 kao i Toma Arhidakon,60 svaki na svoj nain. ak je 548. g. jedan
od vojnika Belizarove tjelesne garde Indulf preao Totili, koji ga je sa velikom vojskom i brodovljem poslao u Dalmaciju, gdje je pljakao i ubijao. Kada'je bizantski vojskovoa Klaudijan, koji je bio zapovjednik Salone, saznao
da se Goti sa Indulfom nalaze kod mjesta ,61 poslao je onamo
vojsku sa brodovima. Ali su tu Bizantinci bili poraeni i pobijeni.
Krajem ove iste 548. g. Indulf se vrati sa bogatim plijenom Totili, koji je
time pokazao da je jo uvijek jak i na kopnu i na moru,62 ne samo u Italiji,
gdje postie velike ratne i teritorijalne uspjehe nego i u jadranskim primorskim predjelima.
Iz ovoga je jasno da je uz Istru i Liburnija u svom veem dijelu i dalje u
rukama Totile, koji bi, da nije tako, naredio svakako Indulfu da mu povrati
ove pokrajine, a ne Dalmaciju, koju su Goti jo 535. godine izgubili.
I 549. g. takoer je u znaku napredovanja Istonih Gota, povezanog sa
provalama Slavena preko Dunava u Dalmaciju,63 moda po nagovoru Totile.
No zato od 550. g. Bizant se ozbiljno sprema da likvidira gotsku vlast na
preostalom dijelu Balkanskog poluotoka, kao i u Italiji.
Centar vojnih priprava i ovaj put je Salona, odakle je vojskovoa Ivan
sa brodovima i vojskom preko Skradina stigao u Ankonu. Kada je ondje pobijedio Gote, on se ponovno vratio u tvrdu Salonu, gdje je ekao na novog
carskog vojskovou Narsesa, nasljednika Belizara. Ba tada je Totila preko
svojih poslanika uzalud nudio caru Justinijanu Siciliju i Dalmaciju, koje su,
po njegovoj izjavi, ostale nepovrijedene,64 dok o istonogotskoj Liburniji (i
sada dakle iznad Skradina) i itavoj Istri nije bilo govora.
Znai da se je i nadalje ovaj nepobijedeni i jaki istonogotski vladar, koji je o. 551. g. ak poslao 300 brodova u Jonsko more, gdje su ovi opustoili
vie otoka i mjesta, jo uvijek utei se snanim, uzdao da e moi zadrati
te dvije pokrajine, pa tako i liburnijski Zadar, koji je bez svake sumnje i dalje dobro utvren gotski grad.

No sve je bilo uzalud. Naime, 552. godine Narzes kree iz Salone s ogromnom bizantskom vojskom, u kojoj je bilo i Ilira, Langobarda, Herula i
Huna.
Tada je on prvi i jedini od bizantinskih vojskovoa preao kopnenim putem preko Dalmacije, Liburnije i Istre, te valjda odatle provukao se onim uskim trakom primorske sjeverne Italije, koji su drali Bizantinci Franci su,
naime, gospodarili dijelom Italije i najveim predjelom Venecije, pa Narsesa
nisu htjeli onuda pustiti da proe. Kada je, dakle, unato svim zaprekama
Narses stigao u Ravennu, on je iste 552. godine potukao
tiranina Totilu,
kako ga naziva papa Pelagije I, kao i njegove Gote65 kod Tagine.
Istom ove godine realizirala se je u potpunosti u pogledu Istonih Gota
opirna titula cara Justinijana I, koju je jo 533. zakonom zaveo: Justinijan,
Alamanski, Gotski, Franaki, Antski, Alanski, Vandalski, Afrikanski. 66 Ona
tako poinje i u carevu ediktu o pravoj vjeri od 552. g., gdje je sada uistinu
realno glasio Justinijanov naziv Gotski, jer ih je upravo ove iste godine konano pobijedio. Istom dakle onim nezaustavljivim prolaskom Narzesa preko Liburnije pao je preostatak ove pokrajine sa Zadrom u ruke Bizanta, koji
vojnim pobjedama kod Vezuva (554.) spomenutoga vojskovoe zavrava konano i uspjeno svoj dugogodinji rat protiv Istonih Gota u Italiji.67
6.

Tako je Zadar 552. g. preao ponovno u vlast bizantinskog imperija. Svakako, dolazak Istonih Gota u Italiju i Dalmaciju, Liburniju i Istru prekinuo
je rimski upravni sistem samo na vrhovima, jer su oni ondje ostavili stare
rimske municipalne institucije. Ali sada ordo (ordo decurionum, ordo, decuriones), koji je za rimske uprave imao kontrolu nad gradskom upravom,
obavljao je isto kancelarijski posao i pobiranje poreza.
Tada gradom, pa tako naravno i Zadrom, upravlja defensor,68 koji zastupa interese plebsa.
Jo u 5. st. unutar municipalne organizacije formira se nov i jak faktor
crkva,69 ija vrhovna glava, rimski papa Vigilije, poput istonogotskog kralja Atalariha, ima takoer u Dalmacijama svoj patrimonium (549.). Njemu
je bio na elu akon Sebastijan, koji je iz Salone budno upravljao tim papin70
skim dobrom Dalmatiarum i marljivo sakupljao od njega dohotke.

59

F. ii, Ljetopis Popa Dukljanina, SKA, Beograd - Zagreb 1928, 293, 295.
Thomas Archiadiaconus, Historia Salonitana, MSHSM 26, SS III (Digessit Fr.
Raki),
Zagrabiae 1894, 24, 25.
61
Haury smatra da je ovo primorsko mjesto u Dalmaciji, a Coste, jedan od prevodilaca Prokopijevog djela na njemaki, ide tako daleko da ga ubicira kao Loretto, juno od Ancone (S. Antoljak, o. c., 39, bilj. 41), dok F. ii pie da je to Makar tik Makarske (Povijest Hrvata..., 173).
62
S. Antoljak, o. c., 38, 39.
63
Fr. Raki krivo datira ovaj dogaaj sa 551. godinom, dok onaj ad Laureatam
baca u 550. (Gl. Fr. Raki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, MSHSM VII, Zagrabiae 1877, 221 - 224).
64
S. Antoljak, o. c., 40, 41.
60

262

"Isti, o. c., 41-43.

66

Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije I, Posebna izdanja Vizantolokog instituta SAN CCXLI/3, Beograd 1955, 146.
67
Gl. Mayers Grosses Konversations-Lexicon 8, Leipzig u. Wien 1908. 151, 153,
154; Enciclopedia Italiana XXV, 754-756; Vojna Enciklopedija 10. Beograd 1967, 582.
68
Defensor je bio gradski inovnik, koga je na prijedlog graana imenovao kralj
na jednu godinu, a pored njega je bio i curator (M. L. Hartmann, o. c. I. 104). Ovi su
stajali pod comes Gothorum provinciae (E. Stein, o. c. II, 121).
69
G. Novak, o. c., 84, 85.
70
M. Barada, o. c., 93.

263

Iz ovoga se jasno uouje da istonogotski vladari i njihovi namjesnici u

Dalmacijama, iako Arijanci, pokazuju veliku tolerantnost prema crkvi i papinskoj kuriji, dozvoljavajui joj da ima ondje svoje posjede i da nesmetano
njima gospodari.
Inae onaj izvorni plurarni oblik Dalmatiae odnosi se samo na Dalmaciju, a ne i na Praevalitanu, koju papa Vigilije izriito razlikuje od plurarnog izraza Dalmatiarum.71
Ovaj plurarni oblik (Dalmatias, Dalmatiis) upotrebljava i Jordanes, kada opisuje pljakaki upad i povratak vode Sveva Hunumundusa u te krajeve.72 Uz to, tome treba dodati da i Prokopije takoer posebno citira Dalmaciju (ne Dalmacije), a posebno Prevalitanu, kako smo ve prije kazali.
Prema tome bismo mogli pretpostaviti da su jo Istoni Goti kao victores-barbari73 izvrili prvu podjelu rimske Dalmacije na dva dijela. Jednim
tim dijelom, u kome je bio i Zadar, sigurno je upravljao gotski inovnik, podvrgnut izravno komesu Dalmatiarum atque Saviae ili tzv. comesu provinciae u Saloni, koji je imao svu civilnu i vojnu vlast.
Da li je u Dalmacijama uz ovoga visokoga funkcionera bio i comes74 civitatis,75 tj. komes plemenske organizacije gdje nije bilo varokih opina,76 kao i tzv. comes/rei militaris/et dux,77 ne moemo nita sigurno rei, jer za to nema izvornih podataka. Jo neto. Znaajno je i to treba
posebno istaknuti da istonogotska vladavina u Zadru nije ostavila nikakvih tragova kao u Saloni, mjestima u okolici Splita, Kninu, Biskupiji i Drniu i u Stonu kod Dubrovnika.78
No zato je ipak ostao jedan vrlo zapaen nalaz istonogotske fibule (zapravo dviju srebrenih lunih fibula) iz nokropole u selu Kaicu, na to je nedavno upozorio nau naunu javnost Janko Beleevi koji je datira u prvu
polovicu 6. stoljea.79
Jedna od tih fibula (s ostacima tekstila na njoj) je, po njegovu miljenju,
vrlo rijedak primjerak i ujedno najstariji istonogotski nalaz na tlu Dalmaci80
je, vjerojatno prije import iz Italije nego iz Podunavlja.
Po izlaganju Beloevia, istonogotski i autohtoni barbarizirani ivalj
antike, sahranjivan na toj nekropoli, predstavljao je poljopriredno stanovni71

129.

M. Barada, o. c., 93, 94 i bilj. 6.

"Jordanis De origine actibusque Gotarum, MGH, Auctores antiguissimi V/1,
73

Enciclopedia Italiana XXV, 754, 755.

Pored defensora i curatora, koji su bili Rimljani, u gradovima Italije su postojali kao komandanti mjesta Goti sa titulom comes Gothorum civitatis (E. Stein, o. c.
II, 121).
75
Paulys o. c. IV, 642.
76
F. ii, Povijest..., 136.
77
Paulys o. c. IV, 662, 663.
78
Za to: J. Kovaevi, Varvarska kolonizacija..., 25.
79
J. Beloevi, Ranosrednjevjekovna nekropola u selu Kaicu kraj Zadra. Diadora 4. Zadar 1968, 226-228, 230, 232, 237, 238 - i tabla IV, V, 245.
80
Isti, o. c., 232.
81
J. Beloevi, o. c., 237.
74

264

tvo s nekoliko veih istonogotskih posjeda, koji su se nalazili na plodnom

podruju sela Kaica.
Naime, upravo na irem podruju istoimenoga sela nalazi se nekoliko
ubiciranih i jo neistraenih rimskih villa rustica, koje su u I polovici 6. st.
drali Istoni Goti kao vladajui sloj i u sklopu tih istih vila ivjelo je stanovnitvo koje se je sahranjivalo na navedenoj nekropoli.81
U vezi s tim mi bismo mogli sa svoje strane samo nabaciti kao pretpostavku daje moda ovaj posjed sainjavao dio Atalarihova kraljevskog patrimonija u Dalmacijama, o kome smo ve prije govorili.
No unato tome ipak ovaj vrlo rijetki nalaz iz Kaica,82 koji pripada razdoblju istonogotske vladavine u Liburniji, ukazuje da je broj Istonih Gota
ovdje bio vrlo malen i da Zadar sa svojom okolicom nije bio u direktnom fokusu interesa istonogotskih vladara kao upravo Salona, srednji
i juni dijelovi dananje Dalmacije i dananje Crnogorsko Primorje.83
Inae se moe rei da su istonogotski kraljevi nastojali reorganizirati i
podii gradsku upravu u svakom pogledu
(defensor, curator civitatis,84 vica85
rius portus, curiales, possessores).
Potpadanjem Dalmacije (sa Liburnijom) pod Bizant, opet su ovdje uspostavljene, pa tako i u Zadru, sve stare rimske institucije.86
7.

Iz cijeloga ovoga naega izlaganja moemo na kraju izvui slijedee openite zakljuke:
1. Vladavina Istonih Gota nad Dalmacijama, pa tako i nad Liburnijom,
u ijem je sklopu bio i Zadar, zapoela je valjda ve od 490. godine.87
2. Nad veim dijelom Dalmacija trajala je istonogotska vlast samo do
535./6. godine.
3. Godine 536. izgubili su Istoni Goti dio Liburnije do Skradina.
4. Istom 552. g. Narzesu se predaje preostali dio Liburnije sa Zadrom, i
88
time prestaje opstojati 62 godinje gospodstvo Istonih Gota nad ovim gradom, koje ipak nije suvie kratko, kako to pie
Brunelli, uzimajui da je taj
narod izgubio ove predjele jo 535. godine.89
82
Autori zapaene monografije Nin M. Sui, . Batovi i J. Beloevi ak su
vrsto uvjereni i sigurni da se u Ninu moe oekivati istonogotske nalaze, jer teko
je pretpostaviti da je Nin za istonogotske vlasti bio zapostavljen. (Nin, 54).
83
Za tu gotsku prisutnost i nalaze u Prevalitani: J. Kovaevi, o. c., 23, 24.
84
Pored defensora bio je i curator, kojega je takoer imenovao vladar. No on je
ostao due na vlasti od defensora (M. L. Hartmann, o. c. I. 104).
85
O tome gl. L. Benevenia, o. c., Annuario dalmatico III, 164166; V. Brunelli, o.
c., 158, 159.
86
F. Sii, Povijest..., 174.
87
ii stavlja ovu godinu (Povijest..., 168), a V. Brunelli (o. c., 159); 489.
88
Sii pie da je Gotska vlast potrajala u Panoniji i Dalmaciji ezdesetak godina (o. c., 168).
89
V. Brunelli, o. c., 159.

265

Inae, s ovim prikazom Zadra pod vlau Istonih Gota, koji su takoer
tu ivjeli i konstruktivno sudjelovali u njegovoj gradskoj upravi i ivotu, do
danas se nije nitko u nas u cjelini i posebno pozabavio.
Stoga je jasno da mi nemamo namjeru s ovakvom obradom da kaemo
kako je ovo posljednja rije u naoj historiografiji o tom vrlo interesantnom
i zapaenom razdoblju, u koje je Zadar tek poeo da dobiva na svome znaenju.
Obrnuto, na je cilj samo bio da damo poticaja naim mladim historiarima i naunim radnicima da oni jo uspjenije na tom polju nastave. Bit emo u potpunosti zadovoljni ako ovaj mali prilog korisno poslui kao baza za
daljnje rasvjetljavanje razdoblja u kome su Istoni Goti i njihovi vladari dominirali preko svojih namjesnika i inovnika u Dalmacijama i u njima uklopljenoj Liburniji, a napose u dananjem Zadru, koji je dugi niz godina
imao za naelnika grada jednog Istonog Gota, a ne Romana, kao u neto
kasnije doba.

ZADAR UNDER THE OSTROGOTHS

Summary
After a brief survey of the literature and other authentic material, the
author proves that Liburnia, including Zadar, and Dalmatia became part of
a new Gothic state in 493, during the reign of Theodoric. During this period,
transport and trade were much increased. The Goths took part in town life
and in the town government. The author proves that in the years 538 and 539
Liburnia, Istria and Zadar were under the Ostrogoths and Dalmatia was under Byzantium, and hence that Liburnia and Zadar were not under Byzantine rale. In 552 and especially after 629 the rest of Liburnia and Zadar belonged to Byzantium and received old Roman institutions.
A Gothic official represented the Ostrogoth rule in Zadar. He was subject to the comes (prince) of the province in Salona and had both civil and
military power. In Zadar and its environs there are no remains from the period of Ostrogoth rule except for two silver arched fibulae in Kai from the
first half of the 6th Century. The author maintains that the Ostrogoth rulers
were not concerned with Zadar and its environs, s they were with Salona,
and he was the first in Croatian historical science to open up this problem.

266

ZADAR ZA VRIJEME HRVATSKIH NARODNIH

VLADARA*

Potkraj VI i poetkom VII stoljea u bizantskom Zadru stanovnitvo se

je dijelilo na kler, plemie, puk, vojnike i bespravne robove. Pod plemiima
(nobiles) uope se misli i na patricije (patritii romani), koji su bili najvia
klasa u gradu i njime su zapovijedali. Obrtnici i radnici koji su se bavili nekim poslom, te siromaan narod sainjavali su plebs. Vojnici su bili mali i
srednji posjednici koji su na osnovi zakona morali za porez na svoje zemljite sluiti u vojsci. Prema tome, to je bila pokrajinska ili gradska milicija, ustanovljena za odravanje reda i mira. Robovi pak i dalje nisu imali nikakvih
prava.1 Tako su izgledale drutveno-ekonomske prilike u Zadru uoi upada
Avara i Slavena u rimsku Dalmaciju. Iako su Avari i Slaveni poslije pada Salone u njihove ruke zauzeli itavu Dalmaciju i ondje se nastanili, nisu im se
* O povijesti Zadra u ovom periodu pisano je dosta. Od starije literature navest
emo samo: V. B r u n e l l i , Stona della citt diara, I, Venezia 1913; F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, I, Zagreb 1925. Od novije pak: I. Beuc, Statut zadarske komune iz 1305. godine, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, II, Rijeka
1954; V. N o v a k , Zadarskikartular samostana svete Marije, Zagreb, JA/U, 1959; N.
olak, Poljoprivreda zadarske komune u ranom srednjem vijeku, Radovi Instituta
JAZU u Zadru,1), Zadar 1962; N. Klai, Neki problemi srednjovjekovne povijesti Zadra, Zadar (Zbornik), Zagreb 1964, MH; N. Klai, Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom do poetka XV stoljea, Zadar (Zbornik); L j . K a r a m a n , Spomenici umjetnosti u Zadru u vrijeme hrvatsih narodnih vladara, Zadar (Zbornik); V. Mas t r o vic, Radovi o Zadru i okolici, Zadar (Zbornik); G. N o v a k , Presjek kroz povijest
grada Zadra, Grad Zadar, Institut JAZU, Zadar 1966; J. Fer l u g a , Vizantija i Zadar, Zadarska revija,2 3, Zadar 1967; N. Klai, Zadar, dalmatinska metropola do
XII stoljea, Zadarska revija, 2 3, 1967; M. B r a n d t , Neki elementi komunalnog
razvitka srednjevjekovnog Zadra do polovine XI. st., Zadarska revija, 2 3, 1967; N.
Klai, Tribuni i consules zadarskih isprava u X i XI stoljeu, Zbornik radova Vizantolokog instituta, knj. XI, Beograd, SAN, 1968; L. M a r g e t i , Tribuni u srednjevjekovnim dalmatinskim gradskim opinama, Zbornik radova Vizantolokog instituta, knj. XVI, Beograd, SAN, 1975.
1
G. Novak, Uprava i podjela stanovnitva u kasnorimskim i ranoromanskim
gradovima Dalmacije, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1951,
86-88.

267

ipak predali primorski gradovi, pa ni Zadar, koji je kao romanski grad s jakim zidinama sauvao i dalje svoju slobodu.2
Kada su Hrvati, potpomognuti od Bizanta, likvidirali Avare u rimskoj
Dalmaciji, uzeli su pod svoju vlast te njene predjele3 i tako postali susjedi samih dalmatinskih gradova. Ali su Romani ostali i dalje gospodari mora, kome se, po kasnijem prianju, Hrvati nisu usudili pribliiti, jer su Romani sa
svojim oruanim laama straarili du cijele obale.4 Velika pak podrka tamonjoj bizantskoj upravi iji je strateg, odgovoran ravenskom egzarhu,
stolovao u Zadru bili su tamonji biskupi, sve sami Grci (Bizantinci).
Kada su Langobardi likvidirali ravenski egzarhat (751), provedena je reorganizacija bizantske Dalmacije, koju su sainjavali gradovi Zadar, Trogir,
Split, Dubrovnik, Kotor i otoci Krk, Osor (Cres i Loinj), Rab i Vrgada.5 Potkraj VIII ili poetkom IX stoljea, osim Venecije, i Zadar je priznao vlast
Karla Velikoga. Naime, 804. god. u njegovo su ime kao mirovni poslanici Donat, zadarski biskup, i Beatus, mletaki dud, poli u Carigrad do cara Nikifora (802 811). Tom prilikom je i tijelo svete Stoije preneseno u Zadar,
gdje je njenu mramornu raku dao nainiti sam Donat.6
Slijedee godine Pavao, zadarski dux, i ve spomenuti biskup Donat kao
poslanici Dalmatinaca, tj. ostalih romanskih gradova i otoka Dalmacija, doli su u Diedenhofen caru Karlu, kome su donijeli mnogo darova. Inae dux
Jaderae Pavao ini se da je bio i dux Dalmatiae, u kojoj je sada provedeno
franako administrativno ureenje.7 Ujedno su i tereti u toj pokrajini postali
mnogo tei nego za bizantske vladavine. Uz navedenoga duxa zadarski biskup Donat igrao je veliku ulogu i na bizantskom i na franakom dvoru, kamo je dolazio u specijalnim misijama.
Sada je Zadar, koji se u latinskim dokumentima stalno naziva, od IX st.
dalje, civitas,8 preko te dvojice svojih istaknutih predstavnika najedanput
dobio vodee mjesto medu drugim dalmatinskim gradovima i postao partner samoj Veneciji, iji se je glavar takoer nazivao dux.
No ta franaka vladavina nad Zadrom bila je kratkoga vijeka, jer je ve
806. god. grad sa starom Dalmacijom opet priznao vrhovno gospodstvo Bizanta, kome ju je mirovnim ugovorom potvrdio i prepustio car Karlo (812).9
2
Gl. Fr. R a k i , Documenta historiae chroaticaeperiodum antiquam illustrantia
(RD) SHSHM VII, Zagrabiae 1877, 266, 269, 270, 278.
3
M. B a r a d a , Hrvatska diaspora i Avari, Starohrvatska prosvjeta, III, 2, Zagreb 1952, 7- 14 i RD, 270-272.
4
RD, 279.
5
F. S i i , Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. I, 290-295, 282, 283, 290,
295 i RD, 401-405.
6
RD, 306-308; V. B r u n e l l i , o. c., l, 185-188,200, 192, 193.
7
S. A n t o l j a k , Miscellanea mediaevalia adriatico-croatica, III. Koji jo izvori
spominju Pavla, duksa Zadra?, Adriatica maritima Instituta JAZU u Zadru l, Zadar
1974, 262, 263.
8
Gl. RD, 513 (index); Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
(CD)) I, JAZU, Zagreb, 1967, 242 (index).
9
RD, 311-315.

268

Otada ponovno bizantski Zadar, koji izravno izvan svojih zidina granii s
hrvatskom dravom, ivi uglavnom mirnim ivotom. On je svakako u doticaju s franakim vazalom, svojim neposrednim susjedom Bornom, koji se ak
821. god. naziva dux Dalmatiae atque Liburniae.10 Inae je u to doba Zadar
privremeno i gostoljubivo sklonite Ivana, koga je prognao njegov otac, mletaki dud Agnello, kao i gradekog patrijarha Fortunata, optuenog kod franakog vladara Ludovika Pobonog da pomae ustanak Ljudevita Posavskog.11 U Zadru tada stoluje Ivan, prefekt bizantske Dalmacije, koji ak Fortunata, na njegovu elju, upuuje brodom za Carigrad.12
Za vrijeme anarhine vladavine Mihajla II Mucavca (820 829), Zadar
poput ostalih dalmatinskih gradova postaje samostalan.13 No zato ve 840.
javlja se kao spatarij i strateg Dalmacije Brijenije,14 koji je sigurno stolovao
u tome gradu. Meutim, za carevanja Mihajla III (842 867) upravlja Dalmacijom
arhont, a ne strateg, i prema tome ta pokrajina postaje arhontija ili temat.15 to je izazvalo tu promjenu, nije nam poznato.
Kada je umjesto Mihajla nasilno preuzeo carsku krunu energini Vasilije I (867 886), ojaala je ponovno vlast Bizanta u Dalmaciji, iji su gradovi
po nalogu ovoga cara uestvovali pri uzaludnoj opsadi Barija (869), koji je
bio u rukama Arapa.16 Medu njima je, svakako, u toj ekspediciji sudjelovao i
Zadar kao istaknuto sredite bizantske uprave nad Dalmacijom. Ne samo to:
taj vladar, da uini kraj neprijateljstvu Hrvata i Romana u dalmatinskim
gradovima, odreuje da se odsada plaa danak radi ouvanja mira ne njegovu strategu17 nego hrvatskom vladaru. Otada Zadar ( ) plaa Hrvatima 110 ugovorenih zlatnika, a uz to im daje vino i razne
plodine za nesmetano posjedovanje zemljita izvan svojih zidina. No Zadar
je ipak i dalje isplaivao strategu u svome gradu simbolinu svotu novca u
18
znak dune pokornosti prema caru, ija je vlast u ovim krajevima postala
samo nominalna.
U ovakvoj je situaciji razumljiva i tenja papinske kurije, kojoj je izrazio
svoju odanost knez Branimir, da uz ostale dalmatinske gradove i Zadrane
(sveenike, prvake puka i same stanovnike toga grada) nagovori neka prizna10

RD, 325; S. A n t o l j a k , Da li bi se jo neto moglo rei o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posavskom?, Godien zbornik na Filozofskiot fakultet na Univerzitetot vo Skopje, 19. Skopje 1967, 129, 130 i bilj. 7.
11
Gl. o tom ustanku: S. A n t o l j a k , o. c., 135-138.
12
RD, 319, 326.
13
Gl. RD, 338, 339; Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, II, SAN, Posebna izdanja Viz. instituta /7, Beograd 1959, 14.
14
O tom detaljnije: F. i i , Povijest Hrvata... I, 327 i bilj. 21; gl. i J. F e r l u g a ,
Vizantiska uprava u Dalmaciji, Beograd 1957, SAN, 65, 66.
15
J. Ferluga, pobijajui razna miljenja o postanku te arhontije, dokazuje da je
Dalmacija
do kraja 60-tih godina 9. st. bila arhontija (J. F e r l u g a , o. c., 64 67).
16
RD, 348; F. ii, o. c. I, 347.
17
Valjda u Zadru. Ferluga smatra da je ve 872 873. god. na elu carske Dalmacije stajao strateg, a siguran terminus ante quem podizanja Dalmacije na rang teme
ostaje 878. god., a terminus post quem 867. god., ali je postavljanje prvog stratega u
Dalmaciji
svakako blie ovom posljednjem datumu (J. F e r l u g a , o. c., 75, 70).
18
RD, 372; Vizantiski izvori... II, 36.

269

ju njenu jurisdikciju. Po naem miljenju do toga priznanja sa strane zadar19

skog biskupa Vitala ubrzo je dolo zbog sporazuma izmeu Bizanta i Rima,
20
kojim je dokonan raskol u kranskoj crkvi.
Vladavina Leona VI Mudrog (886 911), Vasilijeva sina, a onda Konstantina VII Porfirogeneta (912 959) i njegovih regenata i suvladara, jo vie je ojaala samostalnost dalmatinskih gradova, napose Zadra, gdje se spominje kao prvi njegov prior Andrija (918?),21 a pored njega devet tribuna,22
izvrnih organa gradskih vlasti. Biskup je i u ovo doba najutjecajnija osoba
u Zadru. U gradu i dalje prevladavaju bizantska i latinska imena meu stanovnicima, ali je hrvatski ivalj ve brojano ojaao. To dokazuje i ime gradskoga tribuna Dabra, a ki priora Andrije zvala se Dobrua.23 Na izvangradskim posjedima priora (Diklo, Sekirani) ive pak neslobodni seljaci s narodnim imenima, koje ovaj oporuno oslobaa i poklanja im ak svoje vinograde. Inae je bogatstvo priora Andrije, koji je povrh toga bio i brodovlasnik,
bilo veliko i sastojalo se od brojnih kua vrtova, zemalja, vinograda, stoke,
raznih dragocjenosti, tkanina, pokustva itd.
"GLRD, 8-11 i CD I, 13, 14, 16, 17.
Gl. F. ii o. c. I, 384.
21
On je sastavio uvenu oporuku, iji se prijepis iz kraja 17. st. uva u Historijskom arhivu u Zadru medu Spisima samostana sv. Krevana, kaps. XXIII, br. 14. Nju
su djelomino objelodanili Lucius i Farlati, a prvi u cijelosti I. Kukuljevi Sakcinski iz
staroga prijepisa na pergameni medu spisima istoga samostana pod br. 35. Masso 5.
Capsula XVII. u HAZ-u. Ova listina u tekstu po Kukuljeviu ima godinu
DCCCCVIIII, a on je datira sa 919. godinom (I. K u k u l j e v i - S a k c i n s k i , Codex
diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae I, Zagreb 1874, 75, 76). God. 1874.
pie Raki da je ovu ispravu od 908. god. koja imade priepis, na kojem ita se na kraju pripis slijedei: La carta pecora e nella presente capsula, mazzo P., uzaludno traio sa Bttnerom, ali ove koe nijesu mogli nai (Fr. R a k i , Iztraivanja u pismarah i knjinicah dalmatinskih, Rad JAZU, XXVI, Zagreb 1874, 159). Meutim 1877.
u svojim Documenta izdaje u cijelosti ovu listinu, koja ima po njemu u tekstu
DCCCCVIII godinu, te dodaje da se njen apograf nalazi u starom namjesnikom arhivu medu aktima samostana sv. Krevana cass. XXIII. n. 35. sa ve navedenom biljekom La carta pecora..., ali da vie ove pergamene nema. Ujedno kae da su je
djelomino objelodanili Lucius i Farlati, kako se ini e vetustiore membrana, a i Kukuljevi (RD, 17 19). G. Praga, pak, jo 1929. ukazao je da se je u biblioteci Filippi nalazilo deset dokumenata, medu kojima je ijedan stari prijepis oporuke priora Andrije,
no da ni njima a ni ovoj listini danas nema traga (G. Praga, La Scriptorium di san
Grisogono di ara, Archivio storicoper la Dalmazia, VIII, Roma 1929, 35). amalovi i Stipii, objelodanjujui ovu povelju iz prijepisa s kraja XVII. st., zakljuuju da
je njen originalni tekst pisan goticom, to nije tono, kako se vidi iz njene sauvane
fotokopije, gdje se ne uouje jasno da li je godina: 908. ili 909. Meutim indikacija: VII
je sasma
vidljiva.
22
Ovaj broj tribuna u zadarskim listinama od 918 (?), do 1067. god. raznoliko varira (Gl. i L. M a r g e t i , Tribuni u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opinama, Zbornik radova Vizantolokog instituta, XVI, 34). Zadnji pak zadarski prior u
11. st. navodi se o. 1091. god. (RD, 155; CD I, 201).
23
O tom imenu kao i drugima u 10. i 11. st. u Zadru opirno pie V. Jaki-Ces t a r i , Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena, Radovi JAZU u Zadru, 19, Zadar 1972, 114-128, 137, 144, 147, 148, 155, 156, 161, 162; V.
J a k i - C e s t a r i , enska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima u Zadru do kraja XII. stoljea, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 21, Zadar 1974,
291-316.
20

270

U ovo doba Zadar ima sedam crkava: Sv. Lovre, Sv. Ivan, Sv. Krevan
koju je sagradio krajem IX ili poetkom X st. prior Andrija s jo jednim Zadraninom , Sv. Marija osnovana od monaha Sv. Krevana , Sv. Petar,
Sv. Toma, Sv. Stoija.24 Sveenici su u tom gradu bili uglavnom Romani, a
novac je solidus. Prvi pak poznati uitelj zvao se je Konstantin,25 a prvi notar
akon Ivan,26 koji sastavlja razne vrsti povelja.27
24
Za ove crkve gl. C. F. B i a n c h i , ara cristiana I, ara 1877, 467, 474, 297, 315,
380, 460, 89, 379.
25
On se naziva u povelji od 918 (?) magister. I u spisu Petra Crnoga iz 1080. postoji bezimena titula magister, a u Kreimirovoj ispravi od 16. V. 1076. god. medu
prisutnima
se govori o magistro Gregorio gramatico (CD I, 27, 175, 115).
26
RD, 17-19.
27
arolikost i raznolikost zadarskih povelja 10. i 11. st. dala su obilje grade naim
starijim i sadanjim naunim radnicima da im veina ili zanijeu autentinost, ili da
ih proglase sumnjivima. Ovamo spadaju napose 4 listine, i to one od 918 (?), 19. XII.
986 (?), 15. VII. 999. i 1. IX. 1044, koje se sve ubrajaju medu spise Sv. Krevana. I suvie
bi nas odvelo da ovdje navedemo to o njima misle F. Raki i G. Praga. Zato emo se
samo kratko osvrnuti na najnovija miljenja o njima. Tu spada u prvi red N. Klai, kojoj su gotovo sve povelje iz doba narodnih vladara falsifikat, pa naravno i ove etiri.
Ona je u svome zakljuku potvrdila Pragine sumnje u njihovu autentinost i ustvrdila
da su to kasnije tvorevine, nastale ili tonije sastavljene na osnovu samostanskih anala, zatim popisa nekih priora (prije svega Madijevaca) i zadarskih biskupa. Za nju je u
ovom asu vano tek konstatirati da su podaci o zadarskim tribunima i konzulima
uneseni u te krivotvorine zbog istoga razloga zbog kojega su one od samostanskih biljeaka pretvorene u diplome i notarske isprave. U tome joj je o njima naroito upala
u oi formula actum, gdje se navode konzuli. Naime, ona po tekstu smatra da sastavlja isprave zamilja consules kao lica koja su vladala u to vrijeme itd. (N. K l a i ,
Tribuni i consules zadarskih isprava X i XI stoljea, Zbornik radova Vizantolokog
instituta, XI, 90, 77, 78, bilj. 40.) Na ovim svojim tvrdnjama ostala je N. Klai i 1971.
kada je skupila i dokaze paleografske prirode, te dola zajedno s Pragom do zakljuka da sve do druge polovice XII, st. medu zadarskim ispravama nema paleografskih ni diplomatikih originala, te nastavljajui na Pragine rezultate pokuala je
utvrditi vrijednost i vrijeme priblino onih isprava iz fonda samostana sv. Krevana, u kojima se spominju tribuni i consules. I njen konaan zakljuak bio je isti:
poznate zadarske oporuke (priora Andrije, Agape i Dauzete) i druge isprave koje su
datirane X. i XI. st. nisu mogle nastati prije druge polovice XII st. (N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, 5, 6). Da su ove povelje falsificirane, kako je to ustvrdila N. Klai, nedavno seje sloio u dva navrata i L. M a r g e t i (o.
c., Zbornik... XVI, 28,35); Isti, Creske opine u svjetlu isprave od 5. listopada 1283. i
pitanje kontinuiteta dalmatinskih gradskih opina, Radovi Instituta za hrvatsku pox vijest, 7, Zagreb 1975, 64). Ali je ipak u drugom svom radu ublaio svoj pristanak u
/ prvom radu da su one falsifikat s izrazom da one nisu do nas dole u originalnoj for/ mi, u kojoj su navodno sastavljene u X i XI stoljeu (L. M a r g e t i , Creske opine,
Radovi... 7, 64). Meutim jo 1957. J. Ferluga je ukazao da postoji direktan dokaz za
izjednaenje konzulata s vladom jednoga vladara i to upravo u oporuci ovoga priora
Andrije, u kome prije potpisa svjedoka stoji: Actum hoc tempore, die loco ac consule
ut supra, te da u protokolu isprave nalazimo objanjenje. Vrijeme: DCCCCXVIII, mense decembris; mjesto: in ciuitate Jadera, ostaje onda jo consule, to ne moe odgovarati niemu drugome nego rijeima: imperante domino nostro Constantino piissimo
acperpetuo auguste (S. A.). Na istu formulaciju ac consulibus, koja se odnosi na careve Konstantina VIII i Vasilija II kao suvladare, nalazi se 969, 986 i u jednoj sumnjivoj
ispravi iz 1044. (J. F e r l u g a , o. c., 84) N. Klai samo citira ovu stranu Ferlugina rada i
pokuava na svoj nain sve to objasniti (N. Klai, Tribuni..., 71,77, 78, bilj. 40, 85, 86,
bilj. 73). Meutim, ni ona, a ni Margeti ne osvru se, to o nazivu consul i njegovu
smjetaju u ispravi kae C. du Fresne domino du G a n g e , Glossarium mediae et infi-

271

II

Poslije 915. godine prestaje nominalna vlast bizantskoga cara Konstantina VII Porfirogeneta u Dalmacijama, kojima, pa tako i Zadrom, sada zavlada hrvatski kralj Tomislav.28 ak je zadarski biskup Formin bio jedan od
mae latinitatis II, Niort 1883, 526 - 529, a onda i H . B r e s s l a u , Handbuch der Urkundenlehre fr Deutschland und Italien II, Berlin 4958,188,406 - 409. No zato L. Margeti donosi iz Marinijeve zbirke isprava tu formulu u protokolu povelja iz 6. i 7. st. u
nekoliko primjera gdje se navodi Actum... imperatore consule et die supscripto ili
Actum... die imperatore et consule suprascripto. No gotovo ni u jednoj od ovih isprava nisu navedeni u protokolu: dan, godina i carevi. Jedna pak istarska isprava 602.
ima: Acta in loco illo, die et consulibus suprascriptis, dok oporuka transke opatice
Mara ima u eshatokolu: Die et anni et imperantibus Indictione suprascripta... (L.
M a r g e t i , Creske opine..., 68, 69). Karakteristian je podatak, koji donosi Grgur
Turski, i on glasi ovako: ... Igitur ab Anastasio imperatore codecillos de consolato (S.
A.) accepit, et in basilica beati Martini tunica blattea indutus et clamide, imponens
vertice diademam... et ab ea die tamquam consul aut augustus est vocitatus (S. A.)...
Gregorii episcopi Turocensis Historiarum libri decem I, Berlin, 134: u biljeci 3 na istoj strani pie: ut augustus umjesto aut augustus. Da nemaju pravo ni N. Klai,
koja pokuava da one konzule izjednai s onim konzulima iz 12. st., te da je po njima
sastavlja napisao consules suprascripti (N. K l a i , Tribuni..., 78, bilj. 40), jer su ti
citirani po imenu i u toj asti u dataciji ili protokolu (SCD II, 151, 152, 318, 319), a isto
tako ni Margeti, ve Ferluga, ukazuju sve ve spomenute isprave. Tako u onoj od 918
(?) u eshatokolu stoji: ... Actum hoc tempore, die, loco acconsule (S. A.) ut supra.
Naime taj izraz se odnosi na cara Konstantina VII, navedenog u protokolu, gdje je citirana i godina, indikcija, dan kao i mjesto, te carevanje Konstantina VII (Imperante
domino nostro Constantino piissimo ac perpetuo augusto: S. A.). U onoj pak povelji od
986 (?) pie u eshatokolu: Actum hoc tempore a(c)consulibus suprascriptis et loco.. .. Tu je citirana prvo, godina i drugi vremenski znaci (indikcija i dan), onda carevanje Vasilija II i Konstantina VIII (Imperantibus piissimis/et perpetu/ is augustis,
[S. A.]) Basilio et Constantino, a deo coronatimagniimperatores), a iza toga mjesto. U
oporuci Agape od 15. VII. 999, takoer u eshatokolu, je: ... Actum tempore, die et loco
ac consulibus, a u protokolu je prvo, godina, indikcija i dan, zatim mjesto i tek onda
navedena i oba ta cara (imperantibus pssimis et perpetuis augustis [S. A.] Constantino et Basilio...) i konano u povelji i opet u eshatokolu je: Actum tempore, die
et loco a consulibus(!), ut supradictum est..., a u protokolu dolazi i opet prvo, godina, indikcija i dan, onda carevi (Imperantibus pssimis et perpetuis augustis [S. A.]
Constantino imperatoribus [!]. Iz onoga to se je navelo iz Grgura Turskoga i Marinia,
te ako se upozori da se u sve ove etiri zadarske listine redovito citira augustus (ili augusti) u protokolu, to je adekvatno izrazu consul (ili consules) u eshatokolu, onda je
ve jasno da te povelje nisu uope falsifikati i da se rije consul ili consules uistinu odnosi na bizantinske vladare, kako je to ve ukazao J. Ferluga, koji nije znao za
sve ove nae podatke! Uostalom Ferlugi je priznao i Margeti da je dokazao da podatak consule ne moe odgovarati niem dragom nego rijeima imperante domino nostre (o: S. A.) Constantino piisimo ac perpetuo augusto, iz ega slijedi da formulacija ac
consulibus odgovara postojanju suvladara na bizantinskom prijestolju, to doista i
odgovara protokolu dviju isprava iz god. 986. i 999, gdje se kao carevi suvladari javljaju Konstantin i Bazilije, zavrava L. M a r g e t i (Creske opine..., 67). Prema tome
ove listine nisu falsifikati, nego su samo malo nespretni prijepisi iz izgubljenog kartulara sv. Krevana. No za daljnje razlaganje o ovim poveljama, a tako i o ostalim iz doba hrvatskih narodnih vladara, potrebna je rasprava, a ne samo ovakva opirna biljeka. 28
Ova naa tvrdnja bazirana je na kasnom izvornom podatku (kraj 15. ili po. 16.
st.) u obliku zabiljeke pred samim tekstom crkvenih saborskih zakljuaka od o. 925.
(CD I, 32, bilj. 1) ili pribiljeke (S. G u n j a c a , Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, I, Zagreb 1973, 331), od koje glasi jedan pasus ovako: Tempore Joanni pape

272

potpisnika molbe dalmatinskih biskupa, upuene papi da se sazove crkveni

sabor u Splitu (odran prije 920. godine), na kome je i sam vrlo aktivno sudjelovao. Tom prilikom je Forminu pisao papa Ivan X i od njega traio da s
ostalim dalmatinskim biskupima kao i s ninskim biskupom Grgurom i on
doe u Rim, te da ondje rijee pitanje primata u Dalmaciji.29
Za vlade Mihajla Kreimira I (926-o. 954), sina Trpimira II (o.
920-926), odran je drugi crkveni sabor (o. 929),30 na kome je pored toga
vladara prisustvovao i Formin. Tom prilikom je uz ostalo zakljueno da zadarska crkva zadri biskupsku stolicu i da ima ostati unutar granica svoje dijeceze. Kada je Formin ipak htio proiriti svoje mede na raun nedavno ukinute ninske biskupije, papa Ivan X, pravovremeno upozoren, otro ga opomene da zadri svoju biskupiju tako, kako je postojala u stara vremena.31 U
sanctissimi consulatu peragente in provincia Croatorum et Dalmatiarum finibus Tamisclao Rege... (N. K l a i , Historia Salonitana maior. Posebna izdanja Odelenja
drutvenih nauka SAN-a, knj. CCCXCIX/55, Beograd 1967, SI. 43 fol. 628 r). Nju nisu u svojim radovima komentirali ni S. Gunjaca a tako ni L. Margeti, iako ona prua
rjeenje ovoga pitanja, na koje se je jo 1957. god. osvrnuo dosta opirno J. Ferluga.
Naime, on se je sloio s miljenjem I. Kukuljevia Saksinskoga, koji smatra da consulatu peragente znai isto kao coronam obtinente. Ujedno daje po svome uvjerenju
jo jedan argumenat iz savremenih izvora o izjednaenju konzulata s vladom jednog
vladara i njemu taj izraz iz akata splitskih sinoda znai: za vlade, vladajui. Time
smatra da je problem skoro u potpunosti reen, iako nije odgovoreno na pitanje da li
je carska Dalmacija pripadala kralju Tomislavu, kada se to zbilo i kakve je oblike primilo, nego samo da Tomislav nije iz Vizantije dobio nikakvu titulu ili funkciju na osnovu koje bi carevi bili njemu prepustili upravu nad dalmatinskim gradovima. Nadalje da Tomislav nije vladao carskom Dalmacijom ve Dalmacijom u najirem smislu
kakva je bila u poznorimskom dobu, i to bez carskih gradova i ostrva. (J. F e r l u g a ,
o. c., 84, 85.) Iznosei prvo onaj tekst uvodnog dijela (datacija), na osnovi koga je prije
ono consulatu peragente pripisivala papinom falsifikatu, ali ju je V. Gortan s pravom upozorio da je njeno tumaenje nemogue, N. Klai je prvo dala navedeno
miljenje J. Ferluge o tome. Zatim je stala izgraivati cijeli lanani sistem svojih nepotvrenih kombinacija s izvorima i dola do niim nedokazanog zakljuka da je vie
nego jasno da je Bizant bio politiki protivnik, a ne Tomislavov saveznik, uvjeravajui da e svatko priznati da su istoni car i papa bili i za Tomislava suvie jaki protivnici (N. Klai, Hrvatski vladari i Bizantska Dalmacija, Radovi Odjeljenja drutvenih nauka Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. XLIII/15, Sarajevo 1972, 150 153), to je potpuno krivo, jer se to niim ne moe osnaiti. Naprotiv!
Meutim bez obzira na ovakva zakljuivanja nepotvrena izvorima, tvrdnje i pretpostavke N. Klai (a poneto i J. Ferluge) uz one podatke koje je iznio L. Margeti o izrazu
consul, pie u jednom italskom kapitularu Karla Velikoga od 801. g. ovo: ... anno
... consulatus autem nostri primo, tj. ovdje je po Bressalu consulatus = Imperium
(H. Bresslau, o. c., II, 408, bilj. 5). Ako se s ovim podatkom spoji onaj iz Grgura Turskoga, onda se moe zakljuiti da je Tomislav vladao kao kralj Hrvata u pokrajini
Hrvata i u predjelima Dalmacija. Nadalje, da mu je bizantski car dao kodikil ili povelju o konzulatu i da se je od onoga asa u tom svojstvu consul-a stao nazivati ili
smatrati augustom, tj. pravim vladarom. Moda se je tada Tomislav i okrunio za
kralja. Drugim rijeima, on je i kao kralj i konzul vladao uz Hrvatsku i Dalmacijama
(ne i u zemlji Dalmatinaca, kako prevodi S. G u n j a c a , o. c. I, 332). Ove je dobio od
Bizanta, s kojim je svakako stajao u to doba u prijateljskim odnosima ili vezama.
29
Gl. RD, 193, 195-197; N. Klai, Historia Salonitana maior, 102, 103, 105, 106.
30
S. A n t o l j ak, Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I za hrvatsku povijest
X stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio historije, arheologije i historije umjetnosti, god. 10, Zadar 1972, 87, 88.
31
RD, 195; N. K l a i , o. c., 103-105.

273

ovom periodu, po prianju Konstantina VII, Zadar () je bio velik utvren grad, s crkvama: Sv. Stoijom, Sv. Krevanom i Sv. Trojstvom (danas
Sv. Donat). Osobito je interesantan carev opis Sv. Stoije, ukraene zelenim i
bijelim stupovima, starinskim isukanim ikonama i podom od divnoga mozaika. Sv. Trojstvo je pak presvodena crkva i iznad nje je opet druga, takoer
okrugla (ondje su nedavno u zidovima matroneja pronaene drvene grede s
pleternim motivima),32 u koju se penje zavojitim stepenicama. Od zadarskih
otoka, koji su pripadali dalmatinskom tematu, spominje car pisac kao naseljenu Vrgadu, a kao nenastanjene i puste Tkon, Kornate, Dugi otok, Silbu,
Skerdu (Velu i Malu), Olib, Pag, Premudu, Ist, Tun i Iz.33 Nekako pri kraju
svoga dugoga vladanja Kreimir Prvi posjetio je Zadar i samostan s crkvom
sv. Krevana, kome je darovao posjed na svome zemljitu u selu Diklu.34 To
je prvi utvreni dolazak i boravak hrvatskog vladara u ovome gradu.

III
Nakon smrti Mihajla Kreimira Prvog i likvidiranja njegova sina Miroslava nastali su nemiri u zemlji i umanjena je vojna mo hrvatske drave.35
Tada se dalmatinski gradovi ponovno vraaju pod direktnu vlast Bizanta i
986. u Zadru opet stoluje proconsul Dalmatiarum, tj. carski namjesnik
Dalmacija Majo de Columna (986 999?), ujedno i prior toga grada.36 U to
vrijeme Hrvatskom vlada kralj Stjepan Drislav (poslije 960 ), sin Mihajla
Kreimira I,37 a u Bizantu caruju Vasilije II (976- 1025) i brat mu Konstantin VIII (9761028). Od njih dobiva uskoro Stjepan Drislav kraljevske insignije, i otada se, kako pie Toma Arhidakon, njegovi nasljednici nazivaju
kraljevi Dalmacije i Hrvatske te eparsi ili patriciji.38 Sada je, dakle, Drislav
dobio ponovno u upravu Dalmaciju, u koju prije 992. god. provaljuje car Samuilo sve do Zadra, svagdje pljakajui i pustoei. No on nije mogao osvojiti ovaj dobro utvreni grad i zato to nije imao ratne mornarice, te se je us39
koro vratio preko Bosne i Srbije u svoju prijestolnicu Prespu.
U tom periodu, tj. u vremenu pfidrovanja Maja u Zadru, postoji i dalje
tribunska ast, a kao stalei: plemii (nobiles), iju prethodnu suglasnost
(consensus) trai prior, te puk. Oni zajedno (maiores et minores) sainjavaju
vijee (consilium), bez ijega pristanka nije prior nita radio. Inae su se Za32
Za datiranje postanka ove crkve i taj nalaz gl. I. P e t r i c i o l i , Grede s preromanikim ukrasom iz crkve sv. Donata u Zadru, Peristil, 14 15, Zagreb 1971 1972,
47-54.
33
RD, 403, 404; Vizantinski izvori... II, 23, 24.
34
RD, 20, 62, 69, 70; S. A n t o l j a k , o. c., 90, 91.
35
S. A n t o l j a k , o. c., 92, 93.
36
RD, 21; CD 1,45,46.
37
S. A n t o l j a k , o. c., 94, 95.
38
T h o m a s A r c h i d i a c o n u s Historia Salonitana, Scriptores III, MSHSM
XXVI, Digessit Fr. Raki, Zagrabiae 1894, 38, 39.
39
S. A n t o l j a k , Samuilovata drava, Skopje 1969, Institut za nacionalna istorija, 37, 38, 86, 40, 38, 39.

274

drani mogli sudski aliti i traiti pravdu pred samim bizantskim carem ili
hrvatskim kraljem te priorom ili sucima. Novac je i sada bizantski zlatnik,40
a kameni natpisi piu se tu i tamo i na grkom jeziku (999).41 Biskupi su takoer Bizantinci (Romeji) od kojih je jedan ak i sastavlja povelja (986). Vlasnici zemljita, panjaka, vinograda i maslinika u okolici grada, gdje se je graniilo s hrvatskom dravom, bili su zadarska opina, plemii, tribuni, sveenici, samostani i ak pojedini graani.
Sada medu sveenicima Romanima nailazimo ve na domaa naa imena, a ak i neki plemii nazivaju se narodnim imenima.
986. godine u Zadru se osniva benediktinska opatija sv. Krevana, iji je
samostan ponovno sagraen. U tome samostanu sigurno je postojao i skriptorij, koji je tokom stoljea sve vie dobivao na vanosti. Ta je opatija, koja
je imala veze s matinim samostanom u Monte Cassinu, raznim darovnicama dobila velike komplekse zemlje izvan grada (Diklo, Paman) i bogata lovita ribe na otocima (Molat, Dugi otok), solane, te razne pokretnine i nekretnine. Ujedno je uprava samostana uz odobrenje cijeloga zadarskoga puanstva izvrila neke preinake ulica i zgrada radi izravnog povezivanja crkve
sv. Krevana sa samostanom.42 To je bio prvi nama poznati urbanistiko-regulacioni zahvat ne samo u Zadru, nego i na podruju cijele dananje Hrvatske.
IV

Ve odavno se dud Petar II Orseolo (991 1009) spremao da se planski

doepa Dalmacije, pa tako i Zadra. Sukob su izazvali sami Hrvati, koji su stali napadati Mleane. Zbog toga dud prvo poalje svoje ratne brodove, koji
osvoje hrvatski grad Pag, predstrau Zadra. S time su Mleani izazvali jo jau mrnju kod Hrvata. Oni su ak ponovno traili danak od Orseola, koji je
obeao da e im ga sam donijeti.
U meuvremenu je, ne zna se iz kojih razloga, priznao Zadar, jedini od
svih gradova u Dalmacijama, vlast duda Petra II. Zbog toga su Zadrane napadali i hrvatski i neretljanski vladar, ne tedei ni druge dalmatinske gradove.
Napokon na poziv svih tih gradova krene dud Orseolo iz Venecije (26.
svibnja 998. ili 999) i ubrzo stigne pred Zadar (6. lipnja), u koji ga na najsveaniji nain uvede kao svoga gospodara tamonji prior s biskupom i ostalim
43
uglednicima cijeloga zadarskog podruja. U gradu je dud primio i poslanike hrvatskoga kralja, iju je mirovnu ponudu odbio. Ujedno je iz Zadra po40

RD, 21, 22; CD I, 45, 46.

Gl. L. B e n e v e n i a , Scampoli di storia patria, ara 1890,52.
CD I, 26, 27, 46, 45, 27, 50, 45.
43
U tzv. Dandolovoj Chronica brevis pie ovako: ... quibus receptis ad Jadre civitatem applicuit (tj. Petar Orseolo: S. A.), ubi Spalatini et Tragurienses, et alij plurimi Dalmatini universaliter laudaverunt, et ad ipsius honorem clerus et populus laudes
cantaverunt... (Andreas Danduli Chronica brevis aa. 46 -1342. A. C., RIS f. 313, fasc.
4, t. XII, p. I, Bologna 1941, 361).
41

42

275

duzeo uspjenu akciju protiv Neretljana, koje je u neposrednoj blizini grada

potukao, te je 14. VI napustio ovo mjesto. Vrativi se sa svoga trijumfalnog
puta, za vrijeme kojega je dopro do Korule, ponovno je stigao u Zadar, a
onda u slavlju ude u Veneciju i prozove se dud Dalmacije. Malo zatim stigao je u Zadar prvi mletaki rektor Maffeus Justinianus,44 koji tako zamijeni
stoljetnu slubu priora. Otada Zadar, koji se je uspjeno opirao uz pomorsku
pomo Venecije neprestanim napadajima hrvatskoga vladara, ostaje i dalje
u vrstini rukama Serenissime.

Meutim, ve 1018. ili 1019. godine Bizant je ponovno uspostavio svoju

direktnu vlast u Dalmacijama, kojima je po svoj prilici i opet upravljao zadarski prior. On se je vjerojatno zvao Majo i bio je brat zadarskog biskupa
Prestancija.45
Za vladavine bizantskog cara Romana III Argira (10281034), roaka
Orseola, arhont i toparh Dalmacije je Zadranin Dobronja (),46 koji
je neko vrijeme uivao velik ugled i milost kod ovoga vladara. No kada je Dobronja stigao u Carigrad da se pokloni novome vladaru Mihajlu IV Paflagoncu (1034 1041), bio je iznenada lien vlasti nad Dalmacijom, te je zajedno sa
enom i sinom zatvoren u toj prijestolnici, gdje je i umro.47 Jedan od razloga
zato je lien slobode i asti bio je i taj to je radio protiv interesa Bizanta, a
za hrvatskoga kralja, kome se je, prema Sanudu, predao Zadar.48
44
RD, 424 - 428, 430, 429; Andreae Danduli Chronica per extensum scripta, RIS f.
325, fasc. 3, t. XII, p. I, Bologna 1939, 193-200.
45
RD, 70, 71; CD I, 107-109.
46
J. Ferluga pie da je Dobronja bio arhont i toparh ( ) Zadra i
Splita, a ne i drugih dalmatinskih gradova. Dodue Kekaumen, kae Ferluga, stavlja
osim Zadra i Splita, i Ston i Zetu u Dalmaciju. No Ston nije bio nikada kao ni Zeta u
temi Dalmaciji i Kekaumen kao i da ne poznaje carsku Dalmaciju. Za njega je Dalmacija vrlo irok geografski pojam (J. Ferluga, o. c., 95). N. Klai smatra da nije
sluajna injenica da je Kekaumen nazvao Dobronju toparhom Zadra i Splita, i to
bi drugim rijeima znailo da je u historiji bizantske Dalmacije prvi puta dolo do pokuaja da se razbijeni dijelovi provincije ujedine pod vodstvom metropole (N. K l a i, Povijest Hrvata..., 338 339). Meutim, po naem miljenju, upravo na osnovi
onoga Kekaumenova podatka o smjetaju ovih mjesta u Dalmaciju, miljenja smo da
je on upravljao samo Dalmacijom, a ne i Dalmacijama, jer je imao u svojoj vlasti samo Zadar i Split! Uz to je poznato iz istoga Kekaumena da je Stefan Vojislav bio tada
toparh Zete i Stona (Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije III, Posebna izdanja Vizantolokog instituta 10, Beograd 1966, 212; K. J i r e e k , Istorija Srba /Beograd 21952, 68; J. F e r l u g a , o. c., 100,95), koje ovaj stavlja uz Zadar i Split u Dalmaciju.
Inae i Vojislav je bio kao talac odveden u Carigrad (1035/6) za vladavine Mihajla IV
Paflagonca, ali je nasuprot Dobronji uspio odanle pobjei natrag u Duklju ili Zetu (Gl.
Vizantijski izvori... III, 157, 159; K. J i r e e k , o. c. I, 133).
47
VizantijSki izvori... III, 203-205.
48
Prema Sanudu za dudevanja Domenica Flabianica Zadar se je prvi put odmetnuo i podvrgao hrvatskom kralju. Ali ga je dud s velikom ratnom mornaricom, nakon
brojnih bitaka, prisilio na predaju (M. Sanudo, Le vite dei dogi, RISi. XXII, p. IV,
f. 1-2, Citt di Castello 1900, 150). O datumu ovoga ina razna su miljenja i Sanudov
podatak kao vrlo kasni izvor vrlo je sumnjiv i jako je teko odrediti kada se je to zbilo.

276

Dobronju je naslijedio u asti kao strateg itave Dalmacije (ili Dalmacija) inae carski protospatar i patricij, prior i prokonzul Zadra Gregorije,49
50
51
sin Maja, a prvi roak Dobronje. Gregorijeva mo i sluba bila je vea od
Dobronjine, i on je upravljao iz Zadra i Gornjom i Donjom Dalmacijom (od
Vinodola do Draa ili Bojane).52 Meutim, za vladavine Konstantina IX Monomaha (1042 1054) spominje se u Zadru kao carski protospatar ban Stje49

Vrlo sloeno je pitanje, koje je izniklo: da li je Dobronja = Gregorije, koji se

spominje u ispravi od 5. VII. 1033. kao zadarski prior i prokonzul (CD, I, 67, 68). Ferluga, slijedei Vasiljevskog, koji je zakljuio na osnovi tri zadarska dokumenta da je
Gregorius = , sasvim se slae daje to jedna te ista linost (J. F e r l u g a , o.
c., 96). N. Klai ispoetka kae u svojoj Povijesti Hrvata da se ini da u historiografiji
danas ipak prevladava miljenje da su Dobronja i Gregorije isto lice. Neto kasnije
naziva ih braom, a 272 strane iza toga ostaje na tome da su braa Grgur i Dobronja
iz porodice Madijevaca, te time prihvaa miljenje I. Petriciolia iz 1960, koji se 1967.
vraa na Ferlugino poistovjeivanje Grgura s Dobronjom (I. P e t r i c i o l i , Umjetnost
jedanaestog stoljea u Zadru, Zadarska revija, 2 li, 160 i bilj. 6). Ali ipak dodaje na
onoj istoj strani da je manje vjerovatna pretpostavka da se Grgur zadarskih isprava i
Kekaumenov Dobronja ista linost, jer u krajnjoj liniji to i nije tako bitno (N.
K l a i , Povijest Hrvata... ,40, 67, 338). Time je potvrdila ono to je jo 1967. napisala,
tj. da nije bitno da li su Grgur latinskih zadarskih izvora i Kekaumenov Dobronja
braa ili je to jedna i ista osoba, ali se ipak opredijelila da su oni braa (Gl. N. K l a i, Zadar, dalmatinska metropola do XII stoljea. Zadarska revija, XVI/2 i 3, 123,
124 i bilj. 50). Meutim Dobronja je jedna osoba sama za sebe, a Gregorije druga, kako je to uoila uz ostale i N. Klai. Naime u onoj ispravi od 5. VII. 1033, godina se nikako ne slae s indukcijom, jer 1033. ima mdikciju I, a tek 1036. je indikcija IV. kako to i
pie u navedenoj ispravi od 1033. godine. Nadalje je udan i gramatiki neobian, nelogian i konfuzan poredak rijei u toj povelji. Napose je potpuno neshvatljiv u vezi s
Trogirom i Trogiranima onaj pasus: Per iussione domini Gregorii priori et proconsuli de ipsa ciuitate Jadere... do in ciuitate traguriensis.... Zatim se isti Gregorije
spominje u ispravi od 1034, ali samo kao prior Zadra (prioratus... regente), a tek u
onoj od 13. II. 1036. je protospatario et stratico (RD, 42, 43,70,71; CD 1,68-70). Jednom rijei, isprava od 1033. ne bi prema indikciji spadala u tu godinu, ve tek u 1036.
No budui da je naveden car Roman III (10281034), onda bi se moglo rei da je greka ili u godini ili u indikciji. Kako se pak tu Gregorije navodi samo kao prior i prokonzul Zadra, on je mogao zamjenjivati odsutnoga Dobronju, koji je iao u Carigrad (Gl.
J. F e r l u g a , o. c., 97, 99). Jo neto. Poznato je da Pop Dukljanin zna za kneza Dobroslava, koje je ime u latinskom tekstu ovoga spisa Sii naprosto zamijenio sa Voislavus, dok je u Orbinijevu talijanskom prijevodu ostavio naziv Dobroslavo (Gl. F.
ii, Letopis Popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, SKA, 1928, 344-350, 353, 354, 183,
460 463). No poznato je da Skilica ovoga kneza naziva: Stefan Vojislav, Kekaumen
samo: Vojislav Dukljanin, a Ivan Zonara jo krae: Vojislav (Vizantijski izvori... III,
157159, 212, 254). To su dakle, nazivi, koje donose kronike, dok je u ispravama ime
uvijek stabilno i ne moe se zamjenjivati ili znaiti da to nije ovo lice nego sasvim drugo, ili da je identino s onim u toj i toj kronici, pa tako i Gregorije s Dobronjom u Kekaumenovu Strategikonu, koje je djelo napisano u II polovici 11. st. To znai da je Kekaumen bio suvremenik ovoga dogaaja u vezi Dobronje, jer sam za sebe kae da je
uestvovao u borbi protiv Petra Deljana 1040. god. (Vizantijski izvori ... III, 193,
190), a to je otprilike gotovo onaj isti period, kada je ivio Dobronja i bio zatvoren (Vizantijski izvori... III, 203 205). Prema svemu ovome Dobronja i Gregorije su razliite
osobe i bliski roaci.
50
RD, 42-44, 70, 71; CD I, 68-70, 108, 109.
51
Ovo je i nae miljenje utvreno na osnovi izvornih podataka, po kojima se moe izraditi geneoloko stablo Madijevaca.
52
Gl. o tome: M. Barada, Dalmatia Superior, Rad JAZU, 270, Zagreb, 1949,
93-113.

277

pan, a kao prior Andrija, negdanji tribun.53 U ovome razdoblju Zadar pod
izravnom vlau Bizanta igra veliku ulogu. U njemu stoluje upravitelj Dalmacije ili Dalmacija (arhont, toparh, protospatar, patricije, strateg), koji je
obino i zadarski prior, te je kao takav bio vrlo uticajan u cijeloj pokrajini.
On je ivio u prijateljskim odnosima s hrvatskim vladarom, od ega su obje
strane imale samo koristi. Pored priora tu su i nadalje tribuni, te sudac (iudicator) grada Zadra, zatim komercarij (1045), gradski financijski slubenik,
kao i notar (1033) ili pisar (1034) sve sami sveenici. Vana i utjecajna linost u Zadru ostao je biskup, koji ondje ima svoju palau (1036). Pored njega istie se i opat Sv. Krevana, iji se samostan sve vie bogati, i to napose
darovima hrvatskih plemia i plemkinja. Naravno da time i uloga ovoga samostana postaje sve jaa i snanija. Sveenstvo u Zadru preteno ima latinska imena, a ima i dva germanska. Ali, sada mnogo vie medu njima nailazimo na Hrvate. Pa i meu graanima ovoga doba spominju se u veem broju
narodna imena, a samo jedna osoba nosi grko ime.
Inae su i sada ostali utjecajni plemii, iji je senior strateg. Zadarski
trgovci imali su izvrsne lae, koje su prevozile putnike i ivene namirnice, a
u Zadru je tada naroito cijenjena ukusna pijaca voda. U ovo doba nailazimo
u izvorima prvi put da se spominje zadarska luka (1036), dok je kao novac u
upotrebi bizantski zlatnik.54 to se tie podruja zadarske komune, prema izvornim podacima 10. i 11. st. ono se je proirilo izvan gradskih zidina samo
na otoke i na kopno u neposrednom zaleu, zapravo obuhvaalo je na kopnu
suburbij.55
VI

God. 1050. Republika sv. Marka drugi put zauzima oruanom silom Za56
dar, kojim je ponovno zavladao rektor, poslan iz Venecije. No ta je vladavina bila vrlo kratka vijeka, jer je ve 1056. Zadar ponovno pod direktnom upravom Bizanta. Tada je u tom gradu, ije se stanovnike sada zove: Zadrani ili
zadarski graani (1056), prior Grubia (Gorbina), a onda Drago, dakle sve sami Hrvati. Upravo u ovo isto vrijeme nailazimo na narodna imena zadarskih
ribara, koji su ivjeli u zadruzi i zavjetovali se da e dio lovine u svako doba
57
davati samostanu sv. Krevana.
53

RD, 46, 47; CD I, 75, 77.

RD, 41-44, 70, 71,41,48,42-48,435,44,41.
55
Gl. I. Beuc, Statut zadarske komune iz 1305. godine, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, II, 522 - 526.
56
V. B r u n e l l i o. c. I, 280, 281, 295. U ovoj godini (1050) i osvajanju gl. RD, 444,
445 i F. i i , Povijest Hrvata... I, 496 i bilj. 72. Inae u Dandolovoj kronici (Cronica
brevis) pie pod 1027 1070. god. ovo: . . . Huius temporibus (tj. za dudevanja Dominika Contarena: S. A.) Jadrensis civitas, suasionibus perfidorum inducta, Venetis primitus rebellavit, quam armorum vi, predicto ducante, potenter recuperaverunt...
(Andreae Danduli Chronica brevis, RIS f. 343, fasc. 4, t. XII, p. I, 362).
57
RD, 48, 50, 52; CD I, 82, 83, 88.
54

Zadar nije ni ovaj put dugo ostao pod izravnom vlau Bizanta. Ve
1062. Mleani trei put zauzimaju grad,58 u ijoj blizini, u gradu Ninu, na
vrlo svean nain Petar Kreimir, kralj Hrvata i Dalmatinaca, te iste godine potvruje darovnicu svoga pradjeda Kreimira Prvog u korist samostana
sv. Krevana.59 O. 1064/5. god. nailazimo u Zadru na Nikolu, priora i stratega60 toga grada,61 iji je teritorij upravljanja bio sada vrlo suen. To dokazuje da je Zadar opet pod makar nominalnom vlau Konstantina X Duke
(1059- 1067),. .,
U to doBa zadarski je prior Drago, a biskup Stjepan. Tada se spominje i ika, ki Dujma i Vekenege, unuke priora Madija, a ena Andrije, sina Pape.
Kada joj je mu ubijen, ona je sa svojom starijom keri Domanom odluila
da ode u samostan, a mladu Vekenegu da uda. Upoznavi s tom svojom odlukom najvee crkvene i svjetovne gradske linosti, koje su joj darovale crkvicu sv. Marije Manje ispred vratiju Bellate, ona ondje sagradi samostan,
gdje je odmah ureena i riznica, koja je uvala dragocjene crkvene predmete, te biblioteka s rijetkim rukopisima. Da bi osigurala i zatitila svoj samostan od bilo koje strane, ika je uspjela da u njenoj prisutnosti njezin brat62
Petar Kreimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, okruen najviim svjetovnim i
crkvenim velikaima, izda 1066. god. u ibeniku povelju, kojom daje kraljevsku slobodu njezinu samostanu. Ujedno je ovaj vladar odredio da svatko tko
bi nanio bilo kakvu tetu ovome samostanu ima tu tetu
etverostruko nadoknaditi i sve njegovo da podlijee kraljevskom pravu.63

VII
I dok se samostan sv. Marije zaslugom njegove prve opatice Cike sve vie bogati i poinje konkurirati u posjedima samostanu sv. Krevana, na po58

M. des C a n a l . Le Cronique des Venetiens, Archivio storico italiano, VIII, Firenze, 1845, 292; RD, 444.
59
RD, 62, 63 (o. 1062?); CD I, 104, 105 (1066/7?).
60
J. F e r l u g a (o. c., 103 i bilj. 85) pie da se ve 1060. pojavljuje ponovno zadarski prior koji nosi naziv stratega Dalmacije, te ukazuje da je ve ii pokazao da je
Nikola svakako morao biti prior Zadra i strateg Dalmacije, pa je oigledno posredi
greka prepisivaa. Meutim, Ferluga nije zapazio da se i Gregoriju u onoj povelji od
5. III. 1033 (?). daje titula i priori et proconsuli de ipsa ciuitate Jadere... (RD, 41; CD
I, 68), te da su u Bizantskom carstvu u pojedinim temama upravo u II polovici 11. st.
/stajali na elu provincijskih gradova i stratekih mjesta stratezi. Tako npr. Ohrid je
/ imao svoga stratega (GL B. P a n o v , Tefilakt Ohridski kako izvor za srednovekovnata
istorija na makedonskiot narod, Skopje, 1971, 240, 239).
61
RD, 59 (1060); CD I, 99, 100 (lp64/5).
62
Svakako iz izraza Kreimirova za iku soror mea Cicca (RD, 66; CD I, 102)
jasno je da bi joj ovaj vladar bio brat, i on se moda krije i u onoj povelji od 1066. (RD,
67; CD I, 101), gdje se navodi njezina fratrem germanum (Gl. i V. N o v a k , Zadarski
kariular samostana svete Marije, JAZU, 22 i N. K l a i , Hrvatski vladari i bizantska
Dalmacija, Radovi... XLIII/15, 163165), tj. roenog brata. Kolikogod smo pregledali izvorne podatke o ovom izrazu, svugdje je soror = sestra. Stoga treba sada samo
na osnovi izvorne grade paljivo sastaviti genealoku tablicu, iz koje e se moi dobiti
jasnija slika o kakvim se tu zapravo rodbinskim vezama izmeu Cike i Petra Kreimira radi,
a ne bez dokaza naprosto izmiljati, kako je dolo do ove rodbinske veze.
63
RD, 65, 124, 125, 66; CD I, 101, 103, 102.

278
279

novnu molbu ove svoje sestre Petar Kreimir, kralj Hrvatske i Dalmacije,
(1066/1067) obdaruje taj isti nedavno sagraeni samostan kraljevskom zemljom u Tokiniji, koju je ve njegov djed Kreimir bio dao svome roaku Madiju i njegovu sinu Dobronji. (Darovnica je potvrena u Zadru u prisutnosti
biskupa Stjepana, priora Drage i drugih uglednika.)64 Meutim, unato
onakvom tituliranju, Kreimir nije jo bio i stvarni gospodar Dalmacije, kojom nominalno upravlja u ime bizantskog basileusa carski protospatar Leo,
posljednji katepan itave Dalmacije sa sjeditem u Zadru, iji je bio i prior.65 Leo je bio samo vojnoupravni zapovjednik sada i suvie umanjene teme
Dalmacije, dok je civilnu upravu uz pristanak Bizanta imao od 1066. kralj Petar Kreimir. Zato je i razumljivo to ovoga Lea u istoj tituli protospatara i
katepana itave Dalmacije nalazimo kao svjedoka u glasovitoj darovnici Petra Kreimira, kralja Hrvatske i Dalmacije (1096) u korist ionako posjedima bogatog samostana sv. Krevana,66 kakvima tu crkvenu instituciju stalno
obasipaju okolni hrvatski feudalci. Iz te listine vidi se da je Petar Kreimir
proirio svoje kraljevstvo i na kopnu i na moru i da uistinu sada vlada
Hrvatskom i Dalmacijom,67 iji je vojni guverner ostao ipak neko vrijeme
Leo.
Inae u Zadru, gdje je prior bio taj Leo, a vladajui sloj Latini, tj. Romani, sve vie jaa hrvatski element, iji se jezik naziva slavenski, tj. hrvatski to se vidi po narodnim imenima, navedenim u listinama iz toga vremena, dok medu sveenstvom prevladavaju i dalje Romani s latinskim imenima.68 Poslije Lea u Zadru vie ne nailazimo na carskog namjesnika s raznim
titulama, nego samo na priora, i to, zaudo, na dvojicu u isto vrijeme: Dragu
i Andriju (1069).
Meutim, u listinama koje se izdaju na hrvatskom tlu i u Zadru, navodi
se od 1070. na prvom mjestu Roman IV Diogen (1068 1071), a onda tek Petar Kreimir kao kralj Hrvatske i Dalmacije ili Hrvata i Dalmatinaca ili
naprosto Hrvatske. To znai da je Dalmacija i dalje pod nominalnom
vrhovnom vlau Bizanta, u ije ime odsada njome upravlja hrvatski kralj.
69
To se, naravno, odnosi i na Zadar, gdje je sada samo jedan prior: Drago.
No poslije bitke kod Manzikerta (1071), u kojoj je Roman bio ne samo pobijeen, nego i zarobljen, titulira se u poveljama samo Petar Kreimir, to
ukazuje da on ponovno i stvarno vlada Dalmacijom i Zadrom.
U doba interregnuma, u koji je zapalo hrvatsko kraljevstvo nakon to su
njegova vladara zarobili Normani, ne zna se kakav je bio poloaj Zadra. No
ve poetkom 1075, kao i drugi dalmatinski gradovi, i Zadar napismeno preko svoga priora i nekolicine uglednih graana (medu njima se navodi i Ivan
spataro candidato) priznane mletakoga duda za svoga seniora, tj. gospo64

RD, 67, 68; CD I, 104, 105.

Gl. o tom: J. F e r l u g a , o. c., 103-105 i bilj. 100.
66
RD, 69, 74; CD I, 107, 114.
67
CD 1,65-71,75-78, 105-109, 112-114.
68
RD, 91-93; CD I, 126, 127.
69
RD, 80-86; CD I, 101, 105, 115-124, 126-128.

65

280

dara, nakon to je ovaj otjerao Normane70 iz Dalmacije, ijim se duxom u toj

zavjernici naziva.
Meutim, Dmitar Zvonimir, koji je u svojstvu duxa Hrvatske i Dalmacije bio u listopadu 1075. okrunjen za kralja Hrvata i Dalmatinaca, nije se
obazirao na takvo dudevo tituliranje i stav prema dalmatinskim gradovima, to dokazuje i jedna njegova povelja (9. X 1075) u kojoj se medu visokim
crkvenim i svjetovnim
linostima nalazi na prvom mjestu citiran zadarski
biskup Stjepan.71
U ispravama, pak, od 1076. do 1078, sastavljenima na hrvatskom tlu, ispred
Zvonimira najvie se navodi Mihajlo VII Duka (1071 1078),72 dok se njegov
nasljednik Nikifor III Botonijat (10781081) prvi i posljednji put citira u zadarskoj listini od 1078. godine. U njoj odmah poslije carskog imena dolazi
onaj prior Drago, a tek onda biskup Stjepan te zadarski puk s ostalim gradskim prvacima.73 To znai da je Zadar, makar i simbolino, ostao vjeran Bizantu. Ali od 1078. dalje u listinama s hrvatskoga terena samo se titulira
Dmitar Zvonimir kao bojom milou kralj Hrvatske i Dalmacije ili pak
Hrvata i Dalmatinaca.74 Iz ovoga se vidi da se Zvonimir konano oslobodio bizantskog tutorstva i da je preuzeo svu vlast nad Dalmacijom kao vazal
pape Grgura VII, tj. papinske kurije.
VIII
Dolaskom na prijestolje vrsnoga cara Alekseja I Komnena (1081 1118)
uskoro se je situacija u Dalmaciji i na Jadranu poela nanovo mijenjati. Naime, novi dud Vitale Falier (1084. ili 1085 1096) dobio je od Carigrada jurisdikciju nad tom zemljom i prozvao se bojom milou dud Venecije i Dalmacije i carski protosevast75 (1084, 1090).76 Meutim Zvonimir se i dalje kiti
70
O tomegl. S. A n t o l j a k , Miscellanea mediaevalia adriatico-croatica, VII. Koji
jo izvori piu o ratnoj djelatnosti Roberta Guiskarda i njegovih Normana na Jadranskom moru?, 279 283 i S. G u n j a c a , Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji,
III, Zagreb, 1975, 465, 466.
71
CD I, 124, 126-128, 126-129, 132, 133, 135, 138, 142.
72
RD, 109-111; CD I, 147, 158, 159.
73
CD I, 167, 168.
74
RD, 114-118, 126,127, 138-140,144,145,148; CD I, 160, 162- 164, 166, 167, 170,
172, 179, 180, 181, 184, 187, 188.
75
U najnovije doba (1973) Gunjaca ukratko (obeavajui da e u III knjizi pretrest... pitanje kad se dud stao kititi naslovom kneza i vojvode Hrvatske, to je i izvrio 1975. god.) pobija Dandola da je dud Vitale Falier god. 1084. dobio naslov dux
Croatiae, to nije tono, kao to nije tono ni to da je tu titulu jo prije postigao dud
Domenico Silvio, kako je to drao Raki na temelju krivog dopunjavanja teksta u ispravi od g. 1075. Iznosei dio privilegija (ije fotokopije svemu tome prilae), koji je
isti dud izdao mjestu Lauretumu (danas Loreo blizu Roviga), gdje se zove Faletro
Dedonis divine gratie largitate Venetiar. Dalmatiae atque Croatiae dux et imperialis
Protosevaston, zakljuuje da je ovim temeljito potvreno da se mletaki dud prvi
put spominje dux Croatiae u dokumentu, koji je izdan utvrenju Lauretumu godine
1094. (S. G u n j a c a , o. c., l, 443,445448). Meutim ova stvar stoji sasvim drugaije.

281

naslovom kralj Hrvatske i Dalmacije, a njegov nasljednik Stjepan II ak

se naziva po milosti bojoj kralj Hrvata i Dalmatinaca.77 I dok zadarski
biskup Andrija sudjeluje na crkvenom provincijskom sinodu u Splitu, u Zadru je i dalje prior Drago, nasljednik Candidusa. U tom gradu prvi put se
spominje i advocatus Maifred, a tamonji sveenik Dominik, koji je i notar, nalazj, se u pratnji kralja Zvonimira pri izdavanju povelja.
Opatica ika u neprestanom je kontaktu i s ovim kraljem, kao i s njegovim nasljednikom, koji bogato obdaruje njezin samostan.78 U Zadru, gdje i
sada imaju vlast plemii (nobiles), popravljaju se i podiu kue kao i hospicij
za goste i monahe, te se ak otvaraju i nove ulice, upravo najvie zaslugom
same Cike. Medu zgradama istie se i u ovo vrijeme biskupska palaa s cisternom.
Ali 1091. Zadar ponovno priznaje vlast Bizanta, tj. Alekseja, to se odrazuje u ispravama grada, gdje Drago i po trei put obnaa ast priora. On zaNaime, u novom izdanju Dandola, koje ne citiraju ni N. K l a i (Povijest Hrvata... 42),
a ni S. G u n j a c a (o. c. l, 443, 457), stoji da je dud sebi dodao i titulu atque Croatiae
et imperialis prothoseuastos (Andreae Danduli Chronica per extensum descripta,
RIS t. 313, fasc. I, t. XII, p. I, 216, 217), a ne Dalmatiae atque Croatiae et imperialis
protosevastos (RD, 459). Prema tome, ovaj naziv se nadovezuje s onim naslovom, kojim se dud Dominik Silvije kiti, a taj glasi: .. .duce Venetie et Dalmatie ac imperiali
protophedro (RD, 102; CD I, 138), koji je Raki na poektu teksta pred Dalmatie et
Croatie proizvoljno nadopunio sa: Tempore Silui, ducis Venetie atque (RD, 102).
Dakle, to se odnosi samo na Dalmaciju, a ne i na Hrvatsku. Kada pak Raki citira staro izdanje Dandola, on u biljeci donosi da se taj dud zove u poveljama (s. d.) iz
Muratorija, Corneliusa, Tafela i Thomasa Vitalis Faletrus de oni dei gratia Venetie et Dalmatie dux et imperialis protosevastos, te isti u poveljama od 1094. (takoer
iz Muratorija): Nos Vitalis Faletro de divinae gratiae largitate Venetiae. Dalmatiae atque Croatiae dux et imperialis protosevastor (RD, 460, bilj. 7), to Gunjaca uope ne
navodi ni u svojoj I ni u III knjizi Ispravci... On ak ne iznosi da i Dlger takoer datira onu hrisovulju sa 1084. god., o kojoj govori Dandolo, i dodaje da je ak titulu protosevasta dud dobio 1082. (Fr. D l g e r , Regesten der Kaiserurkunden des ostrmischen Reiches von 565-1452, 2. Teil. Regesten von 1025-1204. Mnchen u. Berlin
1925, 31, 32). I dok Sanudo takoer objelodanjuje ovaj privilegij pod 1084. i kae da se
dud tada okitio titulom Dux Venetiarum, Dalmatiae atque Croatie, Tafel i Thomas
donose da se 1090. ovaj naziva: Vitalis Faletrus de oni Dei gratia Venetie et Dalmacie dux et imperialis protosevastos (M. S a n u d o , o. c., L. A. M u r a t o r i , RIS, t.
XXII, p. IV, f. l 2,156 i bilj. 4). Sve ovo, dakle, ukazuje na neobinu sloenost pitanja
oko ovoga dudeva tituliranja, a pogotovo, ako se uzme da je Vitale Falier postao dud
1084. ili 1085. (Enciclopedia italiana, XIV, Roma 1932, 745). to jo vie komplicira ovakav naziv, koji je pokuao Gunjaca 1975. ponovo objasniti. Samo ovaj put je preinaio
kako je V. Falier prema Dandolu svome titulu dodao 'atque Chroaciae et imperialis protosevastos'. Sluei se knjigom V. L a z z a r i n i a (1938), koji je pregledao sve
dokumente u kojima se spominju naslovi V. Faliera (1087, 1088, 1089, 1090), kae Gunjaca da je ovaj zakljuio kako se do lipnja 1090. godine nikada ne javlja titul Hrvatske u mletakim originalnim dokumentima, ni u autentinim kopijama. Ali zato ima
onaj dokument od 1094. tzv. Privilegium Laureatum. Konano zakljuuje da je V. Falier mogao postati dux Chroatie u razdoblju od kolovoza 1093. do listopada 1094. godine (S. G u n j aa, o. c. III. 466 470), ime ipak nije uspio pobiti navode Rakoga (u
biljeci 7), Dolgera i Tafel-Thomasa. Zato ovo pitanje vremenske titulacije Faliera ostaje i danas otvoreno.
76
RD, 459, 460; M. Sanudo, o. c., 156 i bilj. 4.
77
RD, 144, 145, 148, 149, 147, 148; CD I, 184, 187, 188, 190-192.
78
RD, 147, 157, 123, 157, 147; CD I, 191, 199, 169, 187, 191.

282

jedno s biskupom Andrijom odluno brani interese Vekenege, ikine keri.

Inae sada u Zadru sve vie prevladavaju hrvatska imena medu graanima.79
Ali 1091. Zadar ponovno priznaje vlast Bizanta, tj. Alekseja, to se odrazuje u ispravama grada, gdje Drago i po trei put obnaa ast priora. On zajedno s biskupom Andrijom odluno brani interese Vekenega, ikine keri.
Inae sada u Zadru sve vie prevladavaju hrvatska imena medu graanima.79
Godine 1095. u bizantskom Zadru odrava se ak crkveni sabor, na kome su prisutni, uz domaina mjesnoga biskupa, i svi biskupi Dalmacije i
Hrvatske na elu sa splitskim nadbiskupom Lovrom. Naravno da su na tom
sinodu prevladavali sveenici zadarske crkve i na njemu je ak sudjelovalo
mnogo graana na elu s priorom Dragom. Taj sabor potvrdio je sva darivanja u korist samostana sv. Marije, a 8 mjeseci kasnije taj isti Drago obdaruje
novim povlasticama i samostan sv. Krevana.80
Sredinom svibnja ili poetkom lipnja 1097. u Zadar je stigla vijest da se
u Biogradu iskrcala Buzila, ki normanskog vojvode Rogerija, zarunica kralja Kolomana,81 to je svakako izazvalo velik odjek u tom gradu. Kada je
ipak Koloman pismeno priznao novome dudu Vitalu Micheiliju
(1096 1101) naslov duda Venecije, Dalmacije i Hrvatske te sve ono to je s
time vezano,82 ve je 1099. Zadar ponovno pod Venecijom.83 Meutim, im se
je Koloman nagodio s predstavnicima dvanaest hrvatskih plemena 1102. i
okrunio se iste godine u Biogradu za kralja Hrvatske i Dalmacije, situacija
se je u Zadru poela mijenjati. Novo politiko stanje iskoristio je po starom
obiaju samostan sv. Marije, kome je upravo ove, 1102. godine Koloman, kao
nasljednik hrvatskih vladara, potvrdio vjeni mir i kraljevsku slobodu,84 a
ve 1105. ulazi trijumfalno u Zadar, gdje upravo na zvoniku crkve sv. Marije
kamenim natpisom85 ovjekovjeuje taj nezaboravni dogaaj.

79

RD, 154-156, 175, 176; CD I, 200, 201, 205, 206.

RD, 159, 160, 175 176; CD I, 204-206.
RD, 478.
82
RD, 479, 480; SCD II (1904), l, 2.
83
Gl. F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije, I/l, Zagreb, 1914, 388, bilj. 1;
Isti, Povijest Hrvata..., 626, bilj. 4.
84
SCD II, 8, 9.
85
SCD II, 391.
80

81

283

ZADAR IN THE PERIOD OF CROATIAN

NATIONAL RULERS

Summary
The author first describes Zadar before the arrival of the Slavs and Croats to Dalmatia. Then he outlines its position under the Byzantine and Frankish empires and again under Constantinople (806). He deals particularly with the contacts between the city and the Croats and their princes. He describes in detail the internal circumstances in Zadar from 9th to late l Ith Century (the population, municipal government, role of the church) and points out
the prominent role of the city and its priors, some of whom maintained close connections with the rulers of the Croats. The author further describes
the futile siege of Zadar by Emperor Samuilo (before 992) and its recognition of Venetian rule (before 988 or in 999) whose rector now governed the city. But in 1018 or 1019 Zadar was again under Byzantium whose interests in
Dalmatia were being undermined by its toparch Dobronja, a native of Zadar.
Having got rid of him, Byzantine influence in the city grew stronger and its
economy progressed. However, from the second half of l Ith Century onwards, control of Dalmatia and Zadar shifted on several occasions between Venice and Byzantium, but the rule of the latter was mere formality in the end.
At that time, King Petar Kreimir maintained strong connections with temporal and spiritual peers and other persons in Zadar. Not only did he bestow rieh donations to the monastery of St. Chrysogons' and to the nunnery
of St. Mary's but was for a period ruler of Dalmatia and consequently of Zadar (after 1071). After his death Zadar was first under Venice, then again,
symbolically though, under Byzantium, then under Zvonimir, and finally it
recognized Constantinople. At last Dalmatia and Zadar feil under the rule of
the Venetian doge from whom they were taken by the victorius King Collomanus of Hungary and Croatia who entered the city in triumph, marking
that decisive event with a stone inscription in the belfry of St. Mary's (1105).
References to original sources are given in footnotes.

HERETICI U SREDNJOVJEKOVNOM ZADRU I

NJEGOVOJ OKOLICI
(PRILOG PROUAVANJU POVIJESTI PATARENSTVA U DALMACIJI)

1.
Kada se je sastao sabor albigenza u mjestu Saint-Felix de Caraman kraj
Toulouse (1167.), na njemu su prisustvovali uz francuske albigenze i patarenski izaslanici susjednih zemalja. Iz zapisnika toga sabora po prvi put se saznalo da je u Aziji, prema izjavi katarskoga pape Nikete, dovedenog iz Carigrada na ovaj sabor, postojalo 7 crkava sa tono odreenim granicama, a
medu njima je bila i crkva Dalmacije (ecclesia Dalmatiae). U ovu pokrajinu spadao je uz Split1 i Zadar, koji Gesta episcoporum Halberstadensium
(781. 1209. nazivaju metropolom Dalmacije i Hrvatske.2 To je bio prvi
stvaran i opipljiv znak daje u Dalmaciji heretiki pokret bio toliko ojaao da
se ak uspio organizirati kao jedna od 7 heretikih crkava, meusobno povezanih i s tono podijeljenim teritorijem.
Stoga se ne treba uditi to je generalni sinod u Splitu, koji je sazvao tamonji nadbiskup Petar uz dozvolu pape, 1. V. 1185. godine anatemizirao i
sve heretike sekte i njihove sauesnike protiv presvete rimske crkve kao i
protivnike njezina uenja.3 Time je data i prva uzbuna sa slubene crkvene
strane u Dalmaciji kao neka vrst upozorenja da su heretici u toj zemlji ojaali i postali ve opasni. Naime iz Tome Arhidakona saznajemo da je upravo
Zadar rado primao medu svoje tvrde zidine heretike, koje su tamonji ugledni i bogati graani, a napose plemii, ugoavali i u svemu potpomagali.4 Ta5
6
ko je svojevremeno poticao iz Apulije i Zorobabel, koji se u Zadru dobro
'D. Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962 70 73 119
123, 133, 184, 290.
2
Gesta episcoporum Halberstadensium, MGH, SS XXIII, Hannoverae 1874, 117.
3
T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (SCD)
II, Zagrebiae 1904, 192.
4
Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM XXVI, Scriptores III, Zagrabiae 1894, 83.
5
... in territorio castri cosalfani... a capite est vinea domini Simeonis... et vadit per fines terre Zorobabelli (S. A.) quam dedit sancto Laurentio... (Regii Neapole-

284

285

snaao i okuio. Tu su mu se rodili i sinovi Matej7 i Aristodije, koji su, iako

su po ocu8 bili Puljani, postali uskoro poput njega pravi zadarski graani. U
9
tome gradu su obojica brae izuili slikarski i zlatarski zanat, u kome su postali izvrsni majstori, a pored toga su bili dovoljno vjeti latinskom i hrvatskom pisanju (sclavonice litterature).10 Ne zna se pod ijim utjecajem su postali heretici, tj. patareni, te da li im je to i otac bio ve tada kada je doao
u Zadar ili neto poslije toga.
Svakako oni su kao pripadnici ove novomanihejske sekte prvo morali
biti pripravnici ili sluai (auditores), tj. oni su se prvo uputili u krivovjerje, a onda su nakon navrenih barem 18 godina primljeni medu vjernike
(credentes) uz izvjesne obaveze. Po obavljenom pak duhovnom krtenju dobili su naziv krani ili moda jo openitiji naziv savreni (perfecti) ili
slino.11 Svakako su oba brata, kako i opet kae Toma, bili ne samo duboko i
svim srcem zadojeni ovom vjerom, koju je katolika crkva nemilice anatemizirala, nego su je i javno propovijedali,12 i to ne samo u Zadru nego i u
Splitu, gdje je na nadbiskupskoj stolici bio Bernard (l 196. 1217.), rodom iz
Perude,13 poznat kao vrlo estok progonitelj heretika, protiv kojih je ak sastavio spis u obliku kompilacije.14 to se tie prilika u Zadru, one su bile vrlo
sloene. Zadar je naime krajem 12. stoljea bio poznat na Zapadu kao lijep i
bogat grad, silno utvren zidinama i kulama,15 a uz to i kao prijestolnica Dalmacije i Hrvatske, kako smo ve spomenuli. Ta u Zadru je stolovao neko vritani archivi Monumenta edita ac illustrata IV /1049-1114/, Neapoli 1857, 39-1068.
g).
6
U povelji izdanoj u Zadru 1106. godine navodi se i neki Petro Zozauerello. za
koga prvo u Corrigenda pie da treba to itati umjesto Zoraurello kao Zorouauello, a u indeksu pak stoji: Petrus Zorovarellus i Zorovavellus Petrus (SCD II, 16,
395, 467, 492).
7
Interesantno da Viktor Novak, pozivajui se na Tomu Arhidakona, pie da se
otac dvojice bogomila, Aristodija i Mateja, zvao Matija Zorobabel (Mare nostrum
dalmaticum, Povijest grada Nina, Zadar 1969, 411), to ne pie ondje!
8
. Strievi ak pretpostavlja da je Zorobabel kao i njegovi sinovi bio vjerojatno slinog ako ne i istog zanimanja (D. Strievi, Majstori minijature Miroslavljevog jevandelja, Zbornik radova Viz. instituta SAN XXI/1, Beograd 1952, 188).
9
Inae jo je D. Strievi pomiljao da su ova dva brata autori minijatura Miroslavljeva evanelja (Majstori..., Zbornik...XXI (l, 186 200). No C. Fiskovi smatra da
je ipak teko pretpostaviti da su ba oni, za koje je Toma rekao da su izvrsni slikari
(S. A.), naslikali te minijature osrednje (S. A.) umjetnike vrijednosti (C. Fiskovi, Zadarski sredovjeni majstori, MH, Zagreb 1959, 92). Meutim Mirjana Tati dri da je
zanimljiva sinteza D. Strievia o djelovanju apulskih slikara i zlatara Mateja i Aristodija u Zadru i Bosni, vezujui ih uz slikare minijatura Miroslavljeva evanelja (M. Tati, Likovni ukrasi. Politika, Teleobjektiv, Beograd 28. IX. 1970.).
10
Thomas Archidiaconus, o. c., 80.
11
D. Mandi, o. c., 200, 228-235, 249-251.
12
Thomas Archidiaconus, o. c., 80.
13
1 dok D. Mandi (o. c., 119, bilj. 5) uzima kao godinu njegova imenovanja 1196.,
a dolazak u Split po Tomi u 1200., dotle zaudo u Index personarum, locorum et rerum Thomas Archidiaconusa (216) naprosto stoji kao godine njegova nadbiskupovanja: 1192.- 1217.!
"Thomas Archidiaconus, o. c., 80 86.
15
P. Skok, Tri starofrancuske kronike o Zadru u godini 1202, Zagreb 1951, 90, 91.
286

jeme po milosti bojoj i ugarskoga kralja princeps Dalmacije Damjan Desinjin, koji je ujedno bio i knez toga grada (1183.1198.), okruen tamonjim16 sucima i tribunima, nazivajui se ak 1190. i dei gracia comes Jadere.
Inae u Zadar je dolazio i neko vrijeme u njemu ivio Andrija, Emerikov
brat. On se od 1198. naziva dux Dalmacie ac Chroacie ili dei gracia Jadere
ac tocius Dalmacie et Chroacie Chulmeque dux, te upravo ove iste 1198. godine i kratko vrijeme boravi u tome gradu.17 Poslije smrti kneza Damjana
Zadrom su od 1199. g. izvjesno vrijeme upravljali 7 konzula, a od 1201. potestat18 do zauzea grada po krstaima i Mleanima.
Poslije smrti pak zadarskog nadbiskupa Petra (iza 1193.),19 tamonja
nadbiskupska stolica ostala je prazna sve do 1198., kada je izabran mimo kanonskih propisa sa strane laika prijanji hvarski biskup i nekadanji sufragan zadarske crkve Nikola, rodom Zadranin. On je jo 1190. god., poslije pobjede Zadrana nad Mleanima kod rta Trenija, zajedno sa tamonjim nadbiskupom Petrom u svojstvu hrvatskog biskupa odrao sveanu slubu boju,20 a inae je bio u milosti i kod vojvode Andrije i kneza Damjana. No kako
je on preuzeo upravu nad svojom nadbiskupijom bez dozvole pape,21 kome
se nije htio pokoriti u onom to je od njega traio, bio je anatemiziran22 i
1201." maknut, jer je papa njegov stav smatrao herezom i otpadnitvom.24
Otada pa do ponovnoga priznanja mletake vlasti sa strane Zadrana (1204.
ili 1205.) ostao je njihov grad bez nadbiskupa.
Inae je jo spomenute 1198. godine u crkvi sv. Stoije bio u upotrebi
grki obred i jezik i ak su laici htjeli uvesti ne toliko latinski koliko barbarski, tj. slavenski vjerski obred.25 Sami pak Zadrani bili su neprijateljski raspoloeni prema Mleanima, i puni sebe zbog svoje moi, to se naroito osje16
SCD II, 223 (28. III 1188), 184 ( II. 1183), 186, 187 (1183), 189 (1884), 211 (30. IX.
1187), 218 (18. II. 1188), 225 (6. V. 1188), 232, 233 (8. XII. 1188), 234 (2. V. 1189), 243, 244
(14. V. 1190), 247 (26. VI. 1190), 261 (8. X. 1193), 266, 269 (4. VI. i 9. VII. 1194), 277 (1. III.
1196), 282 (1. III. 1197), 286, 287 (15. XII. 1197), 290 (14. II. 1198), 294 (31. III. 1198), 318
(10. V. 1199), 326, 327 (3. X. 1199). III (1905), 144 (27. IV. 1217), 173 (18. X. 1219).
17
SCD II, 288 (29.1. 1198), 290 (14. II. 1198), 293 (31. III. 1198), 296 (6. V. 1198), 297
(11. V. 1198), 301 (15. VI. 1198), 308, 309 (1198), 314 (1. III. 1199), 318 (10. V. 1199), 338
(1199), 353 (15. X. 1200), 355, 357, 361 (1200), III, 2 (2. III. 1201), 3 (9. IV. 1201), 4 (11. V.
1201), 16 (23. XII. 1202), 17 (1202), 21, 22 (1203), 32 (5. XI. 1203), 39 (24. II. 1204).
18
SCD II, 318 (10. V. 1199), III, 2 (2. III. 1201), 3 (9. V. 1201), 4 (14. V. 1201).
19
SCD II, 261 (1193).
20
SCD II, 244 (14. V. 1190).
21
Gl. o tome i Thomas Archidiaconus, o. c., 78.
22
O ekskomunikaciji Nikole papa je izvijestio i biskupa u Ugarskoj kao i zagrebakog prelata, pa im je zabranio svaki saobraaj s njime i traio da javno objave njegovo iskljuenje iz crkve (SCD II, 307).
23
Po Luciusovim istraivanjima Nikola se spominje u dokumentima kao archie-,
lectus 1198., 1199., 1201. i 12. III. 1202. godine (B. Popari, Pisma Ivana Luia Trogiranina, Starine JAZU XXXII, Zagreb 1907, 65).
24
SCD II, 289, 290, 293, 294, 296, 304, 305, 307, 314, 318, 322-324, 326, 340,
351-353, 357, III, 3-4, 44, 45, 56.
25
SCD II, 289, 290 (6. II. 1198).

287

alo kod tamonjih plemia i prvaka grada.26 Oni su u tolikoj mjeri simpatizirali heretike, koji su dolazili sa svih strana u Zadar, da su im pruali ne
samo sve mogunosti za to udobniji ivot nego i za njihovo slobodno heretiko djelovanje. Stoga je sasma razumljivo ponaanje Mateja i Aristodija,
koji su zbog svojih znanatskih sposobnosti i obrazovanja igrali ovdje istaknutiju ulogu i bili dobro stojei graani. To se najbolje moe uoiti iz kupoprodajnog ugovora koji je 8. X. 1193. god. sklopio Matej Zorobabelov sa knezom
Rogerijom, sinom Dominika Maurocena, koji je prije Damjana Desinje upravljao Zadrom.27 Taj Rogerije, koji je zajedno sa svojim ocem ivio u Zadru,
posjedovao je u tome gradu nekoliko kua, od kojih je dvije prodao Mateju i
ovaj mu je odmah za njih platio u zlatu. Jedna od ovih kua i to vlastita
Maurocenova bila je ak s kulom i s uskim prolazom ili dvoritem (androna) kao i ostalim pripadnostima, a nalazila se ispred crkve sv. Marije Velike
(Vee Maioris), a poloaj je druge, koju je svojevremeno kupio njegov
otac, nepoznat, ali svakako i ona je bila dosta velika jer je imala nekoliko
ulaza i izlaza kao i stanova. Taj ugovor koji je sklopljen u prisutnosti nekolicine odlinih svjedoka, medu kojima se navode knezovi Lampredije i Dujam,
sastavio je na molbu kneza Rogerija vicenotar Josip, upnik crkve sv. Petra
Novoga.28 Ovaj izvorni podatak jasno potvruje da je Matej bio vrlo bogat
ovjek,29 kada je mogao knezu Rogeriju, lanu jedne od najistaknutijih plemikih (patricijskih) porodica u Veneciji, smjesta isplatiti 350 perpera u zlatu.
Otada je prolo punih 5 godina, a da nita iz izvora ne znamo o Mateju
Zorobabelovu, iji je otac i dalje iv. Istom u povelji od 6. V. 1198. god. nalazimo Mateja spomenutim, kada prisustvuje izricanju jedne presude u korist
samostana sv. Krevana. Naime, kako su neki tzv. pseudo krani, medu kojima su bili i Zadranin Maldenar30 i Toljen Kai (Caciclo), lano napali pravo posjedovanja imanja ovoga samostana u Suhovarama, to je njegov opat
Vincent poao na ravnicu blizu Ostrovice, gdje se vojvoda Andrija, pobjednik nad Humom i Rakom, utaborio i dijelio narodu pravdu. Ondje je u prisutnosti navedene dvojice napadaa sasluao blagohotno opata i razgledao
privilegij ovoga samostana. Kada je pak stigao kod Krupe, odrao je sa svojim banom Andrijom i prvacima vijee, te je presudio u korist navedenoga
samostana. Ujedno je vojvoda ovlastio kneza Pavla, suca Zadrana i Slavena
(Hrvata) i Pribinu uriina (filio Gurize) da uvedu samostan sv. Krevana u
posjed preko njegova opata, to je i sretno provedeno, poto je to odobreno
26

27
28

Thomas Archidiaconus, o. c., 83.

Gl. SCD II, 65, 66, 107, 114, 132, 136, 137, 151, 152, 166.

SCD II, 261, 262. Inae je Rogerije poslije postao osorski knez (Gl. SCD II, 298,
301 (1198), 346 (1200).
29
C. Fiskovi se pita nije li moda Matej Zorobabelov, koji je ivio krajem 12. i
poetkom 13. st. u Zadru kao bogati i uvaeni graanin i vlasnik utvrene kue, identian s onim zlatarom Matijom, koji se tu spominje tokom 12. st. kao autor nekog umjetniki izraenog raspela (C. Fiskovi, o. c., 92).
30
Maldenarius se 1174. god. spominje kao zadarski graanin, 1178. nailazimo na
Stephanus Maldenarius Miche, a 1183. javlja se medu zadarskim plemiima i Maldenarius filius Laurencii Briacelli (SCD II, 137, 152, 186).

288

u prisutnosti zadarskog nadbiskupa Nikole, dvojice sveenika, te ve spomenutoga Mateja Zorobabelova i drugih, medu kojima su bili ak i jedan gluhi,
a drugi nijemi. Samu pak ovu povelju sastavio je Matija, poddakon Sv. Stoije i preceptor nadbiskupa Nikole, inae nadbiskupski tabelion i notar.31
Iz ove sadrajem vrlo bogate isprave, u kojoj vie nema spomena knezu
Damjanu Desinji, jer je mrtav, zapaamo da su i u Zadru i izvan toga grada
ve postojali neki, koje su tamonji sveenici i redovnici nazivali pseudokrani. Oni su se, kako je to naveo ovaj opat vojvodi Andriji, sluili i laima
samo da opovrgnu pravo vlasnitva na posjed samostanu sv. Krevana u Zadru.
No ove lane ili nazovi krane32 nije progonio ni Andrija, a pogotovo
ni svjetovna ni ckrvena vlast na elu s nadbiskupom Nikolom, kojega je
kralj Emerik smatrao fideli nostro archiepisco po Jadertino i podvrgao
pod njega skradinsku biskupiju (1198.).33 Nikola ak prisustvuje ovome pismenom inu u korist sv. Krevana i ne smeta ga nita to se meu potpisnicima nalazi i Matej Zorobabelov, sada ve istaknuti pristaa patarenske sekte,
koji je svojevremeno moda uticao na izbor ovoga prelata ili ga ak predlagao i birao. No zato je splitski nadbiskup Bernard im je stigao u svoj metropolitski grad (1200.)34 i preuzeo vlast, odmah stupio u dodir s hereticima35
koje je u Splitu zatekao. Medu njima su bili i Matej i Aristodije, koje je kao i
druge njihove vjerske istomiljenike nastojao na lijep nain povratiti u krilo
katolike crkve. No ovi su i dalje obavljali svoje vjerske obrede, a pred Bernardom su se pravili da su se obratili. Meutim je nadbiskup uskoro saznao
istinu. Stoga im je dao zaplijeniti sva imanja i baciti ih u okove prokletstva,
te ih je uz veliko ruganje istjerao iz Splita.
Kada su Matej i Aristodije uvidjeli, kako pie dalje Toma Arhiakon, da
su ih time stigle velike nepravde i tete, povratili su se u taj grad uz dozvolu
crkve. Tada im je Bernard dopustio da se zakletvom odreknu svoje hereze
dodirnuvi sveto evanelje. Zatim ih je uz obavezan ceremonijal oslobodio i
okova prokletstva, te je naredio da im se vrate imanja. Tako su, zavrava To31

SCD II, 296, 297 (6. V. 1198), 172 (1181), 180 (1182) itd.
D. Kniewald, pod uticajem Barade, tvrdi da kada papa Urban III. odobrava to
je splitski sinod zabranio conventicula que fraternitates appellantur, ta coonventicula nisu nita drugo nego societas fraternitatis i fratrum conventus bosanskih
' krstjana, a takvih je conventicula pseudokrana i patarena i poslije toga sabora bilo u Dalmaciji, kao npr. u Zadru, Splitu i drugdje (D. Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad JAZU 270, Zagreb 1949, 119). Meutim, mi
bismo s nae strane imali tome primijetiti to da se u zakljucima onoga generalnog sinoda u Splitu od 1. V. 1185. (SCD II, 192194) nigdje ne govori o tima conventicula,
koja tek navodi papa Urban III. u svome pismu upuenom splitskom nadbiskupu Petru 11. XI. 1186. godine. Naime u njemu papa kae da je Petar zabranio da ne budu
conventicula, koja se nazivaju fraternitates (SCD II, 203). Nadalje, niim se ne
moe dokazati da je ovih conventicula bilo u Zadru, Splitu i drugdje, kako to pie
Kniewald!
32

33

SCD II, 310.

34

D. Kniewald (o. c., 120) takoer tako datira na osnovu Tome.

Ne znamo na osnovu ega ih Grga Novak (Povijest Splita I, MH, Zagreb 1957,
363, 364) stalno zove bogumili i ima ak poglavlje Bogumili u Splitu!
35

289

ma ovaj opis Bernardova postupka, i svi oni koji su bili od njih zavedeni
oieni od heretike zaraze.36 Znai da su oba ova brata i u Splitu posjedovala kue ili kuu, kao i u Zadru. To je bio dosta veliki imetak, kad su se zbog
njega predomislili da se barem naoko odreknu hereze i ponovno vrate u krilo katolike crkve, koja im je onda povratila posjede.
No po svemu izgleda da su Matej i Aristodije otada jo vie dolazili u
Bosnu, kamo su valjda otili i onda kada ih je negdje u prvoj polovici 1200.
godine iz Splita istjerao Bernar. Naime, i njih je kao i ostale primio ban Kulin pod svoju zatitu i on ih je vie potovao nego katolike, te ih je prozvao
kranima, kako to pie papa Inocent III u pismu ugarsko-hrvatskom kralju
Emeriku.37 Oni su dakle bili priznati krstjani ma, koje je papa naredio
ovome vladaru da ih ne samo progoni kao heretike po cijelom svome kraljevstvu nego i da im oduzima imanja. To bi znailo da je i zadarski nadbiskup Nikola u svome gradu trebao postupati kao i u Splitu Bernard, koga je
naroito uvaavao Emerik i ubrajao medu najvee prvake svoga kraljevstva,
te je ak naredio Splianima da ga zbog toga imaju u svemu sluati.38
No mi smo ve vidjeli kakav je stav zauzeo Nikola prema Zadranima,
koje ak za vrijeme opsjedanja Zadra po krstaima i Mleanima sam Inocent III. uzima u zatitu i naziva taj grad Christianorum Jaderam, a njegove stanovnike miseros Jadertinos ,39 To bi znailo da papinska kurija uope
nije smatrala da je Zadar zapao u herezu, kao to je to bilo sa stanovnicima
Splita i Trogira.40 Meutim, Zadrani ipak nisu uoi ponovnog pada pod Veneciju, ako moemo sasma vjerovati Tomi Arhidakonu, koji nije prema njima kao Roman bio suvie naklon, marili za propise katolike vjere41 i dopustili su da se ukaljaju heretikom zarazom time to su njihovi plemii i
uglednici primali i pomagali heretike.42 Kada je Zadar bio osvojen i poruen,
iz njega su se stanovnici hrpimice iselili. to je bilo sa Zorobabelom i njegovim sinovima Matejom i Aristodijem? Oni su svakako mogli boraviti u Splitu, gdje su imali takoer kuu. Ali oni su se zadravali i u svojoj drugoj domovini Bosni, u kojoj je moda stalno ostao Aristodije ili Rastudije, kao
djed crkve bosanske, kako je to pokuao utvrditi A. Solovjev.43 Meutim
Aristodijev brat Matej, poslije ponovnog potpadanja Zadra Veneciji, sigurno
se povratio '(ili navraao) u svoj rodni grad. Ali o njegovoj djelatnosti iza
1198. ili zapravo poslije 1200. u Zadru ne znamo nita sve do 1217. godine.
Istom tada Mathias44 filius Qorobabel sainjava ispravu, po kojoj mijenja onu utvrenu kuu ispred crkve sv. Marije Velike sa svim njezinim pri36

Thomas Archidiaconus, o. c., 79, 80.

SCD II, 351 (11. X. 1200).
38
SCD III, 18.
39
SCD III, 22, 23, 21 (1200).
40
SCD II, 351.
41
Vj. Klai iznosi kako Toma Arhidakon smatra pad Zadra bojom kaznom jer
su se itelji njegovi bili odvratili od rimske crkve i prionuli uz Bogomile (Povijest
Hrvata I, Zagreb, 1899, 190).
42
Thomas Archidiaconus, o. c., 83.
43
D. Kniewald, o. c., 120.
44
U onim ve navedenim poveljama od 8. X. 1193. i 5. V. 1198. god. njega se nazi37

290

padnostima, kupljenu svojevremeno od kneza Rogerija Maurocena, sa Leonardom de Osissico, tako da je ovaj moe punopravno posjedovati, darivati i
mijenjati, davati u zakup i na svaki nain otuiti. Ako pak njega ili njegove
nasljednike tkogod pokua zbog ove utvrene kue napadati ili ometati, on
se obavezuje da e ih od svih braniti.45 Inae se ovaj Leonardus de Osissico
navodi medu svjedocima u zadarskoj povelji od 1208. (rujan), a onda u onoj
od 18. X. 1219., te u iduoj od 1220. (Leonardo Osiszi)46 i od 22. VII. 1221.,47
koje su sve izdane u korist crkvenih ustanova. Prema tome on je bio u pravom smislu rijei dobar i pouzdan vjernik katolike crkve, provjeren i pozivan od crkvenih linosti da prisustvuje ovakvu inu u svojstvu svjedoka.

S druge pak strane ona povelja od 1217. god. potvruje da je Matej i sada bio vrlo bogat, kada je mogao ovome Leonardu de Osissico, za koga ne
znamo u kakvu je odnosu stajao s njim, ovako galantno izruiti bez ikakvih
uvjeta u vlasnitvo onu utvrenu kuu u blizini Sv. Marije Velike. Ovim izvornim podatkom nestaje trag Mateju, iji otac jo ivi. Svakako prema istom izvoru moemo rei da je Matej 1217. god. neko vrijeme boravio u Zadru, a da li je i dalje tu ostao, ili u Splitu, ili ak u Bosni, gdje mu je brat
Aristodije48 moda postao dravljanin te zemlje i jedna od najuplivnijih
crkvenih linosti, ne moemo neto vie od ovoga na osnovu zdrave logike
zakljuivati.

2.
49
Moda mi nikada ne bismo saznali za Viena,
inae bogatoga i mono50
ga plemia iz Luke, kao zatitnika heretika, da nije bio izabran za splitskog

va Matheo filio Zorobabel i Mathei Zorobabel (SCD II, 261, 297), a ne kao ovdje
Mathias.
45
SCD III, 163.
46
Njegov sin se zvao Dresene filius Leonardi de Osico consciliator (SCD III,
3901233), tj. bio je zadarski vijenik. ak od 1327. 1331. god. spominje se u zadarskim ispravama Leonardus de Oseffico ili de Hossessico kao tamonji graanin
(SCD IX (1911), 371, 498, 574).
47
SCD III, 80, 173, 185, 194.
48
O njemu je pisao M. Marjanovi pod naslovom Aristodije Zadranin, hereziarha bosanski (Zadarska revija, Zadar 1952, I/l, 3-10, 1/2, 9-15, 1/3, 13-21, 1/4,
1216) s puno kombinacija i netonosti, a napose to se tie Aristodija i njegova brata
u pogledu Zadra.. U najnovije pak vrijeme poznati filolog Milan Budimir kae za Aristodios a da je ueni Grk, da njegovo ime oznaava onog koji zna najbolji put i
da sa ovim Aristodijem identian je za pravoslavne crkvenjake prokleti Rastudije
(M. Budimir, Srpska rapsodija Filipa Vinjia, Radovi Akademije Bosne i Hercegovine
XLIII, Sarajevo 1972, 12).
49
Njega Toma pie Buisenum ili Buiseni ili Buysenum ili Buysenus
(Thomas Archidiaconus, o. c., 99, 100, 102, 103), a u splitskim ispravama od 1221. do
1233. godine zove se Buisseno ili Buyseno Spalatensi comite ili Byisino inclito
comite (SCD III, 190, 202, 210, 226). Inae ga jedni nai povjesniari zovu Visen (D.
Kniewald, o. c., 120), a G. Novak (o. c. I, 103, 104 itd.) Vian!
50
Upravo te 1221. godine je papin legat Akoncije sazvao u Splitu itavu Dalmaciju i Hrvatsku da mu pomogne protiv heretika i gusara i dao oprost grijeha svima onima koji budu sudjelovali u tome ili osobno ili na bilo koji nain pomagali da se oni
unite (Thomas Archidiaconus, o. c., 96).

291

kneza 1221. godine. Naime Viena51 je takvim nazivom ovjekovjeio Toma

Arhidakon, koji je i inae dosta opirno pisao o njemu. Od istoga ovoga pisca
saznaje se i to da je sjedite Viena, takoer lana plemena ubia kao to je
bio i njegov takmac bribirski knez Grgur, bio Zvonigrad52 u upi Odorju na
Zrmanji. 53
Visen, gospodar Zvonigrada,54 bio je, dakle, zatitnik onih pseudo-krana, koje navodi isprava iz 1198. godine, o kojoj smo ve govorili. Naime, u
okolici Zadra, koja je takoer spadala predjelu nazivanom i u 15. stoljeu u
Hervatih,55 nalazili su se ti pseudo-krani, kojima su pripadali i neki lanovi hrvatskih plemena kao npr. Kaia,56 povezani s nekim svojim istomiljenicima u Zadru.57 No Visen nije dugo bio knez Splita, u kome nije ivio58 nego je radije boravio u svome Zvonigradu. Naime, njega je na lukav nain
zarobio njegov roak Grgur ubi Bribirski kod samoga Bribira i onda ga
svojom rukom ubio.59
Dokaz da je upravo u to vrijeme heretiki pokret bio jak i u Hrvatskoj i
u Dalmaciji potvrdio je i papin legat Konrad, koji je 1223. godine u pismu rouenskom nadbiskupu i njegovim sufraganima iznio kako u predjelima Bugarske, Hrvatske i Dalmacije, a blizu Maara, postoji heresiarha, koga albiuanski heretici nazivaju svojim papom, te kome dolaze da im na njihova
traenja savjeta odgovori.60 Iz ovoga se vidi da je ve postojala vrsta veza izmeu ovoga pokreta u predjelima na Balkanu s onim u Francuskoj. Isto tako nije nita neobino to u Dalmaciji i Hrvatskoj ovaj pokret ima tada toliko pristaa, protiv kojih se poduzimaju najotrije mjere. Takoder u vezi s
Vienom moemo slobodno zakljuiti da su i u okolici Zadra, a napose u
predjelu kojim je gospodario ovaj hrvatski feudalac, ojaali heretici, iji je
zatitnik bio upravo on, pruajui im svake vrste pomoi.
51

Jo 1166. god. u jednoj zadarskoj povelji, gdje su od strane Hrvata (ex Sclauis)
prisustvovali i neki lanovi hrvatskih plemena, nailazi se na Stjepana, sina Uisinni
(SCD II, 107), moda djeda ovoga kneza Viena.
52
Thomas Archidiaconus, o. c., 102, 103.
" D. Kniewald, o. c., 120.
54
O Zvonigradu su pisali Vj. Klai i S. Zlatovi (Gl. Fr. tipan Zlatovi, Topografike crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od
Velebita do Neretve, Starohrvatska prosvjeta 1/3, Knin 1895, 141, 142, i bilj. 4).
55
SCD III, 89 (1209-na poleini ove isprave prijepis glagoljicom iz 15. stoljea).
56
ak na podruju omikih Kaia, kojima je knez bio Malduk, bilo je pored gusara i patarena, protiv kojih ustaje kralj Andrija I. (II.) i nareuje ovome knezu da ih
ima odanle istjerati (SCD III, 187, 188-1220).
57
SCD II, 296, 297 (6. V. 1198).
58
G. Novak, o. c. I, 103.
59
Thomas Archidiaconus, o. c., 102, 103.
60
SCD III, 227 (in finibus Bulgarie, Croatie et Damacie); D. Mandi, o. c., 51, bilj.
135 (in finibus Brunarum, Croatiae et Dalmatiae, iuxta Hungariam nationem) i 136 (in
finibus Bulgarum, Croatiae et Dalmatiae...). Gl. i D. Kniewald, o. c., 165, 166. I dok
Mandi krivo prevodi sa na granici Bugarske, Dalmacije i Hrvatske do Ugarske (D.
Mandi, o. c., 51 (ili u zemlji izmeu Bugarske, kraljevine Hrvatske i Dalmacije, o.
c., 54), dotle se Kniewald ne izjanjava i ne prevada to, iako je jasno da ovo znai u
predjelima...!

292

3.

Od prijeke smrti Viena, ime su heretici u zadarskoj okolici izgubili

jaku potporu, prolo je nekoliko godina, kada je u samome gradu Zadru61
1232. i 1233. godine nastalo medu crkvenim ustanovama i osobama stanje
koje je sliilo i mirisalo na herezu.
Dakle, sada je iz ovoga papina pisma oito da je u Zadru 1235. a i prijanjih godina bio vrlo jak heretiki pokret, kojeg su irenje svojom izvanrednom i ve drugdje oprobanom taktikom spreavali i sprijeili tamo nadoli
franjevci, unato navedenog stava zadarskoga nadbiskupa Ivana, koji je ipak
morao popustiti u tome na linu intervenciju samoga pape Grgura IX.
Naime Damjan, opat samostana sv. Krevana, i sveenik Pasaren bili su
optueni pred papom Grgurom IX. od zadarskog nadbiskupa Ivana za raznovrsne sramotne i sablanjive ekscese. Tako je Ivan predoio papi kako se
Damjan ponaa u samostanu i izvan njega i kako je u sve mogue gadosti
uvukao i druge monahe, koji po gradu orgijaju na razne naine. Time oskvrnjuju svoje sveeniko zvanje i preziru zapovijedi rimske crkve. Damjan
pak, iako je javno iskljuen iz crkve od osorskog biskupa Mihajla, koji je u
Zadru boravio kao papinski delegat, i dalje je vrio slubu boju i obavljao
svoje zvanje. Uz to je disciplina u samostanu popustila i nitko se ondje nije
drao monakih pravila. Pasaren je pak bio optuen za jo gore stvari od
Damjana, i to za krivokletstvo, preljub, kradu i bezbotvo. Iako je i on bio
ekskomuniciran, takoer se nije obazirao na to i ak je sluio misu. U sve
ovo mislilo se da je umijean trogirski biskup Treguan, koji je toboe na osnovu nekih lanih pisama pape ove rijeio ekskomunikacije.
Stoga papa, kada je za sve to doznao od nadbiskupa Ivana, naredi ovome zadarskom prelatu da provede istragu i da tvorce ovih pisama kanonski
kazni. Ujedno mu zapovjedi da pred sebe pozove opata Sv. Mihovila u Zadru,
u koga se takoer sumnja, kao i u Treguana, koji je zbog falsificiranja papinske bule najtee oklevetan, te je zbog toga od obavljanja svoje slube odstranjen, a jo se ne srami da pod papinim imenom krivotvori lane povelje. to
se tie opata, koji zbog zdravstvenog stanja sprijeen, ne treba doi. to se
pak tie biskupa i drugih, papa ih skida s dunosti i neka dou do njega.
Nadalje je Grgur IX. naredio Ivanu da otide u taj samostan i da ondje sve reformira tarn in capi te quam in membris.62
Drugi jedan sluaj zbio se u Zadru, gdje su dvojica tamonjih graana
optuili zadarskoga arhiprezbitera daje ukrao neko zlato i srebreno posude,
te su ak kod Treguana isposlovali papinska pisma. Radi toga su Ivan, zadarski nadbiskup i Ivan, osorski arhiprezbiter, kao papinski delegati u prisut61
A. A. Frari iznosi da Tanzlinger u svojim Memoriis pie da je 1233. godine bila kuga u ovom gradu (A. A. Frari, Della peste e della publica amministrazione sanitaria I, Venezia 1840, 291).
,
62
O svemu ovome djelomino pie na osnovu dokumenata iz SCD III i M. Brandt
(Jedna epizoda o borbi oko uvoenja papinske desetine u Dalmaciji, Historijski zbornik VII/1 - 4, Zagreb, 1954, 145 - 153).

293

nosti tuenoga i tuenih, osorskog biskupa Mihajla i brojnih sveenika, klerika i laika proitali 29. VII. 1234. papinski reskript od 12. V. te iste godine, po
kome Grgur IX. nareuje ovoj dvojici prelata kako da provedu taj postupak.
Tada je u ime optuenoga arhibrezbitera zadarski plemi Jurislav kao njegov
odvjetnik izjavio kako su njegova klijenta zavlaili, jer nisu imali ovlatenje.
Ujedno je rekao da je Treguan ekskomuniciran kao obian falsifikator papinske bule i zatitnik heretika (fautor hereticorum), te je zatraio da se sve
optube protiv arhiprezbitera odbiju. Poto je sasluana i protivna strana,
arhiprezbiter je bio osloboen optube.63
Sve ovo ukazuje na religioznu nezdravost koja je vladala u zadarskoj
crkvi i neobinu ulogu trogirskoga biskupa Treguana, koga se ne samo optuivalo za falsificiranje papinskih bula64 nego ak i ekskomuniciralo, u svemu
tomu se dodalo i to da je titio heretike u Zadru! No i to su sve vrlo turi izvorni podaci o herezi u Zadru, za koji sam papa Grgur IX. ponovno pie zadarskom nadbiskupu Ivanu 22. XI. 1235. god. da je heretike pokvarenosti,
obojen sramotom. Zatim iznosi kako su u Zadar stigli franjevci (fratres ordinis minorum), koje su milostivo i slavno primili mnogi tamonji laici, te je
velik broj njih obraen na pokajanje. Meutim, kako je doznao da upravo
Ivan ometa te iste franjevce na razne naine u vrenju ovakve misije, to ga
opominje neka se toga okani, a ako bude drugaije inio, on e ovlastiti splitskog nadbiskupa Guncela i Tomu Arhidakona da ga u tome obuzdaju65.
Dakle, sada je iz ovoga papina pisma oito da je u Zadru 1235. a i prijanjih godina bio vrlo jak heretiki pokret, kojeg su irenje svojom izvanrednom i ve drugdje oprobanom taktikom spreavali i sprijeili tamo nadoli
franjevci, unato navedenoga stava zadarskoga nadbiskupa Ivana, koji je
ipak morao popustiti u tome na linu intervenciju samoga pape Grgura IX.

Franjevci nisu samo uspjeli da se odre u Zadru nego im je ak papinska

kurija slubeno povjerila slubu istraivajui krivovjerja u Bosni (1291.),66
koju je papa Bonifacije VIII. proirio uz ovu zemlju i na Srbiju, Raku, Dalmaciju, Hrvatsku i Istru (1298.). Tako se djelokrug njihova rada slubeno
67
proirio i na podruje zadarske nadbiskupije, gdje se takoer imala istrije63

SCD III, 391-393 (3. XII. 1233), 393-394 (10. XII. 1233), 409, 410, 406, 410.
O Treguanu i njegovoj ulozi u ovome sukobu govori i M. Brandt (o. c., HZ VII/1-4,145-159,164).
65
SCD III, 446, 447.
66
D. Mandi, o. c., 168, 169. Na Peljecu je ak za doba sv. Save po tvrenju dosta nepouzdanoga pisca N. Zv. Bjelovuia (Poluotok Rat ili Peljeac, Zagreb 1907, 7)
bilo bogumila sva sila, pribjeglih iz Hercegovine (Zahumlja), te je Republika
dubr. god. 1334. pomou malobraana obraala peljeke bogumile silom na katolicizam (cuius regio, illius religio).
67
Iz dosta kasnog prepisa jedne dosada sasma neprouene bule pape Klementa
V. od 1307. godine saznaje se da je hereziarha Dolcino, tj. glava sekte apostolska braa, prolih godina prokrstario vei dio Dalmacije i Lombardije (S. Antoljak, Ban Pavao Bribirski Croatorum dominus, Radovi Instituta JA u Zadru 19, Zadar 1972, 53,
bilj. 300). Ako bi u tome bio i trunak istine, na osnovu ove papine bule, sauvane u
64

294

biti smrtonosna kuga heretike opine.68 No ovi franjevci kao i njihov

gvardijan, pa i sam provincijalni ministar franjevaca i inkvizitor heretike
opaine u provinciji Slavoniji nisu ba bili puno popularni u Zadru, gdje
su ih 1308. god. napali ak i fiziki neki tamonji sveenici, na iji nagovor su
im se pridruili i neki uenici. Zbog toga je papinski legat69 kardinal Gentilis,70 koji je upravo tada boravio u Senju, naredio ninskom biskupu da ih
izopi.71
Ali stanje u pogledu spreavanja hereze nije se popravilo i franjevac Fabijan, inkvizitor heretike opaine u provinciji Slavoniji i bosanskom principatu, podnio je papi Ivanu XXII. albu o prilikama u tim zemljama i pojedinim nadbiskupijama, pa tako i u zadarskoj crkvi, te iznio kako hoe da taj
posao obavljaju dominikanci, iako su ba pape odobrile franjevcima tu slubu.
U vezi toga papa Ivan XXII. zabranio je dominikancima u kraljevini
Ugarskoj i provinciji Slavoniji da se bave tim poslom. Ujedno je ugarsko-hrvatskom kralju Karlu Robertu preporuio da Fabijana potpomae u inqusitionis officio u svome kraljevstvu.72 Dvije godine zatim ovaj isti Fabijan, od pape odreeni Inquisitor heretice pravitatis in provincia Sclavonia,
javio je Ivanu XXII. u Avignon kako je vodio istragu protiv Martina, opata
samostana sv. Kuzme i Damjana na Tkonu i Franje, monaha istoga samostana, koji su bili optueni zbog hereze (super crimine heresis)73 te teko i jako
osumnjieni. No kada je insistirao da se dalje provodi sudski postupak proovakve vrsti prijepisu, onda bi se moglo pretpostaviti da je Dalcino svakako doao i u
Zadar!
68
SCD VII (1909), 302 (29. IV. 1298).
69
O njegovoj misiji pisao je i Dane Gruber pod naslovom Djelovanje kardinala
Gentilisa u Hrvatskoj (1308.-1311.), Nastavni vjesnik 34, Zagreb, 1926, 25-34,
65-82, 126.
70
On je ak boravio od 24. VII. do 2. VIII. 1308. god. u Zadru i odsjeo u nadbiskupskoj palai. Za vrijeme njegova boravka u tome gradu su izbili ekscesi, izazvani od
klerika i sveenika i to ak u jednoj od zadarskih crkava, gdje su napadnuti Gentilisovi
izaslanici. ak su 28. VII. naoruani klerici i laici sakupivi se u crkvi sv. Dimitrija pokuali pobuniti narod protiv njega, njegove pratnje i gradskog kneza. Stoga su bili
ekskomunicirani. Na to je Gentilis naredio da imaju pred njega doi i opravdati se, te
dokazati svoju nevinost. Ako se ne odazovu pozivu, on e i u njihovoj odsutnosti provesti istragu. Ali neki od njih se nisu obazirali na ekskomunikaciju, pa su i dalje vrili
slubu boju, itd. (SCD VIII (1910.), 188 (23. VII. 1308.), 190-194 (29. VII. - 2. VIII.
1308.), 195, 196 (3. VIII. 1308.).
71
SCD VIII, 215 (16.-23. VIII. 1308.).
" SCD IX, 348-351 (1. VII. 1327.).
73
Znaajno je to da ak ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. u jednom svome pismu
od 26. II. 1352., kada govori o Bosni, u njoj navodi i innumerabilis multitudo hereticorum et paterinorum (SCD XII (1914.), 79), a papinskurija 1367. pie inter hereticos
et scismaticos Albanie et Rascie constituti.... (SCD XIV (1916.), 103,104). Prema tome
taj vladar razlikuje heretike od patarena u Bosni, a Rim heretike od izmatika. Heretik ili krivovjerac je inae onaj koji je krten i smatra se kraninom, ali svjesno i
uporno zabacuje jednu ili vie vjerskih istina, koje crkva kao takve nauava. Heretik
moe biti pojedinac, koji u to ne vjeruje ili pripadnik neke organizirane vjerske sekte,
koja nauava krivu vjersku nauku i naziva se crkvom (Gl. D. Mandi, o. c., 25). Naziv
pataren je doao iz Italije i oznauje krivovjerca ili heretika (o. c., 221, 222).

295

tiv njih i izvri pravda, zadarski nadbiskup Ivan je omeo takvo vrenje istrage, pa je opata i monaha nasilno oteo iz ruku istraitelja i odveo u svoju ku74
u, gdje je imao dosta muke da ih brani i titi. Ujedno je ustao i protiv
inkvizitora Fabijana. Stoga je papa, im je za sve to saznao, ovlastio svoga legata Bertranda, ostijskoga biskupa, da provede zbog ovoga sluaja istragu i
da ne propusti da ga tono o tome izvijesti.75
I 1363. godine saznajemo da u zadarskoj provinciji postoje inkvizitori
heretike opaine i podsakupljai novca.76 Kada je pak herceg Hrvatske i
Dalmacije Karlo Draki, koji je tada stolovao u Zadru, pisao odande Trogiranima (7. V. 1373.), on ih je obavijestio da je dosudio da Trogiranka Velislava, kerka pok. Mirislava, a ena Lechovaz de Bosna, ne treba privolu svoga supruga, jer je heretik77 i nevjernik (hereticum fore et infidelem). Naime,
74

Smiiklas ponekad daje proizvoljne regeste, koji ili nisu dovoljno jasni ili su
sadrajno nerealni ili neinformativni, pa ak i netoni i ne odgovaraju onome to u pojedinoj povelji stoji. Tako je npr. za listinu od 22. XI. 1329. dao ovakav regest: Ivan
XXII, papa legatu apostolskom Bertrandu biskupu ostijskomu, neka vodi istragu nad
nadbiskupom zadarskim, koji je Martina opata i monaha Franju sumnjive radi hereze
uhvatio i zatvorio (SCD IX, 493). On je kako se vidi iz same listine netoan u pogledu
ove dvojice i biskupa, koji ih nije uhvatio i zatvorio nego oteo iz ruku inkvizitora i pruio im zatitu!
75
SCD IX, 493, 494 (22. XI. 1329.).
76
SCD (XIII (1915.), 324 (18. XII. 1363.).
77
Kako su stanovnici Lombardije katare nazivali i Gazari, a i papinski izaslanik kardinal Gentilis (1309.) na budimskom saboru zabranjuje vjenanje sa Patereno,
Gazaro (Fr. Raki, Bogomili i Patareni, Rad JAZU VII, Zagreb 1869, 89, bilj. 2, 173), to
nije iskljueno da je i plemika porodica na Hvaru Gazzari vukla od toga naziva svoje porijeklo. To indirektno potvruje i ime suca na Hvaru Gazaro Peruosto, koje se
navodi u povelji od 3. VIII. 1367, kao i u onoj od 28. IV. 1372., gdje se taj ve naziva
ser Gazari Peruossi (SCD XIV, 72,416). Inae uz ovu hvarsku vlastelu Gazzari, kasnije Gazarovie, treba navesti i neke Dubrovane de populo koji se navode u dokumentima od 1279. do 1367. god. kao Gazaro, Gacaro, Ga$ar (K. Jireek, Romani u
gradovima Dalmacije tokom srednjega veka. Zbornik Konstantina Jireeka, Posebna
izdanja SAN CCCVI/42, Beograd 1962, 285). U Dubrovniku se u jednoj ispravi od 1295.
ak javlja i Ratna uxor quondam Patarini, tj. ena pripadnika ove sekte, koja je imala vinograd na otoku ipanu (Gl. K. Jireek, o. c., 318). Nije na odmet ovdje da se navede kako se jo u jednoj napuljskoj ispravi od 6. VI. 1306. zove knez Radoslav Baboni
Randislauus Babunio (SCD VIII, 123). U nekim pak kotorskim notarskim poveljama
nailazimo i na ime i prezime Nikolica Babunac (Istorijski arhiv u Kotoru SN 6
(1436-1439.), 63, 64-14. XI. 1436). Taj je Nikolica po svoj prilici zato nazvan Babunac, jer je valjda bio iz sela Babunci ili iz Babunjaca (Lutica), o kome mjestu pie S. Nakienovi /Boka (Antropogeografska studija). Naselja srpskih zemalja. Rasprave knj. IX. Srpski etnogr. zbornik SKA XX, Beograd 1913, 237, 352/. Ovaj isti pisac
(S. Nakianovi, o. c., 365) kae da su Babunci dobili ime po Babuniima koji su tu
ivjeli za stare srpske drave i ondje je jedna gomila, za koju vele, da je bogomilsko
groblje, to pobija piro Kulii, ali ipak smatra znaajnim da se u narodu uopte
ouvalo neko predanje o bogomilima i da se ono vezuje za tragove starijeg stanovnitva. Raspravljajui Kulii sa puno kritinosti o prezimenu Babunac i navedenom toponimu (Babunci, Babunac) na Lutici, pie da sve to pokazuje da je medu doseljenicima iz Bosne i Hercegovine u ovaj kraj bilo i bogomila (S. Kulii, Tragovi bogomila u Boki Kotorskoj, Spomenik SAN CV/7, Beograd 1956, 4143). Inae se i neki
Dubrovani de populo u 14. st. zovu Babunica (K. Jireak, o. c., 242), a u zadarskoj
ispravi od 10. II. 1524. god. nailazimo da se Ser Simon de Cedolinus q. ser Cressij
naziva Babon (Historijski arhiv u Zadru Liber consiliarum magnificae communitatis Jadrae III, 30), tj. babun, to nas sve podsjea, nema sumnje, na babune!

296

ovo je svoje rjeenje Karlo donio poto su to ispitali Franjo de Georgiis, miles aule regie, i Galeaco de Surdis, vicarius appellationum. Oni su pregledali i provjerili razna svjedoenja. ak je Franjo de Georgiis bio radi toga u
Trogiru, gdje je taj posao obavio u ime Rafaela de Surdis de Placentia, zadarskoga kneza i tada generalnog vikara cijele Dalmacije.78
5.

Pet godina poslije ovakve presude Karla Drakoga stigao je u Zadar

(1378.) na putu za Bosnu Jakob Bech. Naime, njega su te godine nagovorili
Jocerin de Palata i Petar Patrijev (Patrij) iz Chierija kao i neki ovjek iz Slavonije (de Sclauonia) da stupi u katarsku sektu, na to je ovaj nakon kratkog
vremena i privolio, te je bio primljen u redove njezinih pristaa. Iza toga je
Petar Petrijev poslao Jakova u Slavoniju, i to u predjel Bosnu, koja je podlona banu Bosne, a taj je pak podloan kralju Rake.
Ondje je imao Jakov da potpuno i savreno naui od tamonjih uitelja
navedenu nauku, a za put mu je taj isti Petar dao 10 forinti. No kada je Jakov stigao nadomak Zadra, on nije iao dalje zbog loega vremena ili fortune (nevremena), koja ga je zatekla na moru, pa se vratio u Chieri.79 Radi
pravovaljanosti sadraja ovoga vrlo vanoga podatka, koji je Jakov Bech dao
uz ostalo u obliku izjave na crkvenom istranom sudu u Torinu 1388. godine,
u naoj historiografiji nastala je duga i uporna polemika o tonosti pojedinih izraza i ak o autentinosti toga dokumenta. Evo to je o tome pisao Fr.
Raki, tada najbolji poznavalac patarenstva u nas i u evropskom znanstvenom svijetu, koji je prvi i otvorio to pitanje.
On je iznio da je Fr. Antonius de Septo de Savigliano, ordinis fr. predicatorum, inquisitor haeretice pravitatis in Lombardia superiori et marchia
Januensi u oujku 1387. god. zapoeo istragu u Pineroli, nastavio u Chieriju,
a u listopadu u Astiju. Dana 23. VII. i 21. VIII. taj je dominikanac u Torinu u
biskupskom dvoru presluavao Jakova Becha iz Chierija. On je uz ostalo iznio da je po prilici 1378. god. bio pozvan po Jocerinu de Palata i Petru Patriziju iz Chierija i njekim drugom iz Slavonije, kojemu se imena nesjea, ne
bi li htjeo pristupiti u njihovu sljedbu i vjeru, u kojoj se dua moe spasiti, a
on da jim odgovori, da bi rado uti njihovu nauku, pa da e uiniti i vjerovati, to god ele ako bi vidio da je njihova nauka bolja od rimske. Sasluavi
ovu nauku zavjeri se Jakov svojim uiteljima da pristaje uz njihovu vjeru. U
tom uestvovanju za nas je znamenito, to je po njem njeki Pataren de
Sclavonia, kojemu si imena nije Talijanac zapamtio, bio prije desetak godi-gornjoj Italiji, te se ondje svojim jednovjercem pridruio, da zavede tamonje katolike, a med ovim reenoga graanina iz Chieria. Ovdje imamo
opet novi primjer da su Patareni iz balkanskoga poluotoka dolazili medu
78

SCD XIV, 519, 520.

D. Kniewald, o. c., Tabla 8 Izjava Jakova Becha pred inkvizicijom 1387. prema Cod. Casanat. 3217 (Rim), fol. 143 v. (str. 130-132); D. Mandi, o. c., 458, SI. 7 Izjava Jakova Becha na inkviz. sudu god. 1388. Roma, Bibl. Casanatense Ms 3217, f.
143 v.
79

297

svoje jednovjerce s one strane jadranskoga mora. Ali i protivan saobrataj

nalazimo u daljnjem oitovanju pomenutoga obtuenika. On naime ispoviedi da je tomu blizu 10 godina, to je od istoga Petra Patrizia bio odaslan u
Slavoniju, da ondje savreno i podpuno naui nauku od uitelja stanujuih
ondje u mjestu, koje se Bosna zove, i taj je gospodin pod kraljem rakim. A
reeni Petar dade mu (za put) deset forinti, i doe do blizu Tane (S. A.) i ne
pode dalje radi zla vremena ili nepogode na moru, i vrati se u Chieri.
Koliko je Jakov imao nejasne pojmove o Bosni i njezinu odnoaju naprama Srbiji, toliko ipak iz ovoga oitovanja slijedi da je on poslije svoga k
Patarenom prielaza upuen bio na patarenske uitelje u Bosnu i da su talijanski Patareni bosansku crkvu drali svojom uiteljicom i skladitem zajednike vjere. Ovo nam mjesto, u kojem pod Slavonijom razumijeva skup juno-slovenskih zemalja (S. A.), a u njih Bosna kano zemlja, u kojoj su stanovali uitelji patarenski, podjedno razjasnjuje porietlo onoga patarena de
Sclavonia, koj po tom nije bio iz ni jedne druge juno-slovenske zemlje nego iz Bosne. Jakov nije bio prvi talijanski pataren, koj je bio u Bosnu upuen. On je sam, upitan od inquisitora: je da li jo tko drugi pode na reeno
mjesto da taj nauk naui, umjeo odgovoriti, da su u ovu svrhu bili u Bosni:
Moreto Rabellator iz Chieria prije 40 po svoj prilici godina, oko 1347., Ivan
Narro i Granoni Bencio oko 1360., reeni Petar Patrizi oko 1377., Bernardo
Rascherio oko 1380., te Petrov brat Jacobini oko 1382. god.; a da ovo znade iz
njihovih ustiju.
Sve ovo je Raki popratio na kraju biljekom (1), koju je dao i u tekstu
(1) ovako: Iz rukopisa u rimskoj dominikanskoj kasanatskoj knjinici zabiljeena u zapisniku D. III. 18: processus contra Waldenses in Lombardia superiori a. 1387. (S. A.). Izdade ga pod ovim naslovom, koj u ostalom sadraju
neodgovara, te bi bolje glasio contra Catharos ili Patarenos, Girolamo
Amati u Archivio storico italiano. Firenze 1865. ser. III. tom I, parte 1. 2. Iz
njega vadim sljedea mjesta: Dicit (Jacobus Bech), quod a. d. MCCCLXXVIII
vel circa invitatus fuit per Jocerinum de Palata et Petrum Patritii de Chere et
quondam alium de Sclavonia, cuius nomen ignorat, si volebat esse de secta
et credentia ipsorum, qui haberet salutem anime.. .Quibus respondit, quod
volebat audire doctrinam ipsorum, et si videretur ibi melior quam doctrina
romane ecclesie, quod ipse faceret et crederet, quicquid volebant... Item dicit dictus Jacobus deponens, quod modo sunt 10 anni vel circa, quod fuit
missus per Petrum Patritii predictum in Sclavonia pro doctrina predicta integraliter addiscenda etperfecte a magistris ibidem commorantibus in loco,
qui dicitur Boxena, qui locus subest cuidam domino, qui vocatur Albanus (i.
e. al, el. banus) de Boxena, et subest dictus dominus regi Rassene;et dedit ibi dictus Petrus 10 florenos, et fuit usque prope Tanam (S. A.), et non transivit ultra propter malum tempus seu fortunam, quam invenit in mari, et reversus est Chere (S. A.). Interrogatus si seit aliquos de Chere, qui iverunt ad
dictum locum pro dicta doctrina adiscenda, respondit: quod sie; infrascripti
videlicet: Moretus Rabellator de Balbis, de herio quondam, et snt XL anni
elapsi vel circa quibus ivit, Petrus Patritii fuit anno MCCCLXXVII vel circa,
Jacobinus eius frater fuit a. MCCCLXXXII vel circa, Berardus Rascherius fu-

298

it a. MCCCLXXX vel circa. Interrogatus, quomodo et qualiter seit, quod predicti fuerunt in dicto loco pro iam dicta doctrina addiscenda, respondit,
quod hoc sibi dixerunt omnes, excepto dicto Berardo, quando docebant eum
et alios in Cherio...
Ovoliko je talijanskih Patarena bilo dolo u Bosnu samo iz piemontezke varoice Chieri; a jamano bijae iz drugih takoer mjesta takovih hodoasnika, koji su se u daleku Bosnu uputili, da ondje od tamonjih uitelja patarenskih sluaju istu nauku svoje vjere. Evo za to je u Rimu bila Bosna u
vrieme vladanja Tvrdkova ozloglaena kano sentina foetida, u kojoj se stiu taloi krivovjerstva zavrava svoje razmatranje o tome Fr. Raki.80
J. idak, kritizirajui stav Franje Rakoga u tome pitanju nasuprot onome to je tampao Dllinger (donosei izvadak iz teksta Bechova iskaza, gdje
stoji: Loxena, mjesto Boxena, Russienae umjesto Rassene i Jarram, a kod
Rakoga Tanam), zakljuuje da se zbog toga itanje Rakoga ne moe bez detaljna ispitivanja uzeti u obzir. Nadalje ukazuje da uz ove razloge unutranje
prirode i Hvalov rukopis, sastavljen g. 1404., govori protiv vjerodostojnosti
iskaza Jakova Becha od 1388., pa mu je taj dokumenat od vrlo sumnjive vrijednosti. Zbog toga otklanja Bechov izvjetaj kao historijski nepouzdan sve
dok se ne rijei pitanje originalnog teksta na onom mjestu, o kome je Raki
tvrdio da izrijekom govori o Bosni.81
Kao i idak82 tako i V. Gluac83 sumnja takoer u ovaj dokumenat, kojim se prvi posluio Raki, jer nisu imali kritiko izdanje ovoga inkvizijskoga
zapisnika, a nisu ni vidjeli taj izvor u originalu. Meutim je D. Kniewald uspio posredstvom dra fra K. Balia pribaviti fotografske snimke ovoga dokumenta iz Archivio storico italiano (s. III, t. II, p. I, 1865, str. 53) i iz Codexa
Casanaticusa (3217, fol. 143 v), gdje se i nalazi izvorni inkvizicioni protokol o
izjavi Jakova Becha. Iz ovih se fotosnimaka vidi, pie Kniewald (on ih je donio u prilogu svoga rada kao table br. 7 i 8), da je Jakov bio poslan u Boxenu,
kako je glasio tekst kod Rakoga,84 a ne u Loxenu, kako je pogreno tampano kod Dllingera,85 koji je takoer pogrijeio u nazivu Russienae, koju je
Raki itao tono Rassene. Time je dakle uklonjena svaka sumnja o tome,
kae dalje Kniewald, da je Jakov bio doista poslan u Bosnu. Pa ipak on daje
idaku za pravo, kad trai da se ima ustanoviti ispravna legenda imena
mjesta u iskazu Jakova Becha, jer se ili Dllingeru ili Rakomu potkrala po80

o. c., 130-132.
J. idak, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji, Rad JAZU 259, Zagreb
1937, 75-81; Gl. i D. Kniewald, o. c., 240, 241.
82
J. idak, Crkva bosanska i problemi bogumilstva u Bosni, Mala knjiica Matice hrvatske, NS kolo V, sv. 28, Zagreb 1940, 61, 62.
83
Istina o bogomilima, Beograd 1945, 125 127.
84
D. Kniewald (o. c., 240) kae da je Raki iz Archivio storico italiano prenio
ovu izjavu Jakova ali imena mjesta, kako ih donosi Raki, glase neto drugaije.
Mjesto Loxena itamo kod Rakoga: Boxena, mjesto Russienae: Rassene, a mjesto
Jarra: Tanam.
85
Za Dllingera pie Kniewald (o. c., 240, 242) da je iz istoga vrela kao i Raki
uzeo tekst ove izjave. No on ima Loxena umjesto Boxena, Russienae umjesto Rassene
i Jarram umjesto Tanam.
81

299

greka u prepisivanju. Ali u svakom sluaju, kako god glasilo ispravno itanje, da li Loxena ili Boxena, Russienae ili Rassene, Jarram ili Tanam (S. A.),
iz iskaza Jakova Becha jasno izlazi doktrinalna veza gornjoitalskih neomanihejaca s neomanihejcima u Slavoniji. Sve dok se ne dokae da ova veza gornjoitalskih heretika s Bosnom predstavlja interpolaciju sa strane inkvizitora, valja izjavu Becha o tim vezama smatrati vjerodostojnom, zavrava svoje
dosta opirno obrazloenje D. Kniewald.86
Donaajui samo ukratko miljenja Rakoga, idaka, Gluca i Kniewalda D. Mandi daje prijevod izvatka Jakovljeve izjave u vezi s Bosnom na osnovu latinskoga teksta, objavljena u onome Archivio storico italiano, koji
taj isti pisac prilae u dodatku svoje knjige, iako je tu prikljuio ak i dvije
fotografske snimke ove iste izjave (Roma, Bibl. Casanatense Ms. 3217, f. 143
v., 144 r.). Tom prilikom Mandi prevada kako se Jakov iskrcao blizu Tane,
a odobrava i odgonetavanje Rakoga u pogledu izraza Albanus de Boxena.87
Prema Kniewaldu bi, dakle, izgledalo da je Raki krivo prepisao iz Archivio storico italiano u pogledu izraza Boxena, jer u Dllingera, koji se
je sluio istim tekstom, ne znajui za original, stoji Loxena itd.
Svakako nije svejedno kako je glasilo izravno itanje, tj. da li Loxena ili
Boxena, Russienae ili Rassene, Jarram ili Tanam. Naime u fotokopiji onoga
dokumenta koju je donio Kniewald, a onda i D. Mandi, jasno se vidi da pie: boxena, Rassiene, a ne Rassene, kako stoji u Archivio storico Italiano,
kao ni Tanam88 nego Jarram,89 to se jasno uoava iz onih fototipskih snimaka, koje su donijela navedena dvojica naunih radnika, a to je na Zadar.
86

o. c., 242, 240-242.

D. Mandi, o. c., 74, 75, 442, 458, 459, 75.
88
D. Kniewald, o. c tabla 7; D. Mandi, o. c., 442.
89
U svim zadarskim ispravama na latinskom jeziku 14. stoljea pie se ovaj grad
obino kao Jadra ili Jadera itd. Ali u onim na talijanskom jeziku ve stoji ara
/SCD IX, 84 (8. X. 1322.), XIII, 61 (4. XI. 1360.) 240 (12. VII. 1362.), 307 (20. IX. 1363.),
XV (1934.), 58 (5. IX. 1374.). No ima i u hvarskoj povelji od 12. IX. 1326. (na latinskom
jeziku) naziv za taj grad ak Zarra (SCD IX, 309), a u jednoj od 30. III. 133., izdanoj u
Viegradu (Ugarskoj), takoer na latinskom, Jara (SCD IX, 509). Zamjena prvoga
slova Z u J i obrnuto najbolje se oituje u napuljskim poveljama (takode na latinskom), gdje se Zadar naziva Zadra ili Jadera (SCD VII, 397 21. IX. 1300., 391
31. V. 1300), a to je isto to se u brojnim zadarskim listinama na latinskom, pa tako
npr. u onoj od 9. V. 1300. pie kao Jadra (SCD VII, 387). Ova zamjena slova Z u J i G i
obrnuto odnosi se i na neka lina imena u dalmatinskim gradovima, kako to ukazuje
K. Jireek. Tako se npr. pie Georgius i Zura, Zurra, ali i Jura i Jurra, te Jure ili Gure
(Dubrovnik), Jore i Jorre (Split) kao i Zore i Zorre (Dubrovnik, Split, Trogir) itd. (K. Jireek, o. c,, 170). Meutim i nepoznati panjolski franjevac, rodom iz Sevilje, sastavlja jednog izgubljenog rukopisa, nastalog vjerovatno u prvoj polivici 14. st., a sauvanog u prijepisu iz 15. st., pod naslovom na panjolskom jeziku Viaje del mundo con
las armas de todos los reinos ili Libro del conosciniento de todos los reinos... na
dva mjesta naziva Zadar u Slavoniji (en la Eslavonia) ...Jara ali i Sarra (J.
Smodlaka, Zemlje Junih Slovena i njihovi grobovi oko god. 1330. u Putu oko svijeta
jednoga panjolskog fratra, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku L
(1928 29), Prilog II, Split 1932, 7, 8). Prema tome je oito da izraz Jarram znai
Zadar kao to se i taj isti naziv Zadar krije pod Jarram i Zarram ili ara, kako
87

300

Mi svakako pretpostavljamo da se Jakov Bech upravo uslijed onoga nevremena morao izvjesno vrijeme zadrati u Zadru. Onamo je stigao po svoj
prilici u duboku jesen, kada su esta nevremena. To bi moda bilo u listopadu ili studenom. Ta poznato je, prema Martinu de Canalu, da je bila takva
vrst nevremena, kada se more razbjesnilo, zadesila i krstako-mletako
brodovlje 1202. godine pred Zadrom, pa se zbog toga ono i moralo skloniti
na oblinji otok Ugljan.90
Upravo za vrijeme boravka Becha u Zadru na Jadranu su vodili pomorski duel mletaka i genovska ratna mornarica, saveznik ugarsko-hrvatskoga
kralja Ludovika Anuvinca. ak je u listopadu i studenom 1378. mletaki admiral u dva navrata uzaludno podsjedao Zadar, a onda se borba izmeu obje
pomorske republike vodila od Trogira do Senja i od Trogira do Dubrovnika.91 Koliko je Bech boravio u Zadru (ili u njegovoj blizini), nije poznato, kao
ni to kuda i dokle je namjeravao morem od Zadra stii, tj. do kojega mjesta i
odatle onda poi u Bosnu. Mogao je dodue i iz Zadra ili iz Splita, kako su to
svojevremeno radila braa Matej i Aristodije Zorobabelovi. Isto tako je pitanje da li su ovim istim putem ili za Bosnu prije i poslije Becha: Moret Rabellator de Balbis oko 1348.92, te Ivan Narro i Granon Bencius o. 1360,93 pa
onda Petar Patricijev oko 1377., Berard Rascherius oko 1380. i Jakobin Patricijev, Petrov brat, oko 1382. godine,94 svi iz Chierija.95
Prvi od njih bio je u Bosni Moret Rabellator de Balbis oko 1348. godine.
Tada je Zadar jo pod Venecijom, s kojom upravo te godine sklapa Ljudevit
primirje na 8 godina (5. VIII. 1348.). No ve tzv. zadarskim mirom (18. II.
1358.) taj grad je u rukama ovoga vladara i upravo u listopadu ili studenome
je to uobiajeno imenovanje ovoga grada u ispravama na talijanskom (izdanim u Dubrovniku) ili pak ak i na latinskom u onim dokumentima koji su pisani izvan nae
zemlje!
90
P. Skok, o. c., 171.
91
Vj. Klai, Povjest Hrvata II/1, Zagreb 1900, 177- 180.
92
D. Kniewald (o. c., 240) stavlja oko 1347. prema Rakome.
93
Ovdje nije na odmet rei da je upravo tada, kada su ova dvojica Chieriana stigla u Bosnu, ondje bio franjevaki vikar za tu zemlju fra Franjo iz Firence, postavljen
od generalnog ministra reda Guilelma) E. Fermendin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinac ordinis s. Francisci Seraphici, Starine JAZU XXII, Zagreb
1890,8).
94
Od 1363. god., pa i dalje dva su bosanska vikara bili franjevci iz Firence, a jedan
iz Alverne. Moe se rei da je dosta franjevaca Taliana bilo i u Ugarskoj i u Bosni, te
da su se mnogi od njih poslije smrti Ludovika I. Anuvinca (1382.) vratili u Italiju, svo"ju domovinu. Medu njima je bio i franjevac Ivan Restori, koji je 30 godina radio u bosanskoj vikariji, borei se protiv tamonjih heretika i mnoge je obratio na katoliku
vjeru. Naime on se, kada je ostario, povratio obavijen slavom i svetou u svoj rodni
grad Sienu, gdje su mnogi mladii molili da ih primi u redovnike (E. Fermendin, o. c.,
9, 13 i bilj. 1). Sve ovo ukazuje da su putovanja tzv. heretika iz Chierija u Bosnu ipak
imala neku indirektnu vezu s istovremenim prisustvom tolikog mnotva talijanskih
franjevaca u toj istoj zemlji, gdje su djelovali protiv tamonjih heretika, tj. patarena! No i to bi trebalo malo dublje istraivati na osnovu izvora, pa bi rezultat mogao biti vrlo interesantan.
95
D. Kniewald, o. c., 240 i tabla br. 7 i 8; D. Mandi, o. c., 75, 442.

301

1360. god. nastanjuje se majka Ludovika u Zadru sa zadaom da popravi

stanje kraljevine Dalmacije i Hrvatske.96
Da li su Narro i Bencius takoer ovuda prolazili za mjesto svoga izvjesnoga boravka ili ne, i opet je u znaku pitanja, kao to se moe isto tako postaviti pitanje i za Petra Patricijeva, koji je iao u Bosnu 1377. godine. Kada
je onamo stigao, ve je Tvrdko bio krunjen sugubim vijencem, tj. kraljem
Srbljem i Bosne, a u Dalmaciji, tj. i u Zadru vlada jo mir uoi nove ratne
bure na Jadranu.97 Svakako je Petar, pun iskustva to je vidio na svome putu, dao tone upute Bechu, kuda treba da ide da stigne u Bosnu, gdje je imao
priliku da detaljno proui prilike i po svoj prilici doivio i pretvaranje te
zemlje od banovine u kraljevinu pod Stjepanom Tvrdkom, kraljem Srbljem.
Kako je valjda i Petar Patricijev iao preko Zadra, to je po njegovu savjetu ovuda krenuo i Jakov. Samo ovaj drugi u svome naumu nije uspio, pa se
iz Zadra zbog nevremena vratio neobavljena posla kui, iako se u svemu
drao savjeta svoga uitelja.
Kada je 1380. godine Berardo Rascherius kretao za Bosnu, na Jadranu
je tada Venecija dodue uspostavila svoje gospodstvo, ali Zadar ni ovaj put
nije mogla zauzeti.98 Polazak Jakobina Patricijeva za Bosnu 1382. godine tekao je, kao i dolazak u tu zemlju, u mirnoj atmosferi, koju nije omela ni
smrt Ludovika I. i stupanje na ugarsko-hrvatski prijesto njegove keri Marije, toplo pozdravljeno u Dalmaciji, a naroito u Zadru.99
Svi ovi gore spomenuti katari izuzev Beche upoznali su dobro Bosnu,
njezino politiko i vjersko stanje kao i heretiku nauku. Sve nam je ovo
poznato, tj. kada su gore navedeni stanovnici Chierija bili u Bosni, prolazei
Dalmacijom, a moda i preko Zadra, iz izjave Jakova Becha. Naime, njega je
23. VII. i 21. VIII. 1388.lo u biskupskoj palai u Torinu osobno presluavao
dominikanac Augustin de Septo de Savilliano, inkvizitor heretice pravitatis za Gornju Lombardiju et Marchia Januensi u prisustvu torinskog biskupa i dvojice kanonika.101 Kako je sauvan original ovoga procesa u obliku
zapisnika, to nema sumnje da je tono sve to je izjavio Bech na presluanju
i pred ovim crkvenim linostima. Isto tako je toan i onaj podatak u pogledu
Bosne i njezina bana, koji je podvrgnut kralju Rake, jer je Bechu mogao to
rei i sam Petar Patricijev, koji ga je i inae prije putovanja u sve detaljno
uputio i sa svime upoznao. Da je pak Bech bio u Zadru, a ne u izmiljenom
toponimu Tanam, jasno je iz originalnog teksta zapisnika od 1388. godine,
u kome stoji samo Jarram.
96

Vj. Klai, o. c. I I / l , 105, 129, 154, 155.

Vj. Klai, o. c. II/l, 173, 174, 177.
98
Vj. Klai, o. c. II/l, 184.
99
Vj. Klai, o. c. II/l, 198-200.
100
Ne 1387. kako pie Raki (o. c., 130), u emu ga slijedi i D. Kniewald (o. c., 240 i
tabla 7 i 8), te i D. Mandi (o. c., 74), iako u tekstovima koje donosi zaudo navodi
1388. godinu (o. c., 441, 458, 459). No i J. Sidak (Problem... 75, 76) donosi 1388. god.,
to je svakako ispravnije nego 1387!
101
D. Mandi, o. c., 441.
97

302

Iz ovoga priloga se vidi da u Zadru uope nije postojao neki patarenski

pokret nego da su se kroz stoljea povremeno pojavljivali pojedinci koje su
crkvene najvie i nie vlasti oznaavale hereticima. Svakako da su oni bili
povezani i sa svojim istomiljenicima u ostalim gradovima Dalmacije,102 a
neko vrijeme i s Bosnom, gdje je bila matica sekte tzv. krstjana.
Sve ovo ukazuje da je potrebno to detaljnije obraditi heretiki pokret u Dalmaciji,103 ne ispustivi iz vida ni ulogu Zadra tokom stoljea u tom
vjersko-socijalnom okviru.

HERETICS IN MEDIAEVAL ZADAR AND ITS ENVIRONS A

CONTRIBUTION TO THE STUDY OF THE HISTORY OF PATARENOS IN
DALMATIA
Summary
The author has made an attempt to show which heretics are mentioned in Zadar and its environs from the end of the 12th to the end of the 14th
centuries, and what functions they used to perform there.
At the same time the author refers to the activity of the brothers Matej
and Aristodij, sons of Zorobabel, the well-known painters and goldsmiths, in
Zadar and Split. Whereupon he speaks about the Prince Visen from the tribe
of the Subii, the protector of heretics in the environs of Zadar, about the
so-called heresy in the very city of Zadar in the 13th and 14th centuries, and
also about the activities of the Zadar Franciscans as the Inquisitors of the
region of the Zadar diocese.
Special attention is being paid to establish on the basis of a document
from 1388, about the authenticity of which there exist various opinions in
our historiography that Jakob Bech from Chieri, a follower of the pataren
sect, had arrived in 1378 in the vicinity of Zadar or well in this city itself. To
be more precise, the author proves that the aforementioned original document does not contain the written toponym Tanam but Jarram, which
means Zadar, and that, in consequence, Bech had reached the place on his
well-planned way to Bosnia, where before him a number of his fellow citizens and religious sympathizers from Chieri had gone visiting.
This contribution of the author's actually adds anew to studies on the
history of the pataren movement in Dalmatia, suggesting the necessity to de^at-as exhaustively s possible with the heretic movement in that country,
without ignoring the role played by Zadar in the course of the centuries within this same religious-social framework.
102
O djelovanju patarena u dalmatinskim gradovima svojevremeno je samo usput pisao M. Brandt (Wyclifova hereza i socijalni pokreti u Splitu krajem XV. st., Zagreb 1955, 224-230).
103
Jedini je o toj temi pisao sasma kratko i openito D. Fabianich pod naslovom
I patarini in Dalmazia (La Voce dalmatica 1/8, ara 21. VII. 1860, 62 64). No i to je
danas sasma zastario lanak, koji sad niemu ne moe posluiti.

303

NEKOLIKO PRIMJERA O POSTOJANJU FEUDA U

ZADARSKOJ KOPNENOJ REGIJI IZA 1409. GODINE
(PRILOG RAZVOJU FEUDALIZMA U DALMACIJI TIJEKOM
15. STOLJEA)*

1.
Iako ima dovoljno arhivske grade koja se odnosi na gospodarsko-drutvene prilike u zadarskoj kopnenoj regiji 15. stoljea, i danas su ostale nerazjanjene neke stvari, pa tako i pitanje postojanja nekoliko vrsti feud u tom
predjelu iza 1409. godine.
I suvie je dobro poznato kako su Mleani sklopili kupoprodajni ugovor
s dotadanjim ugarsko-hrvatskim kraljem Ladislavom Napuljskim, koji im
je 9. VII 1409. za 100.000 dukata prodao civitatem Jadre de partibus Dalmatie cum fortalitio sive castro eiusdem eiusque pertinentiis et districtu, insulis, castris, sive villis pertinetiarum eiusdem, cum et sub specificatione et nominatione castri Novigradus et insule Pagi et aliorum de districtu ipsius,
nec non terram Laverani cum fortalitio et castro ipsius eiusdem provincie
(S. A.)... i sva svoja prava ... in super tota Dalmatia predicta, terris, castris, locis, fortilitiis, hominibus, vassalis, feudis, feudatariis (S. A.), iuribus,
iurisdictionibus et pertinentiis suis omnibus dictarum civitatis Jadre, Laverani, castri Novigradus, insule Pagi...'
Iz toga ugovora se jasno vidi da su Veneciji sada uz ostalo pripali i oni
feudi, koji su se nalazili u zadarskom distriktu, iji se naziv (districtus Jadre) pojavljuje tek u 12. stoljeu. Ovo distriktualno podruje proirilo se izvan gradskih zidina i na zadarski otoni arhipelag kao i na kopneno zalede.
U prvoj polovici 14. stoljea granice zadarskog distrikta se proiruju na
tetu luke i sidrake upe, a tako su ostale i u drugoj polovici toga stoljea.
Kada je Zadar bio onom kupoprodajom izravno izruen Mletakoj Republici, zadarska komuna postaje redovna administrativna jedinica mletake Dal* O feudima u zadarskoj okolici tokom toga stoljea i dalje uope ne pie nita B
G r a f e n a u e r (Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1958, 306), a tako dosada ni
drugi iza njega.
1
S. L j u b i , Istine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i mletake republike, V, MSHSM V, Zagreb, 1875. 181.

305

macije, a pod zadarsko podruje u prvoj polovici 15. st. potpade uz podruje
zadarskog distrikta i teritorij2 koji je spadao u nadlenost katela u Novigradu i Vrani.3

2.
U Zadarskom statutu od 1305. godine, koji je tampan u Veneciji 1564,
postoji posebno poglavlje o feudima i te statutarne odredbe su vaile i u 16.
kao i daljnjim stoljeima.
Po tomu poglavlju (89), ako je zadarska komuna nekoj osobi davala kuu, vinograde, zemlju ili neke posjede u feud, ta linost ih nije smjela darivati, prodati, otuiti ili za duu namijeniti, nego ili svojim nasljednicima medu
ivima po oporuci ustupiti ili ostaviti u nasljee. Nasljednici pak nisu mogli
na druge prenijeti navedene posjede i bili su obavezni da se u roku od mjesec
dana poslije smrti svoga oca pojave pred knezom i njegovom kurijom da im
dokau svoje pravo, koje je njihov otac dobio od zadarske komune glede navedenih posjeda. Na to je knez bio duan da pred sucima kurije iznova ove
nasljednike investira u ono isto pravo koje je imao preminuli, a koji je neko
te posjede od komune drao. Iza toga su ti nasljednici bili duni da poloe zakletvu vjernosti pred knezom i pred njegovom kurijom, koji su predstavljali
zadarsku komunu. Onda se je po obiajima izdavala javna isprava, iji se je
sadraj od rijei do rijei upisivao u notarsku knjigu, pohranjenu u kancelariji zadarske komune, da se ondje uva na vjenu uspomenu. Nasljednicima
su se u ovom sluaju smatrali oni koji su pokojnom posjedniku pripadali po
uzlaznoj ili silaznoj liniji, osim ako moda nije drugaije sadrano u povelji
ili se je na drugi nain odredilo. Tada, naime, ugovor u priloenoj povelji izmeu zadarske komune s jedne strane i pokojnika s druge treba u cijelosti
potivati. Ali, ako taj isti posjednik ne bi imao nasljednika, tada bi taj posjed
trebalo vratiti komuni, od koje je i potekao.4
2

Po Fr. D i f n i c u o. 1671. zadarski politiki distrikt su sainjavali: Nin, Novigrad, Biograd (opina i okolica), a zadarsku politiku komunu: Zadar, Arbanasi (dananji; S. A.), Bibinje, Bokanjac, Diklo, Kozino, Petrane i Sukoan (F. D i f n i c o , Le delineazioni della Dalmazia nel 1671, Tabularium II/2, Zadar, 1902, 90).
3
1. B e u c, Statut zadarske komune iz 1305. godine, Vjesnik Dravnog arhiva
u Rijeci, II, Rijeka, 1954, 522, 536, 538, 539, 521, 539.
4
... De feudis. Titulus iste continit vnum capitulum, quod quicumque accepit
possessiones in feudum (S. A.) Comuni, non possit eas alienare, sad suis haeredibus
relinquere in vltima voluntate, et de fide facienda Comuni per haeredes.
Cap. LXXXIX
Cum possessiones quae sunt Comunis Jadrae per quorundam priuatorum hominum occupationem clandestinam damnabiliter inuaduntur ipsa Comunitate carente
super hijs legitimo defensore, uolentes ipsorum malicijs quanta possumus industria
obuiare presenti statuto (S. A.) decreuimus ordinandum, quod quicunque; Comuni
Jadrae domum, vineam, terram aut possessiones aliquas in feudum accepit (S. A.) non
possit eas alicui donare, uendere, alienare, seu per anima iudicare, sed suis haeredibus possit ipsas inter uiuos concere, ac relinquere in ultima uoluntate, qui haeredes in
omnibus et per omnia ad similia teneantur, nee possint in alios transmittere res praedictas, et teneantur ipsi haeredes infra mensem post mortem patris eorum comparere
coram Domino Comite, et eius Curia, et ipsis facere plenam fidem de omni iure, quod
306

Dakle, u sadraju ovoga statuta ne govori se ni jednom rijei i o nazivu

feudatarius, ve tako to stoji u njegovu indexu, koji je izraen u 16. st.5 Ali
zato u zadarskom katastiku6 iz 15. stoljea postoji izraz possessum pheudi7(S. A.) za posjed u blizini vranske tvrave kao i tzv. suprascripta pheuda (ovdje znai: feudalna podavanja; (S. A.) na podruju novigradskog kastruma, dok feudatarius ili feudatarii Vrane iz 13. II. 1475. Taj isti naziv
feudatarius upotrebljava se u istom katastiku i 1451. u vezi posjeda u selima okolice tvrave Novigrada.8
habebat pater eorum Comuni Jadrae in possessionibus saepe dictis, quo facto dominus Comes coram iudicibus Curiae teneatur de nouo ipsos haeredes, et debeat inuestire de eodem, et in eodem iure, quod habebat defunctus, qui olim ipsas possessines a
Comuni tenebat (S. A.), et ipsi haeredes teneantur iurare fidelitatem Domino Comiti
(S. A.), qui pro tempore fuerit, et eius Curiae (S. A.) recipienti nomine et uice Comunis
Jadrae, secundum consuetudines actenus obseruatam, de quibus omnibus fiat publicum instrumentum (S. A.), cuius series instrumenti, seu tenor de uerbo ad uerbum seriatim ponatur in uno quaterno (S. A.) collocato in Cancellaria Comunis Jadrae (S. A.),
ut ibidem ad perpetuam rei memoriam conseruetur, ne ipse possessiones ualeant in
potenim per aliquos clandestine occupari, er occupatas damnaliter detineri. Haeredes autem in hoc asu illos intellegi uolumus, et haberi, qui ipsi quondam possessori
(S. A.) defuncto attinebant per lineam ascedentem, uel descendentem, usque; in infinitum, nisi forte in instrumento antiquae concessionis aluid contineatur, seu aliter declaretur. Tune enim pactum (S. A.) in instrumentum appositum inter Comune Jadrae
ex una parte, et defunctum ex altera debet integraliter obseruari. Verum si iste etiam
possessor non habuerit aliquos haeredes, tune illa possessio (S. A) redeat ad Comune
quo dicitur originem habuisse.... (Statuta Jadertina cum omnibus informationibus
in hunc vsque diem factis, Venetiis, 1564, 57, 57'.)
5
de feudis.
Possessiones date in feudum Comuni non possunt uendi, nec donari, sed suis
heredibus feudatarijs (S. A.) inter uiuos dare et instrumento relinquere possit
lib. III cap. 89 57
Feudatarius Comunis (S. A.) infra mensem post mortem patris coram curia docere debit de iure feudi
lib. III cap. 89 57
Feudatarius fidelitatem iurare cogatur.
lib. III cap. 89 57"
(Statuta Jadertina . .., index na poetku knjige.)
6
B a r a d a za taj katastik ak pie da je to popis feuda, koji je Venecija preuzela kupovinom Zadra i prava na ostalu Dalmaciju 1409. i da se tu radi o prastarim
hrvatskim feudima kao onom Vrane.. . (M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudalizam po Vinodolskom zakonu, Djela JAZU 44, Zagreb, 1952, 48). U samom pak ovom katastiku stoji ovakav naslov: Catastico de stabili ehe dopo la dedizione (S. A.) possedeua la serenissima signoria di Venetia in ara, o sul suo distretto (S. A n t o l j a k ,
Zadarski katastik 15. stoljea, Starine JAZU, 42, Zagreb, 1949, 374), to znai daje to
katastik nekretnina koje je Venecija posjedovala poslije predaje (Dalmacije).
7
Jo 1953.1. G r g i iznosi da Zadarski katastik ne registrira ni jedan feud i ni
jedan feudalno-agrarni odnos na zadarskom gradskom podruju dok u popisu vranskih dobara, naprotiv, imamo u Katastiku posebnu rubriku feuda i lenara (ig., Stjepan A n t o l j a k Zadarski katastik 15. stoljea, Starine knj. 42, Zagreb, 1950, Zadarska revija 11/1953, 220, 221). God. 1956. pak Grgi utvruje kao injenicu da u
Prandinovom katastiku nema upisanog ni jednog feuda u starom zadarskom distriku
i smatra daje pojam feuda ondje degeneriran (ig., Dr. Ivan Beuc; Statut zadarske
komune iz 1305. godine u Vjesniku dravnog arhiva u Rijeci Sv. II, Rijeka 1954, Zadarska revija, V/1956, 298, 297).
8
S. A n t o l j a k , Zadarski katastik..., 392, 394, 392, 394.
307

Prema tome mi se poetkom i tokom 15. st. susreemo i dalje s izrazom

feud, a onda i s njegovim nosiocima, nazvanim feudatarii, o ijem zvanju, dunostima i obavezama postoje razna miljenja.
Nas u prvom redu zanima kada i gdje se feud ili feudi javljaju u zadarskoj okolici tokom 15. st. i kakve su oni vrsti u ovom istom stoljeu, na koji
emo se vremenski period morati ovdje uglavnom ograniiti.
To su ponajprije feudi na koje je Venecija dobila pravo kupoprodajnim
ugovorom od 1409. godine, a u sklopu su blie ili dalje kopnene okolice Zadra. Dakle, to su u prvom redu feudalna dobra, medu kojima se istiu posjedi zadarske komune kao i pojedinih zadarskih samostana. Zatim slijede posjedi zadarskih plemia i hrvatskih plemia, koji su stanovali izvan zidina
Zadra, te sva ona dobra i imanja u zadarskom, ninskom, vranskom i novigradskom distriktu, koji su izravno potpali pod Mletaku Republiku.
Tako se u prvom redu ve iz Zadarskog statuta od 1305. oito vidi da je
navedena komuna davala u feud kue, vinograde, zemlje i slino,9 te imala
svoja sela,10 a i svoje feudatare."
Inae jo 16. XII 1409. znamo za beneficum opata Sv. Krevana u Zadru,12 dok iz spisa zadarskog notara S. Damianija vidimo da je samostan sv.
Dimitrija u tom istom gradu bio gospodar jednog dijela sela Bokanjca.13 Rogovski pak samostan je i u to doba imao svoje znatne posjede u Rogovu, Vrbici, Bubnjanima i Gorici, a imao je zemljita i u drugim predjelima okolice
Zadra.14 God. 1459. saznajemo da su selo Kamenjani vlasnitvo enskog samostana sv. Nikole u Zadru.15
Jo brojniji su feudi zadarskih plemia, koji uz zemlje imaju u svome
posjedu i cijela sela. Tako npr. Guido de Matafaris uz pristanak Venecije
(1409) dobiva na uivanje Novigrad, koji mu je darovao ugarsko-hrvatski
kralj Ladislav. God. 1409. Guido medu prvima zadarskim plemiima dobiva i
mletako graansko pravo,16 a 1410. Zemunik.17 Njegov pak brat Ludovik je
18
posjedovao Visoane.
9

Statuta Jadertina..., 57.

Historijski arhiv u Zadru (HAZ) Spisi zadarskog notara (SZN) Articusius de
R i v i g n a n o (1383 -1416) b. V, f. 1-8. VII 1397.
11
HAZ Ducali e terminazioni II (1458-1487), 18-29. IV. 1458. Nota.
12
S. L j u b i , o.e., VI, MSHSM IX, Zagreb, 1878, 46.
13
T. R a u k a r , Ekonomski odnosi na posjedima rogovskog samostana u XV i
XVI stoljeu, Historijski zbornik (HZ) XXIII-XXIV, Zagreb, 1970- 71, 248.
14
. Rau ka r, o. c., HZ, XXIII -XXIV. 217. 218. 222.
15
HAZ Spisi plemike porodice de Ponte I1459 (kopija).
16
Iz tzv. zlatne bule od 5. IX 1409. vidi se da plemi Guido de Matafaris spada meu vjerne pristae Venecije, kojoj je poloio zakletvu vjernosti (S. L j u b i , o. c., VI,
11, 12).
17
1397. navodi se da je Zemunik cum suis iuribus et pertinentiis bio uilla ciuitatis Jadrae... (HAZ SZN Articusius de R i v i g n a n o b. V, f. I - 8. VII. 1397.). 29.
III 1410. je Guidu de Matafarisu za njegova ivota, kao i njegovim nasljednicima, mletaka vlada odredila da mu ostane castrum Novigradus i da mu se dade villa districtus Jadrae vocata Zelmanic, et omnes fructus, redditus et proventus ipsius ville ad
habendum. .et usufructundum... (S. L j u b i , o. c., VI, 70).
18
S. A n t o l j a k , o. c., 417, bilj. 275.
10

308

Jakov pak Ljubavac, zadarski plemi, odan Veneciji, na elju zadarskog

kneza zamjenjuje 1434. svoje selo Grivnu (Griffno) in districtu Nouigradi
za selo Krbavac lug, koji su mu za uzvrat dali krbavski knezovi.19 Simon de
Zadulinis20 ima u svome posjedu selo Blasovinu, dok Pavao de Georgiis21
selo Artikovo (1434) zajedno sa zemljama u Murvici, a Filip de Fera selo Raie.22 No ve 1448. saznajemo da tada Artikovo selo pripada ser Georgiusu,
lanu porodice Grubogna.23 Godinu dana zatim (18. I 1449) ser Jakov pok.
Elije, ninski plemi, jedan od nasljednika pok. ser Georgiusa de Grubogna,
prodaje ser
Pavlu de Georgiis Artikovo selo sa zemljama u Velikoj i Maloj
Murvici.24
God. 1425. spominju se ville Stupich e Bigliane,25 koje su pripadale porodici Nosdrogna,26 dok 1433. imenuje se kao posjed (possessionem) zadarskog plemia Filipa de Raducho:27 ara veccia koju je uz ostala svoja
dobra bio primoran da ponudi na prodaju.28
U periodu iza 1409. tj. u 15. st. nailazimo u okolici grada Zadra na posjede i zemlje koje su imali u svojoj vlasti pojedini lanovi onih plemia 12 plemena kraljevine Hrvatske. Tako su ubii poetkom navedenoga stoljea
imali posjede u cijeloj lukoj upi i ostrovikom distriktu, dok sredinom 15.
st. njihovi se posjedi svode samo na gornjoluku upu. Neki pak posjednici
ovoga plemena bili su ne samo stanovnici nego i graani Zadra,29 a tako i jo
neki pripadnici ovih plemia 12 plemena ... Krbavski knezovi30 iz roda
"HAZ Ducali e terminazioni (1409-1457), 52'-8. III. 1434; S. L j u b i , o.
c., IX, MSHSM XXI, Zagreb, 1890, 66.
20
I on je poput Guida de Matafarisa bio odan Mletakoj Republici (S. L j u b i ,
o. c., VI, 11, 12).
21
1 on je medu ve navedenim zadarskim plemiima bio ubrojen u vjerne pristae Serenissime (S. L j u b i o. c., VI, 11, 12).
22
HAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole II/59/1-1434.; SZN Theodorus
de Prandino (1403-1441) b. I, f. I, 8a, 9-26. III. 1411.; SZN Nicolaus q. Benedicti
(1433-1469) b. I, f. 1/13-18. I. 1449-b. II, f. 1-21. X. 1462.
23
HAZ SZN Nicolaus q. B e n e d i c t i b. I, f. 1/12, 16-30. XII. 1448.
24
HAZ - SZN Nicolaus q. B e n e d i c t i b. I, f. 1/13.
25
Ser Simon de Nosdrogna, lan zadarske plemike porodice, imao je uz posjed
u ovom selu jo imanja i u Miljaci, Cerincima, Draganiima, Praskviu i Grabovanima (HAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Krevana, XIX, br. 22, XVII, br.
25-1432).
26
S. A n t o l j a k , o. c., 415, bilj. 249.
27
lan plemike porodice de Raduchis Jakov takoer je u ovoj buli bio ubrojen
meu vjerne i odane pristae Mletake Republike (S. Ljubi, o. c., VI, 11, 12).
28
~ S. L j u b i , o. c., IX, 61 -13. X. 1433.
29
Iz onoga pisma podbana Mihajla ivkovia od Prozora (Knin, 5. XI. 1459), u kome odgovara zadarskom naelniku u vezi s objanjenjem batinskog prava hrvatskih plemia, uope se ne vidi, kako to hoe ii da potomci hrvatskih plemia po
dalm. gradovima nijesu imali prava na hrvatsku batinu, ako bi ti gradovi doli pod
mletaku ili uope stranu vlast (F. i i , Prirunik izvora hrvatske historije, I/1,
Zagreb, 1914, 494, 495 i bilj. 1).
30
Ovi knezovi Like i Krbave dobili su u feud kneevinu Posedarsku s istoimenom
vilom i katelom u feud od kralja Andrije 1209. Poslije pada ovih predjela pod Veneciju ta je porodica primljena pod okrilje mletake vlasti sa svima svojima naslovima,

309

Gusia posjeduju u istom stoljeu dobiveno zamjenom selo Grivnu, te utvreni grad Klievac, Obrovac i Ceranje, a imaju i neke zemlje u Papraanima i Trnovu in districtu Jadre. Ostala plemena izvan ove plemenske organizacije plemia 12 plemena kraljevine Hrvatske posjeduju takoer brojne
zemlje u zadarskoj okolici.31 Tako saznajemo po dokumentima iz 1483. da su
sela Praticeuchii et Sperquilauici pripadali ninskoj plemikoj porodici Pritievi ili de Priticiis i da su se ta mjesta nalazila u dananjoj Pridrazi kod
Novigrada.32
Uz to je Venecija, kada je postala gospodar i onoga podruja gdje su ivjela veim dijelom navedena plemena, pridrala ne samo hrvatsko ureenje
nego i privatno pravo, kako pie F. Sii. ak jo u rujnu 1409. mletaka uprava donosi odluku da krbavski knezovi i ostali baruni iz okolice Novigrada
mogu i dalje imati svoja sela i posjede pod novigradskom tvravom, dok se
ne donese drugo rjeenje. Povrh svega toga je mletaka vlada odobravala
knezu Ivanu Krbavskom da moe kupovati posjede i sela na teritoriju koji je
pod zadarskom jurisdikcijom, te je pazilo preko svoga rektora u Zadru da se
Ivanovi kmetovi ne uznemiruju i da se s njima postupa prema obiajima sauvanim od starine.33 Nadalje, i u zadarskoj okolici je, po Baradi, vrijedilo
tada isto plemiko imovno i nasljedno pravo.34 Drugim rijeima, u zadarskoj
regiji, koja je bila pod mletakom vlau, postojala su i dalje plemenska i
obiteljsko-oinska dobra ili posjedi hrvatskih plemia kao i posjedi pripadnika plemia 12 plemena kraljevine Hrvatske, na koje su se primjenjivali ustaljeni obiaji35 kraljevine Hrvatske.36
Dobra koja su 1409. potpala izravno pod Mletaku Republiku ili pripala
zadarskoj komori, bila su konfiscirani posjedi nekadanjeg zadarskog graanina i plemia Filipa de Georgiisa kao to su: Krbavac lug i zemlje i vinogradi blizu toga sela. Zatim u ninskom distriktu posjed zvan Vir, te pasita i oranice naokolo grada Nina. Posjedi koji pripadahu tvravi Vrani bili su: selo
Hraani, Tinj, Sablagna, Blagnane, Skorobi, Bolska, Malinavas
(.. .almavas) i oranice u predjelu ove tvrave kao i u Pokaljini.
U novigradskom distriktu su pripadali posjedi: selo Dolac, Cerinci, Kai, Papreane, Trnovo, Domagovci, Pritievi, Stupi, Koruplje, te izvjesna
pasita i vinogradi.
pravima i posjedima, medu kojima je bio i ovaj feud. (HAZ Ostavtina I. Grgia
VI/7 Spisi Lantana Miljenje jednog pravnika o karakteru posedarskog feuda
II pol. 18. st. Prepisano pisaom mainom.)
31
S. A n t o l j a k , Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra.
Radovi Instituta JAZU u Zadru, 9/1962, 76-81, 84, 85, 98-100, 89-92, 101 -103.
32
S. A n t o l j a k , Zadarski katastik..., 415, bilj. 249.
33
S. A n t o l j a k , Izumiranje..., 107.
34
M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudalizam..., 36, 37, 40..
35
O tome gl. F. S i i , Prirunik. ..l/l, 494-496; M. B a r a d a , o. c., 36, 37,
41; L. M a r g e t i , Neki pravni problemi u vezi s dopisom podbana Mihajla Zivkovia od 5. XI 1459., HZXXIII-XXIV, 265-286.
36
S. A n t o l j a k , o. c., 108.

310

U Ljubakom distriktu pod tvravu Ljuba potpadale su sve obradive

zemlje i vinogradi kao i pasita, tj. nekadanji posjedi zadarskih plemia Guida i Ludovika de Matafarisa, poslije ije smrti su izrueni Mletakoj Republici.37
3.

Ovo je samo letimian pregled, kroz nekoliko primjera, postojanja feuda iza ponovnog zavladavanja Mletake Republike Zadrom i zadarskom okolicom. Ve time se dovoljno osvjetljuje kako se je ovdje feudalizam i dalje
razvijao, podravan i primjenjivan od tamonje uprave tokom sljedeih stoljea. Feudi ili feudalni posjedi u zadarskoj regiji nisu bili veliki i pripadali
su ili mletakoj dravi ili pak ustanovama i pojedincima koji su bili prema
njoj ovisni ili neovisni u raznim nijansama.
Poznato je da se je po feudalnom ureenju svaki feud sastojao od dva
glavna faktora: feudalca, glaVnog vlasnika proizvodnih sredstava na feudu, i
njegove radne snage na tom feudu, kmetova,38 a takvih je posjeda upravo u
zadarskoj blioj ili daljoj okolici bilo itav niz. ak npr. vidimo da su ve
1428. postojale oite razlike izmeu patrona feud (in consilio deinde occassione differentiarum que oribantur inter patronos feudorum. . .) i feudatara.39 Stoga je o tome stanju obavijestio zadarski knez Aleksandar Georgio
duda Franju Foscarija, koji mu je naredio da te ispita kao i seljake (rusticis) da li su voljni plaati pheuda, a ako nisu, da mu javi i on e onda odrei diti daljnje mjere.40 Iz dukale od 20. III 1438. opet saznajemo kako je dud
Franjo Foscari darovao zadarskom plemiu Kresolu, sinu Marina Krnarutia i Marinovu zetu Lancilagu pok. Vukaina, stanovniku Zadra, ona feudalna
dobra pok. Ivana Ozila, nekadanjeg stanovnika Vrane i feudatarija mletakog duda, koja je Ozil u vranskom distriktu posjedovao.41
God. 1446. dud Foscari izdaje privilegij o davanju posjeda u feud ve
navedenom zadarskom plemiu Marinu Krnarutiu, njegovim sinovima i nasljednicima. Ta feudalna dobra su se nalazila u mjestima vranskog distrikta,
a svojevremeno su ih posjedovali Ivan Ozile i Rada, njegova ena, dok su
ivjeli. Poslije pak njihove smrti pripali su fiskalnoj komori u Zadru, a onda
ih je isti dud svojom odredbom od 20. III 1438. izruio onom Kresulu filio
naturali ovoga Marina i Ladislavu pok. Vukaina de Bossina, zetu Marinovu. No kako se ova dvojica, a naroito Ladislav, nisu drali svojih obaveza, mletaka vlada ih je liila tih imanja i odluila, na molbu samoga Mari37

S. A n t o l j a k , Zadarski katastik..., 383, 384, 389, 390, 394-399.

M. B a r a d a , o. c., 46.
39
... et feudatorum (S. L j u b i , o. c., IX, 31-24. IV. 1428) dolazi od feudator, to Du G a n g e izjednauje sa: Vassallus, Feudatarius (gl. C. du Fresne domino Du G a n g e , Glossarium mediae et infimae Jatinitatis, III, Niort, 1884, 479).
40
Haz Ducali e terminazioni I, 103; S. L j u b i , o. c., IX, 31-24. IV. 1428 (kao
regest; Tabularium IH/2, Zadar 1903, 103 (cijeli tekst).
41
HAZ Ducali e terminazioni I, 73, 73a 20. III. 1438.
38

311

na, da ih izrui izravno njemu. Dobivi, dakle, ta dobra, sada se je Marin de

Cenaruto obavezno dudu na vjernost i vazalstvo.42
U jednom notarskom spisu od 14. V 1451. pie ak o possessii feudalis
(S. A.) siti in dicta uilla Priticeuichi,43 a u dukali od 4. X 1452. se navodi kako je ve toliko puta spomenuti dud Foscari dao na molbu i za zasluge zadarskom graaninu Ciprianu pok. Vilima de Parisio due sortes terre pheudales, koje su u selu Zablau u predjelu Pokaljine, a bile su vlasnitvo
pok. Filipa de Spingarolis de Poschaina,44 Sljedee pak godine (28. III
1453.) isti dud daruje Ciprijanu za zasluge, a na molbu zadarskog rektora, u
Vrani feudum, koji je posjedovao Bassano de Laudo,45 tamonji stanovnik i dudev feudatarij,46 Kada je pak umro onaj Marin Krnaruti, a i njegova ena, koja je batinila njegov posjed u Vrani, onda je jure unius pheudi,
koji je u tom mjestu imao navedeni Marin, mletaka vlada donijela odluku
to da se uini sa time.47
God. 1461. u notarskom spisu govori se o pheudi u selima Perljane i
Zablae.48 Ovaj feud u navedenim selima jo 1494. spominje se kao vlasnitvo tada ve umrloga ser Ciprijana de Francia, od koga je preao u ruke
Tomasa Beria. Ovaj isti feud u Pokaljini i Zablau sa svima dohocima citira se i 1505. kao nekadanje vlasnitvo pok. ser Ciprijana de Francia.49
Prema ovome izvornom materijalu, koji time svakako nije u dovoljnoj
mjeri iskoriten, jasno je da su u zadarskoj okolici tokom 15. st. postojali feudi (feudum, pheudum), feudalna dobra (bona phedalia) i posjedi (possessio feudalis),50 te terre pheudales, a na svima se je upravljalo po iure pheudi,51 kako to stoji u savremenim izvorima. Takva vrst davanja feuda sa
42
. . . Priuilegium de quibusdam possessionibus in pheudum (S. A.) concessis...
egregio Marino de Canaruto nobili Jadrensi et filiis et successoribus... dud ... dederimus et concessimus quoddam pheudum et bona phedalia (S. A.) posita in terra
sive burgis et districtu Aurane. . . iure pheudi (S. A.)... eiusdem feudo et bonis feudalibus (S. A.) in vera fidelitate et debito vassalligio (S. A.) domini nostri... (S. L j u b i , o. c., IX, 254, 255 18. IX. 1446.).
43
HAZ - SZN Simon D a m i a n i (1440-1476) b. II, f. HI/13 - 14. V. 1451.
44
HAZ Ducali e terminazioni I, 123 Venecija, 4. X. 1452.
45
Ovaj Bassanus de Laude se pod pluralnim oblikom Feudatarij castri Aurane javlja na anonimnom posjedu u okolici toga burga (S. A n t o l j a k , Zadarski
katastik... 391).
46
HAZ Ducali e terminazioni I, 123, 123a 28. III. 1453.
47
HAZ Ducali e terminazioni II, 18 29. IV. 1458.
48
HAZ SZN Antonius de Z a n d o n a t i s (1491 - 1535) b. V, f. V.
49
HAZ Datia et inacntus IV (1492-1510) IV/1, 9' 26. I. 1494.; IV/4, 38'
13. IV. 1505.
50
Possessio, Praedium (S. A.) quod quis possidet (C. du Fresne domino Du Can ge, o. c., VI, Niort, 1886, 429) Alodium (S. A.), idem esse dicitur quod Praedium id est
Possessio (S. A.), Haereditas.. . Guillelmus Brito in Vocabular. MS: Praedium dicitur
possessio, villa, ager, seu perpetuum alodium: et dicitur: Allodium haereditas. quam
vendere et donare possum, ita est mea propria (C. du Fresne domino Du C a n g e , o.
c.. I, Niort 1883, 194).
51
Poznato je da je i Dubrovnik stanovnicima Primorja nametnuo 1399. svoje zakone, koji su bili u skladu sa feudalnim shvaanjem posjeda con certe leggi feudali,

312

strane mletake vlade zvala se je infeudacija,52 kojom se je obilno sluila

mletaka uprava u zadarskom predjelu.
4.

Svakako su u veem dijelu zadarske regije bili i ostali feudalni posjedi

veeg ili manjeg obujma. U takve posjede se uvodilo feudalce prema odreenim pravno-feudalnim normama, o kojima takoer imamo prilino izvorne
grade u HAZ-u. Jedan oiti primjer takve investiture u zadarske okolnom
podruju postoji u dukali duda Franje Foscarija od 20. III 1438. godine. U
njoj se opirno iznosi kako su poslije smrti Ivana Ozila, stanovnika Vrane i
feudatarija duda, njegov feud i feudalni posjedi, koji su u zaseocima Vrane i
njezina distrikta, pripali zadarskoj komori. Zatim je dud odredio, na molbu
Kresula, sina Marina Krnarutia, zadarskog plemia i graanina, i Lancilaga
pok. Vukaina,53 stanovnika Zadra i zeta Marina Krnarutia, svojom dukalom da se u ovaj feud i u ta feudalna dobra uz iste obaveze oni investiraju, tj.
uvedu u te posjede. Kresul i Lancilago se pak imaju obavezati da e biti vjerni vazali i feudatariji. Ujedno je dud naredio zadarskom knezu i kapetanu
da onu dvojicu uvedu u posjed navedenoga feuda uz izvjesne njihove obaveze.54
kako je to uvidio i Rasti (J. L u i , Stjecanje, dioba i borba za ouvanje dubrovakog Primorja 1399-1405, Arhivski vjesnik, Zagreb XI-XII/1968- 1969, 131).
52
Infeudatio = Collatio in feudum. Infeudare = feudum conferre, in feudi
possessionem mittere (C. du Fresne domino Du C a n g e , o. c., IV, Niort 1885, 354).
Slino znaenje po Du Cangeu ima i: Investitura = Traditio, missio in possessionem, ex verbo Vestire, Mittere in possessionem, de quo loco (C. du Fresne domino Du
Cange, o. c., IV, 410). Ardelio D e l l a Bella pak izjednauje izraz: investitura sa: Possessionis traditio i prevodi na hrvatski sa: Posadjegne u imagnu (Ardelio D e l l a B e l la Dizionario italiano-latino-illirico, II, Ragusa, 1785, 50). Du Cangeu je: investire = In
possessionem mittere (C. du Fresne domino Du C a n g e , o. c., IV, 410), a Della Belli:
Praeddii possessionem dare ili u prevodu na talijanskom: porlo in possesso, a na
hrvatskom: possaditi tkoggod. . . u imagne (Ardelio D e l l a B e l l a , o. c., II, 49). I konano za izraz Investitus pie Du Cange da je: Qui de aliquo beneficio Investitus est
(o. c., IV, 418), a A. Della Belli (o. c., II, 50) je: Investitio, posto in dominio, Possessione
donatus. Posadjen. . . u basctinu.
53
... Quoddam feudum nostri comunis, quod tenebat in Laurana olim Johannes Ociel detur Cressulo de Cannaruto et Lancilago de Vocassin ut ibi c. 70. (S. Lj u bi, o.e., VIII, MSHSM XVII, Zagreb, 1886, 130 - regest-vol. 60/1437-40).
54
In Christi Nomine Amen. Anno a Natiuitate eiusdem 1438 indictione I dio XX
mensis marcii cum post mortem condam egregij viri Johannis Ocil habitatoris condam terre Aurane olim Feudatarij (S. A.) Illustrissimi et Excellentissimi ducalis domi_Jiii Venetiarum de certo feudo, et feudo et feudalibus bonis (S. A.) positis in burgis
Terre Aurane comitatus Jadrensis (S. A.) et in districtu eiusdem terre Aurane (S. A.),
tarn in dominibus quod in predijs (S. A.) seu sortibus terre (S. A.) et eius recognitione
ac prestatione semitij feudalis (S. A.) duorum equorum et allijs conditionibus seu specificationibus dicti pheudi distincte et particulariter notatis in camera Jadre (S. A.), et
seu Laurane dictum pheudum et phedalia bona (S. A.), pleno jure redierint. In primum illustrissimum ducale dominium et suam cameram predictam. Et egregiis viri
Cresole de Canaruto filio marini de Canaruto nobilis ciuis Jadriensis et Lancilago condam volcasini habitatoriJadre genere dicti Marini de Canaruto suplicantibus humiliter ipsi Excellentissimo ducali domino Inuestiri(S. A.) de dicto pheudo, cum recognitione et omaggio seruiendi (S. A.) in Aurana cum tribus equis, vbi dictus condam

313

U drugom spisu, od 1. V 1438, isti dud obavjeuje zadarskog kneza Moise Grimanija i kapetana Antonija de Cadapesaro o svojoj odluci od 20. III,
te im ponovno nalae da uvedu u te feudalne posjede onu dvojicu. U pismu

d 24. V 1438. obavjetava istoga kneza i kapetana da je dobio od njih listove, u kojima mu javljaju da su primili njegov nalog o infeudaciji one dvojice
te trai daljnje upute, koje im Foscari najpripravnije i daje.55 God. 1445. po-

Johannes Ocil seruiebat cum duobus..., sicut in Eorum supplicatione Et recensione

supra ea dominorum Moisi Grimani honorabilis comitis et Antonij de cadapesaro honorabilis Capitanei Jadre tangitur, et continetur et continet dictum Illustrissimum ducale dominium considerata Integerima fide, et deuotione tan dicti Marini de Canaruto
et Cresoli eius filij, ac laudabilibus eorum operibus, terra marique omni tempore, et
tamen, aptissime pro statu eiusdem domini demonstratur, quod et aptitudine fide et
deuotione dicti Lancilagi affectantis In omnibus 0seruire ipsi domino, et suam deuotionem et fldem operibus demonstrare, die XVIIII presentis mensis marcij, cum auctoritate suorum consiliorum Rogatorum et additionis deliberauerint quam Attenta maxima fidelitate domus de Canaruto (S. A.), et bonis operibus dicti Marini dictum
pheudum detur. et concedatur dictis Cresolo filio dicti Marini, et dicto eius genero
lancilago, et suis heredibus legitimis seruiendo cum tertibus equis pro dicto pneudo,
et pheudalibus bonis. Ideo nunc illustrissimus et Excellentissimus dominus dominus
Franciscus Foscari dei gratia inclitus dux venetiarum etc. In executione, deliberationis et partis predicte in dictis consilijs ut sunt capte. Agens pro se et successoribus suis ac nomine et vice predicti excellentissimi ducalis dominij Venetiarum premissis
omnibus et singulis solemnitatibus que tarn de Jure quam de consuetudine ciuitatis
Venetiarum (S. A.) quomodo requiruntur Et certa scientia animoque deliberato ac
omni modo via jure et forma quibus melius fieri potuit atque potest, dedit, tradidit et
concessit predicto Marino, ut et tamquam patri et legiptimo Administratori dicti Cresoli de canaruto filij sui, et pro ipso Cresolo et eius heredibus legiptimis de Rato et
Rati abitione solemniter promittendi ac se et sua bona obliganti, quod idem Cresolus
Rata, forma et grata habebit et tenebit et Ratificabit ac faciet et seruabit omnia et singula infrascripta dictoque Lancilago presenti et ambobus genuflexis (S. A. corram ipso domino domino duce humiliter deposcentibus stipulantibus et recipientibus pro
dicto cresulo et pro se ipso lancilago et eorum heredibus legiptimis, Omnia et Singula
bona pheudalia et eorum Jura et actiones uel qui, que cum jure pheudi (S. A.) habuit,
tenuit et Recognouit atque possedit. Idem condam Johannes 091! posita tan (sie! S. A.)
in burgis terre aurane quam In eius comitatu siue districtu (S. A.), et de quibus apparet descriptio et destincta nota in libro camere Jadre (S. A.) et seu In dicte terre Aurane cum omnibus et singulis Juribus, actionibus, Introitibus, et Exitibus, Redditibus,
prouentibus e molumentis vsibus, commodatibus vtilitatibus et alijs quibuscunque
contentur Infra suos confines aut que dicta pheudalia bona habuit Inse supra se intra
infra uel extra se suisque adiacentijs... et pertinentijs omnique Jure et actione usu
seu Requisitione, eisdem bonis et pheudo predicto seu pro eis ipsi ducali domino et
sue predicte camere Spectantibus et pertinentibus quoquomodo. De quibus omnibus
et Singulis Idem illustrissimus dominus dominus dux antedicto nomine Primum marinum nomine dicti Cresoli filij sui et suorum filiorum et heredum legiptimorum et
dictum Ladislaum (S. A.) suo nomine proprio et suorum filiorum et heredum legiptimorum ab eis legiptime de sensurorum genusflexis, et ut predictur reuocutor (?S. A.)
poscentibus cum anulo dirceo suo eis et vtriusque eorum, Indigito seu circa digitum
posito solemniter Inuestunt. Dans et concendens eisdem Cresulo et lancilago ac cuicunque eorum et utriusque eorum legiptimo procuratori omnimodam ducto citatem
licentiam et potestatem adipiscendi et recipiendi auctoritate propria ac de cetero Retinendi possessionem liberam et expeditam omnium et singulorum bonorum predictorum in pheudum ut predicitur concessorum. Promitensque Idem Illustrissimus dominus dominus dux dicto nomine Ipsa pheudalia bona Eiusdem Cresulo et lancilago, et
dictis eorum filijs et heredibus legiptimis In vera fidelitate et debito uasalagio (S. A.)
persistentibus et perseuerantibus, ac seruientibus ut In... dimittere et perpetuo Relaxare, defendere auctoricare et distrigare ab omni homine persona et personis comuni
collegio et vniuersitate, dicti secundo Marinus nomine dicti Cressoli filij sui, et filiorum legiptimorum eiusdem cresuli ac dictus Ladislauus suo et dictorum filiorum suorum legiptimorum nomine promisit et solmeniter conuentur atque ad sancta dei eu-

angelia (S. A.) tactis corporaliter scripturis in manibus dicti Illustrissimi domini domini ducis Recipient in Supra Jurauerunt seruire (S. A.) In loco Aurane cum tribus
equis Intra ipsos lunestitos (S. A.) et suos heredes predictos tenere ad mandatum et
continuam Obedientiam (S. A.) Ipsius Illustrissimi ducalis dominij et suorum Rectorum Jadre (S. A.), ac ipsos lunestitos et dictos eorum filios bona fide et Recta Intentione atendere facere et juraolabiliter obseruare et omnia que vigore presentis pheudalis
concessionis et Inuestiture bonorum (S. A.) predictorum prefacto Illustrissimo ducali
domino ac suo predicte camere facere tenentur ipsi Inuestiti (S. A.) et eorum filij ut
sunt, Et adque cum seruitio (S. A.) duorum equorum tarn condam tenebatur Idem Johannes 091! dum uiueret et generaliter omnia et Singula alia dictos Inuestitos et suos
heredes facere attendere et inmolabiter obseruare atque ueri legales et boni vassali fideles, etpheudatarij (S. A.) tarn de jure et constitutionibus dicte Jadertine camere (S.
A.) quam de consuetudione quoddam obligantur de qua concessione et inuestitione
(S. A.) Idem Illustrissimus dominus dominus dux, et ducale dominium voluerunt et
Mandauerunt fieri pactum et autenticum Instrumentum (S. A.). Illudque ad manis Robur bulla argentea (S. A.) ipsius Illustrissimi domini domini ducis pendente muniri.
Actum Venetiis In ducali palatio In camera Inferiori ipsius palatij ubi nunc datur audientia presentibus Sapientibus et circunspectis uiris domino Francisco beua9ano honorabili cancellario venetiarum, ser Francisco delasiega, ser Jeronimo de Nicola, serenissimi ducalis domini venetiarum secretarijs, ac ser Petro Crutio, et ser Johanne de
Imperijs ac ser Bartolomeo aspata ducis Venet. notariis, testibus ad predicta omnia
conuocatis habitis specialiter et Rogatis et alijs.
Ego Bernardus beuacano domini francisci publicus Imperiali auctoritate Notarius etJudex(S. A.) ordinatius predictis omnibus et singulis affui, et ea de mandato predicti Serenissimi domini domini ducis in hanc publicam forman reddegi Rogatusque
meum signum apposui In testimonium... (HAZ Ducali e terminazioni I, 73, 73a).
55
Franciscus Foscari dei gratia dux etc. Nobilibus et Sapientibus viris Moisi grimanij de suo mandato Comiti et Antonio de cadapesaro Capitaneo Jadre et successoribus suis fidelibus dilectum salutem et dillectionis affectum. Concessimus cum postro
consilio Rogatorum, et additionis de mense marcij, prope preteriti sit, patet per
quoddam priuilegium siue Instrumentum scriptum sub die XX mensis marcij bulla
nostra argentea bullatum fidelibus nostris, Cresulo filio marini de canaruto et lancilago eius genero et suis heredibus legiptimis, quoddam pheudum et bona pheudalia posita in burgo terre Aurane comitatus nostri Jadre (S. A.) que teneri solebant per condam Johannem 091! olim habitatorem Aurane, seruientibus ipsis Cresulo et Lancilago
cum tribus equis pro ipsis pheudo et bonis pheudalibus (S. A.), pro ut In eo Instrumente latius continetur, quare volumus et vobis mandamus cum nostro consilio antedicto quatenum ipsos Cresolum et lancilagum ad possessiones et corporaliter tenutam pheudi, et pheudalium bonorum suprascriptoram ponere et manutenere debeatis, faciendo eis integraliter Respondere de Redditibus et prouentibus ipsius pheudi et
bonorum pheudalium. Datum In Nostro ducali palatio die primo maij Indictione prima MCCCCXXXVIII.
~ Franciscus Foscari dei gratia dux Venetiarum etc. Nobilibus et Sapientibus viris
Moisi grimani de suo mandato comiti, et Antonio de cadapesaro capitanio Jadre. Intellectis litteris vostris quibus dicitis nostrum Recepisse mandatum ponendi In possesionem cuiusdam pheudi positi in burgo terre Aurane Cresolum filium Marini de canaruto et lancilagum ipsius Marini generem et subiungitis dictum pheudum. Jam cum
allijs fuisset affictatum pro annis quattuor nondum..., et petitis declarare quod sit Intentionis nostre, et quid debetis pro datiarijs eiusdem facere Responderi. Vobis Respondemus et uolumus et intendimus ut habentium dictum pheudum. . . nulla fiat nouitas omni anno faciatis tantum quantum In responsione quam nobis facistis cum
supplicationem eorum dixistis dictum pheudum Annuatim heddere uel minus si minus Redderat, Complecto autem termino temporis predicti affictus Ipsurn pheudum

314

315

novno se pojavljuje u spisima taj nekadanji feudum pok. Ivana Ozila, koji
se je nalazio u tvravi i u okolici Vrane. On je izruen Marinu de Canaruto,
koji ga je opet sa svoje strane primio u ime Kresola i zeta Lancilaga pok. Vukaina na osnovi dudeva nareenja.56 No ova su dvojica uskoro na lakomislen nain izgubili navedeni feud i ve 1446, kako smo ve prije naveli, dud
taj posjed uruuje Marinu Krnarutiu, na njegovu molbu.
Iz one dukale od 1438. godine, koja popunjuje onu odredbu o davanju
feuda, navedenu u Zadarskom statutu, moe se stvoriti jo zornija slika kako
se je provodila i vrila investitura u zadarskoj okolici ili distriktu i kako se je
budno pazilo sa strane mletake vlade da se ona u detalje provede uz izvjesni ceremonijal na njenim dravnim posjedima, koja su se predavala u ruke
njenih vazala i feudatarija.
5.

Ovih nekoliko izvora koji se uvaju u HAZ-u, ukazuju sami od sebe kako
se je u zadarskoj regiji u doba procvata feudalizma primjenjivala konfiskacija, inkanat (ili prodaja),57 infeudacija, investitura i restitucija feudalnih posjeda. Medu njima su u 15. st., prema Du Cangeu, postojali i tzv. Feudum
seu Beneficium, Feudum communale,58 Feudum ecclesiasticum ,59 te
Feudum Patrimoniale.60 Ali, ipak je medu svima njima dominirao tzv. Feudum Militare ili Feudum Militiae alias Feudum Militis sa feudatarijima,
kako to pie C. du Fresne domino Du Gange.61 Takva je vrsta feuda bila rasprostranjena zbog dravno-sigurnosno-vojnikih interesa Mletake Republike u predjelu tvrava Vrane i Novigrada. Na takvim posjedima su feudatori
ili feudatariji ili vazali.62
U jednoj dukali od 29. IV 1458. pie ak kako comes Jadre solus sit ju63
dex feudatariorum Jadre (S. A.)... Drugim rijeima i zadarska komuna je
imala svoje feudatarije i njima je sudio u sporovima sam zadarski knez, koji
je, prema statutu, a i onoj dukali od 20. III 1438. vrio i investituru feudatarija i feudalni posjed.
affictare amplius non debeatis. Sed cum predicto Cresulo et lancilago sine eorum procuratore facere asignari. Datum in Nostro ducali palatio die XXIIII Maij Indictione
0
prima MCCCCXXXVIII. (Ducali e terminazioni I, 73 a).
56
HAZ Datia et incantus 1/7, 66-1445.
57
Tj. incantus unius pheudi existenti in villis Poschagline ex Xablatie (HAZ
SZN Antonius de Z a n d o n a t i s b. V, f. V-1461.).
58
Praedium quod ad Comuniam seu Universitten! urbis vel oppidi pertinet (C.
du Fresne domino Du G a n g e , o. c., III, 468).
59
. . . quod ab Ecclesia datur... (C. du Fresne domino Du G a n g e , o. c., III.
469).
60
. . . idem atque Paternum, quod a patre, vel ab aliquo ascedentium obtentum
est... (G. du Fresne domino Du G a n g e , o. c. III, 473).
61
o. c. III, 472.
62
Gl. C. du Fresne domino Cu Gange (o. c., III, 478,479),.koji izjednauje naziv:
Feudatarius = Feudarius, Feodatarius, Feodator = Vassallus.
63
HAZ Ducali e terminazioni II, 18-29. IV. 1458.

316

Kako nai nauni radnici nazivaju feudatarije i to su zapravo oni?

Jo 1785. Ardelio della Bella izraz: feudatario, feudatarius, ii izjednauje sa: uvjetovanik,64 a S. Ljubi feudatarije prevodi na hrvatski sa lenari.65 S. Antoljak66 feudatarije vranske tvrave stavlja da su isto to i jobagiones, to nije tono.67 M. Barada ih pak izjednauje sa jobagiones castri
tj. gradokmeti,68 kako ih je svojevremeno prozvao VI. Maurani.69
I. Grgi takoer izjednauje feudatarije sa jobagiones castri i oni su
mu kao i Ljubicu: lenari,70 koji su bili obavezni na razne vojne i administrativne slube i inidbe.71
I dok Beuc feudatarima (i zadarskim i vranskim) ne daje uz ovaj nikakav drugi naziv ve ih samo smatra kategorijom osoba ija je pravna sposobnost obzirom na feudalno dobro u izvjesnoj mjeri ograniena feudalnim
pravom, te za zadarske feudatare kae da je teko ustanoviti da li su bili
veinom puani ili plemii,72 M. Freidenberg, donosei tzv. Vranski zakonik, u kome se openito navode i feudatarij, kae da su oni opisani i u Zadarskom statutu i katastiku 15. st. Feudatariji su mu dakle privatni vlasnici i
vitezovi na slubi u komuni ili republici, te posjednici 3-7 drijebova, korisnici seljakih renti. U Vranskom zakoniku pak oni, po Freidenbergu,
imaju podudarne karakteristike i Feudatarij je zemljovlasnik na ijim
zemljama rade vilani. Ujedno mu je u to vrijeme feudatarij feudalac drugoga reda, koji zajedno sa seljacima ima dunost raditi na navodnjavanju. Malo zatim dodaje da su vranski feudatariji stari, od zadarske komune preostali sloj vojnog stalea.73
Nadi Klai su pak feudatariji: vojnici, a onda kmetovi koji su za dobivenu zemlju morali sluiti sa dva konja,74 dok ih T. Raukar, poput Beuca,
takoer zove: feuda tari.75
Mi bismo uz izraz feudatari dali naziv, drei se savremenih izvora, i:
possessores (prema Zadarskom statutu), te Inuestiti ili vassali fideles,
64

Ardelio Della Bella, Dizionario italiano-latino-illirico, I, 338.

S. L j u b i , o. c., IX, 31.
66
Zadarski katastik. . ., 394, 415, bilj. 242.
67
Naime, u Zadarskom katastiku pie: . . . loboratores sunt feudatarij.. . (str.
394), a to znai: radnici su feudatara (genitiv singulara). Dakle, ne da su radnici: feudatari, i prema tome ne moe znaiti da je ovdje: feudatarius = jobagio, kako to S. Antoljak 1949. tumai u Zadarskom katastiku (415, bilj. 242).
68
M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam. .. 56, 55.
69
Prinosi za hrvatski pravno-povjesni rjenik, II, Zagreb, 1909, 198.
70
U svojoj ostavtini I. Grgi olovkom je zabiljeio da je: feudatario = lenar, fe"udnik, vazal; feudale = feudni, feudalan, lenski; leno = feudalno dobro (HAZ Ostavtina I. Grgia VI/7).
71
ig. Stjepan Antoljak, o. c., 221.
72
1. Beuc, o. c., 572, 573.
73
M. F r e i d e n b e r g , Vranski zakonik, Radovi Instituta JAZU u Zadru,
18/1971, 331, 332.
74
N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 1972, 264, 266,
bilj. 18.
75
T. R a u k a r , Marginalia uz novootkriveni Vranski zakonik iz godine 1454,
HZ, XXV-XXVI/1972-73, 373.
65

317

koji su ak morali davati i vazalsko obeanje da e sluiti (omagio seruiendi,

seruientes) uz izvjesne uslove (prema dukali od 20. III 1438). Prema tome je
oito da ovakvi feudatariji nisu mogli biti kmetovi! To jasno potvruje jo jedan izvorni podatak, gdje se imenuje Pheudatarius (S. A.) ser Bernardinus
de Carnaruto uivalac zemlje villarum Magline et Mundichi agri Jadrensis (S. A.).. .7 Tokom toga istog stoljea, jo 1438, kao boni vassali fideles
et pheudatarij citiraju se u izvorima ve navedeni Kresulo Krnaruti i Lancilago pok. Vukaina, koji su na kratko vrijeme dobili feudalna imanja pok.
Ivana Ozila.77
Kao feudatarij castri Aurane ve 1445. se navode Pavao, neak pok.
ser Fiorencii i Vilim Bertoni sa svojim neacima. Ovaj isti Pavao kao feudatarius castri Aurane i Vilim Bertoni sa svojim neacima etiam feudatarii, isposlovali su 1451. neke olakice od mletake uprave.78 No ve 1458.
saznaje se da je ostala udovica Elena relicta condam Pauli Ferencich feudatarii de Aurana,79 te da 1475. slui u Vrani Franjo Firencich feudatario.80
Te iste godine u Zadarskom se katastiku imenuju Grgur i Ivan, sinovi pok.
Jurja Magaa feudatarij Aurane, koji su nasljedili oca na njegovu posjedu
uz iste obaveze.81 Dvije godine kasnije u notarskom spisu nailazimo na Cvitana Katia de genere Stupich, koji je bio takoer feudatarius, a poticao je
iz Biljana districtus Nouigradi .82 God. 1484. kao feudatarius Aurane imenuje se Ivan pok. Jurja Bertonia,83 a 1488. ga se titulira ak sa Joanni Magni Berthonich feudatario in Aurana.84
Inae pod nazivom Feudatarij castri Aurane, kao posjednike zemljinih estica u tom predjelu, poimenino citira ve spomenuti Zadarski katastik i to pod raznim hronolokim datumima 15. st. Medu njima je naveden i
pok. ser Ocillus.85 Meutim u tzv. Vranskom zakoniku od 1454. god. samo
se openito pie o feudatarijima i njihovim obavezama,86 a tako isto i u onom
dijelu Zadarskog katastika, gdje se govori takoer o feudatarijima koji su
potpadali pod tvravu Novigrad. Ondje oni takoer nisu poimenino spomenuti ve samo njihove sortes terre po okolnim selima, dok distrikt Ljube
nema uope naznaene feudatarije, ve samo laboratores, habitatores i
dominus loci.87

6.

Prije nego stvorimo bilo kakve zakljuke, trebamo rei da su feudi s vilanima i vilicima u zadarskom kraju postojali ne samo u 15. nego i u 16, 17. i
18. st. Tako su zadarski plemii posjedovali brojne feude s preko 50 katela u
zadarskom distriktu tokom 16. st. i dalje. No bilo je i mletakih plemia koji
su takoer ondje zadobivali feude.88 Napose su interesantni feudi u okolici
Zadra u 17. i 18. st. To je u prvom redu feud knezova Posedarskih. O njegovu
karakteru je pisao jedan anonimni pravnik u 18. st., koji taj njihov feud naziva i feud i Beni proprietarij della Famiglia i Beni patrimoniali della Famiglia istessa.89 ak imamo podatak od 18. X 1681, u kome se kae da je
otok Vergada dan u feud knezovima Klokaa. Pored toga u jednom su spisu
opisani svi feudi 18. stoljea u Dalmaciji. Meu njima su znaeni iz zadarskog predjela kao feudi: Vrana (Borelli),90 Kruevo (braa Bortolaci), Visoane (Fantogna), Rastevi (Grimaldi) itd. ak je u Zadru objelodanjen tampani proglas providura koji su nadzirali feude i imali svoj ured u Veneciji, gdje
je i tampan 17. IX 1777.91 Ovi se providuri javljaju ve 25. VIII 1642. godine.92 Povrh toga je 1729. izala u Veneciji knjiga pod naslovom Novissimum
statutorum ac venetorum legum volumen, duobus partibus divisum, Aloysio
Mocenigo Venetiarum principi ducatum, gdje se ak navodi odredba od
29. X 1563. protiv onih koji prisvajaju dravna feudalna dobra.93 Dapae, u
Zadru je 5. III 1790. objelodanjena od Magistrate .. sopra Feudi uputa (izdana 4. II 1790) u pogledu sauvanja i obnavljanja feuda.94 Ujedno imamo sauvan i izvadak o feudatarijima u Zadru iz 18. st. Tu su nabrojeni kao njihovi
feudi: selo Poljana sa dobrima u zaseocima Vrane (1775), te Vrgada (1735,
1775), kabrnja, Prkos i Plauagnico (1636) te selo Postriane com beni nelli Borghi di Vrana (1775). Nadalje,
naznaeno je i kada su navedeni feudalci investirani u sve te posjede.95
7.

Kako uoavamo iz ovoga kratkog pregleda, osnovanog preteno na izvornoj arhivskoj gradi, moe se ipak stvoriti izvjesna slika o raznovrsnim i
raznolikim feudima (privatnim, crkvenim, dravnim) 15. st. u zadarskoj kopnenoj regiji, o emu dosada kod nas nije na ovaj nain pisano. Medu ovakvim feudalnim posjedima (zemljita, sela) svakako dominiraju tzv. novofor-

76

HAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole 11/74 11. I. 1494.

HAZ Ducali e terminazioni I, 73, 73a 20. III. 1438.
78
HAZ Datia et incantus L7, 66-1445.; 1/9 1451.
79
HAZ - SZN Johannes de C a l c i n a (1439-1492) B. V, f. VIII/4, 10-16. I. 1458.
80
HAZ SZN Johannes de Salo dio b. I (1455-1501), f. 1/13 8. V. 1475.
81
S. A n t o l j a k , Zadarski katastik ..., 391, 392.
82
HAZ-SZN Johannes de C a l c i n a b. VI, f. X/6, 197 a 25. VI. 1477. Gl. i S.
A n t o l j a k , Odumiranje ..., 89.
83
HAZ-SZN Johannes de Calcina b. VII, f. XII/4, 20 a - 21. III. 1484.
8
HAZ - SZN Johannes de Salodio b. III, f. III/7 - 10. X. 1488.
85
S. A n t o l j a k , Zadarski katastik ..., 390-392.
86
M. F r e i d e n b e r g , o. c., 336-338.
87
S. A n t o l j a k , o. c., 394-398.
77

318

88
G. Sabalich, Guida archeologica di ara, Zadar, 1897, 502; A. B e n v e n u t i ,
Storia di ara del 1409 aJ 1797, Milano, 1944, 204-206.
89
__
HAZ Ostavtina I. G r g i a VI/7.
90
U arhivu Borelli-Galbiani uvaju se brojni spisi koji se odnose na feud Borelli, a
napose u 18. st. S time su u vezi uz brojne spise i razni proglasi (gl. HAZ Arhiv Borelu-Galbiani Atti feudali).
91
Nauna biblioteka u Zadru Ms 110 Feudi di Dalmazia.
92
HAZ Ostavtina I. G r g i a V I / 7 .
93
Novissimum..., 296. Inae za izuavanje mletakog feudalnog prava gl.
HAZ Atti Consultor fiscale veneto sv. VII tampa.
94
Nauna biblioteka u Zadru Ms 441 ara, 5. III. 1790.
95
Nauna biblioteka u Zadru Ms 441 Estratto de Feudarij in ara.

319

mirani vojni feudi, na kojima su feudatariji preteno domaeg a ima ih i

stranog porijekla. Oni imaju tono odreene vazalske dunosti i prava. Ujedno su gospodari podarenog im feudalnog dobra, na kome su vilici ili vilani96
s razliitim obavezama prema ovim feudalcima kao i dravnoj vlasti.
Interesantna je glede ovakve vrsti feuda i njihovih vlasnika feudatarija precizno prema Zadarskom statutu odreena uloga zadarskog kneza, koji
je u ime mletake vrhovne vlasti vrio infeudaciju i investituru u feudalne
posjede ne samo u zadarskom nego i u vranskom i novigradskom distriktu
ili kastelanatu.97 Knez je ak bio i jedini sudac feudatarijima u nastalim sporovima.
Inae su ovi feudatariji tokom 15. stoljea bili stup mletake vojne sile i
snage u zadarskoj regiji, gdje su se prilike usljed uestalih turskih navala sve
vie komplicirale. Zato ih je Venecija, da ih odri u vjernosti, obilno nagraivala. Sami pak feudi u svome raznolikom obliku razvijali su se u ovom predjelu i tokom 16, 17. i 18. st. i upravo radi toga je potrebno da se s ovakvim fenomenom zadarske regije napose pozabavi naa povijesna nauka. Tek takvim zahvatom, koji e posluiti kao obrazac, moi e se prei na dublje prouavanje razvoja feudalizma u Dalmaciji tokom 15. i sljedeih stoljea.

A FEW INSTANCES OF FEUDAL ESTATES IN THE MAINLAND REGION

OF ZADAR EVEN AFTER 1409

(Contribution to the studies o f the feudal System in Dalmatia in 15th

Century)
Summary
Based mostly on original archive materials (in the Historical Archives
and Science Library, both of Zadar) the author describes feudal estates (private, ecclesiastical, secular) which existed in the mainland region of Zadar
during 15th Century, but which have up to date received no attention by our
scholars. Especial mention is made of the newly established military fees
whose feudatories were mostly native, but occasionally also foreigners. Their vassal duties and Privileges were defined precisely, and they were lords of
the fees granted to them.
Infeudation and investiture were performed not only in the district of
Zadar but also in the districts or castellancies of Vrana and Novigrad by
the prince of Zadar, on behalf of Venetian sovereign rule. He also acted s arbiter in disputes arsing between feudatories.
The feudal estates in the region in their various forms further developed
in 16th, 17th, and 18th centuries and, in the opinion of the author, our historical science should study this phenomenon of the Zadar region (both mainland and islands) in s great detail s possible.

96
O ovoj vrsti seljatva u zadarskoj regiji kao i ostalima stanovnicima te okolice
napisat u uskoro poseban rad, koji e se odnositi takoer na 15. stoljee.
97
Jo 1490. naziva se u spisima zadarskih notara novigradski distrikt castellanatus (S. A.) Nouigradi et districtus Jadre, a 1507. castellanatus Nouigradi districtus
Jadre (HAZ SZN Johannes Philippus R a y m u n d u s (1487-1516) b. I, f. I/l30.1.
1480. i 13. II. 1507), dok na naziv Castellanatus Aurane nailazimo u istim spisima tek
1513. (HAZ SZN Johannes Philippus R a y m u n d u s b. I, f. 1/2 22. III. 1513.).

320

321

IZUMIRANJE I NESTANAK HRVATSKOG PLEMSTVA

U OKOLICI ZADRA

i.
Druge godine vladavine Ludovika I (13421382) spominju se u jednoj ispravi (looj kasnijoj kopiji) uz ostalo i nobiles de Croatia1 i nobiles ultra
Gozd,2 to nam takode potvruje dvovrsno opstojanje naeg plemstva kroz
stoljea, tj. jednog u Hrvatskoj ispod Gvozda i drugog preko Gvozda, tj. u
Slavoniji. Takvo geografsko razlikovanje karakteristino je ba za razdoblje
navedenog vladara koji je izazvao svojim stavom otpor hrvatskog plemstva,
a napose onoga u okolici Zadra. Taj se otpor oitovao na razne naine a najvie u borbi pojedinih plemena da sauvaju svoje stare privilegije. No u tome
nijesu imali uspjeha jer je Ludovik ipak provodio ono to je htio i konano je
sasvim razbio jezgro hrvatskog plemstva3 u zadarskoj okolici. To se najbolje
vidi po tome to Ludovik nastoji da se ne pridrava prava koja hrvatskim
plemiima u navedenom predjelu pripadaju po starom hrvatskom obiaju,
nego se oslanja na ugarski zakon i obiaje.4 Pa ipak, moramo istai da se ba
za vrijeme njegove vladavine (a i on sam) gotovo neprestano istiu stari
hrvatski obiaji, slobotine i prava,5 a u tome je napose aktivna universitatis
nobilium comitatus de Luka in villa Podgradye.6
'ili nobiles regni... Croacie ... (Miscellanea II-IV, Zadar 1953, 16-5. X.
1359).
2
T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae = SCD
XI, Zagreb 1913, 43 (1343).
3
A. Dabinovi pie da je tenja Ludovika I da se oslabi poloaj vieg plemstva i
da se protiv ovoga ojaa poloaj nieg plemstva, u ovom sluaju pripadnika hrvatskih
"praplemena. Nadalje da parnice koje su tom prilikom dole do rasprave pokazuju
jasno kamo je vodila kraljeva politika. Njihova je vanost s pravnopovijesnog stajalita u tome da su tom prilikom nanovo odreena hrvatska plemenska prava. Malo pak
zatim dodaje da je kralj, kad su bili u pitanju njegovi interesi, veoma malo mario za
odredbe ugovora od 1102. g. (Hrvatska dravna i pravna povijest, Zagreb 1940, 226,
4
5
6

SCD XIII (1915), 185- 190 (15. XI. 1361).

M. Sufflay, Srbi i Arbanasi, Beograd 1925, 54, 55; Miscellanea II-IV, 16, 43.
SCD XIV (1916), 268 (10. VI. 1370).

323

U okviru ovoga hrvatskog plemstva idu u prvom redu plemii 12 hrvatskih plemena (nobiles duodecim generacionum regni Croacie). Ta ustanova7 prvi put se spominje8 u ispravama istom 1350/2.9 godine (generatione duodecim generationum Croatorum),10 a onda 1359 (nobiles regni Croacie duodecim generacionum11 te 1360 (nobiles duodecim generacionum regni Croacie)12 i 1370 (nobiles regni Croacie duodecim generacionum).13 Iz druge polovice 14. stoljea syakako je i onaj podatak u Qualiteru14 koji se nalazi u
trogirskom rukopisu u kome se takode navodi ta institucija kao . . . nobiles . . . de XII tribubus Chroacie15 dok u onom pripisu u Supetarskom kartularu koji je iz potkraj 14. stoljea (mada se pojavljuje jedan kriterij koji je
inae poznat iz 15. stoljea kako pie V. Novak), takode se indirektno, ali oi-

to, govori o istoj toj instituciji,16 kada se navodi . . . duodecim tribus Croatorum .. ,17, u 15. stoljeu18 pa istom 1459. g. javlja se ponovo ta institucija
(omnium nobilium duodecim generationum regni Croatie)19 i za toga vie nikada.
Prvi pak popis prezimena onih dvanaest hrvatskih plemena daje nam
Qualiter20 od koga je sauvano nekoliko ranijih i kasnijih prijepisa.21 Tu su
nabrojena ova plemena: Kaii (Chacichorum), Kukari (Chucharorum), Bubici (Subbithorum), udomirii (Quddomirorum), Snaii (Sna9ithorum),
Murii (Murithorurn, cithorum), Gusii (Gussithorum), Korinjani (Korinensium) i (et) Lapani (Lap9anorum) Poletii (Politchorum), Lasniii (^cithorum), Jamometi (Jamometorum) i Tugomerii ili Tugomirii (Tugomi-

N. Klai, koja 1953. g. naziva isprva ovu ustanovu dvanaestero bratstava plemenitih Hrvata (Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953,709), a 1959. dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske, te ustanova ili savez 12 plemena plemia Hrvatske
(Postanak plemstva dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske, Historijski Zbornik
XI XII, Zagreb 19581959, 121, 123), kae da je na osnovu danas poznate grade gotovo nemogue dati definitivan odgovor na pitanje, kako je nastala institucija dvanaestero plemena. Nadalje navodi kako bi se po njenu miljenju odvijao drutveno-politiki ivot u 14. stoljeu u Hrvatskoj, pripisujui lanovima 12 plemena da su uspjeli sebi
monopolizirati ast plemikih sudaca, na osnovu grade iz 15. stoljea (Plemstvo dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske, Historijski Zbornik IX/I 4, Zagreb 1956, 98,
99), to sasma ne odgovara jer su iz drugih plemena bili plemenski suci, dakle nema
ni govora o nekom monopoliziranju, kako uostalom to i tampani i netampani dokumenti potvruju.
8
B. Grafenauer navodi da se u borbi protiv velikakih rodova, nakon uspostave
kraljevske vlasti u Hrvatskoj, javlja (prvi put spomenuta 1350-51) zajednica dvanaest plemena plemia (sic! S. A.) kraljevine Hrvatske (nobiles duodecim generationum
regni Croatie) kao organizacija jednog dijela tog plemstva. Ova je branila svoje osloboenje od plaanja poreza, smanjenje vojnike dunosti i svoje posebno nasljedno pravo (consuetudo Croatorum), povezano s plementinama (Feudalizam kod jugoslavenskih naroda, Enciklopedija Jugoslavije 3, Zagreb 1958, 306). No svi ti njegovi navodi
trebaju mnogo jau potvrdu negoli samo ovakvo nedokazano zakljuivanje!
9
M. Barada, Lapani, Rad JA 300, Zagreb 954, 474, 375.
0
SCD XI, 631.
1
Miscellanea II-IV, 15, 16 (5. X 1359).
2
SCD XIII, 86, 88 (28. XII 1360).
3
SCD XIV, 268 (10. VI 1370).
4
Ovaj Qualiter, kako ga je Barada nazvao, u trogirskom rukopisu Tornina djela
koji se i sada nalazi u budimpetanskom Nemzeti muzeum pisan je svakako u II polovici 14. stoljea, to tvrdi isprva i Barada (Postanak hrvatskog plemstva, asopis za
hrvatsku poviest - HP 1/3, Zagreb 1943, 202). Ali se s njime ne bismo mogli nikako
sloiti u pogledu samog datiranja Qualitera, tj. da je taj najstariji sauvani tekst ba iz
1387. ili 1388. g. (M. Barada. o. c., 203). Naime, ako je Tomino djelo prepisano u odreenoj polovici 14. stoljea na I 82' listu, a na l. 83 istom je rukom pisan i taj Qualiter,
onda je i on svakako iz toga razdoblja, a ne 1387. ili 1388. g. na osnovu popisa splitskih
nadbiskupa istom na I. 102- 103, kako to tvrdi Barada (o. c., 203). Budui da Qualiter
dolazi odmah iza Tomina djela, a tek iza 19 listova je istom rukom sastavljen i onaj
popis, ne znai nikako da je ta Baradina datacija u godinama tana, iako je isti nepoznati pisar. Jednom rijeju, mi ne moemo nikako odrediti sasma odreenu godinu toga prijepisa Qualitera.
15
M. Barada, o. c., 204.
324

16
Ovaj pripis (ili biljeke po V. Novaku) ovom kartularu, gdje se navodi ova institucija, jasno i nepobitno govori da je ta ustanova postojala svakako prije 14. stoljea,
to se moe tono uoiti iz samog sadraja (V. Novak P. Skok, Supetarski kartular,
Zagreb 1925, 230), koji ak moe biti djelomino i izmiljen. Prema tome se zakljuivanje N. Klai i B. Grafenauera koji se nijesu na ovaj podatak uope osvrnuli, ne moe
odrati u vezi stavljanja postanka te ustanove u prvu polovicu ili sredinu 14. stoljea,
to je prije njih M. Sufflay prvi ustvrdio.
17
V. Novak P. Skok, o. c., 138, 230.
18
Onaj Baradin navod iz darovnice bosanskog kralja Stjepana Ostoje od 8. XII
1400. godine (Lapani, 475, bilj. 5) uope se ne odnosi na ovu ustanovu.
19
F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije I/l, Zagreb 1914, 495.
20
N. Klai koja ak, slijedei voba, sumnja u auteninost Trpimirove i Muncimirove isprave (N. Klai, D. vob, Komes Domald, Historijski Zbornik X/1 4, Zagreb
1957, 175), u svojoj radnji Plemstvo dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske (Historijski zbornik IX/I 4, 83 100) uvjerena je da je Qualiter falzifikat, nabrajajui i slijedei takoer razna miljenja o tome i uporno nastojei da i utvrdi taj falsifikat. Meutim, M. Kostreni je nedavno sasma uvjerljivo obrazloio vjerodostojnost ovoga
dokumenta, toga zapisa iz 14. stoljea, kojega je autor crpao svoj tekst iz nekog autentinog suvremenog izvora (Nacrt historije hrvatske drave i hrvatskog prava I, Zagreb
1956, 149152), to N. Klai, ostajui i dalje uporno na svom starom ve davno od
drugih prije iznesenom stajalitu, letimino pokuava oslabiti (N. Klai, Noviji radovi
na drutvenoj problematici srednjovjekovne Hrvatske, Godinjak istoriskog drutva
Bosne i Hercegovine /1949-1959/, Sarajevo 1959, 347, 348), da ponovo u jednoj svojoj drugoj radnji ak dade ovom dokumentu legendarni karakter Qualitera i da ga
nazove: imaginarna i tobonja pacta conventa (Postanak plemstva dvanaestero ..., HZ XI XII, 161, 162). Na sumnje u postojanje pacta conventa i iznoanje o
njenoj legendarnosti osvrnuo se opirno i uspjeno O. Mandi, navodei da je to prijepis iz falzifikovane isprave i da su 1102. sklopljena ona pacta conventa (Pacta conventa i dvanaest hrvatskih bratstava, HZ XI-XII, 165-169, 183-190,
196 203). Uz to usput da navedemo da od samog Qualitera jo nitko nije detaljno paleografski, a onda i diplomatski prostudirao sve njegove tekstove i onda donio o tome
-svoj sud. Tome se pristupilo samo polovino, a kada se malo bolje ue u sadraj Qualitera, opaa se starost pojedinih izraza (ak i pogreno prepisanih) koji ne odgovaraju
14. stoljeu. Zatim npr. na kraju teksta Qualitera ne stoji da je to ureeno 1102. godine, nego samo pie: I tako je bilo ureeno (Et sie extitit ordinatum), a onda dolazi posebna reenica (sa veliko D): De anno Domini MCII et cetera (M. Barada, Postanak .... 205), to znai: Od godine 1102. itd. Iz ovoga se oito vidi da ba ovdje neto
nedostaje, te uz ostalo i taj pasus pobija tvrdnje onih koji hoe napreac da dokau da
je Qualiter samo prosti falzifikat!
21
O trima glavnima i najstarijima prijepisima pie M. Barada (Postanak ..., 201,
203), a jo neke navest emo u iduoj biljeci.

325

rorum).22 Drugi ve navedeni pripis u Supetarskom kartularu navodi takoer 12 plemena (generibus, generacionibus) i to prvo 6 anonimnih, a onda
22
U Biblioteca Apostolica Vaticana u Rimu pod Vatic. lat. 7019 (o tom gl. i M. Barada, Postanak ..., 201, 202) iza Tomine Historia nalazi se i zasebni tekst koji govori
o onom Kolomanovu paktu s 12 hrvatskih plemena. Taj je tekst svakako iz 14, a po
svoj prilici najkasnije iz druge polovice 14. stoljea, tj. ne kako M. Barada samo openito navodi daje pisan goticom 14/15. st. (o. c., 201). Budui da Barada u ve spomenutoj 'svojoj radnji donosi ispod crte diferencijacije tog vatikanskog rukopisa od trogirskog rukopisa (M. Barada, o. c., 203 205), to emo navesti iz drugih rukopisa koje
on ne poznaje podatke o tim plemenima. Tako se u Biblioteca Marciana u Veneciji nalazi rukopis iz 16. stoljea pod Lat. Cod. 3290 u kome je Historia Salonitanorum Pontificum atque Spalatinorum na strani 103 dok na str. 108' stoji: Colomanus filius
Vladislaui Regis Hungarie .... i onda se redaju ona hrvatska plemena ovako pisana:
Comitem Guram de genere Chacithorum
Comitem Hugrinum de genere Chucharorum
Comitem Marmognam de genere Subithorum
Comitem Pribislaum de genere Cudomiritorum
Comitem Georgium de genere Snacitorum
Comitem Petrum de genere Macithorum (sa strane je dodano na desno: quidam
hiis Muritorum)
Comitem Paulum de genere Gusitorum
Comitem Martinum de genere Carinensium et Lapacanorum
Comitem Pribislaum de genere Politchorum
Comitem Obradum de genere Lasnicitorum
Comitem Joannem de genere Jamometorum
Comitem Mirogum de genere Tugomirorum ...
U istoj biblioteci pod Ital. Cod. 6149 uva se uz rukopisni prijevod Istoria delli Pontefici Salonitani e Spalatini i Qualiter koji je na str. 161 i 161' gdje stoji ovo: Con qul
patto e come i Croati si diedero al Re d'Vngaria. To je preveo sa latinskog na talijanski jezik Giorgio Capranica u Veneciji 1620. godine. Taj tekst koji nas interesira poinje sa Colomano ..., a onda slijedi: ... delle duodeci Tribu di Crouacia cioe il Conte Guran della stirpe de Cazitti. II Conte Vgrino de la Cucharorum. II Conte Marmogna
di stirpe Subbichorum. II Conte Presbilao sangue Zuddomirithorum. II Conte Giorgio
di genere Snazithorum. Il Conte Pietro de stirpe Murithorum. II Conte Pauolo de stirpe Gussichorum. II Conte Martino de stirpe Krinensium, et de stirpe Lapzanorum! Il
Conte Presbilao de genere e stirpe Polithorum. II Conte Obrado Giovanni de sangue
Jamometorum, et il Conte Mirogo de sangue Tugomirorum .. .. U drugom pak rukopisu teksta tzv. Baradinog Qualitera koji je prijepis iz 17. stoljea, a nalazi se u navedenoj biblioteci u Rimu pod Vat. lat. 6958 na str. 229, pie i ovako za ova plemena od
onih 12: ... comitem Pribislauum de genere Guddomirorum . . . comitem Georgium
de genere Cithorum ... comitem Martinum de genere Cariensium et de genere Lapzanorum . . . comitem Hobradum de genere Lasnizitorum .... U biblioteci Museo Civico u Padovi nalazi se rukopis iz 18. stoljea pod signaturom C. M. 28 gdje je Historia
delli Arcivescovi di Salona, hora di Spalato di Thoma Archidiacono Spalatino prevedena na talijanski jezik. Na str. 131 stoji napisano II Fine, a na str. 132 Memofiale
della B. M. di Tomaso Archidiacono di Spalato i odmah zatim stoji: Colomano Nipote di Ladislao Re d'Hungheria ... dodeci nobile di piu sapienti delle dodici tribu della
Croazia, cioe li

1 Li Co Giacomo della stirpe Cacich

2 Co Vgrino della stirpe de Covacich
3 Co Marmogna della stirpe de Subich
4 Co Priuislao della stirpe de Tudonzirich
5 Co Giorgio della stirpe de Snacitich
6 Co Pietro della stirpe de Citecich

326

drugih 6 su poimence napisani: Kacigi, Cucari, Snasci, Cudomirigi, Mogorouigi, Subigi.23

2.
Na cilj je da obradimo svako po Qualiteru redom navedeno pleme koje
je ivjelo u okolici Zadra za vrijeme vladavine Ludovika I, a onda i za njegovih nasljednika, te sve do kraja prestanka njihova pojavljivanja u izvorima.
Nadalje, uz ta plemena obradiemo i ostala, koja ne pripadaju navedenoj ustanovi. Zato se neemo ograniiti samo na plemena koja su ivjela u tzv. zadarskom distriktu koji tokom stoljea mijenja svoje podruje i granice,24 nego emo uzeti neto iri teritorij,25 a to je blia i dalja okolica Zadra gdje su
ivjela hrvatska plemena. Granice ove okolice ine mjesta Nin Novigrad Bribir Skradin Biograd n/m.
Prvo pleme Kaii javlja se istom 1348. g. Naime te godine je u Bribiru26
prisutan kao svjedok Priboj Kasig,27 a tek 1355.28 Lapi, pripadnik tog ple7 Co Paolo della stirpe de Gusich

8 Co: Martino della stirpe de Carinetich, et Lapcanich

9 Co Priuislao della stirpe de Poglizzani
10 Co Obrado della stirpe de Lasnizitich
11 Co: Gio. della stirpe de Giamometovich
12 Co. Marmogna della stirpe de Tugoncitich ..
23
V. Novak - P. Skok, o. c., 230.
24
O njemu je detaljno pisao, ali dosta hipotetiki i suvie smiono i neuvjerljivo I.
Beuc ne ulazei u promjene ovog distrikta iza 1409. godine (Statut zadarske komune iz
1305. godine, Vjesnik Dravnog arhiva II, Rijeka 1954, 522 540) kada se ovaj u izvorima 15. stoljea naziva as districtus, a onda territorio ili agro (S. Ljubi, Listine
o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i mletake republike V, Zagreb 1875, 181, X
(1891), 117, 147, 220, 242, 417).
25
1 dok O. Mandi kae da su onih dvanaest uglednih bratstava u 12-om stoljeu
stanovali u onom istom kraju gdje se nalaze etiri Ninska, Luka, Sidraka i Bribirska od onih sedam upanija koje sainjavaju jezgru hrvatske drave (Bratstvo u
srednjovjekovnoj Hrvatskoj, HZ V/3 4, Zagreb 1952, 287), dotle N. Klai isprva tih
dvanaestero plemena naprosto svodi na Liku, Luku i Kninsku upaniju (Plemstvo ..., HZ IX/I 4, 98) da onda kasnije dopusti jo jednu mogunost naime, da se
12 plemena lokalizira samo u Luku upaniju (Postanak plemstva dvanaestero ...,
HZ, XI-XII, 149).
26
Bribir (nekadanja rimska Varvarija), neko sjedite istoimene upe, bio je u
rukama plemena Subi. Nakon pada Ostrovice i Skadina (1522/3) i on je konano pao
pod Turke koji su ga unitili (Miscellanea I, Zadar 1950, 16, bilj. 16; S. Zlatovi, Topografske crtice o starohrvatskim upama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od
Velebita do Neretve, Staro-hrvatska Prosvjeta II (1896), 87). U vezi s tim mjestom i
drugim lokalitetima koji se navode u ovoj radnji htjeli bismo istai da emo dati za
njih samo najvanije topografske podatke jer emo se u posebnom radu pozabaviti detaljno s topografijom zadarske okolice.
27
SCD XI, 451 (8. IV 1348).
28
1 Vj. Klai (Hrvatska plemena od XII do XVI stoljea. Rad JA CXXX, Zagreb
1897, 20, 33) i F. ji (Prirunik izvora hrvatske historije I/l, 498) ne donose nijedan
podatak za 14. stoljee o tom plemenu. Samo Sii, bez potvrde izvora, naprosto kae
da su Kaii imali svoje batine i oko Zadra i Nina od 11. sve do 15. stoljea (o. c. I-

327

mena (de generatione Cacichorum) koji stanuje u Podnadinu29 (Podnadino).30 Tri godine kasnije spominje se Ladislav pok. Peroja31 Lapia od plemena Kai (de generatione Cacich) koji uvodi prvo u posjed Kokiane (Cochichna),32 a onda Suovare33 opata sv. Krevana u Zadru u ime kralja.34 G.
1361. pak spominju se u jednoj ispravi kao svjedoci Vojen pok. Perka od plemena Kai (de genere Chacigh) i Vlatko Radini od istoga plemena u vezi s
Kokianima,35 a 1374. Butko pok. Perkovia takoer od toga plemena (de generatione Cacich), stanovnik u Podnadinu (sub Nadini)36 koji prodaje svoju
zemlju u tom mjestu zadarskom plemiu Saladinu de Saladinis.37 Idue su
pleme Kukati za. koje nemamo za ovaj period vladavine Ludovika I ba nijedan izvorni podatak.38 No zato je sasma obrnuto za pleme ubii. Tako se
1345. g. spominju knezovi Pavao i Mladen Banici od plemana ubi (generationis Subichievich) iz okolice Bribira,39 a 1347. na Pagu Dominik ubi,40 i
onda iste godine s njime i Ivan ubi.41 I dok se selo akavci (Chiaschaci)42
1367. g. navodi kao posjed batinika kneza Marka iz Bribira43 koji je sigurno
od plemena ubi, dotle se 1368. javlja i knez Butko, sin ve pokojnog kneza
Mirka Vutchetig44 iz Bribira od plemena ubi (de genere Subich) kao
starjeina svojih plemenskih roaka, te knez Budislav, sin kneza Jurislava od
Bribira iz istoga plemena, njegov roak. Taj Butko zalae ovom drugom svoj
29

Uz selo Nadin postojao je i lokalitet Podnadin, kako se to vidi iz spisa zadarskih notara = SZN u Dravnom arhivu u Zadru = DAZ (SZN Andreas de Cantio = AC
(1353-1356) b. I, f. V, 46 1355 Datia et incantus ciuitatis Jadre et eius districtus = Di (1409-1457), 96 6. VIII 1403). Prema tome nije to Lapac, kako to pie M.
Barada (Lapani 480), nego se taj lokalitet nalazio u okolici Karina (S. Antoljak, Pobiranje marturine, crkvene desetine i vojine u zadarskom distriktu (1435), Starine JA
49, Zagreb 1959, 230, bilj. 29). Dakle nema pravo N, Klai kada ne samo da pobija tu
Baradinu ubikaciju Lapca nedaleko od Nadina nego ak i tvrdi da u primorju nije
nikad postojao (N. Klai, Noviji radovi..., Godinjak ... X, 344 346).
30
DAZ-SZN AC b. I, f. V, 46 - 1355.
31
Nije Percy, kako to pie Smiiklas (CD XII (1914), 513, 514).
32
O ubikaciji tog mjesta gl. M. Barada, Lapani, 478, bilj. 18, 478; S. Antoljak, o.
c., Starine JA 49, 232, bilj. 44.
33
1 danas postoji selo Suovare izmeu Polenika i Gornjeg Zemunika (P. Skok,
Postanak hrvatskog Zadra, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru I, Zagreb 1954, 58).
34
SCD XII, 513, 514-8. X. 1358.
35
SCD XIII, 108-19. II 1361.
36
Toponim Podnadin se u izvorima spominje i kao selo sub Nadini (SCD
XIV, 87-2. XII 1374 (ili Subnadino) DAZ-SZN Petrus de Sercana - PS (1375-1416)
I/III, 22a-1395).
37
SCD XV 1934, 87-2. XII 1374.
38
Interesantno je da za ovo pleme ni Klai (o. c., 35, 36) ni ii (o. c. I/1,498) nemaju ne samo za ovaj period nijedan podatak nego ni za ostali dio 14. stoljea. .
39
Vj. Klai, o. c., 41,37.
40
SCD XI, 401-7. X 1347.
41
Vj. Klai, o. c., 41.
42
O Cakavcima gl. opirno: S. Antoljak, Zadarski katastik. Starine JA 42, Zagreb
1950, 406, bilj. 112.
43
DAZ-SZN Petrus Perencanus = PP (1365-1392) 1/9, 15, 19a.
44
U SCD (XIV, 152) stoji: Marchi Vulchexig.

328

posjed u selu Vrpljane (Verpliane)45 u upi Luki,46 a vidi se da je imao posjed

u selu akavac (Chiachauac)47 kod Ljube (Lubal)48 u Srigiach49 iznad Bribi50
ra. God. 1376. javlja se knez Juraj, sin ve umrlog kneza Budislava Ugrinia
od plemena ubi (de genere Subichiorum),51 to je po naem miljenju sin
onoga Budislava iz 1368. godine. God. 1379. navodi se da je Petar Matijin, od
istoga plemena (generationis Subich), bio judex nobilium luke upe.52 I
konano 1381. imamo navedene knezove brau Butka, Jurja, Pavla, Gregorija
i Ivana, sinove ve spomenutog pokojnog kneza Marka Vulchitini53 od Bribira iz plemena ubi (de genere Subich).54
Idue pleme su udomirii. Jedan lan toga plemena nalazi se 1348. u
Bribiru kao svjedok, a zvao se Radoslav Chudomerig ,55 G. 1361. pak u Kokianima navodi se kao svjedok u jednom zapisniku i Radi pokojnog Obrada od plemena udomiri (de genere Zudomerich),56 1365. javlja pak kao stanovnik Kaine gorice (Cacinagorica)" Gruban Adam Sclemechi (?) od toga
istoga plemena58 (de genere Cudimerig).59
Od plemena Snai60 nemamo nijedan podatak u izvorima iz ovoga doba u njegovu postojanju u okolici Zadra, to ne mora znaiti da ono nije ta45

U SCD (XIV, 152) stoji Verpoliane. Inae selo Vrpljane, kome C. F. Bianchi ne
zna odrediti smjetaj (ara cristiana II, ara 1879, 415), nalazilo se u blizini sela Jagodnje, Rastevia (Kraevi) i Polae DAZ-SZN Articusius q. Dominici de Rivignano = AR (1383- 1389/II) 6-11. VI 1391 - SZN Johannes Franciscus Grisinus = JFG
(1454-1495) b. II, f. 11/10 - 19. X 1494. - Arhiv samostana sv. Franje = A s F br.
24/24 ( prijepis 30. V 1390).
46
O toj upi gl. S. Zlatovi, o. c.. Starohrvatska Prosvjeta 1,215 217; F. ii, o. c.
I/l, 652; P. Skok, o. c. 45. No s ubiciranjem te upe i njenih gradova te trojice ne moemo se sloiti, o emu emo se u posebnoj radnji na to osvrnuti.
47
akavac = akavci.
48
Ljuba ili Ljuba kraj Nina (gl. i S. Antoljak, o. c., 416, bilj. 266).
49
To se selo spominje u izvorima samo 1368. godine i navodi da se nalazi u bribirskoj upi (SCD XIV, 153).
io
DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole = A s N br. 223 3. VIII 1368;
SCD XIV, 152-154.
51
SCD XV, 218-7. VIII 1376.; V. Klai, o. c., 41.
52
Miscellanea II-IV, 42, 43-13. VI 1379.
53
To je onaj isti knez, za kojega se navodi da je ve 1368. mrtav.
54
Vj. Klai, o. c., 42-9. IV 1381.
55
SCD XI, 451-8. IV 1348.
56
SCD XIII, 107-9. II 1361.
57
Kako je preteno to selo u izvorima zvano aina gorica ili aina goriza, a
mnogo manje Calcina goriza, to onda Skok nema pravo u svome tumaenju toga toponima kao Kalina gorica u vezi sa zadarskom plemikom porodicom Calcina i u pogledu ubiciranja tog mjesta (P. Skok, o. c., 60, 66, bilj. 171). Inae se to mjesto nalazilo
blizu Radokove vai (DAZ-SZN AR b. V, s. I - 26. XI 1386.), Trana i Suovara (SZN Johannes de Salodio = JS) 1455-1501 (b. f. 1/5-4. XII 1466.). V. Vali pak ubicira taj
lokalitet istono od Suovara gdje poinje tok potoka Rainovca (Granice ninske upanije, Rad JA 288, Zagreb 1952, 105).
58
DAZ Arhiv porodice Lantana = AL Pergamena br. 3 1365.
59
Ne de genere Budimerig kako to pie u SCD XIII, 433.
60
Samo u spisima arhiva grada Splita = AS (IV/2,3) u DAZ-u iz toga doba pod 1.
XI 1343. nailazimo na Goislaui filii Proi de Saucichorum.

329

da bilo u tom kraju. No zato dosta znademo za Mogorovie, koje u Qualiteru

nalazimo pod Murithorum, tj. cithorum,61 to nepobitno dokazuje da je
to prezime pisar krivo prepisao,62 jer je apsurdno dokazivati da to nije to
pleme koje takoer navodi i onaj pripis u Supetarskom kartularu kao Mogorouigi. I dok Vj. Klai,63 F. Sii64 i M. Barada65 piu da se to pleme spominje u 11,12. i 13. st. u zadarskoj okolici, a od polovice 13. st. dalje da se nalazi i u Lici, mi vidimo iz isprave od 1347. g. da je Grubonja Mogorovi
(Mogorouig) posjedovao selo Mokro66 koje je prodao zadarskom plemiu
Andriji Vita de Sloradis,67, a u drugoj listini iz 1348. javlja se Disoje Mogorovi68 iz sela Grabrovana (Grebreuisane).69 Prema tome Mogorovii ive i sada u okolici Zadra. G. 1366. nalazimo u Ninu poasnog kneza toga grada magistra Novaka Mogorouig militis regii. Taj Novak pok. Pribislava de genere Mogorouig imao je zemlju u Krnezi (Chernixa),70 to se vidi iz jedne
isprave izdane 1367. g. gdje je on bio i dalje u naprijed navedenoj funkciji. 71 1
g. 1373. u istoj asti i slubi poasnog kneza Nina naveden je knez Novak (de
generatione Mogorouig),72 a tako i 1381. (Novak Petrouig de genere Mogoruig).73 On e biti vjerovatno ono isto lice koje se javlja u listinama od 1366. i
1367. g., iako se 1381. ovako pie. G. 1369. u Visoanima74 se spominje posjed
batinika Smolka Mogorovia75 dok se u spisima DAZ-a iz 1375. javlja Nikola
Radoslavi de Mogorouich.76 Iste godine kod Visoana se ponovo navodi
posjed batinika pok. Smolka od plemena Mogor77 (de genere Mogor).78
61

M. Barada, Postanak .., 204, i bilj. 36.

M. Barada (o. c., 210) smatra to velikom vjerojatnou.
o. c., 46.
64
o. c. I/l, 511.
65
o. c., 210.
66
To se selo nalazilo blizu dananjeg Sukoana (DAZ-SZN Johannes Philippus
Raymundus = JPR (1487-1516) b. I, f. 1/1-18. VI 1495.).
67
SCD XI, 338-340 - 20. I 1347.
68
SCD XI, 441 - 10. II 1348.
69
Taj se lokalitet nalazio blizu Draginia i Biljana (DAZ-SZN Presb. Petrus de Pago = PPa (1486- 1529) b. II, f. II/2 - 4. IX 1515.). Inae se ne zovu Grebeniane kako
to stoji u indeksu SCD (XI, 690).
70
Charnisa ili Kerniza ili Karniza. To se mjesto nalazilo u blizini Brusa, Podvrja i Poljica (DAZ-SZN Simon Venier = SV (1586- 1616) b. I, f. V, 120 6. X 1590).
Inae i danas selo Krneza postoji iznad Poljica.
71
G. Praga, Atti e diplomi di Nona (1284-1509). Estratto dell'Archivio Storico
per la Dalmazia XXXI-XXXII, Roma 1936, 47, 50. O Novaku Mogoroviu gl. jo i M.
Barada, Hrvatski feudalizam, Zagreb 1952, 39 sa biljekama 12. i 14.
72
SCD XIV, 559-31. XII 1373.
73
G. Praga, o. c., 54.
74
Taj je lokalitet kraj Radovina (S. Antoljak, o. c., 406, bilj. 110) ili, kako C. F. Bianchi tvrdi, on je 3 milje udaljen od Poljica (o. c., II, 332, 333). Inae su postojali Veliki
i Mali Visoani (DAZ-SZN Vannes Dominico de Firmo = VF) 1389-1395 (b. I/II/l,
172-1400).
75
DAZ-SZN PP b. 1/12, 23.
76
DAZ-SZN PS II/1, 14.
77
Ibid. SZN PS II/3.
78
Ovdje se nepobitno pokazuje postanak imena tog plemena kao patronimika od
imena sv. Hermagora (Mogor), kako je to samo nagadano bez podrke izvora F. ii
(o. c. 1/1,501).

Samo nekoliko podataka imamo o Gusiima79 za ovo doba i znamo da

su ivjeli u zadarskoj okolici. Tako knez Grgur, sin kneza Kurjaka, koji se
prvi naziva Grgur Kurjakovi (1355), u obrani svoje plementine stao je na
stranu Venecije protiv kralja Ludovika (1342).80 Radi toga mu je republika
sv. Marka ne samo u Zadru ve i u zadarskom distriktu dozvolila da moe
posjedovati kue i imanja (1349).81 Ali kada je Ludovik sklopio s Venecijom
mirovni ugovor u Zadru (18. II 1358), zarobio je kneza Grgura i odveo ga sa
sobom u suanjstvo u Ugarsku.82 Tom prilikom je, dodue, knez Grgur spasio
svoju glavu, ali je zato izgubio sva pokretna i nepokretna imanja koja su dopala kralja dok mu je posjed u Zadru sav bio opljakan.83 Na tom prostoru u
ovom gradu je kasnije Ludovik sagradio svoju palau.84 Interesantno je da se
1367. godine spominje jo da je iv knez Grgur85 za koga pie Klai da je umro izmeu 1360. i 1376. godine G. 1380. navodi se Klara, udova kneza Karla,
sina Budislavova, koja je ivjela u Zadru kao duvna u samostanu sv. Nikole.86 Iz jedne isprave od 1358. godine pri paljivu itanju uoiemo da je prije
toga vremena imao neki posjed u Biljanima87 (upa Luka) Ivan, sin Jurja Gusia (Gusigh) koji je to ostavio u batinu knezu Budislavu, sinu Ugrina88 Kurjakovia.89 Iz jedne druge pak isprave od 6. V 1377. vidimo da su braa Nikola, Toma i Butko, sinovi pok. kneza Budislava, i Pavao, sin pok. kneza Karla,
i Karlo, sin pok. kneza Grgura, knezovi Krbave, imali u svom posjedu i selo
Trnovo90 sa svojim jobagionima.91 God. 1384, 1386. i 1389. u Ninu vri slubu
poasnog kneza i nosi titulu militis regii (koju je prije nosio Novak Mogo-

62

63

330

79
J. idak kae za njih da su jedno od 12 hrvatskih plemikih rodova (generationes) koji se spominju u tobonjem ugovoru s kraljem Kolomanom (tzv. Pacta conventa ili Qualiter). U poetku ive u Sidrakoj upi blizu Biograda na moru odakle Slovinja, sin Boriev, prelazi u krbavsku upu koju dobiva zacijelo na osnovu kraljevske
donacije (Enciklopedija Jugoslavije 3, 642).
80
Vj. Klai, Rodoslovlje knezova krbavskih od plemena Gusi, Rad JA 134, Zagreb 1898, 195.
81
S. Ljubi, Listine ... III, MSHSM III, Zagreb 1872, 110.
82
Vj. Klai, o. c., 197, 198.
83
S. Ljubi, o. c. III, 384, IV, MSHSM IV (1874), 25.
84
S. Antoljak, Tko je zapravo bio Brunellijev zadarski knez Paolo Svigno?, Anali Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku,
god. VI -VII, Dubrovnik 1957 - 1959, 74.
85
DAZ-SZN PP b. I, f. VI, 5a 3. VIII 1367.
86
Vj. Klai, o. c., 198, 205, 206.
87
Mjesto Biljani su dananji Gornji i Donji Biljani, istono od Zemunika (gl. opJirnije M. Barada, Lapani, 492, 493, bilj. 3). Barada dokazuje da su dananji Gornji
Biljani bili Draginii (o. c., 493, bilj. 3), to nije istina jer su u izvorima tano odjeliti i
napose se navode Biljani a posebno Draginii (gl. DAZ SZN Antonius Barba = AB)
14881509. (b. I, f, I, 17, 17a Arhiv nekadanjeg samostana sv. Krevana = AsK br.
131 1432).
88
SCD XII, 497 27. VII. 1358.
89
Vj. Klai, o. c., 190-214.
90
Taj se lokalitet nalazio u blizini Pritievaca koji su bili u dananjoj Pridrazi (S.
Antoljak, o. c., 415, bilj. 247), i Biljana (Arhiv samostana sv. Marije = A s M
1500- 1600/a/ 20. IV 1504).
91
S. Antoljak, o. c., 395.

331

rovi) Budislav, sin pok. kneza Budislava de genere Gusich ,92 Posebnu panju zasluuju plemena Karinjani i Lapani.93 Oni se u ovom periodu javljaju
odjelito, kako emo ve vidjeti, unato tomu to su prvi potekli od drugih.
Tako se 1350. godine spominju prisutni u Vrani kao seu fideiussores
94
Ivan pok. Disoja iz Karina (de Quirino) i Stjepan Merdesse iz istoga mjesta.
Iz jedne druge isprave od 15. VII 1351. vidimo da je Naman iz Karina (de
Quirino) sa svojom braom drao neke posjede pokojnog upana Dragana
95
(Gragani) Draginia. Kada je pak podban Ivan uz sazvao opi hrvatski sa96
bor u Podbrisano u lukoj upi, onamo je doao i zadarski plemi Franjo
Stjepan od plemena Dragini koji je traio od Namana pok. Petra iz Karina
97
(de Kanino!) i njegove brae da mu vrate dio zemlje u mjestu Dragine, a
98
koji dio su zaloili Franjini stari Jurislavu iz Karina, djedu Namanovu. Ta
je rasprava konano rijeena uz posredovanje kneza Novaka pok. Petra de
Breberio koji je 4. XII 1354. dosudio Franji onu zemlju, a Namanu i brai
kao ottetu poklonio svoju zemlju u Dobruavasi" (Dobrouchiauas).100 G.
1355. jedna Ludovikova isprava opet imenuje Namana de Lapuch pok.
Petra koji se naziva knezom (comes) i fidelis noster. On je uspio da je taj
vladar njemu i svim plemiima de Lapuch potvrdio listinu, danu od kralja
Karla Roberta od 1322. godine koja je sadravala privilegije u njihovu korist.101 Kada su se s plemiima de Lapuch stala osporavati prava na terra
Karin,102 doli su pred Ludovikovu majku kraljicu Elizabetu u Zadar (1360)
Naman, sin Petrov, Jurislav, sin Slovinjin (Slaui/n/a), Radoslav sin Mari92

G. Praga, o. c., 58, 61, 63.

O tom opirno gl. M. Barada, Lapani, 473 535.
SCD XI, 566 16. I 1350.
95
SCD XII, 29, 260.
96
M. Barada pretpostavlja da su Podbrisane moda isto mjesto s Podbadane
koje stavlja na sjever Kamenjana (o. c., 492, bilj. l, 479). C. F. Bianchi mee to mjesto 2
milje od Prkosa na jedan breulji (o. c. II, 403), a M. Klari kod dananje kabrnje
(Obrovac sredovjenih isprava) od X do XIV vijeka, (Vjesnik Hrvatskog arheolokog
drutva NS XV, Zagreb 1935, 32). Meutim, iz izvora se vidi da se taj lokalitet nalazio u
blizini Kamenjana, Radobudia, Uskipaha i Lemeeva Hraa (DAZ SZN PS I/III,
20a 1395).
97
Taj toponim nalazi se u izvorima jo 1278. g. pod Draghnich, a onda i kao
Dragine (1354), kako je to dobro uoio i Barada (o. c., 492, bilj. 3, 493, bilj. 4). Inae
nalazimo to mjesto pod raznim oblicima (Draghinich, Draginigi, Draginich, Draginichi). (S. Ljubi, Dva popisa listina (908 1782.) glasovitoga manastira sv. Krevana u
Zadru, Starine JA 19, Zagreb 1887, 144 (1436), SCD VIII (1910), 498 (1318), IX (1911),
182 (1324), XI, 57 (1343), 438 (1348), Miscellanea II-IV, 43 13. VI 1379), a 1508. se ak
zovu i Draganich (S. Gunjaca, Repertorium actuum domini Antonii de Zandonatis
olim publici et iurati notaru Jadre, Starine JA 42, 280). Po Baradi oni su se nalazili u
blizini sela Grabrovana, Praskvia i Domakovaca (o. c., 492, 493, bilj. 3).
98
Ovaj Jurislav bio je sin kneza Slovina iz Karina, a njegova ena zvala se Radoslava, ki tipka Garlovca iz Bribira, koja je kupila od kneza Ivana pok. Tome Bribirskoga neke zemlje (SCD XII, 42711. VII 1357).
99
SCD XII; 259, 260.
100
Taj lokalitet nalazio se u blizini dananje Polae (DAZ-SZN AR b. II/6 31.
VIII 1392).
101
SCD XII, 297, 298 26. VII 1355.
102
O tumaenju te rijei gl. M. Barada, o. c., 495.
93

94

332

nov, Ivan sin Matijin, Radoslav sin Ivanov i Mladen, sin Grgurov, te su pobili
sve optube i dokazali pravo na svoj posjed. Nato im je Ludovik 28. XI 1360.
godine izdao ispravu kojom je potvrdio, uzevi u obzir zasluge navedenih plemia de Lapuch, terram Karin i sva sela i posjede u njoj smjetene osim
Kokiana za koje se vodila rasprava izmeu njih i opata sv. Krevana u Za103
dru. Pred istom kraljicom u Zadru bilo je odrano sudbeno roite glede
104
Kokiana za koje su se borili onaj opat i Naman (de generatione Lapuch)
koga je onaj prvi optuio zbog bespravnog dranja toga posjeda. Konano
nakon provedenog presluanja s jedne i druge strane Ludovik je donio presudu po kojoj je dao pravo opatu na Kokiane u koje ga je po nalogu kralja
105
imao uvesti ban. Pri provoenju toga akta u Kokianima bili su prisutni
1361. godine i Vuleta Lapzanini i braa Dimini i Radi, sinovi pok. Lappcii de genere Lapuch.106 God. 1367. nalazimo u Ninu plemia Jakova, sina
Jurislavova iz Karina (de Quirino) od plemena Lapana (de Genere Lap9anin) kojemu je tamonji kaptol na njegovu molbu i sve njegove brae, roaka i blinjih od istoga plemena (de dicta generatione Lapuch) prepisao onu
ispravu od 28. XI 1360. godine.107 G. 1379. nalazimo pak u Podgradu108 kao suca nobilium luke upe navedenog i Vladihu, sina Jurjeva od plemena Karinjana (de genre Karinensium) i plemie brau Grgura i Borina Jurislavove
iz Karina (de Karino).109
Za Poletie imamo za ovo razdoblje jedan jedini izvorni podatak iz
1359. godine. Tada se spominje Vladac Dorosali iz Trana (Tersiane)110 Polei (Polecich).111
Za Lasinie112 ili Lasniie113 su pak dva podatka u ispravama. Tako se
prvo spominje 1361. g. kao svjedok pri dodjeljivanju Kokiana samostanu
103
104

SCD XIII, 69 71.

U ispravama od 31. XII 1360. i 7. II 1361. zove se Naman de genere Lapuch

(SCD XIII, 90, 102), a u prijepisu one od 1364. g. iz 17. stoljea ak Naman iupanum
de Carino de genere Lapzanich (S. Ljubi, Dva popisa listina glasovitoga manastira
sv. Krevana u Zadru, 82, 114). O razvoju upanskog naslova u Karinu gl. M. Barada,
Lapani, 487, 488.
105
SCD XIII, 79-83 (21. XII 1360), 90 (31. XII 1360).
106
SCD XIII, 106-108 19. II 1361.
107
SCD XIV, 69 - 28. VII 1367.
los podgrade (nekadanja rimska Asseria), danas dio sela Peruia u blizini Benkovca u kome se neko sastajao i plemiki sud luke upe (Miscellanea II IV, 42, bilj.
3).
109
Miscellanea II-IV, 42-44 13. VI 1379.
110
To je selo bilo neko oko dananjih Rezana ili Raana, Kaica i Suovara (S. Antoljak, Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniu, Grada JA 22, Zagreb 1952,
249, bilj. 52).
111
DAZ-SZN Corr. de Padova = CP sec. XIV - 31. V 1359.
112
1 dok ih Vj. Klai zove: Lasniii ili Lisniii (Hrvatska plemena, 68), dotle ih
Sii zove: Laniii ili Lisniii (Prirunik izvora . .. I/l, 502), M. Barada: Lanii (Postanak . .., 204, 210) a N. Klai Lisniii (Postanak plemstva dvanaestero ..., HZ
XI XII, 154). Meutim, na osnovu izvornog materijala o njima vidi se da su se oni nazivali: Lasniii.
113
Vj. Klai pie (o. c., 68) da se to pleme samo tri puta spominje u prvoj polovini
13. stoljea, a kasnije nikada vie!

333

sv Krevana Martin pok. Tolse114 od plemena Lasini (de genere Lasincich) 115 a drugi put 1370. godine. Tada se javlja u izvoru Juraj Lasnii (Lasnitichi) iz Bicine116 (Bicina).117
Jamometise u ovom periodu navode tri puta. Prvi put 1351. g., kada Vitarije pok. Jurislava de genere Dravilcinorum, stanovnik Poricana (Parizan)118 daruje Radoslavu pok. Zarnuka od plemena Jamometa (de generatione Jamometorum), stanovniku Krbave, neke zemlje,119 drugi put 1366. kada
Nikola Cherbouig de Nona de genere Jamomet kupuje zemlju u Prahuljama u ninskom distriktu,120 a trei put 1373. kada plemii Hlapac i Radoslav
Pribievi de genere lamenicth, stanovnici u Maglinama,121 odstupaju
zemlju blizu toga sela na poloaju zvanom Sopot122 koju su bespravno oduzeli Nikoli i Andriji, sinovima pok. Grbonje.123
Tugomerii ili Tugomeri javljaju se takoer tri puta u ovo doba. Prvi put
se navodi u Vrani 1350. g. Kosma Mihovil Tugomirig,124 drugi put da prisustvuje 1351. predaji posjeda u Draginiima125 plemi Kozma Tugomeri
(Tugomerich),126 to e biti identian svakako s onim Kozmom Mihovilom, a
trei put istom 1379. kao sudac nobilium luke upe u Podgradu Vlatko
egoti od plemena Tugomeri (generationis Tugomerich).127
Uz ova ve nabrojena plemena nailazimo u ovom vremenskom rasponu
i na druga. Tako se opet u Vrani navodi uz ostale plemie i Novak pok. Stanislava Vireuig,12* a na hrvatskom saboru u Podbrianima (Podbursana) u
lukoj upi 1351. ili 1352. g.129 prisustvuju ve navedeni plemi Novak, sin
114

12. II 1322. g. u Hraanima (danas Ratanima) prisustvuje kao svjedok i Hlapac, sin upana pok. Tolse, Laznichig (DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika = AsD br. 703), a ne zupari Tolse ..., kako pie Vj. Klai (Acta Kegleviciana,
MSHSM 42, Zagreb 1917, 2).
115
SCD XIII, 108 (19. II 1361).
116
DAZ-AsD br. 730 (5. VIII 1370); SCD XIV (1370).
117
Bitina ili Bicina bila je u blizini Rastevia, Polae, Tinja i Liana (DAZ- SZN PP IV/4, 13a 1388). Po Zlatoviu nalaze se ostaci kule Bicine na breuljku u
selu Polai na jugoistonoj strani Nadinskog jezera (o. c., Starohrvatska Prosvjeta l,
214).
118
Neko lokalitet blizu rjeice Baice (DAZ-SZN Andrea Fori = AF
(1675 -1708) b. I, 4,1/5, 38a 7. IX 1681.) i Posedarja (DAZ - SZN Zuanne Braicich
ZB/1621 - 1645/b. I, f. 1/7, 2611. VI 1623).
119
SCD XII, 60 (1351).
120
G. Praga, Atti..., 48.
121
To je mjesto bilo po Bianchiju izmeu Radovina i Raanca (o. c. II, 419), tj. u
blizini akavaca (DAZ-SZN Johannes de Calcina = JC/1439-1492/b. II, f. HI/8,
397a - 28. VIII 1446) i Kamenjana (DAZ - Arhiv porodice de Ponte = AP I - 1459).
122
Taj toponim javlja se samo 1373. g. prvi i posljedni put u izvorima, a bio je u
blizini Maglina.
123
G. Praga, o. c., 53.
124
SCD XI, 566 (16. l 1350).
125
O tom lokalitetu gl. bilj. 95.
126
SCD XII, 30 (15. VII 1351).
127
Miscellanea II-IV, 43 (13. VI 1379).
128
SCD XI, 566 (16. I 1350).
129
M. Barada, Postanak . . ., 200, bilj. 27.

Stanislavov, i drugi kao i tota parentela eorumdem Virovnygh koji se nazivaju i Hrvati de progenie Virovnygh i progenies Virovnygh.130 God. 1360.
prisustvuje predaji ve spomenutih Kokiana i Galisse pok. Draoja od
plemena Virevi (de genere Vuorich).131 God. 1370. nailazimo na ser Stoju
Banica (Bani9), sina pok. Stoj se od plemena Virevi (de genere Vireuich) koji je bio stanovnik sela Miranja,132 a imao je i zemlju ispod Stinice.133 U Velikim Joanima (Jelsane magne)134 takoer su Virevii posjedovali vinograd.135 God. 1379. prisustvuje u Podgradu jednoj presudi plemikih sudaca
luke upe i Jakov Stoji od istoga toga plemena (de generatione Vireuich).136 Samo jedanput nalazimo ve spomenutog Vitarija pok. Jurislava de
genere Dravilcinorum, stanovnika Boriana (Porizan),137 ali zato vie puta u
istom ve navedenom periodu na Draginie. Tako 1343. g. spominje se plemi Beroj, sin pok. Vuka de Draginich koji prodaje jednom zadarskom
plemiu neke svoje zemlje u Draginiu.138 Zatim 1354. navode se plemii de
Draginigi i njihov upan ve tada mrtav Dragan de Draginic koji je imao
zemlje u Dragine.139 God. 1359. nailazimo na plemie de Draginigh koji
su drali svoje posjede u Luki.140 Iste godine spominje se ponovo generacione Dragynich141 ije je posjede u Luci izmeu sela Grabrovana i Praskvia142 imao nasljediti Franjo,143 sin pok. Stjepana i unuk Nozdronje, na osnovu isprave Ludovika I od 1350. godine. Iz isprave od 1379. godine vidi se da
su ve mrtvi braa Toma i Stjepan, sinovi takoer navedenog Draga de generatione Draginich koji su imali u selu Draginiu svoje posjede koje su naslijedili nakon izumra tog plemena lanovi zadarske plemike porodice
130

SCD XI, 631 (15. VIII 1350/?/).

SCD XIII, 108.
132
C. F. Bianchi kae za Miranje samo da je pravoslavna upa (o. c. II, 373), Zlatovi pak pie da je u istoimenom selu obla kula i crkva sv. Mihovila in Mirani (o. c..
Star. Prosvjeta II, 14, 15) dok P. Skok navodi da se Miranje nalazi u upi Luki i stavlja
ga kod Rogova (Postanak ..., 52, 53). To mjesto postoji i danas iznad Ceranja.
33
Taj lokalitet leao je kod Vreva (SCD IX, 13).
34
O njima gl. Opirno M. Barada, Lapani, 478, 479.
35
A s M No 57 In nomine dominis libro G de livelli ed affitti... (2. XII, 6. VI
1372)
36
Miscellanea II-IV, 44.
37
SCD XII, 60 (1351).
38
SCD XI, 56, 57 (25. IV 1343).
39
SCD XII, 260 (4. XII 1354).
40
SCD XII, 567 (28. IV 1359).
41
Miscellanea II-IV, 15 (4. X 1359).
42
1 dok Bianchi samo navodi kako se Praskvi nalazio u 15. stoljeu u novigradskom okrugu (o. c. II, 421), a Skok tvrdi da se taj lokalitet ne moe tano ubicirati (Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta. Rad JA 224, Zagreb 1921, 142), M.
Klari kae da to mjesto nije drugo nego dananji Korlat, sjeverozapadno od Benkovca, a u blizini Nadina (o. c., 31). Meutim, iz isprava vidimo da su se Praskvii nalazili
blizu Grabrovana, Domakovaca (SCD XII, 567, IX, 219), Karina (DAZ-SZN Theodorus de Prandino = TP (1403-1441) b. I, f. II, 62 28. XI 1417), a nasuprot Zemuniku
(Ibid. SZN Nicolaus quondam Benedicti = NBe (1433-1469/b. II, f. III 1435).
143
SCD XIV, 268 (10. IV 1370).
144
M. Barada, Lapani, 493, bilj. 4.
131

335
334

Nosdrogna,145 indirektni pripadnici istoga toga plemena.146 Zatim imamo

podatak iz 1360. g. da je primopredaji Kokiana kao svjedok prisustvovao tamonji stanovnik Mihovil pok. Ivana Stupica (Stupig) i Ivan pok. Stojka de
genere Rugneuaf iz Utipka147 (de Vstipach).148 God. 1361. vidimo da su Juraj sin Jurjev, Jurislav, sin Slavonje, Obrad, sin Jurislava, i Damjan, sin Jure
de generatione Glamochani koji su kralju Ludoviku iskazali svoju vjernost
u ratu protiv eke imali posjede u Banjevcu149 i Kaicu.150 Ali su ih izgubili i
morali konano predati kraljevu vitezu Jakovu151 Cesanisu.152 To pleme (genere ... Glamocane) imalo je i svoj posjed u selu Visoanima koji su se zvali
i Glamoani (1367).153
3.

U periodu od 1382. do 1409. godine, tj. do pada Zadra i njegove okolice

pod Veneciju, imamo mnogo vie podataka za sva ta plemena kao i jo neka
nova. Tako se od Kaia 1384. spominje Mihajlo, sin Klapca Radevia (Clapcisu Radeuich de genere Cacich) iz Podnadina154 koji se ve 1396. kao Mi145

Miscellanea II-IV, 43.

Ovdje treba istaknuti da ii sasma pogreno tvrdi da je Simon de Nosdrogna potomak plemena Tugomiri dok sasma pravilno pie da je Filip Franjo plemena
Dragini (Prirunik ... I/l, 494, 493), a to je zapravo otac Jordana i djed Simona pok.
ser Jordana de Nosdrogna (Miscellanea II IV, 43, 42). Inae se ta zadarska porodica nikada izravno ne naziva od plemena Dragini, a u Zadru se navodi od polovice
13. stoljea (gl. M. Barada, Lapani, 493, bilj. 4; S. Antoljak, Zadarski katastik, 403,
bilj. 63). dok zadnji lan te obitelji po posljednji put 1545. godine (S. Ljubi, Dva popisa ..., 16 21. XI 1545). Zato mi neemo u tekstu i o porodici Nozdronja govoriti kao
lanu plemena Dragini, kako to ini N. Klai (Postanak ..., HZ XI XII, 145, 146).
147
SCD XIII, 107.
148
To se mjesto nalazilo u blizini Kamenjana (DAZ SZN Matheus Sonzonius = MS/1492- 1530/b. IV, f. IV 4. XII 1526), Kokiana (SCD XIII, 107-109), Nadina i Joana (DAZ - A s N III br. 4 - 1503).
149
Banjevci ili Banjevac spominju se ve u 13. stoljeu u izvorima i taj se lokalitet
nalazi i sada sjeveroistono od Vranskog jezera (M. Barada, Lapani, 507).
150
Lokalitet Kai i danas se nalazi 2 milje od Smilia (S. Antoljak, o. c., 415,
bilj. 245).
151
SCD XIII, 185-190; Opirno o tom M. Barada, Lapani, 508, 509.
152
Jacobus de Cesanis koga Barada zove ubi na osnovu dokumenta od 15. XI
1361. g. gdje se u toj ispravi naziva i to samo jedanput, i Jacobum Subych (SCD XIII,
185 190), i pretpostavlja daje de Cesanis kriva grafija mjesto Gelsanis Joani (M.
Barada, o. c., 508, bilj. 64), nije ubi. Naime on se inae u svim ostalim izvorima zove
de Cesanis, a bio je zadarski plemi koji je bio Ludovikov admiral (1358) i istovremeno knez Braa, Hvara i Korule. Uz njega nalazimo u izvorima i Zadrane Matiju i
Andriju de Cesamis (V. Brunelli, Storia di ara I, Venezia 1913, 497, 498). Taj je Jakov imao i svoju grobnicu u samostanu sv. Franje u Zadru na kojoj je stajalo i ovo:
Hic iacet dominus Jacobus de Cezamia miles nobilis ciuis Jadre, qui uirtute sue industrie ad honoremcorone Vngarie perfidos Venetos expoliauit extra Jadram etc.
(DAZ Libro di conti della famiglia di ser Donato Matafari (1449), str. 268a; gl. i V.
Brunelli, o. c. I, 487).
153
DAZ-SZN PP 1/9, 15, 19a.
154
Ibid. - SZN PS I/III, 8.
146

336

caglo Clapcich de dicto genere Cacich imenuje kao stanovnik Zadra.155 God.
1384. navodi se neki Medeni de genere Cacich iz istoga mjesta koji je
imao neki posjed u mjestu zvanom Butina156 (Butine),157 a 1387. Bogdan Kai, stanovnik sela Blato158 (Blate)159 i Pavao Fermai od Kaia iz Podnadina (de Cacicho de Podnadino).160 Inae je pleme Kai (de genere Cacich)
1394. imalo posjede u selu Bistrovina161 ili Bistrevina.162 Kao stanovnici Podnadina navode se 1395. braa Arkandeo i Griko (Grischo), sinovi Klapca
(Clapci) od plemena Kai (de genere Cacich), a 1396. Karol pok. Butka 163
Kuia (Cu9ica) i Juraj pok. Vlatka iz Podnadina od istoga plemena kao stanovnici Zadra.164 Taj se Juraj navodi u izvoru i 1400. godine.165 Iz isprave pak
od 1396. godine koja je potvrena 16. VII 1403. od ninskoga kaptola doznajemo da je knez Posedarski kupio za 3000 zlatnih forinti sela Kachyna gorica,
Suhouari, Gergurichauas166 et Karnisa od Mihajla, sina Ivana de genere
Kachich de Nona.167 God. 1399. spominje se ve da je mrtav Petar Gelci
iz Bistrovine de genere Cacich, oenjen Stojom Cvetka Poletia.168 Meutim, 1403. nalazimo od toga plemena (de genere Cacich) Valentina pok. Martinusija u Zadru gdje kao sitni trgovac ivi,169 a idue (1404) Vida Kaia iz
Baga (de Scrissio).170 God. 1408. vidimo da su Kaii ak imali posjed u selu
Butini (Butina) uz sam posjed hrvatsko-ugarskoga kralja, a tako i u selu Bacane171 (Baciane).172
Samo 1401. nailazimo na pleme Kukari (de genere Cucarorum) kada se
navodi kao njegov lan plemi Grgur Budai iz Podunja173 (Podsusan).174
155

Ibid. SZN PS I/III, 31a, 32.

Ibid. - SZN PS I/III, 6.
To se mjesto nalazilo u blizini Nadina (DAZ SZN Gegorius de Bosco
GB/1465- 1497/b. II, f. II/I - 2. III 1474).
158
DAZ-SZN AR b. I/III/2 - 18. VIII 1387.
159
Bianchi kae da se Blatta ili Blatto nalazilo u blizini Bokanjakog blata
(o. c. II, 407) dok se Blata u pluralu zove po Skoku Vransko jezero kod Biograda n/m
(Prilozi, 104). Meutim, iz ostalih netampanih izvora vidi se da ima i Blata i Blato. Zato su lokalitet Blata ili Blate kod Bokanjca (DAZ - SZN AC II, 25 -1354) ili zapravo
Bokanjako blato (Ibid. Di/1431 -1454/ pergamene br. 4-31a 7. X 1436), sjeverno od Zadra. (S. Antoljak, o. c., 411, bilj. 180).
160
DAZ-SZN AR b. IV, f. IV 8. IX 1387.
161
Ovaj lokalitet nalazio se u blizini Nadina (DAZ-SZN NBe b. II, f. IV 11. VII
1438) i Kokiana (S. Antoljak Pobiranje ..., Strine JA 49, 233, bilj. 51).
162
Ibid. - SZN PS I/III, 13 - 1394?
163
Taj se jo 1393. g. spominje da je iv (Ibid. SZN P Sb. I/III/5 1393(?).
164
Ibid. SZN PS I/III, 21a, 20.
165
Ibid. - SZN VF I/II/l, 158.
66
To se mjesto nalazilo u blizini Blaana, Baice i Koruplja (Ibid. SZN Presb.
Nicola Lupouich = NL/1446-1469). b. I, f. 1/5 - 3. VI 1452.
167
Dravni arhiv u Zagrebu = DAZg Documenta medievalia varia br. 134.
168
DAZ-SZN VF I/II/l, 142-1399.
169
Ibid. - SZN AR b. III, f. VIII - 20. IV 1403.
170
Ibid. SZN PS b. V, f. 97 9. VI 1404.
171
Ibid. SZN Johannes de Trottis - JT (1404-1427) b. I, f. III/I 10. XI 1408.
172
Neko lokalitet kraj Nadina (DAZ-SZN JT b. I, f. III/I).
173
Ibid. SZN AR b. III, s. VIII 21. II 1401.
174
To mjesto bilo je negdje u ostrovikom komitatu (Ibid. Arhiv ibenika = A
b. le, 162a 13. I 1435).
156

157

337

Ali zato se kudikamo vie od tih plemena javljaju u izvorima ubii. Tako se
spominje jo 1388. knez Butko pok. kneza Marka iz Bribira de genere Subich175 za kojega se navodi da je mrtav jo 1367. godine. Ovaj pak Butko javlja se i 1391.176 kao i 1395. godine,177 God. 1393. nalazimo da lanovi de generatione Subicorum posjeduju zemlju zapadno od sela Mogorove Dubrave178
(Mogoroua Dobroua),179 a 21. X iste godine sastavlja svoju oporuku u Zadru
plemi Ivan pok. Budislava Mizeria180 od toga plemena (de generatione Subicchorum) iz Bribira i za jednog od izvrioca ovoga testamenta imenuje
kneza Butka (Bucticum) Ugrinia iz Bribira181 od istoga plemena (de dicto
genere Siubich) i svoju majku Tomasinu. Kao i 1393. tako i 1394. uz Mizerievu majku spominju se i Mizerievi roaci plemii Matija, sin pok. Grgura
Matijevia, i Ivan, sin pok. Petra Matijevia od istoga plemena ubi (de dicto genere Subich).182 God. 1395. navode se pojedini plemii de genere Subich iz Bribira i knez Grgur, sin pok. kneza Budislava Ugrinia de genere
Subichorum, koji je imao posjede u Novoselcima183 u ninskom distriktu. Iste godine javlja se i plemi Butko pok. kneza Grgura Banica de genere Subichorum de Berberio.184 God. 1396. imenuje se Juraj, sin pok. Stjepana Stipiia iz Krikovia (de Cricouich) de genere Subich.185 Iste godine doznajemo da su ubii imali posjede u selu Lemeevo Hrae186 (Lemesseuo Cresch),187 a 1398 ima posjed i Suzana, udovica Ivana Mihaljia de generatione
Subich de Berberio koji je bio stanovnik Zadra.188 Ta Suzana bila je kerka
pok. Tome de Georgiis, zadarskog plemia.189 God. 1407. navodi se pak u jednoj ispravi knez Butko pok. kneza Jurja de Briberio de genere Subich.190
udomirii se u ovom razdoblju relativno dosta navode. Tako 1391. g.
Diminse udomiri (Zudomirich) iz sela Poi191 koji se kao Diminsia ili Di175

Ibid. - SZN AR b. I/III/3 6. XII 1388.

Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu = AJA D VII 37 31. V 1391. Inae ovdje se navodi daje imao i brau Grgura, Pavla i Jurja i da je prodao zemlju in Perhouichi in comitatu Ostrouice.
177
DAZ-SZN PS b. I/III, 29a.
178
Ibid. - SZN AR b. II/6 - 9. IV 1393.
179
To se selo nalazilo u blizini Grabrovana, Draginia i Podbrdana (Ibid. SZN
AR b. V, f. II, br. 2 9. IV 1393).
180
Otac ovoga zvao se Jurislav (Ibid. SZN PS b. I/III 1394).
181
Miscellanea I, 16 (21. X 1393).
182
Miscellanea I, 17; DAZ-SZN PS I/III.
183
To se mjesto neko, kako pie Bianchi, nalazilo u blizini Petrana (o. c. II, 402).
184
DAZ-SZN PS I/III, 27a, 28a, 31a, 32.
185
Ibid. SZN PS HI/61 23. VIII 1396.
186
Ibid. SZN PS IV/64.
187
Taj je lokalitet neko u blizini Joana, Kamenjana i Podbrdana (Ibid. SZN
PS I/III, 20a - 1395. - SZN Johannes de Casulis = JCa (1381 -1407) I/I - 23. X 1382.
SZN AR II/4 8. III 1390).
188
Ibid. SZN VF I/II/I, 58a.
189
Ibid. SZN TP b. VI, f. 1/2, 42 20. X 1408.
19
A J A - D - V I I b / 2 - 6 0 - 18. X 1407.
191
To mjesto, kome Bianchi ne moe odrediti poloaj (o. c. II, 409, 410), nalazilo
se u blizini Zemunika, Miljake (Migliasca) i Sitnice (DAZ-SZN PP 1/9, 23 a, 24
176

338

minusio Petrovi de genere Zudomerich javlja i 1395,192 a onda i 1402. On

je imao neki posjed u selu udomiriini193 (Zudomorschina)194 ili Ciudomerich gdje je i stanovao.195 God. 1395. znamo da je stanovnik Zadra, a po
zanimanju mornar, Matija Raduevi od istoga plemena196 od kojega se (de
genere Zudomerich) 1399. navodi plemi Ratko Drahiai (Dochiassich,
Drachiassich) koji je bio oenjen Jelenom, kerkom pok. ser Jakova Lasniia (Lasnicich) iz Bitine,197 1404. pak. Simon pok. Obrada udomiria iz Hotuja198 (de Cotuchia).199
Od Snaia znamo samo iz navedene ve oporuke Ivana Mizeria od
1393. godine koji je i za jednog od izvritelja svoga testamenta imenovao
kneza Nelipca, kneza Skradina. On je bio sin Konstantina Nelepia od plemena Snaia.200
Dosta podataka imamo za Mogorovie u ovom periodu. Tako vidimo da
1385. g. jedan lan toga plemena (de genere Mogorouig) ivi u selu Grabroviane (Grabrouizane),201 a kerka pok. Vladoja Mogorovia u Zadru202 gdje
stanuje i Grgur pok. Stjepana Mogorovia (1387)203 iz Mogorove Dubrave i
ima svoju zemlju. On se javlja kao stanovnik Zadra i 1393- 1395, zatim 1400,
1401. i 1403. godine.204 I dok se 1390. spominje kao stanovnik Mogorove Dubrave Petar pok. Ivan Lapia (Lapcich) de genere Mogorouich,205 1391. se
javlja kao stanovnik Zadra Grgur Ruevi iz istoga plemena (de genere Mogorouich)206 koji ima u Sukoanu207 neku zemlju 208 dok Filica udova Spani
Mogorouich de Licha posjeduje neto u selu Grescouoselci209 u zadar1367. Spisi zadarskog kneza = Szk Pietro Marcello (1518-1521) II, 78 8. VIII
1519).
192
Ibid. - SZN PS I/III, 27a, 11/57.
193
Ibid. - SZN AR b. III, f. VIII - 29. XII 1402.
194
Ovaj lokalitet nalazio se u blizini Zemunika i Suovara (A s M 1300- 1400 (A)
30. III 1370. - 4. VIII 1362. /c/).
195
DAZ-SZN VF I/II/6, 462 - 1404.
196
Ibid. - SZN PS I/III, 27a, 11/57 - 6. XIII 1395.
197
Ibid. SZN AR b. II, f. VII 22. IV, 6. VIII 1399.
198
Ibid. SZN PS b. V, f. 98 17. X 1404.
199
Neko selo preko Velebita (Ibid. SZN Jacobus q. Ostoje = JO (1427-1445)
b. I, f. 1/5 - 3. V 1439).
200
Miscellanea I, 17.
201
DAZ-A s K caps. XXII, br. 11 7. II 1385.
202
Ibid. SZN AR I/I 13. I 1385.
203
Ibid. - SZN AR b. II, f. VII - 10. I 1387.
204
Ibid. - SZN AR /6 - 7. V 14. VI, 15. VIII 1393. - SZM PS I/III, 21, 22a 1394. - SZN PS I/III, 25a - 1395. - SZN PS /53 - 22. III 1359. - SZN VF I/II/1, 166
- 1400. - SZN VF II/l, 253a 1401. - SZN AR b. III, f. VIII - 4. III 1403.
205
Ibid. SZN AR /4 18. I 1390.
206
Ibid. - SZN AR b. V, f. III - 31. VIII 1391.
207
To selo i danas se nalazi u neposrednoj blizini Zadra.
208
DAZ-SZN AR b. V, f. I 24. II 1398.
209
Lokalitet Grescouoselci (Grescouoselce) nalazio se tik Cerodola (Ibid.
See. XIV Kurijski spisi Notar Vannes de Firmo i drugi 1360 1403 8. XII
1403).

339

skom distriktu.210 Kao pravi graanin Zadra (ciuis Jadre) je 1393. Mirko pok.
Ratkmana od toga plemena od kojega se jedan njegov lan opet i ove godine
javlja kao stanovnik Grabroviana,211 Juraj Slavii takoer de genere Mogoruich jo 1391, zatim 1394. kao sudac i onda 1395. u Podgradu212 dok iste
godine Vladika pok. Jurja de Carino pok. Slavka Mogorovia,213 a 1404. u
Mogorovoj Dubravi Stanislav pok. Jure de generatione Mogorouich.214
Za Gusie imamo 6 podataka iz ovoga perioda. Prvi je iz 1384, g., a odnosi se na Budislava de genere Gusich koji je imao posjed u Prapratniku215
(Prapratnich).216 Drugi nam podatak iz 1387. navodi ve prije spomenutog
kneza Karla, sina kneza Grgura koji sa svojim takoer prije navedenim strievima Nikolom, Butkom i Tomom stoluje u Obrovcu,217 trei pak iz 1391.
Budislava, kneza krbavskoga, kao sina ve mrtvoga Budislava de genere Gusich,218 etvrti iz 1394. spominje takoer toga Budislava, sina pok. Budislava
de genere Gusich koji je svojevremeno bio kraljev miles i poasni knez Nina,219 kako smo ve prije to naveli. Peti podatak takoer iz 1394. pokazuje
nam da je jedan de genere Gussichorum bio sudac,220 a esti se odnosi na
Matiju Gusia, stanovnika Zadra koji je bio ondje drvodjelac (marangonus).221 Iz petoga podatka doznajemo jo da braa Grgur i Petar, sinovi pok.
Jurja Gusia iz Baice (Bachchica),222 posjeduju neku zemlju kraj Visoana/
Neto vie podataka imamo za Karinjane i Lapane. Tako se 1392. javlja
ser Borislav Jurislavi iz Karina de genere Carinorum koji je imao neku
zemlju u Dobruavasi (Dobruchiauas).224 Iz jedne isprave od 9. IV 1393. pak
doznajemo da to pleme (de genere Carinorum) posjeduje Dolac Dolcane u
selu Mogorovoj Dubravi.225 God. 1394. ivi kao stanovnik Zadra Vulina, sin
pok. Budislava de genere Ueglaci(?) et Lap9i-226 Ondje takoer te godine i
Vladika pok. Grgura Petrova iz Karina sklapa s predstavnicima plemena Tis210

Ibid. - SZN AR b. V., f. III - 3. VIII 1392.

Ibid. - SZN AR /6 - 9. IV 1393.
212
Ibid. - SZN AR b. V, f. III - 15. I 1391. - SZN PS I/III (na jednoj cedulji) 1394. SZN PS I/III, 23a 1395.
213
Ibid. SZN PS I/III, 27.
214
Ibid. SZN VF I/II/6, 461.
215
Ibid. A s K caps. XXII, br. 10 6. I 1384.
216
Taj lokalitet bio je u dananjoj Privlai kod Nina (Miscellanea II IV, 19, bilj. 7).
217
To mjesto i sada je na Zrmanji. Inae ga treba dobro razlikovati od ostalih istoimenih srednjovjekovnih lokaliteta koji su neko bili u neposrednoj blizini Zadra.
218
Vj. Klai, Rodoslovlje... 194, 206.
219
AJA-D-VIIa-64 28. X 1394.
220
DAZ-SZN PS I/III.
221
Ibid. SZN VF I/II/I, 114a 1399.
222
I danas je lokalitet Baica u blizini Posedarja, a ne kod Nina, kako to pie P.
Skok (Postanak, 52).
223
DAZ-SZN PS b. V, f. 96 26. X 1403.
224
Ibid. SZN AR II/6 31. VIII 1392.
225
Ibid. SZN AR /6.
226
Ibid. SZN PS I/III, 14.
211

340

kova i Strmiani ugovor po kome se oni pomiruju i odriu vrade,227 a 1398.

doznajemo da su Lapani drali zemlju u blizini sela Lemeevo Hrae228
dok 1400. plemi Radoj pok. Budislava iz Karina de genere Lapcanorum
ima zemlje u lukoj upi.229 God. 1406. vidimo ak da je ser Bovin (Bouini = Borini?) iz Karina de genere Carinorum de Croatia bio oenjen Marijom, kerkom pok. ser Dujma Paladinia iz Hvara (Leina),230 tamonjeg plemia.
O Poletiima znamo jo vie za ovaj vremenski period negoli za Karinjane i Lapane. Tako je 1384. od ovoga plemena (de genere Pollecich) samo
spomenut neki Midan,231 a od istoga plemena (de genere Poglessich) Cvitko
pok. Radete potjee iz Megla9cha232 (Miglaccha)233 koji se ve 1386. spominje da je mrtav.234 Njegova kerka Stoja bila je udata za Petra Gelci iz Bistrovine od plemena Kai koji se pak 1399. navodi da je mrtav.235 God. 1385.
javlja se i Petar Petrovi de genere Polecich iz Poricana (Poricach).236 Iz
Megla9cha u kojoj ima zemlju i Luka Bogdana Poletich,237 jest i Drago
(Dragossius) Polecich238 koji se spominje i 1400, 1404. i 1409. godine.239 Nikazije pok. Martina de genere Polecich jest stanovnik Zadra,240 kao i Damjan takoer pok. Martina de genere Poletcich241 koji je 1389. naveden i kao
graanin i stanovnik toga grada (ciuis et habitator Jadre).242 Godine 1388.
spominje se Bratko Slavi iz Trana (Tersyane, Tresiane) de genere Polecich,243 a kao stanovnik Zadra 1395, 1398, 1399. i 1401. Ivan pok. Pavla de
genere Pollecich nazvan cusarolus244 casarolo koji je 1402. naveden i
kao graanin toga grada.245 Sin onoga Dragoa (Dragossii) de Megliqa de
227

Miscellanea I, 18, 19.

D A Z - A s K X I X , br. 22.
229
Vir Nobilis Radoy quondam Budislaui de Carino de genere Lapcanorum de
terris in comitatu Luche (AJA Luciusova ostavtina u najnovijem prijepisu XXI,
3 2. III 1400). Gl. i Vj. Klai, Hrvatska plemena, 64.
230
DAZ-SZN AR b. III, f. IX/4 - 5. I 1406.
231
Ibid. - SZN PS I/III, 9.
232
Ibid. - SZN AR b. IV, f. I - 4. IX 1384. SZN AR I/1 - 4. IX 1385.
233
To mjesto dri Bianchi da je vjerojatno dananje selo Miljai na sjeveru Grua
(o. c. II, 423). Meutim, taj lokalitet se nalazio kod Poda (Miscellanea II IV, 62) i Zemunika (A s M/1300- 1400 (A) - 30. III 1370).
234
DAZ-SZN AR b. V, f. III - 20. I 1386.
235
Ibid. SZN VF I/II/l, 142 1399.
236
Ibid. SZN AR B. IV, f. II 15. I 1386.
237
Ibid. - SZN Raymondus de Modiis = RM (1384- 1389) b. I, f. - 11. VIII 1385.
"" 238 Ibid. SZN AR b. V, f. III 20. I 1386.
239
Ibid. SZN AR b. II, f. VII 6. VIII 1400. (Dragosis de Polecich de Miglaccha)
SZN AR b. III, f. IX 3. VIII 1404. b. III, f. X 23. I 1409.
240
Ibid. SZN AR 1/2 12. XII 1386.
241
Ibid. SZN AR b. V, f. III 20. I 1387.
242
Ibid. - SZN AR I/III/3 (3. I 1389), 11/4 (5. VI 1389).
243
Ibid. SZN RM b. I, f. I 22. V 1388.
244
Ibid. - SZN PS I/III, 23a - 1395. - SZN VF I/II/I, 58a - 1398. - SZN VF I/II/l, 149 1399. SZN PS IV/89 5. VIII 1401.
245
Ibid. SZN AR b. III, f. VIII 6. VIII 1402.
228

341

genere Polecich ve se 1405. javlja kao pravi graanin Zadra,246 a u selu Lemeevo Hrae nalazila se i zemlja Vladislava Tolia Lesniia (de genere
Lacinich).247 G. 1399. doznajemo da je ve spomenuta Jelena, ki ser Jakova
Bitine de genere Lasnicich, bila udata za Ratka Drahiaia (Drahiassich,
Dochiassich) od plemena udomiri.248 God. 1405. pak navodi se plemi Juraj
iz Bicino de genere Lasnicich,249 to nam indirektno dokazuje da je to pleme u tom selu imalo svoju zemlju.
Za Jambmete u ovom razdoblju imao samo jedan podatak, naime 1390.
se navodi u okolici sela Podluja250 u lukoj upi i zemlje Bogdana pok. Bude
de genere Jamometh.251 To isto moemo kazati i za Tugomerie, od koga
plemena se samo 1394. spominju Vitko, Marko i Grgur de genere Tugomerich koji su imali neku zemlju u Radobudiu252 i Krnezi (Chernisi).253
U ovom periodu dosta nailazimo na pleme Virevie od koga se 1384. javlja sveenik Jakov iz Luke (de Lua),254 sin Cvitana Vireuich.255 God. 1390. i
1391. navodi se ser Jakov Stoji,256 a 1390. i 1404. Stoja Stoji, nazvan Bani (Bani9) de genere Vireuich koji su imali svoje posjede u Velikim Joanima257 dok se kao stanovnici Jagodnje258 te iste godine spominju braa Filip
i Marko, sinovi pok. Meladossit de generacione Uireuich.259 Od toga plemena (de genere Vireuich) ondje ivi Marko pok. Ivana.260 Inae je Jagodnje bilo u rukama Virevia to doznajemo iz jedne isprave od 1394. godine,261 a iz
druge od 9. IV 1393. da su lanovi toga plemena imali svoj posjed i zapadno
od Mogorove Dubrave.262 Da je iz sela Jagodnje, navodi se 1394. i Martin pok.
Stojana Pribievia (de genere Vireuich de Jagodno)263 a 1396. Marko od toga

246

Ibid. SZN AR b. III, f. IX/3 2. VIII 1405.

Ibid. - A s K XVIII, br. 39 - 1398. SZN PS IV/74 - 1398.
248
Ibid. - SZN AR b. II, f. VII - 22. IV, 6. VIII 1399.
249
Ibid. - SZN b. I, f. III/I - 15. IV 1405.
250
S. Zlatovi kae da se mjesto Podlug nalazi u lukoj upi i da je na zapad od Peruia na malom breuljku obla kula Podluga (o. c., Star. Pr. II, 14). Inae se taj lokalitet i danas nalazi u blizini Peruia.
251
AJA-D-VIIa - 33 - 11. X 1390.
252
To je mjesto neko lealo u blizini Kamenjana, Uskipaha, Lemeeva Hraa i
Podbrana (DAZ - SZN PS I/III, 20a 1395).
253
Ibid. SZN PS I/III.
254
Ovdje moe znaiti i upu Luku i mjesto. Ako je to lokalitet, onda se nalazio
kod Ostrovice (Ibid. AS 10 IVa, 42a 2. III 1448).
255
Ibid. SZN AR b. IV, f. I 20, 23. V 1384.
256
Ibid. SZN AR /4 8, 13. III 1390. SZN AR b. V, f. III 3, 15. I 1391.
257
Ibid. SZN AR /4-8, 13. III 1390. SZN AR b. III, f. VIII 13. II 1404.
258
Jo Bianchi razlikuje Gornje i Donje Jagodnje koje stavlja nedaleko od Polae
(o. c. II, 369). Inae se taj lokalitet i danas nalazi juno od Polae (P. Skok, Postanak,
51).
259
AsF br. 4 (24) 30. V 1390. (ind. 13).
260
DAZ-SZN AR II/6 11. VI 1391.
261
Ibid. SZN PS I/III, 12.
262
Ibid. - SZN AR /6.
263
Ibid. SZN PS I/III 1394 (na cedulji).

istoga plemena takoer iz Jagodnje.2'4 Jo 1393. javlja se kao stanovnik Zadra Stanislav, nazvani Mergan, pok. Kriana Smulia de genere Vireuich,
takoer iz toga istoga sela a koji se navodi ve 1399. kao zadarski graanin,
zatim 1400,1404,1408, i 1409. On je imao veliku zemlju u Velikim Joanima a
i u Gornjem Miranju districtus Ostrouice.265 God. 1394, 1404, 1408. i 1409.
znamo za nekog Simona Saracinia od istoga plemena kao stanovnika i graanina Zadra.266 God. 1401. doznajemo da je Stanislav Mergan Smuli imao
sina Grgura, 1402. drugoga sina Andriju, a 1403. i treega sina Balu koji je
bio stanovnik Zadra.267 God. 1404. saznajemo da je ranije pomenuti Jakov
Stoji umro i da je iza sebe ostavio sina Jurja.268 God. 1405. vidimo da ser
Toma Stoji od istoga plemena takoer ima posjed u Velikim Joanima i
Gornjem Miranju kao i Stanislav Mergan Smuli.269
God. 1386. spominje se prvi put Grgur Maroevi de genere Plusarif
koji je bio stanovnik u selu Malim Joanima,270 a 1394. navodi se jedanput i
nikada vie onaj ve spomenuti Vulina pok. Budislava de genere Ueglaci(?) et Lap9i.271 Iste godine takoer se prvi put spominju i plemena Tiskovachi Strmiani (de genere Tiscouac Stermicani) iz sela Strmice272 i Boi
Gojslavi de dicto genere Tiscouac koji su u Zadru sklopili s Vladikom
pok. Grgura Petrovim iz Karina ugovor o pomirenju i odricanju od vrade.273
Pod kraj 1395. godine zadarski kroniar Paulus de Paulo spominje Ivana
ubretia de genere Cubrianorum koji se uvodi po nalogu kralja igmunda u posjed Paga.274 God. 1396. nailazimo na Vuka pok. Slavogosta de genere Parchal iz Dobravode275 koji je stanovnik Zadra.276
Kao stanovnici Podnadina (Sub Nadino) 1400. javljaju se braa Petar i
Nikola, sinovi pok. Kriana de generatione Victorich,277 kojega lan Luka
pok. Jurja (de genere Victorich), stanovnik Zadra, ima posjed u selu Viktori-

247

342

264

Ibid. - SZN P" I/III, 35a, 36.

Ibid. - SZN AR /6 14. VI 1393. - SZN AR b. II, f. VII - 20. X 1399,26. VIII
1400 SZN AR b. III, f. VIII 23. III 1401, 13. II 1404. SZN JT b. I, III/l 5. VI
1405. SZN AR b. III, f. X 19. XI 1408.
266
Ibid. - SZN AR /6 5. II 1394. - SZN AR b. III, f. X/1 - 27. II 1404. - SZN
AR b. III, f. X - 25. XI 1408, 23. I 1409.
267
Ibid. - SZN AR b. III, f. VIII - 22. I 1401, 11. X 1402, 19. IX 1403.
268
Ibid. SZN AR b. III, f. VIII 13. II 1404.
269
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l 5. VI 1405.
270
Ibid. - SZN AR b. IV, f. II 28. VI 1386.
271
Ibid. - SZN PS I/III, 14.
272
Taj se lokalitet ne moe tano odrediti. No bit e da je bio u okolici Karina (Gl.
Miscellanea I, 18, 19).
273
Miscellanea I, 18, 19-25. IV 1394.
274
Vj. Klai, Hrvatska plemena, 78.
275
Klai dri da bi Prklji bilo u podruju rijeke Zrmanje, a nadomak Donjeg Ervenika dok za Dobravodu samo kae da se jedno isto mjesto nalazi nekako u sredini
medu Bribirom i Vranom u sredovjenoj lukoj upi (Acta Keglevichiana, XIX, XXV,
XXVIII).
276
DAZ-SZN PS I/III, 34a.
277
Ibid. SZN VF I/II/1, 158.
265

343

ini278 sub Nadino.279 God. 1404. nalazimo da je stanovnik Zadra i Maroje

pokojnog Ratka de genere Stupich, po zanimanju pellicarius280 a 1407.
281
godine vidimo da je i sin pok. Bogdana od istoga toga plemena zadarski
stanovnik. Te iste godine sretamo Gregorija, sina kneza Mihajla a unuka
pok. kneza Hranka iz sela calaus282 de genere Chupinich.2*3 God. 1408. navodi se kao stanovnik Zadra Jakov Zuveli (Zuuellich) de genere Camenagnini koji je imao neki posjed u Kokianima.284 On se javlja kao stanovnik
toga grada i 1435. godine.285 Iste 1408. spominje se u Zadru kao svjedok u
jednoj ispravi i Radi Stipani de genere Colonich2*6 a 1409. po prvi put
saznajemo za pleme (de genere) Cotugno kojega je lan Nikola Radoevi
imao neku zemlju u blizini Podgrada.287
4.

Najvie podataka za hrvatska plemena u zadarskoj okolici imamo u periodu od 1409. pa do 1630, tj. do njihova izumiranja. Od Raia spominje se
1491. Mihajlo pok. Klapca (Clap9i) de genere Cacich, 1413. Karlo Butkovi
od istoga plemena iz Nadina288 odakle je i Klapi, takoer de genere Cacich.289 U Nadinu ima svoj posjed i Ivan Kai290 dok je Martin Kai iz sela
Vetrini291 (Vetrinich).292
U Pagu se navodi dominum Ca9igh293 a 1449. i 1451. iz Nadina se spominje Ivan pok. Butka Kuia de genere Chacich294 za koga ve 1467. doznajemo da nije u ivotu.295 Iz Nadina je takoer i nobilis croatus Simon

pok. Grgura de generatione Cacich koji ima tu i svoju zemlju,296 a i Franko, sin ve spomenutog no sada umrlog Mihajla (Micagli) Kaia isto tako
297
298
ima svoj posjed. God. 1467. kao stanovnik Blaana (Blachiane) javlja se
299
Matija pok. Martinusija de genere Chacich. Kao plemeniti ludi Kaiane iju parbu rjeava luki sud u Vukiima300 tako se na hrvatskom jeziku
naziva to pleme 1492. godine.301 1527. g. pak nailazimo u Zadru u citadeli na
Simona Kaia (Cazich official).302
Od Kukara prvi se spominje 1419. g. Pavao Budai (de genere Cucarorum) kao jedan od sudaca lukog stola,303 u istom svojstvu javlja se i 1428.
godine.304 U ispravi od 1419. g. navodi se i plemi Grgur pok. Stjepana de
Hrihouith de genere Cucarorum,305 a i jedan od Kukara koji dobija 1/4 sela
Raquite306 in districtu Ostreuice,307 God. 1428. javlja se zajedno s Budaiem i Ivan Mirogeruti de genere Cucar kao sudac lukog rotnoga suda,308,
a 1447. doznajemo da je sudac Tinja309 Vuka Kozmi, sin Bogdana od istoga
plemena (de genere Chuchar).310 Kao stanovnik Zadra spominje se Stipsa
Stipi iz Skradina koji je imao zemlju u selu Biljane (Biliane districtus Ostrouice). God. 1457. pak on se naziva skradinski plemi i graanin i stanovnik Zadra., a 1461. i de genere Chuchar de Crouacia.311 God. 1458. nalazimo
ak u ibeniku kao svjedoka u jednoj ispravi Radoslava Cuchara.312 God.
1492. od plemena Kukari je Pavao Hateevi naveden kao sudac lukog
rotnog stola, u istom tom svojstvu spominje se 1498. Stjepan Miljenovi iz
296

Ibid. SZN Simon Damiani = SD (1440-1476) b. IV, f. V/8 4. X 1459.

Ibid. - SZN SD b. V/12, 251 - 30. CX 1461.
1 dok su Bianchiju Blaane bili sasma nepoznat lokalitet, te je pretpostavljao
da su moda leali na granici Polae (o. c. II, 411), dotle Skok kae da su to danas Blaani ime vinograda u Paljuvu kod Islama Grkoga (Prilozi, 104; Isti, Postanak, 51).
Svakako su ti Blaani leali u blizini Polae, Jagodnje (S. Antoljak, o. c., 413, bilj. 205),
Rastevia (Hraevia) i Bicine (DAZ-SZN PS I/III, 38a 1394), dok su se drugi nalazili neko u blizini Novigrada (SCD III, 176, 177).
299
DAZ-SZN GB b. I, f. 1/4 4., 8. I 1467.
300
Po Zlatoviu nalazila se prema Miljenu nad selom Vukiem na vrhu brijega
velika kula grada Vukia gdje se sastajao rotni sud luke upe. God. 1527. zapaljen je
Vuki od Turaka. Inae se ispod brijega sa sjevera podie dananje selo Vuki (o. c.,
St. Prosvj. II, 16).
301
Dj. urmin, Hrvatski spomenici I, MHJSM VI, Zagreb 1898, 361, 362 (3. V
1492).
302
S. Ljubi, Commissiones et relationes venetae I, MSHSM VI, Zagrabiae 1876
217.
303
AJA-D VIII/2 - 82-22. II 1419.; M. Barada, Postanak..., 209, bilj. 45.
304
Vj. Klai, o. c., 36.
305
AJA-D VIII/2 82.
306
Neko Rakita, a danas Rakitnica izmeu Dazline i Vodica (Gl. opirno o njoj:
K. Stoi Sela ibenskoga kotara, ibenik 1941, 136).
307
M. Barada, o. c., 209, bilj. 45.
308
Vj. Klai, o. c., 36.
309
I danas selo izmeu Nadinskoga blata i Turnja na moru, a u blizini Polae.
310
DAZ-SZN JC b. II, f. IV/IX/3, 122a, 123, 123a 30. IV 1447.
311
Ibid. SZN JC b. VIII, f. 1/13 26. IX 1454. b. V, f. VII, 37 27. IX 1454.
b. V, f. VIII/2, 63a - 11. VI 1457. - b. V, f. VIII/4, 151, 151a - 12. V 1461.
312
Ibid. - AS 15/16 - 15a, 16 21. X 1458.
297

298

278
Taj lokalitet nalazio se u blizini Nadina, Joana i Kokiana (Ibid. SZN JCa b.
IV, f. VI, 491 - 11.1 1406. - SZN JT b. I, f. III/l - 18. VII 1405. - SZN NBe b. I, f, 1/4
11. VII 1438).
279
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l -11.1 1406.
280
Ibid. SZN AR b. III, f. X/2 25. XII 1404.
281
Ibid. - SZN AR b. V, f. II, br. 60 - 10. VII 1407.
282
Svakako se taj lokalitet nalazio u skradinskoj biskupiji (Ibid. SZN JT b. I, f.
III/l 15. II 1407).
283
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l - 15. II 1407.
284
Ibid. - SZN JT b. I. f. III/l 10. XI 1408.
285
Ibid. Di 26, 26a 3. VIII 1435.
286
Ibid. - SZN AR b. III, f. X 28. XII 1408.
287
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l - 10. X 1409.
288
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l 9. X 1410, 29. VIII 1413.
289
Ibid. - SZN TP b. III, f. IV, 205 - 18. III 1426.
290
Ibid. SZN TP b. IV, f. V/10, 97 15. X 1433.
291
Ibid. - SZN Nicolaus de Ho = NH (1433-1436) b. I, f. 1/3 - 3. III 1435.
292
Taj lokalitet (Veternich, Veterinich, Vetrinich, Veterinichi) nalazio se u blizini
Joana, Nadina i Liana (Ibid. SZN TP b. IV, f. V/4, 96 18. XII 1431).
293
Ibid. - A s D br. 800
294
Ibid. SZN JC b. III, f. V/2, 73a 28. IV 1449. b. VIII, f. III, 85a, 86 1. III
1451.
295
Ibid. - SZN GB b. I, f. I/1 8. I 1467.

344

345

Kuliia313 de genere Kukarow314 dok konano 1581. u Pagu ak nailazimo

na ve pok. magistra Matiju Cucaro.315
O Subiima imamo za to razdoblje obilje podataka. Godine 1412. kralj
igmund potvruje Mikcu, sinu Markovom, Jakovu, sinu Pavlovom i Ivanu,
sinu Petrovom, plemiima iz Bribira generationis Subich regni Croacie nobiles sve posjede i posjedovna prava te batinska imanja, kako na teritoriji
Zadra i ibenika, tako i u komitatu Ostrovice i distriktu Luke.316 Jakov se navodi i 1413. godine kao filius Pauli filii Micule i viceban Dalmacije i Hrvatske da je imao zemlje u selu Rupe (i danas selo izmeu Bratikovaca i Rokog slapa) i u Porianima, te ih je iste godine prodao crkvi sv. Marije u
Bribiru.317 1415. g. ponovo se spominje plemi Jakov pok. Pavla de Breberio
de generatione Subichorum.318 God. 1455. navodi se pak Jakov, sin Pavla
de dicta Berberio eiusdem generationis Subich...319 dok 1447. znamo daje
on (de genere Subich de Briberio) bio takoer viceban Hrvatske i prokurator
franjevakog samostana sv. Marije u Bribiru, inae i na talijanskom jeziku
nazivan Jacomo Banoua de Briber dela generation ouer chasada di Subici.320 Taj se Jakov javlja i 1456.,321 a zatim 1466. (dominus Jacobus Banoua
de genere Subi9inorum de Berberio) kada daruje samostanu sv. Franje u Zadru neku zemlju u selu Rasteviu322 (Oraschieuici).323 Jo 1417. spominje se
Suzana, udova Ivana Nikolia de genere Subich324 koji je bio ne samo stanovnik nego i plemeniti graanin Zadra (nobili ciui Jadre) gdje je imao i kuu u blizini crkve sv. Petra Staroga.325 God. 1419. pak navodi se kao jedan od
sudaca stola luke upe i Ugrin Ugrini de genere Subith,326 a 1422, 1424. i
1425. g. nailazimo na kneza ser Ivana Markovia de genere Subich327 koji
je 1429. umro.328 1427. g. doznajemo da je uvica de Cucilla329 bila udovica
313
Ne od koljena (bratstva) Kuliia, kako to pie Vj. Klai (o. c., 35) ve od sela
Kuliia, koje se nalazilo blizu rijeke Krke (S. Ljubi, Listine... V, 15, 16 1403; K.
Stoi o. c., 6, 154).
314
Vj. Klai, o. c., 36.
315
DAZ - Pake matice - 29. I 1581.
316
Vj. Klai, o. c., 42.
317
AJA-D-VIII/I-31 19. X 1413.
318
DAZ-A3 II b, 235a 19. XII 1415.
319
AJA-D-XI/I 21 5. IV 1445.
320
DAZ-SZN JC b. II, f. IV/IX/2, 85 6. IV 1447.
321
Vj. Klai, o. c., 43.
322
A s F br. 60 perg. 8. VII 1466.
323
Taj lokalitet bio je u blizini Polae, Tinja i Liana (DAZ-SZN PP IV/4, 18a
1388), a danas je to selo Rastevi, istono od Nadinskog blata (C. F. Bianchi, o. c., II,
347; P. Skok Postanak, 59).
324
DAZ-SZN TP b. I, f. II, 40 14. VIII 1417.
325
Ibid. SZN Bartholomeus de Sercana = BS (1400-1432) b. II, f. 1/3 8. X
1420.
326
AJA-D-VIII/2-82 22. II 1419.
327
DAZ - SZN TP b. II, f. III, 327,492 - 15. IX 1422, 11. II 1424. b. III. f. IV, 180a
8. XII 1425.
328
Vj. Klai, o. c., 42 5. XI 1429.
329
O njoj detaljnije gl. S. Antoljak, o. c., 374-376, 385, 402, bilj. 50.

346

kneza Dobrula iz Bribira od toga plemena, inae plemenitog graanina Zadra (nobili ciui Jadre) koji je i sahranjen u tamonjem samostanu sv. Franje.330 Inae jo iz 1412. imamo popis kmetova uvice u selu Jaranima331 u
ostrovikom distriktu.332 God. 1428. nalazimo u svojstvu suca rotnog suda
luke upe Jurja Obradia de genere Subich, a iste godine navodi se da nije
u ivotu venerabilis vir Stojica de genere Scubit de Breberio. God. pak
1432. Ugrin, sin pok. Nikole Ugrinia iz Bribira de genere Subich pismeno
jami za miraz od 500 zlatnika svojoj eni Margareti Vorta pred kaptolom u
Kninu,333 a taj isti knez (comes) navodi se i u dokumentima i 1433. i 1435. godine.334 Te iste 1435. godine vidimo da u selu Terii335 on posjeduje neku
zemlju na kojoj se navode i njegovi vilici.336 Nadalje se knez Ugrin spominje i 1440.337 i 1445,338 a 1453. doznajemo da i u selu Lianima339 (districtus
Jadre) taj Ugrin Ugrini de Rog340 sa svojim sinovima de genere Subich
ima neku zemlju.341 Meutim, 1455. taj isti knez spominje se kao pokojni.342
Njegova udovica zvala se Margarita, i sinovi Budislav, Ivan, Lacko, Miklou i
Stjepan.343 Ivan se javlja i 1467,344 i naziva se i Ivani. Uz njega se tada spominju Budislav i Miklou kao nobiles de Crouatia od navedenog plemena ubi de Rog,345 a tek 1492. i Stjepan Ugrini generationis Subich kao sudac lukog rotnog suda.346 Inae su sva ta braa Ugrinii de genere Subichiorum de Rog de Ultramontanea posjedovali zemlju u ve navedenim Lianima.347 Udovica Ladislava, brata Ugrinova tj. sina Nikole Markovia generationis Subichiorum zvala se Gruba, a zemlje u malim Jelancima (Jelsanze)348 nazivale su se Markovieve.349 God. 1433. navodi se i Petar Obradi de
330

DAZ-SZN BS b. I, f. II (testamenti) - 11. X 1427.

To je selo bilo u blizini Dobruavasi i pod Klievcem (Ibid. SZN AR II/6
31. VIII 1392. - SZN Petrus Dragono = PD (1470-1486) b. III, f. IV/6 - 2. VIII 1483).
Inae Bianchi pretpostavlja da je taj lokalitet propao za Turaka (o. c. II, 415).
332
DAZ-SZN TP b. I, f. I, 313a 17. XI 1412.
333
Vj. Klai, o. c., 42.
334
DAZ-SZN TP b. IV, f. V/10, 97 - 15. X 1433. b. V. f. VI, 24 - 11. VII 1435. SZN NH b. I, f. 1/3 13. VI 1435.
335
Taj lokalitet nalazio se izmeu Gorice i Vreva (Gl. o tom opirno S. Antoljak,
o. c., 406, bilj. 100).
336
DAZ-Di, 26, 26a 3. VIII 1435.
37
Vj. Klai, o. c., 42.
3 8
DAZ-SZN JC b. II, f. IH/2 15. I 1445.
3 9
1 danas selo koje se nalazi sjeverno od Tinja.
3
Rog na Krki-Roki slap (Vj. Klai, o. c., 40).
3
' DAZ-SZN JC b. IV, f. VI, 374 16. IV 1453.
3 2
Ibid. - SZN JC b. V, f. VIII/4, 170a - 26. XI 1455.
3 3
Ibid. - SZN NL b. I, f. 1/7 18. IV 1461.
34
Ibid. - AS - 15/17-15 lile, 11 - 11. IV 1467.
345
Ibid. SZN GB b. I, f. 1/2 7. V 1467.
346
Vj. Klai, o. c., 43.
347
DAZ-SZN Johannes de Salodio JS (1455-1501) b. I, f. 1/7 7. V 1467.
348
Taj lokalitet nalazio se u blizini dananjih Viterinaca, Liana. Tinja i Joana
(DAZ-SZN SD b. IV, f. V/11, 174 13. III 1461. SZN JFG b. I, f. 1/10 20. VI 1479).
349
Ibid. SZN JC b. VI, f. IX/II/4, 82 12. IV 1466.
331

347

genere Subich kao sudac lukog rotnog suda,350 a javlja se i 1462. godine.351
Kao pristav toga suda pominje se plemi Matija pok. Pavla Markovia de
generationis Subich (1433).352 Taj Matija naziva se ve 1440. i knez (nobilis
uir comes) de genere Subichorum koji je imao svoj posjed u selu Kamenjanima353 gdje je svome viliku Matku Bukvariu pok. Jurja iz istoga sela (districtus Jadre) dao neke zemlje.354 Taj isti Matija Markovi, zvan nobilis de
Croatia, daje knezu Sebastijanu Mogoroviu, plemiu de Ultramontanea
neku zemlju u akavcima (Chiacafci).355 iz isprave od 27. IV 1459. vidimo da
je imao zemlju i u Maladoniluc u okolici Nina.356 God. 1436. znamo da se
udova kneza Grgura Markovia de genere Subich zvala Danica.357 Inae su
svi de genere Subich nazvani Markovii imali svoj posjed i u selu Tarcci.358 Svakako su i ser Matija i Ivan de genere Marchouichiorum nobilium de Crouatia imali najvie posjeda u Kamenjanima,359 kao i braa Juraj i
Ivanu, sinovi pok. Grgura Markovia de genere Subich de Briberio .36 Taj
Juraj Markovi zvani i Pavii ili samo Juraj Pavii361 nazivan je jo i plemi
iz akavaca (nobilis de Chiacafci) i ve 1461. doznajemo da je umro i da mu
se udovica zvala Margarita.362 Njegov brat Ivan, nazvan Ivanu (de genere
Subichiorum) imao je u svom posjedu selo Mietii (Misetici)363 u ostrovikom distriktu,364 a ivo je pod Ostrovicom365 kako to kae jedna isprava od
13. X 1480. Inae iz kopije isprave od 1459. g. vidimo da su akavci pripadali
Markoviima i da su se zemlje ondje nazivale Marchouichi de genere Subichiorum. Ovdje su ivjeli i Marko, sin ve pok. Jurja i ser Jakov pok. Matije
Marchouichi ambo et de genere Subichiorum.366 Iz isprave od 27. VIII
1490. g. vidimo da su ti Marko i Jakov imali zemlje i u blizini istih akavaca
te su doli ak i u sukob s tamonjim sucem i vilicima.367 God. 1475. nailazimo na Simona i Stjepana, sinove ve spomenutog pok. Matije Markovia
350

Vj. Klai, o. c., 42.

DAZ-SZN JC b. V, f. VIII/6, 252a 1. V 1462.
352
Vj. Klai, o. c., 42.
353
DAZ-SZN NBe b. I, f. 1/6 8. VIII 1440.
354
Ibid. SZN JC b. II. f. IV/IX/6, 276-21. XII 1448.
355
Ibid. SZN SD b. II, f. III/10 22. III 1450.
356
G. Praga, o. c., 95.
357
DAZ-SZN TP b. V, f. VI, 116a 10. VII 1436.
358
Ibid. SZN JC b. II, f. IV/IX/6, 275 21. XII 1448.
359
Ibid. SZN SD b. II, f. II/3 31. VII 1445. b. II, f. HI/6 31. XII 1448.
360
Ibid. - SZN SD b. II, f. H/5 - 14. XI 1445.
361
Ibid. - SZN SD b. II, f. II/5 14. XI 1445. - SZN JC b. V, f. VII/3, 140a 25.
VIII 1455.
362
Ibid. - SZN SD b. IV, f. V/13, 271a - 27. XI 1461.
363
Nepoznat detaljnije taj lokalitet.
364
DAZ-SZN SD b. V, f. VI/4, 207a - 25. VIII 1465.
365
Na podnoju brda koje rastavlja Bukovicu od Kotara zapadno od grada Bribira na humku podie se tvrava Ostrovica (Gl. detaljno: S. Zlatovi, o. c., Star. Prosvj.
11,89).
366 DAZ-AP I - 13. X 1480. 1459. 27. VIII 1490. Sve te tri isprave kopije su
originalnih listina iz 17. stoljea. SZN JFG b. II, f. H/5 11. V 1490. b. II, f. H/9
3. XII 1493.
367
G. Praga, o. c., 128, 129.
351

348

generis Subichiorum stanovnike akavaca koji su imali svoju zemlju i u

mjesu Gerlovac368 u akavcima.369 Idue godine (1476) spominje se samo
Stjepan Markovi kao plemi iz toga sela.370 God 1448. doznajemo da u Kamenjanima posjeduje neto zemlje i hrvatski plemi (nobilis de Croatia) Juraj Markovi, nazvan Katarini,371 a 1449. da su plemii braa Juraj i Ivan,372
sinovi pok. Ivana Markovia de caxata Subichi de Briberio, imali takoer
posjede u selu akavcima (hiacauci).373 God. 1450. spominje se kao stanovnik Nina Ladislav Markovi374 nobilis de Croatia te da ima zemlje u selu
Jelancima (districtus Jadre),375 a 1459. doznajemo da u Ninu ivi kao ondanji graanin i plemi ser Pavao Marcouich,376 god. 1485. spominje se Lucija, udovica plemia Frederika Subich seu Marcouich iz Bribira districtus
Ostrouice,377 God. 1475. doznajemo da su sinovi Grgura Markovia (generis
Subichiorum) i njihovi roaci imali zemlje u ostrovikom distriktu,378 a
1484. znamo za Ivania, sina pok. plemia Jurja Markovia de Briberio379
dok se 1492. javlja Ivan Markovi od plemena ubi kao sudac lukog rotnog stola.380 God. 1507. spominju se ser Ivan Markovi iz Jacauze381 districtus Jadre i ser Franjo Markovi iz Nina kao stanovnik Zadra,382 1514. pak
ser Nikola pok. Jakova Markovia iz Ostrovice koji je takoer stanovnik Jacauce.383 God. 1527. navode se u Zadru 4 lana Marcovich,384 a 1531. javlja
se u kopiji jedne isprave i conte Marcouich.385 God. 1450. spominje se kao
graanin Zadra ser Donato Lue ubi koji se ondje bavi trgovinom.386 Iste
godine navodi se kao graanin toga grada i Gregorije, sin pok. kneza Radoslava de Berberio koji prodaje zadarskom plemiu Grisogonu dio svoje
zemlje nazvane Gerbe387 u zadarskom distriktu od koje je 2/3 pripadalo
368
Taj lokalitet navodi se ve 1403. g. u izvorima (Gl. detaljnije S. Antoljak, Miscellanea jadertina, Radovi instituta Jugoslavenske akademije u Zadru I, Zagreb 1954,
bilj. 2).
369
DAZ-SZN PD b III, f. III/1 - 5. III 1475.
370
Ibid. - SZN JFG b. I, f. 1/8 18. XII 1476.
371
Ibid. SZN SD b. II, f. HI/6 31. XII 1448.
372
Taj se javlja i 1452. godine (Ibid. - SZN SD b. III, f. IV/5, 206 - 14. XI 1452.
373
Ibid. - AS - 8/IV-8b, 133 - 20. VIII 1449.
374
Jo 1389. u Ninu ivi kao graanin toga grada Grgur Marcouig, a 1398. navodi se u jednoj ispravi, izdanoj u istom mjestu, kao svjedok Nikola Butka Marcouig
(G. Praga, o. c., 63, 66). No oni po svoj prilici nijesu bili plemii.
375
DAZ-SZN SD b. II, f. IH/13 - 14 8. V 1451.
376
G. Praga, o. c., 96.
377
DAZ-SZN JFG b. I, f. 1/17 - 26. V 1485.
378
Ibid. SZN PD b. III, f. III/1 5. VI 1475.
379
Ibid. SZN JC b. VII, f. /4, I 31. X 1484.
380
Vj. Klai, o. c., 43.
381
Ovo je selo bilo u blizini Zlokrajaca (DAZ-SZN JPR b. I, f. I/1 19. VI 1508) i
akavaca (Ibid. SZN AB b. I, f. I, lla 14. VIII 1492).
82
Ibid. SZN JPR b. I, f. I/1 24. XI 1507.
83
Ibid. - SZN JPR b. I, f. 1/2 - 3. VI 1514.
84
S. Ljubi, Commissiones... I, 203, 206, 215, 217.
85
DAZ-AP I - 1564. (kopija).
86
Ibid. SZN NBe b. I, f. 1/13 6. XI 1450.
387
Po Skoku danas Grba kod Zadra (Postanak, 58).

349

batinicima Pavla, neko bana Hrvata (bani Chroatorum).388 God. 1452. doznajemo za plemia Pavla Stojnia de genere Subich389 ili ex stirpe Subich390 koji je bio iz sela Tucapi391 de Lucha comitatus Ostrouice.392 U Zadru pak ivi kao njegov graanin 1458. g. Marchione ubi po zanimanju
obrtnik.393 Iz dva dokumenta od 1453. i 1456. g. vidimo da su bribirski plemii (nobilium Bribirensium) imali svoje posjede i sela u gornjolukoj upi (comitatus superioris Luke).394 U zadarskom distriktu, tj. u selima Viteriniu i
Jelancima imali su svoju zemlju braa Stojni i Gapar i Melkior Obradio,
svi de genere Subich.395 Nobilis uir crouatus Melkior spominje se i 1464.
kao stanovnik sela Sriane396 (districtus Ostrouize)397 a 1485. kao posjednik
zemlje u Viteriniu (Viterincima),398 zatim 1495. godine.399 1497-8. navodi se
Jakov Breberiensis de genere Subich, 1501. Vid Migali ubi.400
Od udomiria kao stanovnika Zadra spominje se Juraj (1412),401 a 1444.
g. Petar udomiri.402 God. 1454. nailazimo na Bartola, sina pok. Borajka a
unuka pok. Stjepana de genere Zudomerich,403 a 1456. na Margaritu, kerku pok. Radoslava Zudomerich iz Sukoana.404 God. 1478. u Zadru se spominje Katarina, ki Ivana udomeria nazvanog Vievi, a udova Antonija
Biloia de Lapaz.405 U ibeniku se 1494. navodi fra Matija Cudomericich, prokurator tamonjeg samostana sv. Franje.406 God. 1509. navodi se u
Zadru asna sestra (pizochara) Klara, ki pok. Ivana Zudomerich de Cherbauia.407
Za Snaie nemamo nijedan podatak za ovo razdoblje dok ih za Mogorovieili Mogorie ima prilian broj. Tako se ve 1411. navodi Draga udova
Petra Bitalia de genere Mogorouich i Franjo, sin Jurja Miroslavia od is-

toga plemena,408 koji se javlja i 1413.409 God. 1412. znamo da je jedan Mogorovi stanovnik Zadra,410 a 1425. g. javlja se Ivan Zoi,411 1426. pak Juraj Mi412
roslavi, obadvojica od istoga plemena i graani Zadra. 1431. g. navode se
plemii braa Stjepan i Toma, sinovi pok. Tvrtka Kurjaia de nobili genere
Mogorouich.413 Taj Toma de generacione Mogorouichi koji se spominje
1438. i 1439. g., posjedovao je mlin iznad terena sela Gorice414 u blizini sela
Suovara kao i zemlju u samim Suovarima (districtus Ostrouice)415 i u selu
Grgurice416 (districtus Nouigradi). Knez Toma Tvrdkovi (Tuertchouich de
genere Mogorouich)417 iz Like spominje se i 1466. u vezi sa svojim posjedom
u Suovarima (comitatus Jadre),418 a zatim i 1480. kao Mogorouich de Licha.419 Njegova kerka i batinica bila je Margareta.420 Iz jednog izvornog
podatka od 1432. saznajemo da pleme Mogorovii ima posjed u Draginiima.421 God. 1433, 1444. i 1447. pojavljuje se i plemi Grgur pok. Jurja Slaviia ili Slaui9 od plemena Mogorouich koji je imao neki posjed u selu
Grabrovane.422 U Zadru pak 1435. sklapa ugovor o lijeenju plemi Grgur
sin pok. Tome dralia423 takoer od istoga plemena Mogorovi, s magistrom Ivanom iz Padove,424 a 1446. knezovi Ivan i Grgur Krbavski daju plemiu Ivanu, sinu Jurislava generationis Mogorouich, neku zemlju u selu Raduevo selo (Raduchevosello)425 u distriktu de Licha.426 God. 1449. nalazimo sveenika Martina pok. Petra Mogorovia de litera sclaua kao upnika
u selu Velikim Joanima (districtus Jadre),427 1450. pak kneza Sebastijana
Mogorovia nobili de Ultramontanea, kome Matija Markovi daje neku
zemlju u selu akavcima.428 1452. Pavla Stipiia de genere Mogorouich
408

388 DAZ-SZN NBe b, II, f. IV/I D 7. VII 1450.

389
Ibid. SZN JC b. IV, f. VI, 144a 4. V 1452.
390
Ibid. - AS - 15/16 - 15d, 41 - 13. XI 1457.
391
Taj je lokalitet bio u blizini Trana (Ibid. SZN AR b. III, f. III/I 23. V
1386.).
392
Ibid. AS 8/C111, 60a - 31. III 1464.
393
Ibid. SZN JC b. V, f. VIII/4, 158a 10. VIII 1458.
394
Ibid. SZN SD b. III, f. IV/9, 395a, 396 14. X 1453. b. III, f. IV/18, 325,
325a - 3. V 1456.
395
Ibid. SZN JC b. VI, f. IX/I/5, 4a - 7. VI 1466.
396
To je mjesto bilo kod dananjeg Otresa (Ibid. SZN PS I/III, 19a 1394.).
397
Ibid. SZN JS b. VI, f. 1/5 31. VII 1464.
398
Ibid. - SZN JC b. VII, f. XII/4, 46 - 11. IX 1485.
399
Vj. Klai, Acta Keglevichiana, 48 - 28. VII 1495.
400
Vj. Klai, Hrvatska plemena, 43.
401
DAZ SZN AR b. III, f. XII/1 19. V 1412.
402
Ibid. - SZN SD b. I, f. 1/4 - 23. VIII 1444.
403
Ibid. SZN JC b. IV, f. VI, 537 ,8. IV 1454.
404
Ibid. SZN JC b. V, f. VII/5, 205' 28. II 1456.
405
Ibid. SZN JC b. VI, f. X/8, 261 7. X 1478.
406
Ibid. - AS 20/695 - 26 Ha, 170 - 171 5. XI 1494; Vj. Klai, o. c., 44 1494.
407
Ibid. SZN Marcus Antonius de Bassano = MAB (1505 -1509) b. I, f. II testamenti br. 42 30. I 1509.

Ibid. SZN JT b. I, f. III/1 11. 11411.

Ibid. SZN TP b. I, f. I, 381a 4. IV 1413.
Ibid. SZN AR b. III, f. XII/2 3. II 1412.
411
Ibid. - SZN TP b. III, f. IV, 160a - 23. IX 1425.
412
Ibid. - AP I - kopija 3. VI 1426.
413
Ibid. SZN TB b. IV, f. V/3 18. VIII 1431.
414
I danas istoimeno selo kod Ratana.
415
DAZ - SZN JO b. I, f. 1/5 - 6. VI 1438., 8. VI 1439.
416
To je mjesto bilo kod Baice i Blaana (Ibid. SZN NL b. I, f. 1/5 3. VI
1452.). Inae i danas postoji lokalitet Grgurice, sjeverno od Baice.
417
DAZ - SZN JC b. V, f. VII/3, 122 2. VI 1455.
418
Ibid. - SZN JS b. I, f. 1/5 - 4. XII 1466.
419
Ibid^ SZN PD b. I, f. 1/12 21. VIII 1480.
420
Ibid. - SZN JS b. V, f. I, br. 5 - 18. IX 1465.
421
Ibid. - AsK XVIII, br. 22 1432.
422
Ibid. SZN NBe b. I, f. I/l 8.1 1433. - b. I, f. 1/10 21. II 1444. Pergameae zadarskih notara = Pzn I 28. VI 1447.
423
Za dralie navodi Klai da se nalaze u razdoblju izmeu 1490. i 1525. g. u kneevini Lici (o. c., 48).
424
Miscellanea I, 29, 30 27. V 1435. - DAZ SZN NBe b. I, f. 1/3 18. X 1433.
425
To je selo bilo blizu Trana, Kaine gorice i Redjana DAZ SZN GB b. III, f.
HI/5 15. I I486.).
426
Vj. Klai, o. c., 51.
427
DAZ - SZN JC b. III, f. V/4, 167a - 6. IX 1449.
428
Ibid. - SZN SD b. III, f. III/IO 22. III 1450.
409

410

350

351

kao krojaa kod kneza Karla Krbavskoga,429 1458. sveenika Stjepana Novakovia od istoga plemena kao upnika u Raancima (Rasanzi)430 koji ima ne431
ki posjed u Velikim akavcima, a 1463. brau Bartola i Matiju Utiia de
generatione Mogorouich koji su posjedovali zemlju u Grabrovanima.432
God. 1468. daje Pavao Krbavski Ivanu pok. Ivana Gusia433 iz Jadrathynaviaz generationis Mogoravich zemlju u selu Papraane434 districtus Hyadre
i u Tranima (Terschiane in provincia Licche in confinibus Jadre).435 God.
1473. knez Pavao, sin Karla Krbavskoga, izdaje neki privilegij u korist onoga
Ivana Gusia de Lucha de genere Mogorouich de Jadra.436 God. 1495. taj
Ivan prodaje neku zemlju u okolici Trana.437 1508. g. on se spominje kao
umrli a njegov sin knez (comes) Grgur Gusich q. Joannis de Lica de genere
Mogorouich438 daje jo 1505. svu svoju zemlju u Tranima (Terschiani) i u
Rochiane439 u najam zadarskom zlataru Tomi.440 God. 1471. nailazimo u
izvoru na plemia Jurja pok. Pavla Gotia de genere Mogorouich de Lica
de vila Drazinauas koji je imao zemlju u selu Rotzane districtus Nouigradi.441 God. 1496. navodi se plemi Juraj Cotich pok. Pavla de genere Mogorouich de Lydia iz sela Chasmauaz koji je imao zemlju u selu Rotzane.442 Taj e biti identian s onim Jurjem Gotiem koji se navodi 1471.
godine. God. 1473. spominju se Juraj i Toma, sinovi ve navedenog ser Sebastijana Mogorouich iz Srijana u lukoj upi (Sryani comitatus Lissie(?).443 God. 1495. doznajemo da kod Doroteje, udove kneza Karla Krbavskog, slubuje kao kancelar Jakov Jurislavi de genere Mogorouich nobilis
Crouacie siue de Lice.444 Istom 1550. navodi se u Zadru kao stanovnica toga
grada Klara, ki pok. kneza Ivana Benkovia iz Plavna,445 udova kneza Vita
Petrievia de Licha de domo Mogorouich,446 a 1557. je u istom mjestu u
429

Ibid. - SZN JC b. IV, f., VI, 201a 18. VIII 1452.

I danas istoimeno mjesto u Velebitskom kanalu.
431
DAZ SZN JC b. V, f. VIII/4, 169a, 186, 186a - 18. X 1458., 14. X 1461.
432
Ibid. SZN NBe b. II, f. IV 21. IV 1463.
433
Nije Gucich, kako to pie Klai (o. c., 51).
434
Taj se lokalitet nalazio oko Kaica (S. Antoljak, Zadarski katastik, 415, bilj.

jednom samostanu asne sestre Jelena Mogorovi (Mogorovicchia).447 God.

1560. i 1565. spominje se knez Juraj Mogorich pok. kneza Martina koji je
448
449
imao posjede u Tranima, Radokovu (Radohouo), Reiane i Trnovu u
450
mjestu zvanom Franulima. God 1572. spominju se Domina, udova Grgura Mogorovia iz Sali (Dugi otok), a iz istoga mjesta je i Manda, udova Nikole Mogorovia, koji je bio galiot na triremi zadarskog plemia Petra Bortolacija (Bortholaci), a koju su zaplijenili Turci.451
Od Gusia se u ovom vremenskom periodu spominju Krbavski knezovi
1434. kako dobivaju od Jakova Ljubavca na zahtjev zadarskog kneza selo
Grivno452 (Griffno).453 God. 1453. pak Toma, krbavski knez, sa svojim sinovima Ivanom i Grgurom, i Pavao, sin kneza Karla, navode svoj grad Klievac454 koji im je, na molbu Venecije, 1463. kralj Matija Korvin zabranio da
utvruju. Inae su u Klievcu krbavski knezovi imali katelana a drali su i
neke vojne zapovjednike (1468). Ujedno je u njihovoj vlasti i dalje Obrovac
(1453, 1468). Knez Pavao Krbavski, sin kneza Karla, posjedovao je neke zemlje u Papraanima i u Tranima (1468). Knez Karlo Krbavski, sin Karla,
1463. g. zalae svojoj majci dio koji mu je pripadao od sela Trana i Butchovichi, tj. Buchovichi455 (in Liccha), a 1468. i 1469. prodaje neke posjede
u selu Trnovu (in districtu Jadre).456 God. 1454. doznajemo da Krbavski knezovi imaju u svome posjedu i selo Ceranje457 (Ceragne)458, a iste godine se
spominju braa Jakov i Ivan, sinovi pok. ser Elije Pribislavia iz Nina de genere Gusich.459 God. 1459. vidimo daje plemi ser Ivan Gusich po nalogu
ninskoga kneza Francesca Michaela uveo u posjed plemia ser Ivana Pritievia, ninskoga graanina,460 a 1476. doznajemo da je taj Ivan Gusi de Nona ve umro i da mu je udova Jelena tada boravila u Zadru te da je imala
neke zemlje u selu Mundii461 districtus Jadre.462 God. 1456. javlja se Slavogost, sin pok. kneza Jakova Slavogostia iz Posedarja463 takoer od pleme-

430

246).

435

Vj. Klai, o. c., 51.

DAZ Ducali e terminazioni = Dt, 102a, 103.
437
Ibid - SZN Presb. Hieronymus Vidolich = HV (1483 -1499) b. I, f. 1/13 20.
IV 1495.
438
Ibid. - SZN JPR b. I, f. I/1 - 28. IX 1508.
439
Taj se lokalitet nalazio u blizini Blaana i Trnova (Ibid. SZN NBe b. II, f.
IV/1, 4 - 8. VI 1450).
440
Ibid. SZN Johannes de Monteferrato = JMo (1501 - 1508) b. I, f. III 16.1
1505.
441
Ibid. - SZN JC b. VI, f. X/1, 36a, 37 - 20. VIII 1471.
442
Ibid. SZN AB b. II, f. II, 26a, 27 31. VIII 1496.
443
Ibid. Dt, 104 1473.
444
Ibid. - SZN JPR b. I, f. I/1 - 24. I 1495.
445
1 danas mjesto kod Knina.
446
DAZ-SZN Johannes Michael Mazzarellus JMM (1512- 1554) b. IV, f. VII
10. XI 1550.
436

352

447

Ibid. SZN Johannes Morea (1545-1570) = JMa b. I, f. 1/4, 138a 3. II 1557.

Taj lokalitet bio je blizu Trana i Redjana (Ibid. SZN Daniel Cavalca = DC
(1551 -1566) b. I, f. II/6 29. V 1565).
449
Danas Rezane, juno od Islama Grkog (M. Barada, Lapani, 493).
450
DAZ-SZN DC b. I, f. II/6 - 29. V 1565.
451
Ibid. SZN Nicolaus Drasmileus = ND (1539- 1577) b. I, f. 1/9 5. VII 1572.
452
S. Ljubi, Listine... X, 66 - 8. III 1434.
453
Lokalitet blizu Nadina (DAZ-SZN GB b. III, f. III/1 30. I 1488).
454
Zapaljen od Turaka 1527. godine, danas lei u ruevinama izmeu Benkovca i
Rastevia (K. Stoi, o. c., 154).
455
Neko blizu Kamenjana, Trnova, Radobudia, Pritievia i Biljana (A s M
1400-1500 (A) - 26. IV 1504).
456
-,
Vj. Klai, Rodoslovlje..., 210-213.
457
S. Ljubi, Listine... X, 40 - 21. VIII 1454.
458
Danas Ceranje, juno od Miranja (P. Skok, Postanak, 53).
459
DAZ - SZN JC b. IV, f. VI, 526a - 20. III 1454.
460
G. Praga, o. c., 96.
461
To je mjesto lealo kraj Maglina i Kamenjana (DAZ-SZN GB b. III f. IH/4
24. XI 1486).
462
Ibid. SZN GB b. II, f. H/3 5. II 1476.
463
I danas istoimeno selo nedaleko od Novigrada.
448

353

na Gusi,464 a 1457.465 i 1459. nailazimo na Simona pok. Ivana Gusia de Liuba466 districtus Jadre.467 Toga magistra Simona Gusia de Juba nalazimo
i 1463, 1466, 1468. i 1471. kao stanovnika Zadra gdje se bavi graenjem barki,468 a 1473. u tom gradu kupuje kuu.469 Taj Simon spominje se i 1479, tada
je nazivan i Opanzarich .47 Kao stanovnik Papraana (districtus Jadre) javlja se 1461. Caspar de genere Gussich od koga plemena je i lan Petar
Sparti (Spartich).471 God. 1473. spomenuli smo ve Ivana Gusia de Lucha
de genere Mogorouich de Jadra.472 God. 1505. znamo za kneza Grgura Gusia de Licha koji daje u zakup zemlje onom zadarskom zlataru o kojem je
ve bila rije,473 a 1508. pominje se Grgur Gusi pok. Ivana de Lica de genere Mogorouich da ima posjed u selu Rozane.474 Po naem miljenju radi
se o jednoj te istoj osobi. God. 1528. u Salima nalazimo Matiju Gusia (Gussich)475 i konano 1630. u Zadru Hier. Gussich-a.476
Od Karinjana i Lapana u ovom vremenskom periodu prvi se javlja
1411. Marin Slavoni, plemi de Carino.477 Dokumenti iz 1414. navode da
je ranije spomenuti ser Borin de Quirino de genere Quirinorum de Croatia
umro i da mu se udova zove Marija, ki pok. ser Dujma Paladinia iz Hvara
(de Lesna).478 God. 1419. javlja se kao jedan od sudaca rotnog stola luke upe i Marin Slavutini de genere Carinorum,479 U istom svojstvu suca nalazimo i 1428. u Podgradu pod imenom Marinac Zlanutinich de Carino, kako
je to krivo prepisao D. Fabijani, a 1433. navodi se kao sudac ovoga stola u
tom istom mjestu i Pavao Korlat de genere Carinorum dok kao pristava
kod te ustanove pominju Ivana sina pok. Marina de Carmo (Carino?) generationis Lapzanorum.48 God. 1429. i 1433. znamo da je Ivan Vuli de genere Lapzanorum graanin Zadra,481 a ve se 1435. navodi da je umro i da
je ostavio udovu Stoiju.482 U Zadru ima svoju kuu mornar Bla pok. Drago-

ija de genere Lap9anorum ,483 a 1435. javlja se Petar Lap9ano.484 Te iste

godine navodi se i tipan Lapzanin kao stanovnik Malih Joana (districtus
Jadre)485 dok kao stanovnika Zadra u toj godini spominju mornara Jurja
Lap9anina.486 1440. g. u Podgradu se imenuje kao sudac i Maressa Carinanin487 koji je valjda skriven pod imenom ser Marchsa Charignanin c. Chruhogna de Carino.488 God. 1453. javlja se knez Marchoa generationis Karin
filius Cruhouine de Pienie Jurieuich koji je imao zemlje u selu Nadinu i u
Kainoj gorici (Ca9inegori9e) i njihovu distriktu.489 Iz dva dokumenta od
1453. i 1456. g. doznajemo da su Karinjani (Carignanorum) imali svoje posjede i sela u gornjo-lukoj upi.490 Iste 1546. u Snojacima491 (districtus Jadre)
posjedovao je zemlju Ivan pok. Jurja Nasmania de genere Charignanin.492
God. 1460. vidimo da je Petar Lapzanin bio iz sela sv. Nikole493 (vila s. Nicolai),494 a 1492. pominje se kao lan stola lukoga Ivan Pavlovi s'Karina,
plemena Karinan ,495 te iste i 1498. navodi se kao sudac lukog rotnog stola
Juraj Dujmovi od plemena Karinjani ili generacione Karinanorum,496
Od Poletia se u ovom razdoblju prvi pominje 1441. Bogdan Matkovi
de genere Polecich,497 zatim 1420. Ratko Polei,498 a 1434. nailazimo na
Radoslava Poletia, slubenika u Zadru (cauilarius)499 koji se 1442. vidi kao
pratilac zadarskog kneza (caualarius domini comitis Jadre).500 Iz dokumenata od 1444. i 1445. moemo zakljuiti da mu se otac zvao Toma Poletcich i
da je bio iz Velikih Joana.501 U Zadru ivi od 1419. kao graanin magister Simo ili Simon Pollecich, i to kao brija odnosno kirurg koji jednom strancu iz Italije prodaje svoju zemlju u selu Tranima (Terschiane districtus
Jadre).502 U istom gradu i s istim zanimanjem on se spominje jo 1441. i
483

Ibid. - SZN JO b. I, f. 1/4 26. VIII 1434.

Ibid. SZN NH b. I, f. 1/3 3. III 1435.
Ibid. SZN NH b. I, f. 1/4 26. XI 1435.
486
Ibid. - SZN TP b. IV, f. V/16, 229 - 24. III 1435.
487
Vj. Klai, o. c., 65.
488
DAZ-SZN JC b. III, f. V/7, - 17. V 1451.
489
Ibid. - SZN NBe b. I, f. 1/15 - 20. II 1453.
490
Ibid. SZN SD b. III, f. IV/9, 395a, 396 14. X 1453. b. III, f. IV/18, 325,
325a - 3. V 1456.
491
Neko lokalitet u okolici Maglina i Mundia (DAZ - SZN AB b. I, f. I, la 15.1
1495.). O tom i S. Antoljak, o. c., 407, bilj. 114.
492
DAZ-SZN JC b. V, f. VII/5, 218a 3. IV 1456.
493
Ibid. - SZN JC b. V, f. VIII/1, 41 - 3. V 1460.
494
Taj se lokalitet nalazio blizu Zadra, a zvao se i Obrovac (Ibid. SZN JC b. IV,
539a - 9. IV 1454).
495
M. Barada, Lapani, 497, bilj. 13.
496
Vj. Klai, o. c., 67.
497
DAZ-SZN Christophorus eno = CZ (1410-1412) b. I, f. I - 13. XI 1411.
498
Ibid. - SZN BS b. I, f. 1/3 - 15. IX 1420.
499
Ibid. - SZN NH b. I, f. I/1 - 3. III 1434.
500
Ibid. SZN JC b. I, f. I 21. III 1442.
501
Ibid. SZN JC b. II, f. III 31. X 1444. SZN SD b. II, f. H/2 3. V 1445.
502
Ibid. - SZN BS b. I, f. I/l - 26. III 1419 - SZN TP b. V, f. VI, 95 - 10. III 1436
SZN JO b. I, f. 1/4 11. X 1436 SZN NBe b. I, f. 1/3 28. I 1438.
484
485

464

DAZ-SZN JC b. VI, f. VII, 13 3. XII 1456.

S. Ljubio, Dva popisa.., 148 - 16. I 1457.
466
Ljuba ili Ljuba kraj Nina.
467
DAZ-SZN JC b. V, f. VIII/5, 228 15. IV 1459.
468
Ibid. SZN SD b. V, f. VI/1, 82 12. V 1463 b. V, f. VI, 4, 239 27. IV 1468
- SZN GB b. I, f. 1/8 - 23. XII 1468 - b. V, f. VII/2, 65a - 4. IX 1471.
469
S. Ljubi, o. c., 152 27. IX 1473.
470
DAZ-SZN GB b. VIII, f. VIII, br. 170 (test.) 27. VIII 1479 b. VIII, f. IX
28. VIII 1479.
471
Ibid. SZN NL b. I, f. 1/7 16. V 1461.
472
Ibid. Dt II, 102a, 103 1473.
473
Ibid. SZN JMo b. I, f. III 16. I 1505.
474
Ibid. SZN JPR b. I, f. I/l 28. IX 1508.
475
Ibid. - SZN PP b. III, f. HI/3 - 29. VI 1528.
476
Ibid. AL br. 160 pergamena.
477
Vj. Klai, Hrvatska plemena, 65.
478
DAZ-SZN AR b. III, f. XII/2 - 23. IX 1414.
479
AJA - D VIII/2-82 22. II 1419.
480
Vj. Klai, o. c., 65.
481
DAZ-SZN JO b. I, f. III/1 - 6. II 1429 - b. I, f. 1/3 - 29. X 1433.
482
Ibid. - SZN NH b. I, f. II - 9. XII 1435.
465

354

355

1448.503 God. 1450. ini svoju oporuku pop Petar Poleti, sin Jurislava iz Stomorinog sela,504 uoi svog polaska za Rim,505 a 1453. znamo za Mateu pok.
Karina Poletcich iz Trana (Terschiane districtus Jadre)506 koji 1458. prisustvuje kao svjedok pri jednom pismenom aktu.507 Ve 1462. doznajemo da
vie nije u ivotu te da je njegov sin magister Vukain (Pollecicich) graanin
Zadra i da je po zanimanju brija, odnosno kirurg.508 U tom istom periodu
stanovnik Zadra bio je i Jurko Poleticich iz Klievca koji je ostavio udovu
Staniu, kako se to vidi iz isprave od 1474. godine,509 a u onoj od 1483. nailazimo na Vitka Poletcich-a iz sela Jelsane ueliche (districtus hyadrensis).510 Najinteresantnije je pak to se 1588. g. u Pagu spominje Vincentio
Poleticiccich .5n
Za Lasniie imamo u ovom periodu samo dva podatka. Prvi je iz 1431. a
odnosi se na ser Jurja pok. Martina de genere Lasincich de Bicina,512 a
drugi je sadran u ispravi iz 1448. u kojoj se navodi sveenik Jakov Lasnicich de litera sclaua kao stanovnik u Raanima513 (districtus Aurane).514
O Jamometima za to doba ima 4 neobjavljena podatka. Prvi je iz 1412. i
tu se spominje Ostoja Novakovi de genere Jamomet, graanin Nina.515
Drugi se odnosi na graanina i stanovnika Zadra ser Laurentija pok. Dramila (Drasmilli) de genere Jamomet koji je 1425. prodao Vlahu Milovaciju Bilojeviu neku zemlju u selu Biljanima comitatus Ostrouice.516 Trei nam
podatak takoer govori o ser Laurenciju pok. Dramila (de genere Jamomet), zadarskom graaninu i drapario koji je dobio neku zemlju u selu Kamenjane god. 1436,517 a etvrti podatak odnosi se na Nelipca (Nolapaz) i Bogoslava de genere Jamomet.518 Uz to imamo jedan podatak koji je ve
objelodanjen. On spominje 1433. i 1440. suca lukog rotnog stola u Podgradu
Vukaina Ania de genere Jamomet.519
Glede Tugomeria za ovo razdoblje imamo jedan tampani podatak
(1433) koji se odnosi na plemia Jurja pok. Vlatka egotia i njegova neaka

Kuzma, sina pok. Tomaa egotia Tugomenich (Tugomeri?) radi neke

zemlje u Kerniza,520 a drugi je neobjelodanjen i on nas 1450. obavjetava
da su Kuzma i Toma Segorchi de generationum Tugomerich dali zadarskom kaptolu na potvrdu neke privilegije nekadanjeg hrvatskog bana Mladena II.521 Iz treeg podatka od 1456. g. doznajemo ponovo da je plemi Kuzma bio sin pok. Tomaa egotia, a njegov roak (patruelis) Toma sin pok.
Jurja522egotia de genere Tugomerich i da su iz Carniza districtus None.
I u ovom periodu imamo vie podataka za Virevie nego za Jamomete i
Tugomerie. Tako ve 1411. znamo za Matiju i Stojana iz Jagodnje de genere Vireuich,523 a 1412. spominje se Grgur, sin Stanislava Mergania od istog
plemena.524 God. 1413. kao i 1415. navodi se da je taj Grgur, sin Mergana ili
Stanislava Mergana de genere Vireuich iz Jagodnje graanin i stanovnik
Zadra.525 Inae, on (de dicto genere Vireuich) 1420. g. kupuje neku zemlju u
Miranju comitatus Ostrcnn^e, od Stipca Tolmovia koji je od istoga plemena Virevi, a 1425. se po drugi put spominje kao kupac zemlje, i to od Ivana
pok. Jurja Krivia takoer od toga istoga plemena iz sela Jagodnje.526 1438.
god. doznajemo da je ser Grgur imao brata Stanislava de genere Vireuich
koji je takoer bio graanin Zadra, a 1441. taj Grgur Mergani je ak sindik i
prokurator u tom gradu,527 1451. vidimo da je Grgurov otac Mergan (de domo Vireuich) ve umro.528 Pored zemlje u pomenutim selima Grgur je imao
neke zemlje i u Velikim Joanima, Gornjem Miranju, Teriima i Lianima, a
i u ninskoj okolici unajmio je posjed.529 God. 1461. doznajemo da je Grgur530
Mergani umro i da mu se udova zvala Stana.531 Kao stanovnik Zadra
1435.532 i 1444. spominje se plemi ser Simon Saracini od istoga plemena Virevi a koji takoer ima neke zemlje u Jagodnju.533 God. 1480. nailazimo u
534
jednom samostanu u Zadru na asnu sestru Nikoletu Virevi, 1492. spomi520

503

Ibid. SZN JO b. I f. 1/7 29. X 1441. SZN NBe b. I, f. 1/12 14. IX 1448.
504
To je selo bilo kraj dananjeg Kopranja (P. Skok, Postanak, 58).
505
Dj. urmin, o. c. I, 184- 186 (16. IV 1450).
506 DAZ-SZN JC b. IV, f. VI 294a 8. I 1453.
507
Ibid. - SZN JC b. V, f. VIII/4, lola - 21. VIII 1458.
508
Ibid. - SZN SD b. VII, f. II, br. 86 - 17. II 1462.
509
Ibid. - SZN SD b. VI, f. VII/7 - 27. IX 1474.
510
Ibid. SZN Presbiter Franciscus Minutius = FM (1470-1507) b. I, f. II/2 4.
VI 1483
511
Ibid. - Pake matice - 29. VIII 1588.
512
Ibid. SZN TP b. IV, f. V/3, 46 25. VIII 1431.
513
Nekad Hraane, danas Ratane izmeu Gorice i Tinja (S. Antoljak, o. c., 412,
bilj. 201)
514
DAZ-SZN JC b. II, f. IV/IX/5, 233a 20. X 1448.
515
Ibid. SZN AR b. III, f. XII/1 1. X 1412.
516
Ibid. - SZN TP b. III, f. IV, 86a, lOOa - 5. I, 11. II 1425.
517
Ibid. SZN TP b. V, f. VI, 116a 10. VII 1436.
518
Ibid. A P I kopija iz 17. stoljea 3. V 1426.
519
Vj. Klai, o. c., 69.

356

Vj. Klai, o.e., 70.

DAZ-SZN NL b. I, f. 1/4 28. III 1450.
522
Ibid. - SZN JC b. V, f. VII/5, 212a, 213 - 17. III 1456.
523
Ibid. - SZN CZ b. I, f. I - 19. I 1411.
524
Ibid. - SZN TP b. I, f. I, 294, 295a - 30. IX 1412.
525
Ibid. SZN AR b. III, f. XII/1 3. II 1413. b. III, f. XII/3 29. I 1415.
526
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l - 27. X 1420., 19. X 1425.
527
Ibid. - SZN JO b. I, f. 1/5 16. I 1438. - b. I, f. 1/7 - 22. X 1441.
528
Ibid. - Dt II, 83, 83a - 16. IX 1451.
529
S. Antoljak, Veze izmeu Zadra i Rijeke u srednjem vijeku, Vjesnik Dravnog
arhiva u Rijeci II, Rijeka 1954, 13, bilj. 35.
530
Interesantno je to kae S. Ivani o njemu. Naime, on naprosto tvrdi da se
^Grgur Mergani doselio iz Bosne i da je 1439. osnovao samostan treoredaca glagoljaa\u Zaglavu (Povjestne crtice o samostanskom III redu sv. o. Frane po Dalmaciji,
Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodravi, Zagreb 1910, 209), to prihvaa i
C. Ivekovi (Dugi otok i Kornat, Rad JA 235, Zagreb 1928, 265). Meutim, kako vidimo,
Mergani je lan plemena Virevi.
531
DAZ-SZN SD b. IV, f. V/12, 255a 6. XI 1461.
532
Ibid. Di, 26, 26a - 3. VIII 1435.
533
Ibid. SZN NBe b. II, f. I 7. V 1444.
534
Ibid. SZN JS b. II, f. II/6 16. IV 1480.
521

357

nje se sudac lukog rotnog stola Ivan Bani od plemena Virevi, a 1498. u
istoj je funkciji suca i Grgur Wyrewych de genere Wyrewych ,535
Od plemena Stupicu ovom razdoblju prvi se navodi 1441. Matko, sin
Bogdana Stupich iz Nina,536 zatim 1443. Qaveta, udova Ratka Stupica iz
Zadra,537 zatim 1449. i 1455. Toma pok. Jurja Stupica iz sela Stupici538 districtus Jadre ili districtus Nouigradu .539 a 1452. Petar pok. Pavla Nemanjia de genere Stupich iz sela itar s podruja senjskog kneza Sigismunda
Frankopana.540 God. 1453. javljaju se braa Matija i Jakov de genere Stupich,541 a 1454. Stanislava, majka pok. Dujma Kargotia de genere Stupich.542 God. 1455. nalazimo Jurja Stupica pok. Bogdana koji je imao neku
zemlju u Biljanima districtus Nouigradi543 odakle je potjecao i ve pomenuti Toma pok. Jurja Stupica.544 Iz sela Stupici bio je i Jakov Stupi545 a iz BiIjana Cvitan Kati de genere Stupi feudatarius.546 God. 1483. nalazimo u
Zadru kao tamonjeg graanina i stanovnika magistra Franju Stupica koji je
ondje bio kirurg i apotekar (ciroicus et aromatorius). On je imao nadimak
Turin (Turcus). God. 1492. taj Franjo je kupio od samostana sv. Marije u
Zadru cijeli njen posjed u Bibinju.547 Inae se otada spominje u navedenom
svojstvu kirurga i apotekara sve do 1527. godine,548 a 1523.549 navodi se da
ima neki posjed sub Monte ferreo.550 God. 1488. i 1489. navodi se Pavao Kati de genere Stupich iz Novigrada ili zapravo iz Subnouigrado koji je
posjedovao neke zemlje u Rozance551 teritorii Jadre.552
535

Vj. Klai, o.e., 76, 77.

DAZ-SZN JC b. I, f. I - 5. X 1441.
537
Ibid. - SZN JC b. I, f. II, 305 - 8. VIII 1443.
538
To se mjesto nalazilo u trokutu izmeu Nadina, Smilia i Zemunika (S. Antoliak o. c., 415, bilj. 250) ili zapravo u blizini Grabrovana i Biljana (DAZ SNZ AR b.
/6 - 9. IV 1383. - SZN JC b. IV, f. VI, 245a, 246 - 7. XI 1452.).
539
DAZ-SZN SD b. II, f. III/7 16. II 1449. SZN Baptista Marci de Venetiis
BMV (1439-1456) b. I, f. I 27. X 1455.
540
Ibid. - SZN JC b. IV, f. VI 135a - b. VIII, f. 1/8 27. IV 1452.
541
Ibid. - SZN BMV b. I, f. I - 5. V 1453.
542
Ibid. - SZN NBe b. I, f. 1/15 - 2. X 1454.
543
Ibid. SZN JC b. V, f. VII/2, 94 11. II 1455 SZN JFG b. I, f. I/l 15. X
1455.
544
Ibid. - SZN JC b. V, f. VII/3, 125a, 126 - 11. VI 1455.
545
Ibid. - SZN NL b. I, f. 1/7 - 15. XII 1459.
546
Ibid. SZN JC b. VI, f. X/6, 197a - 25. VI 1477.
547
1 danas selo nedaleko od Zadra.
548
DAZ-SZN HV b. I, f. I/l - 6. VII 1483. - SZN JS b. III, s. III/6 - 26. XI 1487.
b. III, f. IH/12 22. VI, 30. XI 1492 - SZN HV b. I, f. V, br. 61 (test.) 1493. - b. I, f.
1/12 1494. - SZN JFG b. II, f. 11/11 - 31. III 1495 - SZN JPR b. I, f. I/l 18. V 1510.
- SZN PP b. II, f. II/2 - 2. XI 1512 - b. II, f. 11/7 - 8. VI 1518 - b. III, f. III/3 - 5. II
1527.
549
A s M 1500- 1600(a) - 16. XII 1523.
550
Neko lokalitet u neposrednoj blizini Zadra (C. F. Bianchi, o. c. II, 405).
551
Tj. Raanci.
552
DAZ - SZN GB b. III, f. III/8 - 16. VIII 1488 SZN JS b. III, f. III/10-27. XI
1489.
536

358

Od ostalih plemena u ovom periodu 1411. g. javlja se de genere Osna$

Radoslav Miljen (Mislien) iz sela Kolibli (Choliblich).553 Zatim se 1413. spominje Franol, sin Rada de genere Victorich, stanovnik otoka Pamana koji
je imao zemlju u Viktoriu (Victorich) in comitatu Nouigradi,554 te 1425.
Radoslav Stipkovi takoer de genere Victolich ,555 tj. Viktori. Ogd.
1428. u Zadru nalazimo kao tamonjeg graanina, notara i suca Jakova, sina
pok. Ostoje de genere Pribudichi,556 koji se navodi u istom svojstvu i 1440.
godine.557 God. 1433. spominje se u izvoru Nicolaus Herzegenich de genere
Zmana kao rotni sudac lukog stola,558 a iste godine i Radiin i Petar, sinovi
Bartola de generatione Bradich iz sela Bittuina.559 Te iste godine javlja
se i Ivan Petkovi ubrani (Zubranich) iz sela Kamenjani kao vilan ser Magiola de Galellisa.560 Inae jo 1416. nalazimo u jednom dokumentu da se
spominje u ibeniku Juraj Vladii kao lan de generacionum Qubranich
hde Hliufno.561 God. 1420. pak doznajemo da je ser Hrvoje Hrvatini de genere Zubranich562 bio zarobljen u ratu od zadarskog kapetana Batiste Bevilaque i da je u Zadru bio u zatvoru odakle je tek uz otkupninu puten na slobodu.563 God. 1480. u tom gradu ivi u samostanu kao asna sestra Margarita
Zubranich.564 God. 1432.565 a onda 1434. javlja se i sveenik Petar Cerencanin, zadarski kanonik566 koji se tako spominje i 1435.567 i 1450. kada i Juraj,
sin Cvitana Valentia de genere Cerencanorum kao i magister Ratko, postolar, sin pok. Obrada od istoga plemena. Ona prva dvojica imala su neku
zemlju u selu Cereci568 a Juraj ak i u selu Dolac569 (^).570 U Cerencima su i lanovi de generatione Vuchomani imali neki posjed a tada se
spominje i pleme (generatine) Kroas/c(Verbasich)571 od koga se navodi 1454.
Petar Vrbai, sin Grgura de genere Verbasich, stanovnik u tom istom se553

Ibid. SZN CZ b. I, f. I 30. VI 1411.

Ibid. - SZN JT b. I, f. III/1 - 30. VI 1413.
555
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/1 - 22. X 1425.
556
A s F - br. 40 - perg. 1428.
557
DAZ-SZN NBe b. I, f. 1/6 8. IV 1440.
558
Vj. Klai, o. c., 83.
559
DAZ-SZN NBe b. I, f. I/l - 8. I 1433.
560
Ibid. - SZN JO b. I, f. 1/3 - 26. VIII 1433.
561
Ibid. - AS 3, 3 II b, 246 - 14. I 1416.
562
Klaievo domiljanje da su se ubranii zvali isprva Hlivnjani ili Hlevnjani (o.
c., 77) sasma je proizvoljna kombinacija bez ikakve jae podloge.
563
DAZ-SZN TP b. I, f. III, 35a - 3. VII 1420.
564
Ibid. - SZN JS b. II, f. II/6 - 16. IV 1480.
565
S. Ljubi, Dva popisa.., 143 26. XI 1432. (Pietro Cerensanich).
566
DAZ-SZN NBe b. I, f. I/1 4. II 1434.
567
S. Ljubi, o. c., 143 - 16. I 1435.
568
Oni su leali u neto veoj udaljenosti od Kaica i nakadanjeg Ferletia (S.
Antoljak, o. c., 415, bilj. 244).
569
DAZ-SZN NBe b. II, f. IV/1, 4 - 8. VI 1450.
570
Tako se u prijanjim stoljeima zvala Pridraga (C. F. Bianchi, o. c. II, 308, 309).
Inae se to mjesto nalazilo blizu Cerenaca (DAZ-SZN SD b. II, f. III/13, 14 16. VI
1451).
571
DAZ-SZN JC b. I, f. II, 357 18. XII 1443.
554

359

lu."2 God. 1444. trai Pavao Ratkovi de genere Babonozich iz sela Horupalqe"3 da se sahrani u crkvi sv. Mihajla u Visoanima.574 U istom selu Ho575
rupa^e navode se 1452. da ive braa Jureta i Grgur Babonosich, a
1449. javlja se u Bribiru chaxata Draxuliane."6 Iste godine (1449) vidimo
da je Ivan Dlamozanin bio neko stanovnik Kamenjana i da mu se ena
ua (Zuza), ki pok. Milata, nakon njegove smrti udala za Martina Drakovia577 iz istoga sela.578 God. 1450. ponovo nailazimo na pleme Kolonie (de genere Kolonich) koje ima posjed u selu Tihlichi579 districtus Ostrouice.580
God. 1454. pak od plemena Ramljana (de genere Ramliane, Ramlianin) navodi se Stoiche Privojevi i Veselko pok. Ivana Radinia, stanovnik u Dolcu districtus Nouigradi.581 1466. javlja se plemi Ivan Benkovi de genere
Vsnafacde Croatia, koji je imao zemlju u selu Domakovci582 teritorii Jadre.583 Taj isti Benkovi kupio je od kneza Karla Krbavskog neku zemlju zvanu Pranulonschina kraj sela Trnovo, kao i u samom selu u zadarskom distriktu (1468, 1469). Inae on je bio familijar ovoga kneza i katelan Zvonigrada,584 i u izvorima se naziva as Ivan Benkovi de Plavno a onda de
Tucarichi.585 God. 1476. pak javljaju se Toma Priuri, Pavao Vidoli i imun Juri de genere Chriuosych koji su bili s otoka Ugljana,586 a 1495.
kao graanin i stanovnik Zadra ser Ivan Demilani de genere Xunchouich
de Tetacinich koji je imao neki posjed u Opaticesello587 districtus None.588
Taj ser Ivan Milani (ili Demilani) od navednog plemena Zunkovi iz Tetaia (de Sunchouich de Thetatich) i brat mu Andrija spominju se 1497. u Zadru kao njegovi graani a isto tako i Marko Milani, nazvan Zankovi tako5 2

Ibid. Pzn XV st. - 25. XI 1454.

Taj je lokalitet leao u blizini Poliana, Lovinaca i Grgurice (Ibid. SzK P.
Marcello II, 90 18. V 1520).
5 4
Ibid. - SZN JC NBe b. II, f. I - 1444. (test.)
5 5
Ibid. - SZN JC b. IV, f. VI, 201a - 18. VIII 1452.
5
* Ibid. AS 8/IV 8 b, 133 20. VIII 1449.
5 7
1373. g. navodi se prezime Mogorouich et Drascouich (Ibid. A s K sv. XV,
br. 95 1373).
578
Ibid. - SZN JC b. III, f. V/3, 150 - 8. VIII 1449.
579
Taj je lokalitet bio neko u ostrovikom distriktu (Ibid. SZN JC b. III, f. V/2,
79a 2. V 1449).
580
Ibid. - SZN NBe b. II, f. IV/1, 3a - 8. V 1450.
581
Ibid. - SZN JC b. IV, f. VI, 537 - 8. IV 1454. - b. V, f. VII, 13 - 4. V 1454.
582
1 dok Klari misli da su Domakovci bili negdje oko dananjih Biljana (S. AntoIjak, o. c, 415, bilj 248), Barada ih baca na granicu zadarskog kotara i kae da je ostatak Domakovaca moda dananji izvor Domavac, sjeverozapadno od dananjeg Korlata (Lapani, 492, 493).Meutim, iz izvora vidimo da se to selo nalazilo u blizini Praskvia, Nadina (DAZ Pzn XV st.) i Draginia (Ibid. SZN GB b. III, f. IH/1 30.1 1484).
583
Ibid. SZN JS b. I, f. 1/5 2. VII 1466.
584
Bianchi stavlja to mjesto u zadarski teritorij i kae da mu sada nema traga (o.
c. II, 424).
585
S. Ljubi, Listine... X, 409, 410 24. VI 1468.
586
DAZ-SZN JS b. II, f. II/1 - 2. VI 1476.
587
Bianchi stavlja taj lokalitet nedaleko od Vrane (o. c. II, 411). Meutim, to je selo bilo u blizini Zemunika (DAZ-SZN JMM b. f. 1/2 27. X 1535).
588
DAZ-SZN JFG b. II, f. 11/11 16. V 1495.
5 3

360

der iz Tetaia, inae stanovnik grada Belaja.589 Porodica Zorani koje je

lan bio i hrvatski pjesnik Petar, potjee od plemena Krelac, iz Humana u
bukom kneevstvu.590 Pripadnici porodice Zorani ivjeli su u 15. stoljeu u
Zadru i njegovoj okolici gdje su imali svoje kue i posjede. No, neki od njih
stanovali su i u Ninu i njegovoj okolici sve do 1586. g. kada je konano izumrla ova obitelj.591
5.

Iz izloenog vidimo da se za vladavine Ludovika I (13421382) od ustanove plemii 12 hrvatskih plemena spominju u blioj ili daljoj okolici Zadra, i to kao generatio i kao genus: Kaii, ubii, Mogorovii, Karinjani
i Lapani kao i Jamometi, a samo kao genus: udomerii, Gusii i Lasniii, dok Poletii nemaju tada taj naziv. Tugomerii pak imaju samo jedanput
i naziv generatio, dok za Kukare i Snaie nemamo za to razdoblje nijedan
izvorni podatak, to ne znai da i oni ondje nijesu postojali.
Meutim, uporedo s plemenima iz ove institucije u izvorima se javljaju i
Virevii kao genus ili progenies, pa ak i generatio; Dravilcini samo
kao genus; Draginii kao generatio; Stupici bez ikakvih tih oznaka, za
Rugneua9 imamo naziv genus a za Glamoane generatio ili genus.
U periodu od 1382. do 1409. godine od one institucije u istom predjelu
spominju se kao genus Kaii, Kukari, udomerii, Gusii, Karinjani i Lapani, Poletii, Lasniii, Jamometi i Tugomerii dok ubii i Mogorovii kao
genus i generatio. Snaii se pak navode samo indirektno.
Kao genus navode se Ueglaci(?) et Lapqi te Plusari9, Tiskovac i
Strmiani, ubrani (Cubrianorum), Parchal, Stupi, Chupinich, Camenagnini, Koloni i Cotugno dok Virevii i kao genus i kao generatio a
isto tako i Viktori.
U razdoblju od 1409. godine pa sve do izumiranja hrvatskog plemstva u
ovom kraju Kaii se i dalje nazivaju genus i generatio a i plemeniti ludi; Kukari pak i genus i pleme; ubii generatio, genus; caxata,
generation ouer chasada, stirpe i pleme. udomerii kao genus a i
bez toga naziva. Snaii se sada u izvorima uope ne spominju; Mogorovii
se zovu genus, generatio i domo ali i bez svih tih oznaka. Gusie nalazimo pod genus a i bez toga naziva dok Karinjane i Lapane kao genus,
generatio, a i pleme, no i bez svih tih oznaka. Poletii se navode kao
god i Lasniii pod genus i bez toga naziva. Jamometi se zovu genus, a
Tugomerii kao genus i kao generatio ili naprosto samo svojim prezimenom.
Izvan plemena ove institucije u periodu iza 1409. godine Virevii se nazivaju najvie genus a onda domo i pleme, Stupici preteno kao genus. Samo kao genus su jo plemena Osna9, Viktori, Pribudi, Zmana,
589
590
591

S. Antoljak, Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniu, 249.

Vj.Klai, o. c., 73.
S. Antoljak, o. c., 248-250, 259-261.

361

Cerenani, Babonoi, Ramljani, Vsnaqac, Chriuosych i Zunkovi, a kao

generatio Bradi, Cubrani, Vukomani i Vrbai.

6.
Sad pogledajmo da li se sva ona hrvatska plemena navedena u razdoblju
od 1342. do 1382. godine spominju i u periodu od 13. stoljea na ovamo, te
kako stoji s njihovim posjedima u okolici Zadra prije i za vrijeme toga razdoblja.
Raii su po Baradi ivjeli u okolici Biograda i Zadra u 12. stoljeu592 i
oni su tada imali kao direktno naznaeni posjed i selo Suovare (1198).593 Za
vladavine Karla Roberta vidimo da to pleme ima neke zemlje u Butini,594 a
za vladavine Ludovika i Kaii stanuju u Podnadinu gdje imaju i svoje zemlje, dok su Suovare u to doba vlasnitvo samostana sv. Krevana u Zadru.
O Kukarima i njihovim posjedima do Ludovikove vladavine i za vrijeme
njeno nemarno nijedan izvorni podatak i ne moemo tanije odrediti njihov
poloaj i posjede u tom razdoblju. Sasma drugaije to stoji sa ubiima. Oni
su imali svoje posjede u bribirskoj upaniji (s gradovima Bribirom i Ostrovicom) a pojedini lanovi toga plemena i u ninskom distriktu.595 God. 1347. ubii predaju kralju Ostrovicu za Zrin,596 ali za Ludovikova kraljevanja grane
toga plemena ive i dalje u okolici Zadra,597 tj. u okolici Bribira i u Bribiru,
na Pagu, u akavcima i Vrpljanima. Cudomirii stanuju jo 1207. izmeu Zadra i Biograda uz Kaie u predjelu zvanom udomiritine,598 a 1365. javlja
se jedan lan toga plemena kao stanovnik Kaine gorice. Za Snaie u okolici Zadra nemamo do kraja Ludovikove vladavine uope nikakvih izvornih podataka to ne znai da i oni nijesu ondje ivjeli,599 a pogotovo radi toga to se
zna da je od polovice 12. stoljea jedan lan tog plemena uivao kraljevske
posjede izmeu Zadra i Krke.600 Isto tako nema traga u izvorima o Muriima, kako to glasi u Qualiteru. Zato znamo za Mogorovie (Mogorouig, Mogor) koji jo od druge polovice 11. i 12. stoljea imaju zemlju oko Biograda.
God. 1240. pak dobiva jedan lan toga plemena u posjed 2 sela: Veterinie i
Redane kao i tvravu Ljubu.601 Za vladavine Ludovika jedan od toga istoga
plemena posjedovao je selo Mokro, drugi je stanovnik Grabrovana, a jedan
od Mogorovia je poasni knez Nina te ima posjed u Krnezi. Posjed kod Visoana takoer je pripadao jednom Mogoroviu koji je tamo ivio. Guii su
592

Postanak.., 209.
Vj. Klai, o. c., 29.
594
DAZ-A s D br. 1060 24. VIII 1339.
595
Tako su oni, kako se navodi, jo 1322. g., posjedovali ondje Krbavac lug (Vj.
Klai, Acta Keglevichiana, 1).
596
O tom Vj. Klai, Hrvatska plemena, 39.
597
O tom M. Barada, Postanak..., 209 i bilj. 46 na istoj strani.
598
M. Barada, o. c., 209.
599
Barada ak ne iskljuuje da je i njima plemensko podrijetlo u lukoj upi (Postanak ..., 210), to nije niim dokazano!
""M. Barada, o. c., 210.
601
Vj. Klai, o. c., 44, 45, 49, 50.

stanovali u II polovici 11. stoljea u zadarskoj okolici i imali su zemlju u Kamenjanima, u okolici Biograda i u Ratanima. Poetkom 13. stoljea njima
pripadaju i Bubnjani, a u II polovici istoga stoljea Domakovci u lukoj upi
koje im je darovao Bela IV.602 Iz ve navedenog razdoblja Ludovikova kraljevanja jedan lan toga plemena ima neki posjed u Biljanima dok su krbavski
knezovi ili Kurjakovii koji se ve krajem 12. stoljea spominju u Krbavi603
imali zemlju u istom selu kao i u selu Trnovu u zadarskoj okolici. Grgur pak
Kurjakovi posjedovao je i kue i imanja u zadarskom distriktu za vladavine
Venecije, a onda mu ih je iza 1358. g. oduzeo Ludovik kao i posjed sa zgradom u Zadru na kome je zatim taj vladar sebi sagradio kraljevsku palau.
Karinjani se prvi put izriito i odjelito pominju istom 1379. g. Jedan je
njihov lan plemiki sudac luke upe u Podgradu. Za Lapane pak znamo
jo u drugoj polovici 11. stoljea, imali su svoj posjed u Kokianima za koji
su se morali boriti kroz 13. stoljee i dalje. Oni su potjecali iz Lapca koji je
bio u zadarskoj okolici i u njemu su stanovali. Od 12. stoljea nadalje jedna
grana toga plemena posjedovala je i Karin.604 U drugoj polovici 14. stoljea
neki lanovi plemena de Lapuch iz Karina drali su u svojoj vlasti i selo
Dragine kojega su se morali odrei u korist zadarskog plemia Franje, pripadnika plemena Dragini, a kao ottetu dobili su neku zemlju u Dobruavasi. Tada Ludovik plemenu de Lapuch potvruje Karin gdje je jedan njihov
lan bio i upan, sa svim selima, ali zato je ono izgubilo Kokiane u korist samostana sv. Krevana. Inae iz izvornih dokumenata za vladavine ovoga vladara uoujemo da se pleme Lapani (Lapuch, Lap^anin), otro razlikuje i navodi napose od plemena Karinjana (Karinensium),605 pa i onda kada se oznauje da i ono potjee iz Karina.
Poletii svakako ive od 12. stoljea dalje u okolici Zadra,606 samo gdje
sve, za to nemamo sasma tanih podataka. Iz izvora od 1324. g. doznajemo
da na otoku Ugljanu (insula Gelani) ivi Miroslav Poletcich,607 a 1359. vidi60
mo da jedan Poleti potjee iz Trana. Za Lasniie * znamo da u doba
Ludovika neki od njih ive u Bitini, dok se Jamometi pojavljuju 1297. g. Tada
se Herbogne Budcic de genere lamomec navodi kao posjednik zemlje u
Bertaldichiarat,609, a 1322. vidimo da lanovi toga plemena posjeduju neku
zemlju kod Kernizam blizu Krbavac Luga,610 nadalje da u vremenu od
1342. do 1382, odnosno jedan lan Jamometa dobiva zemlju u Porianima
1351. godine, a drugi 1366. zemlju u Prahuljama. God. 1373. pak neki lanovi
toga plemena, iako bespravno, posjeduju zemlju blizu sela Maglina.

593

362

602

Vj. Klai, o. c., 54, 55, 57-59.

Iz jedne isprave od 1298. g. vidimo da je knez Kurjak bio u rodu s banom Pavlom ubiem (Vj. Klai, Rodoslovlje..., 194).
604
Gl. za to M. Barada, Lapani, 477, 486-489, 533, 534.
605
Za potvrdu toga gl. M. Barada, o. c., 497, bilj. 13.
606
M. Barada, Postanak..., 210.
607
DAZ-A s N br. 137 18. IX 1324.
608
Vj. Klai, Hrvatska plemena, 68; M. Barada, Postanak..., 210.
609
G. Praga, o. c., 21.
610
Vj. Klai, Acta Keglevichiana 1.
603

363

Od plemena Tugomeria spominje se jedan lan jo 1189. u Zadru,611 a

za Ludovikove vladavine navodi se neki lan toga istoga plemena u Vrani
(1350), drugi kao svjedok u Draginiima (1351), a trei kao plemiki sudac
luke upe u Podgradu (1379), tj. svi bez naznake gdje ive i gdje imaju kakav
posjed ili zemlju.
Uz ovih 12 plemena iz Qualitera istaknuto je pleme Virevii. Ono je ak
rodbinski bilo povezano sa lanovima ovih 12 plemena. Virevii su svakako
imali posjede u zadarskoj i to blioj okolici.612 do Ludovika I, a za vrijeme njegove vladavine znamo iz izvora da su neki njihovi pripadnici ivjeli u
Miranju i imali su zemlju i ispod Stinice kao i u Velikim Joanima.
O Dravilcinorum znamo samo toliko da jedan njihov lan stanuje u
Porianima (1351) i vie se to pleme ne javlja ni prije ni poslije, dok sasma
drugaije stoji stvar s plemenom Draginii6" koje se esto spominje u izvorima. Njegova matica s posjedom bila. je u Draginiu614 gdje je u 14 stoljeu
sjedio i upan tih plemia. Inae su Draginii u tom stoljeu imali posjede u
lukoj upi, a izumrli su u direktnoj liniji oko 1379. godine kako smo ve to
vidjeli. Za pleme Stupici imamo podatak ak iz 1184. godine,615 a iza toga javlja se istom 1360. godine. Tada znamo i za pleme Runjevac (Rugneua9) iz Utipka. Kudikamo vie znamo za pleme Glamoani koji su u 12. stoljeu imali
zemlju u Mocrani i bili u okolici Zadra.616 Oni su posjedovali i zemlje blizu
Kernizam.617 Za ratne zasluge Glamoanima je Ladislav IV Kumanec 1273.
g. dao u potpuno vlasnitvo zemlje koje su oni i dotada drali, Banjevac i Kai, sjeveroistono od Vranskog jezera. Ludovik pak daruje uz ostalo i ta dva
mjesta svome vitezu Jakovu de Cesanisu preko ega su Glamoani utke preli i pristali da se Jakov uvede u te posjede. Kasnije su se oni pobunili i tim
postupkom pruili Jakovu priliku da ih tui pred sudom. Prema izreenoj
presudi Glamoani su izgubili sve te posjede (1361).618 Meutim, to pleme
imalo je i zadralo svoj posjed u Visoanima koji su se po istom plemenu
prozvali i Glamoani (1367).
7.

U vremenskom razdoblju od 1382. do 1409. godine iz izvora razabiramo

da Kaii ive i dalje u svojoj bazi Podnadinu, ali pojedini lanovi toga ple611

M. Barada, o. c., 210; Vj. Klai, Hrvatska plemena, 69, 70.

Gl. za to Vj. Klai, o. c., 75, 76.
613
7. VII 1270. g. spominje se uz Pribinju, sina pok. kneza Danijela de Briberio,
i Dominik Draginich (DAZ-A s D br. 683).
614
O tom opirno M. Barada, Lapani, 492, bilj. 3 i 4.
615
Vj. Klai, o. c., 72. N. Klai tvrdi da ima u 12. i 13. stoljeu plemena, koja se
kasnije uope vie ne spominju, a nema ih ni medu 12 plemena Hrvatske, te medu te
stavlja Stupice, Kamenjane, Ramljane itd. (Postanak plemstva..., H XI XII, 148), to
je sasma netano, kako se to vidi iz ove radnje.
616
Gl. za to Vj. Klai, o. c., 84, 85. Barada dokazuje da je djedovina te rodovske
zajednice u Tinju (Lapani, 507).
617
SCD IX, 52; DAZ-A s D br. 703.
618
M. Barada, o. c., 507-509.
612

364

mena stanuju i u selu Blatu (Blate), a ive i u Zadru kao njegovi stanovnici.
Samo pak to pleme ima posjed uz onaj hrvatsko-ugarskog kralja, kako to u
619
ispravi izriito stoji, tj. u Butini, u Bistrovini i u Bacane (Baciane) dok jedan njegov lan, stanovnik Nina, posjeduje sela: Kaina gorica, Suovare,
Grguricavas i Krnezu (Karnisa), koje krajem 14. stoljea prodaje knezu Posedarskom.
O Kuharima u ovom razdoblju znamo samo to da je jedan njihov iz Podsuja (Podsussan). Ali zato nam brojni podaci govore o ubiima koji i dalje
ive u matinom mjestu Bribiru, podijeljeni na razne ogranke plemena. No
njihovi pripadnici imaju svoje posjede i oko Mogorove dubrave, u Novoselcima i Lemeevu Hrau, a jedan lan Subia s titulom kneza bio je i stanovnik Zadra. Dakle, to pleme je prema razdoblju od 1342. do 1382. neto malo
izmijenilo svoje posjede i mjesta stanovanja, osim Bribira, toga i nadalje njihova stalnog centra. Od udomiria neki ive u udomiriini gdje imaju i
svoje posjede, a pojedine lanove toga plemena nalazimo kao stanovnike sela Poi i Zadra. Time za to razdoblje dobivamo neto jasniju sliku mjesta boravka udomiria. Za Snaie imamo u ovom periodu samo jedan dragocjen
podatak, i to da je knez Nelipac, lan toga plemena, knez Skradina. Od Mogorovia pak i dalje neki ive u Grabrovanima. No veliki broj pripadnika toga plemena stanuje u Mogorovoj dubravi gdje neki imaju svoju zemlju. Pojedini lanovi ive i u Sukoanu i u Grescouoselci gdje posjeduju neku zemlju. Jedan od njih je stanovnik Karina, a neki su i stanovnici i graani Zadra.
Kako se vidi, sada su se prostorno proirili i po bliem dijelu zadarske okolice. Inae opaamo da je jedan Mogorovi iz Like posjedovao u Grescouoselcima neku zemlju koju je naslijedila njegova udovica.
Za Gusieu ovom periodu znamo to da je jedan njegov lan imao posjed
u Prapratniku, drugi je bio poasni knez Nina, a trei sudac u tom istom
mjestu. etvrti je stanovnik Zadra, peti je potjecao iz Baice te je posjedovao neku zemlju kraj Visoana dok su knezovi Krbavski od istoga plemena
stolovali u Obrovcu na Zrmanji. Iz toga se opaa da su se posjedi Gusia, kako se ini, samo neznatno uveali.
U izvorima se i u ovom razdoblju, samo mnogo vie, javljaju odjelito
Karinjani i Lapani iako su potekli prvi od drugih. Tako pojedinci plemena
Karinjana sada imaju neku zemlju u Dobruavasi gdje su i lanovi de Lapuch iz Karina jo 1354. posjedovali takoer zemljite. Pri tom treba istai
da u ispravama za ovaj period sasma dominira naziv Karinjani nad onim
Lapani koji se mnogo rjee javljaju. Svakako su sada Karinjani (i Lapani) najvie ivjeli u svom centralnom mjestu Karinu. Ali od plemena Karinjana neki su lanovi imali svoj posjed i u Mogorovoj dubravi dok su Lapani drali zemlju u blizini Lemeeva Hraa, a pojedinci toga plemena i zemlje u lukoj upi, jedan je pak pripadnik Lapana stanovnik Zadra. Iz toga
opaamo da se za ovo razdoblje posjedi Karinjana i Lapana nijesu umanjili
nego se ak ini da su se neto poveali prema prijanjem stanju.

'Jo 1339. ta generatio Cacich ima ovdje svoj posjed (DAZ A s D br. 1060).

365

O mjestu stanovanja Poletia do 1382. godine nemamo vei broj izvornih podataka dok znamo da u periodu od 1382. do 1409. pojedinci toga plemena ive u selu MeglaQcha gdje posjeduju i zemlju. Neki od Poletia borave i u Porianima i Tranima, a dosta njih su i stanovnici i graani Zadra.
Prema tome oni su u ovom razdoblju uspjeli da proire svoje posjede. Za
Lasniie vidimo da neki njihovi lanovi stanuju i dalje u Bicini, a jedan od
toga plemena ima zemlju u Lemeevu Hrau. To nam dokazuje da je to pleme samo vrlo neznatno uspjelo da proiri zemljini posjed. Glede Jamometa
znamo da sada jedan njihov lan posjeduje zemlju u lukoj upi, i to u okolici sela Podluja, to nam pokazuje da su se u ovo doba njihovi posjedi umanjili prema prijanjima. to se tie Tugomeria, doznajemo da su neki njihovi pripadnici imali zemlju u Radobudiu i Krnezi, to pokazuje da su posjede
neto uveali. Virevii kao i dosada stanuju i dalje na svojim posjedima u Velikim Joanima i u Gornjem Miranju. Ujedno to pleme ivi u selu Jagodnji
koje i posjeduje, a neki lanovi Virevia imaju zemlju i zapadno od Mogorove dubrave. Pojedinci pak iz istoga plemena poput onih pripadnika 12 hrvatskih plemena stanuju u Zadru gdje su neki i njegovi graani. Od tih jedni i
dalje dre svoju nasljednu zemlju u zadarskoj okolici. Za Virevie se moe
kazati da su sada poveali svoje posjede u poredbi s onim iz prijanjeg perioda. U Malim Joanima spominje se po prvi put kao tamonji stanovnik i jedan pripadnik plemena Plusari$a, isto tako jedan drugi lan plemena
Ueglaci(?) et Lapci kojemu vie ne nalazimo traga u izvorima. Tada se prvi
put javlja i pleme Tiskovac i Strmiani, porijeklom iz Strmice. No, od toga
dvostrukog plemena samostalno se spominje, i to takoer samo ovaj put, jedan lan plemena Tiskovac. Nadalje, po prvi put doznajemo da na otoku Pagu stanuje lan plemena ubrani (Cubrianoram), a isto tako vidimo da u
Zadru ivi kao njegov stanovnik pripadnik plemena Parchal.620 iz Dobravode. U Podnadinu stanuju neki pripadnici plemena Viktori od kojega jedan
lan ima posjed u selu Viktoriini (blizu Podnadina) te ivi u Zadru kao i neki pripadnici plemena Stupio. Tek sad nas izvori upoznaju sa lanom plemena Chupinich iz V^alauasi. No zato se ve 1194. u izvorima navodi Ca621
menianin a 1285. i samo pleme Kamenjani koji su imali svoju zemlju
(terram generationis Camenani) u selu Porianima.622 U razdoblju do 1382.
do 1409. jedan pripadnik tih Camenagnini ima posjed u Kokianima a stanuje u Zadru gdje je boravio na kratko i pripadnik plemena Kolonie dok lan
plemena Cotugno koji se sada prvi i posljednji put javlja u izvorima ima
neku zemlju u blizini Podgrada.

620

Generatione Perkal spominje se prvi put u ispravi od 13. II 1322. Iz nje vidimo da je to pleme imalo zemlju blizu Karnizam, koju je moralo odstupiti lanovima
plemena Bilignan. Inae je to pleme (genere Parkly) imalo i selo Brdari na Zrmanji koje se spominje 1358. g. Iza 1412. ne navodi se vie u izvorima to pleme nego Keglevii koji su bili pripadnici generacionis Perkly (Vj. Klai, Acta Keglevichiana, XIX-XXIV, 1-3, 5-7).
621
M. Barada, Lapani, 480 bilj. 33.
622
Vj. Klai, o. c., XXV, bilj. 2.

366

Dakle, u razdoblju od 1382. do 1409. pripadnici institucije plemii 12

hrvatskih plemena ive i dalje u okolici Zadra,623 samo u tom periodu u izvorima nema vie pomena o plemenima Dravilcinorum, Draginii i Runjevac, a plemena Plusarig, Ueglaci(?) et Lap9i, Tiskovac i Strmiani, Parchal, Chupinich i Cotugno uope se vie nikad ne javljaju.
8.

U periodu od 1409. zakljuno do 1630. godine nailazimo u okolici grada

Zadra i dalje na pripadnike onih 12 hrvatskih plemena. Tako Kaii preteno
stanuju i imaju posjede u Nadinu. Pojedini pak lanovi od Kaia ive u Veteriniu, na Pagu, u Blaanima i u Zadru. Inae u izvorima se to pleme u za-,
darskoj okolici zadnji put spominje 1492. zapravo u samom Zadru 1527.
Od Kukara je jedan imao zemlju u selu Rakiti, drugi je sudac u Tinju,
trei kao graanin Zadra i skradinski plemi ima neto zemlje u Biljanima,
etvrti ivi u Kuliiu a peti je ak na Pagu (1581). To je i zadnji spomen na
Kukare u zadarskom kraju.
ubii i dalje borave u Bribiru gdje su zadrali sve posjede i sva posjedovna prava. Isto tako su bribirski plemii plemena Subi poetkom 15. stoljea imali posjede u cijeloj lukoj upi624 i ostrovikom distriktu, a sredinom
istoga stoljea u izvorima se njihovi posjedi navode samo u gornjolukoj upi.625 Ugrinii, ti istaknuti pripadnici toga plemena, imaju svoje posjede u
Teriima a napose u Lianima dok Markovii, mnogobrojni pripadnici ubia, posjeduju zemlje u Malim Jelancima, Kamenjanima, akavcima i u
blizini istoga sela, u okolici Nina, Mietiima, u ostrovikom distriktu, a ive
u akavcima, Jakavcima, Ninu, Ostrovici i pod Ostrovicom, Bribiru i Zadru.
Neki pak pripadnici plemena ubi bili su ne samo stanovnici nego i graani
Zadra, te su u njemu imali svoje kue i bavili se trgovinom. Jedan ugledni
lan toga plemena (bribirski knez Dobrul) imao je posjed u Jaranima, a drugi (Jakov Banovac) posjeduje zemlju u Porianima i Rasteviu. Jedan ak potjee iz Tuepa, drugi stanuje u Srijanima a neki su imali zemlju u Veteriniu
i Jelancima. Zadnji spomen na to pleme u zadarskoj okolici imamo iz 30-ih
godina 16. stoljea.
Za udomirie znamo da je jedan njihov lan ivio u Sukoanu a 4 pripadnika toga istoga plemena stanuju u samom Zadru gdje se to pleme spo623
N. Klai pokuava da utvrdi gdje se dvanaestero pleme u 14. stoljeu nalazilo,
te ih je ograniila na liku, luku i kninsku upaniju (Plemstvo dvanaestero plemena
kraljevine Hrvatske, 97, 98).
624
Tu upu stavlja Vj. Klai izmeu Obrovca, Skradina i Vrane (Povijest Hrvata
III/1, Zagreb, 1911, 27) i kae da je postala od nekadanjih starohrvatskih upa: Luke, Ninske Bribirske i Sidrake, a za sijelo upanije izabran bi grad Ostrovica (o. c.
H/2, Zagreb 1901, 14).
625
Interesantan je podatak o tome koji glasi: ... uillani comitatus superioris Luke nobilium Bribirensium et Carignanorum et aliorum nobilium croatorum habentium suas possessiones et uillas in superiori Luka... (DAZ SZN SD b. III, f. IV/9,
395a, 396 14. X 1453. b. III, f. IV/18, 325, 325a - 3. V 1456).

367

minje zadnji put 1509. godine. Prema tim podacima krug stanovanja udomiria uglavnom se ograniio na sam Zadar i najuu njegovu okolicu.
Za Snaie u izvorima nemamo vie nijedan podatak da su u ovom periodu ivjeli ili imali kakve posjede u zadarskoj okolici. Zato obilujemo podacima za Mogorovie ili Mogorie koji imaju posjed u Draginiima a zadrali su
i dalje zemlje u Grabrovanima i one u Suovarama i Grgurice-selu. Komad
zemlje u Raduevu selu pripada jednom lanu plemena Mogorovi, a drugome posjed u Velikim akavcima. Jedan pak ima mlin iznad Gorice, a drugi
opet dobiva zemlju u Papraanima i Tranima. Zemlja u Rochiane ili
Rotzane takoer je vlasnitvo Mogorovia, a jedan od njih ima zemlju ne
samo u Tranima nego i u Radokovu, Reiane i Trnovu. Inae pojedinci
toga istoga plemena stanuju u Zadru, neki su njegovi graani i bave se obrtom. Ima ih koji stanuju u Velikim Joanima, Raancu, Draginauasi, Srijanima i u Salima (Dugi otok) gdje se u izvorima posljednji put 1572. navodi
ime Mogorovi. U odnosu na raniji period to pleme se sada neto vie proirilo u okolici Zadra. Samo ovdje moramo istaknuti da iza 1409. godine u
ovom kraju, i to u novigradskom distriktu, pripadnici likih Mogorovia imaju neke zemlje ili pak kod Krbavskih knezova vre neke slube, a udova jednog lana toga plemena iz Like stanuje ak u Zadru.
to se tie Gusia, tu se istiu knezovi krbavski koji u ovom periodu posjeduju selo Grivnu, grad Klievac, Obrovac i Ceranje, a imaju neke zemlje u
Papraanima i Trnovu u kome se i prije navode, te dio Trana i Bukovica.
Prema tome, ti knezovi su takoer uspjeli da na neko vrijeme poveaju svoje
posjede. Ostali pripadnici Gusia posjedovali su odreene dijelove zemlje u
Mundiima, Tranima i u Rozanima. Inae, pojedinci toga plemena stanuju
i dalje u Ninu, Posedarju, Ljubi i Zadru, gdje je jedan Gusi ak graditelj barki, te u Papraanima i Salima. Za razliku od ostalih plemena iz zadarske okolice, Guii se posljednji put pominju ba u samom Zadru 1630.626 Svakako i
za Gusie moemo rei da su njihovi pojedinci neto uveali svoje posjede u
navedenoj okolici te ih i zadrali za neko vrijeme. Ovdje treba istai da su
dva lana plemena Gusi (otac i sin) ujedno i pripadnici plemena Mogorovi
te posjeduju neke zemlje u okolici Zadra gdje ujedno i stanuju. Kako je dolo
do pripadnosti jednom i drugom plemenu, teko je neto odreeno rei.
Karinjani i Lapani se. i dalje posebno i odjelito spominju u izvorima.627
U ovom vremenskom razdoblju kao i ranije prevladuje naziv Karinjani nad
onim Lapani. Pojedini pripadnici obaju tih plemena i dalje stanuju u Karinu odakle su se naseljavali ili nastanili u pojedinim selima zadarske okolice.
Navodi se da jedan lan Karinjana ima zemlju u Nadinu i Kainoj gorici i
njihovu distriktu, a drugi u Snojacima. Inae, Karinjani su kao pleme drali
posjede i sela poput ubia u gornjolukoj upi. Isto tako su i Karinjani sa626
Inae se kao posljednji muki potomak krbavskih knezova, navodi ban Ivan
Karlovi koji je 1531. g. umro u svome gradu Medvedgradu (Vj. Klai, Rodoslovlje,
627
Tako u ispravama od 1453. i 1456. g. stoji izriito: ... uillani comitatus superioris Luke nobilium Bribirensium et Carignanorum et aliorum nobilium croatorum... (Gl. bilj. 625 za citat izvora).

368

mo iza 1409. godine davali suce lukom rotnom sudu u Podgradu.628 Pojedini
pripadnici Lapana stanovali su pak u Zadru, neki od njih su bili njegovi graani; bilo ih je nastanjenih i u Malim Joanima i u selu Sv. Nikoli. Iza 1409.
g. opaa se da su im se pojedini posjedi u okolici Zadra neto prorijedili u
odnosu na stanje u prijanjoj periodi. U izvorima Karinjani se u navedenom
kraju javljaju zadnji put 1498. godine629 a Lapani 1460. g.
Za Poletie u ovo doba imamo razmjerno dosta podataka. Tako jedan
njihov plemenski pripadnik ima zemlju u Tranima gdje neki Poletii ive
i dalje kao u prijanjim periodima. Neki pak stanuju u Velikim Joanima, jedan je iz Stomorinog sela, drugi opet iz Klievca dok nekoliko njih ive u Zadru gdje vre razne odgovorne slube. 1588. g. nailazimo u Pagu na jednog
Poleti9cica i to je zadnji spomen toga plemena u navedenoj zadarskoj okolici.
Od Lasniia vidimo da jedan njihov prije spomenuti pripadnik (1405)
ivi i dalje u Bicini (1431), a drugi u Raanima. To je ujedno i zadnji spomen
na Lasniie (1448) u zadarskoj okolici, gdje su se njihovi i onako neveliki
posjedi u ovo doba jo smanjili.
Za Jamomete u periodu iza 1409. g. imamo vie podataka nego u ranija
vremenska razdoblja. Tako jedan pripadnik ovoga plemena posjeduje u BiIjanima zemlju koju je kasnije prodao, drugi opet ima zemlju u Kamenjanima a stanuje u Zadru kojega je graanin. Trei je graanin Nina a etvrti sudac lukog rotnog suda u Podgradu. U izvorima se Jamometi zadnji put
spominju 1440. godine. Po svemu nam se ini da je to pleme sada umanjilo
svoj posjed u navedenoj okolici. to se tie Tugomeria, doznajemo iz izvora
da iza 1409. godine neki pripadnici toga plemena stanuju i imaju neke zemlje
u Krnezi gdje su i drugi u prijanjem periodu posjedovali zemlju. Inae se to
pleme zadnji put navodi u dokumentima 1456. godine. Svakako i za Tugomerie, ako usporedimo ta su u prijanjem periodu imali, moemo rei da im
se zemljini posjed umanjio.
Virevii su i dalje u Jagodnji gdje njegovi pripadnici i lanovi imaju i
svoju zemlju. U tom plemenu naroito se istie njegov pripadnik Grgur Mergani,630 takoer porijeklom iz Jagodnje, ugledni graanin Zadra koji je posjedovao velike komplekse zemlje u svom matinom mjestu Jagodnji, zatim
u Velikim Joanima, Miranju, Treiima, Lianima i u ninskoj okolici. Inae
su uz njega stanovali i neki drugi Virevii u Zadru, a jedan je vrio uobiaje628
Iz ve navedene isprave od 22. III 1433. g. gdje se spominju kao sudac ovog stola Paulus Corlat de genere Carinorum, a kao pristav Johannes filius condam Marini de Carmo (Carino?) generationis Lapzanorum... (Vj. Klai, Hrvatska plemena, 65),
oito se takoer vidi da se oba ta plemena odjelito spominju i razlikuju.
629
Ne znamo na temelju ega zakljuuje Barada da je vlasteoska grana Lapana
ivjela u Karinu sve do 1527. g. kada je taj grad pao u turske ruke (Lapani, 497).
630
Iz jednog dokumenta od 1568. godine vidimo da tada u Rijeci boravi neki
Adam Mergani (Dravni arhiv u Rijeci Arhiv grada Rijeke Giustizia br. 395). Inae jo 1528. na procesionalnom raspelu (u riznici sv. imuna u Zadru) stoji da je njegov restaurator D. Presbiter Gorgio Margini, za kojega G. Otri dri da je Juraj
Mrgani od starog hrvatskog plemena Virevia (600-godinjica Zadarskog mira, Zadar 1958, 11).

369

nu slubu suca lukog rotnog stola. Osim bogatog Zadranina Grgura Mergania koji je svoje posjede uveao kupovinom, posjedi ostalih Virevia znatno
su se prorijedili u ovom periodu u zadarskoj okolici. Interesantno je da se
Virevii navode zadnji put 1498. godine, tj. upravo onda kad i^Karinjam. U
prijanjim razdobljima bili su podaci o Stupiima dosta oskudni, meutim
iza 1409. to se pleme pominje vie puta. Znamo da su pripadnici toga plemena stanovali u selu Stupi, a neki njegovi lanovi ivjeli su i posjedovali zemlju u Biljanima, jedan je imao cijelo imanje u Bibinju i u sub monte Ferreo a drugi u Raancu (Rasanze). Znamo da jedan njegov lan potjee iz
Nina, drugi iz Novigrada, a najvie njih ive u Zadru gdje se spominje Franjo
Stupi, tamonji graanin, kirurg i apotekar 1527. godine, i to je zadnji spomen na to pleme. S obzirom na prijanja doba Stupici su iza 1409. znatno
uveali svoje posjede. Zanimljivo je pleme Osnaq kojega je jedan lan bio
iz Koliblia i on se u dokumentima spominje samo 1411. godine i nikada vie, ni prije ni poslije. Viktoria imaju svoju zemlju u Viktoriu, a jedan njihov pripadnik ivi na otoku Pamanu. God. 1425. to se pleme zadnji put javlja u izvornoj gradi koja se odnosi na hrvatska plemena u zadarskoj okolici.
U Zadru ivi, kao njegov graanin, pripadnik plemena Pribudi u svojstvu
suca i notara, i to se pleme tada tj. 1440. godine zadnji put navodi u dokumentima. Godine 1433. spominje se lan plemena Zmana u funkciji suca
lukog rotnog stola, to znai da je takoer bio iz okolice Zadra. Iste godine
spominje se i pripadnik plemena Bradi iz sela Bicine (Bittuina). U prvom
periodu iza 1409. g. ponovo nailazimo u izvorima na pleme ubraniod kojega se jedan pripadnik navodi u Kamenjanima. Kao posljednji lan toga plemena u Zadru javlja se 1480. godine asna sestra Margarita Zubranich.
to se tie plemena Cerenani, se prvi put navodi tek iza 1409. g. a
potjee iz sela Cerenci gdje su neki njegovi pripadnici posjedovali zemlju
kao i u selu Dolac (kraj Novigrada). Dva lana toga plemena ivjeli su u Zadru, jedan kao kanonik a drugi kao obrtnik. U izvorima se to pleme posljednji put pominje 1450. g. U Cerencima su imali svoju zemlju i pripadnici plemena Vukomani koji se prvi i posljednji put spominju 1433. godine. Isto
tako se samo jedanput javlja pleme Vrbai kojega je jedan lan stanovnik
Cerenaca. U Korupaljcu ive neki pripadnici plemena Babonoi koje se posljednji put spominje 1452. godine. U Bribiru ivi pored ubia i pleme Drauljane (chaxata Draxuliane) koje se opet samo jedanput navodi, i to 1449.
godine. Idue pak godine spominje se takoer prvi i posljednji put neki Ivan
Dlamozanin koji je nekad stanovao u Kamenjanima. Iz ovoga, iako krtog
podatka, vidimo da je to pleme Glamoani jo bilo u zadarskoj okolici i u periodu iza 1409. godine iako se u onom razdoblju od 1382. do 1409. uope ne
navodi. God. 1435. u izvorima se zadnji put spominje pleme Kamenjani (de
genere Camenagnini), kojega jedan pripadnik ivi u Zadru, kako smo ve prije naveli u onom periodu od 1382. do 1409. godine, 1450. pleme Kolonie koje
je imalo u posjedu selo Tiklii u ostrovikom distriktu, 1454. pleme Ramlja1
632
ne" kojega jedan lan ivi u Dolcu kod Novigrada, 1466. 1468. i 1469. ple631
Za mjesto Ramljane kae Klai da je to selo juno od Knina prema Uzdolju i
Kosovu (Acta Keglevichiana, 21, XXVIII).

370

me Vsnafac633 kojega je pripadnik posjedovao zemlju u Domakovcima i

Trnovu kao i njegovoj okolici. Prema tome zadnji lan toga plemena634 javlja
se jo samo 1469. godine. Na otoku Ugljanu ive dva lana plemena Krivoi
koji se u dokumentima prvi i zadnji put navode 1476. godine.
Kao graani Zadra spominju se takoer posljednji put 1497. g. dva brata
iz plemena Zunkovi (Zankovi) iz Tetaia, kojega je jedan pripadnik imao
mali posjed u selu Opatice. Porodica Zorani od plemena Krelac ivi u Zadru i u Ninu i u njihovoj okolici sve do 1586. godine.

9.
to se tie onih dvanaest hrvatskih plemena, Kaii se iza 1492. g. ne
spominju u zadarskoj okolici, a u samom Zadru iza 1527. g. U Slavoniji se navode jo 1547, a u tzv. Primorskoj Krajini takoer se spominju i u 16. stoljeu, a moda i kasnije.635
Kukati636 su ostali vjerni u 15. i 16. stoljeu svojoj staroj postojbini tj.
blioj ili daljoj okolici Zadra.637
ubii se u zadarskoj okolici posljednji put spominju 1531. g., njihovi
pak pripadnici Zrinski i ubii Peranski su u Gornjoj Hrvatskoj iezli tek
poetkom 18. stoljea.638 udomirie u zadarskom podruju izvori navode
posljednji put 1509. godine, meutim u Belaju639 u Lici640 oni iezavaju
1512. g. O Snaiima6*1 nema novijih podataka osim ono to smo ve iznijeli.
Za Mogoroviesmo kazali da se u zadarskoj okolici, u izvorima, spominju do
1572. Ali Mogorovii su brojni i u Lici gdje su naseljeni od 13. stoljea. No
kada je Lika pala pod Turke (1526), oni su se odatle rasuli, kako pie Klai, i
to po itavoj preostaloj Hrvatskoj, a posljednji put 1546. g. nailazimo na Nikolu Babonoia od plemena Mogorovi koji dobiva od kneza Jurja Frankapama Slunjskog dva imanja, i to jedan u Prekovrju pod gradom Krstinjom,
a drugo u Drmeljevu pod Malom Kladuom.642
632

G. 1194. javlja se ak u ispravi medu svjedocima Mirescia Ramlianin (M. Barada, Lapani, 480, bilj. 33).
633
Gl. o tom Vj. Klai, Hrvatska plemena, 79.
634
ii bez ikakvih dokaza smatra da su Unani nesumnjivi potomci plemena
Svaieva (Prirunik I/1, 500), to nije istina.
635
Za to gl. Vj. Klai, Hrvatska plemena, 24-28, 33, 34.
636
Jo 1178. g. spominje se pleme Kukara u okolici Zadra (M. Barada, Hrvatski
vlasteoski feudalizam, Djela JA 44, Zagreb 1952, 27).
637
Gl. Vj. Klai, o. c., 35, 36.
638
Vj. Klai, o. c., 39, 40, 43, 37.
639
Inae se i 1409. g. navodi Katarina udova Andrea Zudomerich de ciuitate noua Tragurii (DAZ - Arhiv Trogira = AT (1370-1559) IV/41a), a 1494. fratar Marija
Cudomerich, prokurator samostana sv. Franje u ibeniku (Ibid. AS

26 Ila,

str. 170, 171 5. XI 1494).

640
Vj. Klai, o. c., 43, 44).
641
Jedino 1. XI 1343. g. navodi se ... et Goislaui filii Proi de Saucichorum...
(DAZAS IV/2,3), za kojega samo moemo rei da je bio lan od plemena Snai i da
je ivio negdje u okolici Splita ili u samome tome gradu.
642
Vj. Klai, o. c., 45-49, 54.

371

Guiima, prema izvorima, nestaje trag u zadarskoj okolici ve iza 1528,

a u samom Zadru istom iza 1630. godine. U gornjoj Hrvatskoj, iznad Velebita
643
spominju se naroito u 16. stoljeu, a potomci tog plemena ive jo i danas
644
u Zagrebu.
to se tie Karinjana i Lapana, oni se prestaju spominjati u svojoj bazi
iza 1498. godine kako smo to prije naveli. Gornjopounski pak Lapani koji su
svakako od njih potekli ne javljaju se jo od 1447,645 a buanski Lapani od
1490. godine. Na Grobniku se 1493. spominje Martinac pop, plemenem Laplanin646 a od Karinjana samo 10. VII 1510: Georgius Gergurich de generatione Karyn koji se zalae za sauvanje kapele sv. Nikole u Cetinu.647 To znai
da se Karinjani nijesu rado selili iz svoje matice preko Velebita. Za Poletie
znamo da se u zadarskom kraju javljaju do 1588, ali gotovo cijelo stoljee
prije toga iezli su iz buke upe gdje se jedan njihov pripadnik posljednji
put navodi 1492. godine.648 Za Lasniie nemamo novijih podataka, a za Jamomete649 koje se posljednji put navode u okolici Zadra 1440. godine doznajemo da je to pleme u okolici Ostroca (izmeu Une i Save) ivjelo sve do
1483. godine kada se zadnji put javlja u izvornoj gradi.650
to se tie Tugomeria koji se u zadarskoj okolici spominju do 1456. u
Lici se navode sve do 1499,651 zapravo 1513.652 godine.
O Vireviima znamo to da u ibeniku 1494. ivi kao graanin ser Antonije pok. ser Simeona Petra Uireuich i ser Mihael pok. Petra Uireuich, njegov patruus,653 koji se navodi i 1496. godine.654 Pleme Stupio javlja se u Zadru sve do 1527, a ono u bukom knetvu samo do 1487. g.655 O ostalim
plemenima (Osna$, Viktori, Pribudi, Zmana, Bradi, Cerenani, Vukomani, Vrbai, Drauljani, Kamenjani, Ramljani, Krivoi) nemamo nita
novo dodati.
643

Jo 26. IV 1462. spominje se u ispravi Matheus filius luani Gusich de olta

(DAZ-AS 27/1461/2/, 101).'
644
Vj. Klai, o. c., 55-57; F. Sii, Prirunik I/l, 502.
645
M. Barada, Lapani, 515, 527, 528.
646
Vj. Klai, o. c., 67.
647
AJA Ostavtina E. Fermendina XV 24.
648
Vj. Klai, o. c., 67, 68.
649
God. 1391. pie u jednoj dubrovakoj ispravi uz ostalo i ovo: ... et uxor q. Goysaui Yamomet... (Dravni arhiv u Dubrovniku = DAD Diversa Cancellariae 28,
fol. 56a 9. VI 1391), u drugoj od 1394. g. pak: ... Ego Pribis Petroeuich de Popouo
homo Vocossaui Jamomet... (DAD Diversa Notariae = DN 18, fol. 182 10. II
1434), a u treoj od 1436. stoji ak: Radouinus Pribignich de Rapad (sic!) homo uoiuode Vochossaui Jamometich... (Ibid. DN 21, fol. lla 26. VIII 1436).
650
Vj. Klai, o. c., 68, 69.
651
Vj. Klai, o. c., 70, 71.
652
J. Vonina, etiri glagoljske listine iz Like, Radovi staroslavenskog instituta 2,
Zagreb 1955, 225 2. V 1513.
653

654
655

372

20
-26 Ha, 185 22. XII 1494.
C 90
20
-26IIc.
Ibid. - AS
C 95

DAZ - AS

Vj. Klai, o. c., 72,73.

U Zadru se jedan lan plemena ubrani spominje posljednji put 1480, a

drugi u ibeniku, a i Hrvatinii su bili pripadnici toga plemena. Inae, razne
grane toga plemena ivjele su u vrlikoj upi i sve su potjecale iz Livna gdje
se ubranii posljednji put navode 1498. godine.656 Isto tako znamo za pleme
Babonoikoje se u okolici Zadra spominje posljednji put 1452. godine, a jedan njegov lan (Nikola Babonoi) javlja se 1548. g. u predjelu iznad Velebita, ali kao pripadnik plemena Mogorovi.657
to se tie Glamoana (Dlamozanin) kojih se jedan pripadnik u zadarskom teritorijalnom predjelu spominje posljednji put 1450. godine saznajemo da se u Splitu 1478. g. navodi ser Vucus Glomozanin nobilis Jaize.658 O
Koloniima je posljednji podatak iz zadarskog kraja takoer od 1450. ali to
se pleme navodi u predjelu iznad Velebita jo i 1486. godine.659 Za pleme
Vsnafac660, Unaac naveli smo da se u zadarskoj okolici javlja 1469, no
ono je ivjelo i u nekadanjoj kninskoj upi, u upi unakoj oko rijeke Unca,
pritoke Une,661 a 1544. se ak u jednoj turopoljskoj ispravi navodi i Nicolaus Benkowych de Plawno de genere et familia Uznachky.662 Glede plemena
Zunkovi (Zankovi) iz Tetaia (Lika) znamo da su se neki njegovi lanovi
naselili u Zadru krajem 15. stoljea. Za porodicu Zorani koja je pripadala
plemenu Krelac naveli smo gdje je sve imala posjede u okolici Zadra i da je
izumrla 1586. Meutim, Zoranii od toga plemena koji su ivjeli u bukoj upi javljaju se samo krajem 15. stoljea.663

10.
Sad emo pogledati kako su nestala ili izumrla sva ta hrvatska plemena
u okolici Zadra.
Ve Karlo i Roberto a pogotovu njegov sin Ludovik I, neprestano su
uporno i bezobzirno nastupali protiv tada postojeeg drutvenog ureenja u
664
Hrvatskoj. Iza pobjedonosnog mirovnog ugovora u Zadru (18. II1358) koji
je sklopio s Venecijom Ludovik je odluio da izmijeni i stanje u kraljevinama Dalmaciji i Hrvatskoj. U vezi s tim on je prvi zaveo plaanje marturine u
Hrvatskoj, to doznajemo iz jedne isprave (15. II 13601361) kojom se od
665
ove dae oslobaaju zadarski plemii. Nadalje je on naeo prava Lapana
u Karinu koji je postao vlasteosko dobro ili feud, a oduzeo im Kokiane. Isto
tako podlijeu i kraljevski plemii Glamoani s kojima se vodi parnica po izriitom nalogu Ludovika.666
656

Vj. Klai, o. c., 77-79.

Vj. Klai, o. c., 54.
658
DAZ-AS (1478-1480), 136 20. VIII 1478.
659
Vj. Klai, o. c., 83.
660
Klaieva pretpostavka da bi to pleme moda poteklo od Svaia (o. c., 44) i
\ suvie je neuvjerljiva.
661
Vj. Klai, o. c., 79; Isti, Acta Keglevichiana, 28 (8. XII 1486).
662
Vj. Klai, Acta Keglevichiana, XXVI, bilj. 2.
663
S. Antoljak, Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniu, 250.
664
M. Barada, Lapani, 493.
665
SCD XIII, 91, 92.
666
O tom opirno gl. M. Barada, o. c., 494, 496, 497, 505, 508, 509, 506, 512.
657

373

U periodu od 1382. do 1409. godine pojaali su se, s obzirom na prijanje

razdoblje, i proirili posjedi hrvatskih plemena u okolici Zadra u kojem se
njihovi pripadnici sve vie nastanjuju i ak postaju njegovi graani. I dok se
za Ludovikove vladavine izriito i u nekoliko navrata spominje kao ustanova
plemii 12 hrvatskih plemena, u ovom vremenskom razdoblju o toj ustanovi nema pomena. No to nikako ne znai da ona i u ovo doba nije jaka. Njena snaga moe se najbolje uoiti iz samoga Qualitera sauvanog iz II polovice 14. stoljea. Unato prijestolnim borbama u ovom razdoblju hrvatska
plemena ive u navedenoj zadarskoj okolici uglavnom nesmetano na svojim
posjedima. Naime, 1387. g. postoje privremeni kapetan i gubernator Dalmacije i Hrvatske Pavao Kurjakovi od plemena Gusi667 u slubi kraljice Marije a 1391. Hrvoje Vuki Hrvatini i brat mu Vuk postavljaju se za hrvatsko-dalmatinske banove kralja Ladislava.668 Ta su braa bila pripadnici plemena
ubrani iz Livna, kako smo ve naveli, a ne od plemena Svai kao grana
Nelipia, kako to tvrdi ii, niti pak od plemena Hrvatinia, kako pie Thalloczy.669 God. 1394. opet se navodi kao hrvatsko-dalmatinski ban Butko Kurjakovi koji te godine u ime svoje i svoje porodice uglavi savez sa Zadranima
protiv svih neprijatelja kralja igmunda. Kada je Ladislav okrunjen u Zadru
za hrvatsko-ugarskog kralja (5. VIII 1403), on je neko vrijeme boravio u tom
gradu gdje su mu predane Hrvatska i Dalmacija sa svim utvrdama, distriktima i medama.670 Tada mu s'e potuio zadarski graanin Ivan merzarius
pok. Jurmana da zbog neke zemlje koju je posjedovao u ostrovikom komitatu u selima Bistrovini i Podnadinu ostroviki katelani hoe da od njega
utjeraju marturinu i vojinu premda se to kosi s kraljevskim slobotinama
i povlasticama grada Zadra po kojima su Zadar i svi njegovi distriktrualci bili od tih tereta osloboeni. Nadalje se poalio da su ga i Hrvati vie puta pozivali i primoravali da doe na sud stola u Podgradu. Stoga je zamolio kralja
Ladislava da svojom posebnom milou oslobodi njega, njegove batinike i
nasljednike kao i njegove kmetove svih tih potraivanja, to je Ladislav najpripravnije i uinio i izdao mu ispravu (9. IX 1403) u kojoj je naredio navedenim katelanima i potkastelanima, kao i sucima i slubenicima onoga stola
da ga ne sile na plaanje onih daa jer se to kosi sa povlasticama, slobotinama i oprostima od javnih dunosti i daa podijeljenim od strane njegovih
pretasnika ugarskih kraljeva gradu Zadru, njegovim distriktualcima i sta671
novnitvu. Iz tog podatka vidimo da su svi ostali osim Zadrana i njihovih
distriktualaca plaali marturinu ili kunu. S time su dakle i u tom kraju
Hrvati bili izjednaeni i u plaanju navedenih daa sa svojom braom u Sla
voniji. Iz toga perioda imamo jedan interesantan sluaj, a to je da,kralj Ladislav ima zemlju u selu Butini (terra domini majestatis regis), u kome su
667

Vj. Klai, Rodoslovlje, 207.

F. ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba, Zagreb 1902, 59, 83.
F. Sii, Prirunik I/1, 499, 500.
670
F. Sii, Vojvoda Hrvoje..., 97, 98, 158, 162.
671
Note cronologiche e documenti raccolti da Giovanni Luio Traguriense, Bullettino di archeologia e storia dalmata VI/4, Spalato 1883, 56-58; Gl. i S. Antoljak, Pobiranje ..., Starine JA 49, 233.
668

669

374

imali svoj posjed i pleme Kaii.672 U takvu stanju su doekala hrvatska plemena okolici Zadra i kobnu 1409. godinu kada je Ladislav za 100.000 dukata prodao Mleanima itavu Dalmaciju. Tada su oni dobili i Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag sa svim zemljama, tvravama, mjestima, stanovnicima, vazalima, feudima, feudatarima, pravima itd.673
Znai da je Venecija postala gospodar i onoga podruja gdje su ivjela
veim dijelom i navedena hrvatska plemena. U vezi s tim mletaka uprava iz
poetka nije dirala u gospodarsko, pa ni u politiko ureenje zadarske okolice, batinjeno iz prolih stoljea.674 Tako je jo u septembru 1409. g. donijela
odluku da krbavski knezovi i ostali baroni iz okolice Novigrada mogu i dalje
imati svoja sela i posjede pod tom tvravom, dok se ne donese drugo rjeenje.675 Ujedno je mletaki knez u Zadru pazio na odnose izmeu feudalnih
gospodara i njihovih obveznika kmetova u zadarskoj okolici, te ako su izmeu njih izbile trzavice, on je morao to da ispita i da o svemu obavijesti mletaku vladu.676 U vezi s plaanjem desetine za hrvatske plemie u zadarskoj
okolici a naroito u dijelu luke upe677 navodi se u prvoj polovici 15. stoljea
zackon heruacchi678 ili usanza de Crouatia.679 Meutim, Venecija i dalje
ostaje blagonaklona prema krbavskim knezovima. Stoga je preko svojih rektora u Zadru pazila da se kmetovi Ivana, sina kneza Toma Krbavskoga koji
su se nalazili na zadarskom teritoriju ne uznemiruju i da se s njima postupa
prema obiajima sauvanim od starine. Ne samo to. Mletaka vlada je odobravala istome knezu Ivanu da moe kupovati posjede i sela na teritoriju kojije bio pod zadarskom jurisdikcijom.680 Znaajno je da u kraljevini Hrvatskoj
u drugoj polovici 15. stoljea i dalje vrijedi nasljedno pravo plemia 12
hrvatskih plemena kao i obiaji nasljednog prava hrvatskog plemstva uope. Ono je bilo u kreposti i u zadarskoj okolici,681 kako se to oito vidi iz dokumenta od 5. XI 1459. g.682 a potovala ga je i primjenjivala i mletaka vlast
u Zadru koja ga je uvala u prijepisu medu svojim spisima. Iz toga moemo
672

DAZ-SZN JT b. I, f. III/1 - 10. XI 1408.

S. Ljubi, Listine... V, 181 (9. VII 1409).
Tako F. Sii kae da je i Venecija, kad je stekla poslije 1409. neke dijelove
Hrvatske, respektovala drevno pravo, kako su to redovito i ugarski kraljevi od 1102.
dalje, te da je najvei dio luke upe pao pod Mleane jo izmeu 1409. i 1411. i kako
je zanimljivo da su Mleani pridrali ne samo hrvatsko uredovanje nego i privatno
pravo (Prirunik I/1 496). G. Novak pak pie da je Venecija ostavila i dalje onakvu teritorijalnu razdiobu, kakvu su ti pojedini gradovi stekli kroz stoljea (Prolost Dalmacije I, Zagreb 1944, 183, 184).
675
S. Ljubi, o. c., VI (1878), 12, 13.
"6 S. Ljubi, o. c. IX (1890), 31 24. VIII 1428.
677
God. 1419. nalazimo ak da su Nikola de Planich i Valentin de Slat, katelani tvrave Ostrovice, ujedno i upani (comites) Luke (AJA D VIII/2 82 Podgrade 22. II 1419).
678
L. Jeli, Hrvatski zavodi u Rimu, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva IV/1, Zagreb 1902, 15 11. XII 1434.
679
S. Ljubi, o. c. IX, 134, 135 1440.
680
S. Ljubi, o. c. X, 117 (15. X 1457), 147 (11. IV 1460).
681
M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, 37, 40.
682
S. Ljubi, o. c. X, 146.
673
674

375

uoiti da i dalje postoje plemensko-rodovski posjedi, tj. plemenska i obiteljsko oinska dobra hrvatskih plemia i posjedi plemia 12 hrvatskih plemena
683
na koje su se primjenjivali ustaljeni obiaji kraljevine Hrvatske. Taj dokumenat nam indirektno dokazuje da je jo u to doba bila jaka ustanova plemia 12 hrvatskih plemena kojih su se brojni posjedi nalazili u 15. stoljeu preteno u zadarskoj okolici i na onom teritoriju pod mletakom upravom to
nam ponovo dokazuje jedna isprava od 28. VI 1462. u kojoj se izriito navode
possessiones Crovatinorum.684 Ovdje moramo primijetiti da se od plemia
12 hrvatskih plemena u 15. stoljeu vie ne spominju u okolici Zadra jedino
Snaii, dok se u periodu prve polovice istoga stoljea Lasniii javljaju posljednji put 1448, Jamometi 1440, a Tugomerii 1456. godine. Od ostalih plemena u navedenom razdoblju 15. stoljea pleme Osnac vie se ne javlja iza
1441. g., Viktori 1425, Pribudi 1440, Bradi i Zmana 1433, Cerenani i Koloni 1450, Vukomani 1443, Vrbai i Ramljani 1454, Babonoii 1452, DrauIjani 1449, Glamoani 1450. i Kamenjani 1435. godine. Time se dokazuje daje
jo mali dio hrvatskih plemena ostao u navedenom predjelu gdje je i doivio
prve a potom i dalje provale Turaka ak do zidina Zadra. Prve turske navale
poele su 1470. godine685 i tada su turski konjanici prodrli sve do Zadra.686'Iz
toga su dole ponovne njihove navale u okolicu toga grada (1492, 1499,
1500).687 God. 1514. dolaze Turci bez zapreke do Vrane, 1516, pak oteli su
Hrvatima neku tvravu na medi zadarskog distrikta, a 1522. pada u njihove
ruke Knin, nakon dva mjeseca Skradin,688 1523. Ostrovica,689 a 1524. Senjski
Uskoci su potukli turske brodove kod Zadra.690 Kakvo je bilo stanje u okolici
Zadra zbog stalnih provala i nadiranja Turaka, najbolje nam ilustrira Ivan
Moro koji je bio zadarski kapetan. U svojoj relaciji mletakoj vladi (1524) on
opisuje zadarski teritorij koji je posjetio. On kae da je to bio veliki i prekrasni kraj u kome je bilo nastanjeno 60.000 itelja, a sada je sav uniten
zbog turskih provala i ima samo oko 5.500 stanovnika s tri tvrave: Vrana,
Nadin i Novigrad. Nadalje navodi da se u Apuliji, Abrucima i Marki nalazi
stanovnitvo koje je onamo pobjeglo iz zadarske okoline te da se u Italiji ne
moe prilagoditi jer ne zna ni jezik ni obiaje. Stoga se radije siromano vraa natrag, hoe da ivi u svojoj domovini i radije se preputa milosti i nemilosti Turaka nego da ivi u onim primorskim predjelima.691 Godinu dana
kasnije sindici Leonardo Veniero i Hieronim Contareno izvijestili su istu vladu u Veneciji da Zadar ima vrlo lijep i velik teritorij, ali zbog turskih provala
683
Tako se u dvjema ispravama, izdanim u Kninu (21. X 1437, 5. XI 1439) izriito
navodi secundum consuetudinem regni Croacie... (AJAD X/1), br. 55 D X/2, br.

on je sasma uniten i svi su seljaci pobjegli zbog toga dijelom u Marku i Istru a dijelom na zadarske otoke.692 God. 1527. Turci su zauzeli Obrovac, Udbinu, Komi i Mrsinj u Krbavi a 1538. pade im u ruke i Nadin kao i Vrana693
dok se Zemunik i Nin odrae.694

11.
U ovom razdoblju od plemia 12 hrvatskih plemena u zadarskoj okolici
prestaju da se spominju Kaii 1492, zapravo u samom Zadru 1527, ubii
iza tridesetih godina 16. stoljea, udomirii iza 1509, Karinjani iza 1498,
Lapani poslije 1460. godine. Od ostalih hrvatskih plemena Stupici se navode jo 1527, Krivoi 1497, ubrani 1480, a Vsnacac 1466. godine. Iza toga
perioda jo se samo spominju Kukari i to posljednji put 1581. g. na Pagu;
Mogorovii 1572. u Salima; Gusii 1630. u Zadru; Poletii 1588. takoer na
Pagu, a Zoranii od plemena Krelac 1586. g. u Ninu. Kako znamo, sva ta
mjesta bila su u rukama Venecije. Prema tome u zadarskoj okolici koja je bila pod turskom vlau vie ne postoje hrvatska plemena695 jer su se neka jo
ranije preselila u sjeverne predjele koji su bili pod ugarsko-hrvatskim vladarem (Kaii, ubii-Zrinski, Subii-Peranski, udomerii, Mogorovii, Gusii, Lapani, Poletii, Jamometi, Tugomerii, Stupi) ili sa sjevera doli u zadarsku okolicu koja je bila pod mletakom vlau te tako uporedo ivjeli u
ovom predjelu kao i u onom iznad Velebita (Babonoi, Koloni, Vsnacac,
Krelac) ili su se naselili i u june predjele koji su pod Velebitom (Kaii,
Kukari, Virevii, ubranii) ili su pak valjda ostali da izumru u okolici Zadra
(Kukari, Lasniii, Viktorii, Pribudi, Bradi, Zmana, Cerenani, Vukomani, Vrbai, Drauljani, Kamenjani, Ramljani, Krivoi).
Pojedini lanovi plemena Kai, Gusi, Kukari selili su se iz zadarske
okolice u navedene krajeve jo u 12. stoljeu; Lapani i Mogorovii u 13. stoljeu; ubii, Lasniii, Jamometi, Tugomerii, ubrani u 14. stoljeu, a udomerii, Poletii, Virevii, Stupici u 15. stoljeu prije provale Turaka u zadarski teritorij.
Poznato je jo da su se pripadnici pojedinih plemena od kraja 12. stoljea na ovamo useljavali i u Zadar i u susjedne gradove gdje su se bavili obrtom i trgovinom, a neki su se i obogatili i kao takvi postali gradski plemii.696
Pa ipak u popisu zadarskog stanovnitva od 1527. g. nailazimo samo na ova
prezimena: Polo Marcovich (kod Terraferme), Lucretaia Marcovichia, pre
Antonio Marcovich, Ursa Marcovizza i Simon Cazich official (svi u citade-

684

S. Ljubi, o. c. C, 220.
Jadranski (Zadar i okolica, Split 1933, 32) pie da su se Turci pojavili prvi put
na zadarskom teritoriju 9. IX 1468, a onda 1470, 1473, 1478, 1480, 1499, 1500. godine.
686
S. Ljubi, Ogledalo knjievne poviesti jugoslavjanske II, Rieka 1869, 70.
687
V. Lago, Memorie sulla Dalmazia I, Venezia 1869, 297, 299, 300.
688
S. Ljubi, Ogledalo... II, 109, 113, 120.
689
Vj. Klai, Povjest Hrvata, III/1, 5.
690
S. Ljubi, o. c. II, 123.
691
S. Ljubi, Commissiones... I, 171, 172.
685

376

692

S. Ljubi, o. c. II (1877), 13.

Vj. Klai, Povjest Hrvata IH/1, 73, 134.
694
S. Ljubi, Ogledalo... II, 140.
695
J. idak pie: Kad su krajevi juno od Velebita (20 1524), a uskoro zatim i oni
n sjeverno od njega (1527 i 1528) pali pod vlast Turaka, nestala su i sva ta plemenita
bratstva o kojima posljednji sauvani podaci potjeu iz dvadesetih godina XVI stoljea (Historija naroda Jugoslavije 1,763,764), to nije istina, kako se to vidi iz izvora.
696
M. Barada, Lapani, 498-500, 513.
693

377

717

li) i oni predstavljaju posljednje izdanke onih pripadnika hrvatskih plemena.

(1460) kada se tako, tj. u tom drugom obliku po posljednji put navodi u izvorima.

12.

Na Mogorovie nas podsjea toponim Mogoroua Dobraua,718 koja se

prvi put navodi u izvorima istom 1390, a zadnji put 1445. godine kao Mogoroua Dobraua.719 U tom selu ivjeli su pripadnici plemena Mogorovi. Toponim Gusichi720 javlja se prvi put u izvorima tek 1391. godine a zatim kao
Gusichi i kao Gussichi721 istovremeno, ili pak kao Gussich722 ili Gusich.723 To se selo posljednji put navodi 1558. godine.724 Inae je taj lokalitet
bio u blizini Radokova sela, Trana, Kaine gorice, Koruplja i Papraana.725

697

Na osnovu svega toga dosad izloenoga vidimo i to da je centar plemia 12 hrvatskih plemena bila teritorija koja je obuhvatala Nin-Novi-grad-Bribir-Skradin-Biograd n/m, tj. okolica Zadra698 gdje su ivjela i ostala ve
nabrojena plemena koja nijesu bila ukljuena u ovu ustanovu. Jedan od dokaza za tu tezu jest i toponimastika grada koja se odnosi na tu okolinu. Naime u tome predjelu imamo nekoliko toponima koji nam tano pokazuju kako su nastala naselja hrvatskih plemena, a napose i to u prvom redu
plemia 12 hrvatskih plemena. Tako je po plemenu Kaii nastalo naselje
Kaici koje se prvi put javlja u izvorima 1219. godine kao Casich,699 a zatim
u netampanim ispravama DAZ-a kao Chassichi ili Cassichi ili Casichi
ili Casithi.700 Dapae, postoji i selo Kaiina u blizini Nadina i Draginia koje se prvi put navodi 1406. g. kao Cacischine, a zadnji put 1507. kao
Cacischina .701 Za Kukare imamo takoer toponim, a taj je Chucharo i on
je naziv za sadanje selo Biljane. Taj se naziv spominje prvi i posljednji put
1406. g.702 no unato tome on nam znai dragocjen podatak. Idui toponim je
Qudomerischina703 ili Cudomyrrschyna704 ili pak Zudomerschina705 ili
Zudomirischina706 ili Zudomorschina707 ili Chudomeschina ili Chiudomerschina (1513) kada se zadnji put u ovakvu obliku uope spominje.708
Ima i drugi oblik toga toponima, a to je Zudomerich709 ili Cudomirich710
ili Ciudomircich711 ili Cudomerich712 ili Qudomerig713 ili Ciudomirich714 ili Zudomirich715 ili Zudomirichi716 ili konano Zudomerichi

Oito je da sadanji Karin podsjea na pleme Karinjane,726 a Lapac na

Lapane. No ovaj drugi lokalitet nije se nalazio na sjeverozapadnoj strani
dananjeg Nadina pod Nadinom, tj. u Lapcu kako to tvrdi Barada,727 nego u okolici Karina. U dokumentima se taj Lapac zadnji put javlja 1480. godine.728 Na toponim Tugomerichi koji se nalazio izmeu Mahuraca, Glamoana i Krneze, u izvorima nailazimo prvi i posljednji put 1456. g,729 To bi bili
svi u zadarskoj okolici nama poznati toponimi koji su u vezi s onom ustanovom plemii 12 hrvatskih plemena. to se tie drugih hrvatskih plemena
izvan te institucije, Virevii su i u tom pogledu ostavili traga. Tako ve 1201.
nailazimo na posjed Vireuschine730 ili Virefschina (1333)731 ili Vireuschina732 ili Vireschina733 ili Viresschina734 ili ak Uerefschina.735 U izvorima se taj toponim javlja posljednji put 1489. god.736 Inae, taj se lokali-

717

DAZ-SZN JC b. V, s. VIII/1, 21a - 4. II 1460.

P. Skok navodi villa Mogorova dobrava i kae da je Dubrava veoma est toponim na mnogim takama ovoga kraja. Zatim kae da lino ime Nogor moda je varijanta starohrvatskog imena Mogor od imena oglejskoga sveca Hermagoras (Postanak,
59). Naime taj se toponim pod takvim oblikom spominje u izvoru iz 1368. g. (SCD XIV,
152) i Skok je bio vrlo blizu da uistinu pogodi odakle naziv toga lokaliteta dolazi!
719
DAZ-SZN AR /4 - 18. I 1390. - A s K XIX, br. 26 - 1445.
720
Ibid. - SZN Johannes de Nosdrogna = JN (1390-1400) b. I, f. I - 10. IV 1391.
721
Ibid. - SZN NBe b. II, f. I, 114 - 24. II 1442.
722
Ibid. - SZN TP b. I, f. I, 71 - 6. VII 1411.
723
Ibid. SZN JFG b. II, f. 11/10 9. IV 1493.
724
Ibid. SZN Nicola Canalis = NC (1558-1585) b. I, f. I/l 26. II 1558.
725
Ibid. - SZN GB b. III, f. III/5 - 15. I 1486. - Szk Mare. Contarini
(1528-1531),
421531.
726
O tom opirno gl. M. Barada, Lapani, 484 491.
727
M. Barada, o. c., 479, 480.
728
DAZ-SZN JS b. II, f. II/7 2. X 1480.
729
Ibid. - SZN JC b. V, f. VII/5, 221, 221a - 12. IV 1456.
730
S.
Ljubi, Dvije listine..., 93.
731
SCD X (1912), 122.
732
DAZ-SZN JC b. V, f. VIII/4, 188, 188a - 13. XII 1458.
733
Ibid.
A s N br. 152 20. X 1333.
734
Ibid. - SZN JO b. I, f. 1/4 14. XII 1434.
735
Ibid. SZN GB b. II, f. 11/9 14. XII 1483.
736
Ibid. - SZN JC b. VII, f. XIII/2 63a - 1. IV 1489.
718

697

S. Ljubi, Commissiones... I, 203, 206, 215, 217.

M. Barada kae da svako pojedino od tih plemena potjee iz luke upanije ili
njene neposredne okolice (Postanak..., 211).
698

699

700

SCD III, 177.

Danas se selo Kai nalazi kod Smilia.

DAZ-SZN JT b. I, f. III/l - 11. I 1406. - SZN AZ b. I, f. I 27. XI 1507.
702
... de borea est uilla Biglane vocat. Chucharo... (Ibid. SZN JT b. I, f. III/l
- 27. VIII 1406).
703
Ibid. - A s K - capsula XXII, br. 2 - 8. I 1277.
704
SCD VI (1908), 233 - 1278.
705
DAZ-SZN AC V, 58 - 1355.
706
Ibid.
SZN PS b. 1/5, 125 19. VI 1383.
707
Ibid. - SZN AR b. III, f. VIII - 29. XII 1402.
708
Ibid. SZN AR b. I, F. I/l 2. X 1509. SZN JPR b. I, f. 1/2 12. V 1513.
709
SCD XIII, 247 (1362), XIV, 402 (1372).
710
DAZ-SZN PS I/l, , 9 - 1375.
711
Ibid.
SZN VF I/H/1, 50 1398.
712
Ibid. - SZN AR b. I, f. I - 16. X 1384.
713
Ibid. SZN RM b. I, f. I 10. III 1385.
714
Ibid. See. XIV Kurijski spisi notar Vannes de Firmo i drugi
1360-1402. 22. VIII 1394.
715
Ibid. SZN PS 11/13 27. II 1379.
716
A s M (1300- 1400/A/) 30. III 1370.
701

378

379

tet nalazio u blizini sela Stubal, Stomorinog sela, Krevanjeg sela i Babinduba.737
Lokalitet Dragini nadivjelo je svoje istoimeno pleme koje je ondje ivjelo i izumrlo. Naime, taj toponim nalazi se u izvorima jo 1278. pod Draghnich, a onda i kao Dragine (1354) kako je to dobro uoio M. Barada.738
Inae se to mjesto u dokumentima spominje pod raznim oblicima (Draghinich, Draginigi, Draginich, Draginichi)739 a 1518. se ak zove i Draganich.740
Taj toponim navodi se u izvorima posljednji put 1519. g.741 Toponim Stupi
podsjea nas na istoimeno pleme. Taj se lokalitet navodi u ispravama istom
1393. godine (Stupich).742 Naziva se i Stupichi,743 a postojao je i lokalitet
Stupischina u blizini Grabrovana744 koji se javlja u dokumentima jo
1494(745 a toponim Stupi jo 1474. godine.746
Za pleme Glamoane imamo toponim Lamozanino iz 1240. g. kada se
prvi put navodi,747 a onda 1367. spominje se villa Vissocane vocate Glamo9ane748 ili pak Glamozane749 ili Glamocio.75 Taj se lokalitet po posljednji put navodi 1456. godine.751
Godine 1394. prvi put nailazimo na toponim Strmica (8) odakle
su bile pleme Tiscoua9 et Stermicani752 a u izvorima taj se lokalitet posljednji put navodi 1648. godine753 dok se samo 1409, tj. prvi i posljednji put
javlja mjesto Tiscofce754 gdje je vjerojatno stanovalo istoimeno pleme. No
gdje su bili lokaliteti, to ne znamo. Pretpostavljamo u neto daljoj okolici
Zadra, i to u blizini Karina, kako se to moe indirektno zakljuiti iz one isprave od 25. IV 1394. godine.755 Od plemena Victorich bila je djedovina se-

737
Ibid. SZN JC b. V, f. VIII/4, 171, 188, 188a 17. VIII 1461, 13. XII 1458. SZN GB b. II, f.II/9 14. XII 1453. A s N br. 152 20. X 1333.
738
Lapani, 492, bilj. 3, 493, bilj. 4.
739
S. Ljubi, Dva popisa..., 144 (1436), SCD VIII, 498 (1318), IX, 182 (1324), XI, 57
(1343), 438 (1348), Miscellanea II-IV, 43 (13. VI 1379).
740
S. Gunjaca, o. c., 280.
741
DAZ-Szk P. Marcello II, 77, 78a 11. VII 1519.
742
Ibid. SZN AR b. II, f. H/6 9. IV 1393.
743
Ibid. SZN NBe b. I, f. I/10 1444.
744
Ibid. SZN NBe b. I, f. IV 21. IV 1463.
745
Ibid. - SZN AB b. I, f. I, 18a, 19 5. IV 1494.
746
Ibid. - SZN SD b. VI, f. VII/6, 339 30. III 1474.
747
Vj. Klai, Hrvatska plemena, 84.
748
DAZ-SZN PP b. 1/9, 15, 19a 1367.
749
Ibid. SZN JC b. V, f. VII/5, 221, 221a 12. IV 1456.
750
Ibid. SZN Nicolaus de Rosis de Pisis = NR (1437-1449) b. I, f. 1/2 21. VIII 1438.
751
Ibid. SZN JC b. V, f. VII/5, 221a 12. IV 1456.
752
Miscellanea I, 18 25. IV 1394.
753
B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka, SAN, Beograd 1950, 34 20. IV 1648.
754
... Gruba filia q. Bogdani de Tiscofce... (DAZ - SZN AR b. III, f. X 20. II
1409).
755
Miscellanea I, 18, 19.

380

lo Vicichorschina756 ili Victoreschino757 ili Victorichino758 ili Vitchorouschina759 ili Vitcoroschina760 ili Vitoroschina761 ili Victoroschina762 ili Victorich763 ili Victorichi764 ili Vithorichy765 ili Vitorichi766
767
ili ak Vitorich, Naziv Victorich javlja se prvi put 1385, zatim 1438. go768
dine, a Viktoriina u raznim varijacijama prvi put 1376, a zadnji put 1490.
g.769 Svakako je karakteristino da za lokalitet imamo u izvorima prije vijesti
negoli za samo istoimeno pleme. Tako se pleme Kamenjani navodi tek 1285.
godine a za istoimeni lokalitet imamo podatke ve od 1070 1078. g. i od tada se to mjesto stalno spominje u ispravama.770 Od 1480. imamo Camegnane magne771 a 1492. Camegnane parue.772 Inae se Kamenjani navode i
1689. godine.773 Kamenjani koji se spominju u dokumentima u 14. i poetkom 15. stoljea nalazili su se po Baradi na sjevernoj strani Velikih Joana774
ili zapravo ono su bili u blizini Radobudia, Utipka i Podbrdana.775 Za pleme Koloni imamo slian toponim Colunichi776 kome pak nijesmo mogli
utvrditi lokalitet. U indirektnoj vezi s plemenom ubrani, samo da spomenemo da u neposrednoj blizini Zadra postoji i danas lokalitet Cubrijan. On
se prvi put spominje 1334. pod s. Cipriani777 a tako i u 17. stoljeu778 dok se
od 1536. naziva Zubriana,779 a 1616. g. Zubrian.780 Toponim Cerence ili
Cerinci koji je vezan s istoimenim plemenom, prvi put se javlja ovako u izvorima 1400. godine,781 a nalazimo ga i na jednoj geografskoj karti iz 1689. godine.782
756

DAZ-SZN PP II, 4, 42a 1376.

Ibid. SZN AR I/1 2. X 1385.
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/1 - 11. I 1406.
759
Ibid. - SZN JC b. IV, f. VI, 419a - 24. I 1454.
760
Ibid. - SZN JFG b. I, f. 1/7 7. IV 1474.
761
Ibid. - SZN JFG b. II, f. II/1 - 5. III 1490.
762
Ibid. A s N II, br. 55 1425.
763
Ibid. SZN VF I/II/l, 86 1398.
764
Ibid. SZN JN b. I, f. I 7. II 1392.
765
Ibid. - SZN MS b. I, f. I - 7. II 1392.
766
Ibid. - SZN PS b. V, f. 109 - 30 V 1420.
767
Ibid. SZN JT b. I, f. HI/1 18. VII 1405.
768
Ibid. SZN RM b. I, f. I 10. IX 1385. SZN NBe b. I, f. 1/4 11. VII 1438.
769
Ibid. SZN PP H/4, 42a - 1376. - SZN JFG b. II, f. H/4 5. III 1490.
770
S. Antoljak, Zadarski katastik, 407, bilj. 116.
771
DAZ-SZN PD b. I, f. 1/12 20. III 1480.
772
Ibid. SZN JFG b. II, f. H/6 22. III 1492.
773
S. Antoljak, o. c., 407, bilj. 116.
774
M. Barada, Lapani, 479.
7
,
" DSZ-SZN PS I/III, 11 1384. (?)
6
\
" Ibid. SZN SD b. III, f. IV/8, 375, 378 6. X 1453. b. III, f. IV/10, 479a 5.
\II 1454.
1
777
AsM(1300-1400)(B) 20. III 1334.
778
DAZ-A s K br. 8 1672.
779
Ibid. - SZN Michael de Zandonatis (1529-1540) b. I, f. 1/7 16. I 1536.
780
Ibid. Arhiv porodice Stocco No 2 1616.
781
Ibid. SZN VF I/III/1, 207a 1400.
782
S. Antoljak, o. c., 415, bilj. 344.
757
758

381

Iz tih podataka moemo uoiti da se neki toponimi javljaju kasnije ili

vrlo kasno u odnosu na istoimeno pleme. Tako npr. mjesta Kaici (Kaii),
Kaiina (Kaiine), Kukaro (Biljani), udomerina, Gusii, Lapac, Tugomerii, Virevina, Dragini (Draginii), Stupici (Stupiina), Glamoane (Visoane). Tiskovac (Tiscofce) i Kolunii.
Toponim Karin pak navodi se jo u starom vijeku, a mjesto Strmica se
javlja istoimeno kad i pleme. Meutim toponimi: Viktori (Viktorina), Kamenjani i Cerenci spominju se mnogo prije negoli istoimeno pleme, to ne
znai da ta plemena nijesu postojala i prije postanka tih mjesta.
Nadalje opaamo da su Kaici nadivjeli svoje istoimeno pleme i da jo i
danas taj lokalitet postoji. Suprotno tome vidimo da su Kukari preivjeli
svoj toponim koji je brzo iezao i zamijenjen dananjim Biljanima. Lokalitet udomerina je u dokumentima naveden u 16. stoljeu, i to samo 4 godine kasnije od istoimenog plemena dok je toponim udomeri ugasnuo jo u
drugoj polovici 15. stoljea. I pleme Mogorovii nadivjeli su svoju Mogorovu dubravu, i to za preko jedno stoljee kao god i Gusii to su preivjeli svoj
istoimeni toponim, njihovi potomci ive i danas. Meutim, mjesto Lapac je
samo za 20 godina nadivjelo svoje pleme u zadarskoj okolici, kako se to vidi
iz izvora; Karinjane takoer nadivljuje Karin koji jo i danas postoji. Interesantno je da se i lokalitet i pleme Tugomerii istovremeno zadnji put spominju u 15. stoljeu (1456); pleme Virevii preivjeli su svoj toponim samo za
9 godina; lokalitet Draginii se navodi u izvorima i poetkom 16. stoljea dok
je samo pleme izumrlo ve u 14. stoljeu, kako smo to prije naveli. Pleme
Stupi se jo prije 50 godina nalazi u izvorima, a istoimeni njegov toponim
se prestao spominjati ve u drugoj polovici 15. stoljea. Lokalitet Glamoane
koji su se zvali drugim imenom Visoani nadivio je istoimeno pleme za est
godina. Toponim Strmice i pleme Strmiani pojavljuju se u izvorima istovremeno, kako prvi, tako i posljednji put, a lokalitet Tiskovci preivio je za 15
godina istoimeno pleme. Mjesto Viktorii javlja se u raznim varijacijama punih 65 godina kasnije od plemena Viktori, a toponim Kamenjani ive due
od istoimenog plemena za preko dva i po stoljea, Cerenci takoer nadivljuju svoje istoimeno pleme, a selo Koluni se samo 4 godine navodi iza plemena Koloni. Ovdje smo u vezi s hrvatskim plemenima iznijeli oko 21 istoimeni toponim s raznim varijacijama.

1. Koja se sve hrvatska plemena od ustanove plemii 12 hrvatskih plemena kao i ona izvan te ustanove spominju u zadarskoj okolici u razdoblju
od 12. pa sve do 17. stoljea.
2. U kojima su sve mjestima ta plemena imala svoje posjede u tom istom razdoblju.
3. Do kojih se sve godina ta plemena spominju u zadarskoj okolici kao i
u drugim predjelima Hrvatske i Dalmacije.
4. Da je centar plemia 12 hrvatskih plemena navedena okolica (Nin-Novigrad-Bribir-Skradin-Biograd n/m).
5. Jedan od dokaza za to je i ovdje iznesena veinom dosad nepoznata izvorna i toponomastina grada koja se odnosi na ovaj predjel.

BER DAS AUSSTERBEN UND ERLSCHEN DES KROATISCHEN

ADELS IN DER UMGEBUNG VON ZADAR
Zusammenfassung
Der Verfasser versucht auf Grund des gedruckten, noch mehr aber auf
Grund des nicht verffentlichten Quellenmaterials Folgendes festzustellen:
1. Welche kroatischen Stmme der Institution des Adels der 12 kroatischen Stmmen und welche Stmme ausserhalb dieser Einrichtung werden
in der Umgebung von Zadar in der Periode vom 12. bis zum 17. Jahrhundert
erwhnt.
2. In welchen rtern diese Stmme whrend derselben Periode ihre
Grundbesitze hatten.
3. Bis zu welcher Zeit diese Stmme in der Umgebung Zadars sowie in
anderen Gebieten Kroatiens und Dalmatiens erwhnt werden.
4. Dass das Zentrum des Adels der 12 kroatischen Stmmen die angefhrte Umgebung von Zadar war (Nin-Novigrad-Bribir-Skradin-Biograd n/m).
5. Einer der Beweise hiefr ist das hier hervorgebrachte, bisher zumeist
unbekannte Quellen und toponomastische Material.

Na osnovu tampane a jo vie netampane izvorne arhivske grade783 u

ovom radu se nastojalo utvrditi:
783
Jo 1914. g. pisao je ii da e kada izae Codex diplomaticus do 1400. g., a i
nastavak u formi obilatih regesta od 1401. do 1526. g., onda biti sabrana tolika grada
da e valjda uzmoi potpuno osvijetliti sve plemenske ogranke i nova njihova imena
(Prirunik I/l, 485, bilj. l, 498, bilj. 1).

382

383

ZADARSKI KATASTIK 15. STOLJEA

Katastik ili zemljinik Zadra i njegove okolice iz 15. stoljea s prijepisima nekih isprava, iji se zasada jedini prijepis iz II. polovice 17. stoljea uva
u Dravnom arhivu u Zadru, bio je i otprije poznat. Dodue je ve I. Kr. Tkali jo 1875. godine vidio u bivem arhivu zadarske porodice Filipi jedan svezak pisan na pergameni iz 15. stoljea, koji je sadravao possessiones Jadre,
None et Novigrad!', ali ipak prvi Bidermann znade da se taj katastik nalazi
u zadarskom arhivu i iz njega je crpao neki podatak o Vlasima ili Morlacima
na spomenutom podruju2. Preko njega je doznao i Lopai za kataster
kneevine zadarske iz poluvice 15. vijeka, te je iznio kako i on eka uz ostale
sline spise to se u zadarskom namjestnikom i u dubrovakom arhivu nalaze, da se na svjetlo iznese.3
Tri godine zatim Sabalich se opsenije posluio tim katastikom za svoju
Guida archeologica di ara, koja i danas ima izvjesnu vrijednost za lokalnu povijest Zadra. On je ak odanle donio neke pasuse koji se odnose na palau zadarskog kapetana i kneza. Ujedno je naznaio da je spomenuti katastik uinjen u doba duda Tome Moceniga. Naveo je ak i pod kojim su se
brojem kopije katastika nalazile u Dravnom arhivu i bivoj biblioteci Pa4
ravia* (sada Nauna biblioteka) u Zadru.
Jeli se takoer posluio prijepisom toga katastika s poznijim dopunjcima za svoju radnju Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju.5
1
I. Tkali, Izvjetaj o arhivskih potraivanjah u Dalmaciji, Rad Ja XXXV, Zagreb 1876, 174.
2
H. J. Bidermann, Zur Ethnographie von Dalmatien II, Oesterreichisch-ungarische Revue 6 Bd., 3 Heft, Wien, 1888, 146, 147.
3
R. Lopai, Hrvatski urbari, MHJSM V, Zagreb, 1894, VI.
4
G. Sabalich, Guida archeologica di ara, ara, 1897, 268, 289, 290.
5
Pretiskana iz Viestnika hrvatskoga arheolokoga drutva N S III, Zagreb,
1898,, 77,88.
* Meutim prema popisu manuskripta te biblioteke, uinjenom 1924. godine, nije
se nalazila kopija tog katastika pod naslovom, koji navodi Sabalich, ve stoji naznaeno: Beni camerali nella citt di ara, negli scogli, a Vrana eccc., beni dei cittadini
ecc.; carte 15. sec. XV (copie) (I manoscritti della Biblioteca Communale Paravia di
ara, 79, 80). Uostalom kada dou u Zadar spisi i odneseni rukopisi iz te biblioteke u
Italiju u rujnu 1943. godine, onda e se moi to tonije ustanoviti.

385

GocL 1901. izdao je E. Bttner, tada arhivar zadarskog arhiva, posebni

kronoloki pregled spisa biveg samostana sv. Dominika, koji su se nalazili u
tom arhivu. Tom prilikom je pod naslovom: Copia del Catasticum possessionum Venetarum in districtu Jadrae naznaio da se pod brojem Ad 203.
nalazi taj katastik.6
I dok se Skok posluio samo rukopisnim biljekama pok. dr. L. Jelia o
imenima mjesta zadarskog i ninskog kraja, ispisanih iz tog katastika, za svoju radnju Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta7, pok. don
Kazimir Perkovi dao je jo 1922. godine prepisati cijeli taj katastik iz zadarskog arhiva, ali ga nije nikada objelodanio.
Prouavajui prijepis istoga katastika,8 koji je sluajno ostao u zadarskom dravnom arhivu, iz kojega su tolika vrijedna arhivalija u rujnu 1943.
godine Talijani naprosto odnijeli u svoju zemlju, odluili smo se da ga objelodanimo ne samo radi njegove naroite vrijednosti, ve i zbog toga to iz
njega dobivamo jasnu sliku ekonomskih prilika 15. stoljea u Zadru i njegovoj blioj i daljoj okolici, kojom je takoer 1409. godine zavladala grabeljiva Venecija i svu vlast u tom kraju predala u ruke svojih ljudi dovedenih iz
Italije.
Taj katastik je nastao na osnovi naredbe duda Tome Moceniga. Naime,
prigodom potvrde imenovanja izabranog gradskog kancelara Teodora de
Prandino, stavio mu je dud u zadau preko zadarskog kneza Nikole Venerio
i kapetana Marka Dandola da sastavi unum inventarium de omnibus bonis
et possessionibus nostri communis existentious in districtu nostro Jadre,
None, Aurane et Novigradi i da uva kod sebe ureeni obraun o svim navedenim posjedima (30. IX. 1421)9.
Taj je kancelar taj katastik doista i sastavio, dodavi mu sam od sebe i
Ijubaki distrikt, ali ga je datirao s 18. X. 1420,* navodei da je tada bio zadarski knez Nikola Venerio, a kapetan Marko Dandolo, to ne odgovara isti10
ni, jer je ba tada bio knez Andrea Zane , a ona dvojica se spominju u izvorima istom 5. IX. 1421."
Stoga se Prandino, koji te godine nije bio ni izabrani ni potvreni kancelar, pa prema tome nije ni mogao tada dobiti u zadau da naini katastik,
6
E. Bttner L' Archivo del sopresso monastero di San Domenico in ara Tabularium 1/3, ara, 1901, 20.
7
Rad JA 224, Zagreb, 1921, 98-167.
8
Signatura mu je: St. Domenico ad 203/2 (a stara sign. 25. I)
9
S. Ljubi, Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i Mletake republike
VIII, MSHSM XVII, Zagreb, 1886, 115, 116.
* Taj datum imaju i dva prijepisa nekolikih pasusa iz zadarskog katastika iz kraja
18. stoljea (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br.
73 i 203).
10
S. Ljubi, o. c. VII. MSHSM XII, Zagreb, 1882,279, 298, VIII, 86, 92, 116; Dravni arhiv_u Zadru Indice del Registra delle Affitanze e Livelli del sopresso Monastero
di San Domenico, br. 783, 786; G. AlacevFch I libri Ducali e Terminazioni, Tabularium II/3, ara, 1902, 44.
11
S. Ljubi, o. c. VII, 109.

386

zabunio u godini koja treba glasiti 18. X. 1421,** kako je to stavio Sabalich12
ili je pak prepisiva nepanjom ispustio ono primo, Jeli13 i Bttner14 pak
stavljaju uz datum 18. X. godinu 1420, koja iz navedenih razloga nikako ne
moe biti nego 1421. godina.
Svakako je znaajno to je Venecija odmah, i to ba u Zadru, dala nainiti taj katastik, poto je 1420. godine dobila dio Dalmacije u svoje kramarske i nezasitne ruke.
Taj nas katastik upuuje ne samo u ekonomske i socijalne, ve i u topografske prilike u samom Zadru, gdje je bilo sjedite vrhovne mletake vlasti
za Dalmaciju. Ona je dodue ispoetka zadrala ono dotadanje politiko
ureenje koje je nala, ali je zato konfiscirala sav imetak prema njoj neprijateljski raspoloenih zadarskih plemikih porodica, pristaa hrvatsko-ugarske vladavine, i dala ga sebi naklonjenim domaim posjednicima u zakup.
Na taj je nain Republika sv. Marka odmah na poetku svoga gospodarenja
u tim krajevima pokazala svoj tipini feudalni karakter i dala do znanja kako e postupati sa svima svojim dotadanjim a i buduim protivnicima koji
se budu nekali priznati njen novi poredak i s njime se pomiriti.
Nadalje se neizravno upoznajemo s time kako su ivjeli u svojim kuama i na posjedima feudalci a kako ostali puk, koji je morao za svoje drvene nastambe i za zemljite plaati najamninu ili zakupninu.
U razdoblju na koje se odnosi taj katastik imao je Zadar 1410. godine
7540 stanovnika, a 1460. 7280,15 a kako je ba te godine zavladala u gradu jaka kuga,16 ne treba se uditi da je Zadar 1500. godine imao samo 5740 stanovnika.17
Golema veina tog stanovnitva u tom srcu Dalmacije bila je, kako se to
oito vidi iz navedenih prezimena i imena u katastru, hrvatskog podrijetla.
Stoga je i razumljiva drastina odluka mletake vlade, motivirana iz straha
da taj grad ne dobije sasma hrvatsko obiljeje, u kojoj se nalae zadarskim
rektorima da zabrane tamonjim plemiima da imaju za ene ili konkubine
Slavenke tj. Hrvatice (1424/5).
God. 1428. zapovjeeno je ak zadarskom knezu da otpusti Slavene (tj.
Hrvate) iz gradske posade i neka ne prima u nju seljake.18
** Taj datum stoji i u prijepisu onog pasusa toga katastika koji se odnosi na posjed u Pakotanima (Dravni arhiv u Zadru Arhiv obitelji Borelli i Galbiani Feudalni spisi od 1563-1754-1731. godina) kao i str. 14. Per l' abbatia di Rogovo C. II
commun di Tcon assuntor di giuditio, gdje je rukom dodana ta godina (Dravni arhiv
u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Kuzme i Damjana, br. 206), te i u prijepisu onog dijela katastika koji govori o imanjima porodica Saladinis i Matafari (Dravni
arhiv u Zadru Spisi plemike porodice de Ponte I. br. 1).
12
G. Sabalich, o. c., 290.
" L. Jeli, o. c. 77, 88.
14
E. Bttner, o. c., Tabularium 1/3, 20.
15
G. Sabalich, Curiosit storiche zaratine, ara, 1906, 91.
16
G. Sabalich, Monografie storiche zaratine. ara, 1911, 16, 17.
17
G. Sabalich, Curiosit storiche zaratine, 91.
18
S. Ljubi, o. c. VIII, 126, 136, IX MSHSM XXI, Zagreb, 1890, 31.
387

Nadalje nam taj katastik daje mnogo dragocjenih podataka za dosta neistraenu i nepoznatu topografiju i toponomastiku zadarske okolice i susjednih otoka koji su bili u njegovu distriktu.
Tu nam je iznesen i toan odnos izmeu kmetova-seljaka i seoskih zajednica prema njihovim svjetovnim i crkvenim feudalnim gospodarima. U
tom katastiku se nalaze ne samo tono propisane i naznaene odredbe to je
sve duan seljak davati svome gospodaru u naravi i novcu, ve i to mu je
ak zabranjeno initi.
Samo one zadarske (feudalne) porodice koje su bile slijepo privrene
Veneciji zadrale su ogromne posjede na otocima i po blioj i daljoj okolici
toga grada, te su za neke od njih plaali opinskoj blagajni dosta malu zakupninu.
Spomenuli smo kako mletaka vlada ispoetka dodue nije dirala u gospodarsko pa i politiko ureenje zadarske okolice, batinjeno iz prolih stoljea, ali je zato budno i neprekidno pazila preko svoga kneza u tom gradu
na odnose
izmeu tamonjih feudalnih gospodara i njihovih obveznika-kmetova.19
Catastico
de stabili ehe dopo la dedizione20possedeua la serenissimma signoria di Venetia in ara, o nel suo distretto.
Copia estratta dal libro catastico, esistente nella cancellaria della magnifica communita di ara.21
Anno milessimo quadringentessimo vigesimo22 die 18 mensis octobris.
Tempore Serenissimi principis* et excellentissimi domini Thome Mocenigo
Dei gratia inclijti ducis Venetiarum23 nee non magnificorum et generosorum
24
dominorum dominorum Nicolai Venerio honorabilis comitis et Marci Dan19

S. Ljubi, o. c. IX MSHSM XXI, 31.

Godine 1409. kupila je Venecija Zadar, Vranu, Novigrad, Nin, Pag, Rab, Osor
i Cres od hrvatsko-ugarskog kralja Ladislava Napuljca (1386-1409).
21
Zgrada te opinske ustanove nalazila se u bivoj Calle Carriera do same gradske loe (danas Ul. Ive Lole Ribara).
22
udno je da iza te godine, koja bi zapravo trebala glasiti 1421, nema i uobiajene indikacije.
* Od str. 374 375. ima prijepis tog dijela iz kraja 18. stoljea, dok drugi mnogo
krai prijepis dona.a samo onaj dio koji ide i zavrava gore s data (Dravni arhiv u
Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 73 i 203).
23
Vladao od 1414. do 1423. godine (S. Romanin, Storia documentata di Venezia
IV, Venezia 1855, 67 - 92). Inae je Mocenigo podjeljivao Zadranima obilne povlastice i
iao im dosta na ruku (S. Ljubi, o. c. VIII, 4, 92, 93, 104, 109, 115, 116, 119, 120
147-151,153-156,178,179,181-188,200-202).
24
Zanimljivo je da se Nicolaus Venerius spominje 1414. i 1416. godine kao zadarski kapetan, kao knez prvi put tek 5. IX. 1421, a zadnji put 30. XI. 1422. (S. Ljubi, o. c.
VII, 182, 221, VIII, 109, 202). Prije toga nalazimo u tom svojstvu Andreu Zanea i to: 10.
19. i 24. VIII (Dravni arhiv u Zadru Spisi zadarskog notara Theodora de Prandino
20

388

dulo honorabilis capitanei25 civitatis Jadre. Hoc est catastrum omnium, et

singularum possessionum, introytuum et proventuum spectantium et pertinentium camere illustrissime ducalis dominationis Venetiarum positarum
et existentium in civitate et districtu26 Jadrensi, Auranensi27, Nonensi28, Novigradi29, e Glube30 incoatum per me Theodorum de Prandino de Vincentia
communis Jadrensis cancellarium31 per prelibatam illustrissimam et gloriosissimam ducalem dominationem gratiosissime deputatum et confirmatum.
Una domus undique murata, cuppis coperta, cum canipis, magacenis,
cancellaria, duabus mansionibus pro cavallerys et carceribus de subtus, posita Jadre in confinio sancti Stephani32 prope plateam magnam33 a parte orientali infra hos confines: trauersa est via publica34, Oriente est domus ser Nicole de Sloradis35 partim, et partim est domus er Zoilli de Ferra36, que tenesv. VI, f. 1/8, 200, a i Spisi zadarskog notar Bartolomeusa de Sercana, sv. I, f. II), 4. i 5.
IX, 1419. (S. Ljubi, o. c. VIII, 279, 298), 3. VII. 1420. (Dravni arhiv u Zadru Indice
del Registro delle Affitanze e Livelli del sopresso Monastere di San Domenico br. 783),
19. IV. 2. V, 28. VII (S. Ljubi, o. c. VIII, 86, 92, 116) i 30. VII. 1431 (G. Alacevich, o. c.,
Tabularium II/3, Zara, 1902, 44); Fondra takoer donosi prvoga pod 1421, a drugoga
pod 1419. godinom (L. Fondra, Istoria della insigne reliquia di San Simeone profeta
ehe si venera in Zara, Zara, 1855. 290).
25
Prethodnik Marka Dahdola Paulus Corrario citiran je u izvorima samo u dva
navrata i to: 23. III. i 5. IX. 1419, dok se sam Dandolo prvi i zadnji put javlja kao kapetan kada i Venerius (S. Ljubi, o. c. VII, 279, 298, VIII, 109, 202). Fondra takoer stavlja Correra pod 1419, a Dandola pod 1421. godini (L. Fondra, o. c., 293).
26
O tom tumaenje: Hrvatska enciklopedija V, Zagreb, 1945. 98.
27
Gl. C. F. Bianchi, Zara Cristiana II, Zara, 1879, 360-366 i S. Zlatovi, Topografike crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od
Velebita do Neretve, Starohrvatska prosvjeta I, Knin, 1895, 214.
28
Gl. opis i granice: L. Jeli, Dvorska kapela sv. Kria u Ninu, Zagreb, 1911., 1 3 i
L. Zlatovi, o. c., Starohrvatska prosvjeta I, 79-83, 138, 139.
29
Gl. C. F. Bianchi, o. c., II, 290-298.
30
Gl. C. F. Bianchi, o. c., II, 276.
31
Zadarski notar iz Vicenze od 1403. do 1441. godine (Dravni arhiv u Zadru Serie cronologica dei notai di Zara). On je bio iza podvrgnua Zadra pod Veneciju tek u
srpnju 1421. godine za kneza Zanea izabran od opinskog vijea za gradskog kancelara, kojega je dud potvrdio dne 30. IX. 1421 (S. Ljubi, o. c. VIII, 115, 116). Gpd. 1446.
nalazimo Theodora de P. u svojstvu zadarskog opinskog kancelara za kazneno pravo
(G. Sabalich, Vecchie storie zaratine, Zara, 1913 (Appendice).
** In m(argine): II pallazo del magnifico ser conte. (Nalazio se u dananjoj ulici
Prvog novembra 1944. Njen opis i historija gl. G. Sabalich, Guida, 288 295).
32
Danas je to crkva sv. Sime (C. F. Bianchi, o. c. I, Zara 1877, 334).
33
Sada Narodni trg.
34
Nekadanja Calle Carriera (G. Sabalich, o. c. 291), a danas Ulica Ive Lole Ribara.35
Ta porodica se spominje u Zadru jo 12. stoljea (C. Jireek Die Romanen in
den Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters III, Denkschriften der kaiserlichen
Akademie der Wissenschaft 49 Bd, Wien, 1904, 61). Nikola de S. se javlja samo jo i
1416. godine (S. Ljubi, o. c. VII, 223). Te godine je dobio po dudevoj odluci u zakup
otok Vrgadu (Indice del Registro delle Affitanze e Livelli del sopresso Monastero di
San Domenico br. 780).
36
Ta feudalna zadarska obitelj poznata je takoer od 12. stoljea i to isprva kao
onda od 15. stoljea Fera (C. Jireek, o. c. III, 26), od 18. stoljea nosi ime Fondra-Fer' ra (F. Heyer von Rosenfeld, Wappenbuch des Knigreichs Dalmatien, Nrnberg, 1873,

389

tur ad affictum37 pro ducatis octo auri in anno pro stabulis equorum et
hospicio famulorum domini comitis, ac pro feno et paleis collocandis, et partim et quedam domus, que fuit ser Simeonis de Begna1*, data ducali dominationi in concambium39 puncte Insule Magne*0, de meridie partim est domus ser Simonis de Saladinis41, et partim sunt loca monasterij sancti Platonis42 de Jadra, et partim est domus commissarie43 quondam domine Marchete de Matafaris44, et partim sunt loca domine Fantine de Soppe45 da ponente
partim possidet ser Lombardinus de Soppe46, et partim ser Simon de Pechiaro47, et partim ser Laurentius de Pechiaro Nobilis Jadre, et f orte alij sunt
confines veriores.
43, 10). Palaa te porodice nalazila se je ondje gdje je dananji dio zgrade suda. oillus
de F., kojega 1427. godine nalazimo pod imenom Ser Coiolum de Feria, nosi tada
ast zadarskog komornika (. Ljubi, o. c. IX, 18). On se spominje jo kao sudac i 1437.
godine (Indice del Registro ... br. 794,796). Inae ime Zoilus se upotrebljavalo samo u
Zadru (K. Jireek, o. c. II, 64).
37
Zakupnina, najamnina.
38 vri0 poznata i istaknuta plemika porodica u tom gradu od 12. stoljea dalje
(Jireek, o. c. III. 6). Palaa de Begna nalazila se ondje gdje je neko bio konvikt Nikole Tommasea i Banca Disconto. Danas je poruena od bombardiranja, a neki fragmenti kortila preneseni su u arheoloki muzej u Zadru. Simon de B. bio je medu
prvim zadarskim plemiima koji je odmah po okupaciji tog grada sa strane Venecije
(1409.) dobio iste godine mletako graansko pravo, a i kasnije (1423) je bio u velikoj
milosti Republike sv. Marka (S. Ljubi, o. c. VI, MSHSM 9, Zagreb, 1878, 12, VIII, 228).
God. 1426. kupio je od zadarskih dominikanaca neku zemlju, a jo 1473. godine se spominje kao sudac (Indice del Registro ... br. 2242, 794, 796).
39
Zamjena.
40
Tako se zove od 1280. godine Dugi otok, koji nalazimo u sredovjenim spomenicima i pod imenom Tilagus (C. F. Bianchi, o. c. II, 62 i A. M. Strgai, Cella Sancti lohannis in Tilago, asopis za Hrvatsku povijest 1/4, Zagreb, 1943, 321, 322). Tu se zove
Veli rat.
41
Prvi spomen te porodice imamo 1251. godine. Jireek nema pravo kada tvrdi
da se javlja samo do 1350. godine (C. Jireek, o. c. II, 56) jer imamo o njoj vijesti i 1382.
i 1384. godine (F. ii, Memoriale Pauli de Paulo patritii jadrenis (1371 -1408), Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva VI/I, 2, Zagrabiae 1904,
55), a i 1420, tj. zapravo 1421. na osnovi tog katastika.
42
Taj samostan i crkva je u sklopu nekadanjeg samostana sv. Dominika, a za
francuske, austrijske i talijanske ere pretvoren je u kasarnu (C. F. Bianchi o. c. I, 415,
416 i G. Sabalich, o. c., 295, 301). Danas je od crkve i samostana sv. Platona ostala jedino
43
Izvritelj(ica) oporuke, testamenta.
44
Jedna od najuglednijih zadarskh plemikih porodica od prve polovice 13. do 15.
stoljea (K. Jireek, o. c. III, 40).
45
Jedna od najstarijih feudalnih porodica u Dalmaciji (F. Heyer von Rosenfeld,
o. c. 21). U Zadru se spominje od druge polovice 12. do 19. stoljea (C. Jireek, o. c., III,
61). Palaa im se nalazila u bivoj Calle Carriera a danas u Ulici Lole Ribara i to uz
sadanju kuu Kreki. Fantina je bila kerka Lombardina de Saladinis i ena Blaa, sina Georgia de Soppe, koja je 1394. godine nainila oporuku (Dravni arhiv u Zadru
Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljea).
46
Lombardinus de S. se javlja 1429 (S. Ljubi, o. c. IX, 35) te 1442. 1444. i 1446.
kao gradski vijenik (Dravni arhiv u Zadru Liber consiliorum magnificae comunitatis Jadrae I, 7, 25, 39, 43).
47
Zadarski plemii od 13. do 16. stoljea (C. Jireek, o. c. III, 48, 49). Simon de P.
se spominje u buni Paana (1394), koji su ga uhvatili na svom otoku (F. Sii, o. c., 19).

390

Una domus undique murata, cuppis coperta, cum suis cameris, camino,
coquinis... canipis, et cum muraleis et curia a parte meridionali, in quibus
sunt stabula equorum et fenum collocatur, posita Jadre in confinio sancte
Marie de Bongaudio48 prope portam magnam49 infra hos confines: de ponente est via publica, de trauersa est domus domine Zuvice de Berberio50, de levante est murus civitatis Jadre, et de meridie partim sunt loca domine Margarite de Cucilla51, uxoris ser Gerardini de Carnaruto52, et partim sunt loca
monasterij sancti Nicolai53 de Jadra, et partim sunt loca communis. Que domus fuit quondam ser Cressij54 de Ciualellis55, pro qua domo idem ser Cressius habuit et habet in concambium insulam juncti comunis, que solebat affictari omni anno pro libris ducentis parvorum.56
Item una domus undique murata, cuppis coperta et partim planchis*
cum curia, hortulo, cameris, caminis, saletta, ballatorijs et canipis, posita
Jadre in confinio sancte Marie de Bongaudio infra hos confines: de traversa
*** In m.: Habitazion del magnifico capitanio (Dananja poruena zgrada Capitan Grando. Njen opis i historijat gl. G. Sabalich, Guida, 264 271).
48
Ta se crkva nalazila nasuprot Kopnenim vratima (Porta Terraferma) i to ba
na uglu nekadanje namjesnike palae prema dananjoj Ulici E. Kardelja (prije sv.
Dominika). Sruena je 1704. godine radi proirenja spomenute palae (C. F. Bianchi o.
c. I, 456).
49
Dananja Kopnena vrata (Porta Terraferma).
50
Ona je bila rodom iz poznate zadarske plemike porodice Cucilla, koja se javlja
u listinama jo od 12. stoljea dalje (K. Jireek, o. c. III, 22), a udala se za kneza Dobrula Bribirskog, plemia i graanina Zadra (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do
XVIII. stoljea). Dne 25. XI. 1404 (Indice de Registro ... br. 2263) i 11. X. 1427. spominje se ve kao udova (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljea). uvica (nastalo od Joannes gl. C. Jireek, o. c. II, 40) (Civice de Chuzilla) je bila poklonila sav svoj imetak fratrima samostana sv. Platona, zbog ega je izbio spor koji se
vodio pred zadarskim knezom 1437. godine. No tada je ve bila mrtva (Indice del Registro ... br. 794).
51
Svakako roakinja, ako ne ak sestra spomenute ivice.
52
Vrlo istaknuta zadarska plemika obitelj poznata ondje od 13. stoljea dalje (K.
Jireek, o. c. III, 13). Gerardinus de C. spominje se 1419. kao gradski sudac (Indice del
Registro ... br. 782). kao i 1445 (Libri consiliorum ... 1,37), a 1446, je jo iv. Budui da
se odlikovao kao vojnik u mletakoj slubi, iza njegove smrti je vlada odredila njegovoj udovici i djeci neku plau (S. Urli, Prilozi za biografiju Brna Krnarutia, Grada JA
VIII, Zagreb 1915., 343).
53
Taj samostan benediktinki stajao je izmeu nekadanje crkve sv. Dominika
(Nediljica) i Ulice E. Kardelja (gl. C. F. Bianchi o. c. I, 401).
54
Diminutiv od Chrysogonus (C. Jireek, o. c. II. 30).
55
Vrlo ugledna zadarska plemika porodica, koja se ve javlja u dokumentima
13. stoljea pa dalje (C. Jireek, o. c. III, 17). Na tom mjestu, gdje je stajala njihova palaa, bilo je sjedite prizivnog suda (G. Sabalich, Guida, 325), koje se nalazilo u ulici sv.
Mihovila. Cressius de C. se spominje medu onim zadarskim plemiima kojima je dud
1409. godine dao mletako graansko pravo (. Ljubi, o. c. VI, 12).
" Dinar se zvao parvus i parvulus, a onda i libra (lira) parvorum, koja je bila glavni i vrlo vani novac od kraja 10. stoljaa do propasti Mletake Republike (P. Molmenti, La storia di Venezia nella vita privata dalle orgini alla caduta della republica I. Bergamo 1905, 163). O uporabi toga novca u Dalmaciji i napose u Zadru gl. Index rerum
personarum et locorum in voluminibus I Ljubievih Listina, MSHSM XXIV, Zagrabiae 1893, 253.
* In m.: Habitazion del cancellier del magnifico conte.

391

est domus ser Nicole de Sloradis nobilis civis Jadre, de levante est via publica, de meridie est domus ser Simeonis de Begna nobilis civis Jadre, de ponente est zardinus comitatus Jadre. Que domus fuit suprascripti ser Simonis
de Begna data in concambium propuncta Insule Magne, ut continetur in instrumento scripto et publicato manu ser Xristophori de Tarsia de Justinopoli57, cancellarij magnifici et genorosi domini domini Nicolai Venerio honorabilis comitis Jadre in 1421. indictione XV. die.
Item una domus undique murata, coperta partim cuppis et partim planchis** cum curia, cisterna, caminis, sala, ballatorijs, et tribus magazenis seu
stationibus existentibus desubtus versus viam, posita Jadre in confinio porte
magne Terre firme58 infra hos confines: de levante est via publica, de meridie est domus ser Nicole de Sloradis nobilis civis Jadre, de ponente et de traversa sunt stationes et loca illustrissime ducalis dominationis partim, et partim est domus ser Zoilli de Ferra. Que domus similiter est data in concambium per dictum ser Simonem de Begna pro puncta Insule Magne ut supra
proxime continetur in instrumento scripto et publicato manu suprascripti
ser Xristophori de Tarsia de Justinopoli cancellarij tunc domini Nicolai Venerio honorabilis comitis Jadre.
Due domus undique murate, cuppis coperte, cum suis;
posite Jadre in confinio sancte Marie in Organis59 prope muros civitatis Jadre: de levante est
murus civitatis Jadre, de ponente est via publica, de trauersa est locus vacuus communis, et de meridie est dicta ecclesia sancte Marie in Organis, et forte alij sunt confines veriores. Que domus sunt date similiter in concambium illustrissime ducalis dominationis per suprascriptum ser Simonem de
Begna pro puncta Insuala Magne ut supra proxime continetur.
Item una domus undique murata, cuppis coperta cum curia, cameris, caminis, ballatorijs, sala et canipis, posita Jadre prope portam magnam Terre
firme infra hos confines: de leuante est domus domine Cathe de Begna, de
meridie est domus domine Zuvice de Berberio, de ponente et de traversa
sunt vie publice, et f o rte alij sunt confines veriores; Que domus similiter data fuit in concambium illustrissime ducalis dominationis per suprascriptum
ser Simonem de Begna pro puncta Insule Magne ut superius contineur.
Item... domuncule
infra hos confines: de tra** In m.: Habitazion de magnifico camerlengo (On je bio predstojnik javne (opinske) blagajne s tono opredijeljenim dunostima. God. 1421. odredio je dud za stanovanje predstojniku javne blagajne, koji je bio poslan izravno iz Venecije u Zadar,
kuu rebela Filipa de Georgiis ili oilla de Nassis. Tu kuu mu je imala urediti zadarska opina (G. Alacevich, o. c. Tabularium /3, 46). Stan toga predstojnika nalazio se
u bivoj Calle Carriera od kbr. 3d do 7a, Ulica Lole Ribara. O toj palai gl. i G. Sabalich, Guida, 340--343).
57
Iz Kopra (Capodistria), nekada zvanog Justinopolis.
58
Dananja ve spomenuta Kopnena vrata (Porta Terraferma).
59
Nalazila se negdje uz istone zidine grada.

392

versa via publica, de leuante est etiam via publica, de meridie est domus illustrissime ducalis dominationis, habita in concambium a ser Simone de
Begna pro puncta Insule Magne, de ponente est domus ser Zoilli de Ferra,
que tenetur ad affictum pro stabulis domini comitis. Que domuncule sunt et
fureunt deputate pro marescalco equorum, magistratis armorum et alijs officialibus communis.
Item octo domuncule indique murate, cuppis coperte, posite Jadre in
confinio sancti Stephani ante comitatum Jadrensem, infra hos confines: de
meridie est via publica, de trauersa et leuante possidet ecclesia sancti Stephani predicti, et de ponente est via convicinalis. Que domuncule sunt deputate pro placarija.60
Item una statio undique murata, cuppis coperta cum duobus balconibus, posita Jadre prope ecclesiam sancti Petri de Platea61 a parte orientali,
infra hos confines: de ponente et meridie est dicta ecclesia, de traversa et de
leuante sunt vie publice, et forte alij sunt confines veriores.
Item una domus undique murata, cuppis coperta cum
canipis, posita Jadre in confinio . .
infra hos confines: de levante est domus ser Guidonis de
Grubogna62, de ponente est domus ser Marci de Nosdrogna63, de meridie
sunt loca heredum quondam domini Cressij de Zadulinis64 et ser Damiani de
Cipriano65, nobilium civium Jadre, et de trauersa est via publica, et forte alij
sunt confines veriores. Que domus fuit ser Gabrielis de Nosdrogna66, et data
60

Ubirai poreza.
Ona je danas ondje gdje je Narodni trg. O njoj gl. c. F. Bianchi, o. c. I.
62
Ugledna zadarska plemika porodica koja se spominje u dokumentima od 13.
stoljea dalje (C. Jireek. o. c. III, 32).
63
Takoer poznata zadarska (feudalna) obitelj od 13. stoljea dalje (K. Jireek o.
c. III, 46). Marcus de N. Javlja se 1432, 1436, 1446 (S. Ljubi, Dva popisa listina glasovitoga manastira sv. Krevana u Zadru, Starine XIX, Zagreb, 1887., 142, 144, 146). 1459.
godine (.Ljubi, Listine X. MSHSM XXII. Zagrabiae, 1891, 146). Zajedno sa svojim
bratom posjedovao je selo Biljane, a sestra mu je bila opatica samostana sv. Marije u
Zadru (S. Ljubi, Dva popisa listina ... Starine XIX, 142).
64
Zadarsko plemstvo, koje se javlja od 13. do 17. stoljea (C. Jireek, o. c. III, 69).
Palaa de Zadulinis nalazila se ondje gdje je neko bila gradska bolnica (G. Sabalich, Guida, 457). Danas ugao Splitske ulice i Ulice Prvog novembra 1944, dakle diagonalno od nekadanje biblioteke Paravia. Jo 1391. godine Cressius quondam Gregorii de Z. je nainio oporuku (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII.
stoljea), 1406. je on jedan od zadarskih rektora (F. ii, o. c., 41), 1414. je Cressolus
de Zudolinis miles bio ubrojen medu taoce, koji su se imali otpremiti u Veneciju (S.
Ljubi, Listine VII, 183), a 1421. godine se ve spominje da je mrtav (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljea).
65
Ve od 12. stoljea javlja se ta plemika obitelj u Zadru (C. Jireek o. c. IIII, 19).
Domianus de C. spominje se jo 1387. godine kao jedan od zadarskih poslanika, odreenih da podu na kraljevski dvor. God. 1390. nalazimo ga kao posrednika za mir medu
svojim sugraanima (F. Sii, o. c., 12, 14).
66
Otac Gabriela de N. zvao se Filip, a majka Cecilija de Fumati (Popis zadarskih
notara od XIV. do XVIII. stoljea). Gabriel de N. se javlja u dokumentima jo 1397,
1398. i 1402. godine kao examinator, a kao rektor 1402,1405. i 1406 (F. ii, o. c. 23,25,
34,40, 41). God. 1411. spominje se kao veleposjednik (. Ljubi, Listine VI, 148), a 1422
kao vijenik (Statuta Jadertina, Venetiis, 1564, 118a).
61

393

in concambium pro domo prioratus Avrane,67 in qua ad presens habitat

idem ser Gabriel, posita Jadre in confinio sancti Viti.68
Item un domus undique murata, cuppis coperta cum curia, hortulo, cameris, coquina, ballatorijs, sala, puteo, magazenis, canipis, posita Jadre in
confinio porte Beccarie69 infra hos confines: de ponente est via publica, de
traversa est domus domini Georgij de Georgiis,70 de levante partim possidet
Matheus speciarius71, et partim sunt loca ecclesie sancte Marie presbiterorum72 de Jadre, et forte sunt alij confines veriores. Que quondam Philippi de
Georgijs73, confiscata camere illustrissime ducalis dominationis propter rebellionem ejusdem domini Philippi.
Item una domus . . . . . . . . . .
, , . . , .

67
Kad je kralj Ladislav Napuljski prodao svoja prava na itavu Dalmaciju Veneciji, doao je i grad Vrana, sjedite istoimenog priorata u njene ruke (1409). Ve 1413.
godine Mleani potpuno gospodare tim gradom, koji su dali uskoro iznova popraviti
utvrditi i naoruati. Tako je taj posjed bio za vranski priorat due vrijeme izgubljen (I.
Kukuljevi Sakcinski, Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj, Rad Ja LXXXII, Zagreb 1886., 7. 9); priorat je imao svoju kuu u Zadru.
68
Ta vrlo stara crkva je smjetena gotovo u sredini grada i po njoj je nosila nekad ime ta ulica (danas Pavlinovieva ul.) (C. F. Bianchi o. c. I, 448 450). Po veliini i
obliku je bila vrlo slina sv. Kriu u Ninu.
69
Isprva su se ta vrata zvala Porta Arsenale. Zatim Porta Beccaria, jer je blizu obale bila javna klaonica. Mnogo pak kasnije prozvala su se Porta S. Rocco po
crkvi koja je leala u blizini (A. Nani, ara et suoi contorni, ara 1878, 13).
70
Od 13. stoljea dalje vrlo istaknuta zadarska plemika obitelj, koja je za vrijeme hrvatsko-ugarske vladavine u tom gradu (13581409) obnaala najvee asti (C. Jireek, o. c. III, 29). Georgius de G. spominje se 1399. godine kao gradski vijenik (F. ii, o. c., 28, 29), a 1411. bio je odreen s ostalim lanovima svoje obitelji da kao talac
pode u Veneciju (. Ljubi, Listine VI, 197).
71
Spomenuti Matija bio je ljekarnik.
72
To je bila nekadanja crkva Velike Gospe, nazvana i Sancta Maria Presbiterum,
koja je leala tik dosadanjih vrata sv. Roka. Ali ve 1570. godine iz stratekih razloga
je bila veim dijelom poruena (C. F. Bianchi, o. c. I, 390 393).
73
Filipov otac zvao se Georgius de G., kome je zajedno s Franjom de G. ugarsko-hrvatski kralj Ludovik darovao sela Carbaua9lug et Vissozane (G. Praga, Atti e diplomi di Nona (1284-1509). Estratto dell'Archivio Storico per la Dalmazia, vol. XXI-XXII, Roma 1936, 79). Filip de G. bio je admiral kralja Zigmunda (1396) i on je
doekao u zadarskoj luci austrijskog vojvodu Albrechta IV kada se vraao iz Palestine
(24. XI. 1438). Za vrijeme prijestolnih borbi u Ugarskoj i Hrvatskoj, Filip de G. opredijelio se za Zigmunda i nije htio na zahtjev zadarskih rektora izruiti Vranu vojsci napuljskog kralja Ladislava. Zbog toga je bio proglaen vjerolomnikom i odmetnikom i
zadarska opina mu zaplijenila sva dobra (10. IX. 1402). Kada se Vrana ipak morala
predati, tadanji Ladislavov namjesnik u Dalmaciji i Hrvatskoj Alojzije Aldemarisco
useli se u kuu Filipa de G. u Zadru, koja je bila kraj crkve sv. Stoije, a onda je na nalog svoga kralja daruje bosanskom vojvodi Hrvoju (F. ii, o. c. 21,26, 35,36). Tu konfiskaciju izvrila je i mletaka vlada, koja je i onako drala opasnima po poredak sve
lanove kue de Georgiis i stoga je zahtijevala od zadarskih rektora da se poalju u Veneciju (. Ljubi, Listine VI, 197). Usto je ta vlada zbog rebelstva oduzela Filipu i Carbauaglug (G. Praga, o. c., 79). Stoga je udna tvrdnja Kukuljevieva da je Aldemarisco, poto mu je izruena Vrana od tadanjeg priora i hrvatskog bana (?) Emerika
Bubeka, povjerio zapovjednitvo grada Vrane Filipu Gjorgjiu (I. Kukuljevi Sakcinski, o. c., Rad JA LXXX, 4).

394

posita Jadre in confinio sancti Laurentij74, infra

hos confines: de meridie est via publica, de leuante est domus Martini Stibor mercarij75, mediante ambitu et curia convicinale, de trauersa est domus
domini Simonis de Detrico76, de ponente est domus ser Jacobi quondam Joannis draparij77 de Jadra, et forte alij sunt confines veriores. Que domus
fuit quondam domini Johannis de Nassis78, confiscata camere illustrissime
ducalis dominationis.
Item una statio a mercaria cum duobus balconibus, et una porta posita
subtus suprascriptum domum infra illos confines, infra quos suprascripta
domus posita est: que etiam fuit dicti quondam domini Johannis de Nassis,
confiscata ut supra, et de per se semper affictatur.
Item una domus undique murata, cuppis coperta, cum curia, puteo, cameris, coquina, ballatorijis, canipis, magaceno, posita Jadre in confinio sancti Demetrij79, infra hos confines: de ponente est via publica, de meridie est
domus Jacobi quondam protomagistri Andree civis Jadre, de leuante est domus Milci becarij80 de Jadra, et de trauersa domus ser Simonis de Begna,
que fuit dicti quondam domini Joannis de Nassis, confiscata ut supra.
74
I danas se nalazi u ruevnom stanju na Narodnom trgu. Spominje se ve u 10.
stoljeu (C. F. Bianchi, o. c. I, 447, 448), a Brunelli stavlja daje sagraena u 9. stoljeu
(V. Brunelli, Storia della citt di ara I, Venezia, 1913, 235).
75
Trgovac.
76
Vrlo poznata zadarska plemika obitelj od 13. stoljea dalje izumrla u 18. stoljeu. Ona je imala svoju palau u bivoj Calle del Duomo (K. Jireek, o. c. III, 23 i G.
Sabalich, Guida 39 42), nasuprot stolnoj crkvi (u dananjoj Ulici Lole Ribara). Simon
de D. je bio 1. X. 1396. izabran za zadarskog rektora. Idue godine poslan je u izaslanstvo kralju Zigmundu u Knin i zatim se uskoro zahvalio na slubi rektora. I on je bio
razoaran dolaskom austrijskog vojvode Albrechta IV (1398). God. 1402. medu prvima
je takoer doekao u Zadru predstavnika napuljskog kralja Ladislava, odabran je od
Aldemariska u poslanstvo, koje je otilo u Apuliju kralju Ladislavu i od njega postiglo
potvrdu svojih privilegija (F. ii, o. c. 22-24, 26, 34-36). Ujedno je za vrijeme boravka u Napulju i njemu taj kralj 27. XII. 1403. podijelio u nasljedno leno neke posjede u lukoj upaniji (L. Jeli, o. c., 52). God. 1405. spominje se kao lan tajnog gradskog vijea, a 1408. kao rektor (F. ii, o. c. 40, 42). God. 1409. dobio je medu prvima
mletako graansko pravo. Jo se javlja u par navrata (14101412, 1417, 1433 1436).
God 1414. mletaka ga je vlada zbog vjernosti posebno nagradila, a 1420/21. daje mu
jednu misiju i alje ga u Trogir, gdje postaje knezom. God. 1422/23. je opet u poslanstvu svoga rodnoga grada, a 1448. se spominje kao pokojnik (. Ljubi, Listine VI, 12,
87 148 G. Alacevich., o. c., Tabularium 2/2. ara 1901, 19; . Ljubi, Listine VII, 237,
VIII, 129, VII, 149, 150, VIII, 19, 33, 35, 45, 53, 67, 106, 124, 147, IX, 280, 281).
77
Tkalac.
78
Od 13. stoljea dalje javlja se ta vrlo ugledna zadarska plemika obitelj, izumrla u 19. stoljeu (K. Jireek, o. c., III, 45). Njihova kua s lijepo sauvanim gotikim
proeljem nalazila se nasuprot nekadanjem samostanu sv. Dominika (G. Sabalich,
Guida, 309), a danas u Ulici E. Kardelja. Johannes de N. oenjen kerkom Franje de
Georgiis (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljea), krajem 1402.
godine sudjeluje u poslanstvu kralju Ladislavu u Apuliju, a 1405. se spominje kao lan
gradskog tajnog vijea (F. ii, o. c., 36,40). God. 1411. i on je sigurno s ostalim lanovima svoje obitelji morao poi kao talac u Veneciju. Iz toga je dakle razumljivo samo
po sebi zato su mu mletake vlasti konfiscirale kuu.
79
Vrlo stara crkva, koja je tijekom stoljea doivjela razne peripetije (C. F. Bianchi, o. c. I, 435 442). Nalazila se iza biveg arsenala uz zidine na nekadanjoj staroj
obali (danas Radnika obala).
80
Mesar.

395

Item unus locus terre

super quo habet edificium de lignamine Damianus

Brix
positus Jadre in confinio sancte
Marie
infra hos confinos: de meridie
est via publica, de trauersa sunt stabula domini capitanei, de ponente sunt
loca monasterij sancti Nicolai de Jadra, et de leuante etiam sunt dicta loca,
et solvit pro affictu dicti loci omni anno in festo sancti Michaelis81 libras 2,
soldos82 2 parvorum.
Item unus terre, super quo habet edificium de lignamine Medos83 Dumonich, positus in confinio Bebarum84, infra hos confines: undique sunt loca comunis, et solvit pro affictu in festo sancti Michaelis omni anno libras 2
parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Catta
Bersanica, positus in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loca communis, et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis libram l soldos 10 parvorum.
Item tria loca, super quibus habet edificium Stephanus Radoscich faber, posita in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loca communis,
et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis de mense septernbris libras 7 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Jocobus
S
ich zapator85 de Jadra, positus in confinio Babarum,
infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno in festo
sancti Michaelis libras 4 soldos 9 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Petrus
Jurganich zapator de Jadra, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis libras 2 soldos 10 parvorum.
Item duo loci terreni, super quibus habet edificium de lignamine Rusa
Radina vendricola86, positi Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines,
undique sunt loci communis; et solvit pro affictu in festo sancti Michaelis de
mense septembris omni anno libras 4 parvorum.

81
29. IX. Na taj dan bilo je u Zadru uobiajeno plaati ve nekoliko stoljea (gl.
L. Jeli, Zadarski biljeniki arkiv, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva I, Zagreb, 1899, 167 i dalje).
82
O vrijednosti i kolanju solda u Dalmaciji u 15. stoljeu gl. N. Papadopoli, Monete Dalmatiae, Venezia, 1889.
83
To je ime dosta rijetko i nalazimo ga samo jo u dokumentima iz 13. stoljea
u Kotoru (K. Jireek, o. c. II, 73).
84
Gdje se danas die tvrdavica (cittadella), zvala se mjesto Babie ili Babe (O
tom opirno: L. B., A proposito delle Babe, II Dalmata, ara 1886, br. 96-100). Danas
je na tom mjestu park biveg enskog internata sv. Dimitrija.
85
Kopa.
86
Prodavaica, sitniarka.

396

Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Laurentis Zanini de Obrovatio87, positus in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis; et solvit pro affictu omni anno in festo
sancti Michaelis libras 2 soldos 4 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine ser Simon Philipp! de Rosa88, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis; et solvit omni anno pro affictu in festo
sancti Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Butchus Bradas
positus in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno pro affictu in festo
festo sancti Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine commissaria quondam domine Thomasine de Cigallis89, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit pro
affictu omni anno in festo sancti Michaelis libras 2 soldos 11 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Stephanus Musinich zapator de Jadra, positus in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis libras 2 soldos 16 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Stoija
relicta Milossij piliparij90, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno pro affictu in festo
sancti Michaelis de mense septembris libram l soldos 6 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificum de lignamine Jurchus
cavallarius91 de Selmonico92, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno pro affictu in festo sancti Michaelis de mense septembris libram l soldos 12 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Stoija
93
Pribchus de Captaro zapator habitator Jadre, positus in confinio Bebarum,
infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni
anno libram l soldos 12 parvorum.
87
Obrovac (O tom opirno: M. Klai Obrovac sredovjenih isprava (od X. do
XIV. vijeka), Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva NS XV, Zagreb, 1935., 19-56).
88
Zadarska plemika obitelj poznata od 14. do 16. stoljea (K. Jireek, o. c. III,
56). Filip de R. bio je oenjen Luom de Buchia iz Kotora i imao je uz Simona i ker
Bielciu. Simon se pak oenio Katarinom Cressiusa de Cressava (Popis oporuka za\
darskih notara od XIV. do XVIII. stoljea). Spominje se 1442. kao judex examinator
\ (Libri consiliorum I, 8), a 1443. godine kao gradski sudac (Indice del Registro ... br.
\ 798).
89
Zadarska plemika obitelj od 12. stoljea dalje K. Jireek o. c. III, 18).
90
Krznar.
91
Opinski ili gradski slubenik-konjanik, s preteno redarstvenim djelokrugom, kao i pratitelj rektora.
92
Zemunik (gl. C. F. Bianchi, o. c. II., 382-388.
93
Iz Kotora.

397

Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Grubissa filius Marci de Pergliane94, positus in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno in festo
sancti Michaelis libram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Milssa
Marcouich, positus in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt
loci communis, et solvit omni anno pro affictu in festo sancti Michaelis libram l soldos 12.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Jacobus Slatarich zapator de Jadra, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno in festo sancti
Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Johannes Radoslavich, et solvit pro affictu amni anno libras 2 soldos 5 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Joannes Radinich, et solvit pro affictu omni anno libram l: 15 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Blasius
Jurgevich zapator de Jadra, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno libras
2 soldos 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Catta Grandigna, et solvit pro affictu omni anno libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Simon filius quondam Ifchi95 piscator de Jadra, et solvit omni anno pro affictu libras 5 soldos 2 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium Matheus Savich zappator de Jadra, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique
sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno libram l soldos 19 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci comunis, super quo habet edificium de ligna94
Nekad selo Perljane, koje se spominje u dokumentima 15, u 16. stoljeu ak
kao crkvena upa (C. F. Bianchi, o. c. II, 411). Iz jednoga dokumenta od 1421. godine
doznajemo da je ondje postojala crkva S. Martini de Perglane (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljea). God. 1527. ima to mjesto ak 101 stanovnika (. Ljubi, Commissiones et relationes venetae I, 219). Iz kopije nacrta Sukoana,
Galovca i Gorice do 10. XI. 1727, uinjene 26. VIII. 1786. godine, vidimo da su se Perljani zajedno sa crkvom sv. Martina nalazili u blizini Sukoana. Ali iz kopije nacrta od
24. II. 1757. nainjene 28. VIII. 1786. godine, vie nema toga sela (Dravni arhiv u Zadru Arhiv obitelji Borelli i Galbiani).
95
Ivko od. Jpannes.

398

mine
et respondet pro affictu
omni anno in festo sancti Michaelis libras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium Micovillus piscator de Jadra, et solvit omni anno pro affictu in festo sancti Michaelis libras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
magister Ellias faber, et solvit pro affictu omni anno libras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
magister Ellias faber, et solvit pro affictu omni anno libras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Petrus Martinovich faber, et solvit pro affictu omni anno libram l soldos 13
parvolus 6.
Item duo loci terre, super quibus habet edificium de lignamine magister
Simon Milgostich96 faber, positi Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: de traversa sunt loci olim Ratchi Limnaz fabri, et ab alijs tribus partibus sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno libram l soldos 13
parvorum 6.
Item duo loci terre, super quibus habet edificium de lignamine magister
Marcus Stipanich faber, positi Jadre infra hos confines: undique sunt loci
communis. Et respondet omni anno pro affictu libras 4 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
97
98
monasterium sancte Catharine et fratalia sancti Silvestri , et respondent
omni anno pro affictu libras 2 soldos 18 parvorum.
96
God. 1464. sastavio je svoj testament (Popis oporuka zadarskih notara od
XIV. do XVII. stoljea).
97
Crkva i samostan sv. Katarine, koje je Austrija pretvorila u vojarnu, doivjeli
su tijekom stoljea razne peripetije (C. F. Bianchi, o. c. I, 442 444). Gdje je danas kavana Zadar (Ulica Lole Ribara), nalazili su se ondje ta crkva i samostan (gl. G. Sabalich, Guida, 425-427).
98
Ta bratovtina spominje se ve u 13. stoljeu i njoj je pripadala crkva sv. Silvestra, koja se nalazila blizu Kopnenih vrata. Po Bianchievom miljenju ta je crkvica bila razorena 1412. godine i spomenuta bratovtina preselila se u crkvu sv. Tome,
koja se uzdizala blizu morske obale i crkve sv. Krevana, te je malo-pomalo dobila ime
crkve sv. Silvestra (C. F. Bianchi, o. c. I. 493,428,493). Meutim, pustimo da dokumenti govore. Tako se 1388. godine navodi in confinio S. Silvestri Battutorum ad Bebas
in Jadra. God 1432. spominje se Sancti Silvestri Veteris proximam domui Conventus Sancti Dominici, 1482. in Confinio Sancti Silvestri in Civitate Jadre, 1549.
Frataliam Sancti Silvestri de Jadera, a 1570. posessus Capellae Sancti Antonu qua
est Sacristia cofratum sive Ecclesive Sancti Silvestri alias Sancti Thomae de Jadera
(Indice del Registro ... br. 144, 1830, 768, 1448, 2129). Iz tih izvora dobivamo toan poloaj crkve te bratovtine i vidimo da se jo 1432. godine spominje stara toboe poruena crkva sv. Silvestra kraj samostana sv. Dominika. Prema tome se ta bratovtina
preselila u crkvu sv. Tome istom 1541, kako to pravilno pie na jednom drugom mjes-

399

Item duo loci terre, super quibus habet edificium de lignamine Milchus
Gignasto faber, posita Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno pro affictu libras 4 soldos 10
parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium Stoija Cincova et respondet omni anno in festo sancti Michaelis pro affictu libram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus terre, positus in confinio Bebarum in Jadra, infra hos
confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine ser Girardinus de Canaruto, et respondet omni anno pro affictu libras
2 soldos 8 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium Antonius Vesselich, et respondet pro affictu omni anno libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: de ponente possidet domina Cecilia de Grisogonis", ab alijs tribus
partibus sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine Cuitcus Stansich, et respondet pro affictu omni anno libras 2 soldos 5 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Vladislavus faber de Jadra, et respondet pro affictu omni anno libras 6 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium Micovillus
Crassich zapator de Jadra, et respondet pro affictu libras 3 soldos 15 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Bellica relicta Martini fabri, et respondet omni anno pro affictu libram l soldos 15 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignami-ne
Jacobus Vesselich, et respondet omni anno pro affictu libram l soldos 15
parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Martinus Prasich, et respondet omni anno pro affictu libram l parvorum.
Item" unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Juraij
Magonaz faber de Jadra, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confitu svoga djela Bianchi (C. F. Bianchi, o. c. 1,428). Inae je tu bratovtina imala svoj neki posjed in loco vocato Gasenize (indice del Registro ... br. 1448), vjerojatno Gaenice izmeu Jelenice i Arbanasa.
99
Od 12. stoljea dalje vrlo istaknuta obitelj u Zadru (C. Jireek o. c. III, 32).
400

nes: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno in festo
sancti Michaelis libras 4 soldos 5 parvorum.
Item unus locus terre positus Jadre in confinio Babarum infra hos confines: undique sunt communis super quo habet edificium de lignamine Petrus Lucich faber, et solvit omni anno pro affictu in festo sancti Michaelis libram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine,
et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis Simon Stanetich libram l soldo 15 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Radoslava relicta Juraj de Tergici100, positus Jadre in confinio Babarum, et solvit
omni anno pro affictu in festo sancti Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Stanislava Bokova, et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis
libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Millenoij Velcich faber et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis soldos 13 parvorum.
Item unus locus terre super quo habet edificium de lignamine Radaz Zauarissich, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique
sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis
libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
101
magister Marcus grebanarius , et solvit pro affictu libras 4 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Matheus Vlatchouich, et respondet omni anno pro affictu in festo sancti
Michaelis libram l soldos 15 parvorum.
Item unus locus terre super quo habet edificium de lignamine Dimitrius
piscator, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique
100 xercic je u susjedstvu Kamenjana i u par navrata se spominje u dokumentima
(C. F. Bianchi, o. c. II, 413). Pod imenom villa Tricici ili Tri9ice nalazimo ga ve u
ispravama iz 1289. god. (L. Jeli, Zadarski biljeniki arkiv, Vjesnik ... III, Zagreb,
1900., 12, 16, 114, III, Zagreb 1901., 257), a onda i u 14. stoljeu pa sve do 1560. god. (C.
F. Bianchi, o. c. II, 413). Inae je to selo pripadalo ninskoj biskupiji (. Ljubi, Listine
IX, 90). Na osnovi neobjelodanjene isprave iz 1398 (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Krevana sv. XVIII, br. 39) i Coronellijeve karte zadarske
okolice (V. M. Coronelli, Citt fortezze, ed altri luoghi principali dell'Albania, Epiro, e
Livadia, e particolarmente i posseduti de Veneti, Venezia 1689), Tetia lii
ili Terzi su se nalazili izmeu Gorice i Vreva.
101
On se spominje jo 1404. godine u jednom kupoprodajnom ugovoru (L. Jeli,
Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju, 46). Inae grebenarius znai
onaj koji pravi grebene za prireivanje vune.

401

sunt loci communis, et respondet omni anno in dicto feto sancti Michaelis
libras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Dimincha relicta quondam Mathei marangoni102, et solvit pro affictu omni
anno libras 2 soldos 6 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines; undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Stoijcus Juanich zappator, positus Jadre ut supra, et respondet pro affictu
omni anno in dicto festo sancti Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Jacobus Becussius, et respondet omni anno pro affictu in dicto festo sancti
Michaelis libram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus vacuus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra
hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine Cuntissa103 de Meglaci9ha, et respondet omni anno libram l soldos
10 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Smillus Sopcovaz znapator de Jadre, et respondent pro affictu omni anno
libram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Volcina104 Jadrievich de Jadra, et respondet pro affictu omni anno in festo
sancti Michaelis libras 2 soldos 15 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Bello105
106
ta , de Bibano , positus Jadre in confinio Babarum infra hos confines: undique sunt loci communis, et respondet omni anno pro affictu in festo sancti
Michaelis libras 2 soldos 16 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Paulus
Chercota faber, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, et respondet omni anno pro affictu in dicto festo
libras 5 soldos 5 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Damianus Mersotich, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undi102

Stolar.
O tom gl. K. Jireek, o. c. II, 31.
104
Gl. K. Jireek, o. c. II, 79.
105
Gl. C. Jireek, o. c. II, 65.
106
Bibinje kraj Zadra (C. F. Bianchi, o. c. II, 165-168). Ve 1289. godine nalazimo
ime Bibano u dokumentima (L. Jeli, Zadarski biljeniki arkiv, Vjestnifc... I, 189)
kao i 1292 (E. Bttner, o. c. II, Tabularium 1/4, ara, 1903,10), a onda dalje (M. Klari,
o. c. Vjesnik... XVI, 27). God. 1527. imalo je Bibinje veliko 42, a Bibinje malo 49 stanovnika (. Ljubi, Commissiones et relationes venetae I, 219).
103

402

que sunt loci communis, et respondent pro affictu omni anno in dicto festo
sancti Michaelis libram l parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Ratca Petrova, et respondet omni anno pro affictu libram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Ratcus Grecovaz107, et respondet omni anno pro affictu libram l: 10 parvorum.
Item unus locus vacuus, positus Jadre in confinio porte Beccarie, infra '
hos confines: de quirina est via publica, de borea possidet Georgius Guercevich, de sirocco ser Laurentius de Pechiaro, et de traversa est murus civitatis, qui locus affictatus est Georgio Guercevich pro libris
solvendis in festo sancti Michaelis.
Item unus locus, super quo Rada Comori9a habet edificium domus, et
solvit annuatim libras 2 parvorum pro affictu dicti loci, quem emit a Lavriolo Magoncich fabro.
Infrascripte sunt possessiones, que fuerunt quondam domini
Philippi de Georgijs camare confiscate.
Primo una villa vocata Cherbaffca Lua108 sortium109 viginti vel circa, **
posita in districtu Jadrensi, infra hos confines: de quirina est villa vocata Vi* In m.: Posseduto per Giacomo Valsasena fa serradure a liuello.
** In m.: 1434. die 7. augusti in executionem litterarum ducalium Venetiis tada
je bio dud Francesco Foscari, koji je vladao od 1423. do 1457. godine (S. Romanin, o.
c. IV. 95 286) datarum sub die 8. martu 1434. didictione XII. mandatum fuit per
magnificos et generosos viros dominum comitem, et dominum capitaneum zadarski knez je bio te godine Jacobo da Pesaro, a kapetan Victor Bragadine (. Ljubi, Listine IX. 66). quod affictus hujus ville vocate Cherbavaz lugh amodo in antea respondeatur ser Jacobo de Lubavaz civi nobili Jadrensi zadarski plemii od 14. stoljea
dalje (C. Jireek, o. c. III. 31) Jacobus de Lubavacius obnaao je 1428. godine ast
predsjednika gradske blagajne, a 1434. (sada se zove u dokumentima de Glubavaciis) zamijenio je po dudovoj elji svoj posjed Grifno za Cherbazlugo. Spominje
se jo 1436.(S. Ljubi, Listine... IX 30,66, VIII, 129) te 1444. i 1447. godine kao gradski
vijenik (Dravni arhiv u Zadru Libri consiliorum... I, 19, 24, 45, 70).
107
Prezime nastalo valjda od Grecus (gl. C. Jireek, o. c. III, 31).
108
Jo 1322. godine nalazimo to mjesto u dokumentima pod imenom Kerbavaz
Lua, koje je bilo vlasnitvo Nobilium de Bribir (E. Bttner, o. c. II, Tabularium
IV/1,15). Ono se nekad nalazilo na podnoju breuljka Radovina (C. F. Bianchi, o. c; II
422 i Dravni arhiv u Zadru Arhiv obitelji Borelli i Galbiani Nacrt Visoana i Radovina br. 486 III). God. 1434. naziva se Cherbavazlugo (S. Ljubi, Listine IX,
66), 1435. Carbauaclug, a 1482. Cherbauazlugh. To mjesto je pripadalo neko vrijeme porodici Georgiis, kojoj ga je oduzela Venecija (G. Praga, o. c. 79, 118). God. 1527.
broji 47 stanovnika (. Ljubi, Commissiones et relationes venetae, I, 219).
109
drijeb (O tom: M. Medini, O postanku i razvitku kmetskih i teakih odnoaja u Dalmaciji Zadar, 1920., 29, 30).
403

ssocane110 magna partim, et partim villa vocata Lovignaz111, de borea est villa vocata Chiacaffci112 partim, et partim villa vocata Stanichia selio113, et de
traversa se protendit cum suis pasculis usque ad mare, de sirocco est villa
vocata Snogiaci14 partim, et partim villa vocata Premudich115, et partim vi110
Kraj Radovina. To se mjesto ne spominje od 15. stoljea, kako to tvrdi Bianchi
(C. F. Bianchi, o. c. II, 332,333), ve jo u 14. stoljeu. Visoani, naime, su neko vrijeme
pripadali knezu Grguru Krbavskom, kojemu ih je oduzeo zbog rebelstva kralj Ludovik
i predao porodici Georgiis (G. Praga, o. c., 79). God. 1527. imalo je to selo 144 stanovnika (. Ljubi, Commissiones et relationes venetae I, 219).
111
Danas Lovinjac kraj Polenika.
112
Nekad selo Kiakavci (C. F. Bianchi, o. c. II, 414), koje se javlja i u dokumentima iz 15. stoljea pod imenom villa Chiacafci magna... Chiacafci parva... districtus
None... (1461), te Chiachafci (1473), ... in villa Chiacafci districtus Jadre...
(1489) i ... Chiachafci versus marinam... (1490) (G. Praga, o. c., 97, 108, 126, 128,
129). Iz toga zakljuujemo da je to mjesto lealo blizu morske obale u ninskom kraju.
God. 1527. brojalo je selo Chiacanci samo 35 stanovnika (. Ljubi, Commissiones et
relationes venetae I, 219), a prema jednoj kopiji nacrta tog mjesta iz 1609, uinjenoj
1803. godine, koja se nalazila sve do rujna 1943. godine u bivoj Paravii (I Manoscritti della Biblioteca Comunale Paravia di ara, 150, br. 15315 XXIX IV, II)
moemo slobodno zakljuiti da je to mjesto i tada postojalo. Prema drugoj kopiji nacrta sela Chiacafci od 16. V. 1609, koja se sada nalazi u Dravnom arhivu u Zadru
(Arhiv obitelji Borelli i Galbiani), imamo naslikano cijelo to naselje, sastavljeno od 9
kua. Iz drugog pak nacrta (1725) vidimo da su Chiakavzi ve porueno selo, koje se
nalazilo u blizini Raanca (Dravni arhiv u Zadru Nacrt Raanca, br. 350).
113
To se selo nalazilo u blizini Kiakavaca. God. 1527. Stachiesello broji 18 stanovnika (. Ljubi, Commissiones... I, 219).
114
To selo je pripadalo neko vrijeme knezu Grguru Krbavskom, kojemu ga je
zbog odmetnitva oduzeo kralj Ludovik (G. Praga, o. c., 79). Ono se spominje jo i
1434,1435 (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole II, br. 60,
64, 65), a 1436. godine se nalazi u ninskoj biskupiji (. Ljubi, Listine... IX, 90). Nadalje ih nalazimo i u ispravama iz 1486. i 1494. godine (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole br. 74). God 1527. Snoiaci imaju samo 36 stanovnika (. Ljubi, Commissiones... I, 219).
115
Svakako se to mjesto nalazilo u blizini Snojaka i Kamenjana.
116
To nekada vrlo staro mjesto Kamenjane nalazilo se po Bianchiu na susjednoj
\ ravnini kod Zemunika (C. F. Bianchi, o. c. II, 404) i spominje se ve od 1070 1078. kao
Chamennani, 1085 1095. Chelmennani (S. Ljubi, Libellus Pollicorion qui Tipicus vocatur. Starine XXIII, Zagreb, 1890, 161,162), 1166. Camenane (E. Bttner, o. c.,
Tabularum 1/2, 15), 1188. godine Cameniani (S. Ljubi, Libellus... Starine XXIII,
200), a onda i od 1191. u par navrata dalje (C. F. Bianchi, o. c. II, 404). No Klari pobija
Bianchia i dokazuje da su Kamenjani bili svakako oko dananjeg Prkosa i moda neto blie Galovcu (M. Klari, o. c., Vjesnik... XVI., 32). God. nalazimo Kamenjane u
sklopu ninske biskupije (. Ljubi, Listine IX, 90), a 1440. je ve crkvena upa s novoosnovanom bratovtinom (C. F. Bianchi, o. c. II, 404). Meutim ni Bianchi ni Klari nisu opazili da u ispravama imamo dvoje Kamenjana na dva razna poloaja. Ponajprije
ve na Coronnellijevoj karti zadarske okolice nalazimo Kamenjane 1689. godine u blizini Podbrdana i Islama (V. M. Coronelli, o. c.), a 1683. vidimo da je to mjesto u vlasti
turskog feudalca Muhameda Durakbegovia (G. Alacevich, La guerra della sacra lege
detta pure la guerra di Morea dal 1684 al 1699, Tabularium I/I. ara 1901, 23) i ono je
jo u II. polovici 16. stoljea za rata s Turcima prelo iz ruku samostana sv. Dominika
u vlast Porte (Dravni arhiv u Zadru nekadanjeg samostana sv. Dominika br.
121570 i 9. III. 1579. godina). Iz jednog pak rukopisa iz 17. stoljea nalazimo Kamenjane ubrojene medu posjede samostana sv. Kuzme i Damjana (Dravni arhiv u Zadru
Arhiv nekadanjeg samostana sv. Kuzme i Damjana br. 202, str. 83 93). to ve
time dokazuje opstojanje dvaju Kamenjana. Da je tomu tako, svjedoi jedna isprava

404

lla vocata Camignane116, et partim villa vocata Poricane117, et partim est quedam terra ecclesie sancti Petri118 mediante maceria.
Item una pecia119 terre, posita prope dictam villam a parte siroccali, infra hos confines: de sirocco et quirina est villa Snogiaci, de borea est ecclesia
sancti Petri, et de traversa est quedam terra dicte ecclesie: et f o rte alij sunt
confines veriores; que pecia terre est partim arratoria, et partim pasculatoria, et partim carso.
Item una pecia terre vineate, locate ad terraticum ad quartam partem
omnim fructuum, conductam in Jadram gognalium120 11, posita in Babindon121, infra hos confines: de siroco possidet ser Blasius de Soppe122, de traversa est via publica, de borea possidet monasterium sancti Nicolai, et de
quirina est Potochus123 et forte alij sunt confines veriores.
Item una pecia terre vineate, locate ad terraticum ut supra, posita ad
Babindon gognalium undecim, infra hos confines: de sirocco possident here(godina izradirana), u kojoj stoji ... confinio sancta Luce de Camegnane... (Dravni
arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Krevana svez. XVIII. br. 38), a u
drugoj ispravi bez datuma ima zajedno .. .in villa Camegnan ... in villa Camegnane
picolo... (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole I/b br.
3).
117
Poricane po miljenju Bianchia su nekada leali u okolici Radovina i pripadali
su krbavskim knezovima. Spominju se u par navrata u dokumentima 14. i 15. stoljea
(C. F. Bianchi, o. c. II, 422). God. 1463. javlja se ak illa Poricane nel Babcicha (Popis
oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljea). Po Ljubavcu to je mjesto bilo
smjeteno na sjevernoj obali rjeice na hrvatskom zvane Ria, po kojoj je i dobilo
takvo ime. Ta rjeica je skretala oko 4 milje prema jugu od Radovina i onda je tekla
opet prema jugu i ulijevala se u more (S. Gliubavaz, Storica Dissertazione Del Contado e Territorio di ara. La Domenica, ara, 1894, br. 2. str. 15). Ta rjeica ulazi ispod
Posedarja u Novigradsko more. God. 1527. broji selo Poricani 44 stanovnika (S. Ljubi, Commissiones... I 219).
118
Klari dri da dananja Petrina nedaleko Babinduda je ostatak nekadanjeg
sela, tako prozvanog po drvenoj crkvi sv. Petra (M. Klari, o. c., Vjesnik ... XVI, 25, 27,
46, 47).
'"Komad.
120
Stara hrvatska mjera za povrinu zemljita (VI. Maurani, Prinosi za hrvatski
pravno-povijesni rjenik, Zagreb, 1909., 326). U zadarskom statutu od 1305. godine bilo
je odreeno da gognay ima 20 koraka u duinu i isto toliko u irinu, a mjeri se po
onom koraku koji je oznaen na vratima crkve sv. Petra u Zadru (Statuta Jadertina,
69). U glagoskim ispravama iz okolice Zadra od 15. stoljea, naziva se ta mjera gonai
(K. Jireek, o. c. I, Denkschriften... 48 Bd Vien, 1902, 90). Zadarski gonjaj je imao oko
2370 m2 (M. Medini, o. c., 115) ili tonije 2369, 5476 84 m2.
121
A ne Babindou, kako je to prepisao iz tog katastra pok. Jeli (P. Skok, Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta. Rad JA 224,101). Babindub lei nedaleko Draevca u okolici Zadra (C. F. Bianchi, o. c. II, 405), a spominje se od 1326. godine
dalje. Danas ga narod zove i Dubina (M. Klari, o. c.. Vjesnik... XVI, 25, 26).
122
God. 1394. Blasius de S. vodi ratnu galiju protiv buntovnih Paana, a 1404. je
zadarski rektor (F. ii, o. c., 19, 39).
123
Nalazi se u bibinjsko-sukoanskom kraju i esto se spominje u ispravama pod
tim imenom (M. Klari, o. c. Vjesnik... XVI, 51). U ispravi od 1313. godine se spominje jedan Potoch u blizini Nina (G. Praga, o. c., 26), a iz jedne neobjelodanjene isprave od 1. II, 1463. doznajemo da se posjed Potoch nalazio u blizini Blaana (L. Jeli,
Povijesno-topografske crtice..., 48).
405

des quondam Blasij de Soppe, de quirina est Potochus, de borea et traversa

monasterium sancti Nicolai de Jadra.
Item una pecia terre vineate, locate ad terraticum ut supra, posita ad
Babindon districtus Jadre, infra hos confines.
Item una pecia terre arratorie gognalium octo vel circa, posita ad Stenias124 districtus Jadre, infra hos confines: undique sunt pascula dicta petie
terre spectantia, et forte alij sunt confines veriores. Que quidem possessiones suprascripti quondam domini Philipi de Georgijs affictate sunt Donato
quondam Zanini de Calcina125 pro decem annis incepturis in festo sancti
Michaelis de mense septembris 1418. pro affictu et nomine affictus ducatorum centum auri in anno.
Infrascripte* sunt insule et scopuli, positi in aquis Jadrensibus,
et qui sunt affictati, et que spectant et pertinent camere Jadrensi.
Primo una insula vocata Sancta Maria126, posita in aquis Jadrensibus
versus meridiem, super qua sunt terrena arratoria et pasculatoria tantum, et
* Od str. 384. do 387, uz neke manje izmjene u nazivima imena i stvari kao i isputanja u tekstu, a bez izraza ex margine, tiskan je taj dio katastika u 18. stoljeu
pod naslovom Copia tratta da un Libro in Bergamina intitolato Cattasticum Patrocinum Serenissimi Principi Venetiarum egsistente nella. Cancellaria della Magnifica Camera di ara (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Kuzme i
Damjana br. 206 Per l'Abbatia di Rogovo C. II Commun di Tcon assuntor di giuditio,
str. 24-29).
** In m.: Santa Maria della Toretta.
124
Po dokumentima od 15. V. 1321. (T. Smiiklas, Codex diplomaticus IX, Zagreb
1911, 13), a napose po onome od 17. II. 1371. godine, gdje se navodi ... ad Stinice sub
Uarceua... (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 44), nalazilo se to mjesto ba ispod
dananjeg brda Vreva, koje se prostire izmeu Galovca i Ratana (O poloaju Vreva:
S. Zlatovi, o. c. Starohrvatska Prosvjeta I, 213).
125
Istaknuta zadarska plemika obitelj od 13. do 18. stoljea (C. Jireek, o. c. III,
12). Kua te obitelji nalazila se u nekadanjoj Calle Brini (danas Ulica Lole Ribara),
a mala palaa nasuprot palai Cedulini (G. Sabalich, o. c. 12, 93, 460 462). Donato de
C. se spominje 1419. godine u vezi s nekim paranienjem (Indice del Registro... br.
782), te onda 1424, 1425. i 1429. u vezi s iznajmljivanjem nekog panjaka (S. Ljubi, Listine VIII, 126, IX, 6, 35). Njegov sin Ivan (Johannes) bio je zadarski notar od 1432. do
1492. godine (Serie cronologica dei notai di ara).
126
Bianchi na osnovi spomenutog dokumenta, koga stavlja u 1430. godinu (mjesto Radui daje prezime Vudussich), zakljuuje daje to Turanj kraj Biograda n/m,
(C. F. Bianchi, o. c. II, 159 161), ne obazirui se to stoji ispred toga ono insula. Meutim, nas vode tragovi na Kornate i to ba tamo gdje se sada nalazi mjesto Tarac
(Torrette). Tu i danas stre ostaci ruevina poznatih pod tim imenom. Na jugoistonom obronku i ve u ravnici, nadomak pristanitu, nalazi se crkvica posveena Gospi
od pohodenja. Ona je iz novijega doba, ali poiva u glavnom brodu nekadanje velike
crkve, od koje su ostali samo izvanjski zidovi svetita. Na lijevo od te crkve proteu se
ostaci neke zgrade koja je bila s njom spojena. Premda nema nikakvih historijskih dokaza o toj gradnji, Ivekovi zakljuuje da ona po obliku i tehnici spada u 11. ili 12. stoljee (C. Ivekovi, Dugi otok i Kornat, Rad JA 235, Zagreb, 1928., 276-279). Stoga je
kud i kamo vjerojatnije da su se Kornati zvali neko vrijeme Insula Sancta Maria,
koja se javlja pod tim imenom u dokumentima 1361. i 1364. godine (. Ljubi, Listine

406

affictata est presentialiter ser Nicole Radussich127 et ser Petro Venturini civibus Jadre pro libris mille.
128
Item una insula vocata Vergada , posita in aquis Jadrensis districtus
versus orientem, super qua sunt terrena arratoria, pasculatoria, et vineata;
que affictata est ser Nicole de Sloradis nobili civi Jadrensi pro libris ducentis quinquaginta una parvorum omni anno persolvendis in festo sancti Michelis: de quibus vigore litterarum ducalis dominationis debent ibi defalcari
omni anno libri centum quinquaginta parvorum pro utilitate duarum partium ducatorum 500 auri, olim mutuatorum communi Jadre pro pretio cujusdam sue ville ibi accepte per dictum commune.
Item una insula vocata Silue129, posita in aquis Jadrensibus versus occidentem, super qua sunt terrena arratoria, et pasculatoria, que est affictata
domino Simoni de Detrico nobili civi Jadre pro libris septigentis parvorum
in anno, solvendis in festo sancti Michaelis.
Item una insula vocata Melata130, posita in aquis Jadrensibus versus occidentem, super qua sunt terrena arratoria et pasculatoria, que est affictata
domini Cressio de Zadulinis et ejus nepoti pro libris mille quadrangentis viginti duabus parvorum in anno, solvendis in festo sancti Michaelis.
Item una insula vocata Allcoijbo131, posita in aquis Jadrensibus a parte
occidentali super qua sunt terrena arratoria et pasculatoria et nuperrime
IV, MSHSM IV, 33, 66,67) bez ikakvog poblieg ubiciranja, negoli dananji Turanj, kako to hoe Bianchi. To nije nita neobino, jer imamo primjera da se mjesta zovu otoci kao insula Telagi (T. Smiiklas, Codex diplomaticus VIII, Zagreb, 1910, 108), de
insula Cale (1442) (Popis spisa zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljea), ... in
insula Cale... (1504) (Indice del Registro... br. 2144), . . . d e insula Sale... (1446,
1460). (Popis spisa zadarskih notara), te in insula Sale (1529) (Indice del Registro...
br. 2103). Ovom naem miljenju idu u prilog i ostaci one crkve koja je takoer valjda
bila posveena sv. Mariji, kao i sam naziv Torette. U ulomcima zbornika isprava od
11. do 14. stoljea napose nekadanjeg rogovskog samostana, koji se nalaze u Dravnom arhivu u Zadru, imamo i imena Toretta ponental... Torretta scirocal... (L. Jeli Povjesno-topografske crtice, 51), 1527. kao l'isola Toreta de levante... l'isola Toreta de ponente... (. Ljubi, Commissiones I. 200), a 1611. godine spominje se Scoglio, detto Torretta nella Giurisdizione di ara (E. Bttner, o. c., Tabularium 1/4, 49).
Usto ba na jugu zadarskih voda nalazili su se na kraju Kornati, a Insula znai ipak
malo vei otok, pa budui da nisu nigdje na drugom mjestu tog katastra oni spomenuti, mislim da bi se svakako taj izraz onda odnosio izravno na Kornate.
127
God. 1456. se spominje da je mrtav. Po zanimanju je bio bojadisar (G. Praga,
o. c., 93).
128
Krajnji otok nekadanje zadarske nadbiskupije, udaljen od toga grada 25 milja. U staro doba nazivan je Lumbricata. Od 1409. godine mijenjao je razne feudalne
gospodare (C. F. Bianchi, o. c. II, 137-139). God 1527. broji 133 stanovnika (. Ljubi,
Commissiones... I, 220).
129
O Silbi opirno: C. F. Bianchi, o. c., II, 50-55. God. 1527. imala je 175 stanovnika (S. Ljubi, Commissiones... I, 220).
130
Molat (gl. C. F. Bianchi, o. c. . 58 - 60). God. 1527. brojio je 180 stanovnika (.
Ljubi, Commissiones... I, 220).
131
Olib (gl. C. F. Bianchi, o. c.. H, 45 50). U ulomcima zbornika isprava napose
rogovskog samostana od 11. do 14. stoljea zove se Unbo (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51). God. 1527. imao je otok (Loybo) 444 stanovnika (S. Ljubi, Commissiones ... I, 220).
407

sunt vinee plantate super ipsa, que affictata est ser Thome de Petrico132 pro
libris mille trecentis undecim parvorum, persolvendis omni anno in feto
sancti Michaelis.
Item tres insule vocata Rivan133, Sestrugn134, e Suirun135, posite in aquis
Jadrensibus a parte occidentali, super quibus sunt territoria arratoria et
pasculatoria, que affictate sunt ser Vittolo de Zadulinis pro libris 5 parvorum in anno, solvendis in .dicto feto sancti Michaelis.
Item tres scopuli136, positi in aquis Jadrensibus prope dictas tres insulas, super quibus sunt pascula solumodo, qui affictati sunt dicto ser Vittolo
de Zadulinis pro libris 5 parvorum in anno, solvendis in dicto feto.
Item quinque scopuli137, positi in aquis Jadrensibus prope insulam Silue
suprascriptam, super quibus sunt tantum pascula, qui sunt affictati domino
Simoni de Petrico pro libram 10 parvorum in anno, solvendis in dicto feto
sancti Michaelis.
Item due insule vocate Labdare138 (prekrieno u tekstu) et Cathene139,
posite in aquis Jadrensibus a parte meridionali, super quibus sunt terrena
arratoria, et pasculatoria, que sunt affictate ser Zanino quondam Zorolli
drapperio de Jadra pro libris centum decem parvorum in anno, solvendis in
dicto feto.
132
Zadarska plemika obitelj, koja se javlja u dokumentima ve od 12. stoljea
(K. Jireek o. c. III. 50). Kua te obitelji nalazila se nasuprot crkvi sv. Platona, a kada
je bila prisajedinjena providurskoj palai, stanovali su de Petrico blizu crkve sv.
Stjepana u nekadanjoj ulici Calle del Monte (G. Sabalich, Guida, 381), koja je paralelna s Ulicom Lole Ribara. Tome de P., koji je bio oenjen Marom iz odline kotorske
plemike obitelji Bua (Popis oporuka zadarskih notara), spominje se 1392, 1395, i
1399. kao zadarski rektor, koji se 1402. godine odrekao te asti i opredijelio za kralja
Ladislava Napuljskog (F. Sii o. c., 16, 20, 28, 33, 34). God. 1409. i on je dobio medu
prvima mletako graansko pravo, te je ak do smrti nagraen od te republike zbog
iskazanih joj usluga. Idue godine istakao se u borbi protiv ibenika, pa ga je opet
dud nagradio. God. 1411. i 1413. samo se spominje u listinama (. Ljubi, Listine VI,
12, 22, 106, 107, 149, VII, 123 i L. Jeli, Povjesno-topografske crtice 46), a 1419. dan mu
je u zakup dohodak od otoka Oliba (G. Alacevich, o. c. Tabularium 1/3, 42).
133
Rivanj (C. F. Bianchi, O.e. II, 85). God. 1527. imao je taj otok (Rugiano) 40
stanovnika (. Ljubi, Commissiones... I, 220).
134
Sestrunj (C. F. Bianchi, o. c. II, 84, 85). Iste godine broji 87 stanovnika (. Ljubi, Commissiones... I, 220).
135
Zvirinac (C. F. Bianchi, o. c. II, 67, 68). Jo u ulomcima zbornika isprava napose rogovskog samostana od 11. do 14. stoljea, nalazimo ga pod imenom Suirinaz
(L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51). Otok Suirinac 1527. godine je imao 12 stanovnika (. Ljubi, Commissiones..., 220).
136
Tri Sestrice (Vela, Sridnja i Mala) spominju se i u navedenim ulomcima zbornika isprava (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51).
137
Grebeni (Pettini) izmeu Premude i Silbe.
138
Lavdara Vela ispred Sali. Ima i Lavdara Mala koja je od nje. U ve navedenim
ulomcima zbornika isprava od 11. do 14. stoljea nalazimo ih pod imenom Laudara
piccolo, Laudara grande (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51), a u dokumentu iz
1505. godine samo pod Labdara (C. F. Bianchi, o. c. II, 82).
139
Ka tena lei izmeu Dugog otoka, uvale Telaice i Kornata. Ona se krije u navedenim ulomcima zbornika isprava pod imenom Cattini (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51).

408

Ex margine. Nota quod dicta insula Labdare fuit, et est data per dominum capitaneum Jadre vigore litterarum ducalium in 1429. commisarijs quondam domina Xuvice de Berberio in concambium unius sue domus contigue domui domini capitanei, accepte pro comodo dicte domus domini Capetanei, et ideo cancellata de mandato magnifici domini Marci Lipomano140
honorabilis capitanei Jadre.
Item tres scopuli vocati Barolli141, positi in aquis Jadrensibus prope suprascriptas duas insulas, qui affictati sunt suprascripto ser Zamino draperio
pro libris 25 parvorum in anno, persolvendis in dicto festo sancti Michaelis.
Item tres scopuli142, positi in aquis Jadrensibus prope Insulam Magnam
a parte traversali, qui affictati sunt Georgio Strasinich de Insula Magna pro
libris 47 parvorum in anno, persolvendis in festo sancti Michaelis.
Item unus scopulus vocatus Brbignach143, positus in aquis Jadrensis districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser Lombardino de Soppe, pro Libras 3:10 in anno, solvendis in dicto festo sancti
Michaelis.
Item unus scopulus vocatus Mercognach144, positus in aquis Jadrensis
districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser
Lombardino de Soppe pro libris 3 parvorum in anno, persolvendis in festo
sancti Michaelis.
Item unus scopulus vocatus Mencignach145 positus in aquis Jadrensis
districtus prope insulam Egij146 a parte orientali, qui affictatus est ser Francisco de Grubogna nobili civi Jadre pro libras 4 parvorum omni anno, persolvendis in festo predicto sancti Michaelis de mense septembris.
Item septem scopuli vocati Tomasgnach147, Dragofschiak148, Folia149, Cu150
dica , Bebuin151, Srignum152 et Sluravich153, positi in aquis Jadrensis dis140
U dokumentima se on spominje kao zadarski kapetan i od 1426. do 1428. godine (. Ljubi, Listine VIII, 127. IX, 20,27,28,29, 31, 34). Benvenuti ga stavlja u godinu
14261429. (A. de Benvenuti, ara nella cinta delle sue fortificazioni, Milano 1940,
255), a Fondra ga nema u svom popisu (L. Fondra, o. c. 293).
141
Moda danas Trimali (Trimoli) ispod Lavdare Male.
142
Krknata, Vaka i Pohlib iznad mana i Zaglava.
143
Moda Utran (zvan i samo kolji) iznad Birbinja.
144
Valjda Mrtenjak (Mertovnjak) iznad Lavdare Vele.
145
Valjda Mertovnjak kod Rave Male.
146
Iz (o njemu gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 82-84). God 1527. cijeli Iz je imao 309 stanovnika (. Ljubi, Commissiones I, 220).
147
Tomejak.
148
Dragojeak.
149
Fulia. U ulomcima isprava navedenog zbornika zove se taj otoi Julia (L.
Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51).
150
Kudica. U ulomcima isprava istog zbornika stoji Cudiza (L. Jeli, Povjesnotopografske crtice] 51). U ispravama iz 1407. i 1423. godine naziva se taj otok i Codica (Popis isprava zadarskih notara).
151
Valjda Beli (Belo). I taj se otoi spominje u ulomcima isprava toliko puta navedenog zbornika pod imenom Beli piccolo e grande (L. Jeli, Povjesno-topografske
crtice731)v-^
152
Valjda Sridnji.
153
Sigurno Glurovi.

409

trictus prope insulam Egij, qui sunt affictati ser Donato de Fanfogna154 pro
libris 26 parvorum in anno, persolvendis in festo sancti Michaelis.
Item unus scopulus vocata Barie155, positus in aquis Jadrensis districtus
prope Insulam Magnam a letere traversali, qui affictatus est heredibus quondam ser Simonis de Fanfogna156 pro libris 5 parvorum in anno, solvendis
in dicto festo sancti Michaelis de anno 1421.
Item due insule vocata Scherda157 et Premuda158, posite in aquis Jadrensis districtus a parte meridionali, super quibus sunt terrena arratoria et pasculatoria, que sunt affictate ser Cressio de Cressava159 pro libris 350 parvorum in anno.
Item unus scopulus vocatus 160, positus in aquis Jadrensis districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser Zanino
de Carbono161 pro libris 19 soldos 10 parvorum in anno, solvendis ut supra.
Item quatuor scopuli vocati Idolle162, et Golubice163, positi in aquis Jadrensis districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui afficitati
sunt domino Ludovico de Matafaris164 pro libris 8 parvorum in anno.
154
Vrlo istaknuta zadarska plemika obitelj, koja se javlja od druge polovice 13.
stoljea dalje (K. Jireek, o. c. III, 26). Imala je svoju palau blizu nekadanje hrvatske
gimnazije u bivoj Calle del Sale (G. Sabalich o. c., 477) i kod bive crkvice sv. Marcele.
155
Barje (Boria), krajnji rt gornjeg dijela Dugog otoka.
156
Simon de F. se spominje ve 1399. kao gradski vijenik. God. 1402. je rektor,
koji se opredijelio za kralja Ladislava, a 1408. vri opet istu ast (F. ii, o. c., 29, 33,
42). God. 1409. dobio je meu prvim zadarskim plemiima od duda mletako graansko pravo (. Ljubi, Listine VI, 12), 1410. je gradski sudac (Indice de Registro... br.
775), a 1412. je napravio svoju oporuku (Popis oporuka zadarskih notara).
157
Skarda (C. F. Bianchi, o. c. II, 56, 57). U ulomcima isprava navedenog zbornika
rogovskog samostana takoer se spominje (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51).
God. 1527. Scherda je brojila tek 19 stanovnika (. Ljubi, Commissiones I, 220).
158
Premuda (C. F. Bianchi, o. c. II, 55,56). I ona se nalazi u ulomcima istoga zbornika (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice 51). God. 1527. imala je Premuda 182 stanovnika (. Ljubi, Commissiones I, 220).
159
Poznata zadarska plemika obitelj od druge polovice 13. stoljea dalje (K. Jireek, o. c. III, 21). Crescolo de Cressavis bio je 1406. godine rektor Zadra (F. ii, o. c.,
40). God. 1414. otpremljen je zajedno sa svojim sinom kao nepoudan mletakoj vladi
u Veneciju. Jo i 1422. godine spominje se da je u tom gradu u zatoenitvu i po posebnom nalogu dudevu njega je morao izdravati odsada njegov sin, opat sv. Krevana u
Zadru, a ne vie mletaka vlada (. Ljubi, Listine VII, 183, VIII, 178). God. 1427. javlja
se kao gradski sudac (Indice de Registro... br. 790).
160
Meanj (Taler) ispod Dragova.
161
Zadarski plemii, koje nalazimo u izvorima ve od poetka 13. stoljea dalje
(K. Jireek, o. c. III, 14).
162
Idole se spominje dapae u prijepisu ulomaka isprava onoga zbornika od 11.
do 14. stoljea (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51). Po svoj prilici je to dananji
otoi Idol, na kraju gornjeg dijela Ugljana.
163
U ulomcima isprava istog zbornika stoji Galebignach i Golubac (L. Jeli,
Povjesno-topografske crtice 51). Usto postoji na Sestrunju vis Golubinka, medu Kornatima otoi Golubnjak, a na otoku utu Goluninka Stan. Stoga je teko odrediti poloaj tih otoia.
164
Ludovicus de M. se spominje ve 1397, a 1402. kao oduevljeni pristaa kralja
Ladislava. O njemu imamo kratku vijest iz 1404. (F. ii, o. c., 24, 34, 38), kada je sastavio oporuku, a novu pak 1421. godine (Popis oporuka zadarskih notara).

410

Item tres scopuli vocati Babacz165, Fermigne166, et Comornich167 (prekrien cijeli ovaj pasus u tekstu).
Die 9. mensis octobris 1453. indictione II. mandato magnificorum dominorum dominorum rectorum Jadre videlicet domini Laurentij Lauredano
honorabilis comitis168, et domini Benedicti de Mula honorabilis capitanei169
cassata fuit ista posta, contrascripta istorum trium scopulorum communis
videlicet Babaq, Fermigne, et Comornich, quoniam die supradicta fuerunt
data in concambium, et permuttionem cum alliquibus alijs terrenis incantus Avrane ser Marino de Soppe nobili Jadre nomine domine Urse uxoris
sue pro una ejus domo, posita Jadre penes logiam capitaneatus Jadre, ut apparet instrumento scripto instanti die manu mei Antonij Campologno cancellarij170 prefati magnifici domini comitis, et hoc vigore et in executione ducalium litterarum datarum in ducali palatio die 7. mensis Martij indictione
I. 1453. prout in eis litteris continetur, et ego idem Antonius Campolongo
cancellarius scripsi.
Item unus scopulus vocatus Mengatich171, positus in aquis Jadrensis districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser Zoijllo de Ferra pro libris 3 parvorum in anno.
Item unus scopulus vocatus Taticignach172, positus in aquis Jadrensis
districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser
Zoillo de Ferra pro soldis viginti parvorum in anno, persolvendis omni anno
in festo sancti Michaelis de mense septembris.
Item una insula vocata Scherda parva173, posita in aquis Jadrensis districtus, super qua est modicum terre arratorie, et reliqua sunt terrena pasculatoria; que affictata est Paulo Repcich pro libris 30 parvorum in anno.
* Ta ispravka u prijepisu dodana je kao marginalna biljeka.
165
Babac je nasuprot mjestu Pamanu (otok Paman) u Turnju (gl. C. F. Bianchi,
o. c. II, 161). God. 1527. brojio je taj otoi 44 stanovnika (. Ljubi, Commissiones I,
220).
166
Fermi uz donji dio Bapca.
167
Komornjak uz gornji dio Bapca.
168
Fondra stavlja kao godinu njegova vladanja 1451 (L. Fondra, o. c., 290), a to
potvruju i Libri Consiliorum... (I. 56, 59). U ostalim mletakim izvorima spominje
se kao comes (a ak jedanput i kao vicecapetaneus) 1452. i 1453 (. Ljubi, Listine IX,
412, 445. 451, X, 4, 5, 9, 14, 23), te dapae i 11. IV. 1454. godine (Indice del Registro...
br. 803).
169
Dok ga Fondra stavlja ak u 1454 (L. Fondra, o. c., 293), Benvenuti opet u 1452.
godinu (A. de Benvenuti, o. c., 255). U ostalim mletakim izvorima se spominje kao
capitaneus 1452. i 1453 (S. Ljubi, Listine IX, 451, X. 4,5, 9, 14,23), te dapae i 11. IV.
1454. godine (Indice del Registro... br. 803).
170
U popisu zadarskih notara ga nema, a kao ibenski notar se javlja od 144o. do
1483. godine (Dravni arhiv u Zadru ibenski notarski arhiv), dok ga zaudo u jednom popisu nalazimo da je 1451. godine bio opinski kancelar za kazneno pravo u Zadru (G. Sabalich, Vecchie storie zaratine (Appendice).
71
\'
Moda Magari kraj Dragove.
r72
~Na Dugom otoku postoji i jedna uvala koja se zove Tatinja (gl. Hrvatska enciklopedija V, 405) i Teteviica.
173
kardica kraj otoka Paga.

411

Item duo scopuli Planete174, positi in aquis Jadrensis districtus prope

Insulam Magnam a parte traversali, qui affictati sunt Jacobo Salomon175 pro
libris 3 in anno.
Item unus scopulus vocatus Ricolli176, positus in aquis Jadrensis districtus prope villam Tuchlecane177 a parte meridionale, qui affictatus est villanis
de Tucle9ano pro libris 12 parvorum in anno, solvendis in festo sancti Michaelis.
Item duo scopuli vocati Cosal178 et Maslinac179, positi in aquis Jadrensis
districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictati sunt pro
libris 10 parvorum in anno, solvendis in dicto festo sancti Michaelis.
Item unus lacus vocatus Blata180, positus in districtu Jadrensi versus civitatem None.
Item certa terrena arratoria et pasculatoria, posita in Insula Ugliani181
que affictata sunt ser Zoillo de Ferra pro libris 4 soldos 10 parvorum in anno, solvendis in festo sancti Michaelis.
Item una terra arratoria circa duo gognalia, que vocatur Rovea182 muris
antiquis circumdata, posita extra Jadram in confinio omnium Sanctorum183,
174

Valjda Veliki i Mali Planik ispod Dragove. U ulomcima isprava navedenog

zbornika zovu se Planich, Planicich (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51).
175
God. 1443. spominje se Jacobus quondam Slovigne dictus Salamon u Popisu
oporuka zadarskih notara.
176
Riul iznad otoia Komornika.
177
Nekadanje Tukljuane (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 49, 77, 85) ili
Tukleane, koje se spominju u ispravama ve 1249. kao posjed zadarskih fratara sv.
Dominika (E. Bttner, o. c. II, Tabularium IV/1, ara, 1903, 5) te od 1349. dalje (C. F.
Bianchi, o. c. II, 401 i G. Praga, o. c., 118). Iz jednog dokumenta od 1378. godine doznajemo da je obitelj de Slorado imala svoj posjed in Tuclicano (Popis oporuka zadarskih notara). Po miljenju dr-a A. M. Strgaia na osnovi crpljenih izvora Tukljaani
su dananji Turanj (A. M. Strgai, Index posjeda sv. Kre (rukopis), 16).
178
Moda Koara na kraju otoka Pamana.
179
Maslinjak na kraju otoka Pamana koji se u prijepisu ulomaka isprava zbornika rogovskog samostana navodi pod imenom Maslignach (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 51).
180
Hunjakovo ili Bokanjako Blato.
181
Ugljan (gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 86-93). God. 1527. imao je taj otok 457 stanovnika (S. Ljubi, Commissiones I, 220).
182
Svakako su to na Ruuine, koje nalazimo u oporuci Mihaele di Martinussio
od 2.1. 1389 (Dravni arhiv u Zadru Spisi zadarskog notara Articutiusa di Rivignano
1383 1416, svez V/HI, a po svoj prilici su to ba one Rovinje blizu Zadra, koje se
spominju i 1456. godine, dok je vrlo malo vjerojatno da su to Rovere prema Babindubu, koje se javljaju tek 1486. godine (gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 245). Svakako bi Rovea muris antiquis circumdata posita extra Jadram mogla biti ondje negdje gdje se
jo u prvoj polovici 17. stoljea nalazila arena ili amfiteatar s ostacima velikih zidina
izmeu bive Forte (danas Park Vladimira Nazora) i Spianata (danas Ravnice) (gl.
g. Sabalich, Cronistoria aneddotica del teatro nobile de ara, Fiume 1904, I, II, i V.
Brunelli, Giovanni Luio Rivista Dalmatica II/l, ara, 1900, 42 44).
183 ,-vi trag toj crkvi nalazimo jo u doba narodne dinastije. Naime, god. 1042.
ban Stjepan sagradio je crkvu u ast sv. Nikole, sv. Petra, sv. Stjepana, sv. Dimitrija,
sv. Krevana, BI. Djevice Marije i Svih Svetih koju je darovao samostanu sv. Krevana
(F. Raki, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustratia, MSHSM VII,

412

infra hos confines: de sirocco possidet partim ser Colanus184 de Vitchor185, et

partim ser Simon Pechiaro, ab alijs tribus partibus sunt vie publice.
1454. die 16. mensis junij unus scopulus vocatus Lagan186, positus in
aquis Jadrensibus prope Insulam Magnam a parte boreali affictatus Lue
Dissimir vocato farovano pro annis 10 incepturis die festivo sancti Michaelis
de mense septembris proxime futuri pro soldis 12 parvorum quolibet anno,
solvendis domino camerario Jadrensi.
Item una domus cum curia, Cameris, ballatorijs, coquina, canipis, undique murata, cuppis coperta, posita Jadre, infra hos confines: de borea est via
publica, de quirina domus domini capitanei, de sirocco murus civitatis, de
traversa una domus quondam ser Cose187 de Begna188 nuncpossessa per dominum capitaneum habita in concambium cum alijs domibus pro puncta Insule Magne a ser Simone de Begna. Que domus fuit quondam domine Zuvi9e
de Berberio et data per commissarios suos domino Marco Lipomano honorabili capitaneo in 1429. die mensis maij in concambium insule Labdare, cujusdam possessiones posite in ville Lovinec189 districtus Jadre, que fuit Simonis Popassinich rebelis, et hoc vigore litterarum ducalium prefato domine Marco destinate.
Zagrebiae, 1877, 46). Iz dokumenta pak od 23. IV. 1324. godine doznajemo da je crkva
Svih Svetih pripadala samostanu sv. Kuzme i Damjana u Tkonu (Paman) i da se zajedno sa svojini vrtom nalazila izvan gradskih zidina (. Ljubi, Libellus Policorion,
Starine XXIII, 202). Prema opisu u navedenom izvoru iz 1324. godine, te ako se uzme
da je poloaj Rove, do kojih se groblje spomenute crkve protezalo, toan, crkva Svih
Svetih bi se nalazila u predjelu oko dananje Industrijske kole i Parka Vladimira Nazora. Svakako je i ta crkva stajala na svom mjestu ak do poetka druge polovice 17.
stoljea, a onda je i ona sruena, kada i arena ili anfiteatar sa starim zidinama, i kamenje je upotrebljeno za dovrenje utvrda (gl. G. Sabalich, Cronistoria, I, II,). Tzv. pak
moi Svih Svetih po svoj prilici su prije toga ruenja prenesene ili u crkvu sv. Nikole
ili u sv. Dimitrija (gl. V. Ponte Historia ecclesiae Jadrensis, Rivista Dalmatica V/1, ara, 1904, 104).
184
Skraeno od Nicolaus. To ime su nosili vrlo mnogi zadarski plemii od sredine 14. stoljea (K. Jireek, o. c. II, 31).
185
Zadarska plemika obitelj od druge polovice 13. stoljea dalje (K. Jireek, o. c.
III, 68, 69). Kua te obitelji nalazila se na malom prostoru sv. Krevana nasuprot apsidi hrama (G. Sabalich, Guida, 484). Colanus de V. bio je takoer 1414. godine po odredbi mletake vlade otpremljen kao talac u Veneciju (. Ljubi, Listine VII 183). Inae je
ta obitelj izumrla ve u 15. stoljeu (G. Sabalich, Guida, 485).
186
Laganj (Mali i Veli) sjeverno od Velikog Rata i ispod Molata.
187
Deminutiv valjda od Cosmas. Inae se to ime upotrebljava vrlo esto samo u
Zadru (K. Jireek, o. c. II, 31)
188
Cosa de B. je medu ostalim zadarskim feudalcima i vlastodrcima izrazio nakon smrti hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika svoju vjernost njegovoj nasljednici Mariji (1382). God. 1384. bio je zadarski rektor, 1393. sudjeluje u sklapanju mirovnog ugovora s hrvatskim banom Ivanom, knezom Krka i Senja, a 1394. s novim banom Butkom Kurjakoviem. Iduih godina (1395-1397, 1399, 1401, 1405) vri samo neke upravne funkcije u gradu (F. Sii o. c., 5, 9, 18, 20, 21, 23, 29, 33, 40). Njegova kerka
Margarita bila je udana za Pavla de Georgiis (Indice del Registro... br. 779).
189
Lovinci se spominju u jednoj ispravi iz 1474. godine kao Louenzi (G. Praga,
o. c., 111), a god. 1527. imali su 37 stanovnika (S. Ljubi, Commissiones... I, 219). Svakako su se nalazili u blizini nekadanjeg mjesta Baice, Koruplja i Polenika (Polisana) (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole, svez. IV.
1543), od kojih su ti zadnji urisani u Coronellijevoj karti zadarske okolice kao porue-

413

Item una domus undique murata, cuppis coperta cum curia, cameris, caminis, ballatorijs, posita Jadre prope portam magnam, infra hos confines:
de trauersa est via publica partim, et partim dicta porta magna, de sirocco
murus civitatis, de quirina supradicta domus quondam ser Cose de Begna,
et de borea etiam dicta domus olim ser Cose, que fuit ser Ermolai190 de Begna191 nobilis civis Jadre data, peripsum domino Marco Lipomano honorabili capitaneo Jadre in 1428. in concambium trium srtium terre cum dimidia
positarum in villa Lovinci in pluribus clappis, que fuerunt ser Simonis Papassinich rebelis.
v
Joannes Mocenigo dei gratia Venetiarum etc. dux192 nobilibus et sapientibus viris Danieli Barbadicho de suo mandato comiti193, et Jeronimo Ferro
capitaneo194 Jadre et successoribus suis fidelibus dilectis salutem, et dilectionis affectum.
Significamus vobis, quod in nostro consilio rogatorum adi 28. novembris proxime elapso capta fuit pars tenoris infrascripti videlicet:
La camera nostra de Zara talmente desordinata, ehe li soldati deputati
a quella custodia non puolono haver da quella danari, et sei non se prouede
essi soldati saranno astretti abbandonar le sue custodie, et andar zerchar
el viver altrove, impero l'andera parte, ehe il sia suspexo li pagamenti di tutte bollette comprade, et chel se debia prima pagar li soldati mensualiter, et
de quello sopra bonder se paghi ditte bollette: Considerato ehe quelli, ehe
le hanno guadagno de quelle 50 per 100 et molto meglio poleno expectar auer el suo denaro, ehe li soldati nostri, i qul senza quello viver non poleno.
Ancora perche li dacij de quella terra se affictano de 6 mexi in 6 mexi, et
li daciarij nui dano in camera nostra danari de 6 mexi in 6 mexi et tamen loro scodono de zorno in zorno el denaro, pero sia statuido, ehe ditti dacij si
dabiano affitar juxta el consueto ma ehe i daciarij siano tenuti de exbursar
el denaro de 3 mexi in mexi, affine ehe li soldali nostri abiano neglio el denaro per le sue necessitadi. Ma perche el sono alguni proyixionadi creditori de
la signoria nostra, ehe convengono auer con sua incommodit pazientia, per
auttorit de questo. conseglio sia ordenato, ehe de cetera algun protionato
ouer cadauno altro creditor de la signoria nostra ehe tolesse dazij, ouer altri
vitegali nostri, non possa scontar el debito suo con el credito, sotto pena al
al . . . . capitanio et camerlenghi per zascheduno ehe consetisseno tal
sconti de ducati 500 da esser scossi per le altre pene del suo offizio senza alguno conseglio. Insuper mandamus vobis, quod omnes pagas mortuas cassare debeatis sicut alias vobis scripsimus.
* In m.: 1478. 12. decembris.
190
d Hermolaus (C. Jireek, o. c. II, 39).
191
Zbog zemlje s redovnicima sv. Dominika i redovnicama sv. Dimitrija (Indice
del Registro... br. 900) 1442. je gradski sudac (Libri consiliorum I, 8), a 1461. godine
ve se navodi da je mrtav (E. Bttner, o. c., Tabularium 1/3, Zara, 1901, 23).
192
Vladao od 1478. do 1485. godine (S. Romanin, o. c. IV, 379-418).
193
Knez od 1476. do 1479. godine (L. Fondra, o. c., 290).
194
Kapetan od 1478 do 1480. godine (A. de Benvenuti, o. c. 255).
414

Quare autoritate dicti consilij mandamus vobis quatenus dictam partem et in ea contenta observare et observari facere inviolabiliter debeatis.
Datum in nostro dualfpalatio adi 12 decembris indictione XII. 1478.
*
Joannes Mocenigo dei gratia dux Venetiarum nobilibus et sapientibus
viris Marco Barbo de suo mandato comiti195, et Jeronimo Ferro capitaneo
Jadre et successoribus suis fidelibus dilectis salutem, et dilectionem affectum.
Mandamus vobis cum nostro consilio rogatorum ut posthec non deliberetis alicui stipendiario vel provixionato nostro aliquod dazium nostre istius
civitatis, nee aliquem ex predictis stipendiarijs, provixionatisque nostris admittatis, admittatique permittatis in fidejussorem alicujus daziarij nostri ullo pacto sub pena ducatorum 1000 in propriis bonis cuilibet vestrum, exigenda a vobis per nostros advocatores si contrafezeritis.
Volumus preterea, et mandamus vobis cum dicto consilio, ut non permittatis stipendiarios aut provixionatos nostros habentes in presentiarum
dazia nostra retinere in se pecunias nostrorum daciarum, imo providere, et
cum effectu eficere, ut page suorum daciorum temporibus debitis fiant in camera nostra. Datum in nostro ducali palatio adi 25 mazo indictione XII
1479.
Infrascripte sunt possessiones posite in civitate None196 et ejus districtu.
Primo una possessio vocata Punctadura197 in districtu Nonensi versus et
contra insulam Pagi198, infra hos confines: de sirocco, et meridie sunt pascula et terrena illorum de Nona, ab alijs duabus partibus est circumdata man;
in qua puncta sunt terrena arratoria, vineata et pasculatoria, et in ea habitant ad presens que affictata est ser Gregorio Marganich pro decem annis
pro libris mille parvorum in anno, persolvendis in festo sancti Michaelis.
Item pascula posita in comitatu Nonensi a parte orientali, que spectant
et pertinent communi, que omni anno affictantur Vlachis199 communiter pro
200
ducatis 205 auri, octo vitellis, et 10 castronis .
Item sunt quam plurima terrena arratoria posita circumcirca civitatem
None, que partim sunt cultivata et partim non, et quilibet potest super ipsis
seminare, et cultivare, et laborantes respondent.
** In m.: 1479. 25. maggio.
1479. do 1483. godine (L. Fondra o. c. 290). Upadljivo je samo to se u ispravi
od 7. IX. 1481. spominje kao knez Marco Lando, 21. X. iste godine Marco Balbi, a ve
9. 28. II, 28. VII. i 18. X. 1482. i Federico Valaresso (Indice del Registro... br. 2249,
2474, 2475, 1112, 830, 83, 768), kojega pak Fondra stavlja istom u 1483. godinu (L. Fondra, o. c., 290).
196
Gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 183-273.
197
Danas otok Vir (C. F. Bianchi o. c. II, 180-183).
198
Gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 9, 10.
199
O njima gl. F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925,
275,276 (s naznaenom literaturom) i I. Lovri, Biljeke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice, Zagreb, 1948, 57. str. i dalje.

\.
\
195

415

POSSESSIONES SPECTANT CASTRO AVRANE

Primo una villa Craschiane201 sortium viginti quatuor, de quibus Georgius Guercevich tenet et possidet quatuor* Sortes, et ser Matheus de Firmo202
tenet et possidet alias quatuor* sortes, relique quindecim* laborantur per villicos, et respondent omni anno quartam et decimam partem omnium fructuum.
Die 9. octobris 1453. indictione II. mandato magnificorum dominorum** rectorum Jadre videlicet domini Laurentij Lauredano honorabilis comitis, et domini Benedicti de Mula honorabilis capitanei vigore, et in executione ducalium litterarum datarum in ducali palatio die 7. mensis martij
1453. extracta fuerunt de communi, et de contrascripta posta due sortes terrarum cum duabus pecijs terrarum pascuorum que fuerant infrascripti Mathei de Firmo, que tarnen due sortes sunt extra confines ville Chraschiane, et
date fuerunt cum tribus scopulis vocatis Babaz, Comornich, et Fermich in
concambium et permutationem ser Marino de Soppe nobili Jadre nomine
domine Urse uxoris sue pro una ejus domo accepta in commune, posita Jadre penes logiam capitaneatus Jadre, ut apparet instrumente publico scripto
manu mei Antonij Campolongo prefati magnifici domini comitis cancellarij
de supradicta 9. octobris. Et ego idem Antonius Campolango mandato subscripsi.
Item una villa vocata Tign203 sortium viginti quatuor vel circa terreni arratorij et vineati cum suis pasculis, et villani residentes in dicta villa respondent
omni anno Castro quartam et decimam partem omnium fructuum.
Item una villa vocata Sablagna204 sortium quadraginta terre arratorie et
vineate cum suis pasculis, et villani residentes super ipsa villa respondent
omni anno dicto castro Aurane quartam et decimam partem omnim fructuum.
* 4 + 4 + 15 = 23. a ne 24 kako to neto ispred toga stoji.
** Ta isprava nalazi se u prijepisu kao marginalna biljeka.
201
Nekad Hraane (gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 380, 406), a sada Ratane izmeu
Gorice i Tinja. U ispravi od 1058. zovu se Chrastani, u onoj od 10701078. Crastani (S. Ljubi, Libellus..., Starine XXIII, 158, 159, 163, 165), 1470. opet se javljaju pod
Chrasciane (G. Praga, o. c., 102). 1479. Chraschiane (L. Jeli, Povjesno-topografske
crtice, 49), a 1482. Chrasthiane (G. Praga, o. c., 118). God. 1527. to je mjesto (pod imenom Chraschianis) imalo 97 stanovnika (. Ljubi, Commissiones I, 219).
202
Firmo u Markama.
203
Danas Tinj (gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 371-373).
204
Valjda nekadanje selo Zablae, za koje misle Bianchi i Jeli da je moda bilo
na sjeverozapadnoj obali Vranskog jezera (C. F. Bianchi, o. c. II, 411 i vrlo opirno: L.
Jeli, Povjesno-topografske crtice, 85 90, 41, 52). Meutim u ulomcima zbornika isprava od XI. do XIV. stoljea, spominje se 1284. godine, kako templarski metar daruje zadarskom graaninu Luki Deinu quandam particulam terre incultam et desolatam in territorio de Sablata Poscalina uocata sicut continua in metis de Rogoua usque
ad mare et usque ad portum Sablata (L. Jeli, Topografsko-povjesne crtice, 52), dok u
ispravi s istim datumom, koja je objelodanjena iz izvornog prijepisa od 1291. godine,
koja se nalazi u budimpetanskom narodnom muzeju, glasi taj pasus ovako: quandam particulam terre nostre incultam, desolatam et vacuam sitam in territorio de Za-

416

Item una villa vocata Blagnane205 sortium decern septem, de quibus

Matheus de Firmo tenet et usufructat duas sortes sibi donatas per dominum
regem Ladislavum, et villani laborantes reliquas quindecim sortes respondent dicto Castro Avrane quartam et decimam partem omnium fructuum.
Item una villa vocata Scorobich206 sortium viginti quatuor terre arratorie, vineate cum suis pasculis. Et villani laborantes terrena ipsis ville respondent omni anno dicto castro Avrane nquartam partem et decimam omnium
fructuum.
Item una villa vocata Boyscha207 sortium 12 terreni vineati et arratorij
cum omnibus suis pasculis, et villani laborantes terrena dicte ville respondent quartam et decimam partem omnium fructuum recolligendorum omni
et singulo anno temporibus debitis.
Item una villa vocata .. almavas208 sortium sex terre arratorie et vineate
cum suis pasculis que fuit ser Gabrielis de Nosdrogna, et per ipsum ser Gabrielem data dicto Castro Avrane in concambium pro domo in qua ipse ser
Gabriel habitat posita Jadre. Et villani laborantes dicta terrena respondent
omni anno temporibus debitis quartam et decimam partem omnium et singulorum fructuum.
Item sunt quam plurima terrena arratoria in confinio burgi Avrane, que
comode nrensurari non possunt, et aliqua sunt laborata, et aliqua sunt inculta, in quibus sunt quam plurimi pedes olivarum. Et omnes qui laborant de
dictis terrenis respondent Castro omni anno quartam et decimam partem
omnium fructuum.

blata Pozkaligna uocatam, sicut continuatur cumo... usque ad mre et usque ad predium de Zablata (T. Smiiklas, Codex diplomaticus VI, Zagreb, 1908, 509). Kako vidimo ipak je sadrajno dosta oita razlika. Jo neto. God 1527. imali su Pacoschiane et
Xablachia ukupno 164 stanovnika (S. Ljubi, Commissiones... I, 219). Ako sada uzmemo da je podatak u ulomcima isprava zbornika toniji od onog u budimpetanskom narodnom muzeju, te i tu usku povezanost Pakotana i Zablaa 1527. godine, onda je jasno, da je to mjesto lealo na moru, gdje je imalo ak svoju luku i to uz same
Pakotane. A takva luka ba i postoji nasuprot otoiu JJabuljau.
205
Valjda Blaane, za koje dri Bianchi po jednom dokumentu iz 1390. godine da
bi moda bili na medi Polae (C. F. Bianchi, o. c. II, 411). Iz jedne isprave od 1463. godine (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 48) oito je da se to mjesto nalazilo blizu
toliko spominjanog Potoka i sela Vrbice. God. 1289. spominju se Blaani ak pod
imenom de Blacano (L. Jeli, Zadarski biljeniki arhiv, Vjesnik I, 179). a iz isprave
od 21. IX. 1394. godine vidimo da se to mjesto uistinu nalazilo u blizini Polae i Jagodnje (Dravni arhiv u Zadru Notarski spisi Petra de Sercana omot I/III, 38a).
206
Skorebi (Skorobi) kraj Stankovaca ili Radoinovaca postoji jo i danas (C. F.
Bianchi, o. c., II, 412). God 1527. Scorobichio je imao 169 stanovnika (S. Ljubi,
Commissiones I, 219).
207
Boijscka a ne Boyscho, kako je to itao iz navedenog katastra Jeli, a preuzeo Skok; moda je to mjesto nekada bilo kod dananje kule Atlagi, kako to tvrdi
Skok (P. Skok o. c. Rad JA 224, 105, 106).
208
To se mjesto zvalo Malinauas, a nalazilo se u blizini Skorebia i Dobravode
(Dravni arhiv u Zadru Notarski spisi Petrus de Sercana (13751416) I/III , str.
18a).
/

417

Item sortes terre arratorie, que sunt posite in vocata Poscaglina209, pro
quibus villani et habitatores dicte ville respondent omni anno dicto Castro
Avrane in festo sancte Marie de mense augusti libras 20 parvorum et non aliud.
Feudatarij castri Avrane, qui tenent terras
infrascriptas et debent sasire ut infra
Primon Joannes Bertonich tenet et possidet in pertinentijs burgi quatuor sortes cum dimidia terre arratorie et vineate. Item quatuor sortes cum dimidia in villa vocata Scorobich. Item unam sortem terre in villa vocata Bristich210, pro quibus tenetur servire dicto castro cum duobus equis.
Nota quod ser Theodorus Prandino notarius et cancellarius communis
Jadre erravit scribendo infrascriptam postam, ubi dicit: Item quatuor sortes
terre cum dimidia in villa vocata Seorobich, quoniam vult dicere sortes quatuor decim integre sicuti apparet per litteras ducales primas die 12 martij
1425. indictione III. et secundas datas die 12. septembris 1434. indictione
XIII. secundum partes captas, concessiones, et gratias factas, ac ordines in
ipsis litteris contentos; ideo ad futurorum memoriam et ad levandum omne
dubium magnifici viri domini rectores Jadre, dominus Moijses Grimano honorabilis comes2", dominus Antonius de Cha de Pesaro honorabilis capitaneus212, dominus Paulus Vallaresso honorabilis provisor ad partes Dalmatie213, et dominus Bernardus Nani honorabilis camerarius Jadre declaraverunt et determinaverunt, quod illa posta ville Scorobich ubi dicit sortes
quatuor cum dimidia, dicat et intelligatur de sortibus quatuocdecim integre
juxta mentem et intentionem predictarum litterarum ducalium. Et mandaverunt mihi Antonio Campolongo cancellario ipsis domini comitis predicti
* U prvotnom tekstu kao marginalna biljeka.
209
Nekadanja Pokaljina, koja se spominje jo 1284. godine pod imenom Poscalina (L. Jeli, Povjesno-topografske crtice, 52) ili Pozkaligna (T. Smiiklas, o. c.
VI, 509) i jo 1456 (C. F. Bianchi, o. c. II., 412) te 1492. godine (Dravni arhiv u Zadru
Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br 842). God. 1527. Poschaline je brojala 27 stanovnika (. Ljubi, Commissiones 1,219). Po onom dokumentu iz 1284. godine moemo zakljuiti da se ona nalazila u predjelu oko Zablaa.
210
Danas Pristeg (C. F. Bianchi, o. c. II, 412) ispod Ceranja.
211
On je bio 1431. godine ibenski knez i kapetan, a Ljubi donosi da je od 1438.
do 1440. bio zadarski knez (S. Ljubi, Listine IX, 47, 110, 113, 239). Fondra ga pak stavlja ve u 1437. godinu (L. Fondra, o. c., 290), a imamo isprave od 17.1. i 14. III. 1437, te
23. i 31. III. 1438. godine, u kojima se nalazi njegovo ime kao ime kneza (Indice del Registro... br. 795, 794, 796, 2151, 797).
212
God. 1435. nalazimo ga kao-kneza i kapetana Kotara, a 1438. i 1439. je zadarski
kapetan (. Ljubi, Listine IX, 80, 110, 113). Benvenuti ga stavlja od 1438. do 1440. godine (A. de Benvenuti, o. c. 255). God. 1445/6. je ibenski knez (S. Ljubi, Listine IX,
216,235).
213
Vallaresso i Pasquale Maripetro bili su odreeni za sindike i provizore Zadra i
dijelova Dalmacije u razdoblju do 1428. do 1430. 1437. do 1440. godine (S. Ljubi, Listine VIII, 128, IX. 41, 43, VIII, 131, IX, 96, 98, 114).

418

hane notam fieri. Actum sub logia palatij comitatus Jadre die 6. Junij 1439.
indictione II. presentibus domino Aloijsio Rosa de Venetiis cancellario predicti domini provisoris, et ser Guererio Novello cancellario prefati domini
capitanei testibus habitis et vocatis.
Ego Anthonius Campolongo cancellarius predictus mandato subscripsi.
Fiorenza tenet, et possidet in pertinentijs dicti burgi septem sortes.
Item in villa Pristichi viginti quinque sortes, pro quibus tenetur servire cum
duobus equis.
Ortius tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi quatuor sortes terre.
Item in villa vocata Bascognane214 sortes sex decim terre arratorie. Item penes lacum circa viginti gognalios terre, et tenetur servire cum duobus equis.
Demetrius tenet et possidet in pertinentijs predicti burgi sortes septem**. Item in villa vocata Ritignano215 sortes duodecim, et tenetur servire
cum duobus equis.
Joannes Demetrij tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi sortes
quinque, et debet servire dicto castro cum uno equo.
Bassanus de Laude tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi quatuor*** sortes cum dimidia, et tenetur servire cum uno equo.
Thomasius Dodricich tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi tres
sortes terre arratorie, et tenetur servire dicto castro Avrane cum uno equo.
1475. indictione IX. die 13. mensis februarij, presentibus spectabili domino Frencisco Mauroceno gubernatore lanzarum spezatarum, et ser Petro
de Venturino interprete et ciue Jade testibus. Magnifici et generosi domini
Jeronijmus Diedo comes216, et Nicolaus Boldu capitaneus217 Jadre pro ilustrissimo ducali dominio Venetiarum auctoritate officij sui, informati de fide
et obedientia Gregorij, et Joannis f ratnim et filiorum quondam Georgij Magas feudatarij Aurane nuper defuncti subrogaverunt dictos Gregorium et Juanum in feudatarios loco dicti Georgij patris sui cum illis modis, condicionibus et prerogativis, quibus erat dictus eorum pater, assignantes eisdem ex
nunc possessum pheudi possesi per dictum quondam Georgium predictum
eorum patrem, positum in pertinentijs burgi castri Aurane, cum hoc quod
dicti fratres teneantur servire dicto castro Aurane cum uno bono equo. In
quorum fidem etc.

zera.

** In m.: Zorzi Cudiglia per nome di sua donna.

*** In m.: Cipriano.
**** In m.: Zorzi Migas.
214
Nepoznat je poloaj tog sela, ali svakako e biti negdje u okolici Vranskog je-

215
Zapravo se to mjesto zove u jednoj ispravi iz 25. IV. 1396. Ritichiane i ono se
prema tome nalazilo svakako u blizini Skorobia i Pristega (Dravni arhiv u Zadru
Notarski spisi Petra de Sercana (1375-1416), I/III, str. 34a, 18a, 19).
216
Od 1472. do 1474. godine (L. Fondra, o. c. 290). God. 1474. nalazimo ga navedena u Statuta Jedertina (str. 120 a) te u ispravama iz 1474. i 1475. godine (G. Praga, o.
c., 109,112) i u onima od 30. IV. 1475. i ak 3. II. 1476. godine (Indice del Registro... br.
822, 2021, 2022).
217
Od 1475. do 1478. godine (A. de Benvenuti, o. c., 255).

419

* Pauulus Butchi tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi duas sortes

cum dimidia terre. Item in Blata218 duas sortes terre. Item in villa Tino tres
sortes terre, et tenetur servire cum uno equo.
**Vocatius tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi duas sortes terre,
et tenetur exercere officium placarij pro dicto Castro.
Martinus Dancevich tenet in pertinentijs dicti burgi sortes tres, et tenetur exercere officium pristaldi pro dicto Castro.
Ex margine. 1450. indictione XIV. die 15. octobris magnifici domini Georgius Georgio comes219 et Franciscus Minoto capitaneus220 Jadre posuerunt
loco dicti Martini Stephanum Druscouich de Avrana, qui Stephanus tenere
debeat dictas tres sortes terre, et exercere dictum officium pristaldi pro dicto Castro prout tenebat ipse Martinus, et cum alijs modis, et conditionibus
cum quibus erat ipse Martinus.
Johannes de Martijs cancellarius221 prefati domini comitis mandato etc.
In qualibet villa dicti castri debent esse duo judices222, qui debent possidere duas sortes terre, videlicet unam sortem pro quoque, et tenentur facere
solicitare et procurare negocia dicti castri, ac recolligere introijtus223 dicti
castri in villa in qua sunt judices.
Infrascripte possessiones, et primo sortes quatuor cum dimidia in burgo Avrane siue ejus pertinentijs, in quibus sunt septem gognalia et tres quarti terre vineate.
Item super dictis sortibus 231 pedes olivarum. Item una curia undique
murata, cum septem domunculis copertis paleis, de quibus sunt due coperte
terra cum uno hortulo prope domum.
Item capita vituum circa unum gognale cum 13 pedibus olivarum, positorum super terreno ser Johannis Demetrij delavrana.224
*-In m.: Ser Alesius.
** N. m.: La fipla.
218
Po Bianchiu nalazilo se selo Blata ili Blato, koje se po njegovu miljenju spominje od 1355. do 1518. godine u blizini Bokanjakog Blata (C. F. Bianchi, o. c., II,
407). Meutim, dokumenti o tom selu seu ve od 1059. godine dalje i na osnovi njih
moemo nesumnjivo zakljuiti da su se Blata, koja su bila i neko vrijeme podupanija,
nalazila tik do nekadanjeg krunskog dobra Rogovo, a ispod Tinja (gl. F. Raki, Documenta, 53,54,146; S. Ljubi, Libellus, Starine XXIII, 157-159, 188, 190, 191, 216-218;
G. Alacevich, II Monastero e la chiesa dei Ss. Cosma e Damiano sull'isola di Pasmano,
Bullettino di archeologia e storia dalmata XIII, Spalato, 1890, 78, 94).
219
Ve od 8. II. i 3. III. 1448. javlja se u ispravama kao zadarski knez (Indice del
Registro... br. 2472, 802). U Ljubievim Listinama dolazi tek 1449/1450 (. Ljubi,
Listine IX, 312,346,353,355), isto tako i kod Fondre (o. c., 290), a u tom svojstvu ga nalazimo i u travnju 1451 (Statuta Jadertina, 120 a).
220
Spominje se u tom svojstvu u listinama od 1449. i 1450 (. Ljubi, Listine IX,
312, 346, 353,355), tako ga stavljaju i Fondra (o. c. 290) i Benvenuti (o. c., 255), dok se u
Statuta Jadertina (str. 120 a) javlja i 1451. godine.
221
Puno mu je ime Baptista Marci de Venetiis i bio je zadarski kancelar od 1439.
od 1546. godine (Serie cronologica dei notai di ara, 2).
222
Isto to i comes terrestris.
223
Dohodak, prihod.
224
= de la Vrana.
420

Item sexdecim sortes terre aratorie et vineate, posite in villa vocata Pachoschiane225 pertinentijs dicti Castri Avrane, de quibus presbijter tenet
unam, et super alijs ad presens habitant novem villici. Item super dictis sortibus terre 226
sunt 4 gognalia vineata. Item duo gognalia, que dictus quondam
ser Ocillus fecit plantare suis expensis.
Item in dictis sortibus terre sunt centum quadraginta unus pedes oliuarum, quos dictus quondam ser laborabat suis omnibus expensis.
1431. Indictione X. die 27. mensis novembris magnificus et generosus
vir dominus Lucas Trono227 pro illustrissima ducali dominatione Venetiarum comes civitatis Jadre, sedens pro tribunali sub logia magna228 Jadre, ut
mori est, attenta, et considerata ingenti utilitate communis Venetiarum et
pro tollendo dubia et differentias, que quotidie oriuntur, et que oriri possent
inter conductores introijtuum castri Avrane et ipsius castri villicos, habita
matura et diligenti informatione a quam pluribus nobilibus et popularibus22' civitatis Jadre determinavit et declaravit, quod omnes villici subditi
dicto Castro Avrane omni anno teneantur et debeant pro quolibet pario bovum arantium laborare et cultivare unum gognale terre pro sgono230, videlicet medietatem cultivare siue mechotare, prout universaliter observatur in
districtu Jadrensi.
1444. die 18. mensis martij indictione VII.
Magnifici et generosi viri domini Marcus Geno honorabilis comes231 et
Georgius Lauredano horabilis capitaneus232 civitatis et districtus Jadre pro
nostro illustrissimo ducali dominio Venetiarum etc.
Sedentes sub logia magne Jadre, visis et intellectis litteris spectabilis
domini Jacobi Diedo honorabilis castellani233 Aurane datis ibidem die hesterna, quibus continetur Joannem Buschia de Aurana judicem dicti judica234
tus Avrane propter senilem etatem qua deductus est ipsum judicatum renunciasse, et loco ipsius Joannis Alegretum235 filium ipsius Joannis loco dicti patris sui elegisse et deputasse, dumodo ipsis magnificis dominis rectoribus placeret. Idcirco prefati magnifici domini habita prius optima informatione de fama dicti Alegreti, qui semper compertus est fidelissimus ac devotissimus cum dicto patre suo nostro illustrissimo ducali dominio, et jam per
elapsum eidem excellentissimo domino nostro ipse Alegretus in partibus
236
Lombardie bene, viriliter servivit sub probo viro ser Marino de Canaruto
1
alias conductore arceriorum"' ambo concordes elegerunt, assumpserunt, et
creaverunt eundem Alegretum presentem, et supplicantem assumi, et deputari ad ipsum officium, electionem dicti domini castellani confirmando in ju225
Pakotane (C. F. Bianchi, o. c. II, 140; 141). God . 1527. to selo sa Zablaem ima
164 stanovnika (. Ljubi, Commissiones... I, 219).
226
Johannes Ozile i njegova ena Rada uivali su uz izvjesnu novanu odtetu i
obvezu neka feudalna imanja u vranskom distriktu (. Ljubi, Listine IX, 254, 255).
227
Fondra stavlja da je ve 1431. zadarski knez (L. Fondra, o. c., 290) a u dvjema
ispravama (6.1. 1432,8. X. 1432) je u istom svojstvu naveden (Indice del Registro... br.
1088, 1830), dok se u ostalim mletakim ispravama, koje donosi Ljubi, spominje tek
10. V. 1432. i 13. III. 1433. Ve 1437. i 1449. godine javlja se kao mletaki vijenik (S.
Ljubi, Listine IX, 55, 108, 305).

421

dicem loco dicti patris sui, cum modis, condictionibus et prerogativis, ac honoribus solitis et consuetis; mandantes insuper ut prefato domino castellano notificetur electionem predictam in personam dicti Alegreti fore per ipsos confirmatam. Qui Alegretus illico juravit corporaliter manu tactis scripturis coram ipsis dominis rectoribus ad sancta dei euangelia, se bene, fideliter, et secundum deum, justitiam, et propriam conscientiam exercere dictum officium, et hoc presentibus ser Gregorio Tetrico quondam domini Simonis238 ser Nicolo de Nassis, nobilibus civibus Jadre testibus habitis et
alijs.
Nos Georgius Georgio pro nostro serenissimo et excellentissimo ducali
dominio yenetiarum etc. comes et Franciscus Minoto capitaneus civitatis
Jadre et ejus districtus audita requisitione et supplicatione Vucse Cosmich
judicis ville Tini districtus Avrane supplicantis se confirmari per nos officio
suo predicti sui judicatus ad futurorum memoriam et pro majori dicti sui officij firmitate, habita informatione se optima fama fidelitateque predicti
Vucse per litteras domini Xristophori Arimondo239 castellani Avrane, et per
alios, ipsum Vucsum tenore presentium assumpsimus, et assumimus, ac
confirmamus judicem in dicto suo officio predicti sui judicatus, cum condictionibus, modis, immunitatibus, jurisdictionibus, honoribus, et prerogativis
solitis et consuetis.
228

Gradska loa na Narodnom trgu (gl. G. Sabalich, Guida, 394-400).

To su tzv. puani ili puk, koji su u gradu sainjavali poljodjelci, obrtnici,
trgovci, ribari, pomorci i drugi (G. Novak, Prolost Dalmacije I. Zagreb, 1944., 207,
208).
230
Oranica.
231
Dok Fondra stavlja da je zadarski knez ve 1442 (L. Fondra, o. c., 290), u mletakim izvorima, koje donosi Ljubi, Geno je te godine provizor u Albaniji, a tek se
1443/4. spominje kao zadarski knez (. Ljubi, Listine IX, 156, 160, 166, 169, 178, 179 i
Indice del Registro... br. 798, 799). Meutim u Liber Consiliorum (I, 6. 9, 10, 12, 16,
18) spominje se on ve 29. VI, 30. X. 1442. i 31. III, 30. IX. i 9. XII. 1443. godine.
232
U mletakim se izvorima javlja u tom svojstvu 1443/4. godine (. Ljubi, Listine IX, 169, 178, 179). Fondra ga stavlja u 1443 (L. Fondra, o. c., 293), a Benvenuti ve u
1442. godinu (A. de Benvenuti, o. c., 255).
233
Obino znai zapovjednik tvrave.
234
Kotar.
235
Dosta rijetko ime u tim krajevima (gl. K. Jireek o. c. II, 21, 22). Po svoj prilici
prijevod imena Radovan.
236
Marinus de C. za vrijeme svoga vojevanja u Italiji na strani Venecije bio je zarobljen i oslobodio se ipak uz veliku otkupninu. Budui da je nije mogao za ivota isplatiti, to je onda kasnije uinio njegov sin Bernardin (. Urli, o. c., Gradja JA VIII,
342). U izvorima izmeu 1437. i 1440. godine spominje se Marinus de C. jo dva puta.
Po smrti spomenutog Ozile i njegove ene predala mu je mletaka vlada na uivanje
za vjernu slubu ona njihova zakupljena imanja uz iste uvjete (. Ljubi, Listine VIII,
131, IX, 254, 255).
237
Strijelac s lukom.
238
Gregorius T. bio je izabran god. 1450. i 1451. u poslanstvo svoje opine u Veneciju, da isposluje ondje neke pogodnosti (. Ljubi, Listine IX, 346, 370).
239
Ovamo doseljeni mletaki plemi iz obitelji, lanovi koje su vrili razne slube
u Dalmaciji (gl. S. Ljubi, Listine VI. 71, 78, 147, VIII, 56, IX, 86, 315, 317, 318).
229

422

In quorum testimonium presentes scribi jussimus sigillo nostro sancti

Marci munitas.
Ex Jadra die ultimo mensis maij 1451.
Possessiones et introijtus Novigradi240.
Primo una villa vocata Dolaz241, in qua sunt sortes terre arratorie vineate et pasculatorie, de quibus ad presens sortes viginti sex laburantur, et cultivantur, et de quibus 26 sortibus sunt sex sortes, ex quibus percipitur quarta pars omnium fructuum. Et reliquarum viginti sortium laboratores sunt
feudatarij442, et respondent infrascriptas honorancias omni anno dicto castro et pheudatarijs, videlicet:
Primo quartas 4 grani
Item quartas 4 hordei
Item quartas 4 vene, seu spelte
/
Item quartas duodecim de vino
Item soldos 22 in festo sancti Marini243
Item tre honorantias valoris soldorum 8 pro qualibet. Item una villa vocata Cerinci244, in qua sunt sortes terre arratorie vineate et pasculatorie, quarum laboratores omni anno respondent dicto Castro suprascripta pheuda et
honorantias.
Item una villa vocata Chassich245, in qua sunt decem sortes terre arratorie et vineate, et laborantes ipsarum respondent omni anno dicto Castro
quartam partem omnium fructuum.
Item una villa vocata Paprechiane246, in qua sunt quinque sortes terre
arratorie et vineate, et laboratores ipsarum respondent omni anno predicto
Castro quartam partem ut supra.
240
Novigrad je 1527. godine brojio (tvrava s vojskom i varo) 1059 stanovnika
(. Ljubi, Commissiones I, 219).
241
Tako se u prijanjim stoljeima zvala Pridraga (C. F. Bianchi, o. c. II, 308, 309).
To se mjesto spominje u ispravama kao Dolac 1453 (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Krevana svez. XV. br. 43), 1472. (Dravni arhiv u Zadru
Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 223), 1482. i 1483 (G. Praga, o. c. 118,
121), te 1555. i 1557. godine (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv.
Dominika br. 219 i 220 C 1555 -1557).
242
Jobagiones.
243
Taj je dan u studenom.
244
Nekad selo Cerenci. U jednoj pak ispravi iz 1482. godine zove se Cerinzi (G.
Praga, o. c., 118), a spominje se i 1491. godine i imalo je svoju crkvenu upu (C. F. Bianchi, o. c. II, 420). Cerenci su leali u neto veoj udaljenosti od Kaica i nekadanjeg
Ferletia (I. Glubavaz, o. c., La Domenica, ara, 1891, br. 12). Jo 1689. godine nalazimo ih na Corpnetlijevoj karti zadarske okolice pod imenom Cerensi (V. M. Coronelli
o. c.).
/
245
Danas selo Kai, dvije milje od Smilia (C. F. Bianchi, o. c. II, 413, i S. Zlatovi, o. c., Starohrvatska prosvjeta I, 217).
246
Papraane (ili Paperane) spominju se jo 1461. godine (C. F. Bianchi, o. c. II,
406), 1536. kao ... in villis Cassichi et Paporchiane... (Dravni arhiv u Zadru Arhiv
nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 2497), 1543. kao Cassichi et Paperchiane Villis Territorii Jadre (Indice del Registro... br. 2500), a 1579. samo Papraciane (E.

423

Item una villa vocata Ternovo247, in qua sunt decem sortes terre, et laboratores ipsarum respondent omni anno dicto Castro quartam partem ut supra.
Item una villa vocata Domacofci248, in qua sunt tres sortes terre aratorie
et vineate, et laboratores ipsarum respondent omni anno dicto Castro quartam partem ut supra.
Item una villa vocata Priti9evcich249, in qua sunt pheudatarij sortes terre arratorie et vineate, et laboratores ipsarum respondent omni anno dicto
Castro.
* Item una villa vocata Stupich250, in qua sunt pheudatarij sortes terre arratorie et vineate, et laboratores ipsarum respondent omni anno dicto castro.
Item in villa Coruplie251 sunt pheudatarij, et respondent ut supra.
Item sunt sortes pheudatarij in villa vocata Nadino252, quarum laboratores respondent predicto castro omni anno.
Bttner, o. c., Tabularium 1/4, 42). Po svemu tome mogli bismo zakljuiti da su se Paperani ili Papraani nalazili u predjelu oko Kaica.
247
Ternovo se spominje jo 1377. godine kao posjed knezova krbavskih (u ovom
katastiku ta listina na str. 57, 58) a jo se javlja 1403 (C. F. Bianchi, o. c., II, 421), 1482
(G. Praga o. c. 118) i 1491. godine. Imalo je svoju crkvenu upu (C. F. Bianchi, o. c. II,
421). Na osnovi dvaju dokumenata iz 16. stoljea, moemo zakljuiti da se Ternovo nalazilo u blizini nekadanjih Pritievia (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 219 i 220 c, str 36, 42- 1536, 1556. i 1557. godine), koji su
opet bili u dananjoj Pridrazi.
248
Klari misli da su Domagovci bili negdje oko dananjih Biljana (M. Klari, o.
c., Vjesnik XVI. 31).
249
Po dokumentima iz 1483. godine, gdje se navode vile Praticeuchii et Sperquilauici positarum in Dolatio districtus Novigradi... (G. Praga, o. c., 120), sigurno je da
se to mjesto nalazilo u dananjoj Pridrazi i pripadalo je niskoj plemikoj porodici
Priticeuich ili de Priticiis, koja se spominje u izvorima od 1297. godjne dalje (G.
Praga, o. c., 21, 66, 95, 126, 119, 120).
250
God. 1425. spominju se ville Stupich e Bigliane, koje su pripadale obitelji
Nosdrogna (. Ljubi, Dva popisa listina, Starine XIX, 141). Na temelju toga podatka mogli bismo staviti da se Stupich nalazio u trokutu izmeu Nadina, Smilia i
Zemunika. Zanimljivo je da je postojalo pleme Stupi ili Stupici u bukoj upaniji (Vj.
Klai, Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljea. Rad JA 130, Zagreb, 1897, 72, 73).
251
Nekad Koruplje (Veliko i Malo), po miljenju Bianchia blizu Babinduba, koje
se javlja u listinama poetkom 15. stoljea (C. F. Bianchi, o. c. II, 406). God. 1436. nalazimo ga u ispravama pod imenom Horupalce i Malo Horupalce, 1446. Horuplo
magnum (Popis oporuka zadarskih notara), a 1474. Horuple Magne (G. Praga, o. c.
111). God 1527. brojalo je Veliko i Malo Koruplje zajedno 84 stanovnika (S. Ljubi,
Commissiones I, 219). Na osnovi pak triju dokumenata iz 16. stoljea, vidimo da Bianchi nema pravo te da se Koruplje Veliko nalazilo u blizini Suhovara, koje i Coronelli
ima na ve toliko puta svojoj navedenoj karti, a susjedi su mu bili Baica, Lovinci Poliani. Nedaleko od njega je lealo i Malo Koruplje (Dravni arhiv u Zadru Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 24991541. g. Arhiv nekadanjeg samostana
sv. Nikole IV 1543. godine Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br.
12-1570).
252
Nadin (gl. C. F. Bianchi, o. c. II. 345-347). God. 1527. imalo je to mjesto 830
stanovnika (S. Ljubi, Commissiones I, 219).

424

Item septima pars omnium et singularum decimarum, que colligantur

nomine et vice episcopatus Nonensis in.
Item in villa vocata Cognassice253 sunt quinque sortes, et respondentquartam partem ut supra.
Item certa pascula, subposita dicto Castro Novigradi, que solent affictari Vlachis omni anno pro ducatis ducentis vel circa.
Item una petia terre vineate, que ruit comitum de Corbavia254 cujus laboratores respondent quartam partem uuarum, prout comprehenditur ex tenore infrascripte locationis.
Nos Nicolaus255, Thomas256 et Butcho257, filij quondam comitis Budisla258
vi , ac Paulus259 filius quondam comitis Karol260; nee non Karolus261 filius
quondam comitis Gregorij262, comites Corbavie memorie commendantes significamus universis tarn presentibus, quam futuris presentium paginam inSpecturis, seu etiam audituris, quod ad nostram accedens presentiam Dragissa Jobagio263 de villa Ternovo nobis instanter supplicauit, ut sibi vineas
253

Nepoznat nam je poloaj tog mjesta.

Osniva te dinastije krbavskih knezova od plemena Gui, koji su imali svoje
posjede gotovo do zidina Zadra, bio je knez Kurjak, po kojemu je i dobila itava ta
obitelj patronimino ime Kurjakovii (gl. Vj. Klai, Rodoslovlje knezova Krbavskih od
plemena Gusi, Rad JA 134, Zagreb, 1898, 190-214).
255
Njega stavlja Klai u vremensko razdoblje od 1380. do 1388 (Vj. Klai, o. c.
Rad JA 134,204), ali se naravno na osnovi te isprave u naem katastru pomie datum o
Nikoli u 1377. tj. 1374. godinu (gl. Lj. Thalloczy, Istraivanje o postanku bosanske banovine s naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini XVIII, Sarajevo, 1906, 442).
256
Isto tako i Tomu stavlja Klai u razdoblje od 1380. do 1393. godine (Vj. Klai,
o. c.. Rad JA 134, 202,203), te se na osnovi spomenute isprave pomie prva vijest o njemu u 1377. tj. 1374. godinu (gl. Lj. Thalloczy, o. c., Glasnik zemaljskog muzeja...
XVIII, 442).
257
Kako i Butka ili Budislava stavlja u razdoblje od 1380. do 1396 (Vj. Klai, o. c.,
Rad JA 134,203,204), naravno da se automatski i o njemu prva vijest prebacuje u 1377.
tj. 137,4. godinu (gl. Lj. Thalloczy, o. c., Glasnik zemaljskog muzeja... XVIII, 442)
25i
Klai ga stavlja u razdoblje od 1304. do 1346. godine (Vj. Klai, o. c., Rad JA
134, 195). Prema ispravi od 22. XI 1374. godine, on je jo i tada iv (gl. Lj. Thalloczy, o.
c.. Glasnik zemaljskog muzeja... XVIII, 442).
259
I hrvatsko-dalmatinskog bana Pavla (1410. 1411.) stavlja Klai u 1380. godinu
(vj. Klai, o. c.. Rad JA 134 207, 208), i tu godinu na osnovi spomenute isprave mora
pomai pred 1377.
260
Klai zakljuuje da je Karlo mrtav ve prije 15. IV. 1380 (Vj. Klai, o. c., Rad JA
134 (rodoslovlje), 205,206), a to nije tono, jer iz nae isprave od 6. V. 1377. godine doznajemo, da je on ve i prije toga datuma umro.
261
1 toga Karla Klai stavlja u 1380. godinu, a njegovo banovanje u 1409. do 1411.
(Vj. Klai, o. c.. Rad JA (rodoslovlje), 206). Meutim, prva vijest o njemu potjee iz
1377. godine. udno je pak to je ii, oito zabunom, stavio grofa Ivana Krbavskog
mjesto njega za bana i sudruga strieviu im Pavlu (F. ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1916, 360), kada Klai na osnovi izvora izriito navodi ba Karla
Kurjakovia.
262
Klai tog Gregorija ili Gorgia stavlja ve u 1365. godinu, a umro je prije 1380
(Vj. Klai, o. c. Rad JA 134 (rodoslovlje, 202). Meutim, po naoj ispravi on je mrtav
ve prije 6. V. 1377, godine.
263
Ovdje seljak kmet (gl. VI. Maurani, o. c., 468).
254

425

plantandi libertatem dare dignaremur. Nos igitur ad instantiam precium

Dragossi inclinati, prout juri ordo postulat fidelium petitionibus annuere
duximus hane gratiam concedendam, ut ipse valeat in villa nostra sepedicta
plantare ulgo quatuor vinearum in vulgari sclavorum gognalia vocatos, tali
modo, ut quolibet anno nobis quartam hidriam vini de vineis quas plantaverit, solvere teneatur. Et si contigeret ibi recedere a nostra possessione, ut
stando valeat tenere vineam suam, ac vendere, et donare tanquam suam propriam ipse, et ejus heredes, et heredum successores perpetuo possidendam,
salvo jure nostro. Et hec omnia nos firma et rata volentes in perpetuum observare dicto Dragossio, et ejus heredibus, et heredum successoribus dedimus tenendam, gaudendam et posidendam sine aliqua molestia. Et ad memoriam, et uberiorem cautelam, et perpetuam rei firmitatem concessimus
nostras litteras sigillo nostro pendenti numinime roboratas.
Datum Corbavie264 die 6 mensis madij anno domini 1377.
1436.

Magnificus et generosus vir dominus Jacobus Barbadico265 pro illustrissima ducali dominatione Venetiarum honorabilis comes Jadre pro tribunali
sedens in platea juxta logiam magnam Jadre loco consueto cum ser Cressio
de Cressava nobile Jadre consiliario suo, alijs tribus absentibus. Audito gravamine et intellecta requisitione ser Lombardini de Soppe nobilis Jadrensis,
conductoris presentialiter datiorum et intratarum omnium castri seu loci
Gliube266 districtus Jadre, postulantis per justitiam ipsius domini comitis, ut
cum conductor dictorum jurium communis Venetiarum sit providere, et ibi
succuri, ut ipse conductor Jura et utilitates contra homines de Gliuba habentes arativos boves, et habitantes in Gliuba, et territorio suo consegui possit,
et consequenter in facto gognalis terre pro sgono annuatim pro medietate
laborandi et culturandi, seminandique et opera que anno singulo prestare
tenentur, ut fit, et servatur quoque in Lavrana pro Juribus communis Venetiarum. Alia ex parte audita responsione negativa ad predicta dictorum de Gliuba et eorum advocati ser Donati de Calcina causidici Jadre: quia etiam per
dominum comitem interrogati er iussi suas in scriptis exhibere immunitates
et libertates, quas contra predicata allegabant. Respondentes dixerunt nullas alias habere aut exhibere posse, nisi quod examinati per regimen Jadre
super his que tenebantur secundum mores antiquos conferre castro Gliube
crediti fuerunt, et postea ita semper conservati quod non fuerunt obligati
neque astricti ad petita dicti ser Lombardini, et ita pro debita justitia manuteneri debere juxta eorum antiqua jura petebant, cum adversus et unquam
264
Danas Udbina (Vj. Klai, Grada za topografiju liko-krbavske upanije u srednjemu vijeku, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva N. S. VII, Zagreb, 1904, 135).
265
Fondra ga stavlja u vrijeme od 1435. do 1437. godine (L. Fondra, o. c. 290), a isto tako se i u mletakim izvorima javlja (. Ljubi, Listine IX, 79, 87, 89, 94).
266
Ljuba ili Ljuba kraj Nina. God 1527. imalo je to mjesto 150 stanovnika (.
Ljubi, Commissiones I, 219).

426

nihil in contrarium verum invenietur. Post hec habita etiam per dominum
comitem diligente informatione atque consideratione super predictis, tum
etiam maxime visa et intellecta quadam determinatione olim circa similia
per dominum Lucam Trono honorabilem tune comitem Jadre facta et inter
alia jura communis conscripta manu ser Theodori de Prandino notarij et
cancellarij communitatis Jadre, notata sub die 27. novembre 1431.
Indictione X. cujus determinationis tenor fuit per hec verba.
Magnificus et generosus vir dominus Lucas Trono pro illustrissimo ducali dominatione Venetiarum honorabilis comes Jadre sedens pro Tribunali
sub logia magna Jadre, ut mori est, attenta et considereta ingenti utilitate
communis Venetiarum, et pro tollendo dubia, differentias que quotidie oriuntur, et que oriri possent inter conductores introijtuum castri Avrane et ipsius castri villicos, habita matura et diligente informatione a quampluribus
nobilibus et popularibus civitatis Jadre, determinavit et declaravit, quod
omnes subditi villici dicto castro Aurane omni anno teneantur et debeant
pro quolibet pari bovum arantium laborare et cultivare unum gognale terre
pro sgono, videlicet medietatem dicti sgoni seminare omni anno, aliam medietatem cultivare siue mechotare prout universaliter observatur in districtu Jadrensi. Visis etiam quibusdam litteris circa informationem predictorum responsivis, eidem domino comiti redditus a ser Manfredino Lugnano
nobile Justinopolitano castellano Avrane datis quinto septembris 1436., que
sunt registrate in libro albo in controversia suprascripta partes predictas
pro justitia ministranda, et utilitatibus debitis communi Venetiarum sequens ad instar declarationis dicti domini duce (sic) determinavit et mandavit
prefatus dominus comes quod omnes vilici subditi dicto castro seu loco Gliube teneantur, et debeant pro quolibet pari bouum arantium laborare, et
cultivare unum gognale terre pro sgono, videlicet medietatem dicti sgoni seminare omni anno, et aliam medietatem cultivare et mechotare, prout universaliter observatur in districtu Jadrensi; Et insuper quod teneantur
quisque annuatim duodecim diebus agentium habende tarnen expensas ovis
juxta morem, prout similiter obligati sunt, et faciunt uli dell' Aurana.
Presentibus dictis hominibus Gliube Paulo judice, Micovillo Radossij,
Radossio267 Belcich, Jadria268 Herzegouich, Stephano pellizaro269, Nicolao
270
271
Drascouich , Juane Urmiza, Micovillo Postrossich, ac domino ser Donato
eorum advocato predictam determinationem audientibus, atque presentibus
ser Georgio de Grubogna nuncupato de Ellia272 nobile Jadrense, ser Theodo2 67

Rado (K. Jireek, o. c. II, 76).

Od Andreas (K. Jireek, o. c. II, 22).
269
Krznar.
270
Moda lan plemenitih ljudi Drakovi iz aina Doljnjega, koji se zapravo
spominju 1490. godine tri puta (Vj. Klai, Hrvatska plemena, Rad JA 130, 47-49, 51 i
Hrvatska Enciklopedija V, 245).
271
Od Joannes (K. Jireek, o. c. II, 40).
272
Spominje se jo 1397. i 1405. godine (F. Sii, Memoriale Pauli de Paulo, 23,
40).
268

427

ro de Prandino cancellario communitatis Jadre, ac Stephane gastaldione

preconum273 curie274 Jadre testibus ad predicta specialiter adhibitis.
Possessiones et introitus Glube olim possessi per dominos Guidonem et
Ludovicum de Matafaris275 eisdem donati per illustrissimum regem Ladislaum in eorum vita tantum. Et post ipsorum amborum mortem in comune Venetiarum reducti per magnificum et generosum virum dominum Vitum de
Canali276 honorabilem comitem et capitaneum Jadre in 1422. die 8. mensis
martij.277
Primo omnia et singula terrena tarn arratoria quam vineata, prativa, et
pasculatoria posita, et existentia in districtu Glube sunt et spectant dicto
castro Glube.
Item omnes laboratores et seminantes super dictis terrenis tenentur dare et respondere omni anno quartam partem et decimam partem omnium
bladorum278 recollectorum super ipsis terrenis in manipulis conductam super aram, ubi blada excuciuntur, excepto de fasollis.
Item omnes laborantes vineas super dictis terrenis tenentur dare quartam et decimam partem uuarum condutam in dicto castro Glube omni anno,
ac ipsam uuam conductam torculare.
Item quod omnes seminantes linum super dictis terrenis teneantur dare et respondere quartam et decimam partem lini sine semine.

273

Glasnik.
Ovdje znai gradsko malo vijee.
275
Oba ta brata se spominju prvi put 1397. godine kao pristae kralja igmunda.
God. 1402, 1404. i 1406. je ak prvi zadarski rektor i obojica su se ba 1402. opredijelili
zaudo za kralja Ladislava (F. Sii, Memoriale Pauli de Paulo, 24, 33, 34, 38, 41). Krajem 1401. je ak Ludovik de M. u ime bosanskog vojvode Sandalja Vukia Hrvatinia
poao kao njegov poslanik u Veneciju. Inae su oba brata jo 1408. bili u velikoj milosti Mletake republike, koja je 1409. pristala da Guido uiva posjed u velikoj milosti
Mletake republike, koja je 1409. pristala da Guido uiva posjed Novigrad, darovan
mu od kralja Ladislava. Iste godine je od duda on prvi dobio mletako graansko
pravo, a 1410. ak i Zemunik. Te je godine imao po nalogu mletake vlade povesti pregovore to se tie otkupa tvrave Ostrovice koja je bila u vlasti njegova prijatelja Sandalja Hranica, bosanskog vojvode. I zbilja mu je uspjela ta pogodba, sklopljena u Zadru u njegovoj nazonosti, po kojoj su Mleani postali njeni gospodari. God. 1419.
spominje se da je Guido de M. ve mrtav (S. Ljubi, Listine IV, MSHSM IV, Zagreb,
1874, 451, V, MSHSM V, Zagreb, 1875, 134, 169, 173-175, 177, 206, VI, 12, 70, 71, 124,
149, VII, 289) Ludovik de M., koji je posjedovao Visoane jo je iv 1421. godine, kada
je ostavio svoju oporuku u kojoj je bogato obdario crkvu sv. Marije u Ljubau (C. F.
Bianchi, o. c. II, 278).
276
Istom od 30. VI, 1422. do 19. V. 1424. godine spominje se samo u listinama kao
zadarski kapetan, a 22. V. 1425. kao mletaki vijenik. Ali i 1430- 1433. i 10. V. 1432.
opet se javlja kao zadarski kapetan, dok 16. I. 1435. kao mletaki vijenik . Ljubi,
Listine VIII, 178, 179, 181, 185, 190, 191, 200, 228, 241, 242, 253, 255, 268, 270, 272, IX, 2,
5, VIII, 128, IX, 55, 77). Benvenuti ga pak stavlja takoer u 1422. godinu (A. De Benvenuti, o. c. 255), dok ga Fondra nema u popisu.
277
Tada nije de Canali knez i kapetan, ve je Nikola Venerio bio knez, a Marko
Dandolo kapetan. ,
278
Ljetina, ito.
274

428

Item omnes habentes pecudes et capras tenentur dare et respondere decimam partem agnorum et capretorum omni anno.
Item habitator quilibet dicti loci Glube, vel in ejus districti tenetur omni
anno dare et respondere infrascriptas honorantias videlicet:
Primo tres bocolatos279, et unam luganegam280, seu spalam281 castroni in
feto Nativitatis.
Item tres bo9olatos, et septem ova in feto paschalis dominice resurrectionis.
Item tres bo9olatos, unam gallinam, et tres quartuicos vini in feto sancti Michaelis.
Item omnes habitatores dicti loci debant arrare, cultivare, et seminare
quatuor gonalia terre pro sgono, expensis domini dicti loci.
Item zappare unam vineam omni anno 2 gognaliorum expensis dicti domini.
Item tenentur, et debent portare, et conducere bladum et vinum domini
dicti loci ad marinam282 sine aliqua solutione expensis dicti domini.
Item quilibet habens asinum tenetur dare unam somam lignorum dicto
domino in feto Nativitatis.
Item dominus dicti loci habere debet omnes et singulas condemnationes factas per judices dicti loci.
Item quilibet habitator dicti loci occidens animalia, et faciens carnes ad
vendendum, solvere debet unum soldum pro quolibet capite parvo et pro quolibet capite magno duos soldos, et quilibet forensis faciens carnes predictas
solvere debet duplum.
Item quod a feto sancti Georgij283 usque ad vendemias284, nullus potest
vendere vinum ad tabernam nisi dominus dicti loci.
Item dominus dicti loci habere debet soldos sex parvorum pro quolibet
modio vini forensis conducti in dicto loco.
Item unum molendinum fulcitum ad masinandum blada, positum in
pertinentijs dicti castri Glube, infra hos confines: undique sunt territoria
dicti castri Glube, quod affictatur annuatim pro libris ducentis parvorum in
anno.
Item saline septuaginta, posite in pertinentijs dicti castri Glube supra
marinam a parte traversali dicti castri, infra hos confines: undique sunt terrena dicti castri.
Item una puncta"*e extendens versus Pagum a partibus tribus mari circumdata285, super qua sunt solumodo terrena pasculatoria, et affictatur
omni anno Vlachis pro ducatis septuaginta auri
279
280

Kruh.

Kobasica.
281
Pleka.
282
Ovdje znai morska obala.
283
To je 23. IV.
284
Berba groa.
285
To je dananji Rt (Punta) Rtina (Artina kod Raanca).

429

Rados Radossich
Joannes Lecouich

tenentur servire domino

dicti castri uterque cum uno equo, et hoc pro tribus sortibus terre vocata
Gramoglavaz,286 dicte Budomirisgna, qua tenent, et usufructant a dicto castro.
Item quilibet villanus, quando sibi precipitur per dominum dicti loci, tenetur ire Jadram, Nonam, Auranam, Novigradum, et Pagum sine aliqua solutione, expensis tarnen domini.
In Christi nomine. Amen. Anno ab incarnatione ejusdem 1422. indictione prima die 8. mensis martij.
Cum hoc sit quod Serenissimus princeps, et excellentissimus dominus
dominus rex Ladislaus dei gratie Hungarie, Jerusalem, et Sicilie ac Dalmatie, et Croatie etc. illustrissimus rex donaverit castram Glube cum omnibus,
et singulis suis Juribus, jurisdictionibus, et pertinentijs nobilibus et egregijs
militibus domino Guidoni, et domino Ludovico fratribus de Matafaris ciyibus Jadrensibus suisque heredibus masculis de eorum corporibus legitime
descendentibus. Et predictus dominus Guido primo decesserit sine filijs
masculis, et deinde dictus dominus Ludovicus similiter decesserit sine filiis
legitimis masculis, idcirco egregius miles dominus Simon de Detrico, ser Zoillus de Ferra, ser Lombardinus, nobiles cives Jadre, et dominus Martinus
de Recanato287 civis Jadre, omnes commissarij testamentarij dicti quondam
domini Ludovici de Matafaris, personaliter comparuerunt coram magnifico
et generoso domino Vito de Canali honorabili comite et capitaneo civitatis
Jadre, et eidem presentaverunt regale privilegium dicti domini regis Ladislai
de predicta donatione dicti castri Glube cum omnibus, et singulis suis juribus, jurisdictionibus, et pertinentijs prefato domino comiti et capitaneo Jadre, ibi presenti, et nomine, et vice illustrissimi et potentissimi communis Venetiarum recipienti gratiose, et spontanea voluntate dederunt, et consignaverunt, tanquam rem plenissimo jure spectantem et pertinentem prelibato
communi Venetiarum. Quam quidem presentationem et consignationem privilegij, atque castri Glube prefatus dominus Vitus nomine et vice intitolati
communis Venetiarum, prout de jure tenebatur gratiose admisit, et acceptavit: committens, et mandans nobili, et egregio viro domino Ursato Justiniano288 camerlengo Jadre, quatenus nomine et vice prelibati communis Venetiarum accedere debeat ad dictum locum Glube, et ipsius tenutam, et corporalem possessionem accipere, et apprehendere debeat. Qui quidem dominus
Ursatus personaliter accessit ad dictum locum Glube. Et in presencia nobili- 286 Svakako je to mjesto bilo negdje u blizini Ljubaa. God. 1527. se spominje pod
iskrivljenim imenom Oramoglevaz i tada je imalo 105 stanovnika (. Ljubi, Commissiones
I, 219).
287
Podrijetlom iz talijanskog gradia Recanati u Markama.
288
God. 1438. spominje se kao mletaki poslanik, koji je imao poi rimskom caru
i hrvatsko-ugarskom kralju Albertu Habsburgovcu. God. 1461. se javlja kao mletaki
vijenik i prokurator sv. Marka, a 1463. izabran je za vrhovnog pomorskog kapetana
(S. Ljubi, Listine IX, 189, 290).
430

um virorum ser Lombardini de Soppe et ser Petri de Detrico civium Jadrensium, ac Christophori de Tarsia, de Justinopoli, et ser Petri de Ursis de Nona, nee non mei Theodori de Prandino cancellarij Jadrensis tenutam, et
corporalem possessionem de dicto Castro accepit nomine et vice prelibati
communis Venetiarum nee non ab omnibus incolis et habitatoribus dicti loci accepit corporaliter, tactis manualiter sacris scripturis juramentum perpetue et inviolate fidelitatis. De quibus omnibus rogavit me Theodorum de
Prandino cancellarium antedictum, ut publicum conficerem instrumentum
ad perpetuam rei memoriam.
Bona.*

THE ZADAR LAND-REGISTER OF THE 15th CENTURY

Summary
This register contains many place-names, both for the mainland and for
the islands. It details economic and social conditions, land dealings and ownership. It was drafted by Teodoro de Prandino, the town chancellor, by order of Doge Tommaso Mocenigo. Chancellor Prandino extended the register
to cover the Ljubaki district. The Venetian government maintained the
existing political System, confiscated the property of disobedient gentry and
supporters of Austro-Hungarian rule, and gave the property to their own
supporters. The landregister also reflects the life of the feudal lords and the
town-dwellers, and it is clear, on the basis of the names and surnames which
it records, that a very large proportion of the population was of Croatian origin.

* Po tome se ini da taj katastik ili njegov prijepis nije zavren.

431

POBIRANJE MARTURINE, CRKVENE DESETINE I

VOJINE U ZADARSKOM DISTRIKTU (1435).
i.
Medu uvezanim pergamenama koje se uvaju u Dravnom arhivu u Zadru nalazi se i idui na alost na gornjoj strani dosta nepotpun list, u kome
stoji ovo: MCCCCXXXV, indictione XIIP, die dominico, tercio mensis jullij. Per antedictos magnificos dominos comitem1 et capitaneum2 ciuitatis
Jadre ac dominum camerarium sedentes pro tribunali ante logiam magnam3
ut mori est, date et deliberate fuerunt decime,4 marturine5 et voischine,6
" que temporibus preteritis exigebantur per castellanos Ostrouice ab infras1
Jacobus de eha Pesaro, zadarski knez od 19. VIII. 1433. do 11. VII. 1435. (S. Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i mletake republike IX, MSHSM
XXI, Zagreb, 1890, 60, 66, 67, 77, 79).
2
Victor Bragadino, zadarski kapetan od 19. VIII. 1433. do 11. VII. 1435 (S. Ljubi, o. c. IX, MSHSM XXI, 60, 61, 66, 67, 77, 79, 90, 105).
3
Gradska loa na Narodnom trgu (gl. G. Sabalich, Guida archeologica di ara,
ara, 1897, 394-400).
4
Crkvena desetina (gl. o tom opirno: VI. Maurani, Prinosi za hrvatski pravnopovjesni rjenik II, Zagreb, 1909, 218 221; Z. Herkov, Grada za financijsko-pravni
rjenik feudalne epohe Hrvatske I, Zagreb, 1956, 282-287).
5
Marturina (gl. o tom vrlo opirno i temeljito: Vj. Klai, Marturina. Slavonska
daa u srednjem vijeku. Rad JA 157, Zagreb, 1904, 114-213, pa Z. Herkov, o. c. II,
128-131).
6
Vojina (Vj. Klai, o. c., Rad JA 157, 176, 181; VI. Maurani, o. c. II, 218. III
(1912), 400, X (1922), 1594; Z. Herkov, o. c. II, 578-580).
7
Stari grad Ostrovica, koji se die vie danas istoimenog sela, idui od Bribira
dalje na sjeverozapad prema Benkovcu. Prvi put se spominje u II. polovici 12. stoljea,
a onda krajem istoga stoljea kao ve utvreni castrum. Kasnije Ostrovica prelazi u
vlast knezova bribirskih, koji je izruie u zamjenu za kraljevski grad Zrinj Ludoviku I
(1347). Iza toga mijenja razne gospodare. God. 1411. prodade je bosanski veliki vojvoda Sandalj Hrani Veneciji, ali joj ga ve idue godine otme kralj Sigismund (Zigmund) pomou knezova bribirskih. Otada upravljaju Ostrovicom kraljevski katelani i
potkastelani (Vj. Klai, Bribirski knezovi od plemena ubi do god. 1347, Zagreb,
1897, 11 -13). Meutim, knez Nikola IV. Frankapan, hrvatski ban (1426-1432), dobije
od kralja Sigismunda Ostrovicu, koju taj vladar potvrdi 1434. godine uz bansku ast i
njegovim sinovima. God. 1437. otme novi ban Matko Talovac (1436 1444) knezu Ivanu VI (comitem Angelum) sva mjesta koja je taj donedavno imao (Vj. Klai, Krki kne-

433

criptis villicis8 in districtu Jadrense. Que de jure spectant et pertinent i. d. d.

v. ser Petro Maynerio de Mediolano, habitatori Jadre, ibi presenti et plus offerenti et danti pro vno anno incepto presenti, die dominico, tercio jullij, pro
precio ducatorum quinquaginta anni per ipsum persoluendorum domino camerario Jadre in fine dicti anni
pro quo fideiussit magister Nicola sartor de Allece. Infrascripti soluunt ut infra:
Primo villici habitantes in villa Jelsane magne9 duo soluunt marturinas
et duo decimas.
Item villici omnes Jelsane parue10 soluunt marturinas et decimas11 domino12 episcopo12 Scardone.12
zovi Frankapani I, Zagreb, 1901, 213, 221, 226), pa tako valjda i Ostrovicu, koju je svojevremeno naslijedio od oca (. Ljubi, o. c. IX, MSHSM XXI, 91). Prema tome ne
odgovara Klaieva tvrdnja da poslije obladae Ostrovicom Mleani (Vj. Klai, Bribirski knezovi..., 13), iako su svim sredstvima nastojali da je se dokopaju (. Ljubi,
o. c. IX, MSHSM XXI, 234, 305, 377, X, MSHSM XXII (1891), 36, 43, 88, 106-108, 132,
147, 157, 188-194, 198, 220, 272).
8
Uope je neshvatljivo kako je dr. N. Klai dola na to da ak stavlja u mogunost da bi se pod terminom villici imalo razumijevati seoski suci, nazivani u katastiku (S. Antoljak, o. c., Starine 42, 392, 393, 396) judices (villici se naime nazivaju seoski suci u Slavoniji), te da onda opet pretpostavlja da termin vilicus treba da oznaava uope stanovnike sela, odnosno kmeta i na osnovi obojega stvara svoje primjedbe
o njihovim obvezama (N. Klai, Stjepan Antoljak, Zadarski katastik 15. stoljea. Historijski Zbornik IV/1 4, Zagreb, 1951,281), kada i sam od mene izdani katastik (Starine
JA 42, Zagreb, 1950, 371417), a i ovaj dokumenat iz 1435. godine i suvie oito pokazuju to su oni bili i koje su im bile obveze.
9
Po Bianchiju javlja se u dokumentima selo Gelsane od 1391. do 1565. godine i
njemu izgleda da je ono lealo jugoistono od Galovca (C. F. Bianchi, ara cristiana II,
ara, 1879, 412). Meutim mi to mjesto nalazimo ve 1340 (T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae X, Zagreb, 1912, 531) i ono se spominje
ak 1575. (V. Solitro, Documenti storici sull'Istria e la Dalmazia I, Venezia, 1844, 259).
U izvoru iz 1455. stoji za to selo ovo: ... in villa Gelsane magne... confines: de borea
villa Tergici, de quirina partim villa Gorice et partim villa Galofci, de sciroco villa Gelsane parue partim et partim villa Veterinichi, de trauersa villa Camagnane et partim
villa Lemesame... (Dravni arhiv u Zadru (DAZ) Spisi zadarskog notara (SZN) Nicolaus quondam Benedicti (1432-1469) b. I, f. I (16- 18. IV. 1455.). Veliki Jelani po
miljenju Barade svakako su bili sjeverozapadni dio nekadanjeg jednog mjesta Joana (M. Barada, Lapani, Rad JA 300, Zagreb, 1954, 478, 479).
10
U izvoru iz 1431. godine stoji za to mjesto ovo: ... villa uocata Jelsane parue...
confines: de trauersa sunt mete ville uocate Nadin, de austro est villa uocata Lixane,
de quirina est uilla uocata Veteranich et de borea est uilla uocata Jelsane magna ...
(DAZ-SZN Theodorus de Prandino (1403-1441) b. IV, f. V/4. 96-18. XII. 1431). Prema tome su Mali Jelani bili izmeu Nadina, Tinjskih Liana, Veterinaca i nekadanjih Velikih Jelana, ili, kako pie Barada, to mjesto je bio jugoistoni dio nekadanjeg jednog mjesta Joana (M. Barada, o. c., 478, 479).
11
Kriano.
12
Te su rijei mnogo kasnije dodane drugom rukom i tintom. Taj pak umetak
ima svoj historijat. Naime 16.1. 1434. kralj Sigismund, koji je jo 1432. imenovao desetoricu brae, sinova ve spomenutog bana Nikole IV. Frankapana, upraviteljima dalmatinsko-hrvatskoga banata, potvrdio im je bansku ast i sve posjede i otada su oni
svi i regnorum Dalmatiae et Croatiae bani (Vj. Klai, Krki knezovi Frankapani I,
220 222). Meutim, Hrvatska Enciklopedija znade samo za banove Ivana i Stjepana
Frankapana (p. c. II, Zagreb 1941, 182). U tom svojstvu doli su i u Zadar, gdje im se
potuio tamonji plemi Armuros Begnich (Begna) da skradinski biskup trai u
434

Item villici comitis Vgrini13 in villa Ter9i9i14 soluunt decimas tantum et

non aliud.
Item villici ciuium de Jadra habitantes in Camegnane,15 Oschipach16 soluunt decimas et marturinas.

Item villici
Item villici ser Georgii de
Item villici duo in villa Pollixane17 soluunt marturinas tantum.
gnega y gnegouih dohodach od nichih chmetof sidechih, ehe ima na Malih Gielsancih,
/a u bischupy Scradinskoy, i ti gnegoui chemti danasgni dan chunu plachiagiu, te ih
moli da oni odrede da li ima platiti tu desetinu ili ne. Usto im je predao i dvije isprave,
izdane od stola lugchoga i capitula schradinschoga. Nato se banovi s mnosimi
heruati 11. XII. 1434. dogovorie i sloie da je zachon heruacchi bischupie scradinsche, y tninsche da svaki plemi koji ima pet kmetova ne plaa desetinu, a ako ih ima
deset, uzima od desetoga kmeta desetinu, dok onaj koji nema pet kmetova duan je
plaati desetinu (L. Jeli, Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva VI/1, Zagreb, 1902. 15). Iz te se presude dakle jasno razabira zato je to stavljeno poradi navedenog biskupa jer mu svi kmetovi u tom selu, kako smo vidjeli, nisu bili duni davati desetinu.
13
Knez Ugrin Ugrini nobilis de Breberio de genera Subich, lan je plemena
ubi, u kome je njegova obitelj imala kneevsku ast jo od prve polovice 14. stoljea.
On je bio sin pok. Nikole, a posjede je imao' lukoj upaniji (tako i grad i otok Rog
na rijeci Krki). Budui da se Ugrin 1432. zove naprosto nobilis, to se Klaiu ini da
su Ugrinii u 15. stoljeu ili izgubili ili se odrekli naslova kneevskoga (Vj. Klai,
Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljea, Rad JA CXXX, Zagreb, 1897,40,41). No tu
nema nikako pravo, jer se ba 1435. u toj naoj pergameni, a onda i u notarskom spisu iz iste te godine kao i 1436. i 1444. Ugrin zove comes (DAZ SZN Theodorus de
Prandino b. V, f. VI, 24, 86a- 11. VII. 1435, 27. II. 1436 SZN Johannes de Calcina
[1439-1492] b. II, f. III/II- 15. II. 1444). God. 1453. nalazimo ga jo na ivotu sa sinovima, a ve 1455. spominje se da je mrtav comes Vgrinus Vgrinich de Rog de genere
Subich (Ibid.-SZN Johannes de Calcina b. IV. f. VI, 374. b. V, f. VII/4, 170a- 16. IV.
1453, 26. XI. 1455). Iz jednog pak kodeksa koji se uva u arhivu samostana konventualaca u ibeniku takoer se jasno razabira da se Ugrinii i u 15. stoljeu stalno zovu
knezovi (F. Radi, Sredovjeni pismeni spomenici u samostanu konventualaca u ibeniku, Starohrvatska Prosvjeta VII/2. Knin, 1903, 53, 54).
14
To se selo nalazilo neko izmeu Gorice i Vreva (S. Antoljak, o. c., Starine JA
42, 406), tj. po Baradi na sjevernoj strani Velikih Joana (M. Barada, o. c., 479). God.
1403. ninski biskup povjerava upniku u Stomorinauas pobiranje desetine u Terciima i Kamenjanima (DAZ-SZN Articusius quondam Dominici de Rivignano
[1383-1416] b. II, f. IX-21. IV. 1403).
15
U notarskom spisu iz 1448. godine stoji da su ... villa Camegnane... confines:
de trauersa est villa Radobudichi, de sirocco est villa Vschipach, de quirina est villa
Jelsane partim et partim villa Lemesseuohrastie et partim villa Tercici, et de borea est
villa Podbariane... (DAZ-SZN Simon Damiani [1440-1476] b. II, f. III/6-21. XII.
1448). Svakako je to mjesto bilo nedaleko od Tercia (gl. o Kamenjanima i S. Antoljak,
o. c.. Starine JA 42, 407), tj. po Baradi Kamenjani su graniili s Velikim Joanima, i to
na sjevernoj strani (M. Barada, o. c., 479).
16
Ili Uschipach, neko selo jugoistono od Kamenjana (kako se to oito vidi iz
biljeke 15), a istono od Joana (M. Barada, o. c., 479).
17
Polenik ili Polinik, selo 10 milja udaljeno od Suhovara, a zapadno 4 od Zemunika (C. F. Bianchi, o. c. II, 333, 334, 336).
435

Item villici tres illorum de Georgiis18 in villa Visso9ane19 soluunt marturinas tantum.
Item villici ser Zoilli de Fera,20 Matei speciarii, Budci Zanni, Petri Stancich et sancti Frencisci21 de Jadra in villis Bachice22 et Sgnoa9i23 soluunt decimas et marturinas.
Item villici quinque nobilium de Nona in villa Podue^e24 soluunt decimas et marturinas.
Item villici tres nobilium de Nona habitantes in Chernise magna25 soluunt decimas et marturinas.
Item villici ser Gregorij Merganich,26 Johannes Ostoye27 et Gregorij Crisancich in villa Lissane28 debent soluere.
Item villici habitantes sub Nadino,29 qui sunt prius soluebant castelanis
Ostroui9e, debent soluere decimas et marturinas.
18

d 13. stoljea vrlo istaknuta zadarska plemika obitelj, koja je za vrijeme

hrvatsko-ugarske vladavine u tom gradu (13581409) imala najvee asti. Kralj Ludovik I. darovao je toj obitelji sela Krbavaclug i Visoane. Za mletake vladavine uz ostalo konfiscirani su joj i ti posjedi (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 403, 404, 383, 384).
19
Selo kraj Radovina (S. Antoljak, o. c.. Starine JA 42, 406).
20
lan zadarske plemike obitelji koja se spominje ve u 12. stoljeu, a od 18. nosi ime Fondra-Ferra. Zoillus de F. je bio neko vrijeme sudac u Zadru (S. Antoliak o c
Starine JA 42, 401).
21
Crkva i samostan sv. Franje u Zadru (C. F. Bianchi, o. c. I ara 1877
359-372).
22
Neko selo u okolici Radovina (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 407, 416), a blizu Kamenjana (T. Smiiklas, o. c. XI [1913], 465).
23
Nekada je lealo to selu u blizini Kamenjana (S. Antoliak, o. c.. Starine JA 42
383,407).
24
Podvrje u okolici Nina (S. Gunjaca, Repertorium actuum domini Antonu de
Zandonatis olim publici et iurati notarii Jadre, Starine JA 42, 315; A. Maschek, Geographisch-statistische Repertorium der bewohnten Orten im Knigreiche Dalmatien
auf Grund amtlicher Daten bearbeitet, Zara, 1888, 145).
25
Bianchi dri da je nekadanje selo Karniza u ninskom kraju moda isto to i
Cernea (C. F. Bianchi, o. c. II, 421). U dokumentu od 1473. nailazimo na Chernisse
grande ili Crenisse grande (G. Praga, Atti e diplomi di Nona [1284-1509], Estratto
dell'Archivio Storico per la Dalmazia, v. XXI XXII, Roma 1936, 108), a 1531. spominje se Cerniche u neposrednoj blizini Privlake (DAZ SZN Michael de Zandonatis
[1529-1540] b. I, f. 1/3-6. V. 1531.). Meutim mi pretpostavljamo da je Velika Chernise bila ondje gdje je danas Krneza ispod Ljube.
26
O njemu gl. opirno: S. Antoljak, Veze izmeu Zadra i Rijeke u Srednjem vijeku. Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci II, Rijeka, 1954, 13, bilj. 35.
27
Moda brat zadarskog notara Jacobusa quondam Ostoie (1427 1445), iji se
spisi uvaju u DAZ-u.
28
Iz biljeke 10 vidi se da su Liani (Tinjski) u blizini Veterinaca, a juno od Malih Joana (M. Barada, o. c., 478, 479). Inae i danas postoji mjesto Liani (Tinjski).
29
Barada tvrdi da izraz sub castro Nadino znai t. j. u Lapcu (M. Barada, o.
c., 480), to ne stoji jer se Lapac nalazio u okolici Karina (DAZ SZN Johannes de Salodio [1455-1501] b. II, f. II/7-2. X. 1480.). Prema tome izraz sub Nadino navodi se
u listinama kao mjesto, a naziva se i villa vocata Podnadin (gl. DAZ Spisi zadarskih notara 14. i 15. stoljea).

436

Item villici duo habitantes in villa Paricane30 soluunt decimas et marturinas

Item villici ser Francisci de Nassis,31 judicis de Gluba,32 et aliorum nobilium de Nona, habitantes in villa Jachaf9e,33 soluunt decimas et marturinas.
Item sunt nonulli ciues et habitantes in ciuitate Jadre, qui debent soluere voischinas, quas soluebant castelanis Ostrom^e temporibus preteritis:
magister Simon barberius
Johannes quondam Ostoye27
ser Johannes ser Doymi de
Grisogonis34
ser Doymus quondam ser
Maphei de Zadulinis36
ser Marcus de Nosdrogna37
ser Simon de Nosdrogna38
seir Georgius de Grubogna39
seit Jacobus quondam Johannis
Vodanich41

Benedictus quondam Zanini

mercarius
Matheus speciarius
Gregorius Merganich
Simon Sara9inich35
Laurentius Drasmillich draparius
Petrica Caualaro
Jacobus de Bononia
magister Johannes lapicida40

30

Poricani su leali nekada takoer u okolici Radovina (S. Antoljak, o. c., Starine
JA 42, 407).
31
Clan ugledne zadarske plemike obitelji koja se javlja u izvorima od 12. do 19.
stoljea (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 404).
32
Ljuba ili Ljuba kraj Nina (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 416).
33
Jacauce ili Jacauze. akavci nalazili su se u okolici Chernise (DAZ-SZN
Johannes Philippus Raymundus [1487- 1516] b. I, f. 1/1-21, 26. VII, 22, 23. VIII, 24.
XI. 1507), a u blizini Raanca (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 406).
34
Od 12. stoljea dalje vrlo istaknuta obitelj u Zadru (S. Antoljak, o. c., Starine JA
42, 406).
35
1 on je bio plemi iz roda Virevi, koji je imao neke zemlje u selu Jagodnje u
blizini Polae (DAZ SZN Articusius quondam Dominici de Rivignano b. III, f.
IX-27. II. 1403 SZN Nicolaus quondam Benedicti b. II, f. 1-7. V. 1444).
36
lan zadarske plemike obitelji koja se javlja u dokumentima od 13. do 17. stoljea (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 403).
37
lan poznate zadarske plemike obitelji koja se spominje od 13. stoljea dalje.
Marcus de N. se javlja zadnji put u dokumentima 1459. godine. Zajedno sa svojim bratom posjedovao je selo Biljane (S. Antoljak, o. c.. Starine JA 42, 403).
38
God. 1443. dopustio mu je mletaki dud da pode hrvatsko-ugarskom kralju da
obrani svoja prava koja mu je ugrozio kod vladara knez Ugrin. God. 1459. spominje se
zadnji put kada i Marcus de N. (S. Ljubi, o. c. IX, MSHSM XXI, 169, X, MSHSM
XXII, 146).
39
lan ugledne zadarske plemike obitelji, koja se javlja u dokumentima od 13.
stoljea dalje. Georgius de G. se spominje jo 1397, 1405. i 1436. godine (S. Antoljak, o.
c., Starine JA 42, 403, 417, 396).
40
Teko je odrediti koji je to Johannes lapicida, jer se u 15. stoljeu vie njih ta;
ko zove u Zadru. No to e biti po svojoj prilici magister Johannes condam Vlaislaui
lapicida, habitator Jadre, koji se javlja u jednom notarskom spisu iz 1434. godine
(DAZ-SZN Nicolaus de Ho [1433-1436] b. I, f. 1/3-6. III. 1434).
41
Jacobus Johannis dictus Vodanich, zadarski puanin i brija, koji je 1414. godine s jo nekim svojim sugraanima bio otpremljen kao talac u Veneciju, odakle je
puten idue godine (S. Ljubi, o. c. VII, MSHSM XII, Zagreb, 1882, 183, 209).

437

man Moicouicn
tipan Stoicouich
deVissocane
Martin Stoicouich
Matheus Vidouich
Paulus Jocouich
de Biglane43
Clapaf Calafatich
tipan Vrasiamati
Georgius Guerceuich
Nicolaus Vrbani de Pisis
Dagnina

de

" "eius frater

Juray Ra9ich de Nadino
Johannes Cucich4244de Nadino
Jacobus Zuuellich de Nadino
Mirenus Grauanich
Franollus Stranillich
Nicolaus Drascouich45
Dominicus Sincouich
heredes Crai sartoris Pribchi
Damianus Spingarillich
Mateus Becich
de Nadino.46
Nicola Becich

2.
I dok Klai za Slavoniju nalazi brojne podatke o plaanju marturine,
nema za Hrvatsku od Gvozda pak do Neretve za itava tri prva stoljea47 nijedne vijesti, po kojoj bi se moglo nagaati, da se u isto vrijeme plaala
marturina i u toj kraljevini. Tek za XV. stoljee naao je tri podatka,48 koja je
detaljno podvrgao svojoj kritici i ustvrdio da oni ne dokazuju nita, te da
se prema tome moe pouzdano zakljuiti da marturina kao javna zemaljska
daa u kraljevini Hrvatskoj izmeu Gvozda i Neretve nije postojala. Dok
kralj oprata brojne korporacije, pojedine velikae i plemie u Slavoniji od
plaanja marturine, nema takvih primjera49 u Hrvatskoj osim jednoga, koga
smo malo prije objasnili, pie dalje Klai. Iz toga izlazi da bi ovaj na dokument iz 1435. godine bio onda zapravo etvrti podatak. Meutim to nije
tako jer iz 15. stoljea imamo ne samo 3 nego 4 isprave, koje su tiskane mnogo prije navedene Klaieve radnje o marturini, plus evo sada i ovaj na spis
42
On je bio sluga kod zadarskog plemia Jakova de Raduchis i njega su kao taoca
takoer 1414. godine s nekim puanima bili otpremili u Veneciju (S. Ljubio, o. c. VII
MSHSM XII, 183).
43
Biljane Gornje i Donje (A. Maschek, o. c., 263, 264, 150, 2), koje se nalaze u blizini Smilia, a istono od Zemunika (M. Barada, o. c., 492).
44
Jacobus Zuuellich je bio de genere Camenagnini i imao je zemlje u nekadanjem selu Kokiani (DAZ -SZN Johannes de Trottis [1404- 1427] b. I, f. III/l -10.
IX. 1408), koje se nalazilo izmeu Uschipach-a i Nadina (T. Smiiklas, o. c. X, 531) ili
po tvrenju Barade sjeveroistono od dananjeg puta iz Zemunika u Liane, a na jugozapadnoj strani Nadinskog blata (M. Barada, o. c., 478, 479).
45
On se spominje i 1436. kao zadarski graanin (DAZ SZN Jacobus quondam
Ostoie b. I, f. 1/4-5. IX. 1436).
46
DAZ Datia et incantus ciuitatis Jadre et eius districtus (1431 1454), 26,
26a 3. VIII. 1435. Taj je dokument pisan rukom zadarskog notara Theodorusa de
Prandino.
47
Tj. od 12. do 14. stoljea. Meutim, ipak postoji dosta loe sauvana i itljiva isprava kralja Ludovika I (15. II. 1360. ili 1361. g.), tiskano 11 godina iza te Klaieve radnje, kojom taj vladar oslobaa plemie grada Zadra od plaanja marturine (T. Smiiklas, o. c. XIII [1915], 91, 92).
48
Tj. ve tiskane isprave od 18. IV. 1401, 11. XII. 1434. i 1499. godine.
49
o. c.. Rad JA 157, 159-161.

438

sastavljen na pergameni. Mi neemo ulaziti u pitanje

zato Klai nije naveo i
onu vrlo vanu tiskanu listinu od 9. IX. 1403,50 ve emo pustiti da nam ona
sama prvo govori. Iz nje doznajemo da je zadarski graanin Ivan Merzarius pok. Jurmana bio uputio pismenu molbu kralju Ladislavu, koji je tada
boravio u Zadru. U toj je molbi izloio da ima neke zemlje51i posjede in comitatu castri Ostrovize, i to u selu Bistrovini (Bistronina) i pod Nadinom
(sub Nadino). Kako su od njega zbog tih posjeda silom nastojali utjerati ostroviki katelani marturinu i vojinu, premda se to kosilo s kraljevskim
slobotinama i povlasticama
grada Zadra, po kojima su sam grad, pa svi njegovi distriktualci52 i puanstvo bili osloboeni od plaanja marturine i vojine, bio je kralj zamoljen da imenovanom udijeli posebnu milost, te da bude osloboen i oproten tada i ubudue od davanja navedenih i ostalih daa
katelanima Ladislavova grada Ostrovice, kao i da se on, njegovi batinici i
nasljednici i njihovi kmetovi zbog toga vie ne prisiljavaju. Budui da je taj
Ivan oio,mnogo puta od Hrvata primoravan
i prizivan na sud stola u Podgradu (ad Jukhim Sedis de Podgradye),53 moli se takoer kralj da imenovanome dopusti da ga onamo vie nitko ne moe tjerati ili zvati, jer je to protiv
slobotina i povlastica spomenutog grada Zadra, te ako tko ima neto protiv
njega, neka pred zadarskim rektorima zahtijeva. Na to je kralj naloio ostrovikim katelanima i potkastelanima, kao i sucima i slubenicima stola u
Podgradu, da se Ivan, njegovi batinici i nasljednici kao i njihovi kmetovi ne
sile na plaanje marturine i vojine, budui da se to kosi s povlasticama, oprostima od javnih dunosti i daa, i slobotinama, podijeljenim od njegovih
prethodnika ugarskih kraljeva gradu Zadru, njegovim distriktualcima i puanstvu, osloboenom od plaanja navedene marturine i vojine. Ujedno je
napose upozorio i slubenike stola u Podgradu da Ivana i njegove batinike i
nasljednike vie nikada ne zovu pred sebe u bilo kojoj stvari, ve ako to
imaju protiv njega, neka to onda pred rektorima u Zadru zakonski zatrae.54
Svakako je dakle oito da su i u Hrvatskoj kao i u Slavoniji kmetovi plaali marturinu ili kunu, povezanu s plaanjem crkvene desetine svome
podrunom biskupu. Samo ta marturina po miljenju Klaia nije bila neka
opa zemaljska daa koja bi ulazila u kraljevsku ili bansku blagajnu kao u
Slavoniji, nego naprosto dohodak kmetova gospodi i ak neka odteta niih
slubenika velikaima za uivanje darovanih posjeda. U Slavoniji je zagrebaki biskup primao punu desetinu od svekolike banske ili kraljevske kunovine (marturine), koja se u njegovoj biskupiji plaala, a usto je zbog kraljev50

Note cronologiche e documenti raccolti da Giovanni Luio Traguriense, Bullettino di archeologia e storia dalmata VI/4, Spalato, 1883, 56 58.
51
Svakako je bila neko u okolici Nadina i u blizini Kokiana (DAZ Spisi zadarskog kneza Mare' Antonio Contarini [1528-1531] I, 23a- 10., 20. VIII. 1530).
52
Stanovnici koji ive na podruju distrikta zovu se districtuales ili homines,
a nisu cives tj. integralni sastavni dio opine ili habitatores (ako stalno borave na
tlu opine). Districtuales i homines bili su obraivai zemlje koja je pripadala stanovnicima grada. Stanovali su u selima i naseljima, i u raznim oblicima ovisnosti o vlasniku zemlje obraivali su zemljite (M. Brandt, Wyclifova hereza i socijalni pokret u
Splitu krajem XIV. st., Zagreb, 1955, 183, bilj. 287. i 288).
53
Podgrae (nekadanja rimska Asseria), danas odlomak sela Peruia u blizini
Benkovca, u kome se sastajao i plemiki sud Luke upe (Miscellanea II IV, Zadar,
1953, 42, bilj. 3).
54
Note cronologiche e documenti ..., Bullettino ..., VI/4, 56 58.

439

skih darovnica pobirao itavu kunovinu i na nekim svojim imanjima gdje

su kmetovi tu dau izravno njemu davali. Nadalje su tu kraljevi opratali od
davanja marturine svjetovne i crkvene velikae, dapae i nie plemie, te su
oni onda svu tu dau sami pobirali od svojih kmetova i sebi je pridravali.55
Iz zadarskog distrikta imamo dakle ukupno etiri tiskana dokumenta
koji nam govore o marturini ili kuni, vojini i desetini,56 a na dokument
iz 1435. godine je dosada najopirniji o tim trima daama.
Prije tog vremena (tj. 1435.) ostroviki katelani57 su ubirali od kmetova
zadarskog distrikta i crkvenu desetinu i marturinu kao i vojinu. God. 1435.
dobio je u zakup od zadarskog kneza i kapetana tamonji graanin Petar
Majnerije iz Milana da ubire sve tri te dae od kmetova navedenog distrikta.
Interesantno je da su kmetovi u nekim od ve spomenutih sela plaali i desetinu i marturinu (Veliki i Mali Jelani, Kamenjani, Uskipah, Baica, Snojaci, Podvrje, Krneza, Liani, Nadin, Poricani, Ljuba, akavci), a u drugima
samo marturinu (Polinik, Visoani) ili samo desetinu (Tercii), dok je oko
38 zadarskih graana i stanovnika davalo vojinu.
Budui da se ninski biskup smatrao povrijeenim u svojim pravima
zbog ubiranja desetine58 na taj nain, on se poalio u Veneciju i dud je 1436.
godine naredio zadarskom knezu Jakovu Barbadicu i kapetanu Zanotu Calbu da tu stvar ispitaju. Tom prilikom su se presluali i neki ugledniji svjedoci koji su se svi izjasnili u prilog biskupu.59 Kako se to pitanje svrilo, nije
nam poznato. No svakako je bilo povoljno za ninsku crkvu jer ve 1455. godine biskup Natalis II. daje u zakup desetinu u svojoj dijecezi zadarskom graaninu Antoniju Ostojiu.60
Jo neto. U zadarskom distriktu (jednom dijelu luke upanije) ubirala
se dakle od kmetova napose desetina, a napose marturina, dok vojina samo od nekih zadarskih graana i stanovnika. Stoga se ne moe odnositi i na
61
ovaj kraj Klaieva tvrdnja da su od marturine biskupi desetinu dobijali.

COLLECTING THE MARTURINA*, THE CHURCH TITHE AND THE

VOJINA** IN THE ZADAR DISTRICT (1435)
Summary

In the historiography of the first half of this Century, according to Vjekoslav Klai, the predominant opinion was that the marturina had not been
paid in the region from Gvozd to the Neretva. On the basis of four documents, the author proves that it was paid in the year 1403 and later. It was
called kuna (mrten) and was paid along with the vojina and the church
tithe in the Zadar district, where there is much evidence concerning dues.
Antoljak mentions villages in Kotari where all three kinds of dues were being paid. The serfs paid both the tithe and the marturina, and the vojina
was paid by some town dwellers.

55

Vj. Klai, o. c., Rad JA 157, 159, 160, 183, 188.

Note cronologiche e documenti ..., Bullettino .... VI/4, 56 58; S. Ljubi, o. c.
IX, MSHSM XXI, 89 91 (Zaudo i tu ispravu ne donosi Klai u svojoj navedenoj radnji); L. Jeli, o. c., Vjestnik ... IV/1, 15.
57
Oni se 1419. godine ak nazivaju i ... castellani castri Ostiruice et comites Luke ... (Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu-D-VIII/
^2-82-22. II. 1419; Note cronologiche e documenti .... Bullettino ... VI/5, 77).
58
On je drao da je ima pravo ubirati u Terciima, Kamenjanima, Radobudiu,
Biljanima, Uiteljavasi, Baici, Snojacima, Krnezi i Podvrju (S. Ljubi, o. c. IX,
MSHSM XXI, 90).
59
S. Ljubi, o. c. IX, MSHSM XXI, 90, 91.
60
D. Farlati, Illyricum Sacrum IV, Venetiis 1769, 222.
61
Vj. Klai, o. c., Rad JA 157, 160.
56

440

* marturina: payment of dues in mrten fr in the middle ages

** vojina: army dues

441

DALMATINSKI KULTURNI KRUG

ARTIUM ET MEDICINAE DOCTOR

FEDERIK GRISOGONO, NJEGOVA OBITELJ
I JAVNO DJELOVANJE U ZADRU
(PRILOG PROUAVANJU STARIH ZADARSKIH PLEMIKIH PORODICA)

1.
Kada sam proitao opirni rad dr M. D. Grmeka Prinosi za poznavanje
ivota i rada zadarskog renesansnog lijenika, kozmografa i astrologa Federika Grisogona,1 nijesam bio siguran da li u neto vie moi kazati o tome
istaknutom Zadraninu i poznatom renesansnom piscu i njegovoj obitelji.
No u toku intenzivnog prouavanja arhivske grade i odreene literature
ipak sam se uvjerip da tu postoji nekoliko problema i pitanja koje treba osvijetliti i rijeiti i da treba provesti neke nadopune o samoj obitelji Grisogono
i o njenu najistaknutijem predstavniku na podruju evropske medicinske
nauke, dru Federiku.

2.
Obitelj Grisogono u Zadru mnogo je starijega porijekla od istoimene porodice u Splitu,2 iako za ovu drugu poznata putopisateljka Ida von Drin3
gsfeld pie da je to bila bizantinska obitelj.

Radovi instituta JAZU u Zadru, XV, Zadar 1968, 61 -90.

Dr O t t o G r i s o g o n o , koji ivi u Rimu, jo je 1955. godine napisao knjigu
o porodici Grisogono do svoga vremena pod naslovom Die Chronik meiner Familie.
Od nje se jedan primjerak kao rukopis (na pisaoj maini) uva u Muzeju grada Splita
pod sign. II c3. Ovaj rukopis ima 123 strane. Iako se autor za ovu svoju kroniku posluio i arhivskim materijalom iz Historijskog arhiva u Zadru, ona je napisana diletantski i dosta nenauno, naroito s obzirom na zajedniko porijeklo porodice Grisogono
u Zadru i Splitu. Inae, u tom rukopisu je sasvim kratko naveden i doktor Federicus
Chrysogonus
u vezi s nekim njegovim radovima (o. c., 33, 34).
3
(I. v o n D r i n g s f e l d , Aus Dalmatien l, Reise Skizzen IV, Prag 1857, 77)
... aus der byzantinischen Familie der Grisogno (sie! S. A.)...).
2

445

Naziv porodice de Grisogono dolazi od imena sveca zatitnika grada

Zadra Chrysogonus ili Grisogonus. Naime, to je ime koje vrlo esto susreemo u Zadru poev od 12. stoljea.4
Od kraja toga stoljea pa nadalje spominje se ova porodica. Njen prvi
lan Cossa (deminutiv od Cosmas) Grisogoni (11901208).5 God. 1260. javlja
se kao rektor i prokurator grada Zadra Martin de Grisogonis, 1277. i 1279.
egzaminator Federicus Grissogoni ili Grisogoni,6 a 1283. medu zadarskim plemiima susreemo Marinusa d'Chrisogono.7
God. 1289. nailazimo u spisima zadarskih notara na Domina de Grisogono ili Grisogoni i na njegova sina Johanne Domini de Grisogono. Iza
1289. javljaju se u istim spisima ponovno Federicus Grisogoni te kao egzaminator Johannes Grisogoni, a jo u toku 1289. i neto i iza nje pak Maurus
condam Grisogoni de Mauro ili samo kao Maurus Grisogoni (1289,
1297), a 1290. Barte filius condam Mauri Grisogoni de Mauro, ciuis Jadre.8
Prema ovim podacima Federiku bi mogao biti brat samo Maurus, a ne i Barte, kako pie Jireek9.
Isto tako Jireekovo povezivanje obitelji Grisogono sa zadarskim knezom Maurusom iz 1181. g.,10 kome bi po Grmeku onaj Grisogonus de Mauro
bio sin ili vjerovatnije praunuk,11 vrlo je nesigurno jer za to nema nikakvih stvarnih dokaza u izvorima.
U popisu zadarskih plemikih porodica od 1283. g., iji je prijepis iz
1762. g., uporedo s prezimenom Grisogoni nalazi se i ime obitelji de Bartolazis12 dok u istoimenom popisu iz 1283, koji je ponovno vraen u sarkofag
sv. ime, stoji samo prezime Grisogono,13 a i Bartolomei,14 to moe
znaiti kasniji naziv Bartholazi ili Bartolazzi ili ak Bartolaii.15
4

C. J i r e e k , Die Romanen in den Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters II, Denkschriften der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften 49, Wien 1904
39, 30.
5
C. J i r e e k , o. c., III, 32, II, 31, III, 32.
6
T. S m i i k l a s , Codex diplomaticus regni Croatie, Dalmatie et Slavoniae
(SCD,) V, Zagreb 1907, 160, VI (1908), 217, 295.
7
Arhiv JAZU u Zagrebu II b 169 Jadrensium nobilium civium nomina et
cognomina saec. XIII XIV. Copia tratta da m'altra antica data mi copiare da Sigr Co.
Faustini Fanfogna li 9 Genno, 1762, str. 1: Nota Domorum Nobilium, Jadra, qui repariebantur in 1283. tempore quo D. D. Venet. Jadre Dominabatur.
8
M. Z j a i .Spisi zadarskih biljenika Hentika i Creste Tarallo (1279 1308),
Zadar 1959, 117, 164, 177, 28, 64, 11, 142, 152, 66, 18, 98, 126, 174, 93, 212.
9
C. J i r e e k , o. c., II, 36, III, 41.
10
C. J i r e e k , o. c., 111,41.
11
M. D. G r m e k , o. c., Radovi ..., XV, 61.
12
Arhiv JAZU u Zagrebu II b 169 o. c., Copia ..., str. 1.
13
Naime, meu Nobiles Jadertini navedeni su po L. Jeliu: Martinus de Grisogonis i Ciprianus de Bartholomeis (L. J e l i , Moi sv. imuna Bogoprimaoca u Zadru, Rad JAZU 145, Zagreb 1901, 196, 205), dok se kod Sabalicha, koji po Fondri (Lista
trovata mell'arca di S. Simeone) donosi popis ovih porodica, ondje nala samo obitelj
Bartholomeis (Guida arheologica di ara, ara 1897, 2), a Grisogono nema!
14
A. de B e n v e n u t i , Stona di ara dal 1409 al 1797, Milano 1944, 201.
15
Gl. C. J i r e e k , o. c., II, 32.

446

Iza 1283. pa do 20-ih godina 14. stoljea redaju se imena: Filip, sin pok.
Bartolomeja,16 Barte (Bartolomej)17 i Federik (Frederik) de Grisogono.
Tako prvi ima posjed kod Crnoga i Ozrinja, drugi pak, koji je ujedno i
egzaminator (1302), pored kue u Zadru i imanja kod istoga mjesta Crnoga
posjeduje i solane na Pamanu.18 Zajedno s Mihovilom Skolaturom, Madijem Varikaom i Petrom Matafarijem Bartul Grisogono sklapa mir sa, mletakim opunomoenicima pred Zadrom i priznaje mletaku vrhovnu vlast uz
14 uvjeta.19 Trei pak lan ove obitelji, Federik, posebno se istie medu zadarskim plemiima, i to kao izabrani gradski funkcioner,20 dok se 1318. spominju sinovi pokojnoga Federika Grisogoni de Mauro: Andrija, Mauro, Filip i Petar, iji je stric bio ve spomenuti Bartolomej de Grisogono de
Mauro.21
U notarskim spisima 1322. javlja se kao egzaminator Andrija, sin Federika Grisouano, a 1330. govori se o Andriji pokojnog Federika. U svojstvu
suca egzaminatora Andrija vri tu funkciju i 1332. g. Imao je neku neobraenu zemlju kod Gaenice. Njegova ena se zvala Tomasina, bila je ki Stane i
pok. Ivana Rainerija de Varicassis. 1335. g. Tomasina nije u ivotu. Andrija
je imao brau: Petra, takoer egzaminatora (1340), i Mavra, viteza (millite),
te Filipa, koji je posjedovao neko imanje na otoku Pagu.22
Iza ovih linosti redaju se u zadarskim notarskim aktima: Mavro pok.
Bartolomeja de Grisogonis, te Franjo pok. Barte de Grisogonis, oenjen
Pelegrinom, kerkom zadarskog plemia Cosse de Saladinis, za kojeg 1347.
pie da je ve umro, a onda se spominje Bartolomej pok. Mauri Bartholomei de Grisogono (1340) ili de Grisogonis (1341).23
Neto kasnije opet nailazimo na imena: Bartolomej Mauri de Grisogonis u svojstvu egzaminatora, te na Federika Filipova de Grisogonis kao
suca egzaminatora, pa onda na Grisogona Andree24 Frederici de Grisogo25
nis i na Ivana pok. Petra de Grizogonis.
16

On je 26. II 1326. g. sastavio svoju oporuku (Historijski arhiv u Zadru (HAZ)

Testamenti presentati nella cancellaria de conti di ara dall'anno 1318. all'anno 1692
vol. I Prijepis oporuke iz 17. st.).
17
On je svoju oporuku sastavio 30. VI 1325. g. (HAZ Testamenti... de ara ...
Prijepis iz 17. st.).
18
SCD VII (1909), 124, 125, IX (1911), 314, VII, 374, VIII (1910), 33, 254, 577, 267,
IX, 211.
"A. S t r g a i , Zadarsko-mletaki rat godine 1311-1313. i pogibija mletakog admirala pod Zadrom, Pomorski zbornik, II, Zadar 1962, 1606, 1607.
20
SCD VIII, 55, 99, 270.
21
HAZ Testamenti nella cancellaria de conti di ara ... l -6. IX 1318. Prijepis
iz 17. st.
22
SCD IX, 86, 494, X (1912.), 2, 15, 207, 553, 320, 392, 377.
23
SCD X, 64, 226, 154, 414, 472, 580, 590, 625, 642, XI (1913), 32, 398, 540-542, X,
518, 615, 226.
24
U jednom prijepisu popisa imena i prezimena zadarskih plemikih porodica iz
1283. i 1346. g. nalazimo pod 1346. po abecednom redu i na: Andreas de Grisogonis,
Cresius de Grisogonis, Androlus Cressij Fr. de Grisogonis, Federicus eijus Fil. de Grisogonis, Joannes de Grisogonis, Cressolus ejus Fr. de Grisogonis.. . (Arhiv JAZU u Zagrebu II b 169 Jadrensium ... Copia tratta d'una antiquissima Scritt, dele No447

Poslije ponovnog povratka Zadra pod ugarsko-hrvatskog kralja, jedan

od rektora koji su upravljali ovim gradom postao je 1358. g. Bartolomej, sin
Maura de Grisogono ili de Grisogonis. On je imao u posjedu Suhovare, a
neka njegova zemlja bila je i u blizini Paprata.
Gotovo u ovo isto vrijeme istie se medu lanovima porodice de Grisogonis Ivan aule regie miles. On je ujedno bio od 1359. do 1365. knez Nina,
a od 1364. nadalje knez Splita.
Kao prokurator Zadra spominje se 1359. g. i Berthinus de Grisogono,
a te iste godine i ser26 Mauro de Grisogono.27 Sam pak Ivan i Mauro, batiniti Petri Frederici de Grisogonis,28 i Mauro, Andree Frederici de Grisogonis, posjedovali su neka pasita u blizini Suhovara, a Bartolomej, koji vodi ak spor s opatom sv. Krevana u Zadru, 1366. ponovno je jedan od rektora ovoga grada, iji je pak tribun Andrija de Grisogono.
U izvorima se dalje ponavljaju imena lanova porodice de Grisogonis
iz prijanjih godina i stoljea, kao to su: Ivan, Mauro (sin pok. Franje),29 te
ser Bartolomej ili ser Barte pok. Maura, a onda ser Grisogono pok. Andrije
Fridrihova. ak ovaj Barte ima solane u pakoj uvali i postaje knez Paga, a
Mavro, ija se majka zvala Pelegrina, posjeduje zemlju na Pamanu i kod
Kopralja te imanje i kmetove u selu Komoranima. I on je jedan od rektora
Zadra a tu funkciju vri 1369. g. i Grisogonus de Grisogonis.30
Inae Mauro, sin pok. Petra de Grisogonis, 1370. i 1376. javlja se u spisima u svojstvu suca i suca egzaminatora, a njegov imenjak ser Maurus, sin
Andrije de Grisogonis, kao sudac curie maioris Jadre ad ciuillia, dok
Bartolomej pok. Maura31 de Grisogonis ima zemlju kod Kopralja kao i
njegov brat Barte. Onaj pak Ivan de Grixogonis, kraljevski vitez i zadarski
graanin, ostavio je sina ser Andriju, koji je poslije oeve smrti (1378) batinio neke zemlje i sela u okolici Zadra. Interesantno je da se sin Grisogona
de Grisogonis ili de Grisogonis, koji je 1375. sudac curie maioris Jadre
ad ciuillia, zvao Federik. On je vrio nekoliko godina slubu
suca egzaminatora. Istu funkciju obavlja i 1376. Ivan pok. ser Maura.32
mi e Cognomi delle Casate Nobilta di ara dell A 1283 e del 1346. Prijepis iz II
polovice 18. st.).
25
SCD XI, 308, 311, 327, 40, 401, 531.
26
Bizantinski kir (dominus) odgovara nazivu ser, koji se udomaio u Dalmaciji u 14. stoljeu (K. J i r e e k , Istorija Srba II, Beograd 2 1952, 61).
" SCD XII (1914), 470, 514, 515, 553, 584, 629, XIII (1915), 110, 137, 433, 395, 485,
XII, 555, 582.
28
Ivan quondam Petri Federici de Grisogono javlja se ve 1349; te iste godine
govori se u izvoru o zemlji njegova pokojnoga oca u uvali sv. Ivana (HAZ Spisi zadarskih notara (SZN) Franciscus de Placentia (1319-1350), 11 (25. XI 1349), 14 (30. XI
1349).
29
On je napisao stoju oporuku 8. IV 1370. g. (HAZ Testamenti ... de conti di
ara ... I Prijepis iz 17. st.).
30
SCD XIII 247, 236, 586, 31, 249, 465, XV (1934), 101, 102, XIII, 381, XIV (1917)
22, 89, 54, 89, 162, 195, XIII, 381, XIV, 405, 100, 101, 163, 402, 210.
31
On je pak sastavio svoju oporuku 2. VI 1361. g. (HAZ Testamenti... I. Prijepis iz 17. st.).
32
SCD XIV, 295, 404, XV, 237, 246, 278, 343, XIV, 175, 426, 405, XV, 342, 360, 112,
113,88,345,347,358,174,177.

448

Meutim, iz oporuke od 29. I 1380. doznajemo da se njen sastavlja takoer zvao Federik. Samo on je bio sin Bartolomeja de Grisogonis.33
Kao to je poznato, ugarsko-hrvatski kralj Ludovik Veliki mirom u Zadru (18. II 1358) dobio je od Venecije itavu Dalmaciju od sredine Kvarnera
sve do meda grada Draa sa svima gradovima, zemljama, tvravama, otocima, lukama i pravima. Time je zagospodario i Jadranskim morem, na kojem
je odluio stvoriti jaku ratnu mornaricu.
Prvi admiral ove mornarice bio je zadarski graanin Jacobus de Cessano34 ili de Cesanis, koji se 1359. g. zajedno s Ivanom de Grisogonis spominju kao aule regie milites.35 tj. vitezovi ugarskog dvora. Poslije Jakova
slijedili su sami stranci kao admirali ove ne ba velike mornarice, na elu koje se 1383. spominje zadnji put kao admiral Simon de Auria (Doria) iz Genove. Otada pa do 1401. g. Vj. Klai pretpostavlja da je vjerojatno bio admiral
Matija de Petrache iz Splita (1385 -1397), to nije tono jer se on navodi
samo kao knez otoka Braa, Hvara i Korule.36 Naime, iz izvora saznajemo
da je 1390. bio miles regis et admiratus zadarski graanin Ivan de Grisogonis.37 Ali on38 nije identian s ocem ser Andrije, koji je, kako smo vidjeli,
takoer bio kraljev vitez, ali za njega je navedena jo 1378. g. da nije u ivotu.39
Ivan admiratus regis javlja se i 1404. g. u pergamenama zadarskih notara, te saznajemo da je imao zemlju u Tukljaanima.40 Prema tome, Matija
de Petrache otpada iz liste admirala, medu kojima se, po Klaiu, javlja
Philippus Georgii admiratus regius u listini od 28. X 1401. U istom svojstvu on se spominje posljednji put 11. II 1411.41 Zato Klai nema pravo kada
33

HAZ Testamenti ... I. Prijepis iz 17. st.

Vj. K l a i , Admirali ratne mornarice hrvatske godine 1358- 1413, Vjestnik
Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, II/l, Zagreb 1900, 32-36.
35
SCD XII, 553.
36
Vj. K l a i , o. c., Vjestnik . . . , II/l 36-38. Meutim, Frano Radi na osnovu
rukopisnog djela dra A. Paolinija Catalogo dei Conti, Vian e Rettori ehe si succedettero neJ Governo di Curzoia dal 998 all'anno 1450, koje je objelodanio Vid Vuleti-Vukasovi, prvo pobija Klaia i stavlja da je Simon de Auria de Janua bio admiral od
1372 do 1384. g. Nadalje, na osnovu istoga kataloga iznosi da ovaj Matija Petrachis
(Petrai), Splianin, ne samo da nije bio admiral od 1385. do 1397. nego uobce nije
niim dokazano, da je on igda bio admiralom. Kroz to doba od god. 1388.- 1390. bio
je admiralom hrvatske ratne mornarice Mato de Cessani, Zadranin, koji se kroz 1389.
god. uprav nazivlje u pravom smislu riei, samo admiralom kraljevina Hrvatske i Dalmacije (Fr. Radi, Nova svjetlost na pitanje o Admiralima ratne mornarice hrvatske godine 1358- 1413, Starohrvatska prosvjeta, V/2, Knin 1900, 59-66).
37
N o l a k , Pomorstvo zadarske komune od dolaska Hrvata na Jadran do pada Mletake Republike, Pomorski zbornik, II, 1564, 1565, bilj. 135. - HAZ - Curia consulum et mari sv. I, fasc. 8, list 23.
38
Valjda je taj identian onome ser Ivanu quondam domini Antonu militis de
Grisogonis koji 3. XI 1409. g. sastavlja oporuku u Zadru (HAZ Testamenti . .. l
Prijepis oporuke iz 17. st.).
3
' SCD XV, 342.
40
HAZ Curia cinilium kutija 6.
41
Vj. K l a i , o. c., Vjestnik . . . , II/l, 38, 39. Za Filipa Georgia tvrdi Radi na osnovu isprave od 24. XII 1396, naene u arhivi porodice Arneri u Koruli, da nije bio
34

449

pie da je bilo sedam poznatih admirala u vremenu od 1358. do 1413. Bilo ih

je osam. Nadalje, isto tako od njih nijesu bila dva Zadranina i jedan Splia42
nin, nego tri Zadranina (Jacobus de Cesanis, Philippus Georgii, Ivan de
Grisogonis), a nijedan Splianin.
Kad je pak Zadar priznao vlast kralja Ladislava Napuljskoga, medu estoricom zadarskih plemia bio je i Andrija de Grisogonis, odreen da na najsveaniji nain u taj grad uvede njegova namjesnika, vrhovnog kapetana napuljske mornarice Alojzija Aldemariska (kolovoz 1402).
No poslije 7 godina ovaj isti vladar prodao je Veneciji napismeno sva
svoja prava na Dalmaciju a tako i na Zadar, kojim je ponovno zavladala Mletaka Republika (1409).43 Tada je dud Mihael Steno podijelio dukalom mletako graansko pravo svima zadarskim plemiima koji su obeali vjernost.
Jedan od onih koji uslijed bolesti nije mogao prisustvovati inu zakletve
vjernosti bio je vitez Antonije de Grisogonis.44 1414. g. mletaka vlada je
zakljuila da Andrija de Grisogono bude njen inovnik za sakupljanje tridesetnice, pa ipak gradski knez, kapetan i provizor Dalmacije te iste godine
stavlja Ivana, sina Andrije de Grisogonis nazvanog Scode, u popis zadarskih plemia i puana odreenih da se nastane u Veneciju,45 tj. da bude s ostalim neka vrsta taoca.
Nakon pune 22 godine (1436) dud Francesco Foscarini dopustio je da
se oni zatoeni Zadrani vrate iz Venecije u svoj grad, a medu njima, naravno,
i Ivan de Grisogonis.
Tri godine prije toga (1433) taj isti dud imenuje Bartola, sina onoga
pok. Antonija de Grisogonis, za suprakomita
zadarske galije i izjednauje
ga s komitima u mletakoj mornarici.46
Ovdje je rije o ser Bartolomeju q. domini Antonii de Grisogonis, koji
19. II 1453. sastavlja svoju oporuku.47
Malo zatim u spisima 15. st. nailazimo na lanove ove porodice s titulom
ser koji su od 1442. g, dalje imali razne gradske asti i slube. Tako su npr.
bili suci i administratori (obino na 3 6 mjeseci), a onda suci ciuilium te
gradski vijenici ili vijenici zadarskog kneza, suci konzuli, tribuni itd. U I
polovici 15. st. u Zadru je djelovao i slikar Toma, nezakoniti sin plemia Maura de Grisogonisa.48
admiral od 1401. do 1411, nego ve od 1396. godine (Fr. Radi, o. c., Starohrvatska prosvjeta, V/2, 65, 66).
42
Vj. K l a i , o. c., Vjestnik . . . II/1, 40. Fr. Radi tvrdi da je mjesto Klaievih
sedam admirala bilo samo est, i to su trojica bili Genoveani, a trojica (Fr. Radi, o.
c., Starohrvatska prosvjeta, V/2, 66).
43
G. N o v a k , Presjek kroz povijest grada Zadra, Grad Zadar, Posebna izdanja
instituta JAZU u Zadru, Zadar 1966, 37-40.
44
S. L j u b i , Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i mletake republike, VI, MSHSM IX, Zagreb 1878, 11, 12.
45
S. Lj u b i , o. c., VII, MSHSM XII, Zagreb 1882, 173, 183.
46
S. L j u b i , o. c., IX, MSHSM XXI, Zagreb 1890, 88, 55; P r a g a , ara nel Rinascimento, Archivio storico per la Dalmazia vol. XX, f. 115, Roma 1936, 306, 307.
47
HAZ Testamenti . . . I. Prijepis oporuke iz 17. st.
48
C. F i s k o v i , Zadarski srednjovjekovni majstori, MH, Zadar 1959, 568.

450

Za suca egzaminatora bio je izabran ser Antonije de Grisogonis Borsich, kojega je jo poetkom 1443. g. zamijenio u toj slubi sin Ivan. Interesantan je naziv ser Antonija de Grixogonis Schodeuich (1442) ili Scodouich (1452), a tako se pie i ser Andrija, sudac konzul (1447), dok je jedan od
trojice judices ciuilium 1444. g. bio ser Ivan Duicouich de Grisogonis.
Dne 19. VIII 1464. g. pri izboru nailazimo ak na dva ser Antonija, od kojih
se jedan zove de Grisogonis, a drugi de Bartolatijs.49
Od porodice de Grisogonis Ivan je postigao kod mletake vrhovne
vlasti toliku milost da se naziva ak na najvjerniji i da mu se 1467. daje
nadoknada za posjed koji mu je oteo krbavski knez Toma.50
Valjda je on onaj Ivan Grisogono pok. Andrije koji je ratovao na strani
Venecije protiv Ferrare, a umro je 1483. godine.51
Jo 1470. g. ponovno se susreemo s imenom ser Federicus de Bartolacijs, koji se bira za vijenika, a onda 1471. za suca egzaminatora pod nazivom ser Federicus de Grisogonis, dok 1472. opet pod ser Federicus de
Bartolacis ,52
I dok se za tribuna 1472. g. izabire ser Ivan Borsich iz porodice Grisogono, te iste godine bira se za savjetnika ser Zoilus Grisogono, koji se povremeno pie Dicouich. No ve 1487. on se naziva i de Grisogonis Ducouich.
1489. g. kao sudac egzaminator izabran je ser Zuanne de Grisogonix dito Scutarin, koji se 1493. pie de Grisogonis Scutarinus." No za njega se
ve 1510. navodi da je umro, ostavivi sina Alvisa.54
Kada su se pak 1489. birali poslanici koji su u ime zadarske komune trebali ii u Veneciju da izloe svoje molbe, medu njima je bio izabran i ser Mauro de Grisogonis qm. ser Antonij, 55 koji se esto spominje u spisima zadarskih notara da vri razne gradske slube. God. 1491. pak izabran je za
56
poslanika u istoj funkciji i ser Franciscus de Bertolacijs, a ve idue godi49

HAZ Libri consiliorum magnificae communitatis Jadrae (1442 1480).

Prijepis (mainom), str. 3, 7, 8, 12, 13, 16, 18, 45, 66, 25, 120.
50
S. L j u b i , o. c., X, MSHSM XXII, Zagreb 1891, 386.
51
G. P r a g a , ara nel Rinascimento, Archivio ... vol. XX. f. 115, 306. Inae za
ovoga Ivana pie Sanudo da je 1480. godine dobio doivotno zbog svojih zasluga u feud Vranu (Fr. R a k i, Izvori za jugoslavensku povijest iz dnevnika Marina Sanuda
za g. 1526-1533, Starine JAZU XVI, Zagreb 1884, 183).
52
On je u dva navrata sastavljao oporuku, i to prvi put 8.1 1469, a drugi put 23. IX
1472. g., kada je i umro. Od brae su mu poznati Antonije i Franjo, a od sinova mu se
spominje Bartolomej, nazvan Bare, koji 11. VII 1516. sastavlja svoj testament (HAZ
Testamenti . . . I. Prijepis oporuka iz 17. st.).
53
HAZ Libri consiliorum . . . I, 174, 183, 167, 211, II (1487-1504), 10, 82.
54
S. G u n j a c a , Repertorium actuum domini Antonii de Zandonatis olim publici et turati notaru Jadre, Starine JAZU 42, Zagreb 1949, 301.
55
Tako, npr. 1492. g. (HAZ SZN Antonius de Cisirellis de Placentia (1477- 1493)
b. I, f. I - 23. VIII 1492.
56
Jo 1477. g. u kui ovoga istoga ser Franje de Bartholacijs sastavljena je oporuka Cecilije, supruge ser Ivana Scodeuich (HAZ SZN Presbiter Franciscus Minutius (1470-1507) b. II, f. I Testamenti aperti br. 23 -6. VII 1477). Tri godine prije dale
su napisati oporuke i Marchita relicta quondam ser Antonii de Grisogono (HAZ

451

ne (1492) propao je pri izboru za suprakomita zadarske trireme. 1493. Maurov brat ser Donatus de Grisogonis qm. ser Antonij postaje prvi savjetnik,
a onda i sudac egzaminator.57
3.

Tako smo stigli do vremena u kojem je ve poeo djelovati uveni zadarski renesansni lijenik doktor Federik Grisogono.
Kada se proitaju izvorni podaci i zakljuci koje je u ve spomenutoj
radnji dao M. D. Grmek, izgleda da je sasvim rijeeno njegovo porodino porijeklo i obiteljske prilike.
Meutim, upravo izvorna grada koja se nalazi u Historijskom arhivu u
Zadru u mnogo emu je zamaglila sve ovo, i samo paljivom analizom izvora
moemo izai tome na kraj.
Prema istraivanjima M. D. Grmeka Federik je bio sin Antuna i Katarine Giorgi, koja je imala etvero djece. Na osnovu Katarinine oporuke iz
1477. g. zakljuuje Grmek da bi se Federik imao roditi ili 1472. ili 1473. godine.58 Meutim, moe se samo pretpostaviti daje Federikova majka Katarina
umrla iza 27. VI 1477, kada je napravila oporuku, kako navodi G. Praga.59 Naime, u regestima zadarskih notara sastavljenima poetkom 19. st. stoji:
1477. 27. giugno Nobile domine Catharine uxoris qm. ser Antonij de Bortholacijs, a iznad Catharine dodano je istom rukom: figlia del qm. ser
Simon de Zorzi. Ova pak oporuka nekada se nalazila u lib. 1. medu spisima zadarskoga kneza Daniela Barbadiga (1476 1479), kako se to oito vidi
iz istoga regesta.60
Prema tome, Katarinin suprug Antonije ve je mrtav. Da nije tako, nali
bismo se u dosta nezgodnoj situaciji zbog drugoga izvornoga podatka u istim regestima. Naime, pod 28. VIII 1479. navodi se Catharina relicta qm signor Antonio di Grisogonis sa svoja tri sina: Donatom, Petrom i Maurom, a
u regestu od 24. IX te iste godine javlja se i njena ki Laura.61
Da nijesu ovdje nabrojena i imenovana njihova djeca, svakako bismo \
povjerovali da je Katarina jo na ivotu!
\
U vezi sa svim tim ostajemo na stajalitu da se Federik kao najmlai sin \
mogao roditi ili 1472. ili 1473. godine, iako M. D. Grmek u najnovije doba kaSZN Gregorius de Bosco (1465-1497) b. VII (Testamenti aperti) br. 87-28. V 1474), te
13. IX 1478. i Marija, ki Zoila de Ferra, a supruga Ivana pok. Dujma de Grisogonis
(HAZ SZN Petrus Oragono (1470- 1486) b. IV, f. II (Tastamenti registrati).
57
HAZ Liber... II, 29, 30, 58, 59, 66, 67, 80, 81.
58
M. D. G r m e k , Prinosi za poznavanje ... , Radovi
, XV, 62.
59
Isti, ivotne zgode i astroloko-medicinske ideje Zadranina Federika Grisogona, Lijeniki vjesnik, 6, Zagreb 1970, 680.
60
Nauna biblioteka u Zadru Manoscritti 16532/461/VII Guerin Ferrante,
Regesti dell'archivio notarile di ara LXXXVI-XCVI, br. 88.
61
Nauna biblioteka u Zadru Manoscritti 16532/461/11 (XXI-XL), br. 39-28.
VIII, 24. IX 1479.

452

e da se moe s prilinom sigurnou zakljuiti da je Federik roen upravo

62
1472.
Iz drugoga pak arhivskog podatka, koji je donio isti ovaj pisac, oito je
da je Federik imao dva brata: Bartolomeja i Jeronima, dok se brat njegova
oca Antonija zvao Franjo.63
Meutim, u onoj splitskoj ispravi od 13. VIII 1482. koju je u izvatku donio Grmek govori se uz gore navedena lica i to da je taj ser Franjo de Grisogonis bio opunomoen i u ime Bartholomei q. ser Federici ,64 tj. Bartolomeja,65 sina onoga ser Fridriha de Grisogonis ili de Bartolacijs, koji se
javlja u spisima od 1470. do 1472. godine, kako smo ve prije iznijeli.
U oporuci pak dr Federika Grisogona od 30. XII 1537. g., koju je
Grmek66 takode objelodanio u cijelosti, javlja se ovaj glasoviti Zadranin kao
artium et medicine doctor dominus Federicus Grisogonus, quondam domini Antonu nobilis Jadre.67
Po ovako iznesenim podacima uveni dr Federik je svakako bio sin pok.
Antuna ili Antonija, iji se brat zvao Franjo, a neak, tj. Franjin sin, naziva
se u dokumentima Federicus de Bartholacijs siue de Grisogonis quondam
domini Francisci, i upravo je on bio oenjen s Katarinom, kerkom ibenskog plemia Petra Tubolovia ili Tobolovia, koja je ostala udovica poslije
smrti svoga prvoga mua, zadarskoga plemia Franje de Cedolinis quondam domini Georgii.68 Prema tome, doktor Federik Grisogono pok. Antonija nije se oenio Katarinom, nego njegov brati imenjak Federik pok. Franje de Grisogonis i to udovicom pok. Franje Cedolinija.
Ova Katarina consorte del signor Federiko Bortolazzi alias Grisogoni,
kerka del signor Piero Tobolovich nobili de Sibeniko, navodi se i u jednom dokumentu iz 1508,69 a zatim i u drugom spisu iz 1511. godine i ak jo
70
1536.
62

M. D. G r m e k , ivotne zgode ..., Lijeniki vjesnik, 6, 680.

M. D. G r m e k , o. c.. Radovi . . . , XV, 62.
64
HAZ Spisi Splitskog komunalnog arhiva, sv. 35/1, br. 144.
65
Ove iste godine javlja se u spisu zadarskog notara njegov imenjak presbiter
Bartholomeus Grisogoni de uilla Cobeliglauich (HAZ SZN Gregorius de Bosco b.
VIII, f. VIII (Testamenti aperti) br. 191-11. XII 1482).
66
M. D. Grmek, o. c., Radovi..., XV, 87-89.
67
HAZ SZN Johannes Michael Mazzarellus (1512-1554) b. III, f. VI, br. 143/a
(original oporuke); SZN Johannes Michael Mazzarellus b. II, f. IV Testamenti registrati (1531 1554). Prijepis testamenta od ovoga notara.
68
. . . Dominus Federicus de Bartholacijs siue de Grisogonis quondam domini
Francisci nobilis Jadre tamquam maritus et coniuncte persone nobilis domine Catherine vxoris sue et filie domini Petri Tubolouich nobilis Sibenicensis consortisque olim
domini Francisci de Cedolinis quondam domini Georgii et nobilis Jadrensis.. . (HAZ
SZN Antonius de Zandonatis (1491 -1535) b. I, f. I 9. VI 1509).
69
S. G u n j a c a , o. c., Starine JAZU 42, 280 (24. VIII 1508), 286 (1. IV 1511).
70
. . . Personaliter constituta domina Catherina vxor viri Nobilis Jadrensis domini Federici quondam domini Francisci de Bartholatijs aliter de Grisogonis . . .
(HAZ SZN Marcus Antonius de Bassano (1503-1537) b. I, f. I 24. VI 1536).
63

453

Kako znamo iz oporuke dra Federika pok. Antonija, njegova supruga se

71
zvala Elizabeta, pa se prema tome, on nije enio dva puta, kako pie
72
Grmek, nego samo jedanput.
4.

Dakle, u izvornim spisima koji se uvaju u Historijskom arhivu u Zadru

ser Federik,'sin Antonija, navodi se prvi put 13. VIII 1482." Inae u spisima
zadarskih notara Gregoriusa de Bosca (1465-1497) i Antoniusa de Barbe
(1488-1509) pod 19. X 1495. te 1. III 1497. i 8. II 1498. g., koje citira M. D.
Grmek,74 navodi se pod onim prvim datumom (19. X 1495.) u dva navrata
ser Ferderico (sic! S. A.) de Grisogonis. Nadalje, 8. II 1498. medu svjedocima je ponovno ser Federicho de Bertholacijs filio ser Antonu, koji se i
1. III te iste godine,75 a ne 1497, kako donosi Grmek,76 pojavljuje zajedno sa
svojim bratom Jeronimom i u povelji se naglaava da su oni filii domini Antonu de Bartholacijs, koji su imali neki posjed u selu Visoanima. Posjedovali su zemlju i u selu Smokoviu, koju su 9. III 1498. prodali ser Mihajlu de
Gallellis.77
Ujedno se 1489. pojavljuje Federikov stric Nobilis vir ser Franciscus de
Bertholacijs, koji u okolici Zadra prodaje neke svoje posjede, a onda ser Petar de Grixogonis quondam domini Antonu kao sudac egzaminator (1489,
1497), ser Donat de Grisogonis quondam domini Antonu, takoer u istoj
funkciji (1493, 1495, 1496) i ser Ivan de Grisogonis quondam Antonu kao
savjetnik Zadarskoga kneza (1495, 1498).78
Tek u studenom 1507. g. prvi puta se Zadranin Federik Grisogono javlja
79
kao artium et medicinae doktor, a 16. III 1508. navodi se u repertoriju
spisa zadarskog notara Antonija de Zandonatisa Federico de Grisogonis,
koji kupuje od Ivana Rose solane u Pagu.80
Nijesmo sigurni da li je ovdje rije o Federiku pok. Antonija de Grisogonisa. Ali zato smo uvjereni da se onaj podatak u istom Zandonatisovu repetitoriju spisa pod 20. II 1509., gdje se imenuju Federico e Girolamo fratelli
71
M. D. G r mek, o. c., Radovi . .. , XV, 87, 88; HAZ SZN Johannes Michael
Mazzarellus b. III, f. VI. br. 143/a i b. II, f. III Testamenti aperti.
72
M. D. G r mek, o. c., Radovi . . . , XV, 84.
3
HAZ Spisi Splitskog komunalnog arhiva, sv. 35/1, 144.
4
o. c., Radovi . . . , XV, 62.
5
HAZ SZN Gregorius de Bosco b. V, f. V 19. X1495. SZN Antonius de
Barba (1488-1509) b. II, f. II 8. II i 1. III 1498.
6
M. D. G r m e k , o. c., Radovi .. ., XV, 62.
7
HAZ SZN Antonius de Barba b. II, f. II.
8
HAZ SZN Antonius de Barba b. I, f. I 2. III 1489, 20. V 1489; b. II, f. II
20.1 1497; b. I, f. I - 5.1 1493,23. IV 1495; b. II, f. II - 9. XII 1496, 26. X 1498; b. I, f. I
3. V 1495. itd.
79
M. D. G r m e k , o. c.. Radovi .. ., XV, 65, 68.
80
S. G.u n j a a , c. c., 298/70.

454

81

Bartolazzi i njihov posjed u selu Suhe Raie kraj Zadra, odnosno na dra
Federika i njegova brata Jeronima.
Meutim, u dokumentu od 24. VIII ne radi se o dru Federiku, nego o
njegovu bratiu Federiku pok. Franje de Bartolazzi allias Grisogoni, jer je
on oenjen ranije spomenutom Katarinom rod. Toholovich, koja se u
ovom spisu izriito navodi kao njegova ena.82 Ovakvih izvornih podataka
koji se tiu obaju Federika mogli bismo naredati itav niz.
No da sve to skratimo, moemo s punom sigurnou rei da je doktor
Federicus Grisogonus pok. Antonija, koji je 30. XII 1537. sastavio oporuku,
a ona je 3.1 1538. otvorena, umro u tom vremenskom razmaku i poslije toga
se u spisima vie nikada ne spominje.
Naprotiv, njegov pak istoimenjak, drugi Federicus de Grisogonis, sin
pok. Franje, ivio je i dalje poslije smrti svoga bratia, i on se navodi ak jo
24. III 1547. g.83
Prema tome, nema sumnje da je doktor Federik umro prije ovoga drugoga i to takoer u Zadru!
5.

Premda smo ovako postavili razliku izmeu uvenog svjetskog nauenjaka i njegovog bratia, ipak ne moemo rei da smo sasvim rijeili sve to
se tie njih dvojice, njihove rodbine i poasti.
Da je tako, potvrdit e dalje nae razmatranje, zasnovano na arhivskoj
gradi, o ovoj istaknutoj linosti.
Ve smo prije naveli da se Federico bez doktorske titule javlja u spisima
zadarskih notara 1509, pa tako i 1510. g. zajedno sa svojim bratom Jeronimom84 Bortolazzi, i tu se imenuje neki njegov posjed u Lukoranu,85 (na
otoku Ugljanu).
U vezi s tim istim imanjem govori se i 1511. g. o ovoj obojici brae, i Federiku se sada daje naslov et arcium medici.
U neto ranijem spisu (nekoliko mjeseci prije) uz Federika i Jeronima
de Bertolatijs q. domini Antonu pojavljuje se i njihova sestra Margarita,
udata za ser Mihaila de Gallellis q. ser Christophori, zadarskog plemia,86
koja je 1508. g. ostala udovica poslije smrti Galeta de Gallellis.87
Svakako moemo ustvrditi da je doktor Federik Grisogono u drugoj polovici kolovoza 1511. g. bio odsutan iz Zadra, to svjedoi sam njegov brat Je81

S. G u n j a c a , o. c., 274.
Isti, o. c., 280.
HAZ SZN Marcus Antonius de Bassano (1503- 1537) b. II, f. III.
84
U spisima se takoer javljaju dva Jeronima, od kojih je jedan, kako emo vidjeti, sin pok. Antonija, a drugi sin pok. Francesca ili Franje!
85
S. G u nj a a , o. c., 274. (29. IV 1510).
86
HAZ SZN Antonius de Zandonatis b. I, f. I (3- 19. VIII i 6. VII 1511).
87
S. Gunjaca,o.e., 296. (9. VIII 1508).
82

83

455

ronim de Bertholatiis q. domini Antonu, ujedno i sudac egzaminator, koji

u ime svoje i svoga odsutnoga brata arcium et medicine doctoris daje u
najam neki posjed u blizini Zadra.
No ve u listopadu opet je Federik u tome gradu, to potvruje jedan
drugi notarski spis, iz kojega se vidi da uz svoga brata Jeronima i taj arcium et medicine doctor prisustvuje prodaji svoga posjeda s mlinom u Lukoranu.
Inae se doktor Federik s Jeronimom88 de Bertholatijs q. domini Antonu ponovo pojavljuje u spisima notara de Zandonatisa i 1514,89 a 10. XII
1516. kao D. Federicus de Grisogonis doctor, koji dovrava parnicu s Nikolicom, udovom pok. Bartolomeja de Grisogonis.90 2. VI 1518. govori se samo o medicine doctore domini Phederico de Grisogonis, koji prisustvuje
sastavljanju jedne oporuke. Meutim, ve 18. VI iste godine u jednom notarskom spisu Jeronim de Grisogonis u ime svoje i svoga brata arcium et
medicine doctoris domini Federici daje u zakup neku zemlju, a 19. VI takoer, na isti nain, daje izjavu prigodom prodaje nekoga njihova zajednikoga
posjeda u Salima na Dugom otoku.
U godini 1519, i to 10. III pred Federico de Grisogonis artium et medicine doctore honorabili consiliario prelibati domini comitis obavlja se izmeu stranaka neki posao, dok se 26. III artium et medicine doctor dominus
Federicus de Grisogonis quondam domini Antonu nobilis Jadre nagaa s
kamenorescem (lapicida) Anticom, takoer stanovnikom Zadra; 14. X te iste
godine taj doktor zadarske komune pred notarom i strankama daje neku izjavu,91 a 25. VI 1519. zastupa Luciju, monahinju samostana sv. Marije u Zadru, u vezi s nekom ostavtinom.92 Tek 27. III 1525. ponovno nailazimo na
93
doktora Federika de Bertholacijs, koji je medu etvoricom izabran za vi94
jenika na 3 mjeseca. Taj isti lijenik Federiko de Bartholacijs prisustvu95
je kao svjedok u jednoj ispravi 2. 1526, a 28. X te iste godine on je ponovno izabran za vijenika na tri mjeseca. Tada se natjecao i njegov brat Jero88
1519. g. rektori grada Zadra, ak alju Jeronima bosanskome pai da vrati osobe to su ih neto prije uhvatili Turci. I stvarno, njemu je uspjelo da uredi ovu stvar;
zatim je otiao u Veneciju da izvijesti o tome tamonje vijee (A. de B e n v e n u t i ,
o. c., 319).
89
HAZ SZN Antonius de Zandonatis b. I, f. I (3-25. VIII i 1. X 1511; b. I, f. I
(4-18. VI 1514).
90
HAZ Testamenti ... I, 30.
91
HAZ SZN Petrus de Pago (1486-1523) b. II, f. II (7-2, 18, 19. VI 1518; 10 26.
III, 14. X 1519).
92
HAZ Atti del conte di ara Pietro Marcello (1518-1521), str. 231, 232.
93
Meutim, i 1. V 1525. kneev vijenik Federik pok. Franje de Grisogonis sudjelovao je pri sastavljanju jedne oporuke, na koju se i potpisao (HAZ SZN Petrus de
Pagob. II, f. H/7-1. V 1525).
94
HAZ Liber... II (1522 -1576), 36, 37.
95
HAZ SZN Simon Corenichius (1509- 1536) b. I, f. 1/13. Nije to, dakle, zadarski notar Cnessich i spis od 14.1 1526, kako pie Grmek (o. c., 70, bilj. 33) ve Simon
Corenichius i datum: 2. X 1526.

456

nim de Bertholacijs qm. ser Antonu,96 dok je ser Federik de Bertholatijs

qm. ser Francisci propao na izboru za jednoga od prokuratora samostana
sv. Marije u Zadru.97
Inae je meser Ferigo de Bartholaci doctor98 ivio u Zadru s brojnom
porodicom, to svjedoi jedan izvjetaj od 1527. g." iz kojeg se moe uoiti
da je bio okruen s 10 osoba,100 koje je sve uzdravao u svojoj kui. 9. X iste
godine on izrauje horoskop za jednu osobu oboljelu od groznice u tom gradu a k tomu jo pravi astronomsku tabelu za 1528. godinu.
Kao izabrani savjetnik zadarskog kneza Federicus de Grisogonis artium et medicine doctor 8. III 1527. prisustvuje jednom ugovoru,101, a 21. IX
iste godine u natjeaju za poslanika (oratora) nije uspio da bude izabran, a
isto tako ni njegov imenjak i brati Federik de Bartholacijs qm. ser Francisci .
Poznato je iz spisa i to da su se 28. IX 1527. g. konano nagodili magister
Antonije nazvan Antica lapicida de Spaleto, inae stanovnik Zadra, i arcium et medicine doctor Federik de Grisogonis o izgradnji jedne kreane
(certam calchariam) u Lukoranu u mjestu Pigliuchina na zemljitu doktora Federika.102
Poetkom pak 1528. g. izgleda da je boravio u Veneciji, gdje mu je u travnju iste godine izalo njegovo uveno medicinsko djelo.103 Po povratku u Zadar 29. VI 1528. ponovno ga biraju za vijenika, a njegov brati istoimenjak
propada na izborima.
Toga istoga dana za prokuratora corporis sancti Grisogoni najvie
glasova dobiva ser Aloysius de Nassis, a Federik i njegov brati imenjak bezuspjeno su se natjecali.104
Inae doktor Federik od 9. VIII pa do 17. IX 1528. potpisuje notarske povelje u gore navedenom svojstvu savjetnika.105
96
Interesantno je da je notar Petrus de Pago u tekst jedne isprave od 22. VI 1518.
stavio Jeronima de Grisogonis q'domini Francisci, a sa strane je prvo napisao q.
Antonu i onda to prekriio i metnuo umjesto toga: Francisci (HAZ SZN Petrus
de Pago b. II, f. II/7 22. VI 1518).
97
HAZ - Liber... III, 40-43.
98
U ovom istom izvjetaju pie da je ivio u tzv. citadeli, kao i dr Federik, i onaj
njegov roak (s 10 osoba) Meser Federico de Bertholaci, te: Meser Antonio Bartoloci... Messer Hieronimo Bartholaci... M. Colizza Bartholaci.. M. Lucia relita q. meser
Donado de Grisogoni.. Meser Hieronimo de Grisogoni.. Ser Thomaso de Grisogoni..
Meser Zuan de Grisogoni.. Meser Hieron. suo fradello.. Simon de Grisogonis.. (S.
Ljubi, Commissiones et relationes venetae I, MSHSM 6, Zagreb 1876, 207, 204-206,
215).
99
Te godine navodi se da u Zadru postoji 10 bolnica, a medu njima i bolnica Grisogono (A. de Benvenuti, o. c., 319).
100
S. Ljubi, o. c., I, 218; I, 218; M. D. Grmek, o. c., 70, bilj. 35.
101
M. D. Grmek, o. c., (slika izmeu 80. i 81. strane), 78, 82, 83.
102
HAZ Liber... III, 53, 88.
103
Gl. M. D. Grmek, o. c., 73-82.
104
HAZ Liber... III, 69, 70.
105
HAZ SZN Petrus de Pago b. III, f. III 9, 11, 14, 16, 26. VIII, 5, 9, 16, 17. IX
1528.

457

U ispravama od 6,10. i 20. X 1528. g. koje se izdaju u prisustvu Federica

de Grisogonis, kneeva savjetnika, ili Federico de Bartholacijs, ili Federico de Grisogonis q. domini Francisci ili pak Federico de Bartholacijs q.
domini Francesci,106 nailazimo kao i u onoj od 5. XI te iste godine na originalni potpis onoga doktorova bratia imenjaka, koji glasi ovako: Ego Federicus de Grisogonis quondam domini Francisci consiliarius magnifici domini comitis.107108On se navodi i kao svjedok u poveljama od 17. XI i 12. XII
1528. godine.
Na prvi pogled to bi izgledalo, ako se ne sjetimo to smo prije kazali o
toj dvojici, da je to jedna te ista osoba. Meutim, lijenik Federik se uvijek
potpisuje s titulom doktora, a onaj drugi, koji je u istoj opinskoj asti, nema tu titulu i navodi gotovo stalno svoga oca, pokojnoga Franju. Nadalje,
prvi svoje ime Federicus u potpisima na notarskim spisima poinje slovom P, a drugi s F, i time je svaka zbrka rijeena.
Kada se 29. XII 1528. obnavljao izbor etvorice savjetnika, izabran je s
velikom veinom glasova (41:10) Dominus Federicus qm. ser Antonij Doctor de Bertholatijs na 3 mjeseca za iduu 1529. godinu.109
I tako se u notarskim ispravama od 8.1 i 10. II 1529. g. opet javlja doktor
Federik u onoj istoj asti, ali se na kraju listine ipak ne potpisuje.110.
ak se u jednoj oporuci, sainjenoj 20. IV 1529. govori o njemu i njegovu
ocu kao i nekom posjedu.111 U lipnju te iste godine bili su novi izbori vijenika, pa je doktor Federik Grisogono ponovno dobio veliku veinu i bio je odreen za tu slubu u mjesecu srpnju, kolovozu i rujnu. 112
Zato je razumljivo to se na kraju povelje od 11. VIII 1529. skraeno potpisuje: Ego federicus de Grisogonis doctor consiliarius113 I 25. VI 1531. g.
Ser Federico de Bertolaci doctor izabran je s velikim brojem glasova za vijenika 114 na tri idua mjeseca, dok se u dva spisa od 5. II njegov brati takoer navodi kao vijenik, koji se potpisuje kao Federicho de Grisogonis consiliario.115 No ve u sijenju 1532. imenovao je zadarski plemi Simon de
Matafaris pok. Petra svojim glasnicima i prokuratorima doktora Federicum de Bartholatijs i njegovoga
brata Jeronima Frakasa da ga zastupaju u
116
nekom poslu u Veneciji.

106

HAZ SZN Hieronymus Ravagninus (1516-1532) b. I, f. II.

HAZ SZN Petrus de Pago b. III, f. III - 5. XI 1528.
08
HAZ SZN Hieronymus Ravagninus b. I, f. II.
' HAZ Liber... III, 73, 74.
0
HAZ SZN Petrus de Pago b. III, f. III.
2
HAZ Liber... III, 84, 85.
3
HAZ SZN Petrus de Pago b. III, f. III.
4
HAZ Liber... III, 86, 47.
* HAZ SZN Marcus Antonius de Bassano b. I, f. I.
6
HAZ SZN Hieronymus Ravagninus b. I, f. 11/11. Meutim, Grmek citira da
je taj podatak uzeo iz Atti Ravopimo, 23. I 1532. i da je Matafari uzeo za svoga zastupnika samo Federika (o. c., 83, i bilj. 63).
107

458

Tri godine zatim u notarskom spisu od 24. III 1535. navodi se bez do117
ktorske titule kako kupuje kuu, a u drugom spisu od 1. VI 1535. godine
opet nailazimo na njegov potpis, koji glasi: Ego federicus de Grisogonis doctor consiliarius magnifici domini comitis,118 a u drugom spisu od 10. I
1536. potpisuje se Sp. d. Federico Grisogono doc. hon. cons. domini comitis.119 27. III te iste godine ponovno je izabran na 3 mjeseca za vijenika,
ovaj put tituliran kao Dom. Federicus de Bartholatijs doctor.120
Meutim, u ispravi od 24. VI 1536. nije rije o doktoru Federiku, kako to
pie M. D. Grmek,121 nego, naglaavam o Federiku pok. Franje de Bartholatijs aliter de Grisogonis.122
Krajem 1536. produen je mandat za vijenika; Federicus Grisogonus
doctor je s velikom veinom glasova izabran za vijenika idua 3 mjeseca
(sijeanj, veljaa i oujak) 1537. godine.123
I dok po svoj prilici od oujka do lipnja te godine ovaj uenjak povremeno boravi u Riminiju u vezi s gradskom lukom,124 13. VII 1537. ponovno ga
biraju za vijenika (naziva se as de Bartholatijs, a as Grisogonus) za
iduih 3 mjeseca, ali ve 18. XI saznajemo da je bolestan i da nije mogao
sudjelovati na sastanku vijea kojemu je prisustvovao i gradski knez.125
Poslije toga vie ne nailazimo na ime doktora Federika sve do 30. XII
1537. g., kada je sastavio oporuku, koju mu je napisao notar Johannes Michael Mazzarellus.126
Taj je testament u nedjelju sastavljen i napisan, a otvorio ga je i javno
proitao isti notar i kancelar J. M. Mazzarellus u etvrtak dne 3.1 1538. godine.
Grmek smatra da je taj uenjak umro izmeu 30. prosinca 1537. i 3. sijenja 1538., te da se moe s prilinom sigurnou rei da je Griosogono
umro prvih dana sijenja 1538. tj. u svojoj 65-oj godini.127
Svakako, kada je dao sastaviti oporuku bio je vrlo teko bolestan, kao
to se vidi i iz samog testamenta, pa je sasvim mogua Grmekova pretpostavka da je umro prvih dana sijenja 1538. godine.
117
Nauna biblioteka u Zadru Manoscritti 16532/461/III, br. 42. Gue, rin
F e r r a n t e , Regesti... Miscelanea multorum notanorum 130014001500 24. III
1535.
118
HAZ SZN Marcus Antonius de Bassano b. I, f. I.
119
HAZ SZN Johannes Michael Mazzarellus b. II, f. III.
120
HAZ Liber... III, 100, 101.
"t21 M. D. Grmek, o. c., 83. Isto tako marginalni paraf ne znai FG, tj. Federicus de Grisogonis, kako to misli Grmek (o. c., 83), nego naprosto fiat (Gl. A d r i a no C a p p e l l i . Dizionario di abbreviature latine ed italiane, Milano 1899, 119).
122
HAZ SZN Marcus Antonius de Bassano b. I, f. I.
123
HAZ Liber... III, 105, 106.
124
M. D. Grmek, o. c., 83.
125
HAZ Liber... III, 113-115.
126
Naime, 30. XII 1537. bila je nedelja, a 30. XII 1538. ponedeljak, kako se to oito
vidi iz Grotefendovih tablica (O. Grotefend, Taschenbuch der Zeitrechnung der deutchen Mittelaltres und der Neuzeit, Hannover 8 1948, 128, 129).
127
M. D. Grmek, o. c., 83.

459

6.
Poslije sahrane u porodinoj grobnici u crkvi sv. Marije u Zadru izvrena je posljednja elja velikoga pokojnika s obzirom na njegovu ostavtinu
pojedincima i ustanovama u tom gradu i izvan njega.
Iz te oporuke, koja je dosta kratka i jednostavna, vidi se da je doktor Federik Grisogonus sa svojom suprugom Elizabetom imao tri sina: Jeronima, nazvanog Fracasso, Julija i Pompeja,128 i tri keri: Katarinu, Lukreciju
i Cintiju, koja se, izgleda, trebala zarediti i poi u samostan.
Tom svojom oporukom, koja je napisana u Grisogonovoj kui u etvrti
doljaka (in contrata hospitum) blizu gradskih vrata, tj. klaonikih vrata,
ostavio je pojedinim ustanovama u Zadru novani doprinos, i to u prvom redu siromasima sv. Lovre u Lukoranu (ne na otoku Lukoranu, kako pie
Grmek, o. c., 84) na otoku Ugljanu. Ujedno se pobrinuo i za financijsko stanje svoje supruge i djece, tom prilikom nije zaboravio ak ni svoju slukinju
Magdalenu.129
Kako se u vremenskom periodu kad je ivio dr Federiko Grisogono pojavljuje iz te iste porodice nekoliko osoba koje imaju isto ime kao i njegov
otac Antonije, teko je odrediti datum njegove smrti.
Prema oporuci Antonijeve supruge Katarine Giorgi, tj. Georgiis ili de
Zorzi, koja je spadala medu najuglednije plemike porodice u Zadru od 13.
do 15. stoljea,130 ona i Antonije imali su etvoro djece. Grmek je pomou
Praginih biljeaka, pohranjenih u Marcianu u Veneciji, naveo samo tri brata
(Bartola, Federika i Jeronima131), dok im za sestru Margaritu nije znao, kako
sam to ve prije spomenuo.
No Katarina, iji se otac zvao Simon,132 umrla je vrlo rano (1477). Unato takvoj na prvi pogled jasnoj situaciji s obzirom na Federikove roditelje,
brau i sestre, ipak u spisima koji se uvaju u HAZ-u ima nekoliko izvornih
podataka koji dovode do novih pitanja o obiteljskim prilikama toga velikoga
uenjaka.
Naime, 1522. g. navodi se medu lijenicima u Zadru i Antonio Grisogono.133 Ovo ime nalazimo u gradskim funkcijama i tzv. Libri consiliorum
15. i 16. stoljea. Tako od 3. IV 1442. kao Ser Anthonius de Grixogonis, ili
ser Anthonius de Grisogonis Borsich (1442, 1452, ili pak Ser Anthonius q.
128

U Liber consiliorum.. navodi se 1536. g. jedan lan porodice de Soppe kao

Ser Pompeius, (HAZ Liber... III, 101), a pri otvaranju oporuke dra Federika Grisogona 3.1 1538. bio je prisutan i Marin de Soppe (M. D. Grmek, o. c., 89), pa nije iskljueno da je supruga ovoga lijenika bila iz te porodice^
129
M. D. Grmek, o. c., 87-89; HAZ SZN Johannes Miehael Mazzarellus b. III,
f. VI, br. 143/a i b. II, f. IV.
130
C. Jireek, o. c., 29.
131
M. D. Grmek, o. c., 62. i bilj. 6.
132
Jo 1473. godine navodi se da je on mrtav (Nauna biblioteka u Zadru Manoscritti 16532/461/11, br. 38 - 28. VI 1473).
133
G. Sabalich, Vecchie storie zaratine. ara 1913 (Appendice s. d.); A. de
B e n v e n u t i , o. c., 323, 329.

460

ser Andree de Grisogonis, ili Ser Anthonius Johannis de Grisogonis Scodouich (30. VI 1452), ili Ser Anthonius Andree de Grisogonis (30. VI 1452),
ili Ser Anthonius de Grisogonis (30. IX 1453), ili naprosto Ser Antonius de
Grisogonis (19. VIII 1464), ili Ser Antonius ser Mauri de Grisogonis (29.
IX 1493),134 ili ak Antonio de Grisogonis quondam ser Bartholatij, koji
jo 1455. prisustvuje sastavljanju oporuke Cvitana Zorania iz Bokanjca.135
Prema tome, teko je odluiti se koji je zapravo bio otac Federika, te to mu
je onaj lijenik Antonije.
Naime, jo 1508. navodi se u notarskim spisima Antonio de Grisogonis, a onda pak 1511. taj isti zajedno sa svojom braom Bortolazzi Jeronimom i Federikom, koji su bili sinovi pok. Franje.136 Ovo je pitanje konano
rijeio Grmek na taj nain to je u svome najnovijem radu ivotne zgode i
astroloko-medicinske ideje Zadranina Federika Grisogona137 naprosto iznio kako je Grisogono u svome djelu Speculum astronomicum kazao da
je u svojoj petoj godini odjednom ostao siroe bez oba roditelja13* (S. A.)
Ujedno je Grmek pretpostavio da je njegov otac vjerojatno umro kratko
vrijeme prije majke.139
Prema tome, Antonije je umro neto prije 1477., koje je godine umrla
Federikova majka Katarina nakon devet godina braka, kako pie M. D.
Grmek,140 tj. ona se na osnovu ovoga izvoda iz do danas nepronadene njene
oporuke udala 1468. godine.
Po mojem miljenju Federik je, dakle, ostao bez roditelja kada je imao
pet godina, kako to i sam pie, a na osnovu arhivskih podataka otac njegova
oca Antonija vjerojatno se zvao Bartolomej, sin pok. Antonija. Ovaj Bartolomej imao je uz Antonija i sinove: Federika i Franju, te keri Marketu i Magdalenu. Za toga pak Bartolomeja se ve 1469. zna da je mrtav.141
Inae, u ovoj istoj Liber consiliorum pod 9. II 1524. g. nalazi se medu
biranim poslanicima (oratorima) uporedo sa ser Federikom de Bertholacijs q. ser Francisci i Ser Hyeronimus de Bertholacijs dictus Fracasso,142
134

HAZ Liber... I, 8, 16, 17, 19, 65, 66, 72, 77, 120, II, 78.
HAZ SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454-1495) b. III. f. I, br. l 18.
VII 1455.
136
S. G u n j a c a , c. c., 298. (10. II 1508), 297. (16. II 1508), 294. (20. III 1511).
137
Lijeniki vjesnik (posebni otisak), god. 92, br. 6, 680.
138
Evo to kae o tome sam Federik Grisogono: .. .Dum quintum etatis annum
ducerem, una ehe utroque parente vrbatus um... (Speculum astronomicum terminans intellectum humanumque omni scientia Federici Chrysogoni Jadertini Oratio
Clarissimi artium et Medicinae Doctoris, Federici Chrysogoni, Jadertini, in Achademia Patauina, publice habita. Impressum Venetijs per Lazarum de Scardis 1507
Biblioteka Marciana, Mise. 506 2. Fotosnimak u Institutu za povijest prirodnih, matematikih i medicinskih nauka JAZU u Zagrebu).
139
M. D. Grmek, ivotne zgode..., Lijeniki vjesnik.., 6, 680.
140
Prinosi..., Radovi..., XV, 62.
141
HAZ Testamenti presentati nella cancellaria dei conti di ara dall'anno 1318
all'anno 1692 vol. I, 22' 23' (19. II 1453), 24 - 26' (23. IX 1472), 8. I 1469). - Prijepis
oporuka.
142
Fracasso znai buka ili hvalisavac.
135

461

koji se 29. VI 1525. kao Ser Hyeronimus de Bertholacijs q. ser Antonij bira
za vijenika.143
Iz ovoga se vidi da je ovaj Jeronim Francasso bio Federikov brat, koji je
i svome sinu dao bratov nadimak Fracasso.
Krajem prosinca iste 1525. godine spominje se Jeronim Fracasso. On je
ponovno biran za suca egzaminatora krajem lipnja 1526. godine. No krajem
1527. susreemo se sa Ser Hyeronimus de Bertholatijs qm. ser Francisci,
koji se u istom spisu zove i Ser Hyeronimus de Bertholatijs dictus Frachasso.144
Na taj nain vidimo da ne samo Jeronim pok. Antonij a nego i Jeronim
pok. Franje imaju isti taj nadimak!
Znamo da je 25. VI 1531. Ser Hyeronimo de Grisogono qm. ser Antonij jedva izabran za vijenika, a da je propao na izborima 21. IX 1527. i 29.
XII te iste godine uspio je da ga izaberu, dok Ser Franc. Bertolaci de ser
Fedrigo,145 tj. Franjo, sin Federika (pok. Franje), nije dobio potrebnu veinu za tribuna. Isti Jeronim Grisogono Fracasso izabran je i za oratora 27.
II 1536., a 24. ni 1537. Ser Hier. Fracassus Grisogonus za vijenika. No on
ve u travnju ove godine umire i namjesto njega tu ast dobija ser Franjo de
Fumatis.146
Interesantno je da se jo 29. XII 1528. bira za tribuna Ser Franciscus
de Bertholatijs qm. ser Federici, koji je 25. VI 1531. izabran i za vijenika, a
29. VI 1529. postaje sudac tribun Ser Franciscus de Bertholatijs qm. ser Heronimi,147 to nas dovodi u sumnju koji je to zapravo Jeronim mrtav.
Kada su se krajem rujna 1540. birali novi vijenici, s ogromnom veinom proao je Federik Grisogonus, iji je bio sestri (sororius) Franjo de
Fumatis. No ovaj Federik Grisogonus bio je u istu ast ponovno izabran
na tri mjeseca i 29. III 1541. g. Ali krajem te iste godine nije bio uvrten medu poslanike u Veneciju. Meutim, 26. III 1542. ponovno je vijenik i tek tada doznajemo da je taj Federik sin pok. Franje, roaka doktora Federika
Grisogona. Ovaj isti Federik je i krajem 1543. g. bio vijenik, ali je propao na
izborima za prokuratora, ija je dunost bila da kod sebe dri kljueve sve148
tita crkve sv. Stoije.
7.

Od lanova ovako brojne zadarske porodice Grisogono u 16. stoljeu is149

tie se plemkinja Martia Chrisogona, koja se preselila iz Zadra u Veneciju, gdje je ivjela kao istaknuta knjievnica.
\
43

HAZ Liber... III, 28, 32.

HAZ - Liber... III, 35, 38, 40, 46, 57.
45
HAZ Liber... III, 48, 49, 60, 53.
46
HAZ Liber... III, 100, 112.
47
HAZ - Liber... III, 75, 47, 90.
48
HAZ Liber... III, 162, 163, 169, 170, 177, 182, 188.
49
O njoj i o L. Paskvaliju pie i I. von Dringsfeld, o. c., II, 149.

44

462

Njoj je Ludovik Paskvali (o. 15001551.),150 sin kotorskoga pjesnika

Franje, posvetio dva svoja soneta u svojim Rime volgari, koje su izale u Veneciji 1549. g. U njima istie njenu ljepotu i um.151
Iz daljega sadraja moe se pretpostaviti, kako dri Dj. Krbler, da je
ona tu njegovu zbirku pjesama ili izdala ili bar nadgledala njezino tampanje.152
A. Bacotich ak smatra da Martia moda potjee od porodice Federika
Grisogona,153 to je vrlo teko ustvrditi bez dubljeg prouavanja arhivske
grade u Veneciji.
Inae je dr Federik Grisogono stanovao u etvrti doljaka, blizu tzv.
Porta de la becharia.
Meutim, palaa Grisogono-Bertolazzi, koja se nalazila na mjestu gdje
je dananja zgrada suda,154 nije bila jedina koja je pripadala ovoj porodici.
Tako je postojala i palaa Grisogono-Vovo (kod crkve sv. ime), pa onda
zgrada Cerineo-Lucio-Grisogono, koja je iz poetka pripadala porodici Grisogono-Franceschi, a onda palaa Ferro-Grisogono-Franceschi,155 na uglu koji
ini iroka ulica s nekadanjom ulicom dei Papuzzeri. Ta je palaa bila
staro obitavalite porodice Grisogono.156 Heyer von Rosenfeld iznosi da ova
obitelj zapoinje svoju genealogiju s Grisogonom de Grisogoni u 1290. godini, te da Grisogono-Bortolazzi vue svoj naziv od Andrije Bortolazzija, sina
Franje, koji je ivio oko 1500. godine.
Karakteristika staroga grba porodice Grisogono su tzv. horizontalne
grede.157

8.
Kada je dominikanac Vinko Pribojevi, o kojem izdava njegova spisa
G. Novak ne iznosi gotovo nita, odrao svoj govor u Hvaru 1525. g. pod na150
U Zadru je postojala kua porodice de Pasquali, starog plemikog roda iz Bara
i Kotora, doseljenog u taj grad 1553. godine (G. Sabalich, Guida archeologica diara, 186, 187). Inae u biblioteci franjevakog samostana u Kotoru nalazi se knjiga (bez
signature), u kojoj uz ostalo i Federici Hrisogoni Jadertini artium cultoris ad Lectorem Tetrasticion... Expliciunt Questiones... 28. julu 1506 (D. M e d a k o v i , Priloziistoriji kulture u Boki Kotorskoj, Spomenik SAN CV/7, Beograd 1956, 25).
151
G. Ferrari Cupili pie da je na njenu neto malo pretjeranom nadgrobnom natpisu ak bila nazvana fere per totum orbem celeberrima (G. F e r r a r i C u p i l l i ,
Letteratura patria. Simeone Budineo. La Voce dalmatica II, ara 17. VIII 1861, br. 33,
str. 266).
152
Dj. Krbler, Talijansko pjesnitvo u Dalmaciji 16. vijeka, napose u Kotoru i
u Dubrovniku, Rad JAZU 212, Zagreb 1916, 4, 5.
153
A. Bacotich, Rimatori dalmati nel Cinquecento, Archivio storico per la Dalmazia, vol. XXV, f. 146, Roma 1938, 58, 64, 65.
154
I. P e t r i c i o l i , Lik Zadra u srednjem vijeku, Grad Zadar, Zadar 1966, 156, 157.
155
O toj porodici v. lanak Famiglia Franceschi, II Rammentatore zaratino, Lunario er l'anno 1859, ara, 30.
156
G. S a b a l i c h , Guida archeologica di ara, 375 377, 470, 471, 497, 498
157
F. H a y e r v o n R o s e n f e l d , Wappenbuch des Knigreichs Dalmatien,
Nrnberg 1873, 12, 5, 6, 49.

463

slovom O podrijetlu i zgodama Slavena (tampan tek 1532. u Veneciji), on je

tada medu istaknutim svojim suvremenicima naveo i Zadranina Federika
Grisogoniusa, kojih vrlina i obrazovanost iz dana u dan sve vie izbija na
vidjelo.158
I strani su pisci u 16. st. i puni hvale o naunoj djelatnosti ovoga zadarskoga doktora, o emu je opirno pisao M. D. Grmek,159 pa emo se stoga mi
ovdje ograniiti samo na one pisce koji su ivjeli na tlu Dalmacije ili prolazili kroz tu zemlju.
Tako zadarski lijenik i fiziar imun Filip Stratico160 (1733 - 1829) takoer govori o svome prethodniku u padovanskom profesorskom kolegiju161
Alberto Fortis (1741 - 1803) pie da je u Zadru ivio sredinom 16. st. Federico
Grisogono i da je objavio raspravu o uzrocima plime i oseke mora, pripisujui to snazi sunca i mjeseca. Nadalje je naveo da je Giann-Paolo Gallucci iz
Saloa ovaj njegov spis uvrstio u svoje djelo Theatrum Mundi et temporis,162
koje posjeduje i Nauna biblioteka u Zadru.163
God. 1856. . Ljubi naprosto prepisuje Fortisa,164 dok 1857. u svojoj
knjizi Aus Dalmatien ve spomenuta Ida von Dringsfeld na nekoliko mjesta
spominje Federika Grisogona.165
Isto tako i zadarski crkveni historiar C. F. Bianchi zna samo da se
1499. Federico Grisogono, nobile zaratino, medico illustre... spominje u
ovo doba kao profesor astronomije na Padovanskom sveuilitu.166
Ve spomenuti G. F. C. (za S. F. G. (!S. A.) Grmek misli da je to Simeone
Ferrari-Cupilli), 1870, citirajui Facciolatija i Fortisa, iznio je da je Federico
Grisogono 1499. bio profesor astrologije na Padovanskom sveuilitu i da se
1528. g. u jednom zadarskom spisu imenuje kao eximus artium et medicinae doctor dom. Federico de Grisogonis q. dom, Antonu.167
G. Sabalich, pozivajui se pak na Fortisa i Rammentatorea (per l'anno
1870) malo krae prepriava sve gore navedeno i dodaje da je bio i jedan
168
conte Federico Grisogono, neke vrste pomonik zadarskoga kneza.

158
V i n k o P r i b o j evi, O podrijetlu i zgodama Slavena. Uvod i biljeke napisao
i tekst za tampu priredio G. Novak, JAZU, Zagreb 1951, 16, 87, 191.
159
M. D. G r m e k , o. c., 84-86, 63-65.
160
G. F. C., Dalmati ehe sostennero onorevoli uffic nell'universit di Padova, II
Rammentatore dalmatino.. per l'anno 1870, XXVII, ara, 28, 29.
161
M. D. Grmek, o. c., 63.
162
A. Fortis, Viaggio in Dalmazia, I, Venezian?4, 15, 16.
163
M. D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, I/l, Zagreb 1955 74 Isti
Prinosi... Radovi..., XV, 86, bilj. 80.
164
S. Glibich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna 1856, 173.
165
I. von D r i n g s f e l d , o. c., I, 244, 297.
166
C. F. Bianchi, Fasti di ara, ara 1888, 68.
167
G. F. C., Dalmati..., II Rammentatore.. per l'anno 1870, 20, bilj l 25- M. D.
Grmek, Prinosi..., Radovi..., XV, 63, bilj. 12.
168
G. Sabalich, Guida...,471.

464

Inae se u Zadru, dok je bio pod talijanskom okupacijom, G. Praga stao

zanimati za ovu linost, te je skupio veliko mnoto prijepisa spisa iz 15. i 16.
st. koji se odnose na Federika Grisogona (uvaju se u Marciani u Veneciji),
za koga Giorgio E. Ferrari dodaje da je bio filozof i profesor u Padovi, a osim
toga humanist i pjesnik.169
Otada je prolo dosta vremena dok ova velika humanistika linost ponovno nije postala predmet izuavanja i to naih znanstvenika nakon osloboenja Zadra.
Do sada je prvi i jedini od naih naunih radnika M. D. Grmek u nekoliko navrata pisao, negdje vie, a negdje manje, o dru F. Grisogonu.
Tako on 1950. samo kae da je ugledni zadarski lijenik Friderik Grisogono bio krajem XV stoljea profesor astrologije i rektor grupe lijenika i
filozofa na Padovanskom sveuilitu.170
1955,171 a onda i 1957. iznosi neto vie, kada je rekao da je Grisogono
poev od 1499. predavao astrologiju i matematiku u Padovi, a prije 1527. otiao je iz toga grada u Zadar, gdje sastavlja jedan horoskop, a 1528. spominje
se u zadarskim arhivskim spisima kao opinski vijenik.172
Kada je pak Grmek pisao svoj lanak o Federiku Grisogonu, lijeniku,
astrologu i kozmografu, on je kao godinu njegova roenja uzeo 1472. i 1473,
a smrti 1573.173 Iste godine, 1968, Grmek je skupio sve svoje rezultate o tom
naem velikanu u ve spomenutom radu Prinosi za poznavanje ivota i rada
zadarskog renesansnog lijenika, kozmografa i astrologa Federika Grisogona,"4 koji se zasniva na njegovim istraivanjima u zemlji i izvan nje, tj. u Italiji, i to napose u Veneciji i Padovi.

9.
Time smo uglavnom iscrpli sve domae izvorne i literarne podatke o
dru Federiku Grisogonu, o kome kao i o njegovoj obitelji i radu u Zadru moemo rei ovo:
1) Zadarska porodica Grisogono dobila je svoj naziv od imena Grisogonus. Njeni lanovi se isprva zovu de Grisogono ili Grisogoni de Mauro175 ili de Grisovanis.176 Od 13. st. i de Bartholatijs,177 te u 14. st. ak
'"Giorgio E. Ferrari, Le carte di storia ed erudizione dalmatica di Giuseppe
Praga, ora Marciane, La Rivista dalmatica A. XXX, Serie IV, fasc. I, Venezia 1959, 25,
26. 170
M. D. Grmek, Pregled povijesti zdravstvenih prilika u Zadru, Lijeniki vjesnik, LXXVII/4-5, Zagreb 1950, 8.
1
M. D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, I, 74.
2
M. D. Grmek, Hrvati i sveuilite u Padovi, Ljetopis JAZU 62, Zagreb 1957,
358.
3
Medicinska Enciklopedija, III, Zagreb 1968, 62.
4
Radovi..., XV, 61 - 90.
5
C. Jiriek, o. c., III, 32,41.
6
C. Jireek, o. c., III, 32.
77
Svakako, ovaj naziv ne vue porijeklo od Andrije Bortolazzija, sina Franje Grisogona (1450), kako pie Sabalich (Guida..., 196), a da potjee od Bartola Grisogona,

465

Grisouano, a onda gotovo stalno de Grisogonis (ili de Grisogono), dok

u 15. st. uz to i de Grixogonis s raznim nadimcima, kao npr. de Grisogonis Schodeuich, ili samo Scodeuich, ili Duicouich de Grisogonis, ili de
Grisogonis Ducouich, te opet de Bartolatijs. U 16. pak stoljeu pored toga
dolazi i naziv de Bertholacijs sive de Grisogonis, ili samo de Bertholacijs, ili de Grisogonis, ili ak Griogoni (Barakovi).178
Doktor pak Federik zove se as de Grisogonis, a as de Bertholacijs
i Grisogonus.
2) Unato najpomnijem istraivanju u spisima zadarskih notara 15. i
po. 16. stoljea nijesmo mogli nai original ni prepis oporuke Katarine Giorgi ili de Georgiis, majke ovoga doktora.
Stoga se za sada mora prihvatiti sve ono to je na osnovu Praginih biljeaka napisao M. D. Grmek u svome radu o njoj i njeno etvoro djece. Pa
ipak, pitanje je li ovaj uenjak bio roden u Zadru 1472. ili 1473. godine,179
(Grmek180 nedavno sa sigurnou zakljuuje da je to bilo 1472.)
3) Braa Federik, Bartol i Jeronim, nazvan Fracasso, imali su i sestru
Margaritu, udatu za zadarskog plemia ser Mihaela de Gallellisa.
4) Njihov otac Antonije nije umro 1482, nego valjda neto prije svoje
supruge Katarine, kako se to vidi iz regesta njene oporuke od 27. VI 1477. g.,
na koji je nedavno ukazao M. D. Grmek.182 Unato tome udno je to se otac
Federikov u zadarskim notarskim spisima spominje kao da je ivi sve do
1511. godine, u kojoj se godini navodi da je umro. Zbog toga e konano rjeenje i ovoga pitanja biti poznato tek kada se pronae ili Antonijeva ili Katarinina oporuka.
5) Sam dr Federik, ije se ime esto spominje u zadarskim spisima,183
stanovao je u jednoj velikoj kui u predjelu doljaka, blizu portam Janue
civitatis, tj. u blizini gradskih vrata nazvanih la porta de la becharia, tj.
klaonikih vrata. Ta su se vrata ini se, nalazila izmeu vrata sv. Kreva i sv.
Marije Velike.184
U blizini ove kue redale su se i druge zgrade i palae zadarskih plemikih porodica.
6) Federikova supruga bila je samo Elizabeta,185 po svoj prilici iz zadarske plemike porodice de Soppe, a ne ibenska plemkinja Katarina Tuboimenovanoga viteza sv. Marka, koji je zbog svoga stasa bio nazvan Bartolazzo, kako
to kae tzv. zadarski anonim iz kraja 18. st. (A. de B e n v e n u t i , o. c., 217), ne moe se
prihvatiti jer se taj naziv javlja i prije!
178
C. Jireek, o. c., III, 32.
179
M. D. Grmek, Prinosi..., Radovi..., XV, 62>^
80
M. D. Grmek, ivotne zgode..., Lijeniki vjesnik, 6, 680.
81
X
M. D. Grmek, o. c., Radovi..., XV, 62.
82
ivotne zgode..., Lijeniki vjesnik..., 6, 680.
183
Gl. C. Jireek, o. c., II, 36.
184
Gl. S. A n t o l j a k , Zadarskikatastik 15. stoljea, Starine JAZU 42, Zagreb 1950,
376, 403, bilj. 69 i I. P e t r i c i o l i , Lik Zadra u srednjem vijeku, Grad Zadar, 170, 171. v.
lanak I. Petriciolija u ovom zborniku.
185
Isabella Grisogona Bartolazzi navodi se u registrima pod 10. III 1504. g. da
se eni za Simona Begnu'qm Signor Zuanne (Nauna biblioteka u Zadru Manos466

lovi. Ona je bila ena njegovog bratia Federika pok. Franje. Prema tome,
on se enio samo jedanput, a ne dva puta.
7) Ovaj se uenjak spominje u zadarskim notarskim spisima prvi put
19. X 1495. g., ali bez doktorske titule. Od 9. III 1498. pa do 29. XI 1507. g. ne
navodi se u izvorima Federik Grisogono i ne znamo to je s njime. Svakako
je poetkom oujka 1498. jo u Zadru, a gdje je poslije boravio, ne moemo
neto odreenije kazati. Ako upotrijebimo podatke koje je on sam dao, a
njih je objavio M. D. Grmek, moemo rei da je u tom vremenskom razdoblju prokrstario cijelu Italiju i Evropu u slubi raznih kondotijera. ak se moe ustvrditi, kako je to dokazao Grmek, da on ni 1506. nije artium et medicinae doctor, nego tek 1507, to potvruje i jedan njegov spis, objavljen u
Veneciji 29. XI te iste godine.186
Naime tada je on ponovno spomenut u jednom spisu od 25. VIII kao
arcium et medicine doctor. U listopadu 1511. zna se da boravi u Zadru. U
svibnju i lipnju 1512. zadravao se je ovaj zadarski doktor i astrolog, kako
ga zove Sanudo, u Veneciji, odakle je bio prisiljen bjeati.187
Kuda je sve putovao nije poznato. No ve u lipnju 1514. ponovno ga susreemo u Zadru, onda tek 10. XII 1516, pa opet 2. VI 1518. g. Meutim, iz spisa od 18. i 19. VI te godine saznajemo da nije u Zadru, a od 19. III 1519. ponovno se ondje pominje, i to u toku te cijele godine. Tek nakon punih 6
godina, tj. 1525, opet se pojavljuje u spisima zadarskih notara u ulozi gradskoga vijenika, a tu je funkciju nakon izbora vrio i idue godine (1526).
Inae je kao poznati lijenik djelovao u toku 1527. u Zadru, gdje se bavi i astronomijom. ak te iste godine postaje savjetnik tamonjega gradskoga kneza, koju ast vri i u drugoj polovici 1528, kao i 1529, te se kao takav potpisuje na notarskim spisima.
Nije nam poznato gdje je boravio 1530. g., jer ga u navedenim izvornim
aktima ponovno susreemo tek u lipnju 1531, kad je izabran za vijenika. Poetkom 1532. sa svojim bratom Jeronimom polazi kao zastupnik zadarskog
plemia Simona de Matafarisa u Veneciju.
Tek 1535. ponovno nailazimo na potpis Federika de Grisogonisa; godine
1536. opet je izabran za vijenika. Ova mu se sluba produuje i u 1537. No
ve u studenom iste godine se razbolio, 30. XII 1537. sastavlja oporuku, a
prvih dana sijenja 1538. umire.
8) Dr Federik imao je estoro djece, i to sinove: Jeronima, zvanog Fracasso, Julija i Pompeja, te keri: Katarinu, Lukreciju i intiju. Jeronim
Fracasso imao je, dakle, isti nadimak kao i njegov stric imenjak.
Ostala dva Federikova sina, Julije188 i Pompej,189 javljaju se i 1563. g. Na190
ime, tada i njima njihov bliski roak Franjo Grisogonus pok. Antonija, arcritti 16532/461/III, br. 42 G u e r i n F e r r a n t e , Regesti... Miscelanea multorum
notarorum 1300-1400-1500 10. III 1504).
186
M. D. Grmek, o. c., Radovi..., XV, 68-70, 65.
187
- M. D. Grmek, o. c., 71-73.
iss u zapisniku Zavoda sv. Jeronima u Rimu od 30. VII 1589. g. medu ostalim potpisnicima jedne peticije, gdje je bilo i nekoliko Zadrana, nalazi se kanonik R. Don Gi-

467

191

hiprezbiter zadarske katedrale, oporuno ostavlja neke stvari.

Inae, u II
polovici 17. st. susreemo u porodici Grisogono kapetana Julija, koji je bio
stric brai doktorima Jeronimu i Ludoviku i pukovniku Federiku. Oni su pak
bili sinovi Artemisije Gini (u. 1706) i Pompeja, Julijeva brata.192

*te

o1

\ ^4 $ J3
1
rt rt O rt

"c
2

(L) N 4/* ,-P

. *H O
Q f-4

O onim trima kerima dra Federika, na alost, ne moemo za sada rei

nita vie od onoga to stoji u oporuci njihova oca.
Svi su oni bili oporukom dobro osigurani i opskrbljeni i novcem i posjedima poslije Federikove smrti.193 On je imao imanja i zemlje ne samo na oblinjim zadarskim otocima (Ugljan, Dugi otok) nego i u kopnenoj zadarskoj
okolici.
9) Od Federikove brae jedino znamo neto vie o Jeronimu Fracassu,
koji je u Zadru vrio razne slube i umro u travnju 1537, tj. 8 mjeseci prije
Federika Grisogona. Ne zna se to mu je zapravo bila ona knjievnica Martia
Grisogona, koju je svakako posjeivao u Veneciji, kamo je esto dolazio i
zbog svojih knjiga.

"
^

1
03

UD
as

S
2
A
^

^
o
G
c
f

g
<u

l-l

10) Nadamo se da e ovi izvorni podaci unijeti neto vie svjetla u dosta
buran ivot velikoga uenjaka, koji je preteni dio ivota proveo u svome Zadru, gdje je vrio razne slube, a napose se intenzivno bavio svojom stru-

kom.

No time jo nije reeno sve i trebat e provesti jo neka prouavanja po

arhivima i bibliotekama da dobijemo to jasniju sliku o djelovanju i radu
slavnoga Zadranina dra Federika Grisogona, ne samo lijenika, kozmografa,
astrologa i filozofa nego i politiara, s kojim je, kao i s njegovim spisima, danas upoznata cijela nauna Evropa.

ag
..SS

ulio Grisogono (I. Crni, Prilozi k raspravi: Imena Slovjenin i Ilir u naem gostinjcu u Rimu poslije 1453 god., Starine JAZU XVIII, Zagreb 1886, 80, bilj. 2).
189
... Julium et Pompeium de Grisogonis quondam excellentissimi domini Federici artium et medicine doctoris et oerum filios et descendentes legitimos... (DAZ
Testamenti presentati nella cancellaria de conti di ara... I. 27. XI 1563). Interesantno je da se u Kotoru zove commendatorius S. Georgii de Cuepho Pompej de
Pasqualibus, koga su 1535. g. ubili zbog njegove nepromiljenosti u crkvi za vrijeme
sluenja mise neki Peratani, pa ih je nakon provedene istrage ekskomunicirao sam
kotorski biskup Luka Bisanti (Istorijski arhiv u Kotoru Razni spisi XIV-2: Formatio
Processus ob detestabile Scelus Perastinorum, str. 16). O tome ubojstvu pie i P. Butorac na osnovu spisa iz upnog arhiva u Perastu i gore navedenog dokumenta, koji se u
Butorevo vrijeme nalazio u arhivu bivega namjesnitva u Zadru u zbirci perakih
isprava br. 2 (P. Butorac, Opatija sv. Jurja kod Perasta. Zagreb 1928 (Pretiskano iz
Bogoslovske Smotre, 35-37, 39-41).
190
O njemu v. i C. F. Bianchi, ara cristiana,l ara 1877, 186.
191
HAZ Testamenti presentati... I 27. XI 1563.
192
Nauna biblioteka u Zadru Documenti delle famiglie Bortolazzi, Grisogono.
Nassi e Renesi di ara fasc. 3 di comp. cc. 171, sec. XVII ms. 276. Napose ima dosta
dokumenata o Federiku Grisogonu.
193
O ostalim lanovima ove zadarske plemike porodice i njihovu izumiranju v.
F. Heyer von R o s e n f e l d , o. c., 5, 6; C. F. Bianchi, ara cristiana, I, 186, 222; G.
Sabalich, Guida..., 196; K. Krsti, Doselenje Arbanasa u Zadar, Zadar-Zagreb
1964, 179. (i bilj. 65), 178.

468

<;

2>

'o
=3

G
(J

2o

rt

rt -S

?
b

< ^
S^

S<
W

rt
_g

1
tS

1
iS
G rt 10
rt

h rt

> .3
r

^ M-^ _^

"o

? 'C 3

o
o

^
oj
d.

S 4 o
^
*^

O.

PL) " ' CL)

[,

S
o

S,

<

'57

rt
^
n

o **">

rt
W

-O

o^S

(A
(rt

b
A

e
su

H-i

ARTIUM ET MEDICINAE DOCTOR FEDERICO GRISOGONO, LA SUA

FAMIGLIA E LA SUA ATTIVITA PUBBLICA A ZADAR

(Contributo allo studio delle vecchie famiglie nobili zaratine)

Riassunto
L'autore spiega, all'inizio, l'antica origine della famiglia zaratina Grisodono (dal XII secolo in poi), dalla qule discende il dott. Federico, figlio di
Antonio de Grisogono e Caterina de Georgiis. In seguito egli afferma ehe questo scienziato ha avuto ancora due fratelli: Bartolo e Girolamo, detto Fracasso, e la sorella Margherita, moglie del nobile zaratino ser Michele de
Gallellis. Stabilisce pure l'ubicazione della asa di Federico, dimostrando incontestabilmente ehe sua moglie si chiamasse Elisabetta e non gi Caterina
Tobolovi, gentildonna di Sebenico. Poi, in base agli atti notarili, accenna al
periodo in cui questo dottore soggiorn a Zara, alle cariche ehe egli vi copri',
alle sue onorificenze; spiega dove si trovavano i suoi possedimenti, quanti
figli aveva (3 figli e 3 figlie) e fino a quando essi ed i loro discendenti vengono menzionati nelle fonti storiche.

470

. Plan Zadra oko god. 1565. u Biblioteca Marciana u Veneciji (Ms.

ital. Cl. VI 18810039). Strelicom oznaena Porta beccaria.

FEDERICIl
imt;
:

IIc
;

XV'

,L..XVIII

T. IV Zadnja stranica Grisogonove knjige Speculum astronomicum.

T. V JVaslouna stranica Grisogonoue knjige De modo Collegiandi,
pronosticandi et curandi -febres ... iz 1528. godine.

< i
||0 t?*!?!

ftttil Ilss

|
|
1 &.

11
3
" iiS|a |
|
|
|

.?!
*

*!

lSlft

S,3o,g

n>

l
3

lt|i|f|iipi
flllf?.|f

0
re

it!stilt-!5l!*tpliiit

NOVI PODACI O HRVATSKOM PJESNIKU PETRU

ZORANIU

i.
Svi dosadanji povjesnici hrvatske knjievnosti jednoduno izjavljuju
da se o Petru Zoraniu i njegovoj obitelji vrlo malo zna, a glavni su im i gotovo jedini izvor njegove Planine.
Mi emo pokuati na osnovi arhivske grade unijeti neto vie svjetla u
obiteljske prilike i ivot toga naega pisca, usporeujui tako dobivene podatke sa Zoranievim izjavama u Planinama.
U prvom redu vidimo da je Zorani, koji se poziva na dokumente i tadanje svjedoke, naveo da je njegova obitelj potekla od plemia gradodrac Tetai koji su imali svoje posjede u zagorskih deelah i podravali
isprva vladanje tamonjih krbavskih knezova. Ujedno Zorani vrlo neodreeno oznauje da se jedan od gradof didine... tetacih nalazi prema gori
Velebitu. No kasnije njegova dida did Zoran zvan, kae dalje pisac, u primorja u reeni grad1 stanovati dojde..., a po prianju starih on ki nepravedan i neslian red gospocki biei u primorja stanovat ide.. .2 Sada analizirajmo da li je sve to tako kako nas Zorani izvjeuje o svome rodu.
Istina je da se oko prve polovice 13. stoljea spominje u jednoj ispravi
neki posjed zvan Tethacsics koji je pripadao od najdavnijeg vremena plemiima Porugh3 od roda Boith, nobilis de Tetachich, de Lica.4 Prema to-

< Wo ta t Kanom
<" ' :
*
WBM

'Nin.

- . V ;,.:.;,-. v :
:: .
--- ,..,;,
BfrfflO ;^:-v :.;.;- : : : . ; - . - - . . . : : , ; / . . . :

.- ..- -'.:. -" - "

i
i pj - . " : .'- ..r -- ., 1 1 ., . .

28.

VIII Grisogonov raunar za odreivanje elevacije mora

(De modo collegiandi ...).

Djela Petra Zorania (DPZ), Stari pisci hrvatski (SPH) XVI, Zagreb, 1888, 28, 69,

3
1. Kukuljevi Sakcinski, Povjest banovah kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije do XIV. vieka od Josipa Mikoca, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku XI, Zagreb,
1872, 121; I. Kukuljevi de Saccis, Regesta documentorum regni Croatiae, Dalmatiae
et Slavoniae saeculi XIII, Starine JA XXVI, Zagreb, 1893, 199, 200; Vj. Klai, Hrvatska
plemena od XII. do XVI. stoljea, Rad JA CXXX, Zagreb, 1897, 50; Vj. Klai, Graa za
topografiju liko-krbavske upanije u srednjem vijeku, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva NS VI, Zagreb, 1902, 24. Ovdje mi neemo ulaziti u pitanje autentinosti
te isprave, koju Mikoci datira s 1240. godinom i stavlja da je Sjepan II. banovao te iste
godine (I. Kukuljevi Sakcinski, Povjest banovah..., Arkiv... XI, 121), premda je tada

479

me se ne spominju, kako to Mati tvrdi, plemii Tetaii u Lici u trinaestom vijeku,5 ve samo posjed zvan Tethacsics6 i plemenitaka obitelj Porug od roda Boith pl. de Tetachich u Lici.7 Nagaanje pak Matica da bi
taj posjed bio na jugoistoku Gospiu,8 svakako je prihvatljivo, i ono se ak
poklapa i sa Zoranievom izjavom.9 Samo, po izvorima, Tetaii, tako prozvani i po istoimenome mjestu, bili su u prvom redu podlonici plemena Porug, a onda su zajedno s njima priznavali vlast krbavskih knezova od plemena Gusi, te kasnije knezova Kurjakovia, to se oito vidi i iz Zoranievih
Planina.10 Kad je pak kralj Ludovik I (1342.1382.) skuio vlast krbavskih
knezova,11 on je i u Lici postavio svoje inovnike.12 No iza smrti toga vladara,
opet se podie mo obitelji knezova Kurjakovia, koji se tada prozvae knezovi Krbave, Like, Buana i Baga (1387).13 Time su, dakle, oni konano zagospodarili i svim posjedima u Lici, gdje je bilo po Zoraniu sjedite i plemenitih i nigda gradodrac tetacich.14 Moda se ba tada iz nepoznatih nam
razloga odselio ili pobjegao iz Like Zoraniev prapradjed Zoran u primorja 15 i to po dokumentiranom pisanju pakog notara i kroniara Marka Laura Ruia (1736 1808)16 u Ljubu17 izmeu Raanca i Nina, gdje se spominju
kao gospodari jo u 13. stoljeu Mogorovii, koji su bili i u Lici,18 a onda i nevladao kao ban cijele Dalmacije Nikola, a Stjepan od plemena Gutkeled istom od
1248. do 1267, dok opet jedan Stjepan kao hrvatsko-dalmatinski ban od 1234. do 1251.
godine (Hrvatska Enciklopedija II, Zagreb, 1941, 182). Isto tako neemo pokuati pobijati ni Kukuljevievo proizvoljno datiranje te listine circa 1248 (?) (I. Kukuljevi de
Saccis, Regesta..., Starine XXVI, 199), te ni po njemu kao daje sigurno 1248. prvo
Klaievo datiranje (Vj. Klai, Hrvatska plemena..., Rad CXXX, 50), a onda neto proireno drugo 1248- 1260 (Vj. Klai, Grada za topografiju.... Vjesnik NS VI, 24), jer
je za nas tu glavno da su topografski podaci toni.
4
1. Kukuljevi de Saccis, Regesta..., Starine XXVII, Zagreb, 1895, 112.
5
T. Mati, Petar Zorani, Zadar, 1909, 7.
6
1. Kukuljevi, Sakcinski, Povjest banovah... Arkiv XI, 121.
7
1. Kukuljevi de Saccis, Regesta..., Starine XXVII, 112.
8
T. Mati, o. c., 7; T. Mati, Zorani's Vorfahren, Archiv fr slavische Philologie
XXXVI, Berlin, 1916, 180.
9
DPZ, SPH XVI, 69.
10
DPZ, SPH XVI, 28.
11
Vj. Klai, Rodoslovlje knezova Krbavskih od plemena Gusi, Rad JA CXXXIV,
Zagreb, 1898, 192.
12
Vj. Klai, Grada za topografiju..., Vjesnik... NS VI, 17.
13
Vj. Klai, Rodoslovlje..., Rad CXXXIV, 192.
14
DPZ, SPH XVI, 28. Ovdje znai taj izraz da su Tetaii imali u svojoj vlasti grad
s doputenjem pravoga gospodara (gl. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II, Zagreb, 1884-1886, 825).
15
DPZ, SPH XVI, 28. /^
16
G. Praga, II monastero di San Pietro in Istmo sull'isola di Pago, Atti e Memorie
della societa dalmata i storia patria III-FV, ara, 1934, 169, 170.
17
Marcolauro Rujch, Blasone geneologico de'tutte le famiglie nobili della citt di
Pago con molte de'cittadini, ehe con essi si apparentarono, o dalle medesime ebbero
l'origine serie delle famiglie presenti et estinte, della successione de'canonici, et altre
dignit della chiesa di Pago e de'publici rappresentanti, anno MDCCLXXXIV, 38. Rukopis u biblioteci Dravnog arhiva u Zadru pod sign. I G* 6.
18
Vj. Klai, Hrvatska plemena..., Rad CXXX, 45, 46.

480

ki drugi plemii.19 Svakako je to bilo za vladanja kralja Zigmunda

(1387 1437) i to po naem miljenju 1387. godine, kada su pristae toga kralja i njegove ene kraljice Marije, knez Ivan Frankapan iz Senja i krbavski
knezovi Kurjakovii, podsjeli grad Poitelj u Lici,20 koji je bio ba u blizini
posjeda Mogorovia21 i Tetaia, te su natjerali vranskog priora Ivana Palinu da im izrui to mjesto. Ti knezovi prisilili su malo zatim Palinu da im
preda i kraljicu Mariju, koja je amila u Novigradu, pa je onda odatle otplovila na mletakim galijama u Nin.22 Po svoj su prilici 1387. godine Kurjakovii, koji se sada ponosno nazivaju i knezovi Like, zadobili i posjed Tetai,
koji je tako izmijenio svoga gospodara. Eto, tako bi se mogao protumaiti
pasus Zoranievih Planina: ki nepravedan i neslian red gospocki biei u
primorje stanovat ide.23 Ako dakle povjerujemo Ruiu, Zoran s udnim pridjevkom Bondumier24 ostao je neko vrijeme u Ljubi, a zatim su se on i
njegova obitelj, sada ve nazvana i Zoranich, preselili na otok Pag u 14.
stoljeu.25 Mirko, sin Zorana, prozvan prvi Zoranich,26 postao je tu doivotni vijenik, a njegov sin Ivan, nazvan Mircovich, dobio je nasljedno
19
S. Gliubavaz, Storica dissertazione del contado e teritorio di ara, La domenica a. III, no. 51, ara, 21. XII. 1890, str. 391.
20
Vj. Klai, Povjest Hrvata od najstarijeg vremena do svretka XIX. stoljea II/1,
Zagreb, 1900, 234.
21
Gledaj austrijsku specijalkartu 1:200.000-33 44 ara; V. Sabljar, Miestopisni rienik kraljevinah Dalmacije, Hervatske i Slavonije, Zagreb, 1866, 252.
22
Vj. Klai, Povjest Hrvata H/1, 234.
23
DPZ, SPH XVI, 28.
24
Rui pie ovako: B... Zoran Bondumier (Marcolauro Rujch, o. c., 38). Znaajno
je da se zadarski knez iz 1507. godine zove Bernardo Bondumier (L. Fondra, Istoria
della insigne reliquia di San Simeone profeta ehe si venera in ara, ara, 1855,293), a i
splitski nadbiskup Leonardus Bondumerius (1641 1668), lan istaknute mletake
patricijske obitelji, koja se u Veneciju doselila iz Sirije jo u 13. stoljeu (D. Farlati, IIlyricum Sacrum III, Venetiis, 1765, 506 509), pie se u jednom dokumentu na hrvatskom jeziku ba ovako: Mi Leonardo Bondumier po milosti Boxijoij i Svetoga Otca
Pape arhibiscup Splitschi, inada Solinschi, Dalmatie, i sve Haruasche zemglie... (Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu Leonarda Bondumiera Arcibiskupa splietskoga Naredbe za monastir splietskih koludjericah sv. Klare I c
47). Jedan pak lan vlasteoske obitelji Hektorovi u Hvaru nosi ak ime Bondomier
(Dravni arhiv u Zadru (DAZ) Spisi providura za Dalmaciju i Albaniju Francesco
Molin (1623 - 1625), 296 3. VII. 1623) ili Bondomier Hetoreo (Ibid. Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Alvise Mocenigo (1636- 1638) II, 492 22. VII.
1638). Isto ime Bondumier ima takoer i jedan lan hvarske plemike obitelji Fasaneo i Ivaneo (Ibid. Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Gio. Antonio
Zen (1655-1656) I, 398-401a-7. IV. 1655).
25
Taj podatak, bez navoda odakle je uzet, donosi prvi L. Jeli koji je sastavio prigodni proglas pod naslovom Proslava Zoranieve etiristogodinjice u Ninu, te daje
takoer prvi samo te podatke o njemu, ne naznaujui odakle ih je uzeo (Smotra Dalmatinska La Rassegna Dalmata god. XXI. br. 42, Zadar, 27. V. 1908), premda je jasno da mu je izvor bio Rui. Tim se proglasom bio posluio i P. Karli, koji ga i citira
navodei od rijei do rijei isto to i Jeli (P. Karli, Je li Zorani bio redovnik ili svjetovnjak?, Nastavni Vjesnik XXI, Zagreb, 1913, 802). Ostali pak knjievni historiari
upotrijebili su za te navode Karlievu radnju.
26
Rui daje o njemu kronoloke podatke samo ovako: 14... (Marcolauro Rujch,
o. c., 38.).

481

27

plemstvo (1433). Meutim, vidimo da se ve 1423. godine spominje u Zadru

kao kopa (zappator) Stjepan ili tipan Zorani, koji je posjedovao kuu i
28
zemljite u susjedstvu crkve sv. Franje. Godine 1441. pak stoji u spisima za
njega izriito da je gluh (surdus) i da ima kuu prope arcum29 tj. odmah
izvan vratiju grada Zadra.30 Iste godine zove se u izvorima Stipanus Zoranich dictus Glussac,31 habitator Jadre, i on je posjedovao neke zemlje u
okolici Slavke Jame32 i u selu Mala Murvica,33 koji su leali u blioj okolici
Zadra. God. 1456. stoji ve da je on mrtav.34 God. 1439. nalazimo sveenika
imuna Zorania kao upnika crkve sv. Martina u selu Mahurcima,35 koje se
neko prostiralo na sjeveru nedaleko Grua.36 God. 1448. on se javlja kao glagolja i stanovnik Nevidana (otok Paman), te kupuje kuu u Zadru u susjedstvu crkve sv. Jurja,37 a 1456. i 1461. nalazimo ga kao upnika u Dobro Poljani (otok Paman).38 God. 1455. u Bokanjcu ivi kao posjednik Cvitan Zorani,
koji je imao brata Miltosa, enu Ratku i dvije keri, Jelenu i Stoju, zet mu je
bio iz Suhovara,39 neko sela na sjeveru od Zemunika,40 dok mu je neak Luka vrio dunost kapelana u selu Raie,41 koje je lealo izmeu Gorice i Ra27
Mircovich. Questa famiglia proviene dal castello di Gliuba del contado di ara, e fu conosciuta sotto cognomi di Bondumier, e Zoranich, ehe poscia ha commutati
in quello di Mircovich, Ella si trova trapiantata in Pago sin dal secolo XVI in cui Mirco di Zoran fu consigliere vitalizio, e Giovanni suo figliolo denominato Mircovich per
essersi attrovato del consiglio l'anno del Sovrano decreto 1433 fece ereditaria ne proprii discendenti la nobilt... (Marcolauro Rujch, o. c., 38). Grb te obitelji je bio polumjesec a iznad njega tri zvijezde (Marcolauro Rujch, o. c., 38).
28
DAZ Spisi zadarskog notara (SZN) Nicolaus de Baro (1423-1426) b I f
1/1-12. III. 1423.
29
Ibid. SZN Johannes de Calcina (1439-1492), b. VIII, f. 1/3 (Bastardelli) 10
I. 1441.
30
T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae VIII
Zagreb, 1910, 270.
31
God. 1527. spominje se da ivi u zadarskoj tvravi (citadella) Zuane Glussaz
(S. Ljubi, Commissiones et relationes venetae I, MSHSM VI, Zagrabiae, 1876, 216) i
to e biti po svojoj prilici njegov unuk.
32
Neko blizu tzv. la figuretta / (C. F. Bianchi, ara cristiana II, ara 1879,425)
s druge strane zadarske luke / ultra portum Jadre ultra Figurizam... (DAZ SZN
Johannes Philippus Raymundus (1487-1516) b. I, f. I/l -14. I. 1509) ... apud Figurizam vicinam super Slaua Jamma... (Ibid. SZN Johannes Philippus Raymundus b.
33
Ibid. SZN Simon Damiani (1440-1476) b. I, f. 1/1-20. i 22. X. 1441. Mala
Murvica je bila zapadno od Zemunika (C. F. Bianchi, o. c., II, 389).
34
Ibid. SZN Johannes de Calcina b. V, f. VII/5, 216a 2. IV. 1456.
35
... dominus presbiter Simon Soranich parochianus ecclesie sancti Martini de
dicta villa Macurci... (Ibid. SZN Nicolaus de Rosis de Pisis (1437 1449) b I f
/2-24.1. 1439.).
36
C. F. Bianchi, o. c., Ii;\422.
37
DAZ SZN Johannes deCalcina b. II, f. IV/IX/5, 209, 209a 10. VII. 1448.
38
Ibid. SZN Johannes de^Calcina b. V, f. VII/5, 226-26 IV 1456 b V
f. VIII/5, 227 - 10. II. 1461.
"Ibid. SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454-1495) b. III, f. I. br. 1-18.
VII. 1455.
40
C. F. Bianchi, o. c., II, 336.
41
DAZ SZN Johannes Franciscus Grisinus b. III, f. I. br. 1-18. VII. 1455.

482

tana. Kako se te godine spremao Cvitan Zorani da ide na hodoae u

Rim, to je uinio oporuku, u kojoj je svoju enu postavio gospodaricom svih
43
svojih dobara. God. 1462. nazoan je uz neke osobe u Zadru u palai tadanjeg nadbiskupa Mateja Valaresa i ser Petrizza Zoranich nobilis Nonensis.44 koji se zove jo i Petrizza Zoranich aliter de Albis 45 ili samo ser Petrizza Zoranich.46 Isti Petrica, koji se, kako vidimo, prvi prozvao de Albis,
kupio je god. 1469. neke zemlje u Privlai47 kraj Nina,48 u kome je gradu na
istaknutom mjestu imao svoju kuu.49
Zadnji put se spominje da je iv u dokumentima 1472. godine,50 a 1495.
stoji da je ve mrtav.51
Zanimljivo je da 1463. godine nalazimo u spisima sveenika-glagoljaa
Zorana Tetaia, upnika u selu Trane,52 koji je svoga neaka Pavla, sina
Radoslava Tetaia iz Like, dao da izui krznarski zanat u Zadru,53 gdje se
spominju 1490. kao graani i stanovnici braa Ivan i Nikola Tetai,54 koji
prodaju neku zemlju preko puta gradske luke u susjedstvu crkve sv. Petra.55
42

'** C. F. Bianchi, o. c., II, 410.

43
DAZ SZN Johannes Franciscus Grisinus b, III, f. 1. br. 1-18. VII. 1455.
44
Ibid. SZN Nicolaus Benedicti (1433-1469) b. II, f. I Testamenti 18. II.
1462. Tu je ispravu u vrlo malom izvatku publicirao i Praga (G. Praga, Della patria e
del casato di Andrea Meldola, Estratto dell'Archivio Storico per la Dalmazia f. 50, Roma, 1930, 11).
45
P. Karli, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 802.
46
DAZ Privileggi della magnifica communit di Nona IV, 39, 39a Prijepis iz
II. polovice 18. stoljea 18. IV. 1471; G. Praga Atti e diplomi di Nona (1284.-1509.),
Estratto dell'Archivio storico per la Dalmazia XXI-XXII, Roma 1936, 106-28.
IV-15. VI. 1471.
47
Tu je on zemlju kupio dne 28. III. 1469. od Dobrice, ene magistra Ivana, brijaa u Zadru (DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal (1592-1594) I. 105, 105a,
106 Nin, 28. VII. 1469 Prijepis iz kraja 16. stoljea).
48
P. Karli, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 802.
49
DAZ Privileggi... IV, 39, 39a, 40 i G. Praga, Atti e diplomi..., 106. Praga je
uzeo tu ispravu od 1471. godine iz prijepisa 18. stoljea, koji se nalazio u bivoj biblioteci Paravia (danas Nauna biblioteka u Zadru). No taj se prijepis na par mjesta
ne poklapa s onim od Privileggi... IV, koji je prema tome pouzdaniji od Praginog.
50
... Nobilis vir ser Petrizza Zoranich ciuis et habitator None testis... (DAZ
SZN Gregorius de Bosco (1465.- 1497.) b. VI, f. VI/4 - 29. IX. 1472).
51
DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 126-17. V. 1495 (Prijepis iz
kraja sijenja, 1593).
52
To je selo bilo neko oko dananjih Rezana ili Razana (... in villa Rozane... in
Paperchiane... in villa Tarschiane... (DAZ SZN Johannes Philippus Raymundus,
b. I, f. 1/1-28. IX. 1508.), te Kaica (..., in villa Cassich et Paperchiane... (Ibid.
Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 25001543. g.) i Suhovara (Ibid.
SZN Petrus Dragono (1470- 1486) b. I, f. 1/18-26. IX. 1482).
53
Ibid. - SZN Johannes de Calcina b. VI, f. IX/I/3, 17.-23. II. 1463.
54
God. 1542. spominje se da je mrtav magister Toma Toticich, koji je bio zlatar
(Ibid. SZN Petrus de Bassano (1531 -1570) b. II, f. I - 4.1. 1542), a to je prezime svakako iskrivljeno, jer se i on zapravo zvao Teticich.
55
... Joannes et Nicolaus fratres Tetacichi, ciues et habitatores Jadre... uendiderunt... vnam totam petiam terre laborate gognalia quinque uel circa positam vltra
portum Jadre in confinio sancti Petri... (DAZ SZN Gregorius de Bosco b. III, f.
III/IO.-1. II. 1490).
483

God. 1497. javljaju se u izvorima ser Ivan Milani od roda Zunkovi iz Tetai56
a i brat mu Andrija, dok 1499. ser Marko Milani, nazvan Zankovi," takoer iz Tetaia, inae stanovnik grada Belaja.58 U Pragu ivi u to doba kao
starjeina kaptola kanonik Zoran (umro 10. III. 1482), sin ve spomenutog
Mirka, Zoranova sina. On je imao i brau Ivana i Matiju. No Ivanovi sinovi
Mirko, Juraj, Petar i Nikola te keri Draica i Marina zovu se ve Mirkovi.59
U staroj pak postojbini nalazimo na rotnog pristava Filipa Zorania iz Luana u likoj upaniji (1487, 1490, 1495), te na rotnog suca stola bukoga
Mikca Zorania iz Homana od plemena Krelac (1492),60 koje je stanovalo u
bukoj upaniji,61 i na nekog Matiju Zorania,62 po svoj prilici iz istog kralja,
koji se valjda javlja takoer krajem 15. stoljea. Eto, toliko nam izvori govore o obitelji Zorani i Tetai.
II.

Utvreno je, dakle, da se djed Petra Zorania zvao takoer Petar ili Petrica, te je stanovao u Ninu.63 Petrica je imao dva sina: Bernardina i Ivana.
Bernardin je bio njegov pastorak ili vanbrani sin; taj je 1495. i 1496. godine
prodao neke svoje zemlje u Privlai u mjestu Bela Gomila. God. 1499. spominje se da je mrtav.64 Drugi Petriin zakoniti sin bio je Ivan, koji je u istom
mjestu vrio slubu suca.65 God. 1505. on je isprosio Elizabetu, kerku nekadanjeg zadarskog zapovjednika strae Andriola de Medulla i ene mu Ure.
Nakon to je dobio pristanak od Ure, ona je 31. listopada 1505. godine sa
svojim sinovima Sebastijanom, tadanjim zadarskim zapovjednikom strae,
i imunom sklopila s Ivanom Zoraniem u kui Medulla u predjelu crkve sv.
Stjepana66 enidbeni ugovor uz neke meusobne obveze.67 Slijedee godine
tj. 1506. rodio im se sin Petar, koji je dobio djedovo ime. Da se ba tada ro-

dio, neizravno nam u uvodu svojih Planina potvruje i sam pjesnik: ...
68
Dim dakle ja, da prem treti vik itka moga sfrujui, premda bi se inilo,
da se rodio 1508. ili 1509, to u istom djelu tada ve umrli ninski biskup Juraj Divni kae: ... i znam, da oto prem, u osam lit po dviju krizi jesi... 69
O godini Zoranieva roenja ima do sada obilna literatura. Prvi je Kukuljevi naveo da se Petar Zorani rodio u gradu Ninu godine 1508. od vlasteoske porodice.70 Malo kasnije je isti pisac napisao je da je Zorani Ninjanin,
reda sv. Franje r. 1508.71 Pavao J. Safafik pak kae da je Petar Zorani iz Nina, roen 1508, o ijem ivotu nemamo nikakvih vijesti.72 Ljubi za njega izjavljuje, daje malobraanin iz Nina, gdje se rodio 1508.,73 a Kukuljevi iste
godine mimogred spominje da je Zorani Ninjanin, r. 1508.74 P. Budmani pie da Petar Zorani (lat. Petrus de Albis) rodi se godine 1508. u Zadru od
plemenite porodice iz grada Nina,75 upirui se na same pjesnikove izjave u
Planinama. T. Mareti poziva se na Kukuljevievu bibliografiju, gdje on
kae da je Zorani roen g. 1508.,76 dok se T. Mati upire na onu Divnievu
izjavu u Planinama, i sve to spaja s dijelom kada je napisano te zakljuuje
da se samo od sebe dobiva 1508. kao godina roenja pjesnika.77 F. Petrai i
F. . Miler kau, u dva navrata, da se franjevac Petar Zorani rodio 1508,78
to gotovo isto pie i D. urmin.79 L. Jeli dri da se Zorani koncem 1508.
ili poetkom 1509. rodio u Zadru,80 to isto ponavlja i Mati, navodei usto
ponovo Divnievu izjavu.81 B. Drechsler (Vodnik) smatra da ne mora biti
posve pouzdano, to su nauenjaci prema nekim Zoranievim izjavama logino zakljuivali da se on rodio 1508. ili 1509. godine, potkrepljujui svoje tvrdnje vrlo labavim i nesigurnim dokazima, te na kraju samo izjavljuje
da ako je tome tako onda je pjesnik i stariji, nego to se dralo.82 Ocjenjujui pak Matievu radnju Petar Zorani, Drechsler kae da je Mati prema nekim izjavama u Planinama sasvim logino zakljuio da se Zorani
rodio 1508. ili 1509. godine, ali on u to poneto sumnja, te iznosi ako je

56

... Ser Joannes Millanich de genere Sunchouich de Thetacich ciuis Jadre tamquam... Andrea Suntheuich de Thetacich eius fratris... (Ibid. SZN Antonius Barba
(1488-1509) b. II, f. II, 18a-6. V. 1497).
57
God. 1527. u zadarskoj tvravi stanuje Magdalena Xanchovichia (S. Ljubi,
o. c., MSHSM VI, 206).
58
... Ser Marco de Milanich dictus Zanchouich de Tatazich ciuis Jadre, habitator Bellay... (DAZ SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. I/l - 13. III. 1499).
59
Marcolauro Rujch, o. c., 38, 76a, 38.
60
D. urmin, Hrvatski spomenici I, Zagreb, 1898, 323, 324, 341, 389, 363.
61
Vj. Klai, Grada za topografiju..., Vjesnik... NS VI, 16.
62
1. Mileti, Hrvatska glagoljska bibliografija, Starine JA XXXIII, Zagreb, 1911,
233.
63
P. Karli, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 802.
64
DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 123a, 148, 135a, 126-128a,
124-125a, 116, 116a, 129-17^22. II. 1593. i prijepisi isprava od 17, 19. V. 1495, 27. V.
1496, 17. II. 1499, uinjeni krajem sijenja 1593. godine.
65
Proslava Zoranieve etirtetogodinjice u Ninu, Smotra Dalmatinska g. XXI.
br. 42, Zadar, 27. V. 1908.
66
Danas crkva sv. ime (C. F. Bianchi, o. c. I, ara 1877, 334).
67
DAZ SZN Antonius Barba b. II, f. 11-31. X. 1505.; G. Praga, Della patria e
dell casato di Andrea Meldola, 15, 16.
484

68

DPZ, SPH XVI, 5.

DPZ, SPH XVI, 94.
70
I. Kukuljevi Sakcinski, Pjesnici hrvatski XVI. vieka, Zagreb, 1858, 16.
71
I. Kukuljevi Sakcinski, Bibliografija hrvatska I, Zagreb, 1860., 185.
72
P. J. Safafik's Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur, Prag, 1865,
69

17.

73

S. Ljubi, Ogledalo knjievne poviesti jugoslavjanske II, Rieka, 1869, 381.

1. Kukuljevi Sakcinski, Pjesme Marka Marulia, SPH I, Zagreb, 1869, XLVI.
75
DPZ, SPH XVI, str. V.
76
T. Mareti, Istorija hrvatskog pravopisa latinskijem slovima, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti IX, Zagreb, 1889, 25.
77
T. Mati, Zorani's Planine und Sannazaro's Arcadia, Archiv fr slavische Philologie XIX, Berlin, 1897, 466, 467.
78
F. Petrai F. Z. Miler, Hrvatska itanka za vie razrede srednjih kola, Za3
greb , 1894, 78, "1908, 139.
79
. urmin, Povjest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb, 1898, 74.
80
Proslava Zoranieve etiristogodinjice u Ninu, Smotra Dalmatinska g. XXI,
br. 42, Zadar, 27. V. 1908.
81
T. Mati, Petar Zorani, 6.
82
B. Drechsler, Postanje Lucieve Robinje, Rad JA 176, Zagreb, 1909, 88.
74

485

mljetski benediktinac Petrus de Albis Zorani, onda se posvema mijenja

Kronologija pjesnikova ivota.83 Karli navodi to kau o godini roenja
pjesnikova Ljubi, Safafik, Kukuljevi, Budmani, Petrai Miler, urmin i
84
Drechsler, ali se sam ne opredjeljuje. Upravo kada i Karli, tada ve i vodnik (sada tako se naziva, umjesto Drechsler) pie samo da se Zorani rodio u
85
86
Zadru 1308. godine, na emu i 16 godina iza toga stoji. Praga isto kae da
87
se pjesnik rodio u Zadru 1508. godine, a Vj. Stefanie se poziva na Planine
i Divnievu izjavu, iz ega se po njegovu miljenju razabira da se pjesnik rodio u Zadru 1508. Nadalje on analizira da bi s obzirom na datiranje kao u
Dantea znaio treti vik ivota neto preko 23 godine. Ali ako se uzme da je
pjesnik proveo 7 lit u ljubavi, a kada je zavravao Planine da je imao 28
godina, to je treti vik ivota 21 godina. No ako se uzme vik ivota u znaenju desetljee (to Zorani zove kri), onda bi se ovo mjesto odnosilo
na njegove godine, to ih je imao, kad je pisao Planine, a ne na godine, kad
se zaljubio.88 Dvije godine zatim S. Jei kae da se po ostalim podacima u
Planinama moe zakljuiti i g. 1508. kao godina pjesnikova roenja.89
Na kraju pak M. Kombol sasma kratko pie da je Zorani roen 1508. u
Zadru.90 Time smo uglavnom nabrojili to vaniji pisci misle o godini roenja Zoranieva.
Iz svega ovoga vidimo da se veina knjievnih historiara opredijelila za
miljenje da se Zorani rodio 1508, zasnivajui to na onome citatu iz Planina, a jedini Vodnik nabacio je nekakvu sumnju u to, ali je kasnije i on pristao na obiajno datiranje. Vodnik je naime kasnije jo vie zamrsio to pitanje kad je naveo da je Zorani povodei se u mnogoemu za Danteom
oznaio i vijek svoga ivota u alegorikom, a ne u realnom znaenju.91
Tom nabaenom reenicom pozabavio se Mati i podvrgao je kritici, pokazujui da bi citat iz Dantea o godinama ivota prije iao u prilog Zoranievim
navodima negoli ne.92 tefani se takoer posluio Danteom glede godina
Zoranieva ivota, ali je ipak ostavio i dalje nerijeeno pitanje koliko je imao
tada Petar Zorani godina.93 Bez obzira da li je Dante u svojoj 35. godini kada svoje vienje doivljaja (1300) drao da to znai pola ljudskog ivota,94 mi
moemo ustvrditi da se to nikako ne moe uzeti kao primjer da se po njemu
izraunavaju Zoranieve godine, jer je to i onako samo nabaeno sa strane

naih knjievnih historiara kao pretpostavka. Nadalje, ako bi Dante bio

kompetentan za datiranje, onda bi se moralo po tome ne samo odreivati
godine Zoraniu, ve i ostalim nekim naim pjesnicima, gdje takoer nemamo sasma tonih podataka. Prema tome, ako tim putem poemo, ne emo
moi nita konkretno odrediti, i svakako je uzimanje Dantea u pomo, i to
ba u nas, isuvie nategnuto i neprihvatljivo. Stoga je kudikamo loginije
ako se uzme da se Ivan Zorani vjenao s Elizabetom de Medulla najkasnije
95
u studenom 1505, da im se onda rodio sin Petar kao najstariji u kolovozu
ili rujnu 1506, a ne tek 1508. ili 1509, i zato je sada i razumljivo zato on na
96
poetku svojih Planina i kae prem treti vik itka moga sfrujui, jer
ba tada je zbilja i navravao 30 godina. Zorani sam iznosi da ba 1536. godine, tj. kada je imao toliko godina, nije vie mogao podnositi dumboku i
nesmernu ranu ljuvenu u srdacu.97 Prema tome, ako je pjesnik proveo sedam98 lit u ljubavi ili kad sedmo juncu zlate roge teplae i koju je dugo
vrime velik trud patei tajio,99 onda bi imao kada se zaljubio 23 godine. Ponesmernu ranu ljuvenu u srdacu.97 Prema tome, ako je pjesnik proveo sedam98 lit u ljubavi ili kad sedmo juncu zlate roge teplae i koju je dugo
vrime velik trud patei tajio,99 onda bi imao kada se zaljubio 23 godine. Pobijati pak sada one Divnieve rijei prem u osam lit po dviju kriih100 jesi,101 zbog one prve same Zoranieve izjave na poetku djela, samo od sebe
otpada, jer u tom sluaju moramo se opredijeliti ili za to da je imao 30 ili 28
godina. No po naem miljenju svakako je vjerojatnije i razumljivije da je,
na osnovi onog to smo izloili, Zorani imao 30 godina. Uostalom, kada Divni (zapravo Zorani) toboe govori o Zoranievim godinama (28), on pada
istovremeno i u sasma neloginu kontradikciju, dajui mu odmah zatim da
je on sada ovjek u najprvoj mladosti,102 a to svakako nisu te godine, pa bi
i prema tome autor Planina morao biti kudikamo mladi. Samo mimogred,
da pojaamo sve to, spomenimo u neizravnoj vezi i jo jednu Zoranievu neloginost. On naime govori da se nakon sedam dana putovanja vratio u Nin.
Meutim prije toga kae da je 1. svibnja bio na Velebitu, a 8. kolovoza,103 kada je bio dan smrti biskupa Jurja Divnia, na njegovu grobu, to je dobro bio
104
zapazio i Budmani, a tefani je naveo da zbog toga njegove brojeve tre95

B. Drechsler, Petar Zorani, Savremenik g. IV, Zagreb, 1909, 111.

84 p
Karli, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 803.
85
B. Vodnik, Povjest hrvatske knjievnosti I, Zagreb, 1913, 135.
86
S. Stanojevi, Narodna Enciklopedija IV, Zagreb, 1929, 1304.
87
G. Praga, Della patria., 11.
88 p Zorani, Planine. Priredio Vj. tefani. Tekstovi i pregledi sv. 5, Zagreb, 1942,

83

5, 29.

S. Jei, Hrvatska knjievnost od poetka do danas, Zagreb, 1944, 86.

90
M , Kombol, Poviest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda, Zagreb,
1945, 129.
91
B. Drechsler, Postanje Lucieve Robinje, Rad JA 176, 88.
89

Mati, Zorani's Vorfahren, Archiv fr slavische Philologie 36, 78.

93
Zorani, Planine. Priredio Vj. tefani, 29.
94
T. Mati, Zorani's Vorfahren, Archiv fr slavische Philologie 36, 178.
92

486

96
97

To emo kasnije i dokazati.

DPZ, SPH XVI, 5.

DPZ, SPH XVI, 5.

98
Uope se on voli sluiti tim brojem sedam. Tako u Planinama pie: sedma
vrsta vitih i visocih jel ili septem artes liberales (marginalna biljeka) ili od sedam djevojak ili pak sedmi dan u baini poinuh (DPZ, SPH XVI, 85, 86, 95).
99

DPZ, SPH XVI, 7, 5.

100

1 Vitezovi (*1652 f 1713) u tualjci O svojem danu roenja 7. sijenja pjeva 1682. godine: ... I kri meni se davno da biljei zapoe trei... (Vj. Klai, ivot i
djela Pavla Rittera Vitezovia, Zagreb, 1914, 10).
101

102

DPZ, SPH XVI, 94.

DPZ, SPH XVI, 94.

103
Farlati donosi kao dan njegove smrti 8. VIII. 1530 (D. Farlati, o. c. IV, Venetiis
1769,225).
104
DPZ, SPH XVI, 95, 31, 90, VII, VIII.

487

ba uzimati s rezervom imajui na umu njegovu sklonost alegorijama i sim105

106
107
bolima. Petar Zorani ili Petar Zoranin, kako ga zove Barakovi,
sam se po svojoj izjavi rodio i uzgojio u Zadru gradu... u umiljenoj srii...
pod kreljuti slafnoga zlatoga i pravednoga lava.108 Po svoj prilici je obitelj
Zorani imala u Zadru i svoju kuu, jer je bila dosta imuna. Petrov otac
Ivan, koji se nalazi u Zadru 1515. godine kao urjak obitelji de Medulla,109
javlja se 1519. u dokumentu gdje se govori o nekim posjedima, pa tako i o
njegovu u Pazariu kod Privlake,110 te 1523,111 a ve 1533. doznajemo da je
mrtav.112
Poznanstvo mladoga Petra Zorania s ninskim kanonikom Matejom de
Matheis, komu je posvetio svoje Planine kao praeceptori integerrimo i
za koga zna da je dobar bainac i Hrvatin,113 nastalo je mnogo prije negoli se do sada znalo. Matheus de Matheis prvi puta se javlja u izvorima
1526. godine kao Nonensis principalis,114 koji je, iako je iz Nina, stanovnik
grada Zadra. Tu ga ak slijedee godine Margareta, kerka pok. Petra Raia, mornara, posinjuje i uz neke obveze imenuje svojim batinikom.115 God.
1527. je kao nekadanji zadarski kanonik izabran za kapelana oltara bratovtine sv. Marije od Milosra u crkvi sv. Stjepana u Zadru.116 Te iste godine
on kupuje neku zemlju u mjestu Breelj u Prekom (otok Ugljan), te u Bilotinjaku 117 na podruju Nina, koju slijedee godine prodaje.118 God. 1530. on je
prokurator navedene bratovtine sv. Marije od Milosra u crkvi sv. Stjepana.119 God. 1533. kupuje de Matheis, tada ve ninski kanonik, zemlju u mjestu Hrae (Craschie),120 takoer na ninskom podruju.121 Slijedee godine on

122

u crkvi sv. Anzelma u Ninu bira sa svojim drugovima novoga kanonika.

God. 1535. doznajemo da on ima ak i nadimak, te se zove Matheus de Mat123
heis aliter Basouaz canonicus Nonensis, dok ga godinu dana kasnije nalazimo u svojstvu ninskog kanonika prebendara, koji unato tome ipak stanuje i dalje u Zadru.124 Ondje vlastoruno stavlja 1. V. 1539. i oporuku, po
kojoj je ostavio sve svoje kue i imanja sinovcu Simonu Utroviu,125 ninskom kanoniku i vikaru.126 God. 1543. spominje se ve da je Matheis
mrtav.127
Na Zorania je svakako imao jak utjecaj jo jedan sveenik, a to je bio
Juraj Divni, ibenanin, ninski biskup (f 1530),12S kojega je pjesnik uzveliao na kraju svojih Planina.129 Da li mu je on bio uitelj, kako to pie Kukuljevi,130 ne znamo.
O Zoranievu zvanju do sada se takoer svata nagaalo. I dok Appendini ne zna zapravo nita o njemu kazati,131 dotle isprva Ljubi pie samo da je
ivio sredinom 16. stoljea.132 Kukuljevi pak prvi bez ikakva dokaza ubacuje
da je Zorani Ninjanin, reda sv. Franje.133 Safafik meutim odluno izjavljuje, citirajui Appendinija, da o njegovu ivotu nema vijesti.134 etiri godine zatim Ljubi pie da je on malobraanin iz Nina,135 ime posve preuzima Kukuljevievu pretpostavku kao gotovu injenicu.136 P. Budmani doputa da je Zorani uio teologiju, te da je ak bio i fratar, premda se pita
odakle je Ljubi crpao o tome vijest.137 Petrai Miler pae znaju sigurno

122

105

Petar Zorani, Planine. Priredio Vj. Stefani, 190.

106
Zanimljivo je da je na Rabu ivio kao tamonji graanin neki ser Georgio de
Zorane ili ser Zorzi de Zorane (DAZ Spisi rabskog arhiva XXXII (1562 1586),
Xa, XI, XX-7, 15. II. 1563, 13. XII. 1564 - XXIX. (1573-1592), 40a-16. VI. 1574.
107
Djela Jurja Barakovia, SPH XVII, Zagreb, 1889, 99.
108
DPZ, SPH XVI, 28.
109
... Joanne Zoranich cognato illorum de Medulla... (DAZ SZN pres. Petras de Pago (1486- 1529) b. II, f. II/2-7. X. 1515).
110
Ibid. Sumario de titoli de privati possessori nel territorio di Nona VI, 34,
34a Prijepis iz 17. stoljea 1. V. 1519.
.
111
... messet Zuanne de Albis... (Ibid. Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 1055 18. X. 1523. pergamena).
112
Ibid. - SZN Antonius de Zandonatis (1491 -1535), b. II, f. H/2 31. X. 1533.
113
DPZ, SPH XVI, 3, 4.
114
DAZ SZN presb. Petras de Pago b. III, f. IH/3 15. VII. 1526.
115
Ibid. - SZN presb. Petrus de Pago b. III, f. IH/3 - 20. VIII. 1527.
116
Ibid. - SZN Petrus da Pago b. III, f. HI/3 - 25. X. 1527.
117
Poloaj tik ispod Nina (DAZ Katarska mapa (Nona) od 10. VI. 1853)
118
Ibid. - SZN presb. Petrus de Pago b. III, f. HI/3 - 7, 9. XI. 1527, 17. II. 1528.
119
Ibid. SZN Michael de Zandonatis (1529-1540) b. I, f. 1/2-1. III. 1530.
120
U blizini Bilotinjaka (Ibid. Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br.
562 Copia in parte estratta dal disegno e catastico del territorio di Nona, formato
l'anno 1673...., str. 12a) i sv. Barbare (Ibid. SZN Nicolaus Drasmileus (1539 1577)
b. I, f. 1-19. III. 1541.).
121
Ibid. SZN Antonius de Zandonatis b. II, f. H/2- 10. I. 1533.

488

Ibid. SZN Simon Corenichius (1509-1536) b. I, f. 1/13 18. VI. 1534.

Ibid. - SZN Petrus de Bassano b. I, f. I. - 14. IX. 1535.
124
Ibid. SZN Marcus Antonius Raymundus (1509-1549) b. I, f. II-5. II. 1536.
SZN Petrus de Bassano b. I, f. l -5. V. 1537.
125
Ne Utcoviu, kako to pie Bianchi (C. F. Bianchi, o. c. II, 241). Isti Utrovi je
pak ostavio kue u Ninu u susjedstvu crkve sv. Ivana kao i one koje je batinio od svoga strica bratovtini sv. Stjepana u Zadru (DAZ Sumario de titoli de privati possessori nel territorio di Nona VI, 31 Prijepis iz 17. stoljea). Utrovi se spominje jo
1580. godine kao starjeina ninskog kaptola (C. F. Bianchi, o. c. II, 241), te onda kao
biskupski vikar od 1586. do 1590 (DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 99,
99a, lila, 113, 113a), a 1600. kao arcipret (C. F. Bianchi o. c. II, 240).
126
Ibid. Sumario de titoli Prijepis iz 17. stoljea.
127
Ibid. - SZN Petrus de Bassano b. I, f. l -7. VII. 1543.
128
D. Farlati, Illyricum Sacrum IV, 223-225.
129
DPZ, SPH XVI, 90, 93-95.
130
I. Kukuljevi Sakcinski, Pjesnici hrvatski..., 16.
131
F. M. Appendini, Notizie istorico-critiche sulla antichit, storia e letteratura
de'Ragusei II, Ragusa, 1803, 252.
132
S. Gliubich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna,
1856, 4.
133
1. Kukuljevi Sakcinski, Bibliografija hrvatska I, 185.
134
P. Safafik's o. c., 17.
135
S. Ljubi, Ogledalo... II, 381.
136
udno da Karli nije znao da je prvi to unio u nau knjievnost Kukuljevi, a
ne Ljubi (gl. P. Karli, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 803).
137
DPZ, SPH XVI, str. V.
123

489

138

139

da je Zorani bio franjevac, to prihvaa i urmin. L. Jeli pie kako je

Zorani bio 1536. godine u inu suca ispitatelja u Ninu, te da je nepoznata
daljnja Petrova sudbina, ali cijeni se da je poao u Franjevce Malobraane.140 T. Mati samo kae da je pjesnik bio religiozan i svesrdno odan
hrvatskom narodu,141 dok B. Drechsler upravo kontradiktorno pie da nitko nije nigda ni sumnjao, da Zorani nije bio svjetovnjak, pa ako je on istovetno eljade s mljetskim Benediktincem istoga imena, onda je i stariji nego
to se dralo, a njegova je poezija u vezi s dubrovakom.142 Iste pak godine
Drechsler izjavljuje da je i pjesnik Planina bio duhovnik, o tom jedva se
moe sumnjati, pa ako je s ovijem benediktinac mljetski Petrus de Albis isto
eljade, onda se posvema mijenja hronologija pjesnikova ivota.143
Karli najprije navodi miljenja Ljubica, Appendinija, Safafika, KukuIjevia (Djela Marka Marulia, Stari pisci hrvatski I, str. XLVI), Budmanija,
Petrai Milera, urmina i Drechslera i na temelju genealokog stabla obitelji Zorani od 1586. godine, koje se uvalo medu spisima ninskog kaptola,144 gdje stoji samo napisano Piero,145 dokazuje da on nije bio redovnik,
nego svjetovnjak, po svoj prilici sudac u Ninu, koju je ast vrio upravo 1536.
godine.146 B. Vodnik sada pak kae da je Zorani bio svjetovnjak i ini se,
da je u Ninu vrio ast suca i obavljao vojnike slube.147 Mati se osvre
sasma kratko na Drechslerova domiljavanja u Radu JA (176) i izjavljuje da
to treba i drugim dokazima poduprijeti.148 I dok Vodnik stereotipno ponavlja da je Zorani u Ninu bio sudac i vrio vojnike slube,149 dotle Praga navodi da o njemu dosada historiari ne znaju nita da kau.150 tefani pie
da o Zoranievu zanimanju nemamo vijesti; da je bio gradski sudac u Ninu
ili kakav vojniki asnik, tek je nagaanje. Sudei po mnogim citatima iz sv.
Pisma i svetih otaca u Planinama, ovjek bi mislio, da je bio sveenik, ali
na temelju jednog obiteljskog stabla od 1586. zakljuuje se, da je bio svjetovnjak. 151 Jei pak izjavljuje da o Zoranievu ivotu nemamo drugih podataka do onih to se mogu nai u glavnom i jedinom sauvanom njegovom djelu koje je izalo pod naslovom Planine.152 Kombol kao zadnji o tom pita118

F. Petrai-F. . Miler, ..., Zagreb, 31898, 78, "1908, 139.

D. Surmin, Povijest knjievnosti hrvatske i srpske, 74.
i prosiava Zoranieve etiristogodinjice u Ninu, Smotra Dalmatinska g. XXI.,
br. 42, Zadar, 27. V. 1908.
141
T. Mati, Petar Zorani, 8.
142
B. Drechsler, Postanje Lucieve Robinje, Rad JA 176, 88.
143
B. Drechsler, Petar Zorani, Savremenik IV, 111.
144
Sada smo doznali od upnika u Ninu, gdje su bili pohranjeni ti spisi, da su oni
izgorjeli prije dueg vremena.
145
Isto tako glasi to ime i u nanovo prepisanom genealokom stablu te obitelji od
14. X. 1587. i 17. II. 1593. (DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 112a, 123a).
146
P. Karli o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 803, 804.
147
B. Vodnik, Povijest hrvatske knjievnosti I, 135.
148
T. Mati, Zorani's Vorfahren, Archiv fr slavische Philologie 36, 178.
149
S. Stanojeyic, o. c. IV, 1304.
150
G. Praga/o. c., 11.
151
P. Zoratti, Planine. Priredio Vj. tefani, 6.
152
S. Jei, o. c., 86.
139

490

153

nju kae da o njegovom zanimanju postoje samo nagaanja. Kako

154
vidimo nije prvi ubacio tvrdnju da je Zorani bio redovnik Ljubi, ve Ku155
kuljevi. Rjeenje se nalazi u Planinama i to ondje gdje Divni kae Zoraniu vi svitofni u prii reete.156 K tomu kao nadopunu mi nadodajemo
da se iz svih dokumenata gdje se spominje Petar Zorani nepobitno vidi da
je bio svjetovnjak.
A sada jo da pogledamo i pokuamo razjasniti, prije nego to prijeemo na dalje podatke o Zoraniu, kako je on poistoveen s onim Petrom de
Albis, mljetskim benediktincem. Jo 1869. Ljubi je prvi napisao u jednoj
svojoj biljeci da je papa Leon X(1513-1521) javio ibenskom kaptolu da je
podijelio ondanju ast arhidakona i kanonika i uz to upu sv. Nikole u Ninu i sv. Marije u Cresu dilecto filio Petro de Albis clerico Ragusino (sic) camerario secreto ac familiari continuo eomensali nostro, dodajui teko da
je to na Petar.157 Iako su biljeke Ljubieve mnogoga od naih literarnih
historika zavele, kako kae Karli,158 ipak se nitko do danas od njih nije potrudio da dozna odakle je on uzeo te podatke i da li su toni. Naime, Ljubi
je to naao u Theinerovu djelu gdje stoji u ispravi od 31. sijenja 1520. uz ostalo i ovo: Nuper Archidiaconatu et Canonicatu et prebenda ecclesiae Sibenicensis, ac parrochiali, plebania forsan nuncupata, s. Nicolai loci de N., necnon beatae Mariae de Osoro(in) cacumine montis super portum... dilecto
filio Petro de Albis... 159 Ako malo pozornije razmotrimo sam tekst te isprave, opazit emo da je Ljubi onu upu s. Nicolai loci de N. naprosto proizvoljno pretvorio u upu sv. Nikole u Ninu, to nikako nije tono jer u samom tome mjestu nema takve crkve, a pogotovu upe, dok uistinu samo
postoji crkva sv. Nikole, ali sasma izvan gradskih zidina,160 i ta to svakako ne
moe biti. Stoga je Ljubi imao potpuno pravo kada je toj svojoj biljeci dodao teko da je to na Petar,161 s ime se mi potpuno slaemo. etrdeset
godina iza te Ljubieve biljeke Drechsler je u Farlatija naiao da se 1517.
godine spominje Petrum de Albis Clericum Ragusinum Cubicularium secretum et familiarium u svojstvu benediktinca u samostanu sv. Marije na otoku Mljetu,162 pa je to objelodanio, nabacivi istodobno u dvije svoje radnje,
u svezi s time: ako je Zorani istovetan s tim mljetskim benediktincem istoga imena, onda je i stariji nego to se dralo.163 U drugom pak prikazu jo je
odlunije izjavio da je Zorani bio duhovnik, pa ako je s ovijem benedik153

M. Kombol, o. c., 129.

P. Karli, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 803, 804.
155
1. Kukuljevi Sakcinski, Bibliografija hrvatska I, 185.
156
DPZ, SPH XVI, 94.
157
S. Ljubi, Ogledalo... II, 381.
158
P. Karli, o. c.. Nastavni Vjesnik XXI, 803.
159
A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia I, Romae, 1863, 574.
160
C. F. Bianchi, o. c., II. 267.
161
S. Ljubi, Ogledalo... II, 381.
162
D. Farlati, o. c. VI, Venetiis 1800, 212, 213.
163
B. Drechsler, Postanje Lucieve Robinje, Rad JA 176, 88.
154

491

tincem mljetski Petrus de Albis isto eljade, onda se posvema mijenja hro164
nologija pjesnikova ivota. Na tu Drechslerovu kombinaciju u Radu
(176) reagirao je, kako smo ve spomenuli, Mati, koji je napisao da istovetnost imena sa Petrus de Albis u Farlatija treba i drugim dokazima poduprijeti.165 Time je bilo to pitanje zaokrueno, a i sam Drechsler je od svoga
nagaanja u pogledu toga imena odustao jo 1913. godine, kada je iznio u
svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti da je Zorani roen 1508. godine i
da je bio svjetovnjak.166
Svakako je udna i upravo frapantna istovetnost imena Petrus de Albis ; ovjek bi ispoetka uistinu mogao pomisliti da je to Petar Zorani. Ali u
oba ona ve citirana dokumenta (1517, 1520) tono stoji da je Petrus de Albis167 clericus Ragusinus tj. dubrovaki duhovnik, dakle i odanle rodom, te
papinski kanonik, to mi nigdje ne nalazimo potvrde za toga pjesnika koji
se u svojim Planinama zove uz Petrus de Albis naprosto i Petar Zorani ili
samo Zoran i koji uvijek naglaava da je Ninjanin. Usto znademo Zoraniu i
godine, koje je on sam naveo, pa bi bilo nemogue da on vri slubu papinskog kanonika i sveenika ve u l i . godini svog ivota. Svakako je to puka
sluajnost da su se dvojica sada iz raznih krajeva Dalmacije zvali jednako,
jer znamo da je bilo slinih sluajeva i glede drugih plemikih obitelji u toj
zemlji, gdje su se npr. de Dominis nalazili u Zadru, Rabu i ibeniku, ili
pak de Georgio i de Grade u Dubrovniku, Zadru i na Rabu168 itd. s istim
ak imenima.
Mi pak istom 1531. godine nalazimo u naim izvorima prvi puta ime
domino Petro de Albis nobili None kao svjedoka u jednom sporu i nagodbi izmeu ninskog kaptola i samostana sv. Dominika u Zadru, sklopljenoj
pismeno u biskupskoj palai u Ninu.169 God. 1533. javlja se on ponovo kao
Petrus de Albis similiter de Nona tamquam procurator (!) clerici Hieronimi
eius fratris. Iz toga vidimo da je Zorani bio i opunomoenik mlaega brata
Jeronima, te da je u oujku te godine neko vrijeme boravio u Zadru.170 Iste
godine u ime svoje i u ime svoga brata Jeronima kupuje Zorani neko zemljite ili mali vrt u Ninu kod gradskog trga.171 U drugoj polovici veljae 1534.
opet je u Zadru, gdje ga tamonji graanin Franjo de Ventura imenuje za
svoga opunomoenika.172 God. 1535. nazoan je kao svjedok nekom kupopro164

B. Drechsler, Petar Zorani, Savremenik IV, 111.

T. Mati, Zorani's Vorfahren, Archiv fr slavische Philologie 36, 178.
166
B. Vodnik, o. c. I, 135.
167
God. 1493. nalazimo na papinskom dvoru u Rimu kao blagajnika i notara Nicolaus Albi (J. Burckhardi Liber notarum I, Rerum Italicarum scriptores f. 73, t.
XXXII, p. I, Citt di Cstello 1909, 432). On se javlja i 1497. pod imenom Nicolaus Albis (J. Bruckhardi o. c. II, RIS f. 93, t. XXXII, p. I, Citt di Cstello 1911, 31).
168
C. Jireek, Die Romanem in den Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters
II, Denkschriften der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften 49 Bd, Wien, 1904,
24, 29, 31.
169
DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 2495 17. . 1531
pergamena.
170
Ibid. SZN Michael de Zandonatis b. I, f. 1/3-18.111. 1533.
171
Ibid. SZN Antonius de Zandonatis b. II, f. /2-31. . 1533.
172
Ibid. SZN Petrus de Bassano b. I, f. 1-17. II. 1534.
165

492

173

174

dajnom ugovoru sklopljenom u Zadru. 1536. je egzaminator, kojega u

Zadru pri jednom svjedoanstvu zamjenjuje ninski plemi Dominik Deko175
vi. Iz toga maloga podatka doznajemo da je Petar Zorani bio oito sprijeen nekim poslom da doe u taj grad kada je poslao onamo svoga zamjenika kao ovjeka svoga povjerenja. Naime, ba tada je valjda pisao svoje Planine. Te iste godine kupuje on za se i za svog brata Jeronima, sada ve
ninskog kanonika, u Ninu dio jedne kue s kurijom u susjedstvu crkve sv.
Kria. No svakako je najznaajnije u tom dokumentu da se obitelj Albis zvala i inae Cepularich176 tj. kao i Maruli Peeni. Taj nadimak je imao i
Zoraniev otac Ivan. God. 1537. nalazimo da je Petar Zorani ninski notar,177
dvije godine zatim spominje se on s bratom kao vlasnik zemlje sjeverno od
nekadanjeg sela Brdarii,178 tj. Bradari, iji se poloaj nalazi ba u blizini
Nina,179 a po zadnji puta 1543. kao posjednik u samoj Privlai.180 Ondje su ta
braa Zoranii imali i zemlju, gdje je bio bunar Novak,181 o kome pjesnik dosta opirno alegoriki govori u Planinama182 i o kome narod pria kako je
nastao.183 O daljnjem tijeku ivota Zoranieva ne zna se vie nita. Isto tako
nam je nepoznato, kako to pie Kukuljevi, da li je gdjegod izvan svoje domovine iao na nauke. Takoer nas stavlja taj pisac u sumnju to kae da je
Petar umro 1550. godine. On se naime domilja po godini kad su izile Zoranieve Planine da je to djelo po svoj prilici po njegovoj smrti izdao netko
drugi, to se dade zakljuiti iz latinskieh i talianskieh opazakah, tiskanieh
na okrajcih reenoga djela.184 Kukuljevi tu godinu smrti ponavlja i u svojoj Bibliografu hrvatskoj,185 a to isto kae sigurno i Safafik186 kao i Ljubi,187 te opet Kukuljevi.188 Budmani dokazuje da je Zorani umro prijej;o173
... presentibus presbitero Antonio Mirchouich, domino Petro de Albis nobile
Nonensi... (Ibid. SZN Petrus de Bassano b. I, f. I- 19. XII. 1535.)
174
Egsaminator je priopavao notaru izjave stranaka u predmetu sklapanja pravnog posla, a ujedno im je tu saopavao i tekst sastavljene izjave po zakljuku toga posla. Isprava je tek potpisom egsaminatora dobivala svoju punu pravnu valjanost (Miscellanea I, Zadar, 1950, 10).
175
... Ibique coram domino Dominico Descouich nobile Nonense loco examinatoris domini Petri de Albis infrascripti... (DAZ SZN Marcus Antonius Raymundus
b. I, f. II, 69-1. VII. 1536.).
176
Ibid. SZN Marcus Antonius Raymundus b. I, f. 11-20. X. 1536.
177
... nodare Pietro de Albis... (Ibid. Sumario... c. VI, 211-27. III. 1537).
178
... Matheus Berdarich de villa Berdarichi districtus None... totius ville Berdarichi hi sunt confines: de siroco villa Poglice, de quirina Flumaria, de trauersa mare
salsum et de borea Jura domini Petri de Albis et fratris... (Ibid. SZN Petrus de
Bassano b. I, f. 1-17. V. 1539).
79
Ibid. Katastarska mapa (Nona) od 10. VI. 1853. godine.
80
... neue pertinenze di Nona Breuilaqua... da siroco Pietro et fratelli de Albis.. (Ibid. - Sumario... VI, 153-13. X. 1543).
81
Ibid. - Sumario... VIII, 246.
82
DPZ, SPH XVI, 41-46.
83
T. Mati, Petar Zorani, 18.
84
1. Kukuljevi Sakcinski, Pjesnici hrvatski, 16, 21.
85
1. Kukuljevi Sakcinski, o. c. I, 185.
86
P. J. Safafik'so. c...., 17.
87
S. Ljubi, Ogledalo... II, 381.
88
Pjesme Marka Marulia, SPH I, str. XLVI.

493

dine 1569, u kojoj su se tiskale Planine, jer da je bio iv, ne bi bio dao
tampati pismo Matijeviu (koji je jamano onda bio mrtav) onako, kao to
189
ga bijae napisao 33 godine prije. Mareti naprosto pristaje da je Zorani
190
umro 1550. godine, a Jeli kae da se dri da je umro 1550. godine, no da je
stalno samo to da je prije 1574. godine preminuo te da mu ne znamo ni groba ni stojne kue.191 Drechsler pie samo da su Zoranieve Planine izdane
tek poslije njegove smrti,192 a 4 godine kasnije iznosi da kako o daljem ivotu pjesnika ne znamo nita vjerojatno je da je ratni napor prekosio njega i
njegov rad za hrvatsku knjigu.193 Karli dri za stalno da je na pjesnik
umro prije 1574.194 tefani iznosi Kukuljevievu nesigurnu i nepotkrijepIjenu tvrdnju o godini Zoranieve smrti, koju su preuzeli neki kasniji knjievni povjesnici. Ali kako vijest nema potvrde, zakljuuje tefani, moemo
rei, da nam je godina Zoranieve smrti nepoznata.195 Kombol pak pie da
se ne zna sigurno ni to, da li je jo bio iv, kad su se 1569. tiskale u Mletcima Planine, ili ih je poslije njegove smrti izdao netko drugi.196
Iako e nam toni datum Zoranieve smrti ostati i dalje nepoznat, ipak
moemo ustvrditi s Budmanijem da je on umro prije 1569. godine, jer ne bi
dao da je iv tiskati ono pismo Matheiusu197 koji je jamano onda bio
mrtav.198 Svakako bi pjesnik da je bio tada jo na ivotu naveo u svojoj posveti da je Matheis umro. Nadalje moemo ustvrditi da Zorani iza 1543. godine nije nikako ivio vie od par godina, jer bi ga inae kao i do sada spominjali barem jo jedanput ili dvaput u dokumentima, kao to vrlo esto iza te
godine nailazimo u istim spisima na njegova brata Jeronima i jo dvojicu iz
te obitelji.
Uope moemo rei da u izvorima nailazimo prije na Jeronima negoli na
njegova brata Petra. Tako ve 1526. doznajemo daje Hieronimus de Albis,
stanovnik Nina, primio 4 nia crkvena reda,199 a 1527. prvu tonzuru. Iz dokumenata te iste godine vidimo da je bio epav (claudus) i da ga nazivaju i Hieronimus Zoranich.200 Godine 1531. spominje se ve Hieronymus de Albis
210
202
kao ninski kanonik, god. 1533. naziva se dodue samo sveenik, ali zato
189

DPZ, SPH, XVI, str. VI.

T. Mareti, o. c. 25.
191
Proslava Zoranieve etiristogodinjice u Ninu, Smotra Dalmatinska g. XXI.
br. 42, Zadar, 27. V. 1908.
192
B. Drechsler, Postanje Lucieve Robinje, Rad JA 176, 88; B. Drechsler, Petar
Zorani, Savremenik IV, 111.
193
B. Vodnik, Povijest hrvatske knjievnosti I, 144.
194
P. Karli, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 804.
195
P. Zorani, Planine. Priredio Vj. tefani, 9.
196
M. Kombol, o. c., 129.
197
Ovaj je ve 1543. pokojnik.
198
DPZ SPH XVI, str. VI.
199
DAZ SZN Petrus de Pago b. III, f. HI/4-31. III. 1526.
200
Ibid. SZN Petrus de Pago b. III, f. HI/4-20. IV. 1527.
201
Ibid. Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 2495 17. X. 1531.
202
Ibid. SZN Michael de Zandonatis b. I, f. 1/3-18. III. 1533.
190

494

od 1536. dalje opet se javlja kao ninski kanonik,203 te 1550. kao arcipresbiter,
koji stanuje u Ninu u svojoj vlastitoj kui.204 Jeronim je Zorani ujedno sa
svojim bratom Petrom imao zemlju u selu Brdarii.205 Nadalje je posjedovao
u Vodicama206 i Bilotinjaku zemlje koje je prodao.207 Zatim je imao sam svoja imanja u Privlai i u mjestu Tercine ili Tersine (Terzine) ispod istog sela
Privlake.208 Ujedno je posjedovao zemlju i u mjestu nazvanom Bertanichia
u okolici Nina kao i u mjestu Tarbussino blatto209 ispod sela Privlake prema tzv. Glavici,210 te u Bruskandolu211 ili Hmeljkoviu i u Novoselcima,212 neko seocu blizu Petrana.213 Ba tada zovu dokumenti brata Petrova Gieronimo Zoranich alias d'Albis de Nona ili Gieronimo d'Albis alias Zoranich
de Nona,214 za koga 1574. doznajemo da ima i u mjestu Obrov215 blizu Nina
zemlje.216 Kada je pak kanonik Jeronim iste godine pravio oporuku, on u
njoj ostavlja sva svoja pokretna i nepokretna dobra sveeniku Filipu Radetiu i Katarini, keri pok. Bartulina da Brixija, stanovnicima Nina,217 a ne Zoraniima. God. 1577. spominje se u izvorima da je mrtav.218 Uz Jeronima Zorania nalazimo u spisima i jo dva Zorania. Prvi se zove Thomaso d'Albis ili ser Thomasius de Albis i on se 1556. i 1558. godine javlja kao
stanovnik Zadra.219 God. 1586. pak nailazimo po prvi i po zadnji puta na ime
pok. messer Zorzi de Albis, koji je imao posjede u Petranima.220
203

Ibid. SZN Marcus Antonius Raymundus b. I, f. II - 20. X. 1536 SZN Petrus

de Bassano b. I, f./I-30. VI. 1544.
204
Ibid. SZN Johannes a Morea (1545-1570) b. I, f. 1/4, 16-22. XII. 1550.
205
Ibid. SZN Petrus de Bassano b. I, f. 1-17. V. 1539.
206
Zapadno od Nina tik uz more (T. Mati, Petar Zorani, 15).
207
DAZ - Sumario... VI, 212, 211-3. III. 1543, 6. II. 1545.
208
Ibid. Sumario... VI, 236a, 237-9. IX. 1547.
209
DAZ Sumario... VI, 239, 239a-9. VI. 1553.
210
Ibid. SZN Daniel Cavalca (1551-1565) b. I, f. II/4-6. III. 1563.
211
Valjda tako nazvano mjesto po zapovjedniku Vincencu Bruscandolu, zadarskom graaninu, koji je imao u seocu Sv. Bartolomeja kraj Petrana svoje zemlje, te
ih je ostavio po testamentu od 1578. godine samostanima sv. Dominika, sv. Katarine i
sv. Marcele (C. F. Bianchi, o. c. II, 402). Inae se spominje katel Bruskandol u mjestu
nazvanom Draga (DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 2512-1606.
g.), takoer u toj blizini.
212S
DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 219 i 220 20. VI. 1564
26. VIII. 1586. (prijepis).
213
C. F. Bianchi, o. c. II, 402.
214
DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 219 i 220 20. VI. 1564.
215
Neko kod sv. Nikole u Prahuljama (L. Jeli, Hrvatski spomenici ninskoga
podruja I, Zagreb, 1911, 1).
216
DAZ - SZN Nicolaus Drasmileus (1539-1577) b. II, f. HI/6-15. VIII. 1574.
217
DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 106 107 Oporuka Jeronima de Albis od 28. X. 1574. i darovnica Katarine de Brixia u korist Petra de Ventura
od 22. VII. 1577 (prijepisi iz kraja 16. stoljea).
218
P. Karli, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 804. Pretpostavka tefanieva da je umro valjda 1574 (P. Zorani, Planine. Priredio Vj. tefani, 6) nije niim poduprta.
219
DAZ SZN Franciscus Thomasius (1548- 1561) b. I. f. V, 31 - 10. III. 1556.
SZN Simon Mazzarellus (1555-1589) b. I, f. 1/4-1. I., 31. XII. 1558 b. II, f. IV/
/3-31. XII. 1558.
220
Ibid. Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 219 i 220 26. VIII.
1586 (prijepis).

495

Po naem miljenju bio bi takoer neki rod Petru Zoraniu Toma de Albis, iji bi sin bio Juraj, koji je opet umro ba 1586. godine tj. upravo onda
kada je datiran dokument u kome se nalazi Arbore della discendentia del q.
Petrizza221 ili genealoko stablo obitelji Zorani, jer je to po svoj prilici trebalo njihovim nasljednicima. Ovi su bili batinici ne samo imanja Jeronima,
ve i Jurja de Albisa.222 Ba te iste godine 1586. pa sve do 1593. vodio se spor
oko imanja Jeronima de Albisa u Privlai, u koji je bio upleten ne samo ninski kaptol, ve napose i Zadrani Petar de Ventura223 i Georgius a Lacu ili Zorzi de Lago.224 Naime, 22. srpnja 1577. pismeno je ostavila ve spomenuta Katarina, ki pok. Bartulina de Brixija, Petru de Ventura svoju polovicu od
onoga imanja u Privlai koje je batinila od kanonika Jeronima. Zatim mu
je dala i svoj dio zemlje u Novoselcima i Sunjarcima u okolici Nina. Meutim je pravo na drugu polovicu batine Jeronima de Albisa traio i Georgius
a Lacu, ujak Petra de Ventura i roak pok. kanonika Zorania, kojemu je 8.
kolovoza 1577. svoj dio prepustio ve spomenuti sveenik Filip Radeti. Naravno da je sve to trebalo dokazati i potrebnim ispravama, koje su obojica u
prijepisima donijeli i usto ak priloili geneoloko stablo obitelji Zorani ili
de Albis225 kao i katastarsku mapu posjeda u Privlai (ak s ucrtanim seoskim kuama) iz 1592. godine. Iako je taj proces trajao vrlo dugo,226 ipak su
konano postali cjelokupni nasljednici tada ve izumrle obitelji de Albis braa Ventura,227 lanovi stare zadarske puanske obitelji jo iz 14. stoljea,228
koji su svakako bili u nekoj rodbinskoj vezi sa Zoraniima. Ta su braa dobila i sve posjede te obitelji i u okolici Privlake, i to jo u Cernici 229 ili Bu-

221

P. Karli, o.e. Nastavni Vjesnik XXI, 803, 804.

DAZ-Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika br. 219 i 220-26. VIII. 1586
(prijepis).
223
Njegov otac zvao se Nikola, a majka Ura, koja je bila sestra Georgiusa a Lacu
(DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 107, 108a 22. VII, 8. VIII. 1577 (pri\jepisi iz kraja 16. stoljea).
224
Georgiusova majka zvala se Magdalena, koja je potekla iz obitelji de Meldola
(DAZ SZN Franciscus Thomasius b. I, f. IV, br. 65 - 30. XI. 1557). Prema tome ona je
bila sestra Elizabete, udane za Ivana Zorania, a majka Petra i Jeronima.
225
Ono je izgledalo ovako:
Petrica Zorani ili de Albis
222

\
Bernardin

Ivan
Jeronim
226
227

228

Petar

DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 98 - 149a.

Ibid. Terreni dati in nota da particolari neue pertinenze in questa citt VIII,

C. Jireek, o. c. Denkschriften... 49 Bd, 67.

Bianchi smatra da je selo Karniza u ninskom kraju isto to i Cernesa (C.
F. Bianchi, o. c. II, 421). No iz jednog dokumenta iz 1531. godine vidimo da se zvalo
Cerniche i da je bilo u neposrednoj blizini Privlake (DAZ SZN Michael de Zandonatisb. I, f. 1/3-6. V. 1531).
229

496

230

231

xie, te Podgaze, Potok, Sv. Petar, Sv. Vid, Vela Gomila i jo neka druga mjesta sa starim imenima, koja se, kako to stoji u dokumentu, sada ne
232
upotrebljavaju.
III.

Iz tih nekoliko podataka zapaamo da nema pravo Praga,233 te Stefani,

kada kae da Petar Zorani po obiaju svoga vremena, u latinskom tekstu
prevodi svoje ime na latinski (Alba = zora) i da je tako latinizirano i ime
svoga uitelja, koji se jamano zvao Matijevi.234 Ba iz samih izvora jasno
je da se ve Zoraniev djed prvi zove i de Albis, a u genealokom stablu
Zoranich alias de Albis ili Xoranich alias de Albis. Njegov izvanbrani
sin Bernardin pie se Zoranich, Soranich i Xoranich, a zakoniti sin
Ivan ima prezime ili Zoranich235 ili de Albis ili de Albis alias Cepularich, Petar pak u dokumentima uvijek de Albis ili samo jedanput de Albis alias Cepularich, a u Planinama Zorani236 i de Albis. Meutim
brat mu Jeronim zove se ili de Alba ili Zoranich ili Zoranich alias d'Albis237 ili d'Albis alias Zoranich ili pak de Albis kao to i Toma i njegov
sin Juraj imaju samo taj zadnji dodatak svome imenu. Svakako moramo ovdje dati djelomino pravo Kukuljeviu, koji kae da su obitelj Zorani po
obiaju Mletake republike u latinskom i talijanskom jeziku pisali de Albis
(od zore, tal. alba),238 a isto tako i Maticu koji opet iznosi da su se Zoranii
zaogrnuli plastom romanskim i postali de Albis tipian primjer premnogih naih porodica u Dalmaciji.239 Nadalje nam je sada jasno zato Petar u
svojim Planinama tako esto i napose govori o selu Privlai i njegovoj blioj i malo daljoj okolici, zainjavajui sve to raznim priama koje se toboe
ondje odigravaju, jer je ba tu on sam ili zajedno s bratom imao svoje posje230

Busje (DAZ SZN Daniel Cavalca, b. I, f. H/4-6. III. 1536).

God. 1541. i 1542. stoji u izvorima da su braa de Albis imali zemlju u mjestu
Bela Gomilla Breuilaqua (Ibid. - Sumario... VI, 152a, 153-19. VII. 1541, 20. VII.
1542), dok u kasnijem prijepisu iz 17. ili 18. stoljea je napisano Vella Gomilla (Ibid.
-Terreni... VIII, 257).
232
Ibid. Terreni... VIII, 243, 247 -249, 252, 254a, 257 Prijepis iz 17. ili 18. stoljea.
233
G. Praga, Della patria..., 11.
234
P. Zorani, Planine. Priredio Vj. Stefani, 25.
235
ak ga se u ispravi od 22. II. 1593. zove Zuanne Xoranouich (DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 133).
236
Na obitelj Zoranich nailazimo i u Hvaru. Tako se 1633. godine spominje
Ivan Zorani pok. Luke (DAZ Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju
Francesco Zen (1633-1635), 50a-30. VIII. 1633), a 1688. ak pjesnikov imenjak Pietro Zoranich (DAZ Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Girolamo
Cornaro (1686-1689), 422, 422a- 11. II. 1688).
237
U ispravi od 22. II. 1593. zovu ga i Xoranich alyas de Albis (DAZ Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 134, 134a).
238
I. Kukuljevi Sakcinski, Pjesnici hrvatski, 16.
239
T. Mati, Petar Zorani, 10.
231

497

de, te je prema tome itekako poznavao taj kraj. Sasma je razumljivo da mu

je i ostali okolni teritorij bio dobro poznat, te se i njega u svome djelu dotie
sa sasma neuspjelim tumaenjima o postanku pojedinih mjesta.
A sada pogledajmo letimino jo malo po Planinama, gdje ima mnogo
tamnih toaka, kako kae Mati.240 Zoranieva djevojka zvala se Jaga, to
nam i sam pjesnik medu stihovima otkriva. Kada ju je on upoznao, imala je
trinaest godina.241 A njemu su tada bile 23, ako uzmemo da se rodio 1506. godine i ako mu vjerujemo da je u svome djelu pisao neto i istorice tj. istinski, kako to sam kae pri kraju Planina.242 Po svemu se ini da je on svoju
ljubav prema Jagici opisao alegoriki u devetom poglavlju svoje pjesnike
tvorevine.243 Po naem miljenju Jagica ili Jagoda zapravo se zvala Agata,244
te je valjda i ona bila po svoj prilici plemkinja, i to iz Nina, jer je Zorani ba
odatle otiao ili bolje reeno pobjegao da nade toj rani lijeka. Druga je osoba, Q kojoj on tako lijepo, njeno i s puno iskrenog potovanja pie u Planinama, naglom smrtju umorena245 lipa, plemenita i gizdava Jele.
/'Budmani izjavljuje da se ne moe znati tko je ona i to je zapravo bila
Zoraniu,246 to isto ponavlja i Mati, ali navodi da je grob Jelin bio bez
sumnje u Ninu ili kraj Nina.247 Praga, na osnovi objelodanjenog dokumenta
o Zoranievoj majci Elizabeti, tvrdi da je ona plemenita i gizdava Jele.248
tefani se pita tko je Jele i zakljuuje da je bez sumnje ona realna osoba, koje se Zorani sjea sa pijetetom. Nadalje nadodaje da u odgonetavanju tko je ona dolaze u obzir dvije mogunosti: ili mu je draga ili majka, te
iznosi razloge za obje mogunosti. Kako se znade da se Zoranieva majka
zvala upravo Elizabeta, zavrava tefani, to bi ime odgovaralo pjesnikovoj
Jeli.249
Svakako je iskljueno da mu je Jele djevojka, i to ve zbog toga to je za250
pravo cijelo to djelo posveeno njegovoj nesretnoj ljubavi Jagi, od koje se
jedva izlijeio. Ujedno nije bilo nikako mogue da bi imao dvije drage, jer bi
to negdje barem alegoriki dao do znanja. Prema tome preostaje da mu je to
majka, to se ve i iz samog teksta o njoj u Planinama dosta dobro uouje.
Nadalje se vidi da je ona Zorania ak i inspirirala u stvaranju pjesama, to
240
T. Mati, Zorani's Planine und Sannazaro's Arcadia, Archiv fr slavische Philologie 19, 467.
241
DPZ, SPH XVI, 22, 23, 29.
242
DPZ, SPH XVI, 95.
243
DPZ, SPH XVI, 37-41.
244
D. A. Pari, Rjenik talijansko-slovinski (hrvatski), Senj, 21908, 905.
245
Zorani kae i za Anicu, koja se pretvorila u Anetu, da je naglom smrtju...
umorena (DPZ, SPH XVI, 76).
246
DPZ, SPH XVI, str. VI.
247
T. Mati, Petar Zorani, 37.
248
G. Praga, Della patria..., 11.
249
P. Zorani, Planine. Priredio Vj. tefani, 179.
250
To se najbolje ba vidi kada Divni u obliku prigovora pita Zorania: za jedan kip (mogu re) smrdei enine jedne s tolikim! hitrijami, metrijom i nainom siloval si se naresiti i proslaviti? (DPZ, SPH XVI, 94).

498

251

on to i suvie jasno i kae, a umrla je po svoj prilici nekako prije svoga mua i kada joj je sin ve bio odrastao mladi.
Pri kraju svoga djela stavio je Zorani Divniu uz bok i sv. Jeronima, komu je dao samo ulogu nijemog statiste. Zbog toga je mogao mjesto njega biti tu naveden i koji drugi svetac. No, mi mislimo da je Jeronima odabrao ba
stoga to se i tako zvao njegov brat kome je Divni bio zatitnik.
Pasus u Planinama gdje Divni sasma pogreno prorie Zoraniu dugi vik i kako su se zaratili trikrunja boija ptica oral z zmajem misecem
okrunjenim252 tumai Mati tako to smatra da je pjesnik jamano mislio
time sretnu tunisku ekspediciju Karla V. protiv Hajredina Barbarosse.253
tefani pak tvrdi da je trikrunja boija ptica bez sumnje car i kralj Ferdinand, a zmaj misecem okrunjen Turska,254 u emu ima potpuno pravo jer
se Matieva kombinacija ne moe odrati i zbog toga to je Karlo V. potukao
Hajredina Barbarossu, koji je bio turski vazal jo od 1535. godine, a ba
1536. postade zapovjednik turske flote.255 Godine 1536. 3. lipnja, nakon trogodinjeg primirja izmeu cara i kralja Ferdinanda256 i sultana Sulejmana,257 Turci su u velikom mnotvu bili stigli na granicu zadarskog kotara,
gdje su mletake vlasti poduzele protumjere koje su dovele do toga da je to
podruje ostalo nenastanjeno.258 Ujedno je u srpnju i kolovozu turska vojska
provalila iz Bosne u Slavoniju, gdje je osvojila Poegu i jo pet utvrenih
gradova, a u kolovozu stajala je ve pred Klisom.259 Ba kada se to dogaalo,
Zorani je pisao svoje djelo i sigurno ga je sve to potaklo da je stavio u usta
Divnia onu viziju o ratu onih dviju sila proriui propast Turskoj.
Petar Zorani se spremao, nakon to dovri Planine, da i jo druge
stvari napie, ako ga od toga napor od rati ali nagla smrt ne odvrati.260 To
se zadnje i dogodilo, jer je dosta mlad umro.

251

DPZ, SPH XVI, 89.

DPZ, SPH XVI, 95.
253
T. Mati, Hrvatski knjievnici mletake Dalmacije i ivot njihova doba. Rad JA
231, Zagreb, 1925, 225.
254
Petar Zorani, Planine. Priredio Vj. tefani, 189.
255
Hrvatska Enciklopedija II, Zagreb, 1941, 222.
256
On je ve tada izabrani rimski (njemaki), te eki i hrvatsko-ugarski kralj.
257
Vj. Klai, Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea
HI/1, Zagreb, 1911, 116.
258
C. F. Bianchi, Fasti di ara, ara, 1888, 72.
259
Vj. Klai, o. c. IH/1, 113, 114, 117.
260
DPZ, SPH XVI, 95.
252

499

DOKUMENTI

Zadar, 12. III. 1423.

tipan Zorani daruje Rozi, eni klesara Nikole iz Trogira,
svoje kuite sa zemljitem u susjedstvu crkve sv. Franje.
Die XII mensis martu (1423).
Pro Rosa
uxore
magistri
Nicolai
lapicide de
Tragurio
donacio

500

Stephanus Zoranich zappator Jadre in presentia domini

examinatoris, mei notaru et testium infrascriptorum, per se
suosque heredes et successores sponte et ex certa sciencia
non per errorem dedit, traddidit, concessit atque donauit jure
proprio imperpertuum, titulo mere, pure, libere, simplicis et
inreuocabilis donacionis, que dicitur inter uiuos, que nulla ingratitudine uel offensa magna nel parua valeat reuocari, Rose
uxori magistri Nicolai lapicide de Tragurio, habitatrici Jadre,
presenti et pro se et suis heredibus ac successoribus, recipienti ex nimio amore et dilectione quem et quam ipse Stephanus
donator gerit ipsi Rose, totam vnam et integram suam muraleam cum terreno suo, positam in ciuitate Jadre in confinio
sancti Francisci, infra hos ut dixerunt confines: de siroccho
domus dicti tipani, de quirina via publica, de borea muralea
ser Nicolai Cressouinich, nobilis civis Jadre, et de trauersa
terrenum seu ortum dicti tipani donatoris uel si qui alii forent veriores confines ad habendum, gaudendum, tenendum,
possidendum, dandum, vendendum, donandum, locandum,
permutandum pro uita et pro corpore judicandum, et
quitquid ipsi Rose donatarie eiusque heredibus et successoribus deinceps placuit perpetuo faciendum, sine contradiccione
et impedimento dicti donatoris eiusque heredum et successorum et cuiuscumque alterius persone, cum omnibus et singulis que infra predictos continentur confines uel alios, si qui forent, cum accessibus et egressibus suis vsque in vias publicas

et cum omnibus et singulis juribus et jurisdictionibus et pertinentiis suis que dicta muralia donata cum suo terreno habet
supra se, infra seu intra se, in integrum omneque jure et dicione, vsu seu requisicione reali et personali, vtili et directa, taSer Simon de c*ta ue^ exPressa> seruitute diuino, honore comodo et vtilitate
Rosis
sibi ex ea uel pro ea muralea cum terreno donatur aut ipsi
quondam ser muriuee donate, modo spectante uel pertinente. Quam rem
Philippi
donatam idem Stipanus donator se ipsius Rose donatarie nomme
examinator
constituit possidere, donec ipsius muralee possessionem corporalem acceperit et tenutam quam accipiendi et autoritate propria retinendi, deinceps ei licentiam omnimodam
contulit atque dedit, promittens per se suosque heredes et sicut dicte Rose donatorie pro se et suis heredibus, ac sicut stipulanti predictam donacionem omnia et singula suprascripta
perpetuo firma, rata et grata habere et tenere, obseruare et
adimplere et in nullo contrafecere, dicere uel uenire, per se
uel alios, aliqua ratione uel causa de jure uel de facto, et ipsam donacionem nulla causa offensa uel ingratitudine reuocare sub pena quarti stipulatione promissa et refectione damnorum omnium et expensarum litis et extra ac interesse et
obligatione sui et omnium suorum bonorum mobilium et immobilium presencium et futurorum. Et pena soluta uel non
omnia in presenti instrumento contenta, nichilominus obtineat plenum robur. Actum Jadre in platea magna, presentibus
ser Barolo de Scricchia, nobili ciue Jadre, et ser Ratcho Babonisich, merzario, ciuibus et habitatoribus Jadre, testibus ad
hoc vocatis et rogatis et aliis.
(Dravni arhiv u Zadru Spisi zadarskog notara Nicolaus de Baro b. I, f. I/l 12. III. 1423).

2.

Zadar, 18. VII. 1445.

Oporuka Cvitana Zorania iz Bokanjca

1455. die ISjulij.
In cancellaria comunis, presentibus ser Gerardino de Canaruto et ser Antonio de Grisogonis condam Bartolacij, testibus. Ibique Cuitanus Zoranich de uilla Bochagnac districtus
Jadre, sanus per Christi gratiam mente et corpore, intendes
in presentiam ire ad sanctam Mariam de Rachanato, Romam,
Asisium, e quoniam nichil est incercior hoc a mortis et nichil
certior mortis ac timoris ab infestato decedere, suum condidit testamentum in scriptis hoc modo uidelicet. Imprimis
quidem suos comissarios instituit et esse uolluit Jellenam et
Stoyam eius filias legitimas et naturales, et Radoslauum Gereich de uilla Sucouare eius generum, et quoniam se(!) dictus

501

testator conducit secum Ratcham eius uxorem ad dictum uiagium, uult et intendit dictus testator quod dicta eius uxor reuersa fuerit in domus, quod sit dona et domina omnium suorum bonorum, et quod dicta eius uxor remaneat in gubernatam dictorum comissariorum bene et dilligenter secundum
eius condictum usque quo uixerit, quod seppeliatur ab ipsis
suis comissarijs secundum eius condictum. Item reliquit Simoni et Marcho, filiis suprascripti Radoslaui, misale unum
nouum arimmatum (?) auro, et unum breuiarium nouum et
unam taciam argenteam in casu, quo unus dictorum filiorum
suprapredicti uolluerit esse presbiter. Et in casu, quo nullus
dictorum filiorum uolluerit presbiterari, dicte res uenire debeant ad manus suprapredictorum suorum commissariorum
et dispensentur pro anima dicti testator (!) prout eis melius
uidebitur. Item reliquit suprapredictis Simoni et Marcho gognale unum uel circa capitum uinearum, positarum in uilla
Bochagnaz, super teritorio monialium sancti Dimitrii, infra
suos ueros confines, pro anima sua. Item reliquit domino presbitero Luce, capella (!) in uilla Razize, eius nepoti, unum
mantelum a presbitero blauum pro anima sua. Item reliquit
Miltos eius fratri par unum caligarum nouarum de rassia alba pro anima sua. Item reliquit Michaeli, sartori, filio supradicti Miltos, eius nepoti, par unum caligarum de rasa alba.
Item reliquit reliquis suis nepotis, exceptis prenominatis, par
unum caligarum pro quolibet, pro anima sua. In omnibus autem suis bonis post eius mortem et post mortem Ratche eius
uxoris, uolluit supradictas eius filias et Radoslauum eius generum esse suos hederes uniuersales huius testamenti executores et hanc uolluit esse eum ultimam uolutantem. A tergo:
Ego Paulus de Georgiis, consiliarius domini comitis, presens
fui huic testamento. Ideo me subscripsi et sigillo meo sigilaui.
Testamentum Cuitani Zoranich, de uilla Bocagnaz, scriptum
per me Johannem Franciscum Patauinum, notarium juratum
Jadre.
(Ibid. Spisi zadarskog notara Johannes Franciscus Grisinus b. III, f. I, br. l - 18. VII. 1455).
:

3.

Za dar, 23. II. 1463.

Zoran Tetai, glagolja i upnik u selu Trane, daje svoga
neaka Pavla, sina Radoslava Tetaia iz Like, da uz meusobne pogodbe izui zanat kod krznarskog majstora Benedikta
Petrovia.
Millessimo quadrigentessimo sexagesimo tercio, indictione
duodecima, die vigesimo tercio mensis februaru, presentibus
502

nobili viro ser Johanne de Nasis et ser Jacobo Farina, ciuibus

Jadre, testibus habitis.
pro Paulo
Presbiter Zoranus Tetacich de litera sclaua, ad presens
Tetacich
parochianus vile Tarschiane, ad artem piliparie hinc usque ad
annos quinque per futuros tarnen dedit et posuit Paulum, filium Radoslaui Tetacich de Lica, nepotem suum etatis annorum circa XVI. ibi presentem, et volentem, magistro Benedicto Petrouich, pilipario de Jadre, ibi presenti, volenti et acceptanti. promitens et se obligans dictus presbiter Zoranus predicto magistro Benedicto, quod dictus Paulus eius nepos secum continue dictis quinque annis stabit, perseuerabit et morabitur et ab ipso non discedet ante dictum terminum, furtum nee fraudem faciet neque facere consenciet, immo erit
bonus, fidelis et obediens in omnibus licitis, debitis et honestis, quas dictus eius magister dicet uel percipiet maximam circa doctrinam et exercicium dicte artis piliparie. Et eoque dictus magister Benedictus promisit et se obligauit dictum Paulum toto tempore predicto in domo, in familia sua, hinc tenere et a se non expellere sibique condencentem facere et dare
victum et vestitum, in arte suam (!) in isto interim instruere
et dare. Et in fine dictorum quinque annorum dare dicto Paulo pro eius sallario et mercede, primo unam tunicam, clamidem et caligas de rasa, zoponum de fustanio aut de camucio,
biretum, corigiam, serabulas, camisiam, sotolares, feramenta
et ordigna artis secundum consuetum artis aut pro eis vnum
ducatum auri. Et insuper in pecuniis patruus fideiussor et solutor se posuit et constituit dicto magistro Benedicto de omni
damno et furto, quod dictus Paulus sibi faceret ipsi predicto.
Que quidem omnia suprascripta predicte partes vicissim presenti promissunt firma, rata et grata tenere ac sub pena quarSer Simon de ti dicte mercedis et obligauit sui et omnium eorum bonorum
Casanis
vicissim presenti et futuri cum reffectione damnorum omniexaminator um etc. Qua pena non ad plenum. Actum Jadre sub logia magna. Ego Simeon de Grissogonis judex examinator Jadre me
subscripsi. Ego Johannes de Calcina notarius ut supra.
(Ibid. Spisi zadarskog notara Johannes de Calcina b.
VI, f. IX/I/3, 17 23. II. 1463).

4.

Zadar, 18. III. 1533.

Nagodba izmeu ninskog sveenika Andrije Batunia i Petra
de Albisa.
CompromisIn Christi nomine Amen. Anno Natiuitatis eiusdem milsum inter
lessimo quinquentessimo trigessimo tertio, indictione sexta,
presbiterum die uero decimo octauo mensis martij, temporibus etc. Co503

dominum
Andream
Bastunich et
Petrum de
Albis ut
judicem

504

ram viro nobile Jadrense domino Donato de Crisauis, judice

examinatore curie Jadre, meque notario et testibus infrascriptis. Personaliter constitute partes infrascripte: venerebilis dominus presbiter Andreas Bastunich de Nona ex una et dominus Petrus de Albis similiter de Nona, tamquam procurator
clerici Hieronimi eius fratris et ser Zaneti de Parentio, habitatoris None, commissariorum testamentariorum quondam domine Catharine olim masarie quondam Marci domini Francisci Bono. Pro quibus comissariis ipse dominus Petrus promisit de ratho et rathi habitione in propriis bonis ex altera
super differentia inter ipsas partes vertente occasione vnius
domus posite None, alias per ipsum presbiterum dominum
Andream empte publicum ad incantum a camera Pagi pro ducatis quinquaginta quinque cum dimidio, ut constat instrumento siue breuiario diei 5. junii 1508. in publicam formam
exacto manu domini Mauri, poscente nunc cancellarii regiminis Pagi. Ad cuius domus possessione ipse presbiter Andreas
instabat, restitui ipsi uero comissarii contradicebant sese
compromiserunt et compromissum fecerunt de jure et de facto, more Veneto et inappellabler tan (!) super ipso possessorio, quam super proprietate uel super meritis in dominum
Marcumantonium de Bassano, causidicum Jadrensem, ellectum parte dicti domini presbiteri Andree et in dominum Joannem de Pechiaro, assumptum parte prefati domini Petri,
tanquam in eorum judices arbitros, arbitratores, comunes
amicos et amicabiles compositores dantes et concedentes dicte partes prefatis dominis judicibus arbitris et arbitratoribus
plenam et liberam potestatem et auctoritatem ac bailiam super premissis et aliquo premissorum judicanti, cognoscendi,
declarandi, arbitrandi, arbitramentandi, sententiandi, condemnandi et absoluendi prout melius eis videbitur, diebus feriatis et non feriatis, presentibus citatis et non citatis presentibus partibus et absentibus, una parte presente et altera absente, stando, eundo et sedendo, Juris ordine seruato et non
seruato etc. promittentes ambe partes ad inuicem sibi habere
tarnen firmum et grauem, totum et quicquid factum, declaratum, sententiatum, condemnatum et absolutum fuerit per
prefatos judices compromissorios. Et in casu discrepantie
quae ipsi judices possint et debeant elligere tertium judicem
sibi collegam cum eademmet potestate et auctoritate et pronuntiatum et quod sentetiatum fuerit per maiorem partem
prefatorum dominirum judicum eidem sententie uel pronuntie, promiserunt dicte partes parere et in aliquo non contra
facere uel contrauenire per se uel alios aliqua ratione uel causa, forma, colore uel ingenio uel redutione petere ad arbitrium boni uiri sub pena quarti eius de quo fuerit contrafactu et
obligatione uicissim omnium bonorum suorum, presentium

et futurorum. Duraturo presenti compromisso per dies

quindecim per X futuros. Actum Jadre in plathea comunis,
presentibus eximio benigno doctore domino Joanne de Rosa
et domino Joanne de Nassis quondam domini Dominici, nobilibus Jadre, testibus habitis et rogatis etc. Dominus Donatus
de Crisauis, judex examinator.
(Ibid. Spisi zadarskog notara Michael de Zandonatis b.
I, f. 1/3 18. III. 1533).
5.

Zadar, 31. X. 1533.

Emptio pro
Ninski plemi Petar de Albis kupuje od tamonjeg plemiser Petro de a Jurja Budaia za se i za svoga brata zemljite blizu trga u
Albis, nobile tomu gradu.
Nonense
In Christi nomine Amen. Anno Incarnacionis eidem millessimo quingentessimo trigessimo tertio, indictione sexta,
die uero veneris, ultimo mensis octobris, temporibus etc. Coram viro nobile Jadrense domino Simone de Gallellis quondam domini Donati, judice examinatore Jadre, meque nottario, testibus infrascriptis. Personaliter constitutus ser Georgius Budacich quondam ser Martini, nobilis Nonensis, agens
nomine suo proprio ac nomine et vice domine agens et done
Perine, sororis eius absente, pro quibus promisit de rato et
rati habitione in bonis suis propriis sponte et libenter per se
suosque heredes et sunt jure proprio et in perpetuum per modum liberum, franchum et expeditum, dedit uendidit et tradidit ser Petro de Albis quondum ser Joannis, nobilis Nonensis
ibidem... (sasma neitljivo) suprascripti recipienti et ementi
nomine suo ac nomine clerici Hieronimi eius fratris et pro...
et suorum unum terrenum seu orticelum paruum, positum in
ciuitate None penes platheam dicte ciuitatis None, inter hos
ut dixerunt confines: de siroco dictus emptor, de borea plathea None, de trauersa heredes quondam ser Martini Budacich, nobilis Nonesis, de quirina similiter dicti heredis partim
et partim nobilis Nonensis de Boyco, saluis semper uerioribus confinibus, si que sunt uel reperiunt ad habendum, tenendum, possidendum, usufrui (!), gaudendum, dandum, uendendum, alienandum et quodquod duo emptores suisque heredibus et sunt.. .22
(Ibid. Spisi zadarskog notara Antonius de Zandonatis
b. II, f. II/2 31. X. 1533).

505

6.

Zadar, 17. . 1534.

Zadarski graanin Franjo Ventura opunomouje Petra de Albisa da u njegovo ime utjera neki dug.
Procura pro
Die mercurii, 17 mensis februaru, 1534, indictione 7, tenidomino
poribus ut ante. Ibique coram viro nobile domino Doymo de
Francisco de Cedulinis, judice examinatore curie, personaliter constitutus,
Ventura in
egregius uir dominus Franciscus de Ventura, ciuis Jadre, tampersonam
quam maritus et coniuncta (!) personae domine Perine eius
domini Petri uxoris, filie et heredis quondam ser Marci Cherbocich, ornni
de Albis de
melioris... et instituit et solemniter creauit suum verum legitNona
timum et indubitatum procuratorem gubernalem. Ita quod
gubernalites specialitatis non deroget et contra discretum
juuenem dominum Petrum de Albis, nobilem Nonensem,
ibidem presentem et accepientem, specialiter et expresse ad
exigendum et recuperandum omnem denariorum quantitatem sibi constituit dicto nomine debitam a Johanne Besiach
alias villicum dicti quondam ser Marci Cherbocich in villa
Bachchiza districtus Jadre et ad presens habitatorem in villa
Chemise comitatus None et de exactis et receptis finem et
quietationem facientem et si opus fuerit premissis et prima
premissa ad compromissendum coram magnifico domino comite None ad petenta, deffendenda articullatim et articulis in
aduerso perducendis opponentem, testes examinatos, sententias audiendas, unam vel plures appellandum et appellationes
prosequentem et omnia alia et singula pro premissis faciendum, prout ibi domino procuratori melius videbitur et placuerit, promittens dictus dominus Franciscus dicto nomine
quicquid per dictum dominum Petrum, procuratorem suum,
actum, factum, exactum, quietatum fuerit, semper habere firmum, ratum et gratum et non contrafacere sub hypotheca et
obligatione omnium suorum bonorum, presentium et futurorum. Actum Jadre in apotheca dicti domini Francisci constitutus, presentibus Simone Gierono, priore hospitalis sancti
Martini, et ser Johanne Rachouich, priore hospitalis sancti
Marci de Jadra, testibus vocatis et rogatis.
(Ibid. Spisi zadarskog notara Petrus de Bassano b. I, f.
1-17. II. 1534).

7.

Nin, 20. X. 1536.

Petar de Albis kupuje za se i za brata od brae Budai polovicu kue u Ninu.

506

Exemplum

In Christi nomine, anno ab eiusdem Natiuitatis millessimo quingentessimo trigessimo sexto, indictione nona, die vero veneris, vigessimo mensis octobris, temporibus serenissimi principis excellentissimi domini domini Andree Gritti, Venetiarum ducis incliti ac reuerendissimi, magnifici et generosi domini Angelli Zanni Maripetro, comitis None dignissimi,
in mei notaru publici testiumque infrascriptorum presentia
personaliter constituti, domini Nicolaus et Georgius fratres,
filii quondam ser Martini Budacich, nobiles None, et eorum
quibus sponte, pure et libere omnibus melioribus modo, via,
jure et forma, quibus melius potuit et potest ac potuerunt et
possunt, dederunt, vendiderunt et allienauerunt et dominium
transtulerunt jure proprio et in perpetuum per se suosque heredes et successores domino Petro, filio quondam domini Johannis de Albis alias Cepularich, nobili, suo et venerabili domini Hieronymi, canonici Nonensis eius fratris, nominibus
pro se fratreque suo prefato suarumque heredum et successorum presenti ementi, acceptanti et stipulanti atque recipienti
partem quirinalem, ferre dimidiam domus patrimonialis statii ipsorum fratrum cum sua curia. Nee non propter et ultra
eorum cuiuslibet petitionem eiusdem domus partem etiam et
portionem ipsius dimidii modo venditi tangentem et tangentes spectant et pertineant domine Agnesi Christophori Carhich et proinde doniccelle future, monialis existentis in monasterio dominarum monialum sancte Marie monialum de
Jadre alias sancte Marcelle sororum adhuc modo diuisam seu
indiuisas, pro quibus promiserunt et quodlibet eorum promisit de rato et rati habitione in propriis bonis simul et in solidum positum None in confinio sancte Crucis tantummodo
cuppis copertum absque tarn solariis in parte australi totam
ruinantem, ruinam euidentem vetustate, consumpta et impotentia ac paupertate dictorum portionalium prefati domus in
recupabilem. Idcirco venditam ne deterius contingat et nee
ad nichilum penitus reddigare cuius medie satis minoris domus atque curie et partis quirinalis vendite h sunt prout asseruerunt confines: ab austro et quirina memorati fratres de
Albis, emptores curtino discoperto partim muro communi
mediam, de borea via publica, de trauersa dicti fratres Budacich, venditores muro communi mediante, saluis verioribus
confinibus et hoc pretio et nomine justi et veri pretii inter ipsas partes conuenti ducatorum duodecim auri ad ratam solidum 124 singulo ducato, quod partim ducatorum duodecim
auri supra nominatus dominus Georgius alter frater et venditor confessus est se integraliter habuisse et recepisse ab ipso
domino emptore de consensu et voluntate dicti domini Nicolai, fratris sui, dicens se habere comunes rationes inter se manifestantes se ambo, quibus eorum dispositione huiusmodi
507

venditoris et pretii ac pecuniarum ducatorum XII contentos

taliros et vicissim et respective renunciantes extrenui cuiuscunque non habiti et non recepti pretii ad habendum, tenendum, possidendum, gaudendum, usufructuandum, donandum et alienandum ac quicquid dictis dominis emptoribus
suisque heredibus et succesoribus perpetuo placuerit, faciendum, tanquam de persone (?) sua propria cum omnibus et
singulis dicte partis medie domus ac totius curie juribus, jurisdictionibus, habentijs et pertinentiis ingressibus, accessibus et egressibus. Promitentes dicti fratres venditores suo ac
dictorum successorum nominibus presentem venditionem
per se suosque heredes et successores, manutenentes defendere, autorizare, excalumniare ab omni tramite, persona,
communi collegio, suis sumptibus et expensis... damnorum
expensarum et interesse est sub penam quasi a... soliti habereque firmam, ratam et gratam nulloque vnque tempore quovis quesitu, colore contrafacere, dicere vel venire sub ypotheca et obligatione omnium et singullorum bonorum suorum,
presentium et pertinentiorum. Hanc in cancellaria None, presentibus ser Hieronymo de Ziroldi, consiliairio magnifici regiminis, et ser Georgio Dimchouich de Scrissio, stipulante None, testibus habitis et specialiter rogatis.
Et ego Marcus Antonius Raymundus quondam domini
Locus sigilli
Johannis Philipp!, archipresbiter Nonensis, publicus et appostolica et imperiali auctoritatibus notarius, quia premissis interfui una cum domino Dominico Discouich, judice None et
testibus, scripsi et in hanc publicam formam et signo et numini meis apositis rogatus.
Ego Cornelius Constantius quondam spectabilis domini... publicus imperiali auctoritate notarius et ad... cancellarie magnifici et generosi domini Johannis... comitis None,
dignisimi... exemplo autentico in cartam membranam..,263

NUOVI DATI SUL POETA CROATO PETAR ZORANlC

Riassunto
La biografia di Petar Zorani, ehe si poteva conoscere attraverso la sua
opera le Montagne e stata completata dali' autore di questo lavoro, basato
sulle fonti d'archivio.
Paragonando i dati dei diversi storici della letteratura l'autore conclude
ehe la maggioranza tra di loro afferma ehe Zorani e nato a Zadar nel 1508.
La famiglia Zorani aveva una asa a Zadar e era assai facoltosa. L'autore
confuta gli scrittori ehe sostengono Zorani fosse monaco e ehe non coincida con Pietro de Albis benedettino di Mljet. Dimostra ehe la famiglia Zorani aveva possedimenti nei dintorni di Zadar e Nin, ehe Zorani era notaio a
Nona e possedeva dei terreni a Privlaka.
Gli storici della letteratura non sono d'accordo sull'anno della sua morte, mentre questo autore crede ehe' fosse morto prima dell'anno 1589. L'autore parla anche di suo fratello Girolamo, canonico di Nona, della sua fidanzata Jaga, la qule secondo lui, sarebbe Agata e non Jela, dato ehe le Montagne sono dedicate a Jaga. L'autore disputa anche sul cognome Zoranich,
Xoranich, Soranich, la cui traduzione sarebbe de Albis.

(Ibid. Spisi zadarskog notara Marcus Antonius Raymundus b. I, f. II 20. X. 1536).

261
U objelodanjivanju tih dokumenata sluili smo se opim pravilima izdavanja
isprava. Kratice smo sve razrijeili, ortografiju nismo mijenjali, ali smo stavljali interpunkciju.
262
Dalje je tekst izgorio i neitljiv, a i nevaan.
263
Neitljivo, jer je papir ba na tim mjestima razderan.

508

509

PRILOG BIOGRAFIJI HRVATSKOG PJESNIKA JURJA

BARAKOVIA

i.
I pjesnik Juraj Barakovi pokuava nas poput Zorania uvjeriti da mu
se pradjed Bartul Zadranin, koji bie tit krbafski i straa svoj Lici, neobino proslavio u boju s Tatarima, a napose kod Vranika1 u gornjoj Lici, i da
je zato hrvatsko-ugarski kralj Bela2 darovao Barakoviima tri sela: Plemie,3
Brus4 i Otri Rat,5 te da je sve to i pismeno svojim peatom potvrdio.6 ak i
Ivan Tornko Mrnavi, Barakoviev prijatelj, nije zaboravio staviti na njegov
nadgrobni natpis, koji je postavljen u crkvi sv. Jeronima u Rimu, da je Bela
darovao toj porodici veliki dio ninskog teritorija kada se vratio u svoje kraljevstvo.7
1

Vranik (Vranjak) kraj Lovinca (V. Sabljer, Miestopisni rienik kraljevinah Dalmacije, Hervatske i Slavonije, Zagreb, 1866, 470).
2
1235-1270.
3
Neko se valjda to mjesto, komu Bianchi ne zna smjetaj (C. F. Bianchi, ara
cristiana II, ara, 1879, 413), nalazilo kod Ljube (Dravni arhiv u Zadru (DAZ) Spisi
zadarskog notara (SZN), Simon Corenichius (1509-1536) b. I, f. 11-28.1. 1519) i Raanca (Ibid. Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Pietro Civran
(1673 -1675) III, 485a - 23. VII. 1675).
4
To je selo bilo kod Raanca, te ga je 1459. godine drao Nikola Marini iz Nina
(Ibid. Arhiv zadarske plemike porodice de Ponte 1 16. VII. 1459 Prijepis iz 17.
stoljea). Skok stavlja meutim to mjesto sasma pogreno u Arbanase (P. Skok, Zadar
u svjetlosti starofrancuskog istoriara, Jadranska Straa, Split, 1937, 237; isti, Tri starofrancuske hronike o Zadru u godini 1202, Zagreb, 1951, 15).
5
Prema Barakovievu opisu udaljenosti od Brusa do Otrog Rata, to bi mjesto
imalo biti Rtina ili Ertina (A. Maschek, Geographisch-statistiche Repertorium der bewohnten Orte im Knigreiche Dalmatien, Zara, 1888, 145) ili Hrtina, udaljena 9 km d
Raanca (Status personalis et localis archidioecesis Jadertinae ineunte anno MCMXIII,
Jaderae, 1913, 70). Inae se tako zvao Vrevac, a danas Otri rat ili Puntamika.
6
Djela Jurja Barakovia (DJB), Stari pisci hrvatski (SPH) XVII, Zagreb, 1889,
24-27.
'
7
S. Gliubich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna,
1856,22.
511

Ako malo bolje pogledamo u izvore toga doba,8 odmah emo opaziti da
je Juraj Barakovi sve to o svome pradjedu potpuno izmislio, a onda naravno nije istina ni ono to je napisao Mrnavi. U dokumentima nailazimo prvi
put na prezime Barakovi tek 1485. godine. Taj Barakovi, zvan tipan, ivio
je u Polianima9 tj. ondje gdje je dananje selo Polenik.10 God. 1507. javlja
se Ivan Barakovi u selu Maglinama11 koje se nalazilo izmeu Radovina i
Raanca.12 1510. nalazimo u bukoj upaniji nekog Baraka,13 za koja se ve
1535. spominje da je mrtav i da je bio stanovnik Ljube u mjestu zvanom Plemii. Njegov pak sin prozvao se Marko Barakovi; on je iste te godine prodao zemlju na rtu Ljube ili Ljubaa blizu bunara prozvanog Briest, gdje je
imao imanje i neki Bernich14 Barakovi.15 Slijedee godine taj isti Marko
iz Plemia dobiva mlin u Ljubi.16 Jo 1522. Donat Barakovi u zajednici s
drugima uzima uz neke uvjete na obradu vinograd s maslinama u blizini sela
Dikla u okolici crkve sv. Martina.17 God. 1532. javlja se Juraj Barakovi iz sela Ljube kao mirovni sudac.18 Slijedee godine nailazimo opet na isto ime i
prezime, samo taj put stoji da je on iz sela Kramoglievac (Cramoglieuaz) u
kotaru Ljube. Doznajemo iz istoga sela da je i Andrija Barakovi pok. Simuna,19 koji ve 1542. stanuje u Plemiima,20 a 1566. nailazimo ak nekoga Nikolu Barakovia iz Kotora.21 Istom 1564. nalazimo prvi put da je spomenut
Juraj Barakovi kao klerik u oporuci Ivana Marica ili Satalia, upnika u
Ljubi, koji je tada leao bolestan u svojoj kui u Zadru, u predjelu crkve sv.
Katarine i ondje nainio oporuku. U njoj je darovao Barakoviu svoju kabanicu od crne tkanine i dolamu. Ujedno je odredio za univerzalne batinike
svih svojih pokretnih i nepokretnih imanja posinka Grgura Barakovia22 i
8

Gl. I. Kukuljevi Sakcinski, Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, Zagreb, 1863.

DAZ-SZN Johannes de Calcina (1439-1492) b. VII, f. XII/4, 74-24. II. 1485.
10
C. F. Bianchi, o. c. II, 333, 334.
11
S. Gunjaca, Repertorium actuum domini Antonu de Zandonatis olim publici et
iurati notaru Jadre, Starine 42, Zagreb, 1949, 279.
12
C. F. Bianchi, o. c. II, 419.
13
Vj. Klai, Grada za topografiju liko-krbavske upanije u srednjem vijeku, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva NS VI, Zagreb, 1902, 21.
14
Godine 1596. doznajemo da je Katarina tada ve pokojnog Bernichi Barakovia iz Plemia, koja se preselila na Pag, ivjela u konkubinatu s nekim Paaninom
Jurjem Bascaino. Ona mu je ondje rodila i sina, kojega je onda taj Paanin pozakonio
(DAZ - Spisi rapskog arhiva XLVI (1582-1606), 18- 19a 14. IX. 1596).
15
Ibid. - SZN Johannes Michael Mazzarellus (1512-1554) b. I, f. 1/2-11. X.
1535.
16
Ibid. SZN Johannes Michael Mazzarellus b. I, f. 1/2- 1. VII. 1536.
17
Ibid. - SZN Petrus de Pago (1486-1529) b. II, f. 11/10-30. I. 1522.
18
Ibid. SZN Hieronymus Ravagninus (1516- 1532) b. II, f. IV. s. d. Svakako je
po svemu ipak taj spis iz 1532. godine.
19
Ibid. - SZN Michael de Zandonatis (1529-1540) b. I, f. 1/3-1. II. 1533.
20
Ibid. - SZN Petrus de Bassano (1531 -1570) b. I, f. 1-25. VII. 1542.
21
Ibid. - SZN Nicolaus Canceis (1558-1585) b. I, f. 1/4, 10-3. V. 1566.
22
Crni donosi da je Gregorio Barachovich ili Borachovich Zadranin, a ne
Juraj, od 1545. do 1547. godine bio est puta u zavodu sv. Jeronima u Rimu (I. Crni,
Najstarija poviest krkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji, Rim 1867,
112).
9

512

Margaretu, svoju neakinju, pod uvjetom da sve to na jednake dijelove podijele.23 Tada je mladi Juraj Barakovi imao 16 godina i u to je vrijeme sigurno
boravio u Zadru. Za vladanja pape Pia V (1566 1572),24 kako stoji na Barakovievu nadgrobnom natpisu u Rimu, tukao se Juraj Barakovi protiv Turaka25 godine 1570/71.26 God. 1586. doznajemo pak da je on ve sveenik (Pre
Zorzi Baracouich) i da je imao spomenutog brata Grgura, te nije mogao prisustvovati nekom kupoprodajnom ugovoru glede zemlje ispod sela Vrsi u
mjestima Depsina i Katunine, jer je bio odsutan.27 Prema tome je toan njegov podatak da je imao dva brata, kako to spominje u svom djelu Draga
rabska pastirica,28 od kojih se jedan zvao Petar, a drugi Grgur. God. 1630. u
spisima po zadnji se put navodi Juraj Barakovi, i to da je mrtav, pa se ve u
Vrsima na onoj zemlji, koju je kupio u zajednici s bratom, spominju njegovi
batinici.29 God. 1569. na rtu Ljube u mjestu zvanom Zgoru uode bresta
nalazimo kao posjednika Petra Barakovia,30 a 1588. Ivana sina pok. imuna
Barakovia iz Plemia, koji je stanovao u Zadru, gdje je ba te godine kupio
kuu kod stare bojadisanice.31 Iste godine i u toj istoj kui njegov brat
(germano) Juraj, sin Petra Barakovia iz Plemia, koji je tu leao bolestan,
nainio je oporuku. U njoj je imenovao Ivana, ija se majka zvala Matija, za
univerzalnog batinika cijelog svog imutka." Slijedee godine Stana, ker
pok. Jakova Stoiia iz Raanca, nazvana Bogafcicha, stanovnica Zadra,
daruje svome neaku (od sestre) Ivanu, koji je ondje takoer ivio, neku
zemlju u Gaenicarna,33 koje su neko bile vjerojatno izmeu Arbanasa i Jelenice.34 God. 1599. nalazimo Ivana Barakovia jo medu ivima,35 a 1618.
stoji da je mrtav. Tada doznajemo da mu se ena zvala Katarina. Ona je nainila oporuku u istoj kui kod stare bojadisanice, i po njoj su sve batinili njeni sinovi: sveenik Simon i mali Petar, te kerka Jelena.36 God. 1593. javlja se
u dokumentima jo Simun Barakovi, koji je u blizini Nina u Gromai obraivao zemlju,37 te Katica Barakovi u Privlai.38 Taj imun Barakovi spomi23

1564.

Ibid. - SZN Nikolaus Drasmileus (1539-1577) b. IV, f. VIII, br. 67-18. XI.

24

H. Grotefend, Taschenbuch der Zeitrechnung des deutschen Mittelalters und

der Neuzeit, Hannover u. Leipzig, 1898, 74.
25
S. Gliubich, o. c., 22.
26
C. F. Bianchi, Fasti di ara, ara, 1888, 76-81.
27
DAZ Sumario de titoli de privati possessori nell'territorio di Nona VI
220-15. VIII. 1586.
28
DJB, SPH XVII, 346.
29
DAZ - Sumario... VI, 242a-5. V. 1630.
30
Ibid. SZN Horatius de Marchettis (1567-1574) b. I. I, 22a-15. VI. 1569.
31
Ibid. SZN Simon Venier (1589-1616) b. I, f. 1/2, 16-16. VII. 1588.
32
Ibid. SZN Simon Venier b. V, f. X-oporuke br. 21-20. IV. 1588.
33
Ibid. - SZN Simon Venier b. I, f. 1/4, 8-29. X. 1589.
34
gl. o tom C. F. Bianchi, ara cristiana I, ara, 1877, 479, II, 167.
35
DAZ SZN Francesco Primizio (1590- 1608) b. II, f. II/7, 7-2, IX. 1599.
36
Ibid. SZN Simon Pasini (1578-1644) b. II, f. V-oporuke br. 9-22. XII. 1618.
37
Ibid. SZN Simon Venier b. V, f. X-oporuke br. 147 - 23. IX. 1593.
38
Ibid. SZN Francesco Primizio b. II, f. II/7, 7-28. VIII. 1599.

513

39

nje se i 1603. kao gastald koludrica sv. Dimitrija u Ninu te prije 1604. i 1607.
40
zajedno sa svojom enom Katarinom i kerkom Jelom i sinom Franjom, a
41
1621. i 1626. opet se navodi da obraduje zemlju u Gromai. Simon Barakovi imao je brata Marina, za koga se 1626. godine kae da je ve mrtav.42 Godine 1607. nalazimo u glagolskim spisima Jurja Barakovia i njegova sina
Mikulu,43 a kao stanovnici Nina pojavljuju se 1604. u dokumentima Petar
Barakovi,44 1608. Marko Barakovi,45 dok pak 1622. u gradu imaju svoje ku-

39

Ibid. Sumario... VI, 23a-9. X. 1603.

Kapelanski ured u Petrianima Glagoljska Matica krizmanih str. 144, 145. Na
taj podatak smo upozoreni od don Amosa Filipija, upnika u Ugljanu.
41
DAZ Privileggi della magnifica communit di Nona IV, 74 1. VII. 1621
Prijepis iz 18. stoljea.
42
Ibid. Sumario... VI, 23a, 64-19 III. 1625., 16. VII. 1626.
43
Kapelanski ured u Petrianima Glagoljska Matica krizmanih, 145.
44
DAZ Sumario... VI, 240a - 30. X. 1604. Po Karliu navodi se u Statutu Lige
kotara ninskog, koji je toboe ponovo potvren na 1. djenara 1474. od prisl(avno)ga
gospodina Markiola Mikeli providura i kapitana djenerala od mora, uz ostale kapitane i sudce i kapitan Petar Barakovi od grada Nina, ovik starac od godita 101 i
miseca 3 i dva dni (P. Karli, Statut Lige kotara ninskoga, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva NS XII, Zagreb, 1912, 291). Meutim, ako potraimo da li je Mikeli
uistinu bio 1474. ili izmeu toga doba providur i generalni kapetan mora, vidjet emo
da se 1460. spominje kao providur i avogador Gian-Roberto Venier, dok su 1461. sindici Giulio Contarini i Atonio Venier, a 1475. Egidio Morosini i Domenico Bolani, a tek
1565. nailazimo na generalnog kapetana mora Melchidre Michiel (L. Fondra, Istoria
della insigne reliquia di San Simeone profeta ehe si venera in ara, ara, 1855,
282-284). Prema tome taj Markiola Mikeli je ba onaj iz 1565. godine. Stoga je udno da to nije zapazio Karli, premda je izjavio da je jasno da uvod potjee iz redakcije poslije g. 1474., a budui da se spominju i tri rata s Turcima, imala bi ta redakcija,
odnosno uvod biti dakako jo mlada, te i sam jezik pokazuje mladu redakciju (P.
Karli, o. c.. Vjesnik... NS XII, 289). Isto tako to nisu zapazili ni Strohal (Strohal I,
Opet jedan hrvatskim jezikom pisani statut, Mjesenik, I, Zagreb, 1913, 278 282,
347-352; Isti, Jo dvije tri o statutu lige kotara Ninskoga, Mjesenik II, 934 938), te
K. Kadlec (Karli Petar, Statut Lige kotara Ninskoga, Mjesenik II, 833-837) i Dj.
Ljubi (Dj. Ljubi, Lige i posobe u starom hrvatskom pravu i njihov odnos prema PoIjikom statutu, Rad JA 240, Zagreb, 1931, 1-3). Nae je miljenje da je sam prepisiva toga statuta Ivan Vlatkovi, arkiakon Nina i v(ice) parokian u Novome gradu,
koji je to izvrio 1744. godine, naprosto izvrnuo to u 1.1. 1474. godinu, ne slutei da e
se ta prevara otkriti, ako se porede vladanja pojedinih providura. Mi ovdje neemo
ulaziti u problem kada bi dakle bio taj statut potvren, budui da nije 1474. Oevidno
je da je to uinjeno kasnije, i to barem za jedno stoljee, a evo jo i zato. Na prvi pogled je jasno da je Melchiorre Michieli iskrivljeno u Markiol Mikeli. Nadalje, prvi
Petar Barakovi, posjednik na rtu Ljube, spominje se tek 1569 (DAZ SZN Horatius
de Marchettis b. I, f. I, 22a-15. VI. 1569.), zatim drugi iz Plemia da je mrtav ve 1588
(Ibid. - SZN Simon Venier b. V, f. X, br. 21 - 20. IV. 1588), a onda 1604. opet rei (Ibid.
Sumario... VI, 240a - 30. X. 1604). Dokazali smo da se prije toga, a napose nikako u
15. stoljeu, ne pojavljuje ni jedan s takvim imenom. To znai da je kapitan Petar Barakovi od grada Nina ivio u II. polovici 16. stoljea, pa stoga ne moemo nikako
uzeti da onaj podatak u navedenom statutu glede njega odgovara dobu u kom bi on
bio. Jo neto. U uvodu se statuta spominje kako zakoni od Lige bihu sahranjeni od
nas od triu rata s'Turcima (P. Karli, o. c., Vjesnik... NS XII, 290), to znai da to nisu bile obine turske provale u zadarski i ninski teritorij ve uistinu pravi ratovi. Ti su
trajali izmeu Venecije i Porte od 1468. do 1478, te od 1499. do 1502. i 1537. do 1540 (G.
Novak, Prolost Dalmacije I, Zagreb, 1944, 187-189, 193, 194). Dakle i na osnovi toga
40

514

46

e Bare te Martin Barakovi sa enom Katom. God. 1625. doznajemo za ne47

kog Barakovia u Slovanima, koji su se nekada nalazili izmeu Vrsi i Ni48
49
na, a 1648. ak za Mustafagu Barakovia pod Klisom. God. 1675. ive u
Vrsima braa Marko i Marin, sinovi pok. Ivana Barakovia, a Bartol i Nikola
stanuju na otoku Viru.50 Na zadnji trag toj obitelji51 nalazimo u katastru grada Nina iz 1677. godine, gdje se spominju dva dosta sauvana kuita koja su
pripadala Barakoviima, a tada je jedno bilo vlasnitvo kapetana Stjepana
Crnice, a drugo je pripadalo opatu Giuradiniju.52
II.

Nakon to smo skupili ovo malo podataka o Jurju Barakoviu i njegovoj

obitelji iz netiskanih izvora, pogledajmo da li emo moi nai o njemu neto
i na drugom mjestu.
Jo je Fabijani iznio da je Barakovi postao zadarskim kanonikom i da
se iskazao kao izvrstan propovjednik na hrvatskom jeziku.53 To je miljenje
prihvatio i Ljubi u dva navrata,54 a onda i M. Valjavac.55 Meutim je neki
anonimni pisac u zadarskom Rammentatore Dalmatino za 1868. godinu iznio o Barakoviu da je bio zadarski graanin i kanonik, te snaan propovjednik na hrvatskom jeziku, kao i slavan pjesnik na hrvatskom i talijanskom jeziku. Nadalje, da je nastavio u talijanskim stihovima ivot Marka Tulija
imala bi, kako to kae i Karli, te redakcija odnosno uvod biti dakako jo mlada
(P. Karli, o. c., Vjesnik..., NS XII, 289). Stoga bi po naem miljenju na osnovi svega
toga pitanje autentinosti statuta lige kotara ninskoga svakako bilo pokolebano, te je
potrebno da se sada i historici pravne povijesti to kritinije pozabave njime.
45
Ibid. Sumario... VI, 12 - 8. IX. 1608.
46
Ibid. Sumario... VI, 58a-28. VI. 1622.
47
Ibid. Sumario... VI, 66-1625. god.
48
C. F. Bianchi, o. c., II, 402.
49
DAZ Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Antonio Barbaro
(1669-1671) 1,281 - 11. VI. 1670; V. Solitro, Documenti storici sull'Istria e la Dalmazia
I, Venezia, 1844, 287, 288. Zlatovi ga zove begom (S. Zlatovi, Franovci drave presv.
Odkupitelja i hrVatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888, 96).
50
DAZ Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Pietro Civran III,
485a-23. VII. 1675.
51
Nepoznato je u kakvoj je svezi s tom obitelji istoimena obitelj Barakovi koja
se spominje 1781 1783. godine u selu Mandalini kod ibenika (K. Stoi, Sela ibenskoga kotara, ibenik, 1941, 36) kao i Coloman de Barakovi, koji se 1895. godine nalazi kao inovnik u Temes-Reksu (Maarska), odakle bezupjeno trai od tadanjeg Arhiva Namjesnitva za Dalmaciju pravo na plemstvo (DAZ Administrativni spisi
Dravnog arhiva u Zadru XIII (1885 - 1898) - 21. II. 1895).
52
L. Jeli, Spomenici grada Nina, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva NS
IV, Zagreb, 1900, 159.
53
D. Fabianich, Alcuni cenni sulle scienze e lettere dei secoli passati in Dalmazia,
Venezia 1843, 29.
54
S. Gliubich, o. c., 21; S. Ljubi, Ogledalo knjievne poviesti jugoslavjanske II,
Rieka, 1869, 391.
55
DJB, SPH XVII, str. VII.

515

Cicerona, a u hrvatskim pak stihovima ivot sv. Jeronima, te da je sabrao u

jednom svesku povijest Dalmatinaca i Hrvata, koju je tiskao u Veneciji njegov neak Marko Barakovi. Dalje taj anonimni pisac kae da je 1590. godine
na zadarskoj akademiji stavljen natpis koji je glasio: 1590. Georgius Baracovich Jadrensis historicus et poeta egregius.56 Sve to od rijei do rijei prenio je u svoju knjigu i Bianchi, koji je uz to naveo da je Barakovi 1602. bio
zadarski kanonik.57 Iza Bianchija se nitko do danas nije tim nezapaenim podacima pozabavio da se vidi koliko je u tome istine. Svakako, ako se pronae
da se Barakovi bavio i historijom, koja mu je ak i izdana, onda emo tako
znati za jo jednog novog zadarskog, dosada nepoznatog, povjesnika.
Iza toga namee nam se jo jedno pitanje: da li je Juraj Barakovi uistinu bio u Novigradu upnik-glagolja i ondje proveo dvadesetak godina?
Naime, kada je 1603. godine vizitator Grizoni obilazio ninsku biskupiju,
on je 5. svibnja iste godine stigao u Novigrad, gdje je bio upnik Georgius
(Joannes) Barocovich de Nona aetatis suae anno 54, koji mu je rekao da je
ondje oko 20 godina i da ga je na poloaj postavio ninski biskup. Kada se
Grizoni o njemu raspitao, dobio je najbolje obavijesti. Taj podatak kao dio
izvjea vincentijskog biskupa Mihaela Priolija, apostolskog vizitatora za cijelu tada mletaku Dalmaciju, objelodanio je iz vatikanskog tajnog arhiva
dr. Karlo Horvat, koji je u zagradu u tekstu stavio ono Joannes a u indeksu je napisao Barokovi Joannes (Barocovich), presbiter.58 to to znai?
Taj sveenik zapravo se zvao, kako je to pravilno stavio Horvat u indeks,
Ivan Barokovi iz Nina, koji je potpadao i pod duhovnu vlast tamonjeg biskupa. Prema tome, uzevi da je on ak identian s Jurjem Barakoviem, nije
mogao biti 1602. godine zadarski, ve samo eventualno ninski kanonik. Po
tome bi onda on morao boraviti stalno u Ninu ili se pak odrei novigradske
upe i prijei u Zadar, gdje bi tek iza 1603. godine bio eventualno izabran kanonikom, a nikako to nije mogao biti 1602. iz ve navedenih razloga. Jo neto. Mi znamo da je Juraj Barakovi roen u Zadru i da se uvijek ponosno
naziva Zadranin, a nikako kao Zorani Ninjanin, jer to ne bi ni mogao
biti, budui da su mu prei i otac bili iz Plemia kraj Ljube, a on je od malena ivio u tome gradu. Kako dakle ovaj Ivan Barokovi nema nikakve veze s
Jurjem Barakoviem Zadraninom i tamonjim kanonikom, onda i neprovje59
60
reni podaci o tome, u Kolendia, Vodnika, a i Kombola, da je proveo
dvadesetak godina kao upnik-glagolja u Novigradu u ninskoj biskupiji,61
sami od sebe potpuno otpadaju, a i sam Barakovi kae u Vili Slovinskoj
56
Illustri zaratmi, II Rammentatore Dalmatino, lunario per l'anno bisestile 1868,
ara, 20.
57
C. F. Bianchi, ara cristiana I, 210.
58
K. Horvat, Glagolai u Dalmaciji poetkom 17. vijeka t. j. godine 1602- 1603.
Starine JA XXXIII, Zagreb 1911, 562, 537, 596.
59
P. Kolendi, O Barakoviu u ibeniku, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i
folklor IV, Beograd, 1924, 250.
60
S. Stanojevi, Narodna Enciklopedija I, Zagreb, 141.
61
M. Kombol, Poviest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda, Zagreb,
1945, 185.

516

daje lutao od grada do grada mnogo lit do sad protiu kao vuk, dok se nije smirio neko vrijeme u ibeniku.62
Barakovi je tri put hodoastio u Rim, to se vidi iz ve spomenutog
nadgrobnog natpisa koji mu je postavio Ivan Tomko Mrnavi.63 Iz Barakovievih djela doznajemo, da je bio jo 1600. u Rimu, te da se kasnije ponovo
onamo spremao.64
Zanimljivo je da Barakovi sebe zove Vlah i da je bio odluio da e nakon lutanja od grada do grada zavriti ivot u ibeniku, jer ga nije htio njegov Zadar, premda su ga ipak kasnije odanle u nj zvali.65 U ibeniku je Barakovi66 povjerio rukopis svoje Vile Slovinske67 Anzolu Giustinianiju i opunomoio ga radi tiskanja,68 koje mu je mletaki senat uskoro i dopustio (29.
IV. 1614).69 Barakovi je umro u Rimu na svom treem hodoau u taj grad
u 80. godini ivota,70 to nije bilo tako mnogo kad se sjetimo da je jedan ve
spomenuti njegov sunarodnjak imao ak i 101 godinu.71 I tako uistinu nije
Barakoviev, ljubljeni Zadar, kojimu se toliko zamjerio, dobio njegove kosti kako se bio zavjerio.72

62

DJB, SPH XVII, 22, 219.

S. Gliubich, o. c., 32.
64
DJB, SPH XVII, 323, 16.
65
DJB, SPH XVII, 128, 186, 220, 20, 219, 245, 233.
66
Kolendieva domiljanja da je Barakovi ivio u ibeniku pod imenom Zorzi
Brachaleoni (P. Kolendi, o. c., Prilozi IV, 250), nisu suvie uvjerljiva.
67
Valjavac kae da je jo 1613. godine izala (DJB, SPH XVII, str. VII).
68
P. Kolendi, o. c., Prilozi... IV, 251; DAZ Spisi ibenskog notara Gaspara Semonich de Grizanich (1613-1621) br. 68-b. II, 66a-24. XII. 1613.
69
S. Ljubi, Ogledalo., II, 391.
70
S. Gliubich, o. c., 22.
71
P. Karli, o. c., Vjesnik... NS XII, 291.
72
DJB, SPH XVII, 233.
63

517

SUPPLEMENT TO THE BIOGRAPHY OF THE CROATIAN POET JURAJ

BARAKOVI

Summary
Relying on authentic archive material, the author subjects earlier opinions to criticism. He shows that the poet Juraj Barakovi invented the story according to which his great-grandfather Bartul Zadranin (Bartholomew
of Zadar) received from the Croatian King Bela the three villages Plemii,
Brus and Otri Rat, allegedly for distinguishing himself in combat with the
Tartars at Vranik in Lika.
He proves that Juraj Barakovi was born in Zadar and that he was called Zadranin (of Zadar) and he refutes the view of some authors that he
was a Glagolitic local priest in Novigrad.

NOVI PODACI O TROGIRSKIM KIPARIMA IVANU

DUKNOVIU I JAKOVU
Ve je C. Fiskovi nedavno dobro uoio da ivotopis Ivana D u k n o v i a, poznatog pod imenom Johannes Dalmata, ima mnogo praznina i ti
su podaci veoma maleni.1 Tako se nije pravo znalo ni da li se zvao Duknovi
ili nije.2
Meutim iz dokumenata pohranjenih u Dravnom arhivu u Zadru moemo sada ipak dati neto vie podataka o tom naem kiparu i potvrditi njegovo prezime Duknovi. Po tim se dokumentima prezirne Duknovi javlja ve u
prvoj polovici XV. stoljea. Godine 1419. spominje se u ibeniku u jednom
napismeno sklopljenom enidbenom ugovoru kao svjedok Svtho Duchnouich,3 a onda i 1425.4 God. pak 1438. prodaje napismeno u Trogiru Petar Duknovi iz sela Orihovice5 (... Peirus Duchnouich de villa Orichouize...) svoj
vinograd, koji se prostirao ispod istoimenog sela, a iznad zemljita samosta6
na sv. Ivana Krstitelja. Budui da se i Johannes Dalmata, kako u navesti,
zvao Duknovi, moe se pretpostaviti da je Ivan Duknovi bio podrijetlom iz
Orihovice, odakle se njegova obitelj doselila u oblinji Trogir. U dokumentima prvi puta nalazimo da je 10. veljae 1497. Trogiranin Nikola Sudevi, kamenar (... Nicolaum Sudieuich lapicidam de Tragurio...), podigao pred
tamonjim knezom i sucima tubu protiv kipara Ivana Duknovia (... ma1
C. Fiskovi Djela kipara Ivana Duknovia u Trogiru, Historijski zbornik
III/1 -4, Zagreb, 1950, 233.
2
Tako ga Banfi naziva stalno Giovanni Dalmata naglaujui da je izvan sumnje
njegovo talijanstvo. Ujedno sumnja da se zvao Duknovi (F. B a n f i , Giovanni di Trau
detto il Dalmata, Archivio Storico per la Dalmazia, a. VIII, v. XV. f. 90, Roma, 1933,
263, 266).
3
Dravni arhiv u Zadru (DAZ) ibenski arhiv 2 (1414- 1470) 3. I. c. str.
158a 18. X. 1419.
4
... et Vticho Duchnouich de Sibenico... (Ibid. ibenski arhiv 2 (1414- 1470)
3. I. h str. 197-19. 11. 1425).
5
Neko mjesto Orihovica na kopnu iznad vinitanske uvale s malom crkvicom
BI. Dj. Marije (P. Andreis, Storia della citta di Trau. Pubblicata per cura di M. Perojevi, Spljet, 1908, 329). Danas Oriovica, odlomak sela Vinia kod Trogira. U uvali zvanoj Voluja i sada se nalaze ogromni kamenolomi bijelog mramora.
6
DAZ Trogirski arhiv LXVII/3, str. 46a-9. III. 1438.

518

519

gistrum Joannem Duchnouich marmorarium... magistro Joanne Duchnouich marmorario... magistrum Joannem Duchnouich... maestro Zuane Duchnouich ... magistro Joanni Duchnouich... magister Joannes Duchnouich...
magistri Joanne Duchnouich lapicide... magistri Joannis Duchnouich lapicide... magistro Joanni...), koji je imao svoju kuu u tom gradu, radi izvjesne sume novaca koju mu je taj toboe dugovao za neki obavljeni klesarski
posao. Ta se parnica vukla sve do 19. XII. iste godine i presuena je nakon
obostrane izjave stranaka i presluanja svjedoka konano u korist Duknovia.7 Taj nam podatak potvruje da je Venturijeva pretpostavka, kada pie da
se jiakon smrti kralja Matijaa Korvina (6. IV. 1490.) Duknovi vratio vjerojatno kui, gdje je i ostao, iako je 1498. radio u Veneciji8, ispravnija negoli
Kukuljevieva, koji kae da je iza Matijaeve smrti po svoj prilici otiao natrag u Italiju, a bez sumnje u dravu papinsku,9 te Fabriczyjeva,10 koji dri
da se vratio u Rim i ostao tamo od 1492. do 1503.n
God. 1503. nalazimo Duknovia (... magistrum Joannem marmoreum..., ... maestro Zuane marmorario di Trau..., ... maestro Zuane lapicideo..., ... maestro Zuane layapetra..., ... magistri Joannis lapicide...)12 u
Trogiru, gdje ga tamonji sud presluava s ostalim svjedocima na tubu neke Matije udove magistra Lovre Rizetia, kojemu se navedeni kipar Ivan bio
napismeno obvezao da e mu isplatiti stanovitu svotu novaca.13
Zadnji podatak koji imamo o kiparu Duknoviu jest Ivanov kupoprodajni ugovor, sainjen u Trogiru 29. IX. 1508. Iz njega doznajemo da mu se otac
zvao Stjepan14 i da je kiparu Ivanu trogirski graanin Jeronim Testa prodao
selo Dragane u okolici Trogira.15 Taj nam zadnji podatak o Duknoviu potvruje Fiskovievo nagaanje, na temelju njegova arhivskog nalaza da je
Duknovi 1508. boravio u Trogiru i klesao apostola Tomu za kapelu sv. Ivana
16
u tamonjoj stolnoj crkvi te zatim otiao preko mora da radi u Anconi.
7

Ibid. Trogirski arhiv III -^ Copia.

Po svemu se ovome sada stalno i konano zna da je Johannes Dalmata bio Hrvat i da se zvao Duknovi. Nadalje, da je bio podrijetlom iz onog
dijela trogirske okolice gdje se i sada nalaze ogromni kamenolomi bijelog
mramora, te da mu se otac zvao Stjepan i da je po svoj prilici takoer bio
klesar u Trogiru. Ujedno je vrlo vjerojatno da je Ivan Duknovi boravio u
Trogiru ve od 1490. pa sve do 1508.
Kudikamo se manje znade o kiparu Jakovu. Njega maarski historiar
Nikola I s t v n f f y (8. II. 1538-1. IV. 1615)17 u svom djelu Historiarum de
rebus ungaricis na dva mjesta zove Jacobus Tragurinus Dalmata i Jacobi Tragurini architecti et statuarii.1* Ivan Lucius, rodom Trogiranin
(16041679) u svojim Memorieistoriche di Tragurio zove ga takoer Traurino Giacomo Architetto, e Statuario, navodei to o njemu pie Istvanfy.19 Jeronim K a v a n j i n (16431714)20 u svojoj golemoj velepjesmi obino zvanoj Bogatstvo i ubotvo kae da je Jakov Statil radio kao kipar u
Vacu (Ugarska).21 K u k u l j e v i pie da je metar Ivan sa svojim zemljakom i sugraaninom metrom Jakovom Statiliem Trogiraninom, uresivao
vajarskimi tvorovi velikoliepne sgrade Matijaeve i tvorio one kipove iz mramora i meda, kojim se divljahu svi suvremenici.22
I dok maarski kritiar J. Fogel tvrdi da su postojali i Ivan i Jakov iz
Trogira, drugi maarski pisac F. B a n f i ne samo da se ne slae s tim, ve pobija i Istvnffyja, te Kavanjina, Luciusa i J. M o r e l l i j a (Biblioteca manuscripta graeca et latina Divi Marci Venetiarum I, Bassani 1802), za koje kae
da su od Istvnffyja zavedeni u bludnju. Banfi ide ak tako daleko da na svaki nain nastoji dokazati da je radio u Ugarskoj kao kipar samo Ivan, kojega
pogreno nazivaju i Jakov.23
A. Schneider dri da su ak i neka Jakovljeva djela u Ugarskoj od Ivana Duknovia.24 Po Fiskoviu uz Ivana Duknovia prema Kukuljevievu
pisanju, radio je i Jakov Statili na dvoru Matijaa Korvina. Fiskovi nadalje kae da se o Jakovu tatiliu ne zna nita pouzdano, a po Kavanjinu bi

A. V e n t u r i . Stona dell'arteitaliana VI, Milano, 1908, 1054. Njegovo miljenje

prihvaaju F. B a n f i (Archivio Storicoperla Dalmazia, a. VIII. v. XV. f. 90, 287, 288) i
A. S c h n e i d e r (Hrvatska Enciklopedija V'. Zagreb, 1945. 421).
9
I. K u k u l j e v i S a k c i n s k i . Slovnik umjetnikah jugoslavenskih I, Zagreb,
1858,57.
10
C. v o n F a b r i c z y . Giovanni Dalmata, Jahrbuch der kniglich preussischen
Kustsammlungen XXII, Berlin, 1901, 224-252.
11
A. V e n t u r i , n. dj. VI. 1054. bilj. 1.
12
Na osnovi raznih naziva Duknovia u ispravi od 10. II. 1497, pod navedenim
imenima u listini od 1503, i suvie je oito da je to ista osoba.
13
DAZ Trogirski arhiv III-3/38 4, 7, 22. IV. 1503.
14
God. 1431. nalazimo u Trogiru ... Stephanum lapicidamprothomagistrum...
(DAZ Trogirski arfuV III-3/36 1431. g.), koji bi moda mogao biti otac Ivana Duknovia.
15
dominus Hieronymus Testa, ciuis Tragurii... dedit, uendidit... magistro Joanni marmoreo quondam Stephani Ducnouich, habitatori Tragurii... vnam suam uillam
nuncupatam Dragane, sitam in comitatu Tragurii de laboratoribus siue uillanis decem
uel circa cum omnibus juribus pertinentiis... cuius totius ville predicte hii sunt confines: a borea Jura sancti Marci, a ponente et ab austro et leuantejura Babe...(DAZ
Trogirski arhiv III-3/38 22. IX. 1508).
16
C. Fiskovi, n. dj., Historijski Zbornik III/14, 236.

520

17

St. S t a n o j e v i , Narodna Enciklopedija II, Zagreb, 74, 75.

N. I s t h v a n f f i i . Historiarum de rebus ungaricis libri XXXIV. Coloniae Agrippinae 1622, 133, 623.
19
G. Luio, Memoire istoriche di Tragurio ora detto Trau, Venetia, 1674. 531.
20
M. Kombol. Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda, Zagreb,
1945, 278.
21
... Ivan Statil, ki u Rimu
Niegda biae slavan tiljac,
Gjakov, koi u Vacimu,
Budu izu kipodiljac.
Stavi urieze sve uljudne,
Da su i danas svietu udne...
18

(J. K a v a n j i n , Bogatstvo i ubotvo, Zagreb, 1861, 113).

22
I. K u k u l j e v i S a k c i n s k i n. dj. I, 57.
23
F. Banfi, n. dj., Archivio Storico perla Dalmazia. a. VIII. v. XV, f. 90, 264, 263,
282-284.
24
Hrvatska enciklopedija V. 421.

521

bio iz roda Statileo. Stoga napominje da je u to doba postojao Jakov Staffileo, kako se to vidi iz oporuke njegova oca Stjepana iz 1519.25
Iako u navesti nekoliko novih arhivskih podataka o kiparu Jakovu,
ipak neu ni ja moi rijeiti pitanje njegova prezimena. Prvi puta nalazimo
na Jakova, sina Florija iz Trogira godine 1455 (... Jacobi Florii lapicide de
Tragurio...)16; javlja se i 1467." (
Tacobo quondam Florii lapicide..., ...
magister Jacobus quondam Florii lapicida de Tragurio..., ... Jacobo quondam Floru lapicida stipendiarii in Tragurio.., Jaccobo quondam Florii lapicida de Tragurio...) kao i 1468. (... magister Jacobus quondam Florii lapicida... nomine eius exoris et filie dicte Stoie..., ... magistre Jacobo quondam
Floru lapicide...) te 1469 (... magister Jacobus quondam Florii lapicida de
Tragurio..., ... magistro Jacobo quondam Florii lapicida).2i God. 1472. nailazimo samo na Jacobum lapicidam,29 1473. pak opet na Jakova pok. Florija (... magistro Jacobo quondam Florii lapicida...). Meutim god. 1492.
postoji Jakov, stanovnik Klisa (magister Jacobus lapicida, habitator Clisii..., ... Jacomo taiapiera...), koji je zajedno s klesarom Mihovilom Meljaviem obnavljao trogirskom humanistikom piscu Koriolanu ipiku njegov
katel Stari, a klesao je ujedno i u samom Trogiru Jerolimu Oferliniu neke
graevinske dijelove.31 God. 1503. nailazimo na Jakova Markovia (... magistro Jacobo Marcouicli lapicida...)32 a 1508, 1512. i 1513. ponovno na Jakova iz Klisa (... magistro Jacobo de Clisso lapicide..., ... magistro Jacomo
taiapiera..., ... magistro Jacomo lapicida de Clipsio..., ... magistrum Jacobum de Clipsio..), koji je neko vrijeme boravio u Zadru i Puli. On se jo 24.
V. 1508. bio obvezao trogirskom graaninu Stjepanu tafiliu da e mu za
njegov katel33 pribaviti kameni materijal, koji je vadio iz svoga kamenoloma na otoku Drveniku (Zirona) u mjestu Cernasi.34 Kako je Stjepan umro
i nije isplatio Jakova, Jakov je tuio njegove nasljednike, te se parnica zbog
25
C. F i s k o v i , Umjetniki obrt XVXVI. stoljea u Splitu, Zbornik u proslavu
petstogodinjice roenja Marka Marulia 1450- 1950. Djela JA 39. Zagreb, 1950, 143.
161.
26
DAZ Splitski arhiv25 (1452- 1456) II Liber civilium 1455/6, str. 12- 18.
VI. 1455.
27
Tada se spominje u kupoprodajnom ugovoru od 9. VI. 1467. kao neak nekog
Biloa Draojevia iz sela Radoia (iznad Katel-Novog).
28
DAZ Trogirski arhiv LXVIII/8, str. 37, 46a, 49a, 59a, 72a, 95a, 122, 123, 136a,
172-9. VI., 21. VIII., 6. IX., 27. X., 20, 21. XII. 1467, 13. III, 21. IX. 9. X. 1468, 5.1., 8. XI.
1469.
29
Ibid. Trogirski ar/uV III-3/36 1472. g.
30
Ibid. Trogirski arhivLXVIU/8, 259 18. V. 1473.
31
G. Praga, L'organizzazione militare della Dalmazia nel Quattrocento e la costruzione di Castel Cippico Vecchio di Trau. Archivio Storico per la Dalmazia, a. XI. v.
XX, f. 119, Roma, 1936,474-477 i C. F i s k o v i Umjetniki obrt XV XVI. stoljea u
Splitu, 140, 141.
32
DAZ Trogirski arhiv LXVHI/20 25. VI. 1503.
33
O gradnji Katela Stafilia gl. P. A n d r e i s , o. c., 297, 358; D. F. K., CastelStafileo, BuJlettino di archeologia e storia dalmata XII, Spalato, 1889, 138, 139; M. Pero j evi, Postanak Katela, Sarajevo, 1934, 30, 31.
34
Danas poloaj Krknjai na otoku Drveniku.

522

toga vodila od 12. XII. 1512. sve do 5. III. 1513.35 God. 1522. opet se javlja u
izvorima Jakov Markovi, koji se obvezuje izvriti neki rad u Katel-tafiliu,36 a 1529. ugovorio je s jo dva svoja druga trogirska zidara da e podignuti temelje katela na samom moru na poloaju zvanom Gomilica.37
Svakako, uzevi u raun godine prvoga, koji se spominje od 1455. do
1473, a drugoga od 1492. do 1513, te treega od 1503. do 1529, zacijelo se radi
o razliitim osobama. Stoga bi na temelju svega toga samo onaj prvi mogao
biti drug Ivana Duknovia. U pitanju pak Jakovljeva prezimena ne moe se
nita stvarno utvrditi, iako su ovdje izneseni arhivski podaci vrlo privlaivi
da se i o tom dade bilo kakav sud ili stvori pretpostavka.

NEW DATA ABOUT THE TROGIR SCULPTORS IVAN DUKNOVI AND

JAKOV
Summary
The author suggests, on the basis of authentic archive material, that
Ivan Duknovi originated in Orahovica, whence his family moved to Trogir.
He was mentioned for the first time in 1497 and for the last time in 1508. His
father was one Stjepan, who bought the village of Dragom near Trogir from
a Trogir citizen, Hieronymus Testa. Therefore this Johannes Dalmata or
Ivan Duknovi was a Croat who lived in Trogir from 1490 to 1508 and then
moved to Ancona.
Much less is known about the sculptor Jakov, who worked with Duknovi at the court of Mathias Corvinus and who was known as Jakov tatili.
The author mentions three people named Jakov (1492): first, one who worked with the stone-mason Mihovil Meljovi, then Jakov Markovi (1503) and
finally Jakov's son Florij from Trogir (1455). The author concludes that the
third of these is the sculptor known today as Jakov. Regarding his surname,
nothing certain can be said about whether it was tatili or Markovi or some other name.

35
36
37

DAZ Trogirskiar/HVVIII-IX/28. str. 1017-1021.

Ibid. Trogirski arhiv LXIX/6, 13a 27. II. 1522.
C. Fiskovi, n. dj. 138, 159.

523

NOVI PODACI O SLIKARIMA MARKANTONIJU I

ANDRIJI ZADRANIMA
(TKO JE BIO ZADARSKI SLIKAR MARKANTONIJE DE MELDULA?)
I.

Slikar Andrija Meldola ili Medola privlaio je, a privlai jo i danas razne talijanske, njemake i nae biografe i historiare umjetnosti, koji su s vie ili manje uspjeha utvrdili njegovo mjesto roenja i podrijetlo, obradili
njegov ivot, a napose njegova djela.1
Od svih njih ovdje e zapravo ui u obzir nekadanji zadarski lokalni
historiari V. B r u n e l l i 2 i G. Praga 3 , koji su se detaljnije pozabavili obitelji slikara Andrije i njime samim. Iz te obitelji iz koje je potekao Andrija bio
je i slikar Markantonije. U ovoj emo se radnji u prvom redu i mi pozabaviti
podrijetlom te obitelji4 i nekim njezinim lanovima, a onda samom linou
1
Vidi o tome glavnu literaturu koju donose: A Venturi, Storia d e l l ' a r t e i t a l i ana, IX/IV, Milano, 1929, 692, A. Uvodio, A n d r i j a M e d u l i n a z v a n Schiavone,
Split, 1934, 77, i u najnovije vrijeme K. Prijatelj, A n d r i j a M e d u l i Schiavone, Zagreb, 1952, 72-74.
2
V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o n i I. A n d r e a M e l d o l a , detto lo S c h i a v o n e ,
p i t t o r e z a r a t i n o del C i n q u e c e n t o , La Rivista Dalmatica, NS a. VI, f. I, ara,
1922,6-15.
3
G. Praga, Della p a t r i a e del c a s a t o di A n d r e a Meldola, Estratto dell'Archivio Storico per la Dalmazia, f. 50, Roma, 1930, 316.
4
Kukuljevievu sasvim proizvoljnu tvrdnju da se ta obitelj u ibeniku hrvatski
zvala Meduli i da o tom svjedoe zapisnici trogirske opine od 15. XI. 1436, gdje stoji:
... Chaterine relicte quondam domini Johannis Medulich de Sibenico militis... (I.
Kukuljevi-Sakcinski, Slovnik u m j e t n i k a h j u g o s l a v e n s k i h , Zagreb, 1860, 265)
svakako treba odbaciti iz tog razloga. Naime, u notarskim spisima trogirskog arhiva,
sv. LXVII, str. 72, pod 13. XI. 1436, a ne 15. XI, kako to pie Kukuljevic, uistinu stoji:
... Catarine relicte quondam domini Johannis Medulich de Sibenico militis..., ali
zato u oporuci te Katarine, od 3. XII. 1443, kao stanovnice Trogira (u. 15. XI. 1450.), pie i ... a tarine relicte condam domini Johannis Medulich de Spaleto... (Trogirski
arhiv-Oporuke-XLVI-1370-1559, 195), emu ne treba nikakav daljnji komentar. Ostala
pak Kukuljevieva nagaanja o toj obitelji sama po sebi otpadaju, to se najbolje moe uoiti iz ove radnje.

525

slikara Markantonija. Jo je Brunelli utvrdio da je obitelj Meldola potekla iz

glavnoga grada istoimenog kotara u pokrajini Forli5, a Praga je pronaao jedan dokument zadarskoga notarskog arhiva od 10. IX. 1484. gdje se govori o
6
posjedima iste obitelji in districtu Medule quam in Romandiela. Sve to
nadopunit emo ovdje nekim tiskanim i netiskanim izvorima. Tako god.
1252. nalazimo ime... pars Mendullorum de Imola.. ?, to se ponavlja i god.
8
9
1278-1280. kao i god. 1282. Zatim imamo Imeldolam (1280, 1282, 1292) pa
10
Meldula (1282, 1283, 1430, 1463) , a u jednom dokumentu iz god. 1520. stoji
11
napisano i ...in ciuitate Meldule et eius districtu...
Spomenuti Praga uloio je mnogo truda da o toj obitelji iznese podatke
koje je naao u spisima zadarskih notara u razdoblju od god. 1459. do 1505,
zadovoljivi se tim istraivanjem i ne prelazei taj period. Sve je to popunio i
onako malobrojnim tiskanim izvorima pa je onda iznio redosljed lanova istoimene obitelji koji su u Zadru obnaali vojniku slubu, kao i njezino genealoko stablo.12 Kako smo to razdoblje i mi prouili, utvrdili smo da je Praga
u tome bio dosta nepotpun, pa emo stoga pokuati da svojim podacima njegove omake popravimo, a praznine popunimo.
M a t e u s ili M a t h e u s de M e l d u l a ili da M e d o l a ili de M e d o l l a ili de M e l d o l a ili de M e l d o l l a ili de M e d u l a ili de
M e d u l l a i M e d u l a n u s 1 3 vrio je slubu komestabila14 u Zadru, gdje
5

V. Brunelli, o. c., 9.
G. Praga, o. c., 13.
Petri Cantinelli Chronicon, R e r u m I t a l i c a r u m s c r i p t o r e s f. 1415, t.
XXVIII, p. II, Citt di Castello 1902. 7.
8
... pars Mendullorum de Imola qua morabatur Fauentie... (1278 1279).
... pars Mendullorum de Imola (1279)... de parte Mendullorum, qui erant extra Imolam (1280)... perpartem Mendulorum (1282)... (Petri Cantinelli, o. c., RJS f. 14-15, t.
XXVIII, p. II. 30, 38, 40, 41, 8).
9
... Imeldolam (1280) ...castrum in districtu Ferlini, quod vocatur Imeldola
(1282)... equitaverunt Imeldolam (1292)... (Petri Cantinelli, o. c., RJS f. 14-15, t.
XXVIII, p. II, 42, 52, 69).
10
... castrum comitatus Forlivij nuncupatum Meldola... a dictis Mendulensibus... contra Meldulam (1282) ... ( A n n a l l e s F o r o l i v i e n s e s , RJS f. 20, t. XXII, p.
II, Citt di Castello 1903, 39)... Item castrum Meldule con omnibus aliis castris et fortificiis tocius episcopatus devastavit (1283)... ( C h r o n i c o n Parmerise, RJS f.
12- 13, t. IX, p. IX, Citt di Castello 1902. 45)... per viam Meldule (1430)... pro Ecclesia Meldulam, oppidum nobile Malateste domini Cesene (1463)... ( A n n a l e s F o r o l i v i e n s e s , RJS f. 20, t. XXII. p. II, 89, 90).
11
Dravni arhiv u Zadru (DAZ) Spisi z a d a r s k o g n o t a r a (SZN) presb. Petrus de Pago (1486- 1529). b. II, f. /9, 17, 17. VII. 1520.
12
G. Praga, o. c., l, 4, 5, 9.
13
God. 1535. i 1538. u dokumentima se spominje Catherina relicta quondam magistri Joanis Medulini cerdonis de Jadra... (DAZ-SZN Michaela de Zandonatis
(1529-1540), b. I, f. I) 5-2. VI. 1935 - SZN Petrus de Bassano (1531- 1570), h. II, f.
VI, br. 25 II. 1538), a 1564. kao Catharina relicta quondam Medulini cerdonis bosnensis... Ibid. SZN Nicolaus Dramileus (1539-1577.), b. IV, f. VIII, br. 63-22. X.
1564).
14
Contestabile je zapovjednik od oko 50 vojnika (V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o ni..., Rivista Dalmatica, NS. a. VI, f. I, 7) i njemu je po miljenju Praginu pripadao
naslov messere, kao i zajedniki naziv strenuus (G. Praga, o. c., 6).
6

526

je ve god. 1458. imao i svoju kuu; otada se na tom poloaju spominje vrlo
esto, sve do 10. V. 1476, kada doznajemo da je mrtav,15 a ne kako pie Brunelli da je iv do 20. XI. 1473,16 te onda ponavlja sadraj isprave kojoj stavlja
datum 20. IX. 1478." (!), a Praga na osnovi jednog dokumenta od 11. XI.
18
1478. tvrdi da je tek tada umro. Nadalje iz izvora doznajemo da je Pragin
N. N. bio upravo Matija, kojega je on iskljuio iz svoga genealokog stab19
la. Taj isti Matija imao je u Raveni, u blizini crkve sv. Petra, neki posjed koji su batinili njegovi nasljednici. Naime, Matijini sinovi bili su V i t u s ili
20
21
22
G u i d o ili V i d u s i B e r t o l d u s , a ki mu se zvala Francesca i bila
23
je udana za Felixa de Medula. U izvorima se Vitus ili Guido kao komestabil
24
u Zadru prvi put spominje 10. V. 1478, a ne 17. IV. 1477, kako to iznosi Pra25
ga. Otada Vida de Medula ili Medulla ili de Medola dalje dosta redovito
susreemo posljednji put 17. VII. 1520,26 a ne 1496, kako to opet citira Praga. Vidi se da je 1478. neko vrijeme bio komestabil u Vrani, a ve 1480. opet
je na svom starom mjestu u Zadru. Nadalje, u zajednici sa svojim bratom
posjeduje neke zemlje u kotaru Medule i u Romanji. Budui da Vid nije
15
D A Z - R e g i s t r o d e l l e D u c a l i ai C o n t i e C a p i t a n i di ara (1430-1500)
22. II, 10. VIII. 1458. G. Praga, o. c., 4-22. II. 1459 DAZ-Registro... 31. VII.
1460 (a ne 30. VII. 1460, kako to pie Praga, o. c. na str. 4 (9. X. 1462.) i V. Brunelli, U n
po'di lue su A n d r e a M e l d o l a , p i t t o r e z a r a t i n o del C i n q u e c e n t o , La Dalmazia, a. II, No. 54, ara, 20. V. 1920, i D A Z - D u c a l i e t e r m i n a z i o n i , II
(1458-1487), 51a, 53, 59a 29. XI (10. XII) 1463, 24. III 26. IX. 1464 DAZ SZN
p r e s b . N i c o l a u s L u p o u i c h (1446-1469), b. I, f. IV, br. 46-30. III. 1466 SZN
J o h a n n e s de S a l o d i o (1455-1501), b. V, f. I, br. 8-22. VIII. 1467. - Registre... 18. X. 1468 G. Praga, o. c., 4-23. VI. 1469 DAZ-SZN S i m o n D a m i a n i
(1440-1476), b. V, f. VI) 9, 423, 423a - 6. VII. 1469 - G. Praga, o. c., 4-23. VII. 1473 DAZ-Registro ... - 27. IX. 1473 - G. Praga, o. c., 4-20. VII. 1474 - D A Z - R e g i s tro ... 26. VII. 1474. ... testamenti quondam Mathei de Meldula olim comestabilis
Jadre... (Ibid. Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika, br. 823 10. V. 1476).
"Taj je datum, koji stavlja Brunelli, prema izvoru toan (Rivendicazioni...,
Rivista Dalmatica, NS, a. VI., f. I, 9).
17
V. Brunelli, Un po di lue ..., La Dalmazia, a. II, No 54, ara, 20. V. 1920. U
D u c a l i e t e r m i n a z i o n i II (14581587) te isprave uope nema, pa je to sigurno
ona od 20. IX. 1478, te je valjda u novinama tiskana pogreno kao da je od 20. IX. 1478.
18
G. Praga, o. c., 4, 9, 11, 12.
19
G. Praga, o. c., 9.
20
DAZ-SZN-Johannes de Salodio, b. II, f. 11/3 27. II. 1478.
21
G. Praga, o. c., 14, 15-18. IV. 1491.
"DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de Pago, b.II, f, /9, 17-17. VII. 1520.
23
G. Praga, o. c., 4.
24
DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika, br. 823 10. V. 1476.
25
G. Praga, o. c., 4.
26
G. Praga, o. c., 4-2. II. 1478 DAZ-SZN J o h a n n e s de Salodio, b. II, f. /3
- 27. II. 1478. - G. Praga, o. c., 4, 5, 12, 13 - 26. VIII. 1478, 21. III, 25. VI, 4. IX. 1480,
10. IX. 1484 DAZ-SZN A n t o n i u s Barba (1488-1509), b. I, f. I-10. VIII. 1490 G.
Praga, o. c., 5, 14, 15-18. IV. 1491 DAZ-SZN J o h a n n e s de Salodio, b. HI/11-9.
VIII. 1491. SZN A n t o n i u s Barba, b. I. f. I, 36 1. II. 1493 G. Praga, o. c.,
5-8. V. 1496 - DAT- SZJVJacobus de M e d i c i (1495-1500), b. I, f. 1-3. IX. 1946SZN M a t h e u s S o n z o n i u s (1492- 1530), b. I, f. I 16. III. 1497 SZN A n t o n i u s
de Z a n d o n a t i s (1491-1535), b. I. f. I/l 1. IV. 1502. SZN presb. P e t r u s de P a go, b. II, f. 11/9, 17 17. II. 1520.

527

imao ni ene ni sinova, posinio je 1491. S i m o n a p o k . s e r J e r o n i m a

de A m a d i o , ija se obitelj u prvoj polovici 15. st. iz Venecije doselila u Zadar.27 God 1052. Vito i Simon de Medula28 spominju se ne samo kao komestabili i stanovnici u Zadru, ve i u Vrani.29 Vidov brat B e r t o l d u s de
M e d u l a ili de M e l d u l a , takoer komestabil u Zadru, javlja se dodue
u izvorima prvi put 21.1.1484, kako to spominje i Praga, ali posljednji put ne
god. 1496, 3 0 jerjeivaki21.X. 1499,atekza I.V. 1520. doznajemo da je ve
mrtav.31 Njegova supruga S a m a r i t a n a bila je sestra komestabila V i centiusa dela Porta de c u s t o d i a porte terre f i r m e ciuit a t i s J a d r e ; ona je 6. X. 1499, jo za ivota svoga mua, sastavila oporuku.32 Ta je Bertoldova udovica pae god. 1520. od skrbnika svoje djece dobila
doputenje da slobodno moe raspolagati dobrima svog mua u gradu Melduli i u njegovu kotaru. Djeca iz toga braka bila su B e r t o l d i L u c a t i a ,
koja se udala za D o m i n i k a de C r e t i n o , pisara pakog kneza, a njegovi skrbnici bili s u V i n c e t i u s V e n e t i u s , tj. Samaritanin brat i S i m o n de M e l d u l a , kapral u Zadru.33
Iz istoga mjesta de Medula ili de Medulla ili de Meldula jesu i komestabili F e l i x i A n d r i o l u s , koji su bili izvritelji oporuke pok. Matije de Meldula.34 Premda Praga pretpostavlja da su ti od druge obitelji,35 mi
smatramo da se on i tu poneto prevario, jer su svi ti ipak u nekoj meusobnoj vezi. Naime, i sam je Felix u prvom redu suprug F r a n c e s k e , keri
pok. Matije,36 pa je stoga razumljivo da je upravo i on bio odreen za izvritelja navedene oporuke. Dakle, ve je tu postojala rodbinska veza izmeu
obiju obitelji. A sada jo neto. Praga iznosi da se Felix de Medula prvi put
javlja tek 24. VIII. 1480.37 No, on se u izvorima nalazi jo 10. V. 1476,38 a umro je nesretnim sluajem u Vrani 1482.39
Andriolus ili Andreollus de Medula ili de Medulla ili de Meldula spomi40
41
nje se neto prije nego Felix, a ne prema Pragi tek god. 1479. Svaka27
28

dio.

29

G. Praga, o. c., 5, 4, 5, 13-15, 10.

Taj nema nikakve veze s njegovim posinkom Simonom, pok. Jeronima de Ama-

DAZ-SZN A n t o n i u s de Zandonatis, b. I, f. 1/1-1. IV. 1502.

G. Praga, o. c., 5, 13, 15.
DAZ-SZN Matheus Sonzonius, b. IX, f. IX, br. 95 - 21. X. 1499 - b. II, f.
II-I.V. 1502.
32
Ibid. SZN Simon Corenichius (1509- 1536), b. I, f. I / l i . - 13. III. 1519 SZN A n t o n i u s Barba, b. IV, f. IV. br. 85/1 6. X. 1499 (oporuka).
"Ibid.-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. II, f. /9, 17-17. VII. 1520.
34
Ibid. Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika, br. 823 10. V. 1476.
35
G. Praga, o. c., 9.
36
G. Praga, o. c., 9, 13.
"DAZ-SZN P e t r u s de D r a g o n o (1470-1486), b. I, f. I/12.-24. VIII.
1480, i G. Praga, o. c., 5.
38
DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika, br. 823 10. V. 1476.
39
G. Praga, o. c., 9, 13.
40
DAZ-SZN G r e g o r i u s de B o s c o (1465-1497), b. II, f. II/3 -4.1. 1476
(kopija).
41
G. Praga, o. c., 4, 9.
30

31

528

ko, i on je povezan s obitelji Matije de Medula, jer je uz Felixa odreen za izvritelja njegove oporuke.42 Andriolus je sluio najprije kao komestabil u
Zadru,43 onda u Novigradu, pa opet u Zadru. Supruga mu se zvala Vra. O
tom pak Andriolosu imamo vijesti ne samo do god. 1485,44 ve znamo da je
iv jo i 10. V. 1493, a pored toga da je u Zadru u blizini arsenala od mletakog patricija Francisca Maurocena kupio kuu.45 Sin Andriola i Ure bio je
zadarski komestabil S e b a s t i a n u s a M e d u l l a ili de Medulla ili de
Meldulla ili de Meldula ili de Medula, koji se u dokumentima prvi put javlja
ve 14. I. 1498, a onda dalje.46 Dakle, ne tek 1505, kako to tvrdi Praga.47 Jo
1498. Sebastianus je za sebe i za brata Simona u Kalima (otok Ugljan) od tamonjeg stanovnika Matije Maia na drabi kupio zemlju,48 koju je god.
1513. unajmio zadarskom plemiu de Nassiju.49 God. 1505. zajedno sa svojim
ve spomenutim bratom Simonom i majkom Urom daje svoju sestru E l i z a b e t u za suprugu ninskom plemiu I v a n u Z o r a n i u . 5 0 P o Brunelliju51 i Pragi, taj se spominje jo god. 1522.52 Sebastianus je ostavio oporuku,
po kojoj su njegove posjede batinili brat mu Simon i sestra M a g d a l e n a, udana za komestabila J o h a n n e s a a Lacu. 5 3
Pored ve imenovanih i meusobno kako-tako povezanih osoba, u izvorima nailazimo i na ime S t e p h a n u s de M e d u l a , koji je 1484. bio kapral u zadarskog komestabila Bertolda.54 God. 1506. prvi se i posljednji put u
tri prilike spominje tada ve pokojni P e t r u s de M e d u l l a , plaenik,55
tj. kapral koji je bio oenjen nekom K a t a r i n o m . S njom je u blizini Vra42

DAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Dominika, br. 823 10. V. 1476.
Ibid. SZN G r e g o r i u s de B o s c o , b. II. f. II/3 4. I. 1476 (kopija).
" G. Praga, o. c., 4 (1479), 5 (19. I. 1485).
DAZ-SZN J o h a n n e s de S a l o d i o , b . III, f. III (6-6. III. 1487 SZN
A n t o n i u s B a r b a , b. II, f. I-10. VIII. 1490-SZN A n t o n i u s C i s i r e l l i s
de P l a c e n t i a (1477-1493), b. I, f. I/l - 8. II. 1492 SZN A n t o n i u s B a r 43

ba , b. I, f. I, 24a 15. II. 1492 b. I, f. I, 31 10. V. 1493.

46

Ibid. SZN A n t o n i u s B a r b a , b. II, f. II, 16a 14. I. 1498 S. Gunjaca,

R e p e r t o r i u m a c t u u m d o m i n i A n t o n u de Z a n d o n a t i s o l i m
p u b l i c i et i u r a t i n o t a r u J a d r e , Starine 42, Zagreb 1949,306 16. X. 1503
SZN A n t o n i u s de Z an d o n a t i s ,b. I, f. I/l 4. V. 1505 SZN M a r a n t o n i u s de B a s s a n o (1503-1509), b. I, f. I, 6. II. 1506. SZN A n t o n i u s
de Z a n d o n a t i s , b. II, f. II/2 5. VI. 1516 SZN p r e s b . P e t r u s de Pa g o , b. II, f. II 14. IV. 1518., 14. VI. 1519 SZN M a t h e u s S o n z o n i u s , b. III,
f. III 18. IV. 1520.
47

G. Praga, o. c., 15, 16.

DAZ-SZN A n t o n i u s B a r b a , b. II. f. II, 16a 14. I. 1498.
V. Brunelli, Un p o i l u e . . ., La Dalmazia, a. II, No. 62. ara, 10. VI.
1920 Isti, R i v e n d i z a c i o n i . . ., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 12.
50
G. Praga, o. c., 15, 16.
51
.... Sebastiane da Medula... (V. Brunelli, R i v e n d i c a z i " o n i . . ., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 9-14. III. 1522).
"G. Praga, o. c., 15, 16, 9.
"DAZ-SZN D a n i e l C a v a l c a (1551-1559), b. I, f. 11/2, 37a, 38 14. XII.
48

49

1560.

54

G. Praga, o. c., 5-21. I. 1484.

"DAZ-SZN M a r c a n t o n i u s de B a s s a n o , b. I, f. I 6. II. 1506.
529

ne imao neki posjed. Taj je ona prodala,56 poto je prije toga u Zadru od plemia Detrica kupila kuu u uliici (cahseUa) sv. Vita." Petar i Katarina imali
su sina G r g u r a i ker S t o i j u . Ta je bila udana za Grgura pok. Stjepana, izmara (cerdonis) u Vrani, koji je od Stoijina brata ne samo dobio miraz,58 ve je poslije toga od svoje punice Katarine kupio i neku zemlju u
mjestu zvanom Sadi, u blizini navedene tvrave.59
II.

Iz dosadanjega naeg razlaganja vidimo da se u dokumentima javljaju

i r/ S i m o n a de M e d u l l a . Jedan je posinak Vitov, drugi je sin Andriola de Medulla,60 a trei je onaj kapral iz god. 1520, skrbnik Bertoldove djece.61 Meutim Praga, koji je znao samo za prvu dvojicu, taj je problem po
svom uvjerenju rijeio smjelo tako to je kao nepogreivo pravilo uzeo da
treba ispitati ne pojavljuje li se djedovo ime kod unuka. I uistinu, on je zakljuio da Andrija Meldola nosi ime svoga djeda Andriola, te je prema
tome i sin Simona, koji je najprije god. 1501. bio komestabil u Nadinu, zatim
je, pie dalje Praga, ini se, bio odsutan iz Zadra (1505), a god. 1527. ponovo
se spominje u nekom statistikom izvjeu.62 Pa i u oporuci iz god. 1563, koju
je slikar Andrija sam napisao, on sebe zove Andrea pittor fiol del condam
miser Simon Meldola i ser Andreas Meldola de Hiadra pictor,63 a u jednom drugom dokumentu, od 22. V. 1563, pored ostalih venecijanskih slikara
stoji i D. Andreas Sclabonus dictus Medola q. Simonis.6* Da bi se stvar jo
vie komplicirala, u jednom spisu zadarskoga notarskog arhiva iz god. 1515.
nalazimo napisano i ovo: ... et Marcho Antonio filio ser Simonis de Medulla, habitatoris Jadre.. .6S No, pcije nego o svemu tome stvorimo ikakav zakljuak, najbolje emo uiniti da navedemo redom kada se i kako se u dokumentima javlja taj Simon. Kako smo ve kazali, to se ime prvi put spominje
u spisima Dravnog arhiva u Zadru 18. IV. 1491. i tu se zove Simon condam
66
ser Jeronimi de Amadio .. . God. 1498. stoji ... strenui Simonis de Mel67
68
dulla comestabilis fratris.. , ... God. 1501. stoji u Sanuda ... Simon da
56

Ibid. SZN A n t o n i u s de Z a n d o n a t i s , b. I, f. I/l 30. XI. 1506.

Ibid. SZN J o h a n n e s de M o n t e f e r r a t o (1501 -1508). b. I, f. II 5.
III. 1506.
58
Ibid. SZN M a r c a n t o n i u s de B a s s a n o , b. I, f. I. 6. II. 1506.
59
Ibid. SZN A n t o n i u s de Z a n d o n a t i s , b. I, f. I/l 30. XI. 1506.
60
G. Praga, o. c., 14, 15.
61
DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. II, f. II/9 17. VII. 1520.
62
G. Praga, o. c., 10.
" A . Schneider, K a d s e r o d i o , a k a d j e u m r o A n d r i j a M e d u l i
( S c h i a v o n e ) ? , Zagreb, 1908, 15.
64
A. Venturi, o. c., IX/IV, 692. Prijatelj iznosi cfcfus Meldula (o. c., 10).
DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o ,b. II, f. II/2 7. X. 1515.
66
G. Praga, o. c., 14.
"T. j. Sebastijana.
68
DAZ-SZN A n t o n i u s B a r b a , b. II, f. II, 16a 14. I. 1948.
57

530

Meldola Contestabele in Nadino.. ,69 God. 1502. javlja se uz Vita de Medula

non Simon de Medula comestabiles, habitatores Jadre ac in Castro Aurane.10 God. 1505. pak u Sebastijana stoji i ime njegova brata ser Simone...71, a 1515. zabiljeeno je ser Simonis de Medula, habitatoris Jadre. . ,12 God. 1520. nailazimo na dominus Simon de Meldula, caporalis Jadre...73, a 1527. na Meser Simone da Medola1*. God 1536. spominje se
egregius vir dominus Simon de Medula, ciuis ot habitator Jadre.. .75 1549.
... domino Simone Meldula, ciue..76), 1552. domino Simone de Medula,77 i konano 1560. dominus Simon de Meldula, ciuis et habitator Jadre... 7S ... q..domini Simonis..."
Iz svega toga moemo zakljuiti da se onaj Vitov posinak Simon de
Amadio osim god. 1491. u dokumentima nigdje i nikad vie ne spominje. Stoga svakako ne dolazi u obzir kao otac slikara Andrije Medola ili Meldola i
Markantonija de Medulla ili de Meldula. Prema tome, preostaje nam samo
Simon, sin Andriolov, a brat Sebastijana, Elizabete Zorani i Magdalene a
Lacu. Simon je ve god. 1498. bio komestabil pa za njega i za sebe njegov
brat Sebastijan kupuje u Kalima neku zemlju.80 God. 1501. on je komestabil
u Nadinu, gdje jedva odrava disciplinu medu vojnicima, koji su ostali bez
ivenih namirnica,81 a 1502. vri s Vitom de Medula slubu s istim inom ne
samo u Zadru nego i u Vrani.82 Od 1515. dalje kao miran graanin Zadra83
stanuje u predjelu crkve sv. Stjepana,84 tj. u citadeli.85 Zatim je na osnovi ve
spomenute oporuke svoga brata Sebastijana, koja je objavljena 17. II. 1526,
68
R a p p o r t i d e 11 a r e p u b l i c a V e n e t a c o i S l a v i M e r i d i o n a li di M a r i n o S a n u d o , Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, VI, Mleci, 1863, 166
- 7. I.
1501.
70
DAZ-SZN A n t o n i u s de Z a n d o n a t i s , b. I, f. I/l 1. IV. 1502.
71
G. Praga, o. c., 15-21. X. 1505.
"DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o ,b. II, f. II/l 7. X. 1515.
73
Ibid.-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. II, f. /9 17. VII. 1520.
74
S. Ljubio, C o m m i s s i o n e s et r e l a t i o n e s v e n e t a e I, MSHSM VI,
Zagrabiae, 1876, 206. Za taj podatak Brunellisasvim krivo citira Ljubica (V. Brunelli,
R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI. f. 1,9, bilj. 3), a u tom ga slijedi
Praga (G. Praga, o. c., 9, 10.), to dokazuje da on uope nije vidio Ljubica, ve je to jednostavno na vjeru uzeo od Brunellija.
"DAZ-SZN P e t r u s de B a s s an o , b. I, f. I 28. IX. 1536.
76
Ibid.-SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s (1548-1561), b. I, f. I) l, 15-3.
III. 1549.
77
Ibid. - SZN J o h a n n e s a M o r e a (1545- 1570), b. I, f. 1/4, 33a 27. III.
1552.
78
Ibid.-SZN S i m o n B u d i n e u s (1556-1598), b. I, f. 1/5, 267 26. IX. 1560
(oporuka).
79
Ibid.-SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. /2, 37a, 38 14. XII. 1560.
80
Ibid. SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. 14. I. 1498.
81
R a p p o r t ! ..Arkiv ...VI, 166.
"DAZ-SZN A n t o n i u s de Z a n do na t i s , b. I, f. I/l - 1. IV. 1502.
83
G. Praga, o. c., 15, 16 -DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o ,b. II,f. /2
-7. X.
1515.
84
Danas crkva sv. Sime (C. F. Bianchi, a r a c r i s t i a n a . I , ara, 1877, 334).
85
S. Ljubio, o. c., I, MSKSM, VI, 206.

531

dobio jedan dio njegova imanja. Meutim je uspio da se 23. lipnja 1527. sa
svojom sestrom Magdalenom i njezinim suprugom Johannesom a Lacu pismeno nagodi, te su mu i onaj drugi dio imanja prepustili na doivotno uivanje.86 God. 1536. Simon daje svom kmetu J e r o n i m u K o u l o v i u
( C h o s u l o v i c h ) i z Kukljice (otok Ugljan) na obradbu uz izvjesne uvjete
neku svoju zemlju u Banju (otok Paman).87 God. 1549. i 1552. spominje se
kao svjedok u notarskim spisima,88 a 26. rujna 1560. sastavlja u svojoj kui,
ve slaba zdravlja i u dubokoj starosti, pred notarom imom Budiniem,
spis, u kojem svoga sina Markantonija89 imenuje za svog opunomoenika,90
a 14. prosinca iste godine ve doznajemo da je mrtav.91
Ako je dakle tona Pragina konstatacija s obzirom na Andriju i njegova
oca, onda je svakako i M a r k a n t o n i j e sin toga Simona de Meldula. Toj
dvojici mi bismo dodali jo jednoga im brata koji je dobio oevo ime, a to je
onaj S i m o n de M e l d u l l a , kapral u Zadru, koji je god. 1520. odreen
za skrbnika djece pokojnog Bertolda de Medula.92 Naime, taj je te godine
vrio niu vojniku slubu u Zadru, pa prema tome onaj prije spomenuti Simon, koji je ve prije 22 godine bio komestabil, tj. vii vojni asnik, sada nikako nije mogao spasti na kapralski in. Jo neto. Otac te trojice imao je i
sestru M a g d a l e n u , za koju se ve god. 1560. spominje da je mrtva.93 A
njezin je mu bio zadarski graanin i komestabil J o h a n n e s a L a c u , za
kojega god. 1557. doznajemo da je mrtav. Naime, te iste godine Magdalena
pravi oporuku, u kojoj je svoga sina G e o r g i j a imenovala za univerzalnog
batinika. Iz toga braka potekle su njezine tada ve udane keri U r a i
E l i z a b e t a . 9 4 Istoga Georgiusa a Lacu, kojega u svojoj punomoi Simon
de Meldula takoer citira kao batinika svoje pokojne sestre,95 nalazimo i
medu svjedocima u jednoj ispravi iz god. 1562.96

Slikar Markantonije ili Marko Antonije prvi se put u izvorima javlja

god. 1515. kao sin ser S i m o n a de M e d u l l a , stanovnika Zadra, i roak
97
Ivana Zorania, oca pjesnika Petra. On je zajedno sa svojom enom i ocem
do njegove smrti, kako se to oito razabira iz izvora, stanovao u kui obitelji
de Meldula u susjedstvu crkve sv. Stjepana.98 Dakle, ve iz toga vidimo da je
taj trojici brae otac bio Simon, brat Sebastijana, Elizabete i Magdalene, a
sin Andriola de Medula. Samo, Markantonije se u spisima slikarom ne zove
ve tada, nego tek god. 1547." God. 1554. kupuje isti slikar od magistra Stjepana de Radinis, pokojnog Georgija a Cisternis, neku zemlju s onu strane
Rjeine100 (ultra Flumariam), o kojoj se u spisima ponovo govori god.
1555,102 1557,103 pa 1561. i 1562.104 Pored te zemlje imao je posjed i u Privlai.105 Iste godine (1560) Markantonije de Meldula svjedoi pri nekom ugovoru kod notara Sime Budinia.106 Pred istim notarom, u kui de Meldula, otac
ga te godine imenuje za svoga opunomoenika da uredi razliite sporove, a
napose s Georgiom a Lacu, batinikom ve navedene Magdalene.107 Kada je
Simon umro, mladi je Georgius a Lacu prema pismenoj nagodbi zatraio
majin dio koji mu je pripadao. Da ne bi dolo do spora oko te ostavtine,
Markantonije se kao oev opunomoenik 14. prosinca 1560. sa svojim roakom mirno nagodio. Tako mu je u prvom redu prepustio pravo na dio kue i
zemlje u blizini sv. Marcele (propugnaculis sancte Marcelle) pa cijeli posjed
s kuom u Banju. A Georgius a Lacu se obvezao da e, pored ostaloga, neku
svotu novaca dati Matiji, nekadanjoj sluavci pokojnog Simona de Meldula.108 Dvije godine kasnije isti je slikar Marku iz Venecije (de Venetiis), topniku u zadarskoj tvravi, prodao kod Rjeine neku zemlju koju je on bio otkupio od ve spomenutog Stjepana de Radinis.109 Poslije toga u spisima zadar97

III.
A sada na kraju pogledajmo to na osnovi dokumenata zapravo znamo
o M a r k a n t o n i j u d e M e d u l l a ili d e M e l d u l l a .
"DAZ-SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. /2, 37, 38 14. XII. 1560.
Ibid. SZN P e t r u s de B a s s a n o , b. I, f. 1-28. IX. 1536.
88
Ibid. SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s , b . I, f. I / l 3. III. 1549 SZN
J o h a n n e s a M o r e a , b. I, f. 1/4, 33a 27. III. 1552.
89
Time otpadaju i Mihiieva nagaanja o djeci Simona Meldole i usporedo s time njegove ostale hipoteze (A. V. Mihii, A n d r i j a M e d u l i S c h i a v o n e ,
Nova Evropa, XXV, Zagreb, 1932, 643 645), kao i Uvodieve tvrdnje koji ga u tome
slijedio, c., 11-14).
90
DAZ-SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/5, 267 - 26. IX. 1560.
" Ibid. SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. II/2, 37a, 38 14. XII. 1560.
92
Ibid. SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. II, f. II/9 17. VII. 1520.
93
Ibid. SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/5, 267 26. IX. 1560.
94
Ibid. SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s , b. I, f. IV/65 30. XI. 1557.
95
Ibid. SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/5, 267 26. IX. 1560.
" Ibid. SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/6, 374a 4. VI. 1562.
87

532

... domino Joanne Zoranich coqnato illorum de Medulla ... presentibus ...
Marcho Antonio filio ser Simonis de Medulla... habitatoribus Jadre, testibus vocatis
et rogatis... (Ibid. I - SZN presb. Petrus de Pago, b. II, f. II/2 7. X. 1515).
98
G. Praga, o. c., 16-DAZ - SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s , b. I, f. IV/68
18. VIII.
1560.
99
.. .Marci Antonio de Medula pittor... (DAZ Sumario de titoli de privati possessori nel teritorio di Nona, VI. 236a 239 9. IX. 1547 Prijepis iz 17. st.). God.
1556. zovu ga u dokumentima i magistro Marco Antonio de Medula pictori, habitatore Jadre, pa Marcum Antonium de Medula pictorem DAZ- S p i s i z a d a r s k o g
k n e z a A n t o n i o M i c h i e l (1556), 63a, 105 2. III. i 16. IV. 1556).
100
U blizini Zadra (ibid. S p i s i z a d a r s k e p o r o d i c e de P o n t e
I-1952
(kopija).
101
DAZ-SZN S i m o n M a z z a r e l l u s (1555- 1589), b. II, f. FV/3 2. X.
1557.

102

Ibid.-SZN D a n i e l a v a l a , b. I, f. /3 2. I. 1562.
Ibid.-SZN S i m o n M a z z a r e 11 u s , b. II, f. IV/3 2. X. 1557.
Ibid. - SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. II/3. 2. I. 1562.
105
Ibid. S u m a r i o . . . VI, 236 24. III. 1560. Prijepis iz 17. stoljea.
106
... Marco de Meldulla pictore... (Ibid. SZN S i m o n B u d i n e u s , b . I,
f. 1/3, 138a11. VII. 1560).
107
Ibid. - SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/5, 267a 26. IX. 1560.
108
Ibid. SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. H/2, 37a. 38 14. XII. 1560.
109
Ibid. SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. 11/3 2. I. 1562.
103
104

533

skoga notarskog arhiva ne nalazimo vie spomena Markantoniju de Meldula.

Supruga Markantonijeva zvala se K a t a r i n a i bila je kerka ser A n t o n i j a M i r k o v i a iz Nina; ona je 18. kolovoza 1560, jo za ivota svoga
mua, u njegovoj kui sastavila oporuku. U toj oporuci ona je svoga supruga
imenovala za univerzalnog batinika imetka koji je on mogao samo doivotno uivati. Poslije njegove smrti polovica je imala pripasti Katarininu bratu
Pavlu, a polovica kerima pokojnog joj drugog brata Zanchija.110
A sada jo ova pitanja: kada je priblino roen taj slikar, kako je dugo
ivio i kada je otprilike umro? Na to moemo samo priblino odgovoriti. Naime, kada se on god. 1515. prvi put javlja kao svjedok u notarskoj ispravi, onda je morao imati najmanje dvadeset godina. Prema tome, bio je roen najranije oko god. 1495, a svakako najkasnije prije kraja 15. st. Prema tome bi
god. 1562, kada se posljednji put spominje, imao neto ispod ili iznad 67 godina, to nikako nije bila velika starost.
Kad je taj slikar umro, teko je odgovoriti. No svakako moemo pretpostaviti da nije nadivio svoga brata Andriju.

IV.
Premda je Brunelli odluno ustvrdio da novi dokumenti mogu samo popuniti one vijesti koje je on sabrao iz javnih arhiva, ali da ih ne mogu izmijeniti,111 vidimo da se u tome prevario.
Stoga emo pokuati da na osnovi svega izneenog jo neto kaemo o
Andriji Meldoli i o njegovu bratu Markantoniju. Andrija je svakako iz Zadra
112
otiao vrlo rano, jer se nigdje ni u jednom tamonjem dokumentu ne spo113
minje, dok se ostali lanovi s pridjevkom de Medula, de Meldula ili
de Medola spominju vie puta. Nagaanje S c h n e i d e r o v o da se rodio
1503 (?) u Zadru.114 Brunellijevo verso 1500a Zara,"5pa Prijateljevo (iako se on ispoetka koleba, gdje se Andrija rodio, ipak podrava pretpostavku
da bi to mogao biti Nadin, mjesto slubovanja oca mu Simona) oko god.
116
1500. ili tonije god. 1503. i vjerojatno oko god. 1503. , mi bismo bacili
110

Ibid. - S u m a r i o . . . VI, 236a 239 9. IX. 1547 Prijepis iz 17. st. SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s , b. I, f. IV/68 18. VIII. 1560.
111
Brunelli, Un po'di lue..., La Dalmazia, a. II, No. 63, ara, 12. VI. 1920.
112
Brunelli kae da je u Veneciju otiao u 20. godini (o. c., La Dalmazia, a. II. No
63, ara, 12. VI. 1920), a Prijatelj najprije pie da to ne znamo, a odmah zatim iznosi
da je to bilo jamano negdje oko god. 1530., kad je bio ovjek tridesetih godina (o.
c., 9).
113
Brunelh pie da nema ak ni vijesti o njegovu povratku u Dalmaciju s namjerom da ondje slika (Rivendicazioni..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 14), s ime bi
se i mi potpuno sloili.
114
A. Schneider, o. c., 6, 7, 20-24.
115
V. Brunelli, Un p o ' d i l u c e . . ., La Dalmazia, a. II. No 63, ara, 12. VI.
1920.
116
K. Prijatelj, o. c., 7, 5, 6.
534

ak na kraj* 15. st. Svakako, kada je umro (1563),m mogao je imati i iznad 60
pa ak i 70 godina, to u to doba nije bilo nita neobino, jer su svi njegovi
suvremenici, slikari u Veneciji, pa Tizian (r. 1477 u. 1576), Tintoretto (r.
1518 u. 1594) i Veronese (r. 1528 u. 1588) takoer dosta dugo ivjeli. Da
nije bilo njegove iznenadne bolesti,118 moda bi i on doivio jo dublju starost.
to Brunelli dri da Andrija nije bio siromah i da je bio posljednji lan
svoje kue, to je oito tono, ali zato nema pravo kad misli da je u njega bio
sabran sav imetak te obitelji.119 Po osobno sastavljenoj oporuci Andrija je
svoju suprugu M a r i n u de R i c i s imenovao za jedinu svoju batinicu.120
Kada se ona po drugi put udala za K a m i l a B o n a l d i j a , 1 2 1 spominje u
oporuci od 22. V. 1569.122 sva svoja imanja i mjesta u Zadru koja joj je ostavio njezin pokojni mu Andrea Medulo (tutti li beni et luoghi da ara ehe
me ha lassato il detto quondam messer Andrea Medulo123 mio Marido).12*
Tako su, po Brunellijevu miljenju, ti posjedi morali biti znatni jer su u Zadar privukli obitelj Bonaldi, koja je zatim ula u vijee toga grada.125
Jo ni danas nije definitivno utvreno jesu li Andrija Meldola i Andrija
Schiavone jedan te isti umjetnik,126 a isto se tako ne zna pripadaju li njemu
slike koje mu se pripisuju, i na njima napisani inicijali.127 Nadalje, smatra117
Brunelli iznosi da je u jednoj rukopisnoj zbirci zadarske povijesti iz 18. st., koja se uvala u kui Filippi u Zadru, medu stotinu besmislica naao da se pria kako je
Meldola stanovao u Zadru u susjedstvu crkve sv. Spasitelja; Brunelli to, naravno, u
svemu pobija (V. Brunelli, Un p o ' d i l u e . . . , La Dalmazia, a II, No 62, ara, 10.
VI. 1920).
118
A. Schneider, o. c., 16, 18.
119
V. Brunelli, Un p o ' d i l u e . . ., La Dalmazia, a. II, No 62. ara. 10. VI.
1920 Isti. R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, r. I, 12,15.
120
A. Schneider, o. c., 15.
121
Jedan je lan te obitelji kao svjedok bio nazoan otvaranju oporuke slikara
Andrije (A. Schneider, o. c., 16).
122
Tu je oporuku prepisao Brunelli u Arhivu Frari u Veneciji (V. Brunelli, U n
p o ' d i l u e . . ., La Dalmazia, a. II, No 54, ara, 20. V. 1920), i ona je, kao i onda,
jo i sada neizdana.
123
Kukuljevi iznosi da se u Vincenci spominju Antun i Sebastian Medulo, od kojih je posljednji umro 1587 (I. Kukuljevi Sakcinski, o. c., 270).
124
V. Brunelli, Un p o ' d i l u e . . . , L a Dalmazia, a. II, No 54, ara, 20. V.
1920. Isti R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 12.
125
V. Brunelli, Un p o ' d i l u e . . ., La Dalmazia, a. II, No 62, ara, 10. VI.
1920.
126
O tome v. A. Schneider, o. c., 8 12, i L. Donati, D e l l e t a m p e di An d r e a M e l d o l l a d e t t o lo S c h i a v o n e , Archivio storico per la Dalmazia, a.
III, f. 117, Roma 1927, 211-220.
127
Heller donosi ove njegove inicijale: A. M., Andreas Schiaon f., M. A., M. A. F. i
M. P. i svagdje kae da je to Andreas Meldolla, genannt Schiavone (/. Heller, M o n o g r a m m e n L e x i c o n , Bamberg 1831, 27, 30, 257, 258, 305). Kukuljevi navodi da se u jednom bakrorezu uz monogram A. M. nalazi i potpis Andrea Meldola.
Zatim na slikama stoji . Andreas Schiavone, A. Schiavon f. ili Andrea Schiavon
f. ili Andrea Schiaon f. ili And. Meldola. ili A. M. pa And. Meldolla i A. M. ili
M. A. ili A. M. F. Taj isti rnonogram imao je i talijanski bakrorezac M a r e An -

535

rno prijeko potrebnim da se i svi navedeni dokumenti o Andriji, Meldoli ili

Schiavonu, koji se nalaze u Veneciji, jo jedanput pretrae i ponovo ispitaju 128 te da se tono objelodane; tek tada moi emo vjerojatno dobiti ispravan sud o tome tko je jedan, a tko drugi, pogotovu ako sve to poveemo s
onim to jo o tom problemu znamo.
Na kraju slaemo se s Brunellijem da Meldola (u raznim varijantama)
dolazi od imena grada u Romaniji, ali ne i da su lanovi de Meldola ivjeli
u Zadru samo od god. 1463. do 1527,129 ve od god. 1458. do 1562. Nadalje, ne
moemo se sloiti s tvrdnjom Praginom da nitko od tih Meldola nije bio iz
Dalmacije, kao ni s time da nikomu od njih ena nije bila Zadranka, Dalmatinka i Slavenka,130 jer znamo da je upravo slikar Markantonije bio oenjen
Hrvaticom iz Nina, a jesu li i drugi lanovi te obitelji bili oenjeni Hrvaticama, nije nam poznato. Nadalje, u navedenom vremenu iz te obitelji nije u
Zadru bilo samo osam mukih lanova, kako to iznosi Praga,131 ve petnaest
mukih (s Vitovim posinkom Simonom), a pet enskih.
I tako dodue nismo uspjeli, iako je Praga u to bio potpuno siguran, da
u spisima zadarskih notara 16. st. naemo ita o roenju, mladosti i ivotu
slikara Andrije,132 ali smo zato pronali novoga slikara, brata mu Markontonija ili Marka Antonija. Ujedno smo na osnovi arhivske grade iz 15. i 16. st.
donijeli neke nove podatke o pojedinim lanovima obitelji de Meldola, od
kojih su neki, a napose roeni Zadrani Andrija i Markantonije, po svom ocu
bili ak i 133
u vrlo tijesnoj rodbinskoj vezi s obitelji hrvatskog pjesnika Petra
Zorania.
Jo neto. U nas se za Andriju udomailo prezime Meduli,1*4 koje je,
kako smo ve dokazali, potpuno pogreno i proizvoljno u nau znanstvenu literaturu unio K u k u l j e v i .
t o n i o R a i m o n d i , nazvan Franzia, roen 1488, a umro 1539 (/. Heller, o. c., 28),
to je primijetio i Kukuljevi (/. Kukuljevi Sakcinski, o. c., 269), ili M. A. F. i (Kukuljevi Sakcinski, o. c., 289, 291,293-296). O tom i L. Donati, o. c., Archivio storico..., a.
III, f. 117, 211 214). to to znai? Po naem miljenju trebalo bi i te inicijale jo jedanput ne samo struno i dobro pregledati i proitati, pa po nainu slikanja, a bez
ikakva utjecaja goleme strune literature o tome da konano nepristran sud. Jo neto. Drimo da se ne bi smjelo propustiti a da se ne utvrdi ne pripada li koji od tih inicijala Markantoniju, Andrijinu bratu. Moda je upravo on bio autor slika u ibeniku,
Zadru i Splitu, koje Kukuljevi za Andrijine (I, Kukuljevi Sakcinski, o. c., 279). O tom
v. V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 13, 14.
128
Brunelli navodi da su se neki od tih prijepisa iz mletakog arhiva uvali u Paraviji (V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 10),
dananjoj Naunoj biblioteci u Zadru, odakle su jo god. 1943. s ostalim rukopisima
odneseni u Italiju.
129
V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 15.
130
G. Praga, o. c., 8.
131
G. Praga, o. c., 9.
132
G. Praga, o. c., 10.
133
O tom pjesniku kao o njegovu rodu pie opirno S. Antoljak, N o v i p o d a c i
o h r v a t s k o m p j e s n i k u P e t r u Z o r a n i u , Grada JA 22, Zagreb, 1952,
245-272.
134
K. Prijatelj, o. c., 6.

536

Budui da sada znamo i za njegova brata Markantonija, takoer slikara,

koji se u dokumentima isto tako nikada ne zove Meduli potrebito je zbog
objektivnosti i prestia nae znanosti da ih vie pod tim prezimenom ne navodimo.
Jedno je jasno: oni su obojica roena u hrvatskom Zadru, gdje su bili i
odgojeni. Samo, Andrija je brzo otiao u Veneciju, odakle se nikada nije vratio u domovinu, a drugi je do smrti ostao u svom rodnom mjestu.
Znaajno je da se Andrija upravo u Italiji nazivao Hrvatom (Sclabenus),
jer nikada nije mogao zaboraviti zemlju i grad u kome se rodio i gdje je odrastao. A. Markantonije je bio oenjan Hrvaticom, plemkinjom iz Nina,
odakle je potjecao i Ivan Zorani, suprug njihove tetke Elizabete-Jele, majke
pjesnika Petra Zorania.
Na temelju svega iznijetog trebalo bi da jednom zauvijek prekinemo s
time da Andriju, a tako i njegova upravo novootkrivenog brata Markantonija, nazivamo nametnutim im prezimenom Meduli, koje im ne pripada.
Ne treba se bojati da emo ih zbog toga izgubiti i da nakon toga nee vie
pripadati nama, jer znamo sigurno da su se i oni sami takvima osjeali i iskazivali.

GENEALOKO STABLO DE MEDULA (MELDULA, MELDOLA, MEDOLA) U ZADRU

I.

Mateus (u. 1476.)

Vitus (u. poslije 1520)
kerka N (?)

Bertoldus (u. o. 1502)

supruga: Samaritana
r. dela Porta iz
Venecije

Francisca
suprug: Felix
de Medula

Simon
pok. Jeronima
de Amadio
posinak
Bertoldus

Lucatia
suprug: Dominicus
de Cretino, pisar
pakog kneza

537

am platee, testibus etc. (DAZ. SZN Simon Mazzarellus, b. II, f. IV/3 - 2. X.

1557.).

II.

Andriolus
supruga: Ura
Sebastianus

Marcantonio
supruga:
Katarina
r. Mirkovi iz
Nina

2.

Simon (u. 1560)

Andrea (u.
1563)
supruga:
Marina
de Ricis

Elizabeta
suprug:
Ivan
Zorani

Magdalena (u. oko 1560)

suprug: Johannes a
Lacu, comestabilis

Simon

Petar

Jeron im
Georgius

Elizz beta

Ura

m.
Stephanus de Medula

Petrus de Medula (u. o. 1506)

Druga Katarina
supruga
Gregorius

Stoija
suprug: Gregorius
pok. Stjepana
izmara i stanovnika Vrane

1.

Zadar, 2. X. 1557.
Zadarski slikar Markantonije de Meldula kupuje od magistra Stjepana de
Radinis neku zemlju s onu stranu Rjeine
Coram domino Donato Ciuallelli honorabile judice examinatore. Cum
alias sub die 23julij 1554. titulo emptionis magister Marcusantonius de Meldula pictor, habitator Jadre, acquisiuerit a magistro Stephane de Radinis
quondam magistri Georgij a Cisternis unam ogradam terreni cum capitibus
uitium ueteribus et cum nonnulibus arboribus oliuariorum positam ultra
Flumariam preo... libre... dictus uenditor exbursauit ser Dominico Spirondello uti creditore libre 73. de quibus libre 73 dictus ser Dominicus Spirondellus predicto magistro Marcantonio fecit... In cancellaria communititatis, presentibus Simone Sachich et Nicolae Dissa, stipendiario ad custodi538

Zadar, 18. VIII. 1560.

Oporuka Katarine, supruge Markantonija de Meldula
In Christi nomine Amen. Anno ab eius Natiuitate 1560., indictione III,
die uero 18 mensis augusti, temporibus serenissimi Principis et domini excellentissimi domini Hieronymi Prioli Deigratia Venetiarum etc. ducis illustrissimi, pretureque domini Aloysii Cornelij dignissimi comitis Jadre. Coram
uiro nobile Jadrense domino Antonio Rosa, honorabili exsaminatore Jadre.
Cum nil sit certius morte et nil incertius hora eius ideo salubriter considerans domina Catherina filia quondam ser Antonij Mircouich de Nona et
uxor ser Marciantonij de Meldula pictoris, ciuis Jadre, sana per Dei gratiam
mente, sensu et intellectu et corpore infirma, nolens intestata decedere et
facta sua inordinata relinquere pro hoc presens suum nuncupatum testamentum quod dicitur sine scriptis in hunc modum disposuit et ordinauit. In
primi animam Altissimo comendauit, corpus quoque suum sepelire uoluit
in ecclesia sancti Dominici in sepulcro suorum antiquorum. Item suos commisarios et huius sui testamenti rideles executores instituit et esse uoluit ser
Marcumantonium de Meldula, suum maritum, et ser Simonem Armanum,
ciuem Jadre, quibus dedit omnimodam facultatum adimplendi omnia in presenti testamente contenta. Item reliquit lazaretopestiferorum Jadre lire 4 et
fabrice capelle sancti Simonis Justi lire 4 et fratalee Sacramenti Sacrosancti
Corporis in ecclesia metropolitana Jadre lire 4. Item reliquit domine Catherine eius nepti (!), uxori ser Hieronimi militis, unum uestem a muliere de
rassia panonalia et unam pelliciam. Item omnibus autem alijs suis bonis
mobilibus et immobilibus, juribus et adherentibus sibi spectantibus etpertinentibus tarn dotalibus quam alijs quibuscum que heredem instituit et nominauit ac esse uoluit supradictum ser Marcumantonium de Meldula, maritum in uita sua tantum, cum hac tarnen conditione quam post mortem supradicti sui heredis omnia sua bona, terres etpossessiones, uadant et transire
debeant in ser Paulum, fratrem dicte testatricis pro dimidia et pro alia dimidia in filias quondam serZanchi, alterius sui fratris, scilicet illa quantitas et
qualitas terrarum et possessionum, quas ipsa testatrix habuit pro hunc portione in dotem tempore... (izgorjelo) sue maritationis cum hac declaratione quam dicti heredes substituti post mortem suprascripti mariti sui primi
heredes instituti, non possuntpetere nee habere ab heredibus dicti sui mariti prohibuit quo estimate fuerunt dicte terre et possessionem apportat ut
supra in dotem juxta consentiam instrumenti dotalis, sed solummodo habeant et simpliciter reuertantur in dictos heredes substitutos eedem uel terre
et possessiones absque aliquo strepitu et figura juditij, qui heredes substituti teneantur et sunt obligati ac illi in quos peruenerint dicte terre et possessiones celebrati facere singulo die festo sancti Saluatoris omni anno in perpe-

539

tuum unam missam maiorem pro anima dicte testatricis et hoc uoluit esse
suum ultimum testamentum et ultimam uoluntatem quod et quamvis ualore
uoluit jurre testamenti et alliis... ultime uoluntatis aliquo juri ordine premisso non obstante. Actum in forma. Actum Jadre in domo habitationis dicti uiri sui in contrata sancti Stephani, presentibus domino Gabrielle Martinengo, cantore in ecclesia metropolitana Jadre, et magistro Marco de Venetijs, bombarderio in castro magno Jadre, habitis et rogatis. Franciscus Thomaseus notharius ita ordine dicte testatrice (Ibid. SZN Franciscus Thomasius b. I. f. IV, br. 68 18. VIII. 1560.).

futurorum. Actum in camera domus habitationis dicti domini constituentis

in Jadra. Presentibus ibidem serPetro Zappich et serJoanne Britanico, ciuibus Jadrensibus, testibus habitis, uocatis et specialiter rogatis. Ego Franciscus Gallellus judex examinator Jadre (Ibid. SZN Simon Budineus b. I, f.
1/5, 267, 267a-26. IX. 1560.).

4.

Zadar, 14. XII. 1560.

Nagodba izmeu Markantonija de Meldula i njegova roaka Georgiusa a Lacu zbog ostavtine njegove majke Magdalene, sestre Simona de Meldula

3.

Zadar, 26. IX. 1560.

Simon de Meldulla daje pismenu punomo svom sinu
Markantoniju
Die 26. septembris 1560.
Pro ser Simone Meldulla
procura
Temporibus et preturae etc. Coram viro nobile Jadrense domino Francesco Gallello, honorando judice examinatore curiae Jadrae, personaliter
constitutus Simon de Meldulla, ciuis, habitator Jadrae, jacens in lecto propter egritudinem et senium corporis, sanus attamen mente et intellectu, omni quo potuit de jure firmiori ac solemniori modo fecit, instituit, cicauit, solemniter ordinauit suum uerum, certum, legitimum et indubitatum procuratorem, factorem et negotiorum suorum infrascriptorum gestorem, nuntium
et comissum specialem et generalem ita tarnen etc. magistrum Marcum Antonium, pictorem eius filium presentem et onus procurationis acceptentantem specialiter et nominatim ad componendum et concordandum omni et
quocumque tempore tarn in uita quam in morte eiusdem domini constituentis, omnes et quascumque differentias super quascumque et qualicumque re
et eadem uertentes sine que uertentur inter eumdem dominum constituentem et dominum Georgium a Lacu tamquam heredem quondam dominae
Magdalenae, sororis dicti dominis Simonis constituentis. Et super huiusmodi differentiarum et questionum futura concordia, ac transactione rogante
et rogati petendum quecumque publica documenta et instrumenta dans et
concedens eidem filio suo et procuratori omnimodam et generalem potestatem, authoritatem et mandatum super et in dictis differentiis concordandis
et paciscendis cum omnibus et singulis clausulis necessarijs et opportunis
etiam si ille forent et de quibus essent fienda specialis mentio que mandatum exigerent magis speciale quam presentibus expressum est cum ampla et
generalipotestate ac facultate. Promitense (?) iam habere et habiturum perpetuo Grmum, ratum et gratum, totum id et quicquid predictum filium
suum et procuratorem fuerit atque concordatum in premissis seu aliquo eorum sub obligatione omnium suorum mobilium et stabilium presentium et
540

Cessio pro domino Georgio a Lacu cum remissione et quietatione pro magistro Marco Antonio de Meldula pictore uti procuratore quondam domini Simonis eius patris per viam compossitionis ad inuicem factae.
Die XIII. mensis decembris 1560. indictione 3.
Temporibus et preturae etc. Coram nobile Jadrense domino Donato Ciualello, honorabile judice examinatore curiae Jadrae. Quum per amicabilem
conuentionem alias sub die 23. junij 1527. inter quondum dominum Simonem de Meldula super vita functum et strenuum quondam Johannem a Lacu eius sororium nomine quondam domine Magdalenae eius uxoris sequutam de et super Ute, quae tunc versa fecit inter eos, sententia alias per
clarissimum dominum Zaccariam Vallaresso tunc dignissimum capitaneum
Jadre lata sub die 17 februarij 1526. qua pronuntiauit testamentum strenui
quondam domini Sebastian! eorumdem quondam domini Simonis et dominae Magdalenae fratris fuisse et esse bene et legittime confectum vt in eadem ex dicti quondam domini Simonis parte, laudata extiterit et per ipsum
quondam dominum Joannem vxoro (!) quo interibat nomine consensun (!)
fuerit, quam idem quondam dominus Simon eius cognatus posset et valent
usufructuare toto tempore vitae suae omnem partem dictae quondam dominae Magdalenae in dicto testamento legatam, tarnen et bonis mobilibus
quam stabilibus et quam post ipsius quondam domini Simonis obitum dicta
bona predictam quondam dominam Magdalenam integraliter consequat;
Pro ipsique bonis restituendis, dandis et esendis arbitrio boni viri ipse quondam dominus Simon specialiter obligauerat et ipothecauitur partem sibi
tangentem de domo magna a statio in qua tunc habitat. Et prout latius in
dicta conuentione exactis cancellarie capitaneatus publicata sub signo et nomine quondam Antonij de Pasinis tunc vicecancellarii dicti illustrissimi domini capitanei a me notaro visa et lecta. Nunc autem quia dominus Georgius
a Lacu tanquam heres dictae conuentionis consequi pretendit dicta bona
stantem peruenit casus eorum restitutionis per mortem dicti quondam domini Simonis. Magister Marcus Antoniuspictor, filius etprocurator dicti qu-

541

ondam domini Simonis non ignarus ut dixit debitipaternipraeteriti, volens

omnimodo litem euitare quam circa premissa mouendus erat datus dominus Georgius et ei ex debito affinitatis sine imponerepro euitandis expensis,
habens a dedecus patre specialem mandatum componendi et concordandi
omni et quocumque tempore tarn in vitaque in morte dicti quondam eius
patris omnes et quascumque differentias super quacumque et qualicumque
rem et causam vertentes sine que uertentur inter eum et dictum dominum
Georgium tanquam heredem dicte quondam eius matris et super huiuscemodi differentiarum et questionum futura concordia et transactione rogandi et rogati, petendi quaecumque publica documenta et instrumenta. Prout
legere est instrumentu diei 26. septembris... lapsi, scripti per dominum Simonem Budineum, clericum, notaiium juratum Jadrae, ibidem viso et lecto.
Sponte sua, motuqueproprio et animo deliberato et alias omniquo potuit in
et modo, non per errorem aliquem iuris uel facti, dicto quo instrumentu
publico nomine in vim dictae paternae libertatis ei sie ut supra concessae et
attributae, bene ut dixit consultus tenore patris iristrumentis dedit, cessit et
insolutum ac pagamentum traddidit dicto Georgio uti herede dictae quondam eius matris. Ibi presenti et pro se et heredibus suis stipulanti et recipienti totam et integram partem etportionem quantacumque est, quam dictue
quondam dominus Simon quouis modo habebant et nunc eius hereditas habet in una domo de muro, posito et existente in confinio propugnaculis sanctae Marcelle super proprio terreno, his ut dixerunt clausa finibus: a siroco
via publica, a quirina domina Maphea relicta quondam domini Augustini
Martij, a borea ortus heredum quondam presbiteri Petri Jordanich, et a trauersa iura quondam presbiteri Simonis Tutofei partim et partim Simonis
Bogafcich saluis. Nee non vnam possessionem, gognalia quatuordecim uel
circa et quantacumque, est terreni partim oliuati et partim derri et boschiui
cum vna domo maceri ei desuper cuppis cooperta, posita in insula Bagno, infra hos ut dixerunt confines: a siroco Jura domini Michaelis et domini Francisci fratrum de Rosa, et a quirina mons communis saluis. Ad habendum, tenendum, gaudendum, possidendum et vsufructuandum et quicquid dicto
domino Georgio et suis heredibus deinceps propositio placuerit faciendum
etiam de re propria cum omnibus suis Juribus etc. Et hoc pro omni et toto
eo quod ipsa quondam Sebastian! eius fratris habere debebat et per consequens dictus dominus Georgius eius filius et heres habere debet a dicto quondam Simone vigore dicte conuentionis et aliter quocumque eodem quia
idem dominus Georgius stantibus premissis per se et heredes suos versa vice et misit et pepercit dicto magistro Marco Antonio proprio quo suo nomine acceptante quodcumque debitum quantumcumque est, in quo dictus quondam dominus Simon et consequenter eius hereditas premissorum occorente quoquo moto et quavis de causa tenebatur et tenetur. De quo fecit
finem et quietationem cum pacto de non petendi et vltra premissa promisit
et solus se obligauit soluere omnes et quascumque expensas quodlibet factas et sequutas in exequiis et funeralibus dictique domini Simonis eius auunculi, ad quacumque comptum dictus magister Marcus Antonius dixit iam
habnisse a dicto domino Georgio libri viginti quinque... quas dixit expendi
disse (!) in missis, capitulo, et alijs similibus. Preter ceras pariterque dictus
542

dominus Georgius promisit soluere Matthee, olim ancillae eiusdem quondam domini Simonis, libras triginta quatuor. Pro ressiduo ut dixerunt mercedis suae pro tempore quo ei inseruiuit. Quodquidem propter ipse per viam
transactionis at amicabilis compositionis ad inuicem fecere quibuscumque
in contrarium \ibstantibus pacto apposito et solemne stipulatione hinc inde
vallato, quae si vllo unque tempore contigerit in futurum dicta bona et supra
eidem domino Georgio in solutum et pagamentum data et adiuvandi casa
uel aliquod eorum seu aliquam eorum partem tolli et euinci et euocati dicto
domino Georgio et heredibus suis, liceat et licitum sit eosdem reddise ad
dicta iura sua crediti suiprefati et eadem petere consequi, exigere et habere
ab hereditate dicti quondam domini Simonis ac sipresens datio et adiudicatio in solutum facta non esset. Et in omni casu euictionis prefatae ad quam
dictus Marcus Antonius dicto nomine soluere obligauit, saluum et integrum
ac illustrum remaneat uis ipsius domini Georgijpredicto eius credito. Quae
omnia et singula eedem partes ad inuicem et vicissum premisserunt firma et
rata habere, tenere, attendere et obseruare ut non contra facere, dicere uel
uenire per se uel aliud aliqua ratione uel causa de iure uel de secundo, sub
pena in statutis Jadrae contenta et obligatione vicissim iudiccaria omnium
et quarumcumque bonorum dicti quondam domini Simonis et dicti domini
Georgii mobilium et stabilium, presentium et futurorum. Acta fuerunt haec
in cancellaria praetoria Jadrae. Presentibus domino Francisco de Pechiaro
quondam Joannis et clerico de Fabio Justo, habitis, vocatis et personaliter
rogatis. Ego Donatus Ciualellis supradictus subscripsi (Ibid. SZN Daniel
Cavalca b. I, f. II/2, 37a, 38 14. XII. 1560.).
5.

Zadar, 2. I. 1562.
Marku iz Venecije, topniku zadarske tvrave, Mark-antonije de Meldula prodaje zemlju, koju je prije bio otkupio od magistra Stjepana de Radinis
Emptio pro magistro Marco
bombarderio. Magistro Marci
Antonio de Meldula pictore
In Christi nomine Amen. Anno ab eius Natiuitate millessimo
quinquentessimo sexagessimo secundo, indictione quinta, di vero secundo
mensis januarij, temporibus illustrissimi et excellentissimi domini Hieronymi Prioli Dei gratia Venetiarum etc. ducis illustrissimi praeturaeque, excellentissimi domini Benedicti Contareno dignissimi comitis Jadrae. Coram nobile Jadrense domino Donato Ciualello, honorabile judice et examinatore
curiae Jadrae. Personaliter constitutus magister Marcus Antonius de Meldula, pictor, habitator Jadrae, per se et heredes suos dedit, vendidit, traddiderit et alienauit magistro Marco de Venetijs, bombarderio in casfro Jadrae,
ibi presenti et pro se et heredibus suis stipulanti et recipienti gognalia duo
cum dimidio uel circa vnius ogradae gognalia quatuor uel circa terreni cum
543

capitibus, vitibus veteribus et cum nonnulibus arboribus oliuariorum ibi

existentibus, posita ad Flumariam cum onere solutionis liuelli scilicet annuae exhibitionis salinarum duarum venerabilibus fratribus sancti Dominici
de Jadra et quacumque aha obligatione, contenta in instrumentu transactionis sequitae occassione dictae ograde sue die 14 septembris 1543. inier dictos venerabiles fratros et quondam magistrum Stephanum da Radinis quondam magistri Georgij a Cisternis, scripta ut dixerunt per dominum Petrum
Bassanum, notarium juratum Jadrae, cuius totius ogradae hij dicuntur esse
confines: a siroco Flumaria, a borea Jura domini Joannis Spingaroli, a trauersa via publica et a quirina iura heredum quondam Simatti Bogafcich, saluis etc. Quam ogradam dictus venditor aliter emit et acquisiuit cum dicto onere a dicto quondam magistre Stephano per ducatos viginti sex ad terrenum
libras opro ducato et quibus dictus magister Marcus Antonius de ordine dicti magistri Stephani excarsauit ser Dominico Spirondello, creditori dicti magistri Stephani, libras septuaginta tres pariter nam vinee existentes supradicto terreno ipsi obligatiae erant, utpatet duobus instrumentis diei23.julij
1554. et 2. octobrio 1555. altero in notis quondam domini Joannis Mazzarelli
olim notarij existentis domini Simonis eius filij cancellarij eiusdem dictae
communitatis. Altero uero rogato per dictum existentem dominum Simonem. Ibidem visis et lectis aequa ograda dictus emptor aliter publicum ad
incantum acquisiuit gognalium vnum cum dimidio uel circa ex causa vt breuiario diei 28. septembris 1561. in curia praetoria ad habendum, tenendum,
gaudendum, possidendum, vsufructuandum, et quicquid dicto emptori est et
suis deinceps proprio placuit faciendum saluis iuribus supradictorum venerabilium fratrum et hocpraetio quindecim ad terrenum libras 6 pro ducato
quos dictus emptor ibi ad presentiam dicti domini judicis, existentis meique
notarij et testium, dedit et numerauit in prompta et numerata pecunia praefato venditori, quipremisitper se et heredes suos de legitima dictae rei venditae deffensione, manutentione et iuridictione a quacumquepersona in forma iuris debita et de habendo venditionem ipsam et omnia et singula supradicta firma et rata sub pena quarti et obligatione omnium suorum bonorum,
presentium et futurum. Actum Jadrae in plathea communis ad apothecam
quondam ser Georgij Brunouich, presentibus domino Hieronymo Cortesio,
causidico, et magistro Papirio Constantio, aurifice Jadrae, habitis, vocatis et
rogatis. Ego Donatus Ciualellis, suprascriptus subscripsi (Ibid. SZN, notar
Daniel Cavalca, b. I, f. II/3-2. I. 1562.).

544

NEW DATA ABOUT THE ZADAR PAINTERS MARCANTONIO AND

ANDREAS
Summary
On basis of unpublished materials from the State's Archives of Zadar
the author first brings out some new data about the painter's Marcantonio
and Andrea de Meldula (Medola, Meldola, Medula, Medulla) whom he found to have been brothers family. Then he concludes their father had certainly been one of the three known Simons from that family and precisely
Simon Andriolo's son and Sebastian's Elizabeta's Zorani (the Croatian poet's Petar Zorani mother) and Magdalena's Lacu brother, while Simon, caporal at Zadar, could have been the painter's third brother.
After having brought out some completely new and unknown givings
based on documents from Zadar's Archives and relative to the newly found
painter Marcantonio the author engages himself also with the painter's birth
and death-year. Parallel with this he exposes in a concise way all the
known data about Marcantonio's brother Andrea and gives some own remarks about that painter.
Besides he contests certains affirmations of the Italian historians Brunelli and Praga relative to this family and basing himself on original archivistic materials rejects the arbitrary affirmation Kukuljevi's who confirms
and this affirmation entered also in the scientific literature that this family and therefore the painter Andrea too was called Meduli.
At the end the genealogical tree family's de Medula and five documents
concerning the painter Marcantonio are given.

545

ARHIVSKE ZABILJEKE I MARGINALIJE O

MARKANTUNU DE DOMINISU

i.
Iako se je vrlo mnogo pisalo o Markantoniju de Dominisu, on ni do danas nije dobio svoju solidnu znanstvenu monografiju.
Jedan od razloga je i taj to bi za takav posao trebalo sistematski i kroz
izvjesno vrijeme konzultirati sve mogue arhive, biblioteke i sline znanstvene ustanove.
Da ukaemo kako je to mukotrpan rad, iznijet emo niz zabiljeaka iz
arhiva i biblioteka u naoj zemlji i izvan nje o toj velikoj linosti, koja je svojim nemirnim i buntovnim duhom godinama uspjeno kriala planove papinske kurije.
Tako Historijski arhiv u Zadru, koji je 1975. god. proslavio 350. godinjicu svoga osnutka, posjeduje vei broj dokumenata o Markantoniju de Dominisu i osobama usko povezanim s njegovim djelovanjem.
U prvom redu u tome arhivu i to medu spisima rapske porodice Nimira
uva se nekoliko pisama, koja se odnose na ovoga znanstvenog radnika i njegovu obitelj.
Medu njima je i originalno pismo generalnog providura Filipa Pasqualiga, upueno 15. II. 1601.' s njegove galije iz omialjske luke tadanjem jo
senjskom biskupu Markantoniju de Dominisu. Iz njega se vidi da je taj providur bio u prijateljskim odnosima s ovim prelatom, ijeg roaka Franju de
2
Dominisa s Raba napose citira u tome pismu.
1

Ovo je pismo datirano s 15. II. 1600. No kako prema more veneto poinje Nova
godina l III., a naa 1. I., onda taj datum glasi: 15. II. 1601. godine.
2
Ovo je pismo jo 1870. god. objelodanio S. Ljubi, koji je naglasio da ga je 1848.
prepisao Iv. Gurato iz izvornika kod porodice Dominisove u Rabu, sada izgubljena
(S. Ljubi, Prilozi za ivotopis Markantuna de Dominisa Rabljanina, spljetskoga nadbiskupa. Starine JAZU II, Zagreb 1870, 33, 34), to nije tono, jer je njegov original sauvan medu spisima porodice Nimira (Historijski arhiv u Zadru [HAZ], Documenti
ehe appartenevano alla Famiglia Nimira di Arbe dall'anno 1409 al 1600 I, br. 8 1/2
15. II. 1600).
547

Medu spisima porodice Nimira uva se i autentian prijepis oporuke

Agostina Capogrossa, sina pok. Nikole, splitskog graanina (od 3. VII. 1594.
a 3) s kojim je kao i s lanovima njegove porodice de Dominis stajao u vezi.
U toj istoj arhivskoj zbirci postoji i spis koji se odnosi na parnini spor izmeu Ivana de Dominisa i Pavla i Dominika Benedettija zbog batine rapske
porodice Cernota.4
Tu se nalazi i dokumenat, datiran s 12. IV. 1600. u samostanu sv. Franje
u Zadru, po kome franjevci u Rabu daju punomo Franji de Dominisu.5 Drugom pak spisu, koji je zapravo oporuka Izabele de Dominis, pridodane su i
darovnice Marije i Margarete de Dominis u korist njihove brae kao i spisi o
nagodbi glede podjele imanja ove porodice, koji se odnose na razdoblje od
1600. do 1737. godine.6
Inae medu ostalim aktima porodice Nimira iskae pismo Markantonija de Dominisa, sada ve splitskoga nadbiskupa, datirano s 12. III. 1609. god.
U njemu taj prelat naziva sebe Comes Pal. Sac. Theo. Doc. Miseratione diuina archiepiscopus Spalat. alias Salonitan. Dalmati^ et totius Croatie Primas
etc.7 Pismo je uputio Nikoli de Dominisu, rapskom i zadarskom plemiu, pitomcu Collegii Germanici de Alma Vrbe .8
Pored svega ovoga interesantan je i jedan rukopis u ovoj arhivskoj zbirci porodice Nimira pod naslovom Archivio Antico ara, pisan olovkom 19.
stoljea. Izmeu unutarnje strane korica i prvoga lista toga rukopisa je biljeka, pisana tintom a rukom Enrica Bttnera, nekadanjega arhivista Historijskog arhiva u Zadru, koja glasi ovako: Dominis Marc'Antonio nacque
nell'anno 1566 in Arbe. Fu vescovo di Segna nel 1596. Nel 1612 Arcivescovo
di Spalato. Mori nell Settembre dell'anno 1624. Zatim slijedi sam rukopis,
koji nije paginiran, a valjda je iz 17. st. On poinje ovako: Modo de videtur
le hore ac occassu dell'horologgi communi in hore pomeridia e cioe atsronomiche, a podijeljen je na poglavlja. Pored ovoga tu je jo nekoliko rukopisa.
Jedan nosi naslov Excerpta ex Efemeridibus Cipriani Levatii De Directionibus, koji ima samo 5 strana.
U prvom se rukopisu iznaaju neke table i primjeri za raunanje vremena i upotrebljavaju se godine 1653., 1633., 1652. i 1607. U drugom se rukopisu
9
takoer citira 1633., 1634. i 1647. godina. Sve to ukazuje da se veina tih rukopisa u prijepisu ne moe pripisati de Dominisu, iako bi prema Bttnerovoj
3
Ova je oporuka napisana kada je Ag. Capogrosso bio bolestan, te ju je onda dao
sastaviti po splitskom notaru Blandinusu de Blandinis (HAZ-Documenti... I, br. 8).
4
HAZd Documenti... I, br. 5-Causa tra il Sr Zuane de Dominis Pauli et Dominico Benedetti per l'eredit Cernotta dal 1517 al 1632.
5
HAZd Documenti... I, br. 9.
6
HAZd Documenti... I, br. 10.
7
1 jo 4. VIII. 1604. rapski notar titulira Markantonija takoer s imperiali auctoritate comite sacri Lateranensis palatii, miseratione Diuina archiepiscopo Spalatensi,
Dalmatieque ac totius Croatiae primate et cetera to je zapravo marginalna biljeka
(Miscellanea I, Zadar 1950, 47, 48).
8
HAZd Documenti ehe appertenevano alla Famiglia Nimira d'Arbe dell'anno
1604 al 1713 II, br. 11 1/2.
9
HAZd Documenti... I, br. 1.

548

biljeci izgledalo da oni pripadaju tome uenjaku. Moda je ipak medu njima jedan, koji bi trebao pregledati i dati svoj sud, strunjak za takvu vrst
znanosti.
I rukopisna ostavtina ime Ljubica, od koje je jedan dio pohranjen u
HAZ-u, sadri prilian broj prijepisa spisa iz Archivio di Stato i Biblioteca
Nazionale Marciana u Veneciji, ispisanih rukom samoga Ljubica. Jedne od
njih je Ljubi objelodanio u cijelosti ili djelomino u Starinama JAZU II,10 a
drugi dio nije tiskao i ti su spisi sauvani u njegovoj ostavtini kao prijepisi.
Tako nisu publicirani ni prijepisi akata koji se odnose na tzv. heretika Agostina Capogrossa. Te je spise veinom samo ukratko prepriao G. Novak u
svome radu Hereza Agostina Capogrossa, protestanta, Splianina.11
Vani su prijepisi pisama i Marina Garzonija, upuenih mletakom dudu (1616/7.), u kojima govori o Markantoniju de Dominisu i ak za njega kae da je heretik (23. III. 1617.). Isto su tako vani Ljubievi prijepisi tzv. Dispacci di Pietro Contarini Ambas. in Roma (Archivio Veneto filza 90) o dolasku de Dominisa u Rim (20. i 27. IV. 1624.). Vano je i pismo sveenika Domenika Capogrossa, upueno Nikoli Vitaliju, provincijalnom vikaru za Dalmaciju (17. X. 1619.), u kojem on optuuje Alberta Ferilija, uitelja teologije i
propovjednika, da je factus sectator vestigiorum maledicti Marci Antonu
de Dominis olim archiepisi Spalatensis itd. Ljubi nije objelodanio svoj prijepis pisma Ivana Franje Sagreda upuena iz Venecije Galileju 16. VI. 1612.
god., u kojem mu kae da ne zna da li je Galileo vidio traktat splitskog nadbiskupa (tj. M. de Dominisa: S. A.) o oalama (circa l'ochiale). Isto tako Ljubi nije publicirao Manifesto di Mons. Ant. de Dominis Arciv. di Spaleto
per la sua partita d'Italia (Marciana Cl. VII, Cod. 1220) od 20. IX. 1616. godine, iako o njemu govori u raspravi O Markantunu Dominisu Rabljaninu.12
Ljubi pie da je taj proglas u italijanskom i latinskom jeziku jo u Mletcih
sastavljen i 20 listopada 1616 podpisan,13 a 2 proglasa u njemakom prijevo14
du, sastavljena od jednoga protestanta u protureformacijskom duhu, da su
izala 1617. godine.15
Pored toga Ljubi nije izdao i nekoliko pisama iz 1600. i 1601. god., koja
16
se odnose na Dominisa, tada samo senjskoga biskupa.
Kada smo nedavno pregledavali ovu ostavtinu ime Ljubica nali smo
ondje i pismo koje je Rafael Arneri iz Korule 3. VII. 1863. pisao Ljubicu. U
njemu ovaj naglaava da se u posjedu Ostoia iz Blata na Koruli nalazi rukopis (manoscritto) sul nostro Dominis, a on sam ima rukopisni svezak,
koji je uvezao u oktav, te taj sadri osam radnji:
10

Zagreb 1870, 1-260.

Zgodovinski asopis (Kosov zbornik) VI-VII, Ljubljana 1953., 596-602.
Rad JAZU X, Zagreb 1870., 110-114.
13
S. Ljubi, O Markantunu..., Rad JAZU X, 110.
14
S. Ljubi (o. c., 111) pie da je taj proglas iziao u flamanskom jeziku.
15
D. Prohaska, Kako se u Njemakoj dojmio otpor nadbiskupa spljetskog Markantuna Dominisa protiv papinske svemoi (1602-1624). Vjesnik kr. hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog arkiva XIV/3 i 4, Zagreb 1912, 287.
16
HAZd, Rukopisna ostavtina ime Ljubia-kutija 6, br. 10 l l 9 10 21-23
26-29, 35, 36, 30', 57, 61, 61', 74, 77, 81, 82, 84, 85', 89.
11
12

549

1.
2.
3.
4.
5.

Breve Notizie su Trajano Bocalini.

Lettere del dto a Nuzio Pasti su Marco Anto de Dominis.
Sonetti di vario tema e di autori incerti.
Abjura dell'eresia delto di Dominis.
Memoria istorica sulla presa della Bosina fatta dai Turchi d'Autore
anonimo.
6. Elenco di Famiglia piu conspicue del Regno di Bosina.
7. Documenti diversi su Giacomo Banisio il vecchio.
8. Composizioni pratiche nella partenze del Conte Veneto di Curzola
Marco Bembo, col altre poesie d'altro argomento.
Osim teme (sadraja) pod br. l i vjerojatno one pod br. 4, sve su druge
od jedne ruke don Jakova Arnerija, to je utvreno tonim sravnjavanjem
s drugim prijepisima iz sredine 18. st. Na kraju pisma pod br. 2 stoji napisano: Nota di Matteo Capor. Questa lettera del Bocalini ehe contiene la vita
di Marc'Antonio de Dominis e citata dal Conte Rados Michieli Vitturi nell
suo saggio sopra il detto Arcivescovo etc. Ispred teme pod br. 4 takoer je
stavljena biljeka, vjerojatno od istoga Matije Kapora, koji kae: La tampa
di cio si e fatta nel 1623 Rome ex Typographia Rev. Camere Apostolice..
to se tie Ostojieva rukopisa Arneri misli da je sonetto (sonet), te
da je prepisan od izvjesnog Ivana Serillo, javnoga notara u Blatu, umrlog
1819. godine.17
I spisi Rapskog arhiva, koji je danas pohranjen u HAZ-u, na vie mjesta
donose podatke o Markantoniju de Dominisu i njegovu boravku na Rabu u
drugoj polovici srpnja i poetkom kolovoza18 1604. godine.19 Tom je prilikom
de Dominis stanovao u Rabu u svojoj oinskoj kui (in aedibus nostris paternis), odakle je pisao Jurju Rogutiu, senjskom arhidakonu i vikaru, kako
je preao na stolicu splitske nadbiskupije. Iz Raba se ivo interesirao za Senj
i tamonje crkvene prilike i njegov stari statut. Iz ovoga istoga mjesta uputio
je nekoliko listova crkvenim linostima u gradu Senju, te je jamio da je Juraj de Caris, gojenac ilirskog kolegija u Loretu, inae manzionar splitske
metropitanske crkve, sveenik najuzornijega ivota, ili je pak izdavao razne
20
bule za nekoliko senjskih klerika i slino.
Iz spisa od 16. VIII. 1604. god. saznaje se da se njegova ljubimica (sua
vezza) Francescina, kerka Franje de Dominisa pok. Ivana, imala zamonaiti
u samostanu sv. Andrije na Rabu.
17

HAZd, Rukopisna ostavtina ime Ljubica, kutija 6, br. 10, 1. 72-73.

Gl. i Miscellanea I, 47-49 (Rab. 4. VIII. 1604).
19
Kao senjski biskup on je i prije toga boravio na Rabu: 2. III., 24. V., 3. i 8. VI.
1601. te 1. 4., 8., 21. II., 7. IV. 1602. (S. Ljubi, Prilozi..., Starine JAZU II, 34, 36, 37,
60-62,64).
20
HAZd, Rapski arhiv kutija 14-XLVI (37), Acta Christ de Dominis 1582- 1606,
19, 19', 20, 20', 22, 22', 23, 23'-18, 23., 25. VII. 16. VIII. 1604.
18

550

Inae je rapski notar od 1582. do 1606. god. bio Kristofor de Dominis,

Markantunov
roak, koji je uz ostalo sastavljao i oporuke i druge notarske
21
ugovore.
U HAZ-u se uvaju i stare rapske matice roenih, naalost tek od
1578-1580, i krtenih od 1569 do 1610. godine. U prvoj je matici pod 22. II.
1579. zapisano da je roena Orsolina, kerka onog Kristofora de Dominisa
pok. Grisogona, a pod 3. XII. 1579. Jeronima kerka Franje de Dominisa pok.
Dionizija, te pod istim ovim datumom Ursulina, takoer ki toga Franje.22
U drugoj matici (krtenih) pod 22. V. 1586. upisano je da je krten Ivan
Paskval, sin Kristofora de Dominisa
pok. Grisogona, a pod 22. X. 1588. Cecilia, kerka toga Kristofora.23
Razne, iako rijetke podatke, ima o Markantunu de Dominisu i Splitski
arhiv, koji se danas nalazi inkorporiran u HAZ-u.
Tako 1. IV. 1605. Markantun de Dominis u svojstvu splitskog nadbiskupa ovjerava prijepise dviju papinskih bula (1583. i 1605.),24 a 1606. se citira
Markantonije i njegov neak Ivan de Dominis, sin Franje, rapskog plemia,
u vezi nekog novca i porodice Capogrosso.25
Napose je vaan podatak od 23. VII. 1608. god. o nadbiskupskim posjedima i kolonima u okolici Splita i njihovim podavanjima, o emu su morali dati svoje izjave i pojedini svjedoci.26
Takoer 15. VIII. 1608. de Dominis daje izjavu u svojstvu splitskog nadbiskupa u pitanju prihoda crkve sv. Anastazije,27 a 9. XI. 1609. upuen je
ovom prelatu prijepis isprave iz 1499. god. u vezi zemljita tamonjih redovnika sv. Dominika, koju je s originala prepisao Ivan de Dominis, javni notar
Imp. auctoritate i curiae archiepiscopalis Spalat. s originala, i na prijepis stavio notarski ig (DID sa grofovskim krunama i dvije orlovske glave).28
Uporedo s ovim spisima u istom Splitskom arhivu ima dosta i izvornih
podataka o lanovima porodice Capogrosso, pa tako naravno i o Augustinu i
jo o nekim tamonjim osobama kao npr. o de Dominisovu protivniku advo29
katu dru Matiji de Albertiju i Dujmu
Urmaneu, s kojima je Markantonije
30
saobraao na ovaj ili onaj nain.
21

HAZd, Rapski arhiv, kutija 14-XLVI(37), 1. 16, 22, 23' i t. d.

HAZd, Rab-Matice roenih 1578-1580-Inv. br. 946, 1. 15.
HAZd, Rab-Matice krtenih 1569-1610-Inv. br. 969, 1. 32, 42'.
24
HAZd, Splitski arhiv (SA) sv. 189 (kutija 188) 1605 1606 svei 21, 1.

22

23

3-21.

25

HAZd, (SA) sv. 189 (kutija 188) - 1605 -1606 - svei 22,1.3-12'.
HAZd, (SA) - sv. 190 (kutija 189) 1607 1609 - svei 4, 1. 1556-1563.
27
HAZd, (SA) sv. 190/191 (kutija 190) 1607 1609 svei 18. 1. 491.
28
HAZd, SA - sv. 194 (kutija 194) 1608 - 1613 svei 7.
29
Protiv Urmaneove zamisli da sagradi neto to imanju splitske nadbiskupije
opro se Markantonije jo 1602. kao arcivescovo di Spalato designato (. Ljubi, Prilozi..., 70, 71.).
30
HAZd, SA-sv. 186 (kutija 182) 1601 1606 svei 18/V, 1. 4, 4'; sv. 187
(kutija 183) 1603 1612 svei l, 1. 13 (29. VIII. 1599.), 16 (17. VI. 1611.) svei 3
4; sv. 191 (kutija 191) 1608 1609 svei 53; sv. 192 (kutija 192) 1608 1611
26

551

Biblioteca Nazionale Marciana u Veneciji, a da se i ne govori o materijalu

smjetenom u Dravnom arhivu i British Museumu u Londonu, te i u Nacionalnoj biblioteci u Parizu. Koliko takve vrste grade ima u arhivima i slinim
ustanovama Graza, Bea, Praga, Basela a i Heidelberga, ne moe se nita
konkretno rei, jer se nai znanstveni radnici za nju do sada nisu interesirali.
Svakako bi rezultati istraivanja bili vrlo zanimljivi i iznijeli bi na vidjelo mnogo novoga o ivotu i radu Markantonija de Dominisa.

Interesantan je i prijepis povelje od 15. I. 1573. (iz kraja 18. st.), koji je
31
pohranjen u Naunoj biblioteci u Zadru. U njemu se imenuje Matija de Dominis iz Raba, koji izjavljuje neto u ime svoje ene Angeline, keri pok. Zakarije Cimetia, zadarskoga graanina, a u vezi nakoga posjeda.
Nadalje bi bilo potrebno pregledati i Kaptolsku biblioteku u Zadru, koja je danas gotovo nepristupana i nesreena, i vidjeti to je s ostavtinom
pok. kanonika Ivana Gurata, Rabljanina, on je nainio nekoliko prijepisa povelja koje se odnose na Markantonija. Isto bi tako bilo vrijedno saznati to
se dogodilo s arhivom porodice de Dominis na Rabu. Inae ima dosta izvornih podataka o de Dominisu i u Nadbiskupskom arhivu u Splitu, koji i onako nije dovoljno prouen. U Kaptolskom pak arhivu u Splitu pod br. 122 A
na str. 155 168. nalazi se Marcus Antonius de Dominis Archiepiscopus
Spalatensis sui reditus ex Angli consilium exponit Romae Ex Typographia
rev. cam. Apostolice 1623, a na str. 169173a nalaze se prijepisi Markantonijevih pisama,trogirskom biskupu (23. III. 1613.) kao i ovoga njemu (Trogir,
15. XII. 1613.). Na str. 174- 176a pak ima: Relatio status ecclesie Metropol.
Spalat (Split, veljaa 1609.) u obliku de Dominisova pisma papi.32 U istom
arhivu postoji i isprava Markantonija de Dominisa (Split, 20. VII. 1606.) sa
slomljenim peatom,33 a u Historijskom arhivu u Rijeci uva se u prijepisu
jedna odredba Markantonija, splitskoga nadbiskupa i primasa Dalmacije i
Hrvatske, glede ubiranja desetine biskupske mense na Trsatu.34
Isto tako nije pregledan ni tzv. arhiv de Dominisa, koji je uvao pok. Gogala u svojoj kui u ibeniku, gdje je u tamonjem muzeju bio slubenik. Poznato nam je da je i pok. Ivan Mirjev de Dominis, koji je svojevremeno bio
istaknuti glumac Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, smatrajui se potomkom ove porodice i ak roakom Zrinskih i Frankapana,35 imao neke dokumente o toj svojoj porodici.
Od stranih arhiva o Markantoniju postoje 2 dokumenta, koji su pohra3
njeni u Dravnom arhivu u Firenzi pod Le carte Strozziane, ' a u Vatikanskom Tajnom arhivu pod Vescovi takoer ima podataka o tome crkvenom
velikodostojniku.
Svakako, unato Ljubievim ispisima, nije dovoljno i sistematski istraena o Markantoniju ni sva ona grada koja se nalazi u Archivio di Stato i

2.

Kada se proita ivotopis Markantonija de Dominisa, koji je 1870. god.

napisao . Ljubi, a onda i neke kasnije radove o njemu, izgleda da je o tome
nadbiskupu sve jasno i da ne treba gotovo nikakvih ispravaka, nadopuna i
pitanja.
Meutim nije tako.
Prvo je pitanje kada je zapravo roen i kada je umro.
Sve do izlaska Ljubieva rada o Markantoniju de Dominisu dralo se da
je ovaj roen 1566. godine.37 Tada je (1870.) Ljubi upozorio na portret toga
prelata koji se nalazi u njegovoj knjizi De Republica Ecclesiastica, tiskanoj u Londonu 1617. godine, gdje se ita aetatis 57, anno 1617 i to bi po
Ljubicu svjedoilo da se rodio g. 1560., a ne 1566., kako se obino biljei.38
Unato tome A. Bacotich, koji je dobro poznavao svu literaturu o tome
uenjaku i crkvenom velikodostojniku, stavlja da je roen 1566. u Rabu, od
patricijske porodice, koja je po nekima poticala od Frankapana.39 I D. Kr40
bler datira njegovo roenje 1566. godinom, a M. Breyer u Hrvatskoj encik41
lopediji pie da je roden 1560. Tako stoji i u Enciklopediji Jugoslavije.42
Meutim se iz spisa Merriotiale od 21. XII. 1624. (Rim), koji je Ljubi
pronaao u Parizu, vidi da je de Dominis kada je umro u rujnu 1624. god.
43
imao oko 65 godina (di et d'anni in circa 65).
U najnovije doba (1975.) Nikola Bulat, kada pie o de Dominisu, iznaa
kako se u mnogima starijim i novijim domaim i inozemnim lancima najee kao godina njegova roenja stavlja 1566., a da autori ne navode izvore
odakle su taj podatak uzeli. No danas se moe sa sigurnou rei, da je Do-

10. IX. 1608; svei 10 (21. V. 1609.); sv. 195 (kutija 198) 1609 1610 svei 4/V (27.
I. 1610) i t. d.
31
Mss 177/IX (11182/IX) br. 7.
32
Kaptolski arhiv u Splitu (KAS) Br. 122 A.
33
KAS Kasa D - Br. 668, br. 18.
34
Historijski arhiv u Rijeci, Libro di notifiche di Fiume 1607 1609 br. 95,
50-50'.
35
Un Dalmata izdavajui 1863. god. svoj hronoloki pregled historije Dalmacije
pie za Markantonija de Dominisa iz Raba da je roen iz odline porodice koja vue
podrijetlo od Frankapana. (Prospetto cronologico della storia della Dalmazia con riguardo alle provincie slave contermini, ara 1863, 274).
36
Le carte Strozziane del R. Archivo di Stato in Firenze inventario, serie prima,
vol. I Indici, Firenze 1918 (na pisaoj maini), 136, 141.

552

37
ak Alfred von Reymont (Beitrge zur Italienischen Geschichte VI, Berlin 1857,
315) stavlja da je roden 1556. godine na Rabu, a Antonio Fenzi u 1565. (Biografie d'Illustri Dalmati. Marcantonio de Dominis. Gazzetta di Zara, Zara 1836, No 12, str. 46).
38
S. Ljubi, O Markantunu de Dominisu Rabljaninu, Rad JAZU X, 2, bilj. 1.
39
A. Bacotich, Marc'Antonio de Dominis. Archivio storico per la Dalmazia a, II,
vol. IV, fasc. 20, Roma 1927. 66.
40
St. Stanojevi, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaka. Zagreb.
1/543.
41
Hrvatska enciklopedija, Zagreb, V, 1945, 188.
42
3, Zagreb 1958, 52.
43
S. Ljubi, Prilozi..., Starine JAZU II, 218.

553

minis roden 1560. god. i tome imamo dva dokumenta. Prvi se nalazi u
njegovu glavnom djelu De republica ecclesiastica i ovaj je podatak siguran, jer je djelo tiskano pod nadzorom samoga Dominisa. Drugi je dokumenat u Arhivu Drube Isusove iji je bio lan. Naime u trogodinjim katalozima godine 1590. pie da je tada Marko Antun de Dominis, Dalmatinac,
Rabljanin, star 30 godina, a u katalogu iz g. 1593. da ima 32 godine. Prema Bulatovu miljenju on je na osnovu onoga izvornoga podatka iz 1590.
roen god. 1560., a na osnovu drugoga iz 1593. izlazilo bi da je roen
1561.. No Bulat misli da ovaj podatak nije u suprotnosti s gore navedenim
podacima, jer se vjerojatno misli da ima navrene 32 godine. Uz to je i pitanje u kojem je mjesecu roen i kada je ovaj podatak zapisan, pa je Dominis
stvarno god. 1593. mogao imati 32 god. u vrijeme kad je podatak zapisan, iako je roen 1560. Stoga Bulat sa sigurnou zakljuuje da je Dominis roen 1560. godine.44
Prema svima ovima starijim i najnovijim izvornim podacima pretee
miljenje da je Dominis roen 1560. godine. No kako mi ne znamo u kojem
je mjesecu roen i u kojem je mjesecu (i danu) 1590. i 1593. godine bio podatak o njegovim godinama zapisan, mi moemo pretpostaviti da je taj prelat
mogao biti roen i u 1559., i to u drugoj polovici te godine. Znai on je 1590.
imao navrenih 30 godina, 1593. 32 i iao u 33., a 1617. punih 57 godina.
Dakle, vjerojatnija je kao godina njegova roenja 1560. Ali se iz ve navedenih razloga moe kazati da to moe biti i 1559. godina! to se tie njegove smrti, i o tome se datumu raznoliko pie. Ljubi stavlja kao dan smrti 8
rujna 1624. godine.45 Bacotich samo pie da je umro 1624. u 58. godini ivota,46 D. Krbler ak 21/12. 1624.,47 M. Breyer: 8. IX. 1624,48 a tako i Enciklopedija Jugoslavije,49 dok Bianchi-Giovini (Biografia di Fra P. Sarpi II, 337)
pie da je zavrio ivot otrovan 9. IX. 1627. godine (S. A.).50
Meutim, mletaki poslanik Petar Contarini, koji je bio akreditiran u
Rimu, javlja 14. IX. 1624. svojoj vladi da je-jujjiro prirodnom smru i to prije
neki dan (l'altro giorno).51 U onom tzv. Memoriale od 21. XII. 1624. (Rim)
naprosto stoji da je de Dominis umro nel mese di settembre di quest' anno
1624. Mletaki plemi Andrea Vittorelli, slubenik u kui mletakog kardinala u Rimu, 14. IX. 1624 samo pie da je umro od groznice (di febre), poto
52
se je pokajao. Jedan pak anonim obavjeuje iz Rima nekog monsignora
kako se krajem kolovoza de Dominis razbolio od groznice, 5. IX. je ak ui44
N. Bulat, Neka sporna pitanja o de Dominisu. Crkva u svijetu X/2, Split 1975,
102, 103.
45
S. Ljubi. O Markantunu..., Rad JAZU X, 156.
46
A. Bacotich, o. c., Archivio..., a. II, vol. IV, fasc. 20, 77.
47
St. Stanojevi, o. c. I, 543.
48
Hrvatska enciklopedija V, 188.
49
3, 52.
50
S. Ljubi, O Markantunu..., bilj. 1. 157.
51
S. Ljubi, Prilozi..., Starine JAZU II, 218, 213.
52
S. Ljubi (Prilozi..., Starine JAZU II, 213) datira ovaj list s 8. IX. 1624., iako u
njemu taj anonim stavlja kao datum Markantunove smrti 9. IX.

554

nio oporuku, 9. IX. tj. u nedjelju, da je umro u 4 sata nou, dok je u 6 sati
njegov les otvoren po lijenicima. Neki pak Fabbri pie Galileju iz Rima, takoer 14. IX. 1624., da je splitski nadbiskup ivit ad plures, tj. poao k pokojnicima 8. u 4 sata nou u Aneoskoj tvravi: umro je 9. dana (nono giorno) od zle groznice, u 6 sati je odatle prenesen, a otvaranju leine prisustvovao je i sam Fabri.53
U lanome pismu Traiana Boccalinija54 Mutiju Pastiju u Salerno, (o.
1624.), koje je moda napisao njegov sin Ridolfo, prelat na papinskom dvoru
u doba kada je de Dominis bio zatvoren u Rimu, kae se da je taj nadbiskup
umro u starosti od 60 godina.55
Ve se iz ovih izvornih podataka raznolike vjerodostojnosti zapaa da
kao citirani datum de Dominisove smrti prevladava 9. IX. 1624. godine, samo ne u nedjelju, kako to pie onaj anonim, jer je navedeni blagdan padao
na 15. IX., nego u ponedjeljak!
Isto bi se tako, da nema izvornih podataka da je Markantonijev otac bio
doktor obiju prava Hieronim,56 moglo takoer pasti u sumnju. Naime u navedenom Memoriale od 21. XII. 1624. stoji da je sada ve pokojni Markantonije bio sin Girolamo de Dominis, to je tono, a u onom tzv. Boccalinijevu pismu Mutiju Pastiju (s. d.) pie da mu je otac bio Filip.57
Idue je pitanje: kakve je vrste heretika de Dominis bio tj. da li pristaa
luteranstva ili kalvinizma?
Poznato je iz izvora, koje je u velikom broju donio S. Ljubi, da je Luterova vjera ili luteranstvo i u Veneciji i u mletakim kopnenim gradovima naao dosta pristaa, protiv kojih je mletaka vlada paljivo postupala. Ovih
pristaa luteranstva bilo je i u Istri, tj. po njezinim gradovima i mjestima, te
po cijeloj Dalmaciji (kopno i otoci), a napose u Splitu i Zadru (1556.), gdje su
se irili spisi, napisani na hrvatskom jeziku, upereni protiv katolike vjere.58
Iz svih tih dokumenata, koji se u nekoliko svezaka nalaze pohranjeni u
Dravnom arhivu u Veneciji, a koji nisu sasma proueni, vidi se da je tzv. sv.
Oficij vodio procese protiv pojedinaca i iz Istre i iz Dalmacije, optuujui ih
53

S. Ljubi, Prilozi..., Starine JAZU II, 213 - 215. . .Addunt Mss libri Sacri Collegii: in Ecclesia Minervae perlecto processu M. Antonu de Dominis antea Archiep. Spalatensis, qui die 9 Septembris in arce S. Angeli carceri mancipatus obierat, ad combustationem condemnatus... (Theotini Eupistini de doctis catholicis viri qui Cl. Justino
Febronio in scriptis suis retractandis ab anno MDLXXX, laudabili exemplo praeiverunt ber singularis. Editio prima Veneta. Venetia MDCCXCI, 139).
54
Naime, po Ljubicu, koji je za to iznio izvorni podatak, ovaj Boccalini se otrovao
jo 26. XI. 1613. godine (S. Ljubi, Prilozi, 219, bilj. 1).
55
S. Ljubi, o. c., 259.
56
Tako u grbovniku svoje porodice, koji je sam Markantonije sastavio o 1600.
god. kao administrator senjske i modruke biskupije, kae za sebe da je sin Hieronima (S. Ljubi, O Markantunu..., 2, bilj. 3) a 1604. u jednom se spisu navodi prelatov
otac, ali ve kao mrtav (Miscellanea I, 47, 48).
57
S. Ljubi, Prilozi..., 218, 232.
58
S. Ljubi, o. c., 98-101.

555

za luteranismo, tj. luteranstvo,59 o ijem razvoju i irenju, napose u Dalmaciji, i danas vrlo malo znademo.60
Farlati je naao u nekom rukopisu, koji je bio pohranjen kod Stjepana
Ferrarija, franjevca u Splitu, da o Dominisu pie ovo: .. Dalmatiae semper
Catholicam fidem tenuerunt, licet M. Antonius de Dominis Archiepiscopus
Spalatensis a fide aberravit, cotraria praedicans, unum homunculum, unam
foemellam non invenit, quae ipsum secuta sit in errore contra Catholicam fidem; immo ei praedicandi contra dogmata fidei Catholicae in templo Metropolitanae Ecclesiae Spalatensis responsum fuit: Mentiris in gutture.61
Od svega ovoga S. Ljubi pie da Farlati kae da je jednom pripovjedajui u crkvi de Dominis njeto izvukao, to se katolikom naukom ne slagalo, te ga je u isti tren njeki kanonik, ustavi sa svoga sjedala, napao s besjedom: mentiris in guture. Iznosei ovaj podatak iz Farlatija, a ne navodi
gdje se i u kojem svesku nalazi dodaje Ljubi: Jezuvitska basna. Izvori o
tom ni slovca ne znadu.62
Ve citirani Alfred de Reymont (1857.) iznaa daje de Dominis kao splitski nadbiskup u ono doba, kada je fra Paolo Sarpi bio u opoziciji protiv papinske stolice, naginjao kalvinistikom miljenju (zu calvinistischen Meinungen),63 tj. nauci. Pod onom slikom, gdje je prikazan portret Markantonija, izraen 1617. god. kae on za sebe: .. um Christianus, Catholicus,64
Naime, ak u regestu one poslanice gdje se iznosi kako je Pasti pisao Trajanu Boccaliniju dugo pismo stoji da je molio da ga obavijesti kako je splitski
nadbiskup Markantonije de Dominis preao iz katolike vjere na kalvinsku i
povratio se u Rim, te da mu je Boccalini dao o tome i svoj odgovor, u kojem
Dominisa naziva samo heretikom i da je pao u heretiku zabludu. Komentirajui ovo pismo, a napose onaj pasus kako je M. A. Dominis preao na kalvinizam i opet se u Rim povratio, S. Ljubi to niim ne pobija osim to negira i dokazuje da autor toga lista nije Trajan nego njegov sin Ridolfo.65
Kada fra Filip Faber Faventinus, profesor padovskog sveuilita, pie
kardinalu Marcelu Lantesu (Padova, 27. VIII. 1619.) da se zaudio, proitavi
59

HAZd, Ostavtina Sime Ljubica, kutija 6, 1. 37-39, 100, 101' i t. d.

60
A. Cronia pie da Le notizie ehe concernono la penetrazione del protestantismo in Dalmazia sono anche scarse. vero, si, ehe questo argomento e piuttosto inesplorato, pure il Murko lo averbbe potuto lumeggiare piu efficacemente... (A. Cronia,
M. Murko, Die Bedeutung der Reformation und Gegenreformation fr das geistige Leben der Sdslaven (il significato della Riforma e della Controriforma per la vita spirituale degli Slavi Meridionali), Prag Heidelberg 1927, p. 184 (Estratto da Slavia,
Anno IV, fasc. 3 4, Anno V, fasc. 14). Atti e memorie della societa dalmata di storia
patria-II, Zara 1927, 196). Meutim, Murko se uope nije dotakao prodora protestantizma u Dalmaciju, nego je svu svoju panju posvetio proturefdrmaciji u toj zemlji (Gl.
M. Murko, o. c., Slavia IV/3, Praze 1925, 499-522, IV/4 (1926), 684-719, V/1-2
(1926), 65-99, 277-302, V/3, 4 (1927), 500-534, 718-744). Sto se pak tie Cronije,
Murkova recenzenta, on krivo citira i sveske i godine asopisa Slavia.
61
D. Farlati, Illyricum Sacrum III, Venetiis 1765, 500.
62
S. Ljubi, O Markantunu..., 90, bilj. 1.
63
Isti, o. c., 97.
64
Isti, o. c., 122.
65
S. Ljubi, Prilozi..., 219, 232, 260, 259, 219, 220, bilj. 1.

556

de Dominisovu knjigu de republica ecclesiastica, kako je taj ezdesetgo d i n j a k (sexagenarius: S. A.),66 koji se izdaje za filozofa i teologa, pao u
toliko sljepilo i tvrdoglavost da prezire katoliku crkvu, u kojoj je odgojen,
te je otiao u herezu. Tom prilikom govori i o Luteru i Kalvinu, ali ipak s izvjesnim potovanjem.67
Interesantno se upoznati kako se nai pisci 16. i 17. st. odnose prema
ovim linostima i njihovoj nauci. Zadarski knjievnik ime Budini
(153013. XII. 1600.) kae da na Kalvina pljuju, a da za Lutera ne znadem,
ni znah, ni hou znati. Inae on pozna i viru eretiarsku i eretiarstvo,
te libre eretike i izraz eretik. Pjesnik Juraj Barakovi (1548. 1628.) u Vili Slovinski naziva Lutera prokletim. Franjo Glavini (1585.1652.) stavlja s Arijem Kalvina pod krive nauitelje. Jerolim Kavanjin (1641.- 1714.)
samo imenuje Lutera i Kalvina, Filip Lastri (1700. 1783.) pak zove Kalvina
opakim, a Andrija Kai Mioi (1704. 1760.) prigovara onome koji nema
vire ni zakona, ve Kalvina tuje kano Boga.68 Matija Divkovi
(1563. 1631.) zna za lutere eretike, koje Glavini zove luterani. Luteranima ih naziva i ime Koii Benja (o. 1460. 1536.), Bartolu Kaicu
(1575.-1650.) su poluvirni luterani, a Ivanu Aniu ili Aniiu (o.
1600.1685.) luterani, kalvinisti, arijani jedno su isto.69
. Budiniu je nevirnik, eretik ili poluvernik, a Franji Glaviniu Kalvin, Luteran i ostali heretici jedno te isto.70
Sve ovo izloeno ukazuje da je i danas sloeno pitanje da li je Markantonije bio samo heretik71 u smislu onoga miljenja koje je tada vladalo u
crkvi ili je pak bio i sljedbenik Kalvinove ili Luterove nauke, a ako jest, kada
se je jednoj od njih priklonio.
Pored ovog vrlo vanog pitanja72 mogu se postaviti i jo druga brojna,
koja se tiu ove linosti. Tako, npr. mi ne znamo koliko je Markantonije
imao brae i sestara. Jedan mu se brat zvao Nikola de Dominis, iji je sin bio
Melkior, mletaki proizvoa ogledala, koji je stanovao u Veneciji. Taj mu je
dine!

' I ovaj izvorni podatak ukazuje da bi de Dominis mogao biti roen jo 1559. go-

67
S. Ljubi, Prilozi..., 186, 187.
"Rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika. Zagreb, JAZU, 1892-7, IV, 780, VI
(1904-1914), 229, III (1887-1891), 31, IV, 780.
69
Rj. JAZU VI, 229.
70
RJ. JAZU III, 31, 593.
71
Bulat u svome radu ukazujui na neke injenice ukazuje da de Dominis nije
preao na anglikanizam. Napose se za dokaz slui izjavama samoga Markantonija, koji 1617. god. izjavljuje da je katolik, 1622. da je otiao u Englesku ... ne da javno
ispovijeda nikakvu herezu, a u dva rukopisa koji se nalaze u Vatikanskoj biblioteci
govori se o njegovu odreknuu od hereze i zabluda, dok u treem kako je na ispitivanju u Rimu izjavio da i sada misli ujediniti rimsku crkvu sa heretikim protestantima, jer vjeruju iste temeljne istine. Iz ovih je izjava bilo jasno, zakljuuje Bulat,
da je ponovo upao u herezu, dotino da nije odstupio od svog miljenja. (N. Bulat,
o. c., 110, 111, 112, 113, 115). Prema tome on je svakako bio heretik i naginjao je, kako se vidi iz novoobjelodanjene izvorne grade, vie protestantima nego li kalvinistima.
72
Naime, kako vidimo, luteranstvo ili kalvinizam u Dalmaciji i u nekim njezinim
gradovima nije u naoj historiografiji obraeno ni u pojedinostima ni u cjelini.

557

brat io iv 1616. godine. Ovome Melkioru bio je roak Kristofor de Dominis

iz Raba gdje je ivio Franjo de Dominis, valjda takoer Markantunov brat.
Prema tome je spomenutome Melkioru Markantonije bio stric (barba) kao i
Franeskini, keri brata mu Marka Negra, a supruzi Ivana Bartolija pok. Andrije de Lucignana, pravnika (causidicus) u dudevoj palai u Veneciji, u kojem je gradu taj prelat imao i drugih srodnika.73
Svakako bi i to trebalo dobro istraiti.
Nadalje se interesantno zapitati zato se Markantonije 1616. god. na
svome putu po Italiji (ve u Padovi) dao nazivati: Marin Lukari Dubrovanin.'
Svakako je jasno da se Markantonije de Dominis nije utio Slavenom,
tj. Hrvatom ve Romanom. On je, kako svi izvorni podaci pokazuju, bio mletaki ovjek i odan mletakoj vladi, njezinu interesu sluio i na njezinu korist radio. Naroito je bio u odlinim odnosima s Filipom Pasqualigom, generalnim providurom da mar in culfo, za to imamo velik broj podataka.75
Njegov odnos prema Austriji dovoljno je jasan, a tako i prema uskocima,76
ali zato ne i prema susjednim turskim vlastima i prema franjevcima u Bosni,
na koju je kao splitski nadbiskup htio proiriti svoju jurisdikciju.
Isto tako nam nije jasan njegov stav kao primasa Dalmacije i itave
Hrvatske prema ostalim biskupima i nadbiskupima u Dalmaciji, te kao istaknutog pisca-filozofa i teologa prema tadanjim znanstvenim radnicima i
knjievnicima u dalmatinskim gradovima (napose u Zadru).
Takoer nije poznato ni kakvo je dranje zauzimao prema tzv. oslobodilakim pokretima na Balkanu, pri emu su igrali vidnu ulogu razni avanturisti, potpomagani od malih talijanskih vladara i papinskog dvora.
I na kraju Markantonije se nije, koliko nam je poznato, potpisivao ili
zvao Gospodneti, kakav mu naziv u zagradi uz prezime de Dominis daje
77
Ljubi, ve uvijek samo de Dominis. Naime samo porodica de Dominis
na Brau imala je to slavensko prezime Gospodnetich78 i nijedna druga ni
na Rabu ni u Splitu, a pogotovo ne ona u Zadru.

ARCHIVAL MARGINAL NOTES ON MARKANTUN DE DOMINIS

Summary
The author first presents individual original notes from our and foreign
archives and libraries on the personality of Markantun de Dominis. After
which he discusses the years of his birth and death and whether he was a
Calvinist or a Lutheran subjects with which no one of our seientific workers in Dalmatia has so far been concerned, either in entirety or in individual details, although the material is plentiful. At the end of the article the author presents the characteristics of his national feelings and Stresses that it
would be necessary to clarify his attitude to the then Turkish Bosnia (authorities and the Franciscans), and also to the so-called liberation movements
in the Balkans, along with the asserition of the author that Markantun always used to call himself de Dominis and not simultaneously Gospodneti,
as ime Ljubi would have it.

S. Ljubi, Prilozi..., 156-161.

S. Ljubi, o. c., 155.
5
S. Ljubi, o. c., 29, 32, 33, 40, 41 i t. d.
6
Gl. o tom Gl. Stanojevi, Senjski uskoci. Vojnoizdavaki zavod, Beograd 1973,
178, 85- 188, 191 - 196, 198-201, 203, 204, 206, 207, 230, 232, 291.
7
S. Ljubi, O Markantunu..., 2.
8
Fr. Heyer von Rosenfeld, Wappenbuch des Knigreiches Dalmatien. Nrnberg
1871. 111.
4

558

559

VEZE POVJESNIARA IVANA LUCIUSA (LUIA)

SA ZADROM

i.
Prije tristo godina, tj. 11.1. 1679. godine, umro je u Rimu jedan od najveih naih historiografa: Ivan Lucius (talijanski Luio, a hrvatski Lui). Nije mi poznato da se je dosad ijedna znanstvena ustanova ili ak Povijesno
drutvo u Hrvatskoj sjetilo da se o toj tristoljetnoj godinjici progovori.
Uz 200-godinjicu Luciusove smrti na sjednici filologiko-historikoga
razreda JAZU dne 11. sijenja 1879. god. proitao je njen prvi predsjednik
dr Franjo Raki svoj rad: Povjestnik Ivan Lui Trogiranin, koji je i tiskao
i time se uspomena toga dogaaja u krugu njezinom proslavi.1
Isto tako se u okviru proslave 100-godinjice JAZU, a u povodu proslave
300-godinjice izdanja Luciusova djela De regno Dalmatiae et Croatiae libri
sex (Amstelodami 1666) odrao znanstveni skup u Trogiru, rodnom mjestu
ovoga historiara, u listopadu 1966. godine. Ondje su proitani brojni referati o njegovu radu i spisima i tiskani u Zborniku Historijskog instituta JAZU,
koji je posveen tome velikom historiaru uz tristotu obljetnicu navedenoga
De regno.2

2.
Lucius potjee iz ugledne trogirske obitelji, poznate ondje jo u 12. stoljeu. Njegov otac bio je poznati knjievnik Petar Lucius, oenjen Klarom
Divni iz ibenika. Iz toga braka rodio se u rujnu 1604. g. Ivan Lucius. Prvi
odgoj i kolski temelj stekao je u roditeljskoj kui i u gradskoj uionici, pa je
ubrzo uz talijanski nauio potpuno i hrvatski, jer se je u Trogiru u to vrijeme
nosila hrvatska narodna nonja i govorilo vie hrvatski nego latinski.
Nakon izvjesna vremena Lucius odlazi u Rim, a odatle u Padovu, gdje je
poloio doktorski ispit iz crkvenog i svjetovnog prava (1628.) i 1630. na pado1
Fr. Raki, Ivan Lui, Trogiranin. Na uspomenu 200-godinjice smrti njegove,
RAD JAZU XLIX, Zagreb 1879, 65-102.
2
Zbornik Historijskog instituta JAZU 6, Zagreb 1969.

561

vanskom sveuilitu dobio lovorov doktorski vijenac. Iza toga se vraa u

Trogir, gdje sudjeluje u gradskoj upravi i 1635. opet je na as u Rimu.3
Kako se je Lucius dao na prouavanje i pisanje povijesti?
O tome postoje razne verzije i izmiljotine. No zato se moe sa sigurnou ustvrditi da je svoje prethistorijsko znanje stekao u Padovi i u Rimu, gdje
je bio na vrelu nauke i tu je upoznao tadanju metodu historijskog istraivanja.
Svakako u svojoj domovini nije naao linosti koje bi mu mogle sluiti
kao uzor, a njihovi radovi bili su i onako dvojbene vrijednosti i rijetko se je
tkogod malo jae pozabavio Dalmacijom.
Svjestan ove tekoe Lucius je sam morao kriti put i u tome je bio neumoran, postojan, silno marljiv i dosljedan.4
U svojoj povijesti Dalmacije i Hrvatske pokazao je vrlo rijetku pronicavost duha i veliku erudiciju.
Pravi povod za pisanje povijesti Dalmacije bio je taj, to je Venecija u
ratu s Turcima izgubila Kretu (Kandiju), koja je bila regnum, pa se je dralo da e ona time izgubiti prava na poasti koje se daju kraljevima. Kada je
za to doznao Lucius, te zadarski knjievnik Simeon Ljubavac i historiar Daniel Divni iz Trogira, oni su uvjeravali mletake vlastodrce da gubitkom toga otoka nije izgubljen i naslov regnum, jer je taj imala Dalmacija od najstarijih vremena. Tim povodom je Lucius iznio pred generalnim providurom
u Zadru svoje miljenje i tvrdnje, poduprvi ih nekim dokumentima. O tome
je tako uvjerio providura
daje ovaj poslao izvjetaj svojoj vladi, a i Ljubavac
je slino uinio.5
Tako je, dakle, Lucius doao na misao da napie djelo De regno Dalmatiae et Croatiae, koje je zapoeo 1651. i na njemu je radio jedanaest godina.
On je bio svjestan da e mu ta historija zadati mnogo truda, ali je ipak nije
htio napustiti. Zapoevi prikupljati gradu za to djelo, stupio je u dopisivanje s raznim uglednim osobama iz dalmatinskih gradova, koje bi mu mogle
posluiti da mu dadu isprave i podatke za osvjetljenje njegove zapoete povijesti. Pri tome svom pionirskom poslu, preputen sam sebi i nemajui nikoga tko bi mu pomogao savjetom poeo se sluiti nekim mletakim kronikama u rukopisu, u kojima je naiao na oprenosti. U vezi s tim je 6. XII 1651.
pisao svome prijatelju u Zadru arhidakonu Valeriju Ponetu da mu potrai
kakve stare mletake kronike i neka mu dade prepisati isprave iz samostana
sv. Krevana i sv. Marije, koje on nema, uputivi ga kako treba to uiniti.
Ujedno ga je molio da nikome ne govori o njegovu radu, jer je odluio ili da
nita ne napie ili da prije dobro i na dugo svaku stvar pomno proui. Uz navedenu gradu zanimale su ga i pohvale, laudes, koje su se pjevale na velike
blagdane u Zadru, Splitu, Dubrovniku, Cresu, Osom, Krku, Ninu itd., jer je i

u njima traio dalje potvrde za svoje djelo. Uivajui u tome radu, koji mu je
zadavao mnogo truda i potekoa, odluio ga je nastaviti i ne napustiti, kako
pie ponovno Ponteu, makar ga osudili na ibe. Otkrivajui nove stvari, a napose prostudiravi brojne knjige i povelje, te i radove svoga prijatelja Ljubavca, posao mu se podvostruio. U tom sabiranju i prepisivanju grade napose su mu zduno pomagali ve spomenuti Zadrani irne Ljubavac i Valerije Ponte.
U istu svrhu pozabavio se i statutom Zadra, a domogao se i Memoriale-a Zadranima Paulusa de Paulo.6
Iako je sakupio golemu rukopisnu gradu i prouio cijelu mu pristupanu literaturu, doskoro je uvidio da mu treba za usavravanje ovoga djela jo
i izvornog materijala izvan njegova Trogira i Dalmacije. Stoga se odluio
preseliti u Rim. Onamo je stigao preko Ankone 1654. god., gdje se i stalno nastanio.
Razni pisci navode druge razloge Luciusova odlaska iz Trogira. Jedna
od tih izmiljotina nastala je za ivota Luciusa, a on ju je sam demaskirao.
Stigavi u Rim Lucius je ondje naao mnogo nauenjaka, naih i stranih, koji ga odmah primie u svoje kolo. Tu su bili Ivan Tomko Mrnavi
(Mrnavi ga zove Grga Novak), Rafael Levakovi, Bartol Kai, Petar Benea
i njegov sinovac Stjepan Gradi i drugi. Naroito je bio u prijateljskim vezama Gradiem, koji ga je u svemu pomogao, a napose onda kada je postao
predstojnik vatikanske biblioteke.
Sada se marljivi i pedantni Lucius odluio prekopati sve rimske biblioteke i arhive da bi zatim novu sakupljenu gradu za svoje djelo isporedio s
onom donesenom iz domovine i stao konano spremati knjigu za tisak. Uporedo s tim radom dospijeva izdati u Rimu 1657. god. stari trogirski rukopis
Vita beati Joannis Confessoris Episcopi Traguriensis et ejus miracula, cum
7
notis Joannis Lucii, od kojega je istiske razaslao i svojim prijateljima u
Dalmaciji, pa tako i u Zadar.8
I danas se u Naunoj biblioteci u Zadru pod sign. Mss 766 nalazi Luciusov vlastiti primjerak toga tampanoga djela s njegovim vlastorunim dopunama teksta i korekturama.
Nastavljajui i dalje raditi na svome kapitalnom djelu De regno Lucius se interesira i za iskopine iz rimskog doba u Zadru, te trai od Pontea neka razjanjenja o prvom zadarskom biskupu Lampridiju kao i o dva otoia
blizu Zadra (Galleo et Arte). U pismu pak od 14. IV 1660. obavjeuje ga da je
onih 7 zadarskih pobuna, kako ih opisuju mletaki kroniari, sveo samo na 3
(1180,1242, 1311.), a za ostale kae onako kako je uistinu bilo. Pored toga trai od Pontea i neke podatke o najstarijoj povijesti Zadra. Uporedo s time alje mu popis poglavlja prve svoje etiri knjige De regno i javlja mu da radi
napetoj (22. I 1661.)."

Fr. Raki, o. c., 66 69; F. Sii, Prirunik izvora hrvatske historije I/l, Zagreb
1914,51.
4
Fr. Raki, o. c., 68-71.
5
Gl. B. Popario, Pisma Ivana Luia Trogiranina, Starine JAZU XXXI, Zagreb
1905, 298-305 i F. Sii, o. c., 52.
562

B. Popari, o. c., Starine JAZU XXXI, 302-308, XXXII (1907), 29.

Fr. Raki, o. c., 77, 78.
8
B. Popari, o. c., Starine JAZU XXXI, 311.
9
B. Popari, o. c., Starine JAZU XXXI, 314-318, XXXII, l, 2.
7

563

Konano je krajem 1661. ili poetkom 1662. Lucius dovrio svoje De

regno i predao ga na papsku cenzuru koja mu daje svoje odobrenje da se
tiska (6. VI 1662.).10
Kada su mu braa Ivan i Kornelije Blau, holandski tiskari u Amsterdamu, ponudili da e mu tiskati to djelo, Lucius objanjava Ponteu (31.1 1665.)
zato ga je dao tako daleko tiskati. Ali ga obavjetava da uslijed kuge u Holandiji ovo djelo spava i spavat e jo dugo, jer i ako gospodari ne umru,
prije nego preuzmu posao, bojim se da e opet protei mnogo vremena. Da
imam sredstava, ja bih ga tiskao u Italiji, ali poto ih nemam, trebat e
strpljivo ekati da se nastavi tiskanje u Amsterdamu. No Lucius se ipak
prevario u svome pesimizmu, jer u pismu Ponteu od 16. XII 1665. kae da je
De regno ottampano i da je to doznao od jednog rimskog knjiara, a tu je
vijest potvrdio i Ivan Blau. Naravno da je Lucius sada bio zadovoljan, to se
vidi iz novoga pisma Ponteu, jer je taj posao konano sretno dovren. Ali
prola je 1666.11 i vei dio 1667. a da Lucius jo nije vidio prve otiske svoga
djela. ak je prola i 1667, kako pie Ponteu i izvjetava ga koliko je puta pisao Blau u Holandiju, ali odgovor nije dobio. No kako je doznao da se njegovo djelo prodaje u bekim knjiarama, upuuje Pontea neka ga odande nabavi preko Rijeke. Kada mu je konano taj Holandanin uputio 3. VII 1668.
tri primjerka De regno, Lucius je jedan odredio za Pontea. No sve su te
knjige bile bez tabla i genealokih tablica i indeksa, koje je Lucius primio
tek u svibnju 1669. i sijenju 1670. godine.
Istom kada mu je Ponte poslao svoj sud o De regno, Lucius mu je 16.
III 1669. odgovorio ovako: Glede mojega djela Vae je gospodstvo dobro izrazilo da ja prikazujem pomorsko gospodstvo Mleana temeljitije i bistrije
nego li su to dosada drugi uinili, a to se tie Paula de Paulo, zadarskog
podsjedanja i splitskih kronika, premda tu ima poneto protivno prejasnoj
Republici, ipak mi se ini, kada se prispodobi ono malo nepovoljna, da se s
tim vie istie toliko drugoga povoljna. to se tie slobotina dalmatinskih
komuna, nisam mogao propustiti da ih ne spomenem i ne naglasim svuda,
gdje mi se pruila prilika, da mi se ne bi predbacivalo da sam slab historiar
i lo patriota, jer sam uo da je i u Veneciji netko bio neto procijedio kroz
zube o mome djelu. Stoga sam zamolio gospodina gubernatora Detrika neka
upita preuzvienoga Sagreda, to on kae i odvrati mi da on dobro govori o
12
djelu, a meni je dosta da ne govori zlo.
U vezi svega ovoga je Bare Popari, izdava zbirke Luciusovih pisama
upuenih Ponteu, stvorio zakljuak da je Luciusovo De regno Dalmatiae et
10

F. Sii, o. c., 54.

4. IX 1666. god. upuuje Ivan Lucius iz Rima pismo grofu Petru Zrinskome u
vezi porijekla njegove obitelji i kae da mu moe slati listove ak i preko Pontea. Kurelac pak komentirajui ovo znaajno Luciusovo pismo, u kome Zrinskoga taj na historiar oslovljava sa ti, pretpostavlja da su se grof Petar i on mogli upoznati ili u Rimu, Padovi ili Veneciji ili u Zadru, gdje je knez Posedarski, njihov zajedniki prijatelj, dolazio i kamo je navraao Lui (M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa Luia
povijesti roda Zrinskih i njegove veze s banom Petrom Zrinskim, Zbornik Historijskog zavoda 8, Zagreb 1977, 129, 130, 105 i bilj. 14).
12
B. Popari, o. c., Starine XXXII, 13, 22, 23, 24, 31, 34-37, 41, 42.
11

564

Croatiae bilo patvoreno u Veneciji, gdje je zaostalo punih 8 mjeseci. Republika ga je dala preudesiti, kako je odgovaralo njezinim interesima, a kada je
Lucius 1669. doznao za to, on je silom prilika priznao da je to njegovo originalno djelo.13
Meutim za sve ovo treba iznijeti boljih, sigurnijih i jaih dokaza, pa zato nije ni udo da ovakvo Poparievo miljenje nije do danas prihvaeno u
naoj historiografiji.
Ovo Luciusovo djelo nosi ovakav naslov: Joannis Lucii Dalmatini (sa i
bez Dalmatini) De Regno Dalmatiae et Croatiae Libri Sex, a datirano je
sa: Amstelodami 1666. i 1667. kao i Francofurti 1667. i 1668. g. Navedena
izdanja ne razlikuju se u tekstu nego samo glede priloga u njima. No svakako je izdanje iz 1668. god. najpotpunije.
Sam tekst De regno obuhvaa 1-286. stranu, a tekstovi izvora s komentarom Luciusa 287 474. stranu.
Inae autograf Luciusova De regno nalazi se u Vatikanskoj biblioteci
u Rimu u 3 kodeksa (Sign. 6958 6960). Poznavao ga je F. Raki, a pronaao
ga je M. Kurelac. itav ovaj tekst Luciusova rukopisa podudara se sasma s
tekstom iz 16661668. god. i time postaje bespredmetna ona Poparieva
tvrdnja o naknadnu preinaenju u korist Venecije.
Rukopisna pak grada za De regno pohranjena je zajedno s gradom za
ostala Luciusova djela u 14 svezaka u Arhivu Kaptola u Splitu (sign. 528, 529,
531 542) i u Arhivu JAZU (sign. l c 56 pod nazivom: Notata historico chronologica).
Cijelo Luciusovo djelo, koje ima 2 kolone, podijeljeno je u 6 knjiga
(Prvobitni raspored je bio u rukopisu u Arhivu Kaptola u Splitu u 5 knjiga),
a uz ostalo ima dosta vijesti i o Zadru u ranom i kasnom srednjem vijeku.
Drugi dio De regno sadri kao izvore i Obsidio Jadrensis libri duo
(387-422) i Memoriale Pauli de Paulo patritii Jadrensis (423-428).
Kada je izalo De regno Lucius ga nije prestajao popunjavati i ispravljati. Kao plod toga su uz ostalo i Luciusove Inscriptiones Dalmaticae i
Notae ad memoriale Pauli de Paulo.
Za zbirku rimskim natpisa u Dalmaciji Inscriptiones dobio je prijepise natpisa od Pontea, te iz zbirke Ljubavca. Time je nastala prva potpunija
zbirka starih rimskih natpisa naenih u Dalmaciji.
Memoriale Pauli de Paulo, koji je izdao po Ljubavevu prijepisu, ispravio je zato to je opazio da je taj rukopis pun greaka, napose u datumima.
Luciusove dopune i ispravci nalaze se takoer na posebno i naknadno
nalijepljenim listovima uz njegove vlastite primjerke tampanog djela Inscriptiones DalmaticaeAddenda vel corrigenda in de Regno u Naunoj
biblioteci u Zadru (Mss 766).
Meutim nije prolo ni 35 godina od izlaska toliko hvaljenoga De regno, kada je hrvatski knjievnik Pavao Ritter Vitezovi sastavio polemiki
13

Gl. opirno B. Popari, o. c.. Starine JAZU XXXI, 278-297.

565

spis: Offuciae Joannis Lucii, De Regno Dalmatiae et Croatiae, refutatae ab

Equite Pavlo Ritter... (Autograf ovoga spisa je u Sveuilinoj biblioteci u
Zagrebu, a Kukuljeviev prijepis u Arhivu JAZU), ali ga nije i dovrio. Iako
taj spis vrvi od protuslovlja i opsjena, on je interesantan ve radi toga to je
Vitezovi njime nastojao vrlo detaljno pobiti pojedina poglavlja Luciusova
toboe tendencioznog djela. Naroito se je oborio na ona mjesta u kojima
Lucius govori o gospodstvu Venecije na Jadranu i zapravo nema poglavlja
koje on nije pokuao pobiti, nazivajui Luciusa iniquus Dalmata.
Ukratko, cijelo nastojanje Ritterovo je bilo da dokae da je Luciusovo
De regno napisano na tetu Hrvatske i da ovoga pisca prikae nepouzdanim i pristranim. No u tome ipak nije sasma uspio, jer se je i sam ponekad i
suvie daleko zaletio u svojim dokazivanjima.
Gotovo istovremeno sa glavnim djelom Lucius je radio i na historiji svojega rodnoga grada Trogira. Tako u listopadu 1667. alje Ponteu kronoloke
table koje e dodati svojoj kronici, a uz to od njega i dalje trai razne podatke. Poto je proirio naslov svojih Memorie moli 1669. Pontea da svakako
proda njegovu srebreninu da time dobije novaca za tiskanje ove svoje kronike, a u travnju 1671. alje mu ak 2 poglavlja tih svojih Memorie da ih pregleda s prijateljima. Konano su u sijenju 1672. dovrene te Memorie i
prireene za tisak i za njih je u travnju 1673. mogao Lucius javiti Ponteu da
e one biti u svibnju dotampane. No u tome se i opet prevario, jer ga je tek
u rujnu 1673. mogao izvijestiti da su Memorie di Trau dotiskane te da mu
alje 5 primjeraka i to za njega, dra Grisogona, dra Sqppina^Franju Luccarija i Soppea.14 No Lucius s tim djelom nije bio zadovoljan, jer mu je mnogo
toga bilo isputeno. Ali zato je tu povijest Trogira smatrao dopunom svoje
povijesti Dalmacije i Hrvatske.
Sva ova Luciusova djela izazvala su panju i udivljenje njegovih suvremenika i sa sviju strana trailo se od njega savjeta i pomoi. Medu ovima bili su i njegovi zemljaci iz Dalmacije.
U meuvremenu Lucius je izabran za predsjednika zbora Jerolimskog
zavoda u Rimu (1663, 1669), gdje je upoznao mnoge nae ljude, koji su se bavili knjievnou i budno je pratio prilike u svojoj domovini, gdje jezik naro15
da naziva lingua slava o croata. Pored toga bavi se granicama zadarske,
ninske i skradinske biskupije, crkvenom desetinom u Vrani, vradom, ligom zadarskoga kotara, te moli Pontea da mu prepie vanije isprave iz
raznih zadarskih arhiva, razlae mu gdje bi se moglo nai tijelo sv. Krevana, pie mu o interesu stranih nauenjaka za njegovo djelo, izvjeuje ga o
knjizi Jakova Spona (Putovanje po Italiji, Dalmaciji, Grkoj i Levantu, na
francuskom
jeziku) i istie nedostatke i netonosti u njoj glede same Dalmacije.16
Na traenje Luciusa Ponte mu alje u prijepisu tzv. Novigradski zbornik
od 12. II 1551, koji se danas uva medu Luciusovom ostavtinom u Arhivu
14
15
16

566

B. Popari, o. c., Starine JAZU XXXII, 36, 46, 49, 50, 55, 60, 62.
Fr. Raki, o. c., 93, 97.
B. Popari, o. c.. Starine JAZU XXXII, 63, 64, 68, 81, 88-91.

Kaptola u Splitu (sv. 528, ser. B). Njega je (Drugi rukopis iz 17. st. po miljenju Barade uva se valjda i u Naunoj biblioteci u Zadru pod Miscellanea
No 1182, sv. XIII, br. 1.) objelodanio i obradio M. Barada 1957. god. pod naslovom Starohrvatska seoska zajednica (JAZU). Isto tako je Ponte uputio
u prijepisu Luciusu i tzv. Vransko obiajno pravo od 1454. god. koje se takoer nalazi u Luciusovoj ostavtini u ve navedenom arhivu u Splitu (sv.
528, ser. B). Oba ta rukopisa Lucius nije iskoristio, ali ih je ipak sauvao u
navedenim prijepisima Pontea i oni se ubrajaju zapravo u Croatiae consuetudines ili u hrvatskom prijevodu: Obiajna prava Hrvatske.
Kako je M. Freidenberg nepotpuno i loe objelodanio, ne svojom krivnjom, ovo vransko obiajno pravo po prijepisu pok. I. Grgia, sauvanom na
pisaoj maini, to je 1979. taj spis prema (valjda) Ponteovu prijepisu iz Arhiva Kaptola u Splitu iziao u Radovima Filozofskog fakulteta u Zadru.
Kako je Lucius stanovao u Rimu i kako je ivio, zna se dosta malo. Imao
je stan u blizini Piazza della Rotonda, nedaleko Pantheona, i izgleda, da
nije ni u emu oskudijevao. Radio je do posljednjeg daha.17

3.
Ve je prije reeno da se historijska grada kojom se Lucius sluio nalazi
sada u Kaptolskom arhivu u Splitu u 14 svezaka, a u petom su zadarske isprave. Njih mu je prepisao Ljubavac, koji mu je poslao i prijepise rapskih
povelja (1018 1409) uz jo neke druge prijepise isprava.
Mnoge Luciusove biljeke i prijepisi raznih djela uvaju se, kako smo takoer rekli, u Naunoj biblioteci u Zadru (Mss 616, 617, 618, 837), a rukopis
djela Franje Divnia Historia della guerra di Dalmazia fra Veneziani a Tur1
chi dell'anno 1645 alla pae s Luciusovim biljekama, koje su nalijepljene
ili sa strane dodane, pohranjen je takoer u toj istoj biblioteci pod sign. 837.
U Naunoj biblioteci u Zadru nalazi se i tzv. Codex Lucianus (Mss 617), u
kojem su i razni Luciusovi prijepisi i biljeke autobigrafskog i povijesnog karaktera. U biblioteci pak Muzeja za nacionalnu arheologiju u Splitu nalazi se
uvena Luciusova korespondencija s Valerijem de Ponteom, dok se, prema
Laszowskom, neka Luciusova pisma uvaju u biblioteci samostana sv. Franje konventualca u ibeniku.
18
Inae od 146 pisama citirane zbirke u Splitu Popari je objelodanio samo 104, od kojih mnoge nije donio u cjelosti. Zato bi bilo potrebno da se ta
zbirka nanovo proui i izda.
Lucius je jo davno prije svoje smrti sastavio oporuku, koju je 1654. os19
20
tavio u Trogiru, a 1679. je u Rimu napisao i ovjerio oporuku tj. kodicil, za
17

Fr. Raki, o. c., 101.

Gl. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Luia, Zbornik Historijskog instituta 6, 135, bilj. 11.
19
I. Crni, Paoporuka Ivana Luia Trogiranina, naega povjestnika, od g. 1679,
Starine JAZU XXVI, Zagreb 1893, 20-26; V. Brunelli, Giovanni Luio, Rivista dalmatica 11/4, ara 1900, 17-24.
20
C. Fiskovi, Oporuka: kodicil Ivana Luia, Vjesnik arhiva X/XI, Zagreb 1941,
59-84.
18

567

koji je poslije njegove smrti pisao Ponte Gradiu da sumnja da bi mogao biti
osporavan, dok e oporuka, koja je mnogo prije uinjena, biti osporavana.
Umro je, kako smo kazali, 11. 1. 1679. u svojoj sedamdesetoj godini, a
sahranjen je po svoj prilici u crkvi sv. Jeronima. Ondje se i sada nalazi mramorna spomen-ploa, podignuta tek 1740. god. od Splianina Jurja Georgiceausa, arhiprezbitera, na spomen smrti Luciusa, Stjepana Gradia (u. 1683) i
Ivana Patria (u. 1708). Tu je prvi naveden Lucius, za koga pie ovako: Joanni Luio nobili Traguriensi qui Dalmatiae, Croatiae, Patriamque historiam illustravit et conscripsit. Obiit III. Ibidus Januari MDCLXXIX.21 Dakle
umro je 11. I. 1679, a ne 1670, kako pie Ida von Dringsfeld.22
4.

Lucius je u Dalmaciji imao suradnika, koji su se i sami isticali ili bavili

naukom, a napose historijom. Medu prvima je bio zadarski historiar imun
(Simeone) Ljubavac (Gliubavaz), roen u Zadru 1608, a umro je ondje 20. I
1663. Od 1631. do 1637. Ljubavac je studirao u Padovi, gdje je postigao doktorat prava, sedam godina iza Luciusa. U Zadru je obavljao nastavniku i sudaku slubu. Njegovu zbirku rimskih natpisa upotrebio je Lucius, s kojim
je bio u ivu dopisivanju o raznim pitanjima historije. Tako u pismu od 15.
IV 1653. iz Zadra Ljubavac pie Luciusu i raspravlja o hrvatskom kralju Stjepanu III kao Zvonimirovu nasljedniku i dotie se vojne kralja Ladislava od
1091, iznosei o tome sve one izvore to ih je poznavao. Ovo pismo pronaao
je F. ii u British Museumu u Londonu pod naslovom: Della Dalmazia.
Discorso di Simon Gliubavaz nob. Zaratino. Inae dru Kruni Krstiu, koji
je pisao o Ljubavcu u EJ 5 (1962), glavno je Ljubavevo djelo Agri jadrensis
Illustrator (Memorie istoriche), koje sadri geografsko-historijski prikaz zadarskog podruja, a sauvano je u 5 rukopisnih primjeraka i djelomino je
objavljeno u zadarskom asopisu La Domenica (1890/1).23
Meutim mi imamo slijedee rukopise Ljubaveva djela pod ovakvim
naslovima: Storica Dissertazione del Contado e territorio di ara, dogotovljeno u prosincu 1662, i taj se rukopis, zapravo autograf, nalazi danas u
Arhivu JAZU u Zagrebu, a jedan primjerak u Metropolitanskoj biblioteci u
Zagrebu i to pod ovakvim naslovom: Storica dissertazione del Contado e
Territorio di ara del D(ottor) Simon Gliubavaz Frangipani (S. A.). To je
24
kopija iz 17. stoljea. Ali nekompletno djelo Storica dissertazione del Contado e Territorio di ara del dott. Simeone Gliubavaz, dedicata al E. Leonardo Foscolo, proweditor generale di Dalmazia e Albania uva se u Naunoj
biblioteci u Zadru. Ova Storica dissertazione je tiskana u navedenoj La
Domenica (1890/1), kako je to i Krsti (djelomino) naveo. Godine 1860. na21
Zbornik Historijskog instituta JAZU 6, 182 Nadgrobna ploa Luciusa u crkvi
sv. Jeronima u Rimu.
22
Aus Dalmatien I. Prag 1857, 245.
23
K. Krsti, Ljubavac imun, Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb 1962, 566, 567.
24
A. Markov, Katalog metropolitanskih rietkosti, Kulturno-poviestni zbornik zagrebake biskupije I, Zagreb 1944, 543.

568

pravio je Matija Palii prijepis ovoga rukopisa, koji se uvao u biblioteci velike zadarske gimnazije.25
Jo 1652. zajedno sa ibenaninom Fr. Divniem Ljubavac je napisao
raspravu Prerogative di Dalmazia,26 kojom se na osnovu mletakog posjeda dokazivalo pravo Republike sv. Marka na rang kraljevine u meunarodnim odnosima.27
Ljubavac je ostavio iza sebe vie rukopisa geografsko-historijskog sadraja. Medu njima su i sabrani natpisi, iskopani iz zemlje, a prema Fortisu
mu se pripisuje i spis De situ Illyrici.28 L von Dringsfeld navodi da je iza
njegove smrti ostalo vie rukopisa geografsko-historijskog sadraja o staroj
Iliriji na latinskom jeziku i Memorie di ara.29 I zbilja u muzeju Coreer u
Veneciji uvaju se te Memorie storiche del Signor Simon Gliubavaz nobile
della citt di ara, o kojima je kao i jo nekim drugim rukopisima pisao i
ominozni zadarski hitoriar G. Praga.30 Uz ovo djelo je Ljubavac ostavio u
rukopisu i popis zadarskih biskupa i nadbiskupa kao i zbirku starih natpisa
iz Zadra i okolice,31 a znamo i za popis knjiga Ljubaveve biblioteke.32
Krsti kae da se ne zna za sudbinu ostalih Ljubavevih djela, iji su naslovi poznati iz podataka u djelima njegovih suvremenika kao i popisa njegove ostavtine (n. pr. De situ Illyrici, Rivoluzioni di Clissa, Diarii di ara, Bellum Dalmaticum itd.).33
Inae je u dvorani nekadanje zadarske akademije sve do kraja 18. st.,
prema navodima V. Brunellija, bio jedan kip Ljubavca s ovim natpisom.:
MDCIX (?! S. A.)
Simeon Glaubavaz Jadrensis
Juvenum Vrbanus Instructor
Agri Jadrensis et Romanorum Inscriptionum Illustrator.34
Drugi Zadranin Luciusov suradnik i veliki prijatelj je Valerije Ponte, tamonji arhidakon.
25
V. Brunelli, Catalogo sistematico dell' i r. biblioteca ginnasiale-provinciale di
ara, Programma dell' i. r. ginnasio superiore di ara, 1901 1902, ara 1902, 42.
26
Ljubi pie u svojoj marginalnoj biljeci u vezi Ljubavca da se iz pisma Ivana
Luciusa, upuena Danielu Divniu u ibenik (26. VIII 1675.), a objelodanjenom u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku (4, Zagreb 1857, 129) saznaje da je Ljubavac sastavio
spis: Prerogative di Dalmatia del q. S.r Dr. Gliubavaz (S. Gliubich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna 1856, 160 U mome posjedu).
27
Enciklopedija Jugoslavije 5, 567.
28
S. Gliubich, o. c., 160.
29
Ida von Dringsfeld, o. c.. I, 245.
30
G. Praga, Lo Scriptorium dell'abbazia benedittina di San Grisogono in ara,
Archivio stotico per la Dalmazia, Roma 1929, a. IV, v. VII, f. 42, 285 i bilj. 1.
31
Ida von Dringsfeld, o. c., I, 245.
32
Historijski arhiv u Zadra SZN Francesco Sorini b. II, f. VI, 1-23.1. 1666.
Gl. i G. Praga, o. c., (separat), 42.
33
EJ 5, 567.
34
V. Brunelli, Giovanni Luio, Rivista dalmatica H/4, 14.

569

On potjee iz ugledne plemike obitelji Ponte, doseljene iz Bergama.

Otac mu je imao pet sinova i keri, od kojih mu se brat Marko napose ista35
kao na vojnikom i diplomatskom polju.
Valerije se rodio 1603. god. u Zadru, gdje je dovrio prve kole, a onda
poao u Rim, gdje je u isusovakom Seminarium Romanum bio sudrug
Luciusu (1619. i 1620.), s kojim se uskoro uvelike sprijateljio. Povrativi se
kui postaje sveenik, a 1646. na sveuilitu u Padovi proglaen je doktorom
obaju prava (Ova njegova originalna diploma uva se u Naunoj biblioteci u
Zadru). U zadarskom kaptolu Ponte je postao arhidakon i vikar zadarskog
nadbiskupa Teodora Balbija (1656 1669) i onda apostolski vizitator zadarske nadbiskupije. Otklonio je da bude osorski biskup, a nije pristao ni da bude trogirski biskup, to je Luciusa napose raalostilo. Za vrijeme svoga boravka na Osoru (1647 1649) u svojstvu apostolskog vizitatora i vikara Ponte
je sredio tamonji biskupski arhiv i sastavio njegov inventar, te prepisao neke listine i prijepise poslao Luciusu.
Od 1635. do 1654. Lucius se u nekoliko navrata sastao s Ponteom u Zadru, Rogovu i Tkonu, a kada se odluio pisati svoj De regno Ponte mu je
postao glavni oslonac i spona s domovinom u vezi svih traenja arhivske grade. Oko Pontea su se okupljali i ime Ljubavac, G. Ligniceo, A. Bartolazzi, .
Bartolazzi, L. Grisogono, A. Giordani, N. Ventura, G. Zaccaria, Vitasovi i
dragi, koji su svi pripadali krugu Luciusovih prijatelja.36 Iz potrebe za izmjenom znanstvenog miljenja i zajednikog interesa za lijepe umjetnosti, poeziju i govornitvo, a na inicijativu G. Zaccarije i V. Pontea, 1665. se u Zadru
osniva Accademia Cinica sa sjeditem u nadbiskupskoj palai.
Pored raznih vrsta zaduenosti Ponte se na inicijativu Luciusa poeo baviti i historijom, a onda i epigrafikom, te je sabrao mnogo natpisa iz Zadra i
okolice, koje je 1673. Lucius objavio u Inscriptiones Dalmaticae. Kada su
J. Spon i G. Wheler 1675. posjetili Zadar, ondje im je vodi i tuma starina
bio Ponte. Taj historiar je uz Ljubavca bio povezan i sa Franjom i Danijelom Divniem, Nikolom Cippicom, Jerolimom Papaliem i Karlom Vraniem, s kojima se i dopisivao.37 Posebno ga je pak prijateljstvo vezivalo sa uvenim Dubrovaninom Stjepanom Gradiem, s kojim je ostao u vrlo ivoj
38
pismenoj vezi. Kada je Ponte negdje poetkom oujka 1679. posredstvom
Trogiranina Franje Dragazza dobio pismo Gradia, u kome ga obavjetava o
smrti Ivana Luciusa, on u odgovoru (12. III 1679.) nije krio svoju bol za Luciusom, koji mu je, kako kae, bio prijatelj 60 godina, a isticao se neuporedivom predanou i iskrenou i zbog toga je bio voljen i zbog drugih svojih
vrlina duboko potovan. Gubitak prijatelja od tolike vrijednosti i povjerenja
izaziva u njemu najljuu bol a on i Gradi jedan drugome trebaju izraziti sa35

G. Alacevich. II capitano Marco Ponte da ara, ara 1902, 51, 3, 4.

Svima ovima je Lucius poslao svoje djelo Vita B. Joannis Conf. Ep. Traguriensis 1658. g. (Nauna biblioteka u Zadru Mss 766 i M. Kurelac, Suvremenici i suradnici
Ivana Luia, Zbornik... 6, 136, bilj. 13).
37
M. Kurelac, o. c., Zbornik... 6, 134- 138.
38
Ova se korespondencija Pontea s Gradiem i danas nalazi u HAZ-u Spisi samostana sv. Kuzme i Damjana br. 204.
36

570

uee. Ne sumnja da e Luciusa zbog zasluge za narod slaviti i da e ostati u

vjenom sjeanju i hvaljenju, a on e se toga gubitka sjeati dogod je iv.39
etiri mjeseca nakon to je saznao za Luciusovu smrt, 2. VII40 1679, umire u Zadru i Ponte, koji je bio ondje vrlo uvaena linost i silno obrazovan,
te stvarno uvelike pomogao Luciusu u njegovu radu oko De regno.^Poznati
putnici i pisci Spon i Wheler, koji su ga upoznali, hvale Pontea kao to to poslije ini i Farlati.
Ponte je pisao mnogo, a veinu njegovih djela jo je 1854. vidio sveenik
Gurato, marljivi sakuplja domaih starina, u kui obitelji Ponte.
Ponteovo glavno djelo je: Historia ecclesiae Jadrensis, koju je djelomino i ne sasma tono objelodanio Farlati pod nazivom: Rerum Ecclesiasticarum Jadrensium commentarius (Ide do o. 1427. god.) u Illyricum sacrum, a koje je istome Farlatiju poslao u Padovu Antonije Daniel Thomassonus.41 Manuskript toga spisa (64 str.) preao je od zadarske obitelji Addobbati u nekadanju Paraviju, tj. dananju Naunu biblioteku u Zadru. S
latinskog originala poslije je tu povijest preveo na talijanski (nella lingua
volgare) opat Giambattista Gerolimo Sorini. Autograf ove verzije, zajedno s
jednom istom kopijom, pohranila je obitelj Bianchi u Paraviju, sadanju
zadarsku Naunu biblioteku.
Ponteovu historiju na latinskom s talijanskim prijevodom Sorinija objelodanio je bez zavretka V. Brunelli u asopisu Rivista dalmatica (ara
1907, 1908) s fotografijom originalnog portreta Valerija Pontea, koji se neko nalazio u sali biblioteke Paravia, a danas u zadarskom Zavodu za zatitu spomenika, gdje je tu sliku smjestio njegov prvi konzervator i direktor
Grga Otri.
U predgovoru svome djelu Ponte obavjetava itaoca zato je napisao
ovu povijest i izlae da ga je na to natjerao Lucius, koji je izdao De regno,
te mu je ono i posluilo za obradu njegove crkvene povijesti. Iza toga govori
o Zadru, njegovu imenu i poecima, iznaa razne kamene natpise po gradu.
Nadalje prelazi na sam postanak zadarske crkve, pie o njezinim sufraganima, relikvijama i moima, donosi ispravu od 1076. godine napisanu rukom
arhidakona Madija, kao i jo neke. Pria o zadarskom kaptolu, njegovu ustrojstvu, katedrali i jo nekim crkvama, samostanima (s ispravama), opatima i bratovtinama.
Jedan Ponteov rukopisni primjerak pod naslovom: De Ecclesia Jadrensi eisque Episcopis et Archiepiscopis imao je u svome posjedu, tj. u svojoj
biblioteci, I. Kukuljevi Sakcinski, a danas je pohranjen u Arhivu JAZU. Ovjerovljeni pak prijepis iz 1730. god. pod nazivom Ponte Valerij (de), de ecclesia Jadrensi eiusque episcopis et archiepiscopis nalazi se u Nacionalnoj i
sveuilinoj biblioteci u Zagrebu.42
39

HAZ Lettere originali dell'Archidiacono Valerio Ponte dirette all'Abbate Gradi in Roma compresa altre lettere del secolo XVII Spisi samostana sv. Kuzme i
Damjana br. 204, list 56.
"> Kurelac stavlja da je umro 5. VII (M. Kurelac, o. c., Zbornik... 6, 138).
" D. Farlati, Illyrium sacrum V, Venetiis 1775, 11-24.
42
To Ponteovo djelo iz originala je prepisao 13. VI 1720. god. knez Antonije Fanfogna (Nacionalna i sveuilina biblioteka u Zagrebu R 6943).

571

Manuskript Pontea i njegova biografija kao i razni drugi sastavci bili su

pohranjeni u rukopisu pod imenom Varia ad jadertinas ecclesias earamque
praesules spectantia u biblioteci Pappafava u Zadru, a danas je sve to pohranjeno u Naunoj biblioteci u Zadru pod sign. Mss 856.
Ponte je ostavio i biljeke o crkvenoj povijesti Ilirika, kojima se obilno
posluio Farlati za svoje djelo. Uz to je Ponte pisao i o kultu sv. Anastazije. U
Naunoj biblioteci u Zadru pohranjene su i Ponteove biljeke, izvaene iz
njegovih djela, te rukopis Ponte Valerio Scritture autografe e materiali
per la sua biografia (Mss 822).
Kako se vidi, Ponte je bio marljiv sakuplja izvorne grade, koju je prepisao za Luciusa, a i na osnovu nje, i opet pod utjecajem Luciusa, pisao je i sastavljao pojedina djela, od kojih su neka objelodanjena, a neka su ostala i danas u rukopisu.
Kako je i on umro prije 300 godina, vrijedno je da se na ovaj nain i njega sjetimo u sjeni velikoga historiara Luciusa, iji je bio vjerni dugogodinji prijatelj i suradnik.
5.

Inae o Luciusu su pisali razni strani i domai historiari. Jedan od

prvih solidnijih napisa je onaj Fr. Rakoga, pod naslovom Povjestnik Ivan
Lui, Trogiranin, tampan prigodom 200-godinjice njegove smrti 1879. godine. No ovaj rad je ve danas uglavnom zastario i nadmaio ga je Zbornik
historijskog instituta (6, Zagreb 1969), u kome su nai znanstvenici dali svoje
priloge o Luciusu i njegovu radu prigodom 300-godinjice njegova De regno, kako smo ve prije ukazali.
U 19. st. u Zadru su pisali o Luciusu: Gionanni Kreglianovich-Albinioni,
Ivan Katalini, Ante Kuzmani, Giuseppe Ferrari-Cupili (u nekoliko navrata), neki anonim i Jakov udina. U 20. st. pak: Vitaliano Brunelli, Petar Kaer
i Giuseppe Praga,43 a od historiara ili naunih radnika u Zadru iza osloboenja do danas jo nitko.
Od hrvatskih historiara jo je Raki stavljao Luia na prvo mjesto u
44
redu radnika na polju domae historiografije, a F. ulinovi za njega kae
da je prvi moderni jugoslavenski historiograf i njegove se metode naa graanska historiografija drala sve do naih dana te da je zato utemeljitelj
hrvatske historiografije, ije ime neto znai i u svjetskoj nauci.45 M. Kostreni na simpoziju u Trogiru pri proslavi 300-godinjice Luciusova De regno ubraja ovo djelo u djela buroaske historiografije koje e nai u socijalistikoj historiografiji svoje dostojno i dolino mjesto, tvrdei da se Lucius nije htio osloniti niti je htio slijediti nepouzdane puteve Popa Dukljanina, Tome Arhidakona, Dinka Zavorovia, Serafina Razzija, Mavra Orbinija i
43
M. Kurelac, Bibliografija o Ivanu Luciusu Luiu i njegovu djelu, Zbornik.
6, 176179.
44
Fr. Raki, o. c., 65.
45
Naprijed, Zagreb, 29. II 1952, br. 10.

572

Jakova Lukarevia. Ujedno se Kostreni sloio sa sudom Rakoga, koji i danas vai, da je Lucius u strogom riei znamenovanju pravi (ne prvi kako
prepisuje Kostreni), obziran i pomnjiv historiograf, koji je uz dva skoro
stoljea ostao
bez premca, i na kojega istraivanjih i mi jo danas svoja prisnivamo.46 Krlea pak 1972. pie kako nau historiografiju jo uvijek (naalost) remorkiraju ( = zavode: S. A.) Lucius, Dukljanin i Toma arcidjakon s
tom razlikom da hrvatski kraljevi kod iia razmiljaju po liniji konjukture.47
to da mi na sve ovo kaemo?
Svakako je Lucius, posvetivi se sav samo radu, bio neumoran i velik istraivaki duh na polju prolosti Dalmacije i Hrvatske, koji je sebe obesmrtio u svojim djelima i ostavio trajan spomen medu svim pokoljenjima i
kulturnim narodima Evrope.
Njegova je zasluga da je razjasnio mnoge tamne stranice povijesti hrvatskoga naroda i svojini radom postao sjajan primjer i putokaz kako treba raditi na objanjavanju u mnogo emu nerazjanjene nae povijesti, povezujui je s historijom i ostalih naroda na Balkanu.
Ujedno je teta to i N. Klai, koja je napisala i tiskala kao knjigu Zadar u srednjem vijeku do 1409. godine (Zadar 1976) nije uope posvetila
panju Luciusu ni kao piscu obrade historije Zadra ni kao izdavau zadarskih isprava i izvornih spisa u tome razdoblju, o kojima inae raspravlja. To
djelomino vrijedi i za Pontea i njegov rad na podruju zadarske historiografije.
Jednom rijeju Lucius je uz pomo Pontea i Ljubavca a i sam i te kako
dobro poznavao arhive samostana sv. Krevana (napose kartular toga samostana), samostana sv. Marije (s kartulrom) i samostana sv. Kuzme i
Damjana (s arhivom samostana sv. Ivana Rogovskog i tzv. Rogovskim kartulrom). On ne odbacuje sasvim i njemu sumnjive isprave, jer smatra da i takve povelje mogu sadravati za historiju onoga vremena interesantne injenice. Napose se koristio kartulrom samostana sv. Marije i ispravama iz samostanskog arhiva kao i onima iz arhiva Sv. Krevana i njegovim kartulrom. On dodue krivo datira neke zadarske povelje iz 11. st. Ujedno i ne
donosi neke zadarske listine (npr. Agapinu iz 999.) zbog neitljiva i iskvarena
teksta. esto grijei u itanju povelja pisanih benevantanom, a od njega su
48
takav iskvareni tekst preuzimali i Farlati i ii.
No sve to ne umanjuje njegovu vrijednost i znaenje njegovih istraivanja i historijskih djela, koja se napose tiu srednjovjekovne prolosti Zadra,
jer je on u to doba bio pionir kritikoga naina obrade raznovrsnih izvora u
nas.
Zbornik... 6,9,6,7.
47
M. Krlea, 99 varijacija lexicographica, Beograd 1972, 62.
48
M. Samalovi, Isprave iz vremena hrvatskih narodnih vladara u djelu Ivana
Luciusa Luia, Zbornik... 6, 63, 67 73.

573

Lucius je svakako bio jedan od prvih ako ne i prvi objektivnih arhitekata, obradivaa i pisaca srednjovjekovne historije Zadra u njezinoj openitosti i u pojedinostima.
Luciusovo mjesto u hrvatskoj historiografiji ostaje i dalje znaajno i veliko, jer je zahvaljujui njegovoj velikoj erudiciji i koritenju izvorne grade
stvorena solidna baza, na kojoj je izgraena povijest hrvatskog naroda od 7.
do druge polovice 15. st. u Dalmaciji, u koju je vjeto ukomponirana i ugraena i srednjovjekovna prolost Zadra i naglaena njegova vodea uloga medu naim gradovima na Jadranu kroz stoljea.

LINKS OF THE HISTORIAN IVAN LUCIUS (LUI) TO ZADAR

Summary
Following a short introduction writes the author on Lucius' descent and
education and the reason why he wrote a history of Dalmatia and Croatia,
also on his activity preceding the writing. He writes on his trip to Rome and
his research work, on the print of his book and the first comments on the
book. His aides and friends who helped him in the research work have been
V. Ponte and S. Ljubavac from Zadar, their help to Lucius is described and
also their own research work. The fortune of their manuscripts is also described. Finally the author reviews the opinions on Lucius' book and gives his
own opinion.

574

HRVATSKE BUNE I EVROPSKI ODJECI

DOSADANJI ISTRAIVAKI RADOVI O POKRETU

MATIJA IVANIA I NEKA NOVONASTALA PITANJA I
PROBLEMI O NJEMU

i.
O pokretu Matija Ivania ili velikoj buni puana i teaka na Hvaru (1510
1514) pisalo se na razne naine ponekad i uz upotrebu arhivskih podataka od II polovice 19. st. pa sve do ove godine, tj. do 1976. Tako npr. samo
usput se dotakao ove bune J. Boglich,1 a neto vie . Ljubi, poprativi u
tekstu sve to ispisima iz Sanudova Diarija.2 Ali prvi koji se izravno njome pozabavio i to na osnovi dotada sasma nepoznate arhivske grade bio je G.
Novak. On je jo 1918. u svome poznatom radu Puki prevrat na Hvaru 1510
1514. opisao taj pokret na osnovi ve navedenog Sanudova Diarija, te spisa pohranjenih u kaptolskoj biblioteci i biskupskom arhivu u Hvaru.3
Pod naslovom Oruani ustanak hvarskih puana 15101514. god. u
svojoj knjizi Hvar opisao je 1924. kao i 1918. tu. bunu s onom istom arhivskom gradom, koju je naznaio takoer u biljekama.4
Od te godine (1924) pa sve do 1958. G. Novak se esto doticao ove bune
ili oruanog ustanka i pisao o njemu, bez nekog produbljivanja novom izvornom graom.
1

Naime J. Bogli je u svojoj knjizi Studi storici sull'isola di Leina (I, Zadar
1873, 113; n. dj. II, Split 1898, 113) samo naveo da su Petar i Jerolim Ivaneo, potomci
Matija Ivania iz Vrbanja, vode pobune protiv plemia poetkom 16. st., iako je jo 1.
III 1860. sastavio popis svega rukopisnog materijala, koji se uvao u biblioteci gimnazije u Zadru, a odnosio se upravo na ovaj Ivaniev ustanak (V. B r u n e l l i , Catalogo
sistematico dell' i. r. biblioteca ginnasiale-provinciale di ara, Programma dell' i r.
ginnasio superiore di ara XLV, 19011902, ara 1902, 44, 45).
2
. Ljubi, Pregled hrvatske povijesti (Izvadak iz Ogledala knjievne Poviesti
Jugoslavjanske), Rieka 1864, 166-171; i s t , Ogledalo knjievne poviesti iugoslavjanske na poduavanje mladei II (Pregled politike poviesti jugoslavjanskih naroda za
drugog doba). Rijeka 1869, 106 108. Ljubiev originalni sastav teksta o Ivanievu pokretu, koji je obavljen u navedenom Pregledu hrvatske poviesti, nalazi se u njegovoj
ostavtini u Historijskom arhivu u Zadru (dalje: HAZ) Ostavtina . Ljubica V
Ispisi iz djela i rasprava Ispisi o Hvaru kutija 3, sv. 6, 1. 23 33.
3
G. Novak, Puki prevrat na Hvaru 1510- 1514, Split 1918, 69-111.
4
G. Novak, Hvar, Beograd 1924, 99- 113.
577

Tako su radili i drugi5 pa i S. Antoljak, koji je tom prilikom samo upozorio na neke nepoznate arhivske prijepise o tom pukom prevratu ili pokre6
tu.
Istom 1958. iznenadio je G. Novak ponovo nau naunu javnost kada je
objavio u Starinama JAZU nekoliko nepoznatih dokumenata za povijest
pukog prevrata na Hvaru 15101514. iz Archivio di Stato (Frari) u Veneciji (Capi del Consiglio di X Lettere di rettori ed altre cariche). No sva ta
grada obuhvaa razdoblje i godine od 28. X 1514-1519. i 1528, 1531. te
1546/7, 1552/3. i 1572/3. g., tj. ona se odnosi na period poslije konanog ugu7
enja ovog pokreta (16. 1514). Ali unato tome to su ti od Novaka publicirani dokumenti upozorili da su Matij Ivani, a i neki njegovi drugovi, koji su
uspjeli pobjei sa Hvara, i dalje nastavili borbu protiv mletake vlasti
(15141519),8 nakon 1519. g. nema Matiju vie nikakva traga u izvorima.
God. pak 1959. N. Dubokovi Nadalini u dva navrata donosi arhivski
podatak iz 1487. o Matiju, a i o Martinu Ivaniu, iz arhiva dominikanaca u
Starom Gradu, te i o Ivanu Ivaniu (11. II 1558) iz istoga arhiva.9
Dobro se upoznavi sa svom dosada objavljenom gradom, a i Sanudom,
ija uloga kao lana tajnog vijea umoljenih i njegov utjecaj na mletaku vladu u pogledu poduzimanja mjera da se srede ovi nemiri na Hvaru, nije uope dosad u naoj historiografiji prouen, kap. Luka Danevi je 1974. napisao
nekoliko radova, kojima je pokuao pojasniti i osvijetliti sa svoga stajalita
ovaj pokret, te bune puana na naem primorju poetkom 16. st. kao i pomorske operacije ustanika na Hvaru i Visu 10 poprativi sve to raznim probranim kartama, ilustracijama i crteima, ime je jo vie osvjeio svoje opisivanje tih dogaaja.
5
N. Petri, Bibliografija o pukom ustanku Matija Ivania (15101514), Hvarski zbornik2, 1974, 91, 92, 88-93.
6
S. A n t o l j a k , Bune puana i seljaka u Hrvatskoj, Zagreb 1956, 30, bilj. 73, 41,
bilj.96.
7
G. Novak, Nepoznati dokumenti za povijest pukog prevrata na Hvaru
1510. 1514. i za dalju borbu puana za ravnopravnost s vlastelom u komuni Hvara,
Starine JAZU 48, Zagreb 1956, 398 - 429.
8
Unato ovim novim izvornim podacima, koje je G. Novak ne samo tiskao jo
1958. nego je i na osnovi njih proirio opis ovoga pokreta do 1519. g. u svojoj knjizi
Hvar kroz stoljea (Zagreb 1960, 95 98), J. Si ak, opisujui linost Matija Ivania
i njegov pokret u Enciklopediji Jugoslavije 1960. g., zavrava ovim rijeima: O Ivanievoj sudbini izvora (tj. nakon 1514. g.; S. A.) ne govore nita (Enciklopedija Jugoslavije 4, Zagreb 1960, 403).
9
Ovu je gradu naao u navedenom arhivu samostana dominikanaca u Starom
Gradu (ranije kod dra Botterija) u zbirci Raccolta di varie fondazioni di beneficcii,
monasteri, chiese, parochie ecc. legati da Mgr. Politeo (N. D u b o k o v i N a d a l i n i , Emancipacija naselja hvarske ravnice od feudalnog oblika crkvene uprave, Prilozi
povijesti otoka Hvara I, 1959, 58, 63, 69, bilj. 11 i 16, 60,70, bilj. 18; isti, n. dj., Zapisi o
zaviaju l, 1970, 77, 84, 93, bilj. 11, 16, 94, bilj. 18).
10
L. Danevi, Istupanja Matija Ivania i drugih pukih voa pred mletakom
vladom, Prilozi povijesti otoka Hvara IV, 1974,42 48; isti. Pokreti puana na naem
primorju poetkom 16. stoljea (po mletakim izvjetajima). U povodu 460-godinjice
jsukog ustanka na Hvaru i Visu pod vodstvom brodara Matije Ivania, Pomorski
zbornik 12, 1974, 117 159; isti, Pomorske operacije u pukom ustanku na Hvaru i Visu, Hvarski zbornik 2, 39 76.

578

Time bih zavrio ovaj kratki opis radova, koji su bazirani na izvornoj
gradi (tampanoj i netampanoj) kao i citiranje njihovih autora. Ostali pak,
koji smatraju da sam ih propustio navesti, neka mi oproste, jer mi je vrijeme
za ovaj referat ogranieno, a i zbog toga to su ve citirani abecednim redom
u nedavno izaloj bibliografiji o pukom ustanku Matija Ivania
11
(1510 1514), koju je sastavio prof. Nika Petri.

2.
Od svih naih historiara koji su se bavili ovim pokretom ili prevratom,
dvojica su sakupila najvie izvorne grade iz arhiva i biblioteka, a to su uveni: Starigradanin ime Ljubi i jo poznatiji i popularniji Hvaranin Grga Novak.
Naime jedan dio arhivskog materijala o tome pokretu Ljubi je objelodanio, a drugi i to dosta malen nalazi se i danas sauvan u prijepisu u
njegovoj ostavtini, pohranjenoj u Historijskom arhivu u Zadru (HAZ). Tako
su ondje sauvani i ispisi od nekoliko dokumenata iz Archivio di Stato u Veneciji.
Prvi spis je od 25. VII 1510, koji govori o tome kako su u Veneciju stigli
predstavnici hvarskih plemia i puana da se jedni na druge ale i kako se
odluilo u mletakom senatu glasanjem da se u Hvar uputi izabrani providur u osobi Ivana Navajera.12 Na to je poslije glasanja u tajnom Vijeu umoljenih, 10. VIII 1510. povjerio dud Ivanu Navajeru, naimenovanom provisoru Hvara (provisori Lesnie), zadau da ode na taj otok to prije moe i da
tono i objektivno izvidi u emu se sastoji sukob izmeu plemia i puana.
Naime dud je u suglasnosti sa Senatom stvorio ovakvu odluku zato to je
znao da se Navajer ve u drugim pothvatima pokazao iskusnim i vrijednim.
Nadalje je Navajer ovlaten da ispita sve albe i s jedne i s druge strane kao i
pojedine osobe, te da nepristrano istrai tko su prvi zaetnici nereda, nastalih medu njima, dajui mu puno ovlatenja da postupi kako zna najbolje, tj.
da sa svom nepristranou moe provesti i postupak (processo), ali sve to neka dri u tajnosti i neka nita ne izjavljuje. Ako je pak potrebno, dud i njegova vlada e mu poslati upute, ukoliko im se ine potrebne. U ovim pobunama, kae dalje dud, uinjene su tri stvari sa strane puana i plemia, koje bi
on elio da se dokraje, dok jo Navajer ne provede postupak, te e, kada dobije njegovo miljenje, odluiti to mu se ini pogodno. Ujedno mu odreuje
novac za 4 mjeseca boravka i dodjeljuje notara, koga e morati sam izdravati.13
11

N. Petri, n. dj., 87-94.

Sanudo donosi da je Navajer izabran za to mjesto s 15 glasova protiv (Marina
S a n u d a odnoaji skupnovlade mletake prema Junim Slavenom, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku VI, 1863, 353). Meutim u spisima Senato Mar. u mletakom arhivu
stoji da je 122 bilo za njega, a 13 protiv (HAZ Ostavtina S. Ljubica, kutija 3, sv. 6,
1. 34).
13
O tome sasma ukratko bez naznaka datuma i Sanudo gl. J. S t i p i i Dva izvora za povijest pukog ustanka na Hvaru 15101514, izd. Centar za zatitu kulturne
batine, Hvar 1976 (apirografirano), 5.
12

579

"'U aktu od 9. IX 1510. Senat je odluio da Navajer otputuje kroz tjedan

dana na Hvar, gdje treba da ispita kakvo je ondje stanje. 14. I 1511 (1510. m.
v.) tajno Vijee umoljenih raspravljalo je o djelovanju Navajera, koji je proveo na Hvaru postupak zbog nastalih nereda i o tome izvijestio svoju vladu.
Kako su stvari, sadrane u ovom postupku, bile od najvee vanosti, a kako
e uskoro proi i 4 mjeseca od izbora Navajera, to mu je Vijee velikom veinom glasova produilo slubu na jo 2 mjeseca.14
Nekoliko mjeseci kasnije, tj. 15. V 1511. Senat i opet glasanjem odluuje da Navajeru kao providuru Hvara, koji je ispunio vrijeme svoje misije
a po odluci Vijea desetorice ima da ide za sindika na Levant, treba isplatiti
proviziju od prestanka njegove providurske slube pa do izvrenja one nove
odredbe Vijea.
Konano je tajno vijee umoljenih 13. IX 1511. izabralo Sebastiana Justinianusa15 s velikim brojem glasova (136:9), uz dosta opirno obrazloenje
zbog ega je potreban generalni providur u Dalmaciji, stanovnike koje naziva nostri fidelissimi dalmatini.16
Kao i Grgu Novaka tako su i nas nakon dolaska u Zadar (1946) zanimali
spisi o Ivanievu pokretu u vezi s pripremanjem knjige Bune puana i seljaka u Hrvatskoj.
Kako u zadarskom arhivu unato najpomnijoj pretrazi nijesmo tada gotovo nita nali, to smo se namjerili na onaj opis rukopisa i knjiga u
biblioteci nekadanje zadarske gimnazije, koji je objelodanio V. Brunelli. U
njemu smo naili na popis rukopisa o Hvaru, koji je jo 1860. sastavio tamonji bibliotekar J. Bogli (G. Boglich).17 Oni su se ondje uvali dugi niz godina
i njihove je naslove zajedno s ostalim rukopisima objelodanio 1902. g. ve
navedeni Brunelli. Poslije njega nije poznato tko je sve te spise pregledavao
(moda G. Praga? S. A.), a nakon 1944. god. (poslije osloboenja Zadra 31.
X 1944) nije bilo ni te biblioteke a ni zgrade u kojoj se ona nalazila, jer je izgorjela prigodom bombardiranja grada.
Svakako svi tri rukopisi ipak nijesu propali i oni se danas nalaze negdje
18
u Italiji, kako to dobro uouje i G. Novak.
Medu brojnim hvarskim rukopisima (pod sign. 3854 G 8) nalazio se uvezani kodeks od 140 1. sa spisima dijelom u originalu, a dijelom u prijepisu,
koji su zahvaali razdoblje od 1509. do 1560. g. Njih je pobiljeio Bogli ovako: Ducali emanate nel tempo de'disturbi di Leina; Alcune scritture tra nobili et popolo seguite dell'anno 1514; Procura di D. Catarina Ivanich fatta ne14
Sasma kratko o toj odluci vijea (bez datiranja dana u sijenju) donosi i KukuIjevi iz Sanuda (Sanudo, n. dj., 365).
15
Tj. Giustiniana, o ijem izboru sasma ukratko daje Kukuljevi ispis iz Sanuda
(370).
'
"
16
HAZ Ostavtina S. Ljubica V kutija 3, sv. 6, 1. 34-36, 37, 38, 40 (Archivio
di Stato u Veneciji Senato Mar; See. Cons. Rogat.).
17
G. Novak tvrdi da je manuskripte Hvara iz arhiva u Hvaru pozajmio za svoju
upotrebu prof. Jakob Bogli, koji je bio bibliotekar upravo te biblioteke, i kojemu su
trebali za pisanje povijesti Hvara (Novak, Nepoznati dokumenti, 388).
18
N. dj. 388.

580

lla persona di Nicolo Ivanich suo cognato a. 1517; Inter Joannem Ivanich et
illos de Rusnovich;... Lettere de'Capi del Consiglio di X contro Zuanne q. m.
19
Mattio Ivanich et altri;... Querela contro M. Antonio Ivanich et altri.
Budui da ne znamo tonije koliko sve ima novih podataka o Ivanievu
pokretu u ovim zasad izgubljenim spisima, to nam i dalje ostaju dragocjeni
izvor za taj prevrat na Hvaru oni Novakovi objelodanjeni nepoznati dokumenti iz Mletakog arhiva.
3.

Meutim postoji jo jedna vrsta izvorne grade o toj buni, koja nije ni
danas sasma prouena i nije joj dana adekvatna vanost, koju ona zasluuje.
To je zbirka dokumenata koji se odnose na tzv. udo s raspelom,20 koje je
prokrvarilo u kui Nikole Bevilaque, zapovjednika hvarske luke, a onda je
preneseno u katedralu sv. Stjepana, kamo je narod hrpimice dolazio da vidi
taj kri kako krvari (1510).21 Opis ovog izlijevanja krvi iz kria i sa svime
onim to je s njime vezano nalazio se do 1944. medu rukopisima Hvara u ve
spomenutoj biblioteci zadarske gimnazije, odakle je netragom iezao. Naslovi tih rukopisa bili su pod spomenutom sign. 3854 G 8: Narratione
dell'effusione di sangue del Crocifisso miracoloso ehe si conserva nella Cattedrale di S. Stefano; Processo circa l'effusione di sangue ecc;... Descrition
del miracoloso del Crocefisso ehe si attrova al presente nella Cattedrale di
Liesina fatta dal sign. Nicolo Palladini all'hora giudice della citt suddetta;
Processo circa il miracoloso del Crocefisso ecc... Pod sign. 3259 g l fasc. I
prema ve spomenutom Boglievu prijepisu od 1860. g. uvali su se u istoj biblioteci i ovi manuskripti: ... Sommario preso dalle Carte attinenti alla miracolosa crocetta della Chiesa Catedrale di Leina Vi sono annesi nove documenti in esemplare autentico. Cod. cart. an. 1760. fol. 100 Pod
istom signaturom je pohranjen i Cod. cart. fol. pag. 20, a 1817. contente: a)
Processo del miracoloso Crocefisso di Lesina; Memorie de miracoloso Cro22
cefisso di Verbosca; c) Serie degli 111. mi Vescovi di Leina e Brazze.
Tako je eto popisao ove hvarske rukopise Bogli, a V. Brunelli ih vjerno
prenio u svoj Catalogo..."
19

Brunelli, n. dj., 45.

Sanudo samo kae da je Alvise Arimondo, stigavi s Krete u Hvar (1510), vidio
jedan mali kri, koji je prole korizme uinio mnoga udesa (Stipii, n. dj., 5).
21
Antoljak, n. dj., 30. Ovo udo s raspelom zbilo se u kui admirala Nikole, a zapravo u sobi njegova sina Tome, koji je po izjavi Pavla Paladina bio s Lukaniem
najokrutniji bi za plemie. Toma je i opet po prianju istoga Paladina umro i
sahranjen 6 XII 1510. godine (HAZ Ostavtina . Ljubica VI kut. 3, sv. 15 Raccolta..., 21', 22, 32).
22
Iza ovoga je dodano: In fine Copia tratta d'altra simile esistente presso il M.
R. Don Andrea Ciccarelli ex parroco di Puscishia per mano di Mattio Lucninovich fratello di me sottoscritto e da me pure fedelmente collazionata, corretta e sottoscritta
addi 2 gennaio 1817. Don Giuseppe Luchinovich ex parroco di Postire (Brunelli, n.
dj., 44).
23
N. dj., 44, 45.
20

581

Inae rukopis Sommario preso delle arte attinenti alla Miracolosa

Crocetta della Cattedrale di Leina pronaao je svojevremeno u kaptolskom arhivu u Hvaru don Kuzma Vueti (tamonji vicario corale) i objelodanio ali ne u cijelosti u Bullettino di archeologia e storia dalmata,
kasnije prozvanom Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (g.
XXXI, XXXIIIXLVIIXLVIII, Split 1908, 1910-1924/5) na zadnjim koricama svakog sveska ovog asopisa.
Prijepisom toga manuskripta, koji se nalazio u hvarskoj kaptolskoj
biblioteci, sluio se G. Novak i za svoj Puki prevrat na Hvaru kao i za
monografiju Hvar.24
L. Damevi je pak 1974. naveo u svoja dva rada da se prijepis rukopisa
Sommario della Chiesa cattedrale di Leina (sa 36 str.), ovjerovljen 1795.
g. od javnog biljenika Petra Garguria Kasandria u Hvaru, danas uva u
Sveuilinoj knjinici u Zagrebu pod sign. R 7196,25 koji je 1976. u probranim
izvacima preveo na hrvatski jezik J. Stipii.26
24

str. 100, bilj. 2-4, 101, bilj. l, 103, bilj. 1.

Danevi, Pokreti puana, 154, bilj. 75; isti, Pomorske operacije, 47, bilj. 11.
26
Ujedno Stipii za ovaj prijepis, koji se danas nalazi u Sveuilinoj biblioteci u
Zagrebu pod navedenom signaturom, u uvodu svoga rada Dva izvora... kae da ga
je izvrio Jakob Bogli, kancelar hvarskog biskupa 1761. g. i da je taj prijepis ponovo
potvrdio hvarski notar Petar Kasandri 5. veljae 1795. Na kraju pak pojedinih izvadaka svojih prijevoda tog Sommario Stipii ispisuje da je ili Jakov Bogli, biskupski kancelar ili pak Jakov Letis, pomonik kancelarije Hvara uinio je ovaj prijepis i
peatio. Jakov Sibischini... svjedoi da je vidio original koji postoji kod g. Franje Gazarija i da je dao po njemu uiniti prijepis. To potvruje svojom rukom (Stipii, n.
dj., 18-20, 22). Ovaj prijepis (Sveuilina biblioteka u Zagrebu R 7196), koji ima zapravo 18 listova, tj. 36 strana, uistinu je Jakov Bogli curie Episc. Pharensis ab aliena
ibi fida manu ex vetusto Documento extante penes R. D. Nicolaum Calafati Sacerdotem de Premio hujus Cathedralis, exemplare fecit, collationavit, et cum dicto documento concordare invenit. Ali je zato usporedo s time, kada je izvrio prijepise pojedinih dijelova ovoga Sommario, stavio datum: 1. XII 1760. Na kraju pak, tj. na 1. 18
(35. i 36. str.) ak stoji:
L. S. E. Jacobus Boglich curie Epis. Pharen. Cancel5 ex aliena fida manu et Documentis in Archivio huius Cathedralis servatis exemplare fecit collacionavit et concordare
fecit.
Ita est.
Idem qui sopra Cancel5 hac die prima
X bns anno 1760.
r
cus
mi
Marcus Antonius Gazzari IV. D Can Archidiaconus, ac II et Rev D. D. Antonu
Becich Episcopi Pharensis et Brachien.
Sanctissimi D. N. Pape Clementis Prelati Domestici, ac Pontificio Solio Assistentis Vicarius Generalis.
Universis et singulis, ad quos presentes pervenerunt fidem fecimus, et testamur, conscriptum Dominum Jacobum Boglich esse authenticum, et legalem Curie Episcopalis
Pharensis Cancellarium cujus attestationibus, et subscriptionibus (sic! S. A.) hic plena
fides adhibetur, et ubigue adhiberi potest. In quorum fidem Datum Phare ex Cancellaria Episcopali die 27 januaru 1761.
L. S. E. M.usAntonius Gazzari Vic5 Generalis
Franc
Gargurich Cassandrich
e
V (Vie: S. A.) Cancellarius Episcopalis.
In fidem Veritatis testor concordare cum authenticato
Datum Phare hac die 5 februarij 1795.
Petrus Gargurich Cassandrich
25

582

U arhivu korulanske porodice Arneri, koji je prije nekog vremena prenesen u Historijski arhiv u Dubrovniku, takoer postoji prijepis ovoga rukopisa pod nazivom: 1510. Miracolo del Crocifisso di Leina.27
Medu spisima hvarske porodice Novak, koji su pohranjeni u HAZ-u, ima
jedan krai i nedovreni prijepis iz II polovice 18. st. o tome hvarskome kriu.28
Slian nedovreni prijepis o tome udu (1510) iz 18. st. na 6 listova pohranjen je u ostavtini don Kuzme Vuetia, gdje se nalazi i cijeli prijepis
prijepisa ovoga dogaaja iz 1776. od vrboskog upnika Franje Luia, a prijepis toga prijepisa uinio je 27. V 1781. tada jo klerik u Sv. Nikoli na Hvaru
Andrija Ciccarelli.29 Uz ovaj prijepis postoji u istoj ostavtini i prijepis iz
1783,30 a onda ondje slijedi i jo nekoliko prijepisa iz 19. st.31
Notarius Publicus
in Dalmatie Provincia
ig od crvenog voska (sav izlomljen i nita se na njemu ne vidi).
Iza toga pod istom signaturom
(R 7196) slijedi napisano: Die 6 Februaru Pro Offitio
Miraculosi Sanguinis SSml Crucifixi Jesu Christi Domini Nostri in Ciuitate, ac Diocesi
Pharensi, recitando Hymni Tres. Prva je Hymnus I ad Vesperas, onda je Hymnus
II ad Matutinum i Hymnus
III ad Laudes, a sasma na kraju dosta teko itljivo pie: Si espongono.. Sigr.. Gio Batt. Viali.
27
Historijski arhiv u Dubrovniku Arhiv korulanske porodice Arneri II br.
384. Rukopis sadrava 10 djela i ima opi naslov, koji glasi: 1773. II presente
Quinternetto Manoscritto contiene. Unutra je onaj 1510. Miracolo... s 3 posebna
dijela i naslova. Prvi i drugi dio su pisani jednom istom rukom, a trei drugom rukom.
Prvi dio zavrava ovjerom:
L. S. S. M. Giacomo Letis Coadiutore nella Cancellaria di Leina ha fatto copiare sottoscritto e sigillato.
Vodeni mletaki ig (krilati lav)
Francesco Giaxa di Veneta Autorita Notario Pubblico lesso d'altra simile autenticata esistente appresso il Signore Francesco Gazzari, fatto copiare sottoscritto e sigillato.
Drugi dio je s gotovo istom ovjerom, a trei dio nema ovjere i pisan je sasma
drukijom rukom. (Za ove podatke zahvaljujem dru V. Foretiu, viem naunom suradniku u Dubrovniku, koji je pokuao i datirati ovaj prijepis prvog dijela Miracolo... u II pol. 17. ili u II pol. 18. stoljea).
28
HAZ Documenti ehe appartenevano alla famiglia Novak di Leina dall'anno
1453 all'anno 1815 Suvremeni naslov na omotu u kome se taj prijepis nalazi, glasi:
Processo sul glorioso miracolo della Santa Croce in Lesina (a. 1510), a u naslovu teksta toga spisa stoji: Anno 1510 Processo sul Glorioso Miracolo della Santa Croce in
Lesina 9 stranica.
29
Na kraju prijepisa opisa toga krvarenja kria (1510) pie: A di 7 maro 1776
Dol.
Jo D. Francesco Lucich copia la presente dell'altra copia, et attesto in conscienza non
auere preso alcun errore volontario in essa...
Adi 27 maggio 1781 Leina S. Nicolo
Jo chierico Andrea Cicarelli ho copiato fedelmente il presente coll'ortografiato indotuttor
et e per tutto, come sta, a giace da un altra simile esistente appresso il m R Sig
Don Francesco Lucich Paroco di Verbosca con diligenza revisto, ed incontrato continente cancellature sulla colonna 27 e 28 della pagina prima, sulla colonna 11-della pagma prima terzo, nella... 6 della pagina senza terzo per gli errori ocursi per lo... copiare in fede di ehe attesti...
(HAZ Ostavtina don Kuzme Vuetia VI).
30
Iz zbirke Raccolta di varie memorie attinenti al Miracolo del SSmi Crocifissi
ehe si conserve nella Cattedralle di S. Stefano copiata dell'anno 1783 li 24 di febbra583

I u Arhivu JAZU u Zagrebu pod sign. IV a 42 uva se prijepis (copia) ovoga istoga dogaaja iz 1510. na 12 strana. Ova je kopija uinjena svakako krajem 18. st.32 a nije to rukopis istog sadraja iz 1548.33
Ali, po naem miljenju, ipak je najvredniji onaj prijepis toga rukopisa
koji je bio neko u posjedu . Ljubica, a danas se uva u njegovoj ostavtini
u HAZ-u.
Naslov mu je izvana Raccolta di varie memorie attineti al Miracolo del
SS. mo Crocifisso, ehe si conserva nella Cattedrale di Lesina, a na poetku
teksta pie Sommario preso dalle Carte attinenti alla miracolosa Crocetta
della Chiesa Cattedrale di Leina, iji tekst ide od 1. 21 do 37.34 Iza opisa
ovoga uda (1. 2124) svemu ovome su dodane ovjerovljene kopije dviju
povelja (1418, 1421), izvatka iz historije kardinala Pietra Bemba, te nekoliko
akata u vezi s voenjem procesa oko ovoga udotvornoga kria. Napose su
zanimljive izjave pojedinaca, a u prvom redu tzv. opirna Narrazione di Paolo Paladini (6. II 1510).
Sve je te spise, koje je naao u arhivu hvarskih plemikih porodica i drugih obitelji kao i u arhivu stolne crkve, prepisao i ovjerovio 1760. g. Jakov
Bogli, tadanji kancelar hvarske biskupske kurije, te ih je onda sravnio i nakon to se uvjerio da se slau s originalima, potvrdio peatom (L. S. E.). Zatim ih je 27. I 1761. Antonije Gazzari, kanonik-arhidakon u svojstvu generalnog vikara umjesto Antonija Beia, hvarsko-brakog biskupa, takoer ovjerovio i posvjedoio da su ti prijepisi izvreni od hvarskog biskupskog kanceio... Izvadak iz nje uinio je don Kuzma Vueti u Komii 11. XI 1899. g. (HAZ Ostavtina don Kuzme Vuetia V).
31
m
Tako iz 1818. god. Estratta copia per cura di Cosmo Gamulin q Bartolo da
un'altra copia ehe si attrova Toriginale presso Capitan Pietro Coludrovich e questa
venne regolata dal Maestro Vitorio Sincich, ehe sua madre fu Scrivanich. Gelsa li 5
maro 1879. (HAZ Ostavtina don Kuzme Vuetia VI).
32
Naime pod navedenom signaturom (IV a 42) u Arhivu JAZU u Zagrebu stoji
prvo: Copia. Adi 6 Febbraro in Lesina 1610, a na str. 5.: Adi... 1510... Od str. 5. pie: ... Febbrarii 1578 in Sacrario... i zavrava sa ... nonagesimum 90. Nakon toga
se kae: Adi 7 maro 1776 Dol. D. Franco Lucich copia la presente dall'oltra copia co
attesto in conscienza non aveva preso alcun errore volontario in essa et con in oggi..
Ve to upuuje da bi prijepis mogao biti iz 1776. Ali po svemu je to prijepis prijepisa
Luia u najmanju ruku iz kraja 18. stoljea.
33
Na omotnici ovoga prijepisa (rukom oko 50-tih godina 20. st.: S. A.) pie: Prijepis opisa uda, koje se dogodilo u Hvaru poetkom 16. vijeka kad je navodno iz nekog
raspela potekla krv, iza opisa slijede navodi svjedoka pred duhovnim sudom u Hvaru
g. 1548. (nije 1548. ve 1578. g. 5. A.). Svjedoci se slau u tome da se udo dogodilo u
kui nekog Tome Bevilaque, i da je odmah bio pozvan sveenik Matej Lukani (ili asic-ani) i da su obojica tom zgodom htjeli zasnovati urotu protiv plemia. Godina uda se
ne da ustanoviti, ali da se zbilo 6 februara (S. A.). Drugom pak rukom (takoer 20.
st.) stavljeno je jo i ovo: Opis uda na Hvaru 1548 Iskazi svjedoka o udu i dogovoru o uroti protiv plemia. U vezi s tim J. Stipii smatra da je taj rukopis istoga sadraja iz 1548. pod signaturom IV a 42 (Stipii, n. dj., 2).
34
HAZ Ostavtina . Ljubica VI kut. 3, sv. 15 Na koricama rukopisa (olovkom 20. st.): 19 Raccolta delle memorie antiche della Diocesi di Leina, Comunita
di Cittavecchia e Scoglio di Torcola unutar korica na tvrdom papiru pie pak tintom: Raccolta di varie Memorie antiche attinenti alla Diocesi di Leina rukopis ima
166 listova.

584

lara Boglia, pravovaljani i vjerodostojni, stavivi isto tako svoj peat (L. S.
E.), a tek onda se nakon njega potpisao i Franjo Garguri Kasandri kao bis35
kupski vicekancelar.
Kada sravnimo sve ove prijepise, onda nam izgleda da su originali nestali i da je ipak najvaniji prijepis iz 1760, zapravo 1776 (kako to pie pri
dnu 1. 20), koji se nalazi u HAZ-u medu Ljubievom ostavtinom. Svakako
svi ovi prijepisi36 zasluuju da se jo jedanput usporede i pomno proue te
da im se da ono mjesto koje im po njihovoj vrijednosti pripada.
Naroito to vrijedi za onaj prijepis u Ljubievoj ostavtini kao i za onaj
objavljen u Bullettino, koji oba imaju isti naslov. Ali se zato tu i tamo razlikuju u tekstu. Tako npr. na nekoliko mjesta ne donosi Vueti u Bullettino i ovjerovljenje nekih spisa od biskupskog kancelara Jakova Boglia nego
jednostavno preko toga prelazi na drugi tekst, u koji mu se uvukla povrh toga i neka neznatna greka u izrazu.
I konano Vuetiev tekst zavrava se sa: annum nonagesimum,37 dok
u prijepisu, koji je u Ljubievoj ostavtini tekst ide dalje i nastavlja se Jacobus Boglich Curie Episcopalis Pharensis Cancellarius ex aliena sibi fidae manu, et documentis in Archivio hujus Cathedralis servatis exemplare fecit, collationavit, et concordare invenit...38
4.

U ovome pokretu Matija Ivania isticali su se na protivnoj, tj. na plemikoj strani lanovi porodice Hektorovi i Paladini. Tako je Marin,39 otac Petra Hektorovia, bio poslanik hvarskih plemia, koji se u Veneciji alio na nasilje puana.40
Kako je njegov sin Petar 1510, tj. kada je buknuo taj prevrat, imao 24 godine,41 svakako je i on morao suosjeati sa svojim ocem i ivo se zanimati za
njegovu borbenu aktivnost, usmjerenu na to da se puani i njihov voda to
35
Po svemu izgleda da je iz ovoga prijepisa uinjen ponovno novi prijepis 1776. g.
kako je to upisano pri dnu l. 20, gdje je i onaj naslov Raccolta di varie Memorie...
Inae je pisar one napomene o godini na rubu toga lista kao i naslova isti.
36
Tako je i sam Ljubi prepisao u izvacima ovakav jedan Sommario preso dalle
Carte attinenti alla miracolosa Crocetta della Chiesa Cattedrale di Leina iz Estratti
da una Raccolta di varie fondazioni di Beneficij ecc. della Diocesi di Leina copiati dal
Monsig. Vicario Politeo can. Penitentiae (olovkom sa strane je Ljubi dodao: Dal Gelini (Botteri) / (HAZ Ostavtina . Ljubica VI kut. 3, sv. 15).
37
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku XLVIIXLVIII, 1924 25 (na zadnjem listu korica).
38
HAZ - Ostavtina S. Ljubica VI - kut. 3, sv. 15 - Raccolta..., 1. 37'.
39
U jednom spisu od 28. I 1518 (prepisanom od don Kuzme Vuetia) navodi se
kao Emptor d. Petrus Hectoris q. d. Marini, koji neto kupuje (HAZ Ostavtina
don Kuzme Vuetia XXXIII), a u drugom od 14. VIII 1524. stoji: Jo Piero Hector quondam Marini... (Nauna biblioteka u Zadru Ms 273 Documenti ehe si riferiscono al possesso patrimoniale della famiglia Paladini di Leina cc. 194 sec. XIV
XVII). Ti podaci pokazuju da mu je otac ve 1518. ili neto prije mrtav.
Sanudo, n. dj., 350.
41
r. 1487. u. 1572. (Enciklopedija Jugoslavije 3, Zagreb 1958, 667).

585

42

vie okrive za razna zlodjela, jer su puani pod vodstvom Matija Ivania i
Jakova Blakovia prvo u Starom Gradu napali i smrtno ranili nekoliko mla43
dih plemia. Zbog toga je i zanimljiv svaki izvorni podatak iz toga razdoblja o Hektoroviima, a napose o Petru. Tako se medu spisima porodice Novak nalaze razni rukopisi della famiglia Hettoreo-Ettorovich di Cittavecchia, koji idu od 1513. godine dalje.44
Kako je Petar Hektorovi imao prisne veze sa stanovnicima Vrbanja,
odakle je potjecao i Matij Ivani,45 te mu je ak Marija Milai obraivala vinograd,46 bilo bi dobro da se s izvornom gradom neto vie osvijetle i ti njegovi posjedovni odnosi.47
to se tie Matija Lukania, koji je isprva 1510. stupio na elo urote protiv plemia, a onda je zbog onoga uda promijenio svoje dranje i umro u
ludilu,48 postoji jedan dokument, iz koga se vidi da je Lukani jo 1504. imao
veze sa stanovnicima Vrbanja i Vrboske. Naime Nikola Stariani, upnik Vrbanja, Svira i Vrboske, kamo su se mnogi njegovi upljani preselili i lovili
sardele, outio se ugroenim u svojim pravima nad lukom i mjestom Vrboskom i njegovim stanovnicima, koji su si mimo njegova znanja izabrali za kapelana sveenika Grgura uvia, te je ovaj tako uzurpirao njegove funkcije.
No Vrboani su otili do sveenika Matija Lukania (Lucano), koji je podnio biskupu jedan drugi privilegij i tako uspio da je Stariani kao upnik Vrbanja bio sasma lien Vrboske, podvrgnute dotada njegovoj upi, a kapelan
je dobio onda sva prava umjesto njega. Kada je zbog ove nepravde taj upnik podnio apelaciju ak u Rim, sastao se zbog toga u biskupskoj palai
crkveni sud kome je predsjedao Nikola ilovi, hvarski vikar u prisutnosti
Marina Hektorovia i Marijana de Petrisa. Poto su presluali upnika Stariania (6. XII 1504), donijeli su isti dan dosta neodreenu odluku.49 Poznato
42
. L j u b i ima neto drugaije miljenje (gl. Pjesme Petra Hektorovia i Hanibala Luia, Stari pisci hrvatski VI, Zagreb 1874, III).
43
Sanudo, n. d., 344.
44
HAZ Documenti ehe appartenevano alla famiglia Novak di Leina dall'anno
1513 all'anno 1803 I.
45
Novak, Hvar, 107.
46
Ujubi, Pjesme, XXII, XI; G. Novak, Dva kodicila testamentu Petra Hektorovia, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor IV, 1924, 123.
47
Poznato je da se i u Centru za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku nalaze spisi
iz arhiva porodice Hektorovi iz Staroga Grada, koji nijesu ni danas sasma proueni.
O toj obitelji ima materijala i u Naunoj biblioteci u Zadru Ms 273 Documenti
ehe si riferiscono al possesso patrimoniale della famiglia Paladini di Leina cc. 194
sec. XIV-XVII 14. VIII. 1524., 20. IV. 1525., 6. III, 1526. itd., te napose o Petru Hektoroviu i u Hvarskom arhivu (HAZ) l, 1. 89' (25. I. 1539), 265 (25. V. 1540), 746 (28. I.
1538), 9. V. 1544 (bez naznake lista) itd.
48
Novak, Hvar, 100-103.
49
HAZ Ostavtina . Ljubica VI kut. 3, sv. 15 m Exemplum desumptum ex actis Notariatus Defuncti Domini Petri Columbini Filii q Nicolai exixtentibus in Archivio Cancellarie Mag. Communitatis Phare Die 5 Decembris 1504, (Ljubievom rukom je ispisan cijeli ovaj akt). Sadraj toga spisa od 1504, bez naznake dana i mjeseca,
prepriava i N. Dubokovi Nadalini u dva navrata, a sluio se valjda, iako se to iz njegove biljeke ne moe sasma tono razabrati, s Raccolta di varie fondazioni di beneficii, monasteri, chiese, parrochie etc. legati da Mgr Politeo, koja su ranije bila u po-

586

je da su 6. VIII. 1514. g. u kneevoj palai u Hvaru puani ubili Tomu, sina

Nikole Paladina, koji je svojevremeno bio soprakomit hvarske galije u bitka50
ma kod Negroponta, Skadra, Modone i drugdje. Taj Toma se esto navodi
u ispravama iz 1506, 1507. i 1510, a 8. VIII 1514. je njegova udova Petronela
pred hvarskim knezom dala otvoriti muevu oporuku.51
to se tie onoga Pavla Paladina, koji je dao opirnu izjavu o dogaaju s
kriem od 6. do 16. II 15IO,52 izgleda da je ubrzo nakon toga umro, jer je ve
6. VII 1510. otvoren i itan njegov testament.53
5.

To bi otprilike bili dokumenti koji se izravno ili neizravno odnose na pokret Matija Ivania u periodu od 1510. do 1514. godine. No usporedno s time
ovi isti izvori potiu nas da postavimo nekoliko pitanja u vezi s njegovom linosti i prilikama, u kojima se taj pokret razvijao. Tako npr. gdje je Ivanievo
stalno mjesto boravka bilo prije ove bune ili pokreta?
Istina, vojvoda Janko54 bio je iz Vrbanja,55 ali je poput stanovnika istoimene upe (pod koju su spadala sela Vrbanj, Svire i Vrboska) stanovao u
Vrboskoj. Ondje je imao i kuu,56 te se poput ostalih doseljenika57uvelike bavio ribolovom. Meutim ondje su posjedovali kuu i Blakovii,58 koje su
mletake vlasti 1512. g. zajedno s Ivaniem smatrale ne samo vodama i zaetnicima ovih nemira nego i oitim buntovnicima.59
sjedu dra Botterija u Starom Gradu, a danas u arhivu dominikanaca (Dubokovi
Nadalini, Emancipacija, Prilozi povijesti otoka Hvara I, 60, 61, 69,bilj. 14; isti, n. dj.,
Zapisi o zaviaju I, 1970, 80-82, 93, bilj. 14).
50
HAZ Ostavtina . Ljubica VI kut. 3, sv. 15 Raccolta..., l.27' (Copia Leine presentata die 15 Septembris 1514 cum leteris magnifici domini Comitis Tragurii); Novak, Hvar, l i l i bilj. 6.
51
Nauna biblioteka u Zadru Ms 341 Documenti delle famiglie Andreis, Cippico, Fasaneo, Lodi e Luio di Trau, Dominis di Arbe, Boccareo, Civalelli, Lantana di
ara, Paladini di Leina cc. 300-sec. XIV-XVII 22. IV. 1506 (exemplum), 10. XI.
1507; Ms 291 Documenti della famiglie Bortolazzi, Civalelli, Grimaldi, Grisogono
ecc. cc. 282 sec. XV-XVIII-13. X. 1512, 8. VIII. 1514. (oporuka).
52
HAZ Ostavtina . Ljubica VI kut. 3, sv. 15 Raccolta... Sommario preso..., 1.31' 33'.
53
Nauna biblioteka u Zadru Ms 291 Documenti... 6. VII. 1510. (oporuka).
54
Pod tim nazivom se u povijesti i u narodnim pjesmama spominje glasoviti
ugarski (rumunjski) vojvoda i namjesnik Hunyadi Jnos (Rjenik hrvatskog ili
srpskog jezika IV, JAZU, Zagreb 1892 - 1897, 453), r. 1387-u. 1456. g. (Enciklopedija
Jugoslavije 4, Zagreb 1960, 305). V. takoer prilog N. Klai u ovom zborniku.
55
Novak, Hvar, 107.
56
Sanudo, n. dj., 387. ak se u spisu od 8. VI 1539. g. navode anonimni lanovi
njegove porodice (luanich), koji su u vrboskom polju (in campo Verbosche) u mjestu Sesca posjedovali neku zemlju (HAZ Hvarski arhiv sv. l, 1. 82, 82' 8. VI 1539)
57
Gl. HAZ Ostavtina S. Ljubica VI kut. 3, sv. 15 Exemplum... 5 Dec. 1504.
58
Valjda potomak ovoga Blakovia bio je i ser Andrija Blakovi, koji se na jednoj pergameni od 14. II 1558. navodi da pripada patronima crkve sv. Marije i da je
lan bratovtine sv. Kristova tijela u istoimenoj crkvi (Arheoloki muzej u Splitu 48
g 19 Dokumenti o Vrboskoj pisano rukom Fr. Bulia 14. II. 1558).
59
Sanudo, n. dj., 387.

587

Zahvaljujui neumornim istraivanjima G. Novaka objelodanjena su

imena i prezimena svih Ivanievih suuesnika u tome pokretu, prognanih sa
Hvara. Naime Novak se svojedobno posluio u biskupskom arhivu u Hvaru
rukopisom, prepisanim iz autentinog originala, to se uvao kod Vincenza
Leporini u Hvaru.60
Mi smo pak u Vuetievoj ostavtini pronali popis tih pobunjenih puana u prijepisu koji je uinio i opet klerik Andrija Ciccarelli 14. VIII 1781. u
Sv. Nikoli (Hvar) iz autentinog prijepisa, koji je prepisao, sravnio i onda tek
ovjerovio peatom javni notar dr Antonije Calafati (II pol. 18. st.). To je zapravo bio prijepis iz slinog staroga prijepisa, koji se uvao kod Vincenza Leporina pok. Nikole. Pored ovoga prijepisa u istoj je ostavtini pohranjen i
popis svih buntovnika od br. l do 65, koji je u prijepisu ovjerovljen 2.1 1818.
od vikoga notara Giacoma Sibischinija pok. Gianpaola.61
I dok G. Novak ima tono ispisane ove linosti zakljuno s brojem 14,
od broja 15. dalje njegovi ispisi prezimena tu i tamo se ne slau s onim popisom u Ciccarellijevu (C.) prijepisu.62 Tako kod G. Novaka63 stoji: Luka Poljievi, a u oba naa prijepisa (1781. i 1818) pie: Lua Bilichievich. U Novaka
je: Stefano Saniglia, a u oba naa prijepisa: Stefano Saveglia. U Novaka je.
Bogdan Bavac, a u C. prijepisu: Bogdan Baraz. U Novaka: Matija Ivanovi,
kao spomenuti Bavac, u C. prijepisu: Mattio luanouich come d Baraz. U Novaka: Nikola Zaini, a u C. prijepisu: Nicolo Zovinich ili Zauicich (1818). Novak: Juraj Harodi, a C.: Juraj Haracich ili 1818 (prijepis): Juraj Haradich. N.:
Petar Kiskarhi, C.: Pietro Chiskanich, a 1818: Pietro Chiscarellich. N.: Petar
Varzii, C.: Pietro Varsicich ili 1818: Pietro Varzicich. N.: Marin Krapljere,
C.: Marin Crapliem, a prijepis iz 1818. ima kao i N.. Marin Crapliere. N.: Mihajlo Kravani, C.: Michael Cravarich, a 1818. takoer: Michael Cravanich.
N.: Luka Tousi, C.: Lua Tonsich, a 1818. kao i N. N.. Stjepan Mede, a C.:
Stefano Medo. N.: Andrija brat Samljije, C.: Andrea fratello di Saueglia, a
1818: Andrea fratello di Sauiglia. N. i 1818: Cvitan Zlatorgovi a C.: Cuitan
Zlogargovich.64
,
Dakle oito je bilo vie voditelja65 ovog pokreta a medu njima su ipak bili glavni Blakovii i Matij Ivani, ija je uloga u ovom ustanku neto kasnije
(1512. i 1519) ipak bila najjae naglaena u mletakim spisima jer se javno
60

Novak, Hvar, 107, bilj. 1.

HAZ Ostavtina don Kuzme Vuetia VI.
62
To gotovo isto vrijedi i za onaj rukopis koji se uva u arhivu porodice Arneri
(danas u HAD) pod naslovom Miracolo..., jer su i tamo prezimena ispisana neto
drugaije nego kod G. Novaka.
63
Hvar kroz stoljea, 88, 89.
64
HAZ Ostavtina don Kuzme Vuetia VI.
65
To potvruje i Sanudo, koji donosi prijepis pisma Sebastiana Giustiniana. generalnog providura za Dalmaciju, pisanog na Hvaru 27. VIII 1512 (26. VIII: Stipii, n.
dj., 6). U njemu on mletaku vladu obavjetava da otokom Hvarom gospodare 3 4
poglavice, a u svome pismu od 4. IX 1512. naziva Ivana Zovinia jednim od glavnih poglavica ove puke bune i zaetnikom svih zala (Sanudo, n. dj., 380, 383). Inae Zovini
je bio pop, koji je zauvijek prognan poput onih ostalih voda iz Dalmacije (Novak,
Hvar kroz stoljea, 88).
61

588

od svih njih najotvorenije isticao veom i borbenijom djelatnou. Zapravo

od Blakovia, kako je iznio L. Danevi, uz Ivania glavni voda puana je
bio Jakov Blakovi, koji se tako navodi u izvornom popisu, sauvanom u
prijepisu rukopisa u biskupskom arhivu u Hvaru.66
No ipak, kako je to oito iz suvremenih i kasnijih izvora, opepriznati i
vrhovni voda bune ili pokreta bio je Matij Ivani, koji se uz ribarstvo bavio i
pomorstvom67 te brodarstvom, gusarstvom i piraterijom.68
Njega mletaka vrhovna vlast smatra glavnim kolovoom69 i prvim
vodom zlokobnog ina (1511),70 glavom i zaetnikom svega zla (1514,
1516), te glavnim vodom bune (1515/6) ili zloinakim glavnim vodom
bune (1516) ili pak glavom i zaetnikom svih nemira (1573).71 Inae samo
ime Matij72 na otoku Hvaru je u to doba a i kasnije bilo dosta esto. Tako u
Sommario preso dalle Carte attinenti alla miracolosa Crocetta della Chiesa
Cattedrale di Leina onaj se Lukani (Lucani) takoer naziva Matteo, ali
ipak preteno Mattio73 U pergameni od 11. II 1558. spominje se u Hvaru
prisutan i ser Ivan pok. ser Matija Bratia, a u drugoj od 24. VI iste godine
kanonik Matija Lucano.74 Iste godine medu stanovnicima Vrboske nailazimo
na Matiju Brekovia, Nikolu Vlasnica pok. Matije, Luku sina onoga pok.
Matije Bratia,75 a u oporuci Petra Hektorovia od 18. II 1559. citira se njegov znanac Matcho Stipeti iz Vrbanja.76
Inae samoga Ivania Sanudo ispisuje pod nazivom Mathio ili Matio (1510, 1512) ili ak Mathio Ivanich (1512),77 dok u onim dokumentima
koje je pronaao G. Novak u Veneciji, takoer pie: Mathio Ivanich (1514)
ili Matio luanich (1516, 1519) ili Matio iuanich (1516), ili Matthio luanich (1573).78
Koliko je godina imao Matij Ivani kada je digao onaj prevrat na Hvaru,
postoje i danas razna i neujednaena miljenja. Tako N. Dubokovi Nadalini
smatra da se Matij javlja jo 1465. g. pod imenom Matul i da je 1468. dobio
dozvolu za gradnju kue u Vrboskoj.79 G. Novak dri da je Matijev sin Ivan
66

Danevi, Pokreti puana, 143 i bilj. 56.

Dubokovi Nadalini, Emancipacija, Zapisi o zaviaju II, 77.
68
Sanudo, n. dj., Arhiv ... VI 386.
69
Isto, 385.
70
Novak, Hvar kroz stoljea, 87.
71
Novak, Nepoznati dokumenti, 398, 400, 404, 402, 405, 406, 424.
72
Tako se i jedan od voda ovoga pokreta puana pored Ivania zvao Matij Ivanovi, koji je takoer zauvijek prognan s otoka Hvara (Novak, Hvar kroz stoljea, 88).
73
HAZ - Ostavtina S. Ljubica VI - kut. 3, sv. 15 - Raccolta... 1.21', 23, 30, 31,
33. 74
Arheoloki muzej u Splitu 48 g 19 Dokumenti o Vrboskoj. Ovaj kanonik
Matij Luchanus se jo kao sveenik spominje 1529. i 1539. g. u svojstvu javnog notara (NAZ Hvarski arhiv l, 1. 965). U istim spisima Hvarskog arhiva pod 12.1 1578. citiran je i Ser Nicolaus Lucanich ser Joannis de Verbosca (HAZ Hvarski arhiv sv. 2).
15
Dubokovi Nadalini, n. dj., Zapisi o zaviaju II, 94. bilj. 18.
76
Ljubi, Pjesme XXII.
77
Sanudo, n. dj., 350, 352, 389, 387.
78
Novak, Nepoznati dokumenti, 398-400, 402, 405, 404, 409-411, 406, 424.
79
N. D u b o k o v i N a d a l i n i , Crkva-tvrdava u Vrboskoj, Zapisi o zaviaju II, 49,
67

589

1573. g. imao oko 70 godina.80 L. Danevi, koji je dobro prouio oba ova
izlaganja, upozorio je da se glede Matula moe postaviti pitanje ne radi li se
tu o ocu Matija Ivania, vode ustanka. Njemu se ne ini vjerovatno da je
M. I. dizao ustanak u dubokoj starosti od oko 70 godina ivota. Komentirajui navod G. Novaka pretpostavlja da se Ivan Ivani rodio oko 1503, to bi
govorilo da M. I. nije mogao biti u odmaklim godinama i Daneviu bi odgovaralo da je na poetku ustanka 1510. mogao biti u 50-im godinama ivota, te dodaje da je potrebno dalje istaivanje ovih podataka.81
Po naem miljenju ovaj Matul82 bio je djed Matija Ivania, koji je, kako
je to poznato iz naih prolih starih a i dananjih obiaja, i dobio ime po njemu. Tako je npr. poznato da se i djed naega uvenoga slikara, rodom Zadranina, Andrije Meldole (Meduli) nazivao Andriolus, tj. Andriol ili Andriul
(ivio u II pol. 15. st.) i da je upravo po njemu batinio svoje ime njegov
unuk.83 Inae takvih primjera i prije i kasnije ima u nas itav niz.
Znai Matul84 bio je djed, a njegov sin se zvao Ivan, kako je to poznato iz
jednog izvornog izgubljenog podatka u obliku pisma koji se uvao u nekadanjoj biblioteci zadarske velike gimnazije.85 Pored toga se i iz genealokog
stabla ili rodoslovlja obitelji Ivani (Ivaneo) iz 18. st. (sauvanog u arhivu
obitelji Kasandri u Hvaru), koje je nedavno objelodanio I. Kasandri, vidi
da se djed uvenog vode hvarskog pokreta zvao takoer Matij, iji je sin
bio ipak Ivan, tj. Matijev otac.86
U ve toliko puta spomenutim izvornim podacima, koje je pronaao G.
Novak, navodi se 1519. g. anonimna supruga Matija Ivania, te njihov sin
kao i njezin takoer anonimni brat. God. 1516. govori se u tim izvorima i o
Matijevu bratu Nikoli,87 a tek 1552. o Matijevu sinu Ivanu.88 God 1558. medu
80

Novak, Nepoznati dokumenti, 398.

Danevi, Pomorske operacije, 58, bilj. 15.
82
Od osnove imena Matul (ili Matula?) izvedeno je i prezime Matuli (Rjenik
hrvatskoga ili srpskoga jezika VI, JAZU, Zagreb 1904- 1910, 535; Gl. i P. S k o k , Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika II, Zagreb 1972, 388), upravo onako
kao i Ivani prezime po ocu Ivanu od 13. st. dalje (Rjenik JAZU IV, Zagreb 1892 7,
101). Meutim u Matici roenih iz Vrbanja, odakle je Matij Ivani, pod 30. VI 1606. nailazimo na Joannem filium Lue M a t u l o f (S. A.) et eius uxoris D. Magdalene...
(HAZ - Vrbanj - Matica roenih - 3. VIII 1599-30. VIII 1665 - Inv. br. 1443, 1. 5').
To oito dokazuje da se Ivanov djed zvao Matul, po kome je imenu otac mu Luka i
dobio prezime Matulov.
83
S. A n t o l j a k . Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadranima
(Tko je bio zadarski slikar Markantonije de Meldula?), Peristil 2, 1957, 181-192.
84
L. Danevi pie da su Ivanievi suvremenici za ime Matij i Matija vie upotrebljavali izraz Matul (Danevi, Pokreti puana na naem primorju, 128).
85
... Lettere de'Capi del Consiglio di X contro Zuanne q. m. Mattio Ivanich et
altri... (Brunelli, n. dj. 45).
86
I. Kasandri, Obitelj Ivani (Ivaneo) iz Hvara, Mogunosti XXIII/1 (sijeanj), 1976, 117, 125.
87
Ser Nikola Ivani imao je sina Ivana, koji ak 1539. (svibanj) pie jednu oporuku i 6 mjeseci kasnije prisustvuje u Grabju sainjenju nekog testamenta (HAZ Hvarski arhiv 1). Ovaj je Ivan bio i notar u Hvaru, a imao je svoju kuu u Vrboskoj, gdje je
ivio i djelovao (Kasandri, n. dj., 122).
88
G. Novak, Nepoznati dokumenti, 409, 410, 405, 406, 419.
81

590

lanovima bratovtine sv. Marije u Vrboskoj imenuje se don Ivan Ivani s

braom Nikolom, Marinom i Bartolom.89 U onoj pergameni od 11. II 1558.
nalazi se citiran: D. Joannes luanich kao prokurator crkve sv. Marije ville
Verbosche, te onda 14. II iste godine u drugoj pergameni.90 God. 1572. saznaje se iz izvora da je upravo taj Ivan Ivani osuen, a 1573. je konano i odstranjen sa Hvara, jer se mletaka vlast bojala da bi on mogao izazvati u gradu Hvaru onakvu istu situaciju kao i njegov otac 1511. godine. No zato je u
odsutnosti svoga oca Ivana u Hvaru djelovao njegov mladi sin (figliolo) Markantonije,91 koji je takoer izazivao nemir u gradu i vlast se spremala da i
njega poput oca mu odstrani s otoka.92
Prema izvornom podatku, koji se, kako smo ve prije naveli, uvao u
sruenoj zgradi, gdje je bila biblioteka velike gimnazije u Zadru, moe se s
velikom sigurnou zakljuiti da se Matijeva supruga zvala Katarina Ivani,
koja 1517. opunomouje pod punim imenom i prezimenom svoga djevera
(suo cognato)93 Nikolu glede neke stvari.94 Taj bi Nikola po naem miljenju bio onaj Matijev brat. Ovakvim zakljuivanjem, koje potvruju i suvremeni izvori, dobili smo mnogo toniju genealoku sliku porodice Ivani od
djeda pa do njegovih prapraunuka.95
Iako sada ima ve prilian broj dokumenata koji se odnose na linost
Matija Ivania i pokret puana pod njegovim vodstvom, postoji i niz problema koji zadiru u to razdoblje, a napose glede Matija. Tako mi ne znamo je li
jo prije 1510. g. Ivani bio usko povezan s Bevilaquom i Lukaniem, koji su
potajno spremali urotu protiv plemia. Kada je poslije iznenadne Lukanie89

Dubokovi Nadalini, Emancipacija, Zapisi o zaviaju II, 94, bilj. 18.

Arheoloki muzej u Splitu 48 g 19 Dokumenti o Vrboskoj.
91
Markantonije Ivani roen je 1551. g., a bio je oenjen Marijetom Peribonio,
koja mu je donijela u miraz zemlju na otoku Visu i zemljite u uvali Milni kod Hvara.
Njegovi sinovi su bili: arhiakon Gabriel, Alviz i Jerolim (Kasandri, Obitelj Ivani,
119122, 125). Markantonije luanich se ne navodi samo u mletakim spisima
(1573), koje je tampao G. Novak (Nepoznati dokumenti..., 428, 429), nego i u spisima
Hvarskog arhiva g. 1572, 1573. i 1578 (HAZ Hvarski arhiv 2- 1. VI 1572, 29. XI 1573. i
7.1 1578). God. 1587 (5. V) Markantonije je ve s prezimenom Ivaneo, a tako se javlja
i 27. VI 1588. 26. II 1600. u jednom spisu je upisan dr Jeronim Ivaneo kao poslanik
hvarske komune. (S. L j u b i , Statuta communitatis Lesinae, MHJSM pars I, vol. III,
Zagreb 1882-3, 299, 301, 304). God. 1636. pak dudevom dukalom postali su braa Petar i Jeronim Ivani plemii i lanovi plemikog vijea (Novak, Hvar, 123), iji se kao
izaslanik spominje u Hvaru jedan od potomaka ove porodice 28. VI 1668. (HAZ Ostavtina S. Ljubica VI kut. 3, sv. 15 Raccolta..., 127'). Kada se sredinom 17. st.
Markantonije Ivani, sin Jerolima, oenio Orsolom Fasaneo, od toga vremena je njegova obitelj nosila prezime: Ivaneo-Fasaneo (Kasandri, n. dj. 123). 15. IV. 1755. i 7. VI.
1756. se ak u spisima javlja Gabriel luaneo Fasani (HAZ Obiteljski arhiv hvarske
porodice Kasandri l, 1. 52', 65). Zadnji pak potomak obitelji Ivaneo-Fasani bila je Cecilia, ki Jerolima, koja 1774. pravi oporuku (Kasandri, n. dj. 124).
92
G. Novak. Nepoznati dokumenti, 422-425, 429.
93
cognato = il fratello del marito, djever... (A. della Bella, Dizionario italiano-latino-illirico I, Dubrovnik 1785, 215).
94
Brunelli, n. dj. 45.
95
ak 28. X 1581. na Visu se javlja Andrea Ivanich (HAZ Ostavtina don Kuzme Vuetia XXXVIII), za koga zasada ne znamo u kakvoj je bio vezi sa hvarskom porodicom Ivania. Gl. i genealoko stablo, koje je objelodanio I. Kasandri (n. dj., 125).
90

591

ve smrti Matij javno digao bunu (je li to buna, ustanak, pokret ili puki prevrat :9 S.A.), da li je pitamo se Ivani bio u vezi s preostalim vodom puana u gradu Hvaru Tomom Bevilaquom, koji je ve poetkom prosinca
1510. takoer na tajanstven nain umro. Isto tako ne znamo ni koji je bio
Ivaniev krajnji politiki cilj i da li ga je pokuao i htio ostvariti (ukoliko ga
je imao) i uz iju pomo, podrku i odobrenje (da li u jednom periodu: Venecije). Nadalje da li je imao neko vrhovno upravno tijelo, kome je stajao na
elu sam ili s nekim svojim drugovima i kakvo je bilo vojno ureenje i vojna
disciplina medu njegovim ustanicima na kopnu i na moru. Uz ova pitanja namee se samo od sebe i to da mi takoer ne znamo to se dalje nakon 1519.
dogodilo s njime i kako i gdje je svrio. Svakako bi se moglo ustvrditi da je
umro u progonstvu izvan svoje rodne grude-otoka Hvara. U vezi s tim je i
onaj izvorni spis od 7. VIII 1519, gdje se u zapisniku tadanjeg Ilirskog zavoda (kongregacije) u Rimu (danas zavod sv. Jeronima) navodi Matij Ivani
kao lan uprave te kongregacije. Iznosei ovaj arhivski podatak iz navedenog
rada L. Jelia, L. Danevi kae da je to, koliko je poznato, posljednja vijest
o Matiju Ivaniu i nije iskljueno da bi mu u Rimu mogao biti i grob.97 Naime 7. VIII 1519. medu bratimima zavoda sv. Jeronima Illiricorum pored
nekoliko linosti, koje se sve nazivaju Ilirici, navodi se uz Petra Nauarinusa i Georgiusa Zoppa i Mattheus luanich, a onda iza njega Paulus
Smogliar i magister Thomas pannorum tonsor. No ve 1. VI 1522. vie se
ne javlja Matij Ivani,98 ali se zato imenuju i dalje Petrus Nauarinus i Paulus Smuglier.99
Zanimljivo je da se i 5. VIII 1484. g. u istim spisima ilirskog zavoda sv.
Jeronima navodi Johannes faber de Iwanich, a 17. V 1490. Thomas natus
Blasii de Iwanich dioc. Zagreb.,100 to oito znai da su obojica iz Ivani-Grada kraj Zagreba i da nemaju nikakve veze s Matijem Ivaniem.
Iz svega ovoga mogli bismo zakljuiti da je Matij Ivani1 mogao uistinu neko
vrijeme boraviti u Rimu, kamo je stigao iz june Italije, Naime on je sa svojim bratom Nikolom na jednoj lai iz Apulije doplovio u I polovici srpnja
1519. u Anconu ili Ravenu, kako je izjavila Matijeva supruga, a tako su i drugi govorili.101 Ta su dva grada pripadala Papinskoj dravi i tada je bio papa
96
O tome nazivu gl. i A. Gabeli, Valorizacija pukog ustanka u naoj prolosti
(Nedjeljna Slobodna Dalmacija, 15. II. 1976, 6).
97
Danevi, Pokreti puana, 158.
98
Matej Ivani se po Rakome zvao 1717. g. i skradinski biskup (Fr. Raki,
Iztraivanja u pismarah i knjinicah dalmatinskih, RadJAZUXXVl, 1874, 174), stoje
ipak diskutabilno. Naime on se u spisima od 16. V 1716. i 14. VI 1717. naziva Matej Joannicius, rodom iz Splita, gdje je bio arhiakon, koga je splitski nadbiskup poetkom
rujna 1717. konsekrirao za skradinskog biskupa (D. F a r l a t i , Illyricum Sacrum IV,
Venecija 1769, 32, 33).
99
I. Crni, Prilozi k razpravi: Imena Slovjenin i Ilir u naem gostinjcu u Rimu
poslije 1453. god., Starine JAZUXVIII, 1886, 66, 68; L. Jeli, L'Istituto croato a Roma, Zadar 1902, 129.
100
I. Crni, Nekoliko Junih Sloviena zapisanih od 1478 do 1520 godine u brattini sv. Duha u Rimu, Starine JAZU XV, 1883, 171.
101
Novak, Nepoznati dokumenti, 109.

592

Leo X(1513 1521) iz porodice Medici.102 Odande je svakako mogao doi u

papinski Rim, gdje je ivio u punoj sigurnosti, a stanovao je kao bratim neko
vrijeme u ilirskom gostinjcu sv. Jeronima, jer je imao na to pravo kao
Ilir.
Je li ondje ostao do smrti, tj. je li umro prije 1522. g.103 ili je otiao opet
u junu Italiju, to ostaju zasad samo nagaanja, dok se ne pronau i ostali
spisi koji se tiu njegove linosti i toga prevrata.

6.
Pored ovakvih brojnih nejasnoa glede Ivania i njegova pokreta zanimljivo je podruje prouavanja i krvarenje tzv. udotvornog raspela
(15IO),104 o kojemu dogaaju postoje brojni prijepisi, koje su uvale pojedine
plemike porodice i pojedinci na Hvaru i izvan otoka.
Svakako je ovdje za nas vano, prvo ovakve vrste koliko nam je poznato
iz spisa, u naim krajevima, vjetaenje da li je raspelo uistinu prokrvarilo ili
se uslijed vlage (vlanoga vremena) rastopila na njemu boja te je izgledalo
da je krv, kako je to tvrdio stari otac admirala Nikole Belvilaque, u ijoj se
kui i zbio taj dogaaj. Kada je ovamo pozvan kanonik Matij Lukani, stari
prijatelj ove porodice, on je stavio to raspelo pod svoje sveenike haljine i
ponio ga svojoj kui u drutvu lanova porodice Bevilaque. Ondje je pozvani
slikar (pittore, depentor) Stjepan Vitalji, koji je bio ekspert u svome zvanju
(professione), nakon paljivog ispitivanja ustvrdio da je to nesumnjivo
krv.105
Posljedice ovoga njegovoga vjetaenja su nam i suvie dobro poznate i
neemo govoriti kako je onda taj kri dospio u hvarsku katedralu. U vezi s
ovim dogaajem nije naodmet napomenuti da se u jednoj hvarskoj crkvi
22. VI. 1585. ponovio sluaj s udotvornim kriem, koji je sada samo pro106
suzio.
Jo zanimljivija se pojava suzenja kria zbila u Vrboskoj 1610. g. i to
po danoj izjavi 8. XII 1645. jo ivih oevidaca, u ijoj je kui to raspelo bilo
(Petrus Ordinanovi, star 73 godine i njegova ki Katarina, stara 45 godina).
Poto su se upnik Giorgio Fabrio (on je takoer 8. XII 1645. dao slinu izjavu) i otac (padre) Dionizije uvjerili da kri suzi, Fabrio je te suze upio pamukom i zatim stavio u boicu. Konano sve je to stavljeno u tabernakul iznad
oltara sv. Spasitelja u crkvi sv. Marije.107
102

F. X. Seppelt, Papstgeschichte von den Anfngen bis zur Gegenwart, Mnchen 1949, 215, 204.
103
U izvornom arhivskom podatku (bez datuma), koji se neko nalazio u biblioteci nekadanje zadarske velike gimnazije, navodi se ... Zuanne q. m. Mattio Ivanich... (Brunelli, n. dj., 45), to upuuje da je Matij Ivani ve mrtav. No koje je to
godine bilo, ne zna se dok se ne pronae taj zasada izgubljeni spis.
104
Ovaj dogaaj ukratko opisuje i Farlati, koji kae da je tada bio hvarski biskup
franjevac Patritius (Farlati, n. dj., 267, 270).
105
HAZ Ostavtina S. Ljubica VI kut. 3, sv. 15 Raccolta... l, 22, 22', 30.
106
HAZ Ostavtina don Kuzme Vuetia VI.
107
HAZ Ostavtina S. Ljubica VI kut. 3, sv. 15 Raccolta... 89, 90 (prijepis).

593

U prijepisu vizitacije Petra Morarija,108 kasnije koparskoga (justinopolitani) biskupa, obavljene 15. VI 1627. u Vrboskoj, opisan je u navedenoj crkvi
oltar, na kome je u ormaru taj kri, za koji se pria da je 11. IV 1614. prosuzio i suze se uvaju u maloj boici (ampula) s pamukom, u kojem su te suze
(ampula cum bombace, in qua dicitur idesse lacrymas).109
Ako sada usporedimo oba ova sluaja suzenja kria u Vrboskoj, onda emo zapaziti da je to jedan te isti kri, jer se i 1627. i 1645. nalazi na istom
mjestu u tamonjoj crkvi, ali se zato ne slau i vremenski podaci, kada je tono i u kojoj godini prosuzio.
Ovaj sluaj nas navodi da upozorimo kako su upravo 19. IV 1638. g. u Rijeci isusovci uz dozvolu tamonje komune prenijeli udotvorni kri, tovan jo od 1291. g. iz stare crkve sv. Vida, koja se imala sruiti, u crkvu sv.
Roka, gdje je ostao do izgradnje nove crkve. Kada je konano dogotovljena
nova crkva sv. Vida od 15. VI1659. g. na oltaru stoji taj kri, za koji se navodi
u jednom spisu da su jo 1509. Mleani jednu boicu (una impoleta) krvi udotvornoga kria iz crkve sv. Vida odnijeli (ovaj inventar odnesenih stvari,
gdje se citira i ta boica, uva se u mletakom arhivu).110
Kako vidimo krvarenje i suzenje kria ili raspela i u 16. i u 17. st., a i prije, imalo je odreenu svrhu, a koji su sve to bili razlozi, mi ovdje neemo ulaziti, nego preputamo drugima da se tim sluajevima, na koje smo upozorili,
malo potanje pozabave.
I na kraju u nizu mnogih vanih i znaajnih stvari, koje su usko povezane s Ivanievim pokretom i njegovim posljedicama, te stalnim pod pepelom
tinjalim sukobima 111 i nemirima, koji su svaki as prijetili da izbiju na javu
na uas hvarskih vlastodraca i plemia ne smije se mimoii ni dugogodinja beskompromisna borba Ivana Ivania, Matijeva sina,112 koji je upravo
108
Ovaj je vikar, kada je 21. XII 1621. obiao i prkvu sv. Marije u Zaradu, naao iznad njenih vratiju napisano ovo:
Bratio ma inimo dobra chojagodi
in uvrime imamo danas Bog slobodi! a iznad slike (lika = imagine):
Po milosti ove slavne hvarski pukje oslobojen
od cusine jadne = kad ov tempel bi sagrajen
(HAZ Ostavtina . Ljubica VI kut. 3, sv. 15 Raccolta Gelinich,
166 j sve gore navedeno pisano rukom . Ljubica).
109
HAZ Ostavtina don Kuzme Vuetia VI Memoria del Miracoloso Crocifisso di Verboscha ehe sparse lagrime dagli occhi li 11 aprile 1614. Copia tratta da un
co
do
r
n
altra simile esibita a me Andrea Ciccarelli Chierico dal M R Sig D Francesco Lucich Paroco demiVerboscha
l'anno
1781...
li
27
Maggio
Lesina

Exemplum
scriptum ex
ni
Visitationis R D Petri Morari Vicarii Apostolici...
110
G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica citt di Fiume I, Rijeka
1896, 108, 140, 138, III, 72. Gl. i Sanudo, n. dj., 322, 324.
111
Tako je 1528. izbio sukob izmeu lanova plemike porodice Grifico i puana
brae Dompavlovi, pri emu je dolo i do krvavih obrauna. Zbog toga je tamonji
hvarski knez proveo istragu i presluao brojne svjedoke i te iste godine donio presudu. U tom istom gradu Hvaru je ser Jeronim Vidal smatran vodom raskola (sekte), koji je potpirivao u tom istom gradu nerede i pobune (Gl. HAZ Ostavtina don Kuzme
Vuetia XXVIII Processi misti).
112
Ivan je imao 4 sina: ve spomenutog Markantonija, te Jerolima (pukog prokuratora), Alvisa (sveenika) i Petra (Kasandri, Obitelj Ivani, 125).

594

u II polovici 1573. doveo Hvar u slino stanje kao i otac mu 1511. godine.113
Te je godine (1573) u Gornjoj Hrvatskoj sa sreditem u Hrvatskom zagorju
poetkom 1573. doao do vrhunca tzv. seljaki rat ili seljaka buna pod vodstvom Ivanieva istoimenjaka Matije Gupca, koji je uz jo dvojicu bio optuen da je glavni voda i poticatelj svega. Tada je Gubec platio ovu bunu groznom smru,114 a Matij Ivani je umro prirodnom smru dodue izvan
svoga rodnoga kraja.
Sve ovo to smo iznijeli samo su fragmenti kojima smo htjeli upozoriti
kako se da jo puno rei i napisati o ovom dugotrajnom Ivanievu pokretu i
njegovu odjeku du jadranske obale, ali za to treba i mnogo strpljivog i
upornog istraivakog rada po arhivima i bibliotekama115 i pozitivni rezultati nee izostati!

RESEARCH WORK ON THE COMMONERS' REVOLT IN HVAR AND

SOME NEWLY ARISEN QUESTIONS RELATING TO IT
Summary
Antoljak first gives a list of historians who have written of the revolt on
the basis of archival data and points out that S. Ljubi and G. Novak have
collected the largest body of source material. To prove this he lists the documents Ljubi copied from the State Archives in Venice (Ljubi's manuscripts are housed in the Historical Archives in Zadar) and briefly qoutes several documents dating back to 1510 and 1511. He also lists documents on
the revolt that were formerly housed in the library of the Zadar Grammar
School that was destroyed in a bombardment during the Second World
War.
113

Novak, Hvar kroz stoljea, 99- 102.

S. A n t o l j a k , Nekoliko marginalnih opaski o seljakoj buni 1573. godine, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 5, 1973, 93-111.
115
U vezi s tim trebalo bi utvrditi: a) koje jo domae i strane arhive i biblioteke
valja prouiti i tek onda onamo uputiti naune radnike i strunjake da prikupe izvornu gradu o toj buni ili ustanku ili pokretu. U arite ovih istraivanja svakako spadaju:
arhivi i biblioteke u Rimu i Veneciji, gdje bi napose u gradu sv. Marka trebalo pomno potraiti izvore, tj. izvjetaje kojima se sluio Marin Sanudo za svoje Diarii
(1469 1533). Ovima istraivanjima se pridruuje i rad u arhivu u Madridu (ili/i Barceloni), te svakako i u Centralnom dravnom arhivu u Carigradu. Ne smije se zaboraviti
ni arhiv u Banju kao i po ostalim junoitalskim mjestima, a tako i arhive u Anconi i
Ravenni itd. b) Kada se sva takva graa sakupi, onda bi se tek mogli s kritikim aparatom objelodaniti izvori o Ivanievu ustanku kao i o onima pokretima ili bunama du
jadranske obale, c) Usporedo s takvim objelodanjivanjem mogla bi se onda na osnovi cjelokupnoga sakupljenog izvornog materijala i tampati jedna velika i solidna
monografija o buni puana na Hvaru i o njezinu vodi Matiju Ivaniu.
114

595

He further describes a special kind of source material on the revolt; the

collection of documents on the Miracle of the Cross, that started bleeding in Hvar (Historical Archives in Zadar and Dubrovnik, the Archives of
the Yugoslav Academy of Sciences and Arts and the University Library in Zagreb). He considers the role of the leaders of the commoners' revolt, and
Supplements his Statements with source material. He particularly dwells on
the personality of Matija Ivani, and then supplies data on his grandfather,
Matul, and his son, Ivan, Matija's father Matija's wife, Katarina, their grandchildren, greatgrandchildren and great-great-grandchildren.
He raises several questions in connection with the main leader of the
revolt and deals at lenght with his journey to Rome and the place and time
of his death.
Antoljak also describes the bleeding of the so-called miraculous cross
and several other miracles in which the cross wept.
Concluding his paper the author suggests that research work should be
undertaken in archives and libraries both at home and abroad in order to
gather und publish source material, which could also be used s the basis
for a well researched monograph on the commoners' revolt and on their legendary leader, Matija Ivani.

NEKOLIKO MARGINALNIH OPASKI O SELJAKOJ

BUNI 1573. GODINE

i.
Poznato je da su u Gornjoj Hrvatskoj (iznad Gvozda) sve bune seljaka,
uperene protiv njihovih crkvenih i svjetovnih feudalnih gospodara od 14.
stoljea pa do 1848. godine, nastajale obino na malom teritoriju i rijetko
prelazile njegove granice. Tako su upravo mali i najmanji teritoriji bili prava
pozornica seljakog rata.
Utvreno je i to da i seljaci u Njemakoj, kada se bune, ele da se s njima postupi kako to propisuje tradicija, tj. po njihovim starim obiajima, statutima i pravima; oni ele zadrati svoje slobode i davne pravice.1 Seljaci
pak u Hrvatskom zagorju 1572/3. g. ili su jo dalje od svojih njemakih drugova-supatnika u 16. st., tj. oni su za staru pravdu,2 ali imaju i geslo dolje
s gospodom,3 a krajnji im je cilj bio, kako se to vidi iz sudskih akata okrivljenih voda, osnivanje neke carske ustanove4 u Zagrebu, koja bi ubirala sa1
J. K u l i s c h e r , Opa ekonomska povijest srednjega i novoga vijeka I, Zagreb
1957, 158, 159.
2
To potvruje pismo J. J. Thurna kranjskim zemaljskim staleima od 9. 3. 1573.
U njemu se kae da su mu buntovni seljaci iz 19 dvoraca uputili pismo u kojem uz ostalo piu da se nisu podigli protiv svoje zemaljske gospode nego trae da ih se ostavi u
njihovoj staroj pravdi (Fr. Raki, Grada za poviest hrvatsko-slovenske seljake bune
god. 1573., Starine JAZUVll, Zagreb 1875, 202).
3
Tj. likvidiranje feudalaca.
4
Grafenauer isprva prevodi ein Khayserliche stell sa carsko namesnitvo
(B. G r a f e n a u e r , Stara i nova vpraanja ob hrvatsko-slovenskom kmekem uporu
1573. Zgodovinski asopis IX/1 4, Ljubljana 1955, 184), a onda, 13 godina kasnije, sa
seljako carsko namjesnitvo (Enciklopedija Jugoslavije 7, Zagreb 1968, 179). Bromlej je pak preveo Kaysserliche Stell(e) s mesto, dolnost, a i tron, t. j. prestol,
tvrdei da se rije Stell(e) ne pojavljuje uope u znaenju namestnitvo (J. V.
Bromlej, Krestjanskoe vosstanie 1573. g. v Horvatii, Institut Slavjanovedenie A SSSR,
Moskva 1959, 248; Gl. i J. A d a m e k , Seljaka buna 1573, Zagreb 1968, 114). Meutim,
B. Grafenauer pobija Bromleja poradi znaenja ove rijei i ostaje pri izrazu carsko
namesnitvo, a ujedno odbacuje i izraz prijevoda vlada (Kmeki upori na Slovenskom, Ljubljana 1962, 222). Za isti izraz carsko namesnitvo opredjeljuje se i J. Si ak (Enciklopedija Jugoslavije 7, 180), dok se J. Adamek zadovoljava izrazima carska oblast ili seljaka vlada (J. Adamek, Seljaka buna 1573, 118; Isti, u predavanju odranom u Donjoj Stubici 28. 1. 1973). Inae, VI. Maurani tumai prijevod rijei

596

597

ma poreze i dae i brinula se za osiguranje granica Hrvatske.5 Samo, pitanje

je da li su oni uistinu tako mislili i smatrali da mogu te svoje nakane ostvariti, kako je izajavio na presluanju samo jedan od kapetana buntovnih seljaka, ili ne.
Jasno je da je ustanicima Zagreb6 bio blii iako se prema njemu nije
kretao nijedan njihov odred7 nego Varadin, koji je bio sjedite zapovjednika Slavonske vojne krajine. Ta zapravo se u neposrednoj blizini grada Zagreba i odvijala ova buna,8 koju u svim njenim detaljima naa historiografija
sve do danas nije dovoljno ili nikako istraila, pa ak ni upozorila na neke
njene bitne injenice, sudbonosne za sam razvoj ovoga seljakog rata.
Tako su Tahyjevi protivnici, hrvatski feudalci Ursula Meknitzer, udovica
Andrije Henning-Teuffenbacha i Stjepko Gregorijanec, koji je prema seljacima vodio dvolinu igru,9 isprovocirali i odredili, izgleda, ak i dan, kada je
ova buna trebala poeti. Vode i organizatori bune bili su imuniji seljaci, medu koje je spadao i Gubec, kako je to dobro uoio Josip Adamek, njezin
danas najbolji poznavalac. Dakle ne kmetovi,10 koji su prije ove bune jednostavno bili orue u rukama svojih feudalaca, meusobno zavaenih radi posjeda. U ovom seljakom ratu ne nailazimo kod ustanika na neki osjeaj
dravno-politike i nacionalne pripadnosti i svijesti.11 Ali zato postoji jak socijalni osjeaj i upravo sukobi i borbe feudalne gospode oko susjedgradsko-stubikog vlastelinstva izvrili su dosta jak utjecaj na klasnu borbu seljaka
kako je to potcrtao Adamek.12

priesto s prestol, kralj, stol, stolac a oblast mu je auctoritas, potestas, dominium, jus, jura et privilegia, vlast, pravo, pravica, ovlatenje, posjed i vlasnitvo, njem.
Behrde (VI. M a u r a n i , Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, Zagreb
1908-1922,1125,777).
5
S. A n t o l j a k , Bune puana i seljaka u Hrvatskoj, MH, Zagreb 1956, 137, 138.
6
Adamek (Seljaka buna, 127) smatra da su seljaci namjeravali poi u Zagreb.
7
J. Adamek je naveo u svome predavanju, odranom 28. 1. 1973. u Donjoj Stubici, da je zajedniki napadna Zagreb bio g l a v n i c i l j u s t a n i k a (S. A) i da su v j e r o j a t n o (S. A.) ustanici trebali napredovati prema Zagrebu.
8
1 dok M. D u r m a n pie da je sama buna izbila u etvrtak 29. sijenja 1573.
(Hrvatska seljaka buna 1573, Zagreb 1936, 95), a B. G r a f e n a u e r kae daje ova seljaka buna zapoela 28. 1. 1573. (Enciklopedija Jugoslavije 7, 179), dotle J. Adamek
tvrdi da je buknula u noi 27/28. 1. 1573. (Seljaka buna 1573, 127), tj. 28. 1. (Predavanje, odrano u Donjoj Stubici 28. 1. 1973). Prema tome, ona bi trajala samo 12 dana,
dok je Ilindenski ustanak trajao 2 dana manje, tj. od 2. do 12. 8. 1903. godine.
9
1 dok M. D u r m a n pie da je sama buna izbila u etvrtak 29. sijenja 1573.
10
Gl. J. A d a m e k , Prilozi povijesti seljake bune 1573, Radovi Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 6, Zagreb 1968, 93, 95. Po Adameku stihijski ulaze goleme mase seljaka u tu bunu (Predavanje u Donjoj Stubici).
11
F. u l i n o v i pie da taj ustanak nije bio ni nacionalnog, a ni vjerskog, ve
izrazito klasnog karaktera, a po svojoj revolucionarnosti zauzima prvo mjesto medu
svim naim socijalnim pokretima u feudalnom periodu Hrvatske (Seljake bune u
Hrvatskoj, Nauna knjinica Seljake sloge, Zagreb 1951, 71).
12
Adamek, Prilozi povijesti seljake bune 1573, 93.

598

2.

Nadalje, na osnovi tzv. sesionalnog regesta donjostubikog posjeda iz

1564. godine vidljivo je da mnoga prezimena tamonjih seljaka ne oznaavaju starosjedioce nego tokom vremena ovamo doseljene stanovnike. Tako su
npr. prezimena: Jagodi, Kranjec, Kranica, Hrelja, Bani, urdevi, Ribari,
Apostal (Apostol), Domitrovi, Junak de Loka, Znika, Diak, Karlovi, Lacko. Gotovo sva ta prezimena ponavljaju se i u regestu gornice toga istog donjostubikoga posjeda od 1567. godine. No njima se pridruuju i nova prezimena: Faber, Snasi, Hvalica, Boruzan, Hvali, Guzi, Ivani, Presbiter, Vasi, Matias, Gerk, Otrok, Seger, Kozmat, Kusi13 itd. Jo arenija je situacija
s prezimenima kmetova na alodijalnim posjedima susjedgradsko-stubikog
vlastelinstva 1574. godine, tj. onoga njegova dijela, koji je pripadao obitelji
Henning.
Navodimo iz tog popisa samo nekoliko karakteristinih prezimena: Vlahovi, Kupini, Kati, Hergovi ili Marui, Slovenec (Zlowenecz) ili Battya, Zrinjanin, Debegovi, Vlah, Kriani, Biskup, Pui, Mareni, Marini,
Milai, Kotermani, Myndzenthy,14 Buani, Ori, Glagolia, Sui15 itd. Naravno, uz ova se prezimena pojavljuju i ona stara, npr. Jagodi, Kranjec, Vasi (Wassych), Ribari, Apostol, Dimitrovi, Znika, Hvali16 itd.
I u popisu gornice istog vlastelinstva (1574. g.), takoer dijela koji je pripadao obitelji Henning, redaju se prezimena: Kranjec, Kozmat, Jagodi,
Hvali, Ivani, Dimitrovi, urkovi, ermak ili Glebak, Jaki, Mernkovi,
urdevi, Boi, Seger, Znika, Duyak, Vokievi-Javori, Kati, Kupini, Horvatinovi, Zaplata, Pribislavi, Senkovi, Grubi, Zmoljan, Slovenec, Golubi, Slovenec ili Battya, Jurkovi ili Kragulj, Kuzi ili Kuriak, Vlah, ukovi, Kriani, Kopitar17 itd. Samo itanje ovih popisa iz 1564, 1567. i 1574.
godine namee pitanje: odakle su sve ove obitelji dole i naselile se u ovaj
mali zagorski predjel i kada se to doseljenje izvrilo.
Prijeko bi potrebno bilo svako od navedenih imena i prezimena s velikom strpljivou potraiti u svim popisima i onda stvoriti aproksimativni zakljuak: koliko je ovih kmetova nestalo u buni, zakljuujui, naravno, po tome to se neki od njih ne navode vie 1574. g. ili pak stoji da im je zemlja
opustoena. Moda bi se tada dolo do spoznaje, odnosno odreenijeg zakljuka koliko je upravo poginulo i stradalo seljaka, i da li su toni podaci
koje navode neki izvori. Nije na odmet prouiti uz sva ta prezimena i nadimke, jer i oni puno toga kazuju.
13

J. A d a m e k , Grada o susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu 1563 1574, Arhivski vjesnikVU-VlIl/7-8, Zagreb, 1964-1965, 32, 33, 37, 38, 41, 42, 44, 47, 49, 51,
52, 54, 58,65,78, 80, 83, 85, 87, 88, 91 -105; Usporedi i I. B o j n i i , Presluavanje svjedoka protiv susjedgradskomu silniku Franji Tahiju godine 1567, Vjesnik kr.,hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva XII/1 i 2, Zagreb, 1910, 17 47.
14
ak se u Zagrebu navodi kao kanonik Stjepan Mindenzenthy, koji je Tahyju inio razne usluge (Adamek, Prilozi, 86, 87).
Adamek, Graa, 7-8, 107-109, 111-116, 117, 118-121, 140.
"Adamek, n. dj., 7-8, 129-135.
17
Isti, n. dj., 7-8, 141-156.

599

3.
18

Treba ovdje naglasiti da su buntovni seljaci imali svoje uhode, koji su

ih obavjetavali o kretanju vojske,19 ali isto tako su i vlastodrci medu njima
imali svoje pijune,20 koji su im dostavljali sve podatke o irenju bune, o seljakim vodama itd.
Ovu bunu suvremeni izvori na latinskom jeziku lokaliziraju i zovu rebellio colonorum Zomsedvariensium, bellum rusticorum, insurrectio
rusticorrum in Sclavonia ili tumultum rusticorum, dok je njemaki nazivaju Emprung, Emprung und Rebellion, Paueren Khrieg ili Tumult. Inae su sami buntovnici po izvjetaju uskokog kapetana Thurna
ovaj svoj rat nazivali cruziati oder Khraiz khrieg21 tj. kriarski rat.22 Svi
ovi izrazi svjedoe da je to bila zaista velika seljaka buna ili seljaki rat, koji su zapoeli Zomzedwarienses, tj. Susedgradci, kako to pie Ivan Liszthy
ostrogonskom nadbiskupu Antunu Vraniu (28. 2. 1573) dodavi da taj rat
tada osim njih nitko od seljaka u Slavoniji nije poeo.23 Ali tono je da su im
se pridruili seljaci tajerske i Kranjske.24
Po jednome pak izvjetaju podigli su se ugarski, slovenski i hrvatski seljaci, te odluili udariti na Kranjsku, Slovensku tajersku i Koruku. ak je
oko 5 000 buntovnih seljaka u Jastrebarskom i Okiu zakljuilo da Uskoke,
koji su ili protiv njih, pridobiju, milom ili silom na konfederaciju ili savez.25
Ali zato prema izjavi Ilije Gregoria buntovni zagorski seljaci nisu sklopili
nikakav sporazum ili zavjeru s Hrvatima u tom kraju nego su ak mnogo puta od njih krili stvari.26 Isto tako je bio odluan pri presluanju i Mihael Gueti, koji je na pitanje: kakav su sporazum imali s hrvatskim seljacima i koje od njih poznaje, odluno odgovorio da Hrvati s njima nisu imali nikakav
sporazum. Na treem pak presluanju Gregori je ipak priznao da je jedan

Hrvat bio lan njihovog vijea, ali zato je porekao da je ijedan plemi bio u
njegovim odredima.27
Pored ovoga svakako je vano znati koliko je seljaka vojska u Hrvatskom zagorju imala seljaka-buntovnika. Pokuao je to rijeiti B. Grafenauer
iznosei pojedine podatke o tome iz izvora, a zatim i one zapisane u nekih
povjesniara, tumaei ujedno kako su ih oni iskoristili i do kojih su brojki
doli. On sam misli da je bilo oko 12 OOO28 seljaka-boraca na glavnom podruju otpora, a da ih je palo oko 4 OOO.29 To su dakle upravo one brojke, koje
nalazimo u arhivskim spisima, a objelodanio ih je F. Raki. Tako papinski
nuncij u Beu Delfino 11. 2. 1573. javlja da se podiglo 10 000- 12 000 seljaka,
a Maksimilijan II pie Antunu Vraniu 27. 2. iste godine da ih je palo, kako
mu je reeno, oko 4 OOO.30 J. Hartinger pak dri da ih je bilo oko 16 000, a
mrtvih 4 OOO,31 to je u pogledu broja mrtvih na osnovi onoga carevog pisma
od 27. 2. iznio i R. Horvat.32 ii ak govori o 20 000 sakupljenih ljudi oko
Suseda, Brdovca i Stubice," u emu u potpunosti slijedi Ivana Kukuljevia
Sakcinskoga.34 U najnovije pak vrijeme J. Adamek35 smatra da je prema izvorima i procjenama u buni sudjelovalo 12 000 16 000 ustanika, a u bitkama poginulo 4 000-5 000 seljaka.
To je samo nekoliko primjera iz kojih se moe zakljuiti kako su miljenja o broju ustanika i broju poginulih vrlo relativna36 u naih povjesniara.
Stoga e trebati ponovno kritiki i detaljno provjeriti suvremene spise koji
govore o broju i pobunjenike i kraljevske vojske, i tek onda o tome dati neto vjerojatnije brojane podatke.
Isto bi tako trebalo dublje i tonije ispitati to znae medu buntovnim
seljacima braa37 i bratstvo38 koje su propagirali. B. Grafenauer je u svo27

18

Rije uhoda se u nas javlja tek u 16. st. (VI. Maurani, n. dj., 1493, 1494).
19
Takav je bio npr. Ivan Svra, kojega su Pasanac, Gregori i Gubec poslali da
procijeni stanje vojske pod vodstvom grofa Zrinskoga (Raki, n. dj., VII, 273, 274).
20
Na i. mj.
21
Raki, n. dj., VII, 166, 177, 249, 276, 311, 178, 181, 239, 244, 209.
22
J. H a r t i n g e r za ovu vijest Vuka Thurna na stalee Kranjske, da su seljaci
zvali svoj rat kriarski i da su sebi iz plemiima preotetog ruha rezali krieve i prikapali ih sebi na odjeu dri bit e daje izmiljena (StarineVll, 209; Hrvatsko-slovenska seljaka buna godine 1573. Osijek 1911, 137, bilj. 48).
23
If. ulinovi pie da je taj pokret preao granice Hrvatske i zahvatio ne samo
seljatvo susjednih kranjsko-tajerskih strana, nego i neto tamonjega gradskog stanovnitva (Krko, Rade i dr.) (n. dj., 71). N. Klai s B. Graf enauerom prikazuje
ovu bunu tako da se moe zakljuiti da ona izbija i u Hrvatskom zagorju i u Sloveniji
gotovo u isti mah (Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb 1959, 449, 453, 454).
24
Raki, n. dj., VII, 278.
26
Raki, n. dj., VII, 176 (4. II. 1573), 200 (9. II. 1573).
26
Ovaj je pasus F. ii prokomentirao tako da je napisao: Na zajednicu s Hrvatima p r e k o Kupe nijesu mislili, kako su to izrijekom izjavili Ilija Gregori (Starine
VII, 291)... i Mihajlo Gueti (StarineVll, 300)... (F. Sii, Seljaka buna od 1573.,
Jugoslavenska Njiva god. VII, knj. I, Zagreb, 1923, bilj. 12). Meutim, J. idak je protumaio u prijevodu S Hrvatima u ovoj zemlji da to znai Tj. u austrijskim zemljama (Historijska itanka za hrvatsku povijest, Zagreb, 1952, 121 i bilj. 4).
600

Raki, n. dj., VII, 291, 299, 300, 305.

Na tom broju, tj. na okrog 12.000 upornikov v glavnem podroju upora, to
ga je izraunao jo 1955, ostaje B. Grafenauer i 1962. (Kmeki upori, 252) i 1963. godine ( I s t i , Seljaka buna 1573. god. u Hrvatskoj. Povodom knjige J. V. Bromleja, Jugoslavenski istorijski asopis 2, Beograd, 1963, 87), pobijajui Bromlejev brojani podatak o 14 000- 15 000 ustanika (J. V. Bromlej, n. dj., 291).
29
Grafenauer, Stara i nova vpraanja, Zgodovinski asopis IX/14, 185, 186.
30
Raki, n. dj., VII, 212, 276.
31
Hartinger, n. dj., 136, 169.
32
R. H o r v a t , Seljaka buna god. 1573, Nada III, Sarajevo 1897, 152.
33
Sii, n. dj.. Jug. Njiva god. VII, knj. I, 238.
34
I. K u k u l j e v i S a k c i n s k i , Dogaaji Medvedgrada, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku III, Zagreb, 1854, 66.
35
Seljaka buna 1573, 157.
36
Jo je 1936. M. Durman (o. c., 146) pisao: Nesumnjivo je teko ustanoviti i priblino toan broj uesnika, ali je sigurno taj broj bio d a l e k o s k r o m n i j i (S. A.) nego to su to gospoda u svom pretjeranom strahu vidila....
37
Braa se nazivaju oni koji pripadaju kakvom ureenom drutvu, opini (RjA,
Zagreb 1880 2, 577), narodu, plemenu, bratstvu, kraju (Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika II, Beograd 1962, 110).
38
Bratstvo sainjavaju oni koji ive u jednoj opini (RjA I, 608); znai i bliskost
medu pripadnicima jednog istog plemena, naroda, osjeanje koje iz te veze proizlazi
(Renik II, 122).
28

601

me ve navedenom kritikom osvrtu iznio samo da su seljaci organizirali

39
kmetsku 'zvezo' ki so jo najbre imenovali 'bratstvo'. Inae rije Brue40
derschaft susreemo prvi put u spisima koje je Raki objelodanio 3. 2.
1573. Tako i u spisu od 4. 2. Hans Geldrich iznosi kako su seljaci predobivali
pojedince i stanovnike dvoraca, trgova ili gradova, koji su im se morali predati uz izjavu da e im biti braa (Bruder)41 i da e ih podravati.42
Interesantan je jo jedan podatak o ovoj buni. Naime, ban uro Drakovi odgovara caru Maksimilijanu II 14. 4. 1573. na njegovo pismo da je la da
su susjedgradski seljaci utvrdili crkvu sv. Katarine bedemima, te da, dapae,
nema nikakvih nemira i svagdje se mirno ivi.43 To znai da je ovaj prelat odluno odbio i samu pomisao da bi seljaci, koji su nedavno sudjelovali u buni,
mogli dirati u ovu crkvu. Ta on je dobro znao da su neki sveenici i to pripadnici nieg klera pomagali istupe seljaka u buni,44 ijeg su vodu neki slavonski plemii ipak smatrali i nazivali bezbonikom.45
Ovo su samo opaske o nekim pitanjima o seljakoj buni, u kojoj svakako dominira linost Gupca nazvanog beg. Njega prvi put susreemo u izvorima u pismu Dure Drakovia caru Maksimilijanu II 11. 2. 1573. godine. Tu se
kae da je uhvaen Gubecz nazvan Beg46 nedavno imenovan za kralja, a u
pismu nadvojvodi Karlu s istim ovim datumom pie taj isti crkveni prelat da
je Gubez nazvan Beg bio imenovan za kralja. Stoga je predloio caru da je
pripravan, ako se on s tim slae, Gupca okruniti usijanom eljeznom krunom kao primjer drugima. Stjepko Gregorijanec je pak javio kapetanu J. J.
Thurnu da se trebalo u prolu nedelju47 okruniti u Zagrebu usijanom eljeznom krunom biveg seljakog cara i k r a l j a (5. A.). Kada je Thurn o
ovom pismu izvjetavao kranjske stalee, bio je 16. 2. 1573,48 tj. ponedjeljak.49 To bi znailo da je Gregorijanec pisao Thurnu 16. a ovaj odmah istog
dana o tome obavijestio kranjske stalee.
Kada je pak prvi put bio presluan Ilija Gregori, izjavio je da seljaci nisu nikoga izmeu sebe izabrali za kralja. Ali je zato na drugom presluanju
39

Grafenauer, Stara i nova vpraanja, 179, 183.

Grafenauer je dobro primijetio da se iz spisa od 19. 2. 1573. (Raki, n. dj., VII,
258) vidi da izraz ihre bruederschaft znai rebellische Verpindtnuss (Stara i nova
vpraanja, 183), te je ak u svojoj knjizi Kmeki upori (455, bilj. 82, 217) napose naglasio da je kod Rakoga (str. 258) najvanije mjesto tumaenja izraza bratstvo.
41
Grafenauer citirajui Rakoga (str. 283) nije razumio tekst, jer tu se ne govori o
bratstvu ve o pravom bratu Jakova Fistria (Stara i nova vpraanja, 179).
42
Raki, n. dj., VII, 171, 176.
43
Raki, n. dj., VII, 293.
44
Adamek, Prilozi, 85.
45
J. A d a m e k , Novi dokumenti o uguivanju seljake bune 1573, Arhivski vjesnik X, Zagreb 1967, 82.
46
Drakovi dobro zna to je Beg. To dokazuje kada 15. 2. 1573. iz Zagreba pie za
Begum Bosnensem i o novus Begus (Raki, n. dj., VII, 237).
47
Durman prevodi to sa ove nedelje (o. c., 120).
48
Raki, n. dj., VII, 212, 213, 245, 244.
49
Grafenauer, Stara i nova vpraanja, 184; O. G r o t e f e n d , Taschenbuch der
Zeitrechnung des deutschen Mittelalters und der Neuzeit, Hannover 81941, 138.
40

602

na izravno pitanje sudaca tko je Gubes Beg, kojega su sami za kralja

izabrali, odgovorio: ovaj Gubas Beg je iz Stubice i takoer podanik Franje
Tahyja. Tvrdio je, meutim, da ga nisu htjeli izabrati za kralja, priznavi da
su on, Gubas Beg, Mogai i Pasanec bili glavni vode i podstrekai svega.
Na treem pak presluavanju Gregori je opet imenovao voe bune, medu
njima i Gubes Beg-a, izjavljujui da su njega Iliju s nepravom smatrali
glavnim vodom i optuujui Gubes-a, Pasanca i Fistria da su ga prisilili
da im se prikljui. O Gubacz-u se ispitivalo i zarobljenog Matiju Fistria,50
koji je svakako dobro poznavao Gupca. I on ga zove Gubacz, te za njega i
Pasanca kae da su bili u Stubici (S. A.), i da su prvi zapoeli bunu. Nakon
otrog presluavanja i Ivan Svra je izjavio da je uz Pasanca i Gregoria Gubacz bio glavni voda seljaka.51 Ali zato je Mihael Gueti, o kojemu Adamek pie da je bio Tahyjev vazal i sitni plemi koji je aktivno sudjelovao u seljakoj buni,52 na pitanje suda tko je Gubes Beg, kojeg su proglasili
kraljem, odgovorio da je Gubas Beg bio vrhovni voa i da je on uo da e
ga proglasiti kraljem. Ali to se nije ostvarilo.53
I na kraju ovih izvora iz 1573. godine saznajemo da su i predstavnici plemia varadinske upanije, kad su podnosili svoju predstavku caru Maksimilijanu II, u njoj napadali bezbonoga iz zloinake pobude izabranoga kralja
Ghwbez-a.54
To je zasada sve to iz suvremenih izvora znamo o Gupcu i njegovu proglaenju za kralja.
Meutim, Nikola Isthvanffy (1538- 1615) ga prvi naziva imenom Matija
Gubecius, i kae da su seljaci smatrali da se meu njima istie pameu i
hrabrou te da je neumjerena i neumoljiva jezika u raspaljivanju mrnje
prema plemstvu, pa su se drzovitom smjelou usudili da mu dadu naslov
55
kralja. Zatim navodi, kako su ga uhvatili njegovi protivnici i tako je Gubecius zlokobni voa zloinom okaljane vojske i kako su ga sami nazivali
kralj ..., iv uhvaen i odveden u Zagreb gdje je najprije surovo muen usijanim klijetima, zatim ovjenan usijanom eljeznom krunom, te konano
poput razbojnika rastrgan na 4 dijela ispatajui tako za zloin i prisvojenje
kraljevskog imena, dodaje Isthvanffy.
56
J. W. Valvasor (1641 1693) uope ne imenuje Gupca kao Isthvanffy
nego samo kae kako je 14. 2. (S. A.) najugledniji meu pobunjenim seljaci-

50

Raki, n. dj., VII, 291, 293, 295, 301, 302, 247.

Raki, n. dj., VII, 266, 267, 273, 274.
2
Adamek, Prilozi, 92.
3
Raki, n. dj., VII, 298, 300.
4
Adamek, Novi dokumenti, 82.
5
idak je naveo da ovaj podatak ne odgovara istini; Gubec se nazivao begom
(usp. sprijeda pismo biskupa Jurja Drakovia kralju) (Historijska itanka, 124, bilj.
1). No iz ovog idakovog pobijanja i tvrenja ipak se ne moe utvrditi da li se Gubec
sam nazivao begom ili su ga tako zvali drugi.
56
Crain. topograph, historische Beschreibung. Buch XV, Theil IV, 484-5 (Raki,
n. dj., VII, 219).
1

603

ma, kojega su oni izmeu sebe uzeli za cara (S. A.), uhvaen i odveden u Zagreb. Tu su ga usijanom krunom kao carskim simbolom, okrunili.57
Interesantno je da i Gupev suvremenik Ivan Delfino, papinski nuncij u
Beu, zna za dvojicu voda pobunjenih seljaka.58 Jedan je, prema njegovu navoenju, Schiavone (Slaven), nazvan Prebech (tj Gregori / S. A.), a drugi je Crovato (Hrvat), osoba maloga iskustva.59
Medu naim povjesniarima 19. stoljea I. Kukuljevi Sakcinski prvi pie da su pobunjeni seljaci, nakon to su zauzeli Stubicu, odrali sabor i izabrali za svoga kralja Matiju Gupca, o kom se propovieda da je bio pan Kristova Oria u gradu Bistri, a inae veoma obljubljen od seljakah. Izabran za
kralja seljakog, zauze Gubec grad stubiki, te postavi tu svoju stolicu. Prije
svega pobrinuo se Gubec da privrenike umnoi i jo bolje za se ih pridobi,
stoga podieli im svakojake pravice, proglasivi ih za nezavisne od vlastelinah
i slobodne od plaanja svakojakog danka, te od davanja desetine, devetine
itd. Podieliv im zajedno jednakost i slobodu, obea da e razdieliti jednako
zemlje i imutak. Neto zatim Kukuljevi i opet bez potvrde u izvorima
pie kako se znalo da su seljaci Matiju Gubca izvikali za svoga kralja, s tog
htjede sud, da taj jo nevjenani kralj, prije smrti krunom vjenan bude .. .60 itd. S. Ljubi takoer pria, kako su buntovnici osvojili Donju Stubicu i tu u skupini proglase Matiju Gubca svojim kraljem. Matija pridobi
Stubicu, i u njoj si priredi kraljevsku stolicu. Podieliv seljakom svakojake
slobode... 61 itd.
Inae, u suvremenim izvorima druge polovine 16. st. ovome seljakom
kralju ili caru daje se samo prezime Gubec, Gubez, Gubes Gubas, Gubacz, i ak Ghwbez, a u 17. st. ak Gubecius. Samo prezime
Gubac pojavljuje se u kajkavskom narjeju od 15. st. i kao Gubec.62 Naziv pak Beg dolazi od turske istoimene rijei i znai gospodin. U 15. st.
pojavljuje se iza imena, npr. Hamza beg... Skenderbeg..., a u narodnim
pjesmama nailazimo na: Milan-beg, Dragutin-beg. Inae, u 19. st. u Dubrovniku se naziv beg daje ovjeku kojem se eli izraziti posebno potovanje, a u
Hrvatskoj mladoenju nazivaju begom. U 18. st. dolazi jo u upotrebu kao
nadimak, umjesto prezimena npr. Miho Beg, Rako Beg.63
64
Inae ii pretpostavlja da je Matija Gubec dobio nadimak beg od
svojih seljana i drugova ve prije ustanka, ne navodei razlog zbog kojega
57

Raki, n. dj., VII, 216-219.

Delfino navodi da je Franjo Tahy un signore Ungaro, koji je imao nekoliko
dvoraca in Croazia, sotto l'arciduca Carlo (Raki, n. dj., VII, 221).
59
Raki, n. dj., VII, 221.
60
Kukuljevi Sakcinski, n. dj., 66, 70.
61
S. L j u b i , Ogledalo knjievne poviesti jugoslavjanske na poduavanje mladei II, Rieka 1869, 157.
62
RjA III (1887- 1891), 485.
63
RjA I, 224. U Reniku srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika (I, Beograd 1959, 366) stoje uz ove nazive, koje ima i RjA (I, 224) i izrazi: gospodar, te ivjeti
kao mali beg, a beg znai i klip kukuruza sa zatvorenocrvenim zrnima.
64
Sii, Seljaka buna, 238.
58

604

bi ga ba oni tako nazivali. No ii je takoer bez obrazloenja promijenio i

uobiajeni oblik Gubec u Gobec koji je po njegovu miljenju bio pravilniji.
Na ovo iievo preinaivanje upozorio je J. idak i iznio ujedno da je injenica naprotiv, da se u sauvanoj gradi, gdje se nesumnjivo spominje voa
bune, upotrebljava najee oblik Gubacz, a poneki put Gubas, Gubacius,
Gubecz i Gubes, dakle uvijek s poetnim slogom Gu, a ne Go-.65 Nae je miljenje da je ii smatrao pravilnijim oblik Gobec oslanjajui se po svoj
prilici na onaj netoni podatak Rakoga koji govori o imenu i prezimenu
ovoga seljakog vode.66
Inae iz suvremenih izvjetaja vidimo da je biskup i ban Drakovi prvi
donio vijest da je voda bune Gubecz nazvan Beg. Takvu titulu su mu dali
pri presluavanju buntovnih seljakih prvaka i suci u Beu. Na presluanju
ga je i Gregori takoer u dva navrata nazvao Gubas Beg ili Gubes Beg,
a isto tako i Mihael Gueti, kojemu su suci naveli ovo prezime i nadimak.
Meutim, kada je uskoki kapetan Thurn ispitivao Matiju Fistria u Kostanjevici (Landstrass), on je vrhovnog seljakog vodu nazivao samo Gubacs
pa ga je i Fistri u svome odgovoru isto tako imenovao, bez dodatka Beg.
Isto je uinio i drugi presluani Ivan Svra.
Prema tome su uistinu hrvatski veliki feudalci i austrijske dravne sudske vlasti u Beu davali Gupcu nadimak beg, i prema njihovim uputama
upotrebljavali su ga u svojim odgovorima i neki seljaki vode, ali vjerojatno
su ga i neki seljaci poznavali pod ovim nadimkom za razliku od drugih
njegovih brojnih prezimenjaka. Jednom rijeju nadimkom beg Gubec se
svakako isticao medu svojom subraom-seljacima.
Da je Gubec ivio u Stubici potvrdili su na presluavanju izriito, a da
im se nije sugeriralo, i Gregori i Fistri, pa ne treba u to sumnjati.
Ostaje samo pitanje: da li je on uistinu bio proglaen za seljakoga kralja?
Kad usporedimo podatke iz izvora, moemo zakljuiti slijedee: jedino
hrvatski ban Drakovi u pismu Maksimilijanu II (i nadvojvodi Karlu) javlja
da je Gubec beg nedavno (S. A.) imenovan za kralja. Hrvatski feudalac
Stjepko Gregorijanec naziva ga u vrijeme, kad je Gubec ve zatvoren u Zagrebu, ne navodei, dodue, imena bivim seljakim carem i kraljem
(S. A.). Plemii varadinske upanije imenujui Gupca (Ghwbez) kau da je
on bezboni iz zloinake pobude izabrani kralj. Isto je tako neko sitni
Tahyjev plemi Gueti izjavio na sudu da je uo da e Gubas Beg-a proglasiti kraljem, ali se to ipak nije ostvarilo. Ali zato su svi ostali presluani seljaki vode odluno zanijekali bilo kakvu namjeru proglaenja kraljem bilo
kojega medu njima. Tek poetkom 17. st. taj bezimeni voa seljaka dobiva
ime Matija koje mu je dao njegov suvremenik Nikola Isthvanffy, feudalac iz
67
Vinice kraj Varadina.
65
J. idak, Prof. Ferdo ulinovi, Seljake bune u Hrvatskoj, Historijski zbornik V/l-2, Zagreb, 1952, 126; Enciklopedija Jugoslavije 3, Zagreb, 1958, 633: J. idak, Matija Gubec.
66
Gl. Raki, n. dj., VII, 295, bilj. 1.
67
Adamek, Prilozi, 91; Isti, Seljaka buna 1573, 158.

605

On je 1573. imao 35 godina. Bio je, dakle, sasvim zreo ovjek, koji je iz
gotovo neposredne blizine, kao veleposjednik pratio razvoj ove, njemu omraene bune, i svakako je morao znati ime njegova voe. Ne samo to. On je
ak obrazloio zato su ga pobunjeni seljaci izabrali za svoga vodu i dali mu
naslov kralja. Valvasor pak kae da su seljaci izmeu sebe izabrali najuglednijega i nametnuli ga za cara (S. A.).
Vijest da je Matija Gubec imenovan seljakim kraljem68 ili ak da je
sam prisvojio naslov kralja pojavljuje se i u kasnijih hrvatskih kroniara kao
npr. Jurja Rattkaya.69 Inae je u 19. st. Kukuljevi bio prvi na povjesniar,
koji je jednostavno izmislio kako je Matija Gubec izabran za seljakog nevjenanog kralja u Donjoj Stubici i to je sve uinio u korist70 seljaka.
No kasniji hrvatski povjesniari nijeu daje Gubec bio proglaen za seljakoga kralja. Tome se najotrije opire 1911. i J. Hartinger,71 u to vrijeme
najbolji poznavalac ove bune.
Otada pa sve do nedavno smatralo se iskljuenim da je Gubec bio proglaen seljakim kraljem.72 Ali, nedavno, mladi hrvatski povjesniar J.
Adamek na osnovi nekih novih arhivskih podataka ipak ne odbacuje pomisao da je Gubec bio pravi ustaniki kralj.73
Meutim, mi znamo da se i u kasnijim seljakim bunama u Slavoniji
kao npr. u tzv. sisakoj buni (1653 1659), u kojoj su pobunjeni kmetovi sastavili svoju posebnu vladu, spominju: Petar Skofa kao car, Matija ulig
kralj (muki kralj), Toma Domitrovi ili Jandriko nadbiskup. Marko
tefec palatin itd. U tzv. pak kalnikoj pravoj punti (1755) proglasio se
pan grofa Jankovia u Bisagu Radoi za kralja, a plemeniti N. Bocak,
koji je izaao iz zagrebakog zatvora, takoer je od buntovnika u okolici Vinarca bio priznat kao kralj, dok se jedan od ustanika u Gradecu dao pro74
glasiti ak biskupom.
Pored toga ne smije se zaboraviti ni na izjavu Ivana Svraa, koji je na
presluanju uz ostalo rekao da su namjeravali, kada nadvladaju gospodu, u
Zagrebu uspostaviti carsku ustanovu.75 Da li bi to bila carska vlada, kako
76
pie J. Hartinger ili ne? Da li to znai da bi Matija Gubec, Ivan Pasanec i
Ivan Mogai, koji su u Stubici sastavili neke vrsti vrhovnu centralnu selja77
ku vladu, poslije eventualnog poraza feudalaca doli u Zagreb, preuzeli
vlast i u ime cara ondje ekali da ih Be u tome potvrdi? To bi bilo i suvie
naivno, jer znamo kako su sve bune u to vrijeme i kasnije zavravale! Govo68
Poznato je da su poljski ozlojeeni panovi nazivali svoga vladara Kazimira
(1333 1370) krol chopkow, tj. kralj seljaka ili seljaki kralj!
69
Hartinger, n. dj., 164, bilj. 57.
70
Kukuljevi Sakcinski, n. dj., 66, 70.
71
Hartinger, n. dj., 164, bilj. 57.
72
Antoljak, n. dj., 138.
73
Adamek, Novi dokumenti, 72, 73.
74
Antoljak, n. dj., 158, 160, 173, 175, 173.
75
Raki, n. dj., VII, 274.
76
Hartinger, n. dj., 135, 136.
77
Sii, Seljaka buna, 237 i bilj. 4-6.

606

rei o nazivu kralj moemo zakljuiti da se Gubec sam nije nikada tako nazivao nego su mu tu titulu dali austrijski vlastodrci i hrvatski feudalci, a
Gregorijanec ak i car78 i kralj. Moemo dapae pretpostaviti da su ga i
njegovi pristae-seljaci nazivali kraljem,79 ali vjerojatno se nikada nije
mislilo na
to da bi on mogao biti pravi okrunjeni vladar,80 nego jedino selja81
ki voa i glava cijeloga tog pokreta.
Poznato je da je 1396. godine u blizini Londona, u jednom samostanu,
pobunjena posada raznih narodnosti dviju mletakih galija izabrala Pavla iz
Ljea, inae stanovnika Venecije, za rex Albanensium, tj. kralja Albanaca, a uz njega su postavljena i dva kapetana (kapetan Mleana-Latina i Grka
i kapetan Slavena) i savjetnik kralju. Tom prilikom su pobunjenici i njihovi glavari traili od onih, koji su razgovarali s navedenim kraljem, da prignu koljeno i budu gologlavi.82
Isto tako se zna da su Jurja Doszu, vodu seljake kriarske vojske koji je
u Ugarskoj htio ukinuti kraljevstvo, unititi plemstvo i sebe postaviti na elo
drave nazivali kriarskim kraljem a kada je bio uhvaen, stavljen je
na usijano eljezno prijestolje, krunjen usijanom eljeznom krunom i onda
rastrgan na komade.83 Sjetimo se i toga da je 1277. u Bugarskoj voda narodnog pokreta protiv Tatara bio planinski svinjar, car Isajlo, kojemu su
Bizantinci dali nadimak Lahanas, tj. kelj.84 Zatim i tzv. crnoga ovjeka
(honniger) Jovana Nenadu, koji je imao svog elnika i palatina, nazivaju
neki nai povjesniari carem,85 to on nikada nije bio, jer u suvremenim izvorima naziva se kara to znai crni, a nikako car.
Poznato je da i suvremene turske kronike i mjesno narodno predanje
nazivaju vou ustanka u Makedoniji Karpoa kraljem od Kumanova i po
miljenju Aleksandra Matkovskog ovu titulu mu je dao ili potvrdio i austrijski car Leopold I, poslavi mu tom prilikom i kalpak kao vanjski znak priznanja.
Znai, sve ove titule tzv. uzurpatora su momentalne i nikada nisu pravovaljane. Ostvarile bi se, moda, da su ustanici pobjeivali i birali za svoga
vladara svoga vodu!
78
VI. Maurani pie da je car u nas kralj (o. c., 115), to prihvaa i J. V. Bromlej (o. c., 248, 249) koji izjednauje Gupev naslov car sa korol.
79
Prigodom koledovanja nekada su puani birali o Novoj godini kralja, i to na
Krku, Loinju, Silbi, na zadarskim otocima i u ibeniku, koji je onda bio stoer cijele
narodne sveanosti. ak se je na Silbi uvala pozlaena kruna nekadanjeg silbanskoga kralja (RjA V, Zagreb, 1898-1903, 451, 452).
o Durman tvrdi da izvori iskljuuju vjerovatnost da bi seljaci bili proglasili
Gupca svojim kraljem (n. dj., 123). Meutim, Bromlej dri da je Gubec bio kralj, to
pobija Grafenaer (Kmeki upori, 225).
81
T i Stjepana Radia se zvalo nekrunisani seljaki kralj!
82
S. A n t o l j a k , Albanac Pavle iz Ljea rex Albanensium (1396), Godinjak arhiva Kosova II - III, Pritina 1970, 121-124.
83
Hartinger, n. dj., 13-16.
84
K. Jireek, Istorija Srba I, Beograd2 1952. 188.
85
Jireek, n. dj.. I, 417, 418, II, 464.
86
Istorija makedonskog naroda I, Beograd 1970, 261.

607

No takvih je primjera malo i u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj opoj i

narodnoj povijesti (npr. Samuilo, Petar Deljan).
Inae, titula rex, koja ponekad u srednjem vijeku znai i imperator
davala se i tada i u novom vijeku ak i ministrima i inovnicima, vojnim linostima, sveenicima, studentima itd.87
Preostaje sada jo i pitanje: kako se zapravo po imenu zvao Gubac? Sve
do prije nekoliko godina smatralo se da je Gupcu bilo ime Matija. Meutim,
1968. g. J. Adamek je iznio pretpostavku, priloivi tome novonadeni suvremeni arhivski materijal, da se uz bezimenog Gupca pojavljuje i Ambroz Gubec,88 koji s Ivanom Pasancem nagovara seljake na bunu protiv njihove gospode.89 Taj isti na povjesniar u svojoj knjizi Seljaka buna 1573, izdanoj
takoer u Zagrebu 1968, ponavlja da se pregledom arhivske grade moe utvrditi da se ustaniki voda Gubec (Gubec zvani Beg) svugdje javlja bez imena. Ujedno, odmah zatim postavlja pitanje: nije li Gubec-Beg iz te grade zapravo identina osoba s Ambrozom Gupcem, koji se spominje u popisima
desetine u stubikom urbaru i osobito u misiji na vlastelinstvu Selnici.90 Naime, iz tih novo pronaenih spisa vidi se da se Jambrek Gubec (Gwbecz) s
Grgurom91 prvi put spominje 1560. u popisu crkvene desetine u selu Hiakovcu (Vrhovci).92 Zatim ponovno kao Ambroz Gubec (Ambrosius Gwbez)93
1567 i to kao sitni posjednik-inkvilin u istom ovom selu. Nadalje, za istog
Ambroza i Marka Gwbez-a stoji u regestu gornice donjostubikog posjeda
iz 1567. g. da na brdu Stubiici imaju vinograd, a iz popisa kmetova alodijalnih posjeda susjedgradsko-stubikog vlastelinstva od 1574. g. (dio porodice
Hennyng) saznajemo da se u tom istom selu nalazi samo 7 stanovnika, od
kojih je jedino Pavlu Mikulcu bio posjed opustoen, dok Jambreku
Gwbez-u i ostalima ne. Ali zato je 1567. g. u tom istom selu bilo 28 stanovnika, poimence nabrojenih, a 1574. je preostalo samo 7,94 tj. 3/4 stanovnika
je poginulo ili nestalo u seljakoj buni. Medu preivjelima 1574. g. nalazio se,
dakle, u ovome popisu i Jambrek Gwbez, koji je u popisu iz 1567. nazivan
Ambrosius Gwbez.
No to nije bio jedini sluaj da je ime kajkavizirano. To se dogodilo jo
dvojici njegovih drugova.95
87
C. du F r e s n e domino du Cange, Glossarium mediae et infimae latinit VII,
Niort 1886, 178-180.
88
Samo da navedemo da se u susjedgradsko-stubikom podruju, gdje je buknula buna, od 1564. do 1574. prema popisu pojavljuje uz razna prezimena Matija 76 puta,
a Ambroz (ili Jambrek) samo 25 puta (Gl. Adamek, Grada, 7 25, 188)
89
Adamek, Prilozi, 89, 90.
90
n. dj., 122.
91
Ovaj se poslije 1560. g. uope vie ne spominje (Adamek, Grada, 7 8 bilj. 55).
92
Adamek, Prilozi, 89.
93
9. 4. 1565. u jednoj povelji se javljaju kao stanovnici sela Jablanovec: Ambrosio Gopchyecz i Laurentio Gopchyecz (Adamek, Grada, 7 8, 186), a to prezime
Adamek zaudo ne donosi u indeksu!
94
Gl. Adamek, Grada, 7-8, 79, 102, 134, 76-80, 134.
95
Usporedi: Adamek, Grada, 7-8, 134, 79, 78.

608

to se tie vinograda na brdu Stubiici, koje je 1567. g. posjedovalo 19

seljaka, 1574. se spominju kao opustoena samo dva vinograda: Marka i Am96
brosiusa Gerbecz-a.
Ukupno se ove godine imenuje samo 13 starih posjednika,97 to znai da
ih je 6 nestalo u onom buntovnom vihoru 1573. godine. Interesantno je, kako smo ve prije iznijeli, da 1. 3. 1573. plemiki suci varadinske upanije, kada donose presudu o kanjavanju ustanikih kapetana i pobunjenih kmetova na vlastelinstvu Selnici (Konjina), optuuju kao glavne njihove hukae,
koji su ih digli protiv gospodara nagovorima i prijetnjama, zloinaka ovjeka Ambroza Gubeca i Ivana Pasanca. Meutim, iste ove godine (bez naznake dana i mjeseca) plemii te iste varadinske upanije, kada piu caru
Maksimilijanu II i optuuju nasilnog feudalca Matiju Keglevia, rugaju mu
se zbog njegova hvaljenja da je zasluan za uguenje bune, te pitaju zato onda nije napao i bezbonoga iz zloinake pobude izabranoga kralja Gubca
i zato nije toga bezbonoga kralja Gubca sa njegovim sauesnicima, tovie njihovim kmetovima, uhvatio za bradu98 i svezao.99
Ve iz ovih izjava plemikih sudaca i plemia varadinske upanije oito
je da su postojala dva Gupca: jedan je Ambroz, koji buni seljake, a drugi je
ovdje neimenovani Gubec izabrani kralj. Prema tome ima pravo Adamek to tvrdi da je inkvilin iz Hiakovca Ambroz Gubec bio istaknuti organizator bune i da mu u pripremanju seljake bune 1573. pripada istaknuto
mjesto, te da se medu organizatorima te bune pojavljuju dva Gupca: iz historiografije poznati seljaki kralj 100 Matija Gubec i Ambroz Gubec, ija se
uloga spominje tek u novim dokumentima. Nadalje Adamek zakljuuje da
se u i gradi o seljakoj buni ne spominje Matija Gubec, nego se javlja sa
Gubec ili Gubec zvani Beg. Ali se taj Gubec kao voa seljake bune pojavljuje prvi put pod imenom Matija tek 30 tak godina poslije u Istvanffyevoj
historiji, na ijem opisu poivaju svi kasniji prikazi seljake bune 1573.
kao bune M a t i j e (J. A.) Gupca.101
Jasno je da ni mi ne moemo praviti nikakvu kombinaciju s onim Go102
103
lecz iz Brdovca, koji je svjedoio 1567. protiv Tahyja, jer Mathias Go96

Medu svjedocima, koji su presluani radi zuluma Franje Tahyja 1567. g., nalazio se i Iwan Gerbecz iz Brdovca (Bojnii, n. dj., 25).
97
Adamek, Grada, 7-8, 102, 147.
98
Brada je znak potenja, asti, starjeinstva, otmjenosti. Bradu oskubiti (= oupati), oguliti, osmuditi, zapaliti znai i osramotiti se (VI. Maurani, n. dj., 81).
99
Adamek, Novi dokumenti, 77.
100
ii 1908. kae da su Gupca seljaci zvali begom, a naziv seljaki je kleveta i
bajka (Hrvatska povijest II, Zagreb, 1908,49). Meutim Adamek se 1967. g., na osnovi
novonadenoga arhivskog materijala, protivi takvu miljenju mnogih naih povjesniara (Novi dokumenti, 72, 73).
101
Adamek, Novi dokumenti, 75, 76.
102
God. 1567. u jednom popisu donjostubikog posjeda navodi se u selu Mathe
Gwlez, a onda i 1574. na brdu Bukovak a i na brdu Tomaev Matthias Gwlecz
(Adamek, Grada, 7-8, 109, 150, 153). To ukazuje da je prisutan jo 1574. godine i da
uistinu nema veze s onim legendarnim vodom seljaka .
103
Bojnii, n. dj., 25.

609

104

bec in Berdovec, kako je to svojevremeno komentirao Raki, a nepotreb105

no pobijao F. ulinovi, ne poznavajui onu listinu koju je objelodanio I.
Bojnii. To je i navelo J. idaka da, ocjenjujui Culinovievu knjigu o seljakim bunama u Hrvatskoj, doda kako Raki sam upotrebljavao taj oblik (a
nije ni pisao o tome kao ni o buni uope!).106 Na susjedgradskom posjedu
bilo je raireno prezime Golec.107 Sam pak Matija Gwlecz ivi jo i 1574,
kao i Ambroz ili Jambrek Gwbecz.
Prema tome, obojica ne mogu biti identini s onim Gupcem, koji je zatvoren u Zagrebu i na strahovit nain ubijen.
Moramo se, dakle, zadovoljiti time da se zvao Matija Gubec,109 kako ga
je nazvao Isthvanffy, njegov suvremenik i ne ba daleki susjed, koji je mogao
vrlo lako saznati sve o buni i njenim vodama. Kada su Gupevi drugovi presluavani, oni su odgovarali onako kako ih se pitalo, a kad su ih pitali o Gupcu, njegovo ime nisu sudske vlasti nikada citirale.
Tako su ga zvali, ne spominjujui imena, kako smo ve prije kazali, i
hrvatski velikai ali ne i Isthvanffy, koji je u svojoj povijesti po prvi put iznio i Gupevo pravo ime Matija, te na taj nain oteo iz anonimnosti ovoga
vodu seljaka.
Zato ga suvremeni izvori ne navode po imenu i to upravo oni spisi,
koji se tiu susjedgradsko-stubikog vlastelinstva? Moda zato, to on nije
kmet u pravom smislu rijei nego svakako Tahyjev podanik, i to u Stubici,
gdje je bilo nekoliko sitnih plemia s prilino neodreenim vazalnim odnosima prema posjedniku ovoga vlastelinstva kako je to dobro primijetio
Adamek. Moda je on pripadao onoj universorum nobilium generationis
na podruju Gornje Stubice,110 jer je interesantna napomena Isthvanffyja,
koji kae da su seljaci smatrali Matiju Gupca sposobnim po snazi i pameti,

104

Raki, n. dj.( VII, 295, bilj. 1.

ulinovi, n. dj., 59.
idak, F. ulinovi, Seljake bune u Hrvatskoj, 125, 126.
107
Adamek, Prilozi, 89, bilj. 242.
108
Jedan od dokaza je i taj to se 1574. navodi udova Ursula Ztanko iji se mu
Luka Ztanko 1567. navodi jo kao iv (Gl. Adamek, Grada 146, 102). Da su pak Marko i Ambroz, iji se vinogradi 1574. g navode kao opljakani, poginuli, kako to smatra
vjerojatnim Adamek (Seljaka buna 1572, 121 tada bi i umjesto njih u popisu bile navedene njihove ene kao i u spomenutom.
109
Meutim Grafenauer je komentirajui dokumente koje je otkrio Adamek, izjavio nedavno novinaru Vjesnika da bi po njegovu miljenju Gupca trebalo imenovati sa oba imena Ambrozije Matija Gubec. To je jedino rjeenje (D. Ambrozije i Matija, Vjesnik, Zagreb, 16. 2. 1973, 11). Prof. eljka Kargain, savjetnik u Republikom
zavodu za unapreivanje osnovnog obrazovanja Hrvatske, prisustvovala znanstvenom
skupu u Stubikim Toplicama u povodu 400-godinjice seljake bune 1573. g., kao i
Grafenauer, jedan od glavnih referenata, rekla da Matija ostaje i dalje, ali e se dai
upoznati i s injenicama o Ambrozu (Glavii, Gubec ostaje Matija, Veernji list,
Zagreb 17. i 18. 2. 1973, 6), dok je Lajtman iznio kako odnedavno tvrde povjesniari
da je Matija, odnosno Ambroz (I. L a j t m a n , Gubec nije jeo kuruzu, a groe je
brao voke, Vjesnik, Zagreb, 18. i 19. 3. 1973, 13).
110
Adamek, Grada, 7-8, 129, bilj. 74, 166.
105

106

610

neumoljivim, te otra jezika u raspirivanju mrnje prema plemstvu (in nobi111

litatem) i zato mu dali naslov kralja.
112
S Matijom Gupcem bio je usko povezan i Ivan Pasanec, koji je po
Adameku s njim i Ivanom Mogaiem (Magai) inio vrhovno ustaniko vijee,113 ili po Hartingeru vrhovno sudite114 seljaka, ili pak po iiu vrhovnu i
centralnu buntovniku vladu.115
Za Ivana Pasanca, koji se javlja u spisima jo 1565, stoji da je 1567. u selu Vinterovcu (sjeverozapadno od Donje Stubice) imao posjed, a vinograd na
brdu Vinterovcu kod istoimenog sela. No ve 1574. ovaj njegov vinograd je
bio rectificatum, tj. obnovljen, iako se Ivan Pazanecz tada nalazi u popisu kao jo tamo ivui.116 To je dakle onaj Ivan Pasanec (Pazanecz), koji je,
kako smo ve prije naveli, bio optuen od plemikih sudaca varadinske upanije 1. 3. 1573. daje sa zloinakim Ambrozom Gupcem bunio seljake na
vlastelinstvu Selnici.117 On je bio direktno oznaen od presluanog Mihajla
Guetia kao jedan od sedmorice (tu nije naveden i Gubec) koji su bili pravi
podstrekai bune.
Ilija Gregori pak na drugom svom presluanju u Beu (11. 4. 1573) takoer ubraja Ivana Pasanca118 medu najuglednije, a Fistri medu poglavice
seljaka i zaetnike bune, ali ga citira samo po prezimenu (Pssanacz). Tako
isto radi i Ivan Svra, koji ga (Der Pssanacz) naziva zaetnikom.119 Za Andriju Passanecio pie pak Isthvanffy da je bio Gupev vojni pomonik i da
je pred oima svog vode u Zagrebu bio pogubljen.120 To navodi i Kukuljevi,
stalno ga spominjui kao Andriju Pasanca.121 To je dakle onaj Andrija Pasanec (Pazanech), o kojem se u popisu 1565. kae da ima posjed u Vinterovcu,122 a kasnije vie ne. Znai da je Ivan Pasanec123 na neki tajanstven nain
sauvao ivot, iako Fistri na presluanju u Ljubljani 23. 2. 1573. kae da se
pria da je Pssanacz mrtav.124
Ivan Mogai (Magai)125 se i 1565, a onda i 1567. navodi kao posjednik u
selu Oroslavlje, a na brdu Lipovec imao je vinograd. Poslije toga vie ga rie
111

Raki, n. dj., VII, 216; ulinovi, n. dj., 59.

Adamek kae da mu se ini da je Ivan Pasanec imao provaliti u Vojnu krajinu
(Predavanje, odrano u Donjoj Stubici).
113
Adamek, Prilozi, 91.
114
Hartinger, n. dj., 134.
115
ii, Seljaka buna od 1573, 237.
116
Adamek, Grada, 7-8, 188, 69, 99.
117
Adamek, Novi dokumenti, 77.
118
Interesantno je rezoniranje iia, koji kae da u istranim spisima Pasanec
nosi ime Ivan, dok ga tek Istvanffy nazivlje Andrijom (Seljaka buna 237 bilj 5)
119
Raki, n. dj., VII, 299, 302, 273, 266.
120
Raki, n. dj., VII, 217, 218.
121
Kukuljevi Sakcinski, n. dj., 66, 70.
122
Adamek, Grada, 179.
123
Vj. Klai pie da njegovi potomci ive u Pasanskoj Gori kod Gornje Stubice i
danas, tj. 1911, kada je Klai izdao svoju Povjest Hrvata IH/1, Zagreb 1911, 291).
124
Raki, n. dj., VII, 266.
125
On je po Vj. Klaiu poginuo u bici kod Stubikih Toplica 9. 2. 1533. (Antoljak,
n. dj., 141, 142). Meutim, Durman (n. dj., 130) zaudo kae da je na bojnom polju
112

611

nalazimo u spisima, a 1574. godine pie da je na brdu Steffandol imao svoj

posjed uro Magaych.126 Dalje i zasada posljednje pitanje jest: kada je zapravo Gubec bio muen i pogubljen u Zagrebu? Zaudo I. Kukuljevi Sakcinski ne datira mueniku smrt Matije Gupca.127 Meutim, J. Hartinger, bez
ikakvog opipljivog izvornog dokaza, stavlja taj in pogubljenja u nedjelju
15. veljae, te pie da su na Markov trg u Zagrebu doveli Andriju Pasanca i
Matiju Gupca,128 dok F. ii isto tako datira, ali kae da su taj dan u Zagrebu pogubljeni Ivan Pasanec i Matija Gubec.129 Tako pie ii i 1936. (Novosti, Uskrnji broj) nazivajui Matiju Gobec, kako smo ve prije iznijeli. Ovakav datum i pogubljenje na pokladnu (faniku) nedelju 15 februara prema Siiu prihvaa i M. Durman i smatra ga povijesnom injenicom.130 I. F.
ulinovi isto tako odreuje ovaj in 15. veljae 1573. a kae da je to uinjeno po zapovijedi Drakovia ne saekavi traeno odobrenje kralja Maksimilijana II. On biljei da je smaknut Matija Gubec 15. februara 1573. kada je bila nedelja 'fanika' (karnevala) i da su feudalci hotimice izabrali taj
dan da se krvavo i neovjeno narugaju seljakom kralju.131 Taj datum je
prihvatio i S. Antoljak,132 bazirajui ga na dosadanjim ve prihvaenim rezultatima nae historiografije, u koje nije posumnjao ni Bromlej, drei se
Isthvanffyja,133 koji uope taj dogaaj ne datira, pa ni B. Grafenauer,134 ni J.
Adamek, koji kae da je Gubec krunjen prema Thurnovom pismu 15. veljae.135 To je, eto, samo jedan mali presjek kroz nau historiografiju 19. i 20.
stoljea, u kojoj prevladava 15. 2. 1573. kao datum Gupeve smrti. Meutim,
izvori se ipak ne slau u potpunosti s tim.
Stoga pogledajmo redom to suvremeni spisi o tome datumu govore.
Kako takvih izvornih podataka imamo zasada samo nekoliko, jer se spisi o
presluanju Matije Gupca i Pasanca nijesu sauvali136 ili jo nisu naeni,137
pao Ivan (uro?) Mogai, dok je s Gupcem zarobljen i njegov drug Andrija Pasanec.
Inae je ovu bitku kod Stubikih Toplica datirao Kukuljevi Sakcinski 14. 2. (n. dj.,
69), a 1874. Vj. Klai, iako se sluio ovim piscem, datira tu bitku na Stubikom polju
17. 2. (Vj. Klai, Matija Gubec, kralj seljaki, Vienacgod. VI, br. 7, Zagreb, 1874,
110).
126
Adamek, Grada, 187, 46, 97, 143.
127
Gl. Kukuljevi Sakcinski, n. dj., 70.
128
n. dj., 164.
129
n. dj. 240.
130
Durman, n. dj., 135, 136.
131
ulinovi, n. dj., 69, 70, 175, bilj. 220.
132
n. dj., 143.
133
J. V. Bromlej, n. dj., 288.
134
Grafenauer, Kmeki upori, 251, 252.
135
Adamek,
Seljaka buna 1573, 173.
13
Jo je 1897. g. R. Horvat pisao da se ne moe pratiti sudbina Andrije Pasanca i
Matije Gupca, jer nemamo istranih spisa i presuda proti krivcima (R. Horvat, n.
dj., 154) Meutim, Durman iznosi da A. Senoa misli da su postojali dokumenti o istrazi protiv samog Gupca, ali da je suvremena ruka unitila te sudbene spise (Vidi njegovu posvetu novom izdanju Seljake bune god. 1877. Mihovilu Pavlinoviu). ii
naprotiv 1936 dakle drugaije nego 1923 tvrdi da seljaci uope nisu bili povueni
pred sud ve su bez ikakvih formalnosti odreeni za stratite. Zato i nema, niti je
612

prvi je po redu ono pismo bana Jurja Drakovia, poslano iz Zagreba 11. 2.
1573. caru Maksimilijanu II. U njemu on javlja svome vladaru, uz ostalo, da
e, ako vladar dozvoli i ako se sloi, uhvaenoga Gubecz Beg-a okruniti usijanom eljeznom krunom. Prema tome, on oekuje od cara obavijest o ovome. Slino je pisao istoga dana i nadvojvodi Karlu.
Slijedei podatak o datiranju krunjenja Gupca usijanom eljeznom krunom daje Stjepko Gregorijanec, koji je 16. 2. poslao Thurnu u Kostanjevicu
pored dvojice uhvaenih seljakih voda i pismo. U njemu ga obavjetava da
bi se trebao u prolu nedjelju u Zagrebu kruniti bivi seljaki car i kralj uarenom eljeznom krunom.138 Ovaj su vremenski podatak nai povjesniari
na razne naine prevodili i komentirali.
Tako je Siiu am nchtsverschienen sonntag (=15 februara). Ujedno
je sasma pravilno objasnio da ve 16. februara (zacijelo kasno uveer) javlja
uskoki kapetan Thurn kranjskim staleima u Ljubljanu iz Kostanjevice da
gaje taj as izvijestio Gregorijanec o tome krunjenju.139 F. ulinovi je u tumaenju toga pisma pogrijeio, to je, prije svega, napreac iznio da ima znakova po kojima se moe utvrditi, da je zaista ta kazna izvrena onako kako
je biskup Drakovi to predlagao. Tu je, u prvom redu, izvjetaj Thurna od
16. 2. 1573. poslan kranjskim staleima, u kojem, izmeu ostalog, stoji: Inae nas obavjetava g. Gregorijanac, da je bivi seljaki car i kralj prole nedelje u Zagrebu okrunjen uarenom eljeznom krunom (F. .).140
S ovakvim prijevodnim tumaenjem Thurnova pisma, iz kojega ulinovi zakljuuje da se pogubljenje Gupca dogodilo uistinu 15. 2, jer je Gregorijanec, koji je stanovao ili u Mokricama ili u Medvedgradu, mogao biti tono
obavijeten o tome nije se sloio J. idak. On je, kritizirajui ulinovievu
ve navedenu knjigu, iznio da se u tom pismu od 16. 2. ne govori o krunisanju mit eysnen glenden Cronnen kao svrenom dogaaju, nego samo kao
dogaaju, koji se trebao zbiti (... gekhrnnt haben solle (J. .)... i Ra141
ki Grada, 245). I konano, B. Grafenauer, klonei se bilo kakvog datiranja, a kritizirajui Bromlejevo Vosstanie horvatskih i slovenskih krest'jan
1573. g., citira takoer Gregorijanev izvjetaj u pismu Thurnu od 16. 2. tumaei da so hoteli der Paurn gewesnen Khayser vnd Knig preteklo nede142
Ijo kronati z eljezno razbeljeno krono.
Nadalje, iz suvremenih izvora je indirektno oito da je jo i 18. 2. Gubec
iv moe se to zakljuiti po izjavi Fistrievoj o njemu na presluanju pred
Thurnom. Isto tako, ako pozorno itamo izjavu Matije Fistria, koju je dao
ikad bilo, sudskih spisa o procesu Matije Gupca, jer takav proces nikad nije bio voden (Ferdo ii, Znaaj hrvatske seljake bune g. 1573, Novosti, Uskrnji broj, Zagreb, 1936). Citirajui sve ovo Durman se ipak ne izjanjava u pogledu ovih spisa (gl. n.
dj., 118).
37
ii, Seljaka buna od 1573. 240.
38
Raki, n. dj., VII, 212, 213, 244, 245.
39
ii, n. dj., 240, bilj. 19.
40
ulinovi, n. dj., 70.
41
idak, ulinovi, n. dj., 2, 126.
42
Grafenauer, Stara i nova vpraanja, 184.
613

pred sudom u Ljubljani 23. 2. 1573, a u kojoj kae da su u Stubici bili dva kolovoe: jedan je Pasanec, za kojega je uo da je mrtav, a drugi Gubec143
moe se zakljuiti da je Matija jo na ivotu. Isto tako, iz pisma plemikih
stalea Kranjske, poslanog iz Ljubljane 24. 2. sucima i vijeu grada Zagreba, vidi se da su najugledniji vode pobunjenih seljaka kao zarobljenici bili u
uzama toga grada, kaptola i biskupa.
Takoer, kada barun von Eck i Hungersbach u ime stalea Kranjske pie banu Drakoviu (Ljubljana, 25. 2. 1573), on kae da zna da se kod njega
nalaze u zatvoru vode i prvaci zavjerenikih seljaka, koje je ban sigurno ispitivao o poetku i uzroku ove vrlo nevaljale zavjere, pa ga moli da mu dostavi
njihove izjave koje terete one zatvorenike koje on dri u Ljubljani.
Istom 3.3. je Drakovi iz Hrgovia odgovorio na ovo pismo, javljajui
da seljake u svome zatvoru nije ispitivao i da ih nee p o d v r g n u t i mui lima, dok ne d o b i j e p r i s t a n a k od cara (S. A.), a osim toga je i on sam
odsutan iz Zagreba i zauzet poslovima oko Hrvatske vojne krajine. Nada se
da e dobiti vladarev odgovor jo prije negoli se vrati u Zagreb, te im seljaci
budu presluani, sve e izjave staleima poslati.
Iako se Drakovi vratio iz Krajine u Zagreb, tek 15. 3, naao je samo
pismo nadvojvode Karla, koji ga je pourivao radi presluanja seljaka. No,
tada je stigla i vladareva dozvola da ih moe presluavati u prisustvu Herbarta Auersperga i Vida Halleka. Ako to ipak nije bio odgovor na ona dva
Drakovieva pisma od 8. i 9. 3. On je stigao tek 28. 3. (iz Bea). U njemu mu
car pored ostaloga kae da oekuje od njega o b j a n j e n j a o prvim zaetnicima s e l j a k e bune, im ih ispita (S. A.).
Otada je prolo dosta vremena i Maksimilijan II je 2. 4. poslao jo jedno
pismo Drakoviu. Tek 14. 4. odgovorio mu je ban da presluanje seljaka u
zagrebakom zatvoru nije provedeno zbog toga, to onamo nije stigao Auersperg, te moli da car ako eli da se provede istraga, poalje Auersperga ili koga drugoga.
ekalo se tako i do svibnja i 4. 5. u Beu je presluavan po drugi put Ilija
Gregori. Njega je sud ponovno pitao za Gubca bega, koji je takoer poslije
proglaenja za kralja uhvaen i j o je uhapen (vnd noch v e r h f f t ) , tj.
jo je u zatvoru (S. A.).
144

Koji je odgovor Gregori dao, ve smo prije naveli.

I to je, eto, sve to znamo o istrazi protiv Gupca i drugova u Zagrebu,
Ako sada jo jedanput izvrimo kratak pregled po naoj historiografiji tko
je prvi iznio da je Gubec s Pasancem bio pogubljen u Zagrebu 15. veljae, vidjet emo da taj in uope ne datira ni T. Smiiklas145 ni R. Horvat146 a ni F.
Sii 1908. godine.147 No zato je, kako izgleda, to prvi uinio 1911. Vj. Klai,

kojijenapisao^dasuGubeciPasanac kako nam j a v l j a j u p o t o n j i izvori (S. A.) ... 15. veljae... stranim nainom pogubljeni,148 ne navodei na
osnovi kojega izvora tako zakljuuje. Iste godine (1911) na osnovi arhivske
grade, koja toboe govori o tom datumu (Arkiv III, str. 70. Starine VII, str.
218, 219 i 245) i tadanji
doktorand J. Hartinger stavio je taj dogaaj u nedelju 15 veljae.149
God. 1920. F. ii je takoer prihvatio ovaj termin, tj. nedelju 15. februara, to je ulo i u njegovu ponovno izdanu povijest 1962. godine. Tada je
taj pasus ovako prokomentirao izdava djela J. idak: Budui da je kazna
na taj nain faktiki izvrena, onda to znai da je kralj Maksimilijan prijedlog bana i biskupa Drakovia potvrdio.150 Isto tako je N. Klai sa B. Grafenauerom prihvatila datum 15. veljae kojim stvarno zavrava tunim i
sramotnim prizorom u Zagrebu seljaka buna, koja je oko 12.000 kmetova
udruila u zajedniku otvorenu borbu. Gupca je ovdje stigla strana kazna.151 I na kraju, i J. Adamek se na predavanju odranom 28. 1. 1973. u Donjoj Stubici, konano opredijelio takoer za 15. 2. kao datum likvidacije
Gupca u Zagrebu.
Time su uglavnom iscrpljeni svi podaci o datiranju Gupeve (i Andrije
Pasanca) prijeke smrti. Na kraju, kada sve ovo skupimo, moemo slijedee
zakljuiti:
1. Gubec nije pogubljen 15. 2. Taj je datum prvi uveo u nau historiografiju Vj. Klai, bez ikakva stvarnog dokaza, a iste godine i J. Hartinger, navodei u dokaz tome tiskani arhivski materijal, koji niim to stvarno ne potvruje.
2. Prema suvremenom izvoru Gubec je trebao biti po Gregorijanevoj izjavi pogubljen u prolu nedelju, tj. 15. 2, ali da je osuda uistinu tada izvrena nemamo nikakvih sigurnih izvornih dokaza kao, uostalom ni za bilo
koji kasniji datum.
3. Drakovi nije smio bez dozvole kralja izvriti bilo kakvo pogubljenje
ili podvrgnuti muilima bilo koga, pa tako ni Matiju Gupca i Andriju Pasanca. Morao je ekati odobrenje ak i za presluanje ove dvojice i ostalih voda,
zatvorenih u Zagrebu.
4. On bi, svakako, javio vladaru (a i nadvojvodi) o izvrenju kazne nad
Gupcem da je dobio odmah dozvolu za tu likvidaciju. No znamo da se beki
dvor nije u tome urio i da je htio imati to jasniju situaciju o ovoj buni i njenim vodama.
^5. Poznato je iz istih arhivskih materijala da su se i Maksimilijan II i
Drakovi, svaki na svoj
nain, interesirali i nastojali da kazne ili spase pojedine vode ove bune.152
148

Raki, n. dj., VII, 246, 247, 265, 266.

44
Gl. Raki, n. dj., VII, 271, 272, 282, 285, 292, 293, 295.
45
Poviest hrvatska II, Zagreb, 1879, 68.
R. Horvat, n. dj., 154.
47
Hrvatska povijest II, 49.
614

Vj. Klai Povjest Hrvata III/1, 298.

Hartinger, n. dj., 164 i bilj. 58.
150
F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962 (Priredio J. Sidak),
282 i bilj. 13.
151
Historija naroda Jugoslavije II, 456.
152
Gl. Hartinger, n. dj., 177.
149

615

No kako nema zasada upravo ni za Gupca a ni za Pasanqa nikakvih daljih izvornih podataka, moramo ipak pretpostaviti da su pogubljeni. Ali zato
toni datum tog ina ostaje i dalje zagonetan i neodreen isto kao i mjesto, na koje su Gupevi mueniki zemaljski ostaci baeni ili moda kriom
od nekoga sahranjeni.
Svakako, moramo priznati da se poslije izvornih podataka Rakoga o
ovoj buni iz 1573. g. do danas veoma obogatila arhivska grada i unijela tako dosta svjetla u ope i gospodarske prilike u vrijeme bune, te razjasnila takoer pojedine njene detalje. Isto tako je i naa historiografija, obogaena
dosada radovima od manje ili vee vrijednosti, pridonijela boljem poznavanju ovoga seljakog rata ili bune, s kojom treba to podrobnije usporediti i
druge seljake bune u Hrvatskoj (16 18. st.), a napose one novootkrivene i
dosada nepoznate na turskom dijelu Balkanskog poluotoka u 16. stoljeu.
No, unato tome, jo uvijek je ostalo mnogo toga u znaku pitanja, to potvruje ovih nekoliko marginalnih opaski, koje su veinom zavrile novim
znakom pitanja. Jedan od glavnih razloga je upravo taj, to je dio arhivske
grade, naroito one u inozemstvu, propao ili je izgubljen.
Ali ipak, postoji nada da e se, tijekom marljivog i minucioznog istraivanja po arhivima (napose u Carigradu), bibliotekama, muzejima i slinim
ustanovama, pronai jo izvorne grade. To se odnosi posebno na izgubljene
sudsko-istrane akte o Matiji Gupcu i Andriji Pasancu.
Ako se oni pronau, imat emo nove tonije podatke o buni. No bez
obzira na to, potrebno je to skorije tiskati to vie radova i monografija o
tzv. Gupevoj buni, usko povezanoj s onom u Sloveniji, jer e se samo tako
moi ukloniti dosada ukorijenjene brojne pogrene postavke i pogreno rijeena pitanja u cjelini i pojedinostima! Jednom rijeju, potrebna je revizija i
valorizacija ili revalorizacija dosadanjih rezultata s podruja hrvatske historiografije, baziranih na izvorima o tom velikom klasnom seljakom pokretu 16. stoljea izraena i sprovedena u znanstvenim okvirima gospodarske, drutvene, kulturne i politike povijesti hrvatskoga naroda.

616

MARGINALIA TO THE 1573 PEASANT UPRISING

Summary
Using published source material the author first considers of killed and
missing in this uprising as well as the sie of this peasant army.
He discusses particularly the personality of Gubec and his names concluding that he never called himself king, that his name was Matija and
not Ambrose, who was also one of the leaders of the rising, but who is mentioned in the year 1574 also s being alive s well s Ivan Pasanec.
In the autohr's opinion 15th Febr. 1573 so far accepted in our historiography as the date of Gubec's execution cannot be held any longer s the
event must have taken place somewhat later.

617

KONAVOSKA BUNA U SREDITU JEDNOG DIJELA

EVROPSKE DIPLOMACIJE (1799-1800)

i.
Dubrovaka republika, koja je toboe odisala slobodarskim duhom,
doivjela je za vrijeme svoga opstojanja dvije bune na svom i onako uskom
teritoriju.
Prva je tzv. lastovska buna, koju su Dubrovani na perfidni nain utiali
(1601 -1606).1
Druga je pak seljaka buna u Konavlima kraj Dubrovnika (17991800),
koja je bila sasma drugaijeg karaktera od one u Lastovu.2

1
gl. o tom: S. Ljubi, O odnoajih medu republikom Mletakom i Dubrovakom
od poetka XVI. stoljea do njihove propasti, Rad JA LIII, Zagreb, 1880, 115-135 i A.
Vueti, Dubrovani na obrani svog teritorija i slobodne plovidbe prema Mleanima
poetkom XVII. vijeka, Glasnik dubrovakog uenog drutva Sveti Vlaho I, Dubrovnik, 1929, 86-92.
2
Opis te bune pod naslovom Storia di una ribellione dei Canalesi della Repubblica di Ragusa na 14 strana nalazio se u bivoj biblioteci Paravia u Zadru (danas
Nauna biblioteka), odakle je taj spis s ostalim rukopisima i arhivalijama jo u rujnu 1943. godine bio odnesen u Italiju. Uz to je o toj buni vrlo kratko pisao i njen suvremenik Michel Ange Bernard Mangourit, bivi francuski konzul u Anconi, u djelu
Defense d'Ancone et des departements romains, le Tronto, le Musone et le Metauro
par la general Monnier aux annees VII et VIII, v. II., Paris, 1802, 15 17, te neto vie
P. Pisani u knjizi La Dalmatie de 1797 a 1815, Paris, 1893, 130 133 na osnovi probrane grade iz dravnih arhiva u Beu, Zadru i Dubrovniku. Iste godine je K. Jireek
takoer u svojoj raspravi Poselstvi republiky dubrovnicke k cisafovne Katefine II. u
1. 1771 1775, Rospravy eke akademie cisafe Frantiska Josefa pro vedy, slovesnost a
umeni v Praze ronik II, tfida I, islo 2, v Praze 1893, 74 75. na temelju samih dokumenata iz Dravnog arhiva u Dubrovniku neto manje od Pisanija iznio neke podatke
o toj buni, dok se L. Vojnovi u svojoj knjizi Pad Dubrovnika I, Zagreb, 1908,
33 35, posluio dosta tendenciozno i pristrano za jo krai opis te bune uz spise iz
Dubrovakog arhiva i ve navedenim Mangouritovim i Pisanijevim djelom. Godine
1935. izala je u Trstu La storia di Ragusa, koju je napisao Matteo di Zamagna
(*Dubrovnik, t. 6. II. 1780. t 8. IX. 1870). U njoj on takoer opisuje dosta openito i
ne ba sasma pouzdano tu bunu (o. c., 274 277). Zato se samo s izvjesnim oprezom
moe sluiti njegovim neprovjerenim podacima.

619

U dubrovakoj republici, pa tako i u Konavlima, kmet je imao dosta tono odreene povlastice i prava, koja su ak bila zatiena od suda. Njemu je
bio otvoren put do blagostanja, pa nije ni udo da su ba u posljednjim godinama republike mnogi od njih nastojali da se oslobode steenim novcem
kmetstva.
Inae je seljak-kmet obraivao zemlju svoga gospodara nazvanu carina i bile su mu takoer tono naznaene dunosti koje je imao vriti. Ali kako se dubrovaka vlada sastojala od samih gospodara kmetovskih, to nije
imala snage da se odupre njihovom izrabljivanju, koje je sve jae preuzimalo
maha, jer su se i vlastela takoer sve vie odaleivala od trgovine i pomorstva i tako onda bila upuena gotovo samo na prihode od svojih zemalja. Uz
to su kmetovi morali da rade i u kui svoga gospodara one poslove koje su u
15. stoljeu vrili robovi, pa je stoga razumljivo to su se opravdano tuili.3
Kako je vlada zapala potkraj 18. stoljea i u financijske neprilike i njena
blagajna presahnula, odluila je da tome nade lijeka poveanjem poreza. Samo taj novi namet je uglavnom prebaen na leda niih stalea koji su do tada bili od njega osloboeni. Tako su dioniari na brodovima davali prema
tome samo 20% od dobiti, dok su seljaci morali plaati za svoje masline 12
karantina* po stopi, za vino po bavi 10, a za stoku po glavi 12.
Samim pak Konavljanima bilo je do 1750. godine uglavnom dobro. Ali
poslije toga vremena poeo se naglo mijenjati njihov udes, i otada je iz godine u godinu jaram postajao sve gori, nepodnoljivi)! i tiranskiji. Naroito
pak u periodu od 1794. do 1799. godine seljaku u Konavlima, kada je namirio
dau, ostalo je samo nekoliko perpera. Uz to mu je zemlja, natopljena njegovim znojem, donosila jedva onoliko koliko je trebao davati njenu vlasniku.
Tako je samo jedna treina etve preostajala onome koji je sijao. Ali to nije
bilo sve. Gospodari tih seljaka nisu se bili zadovoljili samo time da ih dave
nametima, ve su im uzimali i djecu sposobnu za rad i ukrcavali je na svoje
brodove, pa su ona kroz vie godina plovila morem bez ikakve plae. Meutim, ni to nije bilo dosta. Kada su porasle Konavljanke, oduzimali su ih od
roditelja pod izgovorom da e biti posluga kod gospodara, a u stvari one su
sluile njihovim sramnim poudama. Zatim, kada su ih obeastili, ostavljali
su ih. Tada su te djevojke padale u niski razvrat pa su polazile Turcima i drugima, da sada njima slue u slinim gnjusobama. Naravno da dubrovaka
vlada, iako je za sve to znala, nije spreavala takve zloine. Osiromaenju
Konavljana pridonijela je vlast i time to je poveala javne terete, opravdajui se i bacajui krivnju na trokove koje je uzrokovao dolazak Francuza na
Jadran. Uz to im je podigla i druge namete, pa se tamonje stanovnitvo alilo da ak mora plaati porez na zrak koji udie. Naroito se vlada zamjerila
narodu, to je namjerno podigla cijenu soli, te ga je silila da ju kupuje u ve4
im koliinama, negoli ju je mogao potroiti. Naime, potkraj lipnja ili na
3

M. Medini, O postanku i razvitku kmetskih i teakih odnoaja u Dalmaciji, Zadar, 1920, 89-91.
* sitni novac ili para.
4
P. Pisani, o. c., 129, 131, 132.
620

poetku srpnja 1799. godine dubrovaki je senat, pod izgovorom da sprijei

stalno krijumarenje solju, naredio da svi njegovi podanici iznad 14 godina
moraju iz javnih magazina uzeti svake godine 5 oka* soli uz cijenu 6 % para
ili karantina**, jer prema starim zakonima zabranjeno je bilo pod najstroom kaznom od ikoga drugoga kupovati sol osim u vrhovnog gospodara
dubrovakoga kneza5. Kada je knez, koji je upravljao Konavlima, sazvao seljake na zbor, gdje im je objavio tu odredbu senata o soli, svi se oni stadoe
buniti i prosvjedovati da se nee pokoriti. Zatim su se na konavoskoj ravnici
njih preko 800 sakupili da se dogovore kako e se dalje vladati, pa se sveano
zaklee da nee uzmaci od svoje odluke i da e dijeliti jednaku sudbinu6 ak i
onda ako bi ih dubrovaki knez htio privesti silom dunoj poslunosti7. Tko
bi pak prekrio zakletvu, neka mu se kua spali8. Glavni vode ove pobune bili
su: Niko vago iz Vodovalje, Miho Djurov Magud iz Baeva Dola, Cvjeto Mujo iz Lovorna, Miho Koprivica iz Radovia i Niko Radov Huzovi iz ZastoIja".
Kada su neki vlasnici zemlje u Konavlima doznali za sve to, zapute se
onamo10 da dovedu pameti tamonje stanovnike, predoujui im kakvim
se zlosretnim posljedicama i propasti izlau ako nastave i dalje biti neposluni i uporni u neizvrenju odredaba svoga kneza. Iako se ta vlastela tu zadrala nekoliko dana u istoj stvari, Konavljani su ostali i dalje tvrdokorni i
neslomljivi izjavljujui da se ne e nikako pokoriti onome to je zapovjedio
knez. Kada su konano uvidjeli da im je svaki trud uzaludan, vratie se navedeni feudalci u Dubrovnik, gdje su potanko izvijestili o stanju stvari. Ujedno
je i konavoski knez dnevno javljao senatu o pobunjenicima, koji su u meuvremenu odravali brojne zborove na jednoj velikoj ravnici, gdje su utvrdili
da se nee pod nikakvim uvjetom pokoriti novoj odredbi, prijetei se onima
882).

' Oka ima 4 litre (F. Ivekovi I. Broz, Rjenik hrvatskog jezika I, Zagreb, 1901,

** Pisani navodi, na osnovi dokumenata iz Dravnog arhiva u Beu, da su mukarci morali plaati za sol 20, a ene 6 karantina po kilogramu (P. Pisani, o. c., 129).
5
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann.
17981799. f. 109 Pismo Senata Fridrihu Kiriku, svome konzulu u Carigradu, Dubrovnik 7. VII. 1799 (br. 17). Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 Pismo Senata grofu Sebastianu d'Ayali svome ministru u Beu, Dubrovnik, 11. VII. 1799.
(br. 103).
6
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 1799, f. 109 Pismo Senata Ivanu Blau Marinu Buniu, svome poslaniku u Bosni, Dubrovnik, 9. VII. 1799. (br.
18).
7
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 17981799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17). Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134
Pismo Senata grofu d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
8
P. Pisani, o. c., 130.
9
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f.
134 Proglas dubrovake vlade od 23. XII. 1799 (br. 191) Pismo Senata Petru Jerolimu Nataliju, svome izaslaniku kod generala Bradyja u Kotoru, 25. XII. 1799 (br. 195).
Lettere e commissioni di Levante ann. 1798. 1799., f. 109 Pismo Senata Antoniju
Karlu Nataliju, svome poslaniku u Bosni, 25. XII. 1799 (br. 48).
10
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134. Pismo Senata
d'Ayali, 11. VII. 1799. (br. 103).
621

koji bi radili protivno od zakljuaka stvorenih na tim zborovima unitenjem

kua i stada i ak smrtnom kaznom. Drei se vjerno tog svoga zakljuka,
oni su ak dvojicu svojih suseljana, koji se i nisu pravodobno odazvali pozivu zbora, tako pretukli da su jedva ostali ivi11. Sada su Konavljani osnovali svoju privremenu vladu, pa su dapae tvrdili da zemlja njihovih gospodara
pripada njima i zahtjevali su da se ona razdijeli12. Znaajan je pak bio njihov
akt to su se tada ak odmetnuli od svoga dosadanjeg vladara, te su u dva
navrata bili uputili generalu Bradyju, vojnikom i civilnom guverneru Boke
Kotorske, svoje poslanike, koji su u ime njihove upe iznijeli da se podlau
pod vlast njegova kraljevskog dvora. Ali ih je on uvijek odluno odbio13.

2.
Meutim, je dubrovaki senat, koji je dodue bio sasma izgubio glavu14,
ali koji je ipak uspio da uhapsi nekoliko Konavljana kao kolovoe pobune15,
pojaao, da sprijei svaki eventualni nered, gradsku posadu vojnicima iz
Brena i Brgata16. Daljnji pak plan senata je bio da na bilo koji nain prisili
Konavljane na poslunost i da ih tako zaplai da ne mogu provesti bilo kakvu akciju protiv grada Dubrovnika. Sve to mislila je vlada izvriti pomou
generala Bradyja, koji bi Konavljanima osujetio svaki doticaj s Bokom Kotorskom i zabranio tamonjem stanovnitvu da im ne smije prodavati streljivo 17 . Videi ipak da mu nikakvo drugo sredstvo protiv Konavljana ne preostaje, odluio je istovremeno da ih silom privede na poslunost i da tako
zauvijek, kako je mislio, obuzda drskost i nepokornost stanovnitva od nekoliko tisua dua. No budui da nije imao vlastitu vojsku 18 , stupio je odmah
u dodir s Ibrahimbegom*, da od njega dozna da li e zapovjednik Trebinja
moi poslati na granicu ete, a da ne stupi na teritorij Dubrovake republike, i da time samo zastrai Konavljane. Ali Ibrahimbeg je uvjeravao senatore da to nee biti mogue bez posebne bujruntije** bosanskog pae19. Stoga
11
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109. Pismo Senata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17). Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134
- Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799. (br. 103).
12
M. B. Mangourit, o. c., II, 16.
13
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f.
134 Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
14
M. B. Mangourit, o. c., II, 16.
15
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann. 1798
1799, f. 109. - Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
16
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109 Pismo Senata Ivanu Blau Marinu Buniu, 9. VII. 1799 (br. 18).
17
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 Pismo Senata
Bradyju, 10. VII. 1799 (br. 101).
18
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17).
* valjda poslanik bosanskog pae u Dubrovniku.
**zapovjedno pismo
19
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann.
1798- 1799, f. 109 Pismo Senata Buniu, 9. VII. 1799 (br. 18).

622

se dubrovaka vlada obratila u tom smislu pismeno za pomo tome pai,

molei ga neka bujruntijom naredi svim onim svojim mjestima koji meae
s Dubrovakom republikom da poalju na granicu smjesta ete, te da se na
taj nain sprijei svaki dodir Konavljana s turskom zemljom. Time je ta vlada bila uvjerena da e se buntovni seljaci zastraiti i osvijestiti20. Ujedno je
uputila i pismo Ivanu Blau Marinu Buniu, svome poslaniku u Bosni, izloivi mu cijelu tu pobunu i sve mjere koje su poduzete u vezi s time, naloivi mu neka odmah zatrai hitnu audijenciju kod bosanskog pae i neka mu
potanko opie sve ono to mu je saopila. Ujedno neka pau kao predstavnika Porte, koji je prijatelj republike, zamoli da odmah poalje po naroitim
Tatarima hitne bujruntije Sabit-pai i agama u Trebinju, kako bi oni to bre
skupili barem 500 vojnika i uputili ih na dubrovaku granicu a da ne udu na
teritorij republike, te neka tako sprijee svaki doticaj Konavljana s Turskom. Nadalje je preporueno bilo Buniu, neka bude u svemu budan i da je
po tekliu o svemu najtonije izvjeuje21. Istodobno je vlada pisala dosta
kratko pismo na hrvatskom jeziku Sabid-pai u Trebinje, javljajui mu o pobuni Konavljana kao i o svojim koracima koje je poduzela kod bosanskog
pae i Porte, molei ga da zabrani svaki doticaj svojih Turaka i Vlaha s
tom upom22. Ujedno je dubrovaki senat preko Travnika poslao i Fridrihu
Kiriku, svome konzulu u Carigradu*, opirno izvjee23. U njemu je izloio
vrlo detaljno cijelu situaciju, molei ga da odmah, im primi list, podje Reis
Efendiji* i da ga u svem uputi, kao i da isposluje neka Porta naloi bosanskom pai da izaalje ete na dubrovaku granicu.
20
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17).
21
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 - 1799, f. 109 Pismo Senata Buniu 9. VII. 1799 (br. 18).
22
Radi interesantnosti mi to pismo donosimo u cijelosti: Al Signor Sabid Passa
a Trebigne. Presvietlomu i sfake sciasti i hfale dostoinomu Gospodinu Sabid pasci od
nas knesa i vlastela Dubrovacscieh vele drago pozdravglene. A potome sumjuchi mi
daje i do Vascega Prisvitloga Gospostva doscio haber sctoje sliedilo u svom nasciom
knesgini od Conavli, i snajuchi vario dobro da nikomu vechie ne utiscti koliko primoguchiemu zarstvu ove republiehe od najstarieh, i naiviernieh gniegovieh haraciara i da
nikko vechma ne obradujese, i veseli sfakomu nascemu dobru, koga od nasad pet stotin godiscta ussivasmo pod scitom i obrannom primoguchie gniegove desnize, mi oncias, i bez odmaha uputismo nasce tusgbe na divan bossanski, i po putu od Bosne i na
Slavna Vrata; alli docle doghiu estite buruntie veziera od Bosne i vissoke zapoviedi
Slavnieh Vrata mi usesmo pisat i V. P. G. ovu nasciu od posobnoga nascega uffagna,
sa molitve da u ovliko svasciom oblasti, i svieh ag, koieh u isto dobba molimo, saprietite i sahranite da niko ni od Turaka ni od Vlaha, koji su pod Vasciom oblasti neimaju
primat, ni imat ikaqua posla s cegliadim od reccene knesgine od Conavli. Svelikom posgiudom cekachiemo blaghi, i priateglski Vae odgovor, na koi ostachiemovam veoma
darsgiani i sfegh vechma usmuotgichiem nasce molbe gospodinu Bogu sa svako nasce
usviscegne u milosti primoguchiega zarstva. / Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1898.-1799., f. 109 Pismo Senata Sabid pai u Trebinje, s. d. (br. 19).
* to je pismo imao Buni da preda bosanskom pai, koji e ga, na molbu dubrovake vlade, uputiti prvim glasnikom u Carigrad / Ibid. Letere e commissioni di Levante ann. 1798.- 1799., f. 109 Pismo Senata Buniu, 9. VII. 1799 (br. 18).
23
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798- 1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17).
* turski ministar vanjskih poslova.

623

Iako je senat bio tada uvjeren da e Porta svakako pomoi u molbi Republike, on se ipak u istoj stvari obratio i Bradyju, o emu je izvjestio tako24
25
26
er i Kirika , Bunia i grofa Sebastijana d'Ayalu, svoga ministra u Beu .
Budui da je dubrovaka vlada smatrala tu stvar za vrlo ozbiljnu i da se ak
tie samoga opstanka Republike, to je odmah uputila svoga sekretara Bartolomeja Betteru u Kotor, molei Bradyja da vjeruje svemu to e mu Bettera
izloiti, i da joj prui pomo u njenim nastojanjima 27 . Ujedno ga je kao zastupnika susjednoga vladara i saveznika Porte zamolila da poalje 150 njemakih vojnika, koje e ona smjestiti ili na otoiu Lokrumu ili u grukoj
luci, odakle e na njen zahtjev ta vojska pritei u pomo, a da ne ude u sam
grad. Isto tako je zatraila jo da na granicu Boke Kotorske i nadomak Konavala postavi takoer njemake ete, koje e tako sprijeiti Konavljanima
svaki rdavi doticaj s Bokokotorcima. Sama pak vlada je izrazila Bradyju
uvjerenje da e se dolaskom te vojske zastraiti Konavljani i time e se prekinuti svaka njihova trgovina sa susjedima28. Iako seje dubrovaka vlada pri
traenju vojske upirala na jednu odredbu austrijskoga vladara, o kojoj ju je
sam d'Ayala izvjestio jo 28. IX. 1797. godine, da su joj carevi generali, susjedi Republike, duni pritei u pomo u svakoj potrebi*, Brady je ipak odgovorio Dubrovanima da bez naredbe svoga dvora ne moe upuivati kraljevske
ete, jer umanjuje tako posadu u svojoj pokrajini. Ali je zato izdao nalog c.
kr. kapetanu Daboviu, zapovjedniku naoruanog brodovlja, da se kree u
onim predjelima. Ujedno je uputio tome kapetanu kao pojaanje mali naoruani brod (tartana), da privede na poslunost one koji na zlo misle i da pritekne u pomo na svaki zahtjev senata u sluaju hitne potrebe. Budui da
Brady nije bio ovlaten da poalje ete izvan pokrajine, to je pisao generalu
Rukavini, vojnom zapovjedniku Dalmacije, da dobije od njega potrebnu punomo, traei da mu uputi i pojaanje eta29. Kada je senat dobio Bradyjev
odgovor, i on je uputio sa svoje strane pismo Rukavini, kome je opisao svoj
poloaj zbog pobune u Konavlima kao i svoje uzaludno nastojanje da od bokokotorskog guvernera bez njegova doputenja dobije vojsku. Ujedno je po\ slao u Zadar i ve spomenutoga Betteru da Rukavinu u ime dubrovake vlade najusrdnije zamoli neka pojaa posadu u Boki Kotorskoj za 2000 njema24
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann.
1798-1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17).
25
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 -1799, f. 109 Pismo Senata Buniu, 9. VII. 1799 (br. 18).
26
Ibid. Lettere e commissioni de Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
27
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Bradyju, 7. VII. 1799 (br. 99).
28
Ibid. Lettere e commssioni di Levante ann. 1798.-1799., f. 109 Pismo Senata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17.), Buniu, 9. VII. 1799 (br. 18). Lettere e commissioni
di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799. (br. 103).
* gl. o tom opirnije: P. Pisani, o. c. 126 i S. Antoljak, Napoleon Bonaparte, branitelj dubrovake slobode (1797), Jadranska straa, Split, 1938, br. 8-9, str. 364, 365.
29
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).

624

kih vojnika kao i topnitvom i streljivom, te nadalje neka ovlasti Bradyja da

hitno poalje u pomo na dubrovaki teritorij 500 njemakih vojnika, koji e
biti zadrani na brodovima i iskrcani u onaj dio republike kamo bude senat
smatrao da je zgodno30. Ali senatori nisu ostali samo na tome, ve su istodobno ponovno pisali i Bradyju, kome su se ujedno zahvalili na odgovoru i
izvjestili ga da su se radi vojne pomoi obratili i Rukavini, pa su mu iznijeli
ak i sadraj toga pisma. No kako su Dubrovani bili svjesni da e proi neko vrijeme dok stigne odluka Rukavine i vojska, to su zamolili Bradyja, s obzirom da njihov poloaj u tom razdoblju moe postati ugroen, neka im on
na svoju odgovornost poalje 400 ili 500 ljudi, ne ekajui na dolazak onih
eta iz Zadra. Nadalje su mu javili da su sve to izloili i d'Ayali i preko njega
neposredno austrijskom ministru vanjskih poslova barunu Thugutu s molbom da ih4aj ministar zatiti i pomogne u njihovoj sadanjoj munoj neprilici. Ujedno su izloili Bradyju svoje poglede o buntovnim Konavljanima, kako ih treba privesti poslunosti, pa su ga napose tom prilikom zamolili, ako
bi navedeni buntovnici krenuli protiv grada Dubrovnika, neka on odmah
ude na teritorij Dubrovake republike i tako ih sprijei u njihovu neprijateljskom napredovanju. Zatim su takoer posebno zamolili da im oda imena
konavoskih poslanika, koji su kod njega bili. Na kraju su mu se zahvalili to
je pisao kapetanu Daboviu, preporuujui mu se i nadalje u takvim za njih
delikatnim prilikama i tekim vremenima31.
Da bi na svaki nain postigli svoj cilj diplomatskim putem, Dubrovani
su poslali, kao to smo ve vidjeli, vrlo opirno izvjee svome ministru u Beu d' Ayali, prikazujui mu, sa svoga stajalita, kako je dolo do pobune u
Konavlima, kao i na koga su se sve obratili za pomo. Stoga su mu naredili,
im primi taj list, neka odmah zatrai hitnu audijenciju kod Thuguta, kome
neka izloi sve to, zamolivi ga tom prilikom da ovlasti generala Rukavinu
da uputi zatraene ete. Ako ga bude ministar pitao na iji e se troak izdravati ta vojska, neka odgovori na republiin, a ako ga ne bude izriito pitao, onda neka ne vodi o tom rauna. Na kraju su zamolili jo d'Ayalu da se
to je bre mogue javi preko Rijeke, gdje su sve ve unaprijed uredili da im
u Dubrovnik stigne to prije njegov odgovor32. Isti dan su pisali i Thugutu*,
upozoravajui ga da e mu d'Ayala izloiti teke i hitne njihove brige u predmetu koji se nadasve tie sauvanja i mira njihove republike, jer se nalazi u
vrlo tekom poloaju zbog pobune i neposlunosti svojih podanika u jednom
od najvanijih krajeva drave protiv vlastitog svog vladara. Budui da Republika nema dovoljno vojne snage, to se uzda u zatitu carske kue i moli
da joj se poalju u pomo njemake ete, o emu e ga takoer detaljno iz30
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 Pismo Senata Rukavini, 10. VII. 1799 (br. 100).
31
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Bradyju, 10. VII. 1799 (br. 101).
32
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata d'
Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
* Kopiju toga pisma poslali su d'Ayali / Ibid. Lettere e commissioni di Ponente
ann. 1799, f. 134 Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).

625

vjestiti d'Ayala. Ujedno ga je senat zamolio neka naredi ve navedenim vojnim zapovjednicima da i oni u tom munom sluaju prue svoju snanu po33
drku .
Istodobno javio se hitno Senat, uplaen sve veom opasnou i zbog porasta bune u Konavlima, ponovo Buniu, nareujui mu da odmah zatrai
audijenciju kod bosanskog pae i da mu izloi sve nevolje i neka ga zamoli
da uputi na konavosku granicu do 2000 ljudi, koji e Konavljanima sprijeiti
svaki doticaj s Turskom i stajati na raspolaganju Dubrovakoj republici.
Tom prilikom neka mu jo kae da je Senat iste korake poduzeo i kod Bradyja i Rukavine. ekajui s nestrpljenjem odgovor od Bunia u toj stvari, dubrovaka vlada je isti dan poslala preko Travnika i Kiriku34 izvjee o buni u
onom kraju, koji je on imao osobno predati tamonjem ruskom poslaniku
de Tamari35. U meuvremenu je i Brady ponovo odgovorio Republici da je ta
buna bez sumnje in koji treba osuditi i njene zaetnike kazniti. Ali budui
da treba ui na dubrovaki teritorij preko turskog zemljita, on to ne moe
uiniti, jer nije ovlaten.36 Na to mu se pismo dubrovaka vlada najtoplije
zahvalila i ujedno ga izvjestila o daljem razvoju bune, molei ga da joj stavi
na raspolaganje mali naoruani brodi u blizini Molunta, kako bi se sprijeio svaki bijeg glavnih voda i zaetnika pobune. Nadalje mu je javila da bi
samo kod mjesta Klaine mogle njegove ete proi, a da ne stupe na turski
teritorij. No da se ipak izbjegne takvo nezgodno kretanje vojske, obavijestila
je jo Bradyja kako je zamolila bosanskog pau preko svog poslanika da pismeno dopusti radi opravdanja Dubrovana pred Portom prolaz tih eta preko turskog zemljita, koje je izmeu Konavala i bokokotorske granice37. I
zbilja je Senat pisao Buniu da opie pai kako je hitno potrebno da bez odlaganja propusti njemake ete, koje su se nalazile u Boki Kotorskoj, preko
malog jezica turskog teritorija izmeu ve spomenute konavoske i bokoko38
torske granice . Meutim usred te ive diplomatske akcije dubrovake vlade, Konavljani su iznenada svoje gospodare stavili u nepriliku na taj nain
to su 14. srpnja njih oko tridesetak doli u samostan, udaljen milju od grada, i ondje se zadrali. Iz njihova ponaanja vidjelo se da su spremni pomiriti se i zatraiti oprost. Ali Senat je ipak posumnjao da bi to mogla biti la i
da je uinjeno radi toga da se zavede u bludnju vlast. Stoga je odluio da zatee i odlae s odlukom u toj stvari, te da prvo ispita kolika je njihova krivica
prema dubrovakom knezu i da na znanje da se sve dotle dok glavni zaetnici i krivci ne budu izrueni, ne trabaju ni oni nadati milosti39. Takva politika
33

Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 Pismo Senata

Thugutu, 11. VII. 1799 (br. 102).
34
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798. 1799., f. 109 Pismo Senata Buniu 11. VII. 1799 (br. 20).
35
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798. 1799., f. 109 Pismo Senata Kiriku, 11. VII. 1799 (br. 21).
36
P. Pisani, o. c., 130.
37
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann 1799 f
134 Pismo Senata Bradyju, 15. VII. 1799 (br. 104).
38
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 1799, f. 109 Pismo Senata Buniu, 14. VII. 1799 (br. 22).

626

zatezanja sa strane dubrovake vlade bila je rukovoena na osnovi pismenih

uputa Bradyja, koji joj je preporuivao da nita ne poduzima sve dok ne stignu odgovori iz Zadra i Bea. Dapae joj je on ne samo savjetovao umjerenost i blagost prema Konavljanima40, dok ne stigne odluka o njihovim podnesenim osjeajima carskom prijestolju, ve je i sve to popratio gorkom
pilulom u obliku ponovne izjave da joj ne moe dati pomo bez vie naredbe41. Unato tomu je vlada zamolila Bradyja, iako nije od njega mogla doznati za imena konavoskih izaslanika, da joj barem kae toan datum kada
su mu se oni utekli za pomo42. Naime u tom meuvremenu je Brady primio
deputaciju koju su mu poslali buntovni Konavljani. Tom prilikom se iz njihova razlaganja uvjerio da su oni rtve koje se htjelo prignjeiti, jer nisu
htjeli plemie slijediti u njihovim jakobinskim tenjama43. Tada su Konavljani zatraili preko njega pomo u cara, koji bi po njihovoj elji imao biti
sudac u njihovoj stvari te primiti njihove molbe i uvjete. Radi takvog ina
buntovnika i eventualnog upletanja strane sile u poslove Republike sv. Vlaha, razumljivo je da je Senat bio silno ogoren, budui da je smatrao kako je
sve to upereno protiv slobode i gospodstva njegove drave44. Meutim Dubrovani nisu morali dugo ekati na odgovor Bradyja, koji je tada ak dopustio Konavljanima da se mogu skloniti na austrijsko tlo i ujedno je pismeno
zamolio trebinjskog pau, neka bi i on dao utoite nekim njihovim porodicama, ako bi ga molile, da se smjeste u Hercegovini45. Ve iz toga se vidi da
je Brady u svom novom pismu sasma izmijenio svoj stav prema Senatu. Naime, on je po miljenju dubrovake vlade bio loe obavjeten od Konavljana,
to joj je pisao kako je malen njihov grijeh i da im je vie toga pretjerano nametnuto. Nadalje se osvrnuo na nepoteno hapenje sa strane senata jednog
od Konavljana, kao i na njihove molbe upuene carskom prijestolju i na traenje da mogu u meuvremenu saobraati i trgovati s ostalim dijelom Dubrovake republike.46 Zbog takove nenadane promjene Bradyjeva ponaanja
prema dubrovakoj vladi, vlada je odmah odredila senatora Bernarda Blaa
Kabogu da se hitno uputi u Herceg-Novi i da s tim generalom izravno pregovara o neredima u Konavlima47. Naravno, kao i uvijek, tako je i njemu vlada
39

Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Bradyju, 15. VII. 1799 (br. 104) i d'Ayali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
40
Ibid. Letere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata d'Ayali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
41
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798- 1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
42
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 Pismo Senata
Bradyju, 15. VII. 1799 (br. 104).
43
P. Pisani, o. c., 130.
44
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann.
1798.-1799., f. 109 Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
45
P. Pisani, o. c., 130.
46
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f.
134 Upute senata Bernardu Blau Kabogi, 21. VII. 1799 (br. 106).
47
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Bradyju, 19. i 21. VII. 1799 (br. 104, 105).

627

dala vrlo opirne i detaljne instrukcije sa svrhom da obesnai toboe lane osvade Konavljana protiv nje kod Bradyja, iako je dobro znala da je on
bio i te kako upuen u problem konavoske bune. Tom prilikom je vlada opskrbila Kabogu ak i kopijama svih Bradyjevih pisama i naznaila mu kojim
se predmetima treba najvie pozabaviti, bacajui svu teinu krivnje i grijeha
na nesretne Konavljane, a sebe sasma nespretno opravdavajui od optubi
buntovnika. Nadalje je vlada sugerirala Kabogi neka se za vrijeme pregovora paljivo propita kod generala Bradyja da li je primio molbu Konavljana i
uputio je caru. Zatim da ga izvjesti kako je ona poslala 2 svoja izaslanika u
Carigrad Porti, a 2 na beki dvor. Napose je pak preporuila Kabogi neka ustraje u tvrdnji da su se mnogi Konavljani odijelili od drugih zaselaka i izjavili vjernost i pokornost svome knezu, a ak su doli neki poslanici iz tih selaca da trae oprost. Zbog svega toga neka Kaboga zamoli Bradyja, s obzirom
na lana i klevetnika izvjea Konavljana, kojima je odluno odbila traenje uinjeno preko toga generala, da im se dopusti saobraati s Dubrovnikom i s ostalim dijelovima Republike i prodavati ivene namirnice, kao i radi toga, to su meusobno pocijepani i nesloni, neka iznova obavijesti carski dvor prema tom njihovom istinitom prikazu te izloi prava Dubrovake
republike48.
Da su se Konavljani bili uistinu pocijepali, imamo potvrdu iz jednog
anonimnog izvjea iz Dubrovnika u kome se kae da je u Konavlima nastalo nezadovoljstvo radi odredbe o kupovanju soli i onda se ono izrodilo u pobunu. Ali nakon malo vremena polovica tog puanstva upoznala je svoju pogreku i osvijestila se pa se i prema tome opisu oekivalo da e i ostali dio
uskoro slijediti taj primjer. Inae, isti anonimni pisac kae dalje da u glavnom gradu, kao i preostalom dijelu drave, vlada potpuni mir49. Ali to izvjee o stanju u Republici nije bio potpuno tono, jer se ve i u predjelu Punte*,
koja je graniila s dalmatinskim vodama, veinom narod pobunio i uznemirio vladu sa zahtjevima slinim onima u Konavlima50, gdje su se i dalje najee bunili protiv novih nameta. Zato je sada Senat, prema izvjeu neretvanskog poglavarstva u Opuzenu namjesnitvu u Zadru od 14. VII, izdao
nalog da se plemii naoruaju i da se zatvori grad. Dalmatinsko pak namjesnitvo zamolilo je navedeno poglavarstvo da ga i dalje o svemu tomu obavjetava i neka pozorno prati razvoj dogaaja u Dubrovakoj republici (3.
VIII. 1799). Radi iste stvari zamolilo je i Jakova Arneria, prvog asesora suda
51
na Koruli .
48
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Upute Senata Kabogi, 21. VII. 1799 (br. 106).
49
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Anonimno izvjee
iz Dubrovnika, 22. VII. 1799.
* Stonski Rat.
50
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann. 1798
1799., f. 109 Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
51
Dravni arhiv u Zadru Spisi I. austrijske vladavine (1797 1806) 1799. f.
III, br. 4309 Pismo neretvanskog poglavarstva namjesnitvu, upueno 14. VII. 1799.
i pisma namjesnitva istome poglavarstvu kao i Jakovu Arneriju, 3. VII. 1799. Pisani

628

3.

U meuvremenu je ipak bosanski paa konano naredio da 500 vojnika

otide na dubrovaku granicu, gdje e ekati dalje Senatove naredbe, tj. da li
da udu na teritorij Republike ili ne52. ak je taj paa bio obeao da e uputiti
onamo 1600 ljudi, koji e se u svemu pokoravati naredbama dubrovake vlade53. Brady pak ne samo da sada nije Senatu odobravao njegovo ponaanje
prema Konavljanima, ve ga je sa svojim novim odgovorom uvelike ujeo, to
se htjela Austrija kao strana sila staviti za suca izmeu Republike i tobonjih buntovnika. Ovaj Bradyjev gest smatrali su Dubrovani atentatom na
suverenitet i slobodu Republike. Istodobno je i odgovor generala Rukavine
poveao jo vie njihov strah. Naime, on je izjavio da e pritei u pomo s
kraljevskim etama na njihov teritorij samo onda ako oni predu pod carsko
gospodstvo ili ako tako neto slino uine. Zbog svega toga odluila se dubrovaka vlada, svjesna tadanjeg svoga tekog poloaja, uputiti svoja dva senatora Orsata Luigia Savina Ranjinu i Bernarda Blaa Kabogu na beki
dvor,54 uzdajui se da e oni naii tamo na punu podrku, razumijevanje i zatitu.55 Istodobno je poslala i u Carigrad takoer drugu dvojicu senatora Porti, iji je bila podlonik. Na taj in ju je potaklo i to to je doznala da je Brady obavijestio svoje susjedne turske predstavnike vlasti o buni u Konavlima,
pripisujui ak samome Senatu u grijeh nasilje prema podanicima i iznosei
protiv njega toboe lane i opasne optube. Naime, dubrovaka vlada je
drala, ne samo da se nije ponaala prema Konavljanima tiranski, ve je ak
tvrdila da ih nije optereivala ni javnim nametima. Uz to se opravdavala da
su Konavljani bili slobodni u svom poslu i da su mirno uivali dio od svojih
proizvoda, pri emu su trpjeli tetu ak njihovi gospodari, te su postali tako
mekoputni i bogati da je moda njihovo blagostanje bilo jedan od glavnih
razloga njihovoj pokvarenosti, blagostanje, koje nikada ne raste pod tiranijom.56 Ta vlada je isto tako uvjereno tvrdila da su Konavljani bili oni koji
su vie puta varali svoje gospodare tisuom obmana i lupetina, a sa svojom
su stokom, za koju nisu plaali ni dravi ni gospodarima, oteivali imanja.
Ako im je koji od gospodara inio nepravdu, mogli su se potuiti na sud. Isto
tako se vlada opravdavala da su Konavljani za javnu slubu, a napose za
straarenje u gradu, ako su ih i pozvali, bili dovoljno plaeni, a za vrijeme oskudice i gladi mnogo puta im je pritekao u pomo knez davanjem hrane i
pridravao si je pravo naplate za bolja vremena. Isto tako sluavke, koje su
sasma pogreno stavlja da se u tom spisu govori da je Senat pisao trebinjskom pai,
od kojega je traio vojnike (P. Pisani, o. c., 130, bilj. 2).
52
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 - Pismo Senata d'Ayali, 22. VII. 1799, (br. 107/3).
53
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798- 1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
54
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
d'Ayali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
55
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
56
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
d'Ayali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
629

bile kod privatnika, nisu po miljenju vlade dole silom ve dobrovoljno, te

im se davala i plaa i s njima se dobro postupalo. Odluku pak o opskrbi solju
nije takoer vlada smatrala kao carinu, ve jedino je to uinjeno da se
sprijei krijumarenje.57 Isto je tako vlada smatrala da su njene posljednje
odredbe sluile samo kao izlika Konavljanima da se pobune. Eto, sa svim
tim je upoznao Senat d'Ayalu, kojemu je, kako smo ve vidjeli, odluio poslati kao pojaanje onu dvojicu senatora, nadajui se od tog najboljemu uspjehu na carskom dvoru i kod Thuguta, kojega d'Ayala ima svakako obavijestiti
i o dubrovakoj deputaciji u Carigrad, ali se treba kloniti izravnih albi na
Bradyja. Ujedno je preporuio grofu d'Ayali u koga je imao puno povjerenje,
neka onoj dvojici poslanika do njihova dolaska stvori pogodan teren u Beu
i da se onda s njima o svemu dogovori.58
Slino je izvjestio senat i Kirika, kome je nagovijestio da e u Carigrad
uskoro stii dva njegova poslanika Nikola Dominik Natali Saraka i Ivan
Bla Kaboga, da izravno povedu pregovore o konavoskom pitanju s ministrom vanjskih poslova, a koga neka i on sa svoje strane u sve uputi kao i, naravno, o objema dubrovakim poslanstvima. Nadalje neka ga detaljno upozna s poloajem Republike, koji nije nikada bio tako teak, otkada ona postoji, drei se samo golih injenica, a svakako neka se kloni neposrednih optubi protiv generala Bradyja. Prema tome neka ne poduzima nikakve druge
korake kod ministra dok onamo ne stignu navedeni senatori. Nadalje neka
sve to saopi i Mihajlu Booviu,* s kojim e poduzeti mjere kako da Porta
milostivo primi dubrovake predstavnike, i zainteresirati je za poloaj Republike na onaj nain kako je ve obavijeten.59 Nekoliko dana nakon to je
dao te upute Kiriku, pisao je Senat hitno i dragomanu Booviu, da e ga o
svemu izvijestiti navedeni konzul, s kojim neka se dogovori kako bi se to uspjenije dovrio posao o kome je rije. Tom prilikom je apelirao na njegovo
rodoljublje, preporuujui se njegovoj brizi, razboritosti i utljivosti i izlaui mu svu tekou poloaja Republike te molei ga da sve pripravi tako da
kada oni poslanici onamo dou, neka nadu ve pogodno tlo za svoju misiju.
Naravno da nisu zaboravili spomenuti mu da ih izvijesti kakvim je uspjehom
60
izvrio taj povjereni mu posao. Ba uoi odlaska one dvojice senatora u Carigrad, dubrovaka vlada je ponovo pisala Kiriku molei ga da im prui svoju pomo u svemu onome to moe utjecati na sretan svretak povjerenih im
poslova, i ujedno je izrazila svoje vrsto uvjerenje da e on i u toj prilici na57
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente arm. 1799, f. 134 Upute Senata Kabogi, 21. VII. 1799 (br. 106).
58
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
d'Ayali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
* On je bio roen u Dubrovniku 1751. godine. U Carigradu je sluio u pruskoj ambasadi kao prvi dragoman, legacijski savjetnik i charge d'affaires, pa se uvelike zalagao za Dubrovaku republiku kod Porte. Umro je u Carigradu 1832. godine (L. Vojnovi o. c. I, 30).
59
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann. 1798
1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
60
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799., f. 109 Pismo Senata Mihajlu Booviu, 25. VII. 1799 (br. 25).

630

stojati udovoljiti njenoj vruoj elji.61 U uputama, koje je Senat dao poslanicima Saraki i Kabogi, poprativi sve to detaljnim obrazloenjima,* naredio
im je da otputuju 5. kolovoza u Carigrad. im pak onamo stignu, neka se odmah informiraju kod Kirika o uspjehu koraka koje je on poduzeo kod Porte,
te da onda ne gubei vrijeme posjete velikog vezira Reis-efendiju i ehaju bega i da im izrue svoja akreditivna pisma. Poto izloe sve injenice, neka ih
zamole da u ime Porte preporue njihovu stvar na bekom dvoru. Nadalje,
neka povrh toga uporno trae da Porta izda ferman koji e snano djelovati
na bosanskog pau da podigne vojsku za pomo Republici, a drugi ferman
neka dopusti da carske ete mogu slobodno prijei preko turskog zemljita
do dubrovake granice. Ujedno im je preporueno da surauju s dragomanom Booviem, koji je ve upuen u stvar, i da nastoje da se ili smanji danak Republici ili pak odgodi njegovo davanje. Uz to im je Senat doznaio novac za izdravanje i hranu, te kn je dopustio da mogu drati dva vojnika, dva
janjiara i kapelana. Naravno da im je uruio i posebne upute kome sve imaju dati razline poklone u novcu i robi. Isto tako nije zaboravio ni da im izrui i jednu obinu ifru i drugu malo zakuastiju, kojima se mogu dopisivati i
s onim senatorima odreenim za Be.62
Meutim su i poslanici Orsat Luigi Savin Ranjina i Bernardo Bla Kaboga, kojima je bilo naloeno da idu u austrijsku prijestolnicu, dobili takoer opirne upute i preporuke. U prvom su redu oni imali predati caru Franji II. pismo Senata, koji je u njemu istaknuo svoj oajni poloaj i izrazio da
se jedino njemu moe obratiti s najveim povjerenjem za brzu i djelotvornu
pomo. Stoga ga moli da u svemu vjeruje i da u ime Republike saslua te
izaslanike, koji e ga zaklinjati da prui svoju monu zatitu, preporuujui
se i dalje njegovoj carskoj milosti.63 Sa slinim je sadrajem i preporukom
64
65
uputila vlada pismo i Thugutu, kao i carskom vrhovnom kancelaru, molei ih, svakoga napose, da njene poslanike prime i da poklone punu vjeru onome to e im oni izloiti. Takoer nije Senat zaboravio da ih ponovno preporui i d'Ayali, koji e ih pomagati u svemu to bi moglo utjecati na dobar
61
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 1. VIII. 1799 (br. 26).
* Mangourit pie da su se oni imali aliti u Carigradu to je car pobunio dubrovake podanike i to hoe da uputi onamo svoje ete pod izgovorom guenja bune. Ali
mu je zapravo namjera da se doepa njihove zemlje. Nadalje kae da je ta spletka izazvala zbrku i objanjenja na oba dvora u Beu i Carigradu, pa se zbog toga i sam dubrovaki senat bio izloio pogibli. No novcem je ipak konano zatakana ta afera, koja je
nastala uslijed indiskrecije (M. B. Mangourit, o. c. II, 16, 17).
62
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann.
1798-1799 f. 109 Upute Senata Nikoli Dominiku Nataliju Saraki i Ivanu Blau Kabogi, 2. VIII. 1799. (br. 27).
63
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799. f. 134 Pismo Senata caru
Franji II, 28. VII. 1799 (br. 109/1).
64
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Thugutu, 28. VII. 1799 (br. 109/2).
65
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata carskom vrhovnom kancelaru u Beu, 28. VII. 1799 (br. 109/3).

631

svretak njihove misije.66 Da bi pak ti senatori to bre i sigurnije stigli u

Be, pisao je radi toga senat i u Rijeku Karlu Bariu, s kojim je stajao u
67
stalnom kontaktu, preporuujui mu obojicu. Naravno da je sada dubrovaka vlada i Ranjini i Bernardu Kabogi, koji su imali krenuti preko Rijeke
za Be 30. srpnja,* dala detaljne upute i preporuke sline onima koje je izruila ve spomenutoj dvojici senatora poslanih u Carigrad. Ona je takoer Ranjinu i Kabogu upoznala sa svojim tekim i kakljivim poloajem, radi ega
ih upuuje na carski dvor, uzdajui se u njihovu vjetinu i revnost. im pak
stignu u Be, imali su se odmah staviti u vezu s d'Ayalom, koji e ih izvjestiti
o poduzetim koracima na dvoru. Zatim e odmah zatraiti uobiajene audijencije kod cara, Thuguta i vrhovnog kancelara, kojima e predati svoja kredencijalna pisma. Kada pak to uine, onda e se s Thugutom pozabaviti poslovima koji su im povjereni. Ujedno ih je Senat napose upozorio da mu
najvie zadaje brige Bradyjevo pismo od 17. VII, po kome bi trebao car biti
sudac u zahtjevima koje su Konavljani naveli protiv dubrovake vlade, kao i
iskaz Ivana Petrovog Zaputa, Konavljanina, to im sve daju u prijepisu. Kako je Senat prepostavljao da je Brady sve to izvrio na svoju ruku i bez prethodnog dogovora s carskim dvorom, to su oba izaslanika morala kod Thuguta nastojati da se car sasma povue od uplitanja u tu stvar i Republici
potpuno prepusti slobodu da privede buntovnike dunoj poslunosti, napominjui da bi svako mijeanje strane sile u slinim poslovima bilo otvorena
povreda republiinog suvereniteta, koju su uvijek svi vladari priznavali slobodnom i nezavisnom. Ako pak vide poslanici daje ministar Thugut raspoloen da ih u tome pomogne, onda neka ga zamole da izda nalog Bradyju neka
objasni Konavljanima kako im je car uskratio sasma svoju zatitu i da im ne
doputa saobraati s njegovim zemljama sve dotle dok se ne vrate na svoju
dunost. Ali neka i car naredi vojnim zapovjednicima da priteknu u pomo
vladi s etama, i radi Konavljana neka zapovijedi Bradyju da poalje na senatov zahtjev vojsku u onom broju koji je i traio. U sluaju da se dogodi
drugaije, neka poslanici odmah izvijeste svoju vladu o svemu, i tada ujedno
u meuvremenu prestaje njihovo poslanstvo. Svakako, vidjelo se, da je Senat vrlo mnogo nade polagao u uspjeh tog poslanstva, jer je obojici senatora
doznaio dosta novaca za put i svu opskrbu, kredit kod poznate beke bankarske kue Schuller i preporuena pisma za d'Ayalu i Baria, a nije zaboravio ni da im preda ifru kojom e se moi dopisivati.68 Meutim jo i prije
nego to su i mislili krenuti ti senatori za Be, d'Ayali je uspjelo na dvoru isposlovati da je car na molbu Dubrovake republike odredio cijeli jedan bataIjon carskih eta* kao pomo, o emu ju je posebno izvijestio ne samo Thu66
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
d'Ayali, 29. VII. 1799 (br. 110/1).
67
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Karlu Bariu na Rijeku, 29. VII. 1799 (br. 110/3).
* ne 2. VIII. kako to pie Pisani (P. Pisani, o. c., 131).
68
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 Upute Senata Ranjini i Bernardu Blau Kabogi, 29. VII. 1799 (br. 110/2).
* Mangourit kae da je bila srea za Dubrovaku republiku to uslijed neoekivanih uspjeha generala Massene u vicarskoj nije na nikakvi nain caru bilo omogueno
da rascjepka i onako svoje male vojne snage (M. B. Mangourit, o. c. II, 16).

632

gut, ve i d'Ayala i ak Rukavina.69 Kako se tada Senat zbog te brze odluke

naao u neprilici, on je u vrlo uvijenoj formi zahvalnosti odgovorio prvo Rukavini da je zbog novo nastalih incidenata, koji su se dogodili iza republiinog traenja eta, prisiljen da ponovo uputi molbu carskom prijestolju i da
hitno poalje onamo dvojicu svojih senatora; no dok ne dobije njihov dalji
odgovor, ne moe se sve dotle koristiti izruenom vojskom, pridravajui si
ipak pravo da u svoje vrijeme udesi kretanja vojnika, koja e uskladiti prema prilikama.70
Isto tako se pourio odmah Senat i jedva je doekao da pie o toj carevoj odluci Bradyju, koji je sudjelovao od samog poetka u neugodnoj i nerijeenoj konavoskoj aferi, izjavivi svoje duboko uvjerenje da e mu i on u
svezi s time pomoi.71 Naravno da se dubrovaka vlada napose zahvalila i
Thugutu, koji ju je pismeno obavijestio, kako smo vidjeli, o carevoj odredbi
o slanju eta. No budui da su izbili novi incidenti, ispriavala se ministru
da je uputila i nove molbe kao i dvojicu senatora caru, to je njemu sigurno
ve preko d'Ayale poznato. Izjavivi da je time odgodila i svaku dalju odluku
u tome predmetu, dok ne dobije novi odgovor, o kome e sve dalje ovisiti, zavrila je svoje pismo Thugutu.72 Posebno pak svoje priznanje odala je vlada
d'Ayali, ijim je zauzimanjem car donio onakvu odredbu, ne zaboravivi mu
napomenuti to je odgovorila Rukavini i Thugutu.73 O svemu tome uputila je
u Be i pismo Ranjini i Kabogi, koje je izvijestila to je otpisala pojedincima
o tome, pa im je poslala i prijepis pisma koji je dobila od svoga kancelara u
Konavlima, gdje je jo uvijek bio teak i ozbiljan poloaj. Ujedno im je preporuila da posjete u ime Republike i ondanjeg turskog ambasadora, izraavajui nadu da e tom prilikom paziti da ne poremete ni uspjeh svoga poslanstva, a ni dobar sklad i duno tovanje koje Dubrovnik duguje Porti i
njenim predstavnicima. Na kraju je vlada senatorima javila da je poslala i
onoj dvojici svojih izaslanika u Carigradu njihovu ifru, kojom se mogu s
onima u sluaju potrebe dopisivati.74
Samo po sebi je razumljivo bilo da je Senat istodobno obavijestio i one
svoje poslanike u Carigradu o odluci bekog dvora o slanju jednog bataljona
u pomo Republici, nalaui im da to saope Porti. Tom prilikom neka izjave
da e se tim carevim etama Republika posluiti samo u sluaju krajnje po69
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f.
134 _Pi s m o senata Thugutu, 6. VIII. 1799 (br. 113/1), d'Ayali, 6. VIII. 1799 (br. 113/2)i
Rukavini, 4. VIII. 1799 (br. 111).
70
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Rukavini, 4. VIII. 1799 (br. 111).
71
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Bradyju, 5. VIII. 1799 (br. 112).
72
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Thugutu, 6. VIII. 1799. (br. 113/1).
73
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
d'Ayali, 6. VIII. 1799 (br. 113/2).
74
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Ranjini i Bernardu Kabogi u Be, 6. VIII. 1799 (br. 113/3).

633

trebe i nee bez znanja Porte pustiti ih na svoj teritorij.75 Istodobno je takoer tada Senat na najljubezniji i najdiplomatskiji nain odbio i ponuenu
pomo crnogorskog vladike Petra I. Petrovia protiv Konavljana.76
Ba nekako oko toga vremena stigli su u Konavle neki Luka Carevi i
Metrovi, koji s se isprva zaustavili u upi Ploice, a zatim su preli ufranjevaki samostan gdje su konaili jedno dva dana. Za vrijeme svoga boravka oni su ukali s tim ve i onako pobunjenim seljacima sluei se obojica
punom sudskom vlau u mjestu i raspolaui kljuima opinske palae, te
upotrebljavajui vie puta ime i ugled Bradyja. Razumljivo je dakle bilo da
je Senat kada je sve to doznao odmah pisao generalu Bradyju molei ga da
zaslueno kazni krivce i tako sprijei ostale koji zlonamjerno raspaljuju
drskost i onako ve neposlunih podanika u tom kraju.77 Radi Carevia i
Metrovia pisao je Senat takoer jo tri puta Bradyju podnosei mu protiv
njih nove dokaze sakupljene na procesu, u vezi s tom bunom, i traei da ih
egzemplarno kazni. 78 1 zbilja nakon nekoliko dana general Brady se odazvao
pozivu Senata i poslao mu je u prijepisu tekst presude protiv one dvojice. Sada je dubrovaka vlada uputila detaljno i u cijelo to novonastalo stanje u
Konavlima i svoje poslanike u Beu (ali ne i napose d'Ayalu, jer je smatrala
da, dok su oni ondje, to nije potrebno), preporuujui im da na carskom dvoru izloe na osnovi tih podataka ponaanje Bradyja prema Dubrovakoj republici. Ujedno im je naloila neka isposluju kod Thuguta da im umjesto eta iz Dalmacije dade 500 njemakih vojnika iz Boke Kotorske. Ako pak dvor
na to nee pristati ili ne moe da dade, neka oni onda nastoje da se potvrdi
prva odredba i izrui 500 ljudi iz Dalmacije ili svih 1000. U sluaju da bi zbog
odobrenja onih 500 vojnika iz Boke Kotorske nastala tekoa da ostane zem75
Ibid. Lettere e cornmissioni di Levante ann. 1798 1799, f. 109 Upute Senata Saraki i Ivanu Blau Kabogi, 6. VIII. 1799 (br. 29).
76
Mi to pismo, sastavljeno na hrvatskom jeziku, donosimo u cijelosti: Al Metropolita di Monte Negro. Primilismo szjegneni list Vascega Prisvjetloga i Priposctovano(ga Gospostva od 18 proscjastoga mjeseza scerpgna po komusmo posnafli stanovitu
Vascju glubav i ugludnost prema nammi. I sasve da mi nijesmo u ijedno vrjeme o tome ni sumgnilli; sa sviem tiem bjnam veoma milio svegh vechma o priateglstvu jednoga tako mudra vrjedna susjedda mochise temeglitije uvjerovatti. A sctonam kascete
Vasce dvoumegne i kakvu vuhovitu i himbenu motregnu, po komuscje radillo nae
davgni sklad poharatti, slobodnovam moscemo potvarditti, i samiritvas, da tako ruscno i Vascoj cjasti protivno obadjegne nebjenam ikkad, ni od itkoga doglasceno. Najposlje mivam sarcjano sahvaglivamo na pomochi, kojunam prikacjujete; kojom sa sve
danam jur nije trjebi sluscittise, jer nabangliva svevoglja smamgneniech nascieh podloscnikaa, svakise dan vechma samo po sebbi taci, niscta ne magne mivam nascju
duscnos radi tako dvorna djella dobrovoglno svjedoscimo, scjudechi prigarlitti svaku
prigodu sa mochvam na koigod nain nascju harnos occitovati, i Vascemuse priateglstvu veoma priporucivamo. (Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann.
1798-1799, f. 109 Pismo Senata crnogorskom vladici, 6. VIII. 1799 (br. 30). Vrlo mali i neznatni izvadak toga pisma donosi Jireek (K. Jireek, o.e., Rozpravy
, 74) i L.
Vojnovi (L. Vojnovi, o. c. I, 33).
77
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 Pismo Senata Bradyju, 14. VIII. 1799 (br. 115).
78
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Bradyju, 19, 24. i 27. VIII. 1799 (br. 116, 117, 119).

634

lja nezatiena, neka oni iznesu da ta smetnja ipak nee nastati, budui da je
Herceg-Novi udaljen samo nekoliko sati od Konavala. Nadalje im je ponovo
preporueno da takoer uporno trae da se konavoski predjel rastavi od Boke Kotorske,79 gdje se Brady priinjao gluh na sva navedena traenja Dubrovana. Ustanici pak istovremeno su javno govorili, da e se, ako Austrijanci ovamo dou, ujediniti s njima.80 Zbog toga se ne treba uditi to je spomenuti G. Arneri* s Korule pisao namjesnitvu u Zadru, a ono je to izvjee
dostavilo odmah u Be, kako je sveopa elja naroda u Konavlima da se
preda caru i da su ak tamonji stanovnici na svojoj nedavnoj skuptini zakljuili da trae 1000 austrijskih vojnika, za koje spremaju konaita.81 Sada
je bilo razumljivo i to to se javno tvrdilo, ak i u Italiji, da su carski izaslanici bunili Konavljane u isto demagoke svrhe.82
Kada je dubrovaka vlada konano uvidjela da joj nee pomoi ni Brady
ni Rukavina, pojaa jo vie svoju diplomatsku akciju da na svaki nain uspije u svojim traenjima barem u Carigradu. Zato je i Kiriko dobio tada nalog
da obavijesti Reis-Efendiju da je namjera Austrije zavladati turskim teritorijem.83 Dubrovaki pak poslanici u Carigradu otvoreno su se alili i Porti i
pruskom poslaniku Knobelsdorfu na neiste namjere bekog kabineta.84 Meutim su u Beu Ranjina i Bernardo Kaboga bili konano primljeni 9. IX. u
audijenciju kod cara, kome su predali svoja akreditivna pisma. Tom prilikom su izrazili nadu da e on u tim kritinim vremenima uzeti Republiku u
svoju zatitu i pruiti joj pomo. Ujedno su donijeli i jedan memoar, u kome
je Brady prikazan ne samo kao sukrivac Turaka i izmatika, ve i kao zatitnik buntovnika. Ali bekom dvoru nije bio potreban taj memoar, jer je dobio
mjesec dana prije toan uvid u cijelu stvar preko savjetnika dalmatinskog
namjesnitva u Zadru Rinne. Naime, taj isti Rinna je na poetku rujna po1
slao u Be opirnu molbu stanovnika Konavala i Vitaljine, koju su oni uputili njemu, da je on onda preda svome vladaru. U toj su molbi iznijeli vrlo detaljno, iskreno i uvjerljivo sve ono to su morali trpjeti od svojih bezdunih
gospodara, navodei da je njihova strpljivost pri kraju te da vie nee miroljubiva zastupstva, budui da su njihovi poslanici bili zlostavljani i zatvarani
kada su nosili njihove molbe tiranima. Isticali su da to nije dakle buntovniki duh, koji ih podie na otpor, ve barbarstvo njihovih gospodara koji su ih
natjerali u krajnost. Stoga dakle svi potpisani glavari Vitaljine i Konavala utjeu se vrlo smjerno caru da ih oslobodi od nepodnoljiva jarma pod kojim
stenju, i neka ih primi za svoje podanike. Trae da im dopusti ivjeti pod njegovom oinskom vlau da bi izmakli tiraniji svojih barbarskih gospodara.
79

Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Ranjini i Kabogi u Be, 8. IX. 1799 (br. 132).
80
P. Pisani, o. c., 130, 131.
* a ne hvarska opina, kako to kae Pisani (P. Pisani, o. c., 131).
81
Dravni arhiv u Zadru Spisi I. austrijske vladavine (1797-1806) 1799 f.
III., br. 5406. - 17. IX. 1799.
82
M. B. Mangourit, o. c. II, 15.
83
P. Pisani, o. c. 131.
84
L. Vojnovi o. c. L, 34.

635

Na kraju mole Rinnu neka bude tuma njihovih goruih elja, neka opie
njihove nevolje, neka kae svome gospodaru da mole Boga da usjii njihove
molbe i da ih uini carskim podanicima. Oni e ii, ako se to ne dogodi, da
napue sasma opustjele krajeve i dat e se radije istrijebiti negd da ostanu
vie pod ovim mrskim i kletim jarmom. Iako je Rinna taj vapaj ,8^ za koji se,
kao i za ostale konavoske proglase i memorandume u cijeloj Italiji, a napose
u Ankoni, prosuo glas da su ih sastavljali austrijski generali i inovnici,86 popratio toplim rijeima navodei da su te albe osnovane i stvarne vie negoli
se moe i zamisliti, car ipak nije usliao njihove molbe. Dapae je jo prije
dolaska dubrovakih poslanika u Be uputio potrebne naloge
Bradyju kako
e umiriti buntovnike a da time ne razjedini bojne snage.87
Meutim je u Carigradu sasma neoekivano nastala jedna diplomatska
afera koja je izazvala negodovanje vlade u Beu na Dubrovane. Naime, Kiriko je u ime Republike izjavio kod Porte da Austrija namjerava okupirati
Dubrovaku republiku.88 Iako je tada austrijski internuncij uvjeravao usmeno Portu o najboljim namjerama svoje vlade s obzirom na sadanje kritino
stanje Dubrovake republike, ona je ipak izriito zahtijevala da on to dade
napismeno i da kao tuma pravih nakana bekog dvora o dubrovakoj dravi zajami i osigura Porti da njegov dvor hoe da ta drava ostane pod zatitom sultana u istom prijanjem poloaju, granicama, slobodi, povlasticama i
obliku vladavine u kome je bila prije nego to je isti dvor zaposjeo Dalmaciju. Meutim nije se Porta zadovoljila samo tim energinim mjerama i koracima kod ministara saveznikih sila, ve je to isto uinila i kod ruskog poslanika Tamare, koji se na njenu molbu izjavio spremnim da se na svom dvoru
zauzme svim silama za Dubrovaku republiku. Interesantno je da je taj isti
ruski poslanik izazvao jednu novu aferu. Naime, kada je razgovarao s Kirikom o buni Konavljana, on ju je upisao u grijeh Francuzima i ustao je vrlo
bijesno protiv boravka francuskog konzula u Dubrovniku. Na to mu je odgovorio Kiriko, da bi svako odstranjenje konzula bilo ne samo opasno, ve i
svakako pogubno za nezavisnost i plovidbu Republike, jer bi to moglo izazvati samo po sebi s Francuskom rat, koji bi jednim potezom pera unitio cjelokupno dubrovako brodarstvo. S obzirom pak na Portu bio bi uklonjen
vrlo vaan lan sporazuma, u kome je sadrana dubrovaka sloboda i nezavisnost, jer je po naroitoj povlastici doputeno zadravanje samome neprijatelju Porte u Dubrovniku. Ako bi pak ta povlastica propala, postali bi Dubrovani izriiti podanici i robovi Porte. Nakon toga razgovora s Kirikom, bio
je ruski poslanik posve zadovoljan i uvjeravao ga je da nee o tom nita pisati svome dvoru, iako je ve bio odluio pisati; neka dvor naredi ruskom generalu, koji se je nalazio pri blokadi Ankone,* da doe u Dubrovnik te ukloni
85

P. Pisani, o. c., 131, 132.

86
L. Vojnovi, o. c., I, 34.
\
87
P. Pisani, o. c., 131, 132.
88
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e comrnissioni di Levante ann.
1798- 1799, f. 109 Pismo Senata Saraki i Ivanu Blau Kabogi u Carigradu, 23. X:
1799 (br. 37).
gl. o tom opirno suvremeni opis M. B. Mangourita, o. c. I/II.
636

onog francuskog konzula. Kiriko je odmah o tom javio svojoj vladi, izjavivi
uvjerenje da je sve to spletka austrijskog carskog internuncija, te to mu nije polo tim putem za rukom, mogao bi to pokuati onim preko svoga austrijskog dvora: Iako je Senat bio siguran da je ta afera posve svrena, ipak je
za svaki sluaj obavijestio o njoj detaljno svoje poslanike u Beu i ovlastio ih
da sve to tu iznesu, ako se o tome povede razgovor. Isto tako im je naredio
da u to upute i d'Ayalu, kako bi on, nakon njihova odlaska, mogao znati postupiti ako nastane potreba.89
Meutim se je austrijski internuncij naroito razljutio na Kirika smatrajui da je on izazvao tako neobino ponaanje Porte s obzirom na Republiku prema austrijskom i ruskom poslaniku, te je o tom naravno i obavijestio
svoju vladu.90 Stoga je Dubrovaki senat vrlo pametno postupio to je o tom
incidentu odmah pisao svojim izaslanicima u austrijskoj prijestolnici. Ali jo
nije se ni ta afera slegla u Carigradu, kada je Kiriko uinio jo jednu nespretnost, to je razglasio po gradu da je Brady zauzeo Dubrovnik. Naravno da je
austrijskom internunciju vrlo malo trebalo da s triumfom dokae kako ta vijest nema ba nikakove podloge.91 No ipak se ubrzo isti internuncij sasma
umirio, kada mu je Kiriko, koji je sada u tom opazio podvalu ruskog poslanika, objasnio iskrenost svoga ponaanja i Republike u izlaganju kod Porte poloaja dubrovake drave u cilju da zatrai pomo, a nikako da se tui na
carski dvor i njegove generale.92 Ali unato tomu to je Kiriko, koji je sam
izazvao tu nezgodnu aferu u vezi s bunom u Konavlima, toboe umirio austrijskog internuncija, u Beu su ona dva senatora imala zbog te stvari dosta
okapanja. Naime, oni su bili uputili Thugutu notu, u kojoj su dodue osudili
neke izjave Kirika Reis-Efendiji, ali su se alili na Rukavinu to je otvoreno
pozivao Konavljane da predu u austrijsko podanstvo i to je imao toliko
drskosti da naredi pomorskoj vladi u Trstu neka dubrovake brodove upie
u popis austrijskih brodova, i tovie, raznosio je razne glasine da su Dubrovani na bedemima svoga grada razvili carski barjak.93
Kada ih je Thugut primio u audijenciju (2. X), on im je odmah rekao da
mu je njegov vladar naloio da im dade na znanje kako se je on silno razljutio na Dubrovaki senat im je doznao da se Republika alila u Turaka, da je
on htio zauzeti dubrovaku dravu ba u ono vrijeme kada se je umilostio da
dade svoje ete na zahtjev toga senata da pokore konavoske buntovnike. Zatim je ministar Thugut dometnuo: zar bi se car moda ustruavao pred Turcima ili bi mu pak Turci moda mogli zaprijeiti da zauzme dubrovaku
dravu, ako bi on to htio. Ujedno je predbacio taj ministar Senatu kako moe biti tako nezahvalan caru koji se je udostojao da ga brani te hoe da Dub89
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799 f.
134 Pismo Senata Ranjini i Bernardu Kabogi u Be, 16. X. 1799 (br. 175).
90
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799 f. 109 Pismo Senata Saraki i Ivanu Blau Kabogi u Carigrad, 23. X. 1799 (br. 37).
91
P. Pisani, o. c., 132.
92
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 Pismo Senata Ranjini i Bernardu Kabogi u Be, 16. X. 1799 (br. 175).
93
L. Vojnovi, o. c., I, 34, 35.

637

rovaka republika bude slobodna i nezavisna, i koji je dao Senatu ete da pokori Konavljane i da se iskorijeni buna u toj dravi. Isto tako je ustvrdio
kako je kleveta da je car htio osvojiti dubrovaku dravu, te je zavrio korei
ih kako je Senat mogao sumnjati i tu svoju sumnju izraziti Turcima kada je
ba sam od sebe traio ete, a onda car je zbog svoje beskrajne milosti pristao da ih dade. Zatim je taj ministar zahtijevao od njih pismeni dopis u kome e izjaviti da car nije nikada htio zauzeti Dubrovaku republiku, da je
dao ete samo na zahtjev Senata i iz svoje iste milosti. Sada su ti senatori
umjesto traenog dopisa predali ministru promemoriju. Premda su Ranjina
i Bernarde Kaboga uvjeravali Senat da se Thugut potpuno umirio kada su
mu iznijeli razloge,94 ipak je u Dubrovniku nastalo zaprepatenje.95 Naime,
tada je Senat razmotrio cijelu situaciju i uvjerivi se da sve to to se je do tada poduzelo, nee biti dovoljno da se sprijee dalje posljedice koje bi mogle
nastati iz jedne tako ozbiljne neprilike, naao se prisiljen uputiti Thugutu
novo pismo.96 U tom i suvie opirnom listu, Senat se vrlo detaljno opravdao
radi Kirikove izjave izrazujui svoju odanost caru a uz to, to je iskrenije
mogao, i same dogaaje i svoje odluke, svaljujui u mnogo emu krivnju na
Bradyja, koji je bio za Konavljane. Nadalje je odluno tvrdio taj senat da Kiriko kod Reis-Efendije nije iznosio nikakve tube na toga generala. Zatim je
opisao zato je uputio svoje poslanike u Be, i to se dalje postiglo, a onda je
iznio kako se u vezi s carevim odredbama sporazumio s Rukavinom o slanju
njemakih eta u Konavle. Samo je ipak istakao Thugutu da sada te vojnike
mjere nee imati nikakav uspjeh jer je buntovnicima otvoren put i zatita u
Boki Kotorskoj. Stoga ga moli Senat da naredi Bradyju neka prekine svaki
doticaj sa spomenutim buntovnicima i neka im isti general zabrani pristup u
svoju pokrajinu.97 To su pismo* trebali uruiti Thugutu Ranjina i Kaboga, s
ijom ondje misijom nije njihova vlada bila nikako zadovoljna, naredivi im
da tom prilikom nastoje da ministra sasma uvjere o istini, koju mu se u tom
listu iznosi, iz ega e se moi opravdati i republiino ponaanje prema carskom dvoru. Sve to nalae im vlada neka obave pod obvezom i prijetnjom
javne srdbe urno i tono, da ne doe do kakvog novog razjanjenja ili odgode.98 Nadalje im je preporuila da bilo s kime u razgovoru i ako se od njih
bude trailo razjanjenje, kau da se Republika ne moe osloboditi ovisnosti
94
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann.
1798- 1799, f. 109 Pismo Senata Saraki i Ivanu Blau Kabogi u Carigrad, 23. X. 1799
(br. 37).
95
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Ranjini i Bernardu Kabogi, 22. X. 1799 (br. 177).
96
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1789 1799, f. 109 Pismo Senata Saraki i Ivanu Blau Kabogi u Carigrad, 23. X. 1799 (br. 37).
97
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo senata Thugutu, 22. X. 1799 (br. 176).
* Isto je pismo poslano u prijepisu i dubrovakim poslanicima u Be (Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo senata Ranjini i B. Kabogi,
22. X. 1799 (br. 177) i u Carigrad (Ibid. Lettere e commissioni di LevantVann.
1798-1799, f. 109 Pismo senata Saraki i Ivanu B. Kabogi, 23. X. 1799 (br.\37).
98
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Ranjini i B. Kabogi, 22. X. 1799 (br. 177).

638

i obzira prema Porti, koju je obavijestila iskreno o svemu onome to se dogodilo u Konavlima kao i o koracima koje je u toj prilici poduzeo general
Brady, na koje se ona nije nikako alila, nego ih je jednostavno izloila na
onaj nain kako su se dogodili, te da ona nije nikako kriva ako je turski ministar dao tomu neku vanost bez ikakva njena znanja.99 Kako Ranjina i Bernardo Bla Kaboga nisu vie trebali ondje ostati radi izmjene eta, budui
da je Senat ve sve pripremio to je potrebno da se dovede vojsku iz Dalmacije prema nainu koji je dopustio dvor, nareeno im je neka se, im izvre
sve prethodne dune oprotajne audijencije, vrate kui,* a d'Ayali neka povjere i preporue dalju brigu oko svih javnih poslova.100
Tako su zavrili svoju misiju u Beu ta dva senatora, koji se ba nisu iskazali kao neki vrsni diplomati, ve su tavie mnogo toga pokvarili, pa je
onda sam Senat morao ispravljati njihovu nespretnost na nain koji ga je
dosta poniavao.
O cijeloj toj bekoj misiji pisala je dubrovaka vlada sasma kratko i Kiriku, koga nije zbog ve navedene afere ni jednom rijeju prekorila,101 jer je i
sama u tome snosila vei dio krivnje. Ali zato se istodobno kud i kamo opirnije javila svojim poslanicima u Carigradu iznijevi im cijeli svoj spor s Thugutom. Ujedno je zaduila obojicu senatora da kod turskog ministra pribave
izjavu u kojoj e se posvjedoiti da su Dubrovani izvijestili Portu samo o injenicama koje su se dogodile izmeu njih i austrijskih generala, te da se u
isto vrijeme nisu alili ili pak sumnjiili beki dvor ili njegove predstavnike,
ve su dapae uvijek hvalili dobrotu i zatitu austrijske kue prema njima.
Nadalje neka nastoje da taj ministar u istoj izjavi takoer iskae da su sumnje Porte s obzirom na zauzee dubrovake drave bile prouzroene jedino
pismom generala Bradyja, koje je uputio jednom turskom predstavniku
vlasti. Ujedno ih je naroito upozorila da ne sluaju savjet onih njenih poslanika u Beu, ve samo njene preporuke. Isto tako ih je podsjetila neka, ako
mogu, donesu ferman od Porte da se doputa uvoenje turske vojske na
dubrovaki teritorij odreen za bosanskog pau,102 kojemu su jo prije, po
izjavi turskog ministra Kiriku, izdane dva puta najhitnije naredbe neka dade
ete koje e priskoiti u pomo na svaki zahtjev Republike, kako bi se prisili103
li na dunost buntovni Konavljani. Budui da je dubrovaka vlada, kako
99

Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Ranjini i B. Kabogi, 16. X. 1799 (br. 175).
* Meutim, oni su ipak ostali i do veljae 1800. godine, pa im je Senat radi toga
pisao da e Republika snositi sve njihove trokove koje su uinili do 1. XI. 1799, a iza
toga e ih oni sami morati platiti (Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800,
f. 135 Pismo Senata Ranjini i B. Kabogi u Be, 4. II. 1800 (br. 16).
100
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Ranjini i B. Kabogi, 22. X. 1799, (br. 177).
101
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1798- 1799, f. 109 Pismo Senata Kiriku, 23. X. 1799 (br. 38).
102
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109 Pismo Senata Saraki i Ivanu Blau Kabogi, 23. X. 1799 (br. 37).
103
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Ranjini i B. Kabogi u Be, 16. X. 1799 (br. 175).
639

srno vidjeli, ve odredila sve to je bilo potrebno da se odmah dovedu i njmake ete iz Dalmacije, te bojei se da bi taj ferman o slanju vojske mogao
stii odvie kasno za poslanicima, naloila im je neka zahtjevaju naprosto od
Porte da hitno napie i poalje pismo bosanskom pai s potrebnim uputama
o raspolaganju odreenom vojskom. Konano im je jo naredila da se, im
to sve izvre i uine oprotajne audijencije, vrate kui ili kopnom ili morem.104 Time je njihova misija bila dovrena, premda su se i oni, kao i ve
spomenuti Ranjina i B. Kaboga, zadrali u turskoj prijestolnici vie vremena
nego to im je Senat bio dopustio.105
4.

Tada je Senat morao sam stupiti u izravnu vezu s Bradyjem i Rukavinom. U prvom redu udovoljio je odmah zahtjevu bokokotorskog guvernera i
dao mu zajam od 10.000 forinti. Ali ga je zato odmah zamolio da Konavljanima odtada zabrani pristup i otkae zatitu u Boki Kotorskoj, kao i da prekine svaku vezu s njima. Zatim je uputio senatora Petra Jerolima Natalija do
generala Rukavine da se s njime dogovori o prijevozu eta u Dubrovaku republiku, kao i radi svega to se tie vojnikih operacija protiv buntovnih Konavljana.106 Kada se vratio ve spomenuti senator s pregovora u Zadru,107 kamo su se po prianju jo u poetku listopada bili kradom zaputili estorica
Konavljana,108 izjavio je da Rukavina, unato svojoj najboljoj volji da pomogne Dubrovanima, nije sada u mogunosti da odaalje iz onih mjesta
ikakav dio vojske, jer je po nalogu dvora uputio izvjestan broj vojnika za blokadu Ankone. Ali ipak da se ispuni careva odredba, dao je Rukavina upute
Bradyju, kako bi prema zahtjevu Senata poslao etiri ete pjeadije ili 600
ljudi pukovnije Hohenlohe. Rukavina je dao razumjeti Bradyju da ne smije
ne samo davati nikakvu pomo buntovnicima, ve ih ne treba ni trpjeti u
svojoj pokrajini. Ako se pak tkogod uulja onamo, ima ga uhvatiti i pod paskom poslati u Dubrovaku republiku, i neka unaprijed objavi da e se tako i
drugima dogoditi. Kako je Rukavina o uputama danim Bradyju obavijestio i
Senat, Senat je odmah pisao u Kotor, izraavajui svoju nadu generalu Bradyju da su mu valjda ve stigli napuci iz Zadra, te ga je ujedno zamolio da u
vezi s mudrim odredbama Rukavine objavi zabranu pristupa Konavljanima
u svoju pokrajinu i neka sprijei svaki bijeg ili pak neka izvri odmah hape104
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 1799, f. 109 Pismo Senata Saraki i Ivanu Blau Kabogi, 23. X. 1799 (br. 37).
105
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 -1799, f. 109 Pismo Senata Saraki i Ivanu Blau Kabogi, 25. XII. 1799 (br. 47). Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 Pismo Senata Saraki i Ivanu B. Kabogi, 1. II. 1800 (br.
8).
106
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
Bradyju, 25. X. 1799 (br. 179).
107
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
Bradyju, 19. XI. 1799 (br. 184).
108
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Ranjini i Bernardu Kabogi, 4. X. 1799 (br. 160).

640

nje buntovnika, ako ikada do toga doe.109 I zbilja Senat taj put nije morao
dugo ekati da mu Brady ak i s dva pisma vrlo povoljno odgovori. Stoga je
raskuraeni Senat zbog toga pisao tome generalu neka izdvoji buntovne Konavljane iz svoje pokrajine preko objavljenog proglasa, koji e dovesti do eljenog uspjeha. Meutim je Petar Jerolim Natali, koji je bio odreen da otide Bradyju, da se s njime posavjetuje o nainu kako e se uvesti carske ete
u Konavle, ekao povoljno vrijeme.110 Naravno da je i njemu Senat dao svoje uobiajene, no zasada dosta kratke upute. U njima mu je preporuio da se
s Bradyjem dogovori o uvoenju navedenih eta u Konavle na nain kako se
Natali dogovorio s Rukavinom, a zadrat e se u Kotoru sve dok mu ne dou
nove naredbe.111 Istodobno je pisao Senat i Bradyju, obavjetavajui ga o dolasku i misiji svoga izvanrednog poslanika, kao i molei da pokloni punu vjeru onome o emu je opunomoen da se s njime dogovori i zakljui povjereni
mu posao.112 Kada je Natali ve prispio u Kotor i zapoeo pregovore s Bradyjem, Senat mu je poslao druge upute. U njima ga je tono obavijestio o stanju u Konavlima i svojim mjerama u toj stvari i naloio mu da o tome izvijesti i Bradyja, koga ujedno neka zamoli da ponovo objavi da nee nikoga od
buntovnika primiti u svoju pokrajinu, i da obnovi svoj proglas, u kome kae
da e svaki onaj koji doe u Boku Kotorsku biiti uhvaen i izruen dubrovakom knezu.113 Ve spomenuti Natali nije uludo tratio vrijeme u Kotoru, nego
je na veliko zadovoljstvo Senata vodio uspjene pregovore s Bradyjem, koji
je sam sastavio ugovor u nekoliko toaka kako da se izvri ulazak austrijskih
eta na dubrovaki teritorij. Kada je Senat prouio toku po toku tog ugovora, on je o tom pisao Nataliju. Tako je uinio svoje zamjerke samome uvodu ugovora, u kome je navedeno da je uzrok ulaska eta u Konavlje da se
uspostavi mir i stari poredak stvari. Naime Senat je, kao i Natali, drao da
je taj izraz vrlo opasan i bojao se da bi to moglo imati vrlo alosne posljedice kada bi ostao u takvom smislu. Stoga je iznio svoje uvjerenje da e i Brady pristati da se iza toga izraza dade objanjenje ovim rijeima: to jest vratiti buntovne podanike izravnom posluhu senata i posve ih podrediti suverenosti istoga. Da bi pak Natali to lake sklonio Bradyja da pristane na tu
izmjenu i dodatak, poslao mu je u prijepisu pismo od Thuguta (od 25. VII) i
Rukavine (od 31. VII), iz kojih se jasno vidjelo da je namjera cara to se eta
tie izraena upravo onako kako je Senat iznio, te da se tu ne raspravlja ni o
starom ni o novom poretku. Iako je Senat bio uvjeren da e Natali uspjeti da
na osnovi tih pisama i razloga sklone generala Bradyja, ipak mu je dao upu109
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
Bradyju, 19. X. 1799 (br. 184).
110
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
Bradyju, 3. XII. 1799 (br. 185).
111
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Upute Senata Petru Jerolimu Nataliju, 8. XII. 1799 (br. 188).
112
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata
Bradyju, 8. XII. 1799 (br. 189).
113
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Petru Jerolimu Nataliju u Kotor, 16. XII. 1799 (br. 190).

641

te, neka u sluaju, da taj ne pristane, ne sklopi ugovor i neka odmah izvjesti
svoju vladu o stanju stvari da mu se dadu nove direktive. Inae je Senat bio
potpuno odobrio i prvi, drugi i trei lan toga ugovora. A o etvrtom lanu
sloio se, dodue, da se etama dade badava kruh i prismok, ali je prigovorio
Nataliju zato je pristao da im se takoer svaki dan dijeli badava i vino kao i
meso, kada je Brady ba to dvoje izriito traio za novac. Stoga mu je naredio neka svoj odgovor o toj odluci ispravi, to jest da e se meso doznaiti, ali
samo za novac, dok e se vino badava dijeliti svakome vojniku, po kutao
(cutlo)* na dan kako se on ve sporazumio. Senat je odobrio i peti lan, ali je
naloio Nataliju da u svom odgovoru na isti lan senat e nai zdrava konaita u praznim kuama vlasnika doda i seljaka. Isto tako se sasma suglasio sa estim i sedmim lanom ugovora. Samo je poruio Nataliju da Senat
nije u mogunosti tono odrediti dan kada e iz Boke Kotorske poi ete, jer
sve to zavisi u prvom redu od odgovora Konavljana i o proglasu Republike,
koji e se objaviti 19. XII, a o kojemu su mu ve pisali 16. XII. Nadalje mu je
naredio da kao i dosada uporno zahtijeva od Bradyja neka zabrani svaki doticaj Konavljana s Bokom Kotorskom,114 ega se taj general odtada najsavjesnije drao i to je bio
jedan od razloga da su se buntovnici uskoro pokorili svojim vlastima.115
Budui da je Natali od Senata zahtijevao da mu dopusti povratak kui,
on mu ga nije odobrio navodei da iz svega toga i sam vidi kako je u Kotoru
prijeko potreban.116 I tako je ondje Natali jo neko vrijeme morao ostati,
javljajui se redovito Senatu, koji mu je stalno izraavao svoje zadovoljstvo
radi njegova uspjeha u misiji kod Bradyja. Ujedno ga je vlada izvijestila o
daljem tijeku stanja u Konavlima molei ga da generalu Bradyju saopi imena glavnih krivaca, da ih on uhapsi. Nadalje neka kae tome generalu kako
dubrovaka vlada postupa u toj stvari s najveom trijeznou, te radi toga
moda strane ete nee vie biti ni potrebne. Zatim je Senat napose naglasio
Nataliju da sve do novih nareenja sa strane Republike ima odgoditi potpisivanje toga ugovora, kao i da zbog tadanjih prilika mora na alost ostati i
nadalje ondje sve do izvrenja
sudske presude nad buntovnicima, o emu e
117
biti tono obavijeten.
Usporedo s tom misijom u Boki Kotorskoj, Senat je vodio pregovore i s
bosanskim paom u Travniku, kamo je uputio u zamanom i povjerljivom
poslu trgovca Antonija Corbettija. On je imao, po uputama dubrovake vla-

de, da odmah zatrai audijenciju u pae i da mu preda senatovo pismo, sastavljeno na hrvatskom jeziku, a ne na turskom (prijepis tog pisma dobio je i
Corbetti), te da ga ujedno i zamoli neka ispria odsutnost dubrovakog dragomana. Zatim je tome Corbettiju, nakon to bude izrazio uobiajene osjeaje Republike prema pai, nareeno da ga izvjesti da je njegova vlada primila
njegovo pismo i sultanov ferman, u kome je Porta privolila da se na turskoj
granici stave ete na raspolaganje dubrovakoj vladi. Ujedno je zapovijedeno Corbettiju neka kae tome pai kako e se republiin poslanik uskoro s
njime porazgovoriti, koliki broj eta treba uputiti na granicu i rasporediti ih,
kao i o svemu to se tie njihova odailjanja. Nadalje je Corbetti imao rei
pai (a o emu mu je potkraj ljeta ve govorio dubrovaki poslanik) da je
dubrovaka vlada, budui da turske ete nee biti dovoljne da zaprijee bjeanje Konavljana u Boku Kotorsku, bila prisiljena zamoliti cara da joj stavi
na raspolaganje austrijske ete, na to je taj vladar pristao i ujedno odredio
da se ta vojska ima izdravati na vlastiti troak; Senat se pak odluio da je
dovede u svoju zemlju morskim putem. Kako je sada ta vlada htjela doznati
na iji e se raun izdravati turske ete, Corbetti je to trebao ispitati od pae, jer bi na osnovi toga odgovora mogla onda dati shodne upute svome poslaniku. Kao glavni razlog, zbog ega je trgovac Corbetti bio poslan u Bosnu,
navela mu je njegova vlada da treba na lukav i paljiv nain doznati od pae
da li ima kakve naredbe ili namjere da se opre ulasku austrijskih eta u dubrovaku dravu. Ujedno je Senat upozorio Corbettija neka vrlo pozorno prati sve paine kretnje kada ga bude to pitao, te da onda podnese po svome povratku o tome vrlo tono izvjee. Nadalje se taj trgovac morao pobrinuti da
paa dade na pismo dubrovake vlade pismeni odgovor, koji neka joj to
bre moe poalje, preporuujui mu da se uskoro vrati kui i dri u najveoj
tajnosti svoju misiju. Na kraju svih tih uputa izruuje Corbettiju uobiajene
darove za pau i ehaju te odobrava unaprijed trokove koje e on na svom
putu imati.118 U pismu pai, sastavljenom na hrvatskom jeziku, izvjeuje Senat o sultanovom fermanu o odailjanju turskih eta na dubrovaku granicu
u svrhu pokoravanja Konavljana pa mu preporuuje Corbettija, koji e mu
predati poruku Republike. Ujedno se daje do znanja pai zato je dubrovaka vlada zahtijevala od cara austrijsku vojsku i najavljuje se skori dolazak
republiinog poslanika, koji e s njime ugovoriti sve to je potrebno da turska vojska doe u Konavle.119 Ali u slanju tog poslanika Senat se ipak zaudo

* cutlo kutao, mjera (obino je nainjena od lima) za vino i drugo (oko 8 decilitara), koja se u Dubrovniku upotrebljavala od 16. stoljea dalje (Rjenik hrvatskoga ili
srpskog jezika, sv. 23, Zagreb, 1903, 837).
114
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 Pismo Senata Nataliju u Kotor, 18. XII. 1799 (br. 192).
\
115
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800, f. 135 Pismo Senata
d'Ayali, 4. II. 1800 (br. 13/2).
116
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Nataliju u Kotor, 18. XII. 1799 (br. 192).
117
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Nataliju u Kotor, 25. XII. 1799 (br. 195).

Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1799, f. 109 Upute senata Antoniju Corbettiju, 20. XI. 1799 (br. 41).
119
To pismo takoer donosimo u cijelosti i ono glasi: AI Signor Pass di Bossina
Traunik. Primilismo slauni i vissoki ferman od Cestitieh Vrata sadrusgena s' ziegneniem listom V. G. i P. G. po koiem liepo rassumiesmo milosti kojisunam bili udieglieni
od recenieh Slavnieh Vrata po varha turske vojske, sa da doghie na nae confin, kad
budde od nas svata i u onoliki broj koniam ustribuje, sa pedepsati neposluscne, i odmetnute nasce podlosgnike od Konuali: na odgovor ake od recenieh Vascieh milosti,
i od ziegnena priateglskoga lista, mi uputismo na vlasc na te strane nascega posctenoga, i usdana targouzda Antuna Corbetti, koichie imat cias gliubitvam skute, i pridatti
ovu nasciu sa Vas od possobne stime, i jakovam sahualiti na premuri koju nam kazgete u nasciem sadascgniem potreban. Mi promiscgliajuchi mi da snagha, i pomoch od
turske vojske na nascem confinu nebi bila sadovoglna sa oprijecitse da nasci odmet-

118

642

643

nije tako jako urio. Istom nekako oko sredine prosinca 1799. izabrao je za
tu ast Antonija Karla Natalija, koji je imao u ime svoje vlade ne samo pozdraviti novoimenovanog bosanskog beglerbega Seid-Muhamedpau,120 ve
mu je trebao, a naravno i njegovim dostojanstvenicima, izruiti uobiajene
darove.121 Razumljivo je samo od sebe da je Senat i Natalija po svom starom
obiaju opskrbio pismima i uputama. Natali je trebao, im stigne u Travnik,
isposlovati audijenciju kod pae i izjaviti mu da su se Konavljani ustraili
objavljenih fermana izdanih od Porte u korist Republike pa su se pokorili.
Stoga se Senat nada, tako se dalje upuivao poslanik da kae, da e ih moda
posve upokoriti vlastitim snagama bez upotrebe strane vojske, premda nije
sasma sigurno. Ujedno neka Natali zamoli pau da izda svoju bujruntiju, po
kojoj se imaju uhapsiti, ako se nadu na turskom teritoriju, petorica ve imenovanih kolovoa Konavljana, a kada Senat njih bude primjerno kaznio, neka izrazi da se on uzda da e se onda vratiti trajan mir u taj kraj.122
5.

I zbilja nade Republike da e uspjeti svojim snagama skriti otpor Konavljana, bile su dosta povoljne. Glavna briga dubrovake vlade bila je u
prvom redu da se domogne one petorice kolovoa i da ih kao zaetnike bune
kazni. Stoga se ipak odluila, premda je imala na raspolaganju vojsku, da
kazni buntovnike, da obznani svim kaznacima* Konavala preko cavtatskog
kapetana, koji je zapravo vladao njihovim kaznainama,** neka pitaju po
svojim upnicima narod da li se kaje zbog svoje krivice i da li moli za oprotenje. Po samoj izjavi Senata, Republika je, potaknuta milosrem, bila prinuti podloscgnizi, videchise stisnuti s' jedne strane, ne usbudu biesgiati put Bocha od
Cattorra, mismo bili ussilovani na mochiu sicuro pedepsati, ucinitti nasce molbe cesarru josc od passanoga lietta kako, i Vi snate sa dabinam on uinio milost udieliti koi
malahan broj od gnegovieh sodata sada s'strane od Novoga ugliesu u nasciu darzgiavu od Conauli po putu i tako recenni od morra slichi buddu ocrusgeni odasfuda, i reeni cesare pomilovonasje bes odmaha, davajuchinam sodate na gnegou harc, i sapouiedajuchi gnegovu generalu, danas budde pomochi u nasciem potrebam. A po radi
turske vojske, mi uputujemo ovo mallo dana put Bosne nascega elciu (= poslanik: V.
Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, Zagreb, 1909, 299), koichie od
nasce strane vesselitse V. P. i P. G. dosciastvu na vladagne od bossanske provincie, i
koichie imat ciast s' Vammi ugovorit po visce bremena, broja, i ostalieh potreba, koje
utisctu tursku vojsku sa dovestit na nae confin. Mivas josctera molimo dabistenam
prostilli, erbosmo ussilovani pisastvam ovu nasciu u jesik sarbski, biusci nae tergiuman (= tuma: I. Esih, Turcizmi, Zagreb, 1942, 119) nahodise isvan ovoga stata. Isgiudechivam dugh, i dobar sgivot, i sfe najvechie estitosti sa smilostim primoguchiega
zarstva i ostajemo za vasda Vasci (Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann.
1798-1799, f. 109 Pismo senata bosanskom pai, s. d. (br. 42).
120
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109 PismoNSenata bosanskom pai, 18. XII. 1799 (br. 49).
\
121
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 - 1799, f. 109 Upute Se\
nata Antoniju Karlu Nataliju, 18. XII. 1799 (br. 49).
122
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 17981799, f. 109 Pismo Senata Antoniju Karlu Nataliju, 25. XII. 1799 (br. 48).
* Glavar sela u Konavlju (V. Maurani, o. c., 499).
** selo pod upravom kaznaca u istom kraju (V. Maurani o. c., 499).

644

pravna dati potpuno oprotenje uz uvjet da Konavljani sami uhvate i dovedu

onih pet glavnih krivaca. Ako su pak svih pet ili jedan od njih pobjegli, tada
neka se Konavljani obveu da e izvriti sve ono to im Senat odredi za kue
i druga imanja kolovoa, inae e biti dovedene ete da kazne cijeli taj
kraj.123
Meutim, ipak je dubrovaka vlada i sama oklijevala da pozove u taj
predjel ete, dok ne objavi svoju naredbu Konavljanima u ve navedenoj formi, o ijem e odgovoru ovisiti kada e tu vojsku pozvati iz Boke Kotorske
da doe ovamo.124 U to je kao prva posljedica obznanjenja upuenog kaznacima Konavlja bila ta to su oni u nedjelju dne 21. XII. u Cavtatu pred tamonjim kapetanom i tajnikom Senata tamo poslanim donijeli odgovor u
kome se u ime svih kaznaina obvezuju da e uhapsiti i izruiti u ruke pravde onih pet oznaenih krivaca, ako im pode za rukom nai ih, premda su znali da su oni pobjegli. Ujedno su se takoer obvezali da e na prvi mig vlade
unititi kue kolovoa i izvriti sve ono to im se zapovijedi za imanja i porodice tih krivaca.125 Meutim je 24. XII. dubrovaka vlada i objavila o navedenim buntovnicima ovaj novi proglas na hrvatskom jeziku,* sasma slian
onom prijanjem obznanjenju: Knes i viechnizi republike dubrovake. U
slusgiegnie sapoviedi Priusviscenoga Fregata cinivamse danas snatti, da biusci Vascie ceruauine (?) po putu od Vascieh paroca cinilistese snatti, reenomu Priusviscenomu Pregatu, da svicolizina sasviem pokajani od texkoga
Vascega grieha od ribellioni, i od neposluha Vascemu Principu, podnisgeno i
pokorno iscete i vapite u gniega milosarghie, reeni Priuscvisceni Pregat,
sasve daje voiska turska spravna od etiri higliade gliudi, kako se usdarsgi u
zarevu fermanu; i sces stotin Tudesciaka po kojije gi otiscio gosp. Pero Natali sa ugliese i jedna i druga vojska u Conavli sa tescko pedepsati Vascie
smionstvo, i Vasciu tescku krivinu sa porasit sfe Conavli, prem niscta nemagne ganivate na milosardie, i obechivavam prostit podpunno sviem inniem sfe reccene Vascie krivine, ako Vi dovedete i date u ruke od pravde ove
pet gliudi to jes Nika Scvaga is Vodovaglie, Miha Ghiura Maguda is Baceva
Dola, Zvieta Muja is Lovorna, Miha Coprivizu is Radovcichia, i Nika Rada
Huzovicha is Sastoglia, i akobi te ste pet gliudi alli kogod od gnih bio uteko,
daste obligate sraslati, i posolit gnihove cuchie, i oslusgit sfe ono scto Priusvisceni Pregat zapovie, suproch gnima, i gnihoviem dobrima; i budduchi to
jedini, i sam nain sa mochi imat milosarghie, koga vapite, i prosctegne ostalomu puku od Conavli cinivamse snatti po sapoviedi istoga Priusviscenoga
Pregata, davamse davaju etiri dni vremena za doniet stanovit odgovor, na
123

Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.

134 Pismo Senata Jerolimu Nataliju u Kotor, 16. XII. 1799 (br. 190).
124
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Petru Jerolimu Nataliju u Kotor, 18. XII. 1799 (br. 192).
125
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Nataliju u Kotor, 25. XII. 1799 (br. 195).
* Engel pretpostavlja daje i taj proglas, pun prijetnji, natjerao Konavljane na pokornost (K. Engel, Povjest dubrovake republike. Preveo I. Stojanovi. Dubrovnik
1903, 125).
645

nje u Jakovljevu prokuanu okretnost.134 Ali kako se Jakov Natali razbolio u

Kotoru, Senat ga je jednoglasno oslobodio povjerene zadae, i tako je on i
dalje ostao kod svoga oca.
Meutim, je dne 15.1. 1800. godine zapoela dubrovaka vlada slati vojsku u Konavle, kao i sve ostalo to je bilo potrebno da se neposredno izvri
sudska presuda. Ujedno je sada povjerila Franji Gradiju, cavtatskom kapetanu, da on sve to vodi, izraavajui nadu da e za nekoliko dana biti cijela ta
stvar dokoncafia's uspjehom.135 Istodobno je Senat pisao i kapetanu Gradiju
izvjeujui ga da mu alje 100 Brgaana s kapralom i bubnjarom, koji e s
njime kao njegova osobna straa poi u Konavle, dok e on stanovati u palai kneza u Pridvorju. Kaznaci pak iz cijele Republike, koji e onamo biti takoer upueni, a stanovat e s Brgaanima ili kod franjevaca ili u crkvi ili u
kakvom drugom natkritom mjestu, morat e promatrati izvrenje presude.
Dvojica vladinih niih inovnika, tj. Ivan Stella i Vincenzo Petrov Vodopi,
trebali su takoer prisustvovati tom izvrenju da se tako postigne potpuni
uspjeh. Konavljani su opet bili obvezani poruiti kue osuenika, kako bi se
vidjelo da su se podredili i pokajali. Gradi je imao izvriti zasada, po nalogu
senata, samo presude protiv Muje i Maguda, a one tri ostale privremeno su
odgoene.136 I tako se u Konavlima na veliko zadovoljstvo vlade izvrila sudska presuda nad krivcima.137 Kada su i Konavljani tono ispunili ono to im
je nareeno, zamolili su svaki pojedinano i javno oprotenje* koje im je u
potpunosti dano, pa je onda odmah i otvoren slobodan saobraaj s njihovim
krajem. Tako je, kako se vlada hvalila Kiriku i d'Ayali, nakon est mjeseci
bio sretno rijeen taj neprijatan spor,138 te je opet konano vraen mir u Republici, kako je ona obavijestila i Thuguta.139

ove sapoviedi, koje ako neusbudu podpunno oslugene, triebachie bitti dasse
sfe isvarsci sctoie spravno sa pedepsat vas vilaet od Conavli da doghie voiska
na Vasce spenze, i patichie jednako i bi poraseni vas vilaet od Conavli. Ragusa li 23. decembre 1799.126 Dan iza objavljivanja tog proglasa (24. XII) pozvala je vlada na sud onu petoricu kolovoa, koji su se takoer nakon etiri
dana imali prijaviti u javni zatvor, da bi se onda mogao povesti protiv njih
sudski postupak.127
U meuvremenu, kada su se po nalogu bosanskog pae na osnovi fermana poele sakupljati ete u Nevesinju,128 pod Nikiem129 i u Gackom,130 i kada se proirila vijest da se turska vojska pod vodstvom bosanskog defterdara Sulejman-bega pribliava i da e navaliti na Konavle, buntovnici se toliko
prestraie i izjavie odmah svoju pokornost,131 te poslae svoje upnike da u
ime svih stanovnika zatrae oprotenje izjavljujui da e tono izvriti sve
ono to im Senat naredi. Kada je dubrovaka vlada vidjela da se oni bezuvjetno pokoravaju, a ujedno i da izbjegne zlo koje bi moglo izazvati ulazak
stranih eta na njen teritorij, kao i da po njenoj izjavi to je mogue manje
prolije ljudske krvi, podijelila je zatraeno oprotenje uz uvjet da se izvri
sve ono to im se zapovijedi. Time se Senat ograniio da kazni samo onu petoricu glavnih voda pobune, koji su osueni na vjeala, te da im se kue porue, zaplijeni imetak, odstrane njihove porodice iz Konavala, kao i da se na
prostoru gdje su stajale kue krivaca, podignu vjeala na kojima e biti prikazana drvena glava osuenika. Budui da su ona petorica glavnih voda ve
prije bili pobjegli iz Dubrovake republike, raspisao je Senat nagradu od 200
dukata ako ih predaju u ruke pravde ive ili mrtve.132 Ujedno je sada Senat
postavio za konavoskog kneza Jakova, sina Petra Jerolima Natalija, i povjerio mu da on provede u djelo izvrenje te sudske presude. Kako je taj boravio s ocem u Kotoru, pisao mu je onamo Senat, izvjeujui ga o izboru za tu
133
dunost i nalaui mu da se zbog to'ga odmah vrati kui. Istodobno je vlada obavijestila o tome i njegova oca, laskajui mu da ona ima puno pouzda-

126

Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.

134 - Proglas dubrovake vlade od 23. XII. 1799 (br. 191).
127
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 Pismo Senata Nataliju u Kotor, 25. XII. 1799 (br. 195).
128
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1800 1802, f. 110 Pismo Senata Kiriku, 1. II. 1800. (br. 5/2).
129
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 Pismo Senata bosanskom pai, s. d. (br. 9).
130
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 18001802, f. 110 Pismo Se/
nata bosanskom pai, s. d. (br. 13).
/
131
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 Pismo Senata bosanskom defterdaru Sulejman-begu, 21. I. 1800 (br. 3).
/
132
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 18001802, f. 110 Pismo Senata Kiriku, 1. II. 1800 (br. 5/2). Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800, f. 135
Pismo Senata d'Ayali, 4. II. 1800 (br. 13/2).
133
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata Jakovu Petru Nataliju, 4. I. 1800 (br. 1/1).

646

>

6.
U meuvremenu je ve toliko puta spomenuti Petar Jerolim Natali, upuivan stalno od Senata o razvoju dogaaja u Konavlima, boravio jo u Kotoru,140 gdje je i dalje stajao vf pregovorima i kontaktu s Bradyjem.141 ^ada ga
134
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata
Petru Jerolimu Nataliju, 4. I. 1800 (br. 1/2).
135
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata
Petru Jerolimu Nataliju, 15. I. 1800 (br. 2).
136
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata
Francescu Matijinom Gradiu u Cavtat, 15. I. 1800 (br. 3).
137
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata
Petru Jerolimu Nataliju u Kotor, 22. I. 1800 (br. 7).
* Engel kae da su manji krivci morali s konopcem oko vrata moliti javno Senat
za milost, koju su i dobili (K. Engel o. c., 125).
138
Dravni arhiv u Dubrovniku Lettere e commissioni di Levante ann.
1800.-1802., f. 110 Pismo Senata Kiriku, 1. II. 1800 (br. 5/2) Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata d'Ayali, 4. II. 1800 (br. 13/2).
139
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800. f. 135 Pismo Senata
Thugutu, 4. II. 1800 (br. 13/1).
140
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata
Nataliju u Kotor, 4. I. 1800 (br. 1/2).
141
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata
Nataliju u Kotor, 15. I. 1800 (br. 2).

647

je njegova vlada ovlastila, ne samo da pode tome generalu i da ga izvijesti o

uspjehu, koji je ona postigla u Konavlima, ve i da mu u ime Republike izjavi
kako se Senat s najivljom radou zahvaljuje napose carskoj monoj zatiti
za sretan zavretak svojih razmirica u tom kraju, te da je demonstracija austrijskih eta, povezana s drugim mudrim skrbima i toliko snagom i dobrotom toga generala u toj prilici, dovela do toga njene podanike Konavljane da
su se zastraeni i raskajani vratili dunoj pokornosti prema svome vladaru,
a Senat je pomou djelotvorne potpore bio u mogunosti da dokona svojim
snagama toliko mrsko buntovno shvaanje pravde, te da nastojanjem Senata nije zbog toga ni dolo do daljih neprilika po austrijske ete, koje mu vie
nisu bile potrebne. Uz to se imao Natali napose zahvaliti u ime Republike samome Bradyju za njegovu naroitu Ijubeznost i djelotvornost. Istom poto
Natali sve to izvri, dopustio mu je Senat da se od Bradyja oprosti i iza toliko vremena vrati kui.142
Kada je Senat ba neto prije doznao od samoga bosanskog defterdara
Sulejman-bega da je krenuo sa svojim etama prema granici Dubrovake republike, on je opunomoio trgovca Stjepu Radinkovia, neka odmah pode u
Nevesinje ili koje drugo mjesto, gdje se taj defterdar nalazi na elu svoje vojske, i da mu izrui pismo, napisano na hrvatskom jeziku. Zatim da mu se zahvali to se tako svojski i djelotvorno odazvao u korist Senata. Ali tada da
mu i izjavi kako su se Konavljani prestraili zbog toga i pokorili, pa stoga vie nije potrebno da produi naprijed sa svojim etama, ve neka se vrati natrag. Da ga to lake skloni na taj povratak, dao je Senat tome trgovcu 100
zlatnih dukata i etiri svilena opasaa, koje je imao izruiti Sulejman-begu u
ime Republike i ujedno mu se ponovno zahvaliti. Istom kada to obavi, dopustila mu je vlada da pode kui i podnese o svojoj misiji izvjee.143 U pismu pak, sastavljenom na hrvatskom jeziku, izvjeuje dubrovaka vlada tog
defterdara kako je uspjeno uguena vlastitim domaim snagama buna u
Konavlima, te ga stoga moli da ne ide dalje sa svojom vojskom i da je raspusti. Na kraju mu jo dodaje Senat da e o svemu tome pisati bosanskom
pai kao i Porti, a njega moli da Ijubezno primi trgovca Radinkovia koji e
144
mu predati pismo i ostalo usmeno rei. Senat nije sada zaboravio obavi142

Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata

Nataliju u Kotor, 22. I. 1800 (br. 7).
143
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Upute Senata
Stjepanu Radinkoviu, svome poslaniku kod bosanskog defterdara, 22. I. 1800 (br. 4).
144
Radi interesantnosti, a i to je i na hrvatskom jeziku, donaamo ovo pismo takoer u cijelosti: Al tefterdaro di Bosina, mnogo svietlome i svake ciasti i fale dostoinomu Gospodinu Suleimannu beggu defterdar effendii od Bosne od nas knesa, i vlastela dubrovascikieh v. d. p. Po Vascemu cjovjeku primismo szjegneni list Vascega
Prisvietloga Gospodstva, po komu posnasmo Vascju glubav, i priateglstvo prema nammi, i po radi toga sarcjanovam sahvaglivamo, i scjudimo kojugod prigodu sa/mochivam nascju harnos ukazatti. A visce vojske, kojaje na ove strane uputjena, i kojom Vi
vladate, imamovam datti na snagne, da kakkoseje glas prosuo da ona pribliscja, i da
ima sa svom sillom na Konavli nasarnutti, sa sasmaih porasitti, taki strah priuse onu
svu ceglad, da se isti cias podloscisse na svaku nasciu sapovjed, i mi jur pedepsasmo
poglavite krivze, koisu bili svu podbunnu usrokovalli. Budduchise ake sve smirillo, i
povratillo na priascgni red i posluh, nijenam vechje trijebi ikkakve isvagne pomochi,

648

jestiti o cijeloj tadanjoj situaciji u Konavlima kao i o tom sakupljanju turske vojske u Nevesinju i svoga poslanika u Travniku Antonija Karla Petra
Natalija molei ga da se u ime svoje vlade zahvali bosanskom pai za brzo izvrenje Portina fermana u korist Dubrovake republike, kada je izdao bujruntiju o upuivanju turskih eta. Ali tom prilikom neka mu Natali saopi i
to kako je beskorisno sada da te iste ete udu u Konavle, jer se Senat nada
da e ondje biti sve ureeno u miru, te neka kae dalje kako Republika pripisuje i zahvaljuje takav sretan uspjeh jedino pokroviteljstvu Porte i djelotvornom sudjelovanju samoga pae.145
O posljednjim dogaajima u Konavlima kao i o uspjenom dokonanju
tamonje bune pisao je Senat i Kiriku, nareujui mu da odmah sve to tono
izloi i Reis-efendiji i neka mu u ime dubrovake vlade najtoplije zahvali na
pomoi i potpori u toj prigodi kao i neka naroito naglasi da sretan uspjeh u
tome Republika pripisuje zatiti Porte, pod kojom toliko stoljea ivi mirno
i sretno. Tom prilikom je Kiriko takoer trebao pohvaliti pred Reis-efendijom bosanskog pau i njegove potinjene zbog osobitog nastojanja i djelotvornosti, a ujedno je bio obvezan da i izvijesti to mu je na sve to odgovorio
taj ministar.146
Meutim, Natali nije dospio obavijestiti bosanskog pau o uspjenom
dokonanju bune, jer je otiao u Dubrovnik. Stoga je sama dubrovaka vlada uputila pai izravno pismo o svemu i zahvalila mu se na iskazanoj pomoi.147 Ali je paa odgovorio zauenim Dubrovanima da on bez naroita sulbes koje szjenismo dae nechje mochi posli ureditti. Zjechja cessa u sctovam ove glase
davamo na snagne, u istovas dobba molimo da naprjeda s' Vascjom vojskom ne iddete, nego da svakoga na svoju stranu slobodno povratite, erbi bilo suludgne svako Vasce vechje samuccegne. Ovo scto sad Vammi piscemo, datchjemo na snagne i estitomu
vesjeru bossanskomu sakualitmu na gnegoviem millostima a i na Slavna Vrata po putu nascieh poklisara, koise sad nahode u Zarigradu, prikasatchjemo potanko kakkom
sve stvari proscle i koju namje glubav i pomgnu ukaso toliko recceni estiti vesjer bosanski, koliko Vasce Prisvjetlo Gospodstvo pri naseoj najvechoj potrebi. Stjepo Radinkovi nae targovaz, koichevam pridat ovu nasciu joschjevam bogle na oko rjec umjet
prikasat sve ono sctosmovam mi odisgara narekli, i od nascechje Vam strane poklonit
jedan seien list, koga molimovas da buddete primit draga scerza sa bigljegh nasce
gljubavi, i szjene, kojuvam sccjudimo ukasatti radi Vascega samuccegna. I scelechivam sve najvechje estitosti u sdravglju sajedno s'milosti estitoga zarstva, ostajemo
na Vasciem sapovjedima. A di 21. genaro 1800 (Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1800.1802., f. 110 Pismo Senata bosanskom defterdaru Sulejman-begu,
21. I. 1800 (br. 3).
145
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 Pismo Senata Antoniju Karlu Petru Nataliju u Travnik, 22. I. 1800 (br. 5/1).
146
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1800 1802, f. 110 Pismo Senata Kiriku, 1. II. 1800 (br. 5/2).
147
Kako je i to pismo pisano na hrvatskom jeziku, mi ga djelomino objelodanjujemo, ukoliko se radi o navedenom predmetu: AI Signor Pass di Bossina Travnik.
Gnekoliko dana nasada pisasmo nascemu elcii, koga poslasmo na te strane sa poklonitse V. P. i P. G. Sadavam prikasje sfesctoje sliedilo po varhu nascieh podlosnika od
Conauli. Ma biusciga nascia sapovied nascla u savrati na ove strane nie bio podoban,
sa isvrscit ono sctosmomu bili naredili; mi ake sadarn s'ovom nasciom od possebne
zienne nahodimose darsgiami sa prikasatvam kako potom doghie Vae tefterdar svojskom pod Nikscichie sa uputitse put ove dargiave sa pedepsat odmetnute podlosgni-

649

tanova fermana ne moe raspustiti vojsku,148 upozoravajui ih na trokove i

neprilike koji iz toga izlaze za samu tursku vojsku.149 Stoga je Senat odmah
odgovorio pai iznijevi mu svoje miljenje i izvjestivi ga da je sve to javio
svome konzulu u Carigradu, gdje e on izloiti cijelu stvar.150 I zbilja to je Republika i uinila naredivi Kiriku da na lijep nain upozori Portu na paino
dranje i na njegove izjave o izdravanju vojske, od ega se ve unaprijed Senat sasma ograivao da snosi ikakav teret.151 Da je Republika uspjela kod
Porte da se i taj puta provede onako kako je predlagala, ne treba ni malo
sumnjati. Sa slinim zahvalama kao to je uputio turskoj vladi, obasuo je Senat ministra Thuguta ne zaboravivi naroito pohvaliti energino dranje generala Bradyja u korist Dubrovake republike, kao i naglasiti da je ona svoke, recenni tescko pripanuscese i povratiscese na pravi priascgli posluh: niscta nemagne ossudismo na smart pet glavara od Conaubla i rasorismo gnihove kuchie, sa da
budde isgled istiem Conauglianima i iniem ostaliem nasciem podlosgnizima sa unaprieda budde mirno sgivotovali i sfeghse kasat podlosgni u sfemu sfuomu Principu.
Ovako sgiughiena sgodda kojaje sliedila u ovom poslu mije sposnasmo samo od dobrote, i nastojagna V. P. i P. G., i michiemose jako hualit Vissokiem Vratima po varhu
Vascieh milosti, kojestenam udielili u ovom prigodi. Mismo nouomu tefterdaru pisali
josc od gnekoliko dana nasada, danam vechie vojska netrebuje, ukoliko ovega puta bilaje dosta nascia snaga bes potrebe od isvane vojske, er biascete recenni Conavgliani
tescko pripalli na sam glas od turske vojske i molimo recennoga gospodina tefderdara
davam i on jako sahuali od nasce strane... (Ibid. Lettere e commissioni di Levante
ann. 1800- 1802, f. 110 Pismo Senata bosanskom pai, s. d. (br. 9).
148
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 Pismo Senata bosanskom pai, s. d. (br. 13).
149
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 Pismo Senata Kiriku, 18. II. 1800 (br. 14).
150
Radi interesantnosti donaamo u cijelosti i to pismo koje je takoer pisano
hrvatskim jezikom: AI Signor Pass di Bossina. Primilismo szjegneni list Vascega
Prisvjetloga, i Priisvarsnoga Gospostva, po komu rasumjesmo svesctonam pisaste visce vojske u Gaskomu prikuppiene. Mi s vegh veshma sposnamo Vasju dobrotu i glubav prema nammi, i zjechja toga sveghvam vechma svjedoimo nascju harnos, i scelimo prigoddu sa mochvamje u djellima occitovatti. A sctonam piscete da budduchise
vojska skupila po osobitu zarskomu slavnomu fermanu, da je Vi nemoschete rasvarchi bes osobita zarskoga fermana, mi scjenimo da budduchinas estita Vrata pomillovali u nascoj potrebbi, i naresilli sa nascju obrannu prikupgljengne od vojske, kojaje
imala po nascoj vogli vladattise i djellovat; sad kadje dospjella nascja potrebba, i svarka radi kojesmoje iskalli, nascaja vogla da se rasvarscje; scotose ugaghja s' predgim
slavniem fermanom, koije je nascoj vogli podloscio. A joscte veshje usmnascja nascja
poscjuda, da gludstvo u vojsku prikuppjeno buddese koliko prie na svoj dom povratiti, sa da toliko magne budde harcja (= troak: I. Esih, o. c., 61) zarevoj hasni (= blagajna: I. Esih, o. c., 63), is koje po zarskoj naredbi ima bitti sasma naplachjeno. Niscta
ne magne mismo davno nascega vechila (= punomonik: I. Esih, o. c., 125), koi sjedi
na Cestitiem Vratima, od svega scto i Vammi piscemo uvjescballi, naredilli da sve, potanko da na snagne receniem Slavniem Vratima, i sahvali im na gnihoviem miUoStim.
Ne budducchi sada na ovoj strani nae tergjuman ne usmobuddemo svegh imat naina sa u tursku jasiu (= pismo: Esih o. c., 68) nascevam liste napisatti, i radi toga u
vlasckuvam jasiu napiscemo: nu kadgodse uzmosce naschi cjovjek vjesct turske jasie,
nechjemose scteghjet gnime sluscitti, sa danas lascgne i boglje buddete rasumjetti. I
daste svegh u vechjoj estitosti sa millosti priusviscenoga zarstva (Ibid. Lettere e
commissioni di Levante ann. 1800. 1802., f. 110 Pismo Senata bosanskom pai, s. d.
(br. 13).'
151
Ibid. Lettere e commissioni di Levante ann. 1800 1802, f. 110 Pismo Senata bosanskom pai, s. d. (br. 13).

650

jim vlastitim silama dokrajila konavosku bunu. Naravno da je vlada bila

svjesna to sve duguje austrijskom vladaru, koji je radio da se sauva Republika sv. Vlaha, i ona zato i kae u tom pismu kako sada nastaje prelijepo
doba za dubrovaku dravu, koga e se njeni potomci sjeati s ugodnou i
vjenom zahvalnou, pa stoga moli jo jadanput ministra Thuguta da bude
tuma njene smjerne zahvalnosti kod carskog prijestolja.152 Istodobno je Senat naredio d'Ayali da otide od Thuguta, neka ga obavijesti kako je na miran
nain uguena konavoska buna, te neka se zahvali na milostivoj carskoj zatiti i na uspjenom posredovanju samoga Thuguta, koga e zamoliti da bude i dalje dubrovaki moni zagovornik. Senat jo nije zaboravio da naroito
upozori d'Ayalu neka pred Thugutom pohvali brigu i zauzimanje generala
Rukavine i Bradyja u korist Dubrovake republike.153
Isto tako Senat nije propustio da se posebno ne zahvali i samomu generalu Rukavini, kome je izjavio da mu je osobito obvezan to je najpripravnije pruio pomo Republici.154 Tim pismom je dubrovaka vlada konano zaokruila i zatvorila krug oko pitanja konavoske bune u Turskoj i Austriji.
Meutim je 29. III. 1800. godine izdala zakon, po kome je odreeno da
od tada ne mogu gospodari od svojih teaka zahtijevati da im rade vie od 90
dana na godinu*, uraunavajui u to i kine dane. Nadalje je tono naznaeno koliko gospodar ima kmetu davati za njegov rad na dan: vina, kruha i povra uz so i ulje s time da se to moe pretvoriti i u novac, ako se obojica tako
nagode.155
Tim aktom mislili su zagrieni feudalci, koji su, poueni iskustvom, postali prijazni i oprezni u ponaanju sa svojim kmetovima iz straha da se opet
ne ponovi slian ustanak,156 da su zaveli red meu seljacima u Konavlima, ija buna zamalo nije izazvala meunarodni spor u jednom dijelu Evrope. Istina, otada se vie u Dubrovakoj republici ne diu seljaci, koji su po miljenju suvremenika tih dogaaja Mangourita, nekadanjeg francuskog konzula
u Ankoni, doepali se iz te bune ne samo velikih koristi, ve im se poboljala
157
sudbina i vraene su im neke povlastice.
Samo nepokretni i kratkovidni gospodari tih seljaka-kmetova nee da
uvide da je dolo vrijeme koje e ih pregaziti, jer nisu sposobni donijeti nove
i duboke reforme u unutranjoj strukturi svoje drave.
152

Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata

Thugutu, 4. II. 1800 (br. 13/1).
153
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 Pismo Senata
d'Ayali, 4. II. 1800 (br. 13/2).
154
Ibid. Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800, f. 135 Pismo Senata Rukavini, 4. II. 1800 (br. 15).
* Dakle vie za 15 dana od one odredbe iz 1713. godine (M. Medini o. c., 91).
155
A. Dagl' Ivellio, Saggio d'uno studio storico critico sulla colonia e sul contadinaggio nell territorio di Ragusa, Ragusa, 1873, 64.
156
M. B. Mangourit, o. c. II. 17.
157
M. B. Mangourit, o. c. II. 17.

651

Iz svega se toga vidi da su sami Dubrovani jo 1799. godine kopali grob

svojoj slobodi i samostalnosti, kada su u strahu od konavoske bune htjeli
pustiti na svoj teritorij ne samo austrijske, ve i turske ete. Tada je mogla
Austrija, uslijed tadanje politike i ratne situacije, da je samo htjela, vrlo lako ukinuti tu republiku i pripojiti je ostaloj Dalmaciji, i nitko u Evropi u taj
as ne bi ni prstom makao da skoi na obranu dubrovake drave.
Buna u Konavlima,158 iako je bila lokalnog karaktera, izazvala je ipak
pozornost cijele europske slubene javnosti. Ali i ona je propala kao i sve
druge. Narod, koji se digao, nahukan sa strane, a onda sramno ostavljen na
cjedilu, platio je za sve raun i ekao nadalje strpljivo da se oslobodi jarma
jedne preivjele i zaostale aristokratske dravne tvorevine, koja se nije mogla dugo odrati na svom komadu zemlje, pa je morala uskoro pasti u ruke
novom susjedu Francuskoj, nasljednici Austrije na Jadranu, koja ju je bez
skrupula konano dokinula, jer je stajala na putu grandioznim levantinskim
planovima njenog cara Napoleona I.

THE KONAVLE UPRISING AS A FOCUS OF EUROPEAN DIPLOMACY

(1799-1800)
Summary
Dr Stjepan Antoljak sees the causes of this uprising in the new law of
the Dubrovnik Senate which ordered ali Dubrovnik subjects to buy twenty
litres of sah each year from the Prince at a high prie. The leader of the revolt was Niko vago from the village of Vodovadje. The Dubrovnik authorities feared the Konavlans and initiated a broad diplomatic activity in order to
secure the help of neighbouring Austria and Turkey. The Initiators of the uprising were punished. The uprising showed the extent of social dissatisfaction in Konavle and in the Republic and foreshadowed the imminent collapse
of the Dubrovnik State.

158
God. 1951. objelodanio je u izdanju Srpske Akademije Nauka J. Radoni V.
knjigu Dubrovaka akta i povelje (Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III, odelenje, knjiga XVI, Beograd, 1951). U toj knjizi od 634. do 641. strane donosi regeste samo nekih isprava koje se odnose na konavosku bunu u razdoblju od 11.
VII. 1799. do 2. V. 1800.

652

ODJECI I POSLJEDICE FRANCUSKE REVOLUCIJE

(1789) U HRVATSKIM ZEMLJAMA*
Jo u 1988. godini zapoelo se govoriti u nas o proslavi 200. obljetnice
francuske revolucije, ije su ideje u ono vrijeme snano i nezadrivo prodirale i irile se gotovo po svim predjelima Evrope pa tako i u hrvatskim zemljama.
Razloga za obiljeavanje te dvjestogodinjice u Hrvatskoj i Dalmaciji
ima za to vie, a jedan je i taj to tamonja arhivska grada upuuje da je odjek te revolucije sa svim svojim posljedicama imao odraz u ovim regionima.
Koliki je taj utjecaj bio i kako se to odrazilo na tamonje drutvene prilike,
posvjedoit e ovaj rad.

1.
Ideje francuske revolucije: sloboda, jednakost i bratstvo koje su naglo
prodirale u gotovo sve zemlje Evrope, izazivale su veliku uznemirenost i
strah da e se morati mijenjati ljudski poredak. U Ugarskoj je samovolja cara Josipa II. otvorila irom vrata tim idejama koje su se stidljivo odraavale
i u Hrvatskoj gdje su dobile sasma drugaiji smjer.
Parole: sloboda i bratstvo dole su iz Francuske i u Hrvatsku, ali rije
sloboda bila je samo za plemstvo koje je po Verbczyu znailo narod.
I dok su u Francuskoj skidali ropske lance s naroda, u Hrvatskoj i Ugarskoj proklinjali su cara Josipa II. to je kmetovima dao slobodu. Vjeno
bratstvo s Maarima trebalo je osigurati plemiku slobodu, da ju nikada ni1
jedan kralj ne srui.
Kad je 14. srpnja 1789. god. pala Bastilla, u Francuskoj je zavladao golemi strah i anarhija. Dekretom je 11. kolovoza 1789. u Francuskoj ukinut feudalni sistem, a 26. kolovoza iste godine Ustavotvorna skuptina donosi uve* Kao predradnja ovome radu prigodom 200-godinjice francuske revolucije je:
S. Antoljak, Les repercussions de la Revolution francaise en Croatie (Extrait des Annales de l'Institut francaise de Zagreb Avril-juin 1939, 68 83) izila 1939. povodom
150 godinjice proslave te revolucije.
1
T. Smiiklas, Poviest hrvatska II, Zagreb, 1878, 389, 390.

653

nu deklaraciju o pravima ovjeka i graanina (Declaration de droits de

l'homme et de citoyen), iji je bio cilj uz ostalo i uspostavljanje individualne
politike jednakosti zajedno s neprikosnovenim privatnim vlasnitvom.2
O svemu tome u Hrvatskoj u to doba nema nikakvih vijesti, jer je hrvatsko plemstvo bilo protiv novih ideja i prevrata, a i u velikoj borbi s reformatorom carem Josipom II. I dok u Ugarskoj tamonji pjesnik Bacsanyi Janos (1789) pjeva u pjesmi A francziaorszgi vltozsokra (o francuskim
promjenama) o francuskoj revoluciji i poziva narode i drave da se oslobode
i raskinu ropske lance ugledajui se u Pariz, koji e im dati utjehu,3 dotle u
Hrvatskoj mi imamo samo jednu jedinu vijest o francuskoj revoluciji iste
1789. godine u zagrebakim novinama Kroatischer Korrespondent (No
XXI, Agram den 11 August 1789), koje pod naslovom Innlndische Nachrichten s istim datumom prenose opiran prikaz iz bekih novina (Wienerzeitung) o razuzdanosti parikog opinstva prigodom posljednje strke, tj. revolucije, gdje je morala uredovati vojska da umiri narod. Jedini se general Esterhazy, iako po porijeklu Maar, u slubi francuskog kralja, usudio suprotstaviti masi i zato je platio glavom. Iz toga zakljuuje patriot, tj. pisac tog
lanka, ako je to uinio jedan potomak iz Ugarske iz ljubavi prema kralju koji nije bio njegove narodnosti, kako li to tek car Josip II. kao monarh treba
da oekuje od naroda koji ga oboava.
To je bila samo slubena (oficijelna) ljubav prema caru Josipu II. koji
je medu plemstvom, sveenstvom i neupuenim seljatvom, na ija su leda
pale sve mogue obveze, a napose kad je zapoeo rat s Turskom, u Hrvatskoj
pa tako i u Ugarskoj bio zbog svojih reformi omraen. Uz njega je jo
omraeniji bio izvrilac carevih naredbi nametnuti Hrvatima ban-protestant
Maar Franjo Balassa de Gyarmath, koji se zbog svojih nasilnih metoda za4
mjerio svima.
Teko bolesni car Josip vidjevi cijelu svoju monarhiju spremnu na bunu i sve svoje osnove propalima, izdaje 28. sijenja 1790. god. proglas na latinskom jeziku za sve ugarsko-hrvatske upanije preko ugarske dvorske kancelarije, u kome obeaje to skoriji saziv sabora te da od 1. sijenja 1790. ima
u Ugarskoj i Hrvatskoj vladati ono stanje koje je bilo 1780. god. nakon smrti
njegove majke. Povlai sve svoje odredbe osim patenta o toleranciji i eman2
M. Bosanac O. Mandi, Politiko-pravna hronika sveta, I, Beograd 1971, 425,
426. Gl. i F. ii, Prvi dani francuske revolucije, o 150-godinjici. Od 5 V 23 V 1789
Novosti, Zagreb 5. V. 1939.
3
Bacsanyi Janos, Vlagotott koltemenyei, kiadta Lengyel Miklos, Budapest, p.
11. Gl. i V. Bogdanov, Jakobinska zavjera Ignjata Martinovia, Zagreb \1960, 57, 58.
4
G1. V. Deeli, Maksimilijan Vrhovac (1752-1827), Zagreb 1904,, 32, 33. O
Vrhovcu se u hrvatskoj historiografiji vrlo mnogo pisalo i govorilo sve dd danas, a u
Arhivu Hrvatske u Zagrebu (Depoziti br. 22) uva se kseroskopija doktorske disertacije o Vrhovcu na njemakom jeziku, koju je napisao Tiburtius Geczy podlnaslovom:
Beitrge zur Lebensgeschichte des Agramer Bischofs Maximian Verhovacz
(1752 1827) na 126 strana (radi kompletiranja fondova ona je nedavno snimljena na
Teolokom fakultetu u Beu). U Arhivu JAZU u Ostavtini F. iia pod sign. XIII B
(rukopis br. 4 uva se iiev rukopis, pisan na pisaem stroju pod naslovom: Biskup
Maksimilijan Vrhovac (20 fol. dobro uuvan, a napisan 23. XI. 1934. kako na njemu
stoji).

654

cipaciji i dozvoljava da se kruna sv. Stjepana prenese iz beke carske riznice

u Budim.
U meuvremenu se je Josip II. ve borio sa smru i 20. II. 1790. u svojoj
etrdeset i devetoj godini umire.5
Na vijest o carevu opozivu njegovih naredbi i smrti i da se sve vraa na
staro, kako to kae grof Adam Ori u svojim memoarima, pobjee iz Hrvatske omraeni ban Balassa, a u Ugarskoj i u Hrvatskoj probudi se patriotizam te nitko nije drugaije htio govoriti nego u Ugarskoj maarski, a u
Hrvatskoj hrvatski.6
U dokaz tomu je i tada tiskana pjesma na hrvatskom jeziku povodom
odlaska iz Zagreba7 nekolicine odabranih hrvatskih velikaa i plemia u Budim da posjete krunu sv. Stjepana, u kojoj se uz ostalo opjevava u duhu narodne pjesme i ovo: Veseli se ti Hrvatska ravna, mogu rei da si puno slavna. Svakojakim bogatstvom si sita i na glasu jur od mlogo lita. Ti si majka
konja i konjika na oruju silenih vojnika. U Tebi se junaci rodie koji tebe lipo zahodie, kako zvide nebo previsoko i enica svako vidno oko. Kitne gore eljno pramalie ravna polja, travice i cvie Tako oni naresie tebe, mlogo vie nego sami sebe. Tvoj je vitez ubi ban Nikola kog se boja Turska
sila ohola, Tvoj ban slavni Tomo Erdeodi, Gedeoana ki sriom nadhodi, jo ,
ostali junaci brez boja, O Hrvatska, to je dika Tvoja.8
Ta pisma je svakako vrlo znaajan prilog hrvatske svijesti jo mnogo
godina prije narodnog preporoda. Iz razvoja nutarnjih prilika u Hrvatskoj, u
kojoj su, po kapucinu pjesniku Grguru Maljevcu: devet godina... sloboina, tvoja, starinske pravice, zaprte su bile, kakti vu tamnice,9 u 1790. godini,
kada je Josipa II. naslijedio njegov brat Leopold II. (1790. 1792) i dalje se uoava da tamonje plemstvo na elu sa zagrebakim biskupom Maksimilijanom Vrhovcem ne zna nita, a i ne interesira se o razvoju francuske revolucije, jer je sve svoje snage usredotoilo da sprijei povratak omraenoga Balasse za bana, u emu je i uspjelo. Dolazi novi ban grof Ivan Erddy,10 kojega
je pozdravio njegov prijatelj Vrhovac i zamolio u ime domovine, koja je to5

A. I. Fessler E. Klein, Geschichte von Ungern V, Leipzig 1883, 579-583. Gl. i

Friedrich Engel-Jnosi, Josephs II Tod im Urteil der Zeitgenossen, Mitteilungen des
Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung XLIV, Innsbruck 1930, 324-346. Tu
je opisan odjek njegove smrti u Ugarskoj, ali ne i u Hrvatskog!
6
Memoiren des Grafen Adam Orssich de Szlavetich, Arhiv za povjestnicu jugoslavensku X, Zagreb, 1869, 262, 263.
7
U Zagrebu se je od 1787. do 1905. broj graana poveao s 2.815 na 2.937 i osim
toga u njemu je jo ivjelo 200 300 plemia. Gotovo svi velikai i mnogi bogati plemii imali su u tom gradu svoje palae. Na irem podruju Zagreba postojale jo tri
gradske opine (Kaptol, Nova Ves i Vlaka ulica) i u tim opinama takoer se poveao
broj stanovnika (J. Adamek, Ekonomsko-drutveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji u
18. stoljeu. Drutveni razvoj u Hrvatskoj. Uredila M. Gross. Zagreb 1981, 78).
8
Pisma od plemenite ete Horvatov u Budim za pohodit svetu krunu odlazeih,
Ispivana po G. K. D(uri Kerdiu: S. A.). U Zagrebu. Prit. slovim plem. od Trattnera
1790.
9
VI. Dukat, Pater Gregur kapucin (Juraj Malevac), kajkavski knjievnik XVIII. vijeka, Rad JAZU 207, Zagreb 1915, 157 -159.
10
V. Deeli, o. c., 36-50.

655

liko bila pretrpjela, neka duh svojih djedova i njihove vrline naslijeduje to
vie, jer ima toliko toga, to treba u njoj (domovini: S. A.) ispraviti, poboljati i obnoviti.11
Veselje u Hrvatskoj nad novim stanjem oitovalo se i u jednom prigodnom spisu12 u kojem se kae da je sada dozvoljeno misliti i govoriti to hoe, a latinski jezik, ta slava i dika Ugarske i Hrvatske koji su proglasili da je
za sve vijeke umro, opet je oivio i na njemu se raspravlja i posvuda govori.
Sve to nije bilo dovoljno hrvatskom plemstvu da osigura svoj poloaj.
Zato na prijedlog Nikole krlca hrvatski Sabor dade instrukcije svojim poslanicima za zajedniki Ugarsko-hrvatski sabor u Budimu uz ostalo da est
upanija hrvatskog kraljevstva, dok se ne predobiju oni dijelovi Hrvatske koje sada dre Turska i Venecija i dok se ne okupi toliki broj upanija da bi
mogle uzdravati jednu visoku politiku oblast dikasterij, prima naredbe
od Ugarsko namjesnikog vijea.13
Time su Hrvati svojevoljno sankcionirali odredbu Marije Terezije od
1779. god. uzakonivi taj zakljuak kojim se Hrvatsku podvrglo Ugarskoj i
njenom Namjesnikom vijeu i tako su se predali Maarima na milost i nemilost.
U spletu tih dogaaja 19. svibnja 1790. god. vrhovni ravnatelj nauka i ostali profesori Kraljevske akademije u zagrebakom distriktu uputili su predstavku Slavnoj gospodi staleima i redovima kraljevina Dalmacije Hrvatske i Slavonije, sakupljenima u Saboru. U njoj izlau kolika e biti korist za
sve kraljevine ako bude ustanovljeno sveuilite (Universitas Scientiarum) i
koliko e se time domovina prodiiti kad se budu uklonile sve zapreke znanstvenom radu i kad se budu pribavila sredstva za njegov razvoj. U takvom
sveuilitu domaa e mlade stjecati obrazovati se u svim znanostima i plemenitim umijeima za obavljanje razliitih slubi u svojoj domovini.14 Na tu
njihovu molbu hrvatski stalei naloie svojim poslanicima na Ugarskom saboru da tu predstavku akademikih profesora ondje podupru te ako se ne
bi moglo dobiti cijelo sveuilite, da trae barem uvoenje kirurgije na Zagrebakoj akademiji. Kako u tome nije bilo nikakva uspjeha, stalei uputie
ponovno 1791. god. slian naputak svojim poslanicima. No i to ostade bez
koristi te tako proe ponovno vie decenija prije nego li se iz nova na hrvatskom saboru rie povela o sveuilitu kazao je u svom govoru prvi rektor
Matija 15Mesi prilikom otvorenja Sveuilita u Zagrebu 19. listopada 1874.
godine.

Kad se raziao Hrvatski sabor (22. V. 1790)16 koji je donio sudbonosne

odluke o savezu s Ugarskom, sastao se Ugarsko-hrvatski sabor (10. VI. 1790),
na kome se vodila dugotrajna i una borba o upotrebi maarskog jezika
umjesto latinskoga u javnom ivotu obiju kraljevina.17 Hrvatski pjesnik i komediograf Tito Brezovaki u svojoj latinskoj pjesmi, posveenoj banu Erddyu,18 traio je tada od njega da spasi trojednu kraljevinu njenom zakonitom vladaru, jer Maar hoe da lii tri sestre, tj. Hrvatsku, Dalmaciju i
Slavoniju njihovih kruna, a njihov jezik da zamijeni grubim skitskim. Nema nemilosrdnijeg naroda na svijetu od Huna (Maara) kae, jer je i sam Nijemac milosrdniji. Jezik im je barbarski te odbija svakoga osim polarnih
Laplandana. Konano Brezovaki dovikuje: Slobodna smo kraljevstva, a
ako je koga stid da bude Hrvat, neka slui ko rob divljim Hunima jer su Maari dodue slavan narod, ali nijesu slavniji od ma kojega slavenskoga, kako
nam to dokazuje povijest.19
Kada su pak Maari raspravljali na budimskom saboru o uvoenju maarskog jezika kao slubenog (uredovnog),20 razdijelie hrvatski zastupnici
1. IX. svojim maarskim saborskim kolegama svoju latinski tiskanu vrlo opirnu deklaraciju21 u kojoj su tono iznijeli svoje stajalite u pogledu uvoenja maarskog jezika u urede.
U toj vrlo vanoj deklaraciji kae se da ako je ita istinito, onda je to
svakako da je latinski jezik hrvatski ustavni jezik uvren stoljetnom praksom. Opisujui dolazak Maara u njihove tadanje predjele i njihovu malobrojnost nasuprot arolikosti ondje naseljenih naroda, iznose se sve prednosti upotrebe latinskoga jezika te se, uz ostalo, kae kako je Hrvatska jedina u
kojoj nitko, pa ni narod ni odlinici, ne znaju maarski niti se njime slue.
to vie tee bi bilo uvesti maarski jezik jednim udarcem nego li francuski i
talijanski koje mnogi od plemstva i sveenstva razumiju. Uz to su francuski i
talijanski ueni jezici, to maarski do danas nije, a maarska knjievnost je
u veem dijelu sastavljena od prijevoda te malo ima originalnih djela. Stoga
Dalmacija, Hrvatska i Slavonija izjavljuju da je u Ugarskoj ustavni jezik latinski, koji se ne moe dokinuti bez jednoglasnog sporazuma svih ugarskih
upanija i gradova. Zato zahtijevaju poslanici spomenutih kraljevina da se i
dalje upotrebljava latinski u javnosti, inae e oni protestirati na najshodniji
nain.
Otpor Hrvata protiv uvoenja maarskog jezika podupro je i meimurski Hrvat i hrvatski agens aulicus u Beu Josip Keresturi22 u jednoj svojoj
16

11

V. Deeli, o. c., 51-54.

12
Epistola qua S. P. Q. Latii ibi gratulantur, inclita Heroum Regna Hungariae et
Croatiae suo rursus ore loqui, eis vero congaudet Linguam latinam rivertisse ab exiliis et pro mortua declaratam rediisse in vitam, Zagrabiae 1790 (T. Smiiklas, Obrana i
razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835. godine, Rad JAZU 80/Zagreb 1885
12,13).
13
T. Smiiklas, o. c., Rad JAZU 80, 16 i 17 i Isti, Poviest hrvatska II, 390, 391.
14
Spomenica u povodu proslave 300-godinjice Sveuilita u Zagrebu I, Zagreb,
' Spomenica,. I, 366.
656

V. Deeli, o. c., 55.

A. I. Fessler E. Klain, o. c. V, 596, 597.
Njen naslov je: Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae trium sororum recursus et
novum Pro-regem comitem Joannem Erddy, ne suis priventur coronis proinde et novo sponso Leopldo ab Hungaria (Fr. Fancev, Dokumenti za nae podrijetlo Hrvatskoga preporoda (1790- 1832), Grada JAZU XII, Zagreb 1935, XXV).
" Gl. i F. Sii, Hrvatska povijest III, Zagreb 1913, 57, 58.
20
T. Smiiklas, Obrana i razvitak..., Rad JAZU 80, 19.
21
Declaratio ex parte mmciorum Croatiae, quod introducendam hungaricam linguam (Fr. Francev, o. c.. Grada XII, 33-37; F. Sii, o. c. III, 39-43.
22
Croata Stridoniensis Josip Keresturi (Strigovo 20. II. 1739 1794), od oca obrtnika sin. Dovrivi gimnazijske nauke 1754. ulazi u isusovaki red u Beu. G. 1764.
17

18

657

knjiici.23 On upozorava da se narodi koji ive u kraljevini Ugarskoj razlikuju

po jeziku te se stoga ima zadrati latinski jezik. Ujedno se pita kako se moe
zahtijevati od slavenskog naroda, koji se prostire od Sibirije do Jadrana i od
granica ake i Bavarske do Crnoga mora da prihvati maarski jezik. Keresturi se zanimao i za revolucionarni prevrat u Francuskoj, ali ne i s radikalizmom francuskih dravnih i socijalnih reformi. On ak opominje kao Hungarus (politiki se naziva Hungarus ili ber Hungarus, a izriito se zove
Croata) Ugarsku da ne pode tragom Francuske (Tenete leges vestras quia
salebrosa est omnis semita extra eas. Molite Franciam pro exemplo accipere.
Vae, vae vobis, qui potentes estis, si spiritus Gallorum intraverit in corda
Hungarorum u djelu Eleutherii Pannonii mirabilia fata s. 1. 179l).24
Prema miljenju Fanceva, iz svega toga se vidi da su 1790. god. postojale
dvije Hrvatske: jedna, ukoena, slubena, bez prave orijentacije i bez kime,
a druga narodno osvijetena
i ponosna na svoju pripadnost velikoj zajednici
slavenskih naroda.25
Tako razjedinjena i razoarana Hrvatska doekala je niz rjeenja zajednikog sabora koji se premjestio po elji Leopolda II. iz Budima u Bratislavu. Po tim rjeenjima Hrvatska je potpala pod Ugarsko namjesniko vijee,
ija se sada vlast protezala i na upanije Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
Maarski jezik se uvodi u gimnazije, akademije i na sveuilite, a kao oblasti
ima se uredovati latinskim jezikom.26
Kad se 7. lipnja 1791. god. sastao Hrvatski sabor u Zagrebu, hrvatski stalei su u pogledu uvoenja maarskog jezika u Hrvatskoj odredili da se postavi profesor maarskog jezika na Zagrebakoj akademiji, a budui da je
najpotrebniji uenje ilirskog jezika (jer u tim kraljevstvima kao i u samom
ugarskom kraljevstvu stanuje neizmjeran broj ljudi toga jezika), neka se i taj
jezik predaje u svim gimnazijama, akademijama i na sveuilitu.27 Ujedno je
Sabor zakljuio da se maarski jezik kao neobligatan predmet uvede u srednje i puke kole u Hrvatskoj i Slavoniji pa ve u listopadu iste godine stie
kao magister Josephus Kereszturi, Croata Stridoniensis izjavljuje uz ostalo da od jezika znade latinski, maarski, njemaki, a hrvatski (croaticum) kao domai dobro. Od
17591762. je profesor isusovake gimnazije u Trnavi (Slovaka), a od 1762. do 1764. u
Zagrebu. 1764. izlazi iz isusovakog reda, svri pravo u Grazu i kao notar nastani se u
Varadinu. Za Josipa II. u Beu je agens aulicus (zastupnik u javnim poslovima dvora). 1786. dobiva plemstvo i umire u Varadinu u inu prisjednika zaladske upanije
(T. Mati, Josip Keresturi i njegovi pogledi na politike prilike poslije smrti Josipa II,
Rad HAZU 270, Zagreb 1941, 151, 152). Gl. i C. von Wurzbach, Biographisches Lexicon
des Kaiserthums Oesterreich 11, Wien 1864, 179, 180, te Fr. Fancev, ko je Keresturi
agens, autor pjesme Nikaj na svetu lepega ni..., Nastavni vjesnik XXXIX, Zgb.
1931, 38 40, i g. idak, Keresturi, Josip, politiki pisac. Enciklopedija Jugoslavije 5.
Zgb. 1962, 240
23
Leopoldus in campo Rkos. Visio Eleutherii Pannonifffr. Fancev, Dokumenti
..., Grada JAZU XII, XXVI).
\
24
Gl. T. Mati, o. c, Rad HAZU 270, 180, 181, 184-188, 156154, 155.
25
Fr. Fancev, o. c., Grada JAZU XII, XXVII.
\
26
Gl. opirno F. Sii, o. c., III, 45-54.
27
1. Kukuljevi de Saccis, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae II, Zagreb
1862,261.
'
~
. - . . . - _ . -

658

u Zagreb i prvi uitelj tog jezika. Budui da je Ugarsko namjesniko vijee

dobilo nad Hrvatskom i politiku vlast, Hrvatski sabor postaje drugorazredni faktor, a otada je zajedniki sabor za Hrvate kudikamo vaniji.
Drugim rijeima, hrvatski stalei predali su se u naruaj Maara iz straha od bekog centralizma. Njihov ban je postao izvrujui organ Ugarskog
namjesnikog vijea i sada se vie ne moe smatrati prorexom kao u prijanje vrijeme.28

2.
Usporedo s tako sloenim unutarnjim dogaajima u Ugarskoj i u Hrvatskoj, Austrija vodi rat s Turskom i njeni agenti su se razili po Bosni, Hercegovini i ostalim susjednim zemljama da diu narod na ustanak. ak se pojavila nada da e Bosna doi pod habsburku kuu.29 To se oituje ve i u
navedenoj predstavci Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu Hrvatskom
saboru (od 19. V 1790), u kojoj se izraava nada da e ne samo onaj dio
Hrvatske koji jo jeca pod turskim jarmom nego i kraljevine Bosna i Srbija
(regna Bosniae et Serviae) biti osloboene i da e tako slavne kraljevine biti
proirene.30 Carigradski dvor je odluio upravo te 1790. god. da brani svim
sredstvima Bosnu. Venecija je i zbog trgovake koristi pomagala Bosance aljui im velike tovare streljiva preko Soluna.31 Streljivo je stizalo francuskim
brodovima pa je izgledalo da e se rat jo vie zavui. U Carigradu se tokom
1791. govorkalo da je mir na vidiku.32
Tako je i bilo Leopold II. je nakon duih pregovora sklopio mir s Turskom u Svitovu 4. VIII. 1791. godine.33 Time je ipak propao austrijski plan
da se uz Vlaku, Moldaviju i Srbiju turskog jarma oslobodi i Bosna i Hercegovina.34
Nakon sklopljenog mira s Turskom, kojim je Hrvatska teritorijalno slabo prola, te nakon uglavljenoga obrambenog saveza Austrije s Prusijom (7.
II. 1792) mogao je car Leopold II. misliti na to da pomogne svome urjaku
francuskom kralju Ljudevitu XVI. Ali usred ratnih priprema taj slobodoum35
ni austrijski vladar iznenada umire (1. III. 1792), a nasljeduje ga najstariji
sin (24-godinji) Franjo II. (1792 1835). Franjo II. je bio boleljiv kao i njegov otac, hladan, zakopan i nepovjerljiv. Vrlo teko se odluuje na neto, a
36
znaajnije ljude oko sebe nije trpio. U njemu se krio kruti apsolutist.
28

F. ii, o. c. III, 55-57.

J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci II, Sarajevo 1912, 117, 118.
Spomenica..., 11,318.
31
Staatsarchiv u Beu A. Correspondenz. 1721 -1807 B. Varia 1770-1772
F. 3., Pisma od 1790.
32
Staatsarchiv u Beu A. Corespondenz... B. Varia. Pisma od 1791.
33
M. Prelog, Poviest Bosne u doba osmanlijske vlade II, Sarajevo, 16, 17.
34
J. Jeleni, o. c. II, 121.
35
A. I. Fessler E. Klein, o. c. V, 666, 674, 675.
36
E. Wertheimer, Geschichte Oesterreichs und Ungarn... I, Leipzig 1884, 9, 10.
29

30

659

.
Budui da je Franjo II. pozvao ugarske i hrvatske stalee na krunidbeni
sabor u Budim za 20. svibnja 1792. godine,37 sastao se Hrvatski sabor u Zagrebu 20. travnja i na njemu dao vrlo umjerene instrukcije hrvatskim poslanicima za zajedniki sabor.38
Iz tih instrukcija se uouje kako su se hrvatski stalei upravo fatalistiki
prepustili Maarima i nema vie u njima onoga kako-tako borbenog duha od
1790 91. godine. Jedan od uzroka bio je i veliki strah od ideja francuske revolucije. Bojali su se da im ona ne bi oduzela njihova stara staleka prava i
slobotine. im se sastao Zajedniki sabor u Budimu (22. V. 1792), na kojem
je bila obavljena krunidba Franje II. kojemu je u meuvremenu Francuska
navijestila rat, on je zatraio vojnu i novanu pomo, to mu je bez prigovora odobreno. Nato Franjo II. potvrdi saborske lanke, medu njima i onaj kojim maarski jezik u Ugarskoj postaje obavezan, a u pridruenim zemljama,
u kolama kao neobligatan. Poslije razlaza tog sabora39 i saziva Hrvatskog
sabora u Zagrebu, na kojem su hrvatski izaslanici izvijestili to je zakljueno
na Zajednikom saboru, raziao se i ovaj nevani hrvatski sabor.40 Ve je
spomenuto da je francuska Narodna skuptina 20. travnja 1792. navijestila
Franji II. rat.41 U meuvremenu je revolucija dosegla svoj vrhunac. Konvent
je proglasio Francusku republikom (21. IX. 1792), a kralj Ljudevit XVI. je 21.
sijenja 1793. god. smaknut.42 Taj in djelovao je na knjievnika A. A. Barievia da je sa zakanjenjem tek 1794. tiskao kod Kotschea u Zagrebu molitvu
P. Leardia In funere Ludovici XVI, Galliae et Navarrae regis christianissimi, kojoj je dao i predgovor.43 Poslije smaknua Ljudevita XVI. mlada francuska republika, okruena samim neprijateljima, navijesti rat Nizozemskoj,
Engleskoj i panjolskoj. Na to pod uticajem Engleske stupe protiv Francuske Portugal, Napulj, Toskana, papa i Rusija, tako da su od evropskih drava
44
ostale neutralne jedino vedska, Danska i Turska.
Austrija, koja je od 1792. god. bila u ratu s Francuskom, uspjela je sabrati mnogo vojske za rat, u kojem su iz Vojne krajine sudjelovale mnogobrojne ete i tzv. dobrovoljaki odredi Hrvata i Srba.45
Prema Smiiklasovom pisanju beki dvor je govorio javno gospodi i
plemstvu kako se Francuska die ne samo na kralja ve i na plemstvo i sve37

A. I. Fessler, Die Geschichte d. Ungern X, Leipzig 1825, 657.

R. Horvat, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb, 1906, MH, 18.
39
A. I. Fessler, o. c. X, 659-661; T. Smiiklas, o. c., Rad JAZU 80, 21.
40
I. Kukuljevi de Saccis, o. c. II, 265-269.
41
M. F. Mayer, Geschichte sterreichs II, Wien u. Leipzig2 1901, 482.
42
M. Bosanac O. Mandi, o. c. I, 428, 429.
43
Fr. Fancev, Hrvatski ilirski preporod jest na autohtoni pokret, Zagreb 1935.
Pretampano iz Hrvatskog kola, 51. Fancev tom prilikom\itira i srpsku pjesmu
hrvatskog podrijetla: Pesrna kralja francuskog Ludovika o. c.\51).
44
M. F. Mayer, o. c. II, 484.
45
Fr. Vaniek (Spezialgeschichte der Militrgrenze aus Originalquellen und Quellen-werken geschpft IV, Wien 1875, 14) ak tvrdi da je Vojna krajina od 1792. do
mira u Lunevillu (1801) dala 101. 692 vojnika, a od toga se nije vratilo kui 38. 583.
38

660

enstvo, na vjeru i na stari poredak, a revolucija se pretpostavljala kao vulkan iz kojega djeluju paklene sile da razore sve to je Bog dobra ostavio na
zemlji.46
Zanimljivi su zapisci upnika u Petrinji o toj revoluciji. Evo to on kae:
Druge jesu knjige, koje iz francuzke punte sledee dugovene smutnje i tabore ispisuju, ja samo nekoja ovdi za spomenek poslednikom svojini ostavljam (S. A.). Dugo vremena nezadovoljnost francuskoga kraljevstva klika je
kakti vu perhavki, iz koje iziel je ogenj iv, rairil se plamen na samo na
blinje nego i na dalenije varae, orsage i kraljevstva, potlam kam leta 1793.
kralja ovoga Ludovika XVI. i kralicu Antoniu, ker Marie Terezie, austr. cesarice i vugarske kraljice belodano na placu po henkerskom orudjelju gilotini vumorili su i razglasili, da ne budu ve kralja imali neg da budu vsi jednaki i slobodni (S. A.). Kak su se med sobu Francuzi raali, odavno je spominati. Jedni za kralja stali su, drugi za slobodno kraljevstvo: proreblica. Ter
jedan drugoga za svoga nepriatela deral je. Robespier bil je najkrvolonei,
koga su si bili za prvoga poglavara postavili, ali kajti i on vu umnu je doel,
da bi se rad kraljem vuiniti pod henkerski me gilotinu je dospel, kak skoro
vsi, koji kralja i kraljice smerti zrok bili su. Nad potljivo prelejanum kervjum z fantiti se podignul je pervi dvor austrianski (S. A.) al naopako timal
je, da ali ova punta z malicom vtiati se bude mogla, ali da si stroke pripara, mal broj soldatovproti njih izielje (S. A.), koji od sloneh na punti nazad hieni pobei su morali. Ovak dobili su Francuzi priliku jo bolje povekati vojsku, koju za onda ravnal je Barras (Barras bil je pri Conventi pervi
poglavar Director). Bonaparte pak bil je leutenant i pri Toulonu ime si je vinil leta 1785. (treba: 1795 : S. A.). Tada prikazuje ta su Francuzi sve radili:
Prez dvojbe pod izlikum ovum da budu vsi jednaki i slobodni pod zastave
njihove gernuli se kakti pele na med i zbog zpomenute prevare nisu nali jake dosta packe za dalje dojti zkoro kam su i sami hoteli, kajti su znali Francuzi namamiti priproste z farbum sloboine, da budu vsi jednaki. One pak,
koji se za vuenee dere (kak su gospoda) z farbum vupelanja nove vere i zakona. Za to vsu vlast zkoro i naredbu duhovniku pretergnuli su. Kalendar
turskom jednak napribili, z ovum samo razlukom, da namezto petka nedeIju, i 5. ez elo leto svetkom najmre: novo leto, zastupljenje Kristuovo, Veliku mesu (ar 15. dan Augusta Napoleona dan z velikum pompum obderal
se je) vsih sveteh, na nedeljni dan padaju, obderavati dopustili su. And svetke i poste pogazili su: sakramente iste, kakti spoved, za nepotrebne derali
su. Venanje pako, da se od svetske vlasti izverava, naredili su. Dapae su
oni punti niti kerztiti niti dopustiti i vnoga deca nekrena su oztala. Ove zanke bile su tomu priline, da su prave svoje neprijatelje pod krove i derave
dolje to pustili neumni, koji samovoljno, i prez vsake vere i zakona iveti
hoteli su, ter takvih nael se je veki broj gospode nego priproztih, tak vu
austrianskom (S. A.) kak i vu drugih kraljevstvih i hercegovinah keranskih....47 Tako je opisao svoja sjeanja na francusku revoluciju upnik u
46
47

T. Smiiklas, Poviest hrvatska II, 398, 399.

Uspomene iz francuske revolucije. Banovac, Petrinja 1907, br. 39.
661

Petrinji koji je svoje Uspomene pisao upravo za carevanja Napoleona I.

koji je vladao od 1809. god. i tim gradom u sklopu Vojne krajine.
Iz toga se moe zakljuiti kakvo je bilo raspoloenje medu hrvatskim
plemstvom prema Francuskoj, koje je znao iskoristiti Franjo II. Zato je i
mogao dvorski ugarski kacelar grof Karlo Palffy u njegovo ime traiti iz Bea 18. III. 1793. od Zagrebake upanije osim obeanih vojnika jo neto vie
contra nefanda Gallica Gentis Molimina Religionem omnem, omne qui
constitutionem evertere tendentia...,48 a 14. VI. iste godine Budimski magistrat obavjetava Zagrebaki da je osnovan freykorps protiv funestum
Galiae insultum i poziva ga da i on pristupi tom dobrovoljakom korpusu.49
Sam car i kralj Franjo II. izdaje 31. III. 1793. godine proglas u kojem trai,
budui da je odluio nastaviti rat protiv Francuske, koja mu ga je prva navijestila, da se dade zlato i srebro uz obveznice i kamate, a plaa se 5% na est
godina. 7. rujna urgira ugarsko Kraljevsko vijee kod Zagrebake upanije
da zbog nastalog rata poalje to prije obeanu svotu novaca, a 23. listopada
grof Palffy pouruje50 upanije da skupi i poalje to vie vojnika kako bi se
rat to prije svrio.
upaniji su se istodobno slale obavijesti o pobjedama nad Francuzima,
te se nareivalo da se zbog toga dri Te deum51 ime se eljelo podravati
ratniki duh u Hrvatskoj. Unato svom neprijateljskom dranju prema francuskoj revoluciji, hrvatski velikai se nisu ba iskazali u tome. Na razne su
se naine ispriavali. To ini i jedan od najuglednijih hrvatskih velikaa grof
Ivan Drakovi.52 Zato je 1793. godine Vojna krajina postala gotovo neiscrpnim vojnikim rezervoarom za svestrano ratovanje protiv Francuske u
predjelima Njemake i Nizozemske. Tako se od jedanaest hrvatskih i slavonskih regimenti ustrojio streljaki zbor od 1705 vojnika i podijelio u dva bataIjona. Prvome je stajao na elu ogulinski potpukovnik Franjo Jelai, otac
bana Josipa Jelaia, dok je drugi bataljon vodio major Ellin iz Gradike.
Tzv. Wurmserov dobrovoljaki zbor sastojao se od dvaju pjeakih bataljona i divizije husara. Konjica je bila sastavljena od hrvatskih i slavonskih krajikih husara. Njima je bio vrhovni zapovjednik brodski potpukovnik Kneevi. On je stajao i na elu pjeadije, obuene na turski, koja je uskoro dobila
neobino ime: crveni kapucini (Rotmntler). Svi ti vojni odredi, kao i neki
drugi, postizali su u obje ove zemlje zapaene uspjehe, a naroito su se isticali crveni kapucini, te Franjo Jelai koji je vodio okraje izmeu Scheide i
53
Seile.
Unutarnja situacija u Austro-Ugarskoj Monarhiji bila je posve drugaija. Tamonji vlastodrci su se bojali svakog daka iz Francuske. Da je bilo ta-

ko, to potvruje naredba Ugarskog namjesnikog vijea u ime palatina Leopolda (19. II. 1793) Zagrebakom magistratu da se zabranjuje od Vj. Velianstva irenje knjige I. dijela historiae Milio ti, koju je preveo na maarski
ekspavlin Versegi54 pod naslovom: A Vilgnak ksonseges trtenete irta
Franczia nyelven abbas Millot Uretc., izdanu jo 1790. god. ... propter complura perniciosa Addimenta per auctorem versioni huic adjecta, te mu nareuje da se iz svih knjiara ovi egzemplari moraju uzeti, i magistrat ima tu
naredbu odmah javno objaviti.55
Jo usred navedenih ratnih operacija u 1793. godini razaslao je veliki upan zagrebake upanije Nikola Skrlec veliki broj tiskanih pisama s datumom 19. XII. 1793. svom plemstvu te upanije, upnicima, gradovima, Zagrebakom kaptolu i biskupu traei od njih vojnu pomo. U tim pismima se
kae kako su krivokleti Francuzi, nakon to su sruili prijanju svoju vladavinu, navijestili rat Franji II. jo prije dvije godine. Spominje kako su stalei
Ugarske i pridruenih strana ve na Saboru 1792. god. odredili za rat 5000
vojnika i 4,000.000 dukata da bi tako pokazali ne samo ljubav prema svome
vladaru nego i dali dokaza da im je stalo za javnu stvar. Francuzi pak sa sve
veim bijesom ratuju. Bog je ipak blagoslovio kraljevo oruje i on pobjeuje.
Budui da je taj rat odvie skup i traje ve treu godinu, moli Skrlec da svi
dadu pripomo u novacima i novcu da se odbije barbarske navale Francuza i
da se Monarhiju sauva od velikog zla. Obara se na francuski narod koji je
pao prvo u anarhiju, a zatim u tiraniju i barbarstvo. Upozoruje na opasnost
od Francuza koji bune puk protiv sadanjeg stanja i ustava te hoe da uvedu
puku tiraniju. Stoga je u interesu svakoga da sauva sadanje stanje u kraljevstvu i da ustane protiv toga ruitelja Monarhije, vjere, vlasnitva, javnog
mira i koji je neprijatelj ovjeanstva i da se rat vodi protiv njega dotle dok
se zajednikim silama sviju ne osiguraju kraljevstva Austro-Ugarske Monarhije i njenih pokrajina. Navodi kako su se i ostale upanije odazvale pozivu,
kao i posjednici, te hvali kao uzor dvojicu privatnika iz Zagrebake upanije.
Na kraju zavrava Skrlec taj poziv izrazujui vrstu nadu da e se svaki
odazvati i u znak vjernosti prema kralju pomoi koliko u novacima toliko i u
56
novcu.
Ali ova krleva molba radi prinosa ipak nije donijela onaj efekat kakav
je on oekivao. ini se da je ak morao kod nekih ponovno urgirati, jer su
mu tek pojedini plemii i upnici poeli odgovarati poetkom 1795. godine.
Tako 3. veljae 1795. pie mu iz Brezovice grof Ivan Drakovi, koji je prvi osnovao slobodno zidarstvo u Hrvatskoj, a odavde se ono rairilo i u Ugarsku,57 da ne moe poslati novake. upnik iz Velike Gorice Marko Antonije
Hegedi alje mu 13. veljae dva pjeaka-vojnika i pie: .. .in hac comuni ca-

48

Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zagr. Congreg. 1793 F. 6.

Arhiv Hrvatske u Zagrebu Archivium c. r. civit. Zagr. Acta politica 1792
april-juni.
50
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. zagr. congr. 1793-f. 7 10.
51
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. zar. congr. 1793-f. 6, 11 -13, 15 -19.
52
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. zagr. congr. 1793-f. /4 10: Drakovi vicecomesu zagrebake upanije, 20. IV. 1793.
53
Fr. Vaniek, o. c. IV, 4-15.
49

662

54
Gl. to je o njemu vrlo malo naveo: V. Bogdanov, Jakobinska zavjera Ignjata
Martinovia, 58, 184, 185.
55
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Archivium I. R. civit. Zagrabiae Acta politica
1793 januar-mart.
56
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Acta Neo-acquisita annum 1791. ad 1793; Archivium I. R. civit. Zagrabiae Acta politica 1793 oktobar-decembar.
57
F. Sii, Hrvatska povijest., III, 114.

663

lamitate impii Belli Gallici homagiali ductus devotione erga clementissimum nostrum Dominum quem dextera Excelsi tueatur ab omnibus adversis
prosperurn et beaturn faciat in hoc et ruturo saeculo... 20. pak veljae javlja
mu grof Franjo Drakovi iz Varadina da mu upuuje dva novaka. Zadnjega
dana veljae pie mu iz Ljubljane grof Karlo Erddy kako mu nije mogue
poslati vojnu pomo protiv buntovnog francuskog naroda, to ga je pismeno
molio. uro Buan iz Pue 3. oujka javlja da mu ne moe uputiti nijednog
vojnika, dok grof Josip Erddy iz Galgovcija pie 27. oujka da e za vrijeme
trajanja francuskog rata uzdravati od svojih imanja u Ugarskoj i Hrvatskoj
80 novaka, a grof Antun Pejaevi iz Kerestinca alje mu 1. IV. dva vojnika za
Jelaievu pukovniju. Udove pojedinih velikaa slale su vojnike kao grofica
Katarina Patai. Veina je na krlcev poziv odgovorila negativno, neki su
umjesto novaka dali prirodnine.58
krlca nije razoarao njegov prijatelj biskup Vrhovac, koji je 1794. darovao Monarhiji u ratne svrhe 1000 forinti, a 1795. god. uredio je na svoj troak
posebnu etu od svojih slobodnjaka, koja je imala 206 vojnika i koja se po
carevoj zapovijedi imala boriti kao posebna jedinica.59
4.

Jo koncem oujka 1793. god. imenovan je barun Franjo Thugut generalnim direktorom u Ministarstvu vanjskih poslova. On se zalagao za nastavak
rata sa Francuskom jer je bio uvjeren da je francuska revolucija prijetnja
svim prijestoljima i drutvenom poretku60 Kad je umro carski kancelar knez
Kaunitz (27. VI. 1794), njegovo mjesto zauzima Thugut, koji odmah uvodi tajnu policiju i provodi sistem zastraivanja i samovolje. Pootrio je i cenzuru,
nije se moglo slobodno govoriti i pisati o tadanjim dogaajima, a javnosti
se dozvoljavalo ono to je reim smatrao pogodnim.61
Dok su slubeni beki krugovi bili za nepominost svijeta i stari poredak, u Hrvatsku su ipak polagano prodirale ideje francuske revolucije, koje
je bilo teko suzbiti. Samo Graanstvo u Hrvatskoj zagrijavalo se za te ideje.
To potvruje jedna puka hrvatska pjesma pod naslovom: Pasquil Od nekoiega horvaczkoga vrednoga guillotine Franczuza vu Zagrebu van dan vu fassenszko62 vreme rasztepen 1794.63 U toj pjesmi,64 koja je openito upuena
58
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. zagrab. Praesidialia Nicolai Skerlec sup.
com. 1793-1797.
59
V. Deeli, o. c., 113, 114.
60
M. F. Mayer, o. c. II, 484.
61
7
E. Csuday, Die Geschichte der Ungarn II, Berlin 1899, 303.
62
Fanik = vrijeme u crkvenoj godini od boinih do korizmenih dana, karneval,
posljednji dan poklada, mesopust, pokladni utorak (B. KlakvJljenik stranih rijei,
Zagreb 1986, 413).
63
Ovoj je pjesmi dao V. Bogdanov naslov: Pjesma, koja je visjela na drvetu slobode u Zagrebu, a nju mu je ustupio F. Hauptmann, koji ju je pronaao u Budimpeti u ostavtini Josipa Hajnoczya, urotnika zajedno s Ignjatom Martinoviem, vodom ove jakobinske zavjere. Ovaj jakobinac je u tom primjerku pjesme prema
pojedinim hrvatskim stihovima vlastoruno upisao sa strane latinske i druge prijevo-

664

Hrvatima, pita sastavlja tog paskvila odmah na poetku zato bi ili protiv
Francuza vojuvati, koji ih nikada nije zbantuval niti je njihove hie spalil, te da bi bolje bilo da se s njime sloe i udare po onima koji su se protiv
njih stavili. Ta Francuz za itav svijet vojuje, a brani mue i purgare i samo tjera vse hahare. Francuz svima daje pravicu jednu, a plemeninu
ne spoznaje, jer veli da smo svi jednaki. Pametni neka naj ravnaju, a
priprosti naj sluaju, grof je stokrat velik bedak, a plemenita ve kak
umak (glupan). U Francuza plaa dau onaj koji vie ima, a svima se jednako sudi, bio on mu, plemenit ali grof, te svi domovinu brane. Ali zato je
Francuz zatrl kanonike. Obara se i na biskupe i redovnike te upozorava
ljude da ne vjeruju tima to tvrde da Francuz zatajuje Boga i progoni vjeru.
Svi moraju davati novce za rat, ali kada zavlada mir, sve e im se vratiti. Prikazuju najcrnjim izrazima bijedu kmetova i to je uzrok radi ega se bori
Francuz. Bog pak gledajui te krivice i da nema vie pravice, te da je uzalud poslao sina, kae neka vlada giljotina i ponajprije neka uniti duhovnike, njegove (boje: S. A.) lalive namesnike koji njega (tj. Boga: S. A.) rijeima priznaju, a djelima ga zatajuju. Takvi su duhovnici, biskup sa svima
kanonicima, ki naveke se gostiju i danju i nou se kartaju (Tako je upravo
to radio M. Vrhovac: gl. njegov dnevnik: S. A.). Hvali giljotinu, koja ima istrijebiti i plemenite, koji nee da spoznaju da su muzi njihovi brati i da
medu njima svaki ima u svemu del jednaki. Na kraju Bog, proti kojega
nije moi, kae da on s Francuzima vojuje zato za sve krivice od gospode
uinjene muom naplati prez razuma i pravice. I konano hoe da dade
muu, kaj je imal v paradiu; nit gospona, nit je mua kad stvorila ruka
Boza65 zavrava se taj za ono vrijeme revolucionarni paskvil iz 1794. godine.66
de (V. Bogdanov, o. c., 157, 165) kae V. Bogdanov. Od tri primjerka te pjesme, koje
se uvaju u Budimpeti u Dravnom arhivu, jedan su u originalnom pravopisu objelodanili Kaiman Benda i Laszlo Hadrovics (1956). U Bendinom jednom primjerku stoji
iznad teksta umjesto naslova na njemakom: Gedicht, welches an den Freiheitsbaum
in Agram gehangen hat, a na drugome neobjelodanjenom primjerku, takoer iznad
teksta: Gedicht welches an den Freiheitsbaum in Agram gefunden worden ist, dok u
primjerku, koji je izdao I. Szeli (1905), kad je pisao o linosti Josefa Hajnoczya, donosi
doslovan prijepis i fotokopiju toga njezina drugoga primjerka koji se u Budimpeti
nalazi medu spisima biskupa Maksimilijana Vrhovca, sa iznad teksta gore navedenim naslovom: Pasqil. Prema tome prvi puta tiskanom primjerku, tj. priloenoj fotokopiji koji je objelodanio Szeli, O. Sojat je tekst deifrirala iznova, jer su se Szeliu potkrale neke omake i objavila te sa strane donijela i njegov modernizirani tekst (O.
Sojat, O dvjema kajkavskim revolucionarnim pjesmama s kraja osamnaestog stoljea,
Croatica I/l, Zagreb, 1970, 223 i bilj., 215, 222, 223).
64
idak je podijelio na pet dijelova i ukratko iznio njen sadraj (J. idak, V. Bogdanov, Hrvatska revolucionarna pjesma iz godine 1794. i uee Hrvata i Srba u zavjeri Martinovievih jakobinaca, Starine JAZU 46, 1956, Historijski zbornik IX, Zagreb,
1956, 184). N. Klai pak donosi samo njen tekst (Izvori za hrvatsku povijest
IV/1672-1848/, Zagreb 1959, 100-103).
65
O. Sojat, o. c. 224-227.
66
Tu pjesmu iz 1794. prepisao je 1948. g., kako smo ve naveli, u Budimpeti F.
Hauptmann Ona je naena medu spisima o Martinovievoj uroti s vlastorunim biljeakama jednog od njegovih drugova Josipa Hajnoczya. Taj prijepis se sada nalazi, prema idaku, u posjedu prof. Bogdanova, koji ga je imao 1954. prirediti za tampu u

665

Premda je zanimljiva i privlana kombinacija O. ojat da bi autor Paskvila, tj. grube satire ili podrugljivog spisa,67 iji proireni naslov iznad teksta nije u suglasju s idejom i sadrajom pjesme, nego ih upravo porie,
mogao biti Tito Brezovaki,68 mi emo ostati i dalje na tome da je paskvilant
(pisac ovoga paskvila) anoniman,69 napose s obzirom na neto kasnije improvizirani naslov gdje se citira nekoga hrvatskoga vrijednoga giljotine
Francuza, koji je spjevao ovaj paskvil, iz kojega zrai njegovo pouzdanje u
Boga, koji e kazniti krivce i muima donijeti pravicu, a napada biskupa
radi igre kartama, to je svakako bio Vrhovac.70
Tu je pjesmu inae irio dvorski tajnik Marko Delivuk. Tako ju je donio
u svibnju 1794. Ignjatu Martinoviu u Petu da je proita, a davao ju je i drugima. Martinovi je izjavio na presluanju da bi Delivuk mogao znati neto
vie o pjesmi. Pjesmu je dao i Josipu Hajnoczyju, jednom od glavnih ideologa i voda jakobinske zavjere u Ugarskoj, koji se spremao da je prevede na
Hist. zborniku (J. Sidak. V. Bogdanov, Jakobinac Martinovi i nai graniari. Narodni list VIII, 1952, 9. L, br. 2031, HZ VII, Zagreb 1954, 188, bilj.). Meutim, V. Bogdanov
je tu pjesmu objelodanio 1956. u Starinama JAZU 46, Zagreb, 1956, 332 336 pod naslovom: Hrvatska revolucionarna pjesma iz godine 1794. i uee Hrvata i Srba u zavjeri Martinovievih jakobinaca, Ispred njezina teksta dao joj je naziv: Pjesma koja
je visjela na drvetu slobode u Zagrebu. On je tu pjesmu povezao s Hajnoczyem, koji
ju je ak pripremao da prevede i na maarski (V. Bogdanov, Hrvatska..., 336, 337).
Ipak nije uoio da se ona razlikuje od one pjesme koju je donio Smiiklas. No zato je
Sidak, prikazujui taj Bogdanov rad, prvi upozorio da se te dvije pjesme razilaze po
sadraju i to primjerima ustvrdio te je zakljuio da su pred nama dvije razliite pjesme, srodne po obliku i sadraju (J. Sidak, V. Bogdanov, o. c. Starine JAZU 46 1956,
HZ IX, Zagreb 1956, 184-186.). No ve 1960. V. Bogdanov je izdao knjigu pod naslovom: Jakobinska zavjera Ignjata Martinovia (Zagreb 1960, str. 228) u kojoj je uinio izvjesne male nadopune radnje iz 1956. godine, a onu pjesmu je pod istim naslovom objavio u cijelosti (V. Bogdanov, o. c., 157162) s neto irim objanjenjem na
to se 1963, osvrnuo Sidak u Jug. istor. asopisu (l, Beograd 1963, 84 88), zamjeravajui mu neke propuste i izjavio svoje uenje to se Bogdanov nije uope obazreo na
njegovu analizu pjesme, o emu je on pisao o prvom izdanju njegova rada (HZ IX,
1956, 183 186), gdje mu je dokazao da njezin tekst nije, kako on tvrdi, istovetan sa
stihovima koje je na svoj nain, reproducirao jo T. Smiiklas i da, prema tome, postoje barem dvije varijante koje se u mnogoemu bitno razlikuju ili, ispravnije, dvije razliite pjesme, srodne po obliku i sadraju... (J. Sidak, o. c., 87). U vezi s tom pjesmom
O. ojat je istakla 1970. radove ove dvojice naih novijih historiara, jer su se oni njome najvie bavili, ona je onda iznijela detaljno cijeli historijat te pjesme iz 1794. i njenom tiskanju i pretpostavila da je moda ak Tito Brezovaki sastavio taj paskvil. Objavila je njen sadraj, prema fotokopiji u I. Szelya i dobila mikrofilm svih triju primjeraka te kajkavske revolucionarne pjesme iz Bea pa je zakljuila da je najzanimljiviji
trei primjerak tog Paskvila, a njegov prepisiva nepoznat, a treba ga traiti u intelektualnim krugovima tadanjega Zagreba i, njegove okolice (O. ojat, o. c., 219, bilj.
22, 220, 222, 223 i bilj.).
" "
67
Gl. B. Klai, o. c., 1016.
68
O. ojat, o. c., 217, 216, 217.
69
Iako na presluanju Ignjat Martinovi (5. IX. 1794 izjavljuje da mu pisac te
hrvatske pjesme nije poznat, on kae da ju je moda napisao dvorski tajnik Marko
Delivuk. (V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., 163).
70
Prema pisanju M. Ratkovia odnosi izmeu Brezovakog i Vrhovca bili su prilino napeti (O. ojat, o. c., 217), to bi ilo na korist teze ojatove o autorstvu ovoga
Paskvila Brezovakog!

666

maarski. Uz Delivukovu pomo na svom je primjerku zabiljeio latinski prijevod nejasnih strofa, izjavio je pri presluanju.71
Valovi francuske revolucije osjeaju se u toj godini i u samom zagrebakom drutvu. Ta je godina puna dosad neuvene sloboine ili supremae
licentiae kako je to pisao biskup Vrhovac nekom svome znancu (19. II.
1794). U tom pismu kae da se u Zagrebu obiaji iz dana u dan kvare te da se
taj grad takmii u pokvarenosti obiaja s najveim gradovima. Rastave brakova se gomilaju. Sve to daje tunu sliku Hrvatske koja e biti jo alosnija
ako politika vlast ne doskoi tom zlu. Nitko se ne odluuje da se eni i udaje, a tome su najvie krive ene. Osobito je u tome prednjailo plemstvo, a
graanstvo se za njim povodilo. Nedavno osnovano kazalite u Zagrebu ini
se rajem svih delirija novoga ivota.72
Pod utjecajem nove slobode ni medu samim sveenstvom nije bilo discipline.73 Godine 1793. sam Vrhovac se tui moli sveenike u poslanicama da
se uzdravaju a carnalibus desideriis, quae militant adversus animum.74
Iz toga se vidi da je navedena revolucionarna pjesma iz 1794. godine tono iznijela stanje medu sveenstvom u Hrvatskoj, ali je u to ukljuila i samoga biskupa Vrhovca.
Graanstvo u Zagrebu ipak nije dokraja shvaalo ideje novog duha. To
nam svjedoi ovaj dogaaj. 2. oujka 1794. god. zagrebaki trgovac Schiffer,
porijeklom Nijemac, pojavio se pod maskom nosei improviziranu giljotinu
s njemakim natpisom: drohendes Schiksal jedem vermgenden franzsischen Republikaner (goticom pisan), koji u hrvatskom prijevodu glasi: Sudbina koja prijeti svakom imunom francuskom republikancu. Prema urminu, biskup je Vrhovac 19. oujka saopio u jednom svom pismu da je u pokladama inae mirni i ljubljeni graanin zagrebaki Schiffer htio napraviti
neku novu alu pa je napravio quillotinam gallicam, kojoj je stavio natpis: In
dem bestehet die franzsische Gleicheit und Freyheit (Ovaj tobonji natpis,
kako se vidi, nije niti po smislu jednak autentinom dodaje J. Sidak), dakle u
giljotinjiranju. Na to su ga gospoda dala ukloniti, a sam ban Erddy je odmah tu stvar dojavio Beu. Biskup pak svoje miljenje izrie ovako: imprudentia summa fuit ad locum publicae exhibrationis exemplum infamis crudelitatis praeferre. Donosei ovaj urminov opis Sidak ga ne komentira
75
osim onog natpisa na giljotini, kako smo ve naveli. Uskoro zatim, po Sidakovu navodu naeni su kod jedne kue na Harmici (danas Trg Republike)
hrvatski stihovi (versus croatici) koje je zagrebaki podupan Josip Novosel
u svom latinskom izvjetaju priloio 4. svibnja 1794. palatinu nadvojvodi
Aleksandru Leopoldu u vezi s njegovim nalogom od 29. oujka 1793. godine.
71
V. Bogdanov, o. c., 163 165. o Hajnoczyu i Slavko Gavrilovi, Biljeke Josipa
Hajnoczija Srijemu 1789. godine, Starine JAZU 53, Zagreb 1966, 175-189.
72
B. Vodnik, Kazalite staroga Zagreba, Jugoslavenska njiva, god, VI, knj. II, Zagreb 1922, 115.
73
Dj. urmin, Hrvatski preporod I, Zagreb 1903, bilj. glavi 15, str. 04, 05.
74
V. Deeli, o. c., 178.
75
J. Sidak, Dva priloga za hrvatsku povijest u XVIII. stoljeu, Arhivski vjesnik
IX, Zagreb 1966, 135, 130. Isp. i Dj. urmin, o. c. I, str. 05, bilj. 18.

667

Oni su po Sidakovu miljenju mnogo vie navodili od prethodnih sluajeva

na misao o postojanju tajnog drutva ili neke druge prevratnike djelatnosti. idak iznosi i to kako je na Uskrs 1794. god. na trgu u Gornjem gradu
(Trg Stjepana Radia) uz kip Bogorodice bilo privezano drvo slobode (arbor
libertatis),76 simbol revolucije s frigijskom kapom i s njemakim natpisom
koji u prijevodu glasi: Da ivi sloboda i jednakost (Es lebe die Freiheit und
Gleicheit goticom).
O svim tim dogaajima izvijestio je palatina Aleksandra Leopolda, kako
smo ve rekli, 4. svibnja 1794. Josip Novosel, zagrebaki podupan, s prilogom na latinskom jeziku o prilikama u zagrebakoj upaniji i u samome Zagrebu.77
Da je u Zagrebu i u Hrvatskoj bilo jakobinaca ve 1792. god., to znademo iz pisma Vrhovca iz te godine. Prialo se da su se hrvatski jakobinci
okupljali u jednoj kui na jednom brijegu mirogojskih breuljaka. Biskupovi
neprijatelji doveli su Vrhovca u vezu s njima. Od raznih denuncijacija svojih
neprijatelja biskup Vrhovac78 se morao jo 1792. i 1793. opravdavati u Beu.
I meu svojim kanonicima imao je biskup neprijatelje, a jedan od glavnih
njegovih neprijatelja u Zagrebu bio je tamonji knjiar Kotsche i njegova ena, kojima je biskup bio konkurent, jer je sam osnovao tiskaru u istom gradu (1794). Kotsche ga je tuio da namjerava tiskati tajne spise i zamolio je
Ugarsko namjesniko vijee da mu zabrani tiskaru. Vijee je Vrhovca pozvalo na odgovornost. No on se dostojanstveno opravda od tih glupih optubi.79
76
Gl. i St. P., Iz jakobinskog Zagreba. Drvo slobode, Jutarnji list 11/1922, 3706,4,
te i Milena Beki, Spomen na drvo ivota u Zagrebu, Vjesnik, Zagreb 10. IV. 1989, 9.
Inae ispis rukom Fr. Fanceva uva se u njegovoj zbirci pod naslovom: Biljeke iz arhiva (hrvatskih, maarskih i austrijskih) br. 19, 400 1., 18 komada u Nacionalnoj i
sveuilinoj biblioteci u Zagrebu pod sign. R 7499, pod naslovom:... 2. Daniel Bogdani, Drvo slobode (1794 - 1795). O Danielu Emeriku Bogdaniu (Virovitica, 1762 Peta, 31. I. 1802), Virovitianinu, matematiaru i astronomu, pisao je ve 1857. C. von
Wurzbach (Biographisches Lexicon des Kaiserthums Oesterreich 2, Wien 1857, 24, 25)
kao o izvanrednom ovjeku i nauenjaku, a onda u nas F. ii (O stogodinjici ilirskog pokreta, Ljetopis JAZU 49, Zagreb 1937, 118, 119), pa zatim Fr. Fancev, koji mu je
odredio, na osnovi svoga istraivanja u Budimpeti, pravo ime Daniel, a ne Franjo, koje je na krtenju dobio (Fr. Fancev, Jo o Bogdanievim Novinama od god. 1792,
Graa JAZU 13, Zagreb 1938, 314, 315). O njemu su pisali jo i SI. Gavrilpvi, Pokuaj
Franje Bogdania oko izdanja narodnih novina 17921793, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 10, Novi Sad 1967, i . Dadi (Mirko Daniel Bogdani, Priroda
10, Zagreb 1973). U najnovije pak doba u obliku sinteze Mirko Draen Grmek napisao
je lanak: Bogdani Mirko Daniel (Franjo), Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb 1982,
22, te J. idak (Hrvatski narodni preporod ilirski pokret, Zagreb 1988, 17, 79, 185, 203),
koji ga naziva stalno Franjo, u emu ga slijede I. Karaman i D. Pavlievi. Po idaku,
ovaj Slavonac Franjo Bogdani dobio je 1792. dozvolu od vlade u Beu da izdaje
tjednik za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju na narodnom jeziku i ove^prve hrvatske
novine pod imenom Glas od svijeh stranah imale su izlaziti u IJeu, ali ipak nikada
nisu ugledale svjetlo dana (J. idak, o. c., 17).
77
J. idak, dva priloga..., Arhivski vjesnik IX, 130, 131, 134- 136.
78
Iako Wurbach dosta opirno govori o Vrhovevom ivotu i radu i nabraja to je
sve on pisao, ni rijeju ne spominje nita o njegovoj vezi s Martinoviem i slino (C.
von Wurzbach, o. c., 50, Wien 1884, 117-121).
79
V. Deeli, o. c., 72-79.

668

Vlast kao i uvijek zabrinuta radi utjecaja francuske revolucije gledala je

da na svaki nain sprijei njezino irenje. Tako 1. svibnja 1794. iz Budima pie grof Karlo Zichy u ime Ugarskog namjesnikog vijea Zagrebakoj upaniji da nekakvi francuski komesari borave u ugarskom kraljevstvu. Stoga nareuje da se na takve budno pazi i ako se togod sumnjiva nade kod njih, da
ga se odmah obavijesti.80 Samo Ugarsko namjesniko vijee, preko Josipa
Hallera obavjetava zagrebaku upaniju da neki umjetnici javno pokazuju
narodu votane figure koje predstavljaju lanove francuske kraljevske kue i
njihovu nesretnu sudbinu. Stoga je kralj naredio da se takve pretstave, po
kojima bi narod mogao lako pasti u bludnju, a najvie po selima i gradovima, zabrane.81
Budui da su u to doba vlasti uhvatile neke dokumente iz kojih su doznale da Francuzi ire propagandu na sve mogue naine,82 7. rujna 1794. u
ime kraljevo Ugarsko je namjesniko vijee naredilo Zagrebakoj upaniji
da se ima svaki onaj koji radi protiv javnog poretka i mira, bez ikakve milosti najstroe kazniti.83
Kako se u toj godini u austrijskim zemljama strogo provodila cenzura,
najbolji nam je dokaz da je samo te godine bilo 4476 zabranjenih knjiga.84
Kad je zagrebaki knjiar Franjo Mller traio od gradakog knjiara L.
Simona da mu poalje nekoliko zabranjenih knjiga naivnog sadraja, nastala je zbog toga cijela uzbuna pa je sam palatin pisao Zagrebakoj upaniji i
naredio joj da u povodu toga provede istragu.85 Izgleda da Austriji nisu bile
dovoljne mjere opreza da samo pazi na unutarnje stanje nego je nastojala
prekinuti i svaki trgovaki doticaj Francuske sa svojim zemljama. Tako odredbom od 20. rujna i 3. listopada 1794. sam car i Ugarsko namjesniko vijee u njegovo ime zabranili su svako trgovanje s Francuskom i osvojenim
zemljama bilo to u novanom pogledu ili u ivenim namirnicama. Uz to je
svatko morao smjesta prijaviti vlasti svakoga francuskog agenta i trgovca
koji bi htio na taj nain trgovati. To je dano na znanje i civilnim i vojnim
86
vlastima u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj se uz to otro pazilo i na to tko sve dolazi u nae krajeve. O
tome imamo jedan vrlo interesantan sluaj iz 1794. godine. Naime, francuski
bjegunac grof Pavao Bailo pobjegao je sa svojom enom i djecom iz Francuske i nakon dugog putovanja po raznim evropskim dravama doao je u kolovozu te godine u Varadin. Sudski asesor Josip uvi u ime upanijskog suda
pod predsjedanjem grofa Bartolomeja Pataia od Zajezde presluao je 8.
80
81

16.

Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zag. Congregationalia 1794, f. 7-8.

Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zagr. Congregationalia 1794, f. 12, 13 i

82

Arhiv Hrvatske u Zagrebu Register General-Kommando von Agram pro anno

1794, 175.
83
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zagr. Cingregationalia 1794, f. 12, 13 i 16.
84
V. Deeli, o. c., 71.
85
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zagr. Congregationalia 1794, f. 7-8.
86
Arhiv Hrvatske u Zagrebu General-Kommando von Agram 1792 1795 i Comit. Zagr. Congregationalia 1794, f. 12, 13 i 16.

669

VIII. prvo groficu, a onda i samoga grofa. Grofica se zvala Mariana, roena
markiza de Wenefels iz Normandije (31 godinu stara), a imala je dvoje djece.
Govorila je talijanski i francuski. Navela je kuda je sve bjeala kad su uli da
je Ljudevit XVI. smaknut.
Kudikamo je interesantniji iskaz njezina mua koji je svojim opirnim
prianjem sigurno uvelike zabavljao sud. Imao je 51 godinu, a bio je roden u
Gradiki u Furlaniji, govorio je perfektno francuski i talijanski, latinski malo, a njemaki je razumio. U svojoj petnaestoj godini doao je s ocem u Francusku gdje je uao u vojsku i postao kapetanom. Kad su u rujnu 1793. god.
pobunjenici sravnali sa zemljom enin dvorac u toulonskom distriktu, a pobunjeni seljaci mu ubili tasta, on se jedva spasio sa svojom obitelji i pobjegao prvo u Bruxelles, zatim u Berlin, gdje se osobno upoznao s pruskim kraljem koji ga je pomagao u nevolji. U Berlinu je ostao etiri mjeseca, a odatle
je doao u Be gdje je ostao esnaest mjeseci. Iz Bea je stigao u Grku, pa u
Goricu, Veneciju, Ferraru, Bolognu, Anconu, Rim i Milano. Kad je Milano
bio zauzet, nakon dueg lutanja doao je ponovno u Be i bio gost kneza Kaunitza. Otamo je krenuo preko Szombathelya i Krmenda i prispio u Varadin. Njegova je namjera bila da to kraim putem stigne na Rijeku. Kako je
pak bio ugledna linost, vidi se najbolje iz preporuka koje je predao upanijskom sudu. U Varadinu se kratko zadrao. O ovom sluaju odmah je iz Varadina obavijetena beka vlada i hrvatski ban.87 to je dalje bilo s grofom
Bailom i njegovom obitelji, nije nam poznato.
Inae u toj 1794. godini ratuje austrijska carska vojska proti Francuza
po Njemakoj, Belgiji i Nizozemskoj. Naravno da se na carevoj strani bore i
Hrvati i Srbi. 1794. god. bili su sastavljeni novi bataljoni u Vojnoj krajini. Tako u Karlovakoj (Hrvatskoj) krajini sastavljena su dva bataljuna od Slunjana, Otoana i Ogulinaca. Slunjani su sainjavali poseban bataljun. Prvom
bataljunu je zapovijedao ogulinski pukovnik Rukavina od Bojnograda, a
drugim liki major Lezeny i slunjski major grof Nadasdy. U Nizozemskoj,
gdje je zapovijedao carskoj vojsci feldmaral princ Koburg, sudjelovali su i
hrvatski strijelci. Tu se istakao napose Jelaiev odred. Vojnici iz Slavonske
(Varadinske) krajine naroito su se pokazali borbeni protiv francuskog generala Pichegrua, dok ostali odredi ondje tvrdokoreno brane svoje pozicije i
bore su u mnogim bitkama. U Njemakoj, na Rajni, krajinici su se u sukobima iskazali kao pravi majstori u raznim bitkama, a u Italiji su ratovali prvi i
drugi karlovaki i samostalni slunjski bataljun. Naroito su se iskazali u bici
kod Dega (21. IX. 1794) gdje su Francuze natjerali u bijeg i progonili.88
Usred tih sukoba 20. prosinca 1794. godine grof Karlo Palffy se ponovno
obraa Zagrebakoj upaniji i moli da je popuni hrvatskim etama ugarske
87
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Acta banalia 1794 (No l SSMsp. Maria Pawlik,
Emigranten der franzsischen Revolution in esterreich (1789X1814), Mitteilungen
des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung LXXVH/1 i 2, Wien Kln
Graz 1969, 78 127. Odnosi se samo na Austriju.
88
Fr. Vaniek, o. c., IV, 15 - 25.

670

legije contra communem Regnorum omnium, omnisque Religionis perniciossisimum Hostem.89

Kako se Austrija bojala da Turci iz Bosne ne bi pomagali Francuze, zagrebaka generalna komanda dobila nalog da istrai koliko je na tome istine
i da li su francuski komesari u toj zemlji te neka se nastoji domoi korespondencije koja je postojala izmeu francuskih emisara i turskih vojnih vlasti.90
Da su bojazni austrijskih vojnih vlasti bile opravdane, vidi se iz toga to
je jo 9. kolovoza 1793. god. konzularni agent Francuske Republike u Travniku Mare Rene Bruere dobio instrukcije svoje vlade da pazi na prilike u
Hrvatskoj i da o tome stalno izvjetava.91
5.

Usred navedenih presudnih ratnih dogaaja izbila je na povrinu u Monarhiji jedna nemila stvar: to je bila urota opata Ignjata Martinovia'2 protiv reima. O njoj kae njegov suvremenik grof Adam Ori u svojim memoarima: U raznim zemljama Francuzi su propovijedali preko svojih emisara
jednakost i slobodu i neke su lude glave time zanijeli. U Ugarskoj su expavlin opat Martinovi,93 grof Sigray,94 Solarek95 i Lackovi96 podigli komplot i
razailjali naokolo revolucionarni katekizam,97 u kome se govorilo o pravima slobodnoga ovjeka. Da nije ovaj komplot za vremena otkriven, oni bi u
svojoj namjeri uspjeli, ali kada je pravovremeno njihova korespondencija
uhvaena, oni su bili u Peti smaknuti.98
Svi spomenuti urotnici su u ime generala po bojoj milosti kao to i
svega naroda i plemstva na teritoriju Save, Drave, Tise i Dunava izdali proglas za itav tamonji narod.99
89
90

(175).

Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zagr. Congregationalia 1794, f. 1-5.

Arhiv Hrvatske u Zagrebu Register General Kommando von Agram 1794

91
A. Dabinovi, La France revolutionnaire et les pays balkaniques, Annales de
l'Institut francais de Zagreb No 2-3, juillet dec. 1937, 89, 92-96.
92
Wurzbach je i inae posvetio mnogo redaka Martinoviu, za kojega kae da ga
veina izvora naziva Raizen (Rac: S. A.) i da je bio u pavlinskom samostanu u Lepog:lavi, odakle je pobjegao te je uzeo ime: Simon Lamince i izdavao se za doktora filozofije. Dalje da ga je car Leopold II. poslao Luju XVI. 1792. u Pariz, gdje je stupio u vezu s
tzv. Bergpartei, ijim se idejama zanosio i kad se vratio u Ugarsku, htio je da djeluje
u tom duhu. Na kraju daje W. njegove radove (Gl. C. von Wurzbach, o. c. 17, Wien
1867,50-55).
93
Gl. i Martinovicz Ignz Joszef (20. VII. 1755. 20. V. 1795): Revai Nagy lexikona
XIII, Budapest 1915,457,458 s literaturom o njemu; V. Bogdanov, Hrvatska..., Starine JAZU 46,331 448; Isti. Jakobinska zavjera..., 5 225; J. Sidak, Martinovi Ignjat,
Enciklopedija Jugoslavije 6, Zagreb 1965 (sa literaturom).
94
Gl. V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., 95, 139, 140.
95
Gl. V. Bogdanov, Hrvatska..., Starine JAZU 46, 438, 441.
96
Gl. V. Bogdanov, o. c.. Starine JAZU 46, 372-374, 411, 413, 416, 441.
97
Gl. V. Bogdanov, o. c.. Starine JAZU 46, 348-366.
98
Memoiren des Grafen Adam Orssich. Arkiv... X, 265.
99
E. Csuday, o. c., II, 306.

671

Kako je Martinovi bistro gledao na tadanju politiku situaciju, najbolje se vidi iz njegova pisma Franji II. od 1794. god. u kojemu mu savjetuje da
se okani dosadanjeg dranja prema Francuskoj, jer da ona moe uvelike koristiti njegovim suparnicima Prusiji i Rusiji. Samo Francuska moe drati
Austriju kao velevlast te dodaje: Rusija hoe da osvoji Carigrad, a dogodi li
se to, zar ne vidi propast svoju pred sobom? Dosta je samo u donjim dijelovima Ugarske, pa u Hrvatskoj i Slavoniji potpiriti vatru religioznog fanatizma, koja i onako podjarena narodnosnom svaom, tinja. Lako je tada ovim
narodima koji u Ugarskoj vide svoga tlaitelja, Ruse prikazati kao osloboditelje.100 Martinovi, koji je bio porijeklom iz virovitike upanije, za vrijeme
vladavine Josipa II. i Leopolda II. uivao je njihovu punu naklonost. Dolaskom Franje II. na prijesto zavladala je velika reakcija protiv koje ustade
Martinovi i poe organizirati pokret. Da to bolje uspije razdijeliti cijelu
Ugarsku na etiri okruja, kojima je stajao na elu po jedan njegov agent.
Revolucionarni odbori bili su raireni i po Hrvatskoj.101 Beko redarstvo je
otkrilo urotu i 23/24. lipnja 1794. god. uhapsilo Martinovia, a u kolovozu i
neke njegove drugove, te ih sve otpremie u Be.102 Tada su slijedila i ostala
hapenja.103
Nakon brojnih presluavanja Martinovi je sve priznao i 20. svibnja
1795. god. sa jo etvoricom svojih drugova bio smaknut u Budimu104 na
odobravanje ugarske i hrvatskog plemstva i sveenstva.105
U tu urotu106 bio je upleten i biskup Vrhovac kojemu su njegovi neprijatelji mnogo toga podmetali i tuakali ga kod bekog dvora. Jedan od tih bio
je i bivi ban Balassa. Vrhovac se uvijek dosada znao Beu opravdati, ali kada je optuen za vezu s Martinoviem, stvar je postala i suvie opasna.107
Martinovi
ga je, naime, spomenuo meu onima koji znaju o njegovim planovima.108
Svakako se moe utvrditi da je Vrhovac jo prije te otkrivene urote bio
nekoliko puta u vezi s Martinoviem, koji je tada boravio u Beu. Kad se saznalo u Zagrebu da je Martinovi uhapen,109 meu prvima koji su prijavili
Vrhovca bili su otputeni Vrhovev advokat Stjepan Brigljevi i Kotsche i
njegova ena.
100
F. ii, Biskup Makso Vrhovac i Martinovieva urota, Vjenac XXXV, Zagreb
1903, 393, 394.
101
V. Deeli, o. c., 68, 69.
102
Gl. i Helmut Reinalter, Aufgeklrte Absolutismus und Revolution. Zur Geschichte des Jakobinertums und der frhdemokratischen Bestrebunger in der Habzburgermonarchie, Wien 1981.
103
F. ii, Hrvatska povijest III, 115, 116.
104
V. Deeli, o. c., 72.
105
F. ii, o. c., III, 116. 117.
106
Zanimljivo je da se je August enoa bavio milju da napie historijski roman o
Martinovievoj uroti (Spomen knjiga Matice Hrvatske, Zagreb 1892, 223).
107
V. Deeli, o. c., 72-77.
108
F. ii, Biskup Makso Vrhovac..., Vienac XXXV, 314.
109
V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., 177, 178.

672

Ponovo je pokrenuta istraga, ponovo se presluava Martinovi o Vrhovcu. Martinovi je 21. listopada 1794. pred bekim redarstvom iznio opirne
dokaze. Tako optuuje Vrhovca da je veliki agitator prevratnih ideja i da stoji u vezi sa svima bekim110 i hrvatskim demokratima. Kad je biskup bio u
Beu, druio se s profesorom Zippeom, gradakim dravnim savjetnikom
Beckhenom i bibliotekarom beke dvorske knjinice Bartoschom, a s njime
je iao u Brunn kraj Mdlinga vinarskom trgovcu Heldu koji je poznat kao
veliki demokrata. S Beckhemom je pregovarao o sjedinjenju tajerske s
Hrvatskom, tj. Ugarskom.111 No to ipak nije mogao dokazati, kae F. ii.112
Martinovi je i dalje ukazivao da je Vrhovac demokrata, to dokazuje njegova knjinica u kojoj se nalaze revolucionarna djela: Volneya, Raymara, Paynea, Billand Varenna, Babauta, Gorania i drugih. Te mu knjige u velikim
sanducima alje jedan beki knjiar, a biskup ih daje itati svojim mladim
sveenicima. Tim svojim radom Vrhovac je okupio toliko pristaa demokratskih ideja da ih nijedno tajno drutvo nije moglo vie sabrati. Budui da je
hrvatski narod mnogo darovitiji od maarskog i jer fanatiki puk slijepo slua svoje sveenstvo, to je samo biskupovo djelovanje rasprostranilo demokraciju po Hrvatskoj. Biskupov tajnik Vukasovi je pravi demokratski republikanac, a biskup je i zato ugledan, jer ivi ivotom biskupa iz prvoga doba
krianstva. Ispovijeda, pohaa bolesnike,113 ime je stekao ljubav i odanost
svoga klera114 i puka, ali sve to ini iz politike. Neprestano se svaa s Kaptolom, jer hoe da vlada autokratski, dok je Kaptol protiv toga. Biskup je nezadovoljan i s dvorom i inae je strastvene udi te svoja naela rtvuje svojim
interesima. Poslije Josipove smrti bio je na elu aristokratske stranke i malo
da nije digao bunu na bana Balassu. Da to postigne, laskao je hrvatskim staleima tvrdei da ni jednu naredbu cara Josipa nije potpomagao iz uvjerenja. 115 Vjerojatno je da je na Rijeci snovao s upraviteljem Pazthoryem planove protiv drave.116 On je takoer hrvatsku puku pjesmu (iz oujka 1794) ili
sam ispjevao ili ju je dao sastaviti svome tajniku Vukasoviu, asesoru Josipu
Petroviu ili budimskom tajniku Delivuku.117 Na kraju Martinovi izjavljuje
118
da misli da je biskup uinio'mnogo tete interesu drave.
Primivi i proitavi sve te izjave koje su teretile biskupa, ugarski dvorski kancelar je 30. listopada 1794. god. podnio kralju predstavku u kojoj ga
je zamolio da mu odstupi izjave Martinovia i njegovih drugova i onda e on
moi izrei svoj konani sud. Kako protiv toga zahtjeva nisu imali nita ostali dravni savjetnici, kancelar je dobio na uvid te izvjetaje.119
110
Isp: Edith Rosentrauch-Knigsberg, Freimaurerei in josephinischen Wien,
Wien 1975.
'V. Deeli, o. c., 79-82.
2
o. c., Vienac XXXV, 394.
3
V. Deeli, o. c., 81-83.
4
F. ii, o. c., Vienac XXXV, 394.
5
V. Deeli, o. c., 83, 84.
6
F. ii, o. c., Vienac XXXV, 394.
7
Na presluanju od 5. IX. 1794. Martinovi pretpostavlja da je tu pjesmu sastavio Delivuk (V. Bogdanov, o. c., 163).
8
V. Deeli, o. c., 84.
9
F. ii, o. c., Vienac XXXV, 394.

673

Sva je srea za Vrhovca da se za njega tada zauzeo dravni vijenik grof

Zinzendorf, koji je 8. studenog 1794. god. na originalan nain nastojao da ga
opravda. On je rekao da je nesrea za Vrhovca i to to ga je Josip II. imenovao biskupom. To je u oima mnogih velika politika pogreka.120 Ako se poslije careve smrti moda i dao zavesti da prigrli ideje, to su u ono doba bile
u modi, nije nita vie uinio nego li to to ine brojni ugarski plemii. Ali
da bi se taj biskup metamorfozirao u demokratu, da bi jedan biskup, osobito
ugarski biskup, koji ima velike dohotke, mogao postati demokratian, to
je teko razumjeti i sasma je nevjerojatno. Kad bi Vrhovac bio prost ovjek,
moglo bi se jo i pretpostaviti da je i njega zahvatila groznica u novotarijama, no kae da on mnogo ita, a kad ita, onda ve ne moe biti demokrat,
jer svakako mu je poznato kako su francuski biskupi prije revolucije bili velika gospoda i kako su veselo ivjeli, a sada kad je sruen prijesto i oltar, ive
u bijedi i oskudici. A moe li im Vrhovac zavidjeti na takvoj sudbini ili je jo
i sebi121eljeti? To je svakako nevjerovatno, zavrava svoje izlaganje Zinzendorf.
Ovakva Zinzendorfova izjava djelovala je i na druge vijenike. Meutim
car nije bio s time zadovoljan pa je traio neka se izjave Martinovia i Bacsanya122 o biskupu poalju njemu da ih on onda preda ugarskoj kancelariji. Na
to je 12. studenoga 1794. ministar policije grof Pergen odgovorio da istrani
protokol nije kod istranog povjerenstva i da se izjave one dvojice o Vrhovcu
nisu uzele u zapisnik, jer ne spadaju u glavni predmet rasprave. Stoga je to
ministarstvo pozvalo Martinovia da iznese sve potanko to zna o Vrhovcu i
16. studenoga je ta njegova izjava upuena ugarskoj dvorskoj kancelariji.
Ona je na to izrekla svoj sud i proglasila Martinovievu izjavu pustom klevetom preporuivi ipak da se biskupa i spomenute osobe preslua. Na to je
car 4. XII. odredio presluanje. Presluani Beckhen, Bartsch i Held izjavie
jednoduno da je onaj izlet bio nedune naravi i bez politike pozadine, a
zbog one puke pjesme od 1794. sasluani hrvatski komorni inovnici Bedekovi i Delivuk niim nisu kompromitirali biskupa.
Na to je sam Vrhovac, kojemu je njegov prijatelj Nikola Skrlec savjeto123
vao da govori samo ono to se odnosi na stvar, doao osobno u Be i 18.
prosinca 1794. predao svoj memorandum. U njemu odmah spominje u kakvoj je bio vezi s Martinoviem, koji ga je posjetio u Peti 1786. ili 1787. godine, a gdje je Vrhovac bio upravitelj centralnog sjemenita. Kasnije ga je vidio u Beu, a zadnji puta u srpnju ili kolovozu 1793. godine. On je Martinoviu uinio velike usluge kad se sekularizirao i u razgovoru s njime nije nikada
kod njega primijetio nita sumnjivo. Prelazei na optubu, Vrhovac izjavljuje da je smatrao svojom dunou otkada je biskup da se upozna sa znamenitijim knjievnim proizvodima. itao je djela, koja je Martinovi spomenuo, ali i djela koja su protiv njih napisana te je la da je davao knjige
120

V. Deeli, o. c., 85.

F. Sii, o. c., Vienac XXXV, 394.
122
Ovaj Martinoviev suurotnik slino je izjavio kao i Martinovi 1794. o Vrhovcu
pa se je inilo da je optuba istinita (F. Sii, o. c., Vienac XXXV, 394).
123
Dj. urmin, o. c., I, bilj. I, str. 05.
121

674

revolucionarnog sadraja sveenicima. Hrvatsku puku pjesmu itao je prvi

put kad ju mu je ban Erddy pokazao. Na koncu se poziva na svoju revnost
koju je razvio u svojoj biskupiji u interesu dranja crkvene discipline na svoja pastirska pisma, u kojima opominje svoje sveenike na poslunost prema
vladaru, na ogromnu ratnu pomo koju je sakupio i koja stavlja izvan svake
sumnje njegovu lojalnost.
Ni to biskupovo opravdanje nije zadovoljilo carski dvor ni sud, jer su
imali dosta dokaza da je Vrhovac stajao u jaoj vezi pa i pismenoj s Martinoviem. Zato je ponovno pozvan exopat Martinovi da dade opirniju izjavu
na tri pitanja u vezi s Vrhovcem. Prvo bijae neka tono imenuje one demokrate s kojima se biskup druio i zato ih on naziva demokratima.124 Martinovi je odgovorio da pod hrvatskim demokratima smatra sve one koji su temeljito znanstveno obrazovani, a to su savjetnik Petrovi i Vukasovi, ije je
demokratske nazore sam upoznao. Zatim je jo u njihovom drutvu podupan Mari, kako je to uo od Delivuka. Uostalom Antun Szee125 poznaje vie
njih. Drugo je bilo pitanje otkuda zna da je demokracija uhvatila korijen u
Hrvatskoj i da joj je Vrhovac pribavio sljedbemika raspaavanjem knjiga. Na
to je odgovorio Martinovi kako se jednom prilikom etao s Vrhovcem kojega je pratio njegov tajnik, neki hrvatski upnik. Budui da se taj upnik izjasnio u demokratskom duhu, Martinovi ga je upitao da li ima medu hrvatskim sveenicima jo i drugih koji su slinih nazora. Odgovorio mu je da
ima, osobito medu onima koji su uili u novom sjemenitvu. Tada mu je
Vrhovac saopio i svoj plan kako e osnovati javnu biblioteku u koju e nabaviti knjige revolucionarnog sadraja. Tom prilikom mu je Martinovi spomenuo da je i on izdao vie takvih djela u Parizu i da ga je francuska narodna skuptina proglasila francuskim graaninom istovremeno kad i Renia,
Kosziuska, Klopstocka, Schillera i Fortera.
Tree pitanje je bilo na emu se osniva njegova tvrdnja da je Vrhovac
nezadovoljan s vladom i da goji neprijateljske osjeaje prema Monarhiji.
Martinovi izjavljuje kako je to opazio iz njegovih razgovora kad je jednom
spomenuo da je vie zadovoljan s vladavinom Josipa II. i Leopolda II. nego li
s Franjinom, jer se boji da ga njegovi ministri ne odvedu na stramputicu.
Vrhovevo neprijateljsko osjeanje prema Monarhiji nije iskreno, jer se njegove albe odnose vie na vladu i njene odredbe, a ne na oblik vladavine. O
rijekim dogaajima i Pasthoryu ostao je pri svojoj prijanjoj izjavi, ali nije
mogao za to dati dokaze. Paszthory, Vrhovac i Beckhen su esto zajedno raspravljali. U razgovoru Beckhen mu je spomenuo da bi se tajerska odmah
pridruila novoj konfederaciji kad bi se Ugarska otcijepila od austrijske ku124

V. Deeli, o. c., 85-90.

Antun Szen je bio sin Martinovieve sestre, dakle po majci Srbin. On se je za
vrijeme svoga slubovanja u Hrvatskoj bio povezao s mnogim Hrvatima, s kojima je i
kasnije podravao prijateljske veze. Bio je ranije namjeten u Zagrebakoj komorskoj
administraturi, a prema optunici je irio one katekizme po Hrvatskoj. 1794. bio je inovnik Kraljevskog namjesnikog vijea u Peti i dobio je u dunost da u tajno drutvo Sloboda i jednakost uzme 2-cu iz redova svojih hrvatskih prijatelja. I 1795. bio je
osuen na smrt uz ostalo i zato to nije htio u zatvoru da oda nikoga od svojih drugova i svojih veza u Hrvatskoj (V. Bogdanov, o. c., 184).
125

675

e. O autoru hrvatske puke pjesme povukao je Martinovi smjele zakljuke

izjavivi da mu Delivuk nije imenovao pisca te pjesme, ali da je on logiki doao do zakljuka da ju je Vrhovac napisao ili dao napisati, jer mu je iz nje citirao napamet neke stihove.
Iako su sve to bile teke optube za biskupa, i dvoru i sudu uinile su se
neistinitima i lanima. Npr. Martinovi je lagao kad je rekao da je izabran za
francuskog graanina.126 Nije uvaena tuba Kotscheove ene i Brigljevia
koji su optuivali biskupa zbog veze s Tauffererom. Na presluanju u Zagrebu na postavljena im tri pitanja: je li Taufferer dao da 20. travnja 1794. u Zagrebu drvo slobode postavi neki egrt biskupove tiskare, koja je bila veza izmeu biskupa i Taufferera i da li je Vrhovac izrazio svoju radost nad postavljanjem toga drveta, odgovorie da se tako openito govorilo po gradu Zagrebu, te da je taj djeak sada namjeten u biskupskoj tiskari i da je etiri
dana iza toga biskup priredio javnu sveanost umjesto da otkrije krivce, da
je izjavio da Francuzi samo zato imaju uspjeha, jer imaju tiskare i da se u
biskupovoj tiskari radi dan i no i knjige se alju u Ugarsku i Njemaku u
posebnim kolima.
To je bilo sve. Ugarska dvorska kancelarija nato u svom otpisu od 22.
prosinca 1794. izjavi da su svi ovi iskazi nevjerojatni i da nemaju podloge, ali
da bi se trebalo biskupa ispitati i da se bana takoer o tome upita.
Kada je i Martinoviev zapisnik dobro ispitan, ugarski kancelar i dravno vijee odustae od dalje optube protiv biskupa i to pismeno 15. sijenja
1795. izjavi kacelarija predlaui caru da se ta stvar sasma obustavi jer nema
dokaza. S time se car 26. sijenja sloi i 7. II. izrazi konano elju da biskup
proda svoju tiskaru, jer on ne eli da Vrhovac sa svojom slubom ujedno
obavlja i graanski posao. Konano biskup Vrhovac dobiva zadovoljtinu i
od samoga cara koji 7. svibnja 1795. god. nareuje Zagrebakoj upaniji da
pozove Brigljevia pred sebe i da ga javno ukori u njegovo ime radi potvore,
a Vrhovcu su slobodne ruke da ga tui. Tako se Vrhovac vratio u Zagreb sasma opravdan, ali ipak Zagrepani su slabo vjerovali u njegovu nevinost te se
svata prepriavalo. Tako npr. da se oslobodio jer je po poruci iz Bea poslao funtu svoga mesa i onda su mu ondje oprostili. Po prianju upnika u
Sisku Franje Schoisinga, kada je kanonik alec doznao da se vodi istraga
protiv biskupa, spalio je sve papire koji su mogli Vrhovca kompromirati.
Vrhovac mu je ostao cijeli ivot zahvalan.
Da li je biskup Vrhovac kriv ili ne u ovoj stvari, teko je rei, jer nemamo dokumenata koji bi nam dokazali njegovu krivnju,
jer ih je on sigurno
127
spalio kao i prvi dio svoga dnevnika (Diariuma).
I dok su maarski historiari Fraknoi (1880) i Szekfii optuivali Martinovia u vezi s Vrhovcem kao denuncijanta, a po V. Bogdanovu u tome su ih
slijedili i ii i Surmin, sam Bogdanov brani exopata, za kojega kae da ga
128
je ak uzeo s uspjehom u obranu, to je i Vrhovac shvaao. idak pak kae

da je Martinovi u istrazi, kad je uhapen (23/24. VII. 1794) odao razliite

ljude, prikazujui ih demokratima (medu njima i M. Vrhovca), a dvoru je
nudio svoju slubu to ga nije spasilo od smrtne kazne.129
Bilo kako bilo, svakako je otada Vrhovac postao opreznijim i klonio se
tajnih drutava i ljudi i bacio se sav na kulturno podizanje hrvatskog naroda
te je s pravom prozvan naukov ljubitelj, nauneh darovnik.130
Uz Vrhovca mnogo ue i prijateljski je bio povezan" s Martinoviem
Hrvat Marko Delivuk, komorski tajnik. On je u svibnju 1794. god. donio Martinoviu onu hrvatsku revolucionarnu pjesmu da je proita. Martinovi je
bio uvjeren da ju je Delivuk, koji ju je moda i napisao, irio i da je dobro
bio obavijeten o prilikama u Hrvatskoj gdje je bilo nezadovoljnih demokrata i ak je Martinovia uvjeravao kako u toj zemlji ni seljaci ne gledaju rado
na rat pokrenut protiv Francuske pa da zahtijevaju dalekosean preobraaj
u korist popravljanja postojeeg stanja. Delivuk je i Josipu Hajnoczyu, jednome od glavnih ideologa i voda maarske jakobinske zavjere, dao tu pjesmu, kojoj je Hajnoczy uz pomo Delivuka napisao i latinski prijevod. Inae
je Delivuk uz tu pjesmu irio i drugu revolucionarnu literaturu. Marko Delivuk je bio, roen 1760. godine, porijeklom iz hrvatske plemike porodice iz
zagrebake upanije, a svoju slubeniku karijeru zapoeo je 1784. za Josipa
II. u srijemskoj upaniji kao kotarski predstojnik i notar. Od 1787. god. je uz
Josipa Hajnoczya drugi srijemski podupan, 1790. prisjednik Banskog stola
u Zagrebu, od lipnja 1792. tajnik Ugarske komore, kamo je bio premjeten i
Hajnoczy. Osim Hajnoczya Delivuk je bio u dobrim odnosima i s drugim
glavnim vodama jakobinske zavjere u Ugarskoj (npr. Lackoviem), a od
1792. god. s Martinoviem koji se te godine zauzimao pismeno kod cara Leopolda II. za njega da ga se postavi za velikog upana beke upanije. Drugim
rijeima, politiki pogledi Martinovia i Delivuka bili su istovjetni kako iznosi Benda. Zbog svoje uske povezanosti s jakobincima u Ugarskoj bio je
Delivuk 1794. pismeno optuen i palatin Leopold se iz presluanja navedenih
ugarskih zavjerenika uvjerio da je on uistinu bio lan tajne jakobinske organizacije i da je irio katekizam. Radi toga je po nalogu toga palatina bio
uhapen i presluao ga je predsjednik Ugarske komore. No Delivuk je na sasluanju odluno negirao svoje lanstvo u toj organizaciji, priznavajui jedino to je radio u vezi s onom revolucionarnom pjesmom, ali nije odao njezina autora. Kako mu se gotovo nita nije moglo dokazati, palatin se nekao
da ga bezuvjetno uhapsi. No kad je palatin Leopold umro, glavni dravni tuilac Nemeth podnosi caru predstavku, u kojoj opirno izloi veze Delivuka s
Hajnoczyem, Lackoviem i Martinoviem. Naroito mu se prigovaralo radi
one hrvatske pjesme i autorstva te je 1795. Delivuk ponovno sasluan. Ali on
je i dalje uporno poricao, ali nije negirao svoje prijateljske veze s jakobincima koji pred njim nisu govorili o uroti. Konano je nakon ponovnog saslu129

126

F. Sii, o. c., Vienac XXXV, 394, 395.

127
V. Deeli, o. c., 95-102.
128
Gl. V. Bogdanov, o. c., 179- 182.
676

J. idak, Martinovi Ignjat, EJ 6, Zagreb 1965, 31. Gl. i J. Sidak, V. Bogdanov,

Jakobinska zavjera Ignjata Martinovia. Izd. Novinarsko izdavako poduzee, Zagreb
1960, str. 222, JI l, Beograd 1963, 84-88, gdje uz ostalo idak iznosi i literaturu koju
je Bogdanov propustio u vezi s problemom Martinovieve moralne linosti.
o .Deeli, o .c .,182.

677

sanja potkraj 1795. god. predloeno da se Delivuka otpusti iz slube, jer ipak
nije nevin. Opisujui ivotopis Delivuka V. Bogdanov je, na osnovi dokumenata koje je objavio Benda, smatrao da je to bila konana odluka o Delivuku, i to vjerovatno na osnovu injenice da od toga vremena u inovnikim
ematizmima ne nalazimo vie Delivukovo ime.131 No to ipak tako ne stoji.
Naime, on je bio od 1806 1809. god. komorski upravitelj u Zagrebu,132 a onda tek 19. rujna 1814. doznajemo da je Marko Delivuk kraljevski savjetnik,
odreen u deputaciju Zagrebake upanije radi njezina slanja u pogledu reinkorporacije prekosavskih krajeva Hrvatskoj u Be. On je ak 1815. god. ulivao nadu biskupu Vrhovcu u povratak tog dijela Hrvatske.133
Kao zavjerenik s hrvatske strane u Martinovievoj uroti bio je i jakobinac Josip Kralj, komorski namjetenik u Kutjevu u Slavoniji. Kralj je bio
roen u Varadinu oko 1760. god. u neplemikoj obitelji te je najprije bio namjetenik komore u Zagrebu (1790), a od 1792. nadzornik kraljevskoga komorskoga dobra, pa prefekt Kutjevakog vlastelinstva i inspektor komorskih dobara u Slavoniji.134 On je propovijedao ideje zavjerenikog katekizma.135 Uz maarske pisce (Fraknoi, Benda i drugi), u nas se njime posebno
pozabavio I. Karaman,136 koji se je uz maarske pisce posluio i radnjom V.
Bogdanova u Starinama 46, ali i izvornom gradom u Arhivu Hrvatske. Kritizirajui knjigu V. Bogdanova u JI-u (l, Beograd 1963) a navodei Karamanov rad, J. Sidak je tvrdio da Kralj ne spada s Delivukom medu istaknutije
linosti u toj uroti. Isto tako da se ne moe ni priblino rei koliko je Kralju, koji je gotovo do kraja 1794. boravio u Zagrebu, uspjelo da predobije pristaa , iako Benda misli da je u Hrvatskoj u okolici Varadina i Zagreba, bila organizacija, vjerojatno, dosta jaka. No zato, kae dalje idak, nova grada koju donosi Karaman opravdava njegovo miljenje s prilinom sigurnou, da je Kralj bio ukljuen u urotu preko A. Szena, Martinovieva sestria, a svoga druga u komorskom administratoratu, kojemu (Szenu: S. A.) je
Martinovi, zbog njegova poznavanja hrvatskoga jezika, namijenio zadau
137
da ideje tajnog drutva proiri najprije u Hrvatskoj. Takva Kraljeva djelatnost vrlo brzo je bila zapaena u Hrvatskoj, odakle je o tome prvu pismenu
denuncijaciju protiv njega podnio 15. listopada 1794. bekim vlastima Mihajlo Bless, provizor crkvenog dobra u Remetama kraj Zagreba. Iz te Blessove
131

V. Bogdanov, o. c., 163-166, 172- 176.

Maksimilijan V r h o v a c , Dnevnik Diarium, Svezak l, (1801 1809), prir. i
preveli J. Kolanovi i M. Hrg, uredio D. Pavlievi, Zagreb 1987, 752. Vidi: 51, 133, 137,
229, 357, 457, 501, 509, 511, 515, 523. str. U uvodnom dijelu su radovi J. Sidaka, Hrvatske zemlje u Vrhovevo doba 17901827, str. IX LI i D. Pavlievia, Maksimilijan
Vrhovac ivot i djelo (1752-1827), str. LII LXXIX. U daljnjem tekstu navedeno
skraeno M. Vrhovac, Dnevnik ili Diarium.
133
Gl. S. Antoljak, Prekosavska Hrvatska i pitanje njene reinkorporacije Starine
JAZU 45, Zagreb 1955, 109, 110, 138, bilj. 55, 143, 144, bilj. 206.
134
V. Bogdanov, o. c., 166, 170, 171, 168, 166.
135
1. Karaman, Kralj Josip, EJ 5, Zagreb 1962, 374.
136
1. Karaman, Komorski zemljini posjed u Hrvatskoj i jakobinac Josip Kralj,
Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu Odsjek za povijest 3, Zagreb 1960, 63 93.
137
J. Sidak, o. c., JIC 1,87.
132

678

prijave vidi se da su mu dvojica varadinskih teologa Malija Vlai i Martin

Palkovi prijavili Josipa Kralja, kako u drutvu daje proticrkvene izjave i nastupa protiv sveenstva te Krista i apostole naziva najveim varalicama i
da hvali Francuze to su sruili tiraniju ne samo kraljeva nego i popova. to
se tie Ugarske Kralj je izjavio da kad budu njome zavladali Francuzi, onda
e se najuriti i popove i kralja i onda e biti republika. Dodajui svemu tome
kako je Kralj jednom prilikom u Zagrebu javno napao nekog bekog trgovca
rijeima zato se Beani ne pokrenu te je na osnovi toga Bless zakljuio da
Kralj hoe da pobuni prosti puk (rudem plebem). U vezi s takvom denuncijacijom ugarski palatin nadvojvoda Leopold naredio je zagrebakom podupanu Josipu Novoselu da povede istragu. Tom prilikom su Kralja kao pristau
francuske revolucije i protivnika habsburke monarhije i feudalizma teko
optuivali jo pop Albert Blasun, upnik kraj Zagreba, Franjo Jaketi, odvjetnik Zagrebake upanije, Ivan Babi i Franjo Zentelkay, kancelisti Zagrebake komore i Josip Czollner, aktuar iste komore. Svi oni su ukazivali da je
Kralj oduevljeni pristaa ideja francuske revolucije, a to su ponovno potvrdili i teolozi Vlai i Palkovi. Na osnovi Novoselova izvjetaja o rezultatima istrage dravni, nadodvjetnik je zakljuio da takve optube sadre zloin veleizdaje i da Kralj spada medu najopasnije zavjerenike i buntovnike
te je traio da ga se odmah uhapsi radi tih ideja da ne bi trovao dalje okolicu. S takvim obrazloenjem se sloio palatin Leopold (23. XII. 1794) i predloio caru da se Kralj pozove u Budim i protiv njega povede kazneni postupak,
to je vladar u potpunosti odobrio i palatinu dao odrijeene ruke. Kad je
Kralj dobio pismeni poziv za Budim, 14. sijenja 1795. godine odgovorio je
da e odmah krenuti, a 3. veljae ve javlja da je u Budimu i da e 4. veljae
pristupiti sasluanju. No, toga dana ujutro umjesto da doe na presluanje,
Kralj se ustrijelio. Kod njega su nali kratku izjavu, napisanu u cijelosti na
komadiu papira, iji zadnji reci glase na latinskom, a mi ih dajemo u hrvatskom prijevodu: Slobodan sam ivio pa radije kao slobodan umirem nego
da i jedan sat budem okovan u lance. To samoubojstvo, kojim je, vjerovalo
se, Kralj spasio mnoge koje je u Hrvatskoj i Slavoniji bio predobio za tajno
drutvo, zabiljeio je u svome izvjetaju od 14. veljae 1795. i pruski poslanik, dok je palatin Leopold jo 5. veljae pisao svome bratu Franji II. i ukazao kako je tim svojim inom Kralj dokazao da je protiv njega opravdano iskrsla sumnja da je i on zao nevaljalac (ein schlechter Kerl), bila u potpunosti
istinita.
Time je na as prekinuta istraga u slijeenju tragova te zavjere u Hrvatskoj i Slavoniji i sasma onemogueno otkrivanje zavjerenikog lanca do kraja. No neto kasnije poslije Kraljeve smrti poduzeta je po carevu nalogu
stroga i opsena istraga u Poekoj upaniji, na ijem je podruju Kralj radio. Njome je prouzroena smrt jo jednog hrvatskog jakobinca Ignjata
Sotaria, namjetenika Kutjevakog komorskog dobra, najprisnijeg prijatelja Josipa Kralja. Iz te istrage se doznalo da se on s Kraljem u svemu slagao,
da je bio bezvjerac i da je u svojoj biblioteci imao veliki broj zabranjenih
knjiga i da je morao biti upuen u jakobinsku zavjeru. Dalje, da je s Kraljem
okupljao kmetove po selima i govorio im o dobrobitima francuske revolucije
te kako treba i ondje uvesti francuski sistem, jer e samo tako nestati feudal-

679

nih tlaitelja, a seljaci e postati ravnopravni graani i ivjeti u slobodi, kako je izvijestio podupan Strii u Be. Uz to se Sotariu pripisivalo i to da
je odgovarao seljake da se odazivaju pozivu za rat protiv Francuske i da je
bunio seljake protiv vlastele i postojeeg feudalnog poretka, napose medu
seljacima Sesveta i Cerovca. Na to je Sotari bio uhapen. U zatvoru je najodlunije poricao sve to mu se pridavalo. Na taj je nain onemoguivao dalje otkrivanje ostalih zavjerenika u Slavoniji. Veina presluanih svjedoka iz
Kutjeva izjanjavala se u prilog Sotariu te se istraga protiv njega oduila
kroz itavu 1795. godinu. Njeno okonanje Sotari ipak nije doivio, jer je
poetkom 1796. god. umro u zatvoru. Radi veza s Kraljem i Sotariem bio je
osumnjien i uhaen i njegov zemljak Josip Vilovi, neplemi, star 50 godina
iz pleternikog vlastelinsta u Poekoj upaniji. On je zatvoren na osnovi
jedne denuncijacije da je izjavio da e uskoro doi Francuzi i uvesti slobodu,
psovao zemaljsku gospodu te da bi bilo dobro da se sve feudalce pobije. Usprkos takvim iskazima svjedoka, Vilovi je sve poricao. Onda su povezali njegov sluaj sa Sotariem, a kada je ovaj umro u zatvoru, Vilovi je u oujku
1796. g. u nedostatku dokaza puten na slobodu, ali i otputen iz slube.138
Iz svega toga vidimo u kakvom su odnosu bili Vrhovac, Delivuk i Kralj
prema Martinoviu koji je razradio ideju za federativno ureenje Ugarske. U
njoj bi, po idaku, Illyrica provincia obuhvaala Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju i Srijem , a u kojoj bi se svi narodi mogli u javnim poslovima sluiti
svojim jezicima (osim u centralnom saboru). Kada je pak u svibnju 1794.
Martinovi okupio u dva tajna drutva 'Drutvo reformatora' i 'Drutvo slobode i jednakosti' i nekoliko Hrvata i Srba, oni nisu i opet po miljenju idaka osim Kralja igrali u toj 'uroti' neku znaajniju ulogu.139 Delivukova
uloga je mnogo manja nego li Kraljeva, jer on je bio mnogo aktivniji svojim
radom u Hrvatskoj gdje je, po idaku, bilo
vie pojedinaca koji su se oduevljavali idejama francuske revolucije.140
Medu one koji su se oduevljavali idejama francuske revolucije moe se
ubrojiti i Kornelija Bujanovia, koji je bio u vezi s Martinovievim jakobincima. On je nakon hapenja i sasluanja bio osuen na dvije godine zatvora.141
Kornelije Bujanovi bio je nastariji sin Karla Bujanovia, koji je od bekog
dvora dobio plemstvo s pridjevkom de Agg-Telek (1783), tj. prema istoimenom selu u maarskoj upaniji Gmr. Karlo se rodio u Praputnjaku, 2. studenog 1737. god., a njegov otac bio je seljak Ivan Bujan, kojega se u nekim
spisima naziva i Bujanovi. Karlo je bio neko vrijeme i agens aulicus. On
1783. god. dobiva od zagrebakog biskupa Josipa Galjufa predio Breane u
krievakoj upaniji, to kasnije potvruje i biskup Vrhovac. Karlo je umro
1811. godine, a njegov ve spomenuti sin Kornelije rodio se 1770. i bio je oenjen barunicom Babette Ployer de Garmingstein. Svrio je sveuiline nauke
u Budimu poetkom 1793. godine, a iste godine je imenovan za glavnog tajnika Tabule. U tome gradu povezuje se s jakobinskim zavjerenicima, to je
138

V. Bogdanov, o. c., 168-170, 166 i bilj. 274, 167, 168 i bilj. 277, 171, 172.
J. idak, Martinovi Ignjat, EJ 6, 31.
J. Sidak, V. Bogdanov, o. c., JlC l, 87.
141
Gl. V. Bogdanov, Hrvatska revoluciona pjesma.... Starine JAZU 46, 461, 462.
139

140

680

imalo za posljedicu da je izgubio plemstvo i dobio dvije godine robije. Sada

Kornelijev otac pokuava kod cara smanjiti kaznu za sina, ali uspijeva samo
da je ublai. Kad je Kornelije iziao iz zatvora, opet se Karlo utie caru koji
dozvoli da ga se postavi na nii slubeniki poloaj u Varadinu. Uz tu slubu
Kornelije se bavi i matematikom.142 Iz dopisivanja Karla sa sinom Kornelijem (na francuskom) vidi se da je Kornelije 1799. god. bio notar Krievake
upanije i da je ivi.o na svome oblinjem imanju Breane,143 a 1844. je umro.'
Iako V. Bogdanov za Kornelija samo kae da je bio dobar sin loeg oca
(otac mu je bio poznati dvorski konfident Karlo Bujanovi) i da je bio povezan s Martinovievim jakobincima i osuen na dvije godine,145 S. Franikovi s najveom vjerojatnou pretpostavlja da Kornelijevo uee u zavjeri nije bilo neznatno te da bi ga vjerovatno ekalo stratite, da nije bilo
obzira prema ugledu njegova oca.146
Na osnovi maarskih izvora i literature, nabraja V. Bogdanov uz Kornelija Bujanovia u vezi s Martinovievom urotom i Bedekovia, Nikolu
Jankovia, Jakia, petanskog trgovca papirom, te dvadesetgodinjega Karla
Smetanovia, koga je Stol sedmorice osudio na smrt, pa Adama ernovia,
tajnika namjesnikog vijea, studenta Mihalkovia i koncipijenta Paulovia. Ujedno dodaje da mi ni o jednome od njih ne znamo zasad nita podrobnije (ukljuivi i Kornelija: S. A.), pa ak ni to, da li su neki medu njima
bili samo porijeklom Hrvati ili Srbi, a tada ve pomadareni.147
Kako vidimo, unato svoj dosada objavljenoj i poznatoj izvornoj gradi
kao i miljenju ugarskih i hrvatskih pisaca, pa i V. Bogdanova i J. idaka, ne
moemo ipak dati konani i odreeni sud o utjecaju Martinovievih ideja u
hrvatskim zemljama. I dok se Martinovievo revolucionarno djelovanje uglavnom svodilo samo na Ugarsku, izravniji utjecaj od njega na prilike u
148
Hrvatskoj imao je barun Siegfried Taufferer, roden u Ljubljani 1750. godi142
Gl. Stjepan Franikovi, Karlo Bujanov i njegov sin Kornelije (Prilog historiji
Ugarsko-hrvatske jakobinske zavjere), Jadranski zbornik III, Rijeka-Pula 1958,
'353-358. Gl. i Izjavu Kornelija Bujanovia na njemakom pisanu vrlo opirno o njegovoj vezi s Martinovievom urotom kao i pisma upuena Korneliju od oca mu Karla
na latinskom (od 1799.): Arhiv Hrvatske u Zagrebu Spisi plemike obitelji Bujanovi
de Aggtelek, f. 1.
143
Spisi i dopisivanja Kornelija Bujanovia (na lat.). Gl. i Spisi dopisivanja Babette Bujanovi rod. grofice Ployer, supruge Kornelija (na franc. i njem.) od 1795. g.
dalje, pisma zagr. biskupa Josipa Galjufa (1782/3), te Genealoko stablo obitelji Bujanovi de Aggtelek (Arhiv Hrvatske u Zagrebu Spisi plemike porodice Bujanovi de
Aggtelek). No unato svoj toj gradi ne moe se ipak dobiti uvid u povezanost Kornelija
s Martinovievom urotom.
144
Gl. S. Franikovi, o. c., 353-358.
145
V. Bogdanovi, o. c., Sarine JAZU 46, 461, 462.
146
S. Franikovi, o. c., 357. Inae su na katedri za hrvatsku povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koju je Franikovi informirao o nalazu dokumenata,
uvjeravali ga da e detalje o Kornelijevom ueu u ovoj zavjeri oni obraditi (Gl. S.
Franikovi, o. c., 357, bilj. 5 a).
147
V. Bogdanov, o. c., 462; Isti, Jakobinska zavjera..., 183.
148
Obitelj Taufferer se spominje od 1497. kada je potvreno njeno plemstvo. Prema njihovu tvrenju oni potjeu od augsburkog roda Tauffer von Sinching. Inae

681

ne. On je uskoro svojom nadarenou i bistrinom, a i znanjem jezika (govorio je slovenski, hrvatski, talijanski, francuski, engleski i latinski), postigao
razne vojne asti. Tako je od 1771. god. kao asnik boravio u Banskoj vojnoj
krajini gdje 1774. god. postaje kapetanom. Upoznavi prirodno bogatstvo u
umama Vojne krajine, predloio je caru Josipu II. plan kako bi se nae drvo
imalo baciti na svjetsko trite preko Carigrada, u Francusku, Englesku,
panjolsku i Rusiju. Kad je car prihvatio i odobrio taj njegov plan, Taufferer
krene u inozemstvo da pregovara o izvozu i ujedno stjee sjajne veze. Iako je
posao poeo uvelike napredovati, radi birokratizma beke vlade iznenada
poe zapinjati cijela ta stvar i Tauffererovo poduzee morade najaviti steaj.
Stoga sva krivica padne na Taufferera koji se morao na sudu opravdavati te
bi osuen na gubitak vojnih asti te dati izjavu da nee nikada stupiti u slubu drave koja je u neprijateljstvu s Austrijom. Istupivi iz vojske (1787) zapoee ga odasvuda progoniti vjerovnici. Da uredi svoje teke prilike, zamoli
cara da mu dozvoli da organizira dobrovoljaki korpus protiv Turaka, to
mu dvor odbije. Nakon dugih moljakanja imenuje ga grof Teodor Batthyany149 upraviteljem svojih imanja u Hrvatskoj. Za vrijeme novog tursko-austrijskog rata Taufferer se ponovno baci na spekulaciju i zakljui mnoge dobave za vojsku, ali u tome ne uspije. Kako je tom prilikom posudio velike
svote novca i od nekih hrvatskih velikaa (Ori, Kulmer, Magdaleni), a nije
ih mogao vratiti, 1790. morao je radi toga bjeati u Veneciju, a odatle u Be,
gdje bude uhapen i ubrzo na moni zagovor puten na slobodu.
Kad je u Parizu buknula francuska revolucija, zapoee se po svim zemljama osnivati tajna drutva te i Taufferer postade pristaa toga pokreta. U
Beu je na Grabenu pozivao graanstvo na ustanak. Zato je iz Bea morao
pobjei u Hrvatsku gdje se sakrivao i mijenjao stan i ime bavei se i dalje
propagiranjem jakobinskih ideja. Prema miljenju A. E. Brlia, nemiri koji
su nastali u Zagrebu i u Ljubljani, a koje su izveli studenti, bili su Tauffere150
rovo djelo. Dralo se dapae da je on u Zagrebu zasadio drvo slobode uz
velike sveanosti, u sporazumu s Vrhovcem i nekim jo slobodnozidarskim
151
. krugovima. Po sudu idaka koji je isprva mislio da je tako (to je i sam
priznao) Dana Zwitter-Tehovnik152 je dokazala... pomou do tada neiskoriWurzbach zove tog revolucionara samo: jedan barun Taufferer (eih Feiherr Taufferer), ne dajui mu i ime: Siegfried (Gl. C. von Wurzbach, o. c. 43, Wien 1881, 136,
149

Teodor Batthany (1729-1812), vlasnik vlastelinstva Ozlja, Grobnika i Broda

na Kupi, te imanja Slapno. Veliki je bio prijatelj tehnikih izuma, posjednik manufakture platna u Ozlju, te manufakture eljeza u abru (M. Vrhovac, Diarium I 145 147
335,393,649).
150
A. E. Brli, Baron Taufferer i francusko-hrvatska legija g. 1795, Narodna starina XI, Zagreb 1932, 135, 136. Gl. i Ludvig Aigner-Abari, Die Jakobiner in Kroatien, Agramer Zeitung 70/1895, 168, 1-3, 169, 1-3, 170, 1-3.
151
V. Deeli, o. c., 80. Na Str.: 6-26 'Franjo Fancev je prigodom svoga boravka u
Budimpeti ispisao neke podatke iz tamonjeg arhiva o Vrhovcu i Tauffereru / Gl. Nacionalna i sveuilina biblioteka u Zagrebu R 7499 Fancev Franjo, Biljeke i arhiva (hrvatskih, maarskih i austrijskih autogr.) br. 1-9, 4001/.
152 Wirkungen der Franzsischen Revolution in Krain, Verffentlichungen des
Historischen Instituts der Universitt Salzburg, Wien-Salzburg 1975.

682

tene arhivske grade da Taufferer nije o Uskrsu 1794. boravio u Zagrebu niti
je ondje bio zatvoren.153
Bilo kako bilo, protiv drva slobode izila su u Zagrebu 1795. god. dvije
knjiice tiskane u Kotscheovoj tiskari. Prva pod naslovom: Der franzsische Freiheitsbaum in einer Rede ber das Evangelium vom Senftkrnlein
am 25 en Sonntage nach Pfingsten von ffentlicher Kanzel vorgetragen, und
zur heilsamer Belehrung des deutschen Brgers heruasgegeben. Im Jahre
1792. na 34 stranice, etvrto izdanje. Druga je bila kao Ein Nachtrag zu der
Rede vom Freiheistbaume pod naslovom: Ermahnungsrede zum eifervollen Gebethe, bei den dermaligen ffentlichen Angelegenheiten. Vorgetragen
am letzten Sonntags des Jahres 1792. da auf hohen Befehl die 10 stndige
Anbethung des hochwrdigsten Guts in der Stift = und Pfarrkirshe zu Botzen abgehalten wrde, str. 31. Obje propovijedi odrao je P. Albertus, kapucin, nedjeljni propovjednik upne crkve u Botzenu.
Tko je doao na misao da se te dvije propovijedi tiskaju u Zagrebu, ne
zna se. Moda je taj kapucin boravio u Zagrebu i drao te propovijedi mu ih
je onda tiskao Kotsche, koji se i inae pokazivao velikim neprijateljem ideja
francuske revolucije kako smo ve prije vidjeli. U tim se knjiicama taj kapucin vrlo otro obara na tzv. drvo slobode, kojemu nalazi korijen u paklu,
izjavljujui da potie od samoga Lucifera. Stoga on trai da se drvo posijee
i uniti, jer prijeti dravama i prijestoljima.
to je bilo dalje s Tauffererom u Zagrebu? Kad je doznao da ga vlasti
hoe uhapsiti, po savjetu svojih prijatelja pravovremeno je pobjegao u Veneciju gdje se ponudi francuskom poslaniku da ga primi u revolucionarnu vojsku. Na to ga parika vlada poalje u Nizzu glavnoj komandi. U tom mjestu
se upoznao s monim komesarom parike revolucionarne vlade Augustinom, bratom Robespierra. On ga ak imenuje kapetanom generalnog stoera i pridijeli ga francuskom poslanstvu kod Republike Genove. U tom svojstvu Taufferer je uvelike koristio francuskim vlastima te uskoro postade
pobonikom zapovijedajueg generala na Rajni L'Harbea. Jo u Genovi izradio je Taufferer detaljan plan kako da se organizira ustanak u Hrvatskoj,
Dalmaciji i Istri, tim slavenskim zemljama, koje treba osloboditi ispod gospodstva Habsburgovaca. Taj svoj plan poslao je revolucionarnom odboru u
Parizu s popratnim pismom, upozorujui na veliku vanost ustanka u tim
krajevima i na veliku budunost naroda na jugu Evrope izjavivi se pripravnim da sam vodi taj pothvat. Izgleda da je Tauferer vodio i pregovore s bosanskim paom, kojemu je obeao u sluaju neutralnosti pogranine tvrave
Novi, Dubicu i Berbir (Bos. Gradika). Budui da mu odbor za javno blagostanje nije mogao dati 3,000.000 forinti da se provede ta njegova zamisao, odgodi se taj ustanak za kasnije vrijeme, iako ga je parika vlada ve usvojila.
Za svoje zasluge Taufferer je ipak dobio in generaltabnog potpukovnika i
preuzeo zadau da sastavi hrvatsku legiju kojom uskoro poe uznemiravati austrijske posade u Italiji, kako to pie Brli.154 No tu Brlievu tezu o
153
J. idak, Hrvatske zemlje u Vrhovevo doba (1790-1827). M. Vrhovac, Dnevnik Diarium sv. l, XVII i bilj. 23.
154
A. E. Brli, o. c., 137, 138.

683

hrvatskoj legiji je pobila ve spomenuta Dana Zwitter-Tehovnik koja je ukazala, na osnovi do tada neupotrijebljene arhivske grade, da se Tauffererova
dobrovoljaka legija nije nazivala hrvatskom iako se u znatnoj mjeri sastojala upravo od vojnih bjegunaca iz redova krajinika.155
S dobrovoljakim zborom ili legijom Taufferer zauzme u studenome
1795. tvravu Voltri. Nju je branio austrijski bataljun graniara koji su odmah preli u njegovu slubu. Tom prilikom se domogao bogatog ratnog plijena i novaca. Pod taj grad stigoe, meutim austrijske ete iz Savone (12.
XI. 1795) i Taufferer bi na bijegu uhvaen te preko Milana prebaen u Be.
Nakon diplomatske prepiske izmeu Bea i Pariza francuske vlasti156 slubeno pristadoe da ga se izrui austrijskima. Time je njegova sudbina zapeaena. Napokon je stavljen pred ratni sud i optuen zbog prevare, ustanka i
drugih zloina protiv drave lien plemstva i objeen 24. svibnja 1796. godine. Pokopan je u bekom skupnom groblju i danas se ne zna njegov
grob.157
Godine 1980. A. Gpan (Slobenski biografski leksikon III, Ljubljana
1980, 23 25), donosei opirnu bibliografiju o Tauffereru,158 pretpostavlja
da se Tauffererova suradnja s bekim, ugarskim, hrvatskim i tajerskim radikalnim demokratima dade nasluivati, ali je po idakovu miljenju pretjerao kad je dopustio mogunost da je Taufferer pomiljao na nekakvu partizansku vojsku, koja bi na austrijskom jugu sruila feudalno apsolutistiki
poredak i osnovala novu jugoslavensku dravu.159
Nae je miljenje da Taufferer, unato svome politikovojnom talentu,
nije bio dorastao tome da svoje planove do kraja provede u djelo, jer mu to
nisu dozvoljavale vrlo sloene prilike u tom dijelu Evrope i on je morao stradati. U Hrvatskoj nije bilo vie slinih pokuaja Tauffererova stila sve do
155

J. idak, o. c., M. Vrhovac, o. c., I, XVII i bilj. 23.

Naime tada ja parika vlada odustala od toga da zahtijeva osloboenje Taufferera koji je imao in pukovnika pridijeljena generaltabu francuske armije na talijanskom bojitu (J. Sidak, o. c., XVII, bilj. 23).
157
A. E. Brli, o. c., 138.
158
Nasuprot Gpanu Wurzbach daje o tom Tauffereru sasma kratku biografiju.
Tako kae da je u drugoj polovici 18. st. sluio u carskoj vojsci kao kapetan sa svojom
regimentom u Hrvatskoj. Kada je pak buknula francuska revolucija Taufferer se opredijelio i postade njenim odlunim pristaom te je nastojao otvoriti idejama te revolucije ulaz u Hrvatsku. Kako se to nije slagalo s njegovim vojnim pozivom, istupio je iz
vojske i prikljuio se grofu Teodoru Batthanyu (o kome je Wurzbach pisao u I svesku
svoga leksikona na str. 82), te stvara slobodni korpus, kojim je djelovao, ali je bio uhvaen. Umro (S. A.) je 24. V. 1796. Ove podatke je o Tauffereru uzeo Wurzbach, kako citira iz: Dictionnaire biographique et historique des hommes marquants de la fin du
duxhutieme siecle et plus particulierement de ceux qui ont figure dans la Revolution
francaise. Suivi d'un Supplement et de quatre tableaux des massacres et prescriptions.
Redige par une societe de gens de lettres (Londres 1800, tom III, p, 414). Uz ovoga Tauf f erera Wurzbach navodi kao njegove suvremenike iz toga roda i Inocenta Taufferera
(17221794), isusovca i Franju Ksavera L, monaha-cistercitu, te na kraju opisuje plemiki grb te porodice (C. vonWurzbach, o. c. 43,136,137). Svakako ostaje pitanje zato
Wurzbach nije u svome leksikonu dao ime tom revolucionaru, tj. iz kakvih obzira nije
naveo da je objeen.
159
Gl. J. Sidak, o. c., XVII, bilj. 23.
156

684

sudbonosne odluke Eugena Kvaternika jer, je u to doba svatko bio na ovaj

ili onaj nain zauzet ratnim pripremama i ratom protiv Francuske.
To dokazuje upravo 1795. godina. Tada su se u Njemakoj hrvatske ete
isticale na bojitima i ratnim arkanjima oko Mnstera, Verdera i Mainza.
ak su krajike ete bile postavljene na Rajnu da spreavaju prijelaz Francuzima, a osobito armiji pod vodstvom generala Jourdana. Uope se moe rei
da su Hrvati u malim bitkama bili nezamjenjivi. To su iskusili uz Jaurdana i
francuski generali Pichegru i Marceau. U Italiji se i dalje na tamonjem bojitu bore ona tri karlovaka graniarska bataljona, a uz njih i Slunjani. U bici kod Loana (23. XI. 1795), gdje se 30.000 Francuza borilo protiv 20.000 Austrijanaca, nai graniari su sainjavali prvi bojni red, oajniki i hrabro branei svoje poloaje. Tu su se istakli i pukovnik Vukasovi kao i general Rukavina. Unato svojoj hrabrosti morali su uzmaci ispred premonijih francuskih trupa i time zapravo i svrava vojna u Italiji te godine.160 Iako su se
Hrvati, a i Srbi, vrlo hrabro borili po Njemakoj i Italiji, bilo je ipak pojedinaca koji su dezertirali iz austrijske vojske. Tako 2. lipnja 1795. god. obavjetava general Kaunitz, vojni zapovjednik u Zagrebu, Zagrebaku upaniju da
su prilikom polaska za Mainz u neprijateljski tabor pobjegli iz Wurmserove
regimente, medu ostalima, i etiri Hrvata te jedan Dalmatinac.161
to se tie nutarnjeg stanja u Hrvatskoj 1795. godine imamo nekoliko
zanimljivih podataka. Tako posjedujemo iz te iste godine dokaze da se senjski biskup Jei dopisivao s Francuzima. O tome su vojne vlasti obavijestile
zagrebaku generalkomandu koja je trebala provesti o tome istragu. Kako je
u to doba neki francuski poslanik prolazio preko naih krajeva u Zadar za
Carigrad, vojne vlasti su, iz straha da ne iri propagandu, naredile da se na
njega pazi i da ga se nadzire. Austrijske vojne vlasti su i uhapsile neke skitnice, kako ih se naziva, s francuskim pasoem te su naredile zagrebakoj
162
generalkomandi da povede istragu.
to se tie cenzure, ona ne jenjava ni te godine. Tako Ugarsko namjesniko vijee, a i sam palatin Josip, brat i nasljednik palatina Leopolda, zabranjuje ve spomenutom zagrebakom knjiaru Mulleru prodaju knjiga:
Nouveau calendrier fran9ais i posve naivne knjiice: Annee galante ou
163
Etienne a l'amour.. . Jo 20. svibnja 1795. god., kad je bio smaknut Ignjat
Martinovi s drugovima, proveden je najstroi policijski i uhodarski sistem
te je svaka sloboda rijei i pisanje bilo ukinuto. Sva drutva, ak i literarna,
164
bila su rasputena pa je svaki patriot bio time osujeen. Car zabrani 12.
kolovoza radi javnog dobra sva tajna drutva pa je tom prilikom i slobod160 pr Vaniek, o. c., IV, 25 35.
161
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zagrab. Congregationalia 1797 1796, f.
I-IV, VIj VIII, X.
162
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Register General Kommando von Agram fr J.
1795 (179) I tomus.
163
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zagrab. Congregationalia 1795, f.JIII,
VI, VIII, X.
164
E. Csuday, o. c., II, 312, 313.

685

no zidarska loa u Zagrebu bila ukinuta, iji je rad jo 1786. god. dozvolio
car Josip II.165
Tako je Thugut postigao da je u cijeloj Monarhiji zavladala mrtva tiina
i u javnom i u drutvenom ivotu.166
7.

.'
Iz prvog ratnog razdoblja (1792-1797) borbe Austrije s Francuskom
imamo sauvanu jednu tiskanu pridiku koja se odnosila na taj rat. Kad su
Austrijanci pod vojskovoom Clairfaitom protjerali Jourdanovu armiju preko Reine i zauzeli Mainz, a Wurmser pak otjerao Francuze ispred Manheima
i osvojio ga (21. XI. 1795), Hrvatskoj su te pobjede sveano proslavljene misama zahvalnicama. U slavu tog dogaaja imamo propovijed pod naslovom:
Pridika u vrime zadobitoga po Austrianci suproti Francuzi kod Rhena potoka gradovah Maintza i Manheima probladanja po Slavnoj Varmedi Poxeskoj
Tebe Boga Falimo derxane zafalnosti: Recsena od mlogo poshtuvanoga Gospodina Davida Meznara, Njihove Excelentie Prisvitloga Biskupa Zagrebacskoga S. Stolice u Poxegi nareene Consistoriala, i zajedno u krajevskomu
Gymnasiumu Professora ord. nigdashnega pako Reda Paulinskoga Misnika.
Dana 6. Januara 1796. Vu Zagrebu Czeszarsko-kralyevz. szlobodna Novoszela
Knigaria na 19 strana. U toj propovijedi slui se Menar primjerima iz Staroga zavjeta te cara Franju II. usporeuje s Matatijom i njegovim sinovima,
koji su se digli protiv kralja Antioha-Francuza. Car Franjo, kae on u svojoj
propovijedi, promiljajui nesriu, i smaknue kralja Francuskoga i kraljice i kanoti preuzee iloga Belgiuma i grada Mancima, osim toga pogerdenje
Boga, oskvernjenje Zakona svoga u velikoj alosti mislei u sebi mihi autem
adhaerere Deo bonum est, et ponere in Deo spem meam. Od velike alosti
zabrani sva veselja i sve raskoje svita ovoga I Jubilaeuma sebi za pokoru i
za Puka svoga od S. Pape Pia VI. izmoli. Meutim, poslani biahu od Antioha
illiti Francuza ne jedan vee mlogi ili mogli za uzbuniti s lipimi riemah i
obeanjem slobodnosti i blaga, njegova kraljevstva, koima premda dikoi priloie se nita manje pravi naslidnici Zakona katolianskoga, rima vee dilom odgovorie da od pravoga Zakona nizu jednu enicu oka odstupiti neeju... Po osobitom privienju Bojem smotrivi Matija iliti Francesco II ovoga pak imena I. kralj maarski, da jedan sa svoima naslidnici posvetie
krivim Bogovom, ukazuje protiva viri, zakonu, pae istoj uredbi pravoga ovianstva i tako koliko oviuh iskorenuu, toliko svemogunosti istoga Boga i
smaknuu pravednoga puka sve nastojanje metnuo jest da je nadvladao sakupljenom vojskom kod Mainza i Manheima krivobotvo i domogao se velikoga blaga. Neki bi od njegovih (Menarovih: S. A.) sluatelja mogao zapitati Ama kako je to? Mi Boga spoznajemo, Francuz ga ne poznaje, mi se
molimo Bogu, Francuz ga psuje, mi ga potujemo, a Francuzi ga gerde i opet
skoro veu sriu imadu nego mi! Na to on odgovara da Bog puta pravedni

narod da vie trpi nego li opaki te zavrava svoju propovijed Te Deumom za

zadobivenu pobjedu.
Dok se u Hrvatskoj u pojedinim dijelovima reagira u korist habsburke
dinastije, a protiv Francuza, sastao se Ugarsko-hrvatski sabor (9. XI. 1796)
koji je sazvao Franjo II.167
Ovaj sabor pisao je Franji II. palatin Josip eli cijela zemlja, koja 'gori' od nestrpljenja da Vaem Velianstvu pokae to je u stanju da uini.
I uistinu, u tome se nadvojvoda Josip nije prevario u svome oekivanju,
jer su Maari, kad je car otvarao taj sabor, bili spremni da rtvuju krv i imanje za njega. Tada je proglaena i insurekcija.168 Kad je Sabor odredio da se
da ne samo vojska nego uz to i prirodnine za njeno uzdravanje,169 Franjo II.
ga je 12. prosinca 1796. godine sveano zakljuio.
Saboru su prisustvovali i Hrvati preko svojih predstavnika, ali Maari
nisu traili uvoenje maarskog jezika kao slubenoga, jer su ih druge brige
morile, a najvie rat protiv Francuske.
U okviru tih unutarnjih i vanjskih dogaaja pojavila se u Zagrebu profrancuska buntovna pjesma na hrvatskom jeziku, kajkavskim narjejem, napisana u duhu jakobinskih ideja, a protiv cara, klera i plemstva, koja buni
puk. Pjesma se vrlo brzo rairila. U noi 23. na 24. listopada 1796. god., kad
je zasjedao Hrvatski sabor, netko je prilijepio hrvatske stihove na troja
kaptolska vrata (Bakaeva, Zverce u Skalinskoj ulici i novoveka) kao i na
kuu ugha, profesora matematike na Akademiji, koja je bila negdje na dananjem Kipnom trgu, pria E. Laszowski. Naslov tim stihovima bio je Fama volat (tj. glasina, vijest se brzo iri: S. A.). Spis je (nazivali su ga famosnim libelom i paskvilom) estoko napadao plemstvo i kler. Pripovijedalo
se da je bilo i latinskih prijevoda toga famosnoga libelusa. Kad je ujutro
24. listopada izmeu 6 i 7 sati zagrebaki bravar Josip Trieb prolazio kroz
kaptolska vrata Zverce, opazio je s nutarnje strane ta Fama volat te je u
drutvu dviju ena i jednog svog znanca pokuao itati te stihove ali ih nije
razumio. Poslije njega je prolazio vlasuljar Vilim Fogler, rodom iz ake,
skinuo je stihove, ali je od svega razumio samo rije plemenita pa ih je izruio biskupovom advokatu kenderliu, a on ih onda predao biskupu
Vrhovcu. Inae verse na kui profesora ugha prvi je zapazio Josip Sulec,
porijeklom iz eke, zagrebaki graanin, a prije toga komorski sluga grofa
Kulmera. On je taj spis naao takoer 24 listopada oko 7 sati ujutro. Kako
nije znao hrvatski, skinuo ga je sa zida i tri dana nosio u depu. Istom tada
ga je dao trgovcu Duri Maschleru na Kaptolu da mu protumai sadraj pjesme uz uvjet da ako sadri ita zla, neka se preda Zagrebakoj upaniji.
Kad je Maschler doao u kaptolsku pivanu, naao je sedmoricu graana kojima je pokazao verse. Unato svim naporima nita nisu razumjeli jer nisu
znali hrvatski. U to doba ivio je na Kaptolu literat Toma Tusti, rodom
plemi, a inae piskaralo i propali ak. Na Kaptolu je susreo Maschlera koji
167

165

V. Deeli, o. c., 98, 99.

166
E. Csuday, o. c., 11,313.

686

168
169

A. L, Fessler, o. c., X, 672.

E. Wertheimer, o. c.. I, 26-28.
A. I. Fessler, o. c., X, 672-675.

687

ga pozove u svoj duan i pokaza mu navedene verse te mu ih preda da ih

proui. Tusti na to ponese spis do knjiara Pounza, kojemu ga je itao, a onda i drugima, pretpostavljajui da je te verse sastavio neki naobraeni autor. Prema Tustievim rijeima graaninu i bravaru Bartolu Beiu, po Zagrebu je kolalo oko pet primjeraka, koji su bili ne samo na ughovoj kui
nego i na kaptolskim vratima i ak na biskupskom gradu. Tusti je s versima doao i na Markov trg gdje ih je pokazao ak gradskom senatoru i zamjeniku gradskog kapetana krojau Josipu Kralju, senatoru aeriu i pometau Ignjatu Spiiu, koji je bio gluh i nije ih jedini razumio. Nakon toga
ih je pohranio u svoj ormar. Uskoro je za verse saznao i sam profesor
ugh, i to preko kanceliste kod komorske uprave Franje Zentekelya koji je
opet doznao od drugih da uz hrvatske primjerke cirkuliraju po gradu i latinski primjerci. U meuvremenu je Tusti, taj marljivi iritelj buntovnikoga
paskvila, saopio sadraj prvo kaptolskom sucu Andriji Dominu, a onda i
krznaru Lovri Romanu, koji je o tome obavijestio svog stanara Krstu Bornemissu, a on je to prijavio Zagrebakoj upaniji. Zapoela je istraga o autoru tih versa. Istraga se koncentrirala na Tustica kao glavnoga iritelj a u
versima. Na presluanju 21. XI. 1796. Tusti je izjavio da osuuje taj buntovniki spis, napominjui daje i on plemi protiv koga su ti versi upereni.
Ta Fama volat je svakako proizvela u Zagrebu veliku uzbunu i izazvala
strah. Iako je istraga bila produena sve do 1800. god., nije ipak pronaen
autor toga spisa. to se dogodilo s Tustiem, nije poznato, no zato je senator
aeri bio ukoren jer je verse itao i nije ih oduzeo Tusticu.170 Kako je u
vezi s tim pamfletom bila provedena istraga jo 15. studenoga 1796. god.,
presluano je jo nekoliko graana, ali se njen autor ni tada, a ni kasnije nije
otkrio. Konano, tu je pjesmu s popratnim pismom poslao zagrebaki veliki
upan grofu Karlu Palffyu u Be (14. XII. 1796), koji mu je na to poslao svoj
odgovor 20. sijenja 1797.171 U toj pjesmi Fama volat, koju je pronala u
Arhivu JAZU O. ojat i objavila s originalnim tekstom i novim pravopisom,
prvo se najpogrdnijim rijeima napadaju plemeniti, tj. plemii, taj
smrad, gniloa i sramota, koji nisu na korist ni kralju ni domovini (orsagu) ni Bogu. Oni su krivi da se mora ratovati. Puni su oholosti i gule seljaka, a on ih hrani i odijeva, mostove i ceste popravlja, sve on radi i sve on plaa ako mu ne ostane ni rubaa. Za njih on ratuje, umjesto njih svoju krv
prolijeva, a oni ga zato deru i gule i nema mu pomoi nit pravice. Gospoda
se u saboru (spravia i dijete) sabiraju sami zbog svoje koristi, a mu sve
to plaa svojim suzama. Mu i purgar moraju ih da sluaju kakti mare i
oni dijele pravdu kao suci. No sada je vrijeme da se rtvuju i da kralju pokau vjernost. Francuz za to ne ratuje ve je njegov cilj da svu gospodu podavi
i oduzme im blago, a najvie prijeti popovima tim vrajim namjesnicima,
koje on hoe takoer skorenuti, jer su oni dosada kraljevali i sve sebi prisvajali. Pop ne daje caru porez, te jede i pije, a takvi su i redovnici koji se samo goste i bludnost samo prodekuju i meso ensko drauju. Oni su kra170
E. L., Buntovniki spis Fama volat u Zagrebu g. 1796, Zagreb, Revija drutva
Zagrepana IV/11, Zagreb 1936, 352-354.
171
Arhiv Hrvatske u Zgb. Comit. Zagrab. Congregationalia 1797, f. 15-18.

688

lja s kraljem posvadili, ljude protiv njih bunili i vsega zla zrok su bili.
Zato ovak Francuz sam govori,
za to no i dan se bori,
da potere gospodinu
i vutvrdi sloboinu.
Grofi, popi, plemeniti

da se mogu skoreniti,
da broj Ijudeh bude dvojeh,
samo dobreh i zloesteh.

Ujedno se pita autor toga spisa: Gdje ste velikai, drugovi sve krivice i
zla, zato skupa ne ustanete pravdu vau ne branite? Ipak ovaj rat vas se
tie i Francuz njihovo blago trai, dok mu, priproak i siromak da ih
brani, bil bi bedak. Ta zato bi, tako zavrava ova fama, seljak (mu) ratovao, sam u zube sebi pljuvao. Nije li dosta da je sav stisnut (sprean) kao
suanj jo sad zvezan!172
Tu su pjesmu Smiiklas, urmin, ii i Antoljak, povodei se jedan za
drugim, krivo datirali u 1794. godinu.173 Laszowski ju je stavio pravilno u
1796. godinu iako mu nije bila poznata. Kako je dosada nije naao, smatrao
je da su versi valjda... propali ili se gdje kriju medu spisima koje zagrebake familije. 174 Njegova pretpostavka nije bila tona jer se dokument uvao, a i danas se uva u Arhivu JAZU, kako je to jo 1903. god. naveo ii.
Naveo je da se nalazi u ostavtini Ivana Kr. Tkalia, ali je tom prilikom mislio na paskvil iz 1794. Konano, 1967. god. O. ojat je nala originalni tekst
pjesme Famavolat s njegovim prijepisom u kartonskom omotu (pod naslovom: Illyrica varia) i na hrptu toga kartonskog omota olovkom pisano: Iz
ostavtine Ivana Tkalia te ga je opisala i onda objavila.175 V. Bogdanov je
pretpostavljao da je pjesma istovjetna onoj, o kojoj je pisao Smiiklas, ali je
176
to pobio idak u dva navrata i ne vidjevi pjesmu Fama volat. Na to je O.
ojat ukazala kako pjesmu Paskvil i pjesmu Fama volat uistinu povezuje
niz krupnih i sitnijih slinosti, a prije svega ista ideja i isti nain kako je ona
iznesena. Ta se srodnost oituje podjednako u obliku jedne i druge pjesme
(40 odnosno 39 strofa) te pretpostavlja kako navedene podudarnosti izmeu jedne i druge pjesme lako izazivaju pomisao da je obadvije napisao isti
autor. Kad bi se sa sigurnou, kae na kraju ojat, mogla postaviti tvrdnja
da je Brezovaki svojom rukom pisao pjesmu Paskvil, to bi bilo polazite
177
da se pokua otkriti, nije li on moda i autor tih pjesama. Komentirajui
ojatiin nalaz i citirajui svoje miljenje u HZ (IX, 184 186) o dvjema razliitim pjesmama, idak je ukazao kako nas nesumnjiva ovisnost ove pjesme o prvoj upuuje na izvor-krug svjetovnjaka, moda iz redova bivih
Martinovievih sumiljenika, koji su pristajali uz ideje francuske revoluci172

O. ojat, o. c., 228-231.

O. ojat, o. c., 211-214.
174
. L., o. c., 354.
175
O. ojat, o. c., 217, 212, 217-219.
I7
. J. idak, V. Bogdanov, Hrvatska revolucionarna pjesma..., HZIX, 184186;
Isti, V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., JI l, 86, 87; Isti, Hrvatske zemlje... M.
Vrhovac, Dnevnik I, XVIII i bilj. 25.
177
O. ojat, o. c., 219, 220.
173

689

je.178 To je svakako lijepa kombinacija O. ojat, ali ipak nije dokazana nekim oitijim primjerom. idakova pretpostavka je vie opisna, openita.
Zato emo ostati pri tome da su autori obiju pjesama (1794. i 1796) anonimni, iako je za pjesmu iz 1794. ime autora znao Delivuk, ali je to ponio sa
sobom u grob, a Brezovaki niim nije iskazao da je upravo on pisac jedne
ili obiju pjesama.

8.
Dok su u Hrvatskoj tako izgledale prilike 1796. godine, u Njemakoj su
na ratitu protiv Francuza sudjelovali i dalje pojaani bataljoni slavonskih
graniara i strijelaca. Ovdje je carskoj gornjorajnskoj armiji zapovijedao u
poetku feldmaral Wurmser, a donjorajnskoj nadvojvoda Karlo, brat cara
Franje, koji nakon Wurmeserova odlaska u Italiju preuzima komandu.
Krajinici kao nenadoknadive prethodnice sudjeluju na tom bojitu u
raznim okrajima. Tako je kod Kircheipa major Stojevi sasma atro francuski grenadirski bataljon. U sukobima kod pojedinih njemakih gradova,
po izvjetaju samoga nadvojvode Karla, graniari su poinili uda od hrabrosti. Snalaze se vjeto i u uzmicanju ispred neprijatelja. U nizu okraja osobito estoki sukob imao je Jelai. Slavonski krajinici istiu se hrabrou
protiv slavnih francuskih generala kao to su Jourdan, Dalmas, Lefevre,
Marceau i drugi. Tako se snano bore u bici kod Wrzburga (3. IX), a onda
kod Aschaffenburga (9. IX) gdje je satrt korpus generala Marceaua, za to su
zasluni i Jelai i Stojevi. Kod Dachaua krajinici napadoe Francuze i
domogoe se bogatog plijena, a pri zauzimanju vrstoga grada Giessena sudjeluju i varadinski krajinici. Kad je nadvojvoda Karlo prelazio donji Lahn,
naroite mu je usluge uinio Stojevi branei neke poloaje. Krajem te go179
dine graniari progone Francuze koji se povlae preko Rajne.
1796. godine znatno se poveao broj graniara iz slavonske (varadinske) i karlovake, a i banske krajine u Italiji. Tu je vrhovno zapovjednitvo
nad francuskom vojskom (oko 44.000) preuzeo general Napoleon Bonaparte,
a austrijskom je zapovjedao sijedi maral Beaulieu sa 35.000 ljudi.
Tu su ve 5. travnja 1796. god. krajinici pod vodstvom likog porunika
Budisavljevia natjerali osamstvo Francuza u bijeg. Pukovnik Vukasovi razbio je jaku francusku kolonu kod Mazone, a kod Voltria istakli su se Slunjani.
Napose treba istai smionu navalu Vukasovia na Francuze kod Dega
(15. IV) tako da je francuski general Massena morao uputiti pojaanje. Unato tome Vukasovi je uspio listom poraziti francuske ete i naoigled cijele
francuske vojske drao je zauzete visove. Kad je Bonaparte poslao svoje odmorene ete i Massena koji je razdvojio Vukasovieve odrede, morao se Vukasovi s ostatkom svojih ljudi i trista zarobljenika povui prema Terzu. Zauzeem Dega Napoleonu Bonapartu je bio otvoren put u Padsku dolinu.
178
179

690

J. Sidak, Hrvatske zemlje..., M. Vrhovac, Dnevnik I, XVIII.

Fr. Vaniek, o. c., IV, 55-57.

Nakon bitke kod Lodia nai su krajinici bili odbaeni prema Mantovi.180 Cijela je Lombardija pala u francuske ruke, a Bonaparte 11. svibnja ulazi u Mi181
.lano.
Povlaenje Austrijanaca nastavilo se i nakon bitke kod Mincia, gdje su
se krajinici oajniki borili. Na ponovno povlaenje prisilio ih je Massena
nakon estoke i tvrdokorne borbe. I u bici kod Castigliona (5. VIII) hrabro
su se borili karlovaki i slunjski bataljoni. I dok su se u Voralbergu tvrdokorno opirali jakom odjelenju Moreaa, dotle se u Junom Tirolu slunjski i
karlovaki odjel, sada pod generalom Vukasoviem, borio svom snagom da
otea napredovanja Francuza. U ekspediciji feldmarala Wurmsera da se pomogne Mantovi, sudjelovala su i dva graniarska bataljona. ak su se i pojedini krajiki odredi odlikovali u bici na Brenti, a onda kod Bossana (6. XI)
protiv Massene koji je morao uzmaci. U bici na Monte Gradu pokazala je neobinu hrabrost divizija Gvozdanovia tako da je Bonaparte naredio da se
Francuzi povuku.182 No zato je Bonaparte kod Bassana potukao Gvozdanovia.183
Naroito je bio znaajan susret izmeu Francuza i Austrijanaca kod Caldiera (12. XI) gdje je francuska vojska od 22.140 ljudi bila pod vodstvom generala Augereaua i Massene. Na austrijskoj strani stajali su banski, varadinski, karlovaki i slunjski odredi, koji su u krvavom sukobu s Francuzima
skupo platili svoju hrabrost. Odavde krene Augereau prema selu Arkoli, a
Massena prema Biondeu, a most na rijeci Alponi pred Arkolom zaposjeli su
graniari. Svi pokuaji Francuza da prijeu most krvavo su bili suzbijeni.
Francuski generali Verdier, Bon, Verne i Lannes bili su ranjeni. Tada se sam
Augereau postavi na elo svojih grenadira, uzme zastavu i prodre do sredine
mosta gdje je postavi. I taj pokuaj ubrzo propade zbog kie hitaca hrabrih
krajinika. Nakon toga sam Bonaparte povede svoje grenadire preko mosta i
baci zastavu na most, ali i on ne uspije. Medu francuskim vojnicima nastade
veliki mete te im su krajinici preli preko mosta na nasip, stadoe bjeati.
I sam Napoleon uzmae. U meuvremenu je Massena uzalud pokuavao da
prodre. Tako je proao i 15. studeni. Bitka je bjesnila jo dva dana, a Francuzi su ponovno morali krvavo uzmicati. Tek 17. studenoga Masseni uspije prodrijeti do Arkole. Put je bio prokren, a Austrijanci su konano morali kapitulirati.184
Time je odluena sudbina Italije185 gdje su, prema vijestima iz Monitore Veneto (No 45 do 18. X. 1797), dnevno dezertirali austrijski vojnici, uglav186
nom Maari, ali i Hrvati, na to treba gledati skeptiki.
180

Fr. Vanie, o. c., IV, 35-40.

S. Antoljak, Dalmacija i Venecija na preliminarirna u Leobenu i na miru u
Campo-Formiu, Zagreb 1936, 5.
182
Fr. Vaniek, o. c., IV, 36-45.
183
A. I. Fessler, o. c., 670.
184
Fr. Vaniek, o. c., IV, 45 51. Gl. i M. karica, Napoleon i Hrvati na mostu kod
Arcolea god. 1796., Radovi Instituta JAZU X, Zadar 1963, 445-455.
185
A. t. Pessler, o. c., X, 670.
186
S. Antoljak, o. c., 83.
181

691

U meuvremenu su krajinici u Junom Tirolu sudjelovali u napredovanju podmarala lieutenanta Davidovia, No zato je Vukasovi u bici kod Rivolia (21. XI) morao uzmaci, a mnogi su krajiki odredi koncem prosinca
imali zadau da obrane Mantovu. Kad se izjalovila nada da e moi pomoi
toj tvravi, austrijske ete s krajinicima pooe prema Veroni, ali uskoro
moradoe odande uzmaci ispred francuske vojske pod vodstvom Massene.
U bici kod Rivolia (14.1. 1797), iako nesretno, ali junaki, borili su se neki graniarski odredi.187 Stoga su se Austrijanci morali povui u Tirol i u
Mantovu, dok je Bonaparte drao u svojim rukama Brcsciu, Peschieru, Veronu i Legnano. Sada je Austrija bila sklona da se dogovara o primirju u Italiji,
ali se ti pregovori na radost Bonaparte razbie i on je sada dobio slobodno
polje rada. Konano mu se 3. veljae 1797. predade i Mantova, koju su svi
Austrijanci napustili slobodno i nesmetano188 pa je tako odande uz ostalo
izilo samo 3120 krajinika, poteenih od tifusa i groznice.189 Bonaparte je
sada imao slobodne ruke protiv ostataka carskih eta pod vodstvom nadvojvode Karla.190 Medu njima su bile graniarske ete.191
Ban Erddy 7. travnja 1797. pismeno saziva zbog velike ratne opasnosti
stalee i redove na sabor u Zagreb za 22. travnja na temelju kraljeva otpisa
od 3. travnja. U toj poslanici ban istie da je prijeko potrebno da se brzo vijea i stvore zakljuci s ponosom i oduevljenjem za obranu i zatitu domovine od pogibeljnih neprijatelja. Mi smo potomci heroja, klie u tom pozivu
ban, nastavimo tako dalje.192 10. travnja kralj i car Franjo II. svojim reskriptom podie ustanak (insurekciju) plemstva i sviju koji mogu nositi oruje u svim hrvatskim upanijama zbog krajnje opasnosti za austrijske nasljedne zemlje. Budui da je i hrvatsko kraljevstvo u opasnosti, a ban je
dosta star, pridjeluje mu vladar kao pomonika grofa Antuna Pejaevia.
Sve to imaju da pitaju Hrvati, nalae car, neka se obrate vrhovnom kapeta193
nu kraljevstva njegova brata palatina.
Na to je ban imenovao, u sporazumu s kraljem, za glavnog zapovjednika
194
hrvatske insurekcije velikog upana grofa Josipa Szaparya. Erddy je 11.
IV. uputio poziv svim hrvatskim upanijama da svakako poalju svoje poslanike na sabor za 22. travnja predoujui im opasnost od francuske vojske koja prijeti da zauzme neke primorske gradove. Upozoruju ih to je sve uinjeno za javnu sigurnost i nareuje da upanijske blagajne i arhivi kraljevstva,
upanija, sudova i kaptola budu spremni da se prenesu dijelom u Budim, a
87

Fr. Vaniek, o. c., IV, 51-54.

S. Antoljak, o. c., 6, 7.
89
Fr. Vaniek, o. c., IV, 54.
90
Gl. S. Antoljak, o. c., 8-13.
91
Fr. Vaniek, o. c., IV, 67-69.
92
J. Kempf, Dvije poslanice bana Ivana grofa Erdedija Poekoj upaniji uoi sabora u Zagrebu dne 22. travnja 1797, Vjesnik arkiva XVII, Zagreb, 1916, 310, 311.
193
J. Kempf, Kralj Franjo II odreuje god. 1797. puki ustanak (generalis insurrectio) plemstva. Vjesnik arkiva XVIII, 311313.
194
J. Kempf, Novani trokovi uzdravanja pukog ustanka (generalis insurrectio) godine 1797, Vjesnik arkiva XVIII, 313.
88

692

dijelom u Osijek. Ujedno ih jo jedamput upozorava na zajedniku opasnost

i da se na sve priprave.195 Sve hrvatske upanije listom su se odazvale da
podignu opi ustanak, kako je i sazvani Hrvatski sabor zakljuio te odredio
kako da se to provede u djelo.196
Istodobno je izila i pjesma Poeanina Antuna Nagya, kasnijeg poklonika cara Napoleona, pod naslovom: Pisma od sakupljene i podignute vojne
proti Francuzom 1797. kr. horvatskoga i slavonskoga plemena vojske ili insurekcije, u kojoj se obara na Francuze.197 Inae jo 2. travnja 1797. po nalogu samoga cara zbog sauvanja mira nareeno je da se kazne oni koji hoe
poremetiti mir. Stoga je 13. travnja Zagrebaka upanija, kojoj je bila ta odredba dojavljena, izdala oglas na hrvatskom jeziku kojim se odreuje prijeki
sud protiv voda i zaetnika nemira da bi se sauvala nutarnja sigurnost.
Strah od Francuza198 je bio toliki da je Ugarsko namjesniko vijee 19. travnja javilo Zagrebakoj upaniji da treba paziti i biti na oprezu, jer Francuzi
odvode mladie i djecu u Francusku, a zarobljene vojnike prodaju i alju u
amerike kolonije.199

I dok su u Hrvatskoj i Slavoniji ideje francuske revolucije imale navedeni odjek i posljedice, u Istri i Dalmaciji dogaaji su se razvijali u sasma drugom smjeru. Pod kraj 18. st. na teritoriju mletake Dalmacije 1796. god. nalazilo se jedva oko 256.000 stanovnika. Uprava je bila u rukama nekolicine
mletakih inovnika kojima je na elu bio generalni providur (Provveditor
generale) sa sjeditem u Zadru. Tadanja Dalmacija je bila konglomerat autonomnih dravica, koje su sainjavali gradovi sa svojom okolicom i pojedini otoci. U gradovima su bili plemii i graani koji su imali svoje politike institucije. Seljaci-teaci po selima nisu imali tih institucija. Za vrijeme mira
Republika sv. Marka sainila je od izvjesnog broja seljaka pandure i orunike koji su trebali paziti na granici, progoniti i zatvarati zloince i pratiti karavane. Uz to su postojale i tzv. dalmatinske regimente, poznate pod imenom Schiavoni, koji su se novaili od seljaka (Morlaka) i dobrovoljaca.
Neki od njih su sluili i nekoliko godina u Veneciji. Vjera je takoer igrala
vrlo znaajnu ulogu u ivotu Hrvata i Srba u Dalmaciji, gdje je i slabo obrazovano katoliko i pravoslavno sveenstvo imalo silan upliv na narod. Prema popisu iz 1781. god. bilo je u toj zemlji 212.385 katolika, 51.017 pravoslavnih, 211 idova i nekoliko kalvinista. Od katolikih redova franjevci su imali
najvei upliv u narodu. Mletaka vlada se slabo brinula za javno obrazova195

J. Kempf, Dvije poslanice..., Vjesnik arkiva XVIII, 311.

J. Kempf, Novani trokovi..., Vjesnik arkiva XVIII, 313.
197
Ni Andri, Iz ratnike knjievnosti hrvatske. Prosvjeta X, Zagreb 1902, 48.
198
Da je strah austrijskih vlasti bio opravdan, vidi se i iz toga to su se Francuzi
1797. g. ozbiljno spremali da napadnu Austriju i iz Bosne (A. Dabinovi, o. c., Annales.... No 2-3, 89).
199
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zagrab. Congregationalia 1797, f.
15-16.
196

693

nje, a zdravstvo je bilo na vrlo niskom stupnju, a ekonomske prilike su bile

vrlo teke i sloene.200
U samoj Mletakoj Dalmaciji ideje francuske revolucije nisu nale mnogo pristaa. Dodue bilo je po gradovima pojedinaca koji su se oduevljavali
tim idejama, ali o nekom pokretu nije bilo ni govora. Unato tome Venecija
je budno pazila od 1789. godine pa dalje i na nutarnje prilike u Dalmaciji, kamo su ideje francuske revolucije na razne naine prodirale. Tako na osnovi
izvorne grade iz Archivio di Stato u Veneciji doznaje se da se jo 1793. godine u Splitu vodio proces uperen protiv pukovnika Jurja Antuna Matutinovia, koji je jo prije bio vrlo popularan u Splitu, to svjedoe neke pjesme (tiskane i sauvane u rukopisu, u kojima je prikazan kao prijatelj sirotinje, ali
ne i gospode), kao i njegovih prijatelja i istomiljenika. Proces je bio pokrenut na tubu prokuratora i jednog od sudaca grada Splita Josipa Cindra. U
memorijalu koji je Cindro uputio Vijeu desetorice u Veneciji navedene su
vrlo teke optube protiv buntovnika, koji su se obino sastajali u kui
Matutinovia. To je potvrdilo i etrnaest svjedoka, a onda je po nalogu mletake vlade splitski knez Gian Francesco Pizzamano pokrenuo proces. Kao
svjedoci su sasluani uz ostale i don Nikola Dido te polihistorik Jerolim Bajamonti i drugi te jo trojica splitskih sudaca. Prema njihovim izjavama postojala je grupa buntovnika u kojoj su bili Ivan Matijevi, nazvan Tatar, zlatar Ivan Cosser, sveenik Josip Sinovi, prokurator graana Matija Pavlovi zvan Sadia i pukovnik Matutinovi, njihov savjetnik i branitelj. Oko te
grupe okupio se vei broj pristalica, medu kojima su svjedoci spomenuli i
serdara Antuna Giovanizije, kanonike Antuna Tokia, profesora filozofije;
Josipa Poia, odvjetnika; dra Nikolu Ivellija i druge. Svi razgovori i raspravljanja u zatvorenom krugu tih pristalica i sljedbenika francuske revolucije
bila su na razne naine prenoena u javnost. Tako se govorilo da je kanonik
Toki hvalio novotarije iz Francuske, a napose jednakost pred zakonom. Jo
1792. pojavile su se na javnim mjestima tri satire koje su se itale i po ulicama Splita. Satire su sadravale estoke prijetnje plemstvu i sveenstvu. Prva
se zavravala rijeima: Sjetite se Francuza, druga je poimala ovako:
Trgni se narode splitski, upoznaj svoju mo, a trea je zavravala: Na date znakove itav e narod prihvatiti oruje.
Matutinovi je uivao apsolutno povjerenje tzv. niih slojeva u Splitu.
Njegova aktivnost i aktivnost njegovih istomiljenika jo se vie pojaala
1792. i 1793. godine i kretala se u krugu slobodarskih ideja francuske revolucije. Tako su ti buntovnici govorili o slobodi i jednakosti i o prevratu u Francuskoj, ime su jo jae izazvali tamonje plemie, koji su ih tuili u Veneciju, prikazujui ih kao ljude eljne opasnih novatorija, obuzete idejom o jednakosti koji bahato ele sruiti plemstvo i izjednaiti se s njime. Zato hukaju narod i pozivaju na osvetu. Kako je mletaka vlada reagirala u 1793. god.
na sve te albe i optube i da li je poduzela protiv tih buntovnika u Splitu
200
Gl. P. Pisani, La Dalmatie de 1797 1815, Paris 1893, l - 17; F. Sii, Neke stranice iz novije nae historije (1797-1814), Hrvatsko kolo V, Zagreb 1909, 196-207; .
Perii, Dalmacija uoi pada Mletake Republike. Monografije 10, Zagreb 1980,
7-246.

694

kakve mjere, nije poznato. Svakako je te godine Matutinovi morao otputovati na slubeni poziv u Veneciju gdje je tamonjim vlastodrcima imao priliku da izloi svoje planove. Njegovim odlaskom nastao je predah koji e ponovnim povratkom u Split iz Venecije zavriti njegovim krvavim smaknuem 1797. godine.201 Po Dalmaciji su se inae sa zgraanjem irile vijesti o
dogaajima u Parizu i Francuskoj, a Francuze se smatralo bezbonicima i
progoniteljima vjere i crkve. Samo izvan Dalmacije neki dalmatinski Hrvati
pristajali su uz te ideje kao braa Garagnin202 iz Trogira, koji su sa svojim
zemljacima podravali isto ideoloke veze.203
Jo prije 1797. god. pojedini tamonji plemii graani pa i crkvene linosti prouavali su djela francuskih enciklopedista, koja su imali u svojim
bibliotekama (npr. obitelj Borelli u Zadru: S. A.).
Nakon pobjede francuske revolucije mletaka vlast u Dalmaciji, bojei
se njena utjecaja, zavela je odmah nadzor na svim ondje nastanjenim Francuzima kao i onima koji su sa njima bili u vezi (1791). Nadzor je preuzeo veliki broj zbira i konfidenata, kojih je bilo i medu doseljenicima, a i medu domaim stanovnicima.
Kako je bilo poznato da je konzularni predstavnik Francuske u ibeniku Nikola Bortoletti Zulatti jedan od zadojenih pristaa novog sistema u
Francuskoj, stavljen je pod najjau prismotru. Iz izvorne grade (za god.
1791 1793) se vidi da ga se mletaka vlast najvie bojala, iako je Zulatti bio
201
Gl. N. Beriti, Matutinoviev proces u Splitu 1793. godine, Anali Historijskog
instituta JAZU u Dubrovniku IV-V, Dubrovnik 1955-56, 571-582.
202
U Arhivu Hrvatske u Zagrebu uvaju se spisi obitelji Fanfogna-Garagnin. Medu njima su i prijepisi u rukopisu, koji se odnose na francusku revoluciju, a koje je po
naem miljenju smjestio u svoj arhiv i biblioteku u Trogiru Ivan Luka Garagnin
(1764 1841), frankofil i prijatelj marala Marmonta (Gl. J. Kolanovi, Zbirka Fanfogna-Garagnin u arhivu Hrvatske, Zagreb 1980,6). To su ovi rukopisi: Atto constituzionale proceduto dalla dichiarazione dei diritti dell'uomo e dell cittadino presentato al popolo francese della Convenzion nazionale li 24. giugno 1793, l'anno secundo della
repubblica, 16 fol. Unutar toga rukopisa stoji: Dichiarazione dei diritti dell'uomo, e
del Cittadino sa 122 lana (Svakako je ovo prijevod sa francuskog). Zatim na listu (2
strane) na francuskom, i to u prijepisu Theophile Mardar, president du tribunalu criminel de departement du Mont-Terrible a Guillaume Pitt, Londres, Delmont le 29
sept. 1793, l'an 2 de la Republique. U njemu se govori o francuskoj revoluciji i toga
dravnika stalno naziva: Pitt, a zavrava: Pitt, ton maitre est ne C. Theophile Mardar.
Iza ovoga dolazi spis: 1793 Aprile. Manifeste della Convenzion Nazionale di Francia a
tutti li popoli, ed a tutti li Governi (4 strane i to je prijepis u prijevodu sa francuskog na talijanski jezik), te spis: Li dieci overi dello Republicano Francese u 10 toaka,
a onda i opet prijepis uvezan u knjigu pod naslovom: Dei Diritti dei Doveri de Cittadino Marly 12 Ag. 1758 od l 96 strane, s rijei na kraju: Fine, a ispod toga je dopisano: Ne fu realizzata la dottrina suddetta con la Revoluzione di Francia nel precedente anno 1789. I na kraju je ovdje i spis: Primi Elementi delle Istruzioni Repubblicane, Dimande Preliminari na 11 strana. U tome spisu su dana pitanja i odgovori, razdijeljeni na 10 poglavlja, podijeljena na brojeve. To su pitanja o razumu, vrlini, domovini, slobodi, jednakosti, zakonima, hrabrosti, radu, trpljenju i o bogu. I to je valjda
prijevod na talijanski sa francuskog (Gl. AH u Zagrebu Spisi obitelji Fanfogna-Garagnin kutija 15-9. 4. 6, 9. 4. 9, 10, 11, 15).
203
G. Novak, Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (17971814), Rad JAZU 269, Zagreb 1940, 3.

695

i sam plemi-veleposjednik. K njemu su navraali brojni francuski kuriri i

neki opskurni putnici (1793) koji su, kako se izvjetavalo, prenosili revolucionarno-propagandni materijal (1794) iako je to bilo dosta rijetko. Radilo se i
o poslanicima francuskog revolucionarnog konventa, koji su preko Dalmacije ili za Carigrad i u neke predjele Balkana. Takva vrst kurira ili emisara dolazila je ak i u Boku Kotorsku (1794). Svakako je Zulatti igrao u Dalmaciji, a
napose u ibeniku, zapaenu ulogu u korist francuske revolucionarne vlade.
On je bez straha raspaavao po Dalmaciji novine kojima je pridobivao pojedince za francusku vladu (1794). Razgovori o razvoju revolucionarnih dogaaja u Francuskoj nastavljeni su sve do 1797. godine, javno i posvuda, to je
opet zasluga toga francuskoga konzularnog predstavnika. Zbog Zaluttijeve
aktivnosti u ibeniku kao i aktivnosti raznih emisara koji su onamo dolazili,
bilo je odreeno da se ni jedan Francuz ili bilo koji drugi stranac ne moe
stalno nastaniti u Dalmaciji nego jedino u Zadru i Kotoru gdje ih se moglo
lako nadzirati. Zbog svega toga neki su ve 1791. godine doivjeli izgon jer
su, prema denuncijanta, propagirali novonastalo revolucionarno stanje u
Francuskoj, to su ondanje vlasti strogo spreavale i zabranjivale. No uskoro je ta napreac stvorena odredba ukinuta, jer se uvidjelo da se tu radi preteno o osobama koje su izbjegle iz Francuske pred terorom revolucije i u
Dalmaciji traile utoite. Posljedica toga bila je ta da su se mnogi Francuzi
sada naselili po gradovima Dalmacije, bavei se uspjeno trgovinom i drugim unosnim poslovima (1795, 1796, 1797).
Ako je vjerovati, u jesen 1793. god. i na otoku Koruli dolo je do mara
seljaka na grad Korulu. Seljaci su se prijetili plemiima podsjeajui ih na
dogaaje u Francuskoj. No uskoro se bez ikakve intervencije vlasti sve smirilo. 1794. god. u Koruli je neki Giovanni Battista Minutini bio optuen radi
tobonjih jakobinskih javnih proturevolucionarnih izjava u samom gradu.
1793. godine kanonik J. J. Pavlovi Lui izdao je u Rimu knjiicu pod naslovom: Lettera spora le cagioni delle attuali rivoluzioni della Francia, u kojoj je pokuao rasvijetliti uzroke francuske revolucije na svoj nain.204
18. travnja 1797. u Leobenu je sklopljeno primirje izmeu Napolenona
Bonaparta u ime revolucionarne Francuske i dvaju predstavnika carske Austrije. Po tajnom ugovoru Franjo II. je dobio uz ostalo i nekadanju mletaku
Istru i Dalmaciju. U obezglavljenoj Veneciji, kojoj je Bonaparte navijestio
rat (2. V), sada u podigli glave demokrati, pristae ideja francuske revolucije
medu kojima je bilo uz graane toga grada i neto Dalmatinaca, provincijalaca i Francuza. 8. svibnja iste godine sastala se tzv. consulta (vijee) na kojoj dud predloi da se dalmatinski vojnici poalju kui i izjavi se spremnim
da se odrekne svoje asti. 12. svibnja posljednji put se sastalo mletako Veliko vijee da samo sebe raspusti. I dok su se pod vodstvom Niccole Morosinia ukrcavali Dalmatinci, ta posljednja zatita grada Venecije, da se vrate u
domovinu, a narod s uzbuenjem ekao to e se dogoditi, u velikoj sali je
ukinut stari ustav a demokrati preuzee vlast. Ulaskom francuskih eta u Veneciju 17. svibnja 1797. moe se rei da je prestala postojati stara Mletaka
204

696

S. Perii, o. c., 195-199, 195 i bilj. 1092.

Republika, a zamijenila su je nova demokratska vladavina u Veneciji. Bonaparte je sada pourivao Austriju da odmah okupira Istru i Dalmaciju i da
sprijei u njima revoluciju, to je car i prihvatio.205
Deset tisua dalmatinskih Hrvata koje je mletaka vlada 10. svibnja otpustila206 kao tatove i razbojnike, stiglo je u Dalmaciju. Stigavi u Dalmaciju propovijedali su kako su Francuzi bezboni jakobinci, nesmiljeni progonitelji vjere i sveenstva.207 Bojei se da e Francuzi zavladati i Dalmacijom
preplaeni puk izjavi da e radije poginuti nego li se podvri jakobincima i
neznabocima. Iako su mnogi od dalmatinske inteligencije govorili u korist
nove mletake vladavine i stali nositi francusku trikoloru, naili su na veliki
otpor medu graanstvom i sveenstvom. Veina stanovnitva se plaila francuske revolucije i njenih ideja.208 To su osjetila i dva municipalista nove mletake demokratske vlade Garagnin iz Trogira i Calaffatti iz Hvara koji su poli u Dalmaciju da propovijedaju slobodu i jednakost, jer su gospoda u toj
zemlji bila protiv te vladavine i za Austriju, tj. sjedinjenje s Ugarskom i
Hrvatskom,209 kako je bila izvijetena austrijska vlada u Beu (31. V. i 3. VI.
1797).210 ak su se u Krupi sastali redovnici, duebrinici u pojedinim serdarijama, koji su izjavili kako svuda vlada strah da e ih Francuzi opljakati i
da svatko vidi da je mletaka nova vlada u nemogunosti da ih titi te da se
stanovnitvo nada da e doi ugarska vojska.
U pojedinim priobalnim gradovima Dalmacije razliito se reagiralo na
vijest o padu stare aristokratske Mletake Republike. Tako je u Zadru bilo
sve mirno zaslugom generalnog providura Querinija,211 osim to je, kako je
to bilo svima poznato, grof Vergada, ija je ena bila iz ugarske prastare
buntovnike porodice Tkly, a koji je uivao povjerenje gotovo itavog dalmatinskog plemstva, dok ga je Be smatrao pijunom stanovnika Dalmacije,
na glas o revoluciji u Veneciji, u gradu Zadru u svojoj kui zasadio drvo slobode (Freiheitsbaum).212 No to je bio usamljeni sluaj u tom gradu i okolici,
jer je narod bio uzbuen i protivan novoj mletakoj municipalit. Querini,
protivnik nove mletake demokratske vladavine, nije zato dozvolio njezinim
pretstavnicima Calaffattiju i Garagninu, da uu u Zadar pa su se morali vratiti u Veneciju.213 U Splitu su se dogaaji odvijali posve drugaije. 16. svibnja
doputovao je iz Venecije Ante Koludrovi koji je dojavio to se zbilo u Mlecima te izjavio kako je uo da e Francuzi doi u Dalmaciju. Nato je u Splitu
zavladala panika i alost jer su se bojali da e Francuzi doi u zemlju. Zato je
odmah osnovana graanska straa od trideset osoba da se uvede red i mir u
205

S. Antoljak, o. c., 16-37.

F. ii, o. c., Hrvatsko kolo V, 212.
207
G. Novak o. c., Rad JAZU 269, 4, 5.
208
F. Sii, o. c., Hrvatsko kolo V, 213.
209
01. za to opirnije: S. Antoljak, Jedan nepoznati akt o nacionalnom radu biskupa Maksimilijana Vrbovca, Croatia sacra 13 i 14, Zagreb, 1937, 119123.
210
S. Antoljak, Dalmacija i Venecija..., 38, 39.
211
G. Novak, Povijest Splita III, Split 1978, 1624, 1625.
212
S. Antoljak, Jedan nepoznati akt..., Croatia sacra 13 i 14, 123.
213
G. Novak, o. c. III, 1625.
206

697

gradu. 17. svibnja stigli su i hrvatski vojnici iz Venecije pod vodstvom pukovnika Juraja Antuna Matutinovia,214 koji je bio veliki pristaa novih demokratskih ideja i mletakih revolucionara. Glavni pomoga i oboavalac bio mu
je Pavao Marui, harambaa Katel-Suurca. Matutinovi i njegove pristae
zapoee u narodu zagovarati novu vladu i ideje francuske revolucije. Ilo je
to vrlo teko, jer su protivnici govorili najgore o Francuzima i time straili
jo vie i onako uzbueni narod. 12. lipnja dospio je i u Split tiskani anonimni proglas na hrvatskom jeziku, koji je ve bio poznat u Dalmaciji, a sastavio
ga je fra Andrija Doroti,215 uperen protiv nove demokratske vlade u Veneciji kao i jakovljevaca (jakobinaca: S. A.) i ufuta ili udija.
Odjek tog proglasa bio je vie nego snaan i buntovan. Rairio se posvuda i izazvao uzbunu i bijes u narodu. Narod je s bijesom i mrnjom gledao
na one koji su pristajali uz novi poredak pa je pustio maha svojim osjeajima. Pobunjeni varoani iz splitskih predgraa uoe u sam grad, razoruae
strau i bili bi uinili svata da ih nije smirivao posljednji mletaki knez u
Splitu Barozzi, koji je uivao simpatije puka.
Sav njihov bijes bio je koncentriran na Matutinovia, koji je svojim
prkosnim i izazivakim ponaanjem jo vie pojaao mrnju varoana. Oni
su ak tvrdili dae Matutinovi u noi 13. lipnja u Splitu zasaditi drvo slobode, to je Barozzi odluno negirao i varoani tada napustie grad i mirno se
vratie svojim kuama. Ali ve 15. lipnja varoani se ponovno uznemirie i
ustadoe protiv Matutinovia, kao neprijatelja naroda i domovine, protiv izdajice koji hoe Dalmaciju predati mletakim demokratima, kao pristalicama bezbonih Francuza. Unato Barozzijevom ponovnom posredovanju navalie na Matutinovievu kuu, te njega i njegovu enu na grozan nain
sasjekoe, njegovu glavu natakoe na koplje i prodoe pobjedonosno po gradu. Kad je harambaa Marui saznao za Matutinovievu pogibiju, pobjegao
je iz Katel-Suurca u crkvu u Katel-Starome, ali je odande bio izvuen i ustrijeljen, a odrubljenu glavu poslae u Split gdje je pokopae uz les Matuti216
novia i njegove ene u dvoritu dominikanaca.
Tako je jadno zavrio neshvaeni i prenagli Matutinovi, kojega jedna
pjesma, tiskana
u Anconi 1789. godine, naziva: Gosparu i Bane, a Puk uz217
nassa i fali.
Anarhija je uzela maha i u Trogiru gdje je Dorotiev proglas takoer
djelovao snano. U Trogiru je bilo vie plemia i graana pristaa demokratskih ideja. To su bili ve spomenuta braa Garagnin, Paitoni i Califfi kao i li214
Prema Radou Michieli-Vitturiu Matutinovi je bio vrlo strog ovjek, podmitljiv i krt, a radio je samo na tome da postane poglavar Splita, dok oevidac tih dogaaja i suvremenik kae da je Matutinovi bio prekrasna pojava, zasluan oficir i vrlo
disciplinirani zapovjednik vojske (G. Novak, o. c. III, 1627, 1628).
215
On je sam doivio u Veneciji prve dane te nove vladavine, to franjevac S. Zlatovi (Franovci drave presv. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 1888, 322,
323) odluno nijee, ali sa slabim uspjehom.
216
Za to gl. S. Antoljak, Bune puana i seljaka u Hrvatskoj, Zagreb 1956,69 72, a
napose G. Novak, o. c. III, 1626-1639.
217
N. Beriti, o. c., Anali..., IV-V, 577.

698

jenik Dotti i opat Dragazzo. Kad se je rairio glas da braa Paitoni hoe da
sazovu skuptinu i da uspostave demokraciju, narod se pobuni i buntovnici ak poslae svoje izaslanike u okolna sela pozivajui u pomo seljake. S
njima zajedno poee pljakati po gradu kue navedenih linosti, a napadali
su i nevine. Masa je prijetila da e poubijati sve plemie, a s nekima su to i
uinili. Da bi se sprijeio dalji razvoj tih dogaaja, ujedinie se plemii, bogatai, posjednici i crkvene osobe i naoruae. Ujedno naoe mjeru kako da
usklade prilike u svoju korist. Seljaci su ipak uspjeli suziti prava svojih gospodara-posjednika i samo zbog dolaska austrijske vojske u grad (9. VII.
1797) ostalo je stanje onakvo kakvo je bilo i prije.
Pad Mletake Republike imao je snaan odjek i kod teaka grada ibenika i okolice te je i kod njih izazvao bijes i mrnju protiv vlasnika zemlje. U
samom ibeniku 15. lipnja 1797. neki obanin je proitao onaj Dorotiev
proglas. Istoga dana u gradu su nastali povici: Bjete eto Francuza, svi ete
izginuti! To je izazvalo pravu paniku i masa je stala prijetiti da e smaknuti
sve Francuze, jakobince i njihove pristae gospodu, izdajnike naroda, vjere i domovine.
Narod je osobito prijetio Nikoli Bartolettiju Zulattiju, tadanjem francuskom konzulu za Dalmaciju, o kojemu smo ve govorili. Uznemirenu svjetinu ibenski su franjevci uspjeli samo privremeno umiriti. Za svaku sigurnost buntovnici su postavili svoje ete na vrata i bedeme grada bojei se da
ga gospoda ne bi predala Francuzima. Formirala se i narodna vojska, na ijem su elu stajali narodni kapetani i zapovjednici. U nju su ula i neka gospoda, a medu njima i Vinko Bertoletti, sin francuskog konzula Nikole, za kojega se govorilo da je od Francuza dobio novac i zastave da ima izruiti grad.
Prialo se da se u gradu krije trideset Francuza kojima e gospoda predati
tvravu i mjesto. Kad je narod iz okolice 18. lipnja htio silom ui kroz gradska vrata, straa i konzulov sin Vinko se oprijee. Nadolice mu stadoe prijetiti da je jakobinac i izdajica, te on iz ibenika konano pobjegne u Zadar,
a narod dotle provali u grad, prodre u kuu Nikole Bartolettija, gdje je mislilo nai francusku zastavu, novac i vojnike. Francuski konzul se odupro masi,
ali i njega i njegovu enu ubie, a kuu mu do temelja razruie. U konzulovu
stanu naoe tri francuske zastave u kojima prodoe kroz ibenik do kneeve palae gdje ih u prisutnosti mletakog kneza i njegovih inovnika spalie.
Slijedei dan (9. VI) masa je provalila i u kneevu palau te sastavila popis
neke gospode koju je htjela smaknuti, izvikivajui njihova imena po gradskim ulicama. Na intervenciju ibenskog biskupa masa se smirila, pa se nekoliko puta ponovno dizala na oruje, jer da su Francuzi na putu iz Zadra u
ibenik. Konano, poslije odrane skuptine na kojoj su predstavnici klera,
plemstva, graanstva i puka ibenika i okolice dobrovoljno zakljuili da se
grad preda caru (23. VI), zavlada mir.
Ni u Makarskoj pad Venecije i potpadanje pod Austriju nije proteklo
mirno. Seljaci iz okolice su se spremali da navale na grad i porobe sve kue
bogataa. Oni su ak svakoga graanina, bio to puanin ili plemi, ako je nosio eir, smatrali neprijateljem i jakobincem te su prisilili sve graane bez
razlike da umjesto eira stave na glavu crvenkapu, to je ak uinio i biskup

699

osamdesetogodinji Fabijan Blakovi. Na kraju je i tu uspostavljen red i

mir.
U ostalim mjestima, gradovima i na otocima (Drni, Skradin, Bra,
Hvar) narod je na razne naine reagirao, ne povikujui protiv Francuza i njihovih pristaa, pa je u tim predjelima dolaskom austrijske vojske uskoro
uveden mir.218 Narod je u Dalmaciji u to doba poinio mnoge spontane ekscese to je sjedinilo plemstvo, graanstvo i crkvene krugove da potrae
spas u sjedinjenju Dalmacije s Ugarskom, tj. Hrvatskom. Drugim rijeima,
Dalmatinci su bili rijeili da se otcijepe od nove mletake provizorne vlade i
da podvrgnu austrijskom vladaru koji e kao ugarsko-hrvatski kralj sjediniti
njihovu zemlju s Hrvatskom.219
Prema suvremenom svjedoanstvu Rabljanina D. Giac. Galzigne (Arbe
1797) jedino je na otoku Rabu narod bio vrlo raaloen zbog austrijske okupacije jer je oekivao Francuze od kojih se nadao da e mu poboljati...
prilike .22 U nekim istarskim komunama puk se digao protiv plemia optuujui ih da su izdajice mletake Republike.221 Ipak nije dolo do nekih jaih
nemira, a ako ih je i bilo, austrijska vojska je uskoro u potpunosti osigurala
unutarnji red i postojei poredak.222
Na sjedinjenju s Hrvatskom u Dalmaciji je uz katoliki kler radio i pravoslavni, a u Hrvatskoj i Slavoniji inilo je to i plemstvo. Za dalmatinsko
plemstvo i sveenstvo bilo je dokazano da je bilo itavo nahukano protiv
njemake uprave (gegen die deutsche Verwaltung), a najmanje za ono u Zadru, Trogiru, ibeniku i Splitu. Naime, sveenstvo obiju vjera u Dalmaciji
nastojalo je da narodu omrazi njemaku upravu, kako je o tome pisao u Be
anonimni autor (krajem 1799. god.).223 Querini je otiao kriom iz Zadra (9.
VII) u Rijeku i odande se opravdavao novoj mletakoj vladi (21. VII) zbog
tog ina. Kad je pozvan da doe u Veneciju, on to odbija i zato ga proglaavaju izdajicom domovine. Nekako u isto vrijeme okupaciju Dalmacije bez
kapi krvi provodi general Matija Rukavina. O tome je 21. srpnja iz Hvara
obavijestio Be, prikazujui da je sve to uinio on, a ne netko drugi, te da je
224
Dalmacija izrazila vjernost vladaru. Time je Dalmacija potpala izravno
pod Be i austrijsku vladu, koja nije eljela da se Dalmacija sjedini ni s Ugarskom, ni s Hrvatskom. To se, meutim, nije odnosilo na Dubrovaku Republiku koju su zasada potedjeli i Bonaparte i Austrija. Njome je vladalo oko
110 120 punoljetnih plemia, a imala je oko 30.000 stanovnika. Medu vlastelom bilo je frankofila, rusofila, austrofila i republikanaca.
218

Gl. opirno S. Antoljak, o. c., 72-89.

S. Antoljak, Dalmacija i Venecija....-38, 39; Isti, Jedan nepoznati akt..., 119.
220
J. idak, Hrvatske zemlje..., M. Vrhovac, Diarium I, XX i bilj. 36.
221
Zato je i zanimljiv podatak iz razgovora Dandola u ime mletake provizorne
vlade s Bonapartom, kojega je uvjeravao kako stanovnici Istre tee da se vrate slobodni i ujedinjeni Veneciji (S. Antoljak, Dalmacija i Venecija..., 76).
222
J. idak, Hrvatske zemlje..., M. Vrhovac, Diarium I, XX i bilj. 35.
223
S. Antoljak, Jedan nepoznati akt..., 119-121.
224
T. Erber, Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, ara 1886, 64-67.
219

700

Kad je buknula francuska revolucija225 i zauzimala sve otriji pravac, odnos Dubrovake Republike prema Francuskoj dobiva 1792. godine druge oblike. Dubrovaka Republika nastoji odrati neutralnost, a istodobno i blagonaklonost parike vlade. Unato tome slubena dubrovaka vlada ne trpi
kod sebe pristae francuskih ideja. Zbog svojih interesa ipak mora podnositi
naseljene Francuze u Dubrovniku i tolerirati francuske brodove u svojim vodama. Od 1797. godine slobodni Dubrovnik doekuje kraj svoga stoljetnog
neprijatelja Mletake Republike. Dubrovaki konzuli iz cijele Evrope izvjetavaju stalno o uspjesima Francuza na raznim bojitima. Napeto stanje
u gradu Dubrovniku zavladalo je kad je u listopadu u Gru stigla francuska
mornarica. Iako je Be garantirao integritet Dubrovakoj Republici, ipak je
na svoj nain bio upuen u prilike u Dubrovniku, te je upozorio Dubrovaki
senat na neke dubrovake jakobince koji su se dopisivali sa svojim istomiljenicima u Veneciji. Tada je vlastima zapeo za oi podtajnik Republike
Maro Martellini (29. X. 1764 18. III. 1805), za kojega se govorilo da je francuski pristaa i jakobinac, da se grlio i ljubio s francuskim oficirima kad je
u listopadu 1797. boravila ve spomenuta francuska flota u Dubrovniku. Provodei istragu dubrovaka vlada je saznala i za druge pristae francuske republike. Neki od njih su govorili da e Francuzi uskoro doi u Dubrovnik. Jedan od ispitivanih je iznio kako cisalpinski oficiri govore kako je narod u
Dubrovniku sav uz vladu, a da se nalo bar 3 4 pristae, oni bi podigli drvo
slobode.
Kad je konano istrani postupak zakljuen, u Senatu je zapoela diskusija o Martelliniju (17. III. 1797). Senat ga je suspendirao (26. VI. 1798) i on je
morao dati ostavku iz zdravstvenih razloga (7. VIII. 1798). Takav zavretak
ove afere i Martellinijeva suspenzija dokazala je samo to da dobar dio dubrovake vlastele nije, svjesno ili nesvjesno, smatrao velikom opasnou to
to u njihovu gradu postoji prilian broj frankofila. Postavlja se takoer pitanje zato Martellini nije bio ispitivan, zato nisu pozivani na sud ili progo225

Tada je u Parizu bio dubrovaki otpravnik poslova Favi, koji je redovito obavjetavao svoju vladu o razvoju dogaaja u tom centru revolucije. Izvatke iz njegovih
izvjetaja ispisao je dr. Lujo Vojnovi i oni se nalaze danas sauvani u njegovoj ostavtini. U njima se govori o smrti Mirabeaua, pokuaju bijega kralja Luja XVI, njegovu
hapenju i smrti, pogubljenju Marije Antoniette itd., a ti spisi seu od 1790. do 1806.
g. (Arhiv Hrvatske u Zagrebu Ostavtina Luje Vojnovia kutija 5) i nisu od neke
vee vrijednosti i znaenja. U vezi s tim L. Vojnovi (18641951) je napisao radnju
pod naslovom: La Revolution francaise vue de l'Adriatique (Extrait de la Revolution
Franaise, No 11-3 trimestre 1937, Paris 1937, 3 32 str.). U njoj govori lijepim stilom,
ali openito o tim dogaajima u Parizu uz pozivanje i na Favia. Iznosi i opis odnosa
Bonaparta prema Dubrovniku u 1797. g. kao i Austrije te njenim planovima prema toj
republici i svrava ak s 1918. g., kad su se Dubrovnik i Dalmacija plebiscitom opredijelili za Jugoslaviju. Tu i navodi Vojnovi da se suvremeni rukopis pod naslovom: Essai sur la Revolution ou Souvenir d'uno conversation qui ent lieu au mois de novembre 1792. (34 str.) uva kod njegova prijatelja conta Bassegli-Gozzea u Dubrovniku.
Inae taj se rukopis i sada nalazi u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu pod
sign. R 5644 sa 2 pisma L. Vojnovia u vezi s tim rukopisom, datirana sa 1. XII. 1926.
Unutar toga rukopisa ispisao je Vojnovi itav naslov tog spisa i dodao: MS Gozze, a
onda na str. l 3 je opisao ivot i rad T. Bassegli-Gozzea. Na kraju je opet rukom dodao: 26. 2. 1930. Neuilly.

701

njeni stranci i pripadnici drugih klasa, za koje su svjedoci u istrazi sumnjiili

da su jakobinci. Odgovor je i ovaj put u,stayu Republike sv. Vlaha, koja je
zbog svoje svestrane politike aktivnosti, zbog svog stava neutralnosti ila za
tim da se sve slegne za tako i taj polovini proces, samo da bi ona mogla ivjeti kao i dosada u miru i blagostinju.226

10.
I dok se Municipalita Gospodujuchia Mleta9ka, koja je narod u Dalmaciji smatrala kolosalnim i jakim, a koji je ujedno hajduk i mornar, i
dalje nije odrekla Istre i Dalmacije, prema izvjetaju Gazetta Bolognese (16.
VIII. 1797), Zagreb je bio pun Dalmatinaca svakog stalea, koji su dolazili da
se upoznaju sa svojim susjedima i novim domorocima. Odredbom novoga
austrijskog guvernera Dalmacije i Istre grofa Rajmunda Thura (10. IX. 1797)
svima onima koji ive u Veneciji ili drugim talijanskim mjestima, a imaju
svoja imanja u Istri i Dalmaciji ili Albaniji227 (Mletakoj Albaniji ili Boki kotorskoj: S. A.), zapljenjuju se imanja.
Nakon sklopljenog mira izmeu Francuske i Austrije u Campo-Formiu
(17. X. 1797) Austriji je pripala Istra, Dalmacija, nekadanji mletaki otoci
na Jadranu, Boka kotorska i Venecija, u koju je austrijska vojska ula 18. sijenja 1798. god. i time konano zapeatila sudbinu neko slavne Republike
sv. Marka, pretvorene s odobrenjem Bonaparta u obinu municipalit.
Osvajanjem Dalmacije Austrija je postala uskoro pomorskom dravom, koja e ugroziti ne samo Italiju nego posredno i Francusku.228 Nakon
propasti Mletake Republike, ona je u Dalmaciji uskoro zaboravljena. Sada
sve vie jaa tenja za pripojenjem Dalmacije Ugarskoj, tj. Hrvatskoj. To se
odraavalo na razne naine i u jednoj i u drugoj zemlji.
Tako je krajem 1797. barun Antun Kneevi sastavio na ilirskom jeziku krau raspravu. U njoj je iznio prava i povlastice koja uiva jedan austrijski (deutscher), a koje ugarski (hungarischer) plemi i sveenik. Rasprava
je kolala i medu dalmatinskim plemstvom i sveenstvom, opominjui stanovnike Dalmacije da budu inkorporirani ugarskoj kruni229 ako ele uvrstiti svoje povlastice. Tvrdio je da e, budu li ostali pod austrijskom (deutscher) upravom, biti vie robovi (Sklaven) nego plemii. Tom prilikom usporeuje Dalmaciju s Galicijom i tvrdi da je poljski narod lien svih svojih
starih povlastica i slobotina i da uzdie pod austrijskom (deutscher) upravom.230
226

Gl. opirnije: 2. Muljai, Istraga protiv jakobinaca 1797. god. u Dubrovniku,

Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku II, Dubrovnik 1953, 235 252.
227
Ondje tj. u Boki Kotorskoj je takoer bilo mnogo pristalica ideja francuske revolucije /G. Novak, Pokret za sjedinjene Dalmacije s Hrvatskom (1797 1814), Rad JAZU 269, 37/. Tako je Dalmatinac Viskovi bio u tijesnim vezama s Barrasom, lanom
direktorija u Parizu (S. Antoljak, Dalmacija..., 23).
228
S. Antoljak, Dalmacija..., 82, 83, 66, 81, 123-125, 128, 75.
229
Ovdje se ne smije zaboraviti da se u slubenim aktima car Franjo II. gotovo
uvijek naziva: Nj. Velianstvo kralj Ugarske i eke (Gl. S. Antoljak, Dalmacija...,
120, 121).
230
S. Antoljak, Jedan nepoznati akt..., 122.

702

Autor je tim spisom htio privui plemie i sveenike u Dalmaciji, a i njene stanovnike, predoavajui im mnogo veu korist ako se sjedine s Ugarskom, tj. Hrvatskom, nego ako ostanu pod austrijskom upravom. To je, meutim, bio glas u pustinji, jer Be to svakako nije elio i mislio provesti u
djelo.
Sve se to nije znalo u hrvatskim zemljama, napose u Zagrebu koji, kako
rekosmo, postaje sve jai kulturni i politiki centar tih zemalja i pod vodstvom biskupa Vrhovca pokretaka snaga za provoenje ideja sjedinjenja. U
Hrvatskoj su, kako pie idak, u jeku pojaane reakcije poslije 1794. i stalnih ratova protiv Francuske, sasvim zamrli skromni zameci jakobinstva.231 Poslije Kampo-formijskog mira nije prestajao strah cara Franje II. i
njegovih ministara da e pod utjecajem pobjeda francuskih revolucionarnih
vojski ojaati u habsburkim zemljama propaganda revolucionarnih ideja.
Tim strahom bila je proeta i policijska nota, upravljena caru 27. prosinca
1797. god., podnijeta kao pregled raspoloenja svih austrijskih pokrajina. U
njoj je posebna panja posveena Kraljevini Ugarskoj, gdje je provedena inspekcija bez veih tekoa. Veliki dio plemstva, pozvanog na insurekciju, nije primio patriotski i dobra srca tu insurekciju. Budui da neprijateljska
opasnost nije blizu, govorili su da je itava ta mobilizacija bez svrhe. Anonimus u tom spisu iznosi zato je car iskoristio priliku da insurekciju provede
te da raspoloenje velikog dijela plemstva iskoritavaju oni koji su izgubili
svoja mjesta, kao Karlo Zichy,232 Haller,233 Urmengi,234 Orczy,235 Pronau,236
Spissich,237 Zindary i drugi. Istina je, kae on dalje, da je dodue glava Martinovia i najistaknutijih suurotnika pala, ali jo nije zatrt korijen te otrovne
biljke i jo se to osjea medu onim mladim ljudima238 koji Martinovia smat231

J. idak, Odjek francuske revolucije i vladanje Napoleona I. u hrvatskim zemljama. Napoleonove Ilirske Provincie. Ljubljana 1964 (Narodni muzej), 38.
232
Grof Karlo Zichy (17531826), savjetnik Ilirske dvorske kancelarije u Beu
1775. g., 1787. veliki upan Gyrske upanije i predsjednik Ugarske komore (M. Vrhovac, Diarium I, indeks, 724).
233
Jozef Haller, maramoki veliki upan, kraljevski konjunik, septemvir, slobodni zidar, veliki metar petanske loe, povezan s pokretom maarskih jakobinaca (M.
Vrhovac, Diarium I, indeks, 702).
234
Zapravo: Urmeny Josip (1741 1825), kraljevski sudac, savjetnik Ugarske dvorske kancelarije, veliki upan stolnobiogradski (M. Vrhovac, Diarium I, index, 722).
235
Laslo Orszy (17501807), barun, veliki upan upanije Albanyi, 1791. potpredsjednik Ugarske komore, slobodni zidar, ljubitelj francuske prosvjetiteljske knjievnosti (M. Vrhovac, Diarium I, indeks, 713).
236
Gabriel Pronau, barun, veliki upan anadske upanije (M. Vrhovac, Diarium
I, indeks, 715).
237
Spii Josip Ladislav, lan hrvatskog plemstva, bio je veliki sudac (M. Vrhovac, Diarium, I, indeks, 721).
238
Jedan od njih bio je i Kornelije Bujanovi (1770 1844), o kojem smo ve govorili. SauVana je njegova opirna obrana u kojoj opisuje svoje veze s jakobincima i negira daje bio lan tajnog drutva. (M. Vrhovac, Diarium I, indeks, 694), Upozoravajui
na ovaj izvjetaj caru o raspoloenju u svima provincijama idak kae da on govori
o utjecaju Martinovievih ideja i njegovih katekizama na omladinu u Ugarskoj (S. A.)
jo na kraju 1797. (J. idak, V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., JI l, 88). No tom
prilikom ne izjanjava se to misli pod nazivom Ugarska, iako u tom izvjetaju to iz703

raju muenikom za slobodu, a njegov politiki katekizam potuju kao evanelje. Drakovieva loa,239 takoer, nije jo posve unitena. Njezini lanovi
su postali oprezni, ali i dalje potiho djeluju i stoje u vezi s loom u inozemstvu. Sto se tie Bonaparta, on je izjavio da o njemu ovisi da li e se Ugarska
pretvoriti u republiku. Kako je malo uinjeno da se osigura mirno stanje u
Ugarskoj, jer iz male iskre moe nastati veliki poar, bilo bi potrebno, savjetuje taj isti anonim, da se nakon sada postignutog mira ugarske regimente
ne vraaju u Ugarsku. Ta svojevremeno je i sam Martinovi na presluanju
uvjeravao da se upravo medu oficirima tih ugarskih regimenti nalazi vie
njih koji u politikom pogledu imaju iskvarene zasade. to se pak tie novozadobivenih mletakih zemalja, nema nikakve sumnje, kae taj anonim dalje, da e se plemstvo i narod radosno podvrgnuti austrijskom ezlu te obrazlae zato e to uiniti.240
I dok je Beki dvor bio uvjeren da se ideja o sjedinjenju Dalmacije s
Ugarskom rasprava,241 s ugarske strane, nakon Campoformijskog mira, zakljuilo se da se ona ima sjediniti s ugarskom krunom, stajalo to to mu drago. Za to se najvie zalagao biskup Vrhovac. Zagrebaki kanonik Vlatkovi,
koji je imao brojne veze u Dalmaciji, dobio je od cara zadau da nagovori
Dalmatince da se mirno i bez uvjeta podvrgnu njemu kao svome vladaru.242
ak su i Maari preko svog historiara Praya dokazivali teorijski svoja prava
na Dalmaciju.243
Cijeli pokret za sjedinjenje od 1797. do 1799. raste sve vie i u Dalmaciji i
u Hrvatskoj. Po Jadranskom moru pljakaju gusari, a nezadovoljstvo novom
austrijskom vladavinom prodrlo je ne samo u graanske ve i u plemike redove. Veliala su se francuska osvajanja i itale satire u kojima se nepoznati
autori izruguju carskoj vlasti. Osobito su se pokazali kao frankofili Zadrani.
Austrijska vlada u Dalmaciji nastojala je svim/sredstvima slomiti maniju
novotarija koje su irili pristae jakobinaca, ak i medu kolonima, obeavajui im bolji ivot. Demokrati su bili jaki i u Trogiru gdje se otvoreno istupilo protiv austrijske vlasti.244
Godine 1799. Zagreb s Vrhovcem postaje rendes-vous za Dalmatince, s
245
kojima razgovara o sjedinjenju. No te godine zagrebaka crkva donosi odriito ne stoji ve se samo govori o utjecaju Martinovievom na mlade ljude, kojima
su ulili sumnjive zasade nekolicina bivih uitelja petanskog univerziteta (T. Mati,
Pabirci iz arhiva austrijske Polizeihof stelle iz godina 1797 1810, Starine JAZU 45, Zagreb 1956, 46), jer to moe znaiti da je meu njima bilo i mladih studenata Hrvata.
239
To je grof Ivan Drakovi, Vrhovev prijatelj koji je utemeljio prvu slobodnozidarsku lou u Zagrebu 1770., nazvan magistar provincije, a Vrhovac je bio rektor.
Usp. o tome: D. Pavlievi, M. Vrhovac ivot i djelo (1752 1827), M. Vrhovac, Diarium I, LIII, bilj. 5. O Vrhovcu kao slobodnom zidaru v. J. Kolanovi, Jedna sporna epizoda iz ivota M. Vrhovca, Croatica Christiana 7, Zagreb, 1981, 1 28.
240
T. Mati, o. c.. Starine JAZU 45, 45 - 47.
241
G. Novak, Pokret..., 47-52.
242
S. Antoljak, Jedan..., 119, 120.
243
F. R. Krones, Geschichte sterreichs im Zeitalter der Franzsischen Kriege
und der Restauration, Gotha 1886, 282.
244
G. Novak, o. c., 58, 59.
245
S. Antoljak, o. c., 121.
704

luku da se francuski sveenici ne mogu primiti u kor Zagrebake katedrale,246 to svakako nije zakljueno bez pristanka biskupa Vrhovca.
Idue 1800. godine, su dizali regrute, hrvatski plemi Jakob Sveti iz Pleternice247 sastavio je pismenu predstavku svojoj subrai u kojoj ih sokoli da
poloe zakletvu svome suverenu i da se odazovu njegovu pozivu.248
S tim pozivom mogla bi se uskladiti i pjesma Horvat Horvatom horvatski govori, prvi put tiskana 1800. god. u Novom kalendaru tiskare Novosel u
Zagrebu za 1801. god., nastala tokom novog rata Francuske s Austrijom od
1799. dalje. Tendencija pjesme je jasna. Ona odvraa Horvate, tj. puk od
ideja francuske revolucije, a protutea je prije navedenim revolucionarnim
pjesmama Paskvilu (1794) i Fama volat (1796). Karakteristian je sam njen
poetak s pitanjem:
Moji dragi vsi Horvati!
ako joe jest' Horvati?
Dalje autor izraava bojazan da ve i nisu, jer Horvati su stari bili, koji druga su mislili, a sada njihove misli blude pa se boji da ne zablude. Podsjea ih da ve tee devet godina (poam od 92: S. A.) kako su Francuzi uzeli noeve, puke i bajunete te porazili purgare i kmete. Zauzeli su i neke
drave i napunili bisage to su oteli purgarima i kmetovima. Spominje redom zemlje koje su Francuzi oteli i opljakali, u prvom redu Italiju i Veneciju. Ako hoe neto vie od njega Hrvata znati o Francuzima, on e im to rei.
to se tie vjere, Francuzi govore da je svaka vjera prava i dobra, a njima
Francuzi hoe uzeti njihovu vjeru i pretvoriti ih u kalvine i luterane. Pljakaju crkve i na oltar su postavili enu. Redovnike su rastjerali i nita im nije
sveto, jer vsaki ive, kako mu drago i brinu se za zemaljsko samo blago.
Stoga pita Hrvate, koji su dobri katoliki to oni misle, jer su mnogi od
njih eljeli da b' Francuzi doli simo i onda da bi im svima bilo bolje, da
onda budu svi jednaki i da gospon bude izmeu njih svako, te da budu
slobodni vsi, a ne vie kmetovi i da nee vie raditi, ni ii na tlaku i davati
porez. Zato ih sastavlja pjesme pita to to govore i poziva ih da s njim podu
u Francusku gdje su svi jednaki i tko god je to imao sve su im uzeli. Purgari
idu bosi, a mua su opteretili i ne pitaju da li moe ili ne. to god tko ima,
nije njegovo, kae mu Francuz ve je njegovo, te Nikaj lovek ne srne reci,
ako nee se opeci. Ukazuje im kakva je u Francuskoj sloboda i pravica,
te ako Francuzi dojdu kako e se provesti plemeniti ,purgar', kmeti. Autor uvjerava da svi ljudi nikada nisu bili jednaki i da negdo gospon mora biti, druga kmet 'ne budu siti. Gospon daje kmetu zemlju, zat' gospoda tlaku
246
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Acta capituli saec. XVIII-1799 br. Prot. 315
(Vodi kroz arhivsku gradu sv. XLVI, Zagreb 1964, 40).
247
Taj vlastelin iz Pleternice i Velike bio je zakupnik kutjevake gospotije i podigao je farmu ovaca pokraj Vetova, koji se i danas zovu Ovare i tu njegovu farmu posjetio je i Vrhovac (D. Pavlievi, o. c., M. Vrhovac, Diarium I, LIX, LX i bilj. 29 i 30 i
M. Vrhovac, o. c.. I, 21 i bilj. 37.
248
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Comit. Zagrab. Congregationalia 1799, f.

705

jemlju. Uvjerava dalje kakvu korist ima kmet, ako ga gospon s grutom
zdrava i zato je pravo da kmet tlaku dava. Pod Francuzima mu ne bi bilo tako nego teko svakojako, jer nita nee biti njegovo. Zato dragi vsi
Horvati moraju dobro eto znati kakva srea ih caka, ako francuska
dojde aka. Zato s njim neka svi skupa kriknu i Boga zamole: Concedo nobis pacem! sa eljom da im bude bolje, zavravajui rijeima:
Kad francuske muhe zlete,
iz horvatskih glav' izlete,

Onda stoprav dobro bude,

ak spametni pravo sude.249

I dok za one prve dvije revolucionarne pjesme ne znamo ni danas tko je autor, za pjesmu Horvat Horvatima horvatski govori znamo da je autor suvremenik Juraj Maljevac, sveenikim imenom zvan Pater Gregur Kapucin
(1734-1812), kako je to dokazao Milan Ratkovi,250 a ne Tito Brezovaki, kako je to mislio Fr. Fancev.251 Iz teksta pjesme vidimo da je Maljevac bio ne
samo zagrieni branilac starog poretka, opravdavajui na svoj nain postojanje plemstva i sveenstva, nego i estoki protivnik ideja francuske revolucije, koje ponekad iznosi izopeno s tenjom da Hrvate sve redom, tj. plemie,
a napose graane i seljake, ustrai od Francuza i njihova poretka. Osobito se
to odnosi na francuski stav prema Katolikoj crkvi i vjeri, koja je u Hrvatskoj bila dominantna.
I dok Maljevac 1800. god. upuuje svoju pjesmu svim Hrvatima kao
Hrvat, njegov suvremenik komediograf i knjievnik Tito Brezovaki (4. I.
1757 29. . 1805)252 odluio je te iste godine tiskati svoju latinsku pjesmu,
upuenu hrvatskom plemstvu, u istoj tiskari Novosela. Nazvao ju je Ode inclytae nobilitati regnorum Dalm. Croa. Sclav. occassione secundariae in Gallum insurrectionis generalis, a u njoj prikazuju kako Francuzi nekanjeno
plakaju u Italiji, kakvo je stanje na Rajni, a kraljevine u Panoniji ele povratiti mir. Stoga poziva plemstvo kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije na
opi ustanak protiv Francuza, koje e svladati. Tito Brezovaki obasipa hvalama starog Ivana Jelaia od Buima, potkapetana hrv. kraljevstva i zapovjednika insurekcije pa onda nadvojvodu Josipa, palatina Kraljevske Ugarske
i opeg vodu itave insurekcije, te konano narod hungara, ije vrline istie.253
itava pjesma odie duhom ustanka, a u pohvalu hrvatskom plemstvu,
koje krasi hrabrost i blagost predaka.254 Brezovaki u odi ni rijeju ne dotie
249
Ovu je pjesmu u zadnje doba objelodanila O. ojat (o. c., 223, 231235) u moderniziranom obliku kao i ona dva objavljena teksta pjesama iz 1794. i 1796. g. i to
prema originalu u Novom kalendaru, a ne prema tekstu kako ga je pretampao Fr.
Fancev (Dokumenti na nae podrijetlo..., Grada JAZU XII, 45 48).
250
O. Sojat, o. c., 221. Gl. i M. Franievi, Maljevac Juraj, EJ 6, Zagreb 1965, 5, 6.
251
Gl. Fr. Fancev, o. c.. Grada JAZU XII, XLV, 48.
252
J. idak jo 1963. prikazujui knjigu V. Bogdanova Jakobinska zavjera Ignjata Martinovia (Zagreb 1960) kae da mu se ini da se Tito Brezovaki oduevljavao
idejama francuske revolucije (J. idak, o. c., JI l, 87, 88).
253
Fr. Fancev, o. c.. Grada JAZU XII, 49-51.
254
Fr. Fancev, o. c., Grada JAZU XII, 51.

706

ideje francuske revolucije poput Maljevca nego svojim pohvalama nastoji

podii ratniki duh hrvatskog plemstva, mislei da e rat s Francuskom trajati dugo kao i onaj prijanji kad je, takoer, insurekcija provoena vrlo
vjeto. Da ponovimo. Unato Maljevaevom stavu prema francuskoj revoluciji, Vrhovac, koji je svakako poznavao i itao pjesmu tog kapucina i znao za
njegovo opredjeljenje, kad se upravo te godine zagrijao za regulaciju rijeke
Kupe, koja bi se onda povezala dobrim cestama s Rijekom, Bakrom i Kraljevicom. Vrhovac se mimo svoga politikog uvjerenja odluio da upravo iz ateistike Francuske pozove ovjeka koji bi ostvario taj njegov plan. Naime on
je za svoj naum zainteresirao ne samo hrvatske, austrijske i maarske glavniare nego je ak iz Francuske pozvao poznatog graditelja kanala Jean-Phillippea Charpentiera, kojemu je povjerio taj projekt. Tom regulacijom Kupe
Vrhovac je mislio da e lake prebacivati hranu u Italiju za tadanjeg rata
(17991801), a u budunosti bi se olakala ugarska trgovina kao i trgovina
cijeloga kraljevstva time to bi se uspostavila bra veza izmeu Karlovca i
Jadranskog mora. Francuz je dokazao da je plan izvediv, pa je 1800. zapoeo
posao. Sve je, meutim, bilo uzalud. Upravo ratni dogaaji, skupoa i veliina projekta bili su nepremostiva zapreka i za Vrhovca i za drutvo glavniara koje je doivjelo steaj.255
9. veljae 1801. godine sklopljen je u Lunevillu izmeu Francuske i Austrije mirovni ugovor. U njemu se potvrdio 6. lan Campo-formijskog mira, tj.
uz ondje nabrojene zemlje, ostala su u carevoj vlasti Istra i Dalmacija,256 pa
se tako beka vlada odsada nije morala puno obazirati na elje Hrvata i Maara u pogledu sjedinjenja. Time je privremeno bio dokrajen rat izmeu tih
dviju sila voden od 1799. do 1801. godine.257 Kao mali pacifistiki odraz zakljuenja tog mira odrazio se u Hrvatskoj, kad je u Zagrebu Vrhovac 4. oujka 1801. godine, samo 25 dana iza toga mirovnog ugovora, primio u goste
Francuza Corbyllya,258 o kojemu ne znamo nita detaljnije, tko je bio i zato
je stigao ba u Zagreb! U Hrvatskoj je 1801. i 1802. god. poslije sklopljenog
mira vladalo mirno stanje. 20. sijenja 1802. godine car Franjo II. pismeno
pozove hrvatske stalee da poalju svoje poslanike na Zajedniki sabor u
Bratislavu.259 Poziv je dobio i Vrhovac.260 Ban Ivan Erddy saziva za 7. travnja Hrvatski sabor. Pismeno poziva upanije, Kaptol, gradove i pojedince da
255

D. Pavlievi, o. c., M. Vrhovac, Diarium I, LIX, LX i bilj. 29 i 30 i M. Vrhovac,

o. c., I, 21 i bilj. 37.
256
L. Neumann, Recueil des Traites et cinventions conclus par L'Autriche avec
les puissances etrangeres depuis 1763 jusqu' nos jours II, Leipzig 1856, 2.
257
O tom ratovanju opirnije govori Ratni dnevnik generala Franje baruna Jelaia, oca bana Josipa Jelaia, od 2. XII. 1798 30. VII. 1800, pisan goticom na str. 90.
Naroito je u njemu Jelai ivo opisao bitku kod Feldkircha (23. III. 1799), u kojoj su
hrvatski graniari pod njegovim vodstvom potukli Massenu, jednog od najboljih francuskih vojskovoa, te preostale dogaaje u toj istoj godini pa na dalje (Nacionalna i
sveuilina biblioteka u Zagrebu R 3471 Jelai Franjo, Ratni dnevnik iz god.
1798-1800,701.).
258
M. Vrhovac, Diarium I, 15.
259
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Acta banalia ab anno 1801 ad annum 1802.
260 M Vrhovac, Diarium I, 22.
707

poalju svoje izaslanike. Kao odgovor na taj poziv zanimljivo je pismo Skuptine Varadinske upanije upueno banu 29. oujka. Budui da je Dalmacija
dola po Campoformijskom miru nakon toliko vremena i bolnog rastavljanja poslije osloboenja ispod mletake vlasti pod vlast cara. Skuptina Varadinske upanije zahtijeva od dvojice svojih izaslanika da trae da car opet
sjedini tu zemlju s ugarskom krunom i majkom Ugarskom, jer da ugarski
kralj ima pravo na Dalmaciju. Ujedno zahtijevajui da i poslanici koje izabere Hrvatski sabor za Zajedniki sabor muevno trae da se ta zemlja uistinu
sjedini s ugarskim apostolskim kraljevstvom i pridruenim stranama
(Hrvatskom: S. A.).261
Kad se Hrvatski sabor sastao u Zagrebu zakazanog dana 7. travnja, zasjedao je nekoliko dana pod predsjedanjem bana Erddya, i na kraju dao
ovaj naputak hrvatskim zastupnicima za Zajedniki sabor to se tie Dalmacije: Budui da je Dalmacija, koju je posjedovala Mletaka Republika, natrag vraena za slavnog vladanja Njegovog Velianstva te bi se sada trebala
povratiti svetoj kruni Kraljevine Ugarske po krunidbenoj zakletvi, to ju je
poloilo Njegovo Posveeno Velianstvo, nastojat e gospoda poslanici svom
snagom da se taj cjelokupni dio kraljevina opet njima pridrui i pod zakonitu vlast stavi i tako se sa svetom krunom Kraljevine Ugarske ponovno sjedini.262 2. svibnja 1802. sastao se u Bratislavi i Zajedniki sabor, od kojega se
oekivalo da e uvelike pridonijeti preporodu Monarhije, osobito da se Dalmacija sjedini s Ugarskom. Car je odluio da u vezi s tim da jedan odgodni
odgovor (dilatorische Antwort) u toj stvari te je uputio palatina da ne dopusti da o tome bude govora na saboru.263
Do toga je ipak dolo i s austrijske strane. Naime nepoznati ekspert sastavio je jedan akt na njemakom jeziku, datiran u Beu 13. V. 1802. god. pod
naslovom: Untersuchung der Frage, ob und welche Ansprche dermals das
Knigreich Ungarn auf Vereinbahrung Dalmatiens mit diesem Reiche machen knne. Taj opirni polemiki akt primila je Beka dravna kancelarija.
Pri kraju toga opirnog izvjetaja, punog historijskih podataka u vezi s Dalmacijom, anonimni pisac tvrdi da bi, ako se odgodi inkorporacija Dalmacije,
mogla nastati velika korist za tu zemlju, jer bi ona u meuvremenu dobila
dobru administraciju, podigla bi se mornarica i vojska, uredila bi se obrana
zemlje i odredio godinji porez, trgovaki stale dobio bi privilegije, uredilo
264
bi se kolstvo, itd.
261

Arhiv Hrvatske u Zagrebu Acta congregationum ab anno 1800 ad annum

1802 F. 84, 85.
262
Arhiv Hrvatske u Zagrebu Protocollum regni congregationum 1790 1808;
Acta congregationalia ab anno 1800 ad annum 1802 F. 84, 85, No 49; I. Kukuljevi de
Saccis, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I, Zagreb 1862, 270 i B. ulek, Nae
pravice, Zagreb 1868, 231.
263
E. Wertheimer, Geschichte Oesterreichs und Ungarns im ersten Jahrzent des
19. Jahrhunderts I, Leipzig 1884, 168, 169.
264
Staatsarchiv u Beu Provinzen Dalmatien u. Albanien 1801 1804 F. 2.
Untersuchung., i S. Antoljak, Dalmatinsko pitanje kroz vjekove, Zagreb 1944,
104-109.
708

Na temelju toga izvjetaja Dvorska kancelarija je, donijela ovu odluku:

Ideja sjedinjenja Dalmacije s Ugarskom ima samo malo pristaa, u prvom
265
redu je to splitski nadbiskup, koji je meutim umro, makarski biskup,
ovjek po svojoj naravi buntovniki raspoloen i neto malo ibenskih plemia. Dalmatinci su se od pradavnih vremena priuili da budu pod talijanskom vlau, a sa druge strane vide rave prilike Ugarske. Iz naina, na koji
je Dalmacija steena u g. 1797. izlazi nesumnjivo, da je to kompenzacija, a
kako Ugarska sa svoje strane ne raspolae dovoljnom snagom da uva tu
zemlju, car nije obavezan prisegom da kao kralj vrati Dalmaciju Ugarskoj.266 Ni time pitanje sjedinjenja jo nije bilo likvidirano, jer je Zajedniki sabor izabrao deputaciju koja je u lipnju i srpnju sastavila gravamina et
postulata regni i predala ih na miljenje i odluku staleima. U 3. toki tih
gravamina trai.se da se oni dijelovi Dalmacije, koji su jo u vrijeme cara Sigismunda bili otrgnuti, a sada su se po miru sklopljenom s francuskim narodom ponovno vratili pod ezlo austrijske kue, nanovo pridrue svetoj kruni
ugarskoj, jer se za vrijeme kobnoga rata za javno dobro i sigurnost previnjega prijestolja lila ugarska krv, a kraljevstvo je znatan prinos dalo u ratnim tekoama i izvanrednom insurekcijom pripomoglo javnoj stvari. Na saboru su pak ovu toku stalei poneto izmijenili, a na saborskoj sjednici od
15. IX. 1802. ponovno su se na nju osvrnuli i uz ostalo zakljuili da budui da
su uzviena gospoda (gornja kua: S. A.) svojim glasom odobrili sjedinjenje
Dalmacije s ugarskim kraljevstvom, koje su traili stalei i redovi, stalei i
redovi dre da je potrebno zamoliti cara da se do izvrenja tog sjedinjenja s
obzirom na dokinue tridesetnice, tim dijelovima upravlja ugarska kruna.
Na to je sva ova gravamina et postulata kao i ona kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije267 predao palatin Josip caru s popratnim pismom (9. X.
1802) molei ga da ih primi i odobri.
I zbilja, car je 17. listopada 1802. godine u Beu izrekao svoju odluku o
gravaminama i postulatima kraljevstva opirnim pismom upuenim svima
staleima i redovima Kraljevske Ugarske i pridruenih joj strana. U pogledu
toke 3. odgovorio je da on priznaje da Dalmacija pripada po pravu ugarskoj
kruni, ali je u sadanjim prilikama i u vezi s vanjskim dogaajima zbog opeg interesa odluio da svoju odluku o sjedinjenju odgodi na neizvjesno vrijeme. Na saborskoj pak sjednici od 23. listopada primili su stalei ovu car268
sku odluku na znanje, napose onu u pogledu reinkorporacije Dalmacije, a
265
To je bio Fabijan Blakovi, koji je 1802. god. za zasjedanja Zajednikg sabora
u Bratislavi pisao Vrhovcu i zahvalio mu se na njegovu zalaganju za Dalmaciju. Ujedno mu javlja kako su neki neprijatelji ugarskoga naroda, to se nalaze na vlasti, protiv izriite volje naroda, traili potpise protiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom (M.
Vrhovac, Diarium I, 23, bilj. 8),
266
T. Erber, o. c., 1,95; P. Pisani, o. c., 11 (djelomino); G. Novak, o. c., 6.
267
Naime za vrijeme zasjedanja zajednikog Ugarsko-hrvatskog sabora hrvatski
izaslanici su na kraljevskoj konferenciji 24. V. 1802. u Bratislavi ponovno izrazili svoj
zahtjev da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom i stavi pod bansku upravu (Gl. M. Vrhovac, Diarium I, 23, bilj. 8).
268
Diarium comitiorum C. Regni Hungariae anni 1802. t. I, II, Posonvban 1802,
205, 247, 263, 265, 290, 420. Gl. i S. Antoljak, Dalmatinsko pitanje..., 111 i bilj. 1.

709

31. listopada 1802. god. zavrio je svojim radom Sabor, na kojem je do kraja
prisustvovao i Vrhovac iako je imao druge namjere. Istom 13. prosinca 1802.
god. sazvan je u Zagrebu i sabor, na kojemu su sankcionirani svi oni zakljuci, koji su doneseni u Bratislavi.269 Unato takvom stavu prema sjedinjenju
Dalmacije s Ugarskom, tj. Hrvatskom, borba za sjedinjenje koja je poela
1797. godine, od koje Vrhovac nije nikada odustao, jo jae je pribliila Maare i Hrvate protiv zajednikog neprijatelja austrijskog centralizma, jer su
i jedni i drugi bili svjesni da e samo zajednikim silama moi provesti svoje
ciljeve.
Tako je, eto, na due vrijeme bilo skinuto s dnevnog reda pitanje sjedinjenja Dalmacije koja e mirom u Bratislavi (26. XII. 1805) potpasti pod
Francusku, tj. cara Napoleona I. On je ubrao sve plodove francuske revolucije, a po Schonbrunnskom miru (14. X. 1809) dobio prekosavsku Hrvatsku s
Vojnom krajinom, gdje je taj isti car, prema jednoj naivnoj suvremenoj pjesmi, nazivan: taman misec, koji je smutil nad Hrvati.270

J'9 M. Vrhovac, Diarium I, 22 i bilj. 3, 24.

270
S. Antoljak, Prekosavska Hrvatska i pitanje njene reinkorporacije, Starine JAZU 45,
93.
271
U vezi s naim zakljukom o odjeku francuske revolucije u hrvatskim zemljama zanimljiv je redovni zakljuak M. Ekmeia prigodom 200-godinjice te revolucije
koji glasi: Uzeto u celini, moramo zakljuiti da je uticaj francuske revolucije na jugoslavenski svet krajem XVIII veka bio usklaen sa onim istorijskim potrebama koje
su jugoslavenska drutva tada zahtevala. Ona jo nisu bila dozrela do stanja da mogu
prolaziti kroz vie oblike socijalnih promena, kao to je bio sluaj sa Francuskom.
Odatle se taj uticaj iscrpljuje na jaanje ideja o naciji, suverenitetu naroda, prava ovjeka i smanjivanju poreza... (M. Ekmei, Jezik nacionalnog suvereniteta, NIN, Beograd 7. V. 1989, 36).

710

THE REFLEXES AND CONSEQUENCES OF THE FRENCH

REVOLUTION (1798) IN THE CROATIAN PROVINCES

Summary
The reflexes of the French Revolution od 1789. particularly of its revolutionary slogan: liberty, equality and fraternity, penetrated all European countries, including Croatia althought at that time it was geographically distant and on such a level of development that these ideas could not reach a
wider population the people at large. At that time only the gentry were understood to be the nation, and they vehemently opposed the endeavours of
Joseph II to spread enlightenment, and particularly his patent on the embrionic stage of development, there were few intellectuals, mostly among
emancipation of serfs. The middle classes were in these parts still in the the
clergy and the administration, the working class being completely absent.
From the outburst of the Revolution in 1789 and until 1798, when the
French revolutionary troops toppled the centuries old Venetian state and
physically approached Hungary, Dalmatia and Dubronik, and throught them
Croatia and Slavonia, the influence of the revolutionary ideas summed up in
the term Jacobinism were vividly feit there even under the unfavourable
developmental circumstances. From the fall of Venice in 1797 until 1802 and
1805, when the French occupied Dalmatia and threatend to penetrate further east, Jacobinism was present as a leading theme of the war-time circumstances and of the struggle to unite Dalmatia with Croatia, i.e. Hungary.
In the background of ali these endeavours loomed the dark shadow of Austria and Vienna, guarding their supremacy and the old order by using the
Croats, Serbs and Hungarians in the ruthless struggle against the army and
the ideas of the French Revolution, the harbinger of a new, anti-feudal order.
The first news of the French Revolution was published on the llth August 1789 in Zagreb by the newpaper Kroatischer Korrespondent, in German, but the news were given no special attention. The first Information
about the Jacobins in Zagreb date from 1792, next about emissaries in the
Yugoslav countries, and finally a direct influence of Jacobinism was feit in
Hungary and all parts of Croatia in 1794. This year were uncovered the activities of the Jacobin conspiracy of the Magyarized Serb Ignjat Martinovi
and his accomplices, the Hungarian Joseph Hajnoczy, the Croatian Ivan Lackovi et., whose representative in Croatia and Slavonia was the government
official in Kutjevo, Josip Kralj. In the middle of 1794 Martinovi and his collaborators were arrested, sentenced and executed, while J. Kralj committed
suicide thus saving the Croatian Jacobins from investigation. Martinovi accused of Jacobinism Maksimilijan Vrhovac the Bishop of Zagreb, a follower
of Joseph II 's ideas and a Freemason. He succeeded in Clearing himself of
the accuastion under incredible circumstances, and aterwards became leader in the struggle agianst the French incursion in Croatia and the spreading of French ideas.

711

In 1794 S. H. Taufer, a Border-Officer from Ljubljana, was active in Zagreb. He soon deserted to the French, besame one of the creators of the idea
of the liberation d Croatia from Austi ran rule, and the founder of a special
legion for the liberation, called by some the Croatian Legion. At Easter of
1794 a liberty tree was put up in the central square Harmica (now the Republic Square) iz Zagreba, as a symbol of the new, revolutionary government. On the tree was posted a poem in the Kajkavian dialect, entitled Pasquil, wrftch propagated Jacobinic ideas, i. e. the struggle for freedom against the gentry, clergy and feudal relations. During the Session of the Croatian
Assembly in 1796 another revolutionary poem with a similar therne, called
Fama Volat (the rumours spread), was made public. The possible author
of the verses were declared to be some well known Croatian intellectuals (e.
g. Vrhovac, T. Brezovaki), but the real authorship has never been proved. In
order to diminish the effect of the verses, the Capuchin J. Maljevac wrote
the counterrevolutionary verses Horvat Horvatom Horvatski Govori (a
Croat speaks to other Croats in the Croatian language) (1801), in wich the feudal order was justified.
There were reflexes of Jacobinic ideas in Dalmatia s well, for instance
in Split in 1792, when theree satires were published in which the French served as a model. The following year a trial was conducted against Juraj A.
Matutinovi and his companions who gathered populr Opposition against
the local gentry. Matutinovi was colled to Venice to defend himself, after
which he returned to Split, where he was killed by the mob during the revolution. The Austrian Border-Army, however, soon gained control in the city.
In 1791 the propagators of the new ideas were banished from ibenik, and
in Korula peasants gathered and moving in a column threatened the gentry, promising to treat them in the same way s the getry was treated in
France. In 1797 peasants in Makarska made ready to raid the city and overthrow their feudal lords. In Rab the poor hoped that the French would corne
and help them improve their living conditions.
The ideas of the French Revolution were thus feit in the Croatian provinces too, but due to the geographical distance and the economic
backwardness of the area they were not very intensive. For this reason also
they remained rather superficial, never reaching the mainstream population, nor influencing the abolition of feudalsm and the beginning of the Croatian national revival in any important way.

1848. GODINA I ZADAR

Uoi sudbonosnih dogaaja u Parizu i Beu, nije izmaklo austrijskim reakcionarnim vlastodrcima da se gotovo u cijeloj Evropi u viim i srednjim
staleima oituje tendencija da ogranie dravnu vlast, te da su i nii stalei
stalno izloeni zamamnom zovu komunizma ili radikalizma. Stoga nareuje austrijski vrhovni kancelar grof Karlo Inzaghy da dravne vlasti trebaju
da uguuju svom silom ove tendencije, im se one oituju, a ne kao to se,
sasma drugaije, radi u Lombardijsko-Mletakoj Kraljevini. Ujedno trai i
od Ivana Augusta Thurszkoga, dugogodinjeg namjesnika Dalmacije, da
budno pazi na sve i da ga izvjetava najbre i najkrae to se dogaa u toj
pokrajini.1
I zbilja, ovaj kancelar i sa njime austrijski reakcionarni vlastodrci nisu
se varali o situaciji u Evropi, jer je ve u veljai 1848. godine izdao na svjetlo
Karlo Marx sa Fridrihom Englesom glasoviti Komunistiki manifest, a 24.
veljae buknula je revolucija u Parizu. Na glas o dogaajima u francuskoj
prestolnici, bukne revolucija u Beu (13. oujka 1848).
I dok tada ugnjetavane nacije u austrijskoj nemoguoj, umjetno stvore2
noj dravnoj tvorevini, toj tamnici naroda, zatvorenoj od oiju inozem3
stva, kako kae Marx, kao Kina prije zadnjeg rata s Engleskom, stupaju u
aktivnu borbu, u Dalmaciji, a napose u njenom glavnom gradu Zadru, gdje
je bilo sjedite civilne i vojne vrhovne vlasti, ivjelo se je jo uvijek starim
konzervativnim ivotom, u sjeni dugogodinjeg Metternichova reakcionarnog sistema. Istom, 9. oujka donijele su novine Gazzetta diara* prve vijesti o dogaajima u Parizu, ne uputajui se u davanje komentara, a tek 23. III
5
o revoluciji u Beu.
1
Historijski arhiv u Zadru (HAZd) Okruni kapetanat u Zadru A. P.
1847-1848-22 XII/1 - l br. 123. Karlo Inzaghy Ivanu Augustu Thurszkome, Be 9. I
1848.
2
A. V. J e f i m o v , Povijest novoga vijeka od francuske revolucije do parike komune 1789- 1870, Zagreb 1946, 132-135, 145.
3
M a r x , Revolution und Kontre-Revolution in Deutschland, Stuttgart 1896, 32.
4
Br. 30.
5
Br. 24.

712

713

broju Gazzette, koja upravo ropski slavi cara kao darovatelja svega ovoga,
iziao je i proglas naelnika Nakia (od 23. III), koji poziva svoje sugraane
na red i mir, te ih opominje da se pokoravaju zakonima. Da spasi svoju poziciju direktora policije u Zadru omraeni Crespi, koji je preko decenija terorizirao mirno graanstvo, zahvaljuje se preko Nakia narodu, to je kroz ovih
par dana sauvao uzoran red i mir.11
Isti dan i dosadanji stari reakcionar Thurszky upuuje novi, vatreni
proglas stanovnicima Zadra. On hvali njih i Dalmatince, kojima je priroena
vjernost i hrabrost, a ne zaboravlja i na Nakia i ostale lanove opinskog vijea, koji su svjesno sa graanima sviju stalea sauvali javni red i mir, te ih
poziva na daljnju suradnju.12 Taj isti dan izdaje novi proglas (na talijanskom
i hrvatskom), u kome saopuje Zadranima da je car dao Monarhiji ustav,13
to je oduevljeno pozdravila Zora Dalmatinska preko svoga urednika dra
Ante Kuzmania, koji trai da sada treba kod naroda oiviti narodnost i da
narodna straa ima biti odjevena po h r v a t s k o m k r o j u , jer narod ne bi
trpio na sebi tuu opravu. 1 4 Poslije ovih dvaju proglasa Thurszkoga, ni zadarska opina nije htjela zaostati, pa se je preko Nakia novim proglasom
zahvalila Zadranima na pomoi oko odravanja reda, pozivajui ih da se u
to veem broju upisuju u narodnu strau,15 kojoj je namjesnik malo zatim
postavio za zapovjednika konte Franu Borellija, te je ujedno i dao upute kako e se ona ustrojiti.16
Istovremeno je namjesnik izdao novi proglas, izravno upuen Pribivaocima Zadra (na talijanskom i hrvatskom jeziku od 27. III), koje hvali ponovo
radi njihove hrabrosti i vjernosti. Izvjetava ih da je zbog uvanja vanjskog i
nutarnjeg reda i mira naredio da se uredi gradska narodna straa. Njoj je
postavio za zapovjednika njihovog sugraanina kneza Franu Borellija, u koga svi oni imaju povjerenje. Ako je potrebno, i vojska e priskoiti narodnoj
strai u potrebi u pomo. Izrazuje nadu u njihovu lojalnost i suradnju. Napominje da je on jo 1813. godine upoznat da su Dalmatinci vjerni carskoj kui,
kada je sudjelovao pri predaji Zadra, iji je sada graanin. Izlae da mu je jedini cilj da sauva izvana i iznutra red i mir, te na kraju klie caru, Zadru,
njegovoj narodnoj strai, Dalmatincima, Dubrovanima i Kotoranima, ogledalu rodoljublja i vjernosti.17
Gazzetta di ara pod dojmom minulih dogaaja, naglauje da su i Zadrani Dalmatinci, odgojeni u duhu stoljea, te da u ljubavi prema domovini
sve primaju kao brau, ne pazei ni na rod ni na vjeru. Oni ele suraivati za
ope dobro domovine. Stoga je potrebna, vie nego ikada u ovim tekim asovima, sloga. Poziva zato sve plemenite i dobronamjerne ljude, a tih ima

Meutim, ipak su graani Zadra doznali za beke dogaaje ve 20. III,

pa su zbog toga dali oduka svome veselju. Vrhunac raspoloenja nastao je
medu masom kada se je razglasilo da je sasma nesposobni i slabi vladar Ferdinand I morao jo 15. III izdati naredbu da se ukida omraena cenzura, ustrojava se narodna straa i obeava da e u najkraem roku sazvati poslanike iz svih zemalja Monarhije, da se dogovore o ustavu.
Slijedei dan (21. III) nije se stialo u masi oduevljenje. Taj isti dan opinsko vijee na elu s naelnikom Antonijom Nakiem,6 koji se je osjeao
Slavenom,7 izdalo je tampani proglas. U njemu je pozvalo graane sviju
stalea, da se 22. III u 11 sati prije podne sakupe u katedrali, gdje e biti
odrana uobiajena sveana misa i neizostavni Tedeum u znak zahvalnosti
za podijeljenu milost od vladara. Taj isti dan veliki broj graana upisao se je
u narodnu strau, a na vee je grad plivao u rasvjeti i zastavama, dok se je po
ulicama klicalo i pjevalo.
Slijedei dan (22. III) pojavili su se po gradu proglasi cara od 15. III na
talijanskom i hrvatskom jeziku, popraeni komentarom Ivana Augusta Thurszkoga, civilnog i vojnog namjesnika Dalmacije, koji je pozivao Dalmatince,
a napose Zadrane na red, mir i pokoravanje vlastima.
Prije podne u zakazano vrijeme odrana je sveana misa i Tedeum u katedrali u prisutnosti namjesnika, civilnih i vojnih vlasti, novoformirane narodne strae i brojnog graanstva. Tom prilikom je sakupljeni narod u crkvi
otpjevao nacionalnu ilirsku himnu, koju je sastavio za tu sveanu zgodu8
pjesnik Jovan Sundei u slavu Ferdinanda I.9 Slina ceremonija odrala se
je i u pravoslavnoj crkvi.
Rano popodne priredila je opina na elu sa Nakiem na tzv. Zelenom
trgu zakusku, kojoj je prisustvovalo veliko mnotvo naroda te kasnije sam
namjesnik, nadbiskup Godeassi, pravoslavni episkop Mutibari i brojni
predstavnici vlasti. Navee je Zadar bio jo jae rasvijetljen, a na kuama su
se vijale zastave, koili razni natpisi, ukrasi i sagovi. Po opisu oevidaca i dopisnika Gazzette di ara narod je bio kao u nekom posebnom zanosu. Dosta
kasno se je stala masa razilaziti kuama, a narodna straa je cijelu no pazila na red i mir, koji nije bio ni tada10 kao ni slijedei dan niim poremeen.
Toga dana Gazzetta di ara bila je puna proglasa i pjesama u slavu cara. Ve
na prvoj stranici stajao je uvodni lanak, u kome je pisalo da su razumne i
napredne elje mirnih stanovnika Zadra usliane, do tada samo potajno gojene uslijed potovanja zakona. Danas pak ispred cijele Evrope, kae se
dalje, moemo slobodno izjaviti da imamo i mi zadobivenu slobodu misli i
tampe i da smo je stekli i mi sva Dalmacija kao ustavna bia. U tom istom

11

23. III 1848, br. 24.

HAZd Okruni kapetanat u Zadru A. P. 1847-1848-22 bez broja.
3
HAZd, tampe austrijske vladavine od 1848. i 1849. godine F. X. br. 12.
4
27. III 1848, br. 13.
5
Gazzetta di ara 27. III 1848, br. 25.
6
HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848-330 II/8-br. 649.
7
HAZd Okruni kapetanat u Zadru A. P. 1847-1848-22 bez broja.

Gazzetta di ara, ara 23. III 1848, br. 24.

R. Beli, Zadar u narodnom preporodu. Jubilarni broj Narodnoga Lista Zadar 1912, 84.
Gazzetta di ara 23. III 1848, br. 24.
9
P. K a s a n d r i c , IIgiornalismo dalmato dal 1848 al 1860, ara 1899, 16.
10
Gazzetta di ara 23. III 1848, br. 24, 27. III br. 25 i HAZd Okruni kapetanat u
Zadru A. P. 1847-1848-22 I/l - 11 br. 630, 878.

12

714

715

mnogo u Zadru i Dalmaciji, da sudjeluju i rade na tom cilju, jer su svi sinovi
drage Dalmacije.18
U to je i opinsko vijee putem proglasa objelodanilo imenovanje etvorice novih asesora i 12 pristava. Nadalje je upozorilo da e ovo tijelo biti sazvano ili pod predsjedanjem naelnika ili namjesnikova izaslanika u bilo koje
vrijeme, kada bude potrebno da se stvore odluke, koje e iziskivati prilike.
Narodna straa e biti naoruana i vrit e svoju djelatnost po naredbama
opinskog vijea, koje e odmah za nju sastaviti privremenu uredbu. Zasada
e ona brojiti 360 ljudi, dok e ostali upisani biti stavljeni u priuvu. Navada
da je imenovan za zapovjednika konte Borelli i jo 17 odlinih Zadrana za
kapetane, porunike i inovnike narodne strae, te poziva na kraju proglasa
stanovnitvo na suradnju.19
Isto vijee je postalo sada toliko aktivno da je na nagovor advokata Filippija, iskoriujui tadanje politike prilike, uputilo vatreni poziv svim opinama kvarnerskih otoka (31. III), sjeajui ih kako su bili u prolim vremenima sjedinjeni s braom u Dalmaciji, pa tako treba da se i sada sjedine.20
U meuvremenu je u gradsku strau bilo upisano oko 700 ljudi i u prisutnosti opinskog vjea bilo im je na Narodnom trgu na vrlo sveani nain
predano oruje. Ovu strau, sastavljenu od 3 kompanije, jednako obuene, s
kokardom na eiru i trakom oko miice pozdravio je, pregledao i izrazio
svoje zadovoljstvo sam namjesnik,21 koji je odobrio njemu privremenu uredbu, sa ime se je suglasilo i opinsko vijee.
Po toj uredbi (tampana u tiskari brae Battara na 13 stranica) cilj narodne strae je bio da uva javne ustavne ustanove, da bdije nad potivanjem zakona, da pazi na red i sigurnost i da se brine za obranu grada. Ona je
ovisna od opinskog vijea i kako je samo narodna, a ne gradska ili graanska, u nju se moe upisati svaki austrijski dravljanin. Nadalje su po toj
uredbi tono odreene dunosti i prava te izbor asnitva i kako ima biti
obuena straa, koja e se naravno vjebati na njemakom jeziku.
I dok Thurszky novim proglasima (6. i 7. IV) obavjeuje Dalmatince da
e uskoro moi preko svojih poslanika izrei svoje elje,22 dobiva politika
23
pretura, umjesto opinsko vijee u Zadru, dne 6. IV iz Zagreba od tamonje
slobodne kraljevske opine pismeni poziv,24 koji ovako u cijelosti glasi:

18

Gazzetta di ara, 27. III 1848, br. 25.

Gazzetta di ara, 30. III 1848, br. 26.
Supplemente alla Gazzetta di ara, 4. V 1848, br. 35.
21
Gazzetta di ara, 3. IV 1848, br. 27.
22
HAZd Okruni kapetanat u Zadru A. P. 1847-L848-22 bez broja.
23
Ona je vodila poslove politike uprave za kotar (F. P e t t e r , Dalmatien in seinen verschiedenen Beziehungen I, Gotha 1857, 239.
24
Naslov je glasio: All'Inclita Imperiale Regia Praetura di Zara.
19

20

716

Slavno Poglavarstvo!
Mila Bratjo!
to mi Hrvati i Slavonci prie vie stotinah letah po nenavidnosti
vremena izgubismo, to kroj stoletja traismo, to po zakonu, i historii
zahtevati mogosmo, i stei nedvojismo, naime: da se vi mila jednokarvna bratjo naa, kraljevinam Hrvatskoj i Slavonii opet pridruite, i
po njih svetoj ugarskoj kruni incorporirate, ono se dostii sada nadamo, gdje se u celoj Evropi i u monarkii austrianskoj, prevrat i preinaenje organizma daravah pripravlja, i svi narodi, sve darave novo lice, premenjeno stanje zadobit e. Nadamo se to stei, jer je pao-hvala
dozrelosti narodah-! onaj tvrdi zid, koj izvaravanje toli vatrenih naih eljah, i iskrenih teenjah, najvema sastavljae, pala je na dobro
narodah, sreu daravah, blagostanje velianstvenog prestolja i utvardenje dinastie posveenog naeg kralja, systema absolutizma i s njom
naela, koja pod nipoto dopustila nisu, da se vi draga bratjo s nama
pod ustavnom slobodom sloite.
Promenu ovu vremena i poloaj stvari u Europi u obe, a u monarkii austrianskoj posebno pred oi imajui, nepropustismo naemu milostivomu kralju kroz nae poslanike elje celog puka ove glavne hrvatske varoi, koje su i elje celog naroda podneti, medu ovima kako
ete iz prilozka uviditi, stoji i ona da njegovo carsko kraljevsko velianstvo na zbor drzavni ovih kraljevinah- u kom emo savetovati o
promenah, ili reformah, koje u naem ustavnom organizmu napredak
civilizacie, i duh veka iziskuje-poslanike kraljevine Dalmacije odrediti
blagoizvoli, da s njima sajedno o naem skupnom ustrojenju i o garanciah nae obenite budunosti radimo.
Premda ne sumnjamo, da e milostivni kralj uvaavaju zakone,
prisegu inauguralsku i obeivanje blagopokojnoga svog otca izpunjenjem ovih eljah nas Hrvate i Slavonce usreiti: nu ipak upueni smo,
da treba, da i vi bratjo Dalmatinci ove elje kao svoje takoer javno izrazite i nama ruku pruite, da kralju i svetu pokaete, da jednako s
Hrvati i Slavonci utite, jednaku misao gojite.
Zato vas slavna gospodo i bratjo, koji ste poglavarstvo i organ naroda, pozivamo, da spominjui se, da ste jedan rod s nami, da jedna
krv u vaih i naih ilah vrije, da nas jedan isti materinski jezik skapa, one korake uinite, i ona sredstva poprimite, koja k svrhi naeg
politikog sjedinjenja vode, te koja e opet bratju bratji povratiti i nje
sdruiti, kao sdrueni biahu u staro doba. K tomu pak scenimo za
najshodnie da sve vlasti posestrime kraljevine Dalmacie njegovome
velianstvu blagostivnomu kralju naemu podobnu naoj molbu podnesu. Milostivni na kralj uputivi se o simpatii naoj uzajemnoj, te
znajui iz historie kako opasna je igra sa narodnostmi, i samovoljno
sjedinjenje neskladnih elementah, nee se sigurno naim sloenim
pronjam i eljam jedan as protiviti, i moebiti vas milu bratju nae
717

Dalmatince s tuom kakovom drzavom i narodom stopiti, ve e vas

onim pridruiti, s kojima vas jedan rod, jedan jezik i jedna dogodovtina skapa. Dano iz naeg Velikog vea
U Zagrebu 21a Oujka 848 deranoga
Sudac i Stareine slobodnoga i
kraljevskoga grada Zagreba,
po Henriku Ostoiu podbiljeniku.
Ovome pozivu bila su dodana i Zahtevanja naroda u 30 toaka (od 25.
III), gdje se ak trai uz sjedinjenje sa Dalmacijom i izmjenini sabor u Zagrebu, Osijeku, Zadru ili Rijeci (toka 10) te molba stanovnika Zagreba caru
da provede mjere kako bi se sjedinila Dalmacija sa Hrvatskom. im je primio sve ovo (i drugi su u Zadru dobili te proglase), politiki pretor odmah
uputi to sa popratnim aktom okrunom kapetanu (6. IV), a taj isti dan namjesnitvu.25
Kako je slijedei dan okruni kapetan poslao namjesnitvu isto gradivo
upueno od zagrebake opine preturama u ibeniku i Skradinu, ovo mu je
8. IV dosta otro odgovorilo da ubudue vie ne alje sline pozive ovamo,
ve neka ih stavi ad acta u svome arhivu ili uniti.26
Meutim Thurszky ipak nije odmah povratio okrunom kapetanu onaj
poziv zajedno sa prilozima koje je poslala zagrebaka opina Zadru, ve ih je
odmah u popratnom pismu proslijedio ministarstvu nutarnjih poslova (8.
IV), koje je uvjeravao da je ovaj potez sa hrvatske strane uinio vrlo neznatan utisak. Ministarstvo mu je odgovorilo (12. IV) da tu njegovu izjavu uzima
tim vie kao istinitu, jer i ovdje (u Beu) koraci koje je poduzela hrvatska deputacija, to se tie Dalmacije, medu publikom nisu uinili nikakav povoljni
odjek, dapae su neki Dalmatinci, koji se tu nalaze, pismeno protestirali protiv toga i taj svoj protest poslali opinama u svojoj zemlji.
Iako je namjesnitvo sada odluilo da o svemu tome obavijesti Zadrane
27
preko Gazzette (20. IV), ipak je od toga prodrlo u javnost samo ono to se
tie protesta Dalmatinaca u Beu caru (1. IV), od kojih je medu petnaestoricom potpisanih bilo i est Zadrana.28
Ba tada trebalo je neim zabaviti Zadrane, jer je u gradu zavladala velika napetost, zbog vijesti da je u Veneciji, gdje je prestala vlast Austrije i os25
26

759.
879.

718

HAZd - Okruni kapetanat u Zadru - A. P. 1847-1848-22 - I/l - 11 br. 879.

HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848. godina 335 /2-1 br.

27

HAZd - Okruni kapetanat u Zadru - A. P. 1847 - 1848 - 22 - I/1 -11 br. 878 i

28

Gazzetta di ara, 10. IV 1848, br. 29.

novana privremena domaa vlada, medu niim slojevima nastupila velika

oskudica i nesloga.
Kako su se neki zalagali za revolucionarnu Italiju,29 bilo je u Zadru i
drugih koji su glasno iskazivali svoju privrenost prema austrijskoj vladavini i kudili njihov fanatizam. Openito je pak na odobravanje medu buroaskim slojevima naila odluka direkcije redarstva, to je udaljila iz grada znatan broj Talijana, najvie zidarskih radnika, koji su u posljednje vrijeme
ostali bez posla, pa su svata javno govorili i tako ugroavali ondje umjetno
stvoreni red i mir. Time su se i vlasti na jeftin nain oslobodile lako upaljivog materijala. Ali mnogo veu im je brigu zadavalo, to e biti ako se ratni
brodovi s revolucionarnom zastavom pojave pred zadarskom lukom, ime bi
se duhovi uvelike uznemirili i moda bi dolo tom prilikom i do demonstracija.30
U takvom stanju anonimni pisac u Gazzetta di ara*1 upozorava graane da su sada u Zadar uprte sve oi pokrajine i da ba to mjesto treba da dade dobar primjer, koji je rezultat razumne i razborite suradnje svih graana.
Izrie pouzdanje u gradsku upravu, koja, opet, ima povjerenje u graanstvo.
Sada su potrebni inteligentni ljudi, ali inteligencija se ne rauna po tituli niti
je pravo jedne privilegirane klase. Svakako je potrebno da se o svemu, kae
na kraju pisac, otvoreno i slobodno govori.
Jedan od mnogih koji je tako mislio i shvatio da se moe govoriti bio je
inovnik c. k. blagajne u Zadru Anton Orosz, rodom Maar. On je drao da,
ako je vjeran caru i domovini, moe bez ikakvog straha rei svoje miljenje i
iznijeti svoje poglede na korist i sreu Dalmacije. Plod toga njegovog nastojanja jest knjiica Worte eines eifrigen und uneigenntzigen Staatsdieners,
die bei Regulierung der neuen Verhltnisse des Constitutionellen Dalmatien
beachtet werden mgen (Zara 1848, 64 strane, na talijanskom 87 strana), u
kojoj se je otvoreno i smiono oborio uz ostalo i na redarstvo u Zadru, politiku preturu, vie sveenstvo, vojsku, poreze, izborni sistem, traei da narod
ima najveu vlast i zalaui se za narodnost, slobodu, jednakost i pravednost. Ova njegova knjiica ubrzo je izazvala opu panju ne samo u Zadru i
Dalmaciji ve i izvan nje.32
Meutim se je sastalo opinsko vijee na sjednicu (9. IV), na kojoj je potvrdilo uredbu o narodnoj strai i dalo je tampati. Zatim je zakljuilo da se
trai od ministarstva nutarnjih poslova da do konanog propisa ne imenuje
za inovnike u Dalmaciji one koji nisu Dalmatinci, te da se nastoji da poslije
15. III 1848. ne bude postavljen vie nijedan takav.
O ovim odlukama odreeno je da se obavijesti namjesnitvo, a o traenjima kod navedenog ministarstva, sve opine u zemlji. Ujedno je zakljue29
O tom i njenim nerealnim i fantastinim aspiracijama za Dalmacijom: A. Ta maro, La Dalmazia e ilrisorgimento nazionale, Roma 1918,8 10 i G. N o v a k , Prolost 30Dalmacije II, Zagreb 1944, 338 - 340.
HAZd Okruni kapetanat u Zadra A. P. 1847 - 1848 - 22 I/1 -11 br. 939.
31
32

10. IV 1848, br. 29.

Gazzetta di Zara, 17. VII 1848, br. 8 i 27. VII 1848, br. 12.
719

no da se zahvali onim Dalmatincima na njihovom protestu od 1. IV i da se

nadu potrebne prostorije, gdje e delegati iz pokrajine vijeati, te da se ubudue odluke ovog vijea oglauju u novinama.33 Slijedei dan (10. IV) isto vijee je odluilo da uzme jo 30 izvanrednih vijenika iz redova inteligencije i
posjednika, jer e glasati na izborima za pet izbornika. I tako se je dne 11. IV
sakupio tzv. biraki zbor, koji je otvorio naelnik Naki, izjavivi da je beka
dvorska kancelarija odobrila odluke namjesnitva glede izbora izbornika,34
koje su u obliku tampanog proglasa (na talijanskom i hrvatskom jeziku) objavljene po gradu.35 Na to je ustao vijenik dr Vincenzo Benvenuti, koji je naveo razloge osnovane na ustavu protiv ove odluke i tvrdio da izborno pravo
treba da bude podloga u jednom zakonu i uope povlastica graana. Ne moe se stezati takva povlastica na opinskim vijeima. Nema primjera ni u jednoj ustavnoj dravi da samo neki graani mogu biti birai izbornika.
Kada je zavrio da trai izborni zakon, koji su mnogi podupirali, odgovorio mu je Ivan Josip Filippi, navodei da sadanje prilike zahtijevaju da se
izabere ovako jedno predstavnitvo za Dalmaciju. Nakon to jer predloio
da se prijee bez daljnjega na izbor petorice, stavljena su oba ova predloga
na glasanje i veinu je dobio Filippijev.
Poslije toga su izabrani don Ivan Mischiatto, kaptolski prepost, Frano
knez Borelli, advokat Ivan Josip Filippi, advokat Spiridion Petrovi i Josip
Ferrari Cupilli, koji su zajedno sa dvadeset drugih izbornika iz manjih opina imali uskoro imenovati pet poslanika odreenih da predstavljaju opine
zadarskog okruga u bekom parlamentu.
Meutim, je ministarstvo nutarnjih poslova obustavilo imenovanje poslanika onako kako je objavilo namjesnitvo, izjavivi da e ono odrediti vri36
jeme i nain izbora.
Uporedo s time uputilo je opinsko vijee Dalmatincima, koji su potpisali onaj protest od 1. IV u Beu, pismenu zahvalu, pozivajui i ostale opine
37
u zemlji da slijede njegov primjer, i istovremeno u ime Zadrana adresu caru preko istoga ministarstva (12. IV) protiv nastojanja hrvatskih delegata i u
Beu i u Dalmaciji glede sjedinjenja. U njoj odobrava protestnu izjavu od 1.
IV Dalmatinaca nastanjenih u Beu, te se zahvaljuje vladaru za sve ono to
je uinio. Sada je ministar podnio ovu adresu na uvid caru Ferdinandu, koji
38
mu je naredio da zadarskoj opini izrazi radi toga njegovo veselje.
Ba tih dana uvelike su se zabavljali Zadrani, kada su itali u Gazzetta
diara39 kako je Gazzetta di Venezia donijela vijest da su 25. III bili nemiri u
33

Gazzetta di ara, 10. IV 1848, br. 29.

Gazzetta di ara 17. IV 1848, br. 31.
35
HAZd tampe austrijske vladavine za 1848. i 1849. godinu od br. l do 127, F.
X, br. 16 do 11. IV 1848.
36
Gazzetta di ara 17. IV 1848, br. 31.
37
Gazzetta di ara 24. IV 1848, br. 33.
38
HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848-335 X/2- l br. 1131.
39
13. IV 1848, br. 30.
34

720

Zadru. Jo vie su se nasmijali listu Osservatore Triestino, koji je ivo opisao

kako je 29. III Zadar bio ugroen od svoje pozadine i da se Turci misle sjediniti s okolnim seljacima. Nadalje da su se Hrvati, Liani i Albanci zdruili i
kanili napasti grad, koji su Zadrani dobro utvrdili i zatvorili sva vrata. Na to
su se, kae se dalje u tom listu, napadai kada su to vidjeli povukli. Naravno
da se Gazzetta di ara, objavljujui ove novinarske patke, nije mogla ustegnuti od ironinih komentara.40
Kako je ipak vladalo neko napeto stanje u gradu, jer se otezalo sa donoenjem ustavnih reformi vlast je bila prisiljena da preko nekog anonimnog
pisca u Gazzetti pozove Zadrane na slogu, jedinstvo i strpljivost.41 Vlada, pak
na prijedlog namjesnitva, da nekako zadovolji i primiri mase u Dalmaciji,
znatno snizuje troarinu na namirnice i umanjuje cijenu soli.42
Thurszky, koji je na zadovoljstvo ministarstva, upravo ljubomorno bdio
nad redom i mirom u zemlji,43 nije mogao dozvoliti da neki gojenci bogoslovnog seminara u Zadru pod utjecajem drugih pokazuju osjeaje sasma
protivne ustrojstvu drave i vlade. Stoga je uspio kod nadbiskupa Godeassija, da neke premjesti u teoloki institut franjevaca u Dubrovniku, a zatim je
izmijenio i upravu seminara.44 Sada, ovako proien centralni teoloki
seminar posluno je protestirao, i to javno, protiv nastojanja hrvatskih poslanika i knjievnika Stjepana Ivievia iz Makarske da se ukine crkveni celibat, kako se je trailo u 30. toki spomenutih Zahtevanja naroda na skuptini u Zagrebu (25. III).45
Upravo u asu kada se je u Zadru slavio na vrlo sveani nain roendan
cara (25. IV),46 izjasnio se je narod u Malom Loinju preko svojih predstavnika veinom glasova sasma slobodno da je za pripojenje Dalmaciji, tj. Zadru,
to je bila velika zasluga zadarske opine, koja je radila svim silama, ak, na
sjedinjenju svih kvarnerskih otoka. I kada je deputacija toga otoka stigla u
Zadar (29. IV), bila je vrlo sveano i sa slavljem doekana i primljena i od samoga namjesnika.47
Tek to su ovi gosti otili, ve je po odredbi Thurszkoga objavljen s balkona vijenice narodu 1. V novi ustav za zemlje Monarhije, potpisan od cara
48
25. IV 1848. Istoga dana proslavljen je s velikim sveanostima ovaj akt, koji
je masa primila s veseljem. Tom prilikom je i Thurszky progovorio par rijei
49
sa balkona svoje palae sakupljenom mnotvu.
40

Gazzetta di ara 13. IV 1848, br. 30.

Gazzetta di ara 17. IV 1848, br. 31.
42
Gazzetta di ara 24. IV 1848, br. 33 i 1. V 1848, br. 35.
43
HAZd - Okruni kapetanat u Zadru - A. P. 1847 - 1848 - 22 I/1 -11 br. 959.
44
HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848 - l -331 HI/1 - l br. 725,
967, 1005, 1006, 1376, 1597.
45
Supplemento al Giornale la Dalmazia costituzionaJe, ara 27. VI 1848, br. 7.
46
Gazzetta di ara 27. IV 1848, br. 34 i Zora Dalmatinska, Zadar 1. V 1848, br. 18.
47
Supplemento della Gazzetta di ara 4. V 1848, br. 35.
48
HAZd tampe austrijske vladavine za 1848. i 1849. godinu... F. X. br. 22.
49
Supplemento alla Gazzetta di ara 1. V 1848, br. 35 i HAZd Okruni kapetanat u Zadru A. P. 1847-1848-22 I/l -11 br. 1039.
41

721

Kada je u Zadar stigao provizorni izborni zakon (16. V), odobren od cara
(9. V), po kome se je imao sastati dravni sabor u Beu 26. lipnja,50 uputilo je
zadarsko opinsko vijee ministru nutarnjih poslova molbu (12. V), u kojoj
je trailo da ubudue samo sinovi Dalmacije mogu obnaati javne slube te
je ujedno napomenulo da je o tom obavijestilo putem novina i sve stanovnitvo pokrajine.51
Uporedo s time odgovorilo je i na poziv zagrebake opine od 21. III. Isto je vijee, dodue, otklonilo ovaj poziv, ali se je nastojalo ispriati da jo
nije vrijeme sjedinjenju, te da izaslati zastupnike u Zagreb moe samo Sabor. Ne iskljuuje raspravu o sjedinjenju, ako bi odnoaji s obiju strana bili
jednaki. Glede jezika uza svu slavjansku narodnost zemlje inteligencija govori talijanski, pa kada bi jednom dolo do sjedinjenja, moralo bi se dopustiti Dalmatincima da sami urede pitanje jezika za svoju zemlju. Sjedinjenju se
opire i zato to se je Dalmacija uvijek protivila pretenzijama ugarske krune,
s kojom su Hrvatska i Slavonija spojene.
Ovaj odgovor zadarske opine nije uinio ba najloiji uinak, ak i na
one koji su bili za sjedinjenje.52 Tako Josip Grubii, knjievnik, izjavio je da
je pametno odgovorila.53 Matija Ban pak pie da e deputacije iz etiriju
dalmatinskih okruja biti sada neslone, jer e jedni gradovi traiti savez sa
Hrvatskom, a drugi da Dalmacija ostane sama za sebe. Kako kralj nee znati
to e uiniti, treba zato opine u Dalmaciji koje dobro i narodno misle ili
da izaberu svoje poslanike ili da ovlaste svoje istaknute ljude da ih predstavljaju na skoranjem Saboru u Zagrebu, gdje neka izjave da e se Dalmacija
sloiti s Hrvatskom, ali pod uslovom da se ona otcijepi od Maarske, jer Dalmatinci nee da imaju posla s Maarima.54
Slino misli i dr Spiridion Petrovi u lanku na talijanskom jeziku O
dananjem politikom stanju Dalmacije, objelodanjenom u prvom i dru55
gom broju novoga lista La Dalmazia costituzionale. Ali on je zasad da Dalmatinci ostanu samo Dalmatinci i da se manjina sloi s narodom, a ne narod
s manjinom, jer nije vie vrijeme da ova prva moe nametati svoju volju
mnoini. Ovako su pisali i mnogi drugi. Tako ime Ljubi iz Starigrada potie zadarsku opinu da uputi vladaru molbu da Dalmacija bude uvijek kraljevstvo za sebe kao i dosada i neka se osnuje zemaljski sabor, te da slavenski jezik bude ravnopravan sa talijanskim u svim granama dravne uprave.56
Ve spomenuti novi list La Dalmazia costituzionale nije izlazio ni 10
mjeseci, a nije imao ni stalni politiki pravac i reci ovih novina bili su otvoreni svima bez razlike. La Dalmazia constituzionale je htjela da odgovara te-

njama velike ere, koja se je pomaljala na obzorju, te se je preporuivala na

suradnju pravim rodoljubima ove zemlje i opinskim zastupstvima da joj saope elje i potrebe naroda. Obeavala je tiskati lanke i na ilirskom jezi ku na veu korist i probitak velike mase dalmatinskog naroda, koji govori
ovim jezikom.57 Kada su esi, na ustuk njemakoj skuptini u Frankfurtu,
pozvali sve Slavene, a napose one u Monarhiji, pa tako i u Dalmaciji, na sastanak u Prag (1. V), odgovorila su im 94-ica istaknutih rodoljuba, okupljenih
u Zadru (21. V), da na alost ne mogu poslati svoga izaslanika. Ali zato pristaju na sve odluke koje oni ondje donesu.58 Interesantno je da su ovaj otpis
potpisali, priznavajui se Slavenima i Zadrani sa isto talijanskim prezimenima (Frano Borelli, Kuzma Begna, dr. B. Filippi, A. Krivellari, Lj. Lantana,
dr J. Manzin, dr C. Pellegrini). Ba tada je bio Thurszky u velikom strahu, jer
je car morao pobjei iz Bea, pa je bio prisiljen obavijestiti o tome narod,
preporuujui mu red i mir.59 Naravno da je zadarsko opinsko vijee smjesta uputilo vladaru svoje izraze vjernosti radi nemilih dogaaja u Beu.60
Sada treba razumjeti zato je ista opina izdala proglas (20. V), u kome
je pozvala u narodnu strau sve graane, ak i egrte, kunu poslugu i podvornike u uredima da se do 25. svibnja uz dozvolu svojih gospodara i pretpostavljenih prijave.61
Po popisu od 16. VI narodna straa, podijeljena na 4 kompanije, brojala
je tada 560 graana. Medu njima su bile i istaknute linosti Zadra kao Vincenzo Duplani, Anton Orosz de Balasfalva, Ivan Battara, Josip Grubii,
Josip Sabali, Dinko Vitezi, Antun Beri, Dionizije Bttner, dr A. Kuzmani, Spiridion Petrovi itd. Prema novom popisu od 30. VI bile su upisane
1094 osobe svih stalea, osim onih siromanog stanja. Najvee asti obnaali
su, naravno, posjednici, a obini lanovi bili su veinom radnici, obrtnici i inovnici.62
Da bi se, pak, iskualo bilo graanstva, prireena je sveanost u slavu
63
imendana cara (30. V) u prisutnosti svih vlasti. Ona je prola u miru. Jo do
25. V skupilo se je u Zadru 332 forinte priloga za austrijsku vojsku, koja se je
64
borila pod maralom Radetzkim u Italiji, iako su ba odanle preko Splita
stizale lane vijesti o toku rata u toj zemlji.65
Kada je tih dana ministarstvo pravde postavilo za vijenika prizivnog
suda u Zadru nekog Pelegrina Purschku, stranca, opinsko vijee, na prijedlog svoga lana Ipolita Castellija, protestiralo je kod ministarstva66 i izvijes57

Otrag ezdeset godina, Smotra Dalmatinska, Zadar, 4.-I 1908, br. 1.

Zora Dalmatinska 22. V, br. 21 i 29. V 1848, br. 22.
59
HAZd - Okruni kapetanat u Zadru - A. P. 1847 - 1848 - 22 I/l -11 br. 1249.
60
Gazzetta di ara 30. V 1848, br. 43.
61
HAZd tampa austrijske vladavine 1831-1849, br. 1786.
" HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju - 1848. - 330 II/8-11 br. 1666.
63
Gazzetta di ara 2. VI 1848, br. 44.
64
Gazzetta di ara od 6. VI 1848, br. 45.
65
HAZd, Spisi namjesnitva za Dalmaciju 330 11/10 8 br. 1535.
66
La Dalmazia costituzionale 6. VI 1848, br. 4.
58

50

Gazzetta di ara 16. V 1848, br. 39. ,

HAZd Okruni kapetanat u Zadru - A. P. 1847-1848-22 II/2-9 br. 1855.
52
R. Beli, Zadar u narodnom preporodu, Jubilarni broj Narodnoga Lista,
1862-1912, Zadar 1912, 84.
53
J. G r u b i i , Mila bratjo Dalmatini, Zora Dalmatinska 27. VI 1848, br. 26.
54
M. Ban, Sto treba Dalmacii?, Zora Dalmatinska 8. V 1848, br. 19.
55
ara 16. V 1848, br. l, 23. V br. 2.
56
Otrag ezdeset godina, Smotra Dalmatinska, Zadar 8. I 1908, br. 2.
51

722

723

tilo o cijeloj stvari namjesnika, napominjui kako je ovo postavljenje stanovnitvo loe primilo. Naravno da je namjesnitvo uputilo u sve to ministarstvo nutarnjih poslova.67 Konano je zadarska opina iznijela pobjedu, jer je
Purschka dao ostavku na taj poloaj.68
Tada je i Thurszky objelodanio carev privremeni zakon o izborima od 9.
svibnja (iziao 5. VI na talijanskom i hrvatskom), po kojemu je detaljno odreeno kako se bira i tko moe biti senator, a zatim poslanik Sabora. Na Zadar su se odnosila mjesta u zakonu gdje se kae da 2500 stanovnika sainjava jedno izborno okruje. Mjesta, pak, koja imaju vie od 3000 stanovnika
bit e razdijeljena u dva ili vie izbornih okruja. Gradovi koji alju vlastite
poslanike u Sabor, a nemaju vie od 20.000 stanovnika, bit e na svakih 500
stanovnika razdijeljeni na jedno okruje i ono e imenovati po dva biraa. Iz
izbornog spiska bili su iskljueni radnici koji rade na nadnicu ili nedjelju,
posluga i osobe koje primaju pripomo.
Po ovom dosta natranom i konzervativnom zakonu Dalmacija sa
405.854 stanovnika mogla je izabrati samo 3 senatora, i to naravno izmeu
veleposjednika, a za poslanike Sabora jedanaestoricu. Od toga je otpao na
sam Zadar jedan poslanik.69
Upravo je tada i raunarski ured za porez pri namjesnitvu bio gotov s
popisom 108-ice posjednika u Dalmaciji (5. VI), koji su imali preko 1500 forinti godinjeg dohotka. Oni su trebali da po izbornom zakonu biraju trojicu
senatora. Od tih je bilo deset iz Zadra.70
Jo je jedno pitanje muilo Zadrane: kojim e jezikom govoriti na buduem dravnom saboru. Stoga se je njihovo opinsko vijee obratilo radi toga
ministarstvu nutarnjih poslova, a La Dalmazia costituzionale71 je to popratila komentarom da Dalmatinci nisu duni poznavati njemaki jezik 72 i da veina u toj zemlji govori hrvatski. Znaajno je da se je neto prije i namjesnik
Thurszky pozabavio ovim jezinim pitanjem u Dalmaciji, te je predloio istome ministarstvu da se obavezatno provede studiranje i kultiviranje njemakog i ilirskog jezika u toj zemlji na utrb talijanskog (12. V).73
Nakon to su izale privremene naredbe o zaloupotrebi tampe i o postupku u tim sluajevima,74 imenovan je u Zadru za predsjednika suda o zlo75
upotrebi tampe Josip Fontana. Naravno da su novine odsada jo jae bile
stavljene pod kontrolu s obzirom na slobodu pisanja.
67

HAZd, Okruni kapetanat u Zadru P. A. 1847. 22 /2-9 br. 1390.

68
Gazzetta di ara 1. VII 1848, br. 1.
69
HAZd, tampe austrijske vladavine 1831-1849, br. 1789.
70
HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848-328 1/1-12 br. 1406.
71

72

13. VI 1848, br. 5.

Splianin A. Gutta pie da djeca po zadarskim ulicama vjebaju sa drvenini

pukama govorei za njih mrtve rijeci: Halt! Marsch! itd. (Pismo blagorodnoj eti akademikoj i slavnoj narodnoj straxi u , Zora Dalmatinska 8. X 1848, br. 41).
" HAZd, Spisi namjesnitva za Dalmaciju 329 I/1 -11 br. 1130. Thurszky Pillerodorfu, Zadar 12. V 1848.
74
Gazzetta di ara 27. VI 1848, br. 51.
75
Gazzetta di ara 23. VI 1848, br. 50.
724

Drei se paragrafa izbornog zakona, opina je podijelila grad na 14 izbornih okruja, koja su trebala dati 28 biraa.76 Ujedno je pozvala sve one
koji imaju izborno pravo da se prijave u roku od 23. do 28. VI, naglaujuci da
e zatim biti odmah izvren sastav izborne komisije i glasanje za izbor biraa.77 I zbilja, 28. VI izabrano je jo 28 biraa,78 koji su bili pozvani od kraljevskog povjerenika za 8. VII u dvoranu tamonjeg kasina, premda je po miljenju nekih graana ve radi naroda trebalo odrati taj akt u opinskoj
loi.79
Sada nije bilo straha da nee birai, sastavljeni preteno od inteligencije, a uz to umjereni i vjerni Austriji, izabrati, po volji vlasti, poslanika.80 Odreenog dana 8. VII izabran je veinom glasova (od 28 bilo je 15 za) 58-godinji odvjetnik dr Ivan Josip Filippi,81 u koga su njegovi sugraani polagali
velike nade.82 Neto prije (6. VII) odrekao se je naelnitva Naki, iji je posljednji in bio da otprati do stana novoga poslanika.83
Tada se je odrekao i zapovjednitva narodne strae Frano Borelli, namjesto koga je preuzeo privremeno vodstvo najstariji asnik.84 Malo zatim
stigao je i odgovor preko Thurszkoga opini od ministarstva nutarnjih poslova (7. VII), koje se na vrlo dvolian nain osvrnulo na njeno traenje da se
samo Dalmatinci postavljaju za inovnike.85
Ujedno je isto ministarstvo odgovorilo i namjesnitvu na onaj njegov
prijedlog od 12. V 1848. da ostane njemaki jezik uredovni, sa strankama da
bude hrvatski, i da se ui u kolama uz jedan i drugi; da prvoj molbi nema
zapreka, a glede druge stvari, javit e namjesnitvu naknadno svoju odluku.86
Kao uvijek, tako i sada, aktivno zadarsko opinsko vijee je na svojoj
sjednici (13. VII) odobrilo nacrt zakona za narodni dalmatinski sabor i odre87
dilo da se tiska, jer e se poslati svim opinama u zemlji. Tom prilikom se
je obratio ve spomenuti Orosz jednim pismom na Zadrane, upozorujui ih
na razne opasnosti i savjetujui im to sve treba da trae od budueg narod88
nog sabora.
Kako je trebalo popuniti mjesto zapovjednika zadarske narodne strae,
to je na glasanju izabran na prvom mjestu opet Borelli. On je uivao puno
' HAZd, tampa austrijske vladavine 1831 - 1849 br. 1794.
HAZd, tampe austrijske vladavine 1831-1849, br. 1795.
' Gazzetta di ara 1. VII 1848, br. 1.
1
Gazzetta di ara 6. VII1848, br. 3.
' HAZd, Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848, 328 I/1- 12 br. 1664.
' HAZd, Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848, 328 I/1- 12 br. 1725, 1819.
'- Gazzetta di ara 13. VII 1848, br. 6.
1
Gazzetta di ara 8. VII 1848, br. 4 i 15. VII, br. 7.
'HAZd, Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848, 330 II/8-11 br. 1740, 1826.
'HAZd, Okruni kapetanat u Zadru A. P. 1847-1848, 22 II/2-9 br. 1855.
;
HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848-329 H/2- l br. 1130, 1869.
' Gazzetta di ara 17. VII 1848, br. 8.
1
La Dalmazia costituzionale 20. VII 1848, br. 10.
725

povjerenje Thurszkoga, pa ga je ovaj toplo preporuio cara da ga potvrdi, kako je to jo prije spomenuti konte elio, sto je car Ferdinand i uinio.1"
Konano su izabrani dalmatinski zastupnici, okupljeni u Zadru, gdje su
prije polaska u ime svoje i Dalmatinaca izjavili Thurszkome istu i nepokolebivu vjernost caru90 i odanle uputili svoje pismene prijedloge nekih reformi
za parlament (29. VII),91 i otili za Be (1. VIII), otpraeni od velikog mnotva naroda s najveim nadama i eljama. To se je dogodilo ba onda kada je
graanstvo preko svojih predstavnika i u prisutnosti civilnih i vojnih vlasti u
katedrali dvaput uzastopce slavilo pobjede austrijskog reakcionarnog oruja
nad talijanskim ustanicima, borcima za slobodu svoje zemlje.92
I dok je beki parlament poeo s vijeanjima, u Dalmaciji se je raspravljalo o narodnom saboru, te se je predlagalo da ne mora ba isti biti u Zadru, ve jedne godine neka bude u tom gradu, druge u Splitu, onda u Dubrovniku i Kotoru, te da se povea broj zastupnika na 32, a da dva dobije
Zadar.93
Napokon je car 28. VIII ukinuo i omraenu direkciju policije u Zadru, ije je poslove preuzelo namjesnitvo, politika pretura i opina. Ali je ostala i
dalje mjesna policija,94 to su stanovnici mnogo kasnije doznali.
Kako se dugo nisu javljali dalmatinski zastupnici u Zadar, ondje je nastala velika zabrinutost. Meutim su oni poslali opini95 sve prijedloge, upuene ministarstvu unutranjih poslova, molei je da saopi i javnosti (23.
IX). Tako su zahtijevali uz ostalo ukinue nekih poreza, slobodno gajenje duhana i pripojenje kvarnerskih otoka Dalmaciji,96 a u vidu je bilo i ukinue feudalnih spona i podlonitva, to je car ubrzo i uzakonio uz neke ograde (7.
IX), tj. tako je urbarijalni i desetinski namet sasma ukinut, ali ne u Dalmaciji i desetina, koja se je plaala dravi.97 U to je zastupnik Filippi na molbu zadarske opine zatraio dozvolu ministarstva nutarnjih poslova da se provede
98
izbor novoga opinskog naelnika, to je i odobreno.
Napokon je car umirovio i Thurszkoga (23. IX), koji je od 1840. godine
obnaao ast namjesnika u Dalmaciji, i isti dan na njegovo mjesto postavio
baruna Fridriha Weldena,99 koji nije nikada doao u Zadar da preuzme upravu zemlje.
,
. - - -

"J

89

2001.

vi.

00

HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848-330 II/8-11 br. 1826,

Kako je uskoro imao biti izabran naelnik, to je neki Natali Venturini,

narodni ovjek, uputio narodu Zadra poziv da pazi koga e birati i da uzme,
109
samo ovjeka iz puka, koji nema linih interesa. Pratei stalno dogaaje u
Austriji i Italiji, zadarske novine su ih donaale u obliku izvjetaja bez ikakva komentara. Kada je u Zadar stigla vijest .da je ban Jelai uao u Be i da
se je onamo vratio vladar, uputilo je caru Ferdinandu opinsko vijee toplu
izjavu vjernosti, molei ga da uslia molbe parlamenta, koji uiva povjerenje
zemlje (29. X), a isto tako pozdrave i parlamentu, u znak divljenja za njegove
mudre odluke usvojene u nedavnim alosnim prilikama i za pruanje moral-

90

Gazzetta di ara 7. VIII 1848, br. 17.

La Dalmazia costituzionale 24. VIII 1848, br. 15.
92
Gazzetta di ara 3. VIII 1848, br. 15 i 14. VIII 1848, br. 20.
93
La Dalmazia costituzionale 17. VIII 1848, br. 14 i 24. VIII br. 15.
94
HAZd Spisi namjesnitva za palmaciju 1848-336 XI/1-1 br. 2204,
2251, 2310, 2330.
95
Ona se je zahvalila poslanicima u parlamentu Doliaku i Riegeru (20. IX), to su
se zauzeli za prijedloge dalmatinskih zastupnika (Gazzetta di ara 21. IX 1848, br. 36).
96
Gazzetta di ara 25. IX 1848, br. 38.
97
HAZd tampa austrijske vladavine 1831-1849 br. 1797 1/2
98
Gazzetta di ara 28. IX 1848, br. 39.
99
HAZd, Serie dei Rappresentanti Pubblici della Dalmazia e diario.
91

726

Kada se je u gradu doznalo za tu promjenu, izala je u ime Zadrana jedna notica u La Dalmazia costituzionale,,100 gdje se izrazila alost zbog umirovljenja Thurszkoga, jer je bio ovjek liberalan, poten i prijatelj Dalmacije, koji je radio na njenom preporodu. Ovome se je prikljuio i Anton
Orosz.101 U Gazzetti di ara102 advokat Ipolit Castelli izrazio je takoer alost
zbog umirovljenja Thurszkoga, ali je predlagao ve za njegova zamjenika, ne
znajui da mu je imenovan nasljednik, generala Nikolu Mastrovia, rodom
iz Dalmacije, koji se je tada nalazio u Italiji. Naravno da je urednitvo ovoga
lista ve u slijedeem broju bilo prisiljeno izjaviti da je ovo miljenje i elja
samoga Castellija, a ne i grada Zadra, donaajui u istom broju umirovljenje
Thurszkoga i postavljenje Weldena.103 I dok se Zora Dalmatinska zalae
svim silama za hrvatski jezik i sjedinjenje s Hrvatskom, alje zadarska opina novom namjesniku von Weldenu adresu (3. X), u kojoj izraava radost
grada zbog njegovog skorog dolaska u Dalmaciju, i u ime graana odanost i
vjeru u njegovu pravednost.104 Na ovu izjavu Weiden105 se je opini zahvalio
iz Padove (18. X).106 Budui da su ovu adresu potpisala samo dva asesora bez
saziva sjednice, protestirao je" protiv toga, kako vijenik opine, Castelli u
ime naroda i traio da se vie tako to ne ponovi, da se objavi uvijek u novinama saziv sjednice i neka se njegov prijedlog iznese na slijedeoj sjednici.
Pet dana zatim, na novoj sjednici opinskog vijea (10. X), donesena je
odluka da odsad unaprijed ne smije biti ni jedna stvar objavljena u ime naroda bez saziva vijea. Ujedno je zakljueno da se zatrai od ministra nutarnjih poslova odobrenje da Zadar dobije slobodnu luku. Na slijedeoj sjednici (12. X) preuzela je opina potpun nadzor nad kazalitem107 zbog nekih
nereda, koji su se ondje pojavili.108

100

28. IX 1848, br. 20.

La Dalmazia costituzionale 5. X. 1848, br. 21.
02
30. IX 1848, br. 40.
03
Gazzetta di ara 2. X 1848, br. 41.
04
Gazzetta di ara 5. X 1848, br. 42.
05
Malo kasnije je imenovan civilnim i vojnim guvernerom Bea (Gazzetta di ara 25 XI 1848, br. 64).
06
Gazzetta di ara 30. X 1848, 53.
07
Gazzetta di ara 14. X 1848, br. 46.
08
La Dalmazia costituzionale 26. X 1848, br. 24.
09
La Dalmazia costituzionale 19. X 1848, br. 23.
01

727

ne pomoi ovoj opini na Jadranu.110 Tom prilikom su prihvaene ostavke i

zamjenika naelnika Marka Cernice i 17 asesora, ali su oni imali i dalje voditi poslove dok im narod ne izabere zamjenike.111 Sada su i mnogi zadarski
rodoljubi podnijeli molbu ministarstvu nutarnjih poslova (30. X), opirui se
na prijedloge dalmatinskih zastupnika u parlamentu, da bi se im prije uveo
u puke kole pokrajine slavenski jezik, a privremeno da se osnuje u gimnazijama katedra iz jezika i literature ilirske stare i nove. Ovome su se usprotivile sve gimnazije, pa i zadarska, koja predloi da ilirski bude obavezan predmet u gimnazijama.112
Upravo 31. X, kada je prestala postojati direkcija policije u Zadru, priredili su neki pred njenim prostorijama pravu maju derau. Naravno da je
odmah provedena i stroga istraga, te su pojedinci uhvaeni i predani sudu.113
Tom prilikom je ukinue te omraene direkcije popratila i La Dalmazia costituzionale114 sa zlobno sastavljenom osmrtnicom.
Kao i u mnogim dalmatinskim gradovima, tako i u Zadru, glavnom gradu pokrajine, postojale su u to doba stalne svae i razmirice izmeu tzv. liberala, koji su osjeali talijanski, i natranjaka (gamberi). Da se time ne
ugrozi mir i poredak u gradu, morala se je ak umijeati i vlast.115 Preko novina, pak, nastojalo se je uvjeriti ove liberalce da slavenstvo i reakcija, slavenstvo i hrvatstvo, nisu sinonim, te da bi kao pravi slobodnjaci morali uznastojati da u Dalmaciji uskrsne slavenska narodnost.116
Tada su se ondanji Hrvati u Dalmaciji zvali (a tako i u Zadru) Dalmato-illirici,117 a drugi Dalmato-italiani118 ili Italo-Dalmatini,119 te neki ak Slavo-Dalmati. Neki su pak predlagali da se nazivaju samo Dalmatinci.120
La Dalmazia costituzionale koja je otvorila stupce svog lista svim strankama, napravila je ipak malu iznimku s natranjacima. Ona se njima ak
stalno ruga i pie da e uskoro drutvo knjievnika u Zadru osnovati list Na121
tranjak. Ista je izumila i izraz za tzv. republikanpe i marcolini (postalo
od sv. Marka, zatitnika Venecije), koji su simpatizirali s revolucionarnom
Italijom i bili u stalnoj borbi s natranjacima. Potonji su ak republikance
ubjedivali da e 10. listopada podii bunu u Zadru. Meutim sve se je to za-

vrilo samo sa demonstracijom protiv impresarija u kazalitu i malom tunjavom.122

Meutim je 26. XI dovren izbor biraa za imenovanje naelnika i vijenika,123 kojima je stavljeno u dunost iz opinstva da biraju samo dobre i vrijedne ljude.124
U to se je car Ferdinand odrekao prijestolja u korist svoga neaka Franje Josipa Prvog, te je uputio proglas i stanovnicima Dalmacije (6. XI) s kojim se srdano oprostio. 7. prosinca konano je otputovao iz Zadra i Thurszky, koji je upravo plakao kada se je opratao sa graanima to su ga
najsveanije otpratili.125
Imenovanje Jelaia za guvernera Dalmacije primljeno je u Zadru dosta
hladno. List Gazzetta di ara samo je donio tu vijest bez ikakva komentara.126 Isto tako je objelodanjivao i njegove proglase.127 Ali su zato dalmatinski zastupnici podnijeli opirnu interpelaciju ministru nutarnjih poslova, pitajui ga da li e imenovanje donijeti kakvu promjenu u separatnoj administraciji ove zemlje. Ministar je uskoro odgovorio da nee.128
U takvim prilikama Zadranin Lazaneo kuje fantastine planove sa svojim drugovima kako da se provede otpor protiv Austrije i famoznog bana
Jelaia u Dalmaciji, koja je po njegovim izjavama stalno protestirala zbog
njegova imenovanja.129
Usred ovih promjena na carskom prijestolju i namjesnikoj stolici u
Dalmaciji, opinsko vijee u Zadru nije se zaboravilo zahvaliti svome prijanjem vladaru u ime svojih graana (18. XII) i pozdraviti novoga cara.130 Tih
dana osujeen je i plan ibenika, koji je nastojao jo od 2. X da se okruni
kapetanat iz Zadra premjesti onamo. Stoga je opinsko vijee uputilo namjesnitvu molbu (2. X) navodei razloge zato je to cijelo stanovnitvo zakljuilo. Ali okruni kapetan u Zadru (26. XI) je pobijao te razloge i predloio namjesnitvu da se za sada nita ne mijenja, ve da ostane sve po starom. Sada je cijelu tu stvar namjesnitvo podnijelo na rjeenje ministarstvu
nutarnjih poslova, koje se je sloilo s miljenjem kapetanata i uputilo na131
mjesnitvo da tako postupi.
U to su i sami dalmatinski zastupnici jo 11. XII 1848. podnijeli ministarskom savjetu opirnu interpelaciju. U njoj su zatraili da se mjesto Jelai-

Gazzetta di ara 2. XI 1848, br. 54.

Gazzetta di ara 30. X 1848, br. 53.
R. Beli, o. c., Jubilarni broj Narodnog lista 1912, 84, 85.
3
HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848 XIII/1 -4 br. 1898, 1908,
1926, 2479, 2482, 2569, 2615, 2628, 2632, 2647, 2665, 2691.
4
2. XI 1848 br. 25.
5
HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848-337 XIII/1-4 br. 2615.
6
P. K a s a n d r i , o. c., 29, 30.
7
Gazzetta di ara 20. IV 1848, br. 32.
8
Gazzetta di ara 12. V 1848, br. 38.
9
La Dalmazia costituzionale 24. VIII 1848, br. 15. '
P. Kasandri, o. c., 27.
121
20. VI 1848, br. 6 i 14 IX br. 18.
1

728

22

La Dalmazia costituzionale 21. IX br. 19 i 26. X 1848, br. 24.

Gazzetta di ara 27. XI 1848, br. 65.
24
Zora Dalmatinska 27. XI br. 48 i 11. XII 1848, br. 50; i Gazzetta di ara 30. XI
1848 br. 66.
25
Gazzetta di ara 7. XII 1848, br. 69.
26
14. XII 1848, br. 72.
"11. I 1849, br. 5.
28
G. N o v a k , Prolost Dalmacije II, Zagreb 1944, 346.
29
G. S t e f f a n i , , Echi e documenti, Nuova antologia l. II 1942 XX a 77, - f 1677 Roma 1942,310-311.
30
Gazzetta di ara 21. XII 1848, br. 75.
31
HAZd, Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848 H/3-l br. 2511, 2604, 2752.
23

729

a,132 ije je imenovanje slubeno pozdravila i zadarska opina, pozivajui ga

da doe to prije u njen grad (12.1 1849),133 postavi za guvernera kao civilni
funkcionar osoba roena u Dalmaciji. Nadalje, Zadar neka bude glavno
mjesto najviih vojnih vlasti, a Split sjedite civilne uprave. Tu njihovu interpelaciju poduprle su i opine Split i Trogir.134 Time su oni zastupali staru tezu kao i namjesnitvo u srpnju 1848. Samo ono je tada stajalo na stanovitu
da se privremeno nita ne mijenja.135
Za ovo se je svesrdno zalagala ak i Zora Dalmatinska,136 iako je ve prije u vie navrata estoko napadala talijansko splitsko opinsko vijee,137 koje
je znalo vjetaki priguivati narodne tenje. Ali u to je car svojim manifestom od 4. III 1849. podijelio svojim zemljama tzv. oktroirani ustav, i tako je
propalo i to nastojanje, pa je i nadalje sve ostalo po starom.138

ZADAR IN 1848
Summary
The author describes events in Zadar after the announcement of the
abolition of Metternich's System of government. A national army was established, based on new constitutional freedoms, to keep peace and order, and
to uphold the laws. The prices of food and salt were reduced to appease the
dissatisfied population. The writer asserts that some people were more inclined towards the revolutionary changes in Venice and others towards the
Austrian government. Appeals from the banate of Croatia were answered by
the Zadar authorities to the effect that unity of Dalmatia with Croatia and
Slavonia was not possible until Hungarian-Croatian relations were resolved.
The people greeted the new constitution joyously. The local parliament demanded that only natives be employed in public Services, and that German
and Croatian be spoken in the state parliament. The police headquarters
was abolished and its work transferred to the Vice-regency. The citizens of
Zadar greeted enthusiastically the change in the head of government, namely the withdrawal of Emperor Ferdinand and the arrival of Franz Joseph I
and likewise the departure of Governor Johanne Turszky and the appointment of Ban Josip Jelai as governor of Dalmatia in December 1848.
132
S. An t o l j a k . Pokret za decentralizacijom dalmatinske pokrajinske uprave
god. 1848/9. asopis za hrvatsku povijest 1/3 Zagreb, 1943, 276.
133
Gazzetta di ara 15.1 1849, br. 7 i Zora Dalmatinska 29.1 1849, br. 5.
134
S. A n t o l j a k , o. c., asopis za hrvatsku povijest 1/3, 276, 277.
135
HAZd Spisi namjesnitva za Dalmaciju 1848. -325 II/2- l br. 1753.
136
1. I 1849, br. 1.
137
13. VI 1848, br. 24; 20. VI br. 25 i 27. VI 1848. br. 26.
138
S. A n t o l j ak, o. c., asopis za hrvatsku povijest 1/3, 278.

730

NARODNI USTANAK U HRVATSKOJ, SLAVONIJI I

DALMACIJI (1883)

Godina 1883. u svakom pogledu je za prilike u Hrvatskoj znaajna.

Tada su maarski vlastodrci naredili da se skinu hrvatski natpisi na financijskim zgradama u Zagrebu i mjesto njih su stavili grbove s hrvatskim i
maarskim natpisom.
Zagrebani su na to reagirali tako da su poskidali nove grbove a u pokrajini su buknuli ozbiljni neredi.
Budui da je beko ministarsko vijee zakljuilo da se uspostave dvojezini grbovi, zahvali se na banskoj asti grof Ladislav Pejaevi.
Za izvritelja toga bi imenovan general Herman Ramberg1 (4. IX. 1883)
kao kraljevski povjerenik za Hrvatsku i Slavoniju i s tima kraljevinama sjedinjenu nekadanju vojnu Krajinu, koji se ubrzo za svoje ni 3-mjesene vladavine morao pozabaviti jednom vrlo kakljivom i udnom stvari.
Naime, poznati zagrebaki trgovac Ilija Gutea, koji se mnogo isticao i u
politikom ivotu kao pomaga srpskih ustanika u Bosni i kao istaknuti privrenik srpsko-hrvatske sloge, a stajao je u svezi i s biskupom trosmajerom2, primio je jedno pismo adresirano na njega iz Sarajeva (17. IX). To je
on tajno predao vladi u Zagrebu. U tom pismu bez potpisa stajao je rukom
pisani na hrvatskom jeziku detaljni nacrt kako da se digne narodni ustanak
u Hrvatskoj, Slavoniji, Hrvatskom primorju i Dalmaciji.
Radi njegove interesantnosti, vrijedno ga je ovdje u cijelosti objelodaniti:

R. Horvat, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb, 1906, 290.

' F. ii, Korespondencija Raki trosmajer 11, Zagreb, 1929, 400.

731

OSNOVA NARODNOG USTANKA U HRVATSKOJ,

SLAVONIJI I DALMACIJI
Priprema

Priprema za prvi poetak potrebnih novanih sredstava i ake spremnih

Ijudih dosta odvanih za prvi korak ustanka.
U isto doba dogovor sa popularnim! i domoljubivi astnici i podastnici
hrvatskih etah zajednike i domobranske vojske, zatim sa rodoljubi u cieloj
Trojednici.
Molba na ruske listove, da ivahnim pisanjem nastoje djelovati na korist Hrvatske.
Neopazljive pripreme, da se narod obskrbi orujem.
Pripreme, da se na prvi znak zatvore i obsjednu mostovi preko Drave
kod akanja u Varadinu, Virovitici i u Osieku, u koju je svrhu za prvi as aka Ijudih dostatna.
Agitacija medu primorci, da na prvi znak navale na Rieku i da ju zauzmu za Hrvatsku.
Ustanak
U jedan as prekinue svake brzojavne, potanske i eljeznike sveze sa
Ugarskom, tajerskom, Kranjskom i Istrom. Zatvor i posjednue mostova
preko Drave kod akanja, u Varadinu, Virovitici i u Osieku. Zatvor cestah
na medi tajerske, Kranjske i Istre.
Ustanak u Zagrebu. aka Ijudih neka uapsi kraljevskoga povjerenika,
nek mu se dade odlian zatvor i sve njegovoj asti odgovarajue i mogue
udobnosti.
Ustanak hrvatskih etah, razoruanje husarah i topnitva.
Ustrojenje privremene narodne vlade sa odsjecih za zemaljsku odbranu,
za financije zatim komunikacije obrt i trgovinu.
Poziv svih Hrvatah i Srbah u Trojednici na oruje. U svakoj obini nek
se na brzu ruku ustroji po jedna dobro oboruana satnija narodne vojske, u
Posavini konjanitvo, a u varokih i topnitvo, a sve raspoloive sile nek se
bace na granicu Ugarske, tajerske, Kranjske i Istre.
Navala Primoracah na Rieku uz pripomo hrvatskih etah iz Karlovca.
Zauzee grada, uapenje guvernera, razpust guvernerske vlade i magistrata
riekoga.
Ustanak u Dalmaciji: Uapenje namjesnika i uspostava narodne hrvatske pokrajinske vlade za Dalmaciju.
Pozdrav brai u Istri, Kranjskoj, tajerskoj, Bosni i Hercegovini. Poziv
na savez.
732

Otvorenje sabora sa dnevnim redom:

1) Izjava odanosti kralju hrvatskomu Franji Josipu I.
2) Poruka Ugarskoj: Hrvatski narod prihvaa provocirano razvrgnue
ugovora i zajednice sa Ugarskom za sva vremena.
3) Ujedinjenje trojedne kraljevine sa Riekom zatim banjalukim i bihakim okrujem.
4) Savez sa Bosnom i Hercegovinom, Kranjskom i Istrom.
5) Uspostava hrvatske narodne vlade u Zagrebu sa odsjeci za zemaljsku
obranu, financije zatim komunikacije, obrt i trgovinu.
6) Votiranje sredstvah za narodnu odbranu.
7) Izjava i poruka saboru austrijskomu i ugarskomu, da je ujedinjena
trojedna kraljevina pripravna zametnuti dogovore o novom dravnopravnom poloaju Hrvatske u monarhiji.
Nikad ne bijahu i nee skoro biti okolnosti toli prijatne Hrvatskoj za izvedenje te osnove kao to ba sada.
U Evropi politika napetost. U Beu poari i radnike gungule. U Ugarskoj antisemitske gungule i duboko uzdrmani dravni kredit. Razdraenost,
oduevljenost i sloga Hrvatah i Srbah u svoj Trojednici, Istri, Bosni i Hercegovini.
Bratinstvo Slovenacah, stanovite Hrvatske na obrani zakona i pravde.
U Bosni i Hercegovini lokalni nemiri, predstojee novaenje, odkup duhana
i oba razdraenost i nezadovoljstvo.
Ramberg je odmah originalni nacrt ove Osnove poslao konjikom generalu barunu Apelu, efu zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, po svoj prilici da na osnovu ovog pisma dozna isti tko je autor.
Prepis toga nacrta uputio je tadanjem namjesniku u Dalmaciji barunu
Stjepanu Jovanoviu, upozorujui ga da ne bi bilo nemogue, da je sve to
mistifikacija, i da moda ima cilj da odvrati sumnju od Gutee, koji je povezan sa poznatim graniarom Petrom Uzelcem. (25. IX).
Kako se Jovanovi ba tada nalazio u Beu, on je dao ovaj nacrt prevesti
i na njemaki i zajedno sa Rambergovim dopisom uputiti odanle grofu Taaffeu, ministru unutarnjih poslova. Upozorio ga je da su ve prije par godina u
junoslavenskim pokrajinama zamijeene razne zavjere nezadovoljnih linosti sa reimu neprijateljskim namjerama (tenjama) i stoga ba sada s obzirom na nastale nemire koji vladaju u Hrvatskoj i susjednim (zemljama)
pokrajinama mora se poduzeti ne samo najvea panja ve i odgovarajue
prethodne mjere. S toga potsjea ministra na svoj prologodinji izvjetaj, u
kome je izloio potrebu poveanja vojske u Sjevernoj Dalmaciji, to je ba
sada s obzirom na postojee prilike u Hrvatskoj i Vojnoj Krajini, kao i zbog
pokuaja da se izazovu neki neredi u Dalmaciji, vrlo svrsishodno i hitno nu733

no. Zato preporuuje da se u tvravu Knin smjesti jedan odred pjeadije kako je to bilo i prije (30. IX).1
Uviajui opravdanost Jovanovievih predloga, Taaffe je zatraio od ministra rata miljenje i zamolio ga da to zagovara kod cara, to je isti i uinio.
Sada je ovaj sa odobrenjem vladara uputio ministru nutarnjih poslova notu
(21. X), u kojoj je naveo da pojaanje vojske u Dalmaciji i dovoenje u tu
svrhu eta iz nutranjosti monarhije ne odgovara ratnom planu u sluaju
mobilizacije. Ali je napomenuo da je vojni zapovjednik u Zadru opunomoen
da moe ete koje stoje pod njegovom vlau, za osiguranje reda, po vlastitoj
uvidavnosti premjetati. Stalno pak poveanje vojske u Dalmaciji ne dolazi
u obzir.
Ovu odluku ministra rata dostavio je Taaffe povjerljivo Jovanoviu sa
suhoparnim komentarom (20. X).2
Time je taj sluaj stavljen ad acta.
Iz navedene Osnove narodnoga ustanka vidi se da je plan na brzinu
raen i upravo je dosta naivno zamiljen, da ne kaemo fantastino i nerealno.

Tako se nije moglo, pa makar bazirano i na slozi Hrvata i Srba, uzbibati

narodne mase u Hrvatskoj, Slavoniji, Hrvatskom primorju i Dalmaciji.
Za to je trebala mnogo jaa propaganda i medu narodom i vojskom, da
se provede program koji je u toj osnovi nabaen. Uz to je manjkalo i jako
rukovodstvo, a vanjske i nutarnje prilike su bile takve da bi se vrlo teko uspjelo u tom poduhvatu.
Jo nas zanima tko je ili barem odakle je autor tog nacrta. Po upotrebIjenom izrazu gungula, koja je po svoj prilici turska rije, on je iz Bosne i
Hercegovine, ali je poznavao dobro i prilike u Hrvatskoj, dok one u Dalmaciji nikako.

THE NATIONAL UPRISING IN CROATIA, SLAVONIA AND DALMATIA

(1883)

Summary
Stjepan Antoljak was the first Croatian historian to discuss this obscure
rebellion. A Zagreb tradesman, Ilija Gutes, received from Sarajevo a Strategie plan for a national uprising in Croatia, Slavonia, the Croatian littoral
and Dalmatia in 1883. General Herman Ramberg, the commissioner for Slavonia and Croatia, communicated details of the plan to General Apel in Sarajevo, to the head of the State Government and to General Stjepan Jovanovi, the commissioner for Dalmatia, in Zadar. Minister for Internal Affairs
Taffe in Vienna was also informed about the plan and about the unrest in
Croatia and neighbouring countries. Jovanovi sought reinforcements for
the army in Northern Dalmatia and requested that the tower in Knin be provided with an infantry unit. On the advice of Emperor Franz Joseph and the
Minister of War, the Minister for Internal Affairs replied that he was unable
to send reinforcements to Dalmatia and that available forces must be deployed s necessary. Dr. Antoljak is of the opinion that the Strategie plan was
naive. It needed more forceful propaganda amongst the people and in the army and a strong leadership. On the other hand, circumstances in the surrounding areas were not auspicious. Antoljak considers the author of the plan
to have been from Bosnia.

Dravni arhiv u Zadru Tajni spisi namjesnitva za Dalmaciju

1883 - 540-br. 38.
2
Dravni arhiv u Zadru Tajni spisi namjesnitva za Dalmaciju 1883 540
ad broj 38.
734

735

MISCELLANEA CROATICA

NAE SKLAVINIJE
i.
Prvi izvor koji nas upoznaje s pojmom Sklavinia ili Sklavenia () jest bizantski pisac Teofilakt Simokata. Taj pojam (u jednini) obuhvaao je tada podruje koje se nalazilo s one strane Dunava, tj. dananju Vlaku. Miracula Sancti Demetrii ve poznaju mnoinu te imenice, dakle
,,. nam slui kao dokaz da su Bizantinci taj naziv upotrebljavali za svako podruje koje je bilo naseljeno Slavenima. Krajem 8. i poetkom 9. stoljea franaki anali imenom Sclavania nazivali su podruje u
sjevernoj Njemakoj, dok Konstantin Porfirogenet govori o u
Rusiji i o podrujima koja granie s franakom dravom.
2.

Tek poetkom 9. stoljea kod bizantskog kroniara Teofana nalazimo

prvi put naziv makedonske Sklavinije (). On je ak i jedini koji
govori o Sklavinijama u Makedoniji. Naziv Sklavinije zasigurno je nastao ranije nego to je na pisac spominje. Bilo bi isuvie preuzetno tvrditi
da su one nastale ve krajem 6. stoljea jer izvori takvu tvrdnju uope ne potvruju. U svakom sluaju, te Sklavinije postojale su do druge polovice 7.
stoljea, kada su djelomino dospjele pod tuu vlast. No one su i dalje postojale sa svojim upravnim uredbama tako to su formalno priznale vrhovnu vlast bizantskog cara. Godine 658. bile su jednostavno otkupljene, dok su
783. godine sva makedonska slavenska plemena bila pobijeena i prisiljena
da Bizantu plaaju danak. Postupkom cara Nikefora 810. godine kompaktnost tih Sklavinija, koje su se 814. godine pod vodstvom bugarskog kana
Kruma spremale da napadnu Konstantinopol, oslabila je, to znai da su
pod novim vodstvom napustile cilj svoje prijanje osvajake politike Salomii-Sorun postavivi preda se jo vii i stoga nedostiiv cilj: likvidaciju centra bizantske drave, koja ih je eljela potpuno podjarmiti. Snaga makedonskih Sklavinija, naroito onih koje su se pruale u blizini Sa/<mrfc/-Soluna i
Trakije bila je vidljiva i u vrijeme vladavine Mihajla II (820 829), protiv kojega su one ustale. Veliku ulogu igrala je pritom ba ona Sklavinija koja se
739

nalazila u blizini Saloniki-Soluna gdje je njen anonimni voda organizirao veliki ustanak (836-837).
U to vrijeme u izvorima se po prvi put spominju makedonske Sklavinije iji su nam vladari odnosno nazivi voda poznati samo na grkom jeziku
(, , , ). Shodno tome radi se o nazivima koje su bizantski pisci davali vodi dotine makedonske Sklavinije ili pojedinom plemenu (koje je obino inilo jednu odreenu Sklaviniju) ili pak vodi neke
grupe plemena.
3.

Ostale Sklavinije prostirale su se uzdu Jadranske obale a obuhvaale

su prema Konstantinu Porfirogenetu Duklju, Travunju, Paganiju (ili podruja Neretljana), Hrvatsku i Srbiju, dakle teritorij od Ljea, Ulcinja i Bara do
unutranjosti Istre. Prema tome tvrdnja nekolicine povjesniara da su Bizantinci cjelokupnu unutranjost Balkanskog poluotoka izmeu Zadra, Saloniki-Soluna i planinskog gorja Rodope od Crnoga do Jadranskog mora od
7. do 10. stoljea nazivali Sklavinijama nema vrsto uporite jer o tome ne
govori niti jedan bizantski pisac, ak ni Konstantin Porfirogenet. Vrhovnu
vlast nad Hrvatskom, Srbima, Neretvljanima, stanovnicima podruja Hum,
Travunja, Konavlje i Duklja koja su se za vrijeme Mihajla II. od Bizanta otcijepile imali su upani, starjeine; isto tako bilo je i kod drugih slavenskih
plemena, pa oni prema tome nisu imali arhonte, kako to navodi Porfirogenet. To dakle znai da su kod tih Sklavinjana isprva na elu bile starjeine,
koje je nova upravna vlast nazvala arhontima.
Poevi od cara Bazilija i bizantski su carevi kod pojedinih slavenskih
plemena uvodili takve arhonte koji su bili imenovani uvijek iz istih rodova.
Car Porfirogenet ne navodi samo , ve izriito spominje arhonte Hrvatske, Srbije te one iz Konavlja, Travunje i Duklje. U svakom
sluaju su Konstantinu bili podreeni , arhonti Srbije, Zahumlja, Travunje i Duklje, kako uostalom jasno proizlazi iz njegova teksta. O
tome da li se tu misli i na Neretljane, ne moemo kazati nita odreeno,
premda to i nije iskljueno. Shodno tome otpale bi razliite do sada vaee
kombinacije u vezi s tim nazivom.
Arhonti u Hrvatskoj u latinskim se izvorima nazivaju: duces, principes,
comites, judices i reges. U Paganiji ili u podrujima Neretljana: princeps, judex, dux i rex, u Zahumlju se isti nazivaju dux i rex. U Duklji imamo rex, u
Srbiji dux a kasnije i nazive mega iupanus, magnus jupanus (ili starosrpski:
veliki upan) i naposljetku rex. Kad Porfirogenet govori o razliitim Sklavinijama, arhontijama naziva samo Travunju i Zahumlje, dok o Hrvatskoj i
Paganiji zna samo to da su podijeljene na upe.
Inae se jadranska Sklavenia u latinskim izvorima prvi put spominje
ve 871. godine.
Tim se imenom u prvom redu oznaava Hrvatska a potom vjerojatno i
susjedne priobalne zemlje. U prvoj polovini 10. stoljea u istim izvorima susreemo naziv Sclauonia, koji se svakako treba odnositi na Hrvatsku a
740

moda i dio jadranske priobalne zemlje. Naziv Sclavania (moda iz istog

stoljea) obuhvaa nasuprot tome pored Hrvatske Kvarner i dio Istre. Naziv
Sclavenia (krajem 10. i poetkom 11. stoljea) vjerojatno se odnosi na
Hrvatsku, dok naziv Sclauonia (1067) nose podruja Zahumlje, Travunja,
Bosna i Srbija (istim imenom naziva se i eka u tom stoljeu). Isti naziv
Sclavonia Raimundus de Agiles (1096) primjenjuje ne samo na Hrvatsku,
ve i na teritorij do Skadra, dok ovaj termin u 12. stoljeu obuhvaa obino
Hrvatsku. To isto vai prije svega i za 13. stoljee (Thomas Archidiaconus). U
14. stoljeu pak vidimo da ovaj termin pored Hrvatske obuhvaa i Raku, te
Srbiju, Hum i Zetu.
4.

Ime Sklavinija za podruje iznad rijeke Save susree se prvi put u izvorima iz 824. godine a unutar istog (in nibus Sclavinie) nalazila se Zellia
to jest Zilja, koja je svakako bila u sklopu Karantanije. Godine 828. opet se
javlja rije Sclavinia pod kojom se, kako proizlazi iz spisa Conversio Bagoariorum et Carantanorum (871), podrazumijevala ne samo Karantanija,
ve i Donja Panonija (... in Sclaviniam in parte videlicet Ouarantanas
atque inferioris Pannoniae...). Pod pojmom Sclavinia u tom se spisu ne
misli samo na Karantaniju (regio Carantanorum) ve i na confines eorum
occidentali parte Dravi Huminis, usque dum Dravus fluit in amnem Danubii..., to jest granina podruja Karantanaca zapadno od rijeke Drave do
njenog ua u Dunav. Donja Panonija (koja se u 9. i 10. stoljeu naziva i Orientalis Pannonia) a koja je isto tako bila u okviru Sklavinije, obuhvaala
je ne samo vei dio dananje Maarske (s Blatnim jezerom), nego i dio Bosne i Srijema (do Beograda). Godine 837. upozorava nas jedan izvor na to da
je i jugozapadni dio dananje Austrije bio dio Sklavinije, koji je tada istovremeno pripadao i Karantaniji, dok se 878. godine izriito i pojedinano navode dijelovi Karantanije kao podruja Sklavinije (in partibus Carantaniae Sclavinieque regionis). Godine 891. Karantanija se iznova identificira sa
Sklavinijom, koja se u izvorima posljednji put spominje 893. godine. Potom se gubi trag Sklavinije u dokumentima. Ta Sklavinija bila je sklop
razliitih krajeva i zemalja (fines, partes, Slougenzin marcha, regio, confines, termines) to znai da ju je sainjavala Karantanija sa svojim krajevima
(tako na primjer i grofovija Dudleipa) i Donja Panonija, iji se opseg mijenjao tijekom stoljea.
Panonska Sklavinija posjedovala je obiljeja franakog feudalnog sistema (vojvode, grofovi, kastaldi, vikari, centenari itd.), kao to je vidljivo iz dokumenta iz 828. godine. Inae su na elu Karantanije (koja je bila obuhvaena nazivom Sclavinia) stajale vode pod nazivom duces, principes i comites
(ili praelati). Sto se tie Donje Panonije, moemo kazati da su se na elu nje
nalazili dux, rector, comes, knjaz, ili , koji nakon cara Porfirogeneta upravlja .
Nakon to su Maari pokorili Panoniju i Karantaniju, ime Sclavinia
ne susree se vie u izvorima. Njen trag i uspomena na nju sadran je u ime
741

dananje Slavonije, koja se kao Sclavonia prvi put spominje u jednom dokumentu iz 1091. godine, pod ime se podrazumijevala i ostala Hrvatska.
Inae se taj naziv susree i nakon 12. stoljea. Od tog vremena on se odnosi
jo samo na dananju Slavoniju.
Nasuprot tome naziv Slowenien javlja se tek oko 1848, premda u izvorima iz 9. stoljea svi krajevi nastanjeni Slavenima nose zajedniko ime
Sclavinia. Tijekom stoljea ovaj se pojam za etniko podruje Slavena na
gornjem toku Save zamjenjuje drugim lokalnim ili povijesnim, uim ili irim, novim ili starim teritorijalnim nazivima kao to su Kranjska, Karantanija-Koruka tako da se tek u 19. stoljeu iznova javlja naziv Slovenija.
Iz svega spomenutog moe se zakljuiti slijedee:
1. Sklavinije (Sklavenia ili Sklavinia) kao staroslavenska prekodunavska
upravha jedinica (sa moda na elu) balkanska su podruja u koja su se
doselili Slaveni.
2. Na Balkanskom poluotoku postojale su Sklavinije u Makedoniji i
uzdu jadranske obale (tu ulazi i jedan dio dananje Srbije).
3. Sklavinia koja se nalazila iznad rijeke Save nije bila uope neka odijeljena upravna jedinica kao to su to bile ostale Sklavinije na Balkanu.
4. Makedonske Sklavinije spominju se od 836. ili 837. godine, da bi se
nakon toga njihov trag u izvorima potpuno izgubio.
5. O jadranskim Sklavinijama obavjetava nas car Konstantin Porfirogenet.
6. Panonska Sklavinija obuhvaala je dio Austrije, Slovenije, Maarske, Hrvatske i Bosne, zatim Slavoniju i Srijem, to znai cijelu prijanju Karantaniju s njenim graninim podrujima kao i Donju Panoniju, koja je u
vrijeme Karolinga na istoku i na jugu imala iste granice kao i u doba Rimljana.
7. Ima Sclavonia, dananja Slavonija, nastalo je u 11. stoljeu. Ime
Slovenija (naziv za jednu od republika dananje Jugoslavije) datira iz sredine 19. stoljea.
8. Karantanska i panonska Sklavinia, koje su se geografski protezale
od izvora Drave preko ve spomenutih zemalja do Beograda graniile su na
jugu s jadranskim Sklavinijama, tako da moemo kazati da su se nae
Sklavinije protezale veim podrujem nego to to navode jugoslavenski i
inozemni povjesniari.

OUR SCLAVINIAS
Summary
According to the Byzantine writer Theophylactos ho Simokattes, the
term Sclavinia primarily denotes Wallachia, but the Byzantines used it to
denote areas inhabited by Slavs. At the beginning of the 19th Century, Macedonian sclavinias were mentioned, which had their own forms of government but formally accepted Byzantine rule. Other sclavinias stretched
along the Adriatic coast and included Doclea, Travunia, Pagania, Croatia
and Serbia. The Pannonian sclavinia included parts of today's Austria, Hungary, Slovenia, Croatia and Bosnia s well s parts of Slavonia and Syrmia.
The name Sclavonia (Slavonia) originates in the llth Century, and Slovenia in the middle of the 19th Century. The Adriatic sclavinias had borders in
the north with the Carinthian and Slavonian sclavinias. On the whole we can
say that our sclavinias were more widespread than historiographers have
hitherto believed.

S njemakog prevela
Slavica URA

742

743

KADA JE NASTALA PRVA HISTORIJA HRVATA

Prva Historija Hrvata sauvana je na grkom jeziku u djelu Konstantina VII. Porfirogeneta De administrando imperio, kojem je ovakav naslov
dao njegov izdava Meursius tek 1611. godine.
Ta historija je nastala izmeu 948. i 959. godine i nije dovrena kao ni
sam DAI zbog smrti njegovog autora cara pisca Porfirogeneta. Da je to tako,
pokuat emo malo detaljnije obrazloiti. U 33. glavi DAI-a Konstantin VII,
kada govori o Zahumljanima i njihovoj zemlji, odmah na poetku te glave pie da su tu zemlju ranije drali Romeji, mislim Romani, koje je car Dioklecijan preselio iz Rima, kao to je reeno o njima u historiji Hrvata (.. .
...). Isto tako Porfirogenet u glavi 35, kada iznosi
podatke o Dukljanima i njihovoj zemlji, takoer na poetku glave kae ... i
Duklju su ranije drali Romani, koje je preselio car Dioklecijan iz Rima, kao
1
to je reeno u historiji Hrvata ( ).
Komentirajui onaj pasus iz 33. glave . Ferjani, obradiva Porfirogenetovih spisa koji se odnose na historiju naroda Jugoslavije, iznio je kako je
sasvim nejasno upuivanje na istoriju Hrvata, jer se o naseljavanju romanskog stanovnitva govori u 29. i 30. glavi, koje, bar po naslovima, ne obraduju hrvatsku istoriju... U pogledu pak pasusa iz 35. glave upozorio je na svo2
ju prethodnu biljeku, koja se odnosi na ve navedeni pasus 33. glave.
To to kae Ferjani tono je samo u pogledu 29. glave da ona ne obraduje hrvatsku historiju, dok se ta tvrdnja ne moe ipak odnositi" barem u cijelosti, i na 30. glavu. No zato je nerazumljivo zato Ferjani u svom navedenom komentiranju nije tom prilikom napomenuo da je zapravo u 31. glavi
sadrana historija Hrvata, na koju posebno upozorava i izriito upuuje u
dva navrata u svome DAI-u Porfirogenet.
Pored toga je karakteristino i to napomenuti da car pisac u svome djelu jedino pie o historiji Hrvata, koju i donosi, dok uope ne spominje nijednu drugu historiju bilo kojeg ostalog naroda, o kojem inae ponekad daje
vrlo detaljne podatke i vijesti.
1
Gl. za to: Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio. Greek text
edited Gy. Moravcsik. Budapest 1949, 160, 162; Vizantinski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, II, SAN, Vizantoloki institut knjiga 7, Beograd 1959, 59, 63.
2
Vizantinski izvori... II, 59, bilj. 205, 63, bilj. 228.

745

Ta ba u 31. glavi se i nalazi onaj isti pasus kao i u glavi 33. i 35. i tu se
govori kako je Dioklecijan iz Rima doveo i naselio Romane, zbog ega su oni
tako i nazvani poto su iz Rima doseljeni u ove zemlje, odnosno sada zvanu
Hrvatsku i Srbiju .3
Istina je da i u 29. glavi pie kako je Dioklecijan doveo iz Rima narod s
njihovim porodicama i naselio ih u Dalmaciji, te oni bijahu nazvani Romani,
jer su iz Rima preseljeni i taj naziv nose sve do danas.4
No mi znamo da se u 29. glavi nigdje napose ne govori o Hrvatima nego
ba u 31. glavi, u kojoj se i nalazi onaj podatak o preseljenju Romana, kojega
uope nema u 30. glavi.
Prema tome je zapravo Historija Hrvata, o kojoj govori Porfirogenet
u 33. i 35. glavi DAI-a, sadrana jedino u 31. glavi, iako i glava 30. obuhvaa
preteno vijesti o njima i Hrvatskoj u vezi sa ostalim junoslavenskim plemenima i narodima od doseljenja na Balkanski poluotok pa sve do doba vladavine cara Konstantina VII.
No kako Porfirogenet kae izriito da je onaj podatak o Romanima naveden u historiji Hrvata, to onda sasvim jasno proizlazi da ovu historiju
sadri ba 31. glava.
Ova glava nosi naslov O Hrvatima i zemlji u kojoj sada obitavaju, tj.
drugim rijeima ona obraduje historiju Hrvata.
U njoj car pisac pie o porijeklu i imenu Hrvata, te kako su se naselili u
doba cara Heraklija. Opisuje njihovo pokrtenje i spominje tadanjega arhonta Porgu. Govori i o pogodbi Hrvata s papom, o misiji udotvorca Martina, o ratovanju bugarskog vladara Borisa protiv njih i o nastanjenim gradovima Hrvatske i njenoj vojnoj snazi na kopnu i na moru do Kreimira I.
Nadalje iznosi kakvo je bilo anarhino stanje iza smrti njegovog sina Miroslava, koga je likvidirao ban Pribina i zavrava sa podacima o Velikoj Hrvatskoj.5
U toj glavi je Porfirogenet dakle uglavnom sve ono izloio o Hrvatima
na to je u uvodu svoga spisa upozorio svoga sina Romana da e govoriti o
6
pojedinim narodima.

Ta Historija Hrvata, koja je uklopljena u Porfirogenetov DAI, raena

je svakako na osnovi izvjetaja koje je car pisac dobio iz Dalmacije i na osno8
vi hrvatske narodne tradicije, kako to pie Bury.
Za tu Historiju Hrvata nije se dugo vremena znalo. Naime, DAI je
zbog svoga povjerljivog karaktera materijala bio paljivo uvan od objavljivanja iroj javnosti. ak nijedan kasniji bizantijski historiar ne spominje to
djelo niti da se njime posluio.9
Kako nemarno sauvan originalni rukopis toga spisa, imamo barem njegov najstariji prijepis iz kraja 11. stoljea (1098/9), koji je pohranjen u Nacionalnoj biblioteci u Parizu. Iz toga su prepisa proizala jo dva, nastala u 16.'
stoljeu.
Istom 1611. godine izalo je prvo izdanje toga rukopisa. Objelodanio ga
je ve navedeni J. Meursius pod naslovom Constantini Imperatoris Porphyrogeniti, De Administrando Imperio, ad Romanum F. Liber nunquam antehac editus, a iza toga su slijedila druga izdanja10, medu kojima kao zadnje
Gy. Moravcsik-a (1949).
Dakle, istom poetkom 17. stoljea upoznala se evropska znanstvena
javnost s tim djelom, pa tako i onom glavom u kojoj se je nalazila opisana
prva Historija ili Povijest Hrvata.
Od toga stoljea stali su se sluiti i hrvatski historiari tim spisom, a napose Trogiranin Lucius. On se prvi pozabavio 31. glavom, u kojoj se nalazila
ta historija.
Od poetka 17. stoljea DAI je s grkog na latinski jezik do sada dva puta preveden, i to u nekoliko izdanja.11
Istom 1918. g. N. Tomai ga je preveo na hrvatski jezik i publicirao.12
Tada je u hrvatskom prevodu izala u cijelosti i 31. glava DAI-a tj. hrvatski
prijevod prve Historije Hrvata, naalost ipak nedovrene, kao i cijeloga
spisa, zbog iznenadne smrti Konstantina Porfirogeneta.

No kako vidimo, ovo je ipak i suvie kratka i saeta historija Hrvata, koja ide zapravo od poetka 7. stoljea pa sve do 959. godine, tj. do onoga doba
kada su Hrvatskoj iza smrti Miroslava vladale razmirice i svae, kojima
Konstantin VII. Porfirogenet nije sagledao kraj, jer je u meuvremenu umro.7
3

Constantine Porphyrogenitus, o. c., 148; Vizantinski izvori... II, 39.

Constantine Porphyrogenitus, o. c., 122; Vizantinski izvori... II, 9.
5
Vizantinski izvori... II, 37 46; Constantine Porphyrogenitus, o. c., 146, 148,
150, 152.
6
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 44, 46.
7
Da je to tako, pokuao sam iznijeti dokaze u mojoj radnji Neobjelodanjena isprava hrvatskog kralja Kreimira I.
4

746

Gl. za to: F. ii, Genealoki prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji, Vjesnik

hrvatskoga arheolokoga drutva NS XIII, Zagreb 1914, 16, 28.
9
Vizantinski izvori... II, 4 i bilj. 11.
10
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 1416, 23 25.
11
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 26.
12
ivot i djela cara Konstantina VII Porfirogenita, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva 20, 1 2, Zagreb 1918, 191.
747

THE ORIGIN OF THE FIRST HISTORY OF THE CROATS

Summary
The first Croatian history forms part of the work De administrando
imperio (Concerning the ruling of the Empire) by Constantine Porphyrogenetus. This work was written between 948 and 959 but was not completed.
The Byzantine emperor and author wrote about the Croats on the basis of
accounts which he had received from Dalmatia and from Croatian national
tradition, and which he incorporated into his own work. Porphyrogenetus
speaks of the Croats in the 30th and 31st chapters, starting from their settlement in the Balkan peninsula and up to the time of Constantine VII. Chapter 31 is headed Concerning the Croats and the Country They Now Inhabit. There he discusses their origin, name, arrival and baptism, their treaty
with the Pope, their clash with the Bulgarians, the Croatian towns and their
military power on land and sea up to the rule of Kreimir I and the anarchy
during the rule of his son Miroslav. He continues with the theme of a greater Croatia. Scientists, amongst them Ivan Lui, the father of Croatian historical science, learnt about this work and its history of the Croats only at
the start of the 17th Century.

PITANJE AUTENTINOSTI PAKE ISPRAVE

1. DOSADANJA NJENA IZDANJA I KRITIKA
Provala Tatara u Dalmaciju poznata nam je iz dvaju prvorazrednih i
suvremenih izvora: Rogerija, velokovaradinskog kanonika u Carmen miserabile, i splitskog arhidakona Tome u Historia Salonitana... Meutim,
jedan detalj u njihovom nadiranju u okolicu Zadra, koji ujedno predstavlja i
zavrnu fazu prodiranja u Dalmaciju, iznosi Paka isprava od 30. oujka
1244, kojoj se do sada nije posveivalo pozornosti jer su madarski i neki nai historiari pobijali njenu autentinost i time joj obesnaili sadraj. U ovoj
radnji emo se osvrnuti na njihove tvrdnje i podvri analizi historicitet prijepisa, iz ega e proizii da je Isprava vjerodostojna.
Najstariji prijepis Pake isprave potjee iz XVII. stoljea, a nalazimo ga
u Statuta Communitatis Pagi, Venetiis 1637 na str. 149. do 154. ispod naslova Privileg! della Citt di Pago, et di quelli Nobili contro li popolari et
etiam contro li Zarattini.
Ta su Statuta danas pohranjena u Sveuilinoj i narodnoj biblioteci u
Zagrebu pod signaturom R 2523 i prvi je na tu knjigu upozorio I. Strohal,
opisavi ukratko njen sadraj.1
Prvi prepisiva pak te isprave za koga znamo bio je M. L. Rui, koji je tu
darovnicu donio u rukopisnom djelu Osservazioni storiche sopra l'antico
stato civile et ecclesi astico della citt, et isola di Pago o sia delle antica Kessa. Estratte da diversi Autori, Diplomi, Privileg!, et altre corte si publiche come private e scritte. MDCCLXXVI ab U. C. CCCXXXIII, 4 (rukopis u nadupskom uredu u Pagu).2 Tri godine zatim (1779) napisao je Rui novo voluminozno djelo pod naslovom Delle rifflessioni storiche spora l'antico stato
civile, ecclesiastico della citt, et isola di Pago o sia dell'antica Gissa. Fazze a
diversi Autori, Privileg!, et altre carte Pubbliche e Private. Tomo Primo.
MDCCLXXIX. Ab. U. C. CCCXXXVI,3, u kome je takoer donio tu ispravu,
4
naznaivi da ju je prepisao iz pakog arhiva.
1

I. Strohal, Statuti primorskih gradova i opina, Zagreb, 1911, 50.

Isprava se nalazi na stranicama 36, 36a, 37. i 37a.
Od tog djela sada se u arhivu Jugoslavenske akademije uvaju samo dva sveska.
4
Ona se nalazi u tom rukopisu na: I, od 129132. strane.
2

748

749

Kako su ta djela ostala u rukopisu, dugo se vremena nije znalo za bitku

kod nekog otoka gdje su se istakli Paani.
Istom 1843. godine prepisao je madarski akademik i povjesniar Gustav Wenzel s ovjerovljene kopije u gradu Pagu tu ispravu, ali je u tekstu ostavio neke praznine, jer nije mogao sve proitati. I tako ju je prvi puta objelodanio u asopisu madarske akademije: Magyar trtenelmi tr ktet, Festen,
1855, 173-175, a drugi puta u: Codex diplomaticus Arpadianus continuatus,
Msodik Ktet, Monumenta Hungariae historica Diplomataria VII, Pest,
1861,149-151.
Dvije godine iza toga je Ivan Kukuljevi Sakcinski ba odatle pretiskao
tu ispravu,5 iako je u dva navrata boravio u Dravnom arhivu u Zadru (1854.
i 1856. god.), gdje je imao u rukama Ruievo veliko rukopisno djelo Delle
riflessioni storiche...6
Odatle je on prenio samo neke pasuse, u kojima Rui pie da se kralj Bela sklonio ispred Tatara na Vir, da se ondje vodila bitka i da je iza toga otiao na Pag.7
Krai sadraj isprave objelodanio je Kukuljevi 1891. godine, opet iz
Wenzelovog Codexa .8
Meutim je Paka isprava nakon nekog vremena doivjela prve napade
na svoju autentinost sa strane madarskih znanstvenih radnika, a napose
Paulera i J. Karacsonya. Pauler je tu ispravu stavio u red dvaju frankopanskih falsifikata iz 1260. godine i naveo da je ona po njihovu uzoru i sastavljena. Naglasio je da i u toj listini jadikuje kralj kao Rahela, a samo mjesto
Frankopana njegovi su spasitelji Paani.9
Karcsonyi se sloio s time da je ona (a s njom i opis pomorske bitke u
blizini Paga) falsifikat i iznio je da je to Skalievo djelo, u svom zanimljivom
popisu isprava za madarsku i hrvatsku povijest pod naslovom A hamis, hibskelt es keltezetlen oklevelek jeguzeke 1400 ig (Budapest, 1902).10
Istom 1906. godine Smiiklas je u svom Codexu objelodanio tu ispravu po spomenutom Ruievom djelu Delle riflessioni storiche... i upotrijebio je prvi svezak iz arhiva Jugoslavenske akademije, a drugi iz sadanjeg
Dravnog arhiva u Zadru, gdje se je nalazila jo ona i ovjerovljena, ali bez
datuma na latinskom i talijanskom jeziku." Ujedno je ispunio one praznine
koje nije mogao proitati Wenzel te uinio neke omanje izmjene u tekstu.
5
1. Kukuljevi Sakcinski, Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, Zagreb, 1863. godine,
81-83.
6
1. Kukuljevi Sakcinski, o. c., 39.
7
Kukuljevi Sakcinski, o. c., 39, 40.
8
1. Kukuljevi de Saccis, Regesta documentorum regni Croatiae Dalmatiae et
Slavoniae saeculi XIII, Starine XXIV, Zagreb, 1891, 225, 226.
' G. Pauler, A magyar nemzet trtenete az arpadhzi kirlyok alatt II, 1899, 595.
10
F. ii, Lane, krivo odreene i nikako odreene isprave za hrvatsku povijest
(1102-1400), Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva V, Zagreb, 1903, 220, 221.
11
T. Smiiklas, Codex diplomaticus II, XVIII, i IV, 220-222.

750

Prije navaanja gdje se sve nalazi i gdje je tiskana ta isprava, Smiiklas,

pod utjecajem madarskih historiara, i bez ikakvog dokazivanja, kae za
nju: Oit falsifikat negdje iz XV. vijeka kad su Paani nastojali da se oslobode Zadra. Iza toga nabraja gdje se sve ona nalazi i vidi se oito da nije znao
za njene prijepise u Statuta Communitatis Pagi u Sveuilinoj i narodnoj
biblioteci, u Osservazioni storiche... (1776) u nadupskom uredu u Pagu
ili za kopiju tog djela iz polovice XIX. stoljea u nekadanjoj biblioteci12 vie
gimnazije u Zadru.13
Odmah po objelodanjenju te isprave u navedenom Codex diplomaticus, pod dojmom tvrdnje Smiiklasa i jo vie madarskih znanstvenih radnika, F. ii iste godine u svojoj knjiici Hrvatska povijest spominje
...boj kod otoka Paga... izmiljotine..., te da se one... nalaze u nekim
oevidno falsifikovanim... pakim listinama... 14
Deset godina kasnije ponavlja se to isto u knjizi Pregled povijesti
hrvatskog naroda i dodaje ...da se to vidi iz Smiiklasovog komentara
ovim listinama u Cod. dipl. IV-, 222... te da je kod tih falsifikacija sudjelovao i poznata varalica Pavao Skali (iz XVI. vijeka)... 1 5
R. Horvat, prihvaajui zagotovo sve te iieve tvrdnje, u novom izdanju svoje Povijesti hrvatske napisao je da se iz sadraja nekih listina uzimalo da su Hrvati potukli Mongole u Podgorju i na Grobnikom Polju, dapae i na moru kod Paga. Ali sve su listine krivotvorene ba kao i ona kojom
kralj Bela 7. listopada 1264. opisuje zasluge srijemskih junaka: Kresa, Kupie i Raka. Mi imamo za provalu Mongola savremene ugledne pisce: M. Rogerija i Tomu Arcidakona. Ovi nam tadanje vijesti potanko opisuju, te sigurno
ne bi bili zatajili spomenute pobjede, da se uistinu dogodie.16
Szentpetery se sloio s Paulerom, Karcsonyem i Smiiklasom da je
paka listina falsifikat koji je raen i prema darovnici Trogiranima od 18.
III. 1242, a nastao vjerojatno u XV. stoljeu.17
U posljednje doba osvrnuo se i dr. A. Tresi Pavii, no kako nije kriterijem i znanstvenom metodom uao u to pitanje, djelo mu se ne moe okarak18
terizirati historiografskim.

12
Izgorjela za vrijeme bombardiranja 1943. i svi su rukopisi, knjige, asopisi i novine u njoj propali.
13
V. Brunelli, Catalogo sistematico dell' i. r. biblioteca ginnasiale provinciale
di ara, Programma dell' i. r. Ginnasio superiore di ara pubblicata della direzione
ginnasiale alla fine dell'anno scolastico 1901 -1902 XLV, ara 1902, 54 i G. Praga, II
monastero di San Pietro in Istmo, Atti e memorie della societ dalmata di storia patria, III-IV, ara, 1934, 170.
14
F. ii, Hrvatska Povijest I, Zagreb, 1906, 112.
15
F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1916, 99.
16
R. Horvat, Povijest Hrvatske I, Zagreb, 1924, 85.
17
I. Szentpetery rpd-Hzi kirlyok okleveleniek kritika! jeguzeke I, Budapest,
1927,227.
18
A. Tresi-Pavii, Izgon Mongola iz Hrvatske, Zagreb, 1942.

751

2. TEKST PAKE ISPRAVE

Uzeli smo za bazu prijepis Pake isprave koja se nalazi u Ruievom rukopisnom djelu Osservazioni storiche...19 bez onih ovjerovljenja na latinskom i talijanskom jeziku kako ju je donio Smiiklas.20
Usporeujui navedenu listinu u tom djelu s ostalim prijepisima u Statuta communitatis Pgi, Delle riflessioni storiche..., Wenzelovom Codexu, Kukuljevievoj radnji Borba Hrvatah... i u Smiiklasovom Codexu, zapazili smo da ima dosta bitnih razlika kod pojedinih rijei samoga
teksta. Zato najprije donosimo sam tekst isprave iz Ruievih Osservazioni
storiche, a u zagradama su citirane sve varijante.21
Evo ga: Bela D. G. Vngarie (Hungarie, Hungarie), Dalmatie, Croatie, Rame, Galitie, Lodomerie ( L o d o m i r i a e ) , Comanieque Rex.
Omnibus Christi fidelibus presens scriptum inspecturis salutem in omnium salutore. Grata fidelitatis obesquia, que virtutum obtinent pregoratiuam quanto22 largius23 exhibentur, tanto magis premiis gratioribus sunt prosequenda et ipsa specialiter, que Regibus, et Principibus impedantur speciali
debent recompensari fauore ut affectus et fervor (f a v o r) obsequentium
opportunum continue,24 suscipiat incrementum. Quod25 cum innumerabilis
multitudo rabide ( r a b i d i) gentis Tartarice propter humani generis sordidorum26 ( s o r d i d u m ) scelerum commissiones ex affluenti indignatione
trium (terrestrium)... (MACHINARUM), et omnium Conditoris per limites27
(CLIMA TA) Regni Nostri affligendo seuere profusa (perfusa) fuisset
19

o. c., 36, 36a, 37, 37a.

T. Smiiklas, o. c. IV, 222.
21
U pet ostalih edicija tekstova nai emo da je skoro svaka druga rije drukije
prenesena. Varijate su najvema ortografske naravi kao npr. veliko mjesto malog slova i obratno (Rex:rex), izostavljanje diftonga (Servie mjesto Serviae), oduzimanje ili
dodavanje duplih konsonanata (Galliciae : Galitie), zamjenjivanje c sa f i obratno
(Croatiae : Croacie), na to se neemo ovdje osvrtati.
U zgradama:
1) gdje se varijacije drugih pet tekstova podudaraju ispisana je varijacija velikim
slovima;
2) gdje se slau Wenzel, Kukuljevi, Smiiklas i Statut oznaeno je velikim kurzivnim slovima;
3) gdje se slau Wenzel, Kukuljevi i Smiiklas oznaeno je obinim slovima kao i
izneseni tekst;
4) razlika koju ima samo Statut unesena je rastavljenim slovima;
5) ako je razlika u Rifflessionima, oznaena je rastavljenim obinim kurzivnim
slovima.
22
quando (Wenzel, Kukuljevi).
23
nemaju Wenzel, Kukuljevi, Smiiklas.
24
continuum (Wenzel, Kukuljevi).
25
U Statuta 141, Wenzela, Kukuljevia i Smiiklasa prije toga: Ad uniuersorum
igitur noticiam harum serie peruenire quod..., u R. I, 129 bilo je Quoniam, no to je
prekrieno i mjesto toga stavljeno quod. Uz to je u rukopisu dodano i to to ima
Wenzel, Kukuljevi i Smiiklas.
26
sordidum (Statuta 141, Wenzel, Kukuljevi).
27
U Rifflessioni I, 129 bilo je limites, a zatim je ispravljeno u climata.
20

752

( f u i s s e n t ) , et nos una cum fidis Primatibus ipsius Regni Nostri atque

Nobilibus extra ipsam (NOSTRAM ) Monarchiam usque ad littora Pontus dire ( p o n t u s d i r r e , Pontus dira e) persequendo ad quendam
(Q U A N D A M ) Insulam maritimam potenter impulendo coercisset (c o erciscet, coercissent) de qua vi extrahere satagendo per naufragium in
nos irruere conaretur ( c o n a s s e t , conassent); ubi in conflictu certaminis
inter Nostrates et ipsos ultores inimicos diutius servato nostrorum ( n o s t rar u m) funera corruentium more ( m o r i ) Racheiis jugule plangebamus. Pater tandem ineffabilium misericordiam et pie consolationis exercituumque Dominus qui cunctos in se sperantes etiam tempore elisionis non
desinit opitulando28 sublevare jam nobis precipitatis29 ( p r a e c i p i t i b u s )
sue dextere virtutem porrigere dignatus est. Quoniam30 ad refulciendum31
(refulcendum) nos, et corroborandum exundique affluentes ( a f f l u e n t e r, affluente) nationum diversarum gentes (gente) nostre persone saluberima ( s a l u b e r i m e ) pro tutela ad nos confluere32 dignitatus33 est; Inter
quorum,34 cunctos Viri sagaces omni fidelitatis nitore et probitatis decore fecundi fideles Nostri Pagensis Ciuitatis et Insule Ciues et (A C) Incole inter
ceteros nonnullos aliarum35 Insularum habitaculo congaudentes armis bellicosis (bellicis) premuniti et audacia virili suffulti in eorum nauibus ipsos ut
puta36 hostes jam celerime versus nos nostram in offensam equoris per ambitum (a m p l u m , ampnem) natantes, nostro in aspectu vallantes, agrederunt, eosdemque crebrorum (crebrarum) telorum (telarum) missionibus37
feriendo, et ( a c ) lanciarum (LANCEARUM) et (a c) aliorum Instrumentorum ad id aptatorum (APTOR UM) grauibus (GENERIBUS)
ictibus ( i c t u b u s ) sauciendo ( s a u c i a n d o ) , Insule ab Introitu opprimendo, compescere fecerunt (et); Sie stra , (s trage) strage [Od sic do
suffocatis nema u St. 142], necis (et nece) fere omnibus demolitis atque Suffocatis pristine saluti et libertati ( e x , ex ), et ipsorum merito laudis preconio attolentis gestis facile F E LICI) victoria gaudentes divinitus
sumus restituti. In quo certaminis prelio multi ex ipsis Nostris fidelibus coruerre, alii vero Stigmata ( s t i g m a ) lethalia et grauia sustulere (s u b s t u l e r e ) pro nostri honoris exaltatione soliique Regalis iam precipitati (precipiti) subleuatione (subleando) sane perhibentur ( p e r i a b e n t u r , prohibente); Porro donec in ipsa Insula profugi ( p e r f u g i ) moraremur idem
(IIDEM) nostri fideles Pagensis (Pagenses) Ciuitatis et Insule vniuersalis
Communitas non coacti, sed gratanter et letanter cuncta eorum bona
28

opilando (Kukuljevi).
praecipitibus (Statuta 142), precipitibus (Wenzel, Kukuljevi).
30
Nema kod Wenzela i Kukuljevia.
31
U Rifflessioni I, 130 tako ispravljeno, a refulcendum u Wenzela, Kukuljevia i
Smiiklasa.
32
Nema Wenzel i Kukuljevi
33
Nema dignatus est Wenzel i Kukuljevi; est (Smiiklas).
34
Nema Wenzel i Kukuljevi; quos (Statuta 142).
35
Nemaju Wenzel, Kukuljevi i Smiiklas.
36
Utpote (Wenzel), Kukuljevi nema, a Smiiklas: utpota.
37
U Rifflessioni I, 130 prekrieno missionum i ispravljeno u missium.
29

753

( b o n n a p r o d a n a r i a , bona porro) donaria dona) varia ( u a r i a ac

v i c t u a l i m c o p i o s a m q u e , varia et victualia), copiosamque victualium38 frequentivam (frequenciam) ministrationem (ministracionum) insuper
et non modice (modicam) quantitatis (quantitatem) thesauri, ac39 percuniarum (pecunie) acquirendis stipendiariis (stipendariis), armigeris expeditionibusque ceteris juxta commodum, et honorem nostre Celsitudinis ( c a e l s i t u i n i s)40 nobis offerre studuerunt. Quorum laudabilium obsequiorum
eorum ob merita volentes ipsos regalis doni patrocinio clementer intuere
(intueri) ipsam Ciuitatem et Insulam Pagi vocatam totalem et (ac) integram
ac sine exeptione (exepcione) et itervallo qualicumque sub terminis (t e r m i n i b u s ) et (ac) Confinibus, quos mre vallans conclusio (conclusi vo, CONCL USIUE) gyro (gyru, GIRO S UO) ambit, et concludit
cum vniversis suis utilitatibus et pertinentis ( p e r t i n e n t i i s p r e m e m o r a t i s , pertinentiis prem em ora tis, pertinentis prenominatis) Ciuibus Pagensis Ciutitatis et eorum vniversitati ipso ( i p s o r u m que h e r e d i b u s et pos t eri t a t u r n ,
ipsorum videlicet,
ipsorumque) nomine41 heredibus, et posteritatum cunctis successoribus de
beneplacito Serenissime Domine Marie Consortis Nostre Carissime nec non
Prelatorum et Baronum Nostrorum Consilio prematturo dedimus, et ordinamus (d o n a m u s, donauimus) immo damus, donamus,42 et in sempiternum conferimus possidendum ( p o s s i d e n d i , possidendam) tenendum
(t e n d i, tenendam) atque habendum ( h a b e n d i, habendam) ita et tali
modo et43 ordine, ac omnibus illis (aliis) vigoribus, et Nobilium libertatum prerogatiuis ac honoribus, et gratiis specialibus, atque solemnibus debeant atque possint, quibus ab antiquo tempore potiti sunt, et prout ceteri
Vrbani Sincero Nobilitatis Titulo in Vrbibus liberalibus (liberis) atque Nobilibus Nostris videlicet in ipso Regno Nostro Dalmatie existentibus frui et gaudere perhibentur. Itaque (IPSA O U E) Vrbs Pagi vocata ac ciues et habitatores ejus hinc jugiter et in sempiternum sint et esse debeant solumodo
( s o l u m m o d o , solummodo) Regalis Celsitudinis lurisdictioni et servituti
(serenitati) speciali, et nemini alteri pertinentes obbedientes, et subjecti.
Nec per nos, aut quoscumque Succesoris Nostros Reges Vngarie (HUNGARIE), cuiquam (CUIPIAM) vel quibuscumque possit44 arendari, dari
45
(D O NA RI), obbligari, et aliqualiter in perpetuam hereditatem donari, et
ascribi vel pro honore temporali tradi (dari, t radi) seu Dictioni (dictioni) quorumcumque subjici et a jurisdictione Regali46 predicta (possint) alie38

Nemaju ovdje taj izraz Wenzel, Kukuljevi i Smiiklas.

Kod Kukuljevia et.
caelstudinis (Statuta 143), celsitudinis (Kukuljevi, Smiiklas).
41
Nemaju Wenzel, Kukuljevi, Smiiklas i Statuta 143.
42
Nema Statuta 143.
43
U Statuta 143, kod Wenzela, Kukuljevia, Smiiklasa stoji ovako: ut in eadem
et de iisdem frui et gaudere eo jure; modo et.
44
Wenzel, Kukuljevi i Smiiklas nemaju ovdje taj izraz.
45
Od obbligari pa sve do donari nema Statuta 143.
46
Statuta 143 te rijei nema.
39

40

754

nari.47 Pro cunctorum ( c u n c t o r u m q u e ) , 4 8 et singulorum (et) in his

scriptis ( s c r i p t i s n o s t r i s , s er i p tis Nos tri s) contentorum inviolabili observatione Vniversis (VNIVERSOS) Nostros Sucessores Reges Hungarie sub Diuine Majestatis obbedientia ed (et) benedictione in virtuteque
Paternali (P AREN TA LI) ejusque honoris ademptione ( a d e p t i o n e ,
adempicione) obsecramus ne in aliquo eorum Articulo pusillo49 uel majori
contempnerentur ( c o n t e m n e n t u r , contemnerentur) aut50 prevaricarentur vel ad instantiam quorumcumque incassum, et (aut) frusta redigentur ( r e d i g e r e n t ) ; quinimno firma, et (ATQ U E) rata cunctis temporibus futuris pariter et non transgressa (trangressa) observentur. Vt igitur hec nostra donatie et liberalitatum atque gratiarum prescriptarum
( p r a e f a t a r u m ) prerogatiua robur sibi semper obtineant (obtineat,
obtineat) firmitatis presentes litteras concessimus duplicis Sigilli Nostri numinime roboratas. Date (Datum) per manus Magistri Smaragdi Albensis
Prepositi51 Aule Nostre Vice Cancellarii.
Anno Dominice Incarnationis M.C.C.X.L.I.V.52 (III.)53 Kalendas54 Aprilis
Regni autem Nostri Anno Nono.55
Rui u oba svoja rukopisna djela (1776, 1779.) a onda i Wenzel i Kukuljevi donijeli su samo tekst te diplome. Meutim je Smiiklas iza toga takoer
dodao i njeno ovjerovljenje na latinskom i talijanskom jeziku koje je uzeo iz
Ruievog djela Delle riflessioni storiche.56 To je ovjerovljenje glasi: Ego
Johannes Jadrulich quondam domini Johannis Francisci publicus auctoritate notarius Paghensis magnificaeque communitatis juratus praemissum privilegium cum omnibus supra contentis et authentico in membrana cum sigillo pendente in capsa sanctuarii dictae communitatis existente fideliter
exemplavi, me subscripti, et apposui signum mei tabellionatus solitum et
consuetum in praemissorum fidem etc. ac sigillo magnificae communitatis
Paghi communicaui et sigillaui.
Ed io Cristoforo Billini di v. r. nod. pub. di Pago giurato, ho copiato dal
sopraemanato carattere, e copia di signor Zuanne Giadruleo olim nod. a me
ben noto il suo carattere della cognicione del suo protocollo notariare al qu47

U toj reenici drukiji je raspored rijei kod drugih tekstova.

cunctorumque (Statuta 143, Wenzel, Kukuljevi).
49
puncto (Wenzel, Kukuljevi).
50
Wenzel, Kukuljevi i Smiiklas nemaju te rijei.
51
Kod Smiiklasa preposito.
52
1244 (Statuta 144).
53
3 (Statuta 143), tercio (Wenzel, Kukuljevi), a Smiiklas: tertio.
54
Kod Kukuljevia: Kalendis.
55
9 (Statuta 144), IX. (Rifflessioni I, 132).
56
U prvom svesku tog djela od str. 129132. nalazi se samo tekst Pake isprave
bez ovjerovljenja (Arhiv Jug. ak.). U II. svesku (na str. 48 50), koji je pohranjen takoer u arhivu J. ak, nema citirane isprave s navedenim ovjerovljenjem, iako Smiiklas
naznauje da se posluio tim svescima. Bit e da je samo upotrijebio taj prvi svezak iz
arhiva J. ak., a kao drugi mu je svezak bio onaj koji se do'1943. godine nalazio u biblioteci Dravnog arhiva u Zadru pod signaturom G. 8. Tu je dakle bila ta isprava s ovjerovljenjem.
48

755

ale etc., e pero in feda di verita di mia mano affermato, e col sigillo solito
mio notarile roborato, e riconfemato col sigillo della magnifica communita."
3. PASKA ISPRAVA JE AUTENTINA
Ve iz tog i takovog teksta Pake isprave opaa se da ona sada ima mnogo vie smisla i da je puno razumljivija i loginija od one u napomenutim izdanjima. Da su tekstovi na taj nain bili usporeeni ne bi zaista Smiiklas
mogao onako olako tvrditi: Kako je ova isprava oit falsifikat negdje iz XV.
vijeka, kad su Paani nastojali, da se oslobode Zadra.58 Isto vrijedi i za neosnovane i samo nabaene tvrdnje Paulera,59 Karacsonya,60 Szentpeterya,61 a
naravno i za Siia62 koji je sve po Pauleru i Karacsonyu razradio.
Paka pak isprava, koja se nalazi u Statuta, kod Wenzela i Kukuljevia, nastala je iz istoga izvora tj. ovjerovljenog prijepisa u Pagu. Toj je listini
vrlo bliska ona koju je donio Smiiklas, koji je, kako se ini, vie vjerovao
pri prepisivanju Wenzelu negoli Ruiu.
Ona spada, to je samo po sebi razumljivo, u javne isprave i to u obine
privilegije (litterae privilegiales) tj. darovnice s dvostrukim votanim viseim peatom, a nosi oznake kraljevske kancelarije koje su bile uobiajene u
periodu izmeu 12051308. Zato ona nema invokacija ve odmah poinje s
intitulacijom,64 te tu dolazi i openita adresa i pozdrav. U njemu se izdava
obraa na sve kojima e isprava doi, odnosno na sve krane.65 U kontekstu
ili tekstu tog privilegija arenga sadrava openitu filozofsku pravnu misao
kojoj je zadaa opravdati pravnu odredbu zbog koje je nastala isprava. Ona
nije u uoj svezi s pravnim predmetom, ve govori samo openito.66
Iza te arenge uvod u sam tekst ini promulgacija koja upozorava javnost
na ispravu.67 Uz nju je i notifikacija, odnosno deklaracija.68
Iza promulgacije kontekst ili tekst poinje sa Quod i u njemu je sadran predmet isprave, pravni in, zbog kojega je ona nastala. Prvi dio tog

teksta je naracija. Ona sadri motive koji su utjecali na odluku izdavaa i uzrokovali izdavanje isprave.
Kakvo je tu uslijedilo darivanje kao nagrada za usluge uinjene kralju,
to nam razjanjava sama motivacija isprave. Ujedno se navada da se kralj
posavjetovao sa svojim dostojanstvenicima69 prije negoli je uslijedilo darovanje.
Iza naracije70 poinje dispozicija71 i ona je najvaniji dio isprave, jer je
izraz oitovanja volje izdavaa da se izvri pravni in.
Na kraju teksta naznaena su sredstva kojima je isprava ovjerovljena,
ime je dobila punu vjerodostojnost. To je koroboracija, i ona sadri zapovijed da se isprava potvrdi peatom.72
Iza koroboracije dolazi datiranje.73 koje je sredstvo kontrole i ovjerovIjenja. Uz to je naznaena osoba (ime, zvanje, dvorski poloaj) koja je upravljala pri izdavanju isprave74, a ne sastavlja i pisar.
Na kraju su vremenski podaci koji se kod tog privilegija sastoje iz oznake godine po kranskoj eri,75 dana, raunanog po rimskom kalendaru,76 i
godine kraljeva vladanja.77
Razmotrivi sve nutarnje znakove78 te isprave, moemo mirne due zakljuiti da oni u svemu odgovaraju vremenu kada je nastala, te da u njima
nema nita sumnjiva s diplomatikog stajalita.
Kako nemamo izvornika te listine ili njena najstarijeg prijepisa, ne moemo rei nita da li su njeni vanjski znakovi sumnjivi ili ne. Nego kad su ve
navedeni autori upotrijebili izraz oiti falsifikat i izmiljotine, morat emo se pozabaviti raznim detaljima u tekstu isprave, koji e objasniti da oni
nisu pristupili analizi do u tanine da bi to tako kategorino mogli tvrditi.
U prvom redu opazit emo da ona ima sasma pravilnu intitulaciju i ak
79
onaj dodatak Cumanie, koji je Bela III (IV) tek 1235. godine sam uveo.

57

T. Smiiklas, o. c. IV. 222.

Smiiklas, o. c. IV. 222.
59
G. Pauler, o. c. II. 595.
60
Po iiu u Vjestniku arkiva V. 220-21.
61
1. Szentpetery, o. c. I. 227.
62
ii: Hrvatska povijest I. 112 Pregled povijesti hrvatskog naroda 99.
63
... privilegium... et authentico in membrana cum sigillo pendente in capsa
sanctuarii dictae communitatis existente. (T. Smiiklas, o. c. IV, 222).
64
Bela D. G. Vngarie, Dalmatie, Croatie, Rame, Servie, Galitie, Lodomerie, Comanique Rex...
65
Omnibus Christi fidelibus presens scriptum inspecturis salutem in omnium saluatore...
66
Grata fidelitatis... sunt prosequenda...
67
d: ... et ipsa specialiter... do: incrementum.
68
U naem tekstu donesenom iz Ruiga nema toga, ali zato u St. 141, R. I, 129,
W-u, K-u i S-u glasi: Ad vniversorum igitur noticiam harum serie volumus pervenire...
58

756

69

... de beneplacido Serenissime Domine Marie Consortis Nostre Carissime nec

non Prelatorum et Baronum Nostrorum Consilio...
0
Ide od: Quod cum..., a zavrava sa: gaudere perhibentur.
1
Itaque Vrbs... non transgressa obseru'uentur.
2
Vt igitur... numinime raboratas.
3
Date...
4
... per manus magistri Smaragdi Albensis Prepositi Aule Nostre Vie Cancellarii...
5
Anno Dominice Incarnationis MCCXLIV.
6
Kalendas Aprilis.
7
Regni autem Nostri Anno Nono.
8
Z. Tanodi, Zagrebaka zlatna bula, Vjesnik hrvatskog dravnog arhiva XI,
Zagreb, 1945, 1,4-12.
79
Z. Tanodi, o. c.. Vjesnik... XI, 6.
757

kojom kralj oslobaa zagrebake graane od poreza i tridesetnice u opsegu

102
svoje drave (23. II. 1267).
Kada, dakle, Klai tvrdi da takve formule, kakva je u darovnici za Senj,
nema ni u jednoj darovnici kralja Bele III (IV), onda se prevario, kako se
to iz navedenog jasno vidi. Nadalje Klai navodi da kralj nije trebao ni savjeta ni privole supruge i baruna, jer je darivao svoje tj. kraljevske posjede i
gradove.103 Ali kad se Pakom ispravom daju povlastice druge naravi, a to nije bilo u apsolutnoj kraljevoj moi, onda je razumljivo da je savjet i privola
velikaa nuna injenica, i ona se ovdje izriito napominje. To govori ba o
pravilnom pravnom postupku, to je svakako u prilog autentinosti.
Inae je sve ostalo kao i kod drugih isprava, osim onoga izraza Date.
Jedino u falsificiranoj darovnici Skaliima nalazi se Datas...per... 104 i u
njenom prijepisu iz 19. stoljea u arhivu madarske akademije nauka Datis,105 dok u prijepisu Beline isprave u korist grada Nina od 26. VIII. 1244.
ima Data.106
Drugdje se (ak i kod ustanovljenih falsifikata) ponavlja neprestano samo izraz ... Datum... Bit e stoga da se Rui pri prepisivanju isprave zabunio. A ako i nije, to jo nije razlogom da se u nju mora sumnjati, jer za to
u drugim njenim prijepisima stoji izraz Datum.
Iza Date per manus naznaen je kao dvorski vicekancelar magister
Smaragd, stolnobiogradski prepozit.
Kako to nije osobiti privilegij potvren zlatnom bulom, ve samo obini
s viseim dvostrukim votanim peatom, to je u toj ispravi sasma ispravno i
naveden potkancelar koji zamjenjuje kancelara.107
U naem sluaju spomenut je kao potkancelar Smaragd.108 Ba 1244. go109
dine postoje kao vicekancelari uz Smaragda
i magistri Achillis i Farcasius,
110
takoer stolnobiogradski prepoziti.

Iza 1244. godine, istom 1248. spominje se Smaragd u jednoj ispravi kao
vicekancelar i prepozit, a 1253. kao sam britanski prepozit111 i 1254. opet kao
vicekancelar i electus Albensis Ecclesie, a 1255. kao prepozit i electus.112
Otada vrlo esto zamjenjuje kancelara, i ve 1256. opet je electus113 i prepozit.114 I 1257. godine spominje se kao prepozit115, pa ak i electus in archiepiscopum colocensem116, a 1258. opet kao prepozit117 i electus Colocensis.118 Godine 1259. on je electus Albensis i colocensis,119 a 1260. opet
stolnobiogradski prepozit.120
Svakako je udno Smaragdovo napredovanje i naslovljavanje. No veina isprava, u kojima se on spominje, ipak su ispravne i u redu. Takav je sluaj i s Pakom listinom.
Izraz Anno Dominice Incarnacionis s rimskom oznakom godine nalazi se i u Belinoj darovnici gradu Samoboru iz 1242. i u darovnici banu Dioniziju iz 1244. godine; a incarnationis dominice u darovnicama iz 1250. i
1251. (dominici) i 1264. godine.121 Ovako citiranje godine MCCXLIV ima i u
Belinoj darovnici gradu Vukovaru iz 1244. i djelomino u darovnici u korist
bana Dionizija.122 Inae je uvijek ono etiri ovako: IIII ili 1244 ili je ispisana cijela godina slovima.123
Moda je i tu Rui svojevoljno stavio tako tu godinu prigodom prepisivanja, kako to ini esto s drugim godinama u svom rukopisu, odakle smo
uzeli navedeni privilegij.
Oznaka Belina vladanja takoer je tona, i time smo zavrili detaljni
pregled sadraja tj. teksta isprave.
Nego zato je tako Paka isprava opirno iskiena detaljnim opisom bitke kod nekog otoka tj. Vira? Mislim da je to zbog toga to je njen sastavlja Smaragd, kao stolnobiogradski prepot, bio u pratnji tadanjeg dvorskog kancelara Benedikta, stolnobiogradskog prepota i kalokog electusa,
111

T. Smiiklas, o. c. IV, 370, 525.

G. Fejer, o. c. IV/2, 242, 288, 299, 369, 296, 313, 317 (tu je electus colocensis)
320, 335.
113
G. Wenzel, o. c. Msodik ktet, 267, 269, 271, 276, 278 (1256) G. Fejer, o. c.
IV/2, 365, 390, 392 T. Smiiklas, o. c. V, 6, 16, 17.
114
G. Fejer, o. c. IV/2, 367-371, 373,377-380, 387 T. Smiiklas, o. c. V. 3, 9, 24,
30, 21, 33, 35, 40, 42.
115
T Smiiklas o. c. V, 52, 55, 60, 62, 63, 65, 75, 77 G. Wenzel, o. c. Msodik ktet, 291 G. Fejer, o. c. IV/2, 417, 425, 426, 433, 447.
116
T. Smiiklas, o. c. V, 68, 73 G. Wenzel, o. c. Msodik ktet, 281, 283 G. Fejer, o. c. IV/2, 420, 424, 429, 430.
17
G. Fejer, o. c. IV/2, 450, 453, 465 T. Smiiklas, o. c. V, 101, 105.
18
G. Fejer, o. c. IV/2, 452, 463, 464 G. Wenzel, o. c. Msodik ktet, 298 T.
Smiiklas, o. c. V, 99, 100, 106.
19
G. Fejer, o. c. IV/2, 486, 493.
20
T. Smiiklas, o. c. V, 185.
21
T. Smiiklas, o. c. IV, 166 (1242), 234 (1244), 436 (1250), 444 (1251), 311 (1264).
22
T. Smiiklas, o. c. IV, 228, 234.
123
T. Smiiklas, o. c. IV, 243,244,249,255,218,226,234,240,241,245,247, 252,257,
259 (1244).
112

102

T. Smiiklas, o. c. V, 423, 424. Za tu ispravu tvrdi Klai da nije darovnica ve

povlastica za koju je kralju bila potrebna zasebna privola kraljice i velikaa, jer su oni
uslijed toga gubili na mitnicama svojih posjeda. Klai navodi i druge neke povelje
gdje se spominju magnati i baruni, ali on kae da to takoer nisu darovnice nego sudske odluke ili saborski lanci (Vj. Klai, Darovnica kralja Bele III (IV) krkim knezovima za Senj jest patvorina, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog
arkiva I, Zagreb, 1899, 267).
103
Vj. Klai, o. c., Vjesnik... I, 267.
104
T. Smiiklas, o. c. V, 278, (1263).
105
1. Szentpetery, o. c. I, 425.
106
Prijepis u Dravnom arhivu u Zadru. Inae je donosi T. Smiiklas o. c. IV, 241 i
ondje stoji Datum.
107
Z. Tanodi, o. c.. Vjesnik... XI, 3.
108
To ime nose i svjetovni velikai u Madarskoj. Tako se 1205. spominje s tim
imenom dvorski upan, a 1214, 1219-1221. godine bratislavski upan (T. Smiiklas, o.
c. III, 52, 130, 176, 184, 204).
109
Zatim se spominje u dosta sumnjivoj ispravi kao prepozit de Hanta takoer
neki Smaragd (T. Smiiklas, o. c. IV, 266).
110
G. Fejer, Codex diplomaticus, 338, 339.

760

761

te je s njim pobjegao u Dalmaciju, kamo su donesene iz stolnog Biograda

crkvene relikvije.124 Bio je s njim valjda i u Trogiru,125 a onda je s kraljevom
pratnjom i s Benediktom putovao prema sjeveru i doivio pod Virom onu
bitku s Tatarima, pa se nije lako mogao otresti proivljenih dramatinih prizora. Stoga ju je tako mogao i ivo opisati, sluei se dosta slikovitim izrazima, a naravno da se nije po obiaju onoga vremena i kao sveenik mogao tada okaniti poredaba iz staroga zavjeta, prikazujui oajno stanje kralja
(more Rachelis jugule plangebamus...), kao ni njegov vrhovni crkveni gospodar papa Grgur
IX, kad tjei Belu i njegova brata prigodom provale Tatara u Ugarsku.126
Ta i njegovi pretpostavljeni madarski biskupi isto tako postupaju kada
piu parikom biskupu u svezi s provalom Tatara.127
O istoj darovnici, po kojoj su sada Paani imali sami jurisdikciju nad itavim otokom, iako dodue na kratko vrijeme, navodi Rui jo jedan podatak i kae: De anno 1244-30. Martis votata fuit pro bertte habita cum
Privilegio128 cum129 Bulla pendente a Rege Bela, et donatione a dicto Rege
facta,130 et Regina sua uxore de tota insula Pagi,131 dare et consignare ob reuerentiam et ad laudem S. Matris Marie duodecim storia olei, et ut in lege legitur, ubi alia jura dicta Communitatis annotata reperiuntur.132
Dakle od 1244. god. kada je izdana ta darovnica, zavjetovali su se Paani
da e u
zahvalu bogorodici davati 12 storia ulja, kako je to naznaeno u zakonu,133 gdje se i ostala prava opine nalaze.
to nam taj podatak dokazuje? Da je ta isprava svakako prije autentina
negoli falsifikat i da je ak napismeno u zakonu zabiljeena ta obveza koja
se vue od godine izdanja Belinog privilegija, a da je falsifikat ne bi bila
svrstana medu alia jura dicte Communitatis.
K tomu u dukalu duda Mihaela Stena Paanina od 31. XII. 1409. stoji
ovo: ... Visis Litteris Nostris de Mense Martii et Februaru ex quibus apparet lucide confirmationem factam a Nostro Domino in omne jus, Decus et
Liberatatem, in quibus declarati fueritis et impressione existitis ex multis
Privilegiis, et maxime Regis Bele de anno 1244., Regis Ludovici de anno
1376-1380. et Regis Sigismundi de anno 1397.
et sub sequentibus. Que priui134
legia per Nos visa, et bene considerata...
124
Thomas Archidiaconus, Historia salonitana, MSHSM XXVI, Scriptores III
Zagrabiae, 1894, 173, 171.
125
T. Smiiklas, o. c. IV, 146-148 (1242).
126
T. Smiiklas, o. c. IV, 130 (1241).
127
G. Fejer, o. c. IV/1, 232-234.
128
privilegio (R. I, 128).
129
et (R. I, 128).
130
facta a dicto Rege (R. I, 128).
131
Regina sua Consorte Maria de tota Insula (R. I, 128).
132
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 40.
133
U svom rukopisnom djelu, koje se uva u arhivu Jug. ak., Rui pie da je prvu
biljeku uzeo iz Capit. di Pago (R. I, 128), koji se opet nalaze ispisani medu Luciusovom rukopisnom ostavtinom u kaptolskom arhivu u Splitu.
134
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 116 a.

762

Iz tog sadraja doznajemo da su se svi nabrojeni privilegiji paljivo ispitali i pregledali u Veneciji. Dakle, onamo su Paani donijeli i izvornu darovnicu kralja Bele od 1244. godine, kako to oito izlazi iz teksta navedenog dukala.
U zlatnoj pak buli, koju je dud izdao Rabljanima (30. XI. 1461),135 nalazi se ovo: ... Viso preterea Regali Privilegio per Pagenses producto et allegato Serenis. Bele Vngarie etc. Regis eisdem indulto tertio kal. Aprilis 1244
per quod ob fidelia obsequita, et laudabilia opera, erga Majestatem Suam
per eos ostensa et administrata, prefatis Pagensibus Civitatem Pagi, et Insulam totalem et integram cum omnibus Juribus et pertinentiis suis dedit atque donavit... 136
Dakle i tada je jo postojao izvornik te isprave, i da se samo u nju imalo
sumnjalo Rabljani bi je ve radi svojih privilegija, koje tu navode od kralja
Kreimira do poetka XV. stoljea, s veseljem ispustili, a tako su je ba zbog
nesumnjive pravne moi potkrijepljene autentinou morali uzeti u obzir.
Nadalje, da li je ovjerovljenje te listine na latinskom i talijanskom jeziku, to ga donosi jedini Smiiklas,137 tono i to znademo o navedenim notarima?
Iz prvog ovjerovljenja kod javnog notara Ivana Jadrulia uoava se da
se izvornik te listine s viseim peatom nalazio u sanduku sanktuarija spomenute opine, odakle ju je on vjerno prepisao i ovjerovio.
Kada je to bilo? Po neznatnim podacima, to ih nalazimo u Ruia, vodi
nas to u XV. stoljee. Prezime Giadruleo dolo je od imena nekog Giadrolea Radogostia, koji je ivio iza 1400. godine.138 Notar Ivan Jadruli139 njegov je potomak, a otac mu se zvao Ivan Franjo. I to je sve to o njemu znamo.
Drugi ovjerovitelj bio je notar Kristofor Billini140 (Billinich). Za tu obitelj tvrdi Rui, sluei se Orbinijem, da potjee od Slavena Willini, stanovnika brandenburke marke, koji su onda doli u Dalmaciju. Sam Kristofor
141
Bilini bio je poznat sabira starina otoka Paga, koji je ostavio iza sebe neke biljeke, pa iz njegova vrela potjee i tobonji privilegij Aleksandra Veli142
kog Ilirima. Kristofor Bilini je, kako sam pie, prepisao i ovjerovio Jadruliev prijepis navedene isprave, dodajui da mu je dobro poznat njegov ruko143
144
pis. Po Ruiu moemo zakljuivati da je Bilini ivio u XVI. stoljeu.

135
Tu je dukalu vidio Rui i navodi da je sauvana (M. L. Ruich, Osservazioni storiche ..., 182a).
"M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 182 a, 189, 185, 183, 184, i R. II, 229.
37
T. Smiiklas, o. c. IV, 222.
38
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 166.
39
Sam Rui oenio se 1763. godine s Klarom, kerkom Ivana Antonija Giadruleo
(G. Praga, o. c. Atti e Memorie... III IV, 170).
40
Smiiklas, o. c. IV, 222.
41
M. L. Ruich, o. c., 164.
42
1. Strohal, o. c. 52,51.
43
T. Smiiklas, o. c. IV, 222.
44
M. L. Ruich, o. c., 164.

763

Iako smo tu ispravu sa sviju strana prouili, postoji jo jedan prigovor o

kome smo ve govorili. Naime, ii tvrdi da je sadraj Pake isprave laan,
jer suvremeni spljetski arhidakon Toma (f 1268),145 koji opirno govori o tatarskoj najezdi, nipoto ne bi preutio i zatajio tako krupnih dogaaja, tada
s v a k o m e itatelju poznatih.146
Je li doista tako? Da li Toma uvijek donosi vijesti o vanim dogaajima, koji su se zbivali u Zadru i u njegovoj blioj ili daljoj okolici (gornja
Dalmacija)? Pogledajmo, dakle, i to malo poblie. Da ne duimo, prijei emo odmah na XII. i XIII. stoljee. Tako Toma ne zna nita o triumfalnom
ulasku Kolomana u Zadar (1105) ni o ponovnom njegovom dolasku onamo i
0 sastanku crkvenog sabora (1111). On ne zna da je grad osvojio dud Ordelaf Faledro,147 koji se tada domogao Biograda, Splita i Trogira148 (1115/6), o
emu takoer ne pie Toma.
On ak ne zna ni za novu vojnu duda Domenika Michielija, koji je ponovno preoteo hrvatsko-ugarskom kralju Split, ibenik, Trogir, a Biograd do
temelja razorio.149 Samo jednom reenicom navodi da je papa Aleksandar
III. doao u Zadar,150 a drugi izvori, i to ba strani, o tome govore itekako opirno.151 Isto tako malo pie o vladavini bizantinskog cara Emanuela u Dalmaciji (1167-1180).152 Toma nita ne zna za historiju Zadra i okolice od
1180. pa sve do 1202. godine. Tako mu je sasma nepoznata vrlo znaajna i odluna bitka kod predbreja Treni (1190), gdje su Zadrani sjajno porazili
Mleane.153 On uope ni jednom rijeju nikada ne spominje Pag, Rab kratko,
1 to u dva navrata u XI. stoljeu, Biograd samo jedanput u XII. stoljeu, a
Nin tri puta u prvoj polovici XIII. stoljea. Ali zato dosta opirno opisuje
prvo podsjedanje Zadra od kriara (1202.),154 o emu piu naveliko svi tadanji suvremeni pisci i kroniari. Njemu su nepoznati dosta vani dogaaji iza
1202. godine, s obzirom na taj dio Dalmacije,155 a tako i pismena odreka Andrije I (II), kojom se odrie Zadra s pripadnostima u korist Venecije (1216.
ili 1217.)156 Isto tako je dosta kratak u opisivanju nove pobune Zadrana za
157
provale Tatara (1242), pa se zbog tog njegovog propusta moramo sluiti vi158
e mletakim izvorima da objasnimo te dogaaje. Iz Tome ne moemo do145
U svojoj knjizi Hrvatska povijest ii spominje i Rogerija. No kasnije u
svom Pregledu citira samo Tomu, jer vidi da se previe zaletio u svojim tvrdnjama.
146
F. ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, 99.
147
V. Brunelli, Storia di ara I, Venezia, 1913, 298, 299, 326.
148
F. ii, Pregled..., 81, 82 i V. Brunelli, o. c. I, 327.
149
F. ii, Pregled..., 82.
150
Thomas Archidiaconus, o. c., 72.
151
V. Brunelli, o. c. I, 343-348.
152
Thomas Archidiaconus, o. c., 73.
153
F. ii, Zadar i Venecija od godine 1159. do 1247, Rad Jue. ak 142 Zaereb
1900,229-232.
154
Thomas Archidiaconus, o. c., 44, 53, 48, 86, 88, 179, 82-84.
155
F. ii, Zadar i Venecija..., Rad Jug. ak. 142, 235-261.
156
S. Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i mletake republike
I, MSHSM I, Zagreb, 1868, 29.
157
Thomas Archidiaconus, o. c., 183 185.
158
F. ii, Zadar i Venecija..., Rad Jug. ak., 142, 264-272.

764

znati nita detaljnije kuda su Tatari ili po Hrvatskoj i Dalmaciji, dok je kudikamo rjeitiji kada se radi o prilikama u Ugarskoj. Samo on tada isuvie
pretjeruje kada kae da su Tatari kod Pete u jednom danu pobili vie od
100.000 ljudi. Nadalje on je samo onda opirniji kada se radi o Splitu i njegovoj okolici, gdje je ivio.159 Isto tako Toma ne pie nita o nagodbi Venecije
sa Zadranima (1247).160
to moemo dakle zakljuiti iz toga to je tu samo nabaeno o Tomi?
Toma je itekako preutio i zatajio tako krupnijih dogaaja, tada svakom itatelju poznatih, pa je mogao preutiti i onaj o kraljevu boravku na Viru i o
bici kod toga otoka.
Toma npr. ni jednom rijeju ne spominje onu vanu i odsudnu bitku
kod Trenia, o emu nam govori suvremena isprava.161 Po tome bi se ono
to ii kae za Paku ispravu i njen sadraj moglo i tu primijeniti i rei da
je i taj dogaaj i ona listina falsifikat. Meutim ba ii ne samo da ne sumnja u njenu autentinost, ve po njoj opisuje tu bitku.162
Mogli bi se jo navesti slini primjeri kojima su jedini izvor isprave, jer
Toma o njima uti. Ali mi drimo da je dovoljno pokazano kako Toma ne bi
preutio i zatajio tako krupnih dogaaja..., te da iievo tvrenje o spomenutom sadraju Pake isprave samo po sebi otpada kao netono i niim
nedokazano.
Kakav je odnos te isprave prema falsificiranim darovnicama krkim
knezovima (1260), Skaliima (1263) i Kreu, Raku, Kupii (1264)? Budui da
su one sve kasnije datirane, moemo ustvrditi da Paka listina nije nikako
raena po njima, kako to kae Pauler,163 nego obrnuto, barem ona prva darovnica Frankopanima164 nainjena je po njoj. To tom pak frankopanskom
falsifikatu165 sastavljena je darovnica Skaliima, a moda i ona zadnja iz
1264. godine, jer su im svima meusobno tipini neki zajedniki izrazi, pa
ak i same pogreke.
Da li je tko dobio slinu darovnicu poput Paana od Bele u Dalmaciji?
Nitko tako kolektivno osim Trogirana i hvarskih plemia u Djivia. No slobotine tih drugih sasma su drugoga obiljeja, jer su oni ve bili slobodni
kraljevski gradovi i plemii, dok su Paani tek tom darovnicom to postali i
bili izjednaeni zajedno sa svojom opinom s ostalim gradovima u kraljevini
Dalmaciji te izravno podvrgnuti pod vlast samoga kralja.
Jo nas interesira kada su tu ispravu prvi puta upotrijebili Paani, koliko puta i gdje, i da li je tona Smiiklasova tvrdnja da je oit falsifikat ne15

'Thomas Archidiaconus, o. c., 171, 173-177, 167, 185-187, 191-200.

F. ii, Zadar i Venecija..., Rad Jug. ak. 142, 273, 274.
T. Smiiklas, o. c. III, 243-245 (1190).
162
F. ii, Zadar i Venecija..., Rad Jug. ak. 142, 232.
163
G. Pauler, o. c. II, 595.
164
T. Smiiklas, o. c. V, 173 -175.
165
Kako su krki knezovi imali dodira s Pagom, napose ba na kraju XIII. stoljea (M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 42-46a), nije im se bilo teko upoznati s tekstom Belina privilegija iz 1244. godine.
160

161

765

gdje iz XV. stoljea kad su Paani nastojali da se oslobode Zadra, s ime se

sloio i Szentpetery.
Iako su tu Belinu darovnicu imali Paani, oni je nisu odmah dali na potvrdu mletakom dudu, jer im je on sigurno ne bi potvrdio budui da su se
bili nedavno odmetnuli od Republike sv. Marka. Svakako su jo tada bili neprijateljski gledani jer su doli pod Veneciju, ne dobrovoljno, ve silom ugovora.
Taj prisilni pasivni stav Paana iskoristili su njihovi stari neprijatelji
Rabljani i Zadrani koji su odluili da bez sudjelovanja pake opine podijele
njen teritorij. U tu su svrhu ak izabrali uz dozvolu Venecije krkog kneza
Fridriha za predsjednika mirovnog suda (1289). I on je onda u mjestu Straice u Novalji presudio konano Lun, Novalju i Kiu u korist Raba.166 Svakako
tom prilikom nisu pitali Paane za njihove privilegije, budui da se bez njih
rjeava ta stvar. Stoga oni nisu naravno ni onda donijeli taj Belin privilegij.
Pa sve i da su ga pokazali, ne bi imao nikakve vrijednosti jer ga nije bila jo
potvrdila Venecija.
Meutim i 1292. godine, unato onoj presudi od 1289, sud je ponovno
presudio i potvrdio zemlje na Pagu u korist Raba i Zadra,167 koji je stalno ugroavao teritorij toga otoka.168 Naravno to se dogodilo i opet bez sudjelovanja Paana koji su kasnije doli u krvavi sukob sa Rabljanima zbog Novalje.
No konano su se ipak obje stranke, uz suglanost Zadrana, pomirile
(1315).169 Ali ni tada nije medu njima prestao spor, jer se Rabljani nisu drali
tog ugovora. Stoga su ih Paani tuili u Veneciju, gdje se odluilo da se ona
pogodba iz 1315. ima tono izvravati i sva nasilja ukinuti (1343). No rasprava pa ak i sukobi medu njima trajali su i dalje (do 1349).170
Meutim su Zadrani uz pismeni pristanak Venecije jae podvlastili Pag,
gdje je jedan njihov plemi od 1313. godine dalje bio knezom. Kako je 1339.
ponovno izbio spor izmeu obiju stranaka, Venecija je pokuala u toj stvari
donijeti neko rjeenje. Ali je prije presluavala i jedne i druge sve do 1340.
godine, kada je ak poslala i svoje providure da razvide na licu mjesta taj
spor. Ujedno je slijedee godine ponovno izabran u tu svrhu novi odbor, koji
se zajedno s vijeem u Veneciji pozabavio time. Tom su prilikom obje stran171
ke donijele svoja prava i listine. I ba na kraju 1345. godine donesene su
neke odluke mletakog vijea, koje je ponovilo svoju odredbu o tome da paki knez ima
biti zadarski plemi, ali zato mora vladati po statutu i obiajima
172
tog otoka.
166

T. Smiiklas, o. c. VI, 624,625,634-640 i M. L. Ruich, Osservazioni storiche

42-46a.
67
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 48a 51 i T. Smiiklas o. c. VII 89 94
68
S. Ljubi, Listine I, 192.
69
T. Smiiklas, o. c. VIII, 410 414. Zaudo za tu ispravu ne zna Rui.
70
S. Ljubi, Listine II, 172, 183, 184, 191, 193, 215, III, 110, 128, 133,148-158, 160.
71
Mletaka vlada je 1343. i 1344. godine odredila za Pag da jedan klju od kovega gdje su isprave i peat ima drati kod sebe knez, a drugi prokurati opine (S. Ljubi, Listine, II, 102, 213, 214).
172
S. Ljubi, Listine I, 269, II, 47-49, 54-62, 64-66, 68, 82, 83, 85, 86, 89-110,
115, 120, 121,131, 133, 136, 140, 141, 147, 149, 156, 157,195,212,214,226-232,234-237,
247.

766

Meutim su Zadrani, koji su preli na stranu hrvatsko-ugarskog kralja

Ludovika, iskoristivi novi politiki poloaj, ponovo nakon dueg vremena
napali i opljakali Pag. No uskoro je Venecija, pod ijom je vlasti bio Pag,
izuzela ga od zadarske uprave.173
Konano je po zadarskom mirovnom ugovoru od 18. II. 1358. uz cijelu
Dalmaciju, naravno i uz Zadar, doao i Pag174 pod vlast kralja Ludovika.175
Iste godine kralj vraa taj otok pod jurisdikciju Zadra, koji je stao iznova
stanovnike nemilice tlaiti i krnjiti im slobotine.176
Ni sada nisu mogli Paani oekivati da e im Ludovik odmah potvrditi
Belinu darovnicu ili dati im na osnovi nje neke povlastice jer su do zadnjeg
asa stajali otvoreno protiv Zadra koji je bio uz kralja. Stoga se ne treba uditi da je ak 1372. godine kralj napismeno zajamio jurisdikciju Zadranima
nad tim otokom.177 Ujedno su Zadrani, na osnovi lanog prikazivanja svojih
prava, dobili od kralja povelju, u kojoj su povrijeena posjedovna prava
Rabljana.178
etiri godine zatim (1376) uspjeli su paki poslanici Damjan Radosi i
Balbe Tufni179 doprijeti do kralja u Budim, kamo su stigli i zadarski poslanici. Nakon to je vladar sasluao obje stranke, a napose tubu Paana, odredio je u dogovoru sa svojim velikakim vijeem da sve privilegije koje su dobili Zadrani, a uperene su protiv pake opine i njene slobode, ukidaju.
Nadalje da ta opina ima uivati istu slobodu, ugled i vlast koju i drugi njegovi dalmatinski gradovi, zaprijetivi Zadranima da se ne smiju mijeati u
pake prilike ni tamonjim stanovnicima nanaati ikakvu nepravdu ili tetu.180
Iz toga se oito vidi da su paki poslanici donijeli tada kralju onu Belinu
darovnicu koju su s ostalim ispravama tako budno uvali u svome sanktuariju, te da je po njoj i nainjena na najzbijeniji nain ta nova povlastica u njihovu korist.
U ve spomenutoj Zlatnoj buli od 1461. godine stoji ovo: ... Nec non viso et intelecto quodam alio Privilegio Regali Sereniss. Ludovici Vngarie etc.
Regis per quod de anno 1380. prefatis Pagensibus,181 mentionem Pagensi182
um agens de predicto Privilegio Sereniss. Regis Belle Ciuitatem predictam
et Insulam tradit, et donavit, eos a subjectione, et Dominio Jadrensium penitus segregando et auferendo....183
173

M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 54, 54a, 55.

Tada je po prvi put spomenut taj otok u meunarodnom ugovoru.
175
S. Ljubi, Listine III, 368-371.
176
M. L. Ruich, Osservazioni storiche... 57a.
177
M. L. Ruich, o. c., 67.
178
T. Smiiklas, o. c. XIV, 435-437.
179
Bisanich, kako navada St. 144, R. L, 286 i T. Smiiklas, o. c. XV, 238.
180
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 71a, 72, i T. Smiiklas, o. c. XV, 238, 239.
Diploma hoc Privilegium, navada se u Statuta, extat registratum in Canc. Capitulare Spalatensi, Anno Dno 1396 die 14 aprilis (St. 144).
181
Paghensibus (R. I. 299).
182
Paghensium (R. I. 299).
183
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 185. i R. II, 229.
174

767

Time je kralj donekle nanovo i drugim privilegij om (alio Privilegio...)

od 1380. godine184 potvrdio onu darovnicu kralja Bele u korist Paana i oslobodio ih od gospodstva Zadrana.
Evo i na temelju tih dviju isprava, koje je dao kralj Ludovik, otpada
tvrdnja Paulera, Karcsonya i Smiiklasa da je Paka isprava falsifikat. Isto
tako Szentpeteryjeva i iieva, koji se poveo za Paulerom i Karczonyem.
Ali kako Sii nije naznaio doba, ve kae da su to kasnije izmiljotine, a
dovodi u svezu s njima i Skalia, moglo bi se zakljuiti da je mislio ak na
XV. stoljee. Time je jo vie zastranio u svojem tvrenju kao i prije njega
Karcsony.
Po smrti Ludovika Pag je odmah, za njegove nasljednice kraljice Marije,
doao opet pod jurisdikciju Zadrana, te mu ni tada ne pomogoe svi dotadanji njegovi privilegiji, izdani u njegovu korist. Zadrani su ili u to vrijeme
tako daleko da su s toga otoka odnijeli u svoj grad sve knjige i prijepise svih
pisama u svescima pake kancelarije (... le copie de tutte le scripture delli
Quaderni della Cancellaria de Pago),185 koje su predali na uvanje svome
kancelaru Petru de Seseni.186
Ali ve 1393. godine odmetnue se Paani od Zadrana za vladavine Marijina mua kralja Sigismunda i poslae njihove funkcionare s otoka kui. Naravno da im se za taj in osveti strano Zadar, koji uputi onamo kaznenu ekspediciju. Konano je na intervenciju samoga kralja sazvan opi sabor u
Ninu (2. VI. 1396) kamo su gotovo svi dalmatinski gradovi poslali svoje izaslanike. Pred tim saborom, kome je predsjedao zagrebaki biskup Ivan, otvoreno i iskreno iznijeli su paki predstavnici svoje albe protiv Zadrana koji
nisu potovali njihovu starodrevnu slobodu i kraljevske privilegije. Na kraju
su zamolili sabor da ih oslobodi od zadarskog zlorabljivog gospodstva i stavi
u isti red o ostalim dalmatinskim gradovima, te da na taj nain budu nezavisni i izravno podreeni kralju na osnovi njihovih privilegija, a Zadrani neka im dadu dostojnu odtetu i naknadu.
Na to su se zadarski poslanici pozvali na tri isprave kralja Ludovika
(1358,1372), po kojima im je on zakonito predao u upravu Pag, opravdavajui se od optubi predstavnika toga otoka. Naravno da su i oni zatraili da se
Pag, na osnovi navedenih privilegija, opet podredi njima.
Tada je sabor pregledao brojne isprave koje su priloile obje stranke da
podupru svoje navode. I konano je 26. sijenja 1396. proglasio presudu, po
kojoj se Pag odtada unaprijed i zauvijek oslobaa vlasti Zadrana i uvrtava
medu ostale slobodne i kraljevske gradove Dalmacije. Zbog tete to su im
184

O tom i R. I, 298.
Rui pie da su to bili javni i privatni dokumenti (M. L. Ruich, o. c., 75). Sve isprave pake opine i peat bili su pohranjeni u sanduiu (casela) koji se nalazio u
kneevoj palai, a opinska je kancelarija bila izvan nje. Godine 1344. odredila je Venecija da se probije zid koji je dijelio palau od nje, pa da se naine vrata od kojih e
imati jedan klju knez, a drugi prokurator ili sudac opine. (S. Ljubi, Listine III, 213,
214).
186
M. L. Ruich, o. c., 74, 75, 75a.
185

768

nanijeli Zadrani, mogu se, odredio je taj sabor, Paani slobodno obratiti kralju za naknadu.
Ali s tom odlukom nisu bili zadovoljni Zadrani, pa su uloili utok na
kralja koji je 1397. doao u Dalmaciju. No on ipak odobri to je zakljueno
na saboru, a Paanima potvrdi da uivaju vjeno svoje povlastice, ipak uz neke obveze.187
Da li su Paani na taj sabor donijeli sobom i isprave od 1244, 1376. i
1380. godine? Po svojoj prilici i po svemu izgleda da jesu, ukoliko one nisu
bile tada medu pohranjenim arhivskim materijalom u zadarskoj kancelariji,
to je manje vjerojatno.
Svakako je znaajno da su oni dobili parnicu i da su stavljeni ponovno u
red slobodnih dalmatinskih gradova, kako su to odreivale i spomenute listine, a to mora da je uslijedilo onda na osnovi ranijih privilegija danih od
kralja Bele i potvrenih od Ludovika.
Da su Zadrani imali i najmanji razlog protiv Paana i njihovih starih
slobotina, oni bi ga kao i Rabljani naveli i opovrgli falsifikate, jer se i njihov
spor vukao ak od XII. stoljea. Meutim Zadrani se samo pozivaju na listine kralja Ludovika, za koje ipak na saboru nisu naveli da im ih je isti vladar
ponitio. I tako je paka opina ostala neko vrijeme slobodna i nezavisna,
unato stalnim ali uzaludnim intrigama Rabljana i Zadrana na kraljevskom
dvoru. Za Zigmundovog protukralja Ladislava domogli su se Zadrani iznenada Novalje (1405). Nju im je ak isti protukralj i pismeno darovao (1406), to
je silno ogorilo Rabljane, koji su na koncu ipak u tom sporu iznijeli pobjedu i dobili je natrag (1407).188
Kada je uz Zadar i Novigrad ponovno doao i Pag pod Veneciju 1409.189
na osnovi prodaje kralja Ladislava, njen dud je 31. prosinca 1409. uputio
pakoj opini ovaj dukal: Michael Steno D. G. dux Venetiarum etc. Egregiis
190
et Prudentibus viri omnibus Nobilibus de Consilio et Communitate Pagi
et aliis fidelibus de illa Civitate dilectis salutem et dilectionis affectum. Visis
191
Litteris Nostris scriptis de Mense Martu et Februaru ex quibus apparet lucide confirmationem factam a Nostro Dominio in omne jus, Decus et Liber192
tatem in quibus declarati fueritis et in possessione existitis ex multis Privilegiis, et maxime Regis Bele de anno 1244, Regis Ludovici de anno
1376 1380 et Regis Sigismundi de anno 1397 et subsequentibus. Quo privilegia per Nos visa, et bene considerata, et attenta qualitate et fidelitate semper conservata et demostrata in Nos, et Nostrum Dominium, et maxime in
adeptione Insule Arbi apparet lucide Ciues illos fideles Nostros, et tanta os187
G. Alaevi, La Congregazione generale della Dalmazia fatta a Nona nel 1396,
Bulletina di arheologia e storia dalmata, IV, Spalato 1891, 175, 176, 188, 189, XV (1892)
14-16, 28, 29, 44-46, 59-61, 78-80, 93-96, 110-112, 126- 128, 142-144, 212. - M.
L. Ruich, Osservazioni storiche..., 76a-88. i R. L, 337-384.
88
M. L. Ruich, o. c., 91-94, 103, 185, llla-113a.
' J. Lucius, De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Vindobonae 1758, 253, 254.
Paghi (R. II, 4).
91
Februaru et Martu (R. II, 4).
!
in possessione (R. II, 4).

769

tendisse quod digne, et merito obbligamur, vos et quemlibet vestrum continue tenere pro cordialibus Nostris, et ut in Litteris Nostris scriptis sub die
29 currentis193 fidelitati Vestre: pro qua fidelitate amplissima scribimus et
mandamus dum certi essemus Egregiam Communitatem Vestram et Ciues
omnes in omne euentu fuisse et esse promptissimam ad exaltationem honoris et Culminis Status Nostri, quod sint et esse fidelitati vestre commendate
Ciuitates Nostre Jadre, None, Arbi, Chersi, Auseri,194 ut in omne euentu subuenire debeatis cum effectu promptitudine et fidelitate vestra, et maxime
ciuitati Nostre Jadre ad omnem requisitionem Rectorum nostrorum dicte
Ciuitatis, pro qua causa scribimus dictis Rectoribus Nostris Jadre pro securitate dicte Ciuitatis ut non eueniat sicut in elapsis temporibus. Sed fidelitas
vestra semper sit prompta, et bene disposita custodiendi, et reparandi omnia que in damnum Nostri Domini(i) ocurrere posunt, ita quod merito denuo obligemur, vos et quemlibet vestrum continu tenere pro cordialibus Fidelibus Nostris, et quod Communitas vestra semper causam habebit reperiendi Dominationem Nostram promptam195 bene dispositam ad quemquam
vestrum Commodum et gratiam. Date in Nostro Ducali Palatio ultimo mensis Decembris M.C.C.C.C.I.X. Ind. II. 196 1 tim je, ukljuivi navedena obrazloenja, bjelodano da Paka isprava nije falsifikat.
Svakako je vano da ju je dud u izvorniku vidio i pozorno ispitao (...
per Nos visa et bene considerata...) i nije joj nita prigovorio, ve je ak na
osnovi nje i ostalih privilegija potvrdio stara prava i slobotine pake opine.
U XV. stoljeu jo se dvaput navode isprave iz 1244. i 1380. godine, i to je
u Zlatnoj buli od 30. studenog 1461, izdanoj sa strane Venecije Rabljanima,197 pa u molbi pakih plemia na mletaku vladu 1475. kada se u prvom
redu pozivaju na ispravu kralja Bele od 1244. godine, zatim na isprave kralja
Ludovika i Sigismunda.198
U tom stoljeu prepisao ju je iz izvornika Jadruli, a u XVI. stoljeu od
njega Bilini. U XVII. stoljeu izala je kao prijepis u Statuta communitatis
Pagi. Prouavajui taj statut, Lucius je 1672. godine zamolio svoga prijatelja zadarskog kanonika Valerija Ponte da mu pribavi prijepis navedene is199
prave, ako ga nade, jer bi mu bilo silno drago da je vidi. U XVIII. stoljeu
prenio ju je Rui iz pakog arhiva u svoja ve navedena rukopisna djela.

Poslije toga se Belina darovnica vie ne spominje sve do druge polovice

XIX. stoljea, kada ju je Wenzel tiskao na osnovi njenog ovjerovljenog prijepisa u Pagu, ne poznavajui barem Ruieva rukopisna djela.

RESUME
LE PROBLEME DE L'AUTHENTICITE DE LA CHARTE DE PAG
La plus ancienne copie de la charte octroyee per le roi Bela IV. a la population de l'ile de Pag, remonte au XVII-e siecle. A partir de la seconde moitie du -e siecle plusieurs historiens renommes, hongrois ou croates, ont
considere ce document comme une falsification. L'auteur de cet ouvrage
compare diverses editions de ce document et souligne les variantes existant
dans leurs textes. Ensuite, apres en avoir examine le contenu il conclut qu'il
correspond parfaitement l'epoque ou il a paru, et ne presente rien qui, au
point de vue diplomatique, puisse paraitre douteux.
Le fait que Thomas l'Archidiacre qui parle longuement de l'invasion tartare ne mentionne pas la bataille dont il est question dans ce document, ne
peut etre un argument acceptable contre son authenticite, car cet auteur ne
mentionne pas non plus beaucoup d'autres evenements, generalement bien
connus.
Par contre, la preuve de l'authenticite de ce document est dans le fait
que la population de Pag, dans s ltte contre Zadar, en a souvent appele
la charte de Bela.
L'auteur, se basant sur d'autres arguments, ne fait que confirmer son
opinion que le document de Pag n'est pas une falsification.

153

missli na svoje pismo Fazanima od 29. XII. 1409 (M. L. Ruich, o. c., 115a, 116).
Ausseri (R. II, 5).
promptam et (R. II, 5).
196
M. L. Ruich, o. c. 116a, 117 i R. II, 4, 5. U rukopisnom djelu, koje je u arhivu
Jug. ak., navada Rui da se ta isprava nalazi u pakom arhivu, vol. V. N. Jacob. Cauco
Co. ad. Car. 1274 (R. II. 4).
197
M. L. Ruich, o. c., 185 i R. II, 229.
198
Statuta communitatis Pagi (additiones ad pag. 198) i B. Popari, Pisma Ivana
Luia Trogiranima, Starine XXXII. Zagreb, 1907, 56.
199
B. Popari, o. c., Starine XXXII, 56. Interesantna je tvrdnja Dubrovanina Junija Restia (*1671 t 6. IX. 1735) u predgovoru djela Croniche di Ragusa da su Mleani odmah po izlasku iz tiska Luciusovog De regno Dalmatiae et Croatiae izaslali u
194

195

770

Dalmaciju tri sindika, koji su oduzeli svim ondanjim opinama sve stare isprave da
se ne bi u Dalmaciji nita znalo o starom vremenu (Chronica Ragusina Junu Restii (ab
origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451-1484), MSHSM
XXV, Zagrabiae, 1893, 11, 12). Iz toga podatka moemo slobodno ustvrditi da su i orginalnu Paku ispravu iz 1244. godine odnijeli spomenuti sindici u Veneciju, gdje joj se
zameo trag. Nadalje vidimo i iz Luciusovog spomenutog pisma da je i on znao da nema u pakom opinskom arhivu vie izvornika.
771

VRANSKO OBIAJNO PRAVO

i.
Jo 15. XII 1956.1. G r g i je upozorio da je mletaka uprava 1454. dala zapisati u jedan kodeks vransko obiajno pravo (B. P o p a r i o , Pisma
Ivana Luia Trogiranina, Starine, XXXII, str. 38), to vjerojatno ne bi uradila, da je u zadarskom statutarnom pravu (pisanom i nepisanom) imala odnosna pravila.1 Meutim ta njegova biljeka ostala je nezapaena sve dok
1960. nije, piui o buntovnom pokretu dalmatinskih teaka 17361740, u
maloj i gotovo neprimjetnoj biljeci ubacio da postoji neobjavljeni Vranski
kmetski zakonik (Consuetudini di Urana) iz 1454, i ak je citirao iz njega
cl. IO.2
Tek se tada, prema vlastitoj izjavi, zainteresirao za taj zakonik sovjetski
historiar Maren M. F r e i d e n b e r g . On je bio uvjeren da taj novi spomenik seoskih obiaja hrvatskog srednjovjekovlja ... prua mnogo mogunosti za upoznavanje ivota seljaka potkraj srednjega vijeka. Stoga se je obratio, malo prekasno, u Zadar, gdje je ve 21. XI 1961. umro I. Grgi, na
tamonji Historijski arhiv i druge prijatelje da se pronae rukopis koji je
Grgi vidio i spomenuo, ali nije naveo nikakvih podataka gdje se nalazi. No
sve je bilo bez uspjeha. Jedino je naen Grgiev prijepis na stroju koji je
njegova udovica Ksenija Grgi rado ustupila radi izrade kseroks-kopija Freidenbergu putem njegovih zadarskih znanaca.
Kad je Freidenberg vidio ovakav prijepis, on je bio uoio da na toj pristupanoj kopiji nema arhivske oznake, a traenja za originalom Vranskog
zakonika su ostala bez rezultata.
Taj isti sovjetski nauni radnik zakljuio je da mi takoer ne znamo iz
kojeg je vremena rukopis, koji je dr Grgi imao pred sobom, te je smatrao
moguim da to i nije dokument iz XV st., nego prijepis iz kasnijeg vremena. Unato tomu izrazio je nadu da e budua traenja donijeti uspjeh i u
1

1. G r g i , Dr Ivan Beuc: Statut zadarske komune iz 1305. godine, Zadarska

revija2 V/1956, br. 4, str. 298.
1. G r g i , Buntovni pokret dalmatinskih teaka 1736/1740. godine, Radovi
Instituta JAZU u Zadru, 6-7, Zagreb, 1960, str. 559, bilj. 23.
773

ovom obliku, a dotle je sebi dozvolio pravo da pusti u znanstvenu javnost

ovaj prijepis. Ujedno je obrazloio iz kojih to razloga ini, iako ne raspolae
s izvornim arhivskim tekstom.
Jedan od glavnih razloga je nauna savjesnost I. Grgia kao arheografa. On nadalje dri da je manje osnovano odbaciti prijepis koji je nainjen u nae vrijeme i to od strane jednog poznatog specijalista i ak da u
prijepisu I. Grgia i ima djelominih pogreaka, teko je pretpostaviti da bi
ove mogle bitno izmijeniti smisao teksta, i konano, kada bude pronaen
original, jer on ne gubi nadu u to, bit e mogunosti, u sluaju neophodne
potrebe, objavljivanja popravljenog izdanja 'Zakonika', toga otkria, koji
je uinio I. Grgi.3

Osvrnuvi se u obliku marginalija na novootkriveni i objelodanjeni

Vrhunski zakonik iz godine 1454. mladi na povjesniar Tomislav R a u k a r
je 1974. iznio sve Grgieve zabiljeke o tom vranskom kmetskom zakoniku,
za koji je pobudio znatno zanimanje istraivaa hrvatske srednjovjekovne
povijesti i elju da se taj izvor to prije u,potpunosti objelodani. Pa ipak,
Grgi do svoje smrti to nije uspio uraditi i tekst toga zakonika ostao je due
vremena nepoznat. Sva traganja u Historijskom arhivu u Zadru bila su uzaludna .
Desetak godina nakon Grgieve biljeke uspjelo je sovjetskom povjesniaru M. M. Freidenbergu da pronae potpun tekst tog zakonika (S. A.),
objanjava dalje Raukar i kae da je Freidenberg 1971. taj Vranski zakonik
objelodanio uz komentar, koji ima nedostataka.
Iako Freidenberg nije imao u rukama original zakonika, nego samo
Grgiev prijepis, pisan na pisaem stroju, ipak se s pravom (S. A.) odluio na
njegovo objelodanjivanje, jer Grgiev prijepis u sadrajnom pogledu ne
podlijee nikakvoj sumnji. Zbog toga Freidenberg zavreuje priznanje za
upornost pri pronalaenju Grgieva prijepisa VZ-a.
Opisujui detaljno Grgiev prijepis VZ-a, koji se sastoji od 9 tipkanih
stranica i analizirajui VZ-ik, Raukar postavlja nekoliko pitanja, prije
svega: je li sauvan njegov original i je li njegov sadraj vjerodostojan, te
zatim: u kakvim prilikama i zbog ega je on nastao?
U odgovoru na to Raukar kae da je sadraj VZ-a potpuno vjerodostojan, jer se uklapa u ve poznati razvitak zemljinih odnosa na vranskom
podruju u tom razdoblju. U prilog njegovoj vjerodostojnosti navodi mnogo snaniji dokaz, a taj je, da osim Grgieva prijepisa, sauvan je i original
VZ-a tonije njegov originalni suvremeni prijepis, premda ne itav tekst, nego samo njegov zavrni dio.
Naime, on je, radei u lipnju 1974. u Historijskom arhivu u Zadru na
mletakim izvorima za razvitak Zadra u XV st. naiao i na originalni tekst
zavrnog dijela VZ-a (S. A.) u posebnom svesku pod naslovom Registro
3

M. M. F r e i d e n b e r g , Vranski zakonik. Novi spomenik hrvatskog obiajnog prava, Radovi Instituta JAZU u Zadru, XVIII, Zadar, 1971, str. 323 i bili. l, str.
325.
774

delle ducali dirette ai Conti e Capitanei di ara, Atti dei Capitanei di ara e
Ducali dirette agli stessi, 14301500. U osmom sveiu ovoga Registra
naao je i originalni prijepis zavrnog dijela VZ-A od cl. 29 do 38, iji je
tekst pisao zadarski notar imun Damiani. Sauvani fragment originalnog
prijepisa VZ-a vaan je Raukaru iz nekoliko razloga, a u prvom redu to
dokazuje vjerodostojnost toga zakonika i pokazuje da je Grgiev prijepis
sadrajno pouzdan, ali da se jezino znatno razlikuje od originala.
Kako je Grgiev prijepis pisan modernijim talijanskim jezikom (S. A.)
iz toga se moe zakljuiti da pisar teksta, koji je Grgiu posluio kao predloak, nije VZ prepisivao iz originala ili iz prijepisa koji bi bio vremenski blizak originalu nego iz nekog kasnijeg prijepisa (S. A.).
Po svemu sudei Raukar misli da je Grgiev predloak nastao ... negdje u prvoj pol. XVIII. stoljea (S. A.). Na takvu pretpostavku upuuju Raukara ne samo jezina obiljeja, nego i to da je sadraj VZ-a mogao biti zanimljiv tek u razdoblju zaotravanja odnosa u zadarskom agraru u prvoj
pol. XVIII. st.,4 nakon to je potkraj XVII. st. zadarski teritorij osloboen od
turske vlasti.
Iz svega toga, dakle, slijedi: I. Grgiu pripada zasluga to je prvi otkrio i
upozorio na tzv. Vranski zakonik, koji je prepisao pisaim strojem, a M.
F r e i d e n b e r g u , 5 to ga je, pronaavi i dobivi taj prijepis, objelodanio 1971. godine.
Meutim smo se mi zainteresirali za taj teks i doli do sasma drugog zakljuka u pogledu tvrdnji da je Grgi bio prvi koji je otkrio i znao za taj zakonik .
2.

Naime, jo 8. XI 1956. uputio je Grgi Institutu Jugoslavenske akademije

znanosti i umjetnosti u Zadru pismo pisano pisaim strojem sljedeeg sadraja:
Poznato mi je (S. A.) da je Jug. akademija dala prepisati cijelu rukopisnu
ostavtinu historiara iz XVII. vijeka Ivana Luia Trogiranina. Ti prijepisi nalaze se u Akademijinom Historijskom Institutu u Zagrebu. Medu tim prijepisima je
i kodeks vranskog obiajnog prava (le consuetudini di Vrana). To mi je potvrdio
4
T. R a u k a r , Marginalia uz novootkriven 'Vranski zakonik' iz godine 1454,
Historijski zbornik, XXV-XXVI/1972-1973, Zagreb, 1974, str. 369 i bilj. l, str.
370-372.
5
M. F r e i d e n b e r g u saetku pie zaudo i ovo: .... Pamjatnik byl najden i
perepisan I. Grgiem v HAZ-e (?! S. A.), original ego ee ne najden... (M. M. F r e i d e n b e r g, o. c., 341). To Freidenberg ponavlja i 1978 (listopad) ovako: Ja vnov' hou otmetit', to imenno /. Grgicpervyj nael v zadarskom arhive tekst Vranskogo zakonnika 1454 g. (S. A.), kotoryj byl pozdnee mnoj opublikovan /Freidenberg, 1971/.
(M. M. F r e i d e n b e r g , Vnutrennjaja izn' dalmatinskogo goroda. Razmyslenija
nad knigoj T. Raukara, Hozjajstvo i obestvo na Balkanah v srednie veka. Mevuzovskij tematieskij sbornik, Kalinin, Kalininskii gosudarstvennvj universitet, 1978,
90, bilj. 2.)

775

pro/. Barada. Od ranije mije poznato (S. A.), da je Lui bio zatraio od svog zadarskog prijatelja Valerija de Ponte, da mu poalje le consuetudini di Urana (B.
Popario, Pisma Ivana Luia Trogiranina u Starinama XXXII, str. 38). / on mu
ih je, eto, poslao (S. A.). U istom pismu, ako se ne varam (S. A.), zatraio je Lui
od Fonta takoer, da mu poalje podrobnije podatke o ligama6 u zadarskom kotaru. Pretpostavljam da mu je Ponte i to poslao (S. A.), jer, se zna, da su Ponte i
Ljubavac bili veoma predusretljivi prema Luiu kad god je neto od njih iz Zadra traio, pa drim (S. A.) da se i ta informacija o ligama nalazi u Luievoj ostavtini odnosno sada u prijepisima i Akademijinom Historijskom Institutu u Zagrebu. Oba (S. A.) navedena dokumenta ivo me zanimaju (S. A.), pa ovim uzimIjem slobodu zamoliti Vas, da poradite na nadlenom mjestu u Akademiji, da mi
se dostavi prijepis prijepisa (S. A.). Razumije se, ja u snositi trokove prijepisa i
potarine.
Unaprijed Vam zahvaljujem na predusretljivosti.
S drugarskim potovanjem.7

Kako valjda sa strane JAZU u Zagrebu nije stizao jo odgovor na to pismo, to se I. Grgi izravno obratio Arhivu JAZU u Zagrebu, o emu je 28. XII
1956. obavijeten dr M. B a r a d a, koji je ve sljedeeg dana, tj. 29. XII iste
godine uputio Grgiu sljedee lakonsko pismo:

Kroz to vrijeme je na pismo, koje je uputio Institut JAZU u Zadru Historijskom institutu JAZU u Zagrebu, konano stigao odgovor u obliku dopisa,
datiranog 3. I 1957.
U njemu stoji sljedee:
Institutu Jug. ak. u Zadru
Na Vau molbu da se udovolji elji dra Ivana Grgia u pogledu kopiranja kodeksa vranskog obiajnog prava (le consuetudini di Urana) (S. A.), ast mi je odgovoriti, da smo u naem katalogu Ludusove ostavtine traili, ali mi nismo nali
eljena kodeksa. Isto tako ne nalazi se taj kodeks ni u starijem materijalu Jugoslavenske Akademije. to o tome zna prof. Barada, mi naalost nismo u mogunosti da javimo (S. A.). alimo da je na odgovor prema tome negativan
S. F. - S. N.!
Direktor Arhiva Jug. akademije:
uz.
Prof. Vj. Stefani.9

Naavi se pogoen onim pismom od 29. XII 1956, Grgi je ve 5.1. 1957.
napisao Baradi vrlo opiran odgovor, u kome uz ostalo pie:

Juer jutrom nazvala me inovnica Arhiva JAZ kazavi mi: Dr. I. Grgi iz
Zadra trai od nas neznam da li mije rekla prijepis, original (S. A.) ili neto
drugo i pozivlje se na Vas t.j. na mene da ste mu vi kazali da se ovdje nalazi neki vranski zakonik (S. A.), pa nam kaite. Ostao sam iznenaen, jer ja sam
to Vama kazao i da ga obraujem (S. A.). Naravno ja sam odgovorio da neznam
gdje se nalazi, jer ja sam naao, Vama u povjerenju kazao i sad da to prvenstvo
izgubim, nebi mi bilo indiferentno. Sumnjiv sam, jer zato se niste na mene obratili za eventualni detalj nego izravno na Arhiv? (S. A.) II sam ve i u Zadru postao
osoba, s kojom nije zgodno imati izravne veze? Ako jesam, ao mi nije, ali je dobro da znam i da se prema tomu moram vladati.
Oprostite na pismu. Uz sretnu novu godinu ostaje
Va prof. M. Barada.8

... Prije nego to preem na Vranski zbornik (S. A.), rei u Vam koje su
moje glavne teme... Teme iz strane hrvatske povijesti za me su previe tvrda ledina... Sad o vranskom zborniku (S. A.). Oprostite niste mi rekli, da na njemu radite. Obratno, rekli ste da na njemu ne radite (S. A.). Ali to me ipak nije moglo potaknuti, da se ja njime bavim jer mi za to nedostaju snage (S. A.). U svakom
sluaju, dok imam dva zrna soli u glavi, morao bi u najmanju ruku saekati Va
Novigradski zbornik10 pa se tek onda upustiti u pisanje, to bi, ponavljam, za me
bila pretvrda kost. Palo mi je na um da zatraim prijepis najvie iz znatielje, zatim iz elje da ga vidim (S. A.) i imam (jer imam dosta dokumenti u svojim kafetinima, kojima se ne mislim posebno baviti), i naposljetku, jedini moj konkretan
interes mogao je biti, da kontroliram, da se agrarno-pravne dispozicije slau s
onim to ima u Prandinovu katastiku s onim dodatnim terminacijama zadarskih
knezova (S. A.). To je sve. Zato se nisam obratio Vama? Pa neu valjda traiti da
mi dokumente prepisujete (S. A.). Jo neto. Za Vranski zbornik nisam od Vas doznao. Za nj sam doznao, mislim jo 1952. itajui Luciusova pisma Valeriju Ponte
i pamtio i nastojao doznati gdje se uva Luciusova rukopisna ostavtina i ima li
je uope. To sam tek od Vas doznao (S. A.). Luciusova ostavtina vie me interesovala zbog podataka o ligama u zadarskom kotaru, jer je i takve podatke on traio od Ponta, pa ih je moda (S. A.) dobio i ostavio za sobom ... Moda ne grije-

6
O ligama i posobama je I. G r g i pisao jo 1954. u Zadarskoj reviji (IH/1,
l -15). No tada ne citira ono pismo Luciusa Ponteu u pogledu traenja podataka o ligama. Isto tako ne zna da ima ita grade o ligama u Luciusovoj ostavtini. Inae u Ostavtini I. Grgia, koja se nalazi u Historijskom arhivu u Zadru (HAZ) pod IX/1 sauvane 7su njegove biljeke o ligama i posobama.
HAZ Ostavtina I. Grgia XII Prepiska dra Grgia, kopija pisma pisanog
pisaim strojem (bez potpisa). Original pisma bi se trebao nalaziti u sadanjem Centru za drutvene znanosti JAZU u Zadru. Meutim unato najpomnijem pregledu u toj
ustanovi, nema ga. Moda je bio upuen s popratnim dopisom Upravi JAZU u Zagrebu. 8
HAZ Ostavtina I. Grgia XII Prepiska dra Grgia. M. Barada I. Grgiu,
Zagreb 29. XII 1956.

Centar JAZU u Zadru Fasc.: Spisi od 1. I do 31. XII 1957.

U ovom istom pismu prvo Grgi pie Baradi u pogledu Novigradskog zbornika
da je i on otkrio taj zbornik bez iije pomoi i stao njim baviti (S. A.). Ali kako je
uo prije 2 godine da je Barada napisao raspravu o Novigradskom zborniku, taj je posao on napustio bez zavisti i bez zle krvi ... (HAZ Ostavtina I. Grgia XII
Prepiska dra Grgia. I. Grgi M. Baradi (na pisaem stroju), Zadar, 5. I 1956 (No to
je svakako 1957, iako je 1956. godina u kopiji pisaim strojem tako stavljena. Ako se
usporedi
ovo
pismo
s
onim
Baradinim
od
29. XII 1956, vidi se sasma oito da je Grgiev odgovor uslijedio uistinu: 5. I 1957).

Dragi doktore,

10

777

776

im, ako Vae pismo shvatim i kao izraz predusretljivosti tj, gotovosti da mi
pribavite eljene stvari iz Luciusove ostavtine (S. A.). Ako uistinu ne grijeim,
onda Vas molim da mi poaljete prijepis kako Vranskog zbornika tako i podataka o ligama, ako ih imate (S. .). ligama i posobama ve sam pisao i jo u pisati, jer imam nove grade.
Sto se tie Zadra i Zadrana i njihova stava prema Vama, budite uvjereni da
postoji ovdje samo aljenje, to ja znam, to niste doli na ovaj Fakultet i uope u
Zadar.
Nadam se da je sluaj s Vranskim zbornikom ovim raspravljen (S. A.) i da
vie ne ostaje razloga da sumnjate u moju lojalnost
i u moje potovanje prema
11
Vaem znanju i Vaim naunim zaslugama.
Na to njegovo pismo odvratio je 9. I 1957. Barada sljedee:
Dragi doktore!
Kao odgovor na Vie pismo aljem Vam fotografije Vranskog kmetskog katastika (! S. A.). Prepis Vam ne aljem, jer ga nemam prepisana mainom nego samo rukom. Kad ga prepiete, fotografije mi vratite, jer imam samo tu kopiju (S.
A.). Ako se gdje sretnemo, razgovarat emo se, pa zato Vam je i ovako kratko pisano.
Uz pozdrav Va M. Barada.

12

Iz svega toga se oito vidi da li Baradi ili Grgiu pripada prvenstvo u

pronalaenju ovoga Vranskoga obiajnoga prava (VOP) ili tzv. Vranskog zakonika i tko ga je prvi namjeravao obraditi i objelodaniti. Ali zato se ne zna
to je s onim fotografijama koje je Barada bio poslao Grgiu na prijepis. Taj
dakle, ovako s fotografija uinjeni Grgiev prijepis pisaim strojem dobio je
na upotrebu Freidenberg, koji ga je onda i objelodanio.
Otada je prohujalo opet niz godina i poslije Freidenberga Raukar je, kako je ve prije navedeno, ponovno osvijetlio pitanje ovog tzv. VZ-a i iznio
ovaj svoj nalaz jednog dijela njegova originala u HAZ-u.
I na tome je ostalo do danas.
Poznato je, naime, da je M. Barada umro jo 1958, a I. Grgi 21. XI 1961.
Za Baradinu ostavtinu i korespondenciju moe se rei da je nepristupana,
jer je zapravo razasuta na nekoliko strana i ne zna se gdje je sve pohranjeno.
Prema tome za sada se vie nita ne moe doznati u pogledu VOP-a ili VZ-a,
za koji smo nali pismene podatke u Grgievoj ostavtini, koja takoer nije
sauvana u cijelosti.
No i to je dovoljno, jer su oni obadvojica kroz navedene retke svojih pisama dali dosta podataka za pravilno osvjetljenje provenijencije i nalaza
ovoga vanog dokumenta, koji se je dosada pripisivao Grgiu.
11
HAZ Ostavtina I. Grgia XII Prepiska dra Grgia. I. Grgi M. Baradi,
Zadar12 5. I 1956 (tj. 1957: S. A.).
HAZ Ostavtina I. Grgia XII Prepiska dra Grgia. M. Barada I. Grgiu,
Zagreb 9. I 1957.

778

Pa ipak svemu ovome iz naega vlastitog saznanja moramo dodati, kako

je poznato, da je L u c i u s o v u ostavtinu, koja se je nalazila u Kaptolskom
arhivu u Splitu (KAS) u nekoliko svezaka, dozvolom tamonjih crkvenih
vlasti uspio M. Barada dobiti i predati na prepisivanje u prostorijama Arhiva JAZU u Zagrebu iza 1945. godine. Ondje su zduno i veseljem kroz nekoliko godina prepisivali tu ostavtinu poznati na knjievnik dr Marin B e g o i
don Mate H a i l o pod nadzorom M. Barade, koji je u taj arhiv dolazio svakog dana i s njima radio, pregledavao i korigirao ono to su oni ispisivali u
velike ukoriene sveske.
13

Tako su dakle 6. II 1952, kako su zabiljeili, ispisali i jedan tako veliki

14
ukorieni svezak, u koji su prepisali i VOP ili tzv. VZ. Drugim rijeima ovo
15
je nepobitni dokaz da je Barada bio prvi upoznat s ovim dokumentom, koji
je namjeravao i obraditi.
3.

Kada sam prije 2 godine ponovno pregledavao sve navedene tiskane radove o VOP-u ili tzv. VZ-u, sa zaudenjem sam se pitao, zato nitko od tih naunih radnika nije pogledao ve toliko puta citiranu ostavtinu Luciusa ili u
KAS-u ili pak onu u suvremenom prijepisu u Arhivu JAZU u Zagrebu. Stoga
sam poetkom 1977. poao u Splitu i u KAS-u ubrzo pronaao taj dokument,
16
tj. one stranice iz Luciusove ostavtine (sv. 528, Ser. B, list 144147, gdje
se nalazi najstariji prijepis VOP-a ili tzv. VZ-a u cijelosti, a ne u pojedinim
fragmentima.
Usporeujui tada ovaj prijepis u KAS-u s Grgievim prijepisom,17 tj. s
onim koji je po njegovu prijepisu objelodanio Freidenberg,18 zapazio sam da
postoje odreene razlike, praznine i nepotpunosti, te da bi bilo svakako vrijedno da se VOP ponovno objelodani i da se pojedini podaci i izrazi u njemu
s drugom, suvremenom izvornom gradom osnae i pojasne.
13
Grgi pie Baradi (5.1 1957) kako za Vranski zbornik nije od njega doznao nego
je doznao, misli jo 1952. itajui Luciusova pisma Valeriju Ponte. Stoga je nastojao
doznati gdje se nalazi Luciusova ostavtina i ima li je uope, a to je tek doznao od
Barade (HAZ Ostavtina I. Grgia XII Prepiska dra Grgia). Samo je pitanje,
koje mu je zapravo godine Barada rekao da se taj tzv. VZnalazi u Luciusovoj ostavti-

ni?!

14

Arhiv JAZU u Zagrebu XXX sv. No 528, Ser. B, str. 144- 147.
On je, nakon to je prepisana, Luciusovu ostavtinu vratio KAS-u vrlo lijepo
ukorienu u nekoliko svezaka, a za svoj uloeni dugogodinji trud oko toga prepisivanje odbio je pismeno pozamanu svotu novaca, koju mu je JAZU u obliku honorara
slubeno dodijelila.
16
Tom prilikom mi je najpripravnije uinio fotokopije ovoga prijepisa dr D. Kekemet, tadanji direktor Gradskog muzeja u Splitu, na emu mu ponovno zahvalju15

jem.

17
HAZ Ostavtina I. Grgia VI/10: Vranski kmetski zakonik (Consuetudini di
Urana)
iz 1454 (pisaim strojem).
18
M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., 336-340.

779

Prijepis VOP-a koji se nalazi u Luciusovoj ostavtini izvren je po svojoj

prilici 70-ih,godina 17. stoljea i mi emo njega uzeti za bazu i ovdje itav
njegov sadraj i opseg objelodaniti.
Uporedo s time ispod crte emo citirati, ukoliko bude kakvih razlika i
neslaganja, izraze iz Grgieva, zapravo Freidenbergova tampanog Vranskog
kmetskog zakonika (i kratice za to emo dati: G i F). Na isti nain emo navesti i ono to je Raukar uzeo iz Grgieva prijepisa (tekst uvoda) u HAZ-u u
vezi VOP-a i to oznaiti sa: R, a od cl. 29 38," koje nije zaudo publicirao
Raukar, iako ih je pronaao, stavit emo kraticu: Re.
Evo dakle tog prijepisa iz KAS-a:
In Christi Nomine Amen.20 Nos Laurentius Lauredano pro Illustrissimo Ducali Dominio Venetiarum Comes et Benedictus de Mula Capitanues
Ciuitatis Jadre, eiusque21 districtus et comitatus. Vniuersis et singulis22 tam
presentibus quam futuris23presentes inspecturis, notum facimus,24 et manifestum, quod ad Nostras25 accedentes presentias Michael Viuiani26 Judex
Burgi Castri Aurane, nee non27 aliqui alij homines uillarum28 districtus Aurane29 una cum ipso Michaele Videlicet30 unus homo pro quaque uilla31 Nobis
presentarunt32 in scriptis aliqua Capitula dicentes,33 et exponentes illa esse
Capitula suorum priuilegiorum34 suarumque litterarum, et consuetudinum35
19
Iz objelodanjenoga naeg teksta prijepisa VOP-a i na osnovi onoga teksta koji
je pronaao Raukar u HAZ-u, jasno je da je podjela na lanke svojstvena samom tekstu, a pogotovo nije nastala inicijativom Grgia, to nije mogao ustanoviti Freidenberg zbog odsustva originala (M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., 325).
20
F r e i d e n b e r g poinje objelodanje, ovako: [Vranski kmetski zakonik]
(Consuetudini di Aurana)
l-o. Che ... (M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., 336), iako Grgiev prijepis (pisaim
strojem) ima naslov: VRANSKI KMETSKI ZAKONIK (Consuetudini di Vrana) iz
god. 1454. (na drugom listu), a onda poinje takoer sa: In Christi Nomine Amen...
(HAZ Ostavtina I. Grgia VI/10).
21
G.: Nos Laurentius Lauredano pro 111= mo (u tekstu originalnog prijepisa u
KAS-u stoji: Illm, koje smo razrijeili u: Illustrissimo) Du: (u navedenom je tekstu, isti izraz, koji smo ispisali sa: Ducali) Dom. Ve: (Dom. Ve:i u spomenutom tekstu, koje
smo kratice naveli kao: Dominio Venetiarum) Comes et Benedictus de Mula Cap. (mi
smo stavili kao: Capitaneus) Ciuitatis Jadre eiusque ... dok R (T. R a u k a r , Marginalia ..., 372) ima: Civitatis Jadre eisque.
22
G: Universis et singulis, a R a u k a r : Universis et singulis
23
R. tam presentibus, quam futuris
24
G: inspecturis notum facumus, a R: inspecturis, notum facimus
25
R: nostras
26
G: presenti D, Michael Viviani, a R: presenti(as) D(ominus) Michael Viviani
27
G: A urane, nec non, a R: Aurane, necnon
28
G i R: villarum
29
G i R: Aurane
30
G: Michaele videlicet, a R: Michaele, videlicet
31
G: quacumque villa, a R: quaque villa
32
G i R: presentarunt
33
G i R: dicentes
34
G i R: privilegiorum
35
G.: litterarum et consuetudinum, a R: litterarum et consuetudinum,

780

cum aliquibus correctionibus,36 et additionibus super additis, et declaratis

37
de comuni consensu, et uoluntate uniuersitatis hominum Burgi predicti
supplicantes, et requirentes38 debila cum instantia, ut39 ipsa Capitula uidere40 ex examinare deberemus, ea corrigendo, et moderando, pro ut41 Nobis
melius et iustius iuderatur conuenire,42 ipsisque uisis, corectis,43 et moderatis dignaremur de gratia speciali44 ipsa Capitula reconfirmare, et ad futurorum memoriam, ut in promptu semper haberi possint in publicam, aut authenticam scripturam generari.45 Vnde uisis et46 diligenter examinatis ipsis
Capitulis et semper inde habita diligenti informatione perere,47 et consilio
a48 conductoribus in cantus Aurane49 tam presentibus, quam elapsis50 ipsisque Capitulis correctis,51 et moderatis, ubi corrigenda,52 et moderanda fuerunt, et considerato,53 quod ipsa Capitula iustitiam in se continent, et honestatem honorem,54 et bonum statum55 Nostri Illustrissimi Dicalis Dominij
Venetiarum56 Castri et districtus Aurane, nec non utilitatem,57 et commoditatem,58 tam Comunis Venetiarum59 quam specialium quarumquumque60
personarum, ideo unanimiter et concorditer uolentes61 ipsis fidelibus suppli36

G i R: correctionibus
G: additis et declaratis de comuni consensu et voluntate universitatis, a R: additis et decleratis de comuni consensu et voluntate universitatis
38
G: predicti, supplicantes et requirentes, a R: predicti, supplicantes, et requirentes
39
G: cum instantia (ova rije je olovkom dodana: S. A.) ut, a R: cum [.. f, ut ... U
biljeci pod b pie: prazan prostor u prijepisu rukom dodano instantia.
40
G i R: videre
41
G i R: (372, 373) corrigendo et moderando, prout
42
G i R (373): videret (!) convenire
43
G: visis, correctis, a R: visis, correctis
44
G i R: exempli
45
G: reconfirmare, et ad futurorum memoriam ut in promptu semper haberi sint
in publicam aut authenticam scripturam, a R: reconfirmare, et ad futurorum memoriam, ut in promptu haberi possint in publicam aut authenticam scripturam [.. .f. U biljeci pod c kae Raukar: Nedostaje dio teksta.
46
G: Unde visis et, a R: Vnde visis ete et
47
G i R: informatione, parere
48
G i R: a
49
G i R: incantus Aurane
50
G i R: presentis quam elapsis
51
G i R: correctis
52
G i R: corrigenda
5
G i R: considerato
5
G: continent et honestatem honorem, a R: continent et honestatem, honorem
5
G i R: Status
5
R: Venetiarum
5
G: Aurane, nec non utilitatem, a R: Aurane, nocnon utilitatem
58
R: comoditatem
59
G i R: Venetie
60
d
G: quam quarumcumque, a R: quam [.. .] quarumcumque. U biljeci pod d pie: Vjerojatno nedostaje rije 'aliarum' ostavljen prazan prostor u prijepisu.
61
G i R: volentes
37

781

cantibus62 in omnibus rebus licitis,63 et honestis complacere ipsa Capitula

64
confirmauimus tenore presentium confirmamus, et concedimus in hunc
65
modum. Videlicet.
Primo.66 Che tute uigne67 et oliuari,68 et ahn arbori frutiferi69piantano i
detti uilani70possono uender, o uer" donare per suo bisogno e72 lassare per
anima sua, con questo patto, ehe cadaun Vilan73 sia tenuto piantar oliuari
cento,74in spatio de anni quatro, altrimente non habbia benefitio delpresente Capitolo, et dobbiano dar in nota al datier quando haueranno75 fatto U
suo debito.
2.76 Item ehe tutte case o uer77 horti haueranno fatto,78 i detti uillani79
partendose loro dalla Aurana, dalle uille, et uenendo 80 star altri uilani tuto
quelle sorte*' se debia tior tre stemadori,82i quali debiano stimarle dette case et horti83 et quello ehe sara84 stimado per loro, a85per doi d'essi d'accordo, colui ehe uenir 86 star su le sorte87 debbia pagar la detta stima ** colui
ehe si partir.89 390 Item ehe alcun uilano91 non sia tenuto pagar de alcun
62

G i R: siplicantibus
G i R: licitis
G: compallcere (prvo l tintom dodano) ipsa Capitula confirmavimus tenere, a
R: confirmavimus, tenore
65
G: confirmavimus et concedimus in hunc modum. Videlicet, a R: confirmavimus et concedimus in hunc modum, videlicet: S time Raukar zavrava ovaj dio teksta. 66
G i F: (M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., 336): 1-0
67
G i F: vigne
68
G i F: olivari
69
G: albori frutiferi, a F: albori frutiferi. Inae je Grgi zareze u svoj tekst pisan
pisaim strojem, stavljao tintom.
70
G i F: vilani
71
G i F: vender o ver
72
G i F: e
73
G i F: vilan
74
G i F: olivari cento
75
G i F: debbiano dar in nota al datier quando haveranno
76
G i F: 2- O.
77
G: o a ver, a F: o ver
78
G i F: fatto
79
G i F: villani
80
G i F: ville, et venendo
81
G i F: vilani... quelle sorte
82
G i F: stimadori,
83
G i F: horti,
84
G i F: sara
85
G i F: o
86
G i F: venira a
87
G i F: sorte
88
G i F: a
89
G i F: partir
90
G i F: J-0.
91
G i F: vilano
63

64

782

horto o92 frutto alcune cosa ad alcuna persona si de comun,93 come de feudatarij.
494 Item ehe alcun uilano95 dalla Aurana, o96 del suo distretto non possa
uender uin a97 spina de S. Zorzi de April fin a98 S. Maria d'Agosto, saluo"possa uender, a100 mozo et mezo mozo.
5"" Item Cheli102 datier! dali'Aurana non possano uender uin a103 spina
saluo104 da S. Zorzi d'April fin 105 S. Maria d'Agosto, et anco possano uender106 dopo S. Maria, non essendo altro uin107 in borgo ne terrier ne forastier.
6log Item ehe i datieri,109 ne i feudatarij non possano cazar uia" alcuna
uedoa,1" ne pupilli orfani, saluo112 per caso de rebelli,"3 per uiolar donne,
o"4per brusar casse"5 e fazendo116 et suo douer, e lauorando"7 ben i terreni, uigne e oliue,118 non li possa cazar, ma altramente facendo possa cazarli
saputa licenza de S. Signori Magnifici Rettori di ara.
7"9Item ehe lepossobe delle uille'20dell'Aurana posia121 cadauna possoba condanar malfattori, ehe fossi trouadi fra loro, fina a L'22 per cadaun
malfattor.
92

G: o, a F: o
G i F: comun
94
G i F: 4- 0.
95
G i F: vilano
96
G i F: Aurana o
97
G i F: vender vin a
98
G i F: a
99
G i F: salvo
100
G i F: vender a
101
G i F: 5- O.
102
G i F: ehe li
103
G i F: vender vin a
104
G i F: salvo
93

105

106

G i F: a

G i F: vender
G i F: vin
G i F: 6- O.
109
G i F: datieri
110
G i F: via
111
G i F: vedova
112
G i F: salvo
113
G i F: rebelli
114
G i F: violar donne o
115
G i F: case,
116
G i F: facendo. U tekstu rukopisa u Luciusovoj ostavtini u KAS-u bilo je isprva: fazendo a onda je umjesto z anonim stavio c i tako da se vidi kako je ispravljeno.
117
G i F: dover e lavorando
118
G i F: vigne e olive,
119
G i F: 7-0.
120
G i F: ville
121
G i F: possa
122
G: trovadi fra loro fino a, a F: trovadi fra loro fine a
107

108

783

8123 Item ehe i'uillani124 de comun sono tenuti lauorar12512 giorni all' anno a126 i'datieri.
9127 Item ehe i terreni, ehe sono al paludo'28 passando anni tre, ehe i'
non fossero lauorati129 cadaun ilpossa laorar, 13 et niuno'31 non lipossa contradir,132 et debbiano dar le quarto,133 et decimo quelli134 ehe laoranno '35
spetialpersone a136 i so137 Patroni, e quelli ehe laorano per comun i"3S datieri dell'Aurana.
W139 Item ehe li terreni, i' quali fossero stadi bosco anni140 X continui14'
ciaschedun li possa laorar,'42 et disboscar.e nisuno143 non li possa dar inpazo,144 ne contradir, e debi145 der el quarto,146 et decimo U Vilan,I4? ehe laorara, e desbocara148 al suo Patron.
U149 Item ehe uor150pescar15' in Lago debbia esser d'accordo con el dadier dell'Aurana,152 et altramente non possa pescar senza licenza del datier
secondo usanza153 intendendose non possano pescar tutto l'anno senza licenza, o si non saranno d'accordo con el datier.

23

G i F: 8- 0.
G i F: i villani
25
G i F: lavorar
26
G i F: a i
27
G i F: 9- 0.
28
G i F: paludo,
29
G i F: lavorati,
30
G i F: laorar
31
G: niuno, a F: niune
32
G i F: contradir
33
G i F: quarto
34
G i F: quelli
35
G i F: a
36
G i F: persone a
37
G i F: so
38
G i F: a i
39
G i Gr. (= I. G r g i , Buntovni pokret..., 559, bilj. 23) i F (337): 10-0.
40
G i Gr: anni, a F: ammi
41
G i Gr i F: continui,
42
G i Gr i F: laorar
43
G i Gr i F: e nissuno
44
G i Gr i F: inpazo
45
G i Gr: conradir, e debbia, a F: contradier, e debia
46
G i Gr i F: quarto
47
G i Gr i F: Vilan
48
G i Gr: laorara et deboscar, a F: laorar e deboscar
49
F: 11-0.
50
G: chi vor, a F: ehe von
51
Pojaana crnilom u tekstu rukopisa u KAS-u slova: es.
52
G i F: Aurana
53
G i F: usanza,
54
G i F: licenza o
24

784

12155 Item ehe li datieri nei156 feudatarij non possano cauar157 ne cazzar
alcun Vilan fuora della sorte, et questo se non megliora a tuor miglior ui15S
159
lan, et senpre questo sia con licenza di Magnifici Rettori di Zara, ehe saranno per et tenpo. 16
13161 Item quelli ehe uoranno alle pantere162 sono il lo Lago163 siano tenuti di dar para doi de oselle all'anno ai'164 datieri oselando.
14165 item ehe alle fiere del cont166 dell'Aurana nissun laorator,167 ne altri ehe stanno in lo ditto cont168 non sia tenuto di pagar datio delle robbe,
ehe nasseno sul ditto Cont uendendole o conprandole.169
15170 jtem cne ciascun habitator dell'Aurana e del suo contado possa sequestrar robbe de cadaun forestiero per suo debito saluo171 chi uien masinar, o uer 172 tenzer, e cadaun Vilan, o uero murlaco,173 se pol retegnir un
per l'altro, essendo d'un Patron, o uer174 d'una cathona, reseruandi senpre i
salui condutti,175 e debitti176 di comun, ehe precede tutti i altri creditori.
16177 Item ehe i Vilani del borgo dell'Aurana e del tutto suo contado uo179
leno esser tenuti, e180 sono contenti renouar181 la munition delle legne182
del castel183 dell'Aurana ogni quattro anni, benche,184 non era usanza,185 ma
155

G i F: 120- 0.
G i F: ne i
G i F: possano cavar
158
G i F: vilan,
159
G i F: sempre
ICQ p. j] tempo.
161
G i F: 13-0.
162
G i F: pantere,
163
G i F: lago,
164
G i F: ai
165
G i F: 14- 0.
166
G i F: cont
167
G i F: laorator
168
G i F: cont,
169
G: Cont vendedole o comprandole., a F: Cont vendedole o comprandole
170
G i F: 15-0.
171
G i F: salvo
172
G i F: vien a masinar o ver a
173
G i F: Vilan o vero murlacco
174
G: D'un Patron o ver, a F: d'un Patron o ver
175
G: cathona, reservandi sempre i salvi condutti, a F: cahona, reservandi sempre
i salvi condutti
176
G i F: debiti
177
G i F: 16- 0.
178
G i F: e
179
G i F: voleno
180
G i F: tenuti e
181
G i F: renovare
182
G i F: della legna
183
G i F: Castel
184
G: benche, a F: benche
185
G i F: usanza.
156

157

785

sono contentiper benefitio di S. Marco rinouarla"10 ogni quattro anni, in capo di detti quatro anni'87mettendo summe dueper cadaun uilan188 dell'Auli9
rana, e del duo contado, e ehe Ja monicion uechia delle legne se debia par90
tir fra coloro ehe haueranno portale le legne cio e' refatta la monicion
91
nuoa. '
92
193
17' Item ehe quelli dell'Aurana, e del suo contado non possono tenir
194
195
mesure saluo quelle dell'Aurana sottopena de L 2per caduana misura,
196
197
la mitt a S. Marco, et altra mitta al accussator.
198
199
200
18 Item ehe alcuno, ehe die hauer dai Vilani non possa tor per
202
203
204
205
206
pegno alcun bo, habiando el uilan altro de ehepagar, e cosi i' datieri come altre persone per esser questo in benefitio di S. Marco, perche207
U uilan208 non po laorar209 senza i'boi.210
19211 Item ehe uenendo212 alcun pouero uilan213 in malatia, o214 in pouert, si ehe non possa Zapparie uigne216 per si,217 ne per altra persona,218 per
anni tre con tinui, non se li possa dar inpazo per fin anni tre, e da innanzi sia
215

in liberta219 del Patron del terren220 non laorando221 le dette uigne,222 i' detti
tre anni223 poterli tor le dette uigne.224
225

233

220

G i F: rinovarla
G i F: anni,
88
G i F: vilan
89
G i F: vechia
90
G: legne, cio e, a F: legne, do e
91
G i F: nova.
92
G i F: 17- O.
93
G i F: e
94
G i F: salvo
95
U tekstu rukopisa u KAS-u je tintom pojaano slovo e.
96
G i F: mitt; a S. Marco
87

97

G i F: metta
98
G i F: 18- O.
99
G i F: alcuno

G: die haver, a F: die ha ver

G i F: Vilani,
02
C: bo, a F: bo,
U tekstu rukopisa u KAS-u drugo slovo a je tintom pojaano.
04
G i F: vilan
05
U tekstu slovo a pojaano tintom (u rukopisu KAS-a).
G i F: i F: perche
08
G i F: vilan
G i F: lavorar
F: senza i boi.
F: 19-0.
F: venendo
F: povero vilan
F: malatia e
F: poverta
F: zappar le vigne
F: se
F: persona
01

786

227

234

235

21 Item ehe hauesse posseduto un terren, o uer altro, el haues236

237
238
239
se passato anni 30 si posseda ben, e nissun non li possa dar inpazo,
240
ne molestia.
241
242
243
22 Item doue fosse terren, ehe si inpiantasse, nel qul fosse stato
244
245
di oliuari, e fosse secadi, e colui ehe hauesse246piantato la uigna,247 raleuasse248 dalle radici de i' detti oliuari sechi,249 qualchepianta de oliuo,250 sia
de colui,251 ehe releuara252 talpiante, intendendo,253 e dichiarando, ehe le pi219

186

226

20 Item ehe ogni concanbio fosse fatto dei terreni o dei uer d'al228
229
230
tro, passando anni 15 sia fermo, erato, e nissun non li possa dar inpa231
232
zo, ne molestia.

221

G i F: liberta
G i F: terren,

222

G i F: lavorando

G i F: vigne
223
G i F: anni,
224
G i F: vigne.
225
G i F (338): 20-0.
226

G i F: concambio
G i F: o ver
228
G i F: passado
229
G i F: e
230
G i F: non possa
227

231

G i F: inpazo

232

233
234

G i F: molestia

G i F: 21:0.

235

G i F: havesse possedute

G i F: o ver
236
G i F: havesse
237

238

U tekstu rukopisa KAS-u tintom pojaana dva s.

G i F: e
239
G i F: inpazo
240

241

G i F: molestia

G i F: 22-0.
G i F: dove
243
G i F: terren

242

244

G i F: olivari e
G: e Fosse (praznina a ne tokice), a F: e fosse... e
246
G i F: havesse
247
G i F: vigna
248
G i F: valevasse
249
G i F: dei detti olivari sechi
250
G i F: olivo
251
G i F: colui
252
G i F: relevara
253
G i F: intendendo

245

787

ante e254 ramegiouine255 da zenochio2 s in zoco sia de colui a257 chi apartenisse el terren, e258 la sorte.
23259 jfem cne ciascheduno sia tenuto a260 nettar si fossi della canpagna
e dar la uia all'aqua,262 si ehe non anieghi le biaue,263 e sia tenuti questo,264
cosi feudatarij come altri sotto pena de L 2 per caduano a265 S. Marco, cio
266 borghesani i'267 terreni del borgo26> e li uilani cadaun269 nel suo conta270
ad ogni requisitione di patroni di terreni.
24"' Item ehe alcun habitator dell'Aurana, e272 del suo contado, cosi soldadi come uilani,273 et altrepersone274 non possa,275 ne debbia intrar,276 ne in
uigna277 ne in horti di alcuna persona a far danno sotto pena de soldi278 20
per cadauno ehe contrafar279 e cadauna fiada ehe sarazso contrafatto la mitta281 S. Marco282 e l'altra mitta283 al accusator, a sara284 tenuto de credenza,285, e sopra cio debbia pagar, e286 reffar el danno f atto.

25287 Item se per auentura288 non sara289 alla sedi290 un Zudese, o uer
doci (!S. A.) possa sentar el Vice Zudese, e292 le sententie siano bone, e ferme,293 come se fossero fatte per i'294 Zudesi in persona.
26295 Item ehe ciascheduno se possa appelar dauanti 296 m.297 lo Casste298
lan dell'Aurana de cadaun299 sententia, etermination300 piacendo alleparti,
ma non piacendo a301 una delleparti, si qualsi uoglia302 andar dalle dauanti
m.303 lo Castelan,304 debbiano andar dauanti 305 m.306 lo conte de Zara dauanti307 el qul se possano etiam appelar d'ogni atto, et sententia,308 et terminacion da m.309 lo Castelan310 dell'Aurana.
273" Item ehe le condanation312 saranno fatte per la sedia dell' Aurana,
la mittade se die pagar,313 et la altra mittade uien perdonata314 secondo
I'usanza.
28315 Item ehe quando i Contettabili316 si canbiano317 da Zara all'Aurana
318
Zara, debbiano pagar coloro,319 ehe porteranno le sue robbe, e320 di su291

287
254

G i F: e
255
G i F: giovine
256
G i F: zenochio, a F: zenechio
257
G i F: a
258
G i F: terren e
259
G i F: 23-0.
260
G i F: a
261
G i F: campagna e
262
G: via all'acqua si, a F: via all'acqua si
263
G i F: biave
264
G i F: a questo
265
G i F: a
266
G: cio e, a F: cioe
267
G i F: i
268
G i F: borgo
269
G i F: vilani, cadaune
270
G i F: conta
271
G i F: 244.
272
G i F: dell'Aurana e
273
G i F: vilani
274
G i F: persone,
275
G i F: possa
276
G i F: intrar
277
G i F: vigna
278
G i q(!), A F: q (soldi;u tekstu rukopisa u KAS-u je uistinu: q).
279
G i F: contrafar
280
G i F: sara
281
G i F: contrafatto, a mitta a
282
G i F: Marco e
283
G i F: mitta
284
G i F: sar
285
G i F: credenza
286
G i F: debba pagar e
788

G i F: 25-0.
288 G i F: aventura
289
G i F: sar
290
G i F: sedia
291
G: Zudese o ver doi, a F: Zudese o ver dei,
292
G: V(ice) Zudese e, a F: v(ice) Zudese e
293
G i F: bone e ferme
294
G i F: i
295
G i F: 26-0.
296
G i F: davanu a
297
messere
298
G i F: Castellan
299
G i F: cadauna
300 Q j p. sententia a termination,
301
G i F: a
302
G i F: sia qul si voglia
303
messere
304
G i F: Castellan
305
G i F: a
306
messere
307
G i F: davanti
308
G i F: atto et sententia
309
messere
310
G i F: Castellan
311
G i F: 27-0.
312
G i F: contradition
313
G i F: die pagar
314
G i F: vien perdonada
315
G i F: 28-0.
316
G i F: contestabili
317
G i F: cambiano
318
G i F: a
319
G i F: a coloro
320
G i F: robbe e
789

oi conpagni321 soldi322 2 per caro fin al Lago, soldi323 l per somaro dal Lago
per fin alla marina.
29121 item ehe quelli dell'borgo dell'Aurana325 sono tenuti326 dar a i dati327
eri per presente328 ogni uilano ogni anno d'anno nouo329 una somma di330
legne e soldi 6 cio e quelli33' ehe tin Ja sorte, et332 altri habitatori,333 ehe non
tien Ja sorte,334 sono tenuti a papar335 soldi 3 all'anno, e336 non altro, e337 le
altri Ville338 sono tenuti di339 dar i'340 loro presenti secondo341 le sue usanze
e342 li detti datieri343 sono tenuti344 de farli un pasto all'anno345 per i detti
presenti.340
30347 Item ehe tutti i'Vilani dell'Aurana e34S del suo distretto ino tenuti
349
di
netar el fosso del castello350 dell'Aurana351 intorno352 si dentro come di
fuora353 secondo354 come hanno355per ilpassato.356
321

G i F: compagni
G i F: (tako i stoji u tekstu rukopisa u KAS-u).
323
F: g (tako i pie u tekstu rukopisa u KAS-U).
324
G i F: 29-0. Odavde do kraja ovoga dokumenta nema uope naznaenih brojeva: 29 itd. u onom Registro delle ducali dirette ai Conti e Capitani di ara Atti dei
Capitani di ara e Ducali dirette agli stessi 1430 1500 [(Ovo je pisano rukom
K r e k i a, biveg direktora HAZ-a): N. B. appartenevano all'Archivio Notarile di ara (pisano rukom E. B t t n e r a , arhivara HAZ-a) svei 8 (14-carte scritte), 1.
97], dok u VOP-u u KAS-u nastavljaju se ti brojevi dalje. Mi pak ovaj Registro... u
biljekama odsada pa dalje citiramo skraeno sa Re.
325
Re: quali dal borgo de la Vrana
326
Re: tegnudi
327
Re: ai dacieri
328
Re: prexente
329
Re: uillano ogni anno dala anno nuouo, a G i F: vilano ogni anno d'anno novo
330
Re: soma de
331
Re: zoe queli, G: cio e quelli, F: cioe quelli
332
Re: tien ee sorte: Et, G i F: tien la sorte, et
333
Re G i F: habitatori
334
Re: le sorte. G i F: la sorte
335
Re: tegnuti de pagar, G i F: tenuti a pagar
336
Re: al al anno, et, G i F: all'anno e
337
Re: Et
338
Re: uille, G i F: ville
339
Re: tegnude de
340
Re: /
341
Re: prexenti segondo
342
Re: uxance. Et
343
Re: diti daciari
344
Re: tegnudi
345
Re: al anno
346
Re: / diti prexenti.
347
Re nema taj broj, a G i F (339): 30-0.
348
Re: tuti I Villani de la Vrana, et, G. i F: tutti i Villani dell'Aurana e
349
Re: destreto siano tegnudi de
350
G i F: Castello
351
Re: de la Vrana.
352
Re: Intorno, G. i F: intorno,
353
Re: de fuora. G i F: di fuora,
322

790

31357 Item ehe quando occoresse358 o uoresse359 ao ch'l360 fosse fatto alcun furto362 de qualche cosa363 siano tenuti tutti quelli364 del borgo,365 et
anche del destretto dell'Aurana, cioe366 de quel Jogo doue sara fatto367 el furto368 andar dietro alla trazza, e369 dar adiutorio a piar mal fator,370 e trouar el
furto in371 pena de L 2 per cadauno ehe von andasse essendo chiamato, comandato, o aldando372 la canpagna, o uer il cridare.373
361

32374 Item ehe tutti quelli375 ehe haueuranno376 et haueranno i' pegni377
non lipossano uender,378 se non li appresenta379 al Zudese, e380 dopo ehe l'sara appresentando381 si el termine uenderlo382 per fin a giorni undeci et
dapo uenduto,383 si termine scoderlo fin giorni otto384 immediate sequenti.
33385 Item ehe le carni386 bouine,387, ehe si f anno alla beccaria388 se do354

Re: segondo
Re: hano fato, G i F: banne
Re: el passado.
357
Re taj broj nema, a G i F: 31-0.
358
F: occoresse
359
Re nema taj izraz, a G i F: o voresse
360
Re: caxo ehe
361
Re: fosse fato alguno, G i F: fosse alcun
362
Re: furto, a u tekstu rukopisa u KAS-u pojaano su ispravljena slova u: urt
363
G i F: cosa,
364
Re: tegnudi tuti queli
365
Re G i F: borgo
366
Re: destreto dela Vrana, zoe, G i F: distretto dell'Aurana, cioe
367
Re: luogo doue sara fato, G i F: lego dove sara fatto
368
U tekstu rukopisa u KAS-u prepravljan tintom taj izraz, a u G i F: furto,
369
Re: dredo (sic! S. A.) ala traza, et, G i F: dietro alla trazza, e
370
Re: aiutorio apiar el malfator, G i F: piar mal fator
371
Re: et trouar el furto. In, G i F: e trovar el furto in
372
Re: andasse siando chiamado ho ho comandato. ho aldando, G: andasse essendo chiamato o comandato o aldando (!), a F: andasse essendo chiamato, o comandato
o aldando
373
Re: campana ouer el cridare. G i F: campagna o ver il cridare.
374
Re takoer nema ovog broja, dok je u G i F: 32-0.
375
Re: tuti queli
376
Re: hauesseno, G i F: havevano
377
Re: hauerano pegni, G i F: haveranno i pegni,
378
G i F: vender
379
Re: apresanta
380
Re: zudexe, E. G i F: Zudese, e
381
Re: da puo chel sera a presando, G i F: e dopo ehe l'sara appresentando
382
Re: si el termene de uenderlo, G i F: sia el termine a venderlo
383
Re: fina a zorni. XI. Et da puo uendudo, G i F: fin a giorni undeci et dopo vendute,
384
Re: sia termene fina a zorni. G i F: sia el termine a venderlo fin a giorni otto
385
Re opet nema tog broja, dok G i F: 33-0.
386
Re: carne
387
G i F: bovine,
388
Re: se farano ala becaria, G i F: fanne alla beccaria
355

356

791

bbiano389 stimar per i'390 stimadori deputati, a uender391 secondo392 La stima,393 e le altre carne si dobbiano394 uender395 secondo usanza.396
34397 item che ciascheduno ehe uenira allegar, e398 domandar ragion del399
le cose stabile, e400 non possa prouar401 con tre402 testimonij fide digni, o
uer403 con instromentopublico,404 et auttentico405 non si406 ne tegna La ragion407 per lui.
3540S Item ehe ciascheduno409 ehe uenira allegar o410 domandar ragion
delle4" cose mbele,412 La consuetudine uole, et cosi si debbia osseruare,413
ehe prouando414 con testimonij415 fide digni, La ragion sia, e tegna416per lui.
364t7Item ehe di4'8 danni fattiin canpagna La consuetudine, si e, et cosi
si debbia osseruar,419 ehe colui,420al qule sar fatto il42' danno, prouando il
suo danno per testimonio fide digno, e422 supplendo ancor lui con423 suo sac-

ramento424 li sia fatto raggione, e sotisfatto,425 el so426 danno a427 conplimento42S de giustitia.429
37430 Item perche e usanza431 ehe per ogni tauerna432 el Zudese dell'Aurana433 die434 hauer435per ogni botta soldi 2 li qul die beuer436 de conpagnia,437
e de brigada in tauerna438 sia ordinato, e cosi439 si debbia440 osseruar,441 ehe
se l'Zudese442 non uorr443 andar in tauerna444 a445 beuer,446 i' detti447 due soldi448 de conpagnia449 debbia450 hauer451 solamente452 un soldo453 per botta,
e454 non sia tenuto455 beuer456 in tauerna,457 ne458 dar niente del detto459 soldo
ad alcuna460persona, ma l'altro secondo soldo461 si462 debbia463 ad ogni modo beuer464 in tauerna465per li altri in conpagnia.466
424

Re: sagramento, G i F: sacramento,

Re: fato raxione e satisfato, G i F: fatto raggione e sotisfatto
426
Re: suo, G i F: so
427
Re, G i F: a
428
Re: complimento
429
Re: Justicia.
430
Re nema tog broja, a G i F: 37-0.
431
Re: ehe le uxanza. G: perche e usanza, a F: perche e usanza,
432
G i F: taverna
433
Re: zudexe de la Vrana
434
G: die a, a F: die
435
Re: hauere, a G i F: haver
436
G: die bever a, a F: die bever
437
Re, G i F: compagnia
438
G i F: taverna,
439
Re: Sia ordenado, e cussi, G i F: sia ordinato e cosi
440
Re: se deba
441
Re: obseruar, G i F: osservar,
442
Re: sei zudexe
443
Re: uora, G i F: vorra
444
G i F: taverna
445
Re, G i F: a
446
G i F: bever,
447
Re: / diti, G i F: J detti
448
Re: (= soldo) 2
449
Re, G i F: compagnia
50
Re: deba
51
Re: hauere, G i F: haver
52
Isto i Re, tako i G i F.
53
Re: (= soldo) l
54
Re: bota, e
55
Re: tegando, G.: tenuto, a F: tenute
56
G i F: bever
57
Re (ovdje svrava 1.97): tauerna, G i F: taverna
58
Re (poinje 1.97'): non
59
Re: dito
60
Re: alguna
Re: laetro segondo soldo.
462
Re: se
463
Re: debia
425

389

Re: debiano, G i F: debbiano

Re: /, G i F: i
91
Re: deputadi et uender, G i F: deputati a vender
Re: segondo
93
G i F: la stima
94
Re: se debiano, G i F: si debiano
95
G i F: vender
' Re: segondo uxanza
1
Re tog broja nema, a u G i F je: 34-0.
1
Re: uegnira alegar et, G i F: venira allegar o
' Re: raxion delle. G: ragion delle, a F: region delle
00
Re: stabele, et, G i F: stabile e
1
G i F: provar
402
Re: 3.
403
Re: digni, ouer, G i F: digni o ver
404
Re: cum Instrumente publico, G i F: con instrument publico
405
Re G i G: autentico,
406
Re G i F: sia
407
Re: la raxion, G i F: la ragion
408
Re i opet nema tog broja, a u G i F je: 35-0.
409
Re: zascaduno
410
Re: uegnira alegar ho, G i F: venira allegar o
411
Re: raxion dele
412
Re: mobile,
413
Re: la consuetudene, vole e cossi deba obseruar, G i F: la consuetudine vole et
cosi si debba osservare,
414
G i F: provando
415
Re: con 2 testimonij
416
Re: la rexion sia et tegna, G i F: ragion sia e tenga
417
Re nema ni ovog broja, a G i F: 36-0.
418
Re: de I
419
Re: La campagna, la consuetudene sie. e cossi se debia obseruar, G i F: la canpagna la consuetudine si e et cosi si debbia osservar,
420
Re, G i F: colui
421
Re: qul sera fato el dano, G i F: qule sara fatto il danno,
422
Re: quando el suo damno per testimonio fide degno E
423
Re: cum
1

792

793

38467 Item ehe ciascheduno468 ehe non sar469 dall'Aurana, o470 del suo
contado, e destretto471 ehe uenira alla472 fiera di473 S. Gregorio474 sia tenuto, e
debbia475 pagar de tutto quello476 ehe l'uendera,477 o uero478 conprara479 soldi
l per lira intendendo480 La detta481 fiera giorni otto d'auanti,482 e483 giorni otto dapoi484 la festa di485 S. Gregorio.
Mandantes itaque,486 et statuentes ad conplacentiam,487 et comodum
uniuersitatis488 hominum et habitatorum489 Burgi Aurane490 eiusque comitatus491 Capitula492 supra scripta493 inuilabiliter494 ob seruari495 debere in496 et
sub penis,497 et stricturis498 suprascriptis usitatis et consuetis, ualituris499
tarnen et duraturis ipsis Capitulis500 et conuentionibus501 ad nostrum,502 et
464

G i F: bever
G i F: taverna
466
Re, G i F: compagnia.
467
Re i opet nema tog broja, dok u G i F glasi: 38-0.
Re: zascaduno
Re: sera, G i F: sara
Re: de la Vrana ho, G i F: dall'Aurana e
Re: destreto, G i F: distretto,
Re: uegnira ala, G i F: venira alla
465

Re: San

G i F: Gregorio,
5
Re: tegnudo et debia, G i F: tenuto e
Re: tuto quelo
G i F: vendera
Re: ouer. G i F: o vero
Re i F: comparara, a G: comprar
480
Re: Lira, Intendando, G i F: lira, intendendo
481
Re: la dita
482
Re: zorni. 8. dauanti, G i F: zorni otto davanu
483

484
485

486

Re: et, G i F: e

Re: zorni. 8. da poi, G: giorni otto da pol

Re: de San

Re: Itaque, G i F: itaque

487
Re: complacenciam, G i F: complacentiam
488
Re: vniuersitatis, G: universitatis, a F: universitatis [sic]
489
G: labitatorum, a F: habitatorem
490
Re: burgi Aurane, a G i F: Burgi Aurane
491
Re: comitatus;
492
Re: capitula
493
Re: dicta.
494
Re: Inuiolabiliter, G i F: inviolabiliter
495
G i F: observari
496

497

Re: In

Re, G i F: penis
498
Re: strituris
499
Re: Valituris
500
Re i F: capitulis, a G: Capitulis
501
Re: concessionibus, G i F: conventionibus
502
Re: neitljivo, ali oito je ipak: nostrum; u tekstu rukopisa u KAS-u je: nostr;
(= nostrum), a u G i F: nostr.

794

successorum503 nostrorum beneplacitum,504 et uoluntatem,505 qui ualeant,506

et possint ipsa capitula,507 et concessiones declarare et interpretare,508 ac
moderare, et corrigere,509 et eis Capitulis,510 et concessionibus addere,511 et
dimunuere ad ipsorum512 successorum513 nostrorum beneplacitum,514 et uoluntatem,515 pro ut516 eis melius uidebit conuenire.517
In quorum518 fidem,519 et testimonium hoc520 presens registrum521 concessimus,522 et fieri mandauimus.523
Datum Jadre524 die primo525 mensis Aprilis526 indictione 2527 1454 Anno
Incarnacione Domini Nos tri Jesu Christi.528
Ego Laurentius Lauredano Comes Jadre529 manu mea scripsi.
Ego Benedictus de Mula Capitaneus530 manu mea scripsi.
Et ego Antonius531 Campolongo q. D. Alberti de Padua publicus532 Imperiali auctoritate Notarius,533 et suprascripti534 M. ^D.535 Comitis Jadre Can503

G i F: successorum
G i F: beneplacitum
G i F: voluntatem
506
Re: Qui ualeant, G i F: qui valeant
507
G i F: Capitula
508
G i F: interpretare
509
Re: corigere
510
Re: capitulis
511
G i F: addere
512
Re: Ipsorum
513
G i F: successorum
514
G i F: beneplacitum
515
G i F: voluntatem
516
Re: prout, G: pro ut, a F: pre
517
G i F: videbit convenire.
518
U tekstu rukopisa u KAS-u: quor;
519
G i F: fidem

504

505

520

521

G i F: hec

Re: registrum. Tekst rukopisa u KAS-u registr; a G i F: registr.

G i F: concessimus
G i F: mandavimus.
524
G i F: Jadre
525
G: primo, a F: prime
526
Re: aprilis
527
Re: Indictione 2.a
528
Re: Incarnacione domininostri Jesu Christi. Tekst rukopisa u KAS-u: In:Dom.
522
523

N. L C.; G: Dom. NIL.; a F: Inc. Dom. N.

529

G i F: comes Jadre
Re: Caps. Tekst rukopisa u KAS-u: Capf, a G i F: Caps.
531
Re i F: Antonius. Tekst rukopisa u KAS-u Auf.5, a G: Ant-s
532
s
Tekst rukopisa u KAS-u: publ. a G i F tog izraza nemaju.
533
Re, G i F: Not., a tekst rukopisa u KAS-u: Not.s
534
G i F: supra...
535
= Magnifici Domini
530

795

cellarius536 capitula suprascripta, et concessiones suprascriptas537 Instrumentu suprascriptorum Magnificorum Domninorum53" Rectorum Jadre
scripsi, et registraui, ut supra continetur, ac compleui, et signaui.539
Ve je reeno da se ovaj rukopis uva u Ostavtini I. Luciusa u KAS-u u
Splitu pod sign. 528, ser. B, list 144-147. Format tih listova je 29,5 21 cm.
Iznad teksta, sasma gore, na prvom listu napisano je debelim slovima,
crnom tintom: 144, a uporedo s tim brojem su brojevi: 70 i 83, koji su prekrieni.
Na drugom listu, na isti nain, sasma gore pie broj: 145, a sa strane
brojevi: 73 i 83, koji su takoer prekrieni.
Na treem listu je broj: 146, a prekrieni su uporedni brojevi: 139 i 69,
dok 87 (jedva vidljiv i pisan sasma drugom rukom) nije prekrien.
Na etvrtom listu je broj: 147, a uporedni je broj: 74, koji nije prekrien,
dok je jedva vidljiv broj 89.
To bi bile vanjske karakteristike ovoga vrlo vanog dokumenta, koji se,
dakle, sastoji od 4 lista ili 7 stranica (one nisu paginirane nego samo listovi).
Ovaj VOP ili tzv. Vranski zakonik je prepisivala ona ista ruka koja je
prepisivala i tzv. Novigradski zbornik, a koji se takoer nalazi u Luciusovoj
ostavtini u KAS-u, u sv. 528, ser. od 1. 138143, tj. prije ovoga naega dokumenta.
Po naem je miljenju i jedan i drugi spis prepisao o n t e (ili L j u b a a c) i poslao ga Luciusu, koji ga je onda pohranio medu ostale prijepise
izvora, pa su tako do danas sauvani u navedenoj Luciusovoj ostavtini u
KAS-u.
Vrst papira na kojem je pisan Novigradski zbornik ista je kao i onoga
na kojem je prepisan VOP ili tzv. VZ, koji bi se zapravo na osnovi pojedinih
izraza sadranih u prijepisu teksta ovoga dokumenta mogao ispravnije nazivati i: Capitula... priuilegiorumque litteranim et consuetudinem uniuersitatis hominum et habitatorum burgi Aurane eiusque comitatus. No to je neto ipak malo preopirno i zato emo ostati na jednostavnijem nazivu: VOP
ili tzv. VZ.
Po Baradi papirnati svei Novigradskog zbornika je vel. 30 20,5
cm i potjee iz XVII stoljea. Nije ovjerovljen i nije oznaen prepisiva.
Svakako je to prijepis iz libro delli processi inespediti nel tempo del regimento dal clementissimo signor Antonio Navagier, gi conte di ara
(15571558). Na 1. 138, sa strane, drugom rukom kratkim latinskim regestom napisano je: Croatiae consuetudines .54 Kako se i u VOP-u ili tzv. VZ-u
536

Tekst rukopisa u KAS-u: Jadre Canc?; G:Jadr. Canc-s; a F: Jadre Concellarius

G: suprascriptas, a F: suprascriptaa
538
Tekst rukopisa u KAS-u: In:' suprascriptor; Mag:mm D' nr;
539
G i F iza suprascriptaa..., dalje pa do kraja nemaju vie nita ve su to signirali samo tokicama.
540
M. B a r a d a, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, JAZU, 1957, str. 153,
150.
537

796

u tekstu na poetku navode Capitula... consuetudinorum..., a na kraju pie o consuetudinibus, onda nema sumnje da i VOP, kao i Novigradski
zbornik, spada u Croatiae consuetudines. Naime, ve se u uvodu Novigradskog zbornika govori o le consuetudini ehe sono state nel paese di Croacia
cominciando da Tnina541 fin a Nona, tj. tu se radi o obiajima koji su bili na
tlu Hrvatske izmeu Knina i Zadra.542
U vezi s tim I. Grgi dodaje da se je s vremenom izgubio izvorni naslov
toga zakonika obiajnog prava (obiajno pravo, koje je vailo u zemlji
Hrvatskoj od Knina do Nina) pa su ga zvali: consuetudini di ara,543 iako
nigdje ne pie da mu je bio takav kasniji naziv!
Po svoj prilici Grgiu se ini da je iz druge polovie 16. st., kao i Novigradski zbornik, onaj sporazum, sauvan u HAZ-u, gdje se govori o le consuetudini del territorio di ara,544 to je i opet diskutabilno.
Iako VOP ili tzv. VZ nema naslova, ve se iz uvoda i njegova kraja oituje da se takode radi o consuetudines ili o obiajnom pravu, kao i o raznim
drugim povlasticama koje se izravno tiu posjeda vranskog podruja, a napose samoga burga Vrane.
Kao to je i Novigradski zbornik nastao radi potreba mletake vlasti,
to potvruje i njegov sadraj,545 tako su samo vremenski prije sastavljene na molbu vranskog suca i ljudi sela vranskog distrikta i consuetudines u obliku capitula ili lanova, tj. staro vransko obiajno pravo ili tzv.
VZ. To se je dogodilo 1. IV 1454. godine, za vrijeme zadarskog kneza Lovre
Loredana i kapetana toga grada Benedikta de Mula, a sve je to prepisao, ubiljeio i potvrdio kneev notar Antonije Campolongo, kako se to vidi iz sadraja teksta VOP-a.
Zapravo se ove consuetudines ne bi trebale zvati Vranski kmetski zakonik ili Vranski zakonik, ve Vransko obiajno pravo, kao to se ni Novigradski zbornik ne bi trebao titulirati onako kako ga je prozvao Barada, ve
Hrvatsko obiajno pravo od 1551. i 1553. godine, kako ga je uostalom ve
prvi pod tim naslovom objelodanio L. von Thalloczy. 5 4 6 Uostalom i u
uvodu tzv. Novigradskog zbornika govori se o obiajima koji su na tlu
Hrvatske izmeu Knina i Zadra, a tih su se obiaja drali nai djedovi i
541
U prijepisu ovoga Novigradskog zbornika, koji je u Ostavtini . Ljubica
(HAZ) kao i u rukopisu Garagnin-Fanfogna, pie: ara (M. B a r a d a , o. c., str.
150-152, 158, bilj. 6).
542
M. B a r a d a , o. c., str. 158.
543
I. G r g i , Buntovni pokret..., Radovi Instituta JAZU u Zadru, 6 7, 558,
bilj. 21.
544
I. G r g i , Pabirci po dalmatinskoj agrarnoj historiji. Zadarska revija,
3/1954. br. 2, str. 128, bilj. 16.
545
M. B a r a d a , o. c., str. 158.
546
Hrvatsko obiajno pravo od god. 1551. i 1553, Glasnik Zemaljskog muzeja ,
XVIII, Sarajevo, 1906, str. 17-36; Das kroatische Gewohnheitsrecht vom Jahre 1551
und 1553, Illyrisch-albamsche Forschungen, I, Mnchen und Berlin, 1916, str.
487 526. (Tu je T h a l l o c z y donio talijanski tekst i njemaki prijevod, ali zato ne
kae da ga je ve prije objelodanio.) Inae, ne pozna taj Thalloczyev rad iz 1916. (M.
B a r a d a, o. c., 149).

797

pradjedovi i mi poslije njih.547 Drugim rijeima, ti obiaji (tal. consuetudini, a lat. consuetudines) ne znae drugo nego obiajno pravo, koje je nastalo
iz potrebe odranja gospodarskoga, kao i drugih oblika drutvenog ivota,
kako to pie M. Barada.548
Prema tome mi na podruju od Knina do Zadra imamo tri vrste consuetudines: 1. Baradin Novigradski zbornik ili Hrvatsko obiajno pravo od
1551. i 1553, 2. Vransko obiajno pravo (VOP) ili tzv. VZ i 3. Obiajno pravo
zadarskog podruja, koje samo citira I. Grgi.549 Po Baradi tzv. Novigradski
zbornik, koji se nalazi u Luciusovoj ostavtini, prepisan je negdje u XVII
stoljeu,550 a iz toga istog stoljea je i prijepis Vranskog obiajnog prava,
koje je pisano istom rukom kojom i onaj zbornik.
Koje je od ta tri obiajna prava nastalo najranije i bilo prvo primjenjivano u praksi?
Na to je teko dati izravan i sasma odreen odgovor, ali se svakako moe petpostaviti da je to Vransko obiajno pravo, sastavljeno prvo na elju zajednice stanovnitva burga i okolice Vrane, iji su predstavnici iznijeli svoje
privilegije i obiajna prava, a onda je sve to pregledano i ispitano, te je kneev notar Antonije Campolongo, dozvolom i odobrenjem mletakog kneza i
kapetana u Zadru, napisao ta capitula u obliku instrumentum-a, koji se
u tom smislu VOP-u naziva i registrum, te je onda sve to i ovjerovljeno.
To je uinjeno iz obostrane koristi, tj. zbog stanovnitva vranskog predjela kao i zbog potreba mletakih upravnih vlasti, kako se vidi iz samoga teksta ovoga dokumenta.
No, iako je 1454. bilo ovako zagarantirano Vransko obiajno pravo u
ime duda sa strane zadarskih rektora zajednici ljudi i stanovnika te varoi i
njenoga distrikta, ve 6 godina iza toga saznaje se da su tamonje mjesne
vlasti kroz vie godina nekanjeno krile te vrlo stare obiaje i privilegije ljudi Vrane i njenoga distrikta, potvrene od prejasnog dudeva gospodstva.
Stoga su se neki homines Vrane u ime ljudi navedenoga mjesta i distrikta,
odanih mletakoj vlasti, kako stoji u dokumentu, 1460. poalili izravno sindicima i provizorima Juliju Contarenu i Antoniju Veneriju zbog nepravdi, napose sa strane vranskih dacijara. Oni su uvaili njihove albe i donijeli odluku, koju je u obliku capitula tek 30. V 1464. mletaki senat odobrio.551
5.

Iako se je ve Freidenberg opirno pozabavio pojedinim nazivima u

vranskom dokumentu, a napose imenom vilan i slino, i mi emo to isto
uiniti samo na malo drugaiji nain. Naime, mi emo neke nazive i izraze
547

M. B a r a d a , o. c., str. 158.

o. c., str. 154.
549
Pabirci... str. 128, bilj. 16.
550
M. B a r a d a , o. c., str. 152.
551
. L j u b i , Listine o odnoajih izmeu ju. Slavenstva i mlet. republike, X,
MSHSM, 22, Zagreb, 1891, str. 157-159 i bilj. 1.
548

798

produbiti drugom arhivskom gradom i time nastojati dati to zaokrueniju

sliku socijalnog drutva ovog kraja.
Naravno da je i u centru nae panje izraz uilan ili uilani, koji se
vrlo esto i izravno navodi u VOP-u (cl. l -4, 8, 10, 12, 15, 16, 18, 19, 24, 30).
No jo i u doba narodnih vladara u Hrvatskoj se za seljake masovno primjenjuje naziv villani,552 i to u drugoj polovici 11. stoljea. Oni su tada preteno bili naseljeni na kraljevskoj ili crkvenoj zemlji koju su obraivali. Neki
od njih ak prisustvuju kupoprodajnim ugovorima (npr. Petra Crnoga u okolici Splita) ili kao svjedoci pri darivanju (npr. samostanu sv. Ivana u Biogradu) ili pak prodaju (tom istom samostanu)
svoje alode ili zemlje u pojedinim
selima ili mjestima zadarske okolice.553
U Supetarskom kartularu govori se takoer o uillanis, u jednoj darovnici spomenutoga Petra Crnoga iz 1080. god. u korist crkve i samostana sv.
Petra u Selu, gdje oni nastupaju iza nobiles kao svjedoci.554 Prema tome
oni su ovdje tretirani kao slobodni seljaci.
U tzv. Budvanskom statutu (cap. CCXXXXVIII), u naslovu poglavlja, izjednauje se homo della villa sa villan, te mu se ne dozvoljava da kupi
bilo kakav posjed u budvanskom distriktu.555
U odredbi mletake centralne vlasti 1440. god. strogo se zabranjuje vilanima ulcinjskog predjela sadnja novih vinograda i odreuje se koje sve mjere treba poduzeti, ako vilani upadnu na zemljita ulcinjskih graana i zaponu graditi kue i saditi vinograde.556
Du G a n g e izjednauje vilane sa seljacima (Rustici, Paganenses) i kae da se Villani557 razlikuju od serva, dok Ardelio d e l l a B e l l a558Villano naprosto izjednauje sa Paganus, te Segljanin i Hlap, a VI.
M a u r a n i , pozivajui se na jedan izvorni podatak, gdje se kae da Vlasi
559
i vilani imaju istu zabranu pae u ibenskom distriktu 1357. god., smatra
560
da tada izraz villanus znai: kmet, vlah. I. B e u c, prema Zadarskom statu552
ak u edadskom (Cividale) evangjelistaru, gdje se nalazi popis raznih imena
iz o. 850 896. god., pa tako i kneza Trpimira, navodi se upravo iz toga razdoblja izraz
Uuilan (Fr. R a k i, Documenta historiae chroaticeperiodum antiquam illustratia,
RD, MSHHSM, VII, Zagrabiae, 1877, 383).
553
RD, 53, 114, 128, 163, 165, 166, 171-173.
554
RD, 128; V. N o v a k P. S k o k , Jura sancti Petri de Gomaji, Supetarski
kartular, Djela JAZU, Zagreb, 1952, str. 214.
555
Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Lesinae. Cura . L j u b i , MHJSM, Pars I, vol. III, Zagrabiae, 1882, str. 52, 53.
556
A. P e r t u s s i, Per la storia di Dulcigno nei secoli XIV XV e dei suoi statuti cittadini, Studi veneziani, XV/1973, Firenze, 1975, str. 250-255, 260, 261, 263.
557
C. du Fresne domino Du G a n g e , Glossariummediaeetinfimaelatinitatis,
8, Niort, 1887, str. 331.
558
A. d e l l a B e l l a , Dizionario italiano-latino-illirico, II, Ragusa, 1785, str.
427.
. - . - 559
T. S m i i k l a s, Codex diplomaticus regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae,
XII, Zagreb, 1914, str. 438 Pod Ninom 14. XII 1357.
560
VI. M a u r a n i . Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, II, Zagreb,
1908-1922 (Pretisak 1975), str. 1574.

799

tu, zakljuuje da bi vilani mogli biti obuhvaeni pod pojmom rusticus, ali
zato ne i pod pojmom habitatores, jer su ivjeli na tuoj zemlji,561 dok J.
L u i kae da villanus: stanovnik izvangradskog podruja, dakle agrarnog podruja seljak kao takav zemljoradnik polovnik i uope poljoprivredni zakupnik moe pripadati nekom zemljovlasniku u smislu da kod
njega radi poistovjeuje se neki put s 'rusticus', ali nije isto to i homo.562
Meutim, Freidenberg vilana vranskog distrikta smatra u poetku seljakom, tj. zavisnim, a vilanstvo mu je kmetstvo. Malo zatim pita se isti pisac, kojoj kategoriji pripada vranski vilan i da li je on kolon ili kmet?
Donosei neke primjere o obavezama ovoga vilana, on kae da te znaajke
upuuju na zakljuak o kmetskoj prirodi vranskog vilana. No ima i suprotnih crta, koje takoer iznosi pa je u osnovi vranski vilan... tipian
kmet, to potvruje i postojanje u VZ rente, koja je obina za kmetove.
Ali njegovu isto dalmatinsku osobinu predstavlja osobna sloboda, njegova
sposobnost da uvijek moe slobodno otii sa zavisne parcele. Inae eksploataciju vilana vre feudatariji i mletaka drava, u ije ime istupaju skupljai poreza (datieri).563
Drei se tzv. VZ-a T. Raukar ubraja i kmetove (vilane) medu slojeve
vranskog stanovnitva.564
Kada smo ovako sagledali razna miljenja o vilanima, pogledajmo prvo
kada se sve u izvorima, tj. u zadarskim notarskim spisima navode vilani u
prvoj polovici 15. stoljea.
U Diklu se spominju vilani (s obavezama) samostana sv. Krevana u Zadru. ak se 12. VII 1413. ti isti vilani poimenino, s dvornikom samostana sv.
Krevana u Diklu, obavezuju ugovorom (pacto) zadarskom plemiu ser Kresoju de Cressava dobro obraditi njegovu zemlju u Cerodolu u zadarskom
distriktu secundum more boni laboris, uz uvjet da od rastlinstva na podvornicama i izvan njih daju 1/4. Osim toga oni mogu pasti stoku na panjacima ser Kresoja, a uz to taj plemi im treba svake godine, kad god mu obra565
duju zemlju, davati 30 dobrih kokoi.
1419. u okolici Zadra javlja se Radac Stojmili iz Mahuraca, villanus
ser Filipi de Mattafaris, a te iste godine spominje se i Filip Veterini iz sela
566
Poi (districtus Jadre) kao vilan udove ser Federika de Grisogonisa.
God. 1433. nailazimo u istim notarskim izvornim spisima na 4 vilana. Jedan je vilan porodice de Grisogonis u selu Kraevi (Craschiauich), drugi
je Marko iz sela Poliani (Polissani), vilan ser Donati, trei je Mihovil Boj561

1. B i. u c, Statut zadarske komune iz 1305. godine, Vjesnik Dravnog arhiva,

2, Rijeka, 1954, str. 561.
562
J. L u i , Prolost dubrovake Astareje, upe umeta, Rijeke, Zatona, Grua
i okolice Grada do 1366, Posebna izdanja MH, 7, Dubrovnik, 1970, str. 90.
563
M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 328-331.
564
T. R a u k a r , Marginalia..., str. 373.
565
HAZ SZN Theodorus de Prandino (1403-1441) b. I, f. I, 431 - 12. VII. 1413.
566
HAZ SZN Bartholomeus de Annobonis de Ser?ana Instrumenti
1415-1428, b. I, f. 1/2-22. i 25. III. 1419.
800

kovi iz sela Kobilaglavi (Cobilaglauich), a etvrti Pavao Korui iz sela VeIjana (Veliane), obojica vilani porodice Detriko (Detrico, Detricho).567
God. 1434. nailazimo u zadarskim notarskim spisima na samo 2 vilana.
Prvi je Smoljan Brajkolinovi iz sela Miljacka (Miliaggha u districtus Jadre),
vilan (villanus) porodice de Boico, a drugi Jadrio Radoi iz sela Bibinja
(Bibine districtus Jadre), vilan (villanus) samostana sv. Marije u Zadru.568
U drugoj polovici 15. st. susree se u istim spisima, 1456. god., Tomo Mikuli iz sela Draginia districtus Nouigradus, vilan (villani) comitatus superioris Luke nobilium Bribirensium et Carigranorum et aliorum nobilium
croatorum habentium suas possessiones et villas in superiori Luka ,569
Sljedee godine citirana su u jednom kupoprodajnom ugovoru 4 seljaka
de vila Tercice,570 a 1458. anonimno se spominju vilane e lauradori i de
Pachoschiane come Poschalina,571 dok 1486. pjeva zadarski notar sveenik
Jeronim Viduli o... Rustici villani, ehe in tanti affari semper istis... 572
S onim vranskim vilanima u VOP-u povezani su i njihovi Patroni, prema kojima su u pogledu obrade zemlje i vinograda imali tono odreene
obaveze kao i izuzea od njih, navedene u lanovima ili kapitulima Vranskog
obiajnog prava (cl. 9, 10, 15, 19). Ti su se patroni zvali patronos feudorum, tj. gospodari feuda, koji se 1428. god.573 javljaju u zadarskoj okolici, a
na svojim posjedima imaju razne vrste kmetova, od kojih se jedni zovu vilani a drugi vilici.574
Iz povelje od 27. VIII 1490. doznaje se da se vilici i judex ville Chiacafci pred zadarskim knezom tue quod duornici et gastaldiones patronorum
dicte ville Chiacafci575 inducunt equos, uel induci faciunt alienarum personarum, quam propriorum patronorum ad pasculandum in gaijs propriis ipso-

567
HAZ SZN Nicolaus de HO (1433-14361 b. I, f. I/1 -18., 26. VIII 4. i 12 XI.
1433.
568 HAZ SZN Nicolaus de HO b. I, f. 1/3-1. I, 12. II. 1434.
569
HAZ SZN Simon Damiani (1446-1476), b. III, f. "IV/18, 325, 325a 3. V.
1456.
570
HAZ SZN Simon Damiani, b. IV, f. V/2, 84a, 85-9. IV. 1457.
571
HAZ SZN Simon Damiani, b. V, f. VIII/4, 194a, 195-4. I. 1458.
572
HAZ SZN Presb. Hieronimus Vidolich, b. I (1483-1499), f. 1/4 oteeni
list. Gl. i V. V a l i , Jerolim Viduli najstariji hrvatski pjesnik Zadra, Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru, Zadar, 1/1955, str. 90 (tekst). To su stihovi kojima se izruguje primitivan ivot i grube seljake poslove (83). Te je stihove objelodanio
i slobodno preveo na hrvatski jezik dr I. G r g i u 261. broju Glasa Zadra (kae i V.
Vali u bilj. 20; inae mu nije toan podatak: Instrumenti 5).
173
S. L j u b i , Listine..., IX, MSHSM, 21, Zagreb, 1890, str. 31 - 24. IV. 1428.
574
U pergameni iz 15. st., koja se odnosi na mjesta: Brest, Podgoria, Nicolovica i
Novecho a tie se poreza, govori se i o villici dicte ville (Novacho: S. A.) pod katelom Raspurch u Istri (Historijski arhiv u Rijeci Parenzo Storia ecclesiastica Negri e Polisini. No 39 kutija br. 15 Raspo 7).
575
Vlasnici ovoga sela bili su ili Markovii de genere Subichorum, koji su u vezi
s tim dali izjavu zadarskom knezu (HAZ Spisi plemike porodice de Ponte, br. l, str.
21, a Isprava od 27. VIII. 1490. Prijepis iz 17. st.)

801

rum Villicorum (S. A.)...- Nakon toga je knez presudio da nitko ne smije
pasti u gajevima ovih vilik.576
I dok se u VOP-u govori samo o vilanima, u Zadarskom katastiku (ZK)
od 1421. (s dodacima iz kasnijih godina, druga pol. XV st.), pored vilana se
citira i vilike.
Po Du C a n g e u villicus je najprije neke vrsti ubiraa poreza u selu, a kasnije mu villicus stoji na elu sela.577
Mauraniu je villicus = vasnik,578 Nadi K l a i su pak vilici isprva
seoski suci, a zatim ona smatra da termin vilicus treba da oznaava uope stanovnike sela odnosno kmeta,579 dok T. Raukar naprosto pie: Stanovnik sela (villicus, kmet).580
Komentirajui prijevod izvoda iz Zadarskog katastika N. Klai kae da
judex ili villicus je jedan izmeu kmetova koji ubiru davanje od ostalih
kmetova, zato ima neke povlastice.581
Inae u ZK se spominju na podruju vranskog kastruma vilici u selu
Hratanima, gdje su obraivali 15 drijebova zemlje i svake godine davali
1/4 i 1/10 dijela od svih prihoda od plodina. U Pokaljini pak, koja je bila u
istom predjelu, na nekim drijebovima zemlje stanovalo je 9 vilika,582 za koje nije oznaeno koliko moraju davati od plodina. Meutim i vilani kao stanovnici (habitatores)583 ove iste Pokaljine davali su svake godine vranskom
kastrumu na blagdan Sv. Marije u kolovozu, u novcu 20 libara dinara.
Kako su se dnevno pojavljivale razmirice izmeu zakupnika prihoda
(coductores introitum) vranske tvrave i vilik istoga kastruma, to je zadarski knez Luka Trono (1436) u ime duda odredio da ti isti vilici, podvrgnuti
(subditi) vranskoj tvravi, svake godine obraduju sa par volova l gonaj zemlje umjesto zgona (pro sgono),584 tj. da obraduju polovicu, kako je to uobia576

HAZ Spisi plemike porodice de Fonte, br. l, str. 20 Prijepis pergamene

od 27.577VIII. 1940. iz 17. st.
Villicus, Actor, Exactor villae pensionum, Insularius. Villicus, Dispensator
vel Gubernator Propriae villae est Gubernator, unde a villa nomen habet... Villicus,
... Villici id est, provisores villarum... Sed posterioribus seculis pro eo accipitur, qui vulgo Major villae dicitur, seu... Villici, id est, majoris et omnium servientium villae ... (C. du Fresne domino Du C a n g e , o. c., 8, str. 334).
578
VI. M a u r a n i , o. c., II, str. 1574, 1543.
579
N. K l a i , Stjepan Antoljak, Zadarski katastik 15. stoljea, Historijski
zbornik (HZ), IV/1 -4, Zagreb, 1951, str. 281.
580
T R a u k a r Ekonomski odnosi na posjedima rogovskog samostana u XV i
XVI stoljeu, HZ, XXIII - XXIV, Zagreb, 1970 - 71, str. 247.
581
N. K l a i , Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 1972, str. 265.
582
S. A n t o l j a k , Zadarski katastik 15. stoljea, Starine JAZU, 42, Zagreb,
1949, str.
389, 392.
583
1 dok B e u c , prema Zadarskom statutu, zakljuuje da pod pojmom habitatores nisu bili obuhvaeni i vilani, jer su ovi ivjeli na tuoj zemlji, koju su pod pogodbom obraivali i od toga izdravali (I. B e u c , o. c., str. 565), R a u k a r kae da habitator moe biti i kmet ili teak, a ne samo obraiva vlastitog zemljita i da se u
izvorima XV. st. stanovnik distrikta koji ivi na vlastitoj zemlji naziva samo terminom
habitator (T. R a u k a r , Zadar u XV stoljeu, Monografije, 6, Zagreb, 1977, str. 63,
bilj.37).

802

jeno u zadarskom distriktu. Nadalje ovaj isti knez je pojasnio svoju odredbu
u pogledu obveze vilika vranske tvrave, tj. da oni polovicu zgona siju svake
godine, a drugu polovicu da obraduju, kako je to obiaj u zadarskom distriktu (S. A.). Ujedno je naredio da svi vilici, podvrgnuti (subditi) Ijubakoj
tvravi, moraju da rade s par volova i obraduju l gonaj zemlje umjesto zgona, tj. pola zgona da zasiju svake godine, a drugu polovicu da gaje, kako je to
obiaj u zadarskom distriktu (S. A.). Osim toga trebaju da svake godine na
svoj troak, kroz 12 dana, hrane ovcu prema istom obiaju, kako su obavezni
i oni iz Vrane.
U selima Tinju, Zablau, Blaanima, Skorebiu, Bojskoj i Malinavasi, u
podruju vranskog distrikta, vilani koji su ondje stanovali (residentes), svake su godine davali u odreeno doba vranskoj tvravi 1/4 i 1/10 od svih i pojedinih vrsta od plodina sa drijebova oranica i vinograda s panjacima koje
su obraivali (laborantes terrena). A kada bilo kome vilanu naloi gospodar
mjesta da ide u Zadar, Nin, Vranu, Novigrad i Pag, plaa mu on i troak.585
Dakle, vilicima u selima vranskog distrikta, osim u selu Hratanima, u
to je doba od mletakih vlasti bilo odreeno to imaju raditi i koje su im
obaveze, dok je vilanima bilo raspodijeljeno da sa drijebova zemlje koju obraduju, daju tono 1/4 i 1/10 od svih vrsta svojih plodina. To znai da je i te
kako postojala razlika u obavezama izmeu vilana i vilika, koji su zapravo i
bili pravi kmetovi navedenih kastruma, tj. mletake vlasti.
Pored obaveza vilana i vilika u ZK postoje upisane i brojne oranice s
podruja vranskog kastruma. Od njih su neke bile obraene, a druge neobraene, te su zato svi vilani koji su ih obraivali, morali davati ovoj istoj tvravi ve spomenutu 1/4 i 1/10 od svih prihoda plodina.586
Ako paljivo pogledamo VOP od 1454. godine vidjet emo da su navede587
588
ni samo vilani, laorator-! i feudatarij, uz borghesani i habitato584

U zadarskom notarskom spisu od 1454. ak se govori o vineatam... vocatam

Sgona9 positam in uilla Muruice parue... (HAZ SZN Nicolaus q. Benedicti
[1433-1469], b. II/1, testamenti, 6-5. XII. 1454).
585
S. A n t o l j a k , o. c., str. 390, 392, 396, 390, 398.
586
S. A n t o l j a k , o. c., str. 390.
587
U cl. 14 VOP-a pie laorator, za koga Raukar kae da oznauje teaka koji
obrauje ve uzgojeni vinograd, pozivljui se na zadarski statut. Nadalje tvrdi da laborator nema nikakvih prava nad obraivanim vinogradom. On ga samo kao teak
uzima u kratkoroni zakup, a nakon isteka ugovornog roka vinograd u potpunosti
preputa njegovu vlasniku, (T. R a u k a r , o. c., str. 64, 92). Koje su dunosti i obaveze imali laboratores, opisuje nam ZK. Inae se na posjedima koji su pripadali vranskom kastrumu, navode kao obraivai zemlje pojedinog sela villani laborantes, kojima su odreena podavanja. (Gl. S. A n t o l j a k , ZK, str. 394, 397, 390). Interesantno
je da po cl. 14 VOP-a nijedan laorator a ni ostali, koji stanuju u vranskom komitatu,
na sajmu u vranskom podruju ne trebaju plaati porez na robu, dok po cl. 38 (ne 16,
kako pie M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 335) svaki onaj koji nije iz Vrane ili njegova komitata i distrikta, pa doe na sajam za Sv. Jurja, koji traje 8 dana prije toga
blagdana i 8 dana poslije, treba platiti taksu za sve ono to proda ili kupi.
588
Za feudatare u vranskom distriktu R a u k a r , sluei se ZK-om, zakljuuje da
su za dodijeljeno im zemljite bili obavezni na vojnu slubu, dok su novigradski feudatari za svoja zemljita plaali srazmjerno samo malo novano podavanje ili feudum
qui sclauonice interpretatur dohodoch (T. R a u k a r , o. c., str. 145 i bilj. 253). Inae

803

ri, ali ne i villici, iako su u ZK1431. i 1436. upravo oni preteno citiram, tj.
da se nalaze na podruju vranskog kastruma. Stoga je uistinu udno da ni
Grgi a ni Freidenberg kao ni Raukar, koji su vrlo dobro poznavali i ZK i
VOP, nisu to zapazili.
U selima (Cerinci, Papraane, Trnovo, Domakovci, Pritievi, Stupi, Koruplja, Konjaice), koja su pripadala novigradskom distriktu i kastrumu,
spomenuti su pak samo feudatari, ali ne i vilici i vilani. No zato su naznaeni
laboratores feudatarij. Oni su obraivali drijebove oranica, vinograda i
panjaka. Stoga su oni morali svake godine davati raznovrsne honorantias589 ili darove novigradskom kastrumu i feudatarima, osim sela Cernici,
gdje su laboratores pored tih honorantias davali i infrascripta pheuda,590 tj. feudalna podavanja. Svi su ti darovi bili tono odreeni, a obradivai drijebova su takoer bili obavezni davati novigradskom kastrumu jo
1/4 od svih prihoda svojih plodina.591
to se tie vilika u ve toliko puta spomenutom zadarskom distriktu,
oni su u nekim selima, gdje su stanovali, plaali i desetinu i marturinu, koju
su prije 1435. ubirali ostroviki kapetani. God. 1435. dobio je od zadarskog
kneza i kapetana u zakup tamonji graanin Petar Majnerije592 iz Milana da
ubire i desetinu593 i marturinu od vilika, a vojinu od pojedinih zadarskih
graana i stanovnika.
Interesantno je da su vilici u nekim selima (Veliki i Mali Jelani, Kamenjani,594 Uskipah, Baica, Snojaci, Podvrje, Krneza, Ljuba, Nadin, Poriao tim vranskim i ostalim feudatarima u zadarskoj kopnenoj regiji gl. S. A n t o l j a k ,
Nekoliko primjera o postojanju fonda u zadanoj kopnenoj regiji iza 1409. godine,
Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru, 16/1976-77, str. 165-173.
589
B e u c kae, na osnovi ZK(397), da je kmet bio duan na honorancije, tj. davati darove gospodaru u izvjesnoj koliini i vrsti te na odreene svetkovine (I. B e u c , 590
o. c., str. 571).
I u dukali od 24. IV 1428. po nalogu duda Foscarija zadarskom knezu seljaci
trebaju da plaaju pheuda (Ducali e Terminazioni, Tabularium, IH/2, Zadar, 1903,
103, 24. IV. 1428.).
591
S. A n t o l j a k , ZK, str. 394.
592
On je jo kao stanovnik Zadra 1434. skupljao dae za grad Nin, po odluci kneza, kapetana i komercarija u Zadru (G. P r a g a , Atti e diplomi di Nona
(1284- 1509). Archivio storico per la Dalmazia, a. XI, v. XXI, 125, Roma, 1936, str.
195,196). God. 1442. je conductor possessionum in uilla Scril hospitalis domi Lodouici de Matafaris... (HAZ - SZN Johannes de Calcina [1439-1482], b. I, f. II, 153 a
13. I.5931442).
God. 1505. bio je pobira desetine ser Pavao sin Jakova de Pechiaris vnicus
conductor decime corporis ciuitatis Jadre (S. A.) ... (HAZ SZN Johannes Philippus
Raymondus, (1487-1516), b. I, f. I/l 10. III. 1505.). Meutim, Raukar, citirajui Zadarski statut, kae da ovaj zakonik identificira laborator seu conductor, tj. teaka sa
zakupnikom (T. R a u k a r , o. c., str. 93). Inae u uvodu VOP-a (1454) ak se navode:
conductores incantus Aurane, to dokazuje da je bilo vie zakupnika vrhunskog inkanta. A jo 1440. nailazi se u izvorima na podatak i o conductori incantus Nouigradi (T.
R a u k a r , o. c., str. 145, bilj. 253).
594
Ondje je imala svoje zemlje i velika zadarska plemika porodica de Gallelis
(HAZ SZN Johannes de Calcina b. III, f. V/1 15. II. 1448; b. V/1, f. HI/3, 144-2. V.
1458).

804

ni, akavci) plaali i desetinu i marturinu, a u drugima (Polinik, Visoani)

samo marturinu.
Meutim vilici kneza Ugrina Ugrinia nobilis de Breberio de genere
Subich u Tericama plaali su samo desetinu i nita drugo. Vilici pak, graana Zadra, koji su stanovali u Kamenjanima i Uskipahu, morali su davati i
desetinu i marturinu, vilici zadarskog plemia de Georgiis u Visoanima samo marturinu, vilici zadarskog plemia Zoila de Fera te nekih zadarskih graana i samostana sv. Franje u Zadru u Baici i Snojacima i desetinu i
marturinu, koju su plaali i vilici ninskih plemia u Podvrju i Velikoj Krnezi, te vilici u Nadinu, u Porianima, onda vilici zadarskog plemia ser Franje
de Nassisa, suca Ljube, te ostalih ninskih plemia u selu Jakavcima,595 tj. akavcima.
I vilike i vilane imao je i istaknuti vrlo bogati zadarski graanin ser
Grgur Mrgani. Tako se 1435. naznauju njegovi vilici u Lianima,596 a 1483.
imenuje se Smoljan Lipanovi iz sela Jagodnje (districtus Ostrouice) kao
njegov vilan. Sljedee, pak godine citira se Duko Vlatkovi de villa Coprali
districtus Jadre kao uillanus samostana sv. Nikole u Zadru,597 a 1442. Vukoslav de Polisane olim vilanus ser Bartoli de Grisogonis ,598
ak se za kneza Petra Petrovia de generatione Mogorouich iz Luke
znade da je jo 1466. imao neke svoje zemlje i vilike pod vlau mletakog
duda,599 a u blizini Zemunika, takoer 1466, nailazi se na zemljini predio
koji je pripadao vilan Morlacho... de nation (S. A.) Morlacha.600
God. 1457. i 1460. izriito stoji u izvorima kako su vilici krbavskog kneza
in territorio nostro Jadre ivjeli po svome starom pravu, i, takoer 1460,
kako je in nostro agro Jadrensi krbavski knez Ivan imao posjede i sela.601
16. VIII iste 1460. sindici i provizori Julije Contareno i Antonije Venerije u
ime duda odreuju, uz ostalo, da non possint nee debeant cogi homines et
vilici antedicti ad defferendum ledame, quod de cetero contiget in castro
predicto (tj. Auranae: S. A.).602
Dakle, tu se oito razlikuju homines od vilici.
Pored svih tih vilika postoji iz 1412. popis vilika uvice pok. kneza Dobrula Bribirskoga u selu Jaranima u ostrovikom distriktu.603 Svoj posjed s
vilicima imao je i ser Simon de Nosdrogna i to i u Domakovcima i u Krne595
S. A n t o l j a k , Probiranje marturine, crkvene desetine i vojine u zadarskom distriktu (1435), Starine JAZU, 49, Zagreb, 1959, str. 227-234, 229-231.
596
S. A n t o l j a k , o. c., 230.
597
HAZ - SZN Nicolaus de Rosis de Pisis (1437-1449) b. I, f. 1/2-9. X. 1428;
SZN Johannes de Calcina b. I, f. I 6. I. 1439.
598
HAZ - SZN Johannes de Calcina b. I, f. II 4. VI. 1442.
599
HAZ SZN Nicolaus q. Benedicti b. I, f. 1/20 1. IX. 1466.
600
HAZ SZN Nicolaus q. Benedicti b. I, f. 1/20 29. III. 1466.
601
S. L j u b i , Listine..., X, str. 117, 147.
602
S. L j u b i , o. c., str. 157 -159.
603
HAZ SZN Theodorus de Prandino b. I, f. I, 313 a 17. XI. 1412.

805

zi.604 Iz Kamenjana je bio Ivan Petkovi Zubranich, koji je tada villanus

ser Magioli de Galellis, iji je vilan bio i Vladislav vlacchus iz sela Galovca. Iz toga istog mjesta (districtus Jadre) je i Juray Cipcich, koji je vilicus
ser Missoli cond. ser Magioli de Galellis nobilis ciuis Jadre.. .605 Iz sela Hraevia u istome distriktu ivio je i Nikola pok. Jurja, vilicus monasterii s.
Francisci de Jadra (1447).606 Iz Kamenjana je, pak, imao svoga vilika i ser
Mihael de Galellis (1448), a u istome tom selu je ser Malija pok. Pavla de genere Subich nobilis de Crouacia, imao svog vilika, kome je te iste 1448.
predao neke svoje zemlje, dok se 1450. iz sela Corna9rat navodi takoer jedan vilik ser Grgura de Civallelisa.607
Petar pok. Anatonija iz villa Comorce districtus Jadere, vilik je nasljednika pok. ser Magiola de Fanfogna (1440).608
Interesantan je i Damjan pok. Ivana Misa9 de Lica de vila uocata Podhum iz sela Crnoga, koji je ve 1452. bio stanovnik Zadra i ondje ivio.609
God. 1453. spominje se Dragia de Columnichi, vilik ser Filipa de Rosa,
a te iste godine Dobrilo Baldovinovi i njegov neak Juraj Biloslavi, oba
morlachi de catono Merfci, obavezuju se Nosdrogni da e mu biti vilici u
selu Domakovci districtus Jadre.610 Te iste godine znamo i za Jakova Babina, vilika u selu Zloane, a sljedee, 1454. god., Mirko Doni pok. Pribislava
kao vilik de Galellisa ivi u mjestu Didine kod Biograda, dok Radivoj
Tvrdkovi iz Busane de Pset, te iste godine, je vilik ser Filipa de Rosa u
selu Blato (districtus Jadre).611
God. 1456. samo se citiraju anonimni vilici sela Mahurci et Visozane, a
1474. ive u selu Podvrju vilici ser Tetrici de Tetrico. God. 1476. Pavao
Glui, vilik rogovske opatije u selu Granda, ima jedno zemljite na sjevernoj strani toga naselja. 1486. nalazi se u selu Lianima kao vilik ser Mihajlo de Rosa Marko Dubrolovi, a 1488. je Grgur Pavlovi Maslesi uveden u notarske spise kao vilik plemia de Detrico u selu Debelouici...
districtus Ostrouice.... 1490. je ubiljeena u notarski spis Jelena ki pok.
Petra Vladinia i ena Martina nazvanog de Venesia, vilika samostana sv.
Katarine, koji je ivio u selu Poliane, a ove iste godine stanuje u selu Ter612
zi Bartol Popi, vilik ser Marina pok. Ivana Borsich de Grisogonis.
604
HAZ SZN Simon Damiani b. II, f. IH/9, 395 a, 396 14. X. 1453; SZN Antonius Barba (1485-1509) b. II, f. II, 39 - 15. X. 1498.
60i
HAZ SZN Jacobus cond. Ostoie (1427-1445) b. I, f. 1/2 27. III., 26. II.
1434; b. I, f. 1/4 - 16. XI. 1435.
606
HAZ SZN Johannes de Calcina b. II, f. II/IX/4, 173 11. VIII. 1447.
607
HAZ - SZN Johannes de Calcina b. III, f. V/1 15. II. 1448; b. II, f. IV (IX) 6,
276 - 21. XII. 1448; b. III, f. V/6, 270 a - 24. I. 1450.
608
HAZ SZN Jacobus cond. Ostoie b. I, f. 1/6 5. VI. 1440.
609
HAZ SZN Johannes de Calcina b. IV, f. VI, 278 a 26. XII. 1452.
610
HAZ SZN Simon Benedicti b. III, f. IV/10, 479 a - 5. II. 1453; b. III, f. IV/9,
395 a, 396 14. X. 1453.
611
HAZ SZN Johannes de Calcina b. IV, f. VI, 462 19. XI. 1453; b. V, f. VIII/2
- 17. II. 1454; b. V, f. VII/1, 6 a - 26. IV. 1454.
612
HAZ - SZN Johannes de Calcina b. V, f. VII/5 - 12. IV. 1456; SZN Simon Damiani b. VI, f. VII/5, 306 a 8. II. 1474; SZN Johannes de Calcina b. VI a, f. X/5, 137
27. VI. 1476; b. VII a, f. XII/4, 95 a - 31. VIII. 1486; b. VII a, f. XIII/1, 29 - 8. IX. 1488;
SZN Johannes de Calcina b. VII a, f. XIII/4, 23 a, 24 8. IX.

806

Poseban poloaj medu svim ovim vilicima zauzima Grubia morolacus

vilicus zadarskoga plemia ser Bartola de Grisogonis, nastanjen u Lukoranu (1448)613 na otoku Ugljanu, dok se vilik Begne Anton Jurjevi de insula
Soliz (Sali: S. A.) nalazi 1455. na otoku Ravi.614
U ve navedenim Salima (Dugi otok) javljaju se vilici ija se imena ne
spominju, u notarskom dokumentu od 25. VIII 1491, i oni za razliku od tamonjih didia, slobodnih seljaka i obradivaa vlastitog zemljia, obraduju tui posjed i plaaju godinji teratik.615
I upravo dok se jo krajem 15. st., tj. 1495. spominje Pavao Pastori,
villicus ville Diuini districtus Jadre, a Pavao Remsa se titulira sa gastaldo
et villico (S. A.) ville Diuin616 te onda 1498. vilici porodice Nosdrogna in
villa vocata Cernize,617 dotle ve 1446. zadarski knez presuuje u pogledu vilika samostana sv. Dimitrija iz sela Bokanjca, koji su imali svoj gaj za pau s
ove strane Brda. Naime, taj isti knez je ve prije naredio da nitko ne smije
pasti stoku s ove strane Brda. No kako su ti vilici upravo tu imali svoj gaj, on
je ispitao da li e paa u tom gaju tetiti drugima, te je onda donio svoju odluku da, budui takva opasnost ne prijeti, dozvoljava da tamo pasu stoku.618
Posebnu pak panju izvan ovoga zadarskog kruga zasluuje notarski
spis iz 1445, u kome se navodi fra Filip, prior samostana sv. Ivana de Montanea in Licha, kojoj je crkvi Toma Tvrdkovi darovao esticu zemlje i vilika (sortem terre et uillicum) za due svojih pokojnika.619
U vezi s vilicima na zadarskom teritoriju, uz podatke koji se nalaze u notarskim spisima 15. stoljea, potrebno je dati jo i nekoliko dopuna iz arhivske grade 16. stoljea.
Tako se npr. 1503. spominju vilici for de villa Bocagnatij,620 a takoer
i 1514.621 God. 1512. nailazimo na villici ville Copraglie,622 a ve navedene
1514. godine navode se u selima Biljane i Dolac vilici, kao i mlin nazvan Jama,623 dok se u toj istoj godini Jurja Milotonia pok. Nikole iz sela Poricana
624
naziva colonum siue rusticum (S. A)
God. 1519. ak se citira vilik opatije Rogovo iz Tkona, koji je vesla (galiotus) lae trireme (galea triremi), a iste godine se imenuje kao vilik zadar613

HAZ SZN Nicolaus quond. Benedicti b. I, f. 1/12 23. V. 1448.

HAZ - SZN Johannes de Parentio (1455-1457) b. I, f. I/l, 34 - 22. VII. 1455.
615
T. R a u k a r, o. c., str. 148.
616
HAZ SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. 1/2 . XII. 1495.
617
HAZ SZN Antonius Barba b. II, f. II, 39 - 15. IX. 1498.
618
Gradski arhiv u Splitu Regesta pergamena arhiva porodica Fanfogna, br.
114 (Zadar 13. I. 1445/1446).
619
HAZ - SZN Simon Damiani b. III, f. IV/16, 236 - 15. X. 1445.
620
Nauna biblioteka u Zadru Ms 307 Documenti spettanti alla storia di ara ... 23. II. 1503.
621
... villicorum Bocagnazzo... (HAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole u Zadru br. 17 1514).
622
HAZ Arhiv nekadanjeg samostana sv. Nikole u Zadru br. 15 1512.
623
HAZ SZN Constantinus Constantius (1514- 1533) b. I, f. I/l 30. III. 1514.
624
HAZ SZN Johannes Michael Mazzarellus (1512- 1554) b. I, f. I, 13 5. VI.
1514.
614

807

skog plemia ser Simona Fonfogne Matija sin pok. Matije Durdevia iz Gaenice (Gasenice).625
God. 1521. openito se upisuju u spis velici sela Murvice Velike i Male,626
koja su spadala pod samostan sv. Marije u Zadru. Isto tako citiraju se 1529.
vilici di Stomorino selio, di Bibigne e di Cherseuagne selio di poter far una
liga... 627
1534. se samo spominju i to openito plures villici, koji su stanovali in insula Sale loco vocato Pcuch, dok 1536. in puncta Jube (Ljube)
dolazi do sklapanja mira izmeu seljaka i to per vrasda sic vocata juxta
morem villicorum (S. A.)628
God. 1555. pak neki posjednik u zadarskoj okolici prima in villicos et
collonos agricultures (S. A.) omnium ex quorumque terrarum suarum.. .629
Kako se vidi iz izvornih spisa zadarskih notara 15. i 16. st., sve vie se uoavaju razlike izmeu vilana i vilika. Tako u 16. st. vie se ne navode vilani
ve samo vilici, pa onda koloni ili seljaci, koji ipak, nisu sasma isto to i vilici. Meutim Raukar ak iznosi da je naziv rusticus identian s terminom
villanus, koji u izvorima najee oznaava obradivaa na tuem zemljitu, prije'svega kmeta. Za tu svoju tvrdnju oslanja se na Reformationes u Zadarskom statutu, dok u notarskim dokumentima nazivi villanus i villicus
najee su oznake za agrarno-stoarsko stanovnitvo distrikta .63
Pored, dakle, vilana, koji se u VOP-u gotovo stalno navode, a vilici uope
ne ve samo u ZK-u, u cl. 15. VOP-a ili tzv. VZ-a nailazi se na naziv murlaco, dok za izraz cathona Freidenberg ne zna. Naime, on je u isti cl. 15.
VOP-a pogreno iz Grgia prepisao ovu rije kao cahona, koja u originalu
glasi: cathona.
Prema izvornim podacima uoljiva je odreena ovisnost vilana od patrona, dok kod morlaka postoji samo ovisnost od njegova katuna, to je do631
bro vidio i obrazloio Freidenberg u predgovoru o tzv. VZ-u. Ali, ako se
morlak u izvorima naziva morlak vilik, onda je oito da je on ovisan od
svoga feudalca zadarskog patricija. I dok VOP upotrebljava izraz murlaco, a nikako drugaije, dotle se u ZK(iz 1421.) naziv Vlasi, kao stoari, pojavljuje samo u ninskom, novigradskom i Ijubakom distriktu, gdje im se iznajmljuju pasita uz odreenu svotu novca.632
Meutim u spisima zadarskih notara, ako idemo kronolokim redom,
tokom 15. st. evo naziva za Morlake ili Vlahe.
625
626
627

HAZ SZN Petrus de Pago (1486-1529) b. II, f. II/7 2. i 18. XII. 1519.
Arhiv samostana sv. Marije u Zadru 1400- 1500-A 9. I. 1521.
HAZ Miscellanea 17 XI, Pos. l Popis starih isprava od 1247- 1714. 11.

IV. 1529.
628
629
630
631
632

808

HAZ - SZN Johannes Michael Mazzarellus b. I, f. 1/2 5. III. 1534, 9. X. 1536.

HAZ SZN Daniel Cavalca (1551 - 1556) b. I, f. I, 40 24. V. 1555.
T. R a u k a r , o. c., str. 64 i bilj. 40.
M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 334.
S. A n t o l j a k , ZK, str. 389, 394, 398.

God. 1410. javlja se u zadarskim notarskim spisima Johannes Goyacouich moroulacus, te Radoslauus Obradouich moralachus de catono Braynofcii... i Rat. Obradouich vlachus de catono Demelich kao i Butchus
Michouilouich vlachus habitator Jadre..., pa onda ak Moma Moroulacha
rel. quond. Vulcasini de cathono Gleiefze.. .633 God. 1419. tui ser Andrija
pok. Rajnerija Vlahe katuna Dijana Draetia, a to isto ini te godine i mlinar Jadrijan Cvitojevi, stanovnik Zadra. On optuuje Vlahe i to Ratka i
Medoja Pastoria od katuna Mladena Mrechauac i jo neke Vlahe istoga
katuna, dok Novko sin Slavka morlak (moralacus) od katuna Jakova Craysac daje jednoga vola. God. 1420. citira se Vichoslauam vlacam pok. Ratka od katuna Micacij Minulouich, a te iste godine spominje se i anonimna
morolaca de catono..., a 1422. Jakov Jurievi Vlacus od katuna Becussouich. God. 1424. nailazi se na Jurjevia de catono Sancouich... comitis
Johannis de 9etina i Petra Filipovia bulachus de catono mladin.... God.
1426. Ostoja Gojsili ulacus de catono Craysichi, koji je tada ivio u selu
Tripiu karinskog distrikta, prodaje (trididit) magarca Pavlu Patkoviu iz
Cerinaca, a 1427. Vitac Dakovi ulacus de catono radeleuaf volove Jurju
Perviu iz sela Tersce. Iste godine samo se imenuju Bogut Drini, ulacus
de catono Pomay iz okolice Zadra, a 1428. Grgur Novkovi ulacus de catono Borou9, prodaje vola. Te godine spominju se i Miladin ulachus de catono Braycouci... u okolici sela Skril i Radoslav Girklanovi ulachus de catono Lipanouich, koji prodaje magarca. God. 1428. samo se navode Gruban
Vikovi de catono Martin Margasich i Ladivoj Milutini ulachus de catono Milot... 634
Jo 1427. u notarskim spisima Bartolomeja de Sercana citiraju se ponovno Bogut drincich ulacus de catono pomay... i milladin ulachus de
catono brayeuici in uilla scril, te Radoslaus girchlannouich ulachus de ca635
tono milot... itd.
I dok se 1413. oznauje da je Vukain Branovi vlacus de catono Zurecho iz sela Graschiauich kao vilan porodice Grisogono, dotle 1448. predaje
se u ruke Matijau Gelchich morolaco catonaro (S. A.)... pasite u Slivnici (zad. distrikt), na imanju mletakog plemia Mihaela Justiniana.636
God. 1434. u spisu zadarskog notara Nikole Ho ak se nalazi Ratcho
637
Braucich vayuoda morlacho (S. A.).. ,
633

HAZ SZN Christophoras eno (1410-1412) b. I, f. I - 12., 13. III., 12. V., 29.

V. 1410. itd.
634

HAZ SZN Bartholomeus de Annobonis de Ser9ana Instrumenti

1415 - 1428 Busta unica, f. 1/2 (1419 10. VI. 1420) 24. II., 13. III. 1419; f. 1/3 (16.
VI. 1420 - 11. XII. 1420) 15. X., 2. XII. 1420; g. 1/4 (febr. 1421 - 14. IV. 1422) - 9. III.
1422; f. 1/7 (1. V. 1424 9. VII. 1425) 8. XI. 1424., 10.1. 1425: f. 1/8 (21. VIII. 1426 - 9. V.
1427) - 24.1. 1426., 26. IV. 1427; f. 1/9 (20. V. 1427 - 1. XII. 1428) 14. XII. 1427., 30. L,
10. II., 12. IX., 15. X. 1428.

635
HAZ SZN Bartholomeus de Annobonis de Ser9ana Instrumenti
1415-1428
Busta unica, f. 1/9 14. IX. 1927., 10., 12. II. 1427., 15. X. 1428.
636
HAZ SZN Nicolaus de Ho b. I, f. I/l 18.1. 1433; SZN Johannes de Calcina

b. III, f. V / 1 31. I. 1448.

637
HAZ SZN Nicolaus de Ho b. I, f. I/l 24. V. 1437. N. K l a i navodi na prijelazu 15. st. vojvodu Butka Brania, odlinika medu likim Vlasima, koji se 1398.

809

Oito je da se u izvornim spisima 15. stoljea za Vlahe uzima izraz i

morlak (manje), ali mnogo vie Vlah ili Vlasi. Za njih se obino tono
citira kojemu katunu pripadaju i gdje stanuju u zadarskom distriktu. Naravno da se imenuju i Vlahinje, tj. vlaca kao i morolaca pripadnica odreenog katuna. Prema tome sasma je ispravno i opravdano to se u 15. stoljeu
u ZK-u upotrebljava izraz Vlah, a u VOP-u morlak. Ali izuzetno se u jednom spisu zadarskih notara od 1466. govori istovremeno o vilanu Morlaku
i morlake narodnosti, u drugom spisu iz 1448. se ak citira morlak-vilik
na otoku Ugljanu, a te iste godine dapae postoji izraz katunski morlak.
Iz toga slijedi zakljuak, da u zadarskom irem ili uem distriktu ima i
morlaka, koji su bili ili vilani ili vilici sa svim njihovim obavezama!
Time se dobiva jo arolikija i potpunija slika o drutveno-ekonomskom
stanju i prilikama u zadarskoj okolici tokom prve i druge polovice 15. stoljea.
6.

Izraz koji se samo jedanput pojavljuje u VUP-u je posoba, u pluralnom a onda i u singularnom obliku.638
Naime, ovdje se govori o posobama sela Vrane.
Obraujui ovaj podatak Freidenberg kae da u selima oko Vrane ima i
takva kategorija opina kao to je posoba, koja je sastavni dio lige (S. A.).
Iznosei da je o njoj pisano mnogo i iscrpno, njemu izgleda da su lige i
posobe interesantne prije svega zbog toga to one prikazuju jo jedan obrazac (tip) opinske organizacije, pa to vie jednu formu u kojoj nastupa teritorijalna opina. Neto kasnije dodaje da VZ opet ponavlja da su posobe
manje lige, da se one identificiraju sa selima (S. A.)... i da u njihovu kompetenciju spada i kanjavanje zloinaca...639
Ne citirajui izravno posobe sela vranskog predjela, Raukar o onima koje su u zadarskom kraju samo openito govori. Tako su u prvom redu posoba i lige oblici seoske organizacije, onda one ine drugi sloj upravne organizacije na zadarskom selu, a zatim je utvrena temeljna razlika medu
njima: posoba je skup glavara jednog sela (S. A.), dok su lige udruenja vie
sela ili posoba (S. A.). Takve svoje sudove potkrepljuje radovima VI. Mau640
rania, I. Beuca i M. S u n j i a .
eni zadarskom patricijskom djevojkom i nastanjuje u Zadru, a 1405. ga je kralj igmund ak imenovao vojvodom kraljevskih Vlaha u kraljevinama Dalmaciji i Hrvatskoj. (Gl. opirnije/N. K l a i , Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976, str. 608, 58, 610, 607.)
638
... le possobe delle uille dell'Aurana... cadauna possoba... (KAS Ostavtina I. Luciusa sv. 528, Ser. B); Gl. i M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 336, cl. 7 i HAZ
Ostavtina I. Grgia VI/10.
640

" M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 328, 329.

1. Beuc, prema reformacijama zadarskog statuta zakljuuje: da su lige oznaavale

udruenja stanovnika odreenog podruja zadarskog distrikta, koja su formirana u
svrhu meusobne zatite lanova lige. Lige iz 15. st. ga podsjeaju na relikte starog
rodovskog sustava. Opisujui pravila lige zadarskog distrikta Beuc ponavlja da su li810

Kako je potanko razmatrana i njihova uloga i tome se ne moe to

hitnije dodati (S. A.), treba se osvrnuti na odnos liga i posoba prema cjelokupnoj seoskoj organizaciji na zadarskom teritoriju. Tvrdei da se ustanova liga i posoba spominje u izvorima sa zadarskog teritorija tek od sredine
XV. st., kae da im ranije nema traga, ali iz potvrde liginih privilegija
god. 1455. neizravno se doznaje da su one postojale i prije. Malo zatim pita se, jesu li posobe i lige postojale i prije XV. st. ostaje u domeni pretpostavke, jer o tome nema nikakvih tragova u izvorima, ali se to ne ini vjerovatnim (S. A.). Svakako organizacija lige i posobe sastavni je dio nove
upravne strukture koju gradu donosi mletaka vlast (S. A.) Posoba je, dakle,
skup, zbog stanovnika sela ili njihovih pretstavnika i seoski organ ili
organ koji stvarno djeluje na podruju sela i lige. Dakle, posoba i lige su
bili organi koji su se brinuli o pravnoj sigurnosti na svom podruju.641
I. Grgi, koga Raukar ne citira kada govori o posobama i ligama, posebno se je njima posvetio. On ak pie da, pored stare hrvatske rijei posoba,
ili umjesto nje, mletake su kancelarije rjee upotrebljavale i svoju rije vicina. Njemu se svrha posobe paklapala sa svrhom lige, posoba je u ovom pogledu bila integralni dio lige (ako je bila udruena u ligu sa susjednim posobama, to nije moralo biti), i zato se, kad je rije o njenoj policijskoj funkciji, u nekim starim dokumentima (S. A.) spominje zajedno posoba i liga ili se
nazivi zamjenjuju, pa je nesumnjivo to dalo povoda, da se ta dva pojma poistovjetuju (S. A.). Za cijelo vrijeme svoje vlasti Venecija je posobe ukljuila
u svoj dravni sistem i posobe su bile utoliko dobar organ vlasti, to su se
kao stoljetne samorodne ustanove oslanjale na pravnu svijest i na samodisciplinu naroda (S. A.). Upozoravajui na obilje grade o posobama u HAZ-u,
Grgi donosi i neke dokumente iz XVII. st., gdje se posobe javljaju na elu
sa sucima i to upravo na otocima Ugljanu (1614) i Pamanu (1686), a zatim
i u Ninu (1611). ak se u jednom dokumentu od 14. III 1681. posoba izjednauje sa zborom (Congrega o Possoba), a u drugom, od 11. III 1686, suci u posobi (na Pamanu), koju svako selo treba initi odvojeno, ne smije odreivati kazne nie od 5 litra.642
Jo je 1954. Beuc, sluei se reformacijama zadarskog statuta za 1455.
god. pisao da su suci imali pravo po starom obiaju raspravljati i rijeavati
graanske parnice, kojima vrijednost parnikog spora nije prelazila 5 libara. Ti su suci sudili distriktualcima odreenog podruja judicatus, odnosno ligae. Ta institucija mjesnih sudaca funkcionirala je, kako se vidi iz rege bile udruenja osoba jednog podruja sa zajednikim dunostima i pravima, te sa
vlastitim organima s posebnim djelokrugom (I. B e u c , o. c., str. 581, 582, 584). Beuc
ovdje citira samo lige, a ne i posobe. I dok je Grgiu liga savez vie posoba (sela) (I.
G r g i , O ligama i posobama, Zadarska revija, III/1, 1). T. Raukar, ne citirajui taj
Grgiev rad, kae, na osnovi podataka iz Maurania, Beuca i Sunjia, da su lige udruenja vie sela ili posoba (T. R a u k a r , o. c., str. 35 i bilj. 44), kako smo ve prije
naveli!
641
T. R a u k a r , o. c., str. 35-37.
642
1. G r g i , O ligama i posobama..., Zadarska revija, III/1, l, bilj. l, 2, 14,
8-11,8,10.
811

formacije iz 1470. god., na cijelom podruju zadarskog distrikta. Ali zato

Beuc dodaje da iz samog statuta ne moe se ustanoviti da su na zadarskom
distriktu bili formirani sudski kotarevi (S. A.), kojima bi na elu bio sudac.
Isto tako se iz statuta ne moe utvrditi, da li su u 15. st. postojale lige, te
da li su na elu lige bili suci, koje su izabirali lanovi lige. Ti suci lige su
imali pravo voditi sudski postupak te donijeti presudu za one graanske sporove, iji sporni predmet nije prelazio vrijednost od 5 libri malenih mletakih dinara. Beucu ak izgleda da nije postojala razlika izmeu sudaca lige
i sudaca pojedinih naselja. Mjesni suci su bili izabrani sudski organi kao i
ligini suci, to Beuc potkrepljuje dukalom iz 1469. godine.643
Raukar takoer kae da su prema reformacijama zadarskog statuta
pravo na suenje u graanskim parnicama na seoskom podruju, ako je
vrijednost spora do 5 lira, imali suci (judices). Oni su Raukaru bili pravi
predstavnici dravne vlasti u zadarskim selima i njihov je glavni zadatak
bio, reguliranje odnosa sela prema dravnoj vlasti, prije svega nastojanje da
se ispune seoske obaveze. Podruje njegove nadlenosti zove se u izvorima
suija (judicatus). Ustanova suca na zadarskom podruju (S. A.) prvi put se
javlja, koliko je poznato, 1354. god., pa je starija od 15. st. To je Raukaru
trei sloj upravne organizacije na zadarskom podruju i suci su imali
stvarnu izvrnu vlast na podruju sela. I na kraju Raukar tvrdi da Venecija
na komorskim posjedima u novigradskom i vranskom distriktu stvara i
podupire sloj feudatara i seoskih sudaca, iji je poloaj na navedenim komorskim posjedima (Vrana, Novigrad) bio slian onom dvorniku na zemljitu zadarskih graana i samostana.644
Takvi se suci u VOP-u navode dva puta (cl. 25, 37). To je sudac Vrane, koji ima i svoga podsuca. Zapravo 1454. u VOP-u se ovaj sudac, koji se spominje u tekstu kao Zudese, odmah na poetku toga obiajnog prava pie latinski: Judex Burgi Castri Aurane u osobi Mihajla Viviania, to ne citiraju
ni Grgi, a ni Freidenberg, kao ni Raukar. Znai da je u Vrani postojalo i
sudsko sjedite i da je ova varo (brg) tvrave imala svoga suca, ija ovisnost o katelanu toga grada ipak nije sasma jasna, iako Freidenberg smatra
da katelan ima pravo primati apelacije na rjeenje mjesnog suca (cl.
26).645
Meutim, da vidimo imaju li suci u izvorima ikakve veze i s posobama,
kao i slinim institucijama.
U ZK stoji da u bilo kojem selu kastruma Vrane treba da budu 2 suca.646
Oni imaju pravo posjedovati 2 drijeba zemlje, tj. po jedan svaki od njih. Ali
su zato duni da se brinu za poslove reenoga kastruma i da skupljaju priho647
de kastruma Vrane u selu u kome su suci.

Kada je Ivan Buschia iz Vrane, sudac istoimenoga judikata (judica648

tus) ostario, to je vranski katelan predloio zadarskom knezu i kapetanu
da na njegovo mjesto bude izabran za suca Ivanov sin Ivan Alegreto. Na to
su ta dva zadarska rektora paljivo razmotrili moralne i politike karakteristike Alegreta i sloili se da taj mladi ovjek preuzme navedenu dunost. Konano se je Alegreto pred njima zakleo da e poteno i pravedno vriti svoje
obaveze, a nakon toga su knez i kapetan ovlastiti katelana da taj izbor i potvrdu javno objavi.
God. 1451. zadarski knez i kapetan su takoer povrdili za suca sela Tinja, vranskog distrikta, Vuku Kozmia na njegovu molbu i nakon to su za
Vuku dobili pismeno povoljne obavijesti od vranskog katelana. Time je on
bio uveden u dunost suca svoje suije (judicatus) i ujedno dobio sva obiajna prava i povlastice koje toj slubi pripadaju.
Koliko je poznato iz spisa od 1436. god. i Ljuba, kao mjesto i kastrum,
imala je svoga suca, koji je kao svjedok prisustvovao pred upravnim vlastima u Zadru, kada se je radilo o obavezama vilika prema tvravi Ljubi a koje
su bile identine s obavezama vranskih vilika prema istoimenoj tvravi.649
I dok se u selu Gliuichi sa strane uniuersitatis Valachorum (S. A.)
biraju za suce Aladin Ger9auas i Vladko Gleunac catonario (S. A.),650 u
notarskom spisu od 25. V 1440. govori se o judicibus fraternitatis651 ecclesie
s. Lue (S. A.) de uilla Camegnane,652 a u drugom spisu, od 28. X 1448. izriito se navodi: Lucas Dumonich judex fraternitatis s. Martini de ita uilla
Pergliane...653
God. 1446. u notarskim se spisima citira kao judex Hraana Juraj Popi, 1467. Cresolus Trokuli de insula Sale kao judex lige (S. A.) dicte
uille Sale, koja se navodi i 1447., dok se 1484. spominje Petar Bari kao
judexposobe dicti burgi654(t]. Vrane: S. A.).
Poetkom, pak, 16. st. u iste zadarske notarske spise ubiljeeni su: 1503.
Andrija Simoni kao judex Sancti Marci (lokalitet u blioj okolici Zadra:
S. S.), Jakov Raii similis judexpossobe (S. A.), a Luka Mui gastaldio
655
i Pavao Simoni omnes de dicta uilla Xemonico.
Kako se vidi, pored toga to je neka osoba bila sudac mjesta (selo, brg
ili kastrum), postojao je i sudac koga (1 2 Vlaha) je birala uniuersitas
Vlaha. Prema tome bi se sloili s Raukarovim tvrenjem da je u 15. st. predstavnik dravne mletake vlasti u selima zadarskog teritorija bio sudac (ju648
kotar (S. Antoljak , o. c., str. 414, bilj. 234), dok T. R a u k a r (o. c., str.
36): suija.
649

650

S. A n t o a k , o. c., str. 393, 396.

HAZ - SZN Simon Damiani b. I, f. 1/2 17. XII. 1443.

I. B e u c , na osnovi Ljubievih Listina, istie da su suci zanatskih bratovtina i u 15. st. bili odobreni i djelovali i zadarski knez je predstavljao instancu koja
je rjeavala prizive protiv presuda zanatlijskih sudaca (I. B e u c , o. c., str. 740).
652
HAZ SZN Johannes q. Ostoie b. I, f. 1/6 - 25. V. 1440.
653
HAZ SZN Johannes de Calcina b. II, f. IV/IX/5, 242 a 28. X. 1448.
654
HAZ - SZN Johannes de Calcina b. VI, f. IX/I/5, 12, 39 a 12. IX. 1466., 1. IV.
1467; b. VI, f. X/6, 172 a 173 - 1477; b. VII, f. XII/4, 8 - 28. XI. 1484.
651

643
644

1. Beuc, o. c., str. 583, 739, 740.

T. R a u k a r , o. c., str. 36, 37, 146 i bilj. 256.

6451 ]

M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 332.

'S. A n t o l j a k (ZK, str. 414, bilj. 222) je stavio da judices znai isto to i
comes
terrestris. No to je netano!
647
S. A n t o l j a k ZK, str. 392.
646 '

812

813

dex), dok je vlastelinov predstavnik dvornik ili gastald,656 kako smo ve i s

poveljom od 27. VIII 1490. takoer pokazali. No bilo je sluajeva, u istom
tom stoljeu, da je ponekad dunost dvornika i gastalda vrila ista osoba, a
tako je mogao biti umjesto gastalda i sudac bratovtine657 (npr. 1433. u Bubnjanima).658
Svemu ovome moglo bi se dodati i to, da je gospodar imenovanoga
mjesta u Ijubakom distriktu, pored ostaloga, trebao utjerivati i sve one pojedine kazne koje su izricali suci navedenoga mjesta.659 Uz to je u Salima na
Dugom otoku djelovao sudac lige, a na kopnenom dijelu zadarske okolice
bio je sudac posobe burga ili kastruma Vrane (1485), dok je 1458 zadarski
comes obavljao ak funkciju suca feudatarija Zadra660 (judex fuedatariorum Jadre).661
Vrlo je vana, dakle, kao organizacija ve spomenuta uniuersitas hominum Burgi predicti (tj. Aurane S. A.), kako stoji na poetku teksta VOP-a,
kao i uniuersitatis hominum et habitatorum burgi Aurane eiusque comitatus, (S. A.), kako to pie na kraju toga teksta.662
Jo je Beuc, prema statutarnom pravu, oznaavao uniuersitas kao juridiku osobu koja ne odgovara za djelanje lanova i moe biti universitas
presonarum ili bonorum. Nadalje su mu posebna vrst universitas personarum sainjavale lige zadarskog distrikta.663
Po Raukaru pak svi stanovnici (habitatores) jednog naselja ili vile...
ine zajednicu universitas ili comune izvora XV. stoljea. To mu je temeljni oblik seoske upravne organizacije na zadarskom teritoriju u tome stoljeu. Za udruivanje u universitas ili comune Raukar navodi nekoliko primjera. Tako 1452. predstavnici universitatum sela novigradskog distrikta
imenuju svoga opunomoenika da ih zastupa u Veneciji. God. 1450. postoji
universitas insule Luibi (Oliba), a 1493. imenuje se universitas hominum
(S. A.) ville Varichasane. Raukar ak ukazuje da se u izvorima uz naziv universitas ponekad nalazi i fraternitas. Tako se 1457. citira fraternitas totius ville (Tarcice). Na osnovi svega toga Raukar zakljuuje da je universitas
655

HAZ SZN Marcus Antonius de Dassano bi (1503-1509) f. I 9. XII. 1503.

Tako se u notarskom spisu od 1441. javlja Nigouan olim gastaldus ser Gregorii Merganich in uilla Sdachouo (HAZ SZN Johannes de Calcina b. I. f. I 24. IX.
1441.), a 1442. Georgio Bogaucich gastaldione de Podbariane districtus Jadre...
(HAZ - SZN Johannes de Calcina b. I, f. II - 13. V. 1442.).
657
Gl. bilj. 652 i 653.
658
T. R a u k a r , Ekonomski odnosi na posjedima rogovskog samostana u XV i
XVI st., HZ, XXIII-XXIV, str. 226, 227.
659
S. A n t o l j a k , ZK, str. 397.
660
Po Zadarskom statutu feudatar se naziva prossessor, a zadarska komuna bi
bila prema tome dominus feudi, kojem pripada feud, to je jasno, jer se je feud vraao komuni, ako je feudator umro bez nasljednika iz redova descendenta i ascendenta (I. B e u c , o. c., str. 610).
661
S. A n t o l j a k , Nekoliko primjera o postojanju feuda u zadarskoj kopnenoj
regiji iza 1409. godine, Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru, 16/1976-77, str. 169.
662
Gl. sam tekst VOP-a. i M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 340, kao i HAZ Ostavtina I. Grgia VI/10.
663
1. B e u c , o. c., str. 581.
656

814

temeljni organizacijski oblik i oznaka za zajednicu svih stanovnika sela, bez

obzira na razlike u njihovu socijalnom i ekonomskom poloaju. Ali mu zato
universitates zadarskih distriktualaca nisu pravi organi koji se redovito sastaju.664
Uz ve navedenu uniuersitas hominum tvrave Vrane, postoji, dakle,
uporedo i uniuersitas hominum et habitatorum tvrave Vrane i njenoga
komitata iz 1454. godine. Prema tome takva universitas, koju citira Raukar, nije uvijek temeljni oblik seoske upravne organizacije na zadarskom teritoriju u 15. stoljeu. Jasno je, kako stoji u VUP-u, da kod universitas hominum vranske tvrave i uniuersitas hominum et habitatorum iste
tvrave i njenoga komitata, onaj izraz homines665 ima isto znaenje sa
homines uillarum districtus Aurane. Time se moe i pojasniti mjesto u
VOP-u da pojedini homo666 zastupa svoju villu pred zadarskim rektorima, kada se je radilo o tome da se pobiljee Capitula toga istoga VOP-a
Interesantno je i to, da uz takve universitates zadarske regije postoji i
universitas Vlah u pojedinim njihovim selima, u kojima ona bira svoje
vlastite suce.
Inae stanovnici tvrave Vrane i njenog podruja zvali su se habitatores i bili su udrueni u ve navedenu uniuersitas. U tekstu VOP-a navode
se, u cl. 24, habitatori varoi (borgo) Vrane i njegova komitata, a taj naziv
se ponavlja i na kraju teksta. Svakako se ti habitatores pri kraju teksta u
VOP-u razlikuju od homines, iako su upravo obje ove vrsti ljudi udruene
u i sainjavaju jednu jedinstvenu zajednicu.
Inae stanovnici burga Vrane zovu se i borghesani (cl. 23 VOP-a) tj.
varoani. Sama, pak, Vrana667 u VOP-u se naziva borgo (cl. 16, 29, 31) ili
burgum668 (na poetku i kraju teksta VOP-a), ili Burgum669 Castrum
(poetak VOP-a), ili castello (cl. 30), tj. tvrava kojoj je na elu katelan (cl.
26).
664

T. R a u k a r , Zadar .... str. 35 i bilj. 40-43, 36,64.

16. VIII 1460. ak su sindici i provizori Julije Contareno i Antonije Venerije na
albu homines Vrane odredili tono kakvu vrst poreza i obaveza imaju vriti (.
L j u b i , o.e., X, str. 157-159).
666
J. L u i u homo ima u dokumentima razna znaenja. Homo se postaje obino ugovorom i moe se osloboditi toga poloaja bilo voljom gospodara, bilo,
vjerojatno, istekom ugovora ili gospodarevom smru (J. L u i , Prolost dubrovake Astareje..., str. 90).
667
U cl. 26. VOP-a govori se i o Contestabili u Vrani. To su zapravo komestabili,
zapovjednici od oko 50 vojnika, i njima je pripadao naziv messere. Vido de Medula
ili Medulla ili de Medola je od 1478. bio neko vrijeme komestabil u Vrani, a 1502. Vito
i Simon de Medulla su ne samo komestabili i stanovnici Zadra, nego i u Vrani. [S.
A n t o l j a k , Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadranima. Tko je bio
zadarski slikar Markantonije de Medula?, Peristil, II, Zagreb, 1957, str. 182, bilj. 14,
182.].
668
Uz burgum 1508. pojavljuje se u spisima zadarskih notara i izraz suburbui
Aurane, kome je bio na elu kapetan Bla Toli (HAZ SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. I/1 23. VIII. 1508.).
669
F r e i d e n b e r g tvrdi da se Vrana ne smatra komunom nego 'burgom', tj.
gradskim predgraem (u smislu potinjene uloge koju su u dalmatinskim komunama
igrali ti burghi, borghi) ... (M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 333).
665

815

No vranski kotar ili predjel u VOP-u se naziva i districtus (poetkom

teksta VUP-a) ili comitatus (kraj teksta), ili distretto (cl. 4, 30, 31), ili
contado (cl. 15, 16, 24, 38), dok se naziv castellanatus Aurane pojavljuje
u spisima zadarskih notara tek od 1513. godine.670 Vranski je dakle, distrikt
u 15. st. prema izvorima obuhvaao sela: Ratane (Hratane: S. A.), Tinj, Zablae, Blaane, Skorobi, Boie, Malinavas, Pokaljinu i valjda Bristi, Ritiane i Kolarinu, iju je ubikaciju vrlo teko odrediti. Kao i novigradski i Ijubaki, tako je i vranski distrikt u 15. st. spadao u iri zadarski teritorij ili u
podruje zadarske jurisdikcije. Nad itavim, dakle, podrujem vranskog distrikta protezala se je kao i nad ona dva distrikta, jurisdikcija zadarskog kneza sa sreditem u Zadru. No svi se ti distrikti nisu uklopili u zadarski, nego
su pripadali u cjelini mletakoj komori. Zato su i dalje, unutar zadarskog teritorija, bili odvojena podruja i zasebni distrikti, i Ijubaki i novigradski i
vranski.
Oni su u 15. st. pod jurisdikcijom Zadra. Tako se u izvorima pie 1453:
de Castro Aurane Jadrenisis agri... Tada ak saznajemo iz istoga izvora da
je Jakov Farina671 sprijeio urotu protiv vladajueg stanja u tvravi Vrani.
Zbog tih usluga dud je tome Farini darovao otok Vrgadu u vlasnitvo za cijeloga njegova ivota.672 God. 1480, pak, saznaje se da su, dodue, Tinj i Ratani u vranskom distriktu ali pod jurisdikcijom Zadra, a Cerinci 1481. u novigradskom distriktu, no na podruju iste jurisdikcije, kako to stoji u zadarskim notarskim spisima iz druge polovice 15. stoljea.673 Meutim, 1490. za
to isto selo Cerince kae se da je u novigradskom kastelanatu i zadarskom
distriktu (villa Cerince castellanatus Nouigradii et districtus Jadre),674 a
1493. pie da je Podnovi u novigradskom distriktu pod zadarskom jurisdikci675
jom, dok se za selo Jagodno kae da je u klievakom distriktu jurisdictionis Banatici regis Vngarie... 676 Ve poetkom 16. st. pie da je 1507. selo
677
Magline castellanatus Nouigradi districtus Jadre..., selo Radovi je ta678
koer in Banovine (1512.), a selo Miranje pripada castellanatus Aurane (1513)679 dok se sela Biljane, Pritievi i Dolac nalaze u novigradskom
komitatu agri Jadrensis (S. A.).
Znai da se je pored kastelanata (tim imenom se nazivaju Vrana i Novigrad) u izvorima iz kraja 15. i po. 16. st. u izvorima pojavljuje i naziv dis670

HAZ SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. 1/2 22. III. 1513.

Jo 20. IV 1480. u notarskom spisu se imenuje Ser Jacobus cond. Radoici Drusincich dictus Farina ciu's et habitator Jadre... (HAZ SZN Johannes de Calcina b.
VII a, f. XI (1479)/80, 16).
2
. L j u b i , o. c., X, str. 5 (17. IV. 1453.).
3
T. R a u k a r , o. c., str. 50, 51 i bilj. 108. 109.
4
HAZ - SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. I/1 30. I. 1490.
5
HAZ SZN Antonius Barba b. I (1488-1509) b. I, f. I. 32 a 7. V. 1493.
6
HAZ SZN Antonius Barba b. I, f. I, 27, 27 a.
677
HAZ - SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. I/1 13. II. 1507.
678
HAZ SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. 1/2 - 12. III. 1512.
679
HAZ SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. 1/2 22. III. 1513.
671

816

trictus, koji se preteno, ali ne i iskljuivo, odnosi na Zadar,680 te prema tome i taj izraz ima ono isto znaenje kao i jurisdictio.681
I konano 1552. izvjetava se o posjedima in villa Chiacafci682 comitatus siue territorium (S. A) Jadre... i ... in villa Cerinci comitatus predicti...683
7.

Time smo iscrpli sve to je potrebno da se zna a i povee sa VOP-om.

Da rezimiramo.
1. Vransko obiajno pravo je 1454. sa strane ljudi iz sela vranskog distrikta predoeno u obliku capitula ili glava (poglavlja) na uvid Laurenciju
Loredanu, zadarskom knezu i Benediktu de Mula, kapetanu grada Zadra
kao i njegova distrikta i komitata. Zadarski rektori su izloili da ta poglavlja
sadre njihove privilegije pisma i obiaje s nekim ispravcima i dopunama. Te
je ljude sela (tj. svako selo je zastupao po jedan ovjek) predveo zadarskim
rektorima Mihael Viviani, sudac varoi vranskog kastruma. Kada su zadarski knez i kapetan, na molbu i zahtjev predstavnika vranske varoi i sela
vranskog distrikta, pregledali, ispitali i prepravili ta Capitula, oni su ih 1.
IV 1454. potvrdili i potpisali, nakon to je sva ta poglavlja VOP-a prepisao i
ovjerio po nalogu tih istih zadarskih rektora, carski notar Antonije Campolongo pok. Alberta iz Padove. Ujedno su naloili da se tim Capitulima moe sluiti i koristiti zajednica ljudi i stanovnika vranske varoi i njenoga komitata.
2. Cjeloviti original VOP-a nije dosada pronaen (moda se nalazi u originalu ili originalnom prijepisu u Archive di Stato u Veneciji).
3. Samo je dr T. R a u k a r 1970. u HAZ-u pronaao originalni tekst zavrnog dijela VZ-a (VOP-a) i lanove (ili poglavlja) od 29 38, koji nije nigdje dosada objelodanio ili barem usporedio s onim tekstom toga istoga
prava, koji je prvi tiskao Freidenberg.
4. Sve se do danas smatra da je pok. dr Ivan G r g i prvi otkrio VOP.
a) To se je baziralo na tome to je Grgi jo 15. XII 1956, na osnovi pisma Ivana Luciusa Valerija de Ponteu iz Zadra, iznio da je Venecija 1454. dala
zapisati u jedan kodeks vransko obiajno pravo.
b) ak je I. Grgi u pismu od 8. XI 1956. tadanjem Institutu JAZU u Zadru pretpostavio da je Ponte poslao Luciusu VOP i da se ono nalazi u Luciusovoj ostavtini, tj. u prijepisima u Akademijinom Historijskom Institutu u
Zagrebu te je preko zadarskog Instituta traio da mu se dostavi prijepis
prijepisa.
o HAZ _ SZN Constantinus Constantius b. I, f. I/1 30. III. 1514.
681
O svima tim nazivima u 15. st. gl. detaljno: T. R a u k a r , o. c., str. 47 51.
682
Ondje se jo 1490. javlja Petrus Miloeuich judex uille Chiacafci... (HAZ
Spisi zadarske plemike porodice de Ponte I. 27. III. 1490.).
683
HAZ Spisi zadarske plemike porodice de Ponte I 1552. (kopija).

817

c) God. 1960. Grgi je ponovno naveo da postoji neobjavljeni Vranski

kmetski zakonik (Consuetudini di Urana) iz 1454. god. i ak je iz njega naveo cl. 10.
5. Prema tim Grgievim podacima sovjetski historiar M. M. F r e i d e n b e r g se obratio HAZ-u i drugim prijateljima u Zadru, molei ih, jer je
Grgi u meuvremenu umro (26. Xi 1961), da mu pronau taj rukopis, koji
je Grgi vidio i spomenuo, ali nije naveo i gdje je pohranjen. No uza sva ova
nastojanja, trud mu je ostao uzaludan. Nato mu je udova dra I. Grgia (preko Freidenbergovih znanaca) ustupila prijepis na stroju ovoga zakonika,
koji je uinio pokojni nauni radnik, radi izrade kseroks-kopije. I tako je
Freidenberg, vrsto uvjeren da je tzv. VZ otkrio prvi Grgi tiskao 1971. u Radovima Instituta JAZU u Zadru (18) Grgievu kopiju pod naslovom Vranski
zakonik, s opirnim uvodom, ali bez ikakvih biljeaka ispod teksta ovog
zakonika.
6. God. 1974. T. Raukar je odao priznanje Freidenbergu to mu je na osnovi Grgieve biljeke uspjelo da pronae potpun tekst ovoga zakonika i da ga objelodani po Grgievom prijepisu. Ujedno je iznio i ono svoje otkrie u HAZ-u, tj. kako i gdje je pronaao originalni, suvremeni prijepis
VZ-a, te je ak pretpostavio, uz svoje obrazloenje, da je Grgiev predloak
nastao negdje u prvoj polovini XVIII stoljea.
7. Tako smo do danas imali: a) Grgiev prijepis pisaim strojem, nainjen prema nepoznatom i kronoloki nedatiranom drugom prijepisu, koji je
objelodanio Freidenberg i b) neobjelodanjeni tekst VOP-a od cl. 29 238 iz
15. st. koji je u HAZ-u pronaao Raukar.
8. Meutim, na osnovi navedene korespondencije Grgi Barada, sada
je sasma jasno:
a) da je B a r a d a prvi, jo prije 1951, otkrio ovaj prijepis u Luciusovoj
ostavtini, kojom je rukovodio pri njezinu cjelovitom prepisivanju, a VOP je
namjeravao ak i obraditi.
b) O tome svom otkriu on je svojevremeno bio govorio dru Grgiu.
c) Grgi uope nije zanijekao da mu je to Barada rekao, samo je Baradi
pisao da mu je kazao da na njemu ne radi. Ujedno je Grgi priznao da je tek
od Barade saznao, nakon uzaludnog nastojanja, gdje se uva Luciusova ostavtina, te ga moli da mu poalje prijepis kako Vranskog Zbornika tako i
podataka o ligama (5. I 1957).
d) Barada mu je odmah, 9. I 1957, uputio fotografije Vranskog kmetskog katastika, za koje je molio da mu ih vrati nakon to ih prepie, jer ima
samo jednu kopiju (te kopije nema u Baradinoj ostavtini).
e) Barada je uskoro umro (1958), a za tu njihovu prepisku se u naunoj
javnosti, nije znalo, pa je Grgiu ostalo i dalje prvenstvo u otkriu VOP-a, koje su ne znajui za historijat ovoga dokumenta, utvrdili i potvrdili i Freidenberg i Raukar, a i jo neki nauni radnici.
f) Grgi sve do svoje smrti (1961) nigdje vie napismeno nije iznio kome
pripada prvenstvo. Korespondencija s Baradom nalazi se u njegovoj ostav818

stini, pa se iz koje bjelodano vidi kome pripada prvenstvo nalaza, fotokopiranja i prepisivanja kao i saznanja gdje se VOP uva i nalazi.
9. Sada je na osnovi naih istraivanja i saznanja otkriveno da je VOP
sauvan u cijelosti kao prijepis iz druge pol. 17. st. u Luciusovoj ostavtini u
KAS-u. Iz toga, pak, prijepisa iz 17. st., na Baradinu inicijativu i pod njegovim strunim rukovodstvom, izraen je 1952. prijepis, pisan rukom, koji se
uva u Arhivu JAZU u Zagrebu, dok trei, tzv. Grgiev prijepis pisaim strojem iz 1957. i sada se nalazi u HAZ-u.
10. Objelodanjivanjem itavog VOP-a iz Luciusove ostavtine i njegovim
usporeivanjem sa ve navedenim prijepisima, italac e moi stvoriti jasan
zakljuak da li ga je bilo potrebno nanovo izdati ili ne.
11. Usporeivanjem vanjskih karakteristika teksta VOP-a s tekstom Baradina Novigradskog zbornika oito je da je oba ta dokumenta prepisala ista ruka.
12. Nadalje, na tlu Hrvatske, od Knina do Zadra, postoje u 15. i 16. st. tri
vrste consuetudines: 1. VOP (1454), 2. Novigradski zbornik (1551 1553) i
3. Obiajno pravo zadarskog podruja.
13. VOP kao i ostale stare obiaje i povlastice neprekidno su godinama
krile mletake nie upravne vlasti u Vrani, unato neprestanim albama sa
strane ljudi iz tog mjesta i njegova podruja.
14. Od brojnih izraza u VOP-u na prvom mjestu se istie naziv vilan
(uilan), koji se u naem radu produbljuje s literaturom i ostalim izvornim
podacima o vilanima na cjelokupnom zadarskom podruju.
a) Naziv vilan prvi put se pojavljuje u naim ispravama iz druge pol.
11. stoljea.
b) Nai i strani historiografi preteno izjednauju vranskog vilana sa
kmetom.
c) Ali suvremeni izvori 15. st. ukazuju da vilani vranskog distrikta na obradivim drijebovima zemlje imaju davati tono odreenu 1/4 i 1/10 od svojih plodina, dok vranski vilici, koje zaudo ni jedom rijeju ne spominje VOP
ve samo ZK i pojedini spisi koji se tiu Vrane u navedenom stoljeu, moraju uz ostalo (npr. 1/4 i 1/10 podavanja od plodina) vriti i svoje obaveze prema svojim izravnim i neizravnim gospodarima.
d) Pored vilana citira VOP: lauoratore, feudatarije, borghesane (varoane), homines i habitatores, i to uvijek odjelito jedne od drugih.
15. U VOP-u se imenuje murlaco, a ne i vlah. Morlak je prema VOP-u ovisan o svome katunu. To se potvruje i drugim izvornim spisima 15. st.,
koji se odnose i na Vranu kao i ostali zadarski iri predjel, kada se govori o
morlacima i vlasima, pripadnicima odreenog katuna. Iz tih istih spisa se
saznaje da postoje: vilani-morlaci, vilan-vlah, vilik-morlak ili morlak-vilik,
narodnost morlaka (nation Morlacha), Vlahinja (ulaca), Morlakinja (Moroulacha), morlak-katunar, vojvoda morlaki (vayuoda morlacho) i vlaki suci.
Na osnovi takvih naziva proizlaze i njihova obaveze ili prema katunu ili
prema zamljinom patronu, to dosada u naoj historiografiji uope nije naglaeno.

819

16. Izraz posoba ili posobe u VOP-u znaile bi prema dosadanjim

rezultatima:
a) Freidenberga da su sastavni dio lige ili manje lige i da se identificiraju sa selima;
b) Raukara da su oblici seoske organizacije, drugi sloj upravne organizacije na selu, skup glavara jednog sela, skup stanovnika sela ili njihovih
predstavnika i seoski organ.
c) Grgia (koga Raukar za to ne citira) posoba je integralni dio lige, sa
ijom se svrhom poklapa.
17. to se tie Zudese (ili judices), koje ima takoer VOP.
a) Grgi donosi izvorne podatke iz 17. st., iz kojih se vidi da su judices na
elu posoba (na zadarskom kopnu i na otocima).
b) Raukaru su oni pravi predstavnici dravne vlasti u zadarskim selima
(15. st.) a podruje njihove vlasti zove se u izvorima: suija (judicatus). Raukar ak i poloaj seoskih sudaca izjednauje s poloajem dvornika na posjedu zadarskih graana i samostana.
c) Freidenbergu je u Vrani stalni sud sastavljen od 2 suca i podsuca, potinjen katelanu.
d) Meutim, u VOP-u se samo govori o jednom sucu varoi kastruma
Vrane i podsucu, o ijoj ovisnosti prema katelanu ne moe se ipak stvoriti
sasma jasna slika. No zato se u ZK-u nalazi podatak da u svakom selu vranskog kastruma moraju biti 2 suca i ujedno im se odreuju koristi, prava i
obaveze.
18. U VOP-u se, dakle imenuje samo vranski varoki sudac, a u ostalim
savremenim izvornim spisima koji se odnose na vranski distrikt, govori se o
sucu pojedinog sela vranskog distrikta.
a) Prema izvorima 15. st. mjesto i kastrum Ljuba ima svoga suca, a zadarski knez je jedini, pak, sudac feudatar Zadra.
b) postoje i suci koje bira zajednica Vlaha (uniuersitas Valachorum).
c) Imenuju se i suci crkvene bratovtine u pojedinim zadarskim selima.
d) Ali, to je najvanije, krajem 15. st. djeluje i sudac posobe vranske varoi, a u 16. st. ta funkcija suca posobe nastavlja se u zadarskom podruju.
19. U VOP-u se izriito citira: universitas hominum et habitatorum burgi Auran^ eiusque comitatus, dok Raukar zna samo za universitas hominum ville i stvara iz toga konkretni zakljuak, da je to zajednica svih stanovnika sela bez obzira na njihov socijalni i ekonomski poloaj. Meutim u
VOP-u se govori odjelito i o uniuersitas hominum Burgi Auranf a onda i o
uniuersitas hominum et habitatorum burgi Auran^..., a u jednom izvoru,
koga smo ve naveli, stoji i naziv: universitas Valachorum dotinog sela.
20. Vrana se u VOP-u naziva borgo, burgum i castello, a njen kotar districtus, comitatus, distretto i contado. Istom 1513. u izvorima se govori o
vranskom kastelanatu, koji je spadao pod jurisdikciju zadarskog kneza sa
centrom u Zadru.

820

21. Kako se za zadarski distrikt pojavljuju pored ovoga naziva i razni

drugi izrazi, kao to su: territorium, comitatus, ager i jurisdictio, svi oni imaju isto znaenje i funkciju.

IL DIRITTO CONSUETUDINARIO Dl VRANA

Riassunto
In base alla corrispondenza di I. Grgi e M. Barada ehe si e conservata,
nonche a base delle proprie cognizioni l'autore attesta ehe il primo a scoprire il manoscritto di Diritto consuetudinario di Vrana nell'Eredit di Ivan Lucius nell'Archivio capitolare di Split fu lo storico croato M. Barada e non il
dott. Grgi come fu ritenuto finora e come di conseguenza questo dato erroneamente entro nella nostra storiografia.
In seguito lo stesso autore pubblica nuovamente questo Diritto consuetudinario di Vrana dell' 1454 il qule e conservato nella forma integra nell'
apografo risalente alla seconda meta del secolo XVII nella gi citata Eredit
di Ivan Lucius nell'archivio capitolare di Split. L'autore lo mette a confronto
(nelle note apposite) all'apografo di Ivan Grgi (dattiloscritto) e a quello di
M. M. Freidenberg, ehe semplicemente riprodusse nel 1971 in Radovi
JAZU di Zadar (18) l'apografo di Ivan Grgi nonche altesto originario finale
di Diritto consuetudinario di Vrana del secolo XV, ritrovato dal dott. T. Raukar nel 1974 nell' Archivio storico di Zadar, rimasto inedito.
Questo Diritto consuetudinario di Vrana e stato presentato nel 1454 in
forma di capitula o di capitoli ed e messo a disposizione di Laurentius Loredanus conte zaratino, di Benedictus de Mula, capitano della citt di Zadar,
nonche ai distretti e comitati zaratini da parte degli abitanti dei villaggi del
distretto di Vrana. Dopo aver'o dettagliatamente esaminato i detti rettori zaratini confermarono il 1. IV del 1454 questo Diritto consuetudinario di Vrana, ehe poi fu copiato per loro ordine dal loro notaio Antonio Campolongo
di Padova.
Tra le numerose espressioni contenute in questo Diritto l'autore tratta
dettagliatemente e principalmente in base al materiale ignoto i termini vilan e vilik; quest'ultimo stranamente non contenuto in questo Diritto
bensi nel cosiddetto Catastico di Zadar, del secolo XV, pubblicato dallo stesso autore gi nel 1949.
Oltre al termine vilan vengono menzionati in questo Diritto consuetudinario di Vrana i seguenti termini: lavoratori, feudatarii, borghesani, homines, habitatores nonche il termine murlaco. L'autore si intrattiene piu o meno estesamente su tutti questi termini, soprattutto pero sulla parola murlaco, la cui trattazione completa con il materiale autentico tratto dall'Archivio

821

storico di Zadar e quali lo conducono a dei risultati interessant!. Nello stesso modo l'autore si e intrattenuto sui termini posoba, contenuto pure questo in Diritto consuetudinario di Vrana, e Zudese (judices) e sulle loro competenze e infine sul termine universitas hominium et habitatorum burgi
Aurane eiusque comitatus, indi sulle varie denominazioni date a Vrana e suo
distretto in questo Diritto consuetudinario e sulla giursdizione alla qule
Vrana e suo distretto erano soggetti.

KADA SE KOD NAS PRVI PUT SPOMINJE NAZIV

KUKURUZ?
i.
Jo 1949. godine C. R. S t o n o r i E. A n d e r s o n su utvrdili da je kukukuz u Kini postojao mnogo prije otkria Amerike, a N. N. K u l e o v, iako ne porie tvrdnju o amerikom porijeklu kukuruza, zakljuuje da je ta
kulturna biljka mogla biti poznata u Aziji mnogo prije 1492. godine. ak su
ameriki istraivai utvrdili da tipovi kukuruza iz Azije imaju neke osobine,
koje su u Americi nepoznate ili rijetke. Prouavanje kukuruza u Aziji dovelo
je istraivae do pretpostavke i pomisli da je Azija kolijevka ove biljke, koja
je ipak stigla u Evropu iz Amerike.
Naime, prema pisanju dra Milorada P i p e r a, direktora Instituta za kukuruz u Beogradu Zemun, vjerojatno je da je Kolumbo prenio u Evropu
sjeme kukuruza, jer se ve 1494. pojavljuje u Italiji prvi pisani dokument u
kome je taj usjev opisan.
Iz panjolske, Portugala, Italije i Grke prodire ta kultura u ostale evropske zemlje, a u XVI st. kukuruz je poznat u svim zemljama Evrope, Azije i
Afrike.
Kada se je pojavio kukuruz kod nas, Piper pie da nije tano utvreno
i da zato postoje samo posredni dokazi. No da je ipak veina sklona da je kukuruz prvi puta doao iz Turske (putem Grke) i to zbog naziva kukuruza:
frumentum turcicum, Trkischkorn (tursko ito), turica, carevia (carsko
ito), trk buza (turska penica) itd. Stoga se Piperu ini logino da je kukuruz prispio u naa dananja podruja iz Turske preko Soluna i da se je sa
juga irio na sjever, uporedo sa irenjem Turske Carevine.
Razni nazivi govore o tome da je kukuruz tada bio poznat na podruju
osmanlijske imperije, pa stoga i na Balkanu. Ali ti nazivi, prema Piperu, ne
opravdavaju pretpostavku da je kukuruz azijskog porekla.
Jo je . R a d i 1872. pisao da se je, prema jednom rukopisu iz 1682,
kukuruz kod nas pojavio prvi put 1572. u Dalmaciji, kamo su ga donijeli iz
Italije panjolski trgovci. Prema J. S u r n y i u i 0. W i l l a x u Mleani
su irili kukuruz du obale Mediterana, a on se onda odavde irio na istok, te
je lako mogue da su ga Turci prihvatili i irili po zemljama koje su zauzeli.
822

823

M. N i k o l i pak pretpostavlja da se je u nae predjele kukuruz irio iz

Turske preko Soluna na sjever, iako ne odbacuje mogunost da se irio iz
Italije, tj. sa zapada prema jugu i sjeveru. Inae rije kukuruz, prema Piperu,
kod nas je prvi put zapisana 1531. u Kotoru, u jednom zapisniku o kupoprodaji (Dravni arhiv grada Kotora, XLIII sudsko-notarska knjiga, str. 545), i
to kao nadimak kupca1 (S. A.).
Tri godine poslije ovakvog iznoenja historijata kukuruza, Velibor K o s i c je u Politici iao u pogledu njegovog naziva tako daleko da je ustvrdio
da je kukuruz ime koje danas nosi dobio... izgleda, sasma sluajno. Negde,
u petnaestom veku izvesna udovica Stana prodala je deo svoje njive nekom
susedu iz okoline Kotora koji se potpisao i svojim nadimkom Kukuruz.
Nadimak je dobio, kao to to obino biva, ili zbog toga to je gajio ovu do tada nepoznatu biljku, ili to je njome trgovao. U svakom sluaju tada se u naim arhivima prvi puta pojavilo ime kukuruz po kome emo postati poznati i
priznati u elom svetu.2
Meutim ova izvesna udovica Stana, koju navodi V. Koi, nije negde u petnaestom veku prodala deo svoje njive susedu iz okoline Kotora, koji se je potpisao nadimkom 'Kukuruz'. Ona se je u prvom redu zvala
Stana, udova pok. Ivana Struka (Strucca) cerdonis, tj. postolara, koja je u
ime svoje i svojih nasljednika prodala 19. V 1531. polovicu svoje kue Radonji Raosaliu nazvanom Chuchurus, stanovniku Kotora u predjelu Svete
Lucije u istom gradu.3 (S. A.).

2.
Mi smo ve prije kazali da ovu poznatu itaricu, latinski zvanu Zea
mays, zovemo kukuruz, koja po nekima dolazi moda od turske rijei qoqo4
ros ili ak slavenske rijei (isp. kukolj, kukurijek).
Prema sastavljaima Rjenika hrvatskoga ili srpskoga jezika ima od
prilike samo trista godina da se ova biljka poznaje u Evropi, a rije se
ova prua po istonoj strani: medu slavenskijem jezicima (ruski: kukuruza;
5
eki: kukuruc od njemakog: poljski: kukurudz).
Inae oko 1500. u Italiji, gdje je ta biljka prenesena iz panjolske, zove
se kukuruz turco ili granoturco, te su radi toga mnogi nauenjaci drali
da ona potjee iz Azije. Inae se zove talijanski i mais, a dolazi od rijei ma1

Poljoprivredna enciklopedija 2, Zagreb 1970, 45, 46.

Gl. V. K o i , Glas za kukuruz, Politika, Beograd 14. X 1974, str. 7.
3
Istorijski arhiv u Kotoru Sudsko-notarski spisi XLIII, 545. Za prepis ovoga
spisa zahvaljujem M. Miloeviu, viem arhivisti ovoga arhiva u Kotoru.
4
O toj rijei evo to pie u rubrici Da li znate? (Politika, Beograd 13. II 1974.
str. 13): ... to se tie naziva kukuruz, filolog i istoriar Glia E l e z o v i je svojevremeno tvrdio da turski leksikografi ovu rije belee kao k o k o r o z, ali ne kau u kojoj se tuskoj oblasti upotrebljava, uzev da je uobiajena turska re za ovo ito m o m o r o z ili m u m u r u z . Ostaje jedino da su balkanski Sloveni, primajui novu
kulturu, prihvatili iz turskog i re kojom se ona oznauje, ali da su je preuzeli u neto
izmenjenom fonetskom ruhu, izgovarajui je kao k u k u r u z .
5
Rjenik JAZU V, Zagreb 1898-1903, 765.
2

824

hiz, kojom su je nazivali uroenici Hispanjole (danas Haiti), gdje je to uo

Kristof Kolumbo. Francuski se naziva ble de Turquie, mais, panjolski: trigo
de India, trigo de Turquia, njemaki: trkischer Weizen, Mais, engleski: Turkey corn, maiz, a u SAD: corn,6 dok u nas u Bosni i Dubrovniku od 18.
st. i golokud.7
3.

Meutim u tzv. montekasinskoj kronici, koju su napisali u 12. st. tamonja dva monaha Leo M a r s i c i a n u s i Petrus D i a c o n u s , pod 1080. godinom navodi se uz ostalo i toponim u junoj Italiji Cucuruzzum, koji se
pod 1091. pie u vezi s crkvom sv. Spasitelja i in Cucuruczo,8 a u zadarskoj
ispravi, koju je prvi objavio I. K u k u l j e v i i datirao sa 1190. godinom,9
stoji kako Stana, opatica samostana sv. Marije u Zadru, kupuje od nekog
estaka roba sa nadimkom Cucurruz.10
Iz Codexa Kukuljevievog, koji je prema miljenju Smiiklasa objelodanio ovu povelju po originalu iz arkiva opatica sv. Marije u Zadru,11 a koga on nije mogao pronai u tamonjem arkivu, naprosto je taj isti Smiiklas ispisao12 tu ispravu.13
Meutim ovu je jednostavnu zagonetku nedavno rijeio V. Novak na taj
nain to je 1959. objelodanio Zadarski kartular Samostana svete Marije.14 U
6

Enciklopedia Italiana XXI, Roma 1934, 970, 971.

Rjenik JAZU III, Zagreb 1887-1897, 257, V, 765.
Leonis M a r s i c i a n i et Petri D i a c o n i, Chronica monasterii Casinensis, J.
P. Migne, Patrologia latina 173, Parisiis 1854, 781, 840.
. K u k u l j e v i S a k c i n s k i , Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae II, Zagreb 1875, 161.
10
VI. M a u r a n i pie za kukuruz, kuruz, kukuruza, kuruza, zea mays ovo:
Rie kukuruz jamano je od negda domaa, ali je znaila inu koju biljku. Ve g. 1190.
Cucurruz ime roba. Sm. Cod. II. kaz. kukuruz unesen je, mislim, k nam poetkom
XVIII. vieka (VI. M a u r a n i , Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik IV, Zagreb 1913, 555).
11
K u k u l j e v i , kada objavljuje ovu listinu, ispod nje navodi da je njena Matica u arkivu kaludericah sv. Marije u Zadru I. K. S. (o. c. II. 161).
12
T. S m i i k l a s, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
II, Zagreb 1904, 249.
13
Kako se je ova listina nalazila u Svetomarijanskom kartularu, sa njime se T.
Smiiklas nije mogao posluiti za neke listine, jer je neki ovjek lakoumnik dospio do rukopisa i htio mu izmamiti brzo i sigurno sadraj, polijevao ga taninom i tako neke listine sve vjekove unitio (T. Smiiklas, o. c. II, XVIII, XIX).
14
Ovaj svetomarijanski kartular, koga Kukuljevi naziva Zbornik listinah ovoga
samostana, prepisao je 1755. Dominik Bersi, arhivar plemike porodice Fanfogna.
Inae original ovoga kartulara Kukuljevi nije vidio za svoga boravka u Zadru (1854. i
1856) nego se je posluio Bersievim prepisom (V. N o v a k , Zadarski kartular samostana svete Marije, JAZU, Zagreb 1959, 812), koji ipak postoji, iako Novak tvrdi suprotno (V. Novak, o. c., 9, bilj. 11). No zato je originalni rukopis kartulara vidio 1873.1.
Krst. Tkalii i njime se posluio (V. N o v a k , Ivan Kukuljevi i Ivan Tkali na naunim istraivanjima u Zadru, Zadarska revija IV/1, Zadar 1955, 28, 29), a onda ove iste
godine i Fr. Raki, koji ga je i detaljno opisao (Fr. R a k i. Istraivanja u pismarah i
knjinicah dalmatinskih, Rad JAZU XXVI, Zagreb 1874, 166-168).
7

825

njemu15 je bila i ova povelja, koja dakle nije izgubljena. Samo prva strana
rukopisa ovoga kartulara, koji se i danas uva u arhivu Samostana sv. Marije u Zadru, gdje je u obliku listine napisano ime roba Cucurruz, sva je manje-vie prelivena taninom i dosta se teko neki dijelovi ondje napisanoga
sadraja itaju.16 Ali, ipak rije Cucurruz dosta se jasno vidi, i moe bez
daljnjega proitati.
Inae je i Kukuljevi bio u velikoj dilemi glede datiranja ove povelje, za
koju nije bio siguran da pada u vrijeme oko g. 1190, budui da o opatici
Stani potanjih podataka nije mogao nai.17 Zato je i razumljivo to se i V.
N o v a k koleba u datiranju iste listine, tj. da li je prema Kukuljeviu c.
1190 ili Post a 1210, u koju dosta nesigurnu godinu stavlja tu povelju, a
da to niim ne obrazlae.18
4.

Kako vidimo, iz svega ovoga izloenoga nadimak anonimnoga neslobodnoga seljaka Cucurruz u okolici Zadra pojavljuje se barem 321 ili moda
341 godinu prije nego istoimeni nadimak onoga kotorskoga stanovnika, poznatoga, povrh toga, jo i po imenu i prezimenu. Prema tome, teza o porijeklu kukuruza, koji bi imao doi i preko Italije u nas iz Azije, na osnovu ovih
indirektnih historijskih izvora mnogo je sigurnija nego ona o donoenju kukuruza iz tobonje njegove kolijevke Amerike u Evropu i onda u ostale njene
predjele.
Ako se tako to shvati, onda je kukuruz poznat, makar i u manjoj mjeri, u
Junoj Italiji ve u drugoj polovici jedanaestog, a u nas krajem dvanaestog
stoljea ili ak i neto prije.
Svakako ovi izvorni podaci ne mogu se tako lako pobiti, i ukazuju da je
prijeko potrebna revizija o dosadanjoj tezi porijekla i irenja kukuruza. Na
osnovu izvora iz XI i XII stoljea moda je uvjerljivija teza da se je ta biljka
19
posredstvom Arapa sa Sicilije stala upotrebljavati u pojedinim predjelima
Evrope i to u prvom redu u junoj Italiji a onda i u naim zemljama.

THE FIRST APPEARANCE OF THE WORD FOR CORN IN THIS PART

OF THE WORLD

Summary
The earliest mention of corn was in Asia and it arrived in European countries following geographical explorations. According to some sources it
was imported into the Yugoslav countries from Turkey, via Salonika. It was
mentioned in Kotor in the 15th Century. According to other sources it reached Croatian soil in the 16th Century from Italy. However, the author proves
that corn was mentioned in Zadar as early as the end of the 12th Century, in
a document kept in the Benedictine convent of St. Mary. He believes that it
is a more certain theory that corn arrived from Asia via Italy than that it was
brought to Europe from America. The plant was known in Italy in the second half of the l Ith Century. The author suggests that corn was transported
by Arabs from Sicily to some parts of Europe, especially southern Italy, and
subsequently into the area of present-day Yugoslavia.

15
O tome tko je sve poslije Tkalia vidio i sluio se rukopisom ovoga kartulara,
pie opirno V. N o v a k (Zadarski kartular..., 914, 8, bilj. 8, 14, 15), koji ga je konano i objelodanio.
16
Vidi o tom i V. N o v a k, o. c., 267, bilj. 224.
17
o. c., II, str. VI.
18
o. c., 267.
19
Vidi o tome: Istorija srednjeg veka I. U redakciji A. D. U d a l j c o v a, J. A.
K o s m i n s k o g i O. L. V a j n t a j n a , Beograd 1950, 208.

826

827

KAKO JE NASTALA AUSTRIJSKA POKRAJINA

KRALJEVINA DALMACIJA
Tijekom zauzimanja Napoleonovih ilirskih pokrajina sa strane Austrije (1813) postavljen je za civilnog i vojnog guvernera itave Ilirije, izuzevi
Vojnu Krajinu i Dalmaciju, general Lattermann, a za viceguvernera Provincijalne Hrvatske, tj. one s desne strane Save s Primorjem, general Durkovi.1
General Tomai bio je pak imenovan generalnim guvernerom Dalmacije,
Dubrovnika i Kotora2 te je sasma neovisno o Lattermannu upravljao zemljom.3
Budui da je Tomai podvrgao pod svoju vlast i kvarnerske otoke,*
ljubljanski gubernij obavijestio je o tom dvorsku komisiju u Beu kako su ti
otoci pripadali pod Iliriju za vrijeme francuske vladavine, i ujedno zamolio
Durkovia da to razjasni Tomaiu,4 jer je i sam Lattermann stajao na stajalitu da kvarnerski otoci pripadaju Provincijalnoj Hrvatskoj, i da njima ima
upravljati viceguverner Durkovi u Rijeci.5
Taj spor je rijeio sam car Franjo I. tako da su kvarnerski otoci Krk,
Cres, Osor i Rab pripali ljubljanskom generalnom guberniju. Jer je na svaki
nain trebalo urediti politiko-administrativno stanje Ilirije, imenovao je
car u tu svrhu ilirsku dvorsku organizacionu komisiju (Illyrische Hoforganisierungskommission), Jtojoj je postavio na elo grofa Franju Sauraua, tadanjeg donjoaustrijskog namjesnika.

Dravni arhiv u Ljubljani Acten vom Jahre 1813. des k. k. illyrischen Gen. Gouvts Praesidio F. 1. Grof Bellegarde, predsjednik dvorskog ratnog vijea Lattermannu, Be, 30. VIII. 1813. (kopija).
2
P. Butorac, Boka Kotorska nakon pada mletake republike do bekog kongresa
(1797- 1815), Rad 265, Zagreb, 1938, 117.
3
J. Polec, Kraljevstvo Ilirija I, Ljubljana, 1925, 6.
* Njima je postavio na elo za intendanta Franju Suppea: Dravni arhiv u Ljubljani Praesidial-Acten vom Jahre 1814. F. 1. vom N. 2 bis 438.
4
Dr. arhiv u Ljubljani Einzeichnungsprotokoll des k. k. Civil- und Militr- Gouvernements fr Illyrien (1813) 28. X. 1813. (335).
5
Isti arhiv Praesidial-Acten vom Jahre 1814. F. 1. vom No. 2 bis 438.
829

Kad je Saurau doao na vladarev poziv u Pariz (21. IV. 1814), predloio
je Franji I. opirno izvjee6 (datiran 25. IV) o ureenju Ilirije. U njemu on
daje do znanja caru kako se o organizaciji ilirskih pokrajina posavjetovao s
grofom Antunom Baldaccijem** i da su uz ostalo njih dvojica doli do ovog
zakljuka: Trst, mletaka i austrijska Istra, Rijeka, Karlobag, Kraljevica, Bakar, Dalmacija, Dubrovnik i Albanija (Boka Kotorska) mogle bi se zdruiti u
jedan samostalni gubernij sa sjeditem u Trstu. U Rijeci, Zadru, Dubrovniku
i Kotoru bili bi viceguverneri, pri emu bi se onaj u Kotoru da bi se na obliku to manje promijenilo mogao zvati delegat. Ti viceguverneri imali bi
irok djelokrug, a u vanijim stvarima bi zavisili od primorskog gubernija
(governo marittimo) u Trstu. Da se u ustav unese to vie jedinstva i da se
itava obala bez prekidanja zavri pod istim nadzorom, mogao bi se u Senju,
koji zapravo pripada Vojnoj Krajini, postaviti pametan general koji bi u
zdravstvenim i trgovakim poslovima bio ovisan o primorskom guberniju u
Trstu, a u ostalim stvarima o svojoj vojnoj vlasti. Budui da se Primorje ne
moe zamisliti bez zalea, bilo bi uputno da se viceguverneru u Rijeci pridjeli onaj dio Hrvatske koji je otprije pripadao severinskoj upaniji, a ostali dio
Hrvatske, koji je dotada pripadao Iliriji, mogao bi se bez tete opet vratiti
Ugarskoj. On je spreman, izjavljuje Saurau, da odmah pone s organiziranjem tih pokrajina pa da pode u Trst i odatle du Primorja do Albanije.7
Na te Saurauove prijedloge car mu je dao svoju pismenu odluku i upute
2. svibnja 1814. to se tie podjele zemalja iz kojih se u francusko doba sastojala Ilirija, odreuje s obzirom na Dalmaciju da Primorje od mletakih
meda pa do Albanije, ukljuivo sa svima otocima ima sainjavati posebnu
pokrajinu sa sreditem u Trstu i s delegacijama u Rijeci, Zadru, Dubrovniku
i Kotoru. K Primorju neka se priklopi osim mletakog dijela Istre toliko od
austrijskog dijela koliko se nade za potrebito, a isto tako pored Rijekog distrikta potrebni dio Ilirske Hrvatske i Primorja koji je pripadao Vojnoj Krajini. Prigodom razmedivanja Primorja neka se najvie Saurau osvrne na one
toke koje izgledaju najpogodnije za postavljenje carinskog i tridesetnikog
kordona. Za vrijeme svog boravka u Beu neka se o tom sporazumi s odreenim dvorskim oblastima, izuzevi ugarsku kancelariju. Provizorni dotadanji vojni gubernij i u Iliriji i Dalmaciji ostat e tako dugo dok se ne organiziraju njima podreene zemlje. Ujedno treba nastojati da se poslovi kod spomenutih vojnih gubernija uredno i posluno vode, radi ega su odtada podreeni Saurauu. Car oekuje od njega daljnje prijedloge za popunjenje okrunih komesara i sekretarskih mjesta, za koje ulaze u obzir samo vrstne
osobe i s dovoljnim poznavanjem jezika. Jednako vrijedi i za ureenje gubernija i okrunih sluba u Primorju. to se tie inovnika u Dalmaciji i Albani-

ji koji su sluili pod francuskom vladavinom, neka ostanu samo oni koju su
na dobru glasu. Glede poreza nareuje mu da se oni uvedu sasma po stopi
kao i u njegovim njemakim zemljama, izuzev Dalmaciju i Albaniju. Na kraju mu daje na znanje da je on izravno podreen samo njemu, a u njegovoj
odsutnosti ministarskoj konferenciji.8
Ali protiv ostvarenja primorskog gubernija, koji bi se prostirao od
kranjske granice do Boke Kotorske, bilo je dvorsko ratno vijee. Ono je jo
21. svibnja 1814. uputilo caru opsenu spomenicu, u kojoj je izloilo tetnost
ako bi taj gubernij obuhvatio i dijelove Vojne Krajine, samo da se ne raskine
povezanost.9
Kako bi se provela konana reorganizacija pokrajina nanovo zadobivenih, ili koje e jo pripasti Austriji, car je 31. srpnja 1814. odredio sredinju
organizacijsku dvorsku komisiju (Zentralorganisierungs-Hofkommission),
pod koju je potpala uz Iliriju i Dalmacija.10
Za predsjednika te ustanove vladar je imenovao dvorskog kancelara
grofa Prokopa Laanskog. Budui da je ta komisija imala veliku ulogu pri
odluivanju o teritorijalnoj i upravnoj razdiobi ilirskih pokrajina, izgubila je
mnogo na vanosti dotadanja ilirska dvorska organizacijska komisija, iako
je de jure i dalje opstojala sve do 22. lipnja 1815. Ipak je Ilirska dvorska komisija preko Sauraua i savjetnika baruna Antuna Spiegelfelda dala svoje
miljenje glede osnutka i obujma primorskog gubernija. Saurau je dapae
sada bio sasma drugaijeg miljenja negoli njegov vladar glede tog gubernija, a Spiegelfeld je predlagao da se Rab podredi dotadanjem guberniju u
Zadru, jer ima vie veze s dalmatinskim otokom Pagom nego s kvarnerskim
otocima i Rijekom.
Sa Saurauovim se miljenjem sloila i sredinja organizacijska dvorska
komisija, koja je izjavila daje car odstupio od svoje odluke da se Dalmacija i
Boka Kotorska prikljue novoj primorskoj pokrajini (3. VIII. 1814). Protiv
careve prijanje odluke bio je i Baldacci izjavivi, uz ostalo, da bi voenje poslova i dopisivanje iz junih dijelova Dalmacije s Trstom bilo jako dugotrajno, i da bi zbog toga za tamonje stanovnike nastale razline tete. Uz to bi
na Dalmatince silno djelovalo kad ne bi imali svoju vlastitu upravu kakva je
bila od 1797. do 1805, a bili bi ovisni o Trstu (29. VIII. 1814). On je na elju carevu jo jedanput izrekao svoje miljenje o ureenju primorskog gubernija
(7. X. 1814). On je i ovdje ostao pri tom da se zabaci osnivanje gubernija za
cijelo Primorje od mletake
mede do Boke Kotorske, s ime se je car konano sloio (9. . 1814).11
lan sredinje organizacijske dvorske komisije Karlo Kbeck predlagao
je pak da u Dalmaciji i dalje ostane politika administracija zaogrnuta u voj-

Polec, 39, 16-18.

** On je bio svemoan kod cara.
7
Haus-Hof- und Staatsarchiv u Beu Staatskanzlei Provinzen Illyrien
1767 1822. F. 16. Actenstiicke btr. d. Reform der Verwaltung d. illyrischen Provinzen. Saurauovo izvjee caru, 25. IV. 1814; djelomino i: F. R. Krones, zur Geschichte
sterreichs im Zeitalter der franzsischen Kriege und der Restauration, Gotha 1886,
277, 280, 281, 283-6 i Polec, 18-22.
830

Isti arhiv St. K.: Provinzen Illyrien 1767-1822. F. 16. Actenstkke... Franjo I.9 Saurauu, 2. V. 1814.; djelomino: Krones, 286-289, i Polec, 22, 23.
Polec, 82, 83.
10
J. A. v. Helfert, Zur Geschichte des lombardo-venezianischen Knigreichs. Archiv fr sterreichische Geschichte, Bd. 98, 1909, 9, 10.
11
Polec, 32, 33, 35, 83-87, 93, 94, 89, 91, 92.

831

niko ruho, da se tako uvrsti ugled medu tamonjim surovim narodom.12 U

meuvremenu je i austrijski konzul u Livornu Rajevi poslao Saurauu, kao
opunomoenom komesaru u Iliriji, dva plana: 1. kako da se podigne Dalmacija u ekonomskom pogledu i 2. kako da se uredi njena uprava (26. IX. 1814).
U prvom spominje kako se jo u doba Karla VI. traila za napredak trgovine pogodna luka, i konano je izabran Trst. Zatim prelazi na opis Dalmacije (pod kojom razumijeva i Dubrovnik i Boku Kotorsku), koja je duga 300
milja, a granii s Bosnom i Hercegovinom. Obara se na tiransku vladavinu
Venecije, koja je opustila Dalmaciju, a Francuz ju je unitio. On dri da e
Boka Kotorska pod austrijskom vladavinom moi imati 300 trgovakih brodova, koliko nije imao Dubrovnik kad je bio slobodan. Dalmacija je u unutranjosti neobraena, a pripadala je u veem dijelu suverenu. Stoga su razlini dalmatinski konti kupovali u Beu s odobrenjem republike za 100 cekina tu titulu i pokuali s intrigama da se domognu tih dijelova zemlje. Navodi
kako su Francuzi novaenjem i konskripcijom umanjili stanovnitvo, te
predlae nain da se tome nade lijeka. Isto tako izlae kako da se podigne
poljodjelstvo i uzgaja ito, duhan (naroito na otocima) te pamuk itd. Tako
e Dalmacija, zavrava Rajevi, pod vlau besmrtnog cara Franje bez sumnje na nain koji je on predloio postati jedna od najvanijih pokrajina austrijske monarhije.13 U drugom planu iznosi da su gradovi Zadar, Split i Kotor glavni gradovi Dalmacije. Budui da je Zadar bio u doba mletake vlasti
uvijek glava i sjedite vlasti, tako neka bude i sada. Predlae da Dalmacija
bude podijeljena u toliko manjih upravnih jedinica (circoli) kao i ostale austrijske pokrajine. Kapetani tih jedinica neka budu ovisni o odreenim irim
upravnim jedinicama (dipartimenti), ali glave njihove od predsjednika generalne vlade za itavu zemlju u Zadru (guverner). Split je grad koji trguje s
otomanskim zemljama. Zato treba tu uspostaviti lazarete i carinarnice i upravu s gradonaelnikom ili podestom upravo onakvu kakvu ima gradsko poglavarstvo u Beu, te graanske i kriminalne sudove, ekonomsko vijee i redarstvo. Budui da stanovnici Dalmacije nisu nikada imali dijela u upravi za
Venecije, zato je potrebno da namjesnik (podesta) i glavari svake ire upravne jedinice budu poslani iz Bea, a kapetanima manjih upravnih jedinica
moe se dati ime kneza, to znai sudac, i postaviti ih ne samo na kopnu, ve
i na veim otocima, s kojima bi se spojili i oni manji. U itavoj Dalmaciji jedini je kulturan grad Dubrovnik, gdje cvjeta knjievnost. Vladavina je bila
aristokratska, i izmeu plemia i graana nalo se sposobnih ljudi za obavljanje poslova. Stoga dostaje samo austrijski poglavar, dva ili tri vijenika,
da se ondje zavede dobar red i mir i austrijski zakoni te ravnatelj redarstva.
Knez neka se bira izmeu dubrovakih plemia i graana radi jezika, jer treba paziti da se u samom gradu uje talijanski, a u okolici govori se ilirski
(hrvatski). Dubrovnik je bio prije vano trgovako sredite s otomanskim
12

Helfert. A. f. o. G., 98. Bd., 10, 288.

H. H. St. A. St. K. Provinzen Dalmat.-albanesische 108- 1829 F. 7. Memoria spedita a S. E. il Signore Conte di Saurau commissario plenipotentiario di S. M.
I. e R. A. nell'Illirio.
13

832

zemljama, od kojih je dobivao ito i meso. Lazareti i carinarnica su postojali. Dubrovaka drava je jedina gdje gospoduje katolika vjera. Boka Kotorska ima divlje puanstvo sastavljeno od katolika i pravoslavnih, naroda vrlo
lukavog. Granii s Crnogorcima, razbojnicima po zanatu, i Albancima, malo
drugaijim od njih. Tu bi po njegovu miljenju trebalo uspostaviti isto vojniku vlast i izabrati guvernera mudrog i razumnog Hrvata-generala kao i itav vojni stoer, poto jezik ima velik utjecaj na ljudsko srce. U drugim gradovima bio bi dovoljan jedan garnizon, a isto tako i na turskoj granici.
Nadalje govori o objema religijama, sveenstvu i nepismenosti, modi, osveti,
ubojstvima itd. u zemlji, kako je bilo u doba Venecije. Naroito se obara na
kmetstvo (ascripti glebae) u Dalmaciji i Dubrovniku te kae da bi bilo pravedno da se (pod vlau cara) ukine, tim vie to su na otocima seljaci slobodni. Nadodaje da su Dalmatinci osobno izvanredno smioni, a vodeni i odgojeni odlikuju se vrlinom i darovitou, naprotiv ako se podaju strastima,
padaju na najnie grane. Po njegovu miljenju jedna je dobra stvar to su
uinili Francuzi u Dalmaciji: izvrsna cesta, koja je trebala ii do Kotora, ali
dri on, ona nee biti nikada dovrena. I na koncu dodaje da su Rimljani u
doba mira upotrebljavali vojnike za takve podove.14
Nije nam poznato, kakav je stav prema tim Rajevievim planovima zauzeo Saurau. Ali se moe rei da se nije preko njih ba prelo, jer su poslani
na uvid dravnoj tajnoj i dvorskoj kancelariji, tj. caru.
Zapoetim pitanjem administrativnog ureenja i spajanja Dalmacije i
Boke Kotorske bavila se i dravnopravna sekcija dravnog savjeta pod predsjedanjem ministra grofa Wallisa (28. IV. 1815). Ona se sloila s time da se
Kranjska i bjelaki okrug zdrue s primorskim i karlovakim okrujem u zajedniki gubernij u Ljubljani, te da mu se jo priklopi Dalmacija, Dubrovnik
i Albanija (Boka Kotorska) i da mu se dade ime Kraljevstvo ilirsko, koje bi
imalo dva gubernija: ljubljanski i zadarski.
I dok je car Franjo oklijevao da donese u toj stvari svoju konanu odluku,15 predao mu je dotadanji dalmatinski gubernij prijedlog o podjeli Dalmacije na ovih pet okruja: 1. Zadarsko okruje s 18 opinskih kotara: Rab,
Pag, Nin, Novigrad, Obrovac, Knin, Biskupija, Drni, Mirilovi, Skradin, ibenik, Zlarin, Biograd, Benkovac, Zadar, Sali i Silba. To okruje obuhvaa
1623 talijanske kvadratne milje, a broji 339 mjesta i 104.327 dua, a sjedite
mu je Zadar.
2. Splitsko okruje s 22 opinska kotara: Vrlika, Bristivica, Leevica,
Katel-Kambelovac, Klis, Split, Nereie i Puie (otok Bra), Hvar, Stari-Grad, Vrbosko, Jelsa i Sv. Juraj (otok Hvar), Vis i Komia (otok Vis). To okruje broji 1296 talijanskih kvadratnih milja, na kome se nalazi 220 mjesta i
81.263 dua, a sjedite mu je Split.
3. Makarsko okruje s l i opinskih kotareva: Imotski, Studenci, Cista,
Grabovac, Omi, Zagvozd, upa, Vrgorac, Makarska, Drvenik i Opuzen s
14

H. H. St. A. St. K. Provinzen Dalmat.-albanesische 1808 - 1829 F. 7. Piano del Governo della Dalmazia, Livorno 26. settembre 1814.
15
Polec, 102, 108, 110.

833

Metkoviem. To okruje obuhvaa 731 talijansku kvadratnu milju, broji 94

mjesta i 40.867 dua, a sjedite mu je Makarska.
4. Dubrovako okruje sastoji se od otoka Korule i itavog podruja nekadanje Dubrovake republike, a obuhvaa 455 talijanskih kvadratnih milja
i broji 176 mjesta i 37.022 due. Sjedite mu je Dubrovnik.
5. Kotorsko okruje i itavo prijanje mletako-albansko podruje sa
142 mjesta i 31.570 dua obuhvaa 285 talijanskih kvadratnih milja, dok mu
je sjedite Kotor.
Budui da je vladar odobrio tu podjelu Dalmacije, obavjetena je o tom
tajna dvorska i dravna kancelarija (22. IX. 1815) i predana joj je kopija tog
prijedloga dalmatinskog gubernija.16 Tako je konano bila ureena austrijska pokrajina Dalmacija.
I dok se rijeilo pitanje upravne podjele Dalmacije, car je i nadalje neprestano traio nova miljenja glede osnutka i obujma kraljevine Ilirije. Tako se 1. veljae 1816. knez Metternich, na njegov zahtjev, izjasnio da se ilirske pokrajine zdrue pod imenom Kraljevstvo Ilirija i Dalmacija. Meutim se tomu opro Laanski, i car je konano potpisao 13. lipnja 1816. vrlo
vanu odluku, kojom se odreuje da se ima Ilirija sastojati iz Kranjske i Koruke, koje e biti pod posebnim guvernerom. Primorski pak gubernij ostaje
poseban, a sastojat e se od dijela Provincijalne Hrvatske, koji je dotada bio
dio Ilirije, te iz grofovije gorike i gradike. Da se izvri ta njegova volja, nareuje, da sredinja organizacijska dvorska komisija u dogovoru s odreenim sredinjim uredima pripremi sve potrebito i da mu predloi na odobrenje, a glede naslova Ilirije neka se sporazumi s tajnom dvorskom i dravnom
kancelarijom i neka mu sve to takoer podnese na uvid i odobrenje.17
Drei se tono vladarevih uputa, ta je komisija 22. lipnja izvijestila
dravnu tajnu i dvorsku kancelariju (tj. njenog ministra vanjskih poslova
Metternicha) i predloila da se careva odluka objavi u obliku patenta, to joj
ostavlja na volju. Upozorava da se, iako su sve pokrajine koje su bile zdruene pod francuskom vladavinom u Iliriju, i sada sjedinjene pod jednim imenom po carevoj naredbi, nema pod tim razumijevati i Dalmacija, kako se
18
mislilo, jer car ne namjerava tu zemlju uklopiti u taj pojam.
Na tu notu odgovorila je 10. srpnja dravna tajna i dvorska kancelarija
toj komisiji da se slae s njenim miljenjem da Dalmacija ne pripadne no19
vom kraljevstvu Iliriji, ve da sainjava i nadalje posebno kraljevstvo.
Kada je objavljen carev patent o osnutku kraljevine Ilirije (3. VIII.
1816)20, Dalmacija je, kojoj su sastavnim dijelovima postali Dubrovnik i Bo-

ka Kotorska,* kao austrijska pokrajina bila izravno podvrgnuta Beu s talijanskim slubenim jezikom.21
K tomu 27. listopada 1817. Metternich je predlagao caru da se organizira sjedinjena dvorska kancelarija kod ministarstva nutarnjih poslova, i da
joj na elu stoji poglavar s naslovom vrhovnog kancelara i ministra nutarnjih poslova, a njemu bi bila podreena 4 kancelara, medu kojima i onaj za
Iliriju i Dalmaciju. Ali Metternichov prijedlog se prihvatio samo djelomino,
i tako se austrijski kancelar nazivao austrijsko-ilirski, komu su bile podreene austrijske nasljedne zemlje i Ilirija.22
Kad je pak umro vrhovni dvorski kancelar grof Ugarte (18. XI. 1817),23
njegovim nasljednikom postade Saurau. Nato bi sredinja organizacijska
dvorska komisija ukinuta, i svi njeni poslovi bijahu pridijeljeni nanovo organiziranoj zdruenoj dvorskoj kancelariji, koja je pod vodstvom vrhovnog
dvorskoga kancelara dobila i austrijsko-ilirskog kancelara.24 Tako je i Dalmacija potpala pod tu novu ustanovu i postala austrijska pokrajina Kraljevina Dalmacija.

16

H. H. St. A. St. K. Provinzen Dalmat.-albanesische 1808- 1829 F. 7.

"Polec, 110-113.
18
H. H. St. A. St. K. Provinzen Illyrien 1767-1822 F. 16. Sredinja organizacijska dvorska komisija Metternichu, Be, 22. VI. 1816. i Polec, 113.
19
Isti arhiv Provinzen Illyrien 1767-1822. F. 16. Tajna dvorska i dravna
kancelarija sredinjoj organizacijskoj dvorskoj komisiji, Be, 10. VII. 1816.
20
Polec 113, 114.
834

* 1817. god. osnovan je u Kotoru okruni kapetanat ili poglavarstvo: Butorac,

Rad, 265, 117.
21
Butorac, Rad, 265, 117.
22
Polec, 36.
" Helfert, A. f. 0. G., 98. Bd., 7, 179.
24
Polec, 35, 36.

835

THE ORIGIN OF THE AUSTRIAN PROVINCE, THE KINGDOM OF

DALMATIA

Summary
When the former French Illyria became part of Austria, the Viennese rulers considered how to regulate it administratively.
At the Suggestion of Franz Saurau, governor of Lower Austria, Dalmatia
and Boka Kotorska were to become parts of the coastal province, with its seat in Trieste and with delegations in Rijeka, Zadar, Dubrovnik and Kotor.
The Emperor did not agree with this solution, but accepted the idea of the
Austrian Consul Rajevi in Leghorn (Livorno) that Dalmatia, Dubrovnik
and Boka should form an administrative whole. He suggested that Zadar
should be the capital, the province being divided into regions on the Austrian model, and that it should have military rule, with a Croatian governor.
Dalmatia was to be divided into five regions: Zadar, Split, Makarska, Dubrovnik and Kotor. These regions were themselves to be Split into districts,
and these into municipalities. The Emperor agreed to this Suggestion and so
Dalmatia became a separate kingdom outside the boundaries of Illyria, having Italian as its official language and under the direct rule of Vienna.

PREKOSAVSKA HRVATSKA I PITANJE NJENE

REINKORPORACIJE

(1813-1822)

i.
Mirom izmeu Austrije i Francuske u Schnbrunnu (14. X. 1809) Hrvatska s desne strane Save (Prekosavska Hrvatska) s Vojnom Krajinom pripala
je caru Napolenu I, koji je ukljui kao zasebnu pokrajinu Ilirske Provincije (Les provinces Illyriennes) ili Iliriju. Napoleon je nastojao Prekosavsku
Hrvatsku na svaki nain pridobiti za sebe zbog vanih ciljeva prema Turskoj
i Rusiji.1
Nakon provedene okupacije Prekosavske Hrvatske, Karlovac postaje
sjedite vojnih i graanskih vlasti. Zaslugom guvernera Ilirskih Provincija
marala Marmonta poela je odlino funkcionirati nova francuska uprava u
Prekosavskoj Hrvatskoj. Francuska Hrvatska dobila je svoj konani oblik
uprave Napoleonovim dekretom od 15. travnja 1811. Na elu Prekosavske
(civilne ili graanske) Hrvatske stajao je intendant s glavnim tajnikom u
Karlovcu. Tom intendantu bili su podvrgnuti podintendanti u Rijeci i Senju.
Cijela Prekosavska Hrvatska (graanska) dijelila se na 3 okruja (districts),
a ta okruja na 21 kotar (canton). Vojna Krajina (Vojnika Hrvatska) imala
je svoga posebnog intendanta koji je bio, kao i intendant graanske Hrvatske, izravno podvrgnut generalnom guverneru u Ljubljani. Napoleonovim
dekretom bilo je ureeno po francuskom nainu sudstvo i porez, koji ispoetka nije bio teak i velik. Jedino je zabrana slobodnog uvoza i prodaja soli
i duhana, te biljegovina, na to dosada Hrvati nisu bili navikli, teko pogodila francusku Hrvatsku. Slubeni jezik bio je francuski, ali su i drugi jezici bili tolerirani, pa tako i hrvatski. Francuska uprava u tom dijelu Hrvatske osobitu je brigu posvetila zdravstvu, kulturi duhana i izgradnji ceste i zgrada.
Ipak stanovnitvo, a naroito plemstvo i sveenstvo, u Prekosavskoj Hrvatskoj nije bilo zadovoljno francuskom upravom koja je nakon nesretne Napo1
S. Antoljak, Dalmacija, Hrvatska s Primorjem, Istra i Slovenija na pregovorima u Ovaru i u miru u Schnbrunnu, Jugoslavenski Istoriski asopis V/1 2, Ljubljana-Zagreb-Beograd, 1939, 146-149.

836

837

leonove vojne na Rusiju (1812) poela sve vie zapinjati. Porezi su se znatno
poveavali.2 Kako je bilo pod tom vladavinom, najbolje nam pokazuje pismo
nekoga Nikole Butkovca upueno zagrebakom biskupu Maksimilijanu
Vrhovcu (1. X. 1813), u kome se ovako jada: Teki dani francuskog ravnanja, jarem koji ela domovina na desnu stranu Save postavljena alostno ele etiri leta je tugovala, kak vnoge ovak i mene na palicu siromatva je spravi!... 3
Kada je Austrija u kolovozu 1813. navijestila rat Napoleonu, njena vojska prijee 17. kolovoza rano ujutro savski most kod Zagreba. Tom prilikom
general Radivojevi svojom4 rukom skine francuskog orla s mosta i stupi na
tlo Prekosavske Hrvatske.
Prvi glas o ulasku austrijske vojske u Prekosavsku Hrvatsku donese u
Karlovac Mirko Lopai, otac historiara Radoslava Lopaia. U samome
gradu graanstvo je bilo podijeljeno na dvije stranke: jedni, to jest inovnici
i asnici s naelnikom Josipom porerom, bili su za Francuze dok su drugi,
veinom obrtnici i trgovci na elu s gradskim sucem Josipom erjavieni, bili za Austriju.
Kakvo je bilo stanje najbolje pokazuje injenica to je intendant civilne
Hrvatske Contade na sam glas o ulasku Austrijanaca u Prekosavsku Hrvatsku pobjegao glavom bez obzira prema Rijeci.5 Njegov primjer slijedili su i
ostali francuski asnici i inovnici. Karlovani ve 18. kolovoza provalie u
tamonju slobodnozidarsku lou6 i sve porazbacae iz nje.7 Istom prilikom
zbacie francuske orlove s dravnih zgrada i unitie ih.8 Uza sve to francus2

R. Lopai, Karlovac, Zagreb, 1879, 68-86, 90.

Nadbiskupski arhiv u Zgrebu (NAZ) Acta archivi episcopatus almae ecclesiae
zagrabiensis Libelu supplices XXII.
4
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 1801 - 1817. 27. VIII. 1813.
5
Intendant Contaden i Musi, posebni policijski komesar za tu pokrajinu, poli
su 24. VIII. prema Mrzloj Vodici, udaljenoj 3 milje od Rijeke, te kada su se nou vraali u grad Rijeku, na putu su ih napali seljaci. Tom prilikom su ranili Muica, koji je
ipak, uspio pobjei, dok je intendant bio uhvaen i izruen neranjen Austrijancima
(Dravni arhiv u Ljubljani (DALJ) F. 8 Isjeak iz Telegraphe officiel des provinces illyriennes od rujna 1813. godine). Pored drugih Francuza i Talijana, koji su vrili
razne slube, pobjegoe s francuskim etama i subdelegat Rijeke uvi i Senja Jei
ponijevi i sve uredovne spise i arhive sa sobom (DALJ Praesidial Acten vom Jahre
1814 F. I, vom No 2. bis 438).
6
Slobodni zidari iz Karlovca nisu bili simpatini ni u kojem sluaju austrijskoj
vladi. Tako je grof Saurau iz Bea pisao jo 14. VIII. 1813. Hilleru, zapovjedniku nutarnjo-austrijske armije, o ljudima koji su se ve 1809. drali neprijateljski prema Austriji, aljui mu medu ostalim stvarima i popis sumnjivih lica u Karlovcu, koji e se u sluaju rata takoer neprijateljski ponaati prema njoj. Tom prilikom je poimence naveo
ove slobodne zidare: Franju Gerlicija, Antona Zdenaja, Luku Ljubica, Alojza Terputeca i Matiju Sviliia, na koje treba osobito paziti i uiniti
ih nekodljivima (DALJ
Akten vom Jahr 1813 des k. k. illyrischen Gen. Gouvts Praesidio F. I, No 50).
7
R. Lopai, o. c., 87 89. Detaljan opis tih dogaaja od 17/18. kolovoza 1813. donosi: V. Deeli, Kako su Francuzi g. 1813. otili iz Karlovca, Vjesnik kr.
hrv.-slav.-dalm. zem. arhiva XV, Zagreb, 1913, 198-202.
8
1. I. Tkalac, Jugenderinnerungen aus Kroatien 1794. 1823., 1824. 1843., Leipzig 1894,48.
'
"
"
3

838

ka stranka jo nije bila klonula. Na sjednici gradskog vijea prijatelji Francuza Franjo Gerlici, Luka Ljubi i porer nagovarali su Karlovane da se
umire i da ostanu i dalje pokorni staroj vladi. Ta neodlunost prestade kada
je 20. kolovoza uao u grad prvi odred austrijske vojske, a 22. i sam glavni zapovjednik general Radivojevi.9
Istodobno upravio je biskup Vrhovac,10 kao banski namjesnik, proglas
na prekosavske domorodce javljajui im da su dokinute sve zapreke koje
su tri godine rastavljale Hrvate, koji jednake pravice, jednake sloboine i
obiaje svagda jesmo imali.
U kratkom vremenu austrijske su ete okupirale cijelu Prekosavsku
Hrvatsku gotovo bez otpora. Sada je bilo svima jasno, a napose u Karlovcu,
da je u tim krajevima zauvijek prestalo francusko gospodstvo.11 Veselje naroda bilo je neopisivo kad je doznao da je prestala francuska vlast i da dolazi njegova zemlja, kako to pie I. Tkalac, suvremenik tih dogaaja, pod austrijsku oinsku vladavinu. Osobito je sveenstvo i plemstvo s ushienjem
pozdravilo taj dogaaj, oekujui da e Austrija u tom dijelu zemlje uspostaviti status quo ante i ugarsku upravu.12 U tom uvjerenju najvie je narod
podupro ve spomenuti Vrhovev proglas, koji su tada beki vladajui krugovi smatrali izvorom svih nereda u Prekosavskoj Hrvatskoj, Hrvatskom
primorju, pa i u Dalmaciji. Krivnju se bacalo uz Vrhovca i na zagrebakog
velikog upana i podbana Donata Lukavskog, generala Radivojevia i vojnog
komesara Donata koji je bio pridijeljen kao referent za ilirsko-hrvatske
stvari vojnikom guverneru itave Ilirije generalu Lattermannu.13
U znak veselja zbog povratka tih krajeva pod Austriju, spjevao je ve
spomenuti Mirko Lopai dosta naivnu pjesmu pod naslovom Preporod
grada nad Hrvati Karlovca dana 20 Veliko-Mashniaka u Letu 1813, tiskanu
u Karlovcu, u kojoj izraava radost hrvatskog naroda zbog osloboenja od
Francuza i slavi sjajno sunce cara Franju I. (17921835) a kudi negda9

R. Lopai, o. c., 89.

Dvadeset petog kolovoza uputio je Vrhovac i proglas na sveenstvo svoje dijeceze u arhiakonatima: Gorskom, Dubici, Gorici i Turopolju kao i na ostale upske upravitelje iz glavnog arhidakonata (ex archidiaconatu cathedrali) na desnoj obali Save,
aljui im pozdrav. U tom je proglasu naveo kako je taj dio dosada bio pod vikarskom
vlau senjskog biskupa Jeia (Naime Naredbom o ustrojenju Ilirije od 5. IV. 1811.
odreeno je po 146. da se teritorij na desnoj obali Save, koji je dosada pripadao Zagrebakoj biskupiji, mora spojiti sa senjskom biskupijom. Meutim, ta je naredba
provedena u djelo tek 12. I. 1813, kada je karlovaki intendant obavijestio sve katolike upnike u Prekosavskoj Hrvatskoj da je beki dvor naloio biskupu Vrhovcu da taj
dio svoje dijeceze preda senjskom biskupu Jeiu, oduevljenom pristai Francuza (S.
Antoljak, Katolike upe u Francuskoj Hrvatskoj godine 1811, Croatia Sacra 17 i 18,
Zagreb, 1939, 105), a sada je ponovno potpao pod njega. Daje im upute kako se ubudue moraju ravnati i alje im svoj pastirski blagoslov (NAZ Acta archivi episcopatus
almae ecclesiae zagrabiensis Ecclesiastica X).
11
R. Lopai, o. c., 91, 90.
12
1. E. Tkalac, o. c., 48, 49. Karakteristino je za to pismo draganike opine
Vrhovcu od 23. VIII. 1813, koje je proeto nadom da e joj se vratiti, stare pravice (J.
Matasovi, Protunapoleonski austrijski manifest 1813. u hrvatskom prijevodu, Narodna Starina VII, Zagreb, 1928, 30, 31).
13
J. Polec, Kraljevstvo Ilirija I, Ljubljana, 1925, 19.
10

839

njeg svoga vladara i simpatiju Napoleona, nazivajui ga taman misec, koji

je toliko godina smutil na Hrvati. On moli Franju I. da primi Hrvate ponovo za svoje sinove i zavrava eljom da Bog pozivi cara Franju kralja ugarskoga, biskupa Vrhovca naega hranitelja i generale Radivojevia, Nugenta, ivia i Rebrovia.14
Vrhovcu je bilo drago kada je vidio da se hrvatski narod u prekosavskom dijelu svuda svojevoljno podvrgao pod austrijsku vlast. On je budno
pazio na razvoj upravnih prilika u Prekosavskoj Hrvatskoj, te u gradovima
uvodi prijanju municipalnu upravu15 i ugarsku konstituciju u itavom njenu opsegu. Nadalje je imenovao za Ilirsku Hrvatsku podupana, vie i nie
upanijske suce, notare itd. i naloio zagrebakom kameralnom administratoru Marku Delivuku da preuzme primorska kameralna imanja na kojima
ima postaviti potrebne inovnike. Vrhovca je pomagala u provoenju svega
toga i vojna vlast, pa je u nekoliko dana u tom dijelu Hrvatske bio iskorijenjen svaki trag francuske vladavine. Ukinuti su svi nameti koje je uvela biva
vlada, kao npr. reija duhana, koji se sada slobodno prodavao. Podupan Dolovac i prekosavski stalei osnovali su svoje upanijske blagajne i uveli ugarsku poreznu stopu, po kojoj su sveukupni tereti bili tada znatno smanjeni.16
Uto 29. kolovoza doe na elo gradskog vijea u Karlovcu Josip erjavi,
a porer bi otputen iz vijenike slube zbog prevelikih tubi graanstva.17
U meuvremenu je general Lattermann, koji je boravio u Grazu, bio
imenovan od cara za vojnikog i civilnog guvernera itave Ilirije, izuzev prijanju Vojnu Krajinu.18 Stoga je morao promijeniti svoje boravite i poi u
Ljubljanu. Istodobno je car postavio dotadanjeg brigadnog generala Gjurkovia19 u Varadinskoj Krajini za viceguvernera Provincijalne Hrvatske s
desne strane Save s Primorjem. Gjurkovi je imao upravljati tim dijelom
vojniki, a za njegova zamjenika imenovan je provincijalni komesar Radievi.20 Kao izvritelj careve naredbe Bellegarde, predsjednik ratnog vijea u
Beu, izvijestio je Gjurkovia da ga je vladar imenovao u spomenutom dijelu
Hrvatske za vojnog viceguvernera, koji e stajati pod Lattermannom. Stoga
sva svoja izvjea neka alje u Graz, a kada se neprijatelj protjera iz Kranjske, onda e se Lattermann preseliti u Ljubljanu. Ujedno mu nareuje da
bude u vezi s generalom Radivojeviem, koga ima to jae podupirati. Kao
pomonika u civilnim poslovima car mu dodjeljuje Radievia kao zamjeni14

V. Deeli, Mirko Lopai, Glas Matice Hrvatske, Zagreb, 1909,49, 50.

NAZ M. Vrhovac, Diarium II 22. i 26. VIII. 1813.
16
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. I, vom No 2. bis 438.
17
R. Lopai, o. c., 91.
18
Po naredbi dvorskog ratnog vijea podruje Senja bilo je podvrgnuto pod guvernera Vojne Krajine. Samo prihodi od duhana i soli iz tog podruja ostali su pod
nadzorom viceguvernera u Rijeci i sav novac odatle iao je u vicegubernijsku blagajnu
(DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. I, vom No 2. bis 438).
19
Barun Gjurkovi, po navodima I. Tkalca, bio je razuman i pametan starac, pod
ijim su zapovjednitvom u Karlovcu bili jedan divizijski i jedan brigadni general, pukovnik slunjske regimente i svi vojno-birokratski uredi (I. E. Tkalac, o. c., 50).
20
DALJ Acten vom Jahr 1813. des k. k. illyrischen Gen. Gouvts Praesidio F. I.
Bellegarde Lattermannu, Be 30. VIII. 1813. (kopija).
15

840

ka provincijalnog komesara. Budui daje banski namjesnik nedavno imenovao mjesnog administratora Delivuka zemaljskim komesarom u okupiranoj
provincijalnoj Hrvatskoj i pridijelio ga Radivojeviu, ima taj i nadalje ostati
kod navedenog generala zbog opskrbljivanja i unovaivanja vojske itd. Privremeno neka ostanu i dalje iste vlasti kao i inovnici na svojim mjestima.
Samo se imaju odstraniti oni koji su se izjasnili protiv svoje prijanje domovine.21 Kako je car namjeravao da provincijalnu Hrvatsku uredi prema prijanjem upravnom sustavu i da samo u krajnjem sluaju dopusti neke promjene, ako su prijeko potrebne, naredio je Gjurkoviu da on izvri organizaciju dviju banskih regimenata, a generalmajoru Leitneru da organizira 4
karlovake regimente, pridijelivi im za taj posao osoblje. Ujedno odredi
Gjurkoviu kao stalno mjesto boravka Zagreb, u Leitneru Karlovac.22
Gjurkovi stigne 13. rujna s Radieviem prvo u Karlovac, gdje preuzme
upravu Prekosavske Hrvatske.23 U tom dijelu Prekosavske Hrvatske bilo mu
je povjereno voenje i nadzor nad trgovinom i financijama.24
Gjurkovi je iz Karlovca odmah javio Lattermannu da je Vrhovac ukinuo postojei francuski ustav u civilnoj Hrvatskoj i sve organizirao prema
ugarskom sustavu. Otada poinje izmeu Gjurkovia i Lattermanna iva suradnja koja je imala za cilj da sve upravne poslove normalizira i vrati u staru
koloteinu. Ona se oituje u mnogim sitnicama. Tako Lattermann daje Gjurkoviu upute o carinjenju kolonijalne robe u civilnoj Hrvatskoj te nalog da
se svi Francuzi civilisti i zadrana im roba imaju osloboditi i preko granice
poslati. Ujedno ga obavjetava da je doputen izvoz soli i stoke iz Ugarske u
pokrajine okupirane od austrijskih eta. Gjurkovieva pak ovisnost o Lattermannu najbolje se vidi odatle to se on upravo u svim stvarima obraa njemu, da mu dade upute, savjet i pomo. Tako od njega trai novaca za upravu,
kao i upute za ureenje bolnice i opskrbu vojske; pita je li zavedena austrijska potanska tarifa i u civilnoj Hrvatskoj i moli da se uvede potanski pro25
met izmeu Zagreba i Karlovca. Lattermann je Gjurkoviu na sve to odgovorio i kadgod bi ga on i nadalje za to pitao, najpripravnije bi mu guverner
26
davao upute.
21
DALJ Acten vom Jahr 1813... F. I. Bellegarde Gjurkoviu, Be, 30. VIII.
1813. (Abschrift).
22
DALJ Acten vom Jahr 1813... F. I. Bellegarde Gjurkoviu, Be, 6. i 15. IX.
1813.
23
R. Lopai, o. c., 92.
24
DALJ Einzeichnungsprotokoll des k. k. Civil-und Militr Gouvernements fr
Illyrien (1813) pod 16. IX. 1813.
25
U listopadu, kada je bio Gjurkovi u neprilici to e napraviti s privatnim rudnicima bakra u Samoboru i s rudnicima eljeza u Trgovu, od kojih pripada devetina
istog dobitka eraru, a na to se nije francuski reim obazirao, on je pitao to da uradi
i da li e se desetina zadrati. Ljubljanski mu je gubernij javio da e se upravitelj ruda
sudac Jandrai pobrinuti za dobro erara. Uz to je izvjetavao Gjurkovi vladu u Ljubljani to je poduzeo za reorganizaciju civilne Hrvatske, te o imenovanju inovnika i
njihovim plaama, nestaici soli, dotaciji sveenstvu koje je nju primalo i od francuske vlade itd. (DALJ Einzeichnungsprotokoll... 14. (56), 18. (62, 63, 66, 75, 76) X.
1813).
26
Ibid. Einzeichnungsprotokoll... 16 (3), 18 (5 1/2), 21 (7), 23 (8, 10, 13), 27.
(19) IX. 1813.

841

U meuvremenu je zadesila nesrea veliki dio Hrvatske, pa tako i Prekosavsku. Naime, oko polovice rujna Sava je odnijela na desnoj obali most, a
tim je bila prekinuta svaka veza sa Zagrebom. Ta je rijeka, koju je jo prije
uzaludno pokuao regulirati zagrebaki podupan Beloevi, preplavila Posavinu i 22 mjesta kod Siska; putovi su postali neprohodni, mnogi su mostovi uniteni, a onaj kod Lazine sasvim odnesen. Stoga je Gjurkovi odmah zamolio Lattermanna da se mostovi i putovi poprave, a za inspektora je predloio Baltazara Berkovia iz Bukevja koji je jo 1809. obavljao te poslove.
Lattermann mu je iz Graza urno sve odobrio.27
Meutim se Gjurkovi preselio 24. IX. iz Karlovca u Zagreb. Kako mu se
uskoro nije inilo zgodnim da ostane u Zagrebu zbog voenja poslova, pisao
je o tom Lattermannu, a taj je onda dalje tu stvar dojavio Dvorskom ratnom
vijeu u Beu. Kada je Gjurkovi javio njemu da su se mnogi upanijski suci
htjeli odrei slube, naredio je Lattermann da se o tom obavijesti banski namjesnik Vrhovac da nijedan inovnik bez careve odluke ne smije ostaviti
svoju slubu. Neto kasnije Lattermann poalje Gjurkoviu, po odluci dvorskog ratnog vijea, 1000 forinti za upravne poslove (za polovicu manje nego
to je Lattermann traio od Bea) s uputom da svakoga mjeseca unaprijed
ima viceguverner predati detaljan nacrt svog potraivanja.28
Uto su Austrijanci uli u Ljubljanu, i tada se Lattermann mogao konano onamo preseliti.29
Dok se polagano ali sigurno sreivala nova uprava u prekosavskim krajevima, najvie dravne vlasti same jo nisu bile nacistu s novodobivenim
pokrajinama. Vrhovac bojei se da e se civilna Hrvatska odijeliti od majke-zemlje, u dogovoru sa Gjurkoviem, a na svoju odgovornost, uvede u prekosavskim krajevima hrvatsko-ugarski ustav i tako stavi vladu pred gotov in.
Istodobno je nastala nesuglasica izmeu Ugarske i Hrvatske o pripoje30
nju tog dijela bive Ilirije. Sama pak vlada u Ljubljani nije znala po kome
ustavu treba postupati u civilnoj Hrvatskoj, pa je za to pitala predsjednitvo
dvorskog ratnog vijea. I sam Gjurkovi bio je zbog toga u neprilici, pa j ekao na odluku iz Bea o toj stvari, tuei se Ljubljanskoj vladi da mu se ine
mnoge zapreke u njegovu poslovanju. Vlada je vratila to izvjee Gjurkoviu,
zahtijevajui od njega da navede konkretne dokaze. Ujedno ga je obavijestila
da je odlukom predsjednitva Dvorskog ratnog vijea proirena dnevna pota ne samo do Karlovca, ve i ak do Rijeke, te da e i potanska tarifa za ci31
vilnu Hrvatsku ubrzo slijediti. Meutim je car Gjurkoviu pridijelio personal za vrenje slube u Zagrebu, gdje je po uvjerenju beke vlade bilo zgodni27
Ibid. Praesidial Acten des k. k. illyrischen General Gouvts in Laibach-Kroatien betreffend F. I, vom Jahr 1813. et 1814. und zum Theil 1815. Gjurkovi Lattermannu, Karlovac, 19. IX. 1813 (No 10) i Lattermann Gjurkoviu i Bellegardu, Graz,
24. IX. 1813.
28
Ibid. Einzeichnungsprotokoll... 27 (20), 30 (22) IX. 1813.
29
Ibid. Acten vom Jahr 1813... F. I. Gjurkovi Lattermannu i Radivojevi
Lattermannu, Karlovac, 30. IX. 1813.
30
J. Polec, o. c. I, 6, 8.
31
DALJ Einzeichnungsprotokoll... l (25), 2 (31, 33) X. 1813.

842

je da on stanuje, jer se tu nalazi upanija i arhivi koji e mu biti pri ruci. Pa

ipak beko Dvorsko ratno vijee u naelu nije odbijalo ni prijedlog da se
Gjurkovi ponovno vrati u Karlovac, te je samo ekalo da se o tom izjasni
jo i Radivojevi.32 Inae je predsjednitvo dvorskog ratnog vijea bilo zadovoljno s opskrbljivanjem trupa u civilnoj Hrvatskoj. Gjurkovi je pokazao u
svemu veliku pripravnost da podigne Prekosavsku Hrvatsku te je pisao u
Ljubljanu o potrebi izgradnja cesta, mostova i vodenih brana, molei materijal i novac. I Ljubljanska je vlada sa svoje strane pokazala puno razumijevanje za navedene potrebe, pa je ne samo sve odobrila i naredila da se s radovima odmah zapone, ve je zamolila Dvorsko ratno vijee da se u tu
svrhu osnuje fond.33
Usred tog sreivanja prilika i ureivanja u prekosavskim krajevima odrana je u Zagrebu upanijska skuptina pod predsjedanjem velikog upana i
podbana Lukavskog. Jedan od glavnih predmeta raspravljanja bilo je pitanje prikljuenja prekosavskih krajeva. Budui da je car uveo ondje vojnu upravu, Zagrebaka upanija je odluila, da ugarskom namjesnikom vijeu izloi svoje stajalite i da zamoli da se ti krajevi na elju naroda opet ujedine s
tom upanijom i potom sa svetom krunom ugarskom. U tu svrhu su sa
svoje skuptine 6. listopada hrvatski stalei uputili pisma palatinu, ugarskom namjesnikom vijeu, banu i njegovu zamjeniku.34 U tim pismima opisuju stalei kako su 1809. godine prekosavski krajevi otrgnuti od Hrvatske i
od Zagrebake upanije te stavljeni pod kleto okrilje francuskog carstva.
Mnogo im je boli zadalo kada ih je car 24. X. 1809. obavijestio da je morao te
krajeve i ostale pokrajine rtvovati radi spasa cijele monarhije. Unato svemu tomu, u prekosavskim je krajevima ostalo stanovnitvo vjerno svome
prijanjem vladaru. Stoga je narod s oduevljenjem doekao austrijske carske ete kada su ule u te krajeve. Budui da je tada tu uvedena vojna uprava, oni ne mogu preko toga utke prijei. Molili su cara, a i sada mole i njih
za zagovor kod vladara, te zahtijevaju uvoenje starog reima. Opisuju kakvu e zbrku izazvati nova uprava u tim krajevima (pogotovo zbog prirodnina
i ivenih namirnica). Na kraju, u svakom od tih pisama mole, da ih se to
prije rijei tjeskobe i podupre kod carskog prijestolja njihovu pravednu tenju za reinkorporacijom tih krajeva, za kojom ezne Prekosavska Hrvatska.35
Vrhovcu, koji je i sam bio rodom iz Karlovca, naroito je bila prirasla
srcu Prekosavska Hrvatska gdje je kao banski namjesnik proveo nekoliko
odredaba u duhu ugarske konstitucije. O njima je izvijestio Ljubljansku
vladu koja je imala, po nalogu Dvorskog ratnog vijea, ak pronai sredstva
32

Ibid. Acten vom Jahr 1813... F. I. Bellegarde Lattermannu, Be, 3. X. 1813

(No 35).
33
Ibid. Einzeichnungsprotokoll... - 6 (37), 2 (32) X. 1813.
34
Dravni arhiv u Zagrebu (DAZg) Protocollum actorum politicorum (Zagr. upanije) anni 1813.
35
DAZg Comit. zagr. congregationalia 1809-1814 6. X. 1813 NAZ Acta
archivi episcopatus... Politica XVIII 2078 (1991). Sauvana su u prijepisu samo
pisma upuena 6. X. 1813. palatinu i ugarskom namjesnikom vijeu.
843

kako bi se pomoglo u Prekosavskoj Hrvatskoj sveenstvu, kome je uskraen

36
bir.
I samom Lattermannu, a i Vrhovcu, koji su bili stari znanci i nadalje je
bilo stalo da ostanu u meusobnim dobrim odnosima. Tako se Lattermann,
im je 10. X.37 stigao u Ljubljanu i ondje preuzeo poslove, odmah javio
Vrhovcu izraavajui nadu da e se u svemu slagati i da e mu biskup pokloniti svoje prijateljstvo koje je uivao dok je bio u Zagrebu u slubi.38 Vrhovac
mu je uskoro odgovorio estitajui to je ba on doao za guvernera, jer je to
prava srea za zemlju.39
Uto se po novoj naredbi Dvorskog ratnog vijea Gjurkovi imao preseliti ak u Rijeku, gdje su mu pridijeljeni vladin savjetnik Ivan Susani i tridesetniarski inspektor Karlo Mayer.40
U meuvremenu opasnost od nabujale Save nije nikako prestala pa je
Zagrebaka upanijska skuptina hitno odredila 300 radnika da se sprijei
opasnost i da se popravi most. Ujedno je pola na lice mjesta mjeovita komisija, sastavljena od lanova Zagrebake upanije i vicegubernija civilne
Hrvatske, da razvidi sve to i da poduzme sigurnosne mjere.41 Sam pak Gjurkovi izvjestio je Ljubljansku vladu to je uinio i koliko su radovi oko toga
napredovali. Kao i dotada, tako je i tijekom zadnjih mjeseci 1813. godine uvijek bilo pitanje hoe li car uvesti u civilnu Hrvatsku ugarski ustav ili ne e.
Zato vlada u Ljubljani nije ni htjela prihvatiti ostavku vrhovnog upanijskog
suca Baboaja. U takvoj je situaciji bilo i razumljivo to je guverner Dalmacije Tomai priklopio toj pokrajini kvarnerske otoke.42 Tada je o tom inu
javila vlada u Ljubljani dvorskoj komisiji u Beu da su ti otoci jo pod francuskom vladom pripadali Iliriji. Ujedno je zamolila i Gjurkovia da u tu
stvar uputi Tomaia.
Iako se Gjurkovi imao to prije preseliti u Rijeku, gdje je ostavljen i dalje na snazi francuski ustav, ipak je ostao jo u Zagrebu radi predaje poslova
43
oko organiziranja dviju banskih regimenata. Stoga je dva puta odgaao
44
svoj put.
36
37
38

1813.

DALJ Einzeichnungsprotokoll... 7 (43, 43 1/2) X. 1813.

Ne 13. X. kako to pie J. Polec (o. c. I. 6).
DALJ Acten vom Jahr 1813... F. I. Lattermann Vrhovcu, Ljubljana 10 X

39

Ibid. Acten vom Jahr... F. I. Vrhovac Lattermannu, Zagreb, 27. X. 1813.

Ibid. Einzeichnungsprotokoll... 21 (123) X. 1813.
41
DAZg Protocollum actorum politicorum (Zagr. up.) anni 1813.
42
Na njima je postavio Tomai za intendanta Franju Suppea. Lattermann je
smatrao da ti otoci, unato svemu tome, pripadaju pod civilnu Hrvatsku i da njima
ima upravljati viceguverner u Rijeci. Spor o tim otocima rijeio je sam car tako da su
kvarnerski otoci Krk, Rab, Cres i Osor pripali Ljubljanskom generalnom guberniju (S.
Antoljak, Kako je nastala austrijska pokrajina kraljevina Dalmacija, asopis za hrvatsku poviest 1/3, Zagreb, 1943, 232).
DALJ Einzeichnungsprotokoll... 23 (222), 25 (131), 28 (329 331 335) X 4
(549), 5 (702), 8 (724), 11 (810, 834) XI. 1813.
44
Ibid. Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I. Gjurkovi Lattermannu, Zagreb, 12. XI. 1813.
40

844

Premda bekoj vladi nije bilo pravo to je Vrhovac postavio poglavarstva i inovnike po ugarskom ustavu u Prekosavskoj Hrvatskoj, ipak je utke
prela preko toga, ali je zato zahtijevala da moraju ondanji uredi odsele primati izravno naloge samo od Lattermanna ili Gjurkovia.45 Kada je pak car
boravio u Frankfurtu na Majni, predloio mu je njegov utjecajni ministar
grof Antun Baldacci svoje poglede na ilirske pokrajine, gdje je nastalo nezadovoljstvo jer se oekivao drugaiji postupak. Budui da je Vrhovac u Prekosavskoj Hrvatskoj dokinuo ujedanput nasilno sve francuske uredbe i uveo
ugarski ustav koji je podanicima bio stran, Baldacci je smatrao da jo nije
dolo vrijeme da se ondje uvede njemaki ustav, i zato je molio cara da nade
neki srednji put u toj stvari. Car, kakav je ve bio neodluan, osvrnuo se na
sve te pritube i na rad Vrhovca i nekih carskih zapovjednika te je odredio
da se ilirske provincije imaju smatrati kao vojniki okupirane.46 Tako je opet
zapela organizacija ilirskih provincija. Stoga je Ljubljanska vlada mogla
glatko odgovoriti zagrebakom kaptolu na njegovo traenje da mu se vrate
prekosavski posjedi koje je bila otela francuska vlada da se to zasada ne moe izvriti.47
Uto su muevi, koji su preuzeli upravu u Karlovcu i u ostaloj civilnoj
Hrvatskoj, nastojali da se posvuda zavedu zakoni i uredbe kao i u kraljevini
Hrvatskoj, opirui se neprestano odredbama vlade i vicegubernija. Na osnovi carskog otpisa od 14. IX. 1813. da se ima zadrati prijanji ugarski ustav, a
postavljene oblasti od banskog namjesnika potvrditi,48 sastala se u studenom u Karlovcu skuptina prekosavskih stalea. Sa nje su tada u ime stalea
kao i stanovnika prekosavske Hrvatske, iako malo pokasno, podupan Dolovac i zamjenik upanijskog notara erjavi izrazili Lattermannu svoju radost zbog odlaska Francuza iz njihove zemlje koja je dobila natrag svoj stari
49
ustav. Ujedno su mu i estitali na postavljenju za guvernera.
Petnaestog studenoga Dolovac razasla s doputenjem Gjurkovia pismene pozive javljajui da e se odrati nova skuptina 9. XII i neka se poalju
na nju poslanici. Tako je i grad Zagreb dobio taj poziv pa je uputio onamo
svoga konzula Ivana Bradicu i notara Josipa tajdahera.50 Tako je na zakazani dan otvorena upanijska skuptina stalia i redova dijelova prekosavske
kraljevine Hrvatske51 govorom podupana Dolovca, koji je opisao napore i
rtve Hrvata uinjene u prijanjem ratu za cara i odluno zahtijevao sjedinjenje tih krajeva sa svetom krunom ugarskom, navodei da e to biti sre45
Ibid. Acten vom Jahr 1813... F. I. Bellegarde Lattermannu, Be, 14. XI. i
Lattermann Gjurkoviu, Ljubljana, 2. XII. 1813.
46
F. R. Krones Zur Geschichte sterreichs im Zeitalter der franzsichen Kriege
und der Restauration 1792- 1816., Gotha 1886. 246, 265-267.
47
DALJ Einzeichnungsprotokoll... 29 (1472) XI. 1813.
48
R. Lopai, o. c., 92.
49
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I. Dolovac i erjavi
Lattermannu, Karlovac, 9. XII. 1813.
50
DAZg Acta politica Hb. reg. civ. Zagr. 1813 XII No 2897 - 3041. Sjednica gradskog vijea od 6. XII. 1813 (No 2926).
51
R. Lopai, o. c., 92.

845

a i mir za sve njih. Drugi govornik, notar Kristofor Blaekovi, progovorio

je u ime samih stalea traei povratak staroga ustava i zakona, izraavajui
caru vjernost.52 Ujedno su s iste skuptine poslali najponizniji i uvijek vjerni podanici stalei i redovi prekosavskih dijelova kraljevine Hrvatske caru
pismenu predstavku u kojoj su izrazili svoju vjernost i radost to su osloboeni francuskog jarma carskim pobjedonosnim orujem. Ali ih je obuhvatila bol to je njihova domovina izgubila stari ustav. Opisuju svoje alosno stanje pod prijanjom francuskom vladavinom i mole ga da ih vrati u ono
stanje koje je bilo prije navedene vladavine, a oni se zato izjavljuju spremni
podnijeti sve rtve53 za carevinu.54 Da bi to vie uspjeli, izabrali su na istoj
skuptini delegate55 koji su uz velike tekoe poli Lattermannu u Ljubljanu,
kamo su stigli 23. prosinca 1813. Istoga dana oko dva sata popodne primio ih
je guverner, kojemu su izloili svoje elje i tegobe, zamolivi ga da ih i on
svojim zagovorom potpomogne kod cara. Lattermann im je obeao svoju pomo i zagovor, te ih je dapae pozvao i na ruak u svoj stan. Tom prilikom ih
je lijepo pogostio i pozdravio kao poslanike vjernog hrvatskog naroda. Nakon srdanog prijema kod guvernera otili su delegati vijeniku barunu Ferdinandu Hingenauu, tajniku gubernijskog prezidijuma, da i njemu takoer
izloe svoje elje, ali ga ne naoe kod kue pa su svoj posjet odloili za sutra. Naveer su bili u kazalitu, gdje je za njih bila rezervirana loa. Slijedei
dan (24. XII) potraili su ponovno Hingenaua, koji je, poto su mu razloili
svrhu svoga boravka ne samo otvoreno pokazao svoje simpatije i razumijevanje prema Hrvatima, ve im je i obeao svoju pomo. Istoga dana posjetili
su i biskupa Kauia, biskupskog sufragana Riccia i jo neke druge ugledne
osobe u gradu, te su vidjeli da je poslanstvo hrvatskih stalea izazvalo kod
sviju jak dojam. Dvadesetpetog prosinca posjetili su jo jedanput Lattermanna, koji im je ponovo obeao svoju pomo uvjeravajui ih da e im car s
obzirom na vjernost Hrvata izai u susret. Delegati, veseli i ohrabreni tom izjavom, jedva su ekali da to prije stignu kui i da to dojave staleima. Prispjevi u Karlovac 3. sijenja 1814. podnijeli su upaniji pismeno izvjee,
koje su potpisali Konstantin Stani, generalni vikar, grof Ivan Drakovi,
Meduni, redovni odvjetnik prekosavskih dijelova i javni odvjetnik Tomi.
Dvadesetosmoga prosinca jedno drugo poslanstvo prekosavskih stalea po-

sjetilo je Gjurkovia u Rijeci.56 Ono mu je uruilo prijepis tiskane predstavke

od 9. XII. razloivi mu razloge koji su ih na taj korak nagnali. Nato im je viceguverner obeao svoju pomo i izjavio da su njihove elje opravdane, a budui da je on i sam roden u staroj konstituciji, pomoi e im svim silama.57
Dok su Hrvati iz tih krajeva gajili najbolje nade, ve potkraj 1813. postaje ovdje njemaki jezik slubeni, a i sva korespondencija viceguvernera s Ljubljanskom vladom samo i iskljuivo se vodi na tom jeziku.58 Da slika dobije
svoj zaokrueni oblik, bacimo jo pogled na pregled politike podjele itave
Ilirije, i vidjet emo kako je potkraj te iste godine izgledala.
Vrhovna vlast je generalni guvernement cijele Ilirije sa sjeditem u
Ljubljani, pod kojim su etiri pokrajine: Kranjska, Koruka, Istra i civilna
Hrvatska. Civilna Hrvatska u kojoj je zadran ugarski ustav, ima vicegubernij u Rijeci, a dijeli se na Karlovaku upaniju s istoimenim distriktom,
koji se opet cijepa na kantone: karlovaki, vrbovski, mrkopaljski, jaskanski,
samoborski, abarski, kerestinaki, elinski, sisaki, gradaki i bakarski.
Pod rijeku intendanciju spada distrikt i kanton Rijeka, u kojoj je francuski
ustav, i distrikt i kanton Kastav, u kome je austrijski ustav od 1809. godine s
kotarskim poglavarstvima. Pod intendanciju u Krku pripadali su distrikti:
kvarnerski otoci, podijeljeni na kantone: Cres, Osor, Loinj, Rab i Krk, u kojima ustav nije bio mijenjan.59
II.

Ovaj pregled dopunjuje popis onih inovnika koji su do konca sijenja

1814. bili pridijeljeni provizornom generalnom guberniju u Iliriji iz austrijskih zemalja da ovdje vre slubu.
Nas ovdje interesiraju samo ti inovnici pridijeljeni rijekom viceguberniju. To je u prvom redu ve spomenuti Ivan Susani, gubernijski savjetnik u
Grazu, koji je vrio provizornu sluu u Rijeci, a Franjo Radievi, kr. provizorni komesar, kao referent. Iz navedenog popisa se vidi da je rijeki vicegubernij imao ukupno 13 inovnika.60 Kako su Gjurkoviu, koji je radio na re56

52

DAZg Acta politica lib. reg. civ. Zagr. 1813 XII No 3042-3171. Pismeno izvjee Bradice i Stajdahera od 17. XII. o toj skuptini, gdje se nalaze ia tiskani govori spomenutih linosti pod naslovom Dictiones occasione servatae 9 decembris
1813. in libera regiaque civitate carlostadiensi generalis statuum et ordinum Trans-Savanarum regni Chroatiae partium congregationis pronunciatae in typographia Carlostadiensi, str. 12.
53
Stalei su tom prilikom obeali da e skupiti 171 konjanika i 1041 pjeaka.
54
DAZg Acta politica lib. reg. civ. Zagr. 1814 I No 191. U pismenom izvjeu tajdahera od 10. I. 1814. nalazi se i ta predstavka, tiskana na 7 stranica s datumom: Karlovac, 9. XII. 1813.
55
R. Lopai na str. 93. pie da su delegati: krievaki biskup Konstantin Stani,
grof. Janko Drakovi, Marko Delivuk, Franjo Oegovi, Josip Grdeni i Josip Pu poli guverneru u Ljubljanu da mu dojave o insurekciji. Meutim ta imena ne slau se
sasvim s onima, koja malo kasnije navodim, da su potpisali izvjee o tom svom putu.

846

U Rijeci je nakon austrijske okupacije upravljao kao provizorni komesar bivi

austrijski generalni konzul barun Lederer, koji je zaveo ondje kao i u Hrvatskom primorju ausrijski ustav i promijenio rijeko naelstvo, a za predsjednika postavio Terzija, biveg naelnika. Kada je Lederer otiao Radivojeviu u Goricu, postavio je za provizornog intendanta u Rijeci baruna Josipa Argenta, prijanjeg asesora Rijekog gubernija. Nakon dolaska u taj grad, Gjurkovi je u administraciji zadrao francuski
sustav, ali nije posreio i to se tie uvoenja francuskog provincijalnog sustava koji
je Lattermann nastojao ukloniti (DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. I, vom
2. bis 438).
57
DAZg Acta politica lib. reg. civ. Zagrab. 1814 I No. 191. Prijepis izvjea o prijemu kod Lattermanna i Gjurkovia nalazi se u izvjeu tajdahera gradskom vijeu u Zagrebu od 10. I. 1814.
58
DALJ Einzeichnungsprotokoll... 23. (2457) XII. 1813.
59
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. I, (vom No 2 bis 438), No 463.
60
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. I, vom No 2, bis 438.
847

inkorporaciji Prekosavske Hrvatske Ugarskoj, tj. Hrvatskoj,61 u mnogim

stvarima bile sputane ruke ba zbog ugarske konstitucije u toj zemlji, to mu
je njegovu molbu sam grof Prokop Laanski, dvorski kancelar,62 preko Lattermanna poruio, neka vri svoju slubu ne obazirui se puno na tu staru
konstituciju.63
Pa ipak u duhu te konstitucije sastala se 6/7. sijenja 1814. u Karlovcu
upanijska skuptina, na koju je i Zagreb uputio svoga poslanika tajdahera64 i odmah je sazvana slijedea skuptina za 17.1, za koju je Dolovac razaslao pismene pozive.65 Da bi se konano uredilo pitanje Ilirije, Lattermann je
8. veljae podnio sa supotpisom Hingenaua opirni referat grofu Ugarteu,
dravnom ministru, vrhovnom kancelaru i predsjedniku dvorske komore u
Beu. Taj je referat podijelio na 5 dijelova. Prvi obuhvaa pregled kako je vodena politika uprava pod francuskom vladavinom s prikazom postojeih
politikih poglavarstava i njihova djelokruga, meusobnih odnosa i zavisnosti, te njihova nastavljenog ili prekinutog djelovanja od okupacije ilirskih
pokrajina od Austrijanaca. U drugom iznosi kako bi se mogli uspostaviti okruni uredi i kotarske uprave u Iliriji s obzirom na uvedeni ustav po prijanjoj vladi. U treem dijelu predlae kako da se urede kotarska povjerenstva,
da prorade magistrati i mjesna poglavarstva i koje bi mjere bilo potrebno
provesti za ureenje redovitih slubenih poglavarstava u Trstu i Rijeci. U
etvrtom dijelu opisuje koje su uredbe uvedene od francuske vlade bile osobito tegobne stanovnicima Ilirije i dale povod da se o tom iznesu prijedlozi.
U petom se dijelu navodi koji su inovnici predani glavnoj upravi, te zato je
svaki sposoban itd.
U posebnom pak dijelu opisuje civilnu Hrvatsku i Vojnu Krajinu pod
francuskom vladavinom i stanje nakon austrijske okupacije. Nadalje se opirno bavi stanjem u civilnoj Hrvatskoj poslije odlaska Francuza i dijeli je
na 5 distrikata: 1. distrikt civilne Hrvatske sa primorskim kameralnim gospotijama Fuinama, Hreljinom, Bakrom i Vinodolom 2. distrikt senjskog
podruja 3. distrikt prijanji kranjski Kastav 4. distrikt kvarnerski otoci Rab
i Cres s Malim i Velikim Loinjem i 5. distrikt Rijeka s prijanjim ugarskim
primorjem. Sve je to popraeno kratkom historijom ulaska austrijskih eta
u te dijelove i stanjem u doba kada je taj referat pisan.
Civilna Hrvatska ima trojaki ustav, i to ugarski u distriktu 3. i francuski
u distriktu 5. U civilnoj Hrvatskoj su sada ova politika poglavarstva: vicegubernij u Rijeci, pod kojim su sve politike kameralne i vojnike oblasti te
provincije, a sam taj vicegubernij pod generalnim gubernijem. Za distrikt 1.
postoji upanija (podupan), stalei, vii i nii upanijski suci, notari itd. Za
61

NAZ M. Vrhovac, Diarium II 6. I. 1814.

Njega je car imenovao za predsjednika centralne organizacijske dvorske komisije (31. VII. 1814.), pod koju je pripadala Ilirija i Dalmacija (S. Antoljak, Kako je nastala..., asopis za hrvatsku poviest 1/3, 234).
63
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, Laanski Lattermannu, Ljubljana, 28. I. 1814.
64
DAZg Acta politica lib. reg. civ. Zagrab 1814 I No 1-91 No 72.
65
Ibid. Acta politica lib. reg. civ. Zagrab 1814 I No 98-206.

distrikt 3. kotarska poglavarstva. Za distrikt 5. provizorna intendancija66

(provizorni intendant barun Argento) i naelstva. U distriktu 1. sastavlja
tog spisa dri da je dosta inovnika koje je biskup Vrhovac postavio da vre
tekue poslove. Oni dobivaju plau iz upanijske blagajne. U distriktu 3. plaat e se i postavljati kotarski inovnici od reparatura gospotija. Na pitanje
koje bi inovnike trebalo maknuti iz slube i drugima nadomjestiti, Lattermann izjavljuje da su roeni Francuzi ve uklonjeni, a i jo neki koji su bili
zadojeni francuskim duhom, tako da nema vie nijednog takvog nepouzdanog inovnika na poloaju. Na pitanje, pak, kako bi se ponovo uspostavili okruni uredi ili kotarske uprave u Iliriji s obzirom na ustav koji je uveden po
prijanjoj vladi u toj pokrajini, smatra da u rijekom distriktu nije potrebno
uvesti okruni ured dok postoji vicegubernij. Za civilnu Hrvatsku Lattermann se ustruava dati konkretan prijedlog, jer je ona ureena sasvim po
ugarskom nainu; no svakako dri da bi i dalje bilo potrebno da podupan
Dolovac ostane ovisan o rijekom viceguberniju. Radi ureenja kvarnerskih
otoka predlae da se onamo poalje sa strane vicegubernij a komesar koji bi
u Krku vodio politike poslove u potpunoj zavisnosti od spomenutog vicegubernij a.
Prema daljim njegovim prijedlozima postojali bi dakle: generalni gubernij u Ljubljani, vicegubernij u Trstu i Rijeci, komesar rijekog gubernija na
Krku za kvarnerske otoke i upanija za civilnu Hrvatsku u Karlovcu. Zatim
Lattermann predlae da se ponovo uvedu distriktualni komesarijati, magistrati i mjesna poglavarstva, a za Rijeku asniko vijee, o emu u tanine govori. Nadalje ponovo, i to vrlo opirno opisuje namete kojima je francuska
vladavina opteretila stanovnike koji su se zbog tih tereta ispravno tuili, a o
pitanju koje bi inovnike trebalo pridijeliti centralnoj upravi i kakvu bi slubu vrili, na dugako raspravlja i stavlja svoje prijedloge. Tako za rijeki vicegubernij predlae da ga sainjavaju ove osobe: viceguverner, etiri gubernijska asesora, dva sekretara, dva koncepista, jedan protokolist, jedan registrant, jedan ekspeditor, pet kancelista i tri uredska podvornika. Ujedno poimence spominje osobe koje bi tu slubu vrile. Na kraju tog opirnog referata Lattermann izraava nadu da je uinio po elji visokog otpisa od 11. XII.
67
1813. i moli da se ti njegovi prijedlozi to prije usvoje, kako bi se mogli os68
tvariti.

1.
Dok su u Beu prouavali to opirno Lattermannovo izvjee, 28. II. Do69
lovac je pismeno sazvao u Karlovcu upanijsku skuptinu na kojoj se imalo

62

848

" On podijeli intendancije na dvije klase. Naime na onakvu gdje intendant vue
frais du bureau i takvu gdje pak intendant ima plau ili dnevnicu.
67
Taj spis poslao je Ugarte iz Bea Lattermannu, a ovaj u prijepisu viceguberniju
u Rijeku.
68
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. I, vom No 2. bis 438.
69
NAZ Acta archivi episcopatus... Politica XVIII.

849

uglavnom raspravljati o obrani domovine protiv vjeno nemirnih Bosanaca.'

Zagrebaki magistrat je i tom prilikom izaslao kao svoga delegata konzula Ivana Bradicu.71 Na odreeni dan sastali su se prekosavski stalei u
skuptini gdje je zakljueno da se zbog turske opasnosti podigne insurekcija.
Zatim se prelo na raspravu, koliko treba skupiti vojnika. Ujedno je bila
izabrana deputacija pod predsjedanjem grofa Ivana Drakovia Trakoanskog da organizira tu insurekciju,72 koja je uskoro po Lattermannovoj odredbi bila ukinuta.73
Meutim su se u inozemstvu zbili veoma vani dogaaji koji su imali odluiti sudbinom prekosavskih krajeva.
Naime, kada je car Franjo na pobjedonosnom putu po Francuskoj boravio u Chaumontu, ondje se naao i Baldacci koji mu je prikazao stanje u Iliriji i naveo da se u Hrvatskoj zaveo ugarski ustav. Stoga ga zamoli da poalje
u ilirske pokrajine jednog komesara koji bi zaveo red i uveo austrijsku upravu. Nedostatke u Hrvatskoj uredio bi pak savjetnik vrhovne sudske oblasti
Plenciz. No car ne prihvati u svemu Baldaccijev prijedlog, ve odlui da se u
Iliriju poalje komisija od vie lanova, kasnije nazvana Ilirska dvorska organizacijska komisija, kojoj stavi na elo tadanjeg donjeaustrijskog namjesnika grofa Franju Sauraua.74
Iz istoga mjesta Chaumonta car pismeno obavijesti Sauraua 9. oujka
da ga zbog nedostatka u ilirskim provincijama imenuje za dvorskog komesara, a napose za Kranjsku i Goricu i Beljaki okrug, izraavajui nadu da e
on tom zlu stati na kraj. Nareuje mu da bude spreman za put da moe onamo doi, gdje ga on pozove, jer hoe da ga o svemu sam osobno uputi.75 Istoga dana pisao je Franjo i ministru Zichyju da je sazvao konferenciju na kojoj
e se odluiti o ustavu ilirskih provincija, u kojima se ima po njegovoj elji
poboljati stanje.
Prvog travnja javio je Zichyju o imenovanju Sauraua,76 kojega pozove
77
da isti dan doe k njemu. Saurau je po carevoj elji smjesta otputovao u
Pariz, gdje je stigao 21. travnja.78 Za vrijeme audijencije predao je vladaru
79
opirno izvjee, datirano sa 25. IV u kojemu mu dade na znanje da se o or70

NAZ M. Vrhovac, Diarium II 3. III. 1814.

DAZg Acta politica lib. reg. civ. Zagrab 1814 III No 501-785.
NAZ Acta archivi episcopatus... Politica XVIII DAZg Acta politica lib.
reg. civ. Zagrab 1814 - III - No 501-785. Sjednica od 16. III. 1814.
" NAZ M. Vrhovac, Diarium II 28. III. 1814.
74
J. Polec, o. c., I, 14-16.
75
Dravni arhiv u Beu (DAB) Provinzen Illyrien 1766- 1822 F. 16. Actenstcke btr. d. Reform der Verwaltung d. illyrischen Provinzen. Car Franjo Saurauu, Chaumont, 9.III. 1814; J. Polec, o. c. I, 17; F. R. Krones, o. c., 276, 277. To je pismo
primio Saurau tek 17. III.
76
DAB Provinzen Illyrien 1767-1822 F, 16 Actenstcke... Franjo I.
Zichyu, Chaumont, 9. III. i Dijon, 1. IV. 1814.
77
F. R. Krones, o. c., 277.
78
J. Polec, o. c. I, 17.
79
Polec na str. 18. krivo datira to izvjee s 24. IV.
71

72

850

ganizaciji Ilirskih provincija posavjetovao s Baldaccijem kako mu je naredio, i da mu sada podnosi svoje zajednike poglede na previnju odluku: a)
da se, po onom to mu je on (car) rekao, treba, po najispravnijem naelu.
Kranjska, Gorica i Beljaki okrug ponovno priklopiti nutarnjoj Austriji.
Ujedno zamoli cara neka odobri, s obzirom na geografski poloaj i zbog carinskih obzira, da se takozvana austrijska Istra iskljui iz toga, a da se Trst,
mletaka Istra i njoj pridijeljena austrijska Istra, Rijeka, Karlobag, Kraljevica, Bakar, Dalmacija, Dubrovnik i Albanija ujedine u jedan samostalni gubernij sa sjeditem u Trstu. U Rijeci, Zadru, Dubrovniku i Kotoru neka budu
viceguverneri, a da bi se onaj u Kotoru uz male promjene u obliku mogao zvati delegat. Ti viceguverneri imali bi iroki djelokrug, a u vanijim
stvarima zavisili bi od primorske vlade (governo marittimo) u Trstu. Da se
u ustav unese vie jedinstva i da se itava obala bez prekidanja zadri pod istim nadzorom, u Senju, koji zapravo pripada Vojnoj Krajini, mogao bi se postaviti pametan general, koji bi u zdravstvenim i trgovakim poslovima bio
ovisan o primorskom guberniju u Trstu, a u ostalim stvarima od svoje vojne
vlasti. Budui da se to primorje ne moe zamisliti bez zalea, bilo bi uputno
da viceguverneru u Rijeci pridijeli onaj dio Hrvatske koji je otprilike pripadao Severinskoj upaniji pod vladavinom negdanje carice i kraljice Marije
Terezije, i da bi kao takav bio dodijeljen Rijekom guberniju; ostali dio
Hrvatske, koji je dotada pripadao Iliriji, mogao bi se bez tete opet vratiti
Ugarskoj.80 Time e se postii da e caru ugarski narod biti zahvalan za povratak Ilirije, a njegova osjetljivost bi bila znatno umanjena zbog zadranog
dijela naroito ako bi se car udostojao da se na milostivi i oinski nain izjasni o razlozima zato je osnovan Primorski gubernij. Konano bi se tako
uklonila uglavnom i zabuna u kojoj se nalazi dravna uprava zbog tadanjeg
ustava koji je nametnut barunu Lattermannu u ilirskoj Hrvatskoj.
b) Predlae da provizornu administraciju zemlje vodi Lattermann, dok
se ona, tako rei, sama od sebe ne ukine sukcesivnim dijeljenjem Ilirije
Ugarskoj, nutarnjoj Austriji i novom Primorju. Ako mu car dopusti, on e
odmah zapoeti organiziranje provincija Kranjske, Gorice i Beljakog okruga i njihovo pripajanje nutarnjoj Austriji; zatim e prijei u Trst i odatle du
Primorja do Albanije. Nadalje predlae za Kranjsku, Goricu i Beljaki okrug, u suglasju s Baldaccijem, okrune kapetane i komesare izjavljujui da
bi njegov posao bio silno olakan ako bi mu dvorska kancelarija dala popis
svih namjetenika u Kranjskoj, Gorici, Beljaku i Trstu, austrijskoj Italiji i
Dalmaciji s naznakom u kojoj su grupi. Slino bi mogao car zahtijevati od
ugarske dvorske kancelarije za bive namjetene inovnike u Rijeci. Budui
da je ve prije izjavio miljenje da se u Senju postavi general, on dri da bi
za to mjesto odgovarao general Jurkovi, koga on dobro pozna iz slubenih
odnosa i koji posjeduje sva potrebna svojstva za taj poloaj. Da bi se vratilo
blagostanje ilirskih provincija, koje su stenjale pod francuskim nametima,
trai da ga car opunomoi da ih od tih odmah oslobodi ili da ih umanji i da
odredi pravednu raspodjelu poreza. Ilirija je ve jednom za francuskog vla80
O tom neto krae i S. Antoljak, Kako ie nastala... asopis za hrvatsku poviest 1/3, 232, 233.

851

danja doivjela devalvaciju banknota. Stoga bi bilo opasno da se sada uvede

austrijski papirnati novac, te neka car povue papirnati novac i neka dopusti
da kola metalni. Na kraju tog opirnog izvjea moli Saurau cara da odmah
izvri organizaciju ilirskih provincija. On je svjestan da e se morati boriti s
mnogo neprilika i zato ga moli da ga otereti, davi mu prezidijalnu kancelariju, za koju mu predlae prikladna lica.81 Na te prijedloge, koje je Franjo u
veini prihvatio, isti je car Saurauu dao svoju pismenu odluku i upute (2. V.
1814.). U prvom mu redu nalae da zajedno s vrhovnim kancelarom izradi
okupacijski i poklonstveni patent za Iliriju im se vrati u domovinu. to se
tie njegove sugestije za podjelu zemalja, iz kojih se u francusko doba sastojala Ilirija, odreuje da se prijanji Beljaki okrug opet pripoji Korukoj, a
ne nutarnjoj Austriji kako je Saurau predlagao. Ali zato u potpunosti prihvaa da se Kranjska i Gorica pridijele nutarnjoj Austriji. Isto se tako slae da
Primorje, od mletakih meda pa do Albanije ukljuivo sa svim otocima, sainjava posebnu pokrajinu sa sreditem u Trstu i dalegacijama ne samo u Kotoru, ve ak i u Rijeci, Zadru i Dubrovniku. K tom Primorju neka se priklopi osim mletakog dijela Istre toliko od austrijskog dijela koliko se nade
potrebno, a isto tako pored rijekog distrikta potrebni dio ilirske Hrvatske i
Primorja koji je prije pripadao Vojnoj Krajini. Prigodom razmedivanja Primorja neka se najvie osvrne na one toke koje izgledaju najpogodnije za postavljanje mitnikog i tridesetnikog kordona. Za vrijeme svoga boravka u
Beu neka se o tom sporazumi sa odreenim dvorskim oblastima, izuzev
ugarske kancelarije. to se tie novanog sustava u Iliriji, takoer prihvaa
njegov prijedlog i odreuje da ima zasad samo metalni novac zakonski teaj
izuzev Vojnu Krajinu gdje vrijedi papirnati novac s prisilnim teajem. Ali zato odluuje, da provizorni vojni guberniji u Iliriji i Dalmaciji ostanu tako dugo dok se ne organiziraju istima podreene zemlje. Meutim treba nastojati
da se poslovi kod spomenutih vojnih gubernija uredno vode, radi ega su oni
Saurau odsada podreeni. Obavijestit e se Gradaki'gubernij da mu ide u
svemu na ruku. Nadalje car odobrava Saurauu da pode u Iliriju, gdje e tamonji gubernij biti samo toliko tada podreen dvorskom ratnom vijeu
ukoliko se radi o poslovima generalne komande; inae u svemu ostalome samo tome grofu. On oekuje da Sauraua daje prijedloge za popunjenje okrunih komesara i sekretarskih mjesta, za koja dolaze u obzir samo vrsne osobe
i s dovoljnim poznavanjem jezika. Jednako vrijedi i za ureenje gubernija i
okrunih sluba u Primorju. Ako se inovnici u Kranjskoj, Gorici i Bjelakom okrugu nisu ogrijeili, on dri da ih treba po mogunosti premjestiti u
njihove stare zemlje. Inozemci-inovnici u Iliriji, osim onih koji se istiu talentom i pravednou, imaju se smjesta otpustiti; isto tako i oni koji su se
ogrijeili bilo ime, ili su na zlu glasu, ili su sumnjivi. Ujedno odreuje kako
treba postupati s inovnicima u Dalmaciji i Albaniji. Nadalje govori o nametima i odreuje da se urede sasvim po stopi kao i u njihovim njemakim
zemljama, izuzevi Dalmaciju i Albaniju. Proiruje mu punomo, oekujui

od njega to prije vijesti o tim poslovima. Na kraju mu izjavljuje da je on neposredno podreen samo njemu, a jedino u njegovoj odsutnosti ministarskoj konferenciji.82

2.
U meuvremenu su se stalei i narod u ilirskoj Hrvatskoj bojali da e
ona biti sjedinjena s Kranjskom.
Naime, u Hrvatskoj se znalo da se neto iz Bea sprema, samo se nije
znalo to je to. Zato se ne treba ni uditi to je protonotar Kuevi bio loe
informiran, a preko njega i Vrhovac, da je grof Saurau imenovan guvernerom i da e kranjska vlada upravljati ilirskom Hrvatskom. Stoga su prekosavski stalei odluili poslati reprezentaciju caru u Be i zamoliti Zichyja,
ugarskog kancelara Erddyja, Lattermanna i palatina, da se zauzmu za njih.
Znaajno je da je nekoliko Prekosavaca, ija nam imena na alost nisu poznata, radilo protiv sjedinjenja svoje zemlje s Ugarskom tj. Hrvatskom. Kada su pak 31. oujka doli pitati biskupa Vrhovca za savjet, Kuevi, Delivuk
i Prekosavci Oegovi, Grdeni i Pu to bi uinili za svoj kraj u sadanjim prilikama, on im je odgovorio da ako bi htjeli protestirati, onda ne moe nita za njih uraditi, jer nema nikakvog utjecaja na carskom dvoru.83
I dok su prekosavski Hrvati bezuspjeno pokuavali izvriti sjedinjenje
s majkom zemljom, opaa se iz svih odredaba Ljubljanskog gubernija, od
travnja 1814. godine, da je austrijska vlada odluila usreiti Ilirsku pokrajinu (tj. Prekosavsku Hrvatsku) onom sreom kakvom sretno i spasonosno ive austrijske pokrajine i pod izgovorom da je Hrvatska osvojena od Francuza, premda nije za to ispaljena ni jedna puka, a okupaciju te zemlje izvrili
su sami Hrvati. Vlada je osim toga podigla stare mitnice na Savi i zabranila
izvoz vina iz Hrvatske u Kranjsku, a Gjurkovi je saopio upanijskoj skuptini i karlovakom gradskom poglavarstvu da e se doskora uvesti monopol
na duhan i sol, koje e prodavati samo oni trgovci koji imaju za to koncesiju.84
Kada su prekosavski stalei i redovi vidjeli da im je reprezentacija vraena kui,85 potuili su se 25. travnja kralju zbog povrede ustava i starodavnih povlastica Hrvatske, a peti dan kasnije zamolie palatina Josipa, bana Ignjata Gyulaya, Vrhovca i samoga Lattermanna, da ih zatite od njemakih
zakona i da im pomognu da se sjedine sa svojom jednokrvnom braom na lijevoj obali Save.86
82
Ibid. Provinzen Illirien 1767 -1822 F. 16 Actenstucke... Franjo I. Saurauu, 2. V. 1814 (tu je odluku Saurau primio 3. V); F. R. Krones, o. c., 286-289; J. Polec, o. c., I, 22, 23 i neto krae S. Antoljak, o. c.. asopis za hrvatsku poviest 1/3, 233,

jty.

83
81

DAB Provinzen Illirien 1767 - 1822 F. 16 Actenstucke... Saurauovo izvjee caru od 25. IV. 1814; djelomino i F. R. Krones, o. c., 277, 280, 281, 283-286. i J.
Polec, o. c. I, 18-22.

852

NAZ M. Vrhovac, Diarium II 22, 26, 28, 31. III. 1814.

R. Lopai, o. c., 93, 94.
85
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 15. IV. 1814.
86
R. Lopai, o. c., 94.
84

853

Dok je car odluivao o obnavljanju ugarske konstitucije u Prekosavskoj

Hrvatskoj87 i jo nije bio rijeio pitanje crkvene jurisdikcije izmeu zagrebakog i senjskog biskupa,88 prekosavski stalei doznavi da e caru u Be
poslati svi stalei ugarskog kraljevstva i pridruenih strana izabrali su na
svojoj skuptini od 18. svibnja 89 izaslanike, i to: generalnog grko-unijatskog
vikara Stanica, pravoslavnog opata Rajaia, grofa Ivana Drakovia, baruna Danijela Raucha, Josipa Puca i karlovakog odvjetnika Josipa Medunia.
Tendencija im je bila da caru izjave svoju odanost i da ga zamole da tu provinciju reinkorporira Hrvatskoj i time stvori lijepu uspomenu u narodu. Da
bi to bolje uspjeli u svome naumu, zamolili su i Gjurkovia da i on podupre
njihovu molbu, obeavajui da e mu za to biti vjeno zahvalni. Viceguverner je o cijeloj toj stvari obavijestio Ljubljansku vladu i preporuio da dopusti prekosavskom poslanstvu da moe i ono slobodno putovati u Be. Isto
tako podupro je i pismenu molbu bakarske opine koja je izabrala dvojicu
poslanika da se caru zahvale i izraze veliko veselje to su se vratili pod njegovo slavno ezlo. Ujedno je preporuio i molbu predsjednika rijekog magistrata koji je isto molio to i bakarska opina.
Sve te pismene molbe s Gjurkovievom preporukom primio je Lattermann, koji ih je uputio grofu Ugarteu, a taj je onda tek 28. lipnja s velikim
zakanjenjem odgovorio da nije vie potrebno da podu te deputacije u Be.90
Naime, negdje je oko polovice mjeseca lipnja stigle su u Be delegacije raznih provincija (izuzev Ilirske provincije), a medu njima i deputacija kraljevina Hrvatske i Slavonije. S njom je doao i Vrhovac.91 On je odmah po svom
dolasku posjetio palatina, koji mu je ulio nadu u povratak Prekosavske
Hrvatske. Biskup je od njega isposlovao da primi hrvatsku deputaciju. Ali
kako je ba palatin na odreeni dan morao otii caru u Schnbrunn, izjalovio se taj planirani posjet.
Uto je car primio u sveanu audijenciju delegata iz raznih pokrajina (22.
VI), i to prvo Maare, a onda ostale.92 Tom prilikom odrao je Franjo I. go93
vor zahvaljujui se izaslanicima to su mu ostali vjerni i to su toliko rtava pridonijeli za njega i domovinu. Stavio im je na srce da ljube dravni poredak, kome su oni zidovi, kao i domovinu i neka mu budu i dalje tako
94
odani.
87
J. Mal, Odklonjena podlonika prisega hrvatskih stanov. 1. 1814, Serta Hoffilleriana, Zagreb 1940, 515.
88
NAZ Ecclesiastica X.
89
Ne 28. V. kako tvrdi J. Mal (o. c., 516).
90
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, vom No 927. bis 941. Gjurkovi Lattermanu, Rijeka, 24. V. 1814. U tomu se nalaze pisma ve spomenutih stalea i
gradova. Neto o tom govori i Mal (o. c., 516).
91
Vrhovac, komu se zamjeralo to se u kolovozu 1813. mijeao u upravu prekosavskih krajeva, bio je sada pozvan od ugarskog kancelara Erddyja da moe bez potekoa doi u Be (NAZ - M. Vrhovac, Diarium II l, 14. V. 1814).
92
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 14, 22. VI. 1814.
93
Poslije te audijencije bili su hrvatski delegati na ruku kod ugarskog kancelara.
94
DAZg Comit. zagrab. congregationalia 18091814. Kralj, namjesniko vijee u Budimu alje Zagrebakoj upaniji 9. VIII. 1814. taj carev tiskani govor od 22. VI.
na maarskom i latinskom jeziku.

854

Dvadesetipetog lipnja primio je car Vrhovca u posebnu audijenciju. Kada mu se biskup htio ispriati to je uveo ugarski ustav u Prekosavskoj
Hrvatskoj,95 Franjo ga je pretekao ovim rijeima: Vi niste nita krivi, ve
ako bi bilo krivnje, to je na meni, to Vam nisam dao nikakve upute; i bolje
je, da se tako dogodilo, jer je sve dobro prolo. Iza toga mu je Vrhovac opisao bijedno stanje tog dijela Hrvatske, nato mu je car rekao: Tomu e uskoro biti kraj, jer ja u Vam vratiti Iliriju. Na Vrhoveve rijei: Ali Vae
Velianstvo, svaki dan je teak, car je odvratio: Brzo e se dogoditi. Kada
se oduevljeni biskup nakon te audijencije sastao sa savjetnikom Poringerom, taj mu je pokvario sav optimizam govorei da on sumnja u povratak
Ilirijuma, jer je Saurau96 dobio hitnu uputu da ne podrava nikakvu pismenu vezu s ugarskom kancelarijom,
grofom Hallerom, Steinom i stolnobiogradskim kanonikom Nagyjem.97
Dok su se okupljale delegacije raznih provincija austrijske monarhije u
Beu, car je 20. 98lipnja odobrio da i Ilirija poalje posebnu deputaciju da mu
izrazi vjernost.
U tu svrhu zahtijevao je Lattermann od Gjurkovia da mu predloi est
osoba iz Provincijalne99 Hrvatske za tu deputaciju. Budui da je viceguverner bio miljenja da za tu delegaciju nisu pogodni grofovi, baruni i ugledni
plemii, osim baruna Peharnika, jer imaju svoje posjede tu, a stanuju i imaju takoer posjede i u onostranoj Hrvatskoj, sam je izabrao sedmoricu (grof
Antun Batthyany, bogati posjednik barun Antun Portner, posjednik i upanijski inenjer, Ivan pl. Lovini, vrhovni sudac Zagrebake upanije, asesor
i posjednik, Ivan Kre, gradski kapetan u Karlovcu i upanijski perceptor,
Petar pl. Tomi odvjetnik i asesor Petar pl. Gojmerac bogati posjednik, podupanijski sudac i asesor Zagrebake upanije, i Franjo pl. Verni, plemi i
100
posjednik), pa je popis uz svoje napomene poslao Lattermannu.
Budui da je Lattermann bio opunomoen da sam izabere delegate, koji
su trebali biti u Beu najkasnije do 20. srpnja, on je od kandidata predloenih od Gjurkovia odabrao trojicu, i to: Batthyanya, Vernia i Lovinia, kojima je odmah pisao da su imenovani za lanove deputacije i da se imaju prijaviti u Beu kod grofa Eichenberga, pa e onda s ostalim lanovima ilirske
95
Vrhovac upotrebljava u svom Diariumu za Prekosavsku Hrvatsku izraz i
Ilirium.
96
Ovaj je u tom novom svojstvu jo 30. svibnja posjetio Ljubljanu, gdje je bio sveano doekan (J. Polec, o. c. I, 24) od Lattermanna, kojega je Ugarte prije kratkog vremena obavijestio o imenovanju Sauraua za komesara, a taj pak Gjurkovia (DALJ
Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. II, vom No 440. (136) bis 916. Ugarte Lattermannu, Be, 21. V. i Lattermann Gjurkoviu, Ljubljana, 26. V. 1814).
97
NAZ M. Vrhovac, Diarium II - 22, 25, 26. V. 1814.
98
J. Mal, o. c., 516.
99
U spisima Ljubljanskog gubernija i vicegubernija u Rijeci esto se mjesto Prekosavska Hrvatska rabi i izraz Provincijalna.
100
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I. Gjurkovi Lattermannu, Rijeka, 30. VI. 1814 (No 207) i u pismu Vorschlag zur Deputation aus Provincial Croatien. O tom vrlo kratko i J. Mal (o. c., 516, 517).

855

delegacije pod vodstvom toga grofa poi caru.101 Uz tu trojicu odluio je Lattermann da iz rijekog podruja ude u deputaciju i barun Argento, provizorni intendant Rijeke,102 koji je o svom imenovanju bio takoer obavijeten od
samog guvernera.103 Argento se vrlo rado odazvao pozivu, te zamoli Gjurkovia da ga u njegovoj odsutnosti zamjeni Andrija Marochino,104 na to je taj
odmah pristao.105
Zato su dali sasvim drugi odgovor Lovini i Verni. Naime, Lovini se
prvo preko Dolovca, koji ga je izvijestio o tom imenovanju, ispriao, da se ne
moe primiti te asti zbog kratkoe vremena i slabog zdravlja,106 a zatim je u
tom duhu nadugako pisao i Lattermannu.107 Zbog slabog zdravlja ispriao
se i Verni. Kada su prekosavski stalei na svojoj skuptini u Karlovcu (18.
VII) doznali od Dolovca tko je sve imenovan u deputaciju i da su se Lovini
i Verni odrekli sudjelovanja u reenom poslanstvu, pismeno su se potuili
Gjurkoviu to ih oni sami nisu mogli izabrati, naglaujui da je sada prekasno da se izabere nova deputacija.108 To pismo prekosavskih stalea vrlo je
zaudilo Gjurkovia, budui da nije stajao s njima u vezi ve s Dolovcem, te
je o tom cijelom sluaju obavijestio Lattermanna.109 Gjurkovievo pismo i
prilozi silno su razljutili guvernera Lattermanna, koji mu je dosta otro odgovorio da je njegov nalog o slanju imenovane deputacije iz Provincijalne
Hrvatske sasvim krivo shvaen. Car je njega, a ne prekosavske stalee, koje
nije priznao, opunomoio da imenuje poslanike iz itave Ilirije, pa tako i iz
Provincijalne Hrvatske, koja je njen dio. Zato je on i odredio za poslanike
Batthyanya, Vernia i Lovinia, od kojih su se posljednja dvojica, to je vrlo
udno, ispriali boleu samo da ne idu u Be. Stoga mu nalae da odmah
pozove Dolovca na odgovornost. Ujedno ima Gjurkovi zatraiti od stalea
da se opravdaju kako su se usudili odgovoriti i pretresati stvari za koje nisu
bili ni pitani. Neka im porui da, po izriitoj volji cara, ne moe biti ni govora da se poalje posebna deputacija iz Provincijalne Hrvatske i neka sami se101
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, vom No 927. bis 1264. Lattermann Verniu, Ljubljana, 2. VII. 1814 (No 1002).
102
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, vom No 927. bis 1264. U pismu Lattermanna Josipu pl. Thurnu, Ljubljana, 16. VII. 1814 (No 941).
103
DAZg Comit. zagr. congregationalia 18091814. Lattermann Argentu,
Ljubljana, 2. VII. 1814.
104
Ibid. Comit. zagr. congregationalia 18091814. Argento Gjurkoviu, Rijeka, 7. VII. u pismu Lattermanna Gjurkoviu od 28. VII. 1814.
105
Ibid. Comit. zagr. congregationalia 1809 1814. Gjurkovi Argentu, Rijeka, 10. VII. 1814.
106
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, vom No 927. bis 1264. U pismu prekosavskih stalea Gjurkoviu iz Karlovca od 18. VII. 1814. (No 1002); NAZ Politica XIX; J. Mal, o. c., 517.
107
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, vom No 927. bis 1264. Lovini Lattermannu, ubrimci, 13. VII. 1814 (No 1002).
108
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, vom No 927. bis 1264. U Gjurkovievom pismu Lattermannu iz Rijeke od 27. VII. 1814 (No 1002) i J. Mal, o. c., 517.
109
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, vom No 927. bis 1264. Gjurkovi Lattermannu, Rijeka. 23. VII. 1814 (No 1002). i J. Mal, o. c.. 518.

856

bi pripiu u zlo to se nitko iz te pokrajine, osim Batthyanya, nije naao koji

110
bi se poklonio u deputaciji iz itave Ilirije svome vladaru.
U Beu se dralo da e deputati iz Prekosavske Hrvatske ipak stii, iako
s malim zakanjenjem.111 Meutim se to nije dogodilo i ilirsku deputaciju,
bez hrvatskih delegata Lovinia i Vernia, doveo je pred cara knez Rosenberg, a ne grof Eichenberg. Rosenberg je cara pozdravio u ime sviju delegata, spomenuvi i Hrvatsku koja je od vjekova pod Habsburgovcima.112 Za cijeli taj trud oko voenja delegacije, Lattermann se vrlo toplo zahvalio Rosenbergu.113 Nekoliko dana nakon ponovne audijencije Vrhovca114 u Badenu
caru, koji mu je nanovo obeao prikljuenje Ilirijuma,115 Franjo I. je svojim dvjema reskriptima od 23. i 24. srpnja 1814. naloio konano spajanje
Prekosavske Hrvatske s ostalim svojim zemljama. Prvim reskriptom odredio je da vse ilirske drave carstvu na vekuvena vremena zdruena i utjelovljena jesu i ostaju,116 a drugim od 24. VII. imenovao je Franju Sauraua
organizacijskim dvorskim komesarom117 za polaganje prisege, koje se imalo
odrati u Ljubljani 4. listopada.118

3.
Saurau drei se careve odluke od 23. srpnja, odmah se stavio u vezu s
Lattermannom, kome je poslao okupacijske i poklonstvene patente (Occupations und Huldigungspatente)119 i zamolio ga da ih da prevesti na
kranjski, talijanski i hrvatski, a prije tiska neka mu ih poalje jo jedanput
na pregled. Izjavio je da mu je vrlo vano da se ti patenti prevedu na hrvatski radi Ilirske (tj. Prekosavske) Hrvatske, koja takoer mora poloiti zakletvu. U tu svrhu neka cijelu Iliriju podijeli na okruge. Iz njih e biti izabrani delegati koji e se zakleti. Budui da upravo sada biskup pl. Salm preuzima dijecezu Seljakog okruga, a zagrebaki biskup se takoer nalazi u posjedu dijeceze Ilirske Hrvatske, on dri da je potrebno da njih obojica ili sami
ili preko svojih opunomoenika dou prigodom te sveanosti poloiti zakletvu vjernosti.
110

518.

Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, No 1002. i krae J. Mal, o. c.,

111

Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, No 1008.

Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. Rosenberg Lattermannu,
Be, 30. VII. 1814 (No 1036).
113
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. Lattermann Rosenbergu,
Ljubljana, 8. VII. 1814 (No 1036).
114
Vrhovac je bio primljen kod cara u audijenciju 10. VII, a ve 22. VII. stigao je u
Zagreb (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 10., 22. VII. 1814).
115
NAZ - M. Vrhovac, Diarium II - 10. VII. 1814.
116
R. Lopai, o. c., 94; F. R. Krones (o. c., 367) spominje samo prvi patent od
23. VII. 1814.
117
J. Polec, o. c. I, 34 i J. Mal, o. c., 520.
118
R. Lopai, o. c., 94 i DAZg 31 1814 P. S. T. Q. (Akti karlovako-varadinske generalkomande) s tekstom zakletve.
112

857

im je Lattermann primio Saurauovo pismo i te patente, odmah ih je

dao prevesti na traene jezike, pa mu ih je poslao s molbom da ih to prije
vrati radi tiskanja. Ujedno je izvijestio Sauraua da je Iliriju podijelio na okruge, pa tako Ilirska Hrvatska sainjava jedan okrug kome je na elu kao okruni predstojnik podupan Dolovac u Karlovcu, a drugi bi okrug bila Rijeka
s Kastvom, kome bi stajao na elu Argento u Rijeci.120 Saurau je bio zadovoljan Lattermannovim izvjeem o okruzima, te mu je iz Rijeke pisao da e
doi u Ljubljanu 2. listopada radi polaganja zakletve.121 Uto je Lattermann
dao odmah tiskati 1800 primjeraka tih patenata na njemakom jeziku, a uskoro i ostale na hrvatskom i talijanskom, te ih je poslao na ispravak Saurauu, koji mu ih je u kratkom vremenu popravljene vratio. Ujedno je tiskao
formulu zakletve i odredio da je na odreeni dan posjednici poloe pred okrunim predstojnicima, a ostali u mjesnim gradskim i seoskim opinama.122
U meuvremenu je Gjurkovi, im je primio Lattermannovo pismo, zahtjevao od Dolovca da se opravda.123 Umjesto Dolovca, koji je obavijestio
prekosavske stalee o zahtjevima viceguvernera i guvernera, odgovorili su
Gjurkoviu sami stalei sa svoje skuptine u Karlovcu (1. VIII)124 etiri dana
kasnije (5. VIII) opravdao se vrlo vjeto i Dolovac Gjurkoviu.125
Kada je Lattermann dobio od Gjurkovia sve te izjave,126 odgovorio mu
je detaljno i dosta otro, napominjui da prekosavske stalee smatra odgovorne za svako samovoljno proirenje privremeno im priznatog djelokruga.127 I dok je Lattermann bio uvjeren da je time zauzdao prekosavske stalee u njihovim toboe nezakonitim ispadima, pojavila se nova afera u Karlovcu, gdje je on morao intervenirati. Naime, tamonji ugledni graanin
Josip porer, nekadanji frankofil, a sada austrofil, bio je optuen zbog itanja carevih reskripata od 23. i 24. VII.128 kao huka naroda i osuen na zatvor. Stoga se on potui Gjurkoviu, a taj o tom izvijesti Lattermanna, koji
mu naredi da provede istragu. Naravno, Lattermann je obavijestio vrlo op119
Te patente, koje je Saurau poslao u nekoliko primjeraka Lattermannu, primio
je od Ugartea.
120
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. Saurau Lattermannu, Gorica, 28. VII. Lattermann Saurauu, Ljubljana, 5. VIII, 1814 (No 1021).
121
On je napisao Lattermannu, naravno zabunivi se, da je zakletva odreena za
3. X (DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. Saurau Lattermannu, Rijeka,
9. VIII. 1814 (No 1062 1/2). Saurau je naveo da e se tom prilikom odrati sveani diner s buffeom, te je ak izraunao koliko se za to ima utroiti.
122
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III No 1051, 1062 1/2, 1081.
123
NAZ Politica XIX. Gjurkovi Dolovcu, Rijeka, 8. VIII. 1814.
124
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. U pismu Gjurkovia Lattermannu od 11. VIII, 1814 (No 1063) i neto J. Mal, o. c., 519.
125
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. U pismu Gjurkovia Lattermannu od 11. VIII. 1814 (No 1063).
126
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. Gjurkovi Lattermannu, Rijeka, 11. VIII. 1814 (No 1063).
127
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. Lattermann Gjurkoviu,
Ljubljana, 14. VIII. 1814 (No 1063): i J. Mal, o. c., 519, 520.
128
R. Lopai, o. c., 94.

858

irno o toj aferi i Sauraua,129 kome je jo u pismu od 28. VIII. poslao po 200
primjeraka onih patenata na kranjskom, talijanskom i hrvatskom jeziku a
31. 130
izvijestio ga o mjerama koje je poduzeo za polaganje zakletve duhovnika.
Tek 28. VIII. poslao je i Gjurkoviu carev reskript od 23. srpnja,131 a
31. VIII. pedeset patenata na kranjskom, 100 na njemakom, 100 na talijanskom i 400132 na hrvatskom jeziku. Isti dan poslao je takoer i Vrhovcu nekoliko takvih patenata (10 na njemakom i 20 na hrvatskom), pozivajui ga da
on ili njegov zamjenik dou u Ljubljanu do 2. X. da poloe zakletvu. Senjski
biskup Jei dobio je 10 primjeraka na njemakom i 15 na talijanskom, te
mu je javio isto to i Vrhovcu. Pravoslavni episkop u Karlovcu Miokovi primio je od njega 5 primjeraka na njemakom i 20 na hrvatskom jeziku sa slinim pozivom kao i ve spomenuta dvojica.133
im je Vrhovac dobio taj pismeni poziv od Lattermanna da poloi zakletvu u ime itave svoje dijeceze, bio je silno ogoren.134 Ta imao je i zato,
jer je u meuvremenu doznao da je Gorsko okruje (processum montanum)
otrgnuto od Hrvatske i pridrueno Rijekom okruju i da je sve sudstvo u
Prekosavskoj Hrvatskoj135 stavljeno pod vlast vrhovnog sudbenog foruma u
Beu, a apelacija bi bila u Ljubljani.136 Sada je biskup, taj najvei pobornik
za reikorporaciju u Hrvatskoj, izrazio u svome Diariumu svoje duboko nezadovoljstvo, pitajui se zato ba on mora poi u Ljubljanu kada e se i onako kako izgleda Kranjskoj pripojiti Prekosavska Hrvatska, to se kosi sa zakletvom ugarskog kralja koji je obeao vratiti Ugarskoj ono to joj je prije
pripadalo. Kada mu je pak uz Lattermannov stigao i Gjurkoviev poziv,137
prekipjela je srdba u vojnikoj naravi biskupa te napie otvoreno i muevno pismo caru (15. IX), u kome mu je opisao kakav je dojam ostavila odluka
od 23. i 24. VII. u hrvatskom narodu da se prekosavski krajevi s Primorjem i
gradom i lukom Rijekom pridrue na vjena vremena carevini. Konsternacija i strah obuhvatila je sve njegove podanike kraljevine Hrvatske jo vie jer
su se nadali, na temelju njegova obeanja, da e ti krajevi biti pridrueni
Ugarskoj. U tom tekom asu domovine, on je dobio Lattermannov poziv da
poloi zakletvu 4. X. u Ljubljani. Stoga moli da ga oslobodi od toga, budui
da je on svoju prijanju zakletvu uvijek stalno i smjelo drao, vjerujui da e
129

DALJ Praesidial Acten des k. k. illyr. Gouvts zu Laibach-Kroatien betreffend... - F. I, No 1094, 1341, 1125.
130
Ibid. Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, No 1081.
131
DAZg Comit. zagr. congregationalia 1809 1814. Lattermann Gjurkoviu,
Ljubljana, 28. VIII. 1814.
132
800 primjeraka je ukupno tiskano na hrvatskom jeziku.
133
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. Sva pisma s datumom od
31. VIII. 1814.
134
NAZ - M. Vrhovac, Diarium II - 7. IX. 1814.
135
Zato je s pravom mogao napisati dubovaki upnik Hani u spomenici te upe za upravni sustav u toj pokrajini: Postali smo provizorno ugarski, provizorno austrijski, provizorno zapadno galicijanski (R. Lopai, o. c., 94, biljeka 2).
136
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 26, 28. VIII. 1814.
137
Ibid. M. Vrhovac, Diarium II 8, 14. IX. 1814.

859

ga on razumjeti i shvatiti.138 I odluni je biskup uspio. Nije morao poi u

Ljubljanu.139
Da Vrhovac nije pretjerao u onome to je pisao caru, najbolje se vidi iz
toga to je odredbom Ljubljanske vlade zabranjen naziv stalii i redovi prekosavskih strana kraljevine Hrvatske i uveden niz promjena u tom dijelu
Hrvatske, te su zdvojni Prekosavski Hrvati sa svoje skuptine, odrane u
Karlovcu 1. rujna, zaklinjali brau Zagrebake upanije u ime boga i ljubavi
prema domovini radi slavne uspomene zajednikih pradjedova da im pomognu da se izbave iz ralja njemakog carstva.140
Taj oajan vapaj navedenih stalea ponukao je njihovu brau u Zagrebu
da odre 19. rujna skuptinu svoje upanije, koja je pod predsjedanjem podbana i velikog upana Zagrebake i Krievake upanije Donata Lukavskog
trajala nekoliko dana. Na njoj se vijealo o reinkorporaciji prekosavskih
krajeva i o slanju deputacije u tu svrhu u Be. Na prijedlog Lukavskog izabrani su u deputaciju: grofovi Franjo Vojkfi i Henrik Sermage, zagrebaki
kanonik Vincelin, azmanski kanonik Petar Cvetko, protonotar Josip Kuevi; kraljevski savjetnici Ivan akovi, Alojzije Buan, Andrija Markovi,
Marko Delivuk, kraljevski komornik Ljudevit Bedekovi; asesori tabulae
districtualis Pavao Pozveki, Stjepan Oegovi, Nikola Zdenaj, podupan
Ivan Baboaj, zamjenik podupana Mirko Zdenaj, redovni notar Josip uvi, procesualci Stjepan Baboaj i Stanislav egetek te delegati grada Zagreba Pavao Gorup i Josip tajdaher te odvjetnici Miho Poldruga i Franjo Kukuljevi. Tako izabrana deputacija pod predsjedanjem grofa Ivana Nep. Oria (Vrhovac se odrekao te asti) izradila je pismeni elaborat, to se ima
poduzeti da stvar uspije, i taj je proitan i odoboren na skuptini. U tom elaboratu opisan je poloaj prekosavskih krajeva i njegove veze s Ugarskom jo
prije francuskog rata i iznesena je elja da se oni pripoje ponovo ugarskoj
kruni i Zagrebakoj upaniji.141 U tom duhu izraena je i molba koju su stalei uputili caru. U prvom redu oni se ale to je car pri dolasku deputacije u
Be izuzeo Prekosavsku. Tue se i na sudbeno uredovanje u tom dijelu
Hrvatske, odakle stvari dolaze pred ljubljanski apelacijski sud i beki tribunal. Spominju to su time pretrpjeli i zajedno s prekosavskim staleima ga
mole da sjedini te krajeve i Primorje s ugarskom krunom, a zato mu, kao i
njegovim nasljednicima, obeavaju vjernost.142 Da bi ta molba postigla to
vei uspjeh, izabrani su izmeu lanova navedene deputacije za delegate:
Vojkfi, uro Ori, Ludovik Bedekovi, Andrija Markovi, Vjekoslav Vince143
144
lin, Ivan Baboaj i Poldruga, koji su je pod vodstvom Vrhovca imali
38

Ibid. Politica XIX Vrhovac caru, Zagreb, 15. IX. 1814.

Dapae je 22. IX. Vrhovac odgovorio Lattermannu da se na njega ne odnosi carev patent od 24. VII. glede polaganja zakletve (J. Mal, o. c., 522).
40
R. Lopai, o. c., 95, 94.
41
DAZg Protocollum actorum politicorum (Zagr. up.) anni 1814.
42
NAZ Politica XIX akt sine dato.
43
Izgleda da Vincelin nije poao u Be.
44
Vrhovac je poziv stalea da vodi njihovu delegaciju ispoetka odbio. Ali, na njihove ponovne molbe, obeao je da e se izjasniti hoe li poi ili ne (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 20, 21. IX. 1814.).
39

860

osobno predati caru. Uz to su stalei odredili da se o tom poslanstvu obavijesti nadvojvoda palatin, ugarsko kraljevsko namjesniko vijee, ban, kancelar i prokancelar ugarskog kraljevstva.145
Meutim su se i prekosavski stalei spremali da odre skuptinu u Karlovcu 22. rujna radi polaganja zakletve i slanja poslanika u Ljubljanu. Stoga
je u njihovo ime Dolovac,146 kojemu je Gjurkovi jo 29. kolovoza naredio da
uredi sve potrebno, da iz Provincijalne Hrvatske onamo pode 6 poslanika,147
razaslao tiskane pozive raznim ustanovama i osobama da dou na odreeni
dan.148
Kada se sastala ta unaprijed najavljena skuptina 22. IX zakljueno je
na njoj s 523 glasa protiv glasova Marka Delivuka, Luke Ljubica i Svabelija,
koji se pokorie carevoj odredbi da prisegu po priopenom im obrascu ne
mogu poloiti.149 Stoga sastavie za cara pismenu predstavku u kojoj su izjavili da bi se ako bi poloili zakletvu po obrascu od 23. i 24. VII iznevjerili ustavu i kruni. Prisegu ne mogu poloiti i zbog toga to ne poznaju zakone austrijskog carstva. Kada su primili njegov reskript od 24. VII odmah su sazvali
skuptinu, na kojoj se imalo odluiti hoe li ostati vjerni ugarskom ustavu ili
e sa svojim delegatima poloiti prisegu. Nakon glasanja 523 :3 zakljuili su
da je ne poloe. Izjavljuju da su najii rimokatolici, koje su njihovi pradjedovi za vladanja kraljeva Ladislava i Kolomana po sveanom paktu spojili s
ugarskom svetom krunom, a on ih je sam (car) prije petnaest godina oslobodio od polaganja zakletve. Ponavljaju razloge zato ne mogu poloiti prisegu
i mole ga da ih oslobodi tog vrlo alosnog poloaja, te neka preudesi obrazac
tako da se uz rijei i austrijskog carstva probitke doda u smislu konstitucije kraljevine Ugarske. Tue se na austrijske zakone koji su im obznanjeni
preko Ljubljanske vlade i na to to se njihove sudbene stvari rjeavaju na
ljubljanskom apelacijskom sudu. Oni zakletvu ne mogu polagati izvan svoje
domovine, jer je sve to opreno njihovoj konstituciji, a uz to su odijeljeni od
onog tijela s kojim su bili spojeni oko 700 godina, te ih sada hoe da pripoje
nekoj njemakoj provinciji. Spominju svoje zasluge i rtve za carstvo, kome
su bili uvijek vjerni. Na kraju izjavljuju da im srca pucaju od bola kad god ih
obuzme pomisao da mi najii potomci onih Hrvata, koji su 648. naselili
ove krajeve i koji su vie od 100 godina sainjavali slobodno kraljevstvo, mi,
koji smo naa imanja morali ustupiti za Krajinu i za sigurnost Vaeg Veli145

DAZg Protocollum actorum politicorum (Zagr. up.) anni 1814.

DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 2231.
147
J. Mal, o. c., 521.
148
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 2231. Da je Dolovac razaslao te pozive, obavijestio je Tranquilli, car. prokurator i komesar u Karlovcu,
Gjurkovia (18. IX, a ovaj Lattermanna (23. IX), koji je sve to primio 26. IX. i stavio
ad acta, naavi da je stvar u redu.
149
Saurau se 29. IX. iz Trsta osvrnuo u pismu Lattermannu na tu odluku prekosavskih stalea, koji su je tiskali i naokolo razaslali. Nalae mu da sprijei njeno dalje
kolanje, a on je o toj stvari ve izvjestio i policijskog komesara Mastwyka. Nato je Lattermann smjesta pisao Gjurkoviu (31. IX) da ima na svaki nain osujetiti kolanje tih
primjeraka i da mu zaplijenjene komade poalje (DALJ Praesidial Acten Kroatien
betreffend F. I, No 1379).
146

861

anstva, mi, koji smo u tolikim grkim, mletakim i turskim ratovima prepatili i vei dio naeg kraljevstva izgubili za spas drugih zemalja, mi, koji smo
posveenoj i uzvienoj kui Vaega Velianstva u toliko odlunih prilika zasvjedoili nepokolebivu vjernost, sada se nalazimo poslije tolikih djela naih
otaca i nae zasvjedoene vjernosti, na rubu propasti, te emo naskoro biti
otrgnuti od nae brae i roaka, i uskoro emo nakon kratkog vremena izgubiti ime naroda, domovinu, jezik, obiaje i nonju. Kamo sree, da Vae Velianstvo pogleda naa okrvavljena srca i da vlastitim oima prosudi sveope
oajanje. Neka ne pobijede savjeti naih neprijatelja i neka zna oinsko srce
Vaeg Velianstva, da mi nismo lieni svojih prava pravdom i blagou. Uzdaju se u njegovu pravednost, izraavaju mu ponovo svoju vjernost i ljubav
potpisujui se najponizniji i uvijek vjerni podanici Vaeg posveenog Velianstva.150
Jedan prijepis te predstavke poslali su prekosavski stalei banu, navodei mu razloge zato su to uinili i molei ga da ih preporui i zagovori kod
ugarskih stalea i redova.151 Drugi prijepis uputili su biskupu Vrhovcu,152 kojega su 23. IX. obavijestili Markovi i Delivuk kao izaslanici Zagrebake upanije na skuptini u Karlovcu, da su stalei odbili da poloe zakletvu u
Ljubljani.153 Ujedno su prekosavski stalei 24. rujna javili Lattermannu da
ne e poslati u Ljubljanu nijednog svog poslanika. Na to im je odgovorio guverner 27. rujna preko Dolovca ovo: Budui da je car naredio da svi posjednici u Iliriji moraju poloiti zakletvu na odreeni dan, prema tome i oni iz
Provincijalne Hrvatske, on ne moe dodue promijeniti tu carevu odredbu,
ali e mu zato predloiti njihovu odluku. Ipak trai od njih da poalju k njemu 6 posjednika kao delegate, inae smatra Dolovca i stalee odgovornima
154
za sve. O cijeloj toj stvari pisao je Lattermann i Saurauu i Gjurkoviu. Kada je grof Saurau primio to njegovo izvjee da stalei hoe polagati prisegu
samo s klauzulom u smislu ugarske konstitucije, najodlunije mu je zabranio da dou u Ljubljanu, dok se ne odreknu te klauzule. Gjurkovi je pak izvijestio guvernera kako su stalei civilne Hrvatske izabrali delegate, ali da
ekaju na carevu odluku da im dopusti polaganje prisege po spomenutoj klauzuli. Nato je Lattermann jo jedanput pisao prekosavskim staleima
155
(29. IX), pozivajui ih da dou k njemu. Ali sav mu trud bijae uzaludan,
156
oni mu se ne odazvae.

150

R. Lopai, o.e., XXIX - XXXII; NAZ Politica XVIII DAZg Acta banalia
1814. Sadraj te predstavke nalazi se ukratko kod Lopaia (o. c., 95, 96) i Vj. Klaia
(Borba za hrvatske prekosavske krajeve i njihova reinkorporacija 1814- 1822, Vjesnik
kr. dravnog arkiva u Zagrebu, Zagreb, 1926, 116, 117).
51
DAZg Acta banalia 1814.
52
NAZ - Politica XIX.
53
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 23. IX. 1814.
54
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1239.
55
Ibid. - Praesidial Acten... - Kroatien betreffend - F. I, No 1239, 1257.
56
Uz Lattermanna i Gjurkovi je zahtijevao od njih da moraju poslati delegata u
Ljubljanu (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 1. X. 1814.).

862

4.

Kada Saurau i Lattermann nisu uspjeli na taj nain sa staleima, pokuali su pojedine ugledne osobe predobiti da barem one dou u Ljubljanu.
Tako je prvome bilo osobito stalo da mu se odazovu unijatski biskup i krievaki generalni vikar Stani,157 koji je boravio u Pribiu, i Miokovi u Plakom. Zato je guverner preko Gjurkovia naredio Stanicu da poloi zakletvu
na odreeni dan, a Miokovi158 je to imao uiniti po elji beke vlade sa svojim narodom pred vojnim vlastima u svojoj rezidenciji.
Usred tog upornog Saurauova i Lattermannova nastojanja da pridobiju
to vei broj uglednijih osoba da dou u Ljubljanu radi polaganja zakletve,
karlovaki magistrat je odredio 4 delegata159 koji su imali poi u Be i rei
caru da ne samo dananje plemstvo, ve i cijeli narod eli da se odri stara
konstitucija.160
Uto se Vrhovac bio odluio voditi deputaciju161 Zagrebake upanije u
Be. Kada ga je Lentulaj zamolio da primi u njen sklop i karlovaku delegaciju, on je ispoetka odbio. Konano je ipak privolio da e to uiniti samo
onda ako Zagrebaka upanija lanove te deputacije povede kao svoje.162 Nato je karlovaka deputacija otputovala sama u Be,163 a Lattermann, kada je
doznao za to, naredi Gjurkoviu da provede istragu i da karlovaki magistrat
pozove na odgovornost kako se usudio to uiniti bez visokog doputenja.164
Uto se iznenada Vrhovac razbolio te odbije voditi deputaciju Zagrebake upanije.165 Tako bolestan pisao je 30. rujna caru, komu je izrazio svoju
alost to ne moe voditi tu delegaciju. Moli ga da je primi to milostivije i
da ispuni njenu elju da se zemlje oduzete po bekom miru kraljevini Hrvatskoj opet njoj vrate. Prikazuje mu istinito stanje koje je nastalo kad su ti di157
Saurau sam u pismu Lattermannu od 22. IX, kae za Stanica da se je svojevremeno bio zakleo Napoleonu na vjernost i htio prevesti Code Napoleon na materinji
jezik, te je kod Francuza bio jako potovan i zbog toga je uvelike sumnjiv (DALJ
Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1220).
158
8. X. pisao je Saurau Lattermannu da e Miokovi poloiti zakletvu pred carem u Beu (DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1295). I doista, taj je poloio prisegu za se i za svoje sveenstvo pred vladarom 4. X. (DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1365).
159
Delegati su bili: Ferdinand Hranilovi, gradski odvjetnik, Jarnevi, kroja, Maeevi, trgovac, i Franjo Ritter, pekar (DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend - F. I, No 1247).
160
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1220, 1247, 1283,
1311 (O tom je poslanstvu obavijestio Tranquilli i Gjurkovia 18. IX. Ovaj pak pisao je
o tom 23. IX. Lattermannu, koji onda opet Ugarteu 6. X.).
161
Protiv slanja te deputacije bio je i Ljubljanski gubernij (NAZ M. Vrhovac,
Diarium II 1. X. 1814).
162
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 2. IX. 1814.
163
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1311.
164
Ibid. Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1232 i J. Mal, o. c.,
521. Lattermann Gjurkoviu i Laanskom, Ljubljana, 27. IX. 1814.
165
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 29. IX. 1814.

863

jelovi bili odvojeni, i moli ga da ne primi nemilostivo odluku prekosavskih

stalea to su odbili poloiti zakletvu, jer plemstvo i cijeli narod, koji tu ivi,
ima tako visoko potovanje prema prisegi i dri da je ve dosta pokazao svoju privrenost prema svome vladaru. Neka za zlo ne primi te njegove rijei
koje je upotrijebio za dobro povjerenog mu stada, jer su mu kao duhovnom
pastiru jedine elje: vjera, car i sluba domovini. Njegove molitve s cijelim
narodom podiu se svaki dan do Svevinjeg prijestolja za blagoslov cara.166
Da bi delegati Zagrebake upanije u Beu to bolje uspjeli, napisao je biskup uz to pismo jo nekoliko pisama koje je uputio, palatinu, banu, fra Andriji Dorotiu,167 kancelaru Erddyu i drugim utjecajnim osobama, te ih
predao Baboaju i Vincelinu. Delegacija je 3. listopada ostavila Zagreb168 i
stigla u Be,169 gdje je primljena u dravnoj kancelariji. Sva srea je bila da
nije biskup s njom doao, jer su njegovi zlobnici i neprijatelji po Beu irili
vijest: da se on protivi carevim odredbama; da svim silama nastoji da narod
u Prekosavskoj Hrvatskoj i nadalje ostane pod najgorim jarmom ugarske
konstitucije i da mu ne da da bude sretan pod novom upravom; da se radi
oko toga da mu se zabrani pristup caru, jer je imao povesti tu deputaciju koja ima revolucionarnu krinku. Uza sva njegova (Vrhoveva) protivljenja
treba zavesti novi red ekskorporacije bilo milom ili silom i ugarsku konstituciju promijeniti im se car sporazumi i vrsto povee s ruskim carem. Da se
to sve tako izvri, kako se prialo u javnosti, zamislio je Baldacci.170
I dok je biskup s ogorenjem itao to izvjee, 19. listopada vratie se iz
Bea lanovi deputacije Baboaj i Vincelin171 u Zagreb.
Prvi je opisao biskupu sve nevolje koje su pretrpjeli izjavivi da im je sada najvia nada da e se provesti reinkorporacija poloena u palatina i
ugarskog kancelara. Nakon tog razgovora biskup je u svom dnevniku pod istim datumom zabiljeio da se on nije nikako nadao u restituciju u koju sada
vjeruje. Meutim da sudbinu domovine treba povjeriti u Boje ruke. Slini
postupak (misli na ono to mu je njegov agent u Beu Modrovi javio) nisam
zasluio poslije tolikog vjernog nastojanja i neizmjernih usluga. Moja vjernost prema vladaru nee se nikada smanjiti i doi e vrijeme, kada e je on
priznati i prezreti lanost osvada...

166

Ibid. Politica XIX.

Dakle ve od 1814. a ne tek od 1815. boravio je Doroti u Beu, gdje je (1815) izdao pjesmu Kratko izkazanje jednoga dogaaja, u kome se nasca godine 1813. redovnik F. A. Dorotich (Hrvatska Enciklopedija V, Zagreb, 1945, 211).
(s NAZ _ M Vrhovac, Diarium II 1., 2., 3. C. 1814.
169
Upravo kada je delegacija bila na putu, stiglo je Vrhovcu pismo od Erddyja
(4. XI.) i bana, koji su mu javili da ne pode ona u Be, jer je car zaprijeen da je primi
u audijenciju. O tim pismima biskup je odmah izvijestio Kuevia, a 10. X. otro je odgovorio Erddyju i banu (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 4, 10. X. 1814.). Ova pisma
nalaze se u istom arhivu pod: Politica XIX.
170
Sve to je Vrhovcu iz Bea javio njegov agent Modrovi.
171
Izvjee o toj deputaciji, koju nije car primio, itan je na skuptini Zagrebake
upanije 28. XI, na kojoj su se oni gorko alili zbog toga (DAZg Protocollum actorum politicorum (Zagr. up.) anni 1814.).
167

864

Neuspjeh te deputacije nije bolio samo biskupa, ve i velikog upana Lu172

kavskog, koji se srdio to Vrhovac nije onamo iao jer bi tada kakav takav
uspjeh ipak poluila.173
U meuvremenu je na odreeni dan u Ljubljani izvrena prisega vjernosti bez nazonosti prekosavskih stalea.174 Nakon toga ina, Lattermann
je na Saurauov zahtjev zahtijevao od Gjurkovia da mu poalje protokole
svih opina koje su poloile zakletvu.1751 ubrzo mu je viceguverner udovoljio
elji i predao zahtijevani popis, koji je Lattermann odmah uputio Sauranu.
Iz toga se popisa vidi da su u Rijekom okrugu176 ove opine na odreeni
dan udovoljile carskom reskriptu od 24. VII. 1814: Rijeka, Bakar, Kastav,
Veprinac, Moenice, Kostrena, Hreljin, Novi, Bribir, Crikvenica, Griani,
Kraljevica, Trsat, Vrbovsko, Ravnagora, Mrkopalj, Moravice, Brod, Grbalj,
Turke Belo, Zavrje, Moravica, Bukovrh, Veliko Selce, Delnice, Crnilug, Fuine, Li, Lonja, abar, Gerovo, Hrib, Plece, Gorai, Prezid, Grobnik, Predgrad. Podhum, Pasac i Cernik. Uz te su opine Gorskog okruja Ilirske
Hrvatske pod vodstvom vrhovnog upanijskog suca pl. Marijaevia, a da nisu traile doputenje od svog pretpostavljenog podupana Dolovca, takoer
poloile zakletvu.177
Odbijanje polaganja zakletve sa strane prekosavskih stalea izazvalo je
reakciju u Beu, te je car naredio da Gjurkovi ima poi iz Rijeke u Karlovac178 i izvriti istragu zato se susteglo stanovnitvo civilne Hrvatske od toga, i pronai krivce. Naime, beka vlada stajala je na stanovitu da je car osvojio orujem Iliriju i da mu stoga imaju svi tamonji duhovnici i posjednici
prisei vjernost. Lattermannu je nareeno da odredi rok kada e svaki plemi, vlastelin i redovnik to uiniti, jer tko zakletvu ne poloi, sam e ga car
ukloniti iz zemlje. Sva strogost te careve odredbe, o kojoj je Vrhovca izvijestio Lattermann,179 nagnala je biskupa da je odrao konferenciju sa svojim
kaptolom, koji je zakljuio po njegovu prijedlogu da se poloi prisega u Kar172
Lukavski je jo 7. X. iz Krievaca pisao banu kada je doznao da nije doputeno
deputaciji da ide u Be, molei ga neka poradi da se ta zapreka ukloni, jer nema nigdje
zabrane u zakonu da ona ne smije ii caru kada hoe (DAZg Acta banalia 1814).
173
NAZ M. Vrhovac, Diarium II - 18, 19, 30. X. 1814.
174
J. Mal. o. c., 521.
175
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III, vom No 1265. bis 1533.
Lattermann Gjurkoviu, Ljubljana, 6. X. 1814 (No 1279).
176
Ljubljanski gubernij objavio je 13. rujna novi okruni i kotarski ustav Ilirije,
koji je odredio Saurau. Po njemu se imao izvriti izbor poslanika za Ljubljanu. Tako
je Rijeki okrug zahvatao staroaustrijsku Istru i podruje Rijeke i Bakra s kotarima:
Kastvom, Lovranom, Labinom, Pisinom, Belajem, Crikvenicom, Bakrom i Rijekom
(F. R. Krones, o. c., 367). Saurau i Lattermann nikako se nisu mogli sloiti s Gjurkoviem za 6-toricu poslanika iz toga okruja, jer je prvi zahtijevao da moraju biti posjednici (DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 F. III. Saurau Lattermannu, Trst,
18. IX. Lattermann Gjurkoviu, Ljubljana, 20. IX. Saurauu, Ljubljana, 23. IX., te opet
Gjurkoviu, Ljubljana, 29. IX. 1814 (No 1204, 1225, 1249).
177
DALJ Praesidial Acten vom Jahre 1814 - F. III, No 1369.
178
18. X. stigao je u Karlovac (J. Mal, o. c., 523, 524).
179
J. Mal, o. c., 522.

865

180

lovcu. O toj odluci izvijestio je Vrhovac odmah Sauraua u Trstu i Gjurkovi181

a u Karlovcu, gdje je taj u meuvremenu ve stigao, kako mu je bilo nareeno. Ondje je Gjurkovi dao tiskati okrunicu sa zakletvom podlonosti na
hrvatskom, latinskom i njemakom jeziku,182 koju je objavio 5. studenoga
1814.183
Okrunica (Circular) je glasila na hrvatskom ovako: Nyihova Szvetlost
Czeszar i kraly petnaesztoga preshesznoga meszeca premilostivo izkazati dosztojaliszuse: da ponehdob Nyih Szvetloszti, Ilyrium z-mochjum orusja zadobili jeszu, vsze Lyudsztvo vu oveh dersavah, anda tulikaishe zemelyzka Gozpoda y Redovniki, zapovedanem nachinom podlosnoszti, vernoszt (ako
podlosnoszt izverchi veselye) zapriszechi dusni jeszu: kada nas Czeszar, y
Kraly, takovu priszegu milostivno imati hoche: iz ovoga nakanyenya zapovedaju Nyihova Czeszarzka-kralyevszka Szvetloszt, da vszi Plemenitashi, ali
Zemelyszka Goszpoda, y Redovniki, vu Illyriumu provinzial horvaczke zemlye, rechenu verne podlosnoszti Priszegu do trideszetoga sadasnyega meszecza Novembra Letta tekuchega, vu pershoni, y vsaki poszeb, ovde vu Karlovczu, pred menum zdola potpiszanem Vice-Gubernatoru; pbchine pako,
poleg vlasztite Czeszarszke Zapovedi dan 24-ga Juliussa, ovoga Letta, vu Bechu van dane, naj posztave, ali pako, naj iz czele Monarkie Austrianczke odhajaju: ar drugach premilosztivni Czeszar, y kraly, takove nepokorni lyudi, in
vszeh Orszagov Szvojeh bi pretiral zjakojusztjum szledenya ove previszoke
czeszarszke Zapovedi, y poleg moje, od Nyih Vlaszti Goszpodina Oblasztnoga Czeszarszko-kralyevszkoga Dvora Komissara Grofa od Saurau meni danoga Vupuchenya, pozivam vsakoga, y vsze Plemenitasse, Zemelyzka Goszpodu, y Redovnike horvaczkoga provincial Illyriuma, da naj vszaki poszeb,
kmeni vu Karlovacz vu pershoni dojde, vernoszt podlosnoszti Czeszaru, y
kraly nassemu, vu moje ruke priszegne, y vre gotovu priszegu pred menum,
z-chasztjum szvojum potpishe, y zlaztovitem pechatom szvojem potverdi. Zato odluchen je naj dalyi Terminus od dana danasnyega do trideszetoga
ovoga meszecza Novembra, letta tekuchega, vszaki dan do pol dneva, primeni vu Karlovczu, Obchine pako, koje vu ovom provinczial Illyriumu, po naregyenu Czeszarske zapovedi od 24-ga Juliussa ovoga letta, priszegle niszu, ovu
isztu Priszegu verne podlosznoszti, dan dvaiszeti ovoga meszecza novembra
letta tekuchega 1814 polositi, y izpuniti imaju. Van dano vu Karlovczu 5ga
Novembra letta 1814. de Gyurkovich.184
180
Saurau je pak odgovorio na to pismo biskupu da ima poloiti zakletvu kao
vlasnik Rakitovca. to se tie polaganja prisege Vrhovac je pisao jo prije caru i 7. XI.
Saurauu (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 4, 7. XI. 1814).
181
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 31. X. 1814.
182
Gjurkovi je poslao 100 okrunica Vrhovcu, koji ih je 9. XI. razaslao upnicima
prekosavskih krajeva i o tom ga izvijestio (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 6., 7., 9.
XI. 1814.).
183
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I. Gjurkovi Lattermannu, Karlovac, 3. XI. 1814 (No 1409).
184

DALJ Praesidial Acten ... Kroatien betreffend F. I, No ~; DAZg Acta

politica Hb. reg. civ. Zagrab. 1814 XI No 2601-2829; Acta palatinalia politica
- No l - 1 15 i J. Mal, o. c., 522, 523 (ukratko).
866

Kada je Gjurkovi dovrio sve pripreme za polaganje prisege u Karlovcu, sazvao je 6. studenoga u porerovu kuu za 9 sati prije podne sve inovnike upanije i grada da je poloe.185 Prvi je to uinio Radievi, a za njim sa
upanijskim inovnitvom i Dolovac, koji je prije polaganja odrao govor i
dao ga protokolirati. Tom prilikom je Radievi svakog pojedinca ispitivao
kako je bila odrana upanijska skuptina od 22. IX. i zato je onda odbio
poloiti prisegu itd. Napose je dugo ispitivao plemikog suca (judex nobilium) Blaekovia, koji se na sve to je izjavio morao zakleti i potpisati.
Nakon dovrenog polaganja ushieni je Gjurkovi sa suzama u oima
zagrlio Dolovca i rekao da mu je to najdrai dan to su se svi tako brzo zakleli i oslobodili ga tereta. Na kraju je oko podneva zakljueno kako se imaju
opine zakleti i tko treba prisei, te je time taj znaajni sastanak bio zavren.
Devetoga studenog oko 11 sati prije podne poloili su zakletvu pred Radieviem zagrebaki crkveni delegati Prevendar186 i Vincelin, a kao svjetovni tajdaher,187 te su se svi potpisali i udarili svoje peate. Prvu dvojicu nije
ispitivao Radievi, dok je tajdahera presluao to se sve na ve spomenutoj skuptini zakljuilo i lijepo se zatim s njima oprostio. Sva ta ispitivanja,
kako je Vrhovac doznao od povjerljive osobe iz Karlovca, uinjena su bila samo zato da se izmami od presluanih neto protiv njega, zagrebakog velikog upana i protonotara. To je naravno zabolilo i onako osjetljivog biskupa
da je sve to zapisao u svoj dnevnik, dodavi da je on svjestan da je vjeran caru i domovini.
Uto se iz Karlovca ona dva crkvena dostojanstvenika donijeli Vrhovcu
poruku da e podreeni kler u Prekosavskoj Hrvatskoj biti oproten od polaganja zakletve ako se on kao njihov biskup zakune.
Meutim je nastavljeno polaganje zakletve u Karlovcu kao i presluavanja. Tom prilikom je neki Enimovi bio zatvoren, lano optuen da je u razgovoru nazvao Gjurkovia izdajicom domovine, i odmah puten na slobodu.
Konano je Gjurkovi sa svom energijom dovrio polaganje zakletve.
Dvadesetoga studenog izvrile su taj in sve opine u civilnoj Hrvatskoj, a
napose je to sveano obavljeno u Brezovici, Samoboru i Karlovcu.188 Tada je
Ivan Bradica, poslan od zagrebakog magistrata, pred Gjurkoviem i Radieviem poloio zakletvu, potpisao se i udario peat, a na pitanje da li je bio na
185

Priszega Podlosnoszti poinjala je ovako: Ja zaveszujemse y priszegujem

Bogu vsze moguchemu ovu Priszegu za mene y moj odvetek, da Nyegovoi cszeszarszko-kralyu Ferenczu Pervom... mojemu premil. Gospodinu y Orszagu bichu vjeran
(DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1409).
186
Kada je Prekosavska Hrvatska potpala pod Napoleona (14. X. 1809), doao je i
dio Zagrebake biskupije pod francusku vlast. Stoga je Vrhovac predao crkvenu vlast
u tim krajevima Ivanu Prevendaru, zagrebakom kanoniku i opatu, imenovavi ga
vanjskim vikarom za cijelo to podruje sa sjeditem u Pokupskom. Budui da mu
Francuzi nisu davali nikakvu pripomo, Prevendar se vratio u Zagreb (S. Antoljak, Katolike upe..., Croatia Sacra 17 i 18, 104, 105).
187
Ta trojica otila su iz Zagreba 8. XI. u 7 sati ujutro, a 10. XI. oko l sat popodne
ve su bili natrag.
i NAZ M. Vrhovac, Diarium II 6, 7, 8, 9, 10, 13, 20, 21, XI. 1814.

867

onoj skuptini od 22. IX odgovorio je da nije.189 Tako je konano mogao javiti prezadovoljni viceguverner Lattermannu (4. XII) da je prisega u Prekosavskoj Hrvatskoj izvrena u potpunom redu. 1001 plemi i posjednik poloio je
prisegu, 42-ica su se zakleli u smislu ugarske konstitucije, a u ime cijelog
sveenstva dva delegirana opata. Uz njih poloilo je zakletvu i 101 opina, koje je on podijelio na 31 komesarijat.
Ujedno je Gjurkovi poslao i Radieviev iskaz osoba koje se nisu zaklele. Od njih se 7 ispravno isprialo, a medu njima i Stani, koji je tada boravio u Beu.190
Tako su prekosavski stalei doivjeli potpuni poraz, jer ih je vojnika sila pobijedila.
5.

Neto prije tog neuspjeha i poraza prenerazile su sve Hrvate nove odluke, iz kojih se vidjelo da se ide za potpunim otcjepljenjem Prekosavske
Hrvatske od majke zemlje. Naime, jo 6. studenog javio je Saurau Lattermannu da je civilna Hrvatska, osim Rijekog okruga, izuzeta ispod njegove
vlasti i stavljena pod izravnu upravu Gjurkovia, koji e odsada u svemu
sam odluivati.191 im je Lattermann primio taj dopis, on je to dva dana kasnije objavio na njemakom i talijanskom jeziku, dajui do znanja da je po
carevoj odluci uspostavljen Primorski gubernij u Trstu, kome se dodjeljuje
Rijeki okrug s kotarima: Novigrad (Podgrad), Kastav, Lovran, Labin, Pazin, Belaj, abar, Ravnagora, Fuine, Crikvenica, Bakar, Rijeka, otoci Krk,
Cres, te Mali i Veliki Loinj, a u njima se u punom opsegu uspostavlja poli192
tika uprava s austrijskim zakonima. Istom 15. studenoga izvijestio je gu193
verner Gjurkovia da je civilna Hrvatska, bez Rijekog okruga, stavljena
194
pod njegovu izravnu vlast, a 21. javio je Saurau notom da je do definitivnog ureenja civilne Hrvatske iskljuivo i neposredno podreen Dvorskoj
195
centralnoj organizacijskoj komisiji. Sada je Gjurkovi mogao zabraniti
196
sve upanijske skuptine u Karlovcu197 i zavesti austrijski sustav u Prekosavskoj Hrvatskoj.
189
DAZg Acta politica Hb. reg. civ. Zagrab 1814 XI No 2830-3018. Bradiino izvjee o tome itano je na sjednici magistrata 25. XI.
190
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 323 i J. Mal, o. c.,
523 (ne 3. ve 4. XII), te No 1495 i J. Mal (o. c., 523).
191
Ibid. Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 2766.
192
Ibid. F. I (Landes Einteilung vom Krain-Kuestenland und Illyrien); DAZg
Acta palatinalia politica No 1 115.
193
Uz to mu je Lattermann poruio da sada o njemu ovisi hoe li se preurediti
karlovaki magistrat i provesti istraga u vezi sa Sporerovom aferom (DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1430).
194
DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1430.
195
J. Mal, o. c., 524.
196
Jo 13. XI. pisao je Saurau Lattermannu da car nee vie trpjeti da se sastane
ikakva skuptina stalea civilne Hrvatske, a 16. javio je guverner to isto Gjurkoviu
(DALJ Praesidial Acten... Kroatien betreffend F. I, No 1448 i J. Mal, o. c., 523).

868

Kao i uvijek, tako i tada u Hrvatskoj, a napose u Zagrebu, nije se znalo

due vremena o tim promjenama. I dok se Vrhovac zanosio i dalje milju da
e ipak doi do reinkorporacije, bio je zateen kada je proitao beke novine
Vaterlndische Bltter od 5. XI. da je osnovan Primorski gubernij, koji je
sastavljen od tri okruja: Gorikog, Transkog i Rijekog, a da je njima prikljueno cijelo Gorsko okruje sve do Vrbovskog, ukljuivi i morsku obalu
s Bakrom, Bakarcem i Kraljevicom sve do Novog (granica tog okruja je
Vojna Krajina, Zagrebaka upanija i Kranjska). Da je Gorski distrikt prikljuen Rijekom okruju potvrdio mu je i Delivuk, komu je to rekao Gjurkovi, a karlovaki odvjetnik Feri priao je biskupu da mu je izjavio Radievi kako je ve doao nalog da se civilna Ilirska Hrvatska od Vrbovskog do
Save otkine od Zagrebake upanije, ali je Saurau naredio da se od toga ipak
kroz neko vrijeme odustane. Da a pak Ilirska Hrvatska biti ureena po njemakom sustavu, obavijestio je biskupa Karlovanin po imenu iprak, dok
mu je Rijeanin Adami198 donio iz Bea nove vijesti o ureenju Primorskog
gubernija. Uza sve to bio je biskup i dalje uvjeren u reinkorporaciju prekosavskih krajeva, u emu ga je ojaavao karlovaki lijenik Kukukaj, javljajui mu to kao gotovu injenicu i nosei mu pozdrave od Gjurkovia i Radievia; tu je vijest potvrdio ak i Salopek.199
I dok se Vrhovac poeo opet nadati i gledati u sretniju budunost Hrvatske, razbio mu je s jedne strane sva njegova lijepa oekivanja protonotar
Kuevi, koji mu je rekao da e, kako je uo, prekosavski dio biti otrgnut od
Zagrebake biskupije i prikljuen Senjskoj, a s druge strane Lukavski s vijeu da je doznao da nee Ilirska Hrvatska biti predana majci zemlji, pa je stajao na stajalitu da se radi toga ne alje nikakva deputacija, jer je i onako
200
uzalud.
to se u meuvremenu dogodilo? Ostvarenje osnivanja Primorskog gubernija od kranjske granice do Boke Kotorske nije bila nikakva nova stvar.
Naime, jo 21. svibnja 1814. predloilo je Dvorsko ratno vijee caru opsenu
spomenicu,201 u kojoj mu je izloilo da, ako bi gubernij obuhvatio i dijelove
Vojne Krajine, onda bi ta vana pokrajina vrlo mnogo pretrpjela u vojnom,
upravnom i gospodarskom pogledu. Stoga je bilo nareeno Saurauu da razvidi tu stvar i u tu je svrhu proputovao kroz primorske krajeve, i predloio
pismeno da se Vojna Krajina kao i Senj ne pripoje novom guberniju. Tako je
primorska pokrajina dobila sasvim drugo lice negoli je car elio. Mnogo su
197

R. Lopai, o. c., 96.

Ludovik Andrija Adami (*Rijeka, 29. XI. 1767, t -29. X. 1828), rijeki patricij i
trgovac, osobito zasluan za razvoj Rijeke i njene trgovine (Hrvatska Enciklopedija I
Zagreb 1941, 34).
199
To je onaj isti Salopek koji je kao kraljevski komesar za insurekciju imao toliko smionosti da je 10. XII. 1814. otvoreno napisao banu da je jedan od glavnih razloga
zatezanja insurekcije ba taj to prekosavski krajevi, nakon osloboenja od neprijateljske sile, nisu neposredno pripojeni hrvatskom kraljevstu (DAZg Acta banalia
1814).
200 NAZ _ M Vrhovac, Diarium II 11, 14, 16, 25. XI, 2,5, 18. XII. 1814.
201
Ona nam daje vrlo zanimljivu gospodarsko-kulturno-povijesnu sliku Vojne
Krajine.
198

869

tee neprilike nastale za one koji su imali odrediti i provesti granice nove pokrajine prema Hrvatskoj. to se toga tie upozorio je barun Spiegelfeld u
svom izvjeu da se civilna Hrvatska sastoji od dva dijela, koji lee do Save
medu Kranjskom i Vojnom Krajinom. Budui da se imao, po carevoj odluci,
dio Ilirske Hrvatske pripojiti Primorskom guberniju, pita se barun koji bi to
dio trebao biti. Primorje se ne smije suvie suziti, jer bi postalo ovisno o Zagrebakoj upaniji, te mu se u najmanju ruku moraju pripojiti rijeki, bakarski i novljanski kantoni, a iz ostalih kantona, kao abarskog i mrkopaljskog,
stvorila bi se dva uska pojasa, koja bi se nepravilno protezala medu Kranjskorti, transkim krajem i Vojnom Krajinom. Pripojenjem tih dvaju kantona rijekom kraju i odreenjem mede izmeu njega i Zagrebake upanije ta
bi granica dobila svoj naravni oblik. Nadalje opirno razlae kako da se to izvri, a napose se osvre na prikljuenje primorskih otoka novoj pokrajini i
predlae da se ona prozove Austrijsko Primorje ili Vojvodina Istra.
Kada je Saurau urgirao kod cara da se to prije odlui o granicama te
nove pokrajine, a napose prema Hrvatskoj, Centralna dvorska organizacijska komisija202 pozabavila se njegovim ve spomenutim prijedlozima i dala
svoje miljenje od ega bi se sastojala primorska pokrajina. Tako bi se ta pokrajina sastojala, pored ostalog, i od Ugarskog Primorja otoka Krka, Cresa i Loinja kao i dijela Zagrebake upanije tj. od bivih ilirskih kantona
abra, Mrkoplja i opine Vrbovsko. Komisija se specijalno osvrnula na naziv nove pokrajine i opredijelila se da njeno sredite bude Trst. Dravni savjet je o toj stvari vrlo kratko raspravljao na sjednici od 17. rujna 1814. Tom
prilikom je barun Lederer primijetio s obzirom na pripadnost Ilirske Hrvatske: budui da je namjera stvoriti veliku primorsku pokrajinu do Boke Kotorske, neka se ona i Vojna Krajina prikljue istoj pokrajini. Ali, uzevi u obzir navode Sauraua, odustalo se od te namisli. Sada je car na osnovi tih
miljenja trebao donijeti odluku. Ali on je jo htio uti to misli o tom Baldacci, njegov glavni savjetnik, koji mu je o toj stvari podnio izvjee (7. X).
Naime, Baldacci je, uz ostalo, tvrdio da pridruenje opina abra, Mrkoplja
i Vrbovskog ne bi toliko uzbudilo duhove koliko bi to uinio gubitak Rijeke
za Ugarsku. Stoga predlae da Senj i Karlovac ostanu Vojnoj Krajini, a
transkom guberniju, kome on daje naziv Istra, neka se pridijele oni dijelovi koje je predloio Saurau, izuzevi dio nekadanje Provincijalne Hrvatske u kojoj neka do daljega upravlja Gjurkovi po napucima Sauraua. Tek
sada je car donio odluku, davi novoj pokrajini ime Primorje (Kstenland). Ipak osnutkom Primorskog gubernija nije bilo jo rijeeno pitanje
pripadnosti Ilirske provincijalne Hrvatske. O tome se i ranije mnogo raspravljalo, jer se pojavila politika struja protiv priklopljenja toga dijela
Hrvatske austrijskim pokrajinama. Na elu te struje stajao je carev brat, palatin Josip, koji je vladaru svojevremeno predloio spomenicu i opro se nje202

Tzv. Zentralorganisierungs-Hofkomission, kojoj je bio predsjednik ve imenovani Laanski. Budui da je ta komisija imala veliku ulogu pri odluivanju o teritorijalnoj i upravnoj razdiobi ilirskih pokrajina, izgubila je mnogo na vanosti dosadanja ilirska dvorska organizacijska komisija, iako je de jure opstojala sve do 22. VI.
1815. godine (S. Antoljak, Kako je nastala..., asopis za hrvatsku poviest 1/3, 324).
870

govoj namjeri to se tie Ilirske Hrvatske i Rijeke, a zahtijevao je da se ti

krajevi pripoje ugarskoj kruni. Razlozi koje je za to naveo politike su prirode, poduprti pravima ugarskih stalea. Nadvojvoda upozorava na tetu koja nastaje ako se sva zemlja otcijepi: a) za stanovnike zemlje izmeu Save i
Kupe, koja je veinom u vlasti plemstva, a koje opet ima posjede na obje
strane Save. Uz to bi bilo oteana trgovina june Hrvatske, ako se postavi
carinska granica na Savi i zabrani prodaja njenih proizvoda u Slavoniji i
Hrvatskoj. Time bi taj dio izgubio glavni dio svojih dohodaka: b) tetovala bi
i ugarska trgovina; c) bila bi uniena i izvorna trgovina Ugarske, kojoj je potrebna veza s morem, ako bi se Ilirska Hrvatska i Rijeka od nje odvojile; d)
dravnom je interesu to odvajanje tetno; navodi za to dokaze i e) iznosi
pravne razloge kako su se i on, kao palatin, i kralj i njegovi prethodnici obvezali da e pridruiti sve krajeve koji su otrgnuti od Ugarske. U toj spomenici,
na carev zahtjev, dao je Baldacci jo 29. VIII. svoje miljenje s vrlo opirnim
uvodom. On se posebice osvrnuo na svaku od tih toaka. Sto se tie zemlje
izmeu Save i Kupe, on smatra da se kraju od Save pa do dijela koji se ima
pridijeliti Primorskom guberniju dadu primjerne granice i da se prepusti
ugarskom kraljevstvu i pridijeli Zagrebakoj upaniji. Ali on nije za zdruenje Rijeke i Hrvatskog Primorja s Ugarskom, navodei razloge protiv toga
pripojenja.
Meutim cara nije zadovoljilo ni to miljenje, te je naredio kabinetskim
pismom od 2. listopada Centralnoj organizacijskoj komisiji da se i ona izjasni o palatinovoj spomenici. Komisija je dala svoje miljenje tek 9. zagovarajui da se zemlja izmeu Save i Kupe vrati ugarskom kraljevstvu. To je njeno
miljenje predano dravnom savjetu, koji je imao o tome to bre odrediti
svoj stav. Car je pak 19. prosinca kabinetskim pismom naredio ministru
Wallisu da dravnopravna sekcija za unutarnje poslove u dravnom savjetu
bez ugarskih (dravnih) savjetnika Aczela i Bedekovia pretrese pitanje: da li
se ilirski dio Hrvatske ima dodijeliti Rijeci i potom odrediti posebnoj oblasti
u istom mjestu ili da se pridrui Hrvatskoj. Za referenta u tom vanom pitanju bio je postavljen dravni savjetnik barun Hauer. Medu lanovima dravnog savjeta bila su dva shvaanja o toj stvari. Prvo se oitovalo u elji da sve
pokrajine koje su bile u sklopu francuske Ilirije ostanu i dalje zajedno zdruene pod imenom Ilirija, a drugo je naziranje bilo da se u Rijeci u nijednom sluaju ne osnuje gubernij. Na to je 3. sijenja 1815. sve to predloeno
caru na uvid uz molbu da se cijelom pitanju jo saslua predsjednik Organizacijske 203
komisije grof Laanski, na to je Franjo I. 5. sijenja 1815. dao svoju
privolu.

III.
Ali Laanski je bio bolestan. I dok je dravni savjet u Beu nastavio svoj
rad, ekajui na njegovo ozdravljenje, stiglo je 8. veljee 1815. miljenje Sauraua, kojim je vrlo opirno razloio svoj stav protiv pridijeljenja ilirskog di3

J. Polec, o. c. I, 82-99.

871

jela Hrvatske Rijeci, te da se od njih stvori posebna oblast, jer dri da to nije
na korist drave. On je i protiv toga da se Ilirska Hrvatska vrati ugarskom
kraljevstvu. Stoga predlae da se od nje naini Karlovako okruje, koje e
se pridijeliti Primorskom guberniju, i neka se ondje uvedu austrijski zakoni i ustav.
Budui da je pitanje pripadnosti Kranjskog i Seljakog okruja bilo takoer povezano s pitanjem Ilirske Hrvatske, car je poslao grofu Wallisu
ukaz od 26. II, kome je prikljuio miljenje Centralne organizacijske komisije od 9. X. 1814. i savjetnika Schwitzena, te je naredio da ua komisija o tom
da'svoj sud. O obadva pitanja, a na osnovi Saurauovog razlaganja, izrekao je
svoje miljenje grof Laanski dogovorno sa savjetnicima barunom Kiibeckom i Rinnom i na temelju same Saurauove izjave.
I oni su stajali potpuno na Saurauovom stajalitu, ali ipak prepustie caru da on o tome izrekne konanu odluku. Ua pak komisija bila je za to da se
Pokrajinska Hrvatska zdrui u posebno okruje i da se pridijeli Primorskom
guberniju. Stoga misli da je najbolje da se Kranjska zdrui u svojim starim
granicama s Gorikim i Karlovakim okrujem u jednu posebnu pokrajinu,
koja se moe nazvati Ilirija, a sjedite e joj biti Ljubljana. Primorska pokrajina neka se ogranii samo na Transko i Rijeko okruje.
Nakon toga se sastala 25. travnja dravnopravna sekcija Dravnog savjeta pod predsjedanjem Wallisa i u nazonosti odjelnog naelnika za pravosue pl. Pflegera, te dravnih savjetnika baruna Schwitzena, Stifta, Hauera i
Lorenza i viteza Hudelista. Ona je imala raspraviti razliita miljenja, mnijenje ueg odsjeka (Centralne dvorske organizacijske komisije (od 28. II), zatim dvorske komisije (od 9. X. 1814), predstavku palatina, izjavu Baldaccia,
spomenicu baruna Wurmsera, te dva izvjea vrhovne sudske oblasti oko
204
promjene sudake uprave u Ilirskoj Hrvatskoj. Ta, dakle, sekcija imala se
pored ostalog pozabaviti i pitanjem da li da se Ilirska Hrvatska opet zdrui s
ostalim hrvatskim zemljama ili da se podredi posebnom guberniju, koji je
izravno pod Centralnom organizacijskom dvorskom komisijom, ili da se prikljui ostalim ilirsko-njemakim provincijama. Izvjestitelj za ta vana pitanja bio je Hauer, koji se pridruio miljenju Sauraua, Baldaccia i Dvorske
organizacijske komisije da se onaj dio Ilirije koji pripada Hrvatskoj ne zdrui s ugarskim kraljevstvom, ve da se ondje vlada na austrijsko-njemaki nain. Ako bi se zdruio taj dio s ugarskohrvatskim kraljevstvom, sve bi poreze
plaao narod. Sudstvo neka se uredi po austrijsko-njemakom sustavu.
Ujedno je Hauer predloio da se taj dio ne zdrui s Hrvatskom, ve da se od
njega ustanovi posebno Karlovako okruje. Svi pak nekadanji ilirski dijelovi, neka se ujedine pod imenom ilirsko kraljevstvo sa sjeditem u Ljubljani.
Nakon tog, a na poziv Wallisa, dao je svoje miljenje i Hudelist. I on je
za to da zajedno ostanu ilirske pokrajine pod imenom Ilirija. to se tie
204 Vrhovna sudska oblast stajala je na stajalitu da se ilirska Hrvatska uredi po
austrijskom sustavu i predlagala je ukinue upanijskih skuptina, a umjesto domaih
sudaca, neka se uspostavi politiki i sudski komesar, koji bi imao u sluaju potrebe i
vojnu pomo (J. Polec, o. c. I, 102, 103).
872

Rijekog okruja i dijela Hrvatske poklopljenog Vojnoj Krajini, on stoji na

stajalitu da se prisajedini Hrvatskoj dravi. Osim toga on je i za to da se dio
Ilirske Hrvatske izmeu Save i Kupe opet pridrui Hrvatskoj.
Dravni savjetnici Lorenz, Schwitzen i Stift posve su se sloili s Hauerom izjavivi da nemaju nita dodati o pripadnosti Ilirske Hrvatske. Pfleger
se ipak sasvim sloio s Hudelistom o Ilirskoj Hrvatskoj izmeu Save i Kupe.
Wallis pak, kao predsjednik, mislio je da se sve ilirske pokrajine ujedine u istoimeno kraljevstvo. Ujedno se sloi s veinom da se Ilirska Hrvatska ne
zdrui ni u jednom sluaju sa zemljama ugarske krune zbog razloga koje su
naveli ostali lanovi vijea i zbog zaostalosti ugarskog ustava. Na koncu su
se svi lanovi vijea sloili da se Kranjska i Beljaki okrug zdrue s Primorskim i Karlovakim okrujem u zajedniki gubernij u Ljubljani, te da mu se
jo priklopi Dalmacija, Dubrovnik i Albanija i da mu se dade ime Kraljevstvo ilirsko, koje bi imalo dva gubernija: Ljubljanski i Zadarski. Kada je
Stift predloio da se Iliriji priklopi dio tajerske i da se Vojna Krajina raspusti i pridrui Ljubljanskom guberniju, oprli su se ostali tome miljenju.
Meutim se iz politikih obzira dugo nije odluilo o tim pitanjima, a naroito je tome bila kriva poznata neodlunost cara Franje, kojemu nikada nije bilo dosta prijedloga i izjava. Iako su sve pozvane ustanove dale svoja miljenja, car je ipak i poetkom 1816. ponovno zahtijevao nova, napose od
kneza Metternicha, tadanjeg ministra vanjskih poslova i Laanskog.205
Dok se u Beu krojila sudbina Ilirske Hrvatske, i dok su se Hrvati s
Vrhovcem zanosili i dalje milju da e biti pripojena Zagrebakoj upaniji,206
Gjurkovi je u Karlovcu, po dobivenim uputama, sve vie pretvarao tu zemlju u austrijsku provinciju. On nije dopustio da tu i dalje bude ugarska konstitucija, te je dok car ne odlui konano o sudbini Ilirske Hrvatske, odredio
207
podruje rada njenu prvom inovniku Dolovcu.
Dvadeset treeg sijenja izlazi Gjurkovievo Oglashenye,208 u kome se
odreuje da se mjesto dotadanjeg Banskog stola, Distriktualnog suda itd.
po carevoj odluci za Ilirsku Hrvatsku postavlja u Karlovcu Kotarno-szudbe209
210
ni ztol (provinciale judicium), koji odmah stupa na snagu, te su o tom
211
bili obavijeteni cirkularom i svi upnici.
Malo zatim 31. sijenja izdaje Gjurkovi novi tiskani proglas212 koj\m se
zabranjuje svako privatno trgovanje solju u civilnoj Hrvatskoj, jer ji ona
205

J. Polec, o. c, 1,99-110.
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 3, 8, 9, 15. I. 1815 (U povratak tog dijela
Hrvatske ulili su nadu biskupu Delivuk i tajdaher, koji su mu poruili da u to vjeruje
i Radievi i Gjurkovi. To su potvrdili i tefanec i neki Cveti iz Bea, a nepoznati autor objavio je po Zagrebu da e se Gorski okrug opet pripojiti Zagrebakoj upaniji).
207
DAZg Acta banalia 1815. Gjurkovi Dolovcu, Karlovac, 1.1. 1815.
208
To je tiskano na hrvatskom, latinskom i njemakom jeziku.
209
Jo u svom Upuchenyu od 7. I. Gjurkovi je naredio da se kod tog stola ima
dodati svakom hrvatskom spisu njemaki ili latinski prijevod (R. Lopai, o. c., 97).
210
DAZ Acta banalia 1815; Acta palatinalia politica No 1-115; DALJ
F. I (Landes Einteilung von Krain-Kuestenland und Illyrien): Time je bilo dokinuto sudovanje po ugarskom ustavu.
211
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 31. I. 1815.
212
Ovaj je izaao na hrvatskom i njemakom jeziku.
206

873

dravni monopol, pa se mora kupovati iz carskih magazina. Tko prekri tu

naredbu, kaznit e se najotrije.213
Prve veljae izlazi pak Gjurkovievo Razglassenye,214 po kome su po
odredbi od 23. XII. 1814. podupan i varmedijski suci (judices nobilium) privremeno osloboeni sudbenih poslova. Po nalogu Kraljevske dvorske organizacijske komisije podupan ima ast sredomeztnoga ravnitelzkoga komissara (centralis gubernialis commissarii), veliki varmedijski suci (ordinarii judices nobilium) postaju kotarski ravnitelyski komisari (districtuales
guberniales commissarii), a mjesto sudaca asesora dolaze nameztlivi kotarski komissari (substituti guberniales districtuales commissarii). Kr. podreeni sud prve instance u Karlovcu215 sainjavali su predsjednik (tu su se izmjenjivali Ljubi i Svabeli), 5 sudaca, sudski tajnik, 2 provincijska odvjetnika i zamjenika, gubernijski blagajnik, sudski protokolist i nadglednik zatvora.
Kraljevski provincijski politiki inovnici Ilirske Hrvatske bili su: Franjo pl. Dolovac, centralni gubernijski komesar,216 te Ivan Vrabec, tajnik.
Nadalje su bili imenovani i gubernijski kotarski komesari i njihovi zamjenici
u Jaski, Severinu i Zelini, te lijenici i komesari cesta i sigurnosti u istoimenim kotarevima kao i provincijalni ininjer i fizik. Nepopunjena su nadalje
ostala mjesta sakupljaa poreza, a poasni slubeni naslovi bez pravog slubenog rada se dokidaju.217
Sada je i Vrbovcu bilo jasno da 1. veljae poinje funkcionirati nova uprava u civilnoj Hrvatskoj, sasvim ureena po njemako-austrijskom sustavu.
Zbog tih promjena u tom dijelu Hrvatske irile su se lane glasine po Zagrebu, na temelju vijesti iz Bea da e i cijela Hrvatska i Slavonija sve do Drave
biti podvrgnute njemakom sustavu, a bansko dostojanstvo ukinuto.
Ipak nada u reinkorporaciju jo nije bila zamrla ni u Prekosavskoj
Hrvatskoj, naroito u Karlovcu, a ni u Zagrebu, te je ban uvjeravao biskupa
218
Vrbovca da e Ilirska Hrvatska svakako biti vraena ugarskoj kruni. Stoga
je znaajno da su stalei Vesprimske upanije jo 13. oujka sa svoje skuptine zahtijevati od cara da vrati prekosavske krajeve ugarskom kraljevstvu i
svetoj kruni, jer su ti povezani vijekovima s njom, to se vidi iz isprava.
U istom tonu i stalei Krievake upanije sa svoje skuptine 9. svibnja
isto zahtijevaju, navodei da su to njihova braa i roaci, te ako se sjedine s

njima prekosavski krajevi, opet e se trgovina slobodno razviti do Jadranskog mora.219

I dok se u Karlovcu220 oekivalo da e do 5. lipnja pasti odluka o sudbini
Ilirije, a prema tome i Ilirske Hrvatske,221 Gjurkovi je sve vie germanizirao
tamonju upravu,222 izvjeujui stalno o svojim odredbama Zagrebaku upaniju.
IV.

S austrijskom upravom u civilnoj Hrvatskoj nije bila zadovoljna veina

stanovnika. To se najbolje oituje iz pritube od 25. IV. 1816. koju su Gjurkoviu podnijeli 30-torica karlovakih graana.224 U njoj su nabrajali sve tegobe koje su prepatili za francuske vladavine i izjavili svoje nezadovoljstvo tadanjim provizornim politikim ustavom. Ujedno su se alili na tadanji
gradski magistrat i rad njegova inovnitva, kao i protiv gradske tarife, maltarine i takse za vino. Gjurkovi im je poruio preko gradskog magistrata da
je uprava Ilirske civilne Hrvatske kao i ona grada Karlovca po carevom nalogu tako dugo provizorna dok on tu provinciju ne usrei konanim ustavom.
Zato nije doputeno podanicima kritizirati najviu volju, ve pokorno ekati.
S obzirom na navedene optube privremenog opstojanja tadanjeg gradskog
magistrata i njegova inovnitva izjavljuje da je taj provizorno imenovan od
Sauraua i nakon definitivnog ustava sve e se promijeniti. to se tie inovnitva, ono je upozoreno da ima vriti svoju slubu, jer je dunost svakog
graanina da nepodoptine pojedinih slubenika prijavi, pa da se onda kazne.225 Uto su, ne hotei vie pokorno ekati to e dalje biti od tog dijela
Hrvatske, te na glas da je car Franjo u Ljubljani, poli onamo kao delegati
civilne Hrvatske: Vukovi, Meduni, Saidl, Malivuk, Grdeni,226 Puc,226a Lo227
228
vini, ivkovi, Josip Serblin i Antonije Tomi. Vladar ih je dva puta
229
primio u audijenciju. Tom prilikom se Vukovi bacio tri puta pred vladareve noge molei ga da vrati Ilirsku Hrvatsku ugarskoj kruni. On je tada obeao da e sve dobro biti i dodao: Vaa sudbina nije jo odluena, meutim
219
220

1815.).

Ibid. Acta archivi... - Politica XIX, No 2149.

U Karlovcu su bile vrlo teke prilike (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 4. V

221

213

DAZg Acta banalia 1814.

214
Ono je tiskano na hrvatskom, latinskom i njemakom jeziku i poslano pored
ostalima i banu (DAZg Acta banalia 1815. Baboaj banu, 5. II. 1815).
215
Po carevoj odluci od 24.1. bio je ljubljanski zemaljski sud kao privremeni prizivni sud za pitanja civilne Hrvatske (DAZg Normalien des k. k. Appellations Gerichts fr Karlstdter Kreis fr die Jahre 1818 bis 1821).
216
Baboaj se jo 28. I. tuio banu na teki poloaj Dolovca, kome su tolike dunosti nametnute i na novi red koji je zaveden u Prekosavskoj Hrvatskoj (DAZg Acta
banalia 1815; Acta palatinalia politica No 1 115).
217
DAZg Acta banalia 1815. U pismu Baboaja banu, 5. II. 1815. i samo pismo.
218
NAZ M. Vrhovac, Diarium II l, 4. II, 7, 8, 26. III. 1815.

874

Ibid. M. Vrhovac, Diarium II - 12, 26. IV, 4. V. 1815.

DAZg Comit. zagr. congregationalia 1815 1818 No 1823.
Ibid. Protocollum actorum politicorum (Zagr. up.) anni 1815.
224
Oni su traili da se ta prituba preko viih instancija poalje caru, kome ju je
Gjurkovi po svoj prilici i uputio.
225
DAZg Acta banalia 1816.
226
Po Karlovcu se javno govorkalo da ta dvojica i jo neki nisu bili kod cara primljeni, to su oni pred Vrhovcem sasvim opovrgli (NAZ M. Vrhovac, Diarium II
22., 27. V. 1816.).
227
Ibid. M. Vrhovac, Diarium II 22, 27. V. 1816.
228
DAZg Acta banalia 1816. Baboaj banu, 31. V. 1816.
229
Car je doao u Ljubljanu iz Milana, iako se govorkalo da nee te godine posjetiti Iliriju (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 23. III. 1816.).
222

223

875

postoji najbolja nada, jer je moja jedina elja, da uinim svoje podanike
sretnima i Vas, koliko je mogue, da zadovoljim. Ujedno je caru predao Lovini zajedniku predstavku230 prekosavskih plemia i opina da se pripoji
Ilirska Hrvatska i Ugarsko Primorje ugarskoj kruni. U ime Turopoljaca
uruio mu je predstavku Grdeni, a u ime karlovakih graana ivkovi.
Vladar im je na kraju rekao da e im se izai u susret u pitanju ublaenja odredbi za duhan, sol i trgovinu. Kada su htjeli posjetiti Laanskog, odgovoreno im je da nije kod kue. No oni su ipak nekako do njega doli. Ali ih
je on primio sasvim neprijazno, te je ak doao u sukob s njima zbog te
predstavke i uao u raspravu s Meduniem o ugarskom ustavu, prigovarajui im zbog bijedne sudbine tamonjeg seljatva, koju ima po tom ustavu.231
Tako je i taj put sav napor i trud prekosavskih stalea bio uzaludan, jer
su stvari krenule onim pravcem kako je konveniralo bekoj vladi. Naime, jo
1. veljae Metternich je stajao na stajalitu da se ilirske provincije zdrue
pod imenom Kraljevstvo Ilirija i Dalmacija, a Laanski je trebao odluiti
to e biti s onim dijelom Hrvatske koji je bio u sklopu tih pokrajina, i da li
da se zdrui s ugarskim kraljevstvom. On se232 izjasnio protiv toga pripojenja, izrazivi sumnju da bi se na taj nain predobili ugarski stalei. Isto tako
bio je protiv podreivanja Trsta i Primorja Ljubljanskom guberniju.233 Car
je prihvatio to miljenje Laanskoga, te se odluio da ostane gubernij u
Trstu, a u Ljubljani neka se ustroji posebni gubernij kome e biti podreena
okruja: Kranjsko, Beljako, Celovako i Novokarlovako. Time je pala odluka i o sudbini civilne Ilirske Hrvatske.234
O svemu tome u Hrvatskoj se neto slutilo. Tako se govorkalo da e
Hrvatski Ilirij s Rijekim primorjem biti otrgnut od Ugarske, a na osnovi
vijesti iz Bea i Ljubljane u Zagrebu se znalo da je odlueno da se Rijeka i
Karlovako okruje vrate Ljubljanskom guberniju. Sama pak banica Gyulay
pisala je Vrhovcu da e biti prekosavski dijelovi otrgnuti od majke zemlje.235
Ba oko toga vremena upravljena je bila na cara molba koju su u ime itavog naroda iz Ilirske Hrvatske toboe potpisali 70-torica uglednih graa236
na. U njoj se zahtijevalo da se otrgne taj dio Hrvatske od ugarske krune i
da se pripoji austrijskim nasljednim zemljama. Ali tu je molbu sastavio neki
237
nepoznati autor i krivotvorio potpise navedene 70-rice graana.

Uto je 13. lipnja 1816. car potpisao u Salzburgu vrlo vanu odluku, kojom se odreuje da se Ilirija ima sastojati iz cijele Kranjske i Koruke, koje
e biti pod posebnim guvernerom. Primorski pak gubernij, isto tako poseban, sastojao bi se od dijela provincijalne Hrvatske koji je dotada bio dio Ilirije, te iz grofovija gorike i gradianske. Da se izvri ta njegova volja, nareuje da Centralna organizacijska dvorska komisija u dogovoru s dotinim
centralnim uredima uredi sve potrebno i da mu predloi na odobrenje, a o
naslovu za Iliriju neka se sporazumi s dvorskom dravnom kancelarijom i
neka mu to sve takoer podnese na uvid i odobrenje.238 Drei se tono vladarevih uputa, ta je komisija 22. lipnja izvijestila o tom tajnu dvorsku kancelariju, tj. ministra vanjskih poslova Metternicha. Ujedno je predloila da se
careva odluka obavi u obliku patenta, to joj stavlja na volju. Dotakla se i pitanja Ilirije. Upozorava da, iako su sve provincije koje su bile zdruene pod
francuskom vladavinom u Iliriju i sada sjedinjene pod jednim imenom po
carevoj odluci, nema se pod tim podrazumijevati i Dalmacija, kako se mislilo, jer vladar ne namjerava tu zemlju uklopiti u taj pojam.239
Uto je 10. srpnja u ime tajne dravne kancelarije odgovorio Bretfeld istoj komisiji. On se slae s njenim miljenjem da bude osnovano Kraljevstvo
Ilirija, u ijem sklopu nee biti Dalmacija koja bi sainjavala posebno kraljevstvo.240 Centralna organizacijska komisija predloila je 13. srpnja nacrt
patenta na odobrenje. Kad je i toj formalnosti udovoljeno, taj je patent izaao 3. kolovoza.241 U cijelosti u prijevodu glasi ovako: Mi Franjo I. odluili
smo, da po traktatu, sklopljenom sa saveznim dravama, ostavimo opet
predobivene pokrajine: Kranjsku, Beljaki okrug, Goricu, Primorje, prijanje Ugarsko Primorje, te pripadajui dio Pokrajinskoj Hrvatskoj i dalje pod
imenom Ilirija. K ovim pokrajinama imadu se priklopiti edad i Gradika,
koje su pripadale pod prijanje talijansko kraljevstvo, zatim dotada pripadajue Nutarnjoj Austriji Celovako okruje, te da se nova Ilirija podigne na
kraljevstvo. Radi toga odreujemo: 1. da se kraljevstvo Ilirija upravlja preko
dva posebna gubernija. Od toga jednome neka se pridijele Koruka i Kranjska, a drugome Primorje, grofovija Gorica i Gradika, zatim dosada pripadajui dio Provincijalne Hrvatske. 2. to se tie grba novog kraljevstva i mjes-

230
Tu su predstavku sastavili i potpisali prekosavski plemii i opine. Predstavka
karlovakih graana predana je i Gjurkoviu. Nju je u prijepisu primio i Vrhovac
(NAZ M. Vrhovac, Diarium II 14., 22. V., 6. VII. 1816). Satiru o toj predstavci,
kako se govorkalo, sastavio je ili Radievi ili Lopai ili porer, to je silno ogorilo
biskupa (Ibid. M. Vrhovac, Diarium II 6. VII. 1816).
231
Ibid. M. Vrhovac, Diarium II 22, 27. V. 1816.
232
Izjava od 17. veljae.
233
Carevo pismo od 2. oujka.
234
J. Polec, o. c. I, 110-112.
235
NAZ - M. Vrhovac, Diarium II - 25, 27, 29. III. 1816.
236
To su bili uz ostale: barun Portner, Josip i Gerard Sporer, Josip Spii, Mirko
Lopai, Franjo Gerlici, Svabeli, Antun Zdenaj, Luka Ljubio, Kipach, Vizner, Praumsperger, Alojz Peharnik, Antun tajdaher i Guttenfeld.
237
DAZg Acta banalia 1821/1822 (Budui da su se nali mnogi od tih pogoeni, jer je god. 1818. njihov popis kolao u prekosavskim dijelovima i na njih se s prezi-

rom i porugom gledalo, a glasine su o tom kolale i u onostranoj Hrvatskoj, pa i u

Ugarskoj, uputili su njih 20-orica osobno pismo na cara 25. VIII. 1818, u kome su optuili nepoznatog autora da im je to podmetnuo. Oni su tvrdili da je taj netko obdaren
neprijateljskim pokvarenim duhom i po svoj prilici zanesen karbonarskim naelima, s
namjerom, da razdor i omrazu izmeu naroda posije, zloinaki mogao da toboe izraenu elju naroda izmisli i takovu pod imenom naroda pred cara pismeno iznese i
njihova imena bez njihovog znanja i volje potpie. Oni smatraju da je time i car povrijeen, a i oni pogoeni, te ga mole da odredi istranu komisiju koja e pronai krivca i
kazniti ga, a oni bi bili opravdani. To su pismo uputili caru preko bana s popratnim
pismom i uz njega su priloili popis one sedamdesetorice). Kako se ta neugodna afera
svrila, nije nam poznato, jer nema dalje o njoj nikakvih vie podataka.
238
J. Polec, o. c. I, 112, 113.
239
S. Antoljak, Kako je nastala..., asopis za hrvatsku povijest 1/3, 238.
240
DAB Provinzen Illirien 1767-1822 F. 16.
241
J. Polec, o. c. I, 113.

876

877

ta, gdje e se staviti novi kraljevski naslov u nae ostale naslove, slijedit e
nova odredba.242
Dvorska tajna kancelarija 15. kolovoza poalje taj patent u obliku cirkulara u prijepisu svim austrijskim poslanstvima na strani s nalogom da
smjesta izvijeste ministarstvo vanjskih poslova o tom carevu aktu i da patent uvrste u tamonje novine.243 Tako su austrijski poslanici244 i uinili:
Werner u Berlinu, Bombelles u Dresdenu, Starhemberg u Turinu, Honfer u
Hamburgu, Berks u Kopenhagenu, Lindner u Haagu, Weisenberger245 u
Munchenu i drugi.246
Jo se tada radilo samo na tom kakav e grb imati novo kraljevstvo.
Nadzornik grbova Bolza predlagao je da se grb Ilirske Hrvatske ispusti,
osim ako to ne zahtijevaju politiki obziri, jer je on sastavni dio ugarskog grba. Iako se u Beu dugo vremena raspravljalo o novom grbu Ilirije, nije se
ipak dolo ni do kakvog rezultata.
Dotle je careva odluka da se priklopi nekadanji hrvatski dio novoj
dravnoj tvorevini izazvala ne samo u Hrvatskoj,247 ve i u Ugarskoj silno nezadovoljstvo, koje se oitovalo u brojnim protestima i pronjama hrvatskih i
ugarskih upanija, Ugarskog namjesnikog vijea i Dvorske kancelarije. Samo pak pripojenje Ilirske Hrvatske, pretvorene u novo uspostavljeno Karlovako okruje. Primorskom guberniju, nije po sebi pravilo nikakvih upravnih potekoa.248
Sjedinjenje provincijalne Hrvatske pod imenom Karlovako okruje s
primorskim podrujem imalo se izvriti 1. rujna. Isto tako po carevoj odredbi postavljen je dotadanji okruni kapetan u Neustadtu Josip Fluck za kapetana Karlovakog okruja. On je imao sa svojim inovnitvom249 stii u
Karlovac najkasnije do 1. IX. i zapoeti uredovanjem.250 Tako je to podruje
pretvoreno u c. kr. kapetanat i podloeno guberniju u Trstu.
Meutim u Karlovcu se nije jo ni potkraj srpnja tono znalo za te promjene, jer ni sam Fluck, koji je onamo doao, nije se odmah izjanjavao o
242
J. Polec, o. c. I, 113, 114. DAB Provinzen Illyrien 1767-1822 F. 16; DALJ
Einteilung von Krain-Kuestenland und Illyrien F. I.
243
J. Polec, o. c. I, 114; DAB Provinzen Illyrien 1767-1822 F. 16.
244
Oni su odgovorili Metternichu na taj cirkular to su u tom pravcu uinili (Ibid.
- Provinzen Illyrien - 1767-1822 - F. 16).
245
Taj je svome pismu priloio i novine Mnchener Politische Zeitung od
15. VIII (No 193) i Bayerische National-Zeitung od 15. VIII (No 195), u kojima je iziao taj patent.
246
DAB Provinzen Illirien 1767 -1822 F. 16.
247
Tek 10. VIII. bio je Vrhovac obavijeten o toj carevoj odluci od 3. VIII, koju je
primio 17. VIII (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 10, 17. VIII. 1816).
248
J. Polec, o. c. I, 114-117, 121, 119.
249
Dekreti inovnika tog okruja bili su urueni preko Primorskog gubernija. Laanski je 3. VII. javio prezidijumu Ljubljanskog gubernija da je car jo 12. VI. imenovao Flucka za taj poloaj (DALJ Praesidial Acten Politische und Kameral Acten
Jahrgang 1816 von No 151 bis 300 F. 2, No 244).
250
Ibid. Praesidial Acten Politische und Kameral Acten Jahrgang 1816
von 151 bis 300 F. 2, No 244.

878

svojoj funkciji.251 Ipak se novi duh smjesta osjetio u upravi. Autonomija i

sloboda Karlovca252 s izabranim magistratom bude dokinuta, a umjesto toga
uspostavi se nova vlast: magistralna oblast s omedaenim administrativnim
podrujem rada. Predstojnik Karlovca postade Gerlici, komu se pridjeli dva
vijenika.253
Pripojenje tog dijela Hrvatske novom kraljevstvu Iliriji, gdje je zaveden prijanji apsolutistiki reim, donijelo je nova razoarenja. Uprava je
postala glomaznija, pedantnija i ikanoznija254 od francuske i nije priznavala
autonomiju municipija, kako ju je pripisivao ugarski ustav. Uz to se javie
dosada nepoznate i neugodne takse za biljege i registriranje, zatim monopol
duhana i soli. Narod se bunio govorei: Kada nam ne daju da ivimo, kako
smo prije ivjeli, zato se pustilo, da Francuzi odu? Plemstvo i graanstvo
je takoer mrmljalo, ali se mirno ponaalo oekujui da nee provizorij dugo trajati. Sveenstvo je pak bilo zadovoljno. U Karlovcu je, kako smo ve
spomenuli, bio ef okrune oblasti stari austrijski biokrat Fluck von Leidenkron. U tom gradu je bio i okruni sud i financijska intendantura s podrunim uredima, kao to su blagajna, porezni i biljegovni ured, ured za registriranje, duhanska uprava, solana, carinarnica itd. Na velikom broju dravnih
zgrada stajali su carski dvoglavi orlovi, a seljaci na prolazu pored njih grili
su ruke i mrmljali kletve. Jedanput je neki seljak, po prianju Tkalca, prisustvujui izvjeavanju uredskog znaka s dvoglavim orlom, viknuo: Francuski
je orao imao samo jedan kljun, no koliko e ovaj grabeljivac s dva kljuna da
proguta. Naravno da je tu izjavu platio.
U Hrvatskoj se dotada nije znalo za birokraciju i stalno inovnitvo kao
kastu, meutim, odsada je uvodi nova austrijska uprava. Svaki onaj Hrvat
koji je prvo sluio pod Francuzima bio je sada osumnjien i nisu ga htjeli namjestiti. Osim toga mnogi nisu znali njemaki, te je vlast u tu svrhu morala
dovesti inovnike sa znanjem toga jezika iz slovensko-njemakih pokrajina,
a najvie iz Kranjske i tajerske. Te doljake bez razlike narodnosti zvali su
Kranjci i ta rije ostade sinonim rijei inovnik i objekt narodne mrzovolje. U to se doba drutvo u Hrvatskoj baca na uivanje, koje je prelazilo u
krajnju razuzdanost i pokvarenost. Kada je nastala zima, polazilo se iz dvorca u grad i ondje se trailo zabave. U Karlovcu je bilo zimi njemako kazalite i talijanskih opera. Uz to su se prireivale zabave i plesovi. To je bilo ludo doba, kada je ljudima ponestalo sposobnosti za ozbiljne misli i rad,
kako to kae hrvatski publicista Tkalec.255
U jeku novog ureenja Karlovakog okruja pohodio je Fluck s direktorom karlovakih kola Vrhovca i nastojao ga nagovoriti da preuzme kotarski
251

NAZ M. Vrhovac, Diarium II 23. VII. 1816.

Izmeu magistrata i vojne vlasti nastale su trzavice, i magistrat je optuivao
tu vlast da mu krnji jurisdikciju (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 23. VII. 1816.).
253
R. Lopai, o. c., 97.
254
Vrhovac je preko pojedinaca bio obavijeten o bijednom stanju naroda u tom
dijelu Hrvatske, te mu je to neki Radi ak i grafiki prikazao (NAZ M Vrhovac Diarium II 6. X. 1816).
255
1. E. Tkalac, o. c., 49-56.
252

879

komesarijat256 na svom dobru Pokupskom, to je on odluno odbio predlaui mu da uini jedan kotar manje i da Pokupsko prikljui sisakom kotaru. Nakon to su obojica ostali kod njega i na objedu, razgovarali su i o
otrgnuu prekosavskih dijelova i njegove biskupije,257 to Vrhovac naravno
nije nikako odobravao. Izgleda da je ba radi toga senjski biskup Jei, koji
se biskupu Vrhovcu ni na prolasku ni na povratku kroz Zagreb nije javio, poao u Be. Sve je to ogorilo Vrhovca, kome je time uinjena velika nepravda, te je preko svoga agenta u Beu Modrovia poduzeo svrsishodne korake
kod kardinala Sevedija.258
Ve smo spomenuli da je pripojenje Prekosavske Hrvatske i sve promjene u vezi s time izazvalo veliko nezadovoljstvo u Hrvatskoj i Slavoniji. Iako
je bilo prekasno, sa svoje skuptine od 25. studenoga stalei Varadinske upanije poslali su caru opirnu predstavku na latinskom jeziku. U njoj prikazuju kako su Prekosavski Hrvati, koji su s njima ugarskom krunom povezani
vjekovima, doli pod francusku vlast i nakon petgodinjeg ropstva eljno ekali as da se s njima sjedine. Stoga, kada su doznali da su ih kao Karlovako okruje pridijelili kraljevini Iliriji, osjeaju kako su ta njihova braa nesretna. Spominju svoje zasluge i rtve prema njemu i mole ga da Prekosavskim Hrvatima vrati stari ustav i da ih pripoji svetoj kruni, a oni e mu za to
biti vjeno zahvalni i vjerni.
Tu svoju predstavku poslali su i banu 8. prosinca molei ga da se i on sa
svoje strane zauzme kod kralja svojim monim zagovorom da se sjedine prekosavske zemlje sa svetom krunom, jer su kroz 700 godina i vie njoj pripadale.259

V.
U 1817. godini Prekosavska Hrvatska sve vie se ukljetava u austrijski
sustav. Imenovani su i kotarski komesari. Tako za Karlovac Gerilci, za Sisak
Mili, za Samobor Ludovik Terputec, za Ozalj Tabak, za Severin Vrabec, za
Goricu jedan ije ime nije bilo odmah javljeno. Svi su oni imali godinju plau od 800 forinti. Uz to se govorkalo po Karlovcu da e uskoro doi grof Li260
261
chtenberg, predsjednik apelacije u Ljubljani, da uredi tribunal.
Pored toga usreivale su to okruje razne careve odredbe, izdane u
obliku proglasa od transkog gubernija, naravno na njemakom jeziku.
256

To mu je jo 20. XI. Fluck predloio i pismeno (NAZ M. Vrhovac, Diarium II

20. XI. 1816.).
257
O tom je Vrhovac bio obavijeten od karlovakog kapetanata, kome je o tom
stigao dekret transkog gubernija (Ibid. M. Vrhovac, Diarium II 9. XI. 1816).
258
Ibid. M. Vrhovac, Diarium II 22, 28. XI, 2, 4. XII. 1816.
259
DAZg Acta banalia 1816.
260
Djelokrug provizornog apelacijskog suda za Karlovako okruje odredio je
Lichtenberg tiskanom naredbom na latinskom i njemakom jeziku od 20. I. 1818.
(DAZg Normalien des k. k. Appellationsgerichts fr die Karlstdter Kreis fr die
Jahre 1818. bis 1821.).
261
NAZ M. Vrhovac, Diarium II 8, 9. III. 1817.
880

Tako su odreene sve platene mjere kod onih pravnih poslova koji su
za vrijeme nezakonitog prisilnog kursa papirnatog novca bili sklopljeni u
Karlovakom okruju do 1. VIII. 1815.262 Nadalje je proiren djelokrug zakonika od 1.1. 1804, koji je vrijedio u njemakim zemljama o prekrajima i tekim policijskim prijestupcima i na to okruje, te je imao stupiti na snagu
1. . 1817.263 Neto kasnije izdao je Fluck cirkular264 radi upozorenja da austrijski kazneni zakonik od 3. rujna 1802. ima punu snagu za to okruje jo od
oujka 1815.265
U to vrijeme u Prekosavskoj Hrvatskoj, gdje se narod nije mogao nikako pomiriti s novim stanjem, poljoprivreda i trgovina sve vie slabe, a razvijene industrije i onako nije bilo. Uz to je nastala strana glad i siromatvo.
Lihvarstvo preuze maha i ono je ubilo agrarne posjednike, koji su se uz velike kamate zaduivali i propadali. Pored gladi ponovio se i dravni bankrot i
to jo vie pogoralo situaciju.266 Radi rdavog vremena i stalnih kia nije se
mogao prirod spremiti, pa je mnogo toga propalo.267
Usred tog tekog stanja ne samo u Prekosavskoj, ve i u Hrvatskoj s one
strane Save, odlui se car pohoditi Varadin 29. listopada. Stoga je ban, obavijeten mnogo prije, izdao red kako ga treba doekati, a grad Varadin je
sve spremio za to velianstveni]i prijem.268 Meutim je vladar doao u taj
grad jo 26. listopada 1817, vrlo sveano doekan, a u ast njegova dolaska
izdao je zagrebaki kanonik Ivan Prevendar prigodnu pjesmu,269 slavei ga i
veliajui. Car Franjo primi 28. deputaciju kraljevina Hrvatske i Slavonije.
Tom prilikom ga je pozdravio Lukavski, a zatim ban u ime stalea i redova
kraljevina, prestavivi mu pojedince, od kojih je neke vladar pozvao na objed. Vrlo
je interesantno da Vrhovac270 zbog bolesti nije prisustvovao tome
271
slavlju. Najznaajnije je to da se tom prilikom nije zahtijevalo od cara uobiajeno pripojenje Prekosavske Hrvatske majci zemlji.
Karlovako okruje bilo je usreeno i 1818. godine novim odredbama
u sudskim stvarima. Tako je car 19. I. 1818. odredio da svi bivi zakoni o privatnom pravu prije francuske okupacije stupaju na snagu, a u kriminalnim
262
DAZg Normalien des k. k. Appelllationsgerichts..., No 2339; Comit. zagr.
congregationalia 1815 1818 (taj je proglas poslalo Karlovako okruje Zagrebakoj
upaniji 24. II. 1817.).
263
Careva odredba od 20. V.
264
Izaao 27. V.
2216
'' DAZg Comit. zagr. congregationalia 1815 1818 No
577'
266
1. E. Tkalac, o. c., 56, 57.
267
R. Lopai, o. c., 97.
268
DAZg Acta banalia 1817/1818.
269
Na latinskom jeziku, tiskana u Novoselovoj tiskari u Zagrebu.
270
esnaestog sijenja 1817. Vrhovac je s poslanicima kraljevine Hrvatske i Slavonije bio primljen u Beu od cara u audijenciju. Tu je ostao do 7. II, a ve 13. bio je u
Zagrebu (NAZ M. Vrhovac, Diarium II 6. XII. 1816, 16. L, 13. II. 1817.).
271
DAZg Comit. zagr. congregationalia 1815 1818. Baboaj Zagrebakoj upaniji 23. XI. 1817 (tu je i Prevendarova pjesma). Taj doek opisao je i Vrhovac (Diarium II 28., 29. X. 1817).

881

stvarima sudi se po austrijskom zakonu od 1803. godine. Latinski jezik (dijaki) se imao upotrebljavati u sudovanju, a od 20. veljae ljubljanski sud
kroz neko vrijeme ima biti apelacijska instancija i kriminalni vrhovni sud,
dok e vrhovni sud u Beu postati vrhovno prizivno sudite. O kmetskim i
urbarijalnim stvarima po carevoj odluci od 29. IV. poelo se postupati u tom
okruju po patentu od 1. IX. 1718.272 Uz te odredbe iz Bea su slijedili i brojni cirkulari transkog gubernija od manjeg znaaja.273
Zbog tekih prilika u cijeloj Hrvatskoj, car Franjo je odluio da u pratnji svoje ene posjeti te zemlje sa svrhom da opet Hrvate oduevi za habsburku dinastiju i da im ulije novu nadu u sretniju budunost. Zato je razumljivo to su svi u Hrvatskoj nastojali da to ljepe i usrdnije doekaju
svoga kralja i kraljicu i da im iskau na svaki nain i svoju stoljetnu odanost
i vjernost. Tako je od poetka oujka 1818. godine sve usredotoeno na dolazak kraljevskog para u Karlovac i Zagreb.
Kada je Zagrebaka upanija doznala od bana da e car i carica doi
prvih dana lipnja u Zagreb, ona je smjesta odredila popravak i ureenje cesta u toj upaniji. Zagrebaki pak magistrat zakljui da to sveanije doeka
kraljevski par. Uope kroz cijeli travanj i svibanj vrile su se velike pripreme
u Zagrebu, i ban Gyulay stajao je radi toga u stalnoj prepisci sa Zagrebakom upanijom. Kada je Vrhovac doznao da e 21. VI. car i carica stii u Karlovac, pode im u susret. Kraljevski je par boravio u Karlovcu od 21. do 24.
VI, a 27. je stigao konano u Zagreb, najsveanije doekan. U gradu su se car
i carica zadrali sve do 1. VII.
Za vrijeme njihova boravka grof Vojkfy i Lovini, kao izaslanici Zagrebake upanije, predstavili su kralju reprezentaciju molei ga da se Prekosavska Hrvatska pripoji majci zemlji.274
Kraljevski par ostavio je Zagreb 1. srpnja, ispraen cijelim plemstvom,
sveenstvom, vojskom i magnatima, koji su mu zaeljeli sretan put.
Tako su zavrili dani koji su stavili Karlovac i Zagreb u sveano raspoloenje.275
I dok je Vrhovac i taj put povjerovao da e vladar uskoro pripojiti prekosavske krajeve, ban ga je raalostio novom vijeu da e se svi hrvatski
krajevi uklopiti u jednu generalnu prefekturu (pokrajinu).276 Razoaranom biskupu vie od toga nije trebalo da uje, iako je to bilo bez temelja, pa
da izgubi svaku nadu u reinkorporaciju. Naime, ni u Beu, a ni u Trstu, nije
se mislilo na to, ve se nastojalo novoureene pokrajine to jae sputati u
austrijski sustav. Tako je odredbom transkog gubernija277 cijelo njemu
272

DAZg Normalien des k. k. Appellationgerichts...

NAZ Acta archivi... Politica XX.
274
Tkalac kae da je car tada obeao to sjedinjenje (I. E. Tkalac, o. c., 59).
275
S. Antoljak, Doek Franje I. i njegove supruge u Karlovcu i Zagrebu 1818. godine, Nastavni Vjesnik, god. 51, br. 3-4, Zagreb 1943, 171-178.
276
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 29, 30. VI, l, 4. VII, 2. VIII. 1818.
277
Od 31. X a potpisali su ga barun Antun Spiegelfeld, namjesnik transkog gubernija i Radievi, gubernijski savjetnik.
273

882

podreeno podruje podijeljeno na pet okruja, i to: goriko, istarsko, rije278

279
ko, karlovako i Trst s gradom i slobodnom lukom, te je cijeli gubernij
brojio 83.576 kua i 514.125 dua. Svako pak okruje dijelilo se na kotare,
a oni na opine i podopine. Tako se karlovako okruje sastojalo od ovih
kotara: karlovakog,280 severinskog,281 samoborskog,282 ozaljskog,283 gorikog284 i sisakog.285 Dakle ukupno je bilo u tom okruju 10.970 kua i 100.588
dua.
Kao i u prijanjim godinama tako i 1819. i nadalje su usreivali Karlovako okruje brojni cirkulari transkog gubernija.286 Samo da spomenemo
nekoliko njih: objava o batinskom ugovoru izmeu enika, kako se treba
praviti oporuka, naredba o uspostavljanju gradskog i zemaljskog zakona u
Karlovcu, kome su podvrgnuti svi stanovnici toga grada i okolice, plemii i
redovnici istoimenog okruja itd.287 Zatim naredba da se sveopi graanski
zakon, koji je na snazi, protee i na Karlovako okruje i odredba o uvoenju biljegovnih dohodaka u tom okruju.288 U 1820. godini nema nekih veih
novosti. I Karlovako okruje i Zagrebaka upanija preko izabrane komisije brinu se za regulaciju Save.289
Krajem srpnja pak putuje Vrhovac u Be, gdje je primljen od cara, Sauraua i drugih odlinika, a 15. rujna polazi ak s hrvatskom deputacijom u
Petu da pozdravi vladara.
Carevom pak odlukom i papinim odobrenjem od 7. XII. 1820. ujedinjena senjska biskupija s modrukom podijeljena je tako da je modrukoj ostala Rijeka, a senjskoj je predana u upravu Vojna Krajina. Karlovac pak s itavim distriktom s ove strane Kupe ostao je provizorno pod zagrebakom
biskupijom.
Za tu odluku doznao je Vrhovac tek oko polovice sijenja 1821. od upnika Hania, koji je postavljen za arhidakona s dunou da na sjednicama
karlovakog kapetanata podnosi izvjea o crkvenim stvarima.290 ini se da
je sve to ponukalo biskupa Vrhovca da pode u Ljubljanu gdje se odravao

278

Ono je imalo 26.505 kua i 128.782 due.

Ono je imalo 10.970 kua i 100.588 dua.
280
2.360 kua i 20.756 dua.
281
1.390 kua i 12.123 dua.
282
2.020 kua i 18.350 dua.
283
2.188 kua i 16.015 dua.
284
1.782 kua i 19.687 dua.
285
1.221 kua i 13.677 dua.
286
NAZ Acta archivi... Politica XX.
287
DAZg Comit. zagr. congregationalia 1819 F. 15; Normalien des k. k. Appellationsgerichts ...
288
Ibid. Comit. zagr. congregationalia 1819 F. 15.
289
Ibid. Comiss. regul. Savi 1819.
290
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 27, 31. VII, 3. VIII, 9. IX, 13. X. 1820., 15. I.
1821.
279

883

kongres vladara komu je bio nazoan i car. Franjo ga je primio u audijenciju

i s njim razgovarao o toj promjeni u crkvenom pogledu.291
U Beu su meutim vijeali o ureenju valute, te je ministar financija
grof Stadion predlagao292 da je prijeko potrebno novarstvo opet postaviti
na bazu kovanog novca i izdatke uravnoteiti s dohocima. Uz njegov prijedlog bilo je na konferencijama jo i drugih miljenja. Tako je grof Zichy branio miljenje293 da se civilna Hrvatska s Primorjem u prijanjem opsegu
zdrui s Ugarskom, koja bi dola opet u vezu s morem i njena bi trgovina na
taj nain oivjela i ona bi dobila dovoljno novaca. Time bi se ujedno udovoljilo i maarskim tubama. Iako je Zichyjevo razlaganje prihvatila u cijelosti
dravna konferencija, tome se opro sam Metternich izjavivi da je ta zemlja
dio Ilirske kraljevine povezana s njemakim zemljama294 i tako ta stvar privremeno propade.

VI.
Konano je Be 1822. god. ipak odluio izii u susret opravdanim eljama Hrvata, koji su u jeku krutog apsolutistikog centralizma unato tome i
dalje davali caru dokaze svoje odanosti i vjernosti.295
Sudbina Prekosavske Hrvatske bila je odluena ve carskim kabinetskim pismom 1. srpnja 1822. iz Laxemburga, upuenim Metternichu. U njemu car kae uz ostalo i ovo: ... Da podam vjernim podlonicima svojega
kraljevstva ugarskoga novi dokaz svoje naklonosti i milosti, te da rairim
probitke trgovine s inozemstvom, odluio sam, s one strane Save leei dio
Civilne Hrvatske i negdanje Ugarsko Primorje, koji su dosada tvorili sastavni dio moga kraljevstva Ilirije, priklopiti ugarskom kraljevstvu. im Vas ja
budem obavijestio o mojoj odluci i ujedno ugarskog dvorskog kancelara
kneza Koharyja kabinetskim pismom, imate u tom sluaju bez oklijevanja u
diplomatskom pogledu uiniti sve, to treba, i obznaniti svima dvorskim
uredima moju odluku. Napose pak ministra financija, vrhovni sud, zajedniku dvorsku kancelariju i dvorsko ratno vijee naputiti u moje ime, da s ugarskom dvorskom kancelarijom odre sastanak, da se dogovore o nainu iz296
vrenja ove moje odluke i odredbe.
291
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 6. II. 1821. i dalje; Vj. Klai, Hrvatska kraljevinska deputacija za kongresa u Veroni, Rad JA 235, Zagreb, 1928, 126 129.
292
U svom izvjeu od 20. VII. 1821.
293
Na konferenciji od 9. VIII. 1821.
294
J. Polec, o. c. I, 121-123.
295
Tako je u istoj godini izala tiskana pjesma Imbre Lopaia pod naslovom
Umilyevanye Puka Harvaczko prik Savzkoga, czaru szvome pridobrome, Ferenczu
jme j^a 12 ga Sichna 1822 aldovano! U Karlovczu, u kojoj se slavi vladara nazivajui ga na ljubljeni otac i Horvata sve dobro y Diko. eli mu dugi ivot, te ga moli
da zadri svoje vjerne sine pod svojom obrambom, jer nit naii jest na Svitu Junaka koibi zato nadbladal Horvate.
296
DAB Provinzen Illyrien 1767 1822 F. 16, b) Einverleibung der ehemaligen ungarischen Kstenlandes und des Theils von Civil Croatien jenseits der Save mit

884

Metternich je poslao to carevo kabinetsko pismo297 ugarskom dvorskom

kancelaru, u ije mu je ime vicekancelar grof Ignaz Almassy izjavio da je primio od njega dopis i da je izvijestio o carevoj odluci sjedinjenu dvorsku kancelariju, vrhovni sud, dvorsko ratno vijee i sve dvorske komore s dodatkom
da po preuzimanju spisa, koji se tiu pripojenih pokrajina kraljevini Ugarskoj, a iji je dio u g. 1816. i 1821. predan dvorskoj organizacijskoj komisiji i
dijelom sjedinjenoj dvorskoj kancelariji, naroito e pruiti potrebno gradivo za zajedniko dogovaranje, te dvorski ured nee oklijevati, da se sa potrebnim dvorskim uredima sporazumi o vremenu za zajedniki sastanak.298
Istodobno je Almassy poslao carev reskript banu,299 Zagrebakoj upaniji300
i magistratu.301 U njemu car izjavljuje da mu nema vee sree nego udovoljavati eljama svojih podanika, za ije izvrenje treba izabrati prikladna sredstva i jo zgodnije vrijeme. U tu svrhu odredio je da se prekosavski dijelovi i
Ugarsko primorje, koji su prije provale Francuza pripadali predragom kraljevstvu ugarskom, imadu istome vratiti i pripojiti.302

1.
Izgleda da je Vrhovac bio prvi koji je doznao da se Ilirska Hrvatska sjedinjuje. Stoga je odmah sazvao u katedralu sve predstavnike upanije i objavio im tu najdrau vijest.303
Uto je car imenovao za komesara, koji e izvriti reinkorporaciju, grofa
Josipa Majlatha, predsjednika dvorske ugarske komore, o emu je odmah
obavijestio Zagrebaku upaniju ugarski dvorski kancelar knez Franjo Kohary.304 Petog kolovoza305 sastala se u Beu konferencija, na kojoj se zakljuilo kako izvriti predaju tog dijela Hrvatske na desnoj strani Save. Kao rok,
kada se ta predaja ima obaviti, bio je odreen 1. XI. 1822.306
Ungarn im Jahre 1822. Franjo I. Metternichu, Laxenburg, 1. VII. 1822. Djelomino i J.
Polec (o. c. I, 123).
297
Datirano 5. VII. 1822.
298
DAB Provinzen Illyrien 1767-1822 F. 16, b) Einverleibung... Almassy
Metternichu, 6. VII. 1822.
299
Vj. Klai, Borba za prekosavske krajeve..., Vjesnik..., 118, 125. Ban je o tom
obavijestio stalee (DAZg Protocolla congr. Regni ab anno 1809 usque ad annum
1829-1831).
300
DAZg Comit. zagr. congregationalia 1822 F. l - 10 1823 F. 4, 1,7.
301
Ibid. Protocollum actorum magistratorum anni 1822 (No 2066); Acta politica Hb. reg. civ. Zagrab 1822 VII No 2066-2202; Vj. Klai, Hrvatska kraljevinska
deputacija..., Rad JA 235, 117. Na sjednici od 19. VII nakon to je proitan carev reskript, poslalo se odmah pismenu zahvalu vladaru za taj njegov in.
302
Vj. Klai, Borba za prekosavske krajeve..., Vjesnik..., 118, 125.
303
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 7. VII. 1822. Vrhovca su jo obavijestili o
tom Lentulaj i Kuevi.
304
Vj. Klai, Borba..., Vjesnik..., 118, 125, 126.
305
Na osnovu careve odluke od 1. VII. 1822.
306
J. Polec, o. c. I, 123.

885

U Hrvatskoj i Slavoniji je zavladalo veliko veselje zbog careve odluke.307

Pojedine upanije sa svojih skuptina slale su pismene zahvale banu. Tako je
to uinila medu prvima Poeka upanija308 i odluila poslati svoje izaslanike u deputaciju dVseZahvali vladaru.309 Na skuptini Zagrebake upanije310
pod predsjedanjem Lukavskog, nazoni su primili carev reskript s vivat i
odredili kako se Franji ima zahvaliti. Nakon toga je Lukavski odrao vatreni
govor, u kome je veliao vladarevu odluku i izrazio veselje to su otrgnute
zemlje ponovno vraene, obeavajui caru da e Hrvati dati svoj ivot i krv
za njega. Iza Lukavskovog govora proitan je dekret o imenovanju Majlatha
i odreeno je da se upanija odmah stavi u vezu s njim.311
Kao i Poeka tako je i Virovitika upanija sa svoje skuptine312 u Osijeku pisala banu neka joj se dopusti, poslati vladaru posebnu deputaciju.313 I
ban je zbog toga pisao Koharyju314 da car na to pristane.315
Uz hrvatske upanije prva je od ugarskih upanija Borsodska316 izrazila
svoju radost nad ujedinjenjem, veliajui carevu odluku i Gyulaya kao poglavara Hrvatske.317 Iza nje su to uinile i druge ugarske upanije, ija je pisma
ban poslao Zagrebakoj, Krievakoj, Varadinskoj, Poekoj, Virovitikoj i
Srijemskoj upaniji.318
Odraz veselja nad sjedinjenjem u Hrvatskoj najbolje nam pokazuje
pjesma doktora prava Luje Jelaia od Buina319 Veszeli spomenek zlatnih
Pravicz (Bulla aurea), koje vu Lettu 1822om Pukom szvojim Andrash ovog
Imena, Kraly Magyarzki, Horvatcki, Slavonski y Dalmatizki, odlicheno je
podelil, Na Ispunenyu Ztoletja shez toga tojezt vu Lettu 1822om najmre oster307
Tkalac kae da je careva odluka o sjedinjenju primljena u Hrvatskoj kao posljedica presije posred neprilika, i stoga je veselje bilo razmjerno neznatno (I. E. Tkalac, o. c., 59).
308
Na svojoj skuptini od 12. kolovoza.
309
Tu je skuptinu sazvao podupan Bunjik i o njoj obavijestio bana 30. srpnja
molei ga da dopusti staleima te upanije da izmeu sebe biraju za deputaciju lanove. Na toj je skuptini proitana uz carev reskript i poruka velikog upana grofa Karla
Zichyja, koji je pozivao prisutne da izaberu delegate koji e pod njegovim vodstvom
poi caru u Be. Ali oni zakljue da se o svemu obavijesti ban s molbom da on sazove
hrvatski sabor i da svi zajedno u ime kraljevine Hrvatske i Slavonije izaberu delegaciju. Ban je odgovorio prvo Bunjiku, tek 13. kolovoza, da e oznaiti vrijeme kada e se
skuptina moi sastati da bira poslanike. Jednako je odgovorio na poruku stalea
24. VIII. 1822 (Vj. Klai, Hrvatska kraljevinska deputacija..., Rad JA 235, 117, 118 i
DAZg Acta banalia 1821/1822).
3
Od 18. kolovoza i slijedeih dana 1822.
1
DAZg Protocollum actorum politicorum (Zagr. up.) anni 1822, art. 1.
2
Od 22. VIII. 1822.
3
DAZg Acta banalia 1821/1822 i Vj. Klai, Hrvatska kraljevinska deputacija.., Rad JA 235, 118, 119.
4
6. rujna 1822.
5
Vj. Klai, Hrvatska..., Rad JA 235, 119.
6
5. rujna 1822.
7
DAZg Acta neoacquisita 1820- 1829.
8
Ibid. Comit. zagr. congregationalia 1822 F. l -10 1823 F. 4, l, 7.
9
On ju je dovrio 20. rujna 1822. u svom dvoru ehi.

886

gnyene vu Lettu 1809. po Franczuzih Dersave nad Szavum y morjem natrag

k koruni Magyarzkoj Sz-Ztipe prikloplyene jeszu opievan.. .32 Kako u
Hrvatskoj, tako su i u Beu shvaali vanost sjedinjenja Civilne Hrvatske s
kraljevinom Ugarskom, smatrajui da time poinje nova perioda.321 Uto je
car ve dao komesaru Majlathu,322 koji je imao u Zagreb stii 5. listopada,323
upute na koji e se nain izvriti reinkorporacija.324 Isto tako je prihvatio banovu molbu da primi kraljevinsku deputaciju, koju e, ako stigne u Be do
2. X,325 ondje primiti, a poslije toga u Veroni.326 Vladar je udovoljio i banovoj
molbi, koju mu je uputio preko palatina Josipa,327 da se sve parnice iz prekosavskih krajeva, koje su se dotada vodile kod karlovakog suda, odsele vode
kod banskog stola.328 Istovremeno je pisao i Zagrebakoj upaniji, koja je
odbila njegovu elju o okupljanju novaka u asu kada se imala izvriti reinkorporacija, da joj postavlja za komesara Lukavskog, kome se ima pokoravati.329
U novozadobivenim krajevima poeo je po odredbi kolati stari novac.330
Uskoro je i mnogooekivani komesar Majlath stigao 8. listopada u est sati
podveer u Zagreb, gdje je bio sveano doekan od civilnih i vojnih vlasti
kao i od naroda.331 Devetog listopada Majlath332 se stavio u vezu s Lukavskim, kome je pismeno objasnio kako e se izvriti reinkorporacija po terminu od 1. XI. i naveo je koji e se sve dijelovi pripojiti.333 Desetog listopada
kraljevski je komesar primio brojne posjete, te se tada sastao i s banom, s
kojim je uglavio da Hrvati poalju sveanu delegaciju u Veronu gdje e se svi
poslanici skupiti 14. studenoga.334 U vezi s tim razgovorom ban je odmah pi-

320
Vj. Klai, Hrvatska pjesma prigodom reinkorporacije prekosavskih krajeva
god. 1822., Vjesnik kr. dr. arkiva, Zagreb 1926, 137143; F. Fancev, Dokumenti za
podrijetlo hrvatskoga preporoda, Grada XII, Zagreb, 1933, 173 177.
321
NAZ Acta archivi... Politica XX. Knez Dietrichstein Vrhovcu, Be, mjeseca
rujna 1822.
322
U 12 toaka (Vj. Klai, Borba..., Vjesnik..., 126-128).
323
DAZg Comit. zagr. congregationalia 1822 F. l - 10 1823 F. 4 l 7
324
Vj. Klai, Borba..., Vjesnik..., 126-128.
325
Kohary banu, Be, 26. IX. 1822.
326
Vj. Klai, Hrvatska kraljevinska..., Rad JA 235, 119.
327
Palatin Josip banu, Peta, 5. X. na njegovo pismo od 12. IX.
328
DAZg - Acta banalia - 1821/1822.
329
Ibid. Comit. zagr. congregationalia 1822 F. l -10 1823 F. 4, 1,7.
Franjo I. Zagr. upaniji, Verona, 5. X. 1822.
330
Ibid. Protocollum actorum politicorum (Zagr. up.) anni 1822 (odredbu od
9. X. 1822. tiskala je Zagr. upanija u 200 primjeraka).
331
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 3, 8. X. 1822. i Vj. Klai, Borba.., 118.
332
Isti dan je njemu u poast priredio Vrhovac sveani ruak za 52 uzvanika, a naveer zabavu (NAZ M. Vrhovac, Diarium III 9. X. 1822. i V j . Klai Borba Vjesnik..., 118).
333
Vj. Klai, Borba..., Vjesnik..., 118, 129 i kopija u Comit. zagr. congregationalia
- 1822 - F. l - 10 - 1823 - F. 4, l, 7.
334
Vj. Klai, Borba..., Vjesnik ...,118; Isti, Hrvatska..., Rad JA 235, 119, 120; NAZ
M. Vrhovac, Diarium III 10. X. 1822.

887

335

sao svim hrvatsko-slavonskim upanijama, ustanovama, pojedinim velikaima, gradovima itd., pozivajui ih da poalju na oznaeno mjesto svoje poslanike, koji e ondje biti predstavljeni caru.336
Ujedno je zamolio Majlatha neka nastoji da u sjedinjenim krajevima na
jug Save biva Severinska upanija kao i Rijeka i Karlovac na vrijeme izaberu s\roje poslanike.337
Meutim je Majlath i 11. listopada nastavio konferiranje s pojedinim
slubenim osobama. Tako je uspio nagovoriti Oegovia da se prihvati podupanske asti u prekosavskom dijelu. Ujedno je pristao na Oegoviev prijedlog da Raizner bude ondje notar, Meduni i Matijaevi plemiki suci,
Hranilovi blagajnik, Biff vicenotar i arhivar, Srblin odvjetnik, a pii i Lovini mali suci.
S banom se komesar sloio da se jedan sudac zbornog suda u Karlovcu
pozove banskom stolu, a drugi stolu sedmorice, gdje e ostati sve dotle dok
se parnice bivih podanika Ilirije ne dovre.
Slijedei dan tj. 12. listopada, u osam sati ujutro ostavio je Majlath Zagreb, sveano otpraen od vlasti, plemstva i graanstva do Savskog mosta.
Odatle ga je odveo komesar Khinel u Jasku, gdje ga je okruni kapetan sa upanijskim osobljem i uglednicima grada Karlovca primio i pogostio te je oko
podne zajedno s njima poao u Karlovac. Iz toga mjesta poao je u Rijeku,338
a ve 18. stigao je u Trst, gdje je drugi dan sastavio zajedniki zapisnik o izvrenju predaje prekosavskih krajeva.339
2.

Meutim su na banov poziv od 10. listopada stizali odgovori. Tako mu je

prvi odgovorio Vrhovac da ne moe poi u Veronu zbog bolesti. Grad pak Varadin, te Poeka, Virovitika, Srijemska, Krievaka340 i Zagrebaka upa-

335
Pismo, datirano 10. X. 1822, Majlath je pak pisao Koharyu 12. X. da javi caru
da e hrvatska deputacija stii u Veronu 14. XI (Vj. Klai, Hrvatska..., Rad JA 235,
120).
336
DAZg Acta politica lib. civ. Zagrab 1822 X No 2946-3058; Acta banalia-1821/1822.
337
Vj. Klai, Hrvatska..., Rad JA 235, 120. O svom razgovoru s Mailathom Gyulay
je pisao i palatinu 15. listopada (DAZg Acta banalia 1821/1822 i Vj. Klai, Hrvatska..., Rad JA 235, 123).
338
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 11, 12. X. 1822. i Vj. Klai, Borba..., Vjesnik..., 118, 119.
339
J. Polec, o. c. I, 124.
340
Vj. Klai, Hrvatska..., Rad JA 235, 120, 121.
341
Na istoj skuptini te upanije od 15. listopada pod predsjedanjem Lukavskog
zakljueno je i to da se u prekosavskim krajevima provede dicalis conscriptio, te su
izabrane osobe koje e to provesti u pojedinim procesima. Nadalje su stalei primili
na znanje da od 1. XI. karlovaki sud prestaje opstojati. Raspravljalo se i o likvidaciji
kontribucionalnih zaostataka i proitano je izvjee podupana Mirka Lentulaja kako

341

342

nija kao i sam grad Zagreb uputili su banu svoje poslanike, a samo su se
343
neki ispriali da ne mogu poi na taj put.
Usred novih priprema za provoenje reinkorporacije i slanja sveane
deputacije u Veronu, Majlath je javio Lukavskom344 da e 31. listopada doi
u Zagreb, a 1. studenoga sveano e predati Zagrebakoj upaniji krajeve koji su potpadali pod njenu vlast. Zato ga moli da priredi sve to je potrebno za
taj in.345
U svezi s reinkorporacijom uputio je gubernij u Trstu notu346 karlovakom okrunom kapetanu, naglasivi da po viem nalogu347 prestaje opstojati
to okruje s posljednjim danom mjeseca listopada kao i sve slube, a inovnici se stavljaju na raspolaganje.
Nekoliko dana kasnije poalje istome kapetanu grof Alfons Porzia,348
namjesnik transkog gubernija, obavijest349 da je car milostivo dopustio
pripojenje dijela civilne Hrvatske i biveg Ugarskog primorja Ugarskoj, a
svojom odredbom350 naloio je da se 1. studenoga izvri predaja navedenih
krajeva i ondje zavede ugarska uprava.351
I dok je sve bilo pripravno za vrenje toga znaajnog ina, Zagreb se
spremao da to sveanije doeka 1. studeni 1822. godine. Ban, Vrhovac, Zagrebaka upanija i gradski magistrat352 upravo su se natjecali u tome.353
Uto je 31. listopada rano poslije podne Majlath stigao u Zagreb, doekan od vlasti, plemstva i graanstva i otpraen do svog stana u biskupskim
dvorima.354 Sutradan, tj. 1. studenog, ujutro izvrena je sveana predaja prekosavskih krajeva u velikoj dvorani biskupskog dvora, gdje je Majlath proe se izvriti reinkorporacija (DAZg Protocollum actorum politicorum [Zagr. up.]
anni 1822).
342
Vj. Klai, Hrvatska..., Rad JA 235, 122; DAZg Protocollum actorum magistratorum anni 1822 i Acta politica Hb. reg. civ. Zagrab. 1822 X No 2946-3058.
343
DAZg Acta banalia 1821/1822.
344
Iz Rijeke 25. X, a njemu je Lukavski odgovorio 30. X. 1822.
345
DAZg Comit. zagr. congregationalia 122 F. l - 10 1823 F. 4, l, 7. i
Vj. Klai, Borba..., Vjesnik..., 119.
346
Od 26. X. 1822.
347
Od 16. X. 1822.
348
Taj je bio odreen povjerenikom za predaju. U tu svrhu je jo 17. X. pitao
vrhovni kancelar dravne kancelarije zajedniku dvorsku kancelariju da li su Prekosavska Hrvatska i Primorje rijeeni veza s Ilirijom ili ne, da se mogu pripojiti (DAB
Provinzen Illyrien 17671822 F. 16, b) Einverleibung...).
349
Od 31. X. 1822. po nalogu dvorske kancelarije od 29. X.
350
Od 23. IX. 1822.
351
DAZg Acta banalia 1821/1822; DAB Provinzen Illyrien 1767-1822
F. 16, b) Einverleibung... Kundmachung der k. k. Nieder Oester. Landesregierung,
Wien, 7. XI. 1822. (tiskano) i DALJ Landeseinteilung von Krain Kuestenland und
Illyrien F. 1.
352
Na sjednici od 26. . 1822. zakljueno je da se kraljevski komesar doeka uz
prangije i veliku paradu i da se priredi sveana kazalina predstava (DAZg Protocollum actorum magistratorum anni 1822. i Vj. Klai, Borba..., Vjesnik..., 119, 120).
353
Vj. Klai, Borba..., Vjesnik..., 119, 120 i DAZg Protocollum actorum magistratorum anni 1822.
354
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 31. X. 1822.

889

govorio na latinskom jeziku, iznijevi prolost prekosavskih dijelova i izjavio

da po kraljevoj odredbi vraa Zagrebakoj upaniji otrgnute krajeve, te ih
opet zdruuje s ugarskom krunom.355 Nakon burnog klicanja odrao je opiran govor Lukavski, a iza njega govorio je Vrhovac, takoer hvalei vladarevu odluku.356 Iza sveane slube Boje polo se na objed u biskupske dvore,
te se tom prilikom nazdravljalo vladaru, Majlathu i drugim odlinicima.357
Podvee je grad bio rasvijetljen. Sveanost je nastavljena predstavom u
Gradskom kazalitu, gdje su se prikazivale dvije stvari: prvo prolog sa ivim
slikama i pjevanjem u slavu cara, a zatim gluma Die Htte am Savestrom,358 koju su izveli njemaki glumci. Za vrijeme igre dolo je do burnih
ovacija kralju, Majlathu i hrvatskom narodu. Nakon kazaline predstave cijela ta proslava zavrena je bogatom i sjajnom veerom u banskim dvorima.359
Sutradan, tj. 2. studenoga, ujutro otiao je Majlath u Karlovac, ispraen
od cijelog plemstva, a ban je otputovao u Lunicu, gdje se spremao za Vero360
nu.
Stigavi Majlath u Karlovac, ondje je obnovio magistrat, kojemu je na
elo postavio ponovno Franju Gerlicija.361 U tom mjestu sastao se Majlath s
Porziom, te su 2. studenoga izvrili predaju Karlovakog okruja.362
Istodobno dole su po Majlathovoj odredbi prekosavske kole pod zagrebako kolsko okruje.363
Poslije predaje Karlovakog okruja izvrena je i predaja Rijekog okruja.364 Tom prilikom su pojedini gradovi reinkorporirane Prekosavske
355

Provincijalni dio Hrvatske obuhvaao je prostor od 952,24 kvadratne milje (A.

uvaj, Grada za povijest kolstva kraljevine Hrvatske i Slavonije II, Zagreb, 1910,443).
356
Svi ti govori izali su u Novoselovoj tiskari i razaslati na sve strane. Tako je
poslala Zagrebaka upanija jedan primjerak tih govora i ugarskoj dvorskoj kancelariji, u ime koje se zahvalio Kohary (DAZg Comit. zagr. congregationalia 1822 F.
1-10-1823-F. 4, 1,7).
"
357
Vj. Klai, Borba ..., Vjesnik..., 130-136.
358
Ta je gluma neto kasnije tiskana na njemakom jeziku i kajkavskom narjeju. 359
Vj. Klai, Borba..., Vjesnik..., 122-124, 132.
360 NAZ _ M Vrhovac, Diarium III - 2. XI. 1822. i Vj. Klai, Borba..., Vjesnik...,
124, 125.
361
R. Lopai, o. c., 97.
362
J. Polec, o. c. I, 124. Sada je bivi karlovaki okruni kapetan 5. XI. obavijestio
po viem nalogu magistrat i zemaljski sud u Rijeci i Karlovcu i kotarske sudove u abru, Ravnojgori i Crikvenici, kao i gradski magistrat u Bakru, da se izvrilo sjedinjenje
civilne Hrvatske i Primorja s Ugarskom (DAZg Acta banalia 1821/1822).
363
A. uvaj, o. c. II, 443, 530 (Odsele su se te kole morale dopisivati s nadzornikom narodnih kola u Zagrebu Tomom Koakom, dok je kolski podinspektor za Primorje bio kanonik Tomo Stuva. Karlovaka gimnazija i glavna kola s inventarom povjerena je upravitelju te gimnazije ocu Aurelu Hoermannu. Majlath je ujedno zamolio
Porziju da naloi vrhovnom istarskom kolskom nadzorniku Ivanu Eggenbergu da poalje sve spise koji se tiu prekosavskih kola vrhovnom nadzorniku u Zagrebu grofu
Josipu Sermageu uz dvostruki popis. I zbilja ti su spisi stigli ve 6. XI. 1822).
364
estoga studenog 1822. O toj predaji je konani zapisnik sastavljen tek 5. III.
1823. (J. Polec, o. c. I. 124). Jedanaestog studenog 1822. javio je Kohary banu da je za
890

365

Hrvatske proslavili sada taj znaajni in vrlo sveano. Prigodom reinkorporacije biveg Karlovakog okruja izala je u tom mjestu jedna tiskana
prigodna pjesma na latinskom od dr. Nabijaa,366 a druga na hrvatskom u
karlovakom narjeju od Mirka Lopaia Na potenje domovine pod naslovom Pizma nyih velichanstvu czeszaru y kralyu Ferenczu I. na l. studena
1822. vu Karlovczu aldovana.367
3.

Kada je sveano izvrena reinkorporacija, dovravale su se i pripreme

za slanje delegata u Veronu.368
Sada su neki delegati krenuli iz Zagreba369 5. studenoga,370 a neki su
otili jo prije. Svi su se poslanici sastali tono na 14. studenoga 1822.371 u
Veroni, gdje je bio odran kongres372 u nazonosti kraljeva i dravnika.
Hrvatskih poslanika, obuenih u narodne kostime, koji su odsjeli u palai grofa Jeronima Ortija u Veroni, bilo je ukupno 35 s banom.
gubernatora Rijeke i civilnog Ugarskog primorja car imenovao Franju zmenyu, temekog kameralnog upravitelja i dvorskog savjetnika (DAZg Acta banalia
1821/1822 i Protoc. actorum polit. [Zagr. up.] anni 1822). Do dolaska zmenyu provizorno je upravljao time savjetnik Aleksije Junkovi (DALJ Landeseinteilung...
F. 1. Okruje Adelsberg izdalo je o tom 28. XI. 1822. Kurrende).
365
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 18. XI. 1822. Tako je to uinio npr. Samobor.
366
R. Lopai, o. c., 97, 98.
367
U uvodu te pjesme, tiskane kod Prettnera na 8 stranica, navodi se kako su se
Hrvatska i Ugarska u staro vrijeme sloile i u ljubavi mnogo stoljea provele skupa
pod arpadovskim kraljevima, a zatim pod lotarinkom kuom. Opisuje se 1809. godina, kako je tada prekosavska zemlja predana Francuzima, te koliko su Hrvati zbog toga prepalili. Ali iznenada je car Franjo, ije e ime i kod Hrvata i Maara ostati vjeno, vrati majci zemlji. Zato obeaje pjesnik caru vjernost i ljubav Hrvata, ali neka i on
njih voli. Slavi Majlatha i zavrava rijeima:
Zato slono da pivamo
Slogu, Dobra da uivamo
Bog nam ivi naeg kralja
I z njim narod od Maara.
I u Zagrebu su takoer spjevane takve pjesme na uspomenu reinkorporacije i u poast
grofa Majlatha. Jedna je takva od profesora tamonje akademije nauka Franje KIohammera, druga od propovjednika iste akademije dra. Franje Schrotta, a trea od Tome Miklouia. Sve su te pjesme tiskane u Novoselovoj tiskari (Vj. Klai, Borba...,
Vjesnik..., 121). etvrta je pak izala od nekog anonima, koji se potpisuje Virgilius
(V. Deeli, Biskupska a zatim Novoselska tiskara u Zagrebu [1794 1825], Narodna
Starina 10, Zagreb, 1925, 125).
368
Na banov poziv od 1. XI. posljednji su izabrali svoje poslanike severinski distrikt i Rijeka (Vj. Klai, Hrvatska..., Rad JA 235, 122, 123).
369
U njihovu poast spjevao je Prevendar pjesmu, a neki anonim u ast bana (V.
Deeli, o. c., Narodna Starina 10, 125).
370
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 5. XI. 1822.
371
Ne god. 1825, kako to pie R. Lopai (o. c., 97).
372
Taj je trajao od 20. X. do 14. XII. 1822.

891

Kada je delegatima javljeno da e ih kraljevski par primiti 18. studenoga u podne u audijenciju, poli su na odreeni dan do careve palae gdje ih
je primio car u uniformi ugarske konjanike vojske. Pored njega su stajali
knez Metternich i drugi odlinici. Na to je ban Gyulay odrao govor na latinskom jeziku, izrazivi vladaru zahvalnost sviju podanika kraljevine Hrvatske
na njegovoj odluci obeavajui da e mu oni za to biti trajno obvezani. Na
taj govor car mu je odgovorio takoer na latinskom dosta kratko izjavivi da
mu je drago to je ispunio vruu elju Hrvata i tako im podao novi dokaz koliko mu je stalo do ouvanja njihova ustava. Poziva ih da jave svojim upanijama da i nadalje ispunjavaju to trai ast prijestolja i da e on ubrzo s njima raspravljati o stvarima373 koje e moi jo vie pridonijeti srei predragog mu kraljevstva Ugarske i pridruenih strana.
Poto se deputacija oprostila od cara, otila je carici, koju je ban pozdravio na njemakom jeziku, podsjetivi je na njen boravak u Hrvatskoj.374
Ona mu je kratko odgovorila da joj je ostao taj put u ugodnoj uspomeni i izrazila je svoju radost to su Hrvati postigli reinkorporaciju prekosavskih
krajeva.
Nakon toga su delegati otili u palau Orti. Sutradan, tj. 19. studenoga,
bili su na ruku kod cara, a poslije toga otili su doputenjem Franje u posjete ruskom caru Aleksandru I. Jo su hrvatski delegati poli pozdraviti kralja
obiju Sicilija, kralja i kraljicu Sardinije, nad vojvotkinju Mariju Ludoviku od
Parme i Piacenze, potkralja Italije Reinera i kneza Metternicha. Iza toga se u
ime hrvatske delegacije zahvalio Stani banu, iji je rad uvijek bio na korist
Hrvata,375 prikazujui ih u Veroni uzorom podanike vjernosti prema svome
kralju pred evropskim vladarima. Na taj govor odvratio mu je ban ganutljivo i srdano. Budui daje time delegacija izvrila svoju dunost, njeni lanovi su na poetku prosinca poeli polagano stizati376 u Zagreb,377 a ban je onamo doao 9. i 11. XII. je pohodio Vrhovca, komu je priao detaljno o borav378
ku u Veroni.

skih krajeva Ugarskoj kao i kraljevu odluku o tom, te im je odredila da sve

to objave u tamonjim novinama i kod dotinog ministra vanjskih poslova
zatrae potvrdu da su to izvrili.380
Istodobno je i Majlath381 pisao Lukavskom radi konanog dovrenja pripajanja dijela382 Severinske upanije Zagrebakoj i zbog triangulacije pripojenih krajeva.
esnaestog prosinca 1822. sastala se pod predsjedanjem Lukavskog
skuptina Zagrebake upanije, koja je vijeala ak do oujka 1823.383 Ona se
prvo zahvalila banu384 to je vodio delegaciju, 385 koja je po njegovu izvjeu386 postigla veliki uspjeh kod cara i carice.387 Zatim su proitani pismena
izvjea Buana i Kuevia,388 koji su u njima naveli da je car prigovorio deputaciji to su mu stalei uskratili novake i izrazio nadu da e oni to popraviti, te da e pripravno i bez natezanja izai u susret njegovim eljama. Iza toga je odrao Vrhovac vrlo odluan govor i predloio neka se udovolji zahtjevu cara i dadu novaci. Ali sada nastade o tom pitanju cijela rasprava, pri
emu su mnogi govornici iznijeli svoja miljenja, te biskupov prijedlog, iako
poduprt od Lukavskog i drugih, propade, jer je veina glasova bila protiv
njega. To je velikog upana i imenovanog kraljevog komesara za novaenje
toliko razbjesnilo da je staleima proitao carev reskript. Sada je tek nastala
zagluna vika i skuptina zakljui da se zbog toga uloi protest i remonstracija. Unato tome Lukavski389 je uspio silom u svom naumu i izvrio novaenje, uloivi protest na zakljuke skuptine.390 U nastavku zasjedanja Zagrebake upanije podneseno je skuptini izvjee kako je obavljena reinkorporacija, to je primljeno na znanje. Ujedno su tom prilikom stalei zamolili
beku vladu da poradi kod 391cara da se to prije dijelovi Severinske upanije
pridrue njihovoj upaniji.
Kada se pak sastala banska konferencija, na njoj su se hrvatski stalei
392
zahvalili banu na njegovu trudu, veliajui njegov rad. Ujedno je s te kon-

4.

380

379

U meuvremenu je beka dravna kancelarija poslala svim austrijskim poslanicima na stranim dvorovima obavijest o pripojenju prekosav-

381

1822.

DAB Provinzen Illyrien 1767-1822 F. 16, b) Einverleibung...

On je bio takoer u Veroni, a pisao je Lukavskom iz Rijeke 30: XI. i 5. XII.

382

DAZg Comit. zagr. congregationalia 1820 F. l - 12 1821 F. l -12.

Ibid. Protocollum actorum politicorum (Zagr. up.) anni 1822.
384
16. XII. 1822.
385
DAZg - Acta banalia - 1821/1822.
386
Od 20. XII. 1822.
387
DAZg Comit. zagr. congregationalia 1822 F. 1-10 1823 F. 4, l, 7.
388
Datirani s 13. XII. 1822. Prvi su potpisali Kuevi i Buan (Ibid. Comit. zagr.
congregationalia 1822 F. l - 10 1823 F. 4, l, 7), a drugi samo Buan. Proitani
su 18. XII. 1822. (Vj. Klai, Hrvatska..., Rad JA 235, 141).
389 Vrhovac i Gyulay krivili su Lukavskog zbog neuspjeha u toj stvari.
390
Vj. Klai, Hrvatska..., Rad JA 235, 141 -145.
391
DAZg Prot. actorum politicorum (Zagr. up.) anni 1822.
392
Ibid. Comit. zagr. congregationalia 1820 F. l 1821 F. l - 12 (to se je
dogodilo 27. XII. 1822, a 28. poslao je ban izvjee s privatnim pismom o tome Zagrebakoj upaniji).
383

373

Po banovu prianju Vrbovcu zamalo nije dolo do sukoba izmeu poslanika i

cara, jer im je car htio prigovoriti u svom govoru to mu nisu htjeli odobriti novake.
Tek na veliko nagovaranje odustao je vladar od te namjere i tako ih je ipak uvijeno
prekorio (NAZ M. Vrhovac, Diarium III 11. XII. 1822. i Vj. Klai, Hrvatska..., Rad
JA 235, 139).
374
U godini 1818.
375
Sve inozemne novine pisale su o hrvatskoj deputaciji (Vj. Klai, o. c., Rad JA
235, 138).
376
Vj. Klai, Hrvatska ..., Rad JA 235, 130- 139; DAZg Protocolla congregationum regnorum ab anno 1809 usque ad annum 1829-1831, str. 370-399; Cmit. zagr.
congregationalia 1822 F. l - 10 1823 F. 4, l, 7.
377
NAZ M. Vrhovac, Diarium III 3. XII. 1822.
378
Ibid. M. Vrhovac, Diarium III 11. XII. 1822. i Vj. Klai, Hrvatska..., Rad
JA 235, 139.
379
30. XI. 1822.

892

893

ferencije poslana i pismena zahvala palatinu za njegovo zauzimanje da se

prekosavske zemlje pridrue ugarskoj kruni.393
Meutim Zagrebakoj upaniji u tijeku godine stizale su brojne estitke
ugarskih upanija zbog reinkorporacije.394
Kada je pak Vrhovac u lipnju 1823. doao u Karlovac, bio je tu doekan
s neopisivim slavljem. Tom prilikom je u njegovu poast tiskana pjesma Pozdrav Horvatov karlovakih svome velikomu domorodcu g. biskupu zagrebakom Maximilianu Vrhovcu u Karlovcu dana 5. klasna 1823. uinjen.395
Veselje zbog reinkorporacije kvarili su glasovi koji su kolali u 1823. godini po Hrvatskoj i Zagrebu da e biti ukinuta banska ast.3961 u Hrvatskoj i
u Ugarskoj eznuli su svi da se sazove zajedniki sabor. Konano je kralj
udovojio toj elji i odredio397 da se sabor sastane u Bratislavi 11. rujna 1825.
Tada je zavladalo pravo veselje u Hrvatskoj,398 jer se time opet poelo vladati po ustavu. Prije zajednikog sabora sastao se po stoljetnom obiaju hrvatski sabor u Zagrebu da izabere poslanike za bratislavski sabor i da im dade
instrukcije. Tom prilikom su obavjeteni399 hrvatski stalei o izvrenoj reinkorporaciji i sveanom poslanstvu u Veroni.400 Iza toga je sabor zahtijevao
da se i Dalmacija pripoji svetoj kruni ugarskoj.401
Zajedniki sabor u Bratislavi zapoeo je radom 11. rujna 1825. i trajao je
sve do 19. svibnja 1827.
Na svojoj 44. sjednici, tj. 28. sijenja 1826, hrvatski nunciji iznijeli su
pred sakupljene stalee svoj prijedlog to se tie gravamina hrvatskog sabora, zahtijevajui da se o tome raspravlja. Tom prilikom primljeno je na
znanje pripojenje prekosavskih krajeva i izraena je nada da e car u tom
smislu pripojiti Hrvatskoj i Dalmaciju.402
Tako su Hrvati u navedenom apsolutistikom i neustavnom periodu, lieni svoga sabora, ipak preko svojih preostalih stalekih ustanova i istaknu-

tih odlinika i rodobljuba pridonijeli utoliko u rjeavanju pitanja reinkorporacije Prekosavske Hrvatske to je odluka o tom konano ipak dola odozgo.
Samo je do te reinkorporacije dolo u posljednji as, upravo kao i malo
zatim povratak na ustavnu vladavinu u cijeloj austrijskoj monarhiji, premda
nije postigla one politike rezultate koje je beki dvor od nje gotovo sa sigurnou oekivao.

CROATIA BEYOND THE SAVA AND THE QUESTION OF HER

RE-INCORPORATION, 1813-1822
Summary
The author discusses the transition and Organisation of a new government after the fall of Napoleon, in the part of Croatia lying bevond the river
Sava, the so-called civilian or urban Croatia. The people welcomed the arrival of the new Austrian authorities, who introduced a Croatian-Hungarian
Constitution, and this area was thus annexed in 1814 to the rest of the Croatian lands.
But the hope of the Croats that this area beyond the Sava should be included in the Zagreb region was not fulfilled.
The Emperor decided in 1816 that Illyria should comprise the whole of
Corniola and Corinthia, which were under a separate governor and in the
following years were incorporated into the Austrian System. The people were dissatisfied and the Emperor visited Croatia in 1818 to win them over.
Eventually, in 1822, the Emperor re-incorporated the part of Croatia beyond
the river and coastal Hungary, and civilian Croatia was thus annexed to the
Zagreb region.

393

NAZ M. Vrhovac, Diarium III 27. XII. 1822.

Tako je medu prvima izrazila svoje veselje Krievaka upanija (15.1. 1823), zatim Durska (1. II), Zaladska (ona se jo 23. IX. pismeno zahvalila caru radi reinkorporacije), Biharska (3. II), eljezna (Kismarton, 3. II), Aradska (7. II), Arvanska (24. II.),
Njitranska (3. III.), Baranska (3. III.), Ugoka (11. IV.), Bekeka (7. IV), Moonjska
(9. IV) Bratislavska (10. IV), Zemplenska (15. IV), ongradska (17. IV), Baka (17. IV) i
Tolnska (2. V. 1823) (DAZg Comit. zagr. congregationalia 1822 F. l - 10 1823
F. 4, 1,7).
395
R. Lopai, o. c., 97.
396
. Surmin, Hrvatski preporod I, Zagreb, 1903, 28.
397
Odlukom od 3. VII. 1825. u Bergamu.
398
. Surmin, o. c. I, 28.
399 22. VIII. 1825. Sva su ta izvjea ula u zapisnik sabora pod cl. 2.
400
DAZg Protocolla congregationum Regni ab anno 1809 usque ad annum
1829-1831,
str. 370-399.
401
R. Horvat, Najnovije doba hrvatske povjesti, Zagreb, 1906, 35.
402
Acta comitiorum regni Hungariae... in diem septembris anni 1825. indictorum, Posonii 1825 et 1826, 149, 313.
394

894

895

BIBLIOGRAFIJA RASPRAVA I LANAKA IZ

HRVATSKE POVIJESTI STJEPANA ANTOLJAKA
(1933-1990)
Kra tie:
Annales Inst. franc. Zagreb.

as. hrv. pov.

Godien zbornik.
Gospodarstvo.
Hrvatska enciklopedija.
Hrvatski dnevnik.
HBL
Jutarnji list.
Nastavni vjesnik.
Rad. Fil. fakul. Zadar.
Rad. Inst. JAZU Zadar.

Starine.
Starohrvatska prosvjeta

Annales de l'Institut francais de Zagreb.

Zagreb.
asopis za hrvatsku povijest. Zagreb.
Filozofski fakultet na Univerzitetot Skopje.
Godien zbornik. Skopje.
Gospodarstvo. Zagreb.
Hrvatska enciklopedija. Zagreb.
Hrvatski dnevnik. Zagreb.
Hrvatski biografski leksikon. Zagreb.
Jutarnji list. Zagreb.
Nastavni vjesnik. Zagreb.
Filozofski fakultet u Zadru. Radovi. Zadar.
Radovi Instituta za historijske i ekonomske nauke JAZU u Zadru. Zadar. [Od sv.
21/1974. mijenja naziv u: Radovi Centra
JAZU u Zadru, a od sv. 26/1979. u: Radovi
Zavoda JAZU u Zadru.]
Starine. Zagreb.
Starohrvatska prosvjeta. Zagreb.

Knjige:
Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu,
vlast, nakl., Zagreb 1936, 136 str.
Pregled hrvatske povijesti, St. Kugli, Zagreb 1942, 175 str.
Dalmatinsko pitanje kroz vjekove, Hrvatski izdavalaki bibliografski zavod, Zagreb
1944, 348 str.
Bune puana i seljaka u Hrvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb 1956, 311 str.
Izvori za historijata na narodite FNRJ za sreen vek, Univerzitet vo Skopje, Skopje
1962, 127. str.
Pomoni istoriski nauki, Univerzitet vo Skopje, Skopje 1966, 449 str.
Pomone istorijske nauke, Istorijski arhiv, Kraljevo 1971, 294 str.
Izvori za historiju naroda Jugoslavije. Srednji vijek. Filozofski fakultet, Zadar 1978,
XII + 166 str.

897

 Pomoni istoriski nauki, Univerzitet Kiril i Metodij, Skopje 1980, 376 str. (Nadopunjeno izdanje).
Pacta ili Concordia od 1102. godine, Centar za povijesne znanosti, Institut za hrvatsku povijest, Monografije 9, Zagreb 1980, 252 str.
Rasprave i lanci:

1933.

Trgovina Dalmacije za francuske vladavine. Split se razvio u vano trgovako sredite kao posrednik trgovine s Bosnom, Gospodarstvo, Zagreb, 4, 1933, br. 143 str
10.
1934.

Knjievni rad Natka Nodila, Jugoslavenski list, Zagreb, 17, 1934, br. 206, str. 11.
Natko Nodilo. Stogodinjica roenja jednog velikana. (S portretom.), Jutarnji list,
Zagreb, 23, 1934, br. 8115, str. 17.
Pokop Dubrovake republike. Predigra dogaajima prije konane likvidacije. Nesloga dubrovake vlastele. Izigravanje engleskih i austrijskih generala. Graani i
vlastela u Dubrovniku. Osmrtnica o smrti Dubrovake republike izdana je 7. srpnja
1814. u Zadru. (S l si.), Jutarnji list, 23, 1934, br. 8227, str. 5, 6.
1936.

Englezi gospodari kljua Jadranskog mora Visa 1808 1815,

Jutarnji list, 25, 1936, br. 8821, str. 9.
Kako je Austrija dobila Dalmaciju,
Jutarnji list, 25, 1936, br. 8950, str. 50.
Najjae i najznaajnije stranke u Hrvatskoj u XIX vijeku,
Hrvatski dnevnik, Zagreb, l, 1936, br. 214, str. 33.
1937.

Hrvatski narod i drutvo u devetnaestom vijeku. Uloga stalea. Visoko i nie plemstvo u krizi i propadanju. Seljatvo daje svjee snage inteligenciji i ulazi u javni ivot.
Hrvatski dnevnik, 2, 1937, br. 305, str. 26.
Jedan nepoznati akt o nacionalnom radu biskupa Maksimilijana Vrhovca,
Croatia sacra, Zagreb, 7, 1937, br. 13-14, str. 119- 123.
Osamljeni uvar stare hrvatske prolosti kroz vjekove. Knin nekadanja prijestolnica hrvatskih upana, banova i kraljeva,
Hrvatski dnevnik, 2, 1937, br. 244, str. 7.
Roman ivota Fra Andrije Dorotia. Prvi pokuaj sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Uoi stogodinjice smrti velikog pobornika za sjedinjenje dviju glavnih
hrvatskih zemalja,
Jutarnji list, 26, 1937, br. 9041, str. 11-12.
1938.

S. Gunjaca: Topografska pitanja na teritoriju stare cetinske upanije s ekskurzima

o ubikaciji Setovije i Tiluriuma, Split, 1937,
Jugoslovenski istoriski asopis, Beograd, 4, 1938, sv. 12, str. 137, 138.
Etats des esprits Zagreb et en Croatie l'egard des Francais en 1809,
Annales Inst, franc. 2, 1938, N. 5-6, str. 270-276.
F. ii: Nekoliko isprava iz poetka XV. st. Starine, 39, Zagreb 1938, str. 129-130.
Jugoslovenski istoriski asopis, 4, 1938, sv. 12, str. 133 134.
Izbori u Hrvatskoj do pada barun Levina Raucha,
Hrvatski dnevnik, 3, 1938, br. 921, str. 18- 19.
898

Izbori u Hrvatskoj od Bedekovia do odstupa Khuen-Herdervary-a,

Hrvatski dnevnik, 3, 1938, br. 928, str. 15.
Mare Rene Bruere (Marko Bruerovi) zatitnik i zagovornik jevrejskih trgovaca u
Sarajevu,
idov, Zagreb, 22, 1938, br. 15, str. 7, 8.
Napoleon Bonaparte branitelj dubrovake slobode, ali samo do asa, kada je Dubrovnik prisvojio sebi. Neki novi momenti o propasti Dubrovake republike,
Jutarnji list, 27, 1938, br. 9506, str. 20. 21.
Napoleon Bonaparte branitelj dubrovake slobode (1797), (S l si.),
Jadranska straa, Zagreb, 16, 1938, br. 8-9, str. 364, 365.
Unuk Petra Zrinjskoga protiv Habzburgovaca. Propaganda baruna Josipa Vojnovia za Rakoczya u Hrvatskoj,
Jutarnji list, 27, 1938, br. 9419, str. 15.
Vanost, znaaj i historijat hrvatskih sabora u XIX. vijeku,
Hrvatski dnevnik, 3, 1938, br. 700, str. 17-24.
1939.

Dalmacija, Hrvatska s Primorjem, Istra i Slovenija na pregovorima u Ovru i u miru u Schnbrunu,

Jugoslovenski istoriski asopis, 5, 1939, N. 8, str. 50-56.
Comment la Dalmatie devint francaise,
Annales Inst. franc. Zagreb, 3, 1939, N. 8, str. 50-56.
Grof Josip Jelai Buimski, ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. (16. X
1801.- + 19. V 1859), /S portretom/,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1086, str. 14, 15.
Ivan Kukuljevi Sakcinski. Prigodom 50-godinjice smrti,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1165, str. 15, 16.
Les repercussion de la Revolution francaise en Croatie,
Annales Inst. franc, Zagreb, 3, 1939, N. 9, str. 68-83.
La remise aux Francais de Rijeka (Fiume), du littoral croate et de la Croatie d'au de
la Save.
Annales Inst, franc. Zagreb, 3, 1939, no. 10, str. 138-149.
Katolike upe u Francuskoj Hrvatskoj godine 1811,
Croatia sacra, 9, 1939, br. 17-18, str. 104- 120.
Kako se umanjivala i poveavala povrina i stanovnitvo Hrvatske i Slavonije u
XIX vijeku,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1054, str. 26-27.
Triumfalan put bana Josipa Jelaia po Baniji i Lici godine 1848,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1309, str. 15.
Napoleon Veliki i Hrvati,
Hrvatski dnevnik, IV, 1939, br. 1312, str. 27-30.
Barun Franjo Trenk von Grosz-und Kleinscharlack, Schakulak und Meiken, 4. X
1749.-4. X 1939,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1235, str. 14, 15.
Banska ast i vlast u Hrvatskoj od najstarijih vremena do XIX. stoljea,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1249, str. 14- 15.
1940.

Ferdo Sii (9. III 1869 + 21. I 1940.),

Savremenik, Zagreb, 28, 1940, knj. I, br. 3, str. 87-89.
Annales Inst. franc. Zagreb, IV, 1940, N. 13, str. 61-79; No. 14-15, str. 184-189.
Les renseignements autrichiens sur la Dalmatie francaise en 1806 1808,
Annales Inst. franc. Zagreb, IV, 1940, N. 13, str. 61-79; No. 14- 15, str. 184- 189.
899

1942.
Bojnii Ivan,
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 16.
Bojnii Toma,
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 16.
Boppe Paul,
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 70.
Bukovaki Franjo,
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 496.
Buan Herman,
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 561.
Buan Ivan,
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 561.
Dalmacija pod austrijskom vlau,
Hrvatska enciklopedija, 4, 1942, str. 473.
Dalmacija pod francuskom vlau,
Hrvatska enciklopedija, 4, 1942, str. 473, 474.

Z. Tanodi Poviestni spomenici slobodnoga kraljevskoga grada Varadina, sv. I, Svobodina Narodna Tiskara, Nakladom obine slob. i kr. grada Varadina, Varadin
1942,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 189-191.
Doek Franje I. i njegove supruge u Karlovcu i Zagrebu 1818. godine,
Nastavni vjesnik, 51, 1942-1943, br. 3-4, str. 171 - 178.
Dr R. Horvat, Zagreb. Poviest hrvatskoga glavnog grada. Jeronimska knjinica,
knjiga 657. Tisak Narodne Tiskare. Zagreb 1942,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 383-384.
V. Nori, Samobor-grad, II izdanje. Tiskara Dragutina Spullera, Samobor 1942,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 175-177.
V. Nori, Poviest upe bi. dj. Marije u Zlataru. Narodna Tiskara, Zagreb 1942,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 177.
I. A. Brli. Pisma sinu Andriji Torkvatu 18361855., 2 knjiga. Hrvatska misao i rie
kroz stoljea, sv. 3 7. Izdanje Hrvatskog izdavakog bibliograf(s)kog zavoda. Tisak
i uvez Union, Zagreb, 1942/43,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 177-180.
Vjesnik hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu, prije Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko
dalmatinskog zemaljskog arhiva. Uredio dr. J. Nagy. Knjiga 9./10., Zagreb 1941.
Hrvatska dravna tiskara,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 185- 186.
J. Horvat. Kultura Hrvata kroz 1000 godina, II knjiga. Tisak Tipografije d. d., Zagreb,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 188-189.
Hrvatska prolost, knjiga III. Uredio prof. dr R. Horvat. Izdalo kulturno-historijsko
drutvo Hrvatski rodoljub. Tisak Narodne tiskare, Zagreb 1942,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 3, str. 276-278.
Pokret za decentralizacijom dalmatinske pokrajinske uprave god. 1848,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 3, str. 276-278.
Kako je nastala austrijska pokrajina kraljevina Dalmacija,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 3, str. 232-239.
Rod Oria. Uredio i uvod napisao Adam grof Ori Slavetiki. Tekstovi i pregledi,
sv. 6, Hrvatski izdavaki bibliografski zavod, Zagreb 1943,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 378, 379.
B. Popari, Tuna poviest Hercegove zemlje 1437 1482. Izdanje Matice hrvatske.
Mala knjinica, kolo VI, sv. 40. Tisak Tipografije, Zagreb 1942,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 380-381.
E. Laszowski, Rudarstvo u Hrvatskoj I. Poviestni pregled rudarstva i rudarskih
ustanova u Hrvatskoj Slavoniji Meimurju od najstarijih vremena do god.
1859. Izdanje nakladnog odjela Hrvatske dravne tiskare. Tisak Hrvatske dravne
tiskare, Zagreb 1942,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 381-382.
Hrvatska prolost, knjiga 4. Uredio prof. dr R. Horvat. Izdalo kulturno-historijsko
drutvo Hrvatski rodoljub. Tisak: Hrvatski tiskarski zavod d. d., Zagreb 1943,
as. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 382, 383.
Hrvatska poviest u tabelama,
Naa domovina, 1/1, Zagreb 1943, str. 305-359.
Poviest,
Naa domovina, 1/1, Zagreb 1943, str. 507-513.

1943.

1944.

Misli i pogledi dra A. Radia. Povijest naroda vrednija od povijesti kraljeva. Zahtjev objektivnosti u pisanju povijesti opravdan je samo do stanovite mjere. Hrvatskom narodu treba dati povijest u kojoj e vidjeti sebe. (S. portretom),
Hrvatski dnevnik, 5, 1940, br. 1399, str. 30, 31.
Hrvatsko starinarsko drutvo u Kninu. /S l si./,
Nastavni vjesnik, knj. 49, 1940-1941, sv. 2, str. 158, 159.
Dr Grga Novak: Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (1797 1814). Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 269, (121), Zagreb 1940,
Nastavni vjesnik, knj. 48, 1940- 1941, sv. 3, str. 210-213.
Hrvatski kulturni spomenici I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1940,
Nastavni vjesnik, knj. 49, 1940-1941, sv. str. 66-70.
1941.

Prof. Ferdo ii, Prva godinjica smrti velikog hrvatskog povjesnika,

Jutarnji list, 30, 1941, br. 10416, 22. I 1941.
Balassa Franjo de Guarmth,
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 129.
Banska krajina,
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 200.
Barada Miho,
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 216.
Batthyany Adam de Nemetujvar,
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 285.
Batthyany Franjo de Nemetujvar,
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 285, 286.
Beck Levin,
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 310.

Prof. dr R. Horvat, Prolost grada Zagreba. Izdalo kulturno-historijsko drutvo

Hrvatski rodoljub: Hrvatski Tiskarski Zavod d.d., Zagreb 1942,
asopis za hrvatsku povijest, Zagreb, l, 1943, sv. 1-2, str. 172175.
900

Dubrovaka trgovina od 1358 1409,

Gospodarstvo, 4, 1944, br. 23, str. 9.
901

 Pomorstvo i trgovina Boke od 1797. do 1814,

Gospodarstvo, 4, 1944, br. 26, str. 5.
Venecija upropauje dalmatinsku trgovinu. Prije su dalmatinske lae plovile i izvan Jadrana po cielom Jadranskom moru,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 35, str. 9.
Izvozna trgovina Splita u XV. stoljeu. Dokazi trgovakog duha i sposobnosti dalmatinskih Hrvata u davna vremena,
Gospodarstvo, 4, 1944, str. 9.
Trgovake veze Dubrovnika s Turcima. Ugovor iz godine 1442. bio je temelj cijelom
dubrovakom trgovakom ivotu i plovidbi,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 47, str. (9).
Prva zalagaona u Dalmaciji. Za pomaganje siromanog puanstva osnovana je u
Splitu godine 1642. prva zalagaona,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 60, str. 9.
Split postaje vana trgovaka luka. U esnaestom vieku znatno je procvala posredna trgovina Splita izmeu Mletaka i Turske,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 85, str. 10.
Splitska trgovina u srednjem vieku. Izvjea splitskog kneza Daniela Molina o prilikama splitske trgovake luke,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 101, str. 9.
Robni promet u Splitu i kuga 1606. godine. Te je godine u malo vie od 12 mjeseci
umrlo oko 70 posto splitskog puanstva,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 105, str. 6.
Gpspodarska borba Venecije s Dubrovnikom. Borba Venecije da odvrati trgovinu s
Turskom preko Splita u svoje luke.
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 109, str. 9.
Trni spor izmeu Gradeca i Kaptola,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 126, str. 6.
Dalmacija za francuskog vladanja. Prvi korak francuske uprave bila je obsena izgradnja dobre cestovne mree,
Gospodarstvo, 4, 1944, 137, str. 9.
Temelji tursko-dubrovakih trgovakih veza. Diplomatska i trgovaka spretnost
Dubrovana na turskom dvoru u Carigradu,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 149, str. 9.
Zagrebaka trgovina u prolosti. Glavne smetnje trgovini bile su borbe protiv nepravednog ubiranja malterine,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 151, str. 9.
Cvat dubrovake trgovake mornarice,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 157, str. 9.
Dubrovaki arsenali, kverovi i lazaret,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 162, str. 6.
Drutva trgovaca, brodovlastnika i kapetana u srednjovjekovnoj Dalmaciji,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 167, str. (l 1).
Splitski trgovaki zakoni u srednjem vieku,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 174, str. 9.
Cehovsko ureenje u srednjovjekovnom Zagrebu. Najstariji dokaz organizacije zagrebakih obrtnika potjee jo iz godine 1447,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 180, str. (9).
Splitska trgovina za prvog austrijskog vladanja,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 184, str. (5).
Kotor i njegova trgovina u srednjem vieku,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 196, str. 9.
902

Obrt i trgovina u staroj Virovitici,

Gospodarstvo, 4, 1944, br. 196, str. (9).
Smetnje dubrovakoj trgovini u XVII vieku. Mletaka republika nastojala je uviek
da ugui svaku stranu trgovinu na Jadranu,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 192, str. 10.
Trgovaki odnosi izmeu Dubrovnika i Venecije,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 204, str. (9).
Drevna trgovina Risna i Novog. U XIV i XV stoljeu osobito je procvala trgovina
ovih gradova bokokotorskih,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 209, str. 9.
Trgovake prilike Dalmacije poslije njenog pada pod Veneciju.
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 209, str. 9.
Srednjovjekovna trgovina robljem u Dubrovniku. Zbog visoke pristojbe od prodaje
klonuli su se trgovci robljem grada Dubrovnika,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 26, str. (9).
Prometne veze Like u 19. stoljeu. Trebalo je vrlo dugo dok se u Lici uredio kakav
takav putniki promet,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 240, str. 6.
Trgovaka zarada u srednjovjekovnom Dubrovniku,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 224, str. 10.
Gospodarstvo Splita u XV vieku. Stoljee biede, koje je posve osiromailo kugom
poharano stanovnitvo grada,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 226, str. (9).
Starodrevna dubrovaka industrija vune. U poetku XIV stoljea izvozila se dubrovaka roba po Balkanu i dalmatinskim gradovima,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 241, str. 5.
Sukobi Trogira sa Splitom radi karavana,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 253, str. 9.
Kako je stari Dubrovnik branio interese svog vunenog obrta. Drakonske mjere za
one, koji su krali vunu, odnosno loe izraivali vunene proizvode,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 276, str. 10.
Doroti Andrija,
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 211.
Drakovi Franjo Adam,
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 245.
Drakovi Gapar,
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 245.
Drakovi Ivan (II),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 245.
Drakovi Ivan (III),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 245, 246.
Drakovi Ivan (IV),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
Drakovi Ivan (V),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
Drakovi Ivan (VIII),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
Drakovi Ivan (IX),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
Drakovi Ivan Nepomuk,
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246, 247.
Drakovi Juraj (1525-1587),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 249.
903

 Drakovi Juraj (1599- 1650),

Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
Drakovi Kazimir Josip,
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 250.
Drakovi Nikola,
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 250.
Remise de la Dalmatie aux Francais (1806),
. Annales Inst. f rane. Zagreb, 8-9, 1944-45, no. 24-25, str. 55-70.
1947.

Dravni arhiv u Zadru,

Slobodna Dalmacija, 1. I 1947.
1948.

Juraj Kriani kao ruski historiar,

Slobodna Dalmacija, br. 934, 29. I 1948.
1949.

Zadarski katastik 15. stoljea,

Starine Zagreb, 42, 1949, str. 371-417.
Pitanje autentinosti Pake isprave,
Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, 3 serija, l, 1949, str. 115 142.
1951.

Nekoliko podataka o doseljenju Crnogoraca u Zadar i u okolicu Bribira,

Istoriski zapisi, Cetinje Titograd, 7, 1951, sv. 10-12, str. 464-468.
1952.

Narodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (1883),

Istoriski zapisi, 8, 1952, sv. 1-3, str. 110-113.
Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniu,
Graa za povijest knjievnosti Hrvatske, Zagreb, 22, 1952, str. 245 273.
Prilog biografiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovia,
Graa za povijest knjievnosti Hrvatske, 23, 1952, str. 41 48.
Konavoska buna u sreditu jednog dijela evropske diplomacije (1799 1800),
Rad JAZU, Zagreb, 286, 1952, str. 41-48.
Predaja Dalmacije Francuzima (1806).
Rad JAZU, 288, 1952, str. 167-183.
Jo neto o Pakoj ispravi,
Starohrvatska prosvjeta, Serija l, 2, 1952, str. 183-186.
Resume: Quelqes indications nouvelles au sujet du document de Pag, p. 186.
Kako i kada je dolo do jednog umetka u Rogerijevoj Carmen miserabile.
Starohrvatska prosvjeta, Serija 3, 2, 1952, str. 187-200.
Resume: Quand et comment eut lieu l'insertion dans le Carmen Miserabile de
Rogerius, p. 200.
1953.

Grobniki problem u hrvatskoj i stranoj historiografiji,

Rijeka revija, Rijeka, 2, 1953, br. 5-6, str. 180- 184.
Comment sont decrits Luis XIII, Montmorency, Marillac et Richelieu dans Varia
de Karlo Vrani,
Annales Inst. franc. Zagreb, ser. 2e, 2-3, 1953-54, str. 199-202.
904

1954.

Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Duknoviu i Jakovu

Peristil, Split, l, 1954, str. 167-169.
Miscellanea Jadertina. 1. Tri pitanja za prouavanje historijske topografije i toponomastike zadarskih otoka i okoline Zadra, a) Kornati, b) Vrgada, c) Otri Rat
Vrevac Puntamika; 2. Dva priloga prouavanju hrvatske knjievnosti u Zadru, a)
Porijeklo i obitelj pjesnika Sime Budinia, b) Pjesmice zadarskog notara Franje Sorinija,
Rad. Inst. JAZU Zadar, l, 1954, str. 109-151.
Resume: Miscellanea Jadertina, p. 150, 151.
Veze izmeu Zadra i Rijeke u srednjem vijeku,
Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, Rijeka, 2, 1954, str. 5 18, Sammary, p. 18.
1848. godina i Split,
Istorijski zapisi, 10, 1954, sv. l, str. 119-144.
Anonimni izvjetaj iz Bosne o Karadordevim ratnim operacijama (1805),
Istorijski zapisi, 10, 1954, sv. 2, str. 605 606.

1955.
Prekosavska Hrvatska i pitanje njene reinkorporacije, 18131822,
Starine, 45, 1955, str. 91 -150.
Batthyny de Nemetuyvar Franjo,
Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, l, 1955, str. 393.
Batthyny de Nemetuyvar Adam,
Enciklopedija Jugoslavije, l, 1955, str. 393.
Binchi Carlo Federico,
Enciklopedija Jugoslavije, l, 1955> str. 493.
Bogli Jakov,
Enciklopedija Jugoslavije, l, 1955, str. 636.
Bojnii Ivan,
Enciklopedija Jugoslavije, l, 1955, str. 651.
..
1956.

Da li je Istra upravo 539. godine potpala pod Bizant, Zbornik radova Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd, 49, 1956, str. 3144.
Summary: Was Istria subjected to Byzantium in year 539?, p. 43 44.
Kako su isusovci sticali posjede u nekadanjoj kastavskoj gospotiji,
Jadranski zbornik, Rijeka, l, 1956, str. 203-217.
Summary: The jesuits and the way how they acquire properties in the ancient seignority of Kastav. Eleven croatian documents from the seventeenth Century beloging to this distreet, p. 217.
Hrvati u Karantaniji. Prilog seobi Hrvata iz Dalmacije u prekosavske krajeve u 7.
stoljeu,
Godien zbornik, Skopje, 9, 1956, str. 15-38.
Sommaire: Les Croates en Carinthie (Annexe a l'historie de la migration de Croates, de la Dalmatie dans les region au de la Save, au 7eme siecle, p. 37 38.
Belina Darovnica Hvaranima je falsifikat,
Godien zbornik, 9, 1956, str. 39-66.
Sommaire: L'acte de donation de Bela est une falsification, p. 66.
1957.

Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadranima. Tko je bio zadarski slikar Markantonije de Medula?,
Peristil, 2, 1957, str. 181 -192.
Summary, [192].
905

Kada i koliko puta je osnivan krki ili liki sandak?

Zadarska revija, Zadar, 6, 1957, br. 2, str. 160- 166.
Pribislav je bio samo gastald Barbana (1199),
Jadranski zbornik, 2, 1957, str. 113-120.
Resume: Pribislav n'etait que le gastald de Barban (1199).
1958.

Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena Hrvata u Istri,

Starine, 48, 1958, str. 47-83.
1959.

Pobiranje marturine, crkvene desetine i vojine u zadarskom distriktu (1435),

Starine, 49, 1959, str. 227-234.
Tko je zapravo bio Brunellijev zadarski knez Paolo Svigno? Anali Historijskog
instituta JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 6-7, 1959, str. 73 75.
Resume: Qui etait en realite le comte de Zadar Paolo Svigno mentione par Brunelli?, p. 75.
Prilog prouavanju trgovakih veza izmeu Dubrovnika i Skopja u 15. i 16. stoljeu,
Godien zbornik, 10- 11, 1959, str. 57-74.
Resume: Contribution a l'etude des liens commerciaux entre Dubrovnik (Raguse)
et Skopje aut 15eme siecles, p. 73 74.
1962.

Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra, Rad. Inst. JAZU Zadar,
9, 1962, str. 55-115.
"
Zusammenfassung: ber das austerben und erlschen des kroatischen Adels in
der Umgebung von Zadar, p. 115.
Miscellanea croatica et macedonica. 1. Jedan od najstarijih, dosada nepoznati i neobjelodanjeni hrvatski privatno-pravni ugovor (1457); Proglas upuen Dalmatincima na hrvatskom jeziku da se ne sjedinjuju sa ugarskom krunom tj. Hrvatskom
(1817); 3. Jedan talijanski diplomata o djelatnosti Anastasa Lozaneva i Djora Petrova u 1904. godini,
Godien zbornik, 14, 1962, str. 89-101.
Miscellanea croatica et macedonica, p. 101.
1963.

Kada je nastala prva Historija Hrvata,

Mogunosti, Split, 10, 1963, br. 2, str. 200-202.
1964.

Unsere Sklavinien. U: XIFCongres international des etudes byzantines Ochrides, Beograd, Vizantoloki institut SAN 1964, Vol. 2, str. 9-13.
1967.

Da li bi se jo neto moglo rei o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posavskom?,

Godien zbornik, 19, 1967, str. 129-139.
Summary: Is it possible to add anything to the Interpretation of the Croatian duces
Borna and Ljudevit Posavski, p. 139.
Jo neto o Cruwatis et Mirmidonibus,
Godien zbornik, 19, 1967, str. 141-151.
Summary: Additional remarks on Cruwatis et Mirmidonibus, p. 151.

906

1968.

- Doaganeto na Slovenite na Balkanot,

Radio-televizija Skopje, 1968, str. 30.
- Miscellanea mediaevalia Jugoslavica. 1. Slovenica. Marca Vinedorum i Winidorum marca, knez Ingo; 2. Croatica. Tko su bili Lingones Tome Arcidjakona.
Kako sve izvori nazivaju onoga neretvanskog kneza, koji je pobijedio mletakog
duda 840. godine. Tko je zapravo prvi od naih historiara upozorio na Krajinu
sa Baanske ploe. Da li je postojala pored sauvanih i poznatih apendikula (Appendicula, Pacta conventa, Qualiter) i jo jedna zvana Conuentio; Serbica. Da li
se tono zna kako se je zvao prvi po imenu poznati srpski vladar; 5. Bosnensia et
Zachulmensia (Hercegovinensia). Koga bi porijekla mogao biti ban Kulin. Povelja
humskog velikog kneza Andrije. 6. Montenegrina. Da li je Petar bio samo barski
biskup (1078),
Godien zbornik, 20, 1968, str. 113-195,
Miscellanea mediaevalia Jugoslavica, p. 192-195.
1969.

- Nekoliko problema iz biografije Petra Zorania,

Zadarska revija, 18, 1969, br. 5, str. 385-394.
- Dolazak Slovena na Balkan,
Iz prolosti makedonskog naroda, Skopje, Radio-televizija Skopje, 1969, str.
11-25.
1971.

- Vrhovac Maksimilijan,
Enciklopedija Jugoslavije, 8, 1955, str. 542, 543.
- Zadar pod vlau Istonih Gota,
Zadarska revija, 20, 1971, br. 2, str. 137-146.
- Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I za hrvatsku povijest X stoljea,
Radovi, 10, 1971-72, Filozofski fakultet Zadar, str. 41-116.
Summary: An Umpublisched Charter of the Croatian king Kreimir (Kreshimir) L,
p. 114.
- Peturgoz ili Patur Gozdia, Jedna povijesna topografsko-toponomastika zagonetka ili ne?, Zadar, Povijesno drutvo Hrvatske, Podrunica Zadar, 1971, 29 str.
(Predavanja knj. 1).
1972.

- Ban Pavao Bribirski Croatorum dominus,

Rad Inst. JAZU Zadar, 19, 1972, str. 5-62.
Summary: The ban Pavao Bribirski Croatorum dominus, p. 62.
- Doseljenje Slavena (Hrvata) u Istru,
Susreti na dragom kamenu, IV, Pula, Via ekonomska kola, 1972, str. 179190.
1848. i Zadar,
Zadarska revija, 21, 1972, br. 3-4, str. 234-248.
1973.

Zadar unter ostrogotischer Herrschaft,

Diadora, Zadar, 6, 1973, str. 207-220.
Uesvoto i uloga ta na Serbite, Hrvatite i Ungarcite vo vostanieto na Georgi Vojteh
(1072),
Glas. Inst. nac. ist., 17, 1973, br. l, str. 115-144. ,
Resume: La participation et le role des Serbes, Croates et Hongrois dans L'insurrection de Georgi Vojteh (1072), (A l'ocassion du neuvieme centenaire de sette insurrection en Macedoine), p. 145.
907

 Zadarski knez Pavao Zrinski,

Rad. Inst. JAZU Zadar, 20. 1973, str. 111-118.
Summary: The Zadar prince Pavao Zrinski, p. 118.
Nekoliko marginalnih opaski o seljakoj buni 1573. godine,
Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb, 5, 1973, str. 7 26.
Summary: Marginalia to the 1573 peasant uprising, p. 111.
Pad i razaranje Zadra u IV kriarskom ratu,
Rad. Fil. fakul. Zadar, Zadar, 5, 1973-74, str. 57-88 + 4 tab.
1974.
Miscellanea mediaevalia adriatico-croatica,
Adriatica maritima, Zadar, l, 1974, str. 255 286.
Summary: Miscellanea mediaevalia adriatico-croatica, p. 284 286.
Heretici u srednjovjekovnom Zadru i njegovoj okolici,
Rad. Inst. JAZU Zadar, 21, 1974, str. 7-27.
Summary: Heretics in mediaeval Zadar and its environs A contribution to the
study of the history of patarenos in Dalmatia, p. 27.
Kada se kod nas prvi put spominje naziv kukuruz,
Zadarska revija, 23, 1974, br. 3-4, str. 286-289.
Artium et medicinae doctor Federik Grisogono, njegova obitelj i javno djelovanje
u Zadru,
Zbornik radova o Federiku Grisogonu zadarskom uenjaku (1472 1538), Filozofski fakultet u Zadru i Institut za povijest znanosti u Zagrebu, Zadar 1974, str.
27-54.
Riassunto: Artium et medicinae doctor Federico Grisogono la sua famiglia e la
sua attivita a Zadar. (Contributo allo studio delle vechie famiglie nobili zaratine), p.
54.

1975-76.
Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara,
Rad Fil. fakul. Zadar, 14- 15, 1975-76, str. 17-36.
Summary: Zadar in the period of Croatian national rulers, p. 36.

1976.
Arhivske zabiljeke i marginalije o Markantoniju de Dominisu, Rad. Inst. JAZU Zadar, 22-23, 1976, str. 49-62.
Summary: Archival marginal notes on Markantun de Dominis, p. 62.
Nekoliko primjera o postojanju feuda u zadarskoj kopnenoj regiji 1409. godine,
Rad. Fil. fakul. Zadar, 16, 1976-77, str. 157-174.
Summary: A few instances of feudal estates in the mainland region of Zadar even
after 1409. (Contribution to the studies of the feudal System in Dalmatia in 15th
Century), p. 174.
1977.
Dosadanji istraivaki radovi o pokretu Matija Ivania i neka novonastala pitanja
i problemi o njemu,
Radovi Instituta za hrvatsku povojest, 10, 1977, str. 7 26.
Summary: Research work on the commoners'revolt in Hvar and some newly arisen
questions relating to it, p. 25, 26.
1978.
- In memoriam Grga Novak (2. IV 1888-8. IX 1978),
Zadarska revija, 27, 1978. br. 5-6, str. 573-580.
Vransko obiajno pravo,
Rad. Fil. fakul. Zadar, 18, 1978-79, str. 167-220 -l- 7 tab.
Riassunto: II diritto consuetudinario di Vrana, p. 220.
908

1979.
- Ferdo ii Miho Barada. U povodu 110-te i 90-te godinjice roenja,
Nastava povijesti, Zagreb, 1979, br. 3, str. 206-209.
- ii i Barada velikani hrvatske historiografije
Vjesnik, Zagreb, 7. VIII 1979, str. 14.
- Djelatnost Jurja Barakovia u Novigradu,
Jurju Barakoviu o tristopedesetoj obljetnici smrti, Zadar, Narodni list 1979
str. 97-104.
Djelatnost Jurja Barakovia u Novigradu (saetak), p. 104.
- Da li se u naim krajevima znalo za kukuruz i prije otkria Amerike
Priroda, Zagreb, 68, 1980, br. 9- 10, str. 266.
- Obnovljeno i nadopunjeno tumaenje jednoga pasusa u 30. glavi Porfirogenetovog
De administrando imperio,
Godien zbornik na Filozofskiot fakultet na Univerzitet vo Skopje, knj. 5-6, Skopusammenfassung: Eine erneute und ergnzte erlnterung eines absatzes im dreissigsten Kapitel Porfyrogenetos' De Administrando imperio (Anlsslich des Jahrestages des todes des kaiser-schriftstellers), p. 85, 86.

1980.
Carlo Federico,
Enciklopedija Jugoslavije, l, 1980, str. 618.
1982.
Bogli Jakov,
Enciklopedija Jugoslavije, 2, 1982, str. 27.
Bojnii Ivan,
Enciklopedija Jugoslavije, 2, 1982, str. 39.
1983.
Anuvinci,
HBL, Zagreb, l, 1983, str. 206-212.
Arpadovii,
HBL, 1983, str. 243-252.
Babonii,
HBL, 1983, str. 306-310.
Balassa Franjo de Gyrmth,
HBL, l, 1983, str. 382.
Balassa Franjo de Gyarmth,
HBL, l, 1983, str. 382-383.
Barada Miho,
HBL, l, 1983, str. 438-439.
Binchi Carlo Federico,
HBL, l, 1983, str. 744-755.
Berger Nikola,
HBL, l, 1983, str. 648.
1984.
Veze povjesniara Ivana Luciusa (Luia) sa Zadrom,
Rad. Inst. JAZU Zadar, 29-30, Zadar 1984, str. 85-100.
Summary: Links of the historian Ivan Lucius (Lui) to Zadar.
Vladarski dvor (palaa) i kraljevske kue u srednjovjekovnom Zadru (s posebnim
osvrtom na doba Arpadovia i Anuvinaca), Radovi Instituta za hrvatsku povijest
7, 1984, str. 55-76.
909

Summary: The Royal court (palae) and royal residences in medieval Zadar with
particular reference to the period of the arpad and angevin dynasties), p. 76.
1987.

Istra i Langobardite, Godien zbornik na Filozofskiot fakultet na Univerzitetot vo

Skopje, knj. 14(40), 1987, str. 49-71.
Summary: Istra and Langobardi, p. 79.
1988.

Pravci kretanja irila i Metodija za vrijeme njihove moravske turneje, Makedonska

akademija na naukite i umetnostite, Kirilo-metodiesckiot (staroslovenskiot) period
i Kirilo-metodiesckota trodicija vo Makedonija, Skopje 1988, str. 199 211.
Summary: The movement of Ciril ana Methodius at the time of their mission to
Moravia, p. 210-211.
etiri povijesne zagonetke iz prolosti Zadra, Radovi, 21.
Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 1988, 5 24.
1989.

Jesu li Hrvati sudjelovali u kosovskoj bici 1389. godine? Historijski zbornik XLII
(1), Zagreb 1989, 37-55.
Zusammenfassung: Haben die Kroaten an der Schlacht auf dem anselfeld im Jahre 1389 teilgenommen?
Odjeci i posljedice francuske revolucije (1789) u hrvatskim zemljama, Radovi, 22,
Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 1989, str. 211-266.
Summary: The reflexes and consequences of the French revolution (1789) in the
croatian provinces, p. 265 266.
1990.

Biograd za vrijeme hrvatskih narodnih vladara,

Biogradski zbornik, l, Biograd 1990, str.
Zusammenfassung: Biograd zur Zeit der croatischen Volksherrscher.
Sastavio: Stijepo Obad

910

KAZALO OSOBNIH IMENA

(Index nominum)
Abrami, M., 197.
Achillis, 560.
Aczel, 871.
Adalbert (biskup), 26, 28.
Adalberto, 125.
Adamek, 597 - 599, 602 - 606, 608-612,
615, 655.

Adami, Ludovik Andrija, 869.

Adelberg, 29.
Agapa, 271, 272.
Agatijas, 78.
Agilulf, 38, 40, 45, 47, 49, 50-52, 54, 57,
63.
Agnelli, 28-30.
Ajo (vojvoda), 70.
Akoncije, 291.
Alaevi, G., 386, 389, 392, 404, 408, 420,
570, 769.
Aladar, 228.
Albanus de, Boxena, 299.
Alberti de, Matij, 551.
Albertus, P., 683.
Albis de, Petar, 15.
Albis de, Zuanne, 488.
Alboin, 38, 45.
Alcoik, 81, 82.
Aldemarisco, Alojzije, 394, 450.
Alegretum, Joannis, 421, 422.
Aleksandar I, (ruski car), 892.
Aleksandar Leopold, 668.
Aleksandar Veliki, 763.
Aleksej I, Komnen, 281.
Alighieri, Dante, 214.
Allece de, Nikola, 434.
Almassy, Ignaz, 885.
Amalasunta, 259, 260.
Anastazij (svetac), 67.
Ancona de, Carpacane, 214.
Ancona de, Siroctus Petri, 215.
Ani (Anii), Ivan, 557.

Andree (civis Jadre), 395.

Andreis, 200.
Andrija (nadbiskup), 119, 120, 123.
Andrija (zadarski prior), 153, 270, 274,
278, 280.
Andrija pok. Grbonje, 334.
Andrija pok. Rajnerija, 809.
Angeri, Amalrico, 67.
Annobonis de Sercana de, Bartholomeus, 800, 809.
Antonije, (Antica), 456, 457.
Antoljak, Stjepan, 9-19, 98, 103, 108,
112, 115, 116, 118, 126, 127, 138, 139,
149, 152, 155, 158, 178-181, 183, 184,
188, 190, 194, 208-215, 217, 219, 222,
224-227, 229, 230, 233, 236, 240,
245-248, 252, 260-262, 268, 269,
272-274, 281, 286, 294, 298, 300,
306-310, 312-315, 317, 318, 328,
331, 336, 345, 346, 349, 352, 357, 373,

374, 381, 434, 436, 437, 441, 461, 464,

466, 536, 549, 578, 580, 584, 595, 598,

603-607, 612, 614, 624, 653, 656, 661,
665, 681, 691, 692, 697, 700, 702, 704,
708, 710, 730, 735, 774-778,
802-805, 807-816, 824, 837, 839,
844, 848, 851, 853, 867, 877, 882, 897.
Anuvinci, 12, 207, 238, 909.
Filip Tarenski, 224.
Karlo I, 219.
Karlo II, 207, 208, 210-216, 224,
226, 232, 233, 237, 239,
241-243, 245,249,250.
Karlo Draki, 296, 297.
Karlo Martel, 207, 208, 210, 211,
214, 232, 233, 237, 238, 240.
Karlo Robert, 211, 213, 214, 218,
219, 227, 228, 233, 234, 240,
241, 295, 295, 362, 373.
Ludovik I, 223, 228, 295, 301, 302,
323, 327, 327, 328, 331-333,

911

335, 361-363, 374, 404, 413,

436,438-480,767-770.

Apel, 17.
Appendini, F. M., 489, 490.
Argent, Josip, 847, 849, 856.
Arnaulf, 86-88.
Arens, Ch. F., 141.
Arimondo, Alviso, 581.
Arimondo, Xristophori, 422.
Aristodije, 286, 288-291.
Arnefrit, 71, 80.
Arneri, G., 635.
Arneri, Jakov, 550, 628.
Arneri, Rafael, 549.
Arpadovii, 12, 204, 227, 228.
Andrija Mleanin, 208-210, 213,
231-237, 239, 241, 242, 252.
Andrija (sin Bele II (IH)), 228,
236.
Bela (sin Andrije I (II)), 228.
Bela IV, 363, 511, 752, 757,
759-761,763,771.
Bela (sin Bele III (IV)), 229, 230.
Elizabeta, 231, 232, 236.
Emerik, 289, 290.
Koloman, 228, 230, 283, 326, 861.
Ladislav (sin Stjepana), 230, 861,
909.
Stjepan (sin Bele III (IV)), 229,
230.
Stjepan V (VI), 224.
Atalarih, 259, 260, 263, 265.
Atila, 256, 257.
Auersperg, (obitelj), 194, 614.
Aurelius Cassiodorus, 256, 258, 259.
Auria (Doria) de, Simon, 449.
Azinari, 261,
B

Babaut, 673.
Babi, Ivan, 679.
Babin, Jakov, 806.
Babonoi, (Babonozich), 360, 362, 370,
371,373,376,377.
Grgur, 360.
Jureta, 360.
Nikola, 371.
Pavao Ratkovi, 360.
Baboni, 222, 231-233, 239, 241.
Ladislav, 233.
Radoslav, 232, 233, 239-241.
Stjepan, 232-234, 250.
Babonisch, Ratcho, 501.
Bacotich, A., 463, 353, 354.
Badurina, Odorik, 190.
Balassa, Franjo, 900, 909.
Balbi, Teodor, 570.
912

Baldacci, Antun, 830, 831, 845, 856, 871,

872.
Balenovi, S., 198.
Ban. M., 722.
Banfi, F., 519, 521.
Bansio, Giacomo, 550.
Barada, M., 44, 46, 49, 62, 71, 113, 116,
117, 121, 122, 126-128, 130-136,
141-144, 148, 154-156, 158, 159,
163-165, 190, 191, 204, 226, 248, 263,
264, 277, 289, 307, 310, 317, 324-326,
328, 330-336, 362-364, 366, 372,
373, 375, 377, 379-381, 776-779,
796-798, 818, 819, 821, 900, 909.
Barakovi, 515-518, 557.
Bare, 515.
Bartol, 515.
Bartul, Zadranin, 511, 518.
Donat, 512.
Franjo sin imuna, 514.
Grgur, 513.
Grgur, Jurjev posinak, 512.
Ivan, 512.
Ivan pok. imuna, 513.
Jela ki imuna, 513, 514.
Juraj, sudac, 512.
Juraj, pisac, 15, 488, 511-515,
904,909.
Juraj sin Petra, 513.
Katarina, 512.
Katarina ena Ivana, 513, 514.
Katica, 513.
Marin brat imuna, 514.
Marin, 515.
Marko, 515.
Marko sin Baraka, 512.
Martin, 515.
Mikula sin Jurja, 514.
Mustafaga, 515.
Nikola, 512.
Petar, Jurjev brat, 513.
tipan, 512.
imun, 513, 514.
Barba, Antonius, 527, 529, 530, 816.
Barbadicho, Danieli, 414.
Barbadico, Jacobus, 426.
Barbara, udovica, 190.
Barbaro, Marco, 415.
Bari, Petar, 813.
Barii, F., 78.
Baro de, Nicolaus, 501.
Baronius, C., 43, 52, 57, 68, 87.
Bartol, 123.
Bascany, 674.
Bassano de, Marcantonius, 453, 459,
530.
Bassano de, Petrus, 483, 489, 492, 493,
506, 512, 531, 532.

Bassegli - Gozza, 701.

Batuni, Andrija, 503, 504.
Battara, Ivan, 723.
Batovi, ime, 178, 265.
Batthyany, 856.
Batthyany, Antun, 855.
Adam, 900, 905.
Franjo, 800, 905.
Teodor, 682, 684.
Bauzer, M., 52, 56.
Bazilije, 39.
Becich, Mateus, 438.
Nicola, 438.
Bech, Jakov, 297-303.
Beck, Levin, 900.
Becussius, Jacobus, 402.
Bei, Antonije, 584.
Bedekovi, 871, 899.
Bedekovi, Ljudevit, 860.
Begna de, Armuros, 434.
Cathe, 392.
Cose, 413, 414.
Kuzma, 723.
Beki, Milena, 668.
Beli, R., 714, 728.
Bella della, Ardelio, 799.
Belegarde, F. L, 841, 843, 845.
Belizar, vojskovoa, 23 26, 28, 30,262.
Belo, 147.
Benedicti, Nicolaus, 483.
Benedicti q. Nicolaus, 805.
Benedicti, Simon, 806.
Benedictus quondam Zanini, 437.
Benedikt, kancelar, 761, 762.
Benedikt V, (papa), 146.
Benedikt sin Ivana, 118.
Benevenia, L., 256, 265, 275.
Benussi, B., 23, 25-28, 31, 32, 34, 39,
45-47, 49, 55-58, 61-66, 72.
Benvenuti, de D., 319, 409, 418, 419, 446,
457, 460.
Benvenuti, Vincenzo, 720.
Berberlo de, Zuvice, 391, 409, 413, 392.
Beri, Antun, 723.
Berengarlo I, 125, 126.
Bereti, N., 698.
Berger, Nikola, 909.
Beriti, N., 695.
Berks, 878.
Bernard, nadbiskup, 286, 289, 290.
Bersica, Dominicus, 161.
Bertoni, Vilim, 318.
Bertrand, 296.
Bervald, J., 146.
Bethmann, L., 49, 51, 64.
Better, Bartolomej, 624.
Beuc, L, 46, 49, 57 - 59, 68 - 72, 267 268
306,307,800, 802, 804,810-812, 814.

Bianchi, C. F., 223, 255, 256, 261, 271,

329, 334, 337, 338, 341, 345, 346, 360,
389-391, 393, 395, 397-401, 404,
407, 410, 415, 418, 420, 421, 423, 424,
428, 434, 436, 464, 468, 482, 484, 489,
491, 495, 496, 499, 511-516.
Bidermann, H. J., 385.
Biloslavi, Juraj, 806.
Biondo, 46, 58.
Bisanti, Luka, 468.
Blau, Ivan, 564.
Kornelije, 564.
Boba, Imre, 109.
Boboaj, upanijski sudac, 844, 881.
Bocak, N., 606.
Bocalini, Ridolfo, 555.
Trajano, 550, 555, 556.
Bogdani, Daniel, 668.
Bogdanov, V., 664-667, 671, 672, 676,
678, 680, 681, 689, 654, 677, 703.
Bojkovi, Mihovil, 801.
Bojnii, Ivan, 900, 909.
Toma, 900.
Bokova, Stanislava, 401.
Bombelles, zastupnik, 878.
Bonaldi, Kamilo, 535.
Bongaudio de, Marie, 391.
Borelli, obitelj, 319, 387, 398.
Borelli, Franjo, 715, 716, 720, 725.
Borelli-Galbiani, 319.
Borina, 269.
Bortoletti Zulatti, Nikola, 695.
Bosanac, M., 654, 660.
Bttner, Dionizije, 270, 548, 723, 790.
Bradi (Bradich), 359, 362, 370, 372, 376,
377
Petar sin Bartula, 359.
Radiin sin Bartula, 359.
Brady, 621, 622, 624-630, 632-642,
647, 648, 650.
Bragadine, Victor, 403.
Bragadino, Jacobus, 433.
Braicich, Simon, 182, 183, 186.
Braicich, Zuanne, 184.
Brankovi, Durad, 226.
Branovi, Vukain, 809.
Bratuli, Josip, 98.
Braucich, Ratcho, 809.
Bresslau, H., 272.
Brigljevi, Stjepan, 672, 676.
Brigos, 186.
Bromlej, J. V., 612.
Bruscandol, Vicenco, 495.
Brverovi, Marko, 899.
Budimir, kralj, 103, 104.
Budimir, Milan, 291.
Budmani, 486, 487, 489, 490, 494, 498.
913

Buli F., 43, 112, 113, 145-147, 156,

158.
Bury, J. B., 166, 167, 169.
Butchi, Pauulus, 420.
Butorac, J., 124.
Butorac, P., 468, 829, 835.
Buzila ki Rogerija, 283.
Buan, uro, 664.
Cacanus, 54.
Calafati, Antonije, 588, 697.
Calafatich, Clapac, 438.
Calcina de, Donati, 426.
Johannes, 503, 804, 806, 809, 813,
814.
Zanini, 406.
Campolongo, Antonije pok. Alberta,
411, 416, 418, 419, 792, 797, 817, 821.
Canali de, Vito, 428, 430.
Canali, Cristoforo, 495.
Canalde, M., 279, 301.
Canceis, Nicolaus, 512.
Candidus, prior, 282.
Candulfus, sveenik, 191.
Capogrosso, Agostin, 548, 549, 551.
Captaro de, Stoija Pribchus, 397.
Carbono de, Zanino, 410.
Caris de, Juras, 550.
Careluus, 39.
Carevi, Luka, 634.
Carli, 27.
Carolus Sigonius, 45.
Carrara, F., 113, 160.
Castelli, Ipolit, 723, 727.
Cavalca, Daniel, 183, 187, 529, 532, 533,
808.
Cassandrich-Gergurich, Petrus, 582.
Cazich, Simon, 377.
Cedolini, Franjo, 453.
Cedolinis de, Simon, 296.
Cessano de, Jacobus, 449, 450.
Cessi, R., 24, 29, 56.
Cerineo-Lucio-Grisogono, 463.
Cerni Mergine de Jadera, Vite, 205.
Cernota, obitelj, 548.
Cha de Pesaro de, Antonius, 418.
Charpentier, Jean-Philipe, 707.
Chercota, Paulus, 402.
Chuzilla de, Civice, 391.
Ciba, 129.
Cicarelli, Andrea, 581, 583.
Cimeti, Zakarije, 552.
Cincova, Stoija, 400.
Cindro, Josip, 694.
Cipcich, Juray, 806.
Cippico, Nikola, 570.
Cippola, C., 40.
914

Cipriano de, Domianus, 393.

Cisternis q. Georgije, 533.
Civalellis de, Cressij, 391.
Donatus, 543.
Grgur, 806.
Civran, Pietro, 511.
Clairfait, vojskovoa, 686.
Coacca, 113, 160.
Cohn, 41.
Coludrovich, Pietro, 584.
Columnichi de, Dragisa, 806.
Comorica, Rada, 403.
Constantinus, Constantinus, 89, 807
817.

Contareno, Hieronim, 376.

Contareno, Julije, 797, 805.
Corenichius, Simon, 489, 511.
Coroneli, V. M., 401.
Corrario, Paulus, 389.
Cotugno, pleme, 367.
Cosser, Ivan, 694.
Cossi, R., 40.
Costa, D., 31.
Coste, 262.
Crassich, Micovillus, 400.
Crespi, 715.
Cressava de, Cressius, 397, 410, 426.
Kresoja, 800.
Crivelucci, 52.
Crni, I. 468, 512, 567.
Crnojevi, Ivan, 226.
Csuday, E., 686.
Cucich, Johannes, 438.
Cucilla de, Margarita, 391.
Cveti, 873.
Cvetko, Petar, 860.
Cvitanovi, Vi., 186, 187.
Cvitojevi, Jadrijan, 809.
Czollner, Josip, 679.
akovi, Ivan, 860.
aslav Klonimirovi, 151.
astimir, 141.
egetek, Stanislav, 860.
Cika, ker Dujma i Vekenege, 279, 282,
283.
ivi, 840.
olak, N., 267, 449.
Crni, I., 592.
Cubrani, pleme, 359, 362, 370, 373, 377,
381.
Balista Bevilaqua, 359.
Hrvoje Hrvatini, 359.
Ivan Petkovi, 359.
Juraj Vladii, 359.
Magiolo de Galellis, 359.
Margarita, 359.

Cubreti, Ivan, 343.

Cudimir, knez, 148.
Cudomir, ban, 147.
Cudomirii, pleme, 325, 326, 327, 329,
338, 350, 361, 362, 365, 367, 368, 371,
377.
Andrija, 371.
Bartol sin pok. Boraj ka, 350.
Diminse, 339.
Gruban Adam, 329.
Juraj, 350.
Katarina ki Ivana, 350.
Klara pok. Ivana, 350.
Margarita ki pok. Radoslava,
350.
Matija, 350.
Matija Raduevi, 339.
Petar, 350.
Petrovi, 339.
Pribislaum, 326.
Ratko, 339, 342.
Simon pok. Obrada, 339.
Culig, Matija, 606.
Culinovi, F., 598,600, 605, 610, 612,613.

Cipiko, Koriolan, 522.

Ciril (Konstantin), 12, 65, 97-100,
102-105.
ovi, Nikola, 203.
D

Dabinovi, A., 323, 693.

Dabovi, 625.
Dabro, 135, 270.
Dagl' Ivellio, 651.
Dagnina, Radia, 438.
Durra, 438.
Dahno, 33.
Dalmas, 690.
Damiani, Simon, 88, 89, 182, 183, 187,
308, 312, 345, 435, 482, 527, 775, 801,
806, 813.
Damjan, opat, 293.
Dancevich, Martinus, 420.
Danevi, Luka, 578, 582, 589, 590, 592.
Danii, D., 162.
Danilo, Ivan, 103.
Dandolo, Andrija, 33, 34, 41, 46 50, 52
56, 57, 64, 68, 151, 257, 278, 282.
Marko, 386, 389, 428.
Dante, 486, 487.
Dassano de, Marcus Antonius, 814.
Dauzeta, 271.
D'Ayala, 630, 634, 637, 639, 651.
Deanovi, M., 214.
Delfino, Ivan, 604.

Delivuk, Marko, 666, 667, 674-678, 680,

690, 840, 841, 846, 853, 860-862, 869,
873.
Demetrij, Joannes, 419, 420.
Desimir, 161, 162.
Dea, arhidakon, 118.
Dekovi, Dominik, 493.
Detriko, (Detrico), obitelj, 564, 801.
Gregorio, 422.
Petar, 430.
Simonis, 395, 407, 430.
Devi, 121, 124.
Deeli, V., 654-657, 664, 667-669,
672-677, 682, 686, 838, 840, 891.
Diaconus, Petrus, 825.
Dido, Nikola, 694.
Diedo, Jeronimus, 419.
Diehl, Ch., 39, 46, 57.
Difnico, Fr., 306.
Diminicha rel. Mathei, 402.
Dimitrius, 401.
Dissimir, Lue, 413.
Divni, Danijel, 569, 570.
Franjo, 567, 569, 570.
Klara, 561.
Dobronja, arhont, 276, 277, 280, 284.
Dobrua ki Andrija, 270.
Dodricich, Thomasius, 419.
Dolcino, 294.
Dlger, F., 282.
Doliak, 726.
Dllinger, 299.
Dolovac, Franjo, 845, 849, 856, 858, 861,
862, 865, 867, 874.
Domald, 211.
Domana ker Cike, 279.
Domatrovi, Toma, 606.
Dominik, nadbiskup, 117, 120.
Dominis, obitelj, 548, 550, 558.
Angelina ena Matije, 552.
Cecilia, 551.
Filip, 555.
Francescina ker Franje, 550,
558.
Franjo brat Markantuna, 548,
558.
Franjo pok. Dionizija, 551.
Girolamo, 555.
Hieronim, 555.
Ivan, 548.
Ivan Paskval, 551.
Izabela, 548.
Jeronima, 551.
Ivan Mirjev, 552.
Kristofor roak Markantunov,
551, 558.
Kristofor, 551.
Margarita, 548.
915

Marija, 548.
Markantun, 14, 547-559, 908.
Matija, 552.
Nikola brat Markantunov, 557.
Nikola, 548.
Donati, L., 535.
Donatus, (Donat), 133, 134, 162, 163.
Doritsch, A., 133.
Doroti, Andrija, 698,699, 898, 864,903.
Dosza, Juraj, 607.
Dotti, 699.
Draganii, pleme, 335, 361, 364, 367.
Draga, 335.
Pribinja, 364.
Vitarije, pok. Jurislava, 334, 335.
Dragano, Petrus, 186, 483.
Draggazzo, Franjo, 570.
Dragini, Franjo, 363.
Dragissa, 425, 426.
Drago, 278-283.
Dragomiro, (Dragamer, Dragomir), 133,
160.
Dragono, de, Petrus, 528, 699.
Dragutin, srpski kralj, 247.
Dragutin, 604.
Dragan, 161.
Drascovich, Nicolaus, 438.
Dramileus, Nicolaus, 187; 495.
Drasmillich, Laurentis, 437.
Drakovi, Franjo, 664.
Franjo Adam, 903.
Gapar, 903.
Ivan II, 903.
Ivan III, 903.
Ivan IV, 903.
Ivan V, 903.
Ivan, VIII, 903.
Ivan, IX, 903.
Ivan Nepomuk, 903.
Janko, 846.
Juraj, 903.
Kazimir Josip, 904.
Kazimir Juraj, 904.
Martin, 360.
Nikola, 904.
Draeti, Dijana, 809.
Draina, (Drasina), 129.
Draojevi, Bilo, 522.
Drauljani, 360, 370, 372, 376.
Drechsler, B., 485, 486, 490-492, 494.
Drini, Bogut, 809.
Drugona, (Drugana, Drugan), 129.
Druscovich, Martini Stephanum, 420.
Drislav, Stjepan, 140, 155-157, 171,
174, 274.
Dubokovi Nadalini, N., 578, 586, 587,
589.
Du Change, C. D., 81, 84, 117, 128, 130,
132- 134, 159, 162, 165, 205, 208, 242,

916

243, 271, 311-313, 316, 799, 802.

Dujam, 232.
Duknovi, 519.
Florijo, 522.
Ivan, (Johannes Dalmata), 15
520,521,523.
Jakov, 519-523.
Petar, 519.
Stjepan, 15,520,521,523.
Sutho, 519.
Dmmler, 33, 34, 40, 46, 52, 57, 66.
Dumonich, Lucas, 813.
Dumonich, Medos, 396.
Durakbegovi, Muhamed, 404.
Dringsfeld, Adam, 445, 462, 569.
Durman, M., 598, 612.
Dvornik, Francis, 104.

D
Dakovi, Vitac, 809.
ori, Petar, 98- 102, 105-109.
Durdevi, Matija, 808.
urkovi, 829.
Eck, barun, 614.
Eichenberg, grof, 855, 857.
Elezovi, Glia, 824.
Elizabeta ker Dujma, 216.
Ellias, 398.
Emanuel Komnen, 228.
Enimovi, 867.
Engel, J. Ch., 200.
Engel, K., 645.
Engels, Fridrih, 713.
Endlicher, S. L., 758.
Epifanije, 51.
Erbert, T., 709.
Erceg, I., 72.
Erddy, Ivan, 655, 707, 708.
Josip, 664.
Karlo, 664.
Tomo, 655.
Esih, I., 650.
Eufrazije, biskup, 26 28.
Fabbri, 555.
Fabjani, D., 303, 354, 515.
Fabijan, 295, 296.
Fabriczy, C. von, 520.
Fabrio, Giorgio, 593.
Facciolati, J., 129.
Fajazit-beg, 226.
Fanfogna de, Donato, 410.
Magiola, 806.
Simon, 808.

Fanfogna-Garagnin, obitelj, 695.

Farcasius, 760.
Farina, Jakov, 816.
Farlati, D., 106, 112, 113, 117-121, 123,
136, 154, 156, 159, 164, 171, 173, 205,
216, 217, 270, 440, 487, 491, 492, 556,
571-573.
Fasaneo, Orsola, 591.
Faventinus, Filip Faber, 556.
Federico, Carlo, 909.
Felicetti, 85.
Fejer, 209, 219, 760-762.
Feliks, biskup, 255.
Feri, odvjetnik, 869.
Fermendin, E., 301.
Ferili, Albert, 549.
Ferjani, B., 142, 149, 154, 167, 168, 178,
182, 745.
Ferluga, J., 25, 37, 39, 65, 267, 269,
271-273,276,277,279,280.
Fermovannes de, 183.
Ferra de, Zoilli, 392, 393, 412, 430, 436.
Ferrari-Cupilli, Josip, 720.
Simeone, 464, 572.
Ferrari, E. Giorgo, 465.
Stjepan, 556.
Ferro-Grisogono-Franceschi, 463.
Fessler, A. I., 655, 657, 659, 660, 687, 691.
Filipi, obitelj, 385.
A. R., 177, 178.
Amos, 514.
Filippi, B., 723.
Ivan Josip, 720, 725.
Firmin, biskup, 46, 50.
Firmin, akon, 227.
Firmo de, Ben., 183.
Mathei, 416, 417.
Vannes, 339.
Fiskovi, C., 223, 258, 286, 288, 450,
519-523.
Fistri, Jakov, 602, 603.
Matija, 605, 613.
Flabanco, Domenico, 179.
Fluck, Josip, 878-880.
Fogel, J., 521.
Vilim, 687.
Foka, car, 49, 52, 54.
Forcellini, E., 129.
Formin, biskup, 272, 273.
Forstal, Marko, 209, 236, 247.
Forter, 675.
Fortis, Alberto, 464, 569.
Fortunat, patrijarh, 63, 269.
Foscari, Franjo, 311-313, 403, 450.
Petar, 248.
Foscolo, Leonardo, 568.
Fosko, 256.
Francesco iz Milana, 223.

Francev, Fr., 657, 658, 668, 706.

Francisci, Johannis, 755.
Francisci de, Jadra, 806.
Franciscus quondam Pauli, 247.
Frakas, Jeronim, 458.
Fraknoi, 676, 678.
Franceschi de, C., 24, 25, 33, 38, 41, 45,
47-49, 52, 57, 59, 60, 62, 64, 66, 70.
Francoli, G. Battista, 46, 57, 59, 70.
Frankopani, obitelj, 193, 194, 197, 750,
759, 765.
Bartolomeus, 193, 194.
Fridrih, 194.
Ivan IV, 433, 434, 481.
Nikola II, 195.
Nikola IV, 433, 434.
Stjepan, 434.
Franjo, 295, 296.
Frari, A. A., 293.
Fredegar, kroniar, 81, 82.
Freidenberg, Maren, M., 567, 773-775,
778, 780, 782, 800, 803, 804, 808, 810,
812, 814, 815, 817, 818, 820, 821.
Fridrih Lijepi, 234.
Fruntianus, nadbiskup, 146, 148.
Fumati de, Cecilija, 393.
Fumatis de, Franjo, 462.
Furlanetti, J., 129.
Fuscolo, 153.

Gabeli, A., 592.

Gaiodald, vojvoda, 49.
Gaj, Lj., 196.
Gala Placidija, 256.
Galbiani, 387, 398.
Galellis de, Magioli, 806.
Gallellis, Galeto, 455, 466.
Gallucci, Giann-Paolo, 464.
Galjuf, Ivan, 680.
Josip, 681.
Gamulin, Cosmo, 584.
Garagnin, obitelj, 695, 697.
Garguri Kasandri, Franjo, 585.
Petar, 582.
Garibald sin Tasila, 56.
Garmingstein de, Dabette Player, 680.
Garzoni, Marin, 549.
Gaudenzio, Nicolo, 124.
Gavrilovi, Slavko, 667.
Gazzari, (Gazarovii), obitelj, 296.
Antonius, 582, 584.
Francesco, 583.
Gebhardi, L. A., 200.
Gejza, 121.
Gelchich, Matija, 809.
Geldrich, Hans, 602.
Gentilis, 217, 218, 234, 295, 296.

917

Georgiceausa, Juraj, 568.

Georgiis (Georgio), Aleksandar, 311.
Filip, 310, 392, 394.
Franjo, 394, 395.
Georgius, 420, 422.
Jure, 300.
Pavao, 309, 413.
Suzana, 338.
Toma, 338.
Georgije Hamartol, 65, 149.
Gerlici, 879, 880, 890.
Gerlici, Franjo, 839.
German, vojskovoa, 32, 35.
Germanus, 29, 30.
Gfrrer, ., 44, 45, 49, 69.
Giaxa, Francesco, 583.
Gignasto, Milchus, 400.
Ginzel, 65.
Giordani, A 570.
Giorgi, Katarina, 452, 460.
Giovanizije, Antun, 694.
Girklanovi, Radoslav, 809.
Skril, 809.
Gisulf, 65.
Giustiniano, Sebastian, 588.
Simon, 460, 466.
Gjurkovi, general, 840-845, 847,
853-856, 858, 859, 861-863,
865-868, 870, 873-878.
Glamoani, pleme, 336, 361, 370, 373,
376, 382.
Damjan sin Jure, 336.
Ivan, 336.
Juraj sin Jurjev, 336.
Jurislav, 336.
Obrad sin Jurislava, 336.
ua ki pok. Milata, 336.
Glavini, Franjo, 557.
Gluac, V., 299, 300.
Glui, Pavao, 806.
Godeassi, nadbiskup, 714.
Godemir, ban, 157.
Gojmerac pl., Petar, 855.
Gojsili, Ostoja, 809.
Gojslav, 156.
Gorani, 673.
Gorazd, 107.
Gorup, Pavao, 860.
Gozini, notar, 127.
Grabar, B., 106.
Gradi, Franjo, 647.
Gradi, Stjepan, 563, 568, 570.
Grafenauer, B., 33, 38, 40, 42-47, 49,
51-56, 62, 64, 70, 71, 75, 77, 79, 82,
86-88, 90-93, 167-169, 305, 324,
325, 597-602, 607, 610, 612.
Grasulf, 56.
Grdeni, Josip, 846, 853, 876.

918

Gregoire, H., 77.

Gregori, Ilija, 600, 602, 611, 614.
Gregorije, 56.
Gregorio, 271.
Gregorutti, C., 54.
Grgi, I., 307, 310, 317, 319, 773,
775-778, 780, 797, 801, 804, 808
810-812,814,817-820.
Grgur I, (papa), 38-40, 43-46, 50, 57,
58.
Grgur Turski, 272.
Grgur VII, papa 162, 281.
Grgur IX, papa, 293, 294, 762.
Grgur, biskup, 150.
Grimaldi, 319.
Grimani, Moise, 314, 418.
Grimoald, 70.
Grisinus, Johannes Franciscus, 187.
Grisogono, (Grisogonus), obitelj, 445,
446, 463, 465, 466, 470.
Andreas, 447.
Andrija sin Federika, 450, 448.
Andrija sin Ivana, 448.
Andrija, sudac, 451.
Androlus, 447.
Antonije, 451.
Antun otac Federika, 460, 461,
466, 469, 470.
Barte (Bartolomej), 447.
Barte pok. Maura, 448.
Bartolomej Mauri, 447, 448.
Bartol sin Antonija, 450.
Cintija, 460, 467.
Cossa, 446.
Cresius, 447.
Cressolus, 447.
Dominik, 446.
Donatus, 452.
Federik, Filipov, 447.
Federik, sin Bartolomeja, 461.
Federik, znanstvenik, 452 456,
459,461,462, 464-470.
Federico sin Pompeja, 468.
Filip sin Bartolomeja, 447.
Filip sin Federika, 447.
Franjo pok. Barte, 447.
Fracasso, Hyeronimus, 461, 462.
Ivan pok. Petra, 447.
Ivan, aule regie miles, 448 450.
Ivan sin Andrije, 450.
Ivan Borsich, 451.
Jerolim, 460, 467, 468.
Jeronim, 468.
Johannes, 446.
Julije, 460, 467, 468.
Katarina, 460, 467, 469.
Laura, 452.
Ludovik, sin Pompeja, 468.

Lukrecija, 460, 467, 469.

Magdalena, 461.
Marketa, 461.
Martia, 462.
Martin, 446.
Mauro, 447.
Mauro sin Petra, 448.
Mauro sin Antonija, 451, 452.
Mauro pok. Bartolomeja, 447.
Otto, 445.
Petar, 447.
Pompej, 460, 467-469.
Zoilus, 451.
Zuanne, 451.
Grivec, Fr., 98, 100-102, 105-109.
Grizoni, 516.
Grmek, M. D., 445, 452-454, 456, 457,
459-461,464-467,668.
Grotefend, H., 513.
Gruber, D., 25, 28, 30, 34, 37, 39, 41, 46
50, 57, 148, 295.
Grubina, 158, 160, 162.
Grubinna, 129, 133.
Grubia, (Gorbina), 278.
Grubogna de, Georgio, 427, 437.
Guidonis, 293.
Gpan, A., 684.
Gualdo, Andrija, nadbiskup, 112, 116,
117.
Gubec, Ambroz, 608-610, 617.
Jambrek, 608.
Malija, 595, 598, 600, 602-606
609-617.
Guercevich, Georgius, 403, 416, 438
Guido, 125.
Gulfar, magister militum, 39.
Guncel, nadbiskup, 294.
Gunter, 141.
Gunjaca, Stipe, 158, 163, 216, 235, 236,
272, 273, 281, 282, 332, 380, 436 451
461.
Ksenija, 773.
Gurat, Ivan, 552.
Gusii, pleme, 325-327, 334, 342, 363,
366, 372, 376, 377.
Budislava, 340.
Butko, 331, 340.
Gapar, 354.
Grgur Kurjakovi, 331.
Grgur Gusi, 354.
Ivan sin Jurja, 331.
Ivan Gusi, 354.
Ivan sin Tome, 375.
Ivan Karlo vic, 368.
Jakov, 353.
Jelena, 353.
Karlo sin Grgura, 331, 340.
Krbavski, 425.

Budislav, 425.
Butcho, 425.
Karol, 425.
Nicolaus, 425.
Paulus, 425.
Thomas, 425.
Matheus sin Ivana, 372.
Matija, 340, 354.
Nikola, 331,340.
Paulus, 326.
Pavao, 353.
Pavao Kurjakovi, 374.
Pavao sin Karla, 331.
Petar Smarti, 354.
Simon pok. Ivana, 354.
Slavogost sin Jakova, 353.
Toma, 331, 340.
Gueti, Mihael, 605, 611.
Gutea, Ilija, 17, 731, 733, 735.
Gutta, A., 724.
Gvozdenovi, 691.
Gyarmath de, Franjo Balassa, 654.
Gyulaj, Ignjat, 853, 892.

H
Habsburg, Albert, 430.
Ferdinand, 499, 714, 726, 730.
Franjo Josip I, 729, 730, 733, 735,
829, 830.
Franjo I, 839, 840.
Franjo II, 659, 660, 662, 663, 672,
686, 687, 696, 702, 703, 707,
711, 833, 850, 854, 855, 857,
871, 881, 882, 884, 885, 886
891, 892,901.
Josip II, 654, 655, 672-675 682
686.

Karlo V, 499.
Karlo VI, 832.
Karlo, nadvojvoda, 605, 613.
Leopold I, 607.
Leopold II, 655, 658, 659, 671
672, 675, 677.
Maksimilijan II, 601, 602, 605
609, 613, 614, 615.
Marija Ludovika, 892.
Marija Terezija, 661, 701, 851.
Hailo, Mate, 779.
Hajnoczy, Josip, 665, 677, 771.
Hajredin Barbarossa, 499.
Hallek, Vid, 614.
Haller, grof, 855.
Haller, Josip, 669, 703.
Hammer-Purgtall, L, 200.
Hamza, beg, 604.
Harodi, (Haracich), Juraj, 588.
Hartinger, J., 600, 601, 606, 611, 612, 615.

919

Hartmann, M. L., 37-41, 45, 49, 51, 52,

55, 64, 69, 87, 102, 258, 260, 263, 265.
Hartvik, 85.
Hauer, barun, 871-873.
Hauptmann, Ljudevit, 9, 47, 49, 52, 55,
75, 76, 86, 91 - 93, 108, 167 - 169.
Hauptmann, F., 665.
Haury, 31,262.
Haye della L, 68.
Hegedi, Marko Antonije, 663.
Hektorovi, Marin, 585, 586.
Petar, 585, 586, 589.
Held, 674.
Helfen, J. A., 831.
Heller, J., 28, 535, 536.
Henmng-Teuffenbach, Andrija, 598.
Heraklije, car, 12, 52, 54, 73, 144, 746.
Herkov, Z., 433.
Heyer von Rosenfeld, F., 389, 390.
Hildebert II, 39.
Hingenau, Ferdinand, 846, 848.
Ho de, Nicolaus, 437, 809.
Honfer, 878.
Honorije, biskup, 258.
Honorije I, (papa), 63.
Horvat, J., 901.
K., 516.
R., 198, 203, 600, 601, 606, 611,
612, 614, 615, 660, 731, 751,
894,900, 901.
Hrani, Sandalj, 225, 428, 433.
Hrankovi, Ferdinand, 863, 888.
Hrvatin, 244, 249.
Hudelist, 873.
Hungersbach, 614.
Husovi, Niko Rado, 645.

I
Ildiges, 30.
Ibrahimbeg, 622.
Indulf, 30, 31,262.
Inocent III, (papa), 290.
Inocent VIII, (papa), 67.
Isacius, 26, 69.
Isthvanffy, Nikola, 521, 603, 610, 612.
luppano, 132.
Ivain sin Stjepana, 230.
Ivan IV, (papa), 42, 66, 68, 69.
Ivan VII, (papa), 140.
Ivan VIII, (papa), 102, 106.
Ivan XI, (papa), 145.
Ivan XII, (papa), 146.
Ivan XIII, (papa), 146.
Ivan XXII, (papa), 220, 295.
Ivan, nadbiskup, 293, 294, 296.
Ivan, VIII, nadbiskup, 145, 148.
Ivan, ban, 224.
Ivan, knez, 232.
920

Ivan, perfekt, 269.

Ivan, kapelan, 163.
Ivan, notar, 271.
Ivan sin duda Agnella, 269.
Ivan sin Bratorada, 134.
Ivan roak Germana, 32.
Ivan akon, 149, 151, 178, 188.
Ivan Franjo, 763.
Ivan iz Padove, 351.
Ivan Zonara, 277.
Ivani, Alviz, 591.
Bartol, 591.
Gabriel, 591, 594.
Ivan, 591.
Jerolim, 591, 594.
Katarina, 591, 596, 580.
M. Antonio, 581.
Marin, 591.
Markantonije, 591, 594.
Martin, 578.
Matija, 578, 579, 581, 585-596.
Matul, 589, 590.
Nikola, 591.
Petar, 594.
Ivanov, Jordan, 104.
Ivanovi, Matija, 588.
Ivekovi, C., 406.
Ivievi, Stjepan, 721.
Jacobus q. Ostoie, 92, 183, 436.
Jadrievich, Volcina, 602.
Jadrulich, Johannes, 755, 763.
Jaffe, Ph., 29, 39, 40, 258.
Jaga, 15, 498.
Jagi, V., 103, 107.
Johannes q. Ostoie, 437.
Jaketi, Franjo, 679.
Jaki-Cestari, V., 270.
Jakov duces Marianorum, 160, 161.
Jamometi, pleme, 325-327, 334, 342,
356, 357, 363, 366, 369, 372, 376, 377.
Ani, Vukain, 356.
Bogdan pok. Bude, 342.
Bogoslav, 356.
Herbogne Budcic, 363.
Hlapac, 334.
Jaoannes, 326.
Laurentije pok. Draimila, 356.
Nelipac, 356.
Nikola, 334.
Ostoja Novakovi, 356.
Radoslav pok. Zarnuka, 334.
Jarnevi, kroja, 863.
Jator, Bacsany, 654.
Jatter, 40.
Jefimov, A. V., 713.
Jela, 15.

Jelai, Franjo, 662, 707

Ivan, 706.
Josip, 727, 729, 730, 899.
Jele, 498.
Jelena, kraljica, 119, 145-157, 171, 173,
174.
Jelena, ena Zvonimira, 184, 189.
Jeleni, J., 659.
Jeli, L., 183, 215, 223, 375, 385, 387, 395,
396, 405-407, 409, 410, 416, 417, 435,
446,485,490,494,515,592.
Jenkins, R. J. H., 77, 167.
Jei, delegat Senja, 838, 839, 859, 880.
Jireek, K., 98, 100, 107, 110, 129, 139,
149, 151, 180, 224-226, 245, 248, 249,
276, 296, 300, 389, 390, 391, 393, 396.
400, 402, 403, 405, 410, 413, 427, 446,
448, 460, 465, 492, 607, 619, 634.
Joakin, ban Slavonije, 205.
Joanne Zemnisce, 146.
Johanes, 133.
Jordanes, 83, 257, 264.
Josip, palatin, 685.
Juanich, Stoijcus, 402.
Juda Schariothe, 131, 132.
Julije Cezar, 255.
Julije Nepot, 257.
Junkovi, Aleksije, 891.
Jurgevich, Blasius, 398.
Jurievi, Jakov, 809.
Jurjevi, Anton, 807.
Jurislav, plemi, 294.
Justan, car, 29.
Justian, Mihael, 809.
Justiniano, Ursato, 430.
Justinijan I, 23, 24, 27-29, 32, 37, 260,
262, 263.

K
Kaboga, Bernard Bla, 627 640.
Kai, pleme, 325-328, 336, 337, 361,
362, 364, 367, 371, 375, 377, 378, 382.
Arkandeo, 337.
Bogdan, 337.
Butko pok. Perkovia, 328.
Franko sin Mihajla, 345.
Griko, 337.
Ivan pok. Butka, 344.
Juraj pok. Vlatka, 337.
Karlo Butkovi, 344.
Medeni, 337.
Mihajlo sin Klapca, 336, 344.
Mihajlo sin Ivana, 337.
Pavao Fermai, 337.
Petar Gelci, 337,341.
Simon, 345.
Simon pok. Grgura, 345.
Valentin pok. Martinusi, 337.

Vid, 337.
Vlatko Radni, 328.
Vojen pok. Perka, 328.
Kai Mioi, Andrija, 195, 557.
Kadlec, K., 514.
Kaer, Petar, 572.
Kajuk, 196.
Kako, sin Gisulfa, 44, 45, 56.
Kalinik, egzarh, 40, 41, 42, 44 45 49
Kalvin, 557.
Kamenjani, pleme, 361, 364, 366, 370,
372, 376, 377,381, 382.
Kandijan, 51.
Kandijano, Petar, dud, 151.
Kandier, J., 24, 25, 27-30, 33, 37, 38, 48,
50, 54,57,59-62, 66, 84.
Kapor, Matija, 550.
Kapucin, Petar Gregur, 706.
Karacsony, J., 750, 756, 768.
Karaman, L, 678.
Lj., 267.
Kargain, eljko, 610.
Karlo Debeli, 108.
Karlo Veliki, 13, 60, 71, 81-83, 268.
Karli, P., 481, 483, 486, 489-491,
494-496,514,517.
Karnaruti, Brne, 391.
Karpo, 607.
Kasandri, L, 590, 591, 594.
Petar, 582, 714, 728.
Ksig, Priboyo, 92.
Kasiodor, 23, 24.
Kai, Bartol, 563.
Katalini, I., 200, 572.
Kati, L., 113, 119, 121-123, 141-144,
199.
Katon, S., 200.
Kaui, biskup, 846.
Kaunitz, 664.
Kavanjin, Jerolim, 180, 521, 557.
Kekaumen, 276, 277.
Keglevi, Matija, 609.
Kampf, J., 692, 693.
Keresturi, Josip, 657, 658.
Khuen-Hedervary, 899.
Khyo, F., 200.
Kirac, L., 41-43, 48, 62, 66, 68, 69, 72.
Kirk, Fridrih, 623, 624, 626, 628, 630,
631, 635-639, 646-650.
Kiskarhi, (Chiskanich), Petar, 588.
Klai, B., 664.
Klai, Nada, 136, 137, 140, 141, 153, 154,
168, 208, 267, 271-273, 276, 277, 282,
317, 324, 325, 328, 434, 573, 587, 600,
611, 612, 614, 615, 665, 802, 810.
Vjekoslav,
203-205,
208,
211-221, 227-232, 234-240,
242, 245, 246, 249, 250, 290,

921

292, 301, 302, 328-331, 334,

346, 350, 354, 357-359,
362-364, 366, 371-374, 376,
380, 425-427, 433, 438-441,
449, 450, 479-481, 484, 485,
499, 512, 760, 862, 884-888.
Klai, M., 404, 424.
Klaudijan, vojskovoa, 31, 262.
Klein, E., 655, 657, 659.
Klement V, (papa), 218, 219, 222, 234,
244, 250.
Klopstock, 675.
Kneevi, Antun, 702.
Knobelsdorf, 635.
Knewald, D., 289, 291, 292, 297,
299-302.
Kobler, G., 66, 594.
Koburg, 670.
Kocelj, 77, 100, 102, 105, 106.
Kohary, Franjo, 885, 886, 888, 890.
Koloni, 360, 361, 366, 370, 373, 376, 377,
381, 382.
Koludrovi, Ante., 697.
Kolumban, biskup., 204.
Kolumbo, Kristofor, 825.
Kombol, M., 491, 494, 516, 521.
Konrad, legat, 192.
Konstantin, magister militum, 39.
Konstantin, carski povjerenik, 28.
Konstantin Veliki, 26, 27, 35, 37.
Konstantin Porfirogenet, 18, 44, 55, 60,
65, 66, 70, 76, 77, 79, 84, 87, 92-96,
104, 127, 132, 141, 142, 144-146, 148,
149, 151-155, 159, 160, 165-170,
172, 174, 175, 177-178, 188, 238, 270,
272, 274.
Konstantin VIII, 271, 272, 274.
Konstantin IX, Monoman, 277.
Konstantin X, Duka, 279.
Konstantin, uitelj, 271.
Konstantin Presvaoski, 109.
Konstancijan, 260, 261.
Koprivica, Miho, 621, 645.
Korneli, Andrija, nadbiskup, 120.
Krbler, Dj., 463. 553.
Korui, Pavao, 801.
Kos, F., 23-25, 27-30, 32, 34, 38-41,
43-57, 63, 64, 67, 68, 71, 78-81, 83,
84, 86-90, 102, 126, 127, 224, 257,
261.
Kos, Milko, 53, 75, 81-83, 85, 87, 91, 94,
103.
Kosminski, J. A., 826.
kosliVvelibor, 824.
Kostreni, M., 25, 37, 111, 325, 573.
Koak, Toma, 890.
Koii Benja, ime, 153, 194, 557.
Koulovi, Jeronim, 532.

922

Kovaevi, J., 265.

Kralj, Josip, 67, 86, 88, 679, 711.
Kramoglievac (Cramoglievaz), 512.
Krapljere, Marin, 588.
Kravani, Mihajlo, 588.
Kreli, . ., 196, 200.
Kre, Ivan, 855.
Kreglianovich-Albinoni, Gionanni, 572.
Kreki, 790.
Kres, 198, 751, 758, 759, 765.
Krsti, K., 468, 568, 569.
Kreimir I, 12,18, 111, 117, 119, 122, 123,
125, 126, 136-146, 148-158, 271,
274.
Kreimir II, 153, 154, 157.
Kreimir unuk udimira, 147.
Krivelari, A., 723.
Krivoi, pleme, 360, 371, 372, 377.
Pavao Vidoli, 360.
imun Jurii, 360.
Toma Priuri, 360.
Kriani, Juraj, 904.
Krnaruti, Bernardinus, 318.
Girardinus, 400.
Kresiol, 311, 313, 314, 316, 318.
Marin, 311-316, 421.
Krones, A., 198.
Krones, F. R., 850, 852, 865.
Krelac, pleme, 361, 373, 377.
Krum, bugarski kan, 739.
Krusch, 81-83.
Kuuk Batu Han, 196.
Kukari, pleme, 325-328, 337, 361, 362,
365, 367, 371, 377, 378.
Grgur pok. Stjepana, 345.
Grgur Budai iz Podunja, 345.
Hugrinum, 326.
Ivan Mirogeruti, 345.
Pavao Budai, 345.
Pavao Hateevi, 345.
Radoslav, 345.
Stipsa Stipii, 345.
Stjepan Miljenovi, 345.
Vuka Kozmi sin Bogdana, 345.
Kukuljevi-Sakcinski, Ivan, 15, 40, 41,
50, 113, 127, 155, 161, 164, 189, 194,
195, 197, 198, 200, 209, 211, 212, 270,
273, 394, 479, 480, 485, 486, 489-494,
497, 512, 520, 521, 525, 535, 536, 566,
601, 604, 606, 611, 612, 750, 753-755,
758, 759, 825, 826, 899.
Kukukaj, lijenik, 869.
Kukunjevi, Franjo, 860.
KuleovN. N., 823.
Kulicher^J., 597.
Kulin, ban, 290.
Kulii, Spiro, 296.
Kulmer, 682.

Kupini, pleme, 361.

Kupia, 751, 758, 759, 763.
Kurelac, M., 209, 564, 565, 567, 570, 572.
Kurjak, 217.
Kurjakovii, 239, 363, 480.
Butko, 374.
Grgur, 363.
Kuevi, Josip, 853, 860, 869, 893.
Kuzmani, Ante, 715, 723.
Kvaternik, Eugen, 685.

Labaci, 29.
Lackovi, 671, 677.
Lackovi, Ivan, 711.
Lacu, Elizabeta, 532.
Georgije, 532, 533, 541.
Johannes, 532.
Ura, 532.
Ladislav, biskup, 19, 123.
Ladislav Napuljski, 335, 374, 388, 394,
395.
Lago, V., 200, 376.
Lamberto, 125, 563.
Lampredije, 288.
Lancilago pok. Vukaina, 311, 313, 316,
318.
Lando, Marco, 415.
Landulphus, Sagax, 29.
Lannes, 691.
Lantana, Lj., 723.
Lantes, Marcel, 556.
Lapani, pleme (vidi i Karinjani),
325-328, 332, 333, 336, 340, 341, 363,
365, 368, 369, 372, 377.
Dimini, 333.
Ivan sin Matijin, 332.
Jakov sin Jurislava, 333.
Jurislav sin Slovinjin, 332.
Ladislav, 328.
Mladen, sin Grgurov, 333.
Naman sin Petrov, 332, 333.
Radoj pok. Budislava, 341.
Radoslav sin Ivanov, 333.
Radoslav sin Marinov, 332.
Vladiha sin Jurja, 333.
Vuleta, 333.
Vulina sin pok. Budislava, 340.
Lasniii, pleme, 325-327, 333, 334,
372, 376.
Jakov, 339.
Jelena, 339.
Juraj, 334.
Juraj pok. Martina, 356.
Obrad, 326.
Lastri, Filip, 557.
Laszowski, E., 687, 689.

Latterman, 840-859, 861-863, 865,

868.
Laude de, Bassanus, 419.
Lauredano, Laurentij, 411,416,780,795,
777,817,821.
Laurencij, povjerenik, 28.
Lavrov, 104.
Lazaneo, 729.
Lazareni, Stefan, 225.
Lazzarini, V., 69, 282.
Laanski, Prokop, 831, 848, 870, 871.
Lecovich, Joannes, 430.
Lederer, barun, 870.
Lefevre, 690.
Leicht, P. S., 53.
Leitner, 840.
Leo, 280.
Leon VI Mudri, 270.
Leon VI, (papa), 145, 146, 150.
Leon VIII, (papa), 146.
Leon X, (papa), 491.
Leon XIII, (papa), 103.
Leopold Aleksandar, 667, 679.
Leporini, Vincenzo, 588.
Letis, Jakov, 582.
Lezeny, 670.
Ligniceo, G., 570.
Lindner, zastupnik, 878.
Linhart, A., 49, 52.
Lipomano, Marco, 409, 413, 414.
Lirutti, 61.
Lodovico III, 125, 127.
Lopai, Mirko, 838, 839, 891.
Radoslav, 838, 841, 845, 846, 853,
859, 873, 876, 879, 881, 890,
891, 894.
Lorenzo, 872, 873.
Lotario di Berengario, 125, 127.
Lovini, Ivan, 855-857, 875, 876, 882,
888.
Lozanev, Anastas, 906.
Luccari, Dominik, nadbiskup, 117, 119,
121.
Giacomo Pietro, 247.
Luchinovich, Giuseppe, 581.
Lucich, Petrus, 400.
Lui, Franjo, 583.
Lucius (Lui), Ivan, 16, 31, 44 46, 57,
59, 64, 67, 76,77, 111-116, 118, 120,
122, 123, 125, 127, 130, 136, 139, 157,
170, 173, 190, 200, 205, 209, 213, 218,
220, 234, 241, 247, 248, 270, 287, 374,
521, 561-574, 747, 748, 769, 773, 775,
777, 779, 780, 796, 810, 817-819.
Lucinija Eudoksija, 256.
Lui, J., 800, 801, 815.
Luka, biskup, 118.
Luka Boninus de Pirano, 118, 119.

923

Lukani, Matija, 586, 591, 593.

Lukarevi, Jakov, 573.
Lukari Dubrovanin, Marin, 16.
Lukavski, Donat, 839, 860, 881, 886, 887.
Lupo, opat, 182.
Lupo, vojvoda, 71.
Lupovich, Nicolaus, 183, 527.
Luter, 557.

LJ
Ljubavac, Jakov, 109.
Simun, 16, 405, 481, 562, 563, 565,
567, 568, 570, 574.
Ljubi, Luka, 839, 861, 874.
ime, 16, 189, 190, 211, 219, 220,
224, 225, 237, 246, 305, 308,
309, 311, 317, 332, 336, 345,
354, 359, 360, 375, 376, 380,
386, 388-390, 394, 401-404,
407, 409-411, 413, 416-418,
420-422, 424, 430, 433, 434,
450, 451, 457, 464, 485, 486,
489, 490, 491, 493, 515, 517,
547, 549-551, 553-558, 573,
577, 579, 580, 584-589, 591,
593, 722, 766, 767, 798.
Ljudevit Posavski, 269.

M
Maeevi, 863.
Madalbert, biskup, 150.
Madije, Miha, 213, 214, 220, 234.
Maffeus Justinianus, 276.
Maga, Grgur, 318,419.
Ivan, 318, 419.
Juraj, 318, 419.
Magaych, uro, 612.
Magdaleni, 682.
Magiser, H., 45, 52, 65.
Magno, general, 24.
Magud, Miho uro, 645, 647.
Maifred, 282.
Majlath, Josip, 885-890, 893.
Majnerije, Petar, 804.
Majo, prior, 135, 274, 277.
Maksim, biskup, 43, 44.
Maksimijan, patrijarh, 29, 30.
Maksimijan, akon, 29.
Mal, J., 854, 858, 861.
Maldenar, 288.
Malevac, Juraj, 655.
Malho, 50.
Malivuk, 875.
Maljevac, Grgur, 655, 707.
Maljevac, Juraj, 706, 712.
Maljuz, 87.

924

Mandi, D., 285, 286, 292, 294, 295, 297,

300,301.
M., 256.
O., 654, 660.
Mangourit, M. B., 635, 636, 651.
Manzano, 46, 51, 52, 54, 55, 61, 68.
Manzin, J., 723.
Manzuoli, N., 61.
Marcello, Pietro, 339, 456.
Marcelli, Aloysij, 29.
Marci, Nicolao, 92.
Marcovich, Antonio, 377.
Milssa, 398.
Polo, 377.
Tomasina, 233, 242.
Marcovichia, Lucretaia, 377.
Marcovizza, Ursa, 377.
Marczau, 166.
Marganich, Gregorio, 415.
Margasich, Martin, 809.
Margeti, L., 267, 270, 273, 310.
Maria, 132.
Mari, 675.
Marini, Nikola, 511,
Marija ugarska kraljica, 207, 208, 210,
212,213,240,241,243.
Marijaevi, 865.
Marin II, papa, 146.
Marini, 272.
Maripetro, Pasquale, 418.
Markovi, Andrija, 860.
Marmont, 837.
Marochino, Andrija, 856.
Marsich, ., 60, 66.
Marskianus, Leo, 825.
Martin, 147.
Martin, opat, 66-69, 295, 296.
Martin, kapelan, 227.
Martin III, papa, 146.
Martino, 133.
Martinovi, Ignjat, 666, 668, 671677,
680, 703, 704,711.
Maruli, Marko, 31.
Maruli-Peeni, 493.
Marui, Pavao, 698.
Marx, Karlo, 713.
Maschek, A., 436, 438, 511.
Massena, 707.
Mastalon, 39.
Matafaris de, Guido, 428, 430.
Ludovico, 428, 430, 884.
Marcheto, 390.
Simon, 458, 467.
Matej, 286, 288-291.
Matheis de, Matej, 488, 489.
Mati, T., 480, 486, 490, 491, 493,
497-499.
Matija pok. Pavla, 806.

Matija (Matheus), 230.

Matija, vojvoda, 231.
Matija, opat, 118.
Matija Korvin, 520, 523.
Matijevi, Ivan, 694.
Matutinovi, Juraj Antun, 694, 695, 698,
712.
Maupas, D. P., 198.
Mauro, 67.
Mauroceno, Francisco, 419.
Maurocen, Rogerije, 291.
Mavrikije, 39.
Maynerio de Mediolano, Petro, 434,
440.
Mazzarellus, Johannes Michael, 807.
Michael, 453, 459, 460, 512.
Simon, 495, 533, 539.
Maurani, VI., 242, 317, 433, 405, 425,
433, 598, 607, 644, 799, 802, 810, 825.
Medici de, Jacobus, 527.
Medo, Stjepan, 588.
Meldola, (Medola, Medolla, Meldula),
525,526,528,534,535-537,545, 546.
Andrija, 525, 530-532, 534-537,
544, 545, 590, 815.
Andriolus, 528-530, 538, 540,
590.
Bertoldus, 527, 528, 537.
Felix, 528.
Franceska, 527, 528, 537.
Katarina, 526, 538.
Lucatia, 528, 537.
Magdalena, 531, 532, 541.
Marina, 535-539, 543.
Markantonije, 525, 526, 531 - 534,
537, 539, 541, 543-545, 815.
Matija, 526, 527, 529, 537, 538.
Petrus, 529, 538.
Samaritana, 528.
Sebastianus, 529, 531, 538.
Simon, 528, 530, 531, 536, 537.
Simon
sin
Andriola,
528,
530-534,538,540, 544.
Simon skrbnik, 530,532,537, 541.
Stephanus, 529, 538.
Ura, 529.
Vitus, 527, 528, 531, 537.
Meljavi, Mihovil, 522, 523.
Meknitzer, Ursula, 598.
Menandar Protiktor, 78.
Mergani, Adam, 369.
Grgur, 370, 436, 437.
Metodije, (Grk), 103.
Metodije, misionar, 11, 65, 97, 110.
Metternich, 17, 834, 835, 877, 878, 884,
885, 892.
Meursius, 745, 747.
Meyer, M. F., 660.

Michieli, Dominik, 764.

Michieli Vitturi, Rados, 550.
Michieli, Rados, 249.
Mihael, biskup, 233.
Mihajlo, knez, 143.
Mihajlo II Mucavac, 269, 739, 740.
Mihajlo III, 98, 100, 269.
Mihajlo IV Paflagonac, 276.
Mihajlo VII Duka, 281.
Mihajlo Kreimir l, 13, 156, 157, 273,
274.
Mihajlo Kreimir II, 126, 127, 139, 140,
153-155.
Mikloi, 100.
Mikloui, Toma, 891.
Mikoczy, Josephi, 204, 205, 209, 215, 217,
243.
Milogostich, Simon, 399.
Mileti, L, 484.
Miler, F. Z., 485, 486, 489, 490.
Millanich, Joannes, 484.
Miokovi, episkop, 859.
Mirkovi, Antonije, 534.
Katarina, 534.
Pavle, 534.
Zanchi, 534.
Miroslav, kralj, 18, 126, 140-142,
154-157, 160, 167, 168, 171, 172, 174,
175.
Mischiatto, Ivan, 270.
Mocenigo, Alvise, 481, 215.
Joannes, 414, 415.
Modiis de, Raymundus, 88.
Modrinja, 90.
Modrovi, 864, 880.
Mogai, Ivan, 603, 606, 611.
Mogorovii, pleme, 325-327, 330, 339,
362,365,368,371,382.
Disoje, 330.
Grgur Ruevi, 339.
Grgur pok. Stjepana, 339.
Grubonja, 330.
Juraj Slavii, 340.
Mirko, 340.
Nikola, 330.
Novak, 330.
Petar, 326.
Vladika pok. Jurja, 340.
Vladoje, 339.
Molino, Daniel, 902.
Molmenti, P., 391.
Mommsen, 258.
Monteferrato de, Johannes, 352, 530.
Monticolo, G., 38.
Morari, Pietro, 594.
Moravcsik, G., 77, 167.
Morea, Johannes, 182, 187, 531.
Morelli, J., 521.

925

Mrnavi, Ivan Tomko, 511, 512, 517,563.

Mii, Luka, 813.
Mujo, Cvjeto, 621, 645, 647.
Mller, Franjo, 669.
Muljai, Z., 702.
Muncimir, 64, 120-123, 125, 127, 128,
130-135, 137, 140, 158, 160, 170, 173,
227.
Muratorius, L. A., 29, 55, 60, 61, 67, 289.
Murii, pleme, 325, 362.
Murko, M., 556.
Musinich, Stephanus, 397.
Mutimir, 142.
Muaeva, E., 97.

N
Nakienovi, S., 296.
Nani, Bernardus, 418.
Narro, Ivan, 298, 301, 302.
Narzes, 25, 32, 33, 34, 35, 262, 263, 265.
Nassis de, Aloysius, 457.
Francisci, 437.
Johannis, 395.
Zoillo, 392.
Natali, Antonio Karlo, 621.
Natalis, Petar, 120, 124.
Naum, 107.
Navajero, ivan, 579, 580.
Navarinus, Petrus, 592.
Negri, G., 24, 26, 64.
Nelipii, 239.
Nemanja, 122.
Nenad, Jovan, 607.
Nestor, 79.
Nicolaus q. Benedicti, 309.
Nikefor, prior, 126.
Nikefor III Botanijat, 281.
Nikefor Foka, 146.
Niketa, 285.
Nikola, ban, 205, 228.
Nikola I, (papa), 102.
Nikola IV, (papa), 107,214, 323, 237,239.
Nikola pok. Grbonje, 334.
Nikola, nadbiskup, 289.
Nikola, biskup, 287.
Nikolica, 296.
Nimira, obitelj, 16, 547, 548.
Nosdrogna, obitelj, 309, 324, 325, 327,
335, 379, 424, 450, 825, 826.
Gabrielis, 393, 417.
Marcus, 393, 437.
Simon, 437, 805.
Novak, G., 9, 31, 203, 205, 206, 211, 213,
220, 235, 243, 244, 256, 263, 289, 291,
292, 375, 422, 514, 549, 563, 577-580,
582, 586, 588, 590, 595, 729, 900, 908.

926

Novak, V., 111, 117, 118, 129, 130, 147,

158-162, 164, 267, 273, 279, 286.
Novello, Guererio, 419.
O

Obad, Slijepo, 8, 19.

Obradovich, Radoslavus, 809.
Rat, 809.
Odoakar, 257.
Oferli, Jerolim, 522.
Ohnosorge, W., 169.
Omar, (Amerman), 98.
Orbini, 104, 246, 247.
Orosz, Anton, 719, 723, 725, 727.
Orseolo, Petar II, 275.
Orsezy, Laslo, 703.
Ori, Adam, 655, 671,901.
Kristov, 604.
Orti, Jeronim, 891.
Osnac, pleme, 359, 370, 372, 376, 377.
Radoslav Miljen, 359.
Osrigna, (Osrina, Ozrinja), 132, 133.
Ostoia q. Johannes, 813.
Ostoii, 549.
Ostoye, Johannis, 436.
Ostrogorski, G., 149.
Osvin, 259.
Otri, G., 369.
Otger, grof, 85.
Oton I Veliki, 76, 84, 88, 126, 127, 166,
167, 169.
Oton II, 84, 87.
Oton III, 84.
Otokar, 224.
Ozilo, Ivan, 311, 313-316, 318, 421,422.
Rada, 311,421,422.
Ozrinja, 157, 160, 171, 174.
Oegov, I., 133.
Oegovi, Franjo, 846, 853.
Stjepan, 860.
Padua de, Isnaro, 181.
Pago de, Petrus, 94, 184, 456-458, 465,
488, 494, 512, 526, 527, 530, 531, 808.
Paladini, obitelj, 585.
Paladini, Nikola, 587.
Paolo, 584.
Toma, 587.
Paledini, Dujam, 341.
Palffy, Karlo, 662, 670, 688.
Palizina, Ivan, 481.
Palkovi, Martin, 679.
Matija Vlai, 679.
Palladini, Nicolo, 581.
Palladio, G. F., 52, 56, 69.
Palmerius, M., 40, 54.

Pankracije, 234.
Panov, G. B., 279.
Panov, B. R., 99.
Papadopoli, H., 396.
Papali, Alberto, 215.
Papali, Jerolim, 570.
Parisio de, Ciprian, 312.
Parentino de, Johannes, 807.
Pasanac, Andrija, 611.
Ivan, 609, 611, 615-617.
Pasconi, Clarus, 195, 759.
Pasani, Francesco, 513.
Paschini, 45, 49, 51, 52, 57, 64.
Paskvali, L., 462, 463.
Pastori, Pavao, 807.
Ratko, 809.
Pasqualigo, Filip, 16, 547, 558.
Patri, Ivan, 568.
Patai, Bartolomej, 669.
Patricijev, Jakobin, 301.
Patrijev, Petar, 297.
Patritius, 593.
Patrizio, Petar, 298, 301, 302.
Pauli de, Paulo, 564, 565.
Paulys, 264.
Pauly-Wissowa, 259.
Pauler, G., 750, 756, 765, 768.
Pavao, du, 268.
Pavi, A., 76.
Pavle akon, (Paulus Diaconus), 29, 32,
33, 38, 41, 44-46, 49, 50, 52-54,
56-58, 61,63, 64, 68-71, 78, 80-82.
Pavlievi, D., 678, 705, 707.
Pavlovi Lui, J. J., 696.
Pavlovi Maslesi, Grgur, 806.
Pavlovi, Matija, 694.
Payne, 673.
Pazthory, 673, 675.
Pechiaro de, Colanus, 413.
Jakov, 804.
Laurentius, 390, 403.
Simon, 390, 413.
Vitchor, 413.
Pejaevi, Antun, 664, 692.
Ladislav, 731.
Pelagije, papa, 27, 33, 35, 263.
Pellegrini, C., 723.
Pergliane de, Marci, 398.
Perii, ., 696.
Perojevi, M., 200.
Pervici, Juraj, 809.
Pesaro da, Jacobo, 403, 433.
Petar, apostol, 115.
Petar, car, 147.
Petar Crni, 160, 271.
Petar, opat, 183.
Petar, biskup, 218, 231, 232.
Petar Pakraki, 236, 237.

Petar pok. Antonija, 806.

Petar
Kreimir,
124,
126-128,
131-135, 137, 138, 140, 154,
156-158, 165, 171, 174, 183, 190, 279,
280, 284.
Petar, nadbiskup, 285, 287.
Peterculus, 181.
Petkovi Zubranich, Ivan, 806.
Petrai, F., 485, 486, 489, 490.
Petricioli, L, 223, 274, 277,485,486,489.
Petrico de, Simoni, 408.
Thoma, 408.
Petri, N., 578, 579.
Petris de, Marijan, 586.
Petrov, Djore, 906.
Petrovi, Spiridon, 720, 723.
Petrul, 215.
Pfleger, 872, 873.
Pichegru, 685.
Pincius, 134, 135.
Piper, Milorad, 823, 824.
Pirchegger, 25.
Pisani, Guidonis, 80.
Pisani, P., 619-621, 626, 632, 635, 636
694,709.
Pisano, Pandulpho, 67.
Pizzamano, Gian Francesco, 694.
Platonis, 390.
Plinije, 177.
Plusaric, pleme, 366, 367.
Pogatschnig, 27, 28.
Poi, Josip, 694.
Polec, J., 829-831, 833-835, 839, 844,
850, 853, 855, 871, 877, 884, 885, 888,
890.
Poletii, pleme, 325-327, 333, 341, 342,
355, 361, 363, 366, 369, 372, 377.
Bogdan Matkovi, 355.
Bratko Slavi, 341.
Cvitko, 341.
Damjan pok. Martina, 341.
Ivan pok. Pavla, 341.
Jelena ki Jakova, 342.
Juraj, 342.
Jurko, 356.
Luka Bogdan, 341.
Matea pok. Karina, 356.
Midan, 341.
Miroslav, 363.
Nikazije, 341.
Petar sin Jurislava, 356.
Petar Petrovi, 341.
Pribislava, 326.
Radoslav, 355.
Ratko, 355.
Simo ili Simon, 355.
Stoja, 341.
Toma, 355.

927

Vladac Dorosali, 333.

Vladislav Tui, 342.
Vukain, 356.
Ponte, Marko, 570.
Valerije, 16, 111, 155, 164, 216,
562-567, 569-574, 770, 776,
779, 817.
Ponzoni, Cosmio, 122.
Sforza, nadbiskup, 122, 123, 125,
170, 173.
Popari, B., 112, 216, 287, 563-567, 730,
773.
Popassinich, Simonis, 413, 414.
Pop Dukljanin, 127, 155, 238, 262, 277.
Popi, Bartol, 806.
Popovi, 167.
Porga, 141, 746.
Porizia, Alfons, 889.
Portner, Antun, 855.
Potonik, M., 88.
Pozveki, Pavao, 860.
Praga, G., 16, 187, 190, 191, 200,
450-452, 465, 466, 480, 483, 497, 498,
522, 525 - 531, 533,536, 569, 572, 580.
Prandino de, Theodore, 14, 183, 309,
386, 388, 389, 427, 428, 431, 434, 800.
Predimir, 147.
Prelog, M., 659.
Prevendar, Ivan, 867, 881.
Pribina, ban, 140, 154, 157, 160, 168, 171,
172, 174, 206, 746.
Pribislav, 906.
Pribojevi, Vinko, 463, 464.
Prijatelj, K., 525, 534.
Primogenije, akon, 63.
Prisk, 256.
Pritievi, obitelj, 310.
Prividrug, 128, 158.
Prokopije, 23-26, 28, 30-35, 54, 78,
260, 261, 264.
Pronau, Gabriel, 703.
Prosper Akvitanski, 256.
Pseudo-Fredegar, 44.
Pemisl II Otokar, 242.
Pu, Josip, 846, 854, 875.
R

Rabellator, Moreto, 298, 301.

Racche, 129.
Racchum, Franjo, 26.
Racich, Juraj, 438.
Rai, Margarita, 438.
Raki, F., 31, 32, 40, 41, 45, 46, 49, 50, 55,
57, 64, 65, 67-70, 76-79, 87, 88, 91,
98-107, 111, 113, 116, 125-127, 131,
134, 137, 138, 147, 154, 155, 157, 160,
177, 178, 182, 185, 188-191, 212, 262,
268, 270, 271, 274, 282, 296, 299, 300,

928

302, 451, 562, 563, 565, 572, 597,

600-606, 610, 611, 613, 614, 825.
Radi, A., 900.
D., 823.
F., 435, 449, 450.
Radinich, Johannes, 398.
Radinkovi, Stjepan, 648.
Radivojevi, general, 838-843, 847.
Radogosti, Giadrolo, 763.
Radojii, D. Sp., 98, 100.
Radosi, Damjan, 767.
Radosich, Stephanus, 396.
Radoslav, 242.
Radoslava, 401.
Radossich, Rados, 430.
Radossio, Radossa Mihovillo, 427.
Radoi, Jadrio, 801.
Radovan, 422.
Radussich, Nicola, 407.
Radvald, 44, 56.
Raimundus, Johannes Philippus, 183.
Raizner, 888.
Rajai, 854.
Rajevi, 832, 836.
Rajnerije, 117.
Rak, 196, 198, 751, 758, 759, 765.
Rakoczy, 899.
Rambaud, 166.
Ramberg, Herman, 731, 733, 735.
Ramljani, pleme, 360, 362, 364, 372, 376,
377.
Privojevi, 360.
Veselko pok. Ivana, 360.
Randislavus Babunio, 296.
Ranjina, Orsat Luigi Savin, 629, 632,
633,635,637-639.
Ranjina, Prijazan, 215.
Raosalic, Radonja, 824.
Rascherio, Bernardo, 298, 301, 302.
Rastislav, knez, 99, 102, 103.
Ratchisa, vojvoda, 55.
Rattkay, G., 200, 247, 606.
Ratur, S., 45.
Rauch, Danijel, 854.
Raukar, Tomislav, 308, 317, 774, 775,
780, 800, 802-804, 808, 810-818,
820.
Ravagninus, Hieronymus, 512, 458.
Raymundus, Johannes Philippus, 90,
330, 484, 489, 493, 508, 816.
Rebrovi, general, 840.
Recanto de, Martinus, 430.
Rechfeld, Phil. Jac., 45.
Reinalter, Helmut, 672.
Reis-efendija, 623, 631, 635, 637, 638.
Remensi, Frodoardo, 67.
Reneo, L, 220, 221.
Reni, 675.

Repcich, Paulo, 411.

Resturi, Ivan, 301.
Reus, Pavao, 807.
Reymond, Alfred von, 553, 556.
Ricci, biskupski sufragan, 846.
Riceputi, Filip, 145-148, 171, 173.
Rinna, 635, 636.
Riegera, 726.
Ritig, Sv., 100-102, 106-109.
Robespier, 661.
Rodoald, patrijarh, 58.
Rodolfo, 11, 125.
Rogerije, nadbiskup, 117, 193, 198.
Rogerije, M., 749, 751, 764.
Rogerius Sclavone, 228.
Roguti, Juraj, 550.
Rojni, M., 25, 42, 43, 47, 48, 57, 62, 68,
72.
Roland, ban, 229.
Roman, car, 146.
Roman III Argir, 276, 277.
Roman IV Diogen, 280.
Roman Lakapen, 145, 167.
Roman, egzarh, 40.
Romanin, S., 33, 388, 403, 414.
Romilda, 52, 54.
Romuald, 67.
Rotarije, 56, 64.
Rosa de, Philippi, 397.
Rosenberg, 857.
Rosenfeld von, Heyer, 463, 468, 558.
Roza ena Nikole, 500, 501.
Roman, Lovro, 688.
Rubels de, J. F. B. M., 26, 27, 29, 30, 33,
34,51,52,56,63,64.
Rubels, Hieronymus, 29.
Rugneuac, pleme, 336, 361.
Ivan pok. Stojka, 336.
Mihovil pok. Ivana, 336.
Rui, Marko Lauro, 480-481, 749, 750,
755, 756, 758, 761-763, 766-771.
Rukavina, general, 624, 625, 633, 637,
638, 640, 670, 685, 700.
Rus, J., 77.
Rutar, 45, 47, 49, 52, 56, 57.
Sabalich, G., 319, 385, 387, 389, 391, 395,
399,406,410-413, 422, 433, 460, 463,
465,468,511,723.
Sabit-paa, 623.
Sabljar, V., 481.
Saidl, 875.
Saladinis de, Cosse, 447.
Pelegrina, 447.
Simonis, 390.
Salodio de, Dujam, 288.
Johannes, 182, 187, 318, 527.

Salomon, Jacobo, 412.

Salopek, 869.
Schiaparelli, L., 125-128, 133-135.
Schiller, 675.
Schrott, Franjo, 891.
Schwitzen, 872, 873.
Salvatorelli, L., 64.
Samljije, 588.
Samo, 55, 64, 65, 83, 84, 94, 96.
Samuilo, 274, 284.
Saniglia, (Saveglia), Stefano, 588.
Sanudo, M., 179, 276, 282, 451, 467, 530,
531, 577, 579, 580, 585, 586, 588, 589,
595.
Saphyra, 132.
Saracinich, Simon, 437.
Saraka, Nikola Dominik Natali, 630,
631,634-640.
Sarpi, P., 554, 556.
Sauide, 160, 161.
Sauran, Franjo, 18.
Sarau, Franjo, 829-833, 835-836, 838,
850, 852, 853, 855, 857, 859, 862, 863,
865, 866, 868, 870, 872.
Savich, Matheus, 398.
Savini, P., 40, 41.
Schiavuzzi, B., 41, 57, 61.
Schneider, ., 520, 521, 534, 535.
Schnleben, J. L 29, 45, 46, 49, 54-57,
59, 68, 70.
Schoising, Franjo, 676.
Scricchia de, Barolo, 501.
Scussa, V., 29.
Sebastijan, akon, 263.
Seid-Mehmedpaa, 644.
Sekund, biskup, 57.
Septo de Saugliano, Antonius, 297, 302.
Sercana de, Bartolomeus, 389, 809.
Petrus, 89, 417.
Serblin, Josip, 875, 888.
Serillo, Ivan, 550.
Sermage, Henrik, 860.
Seseni de, Petar, 768.
Sever Transki, biskup, 50, 51.
Sibischini, Jakov, 582.
Sienik, L., 88,90, 91,92.
Sigismund, kralj, 119.
Sigonius, C., 40, 49, 52, 257.
Sigray, 671.
Simeon, 149, 151.
Simokates, Teofilakt, 17.
Simon, 398.
Simon, L., 669.
Sincich, Vitorio, 584.
Sincovich, Vitorio, 584.
Skali, obitelj, 758-760, 765.
Skali, Pavao, 198, 751.
Skender-paa, 226.

929

Skilica, 277.
Skofa, Petar, 606.
Skok, P., 47, 48, 117, 118, 129, 130,
159-162, 179-183, 185-187, 301,
325 327, 329, 340, 346, 379, 386, 417,
511,799.
Skolotura, Mihovil, 447.
Slatarich, Jacobus, 398.
Sloradis de, Nicola, 407.
Smaragd, egzarh, 40, 49, 50-52.
Smiiklas T., 89-92, 199, 208, 209, 212,
229, 285, 296, 323, 328, 406, 407.
Snaii, pleme, 325-327, 329, 339, 350,
361, 362, 365, 368, 369, 371, 372, 377.
Georgius, 326.
Ivan Mizeri, 339.
Solarek, 671.
Sonzonius, Marcus Aurelius, 91.
Matheus, 527, 528.
Soppe de, Blasius, 405.
Lombardinus, 390, 409, 426, 431.
Marino, 411,416, 460.
Sorini, Franjo, 569, 905.
Giambattista Gerolimo, 571.
Sovre, A., 77.
Spiegelfeld, Antun, 831.
Spingarillich, 438.
Spissich (Spii), Josip Ladislav, 703.
Spii, Ignjat, 688.
Spon, Jakov, 560, 570, 571.
Stancich, Petar, 436.
Stanetich, Mihaelis Simon, 401.
Stani, Konstantin, 846, 863, 888, 892.
Stanojevi, S., 516, 553.
Starhemberg, 878.
Stariani, Nikola, 586.
Steffani, G., 729.
Stein, E., 258, 263.
Stella, Ivan, 647.
Stefan Lazar, 216.
Stefan Nemanji, 223.
Stefan Uro Milutin, 224, 245.
Stefan Vojislav, 277.
Stephano, 427, 428.
Steno, Mihael, 450.
Stevan, magister militum, 39.
Stipanich, Marcus, 399.
Stjepan I, 156.
Stjepan II, 125, 127, 131, 133, 134, 282.
Stjepan III, 16, 128, 568.
Stjepan pok. Desiderata, 118.
Stjepan Ostoja, 325.
Stjepan, biskup, 279-281.
Stjepan, djed Viena, 292.
Stjepan VII, papa, 145.
Stjepan VIII, papa, 145, 146.
Stocco, obitelj, 381.
Stoja ud. Milossij, 397.

930

Stojanovi, I., 645.

Strasinich, Georgio, 409.
Stratico, Simun Filip, 464.
Stratimirovi, uro, 224, 225.
Strmani, pleme, 366, 367, 380.
Strohal, I., 749, 763.
Stipii, 270, 582, 579, 584.
Stoi, K., 345, 515, 353.
Stupi, pleme, 344, 358, 361, 364-366,
370, 372, 377.
Caveta ud. Ratka, 358.
Cvitan Kati, 358.
Franjo, 358.
Jakov, 358.
Juraj pok. Bogdana, 358.
Matko sin Bogdana, 358.
Pavao, 358.
Petar pok. Pavla, 358.
Stanislava majka pok. Dujma,
358.
Toma pok. Jurja, 358.
Toma pok. Jurja, 358.
Sulec, Josip, 687.
Sulejman-beg, 646, 648, 649.
Sundai, Josip, 687.
Suppi, Rogerio, 204.
Supre, Franjo, 829, 844.
Suranyi, J., 823.
Svabelj, 861, 874.
Svatopulk, 100, 104, 105, 109.
Svetoslav, 156.
Szapary, Josip, 692.
Szekfu, 676.
Szen, Antun, 675, 678.
Szentpetery, L, 751, 756, 760, 766, 768.
aeri, 688.
Safarik, J., 485, 486, 489, 490, 493.
Samalovi, M., 111, 136, 178, 180, 185
189, 191, 573.
enoa, August, 672.
eper, M., 135.
Sidak, J., 77, 141-143, 235, 299, 300,
302, 331, 578, 603, 605, 610, 613, 615,
665-668, 677, 678, 680, 683, 684, 689,
690, 700, 703, 706.
ilovi, Nikola, 586.
iprak, 869.
Sii, Ferdo, 9, 24, 25, 33, 41, 45, 47, 49,
50, 68, 70-72, 75, 76, 78, 79, 85, 94,
97, 99-101, 104, 106-108, 123, 131,
137, 139-150, 153-158, 160,
162-165, 167, 168, 188, 189, 198, 199,
238, 256-262, 264, 267-270,
277-279, 283, 309, 310, 328, 330, 371,
374, 375, 377, 382, 390, 393, 395, 405,
410, 415, 425, 428, 562, 573, 600, 601,

604-606, 611-615, 654, 657-659,

663, 668, 672-674, 676, 689, 697, 747,
751, 756, 764, 765, 768, 898, 899, 900,
909.
karica, M., 691.
kenderli, 687.
krlec, Nikola, 656, 663, 664, 674.
Sojat, O., 663, 666, 688-690, 706.
Sotari, Ignjat, 679, 680.
Spii, 888.
porer, Josip, 838-840, 867, 876.
tajdaher, Josip, 845, 846, 848, 860, 867,
873.
tefac, Marko, 606.
tefanec, 873.
Subii, pleme, 325-327, 329, 338,
346-350, 361, 362, 365, 367, 368, 371,
377.
Bani, 328.
Bribirci, 203, 204, 208, 212, 216,
221, 222, 245, 250, 292, 309.
Grgur, 246, 292.
Juraj, 206-215, 223, 237,
240, 243, 244.
Juraj II Kliski, 215, 217,
218,220,244,249,251.
Mladen I, 206-217, 221,
226, 227, 236, 237.
Mladen II, 203, 213, 214,
217-221,224,227,243,
244,246-248,251.
Nikola, 214.
Pavao, ban, 203-230, 232,
234-294, 350, 363, 907.
Pavao III, 218.
Stanislava, 216.
Stjepko, 206, 236.
Ursa, 215, 216, 223, 243.
Budislav sin bana Jurislava, 328.
Butko, 329, 338.
Butko pok. kneza Marka iz Bribira, 338.
Butko Ugrini, 338.
Dominik ubi, 328.
Donato, 349.
Franjo Markovi, 349.
Gregorije, 329.
Gregorije sin pok. Radoslava,
349.
Grgur Markovi, 348, 349.
Ivan pok. Budislava Mizeria,
338.
Ivan ubi, 328.
Ivan sin Petra, 346.
Ivan Ivani, 348.
Ivan sin pok. Ivana Markovia,
343, 349.
Ivan sin pok. Matijevia, 328.

Ivanus sin. pok. Grgura Markovia, 348.

Ivani sin pok. Jurja Markovia
349.
Jakov sin Pavla, 346.
Juraj sin Budislava, 329.
Juraj sin pok. Grgura Markovia
348, 349.
Juraj Markovi, 348.
Juraj Obradi, 347.
Juraj sin pok. Stjepana Stipiia,
338.
Lacko, 347.
Ladislav Markovi, 349.
Lucija ud. Frederika, 349.
Marchione, 350.
Margarita ud, Ugrina, 347.
Margareta Vorta, 347.
Marko, 328.
Marko sin pok. Jurja, 348.
Marmogna, 326.
Malija sin. pok. Grgura Matijevia, 328.
Matija, 348.
Matija pok. Pavla Markovia,
348.
Matija Markovi, 348.
Matko Bukvari, 348.
Miklou, 347.
Mirko Vuchetig, 328.
Nikola pok. Jakova, 349.
Pavao Marcovich, 349.
Pavle Stojni, 350.
Petar Matijin, 328.
Petar Obradi, 348.
Simon sin Matije, 348.
Stjepan Markovi, 349.
Stjepan, 348.
Stojni, 350.
Stojica, 347.
Suzana ud. Ivana, 346.
Ugrin sin pok. Nikole, 347.
Sufflay, M., 323, 325.
ugh, 688.
ulek, B., 708.
unji, M., 810.
Surmin, Dj., 92, 345, 484, 485, 486, 490,
667, 676, 689, 894.
uvi, Josip, 860.
vago, Niko, 621.
Svear, L, 196.
Svob, D., 118, 141, 325.
Taaffe, 734.
Tafel, 282.
Tahy, Franjo, 599.
Talovac, Matko, 433.

931

Tamaro, L, 25, 33, 38, 41, 45-47, 49, 51,

57,719.
Tanodi, Z., 757, 758, 760.
Tanzliger, 293.
Tarallo, Creste, 207., 446.
Henrik, 207, 446.
Tarsia de, Xristophori, 392, 431.
Tasilo, vojvoda, 38, 39, 56.
Taso, 52, 55, 56.
Tati, Mirjana, 286.
Taufer, H., 712.
Taufferer, Siegfried, 676, 682, 683, 684.
Teodebret, kralj, 32.
Teodorik, 13, 258-260, 266.
Teodosije, biskup, 135.
Teodosije II, 256.
Teofan, 149.
Teofilakt Simokates, 44, 78, 739.
Terputec, Ludovik, 880.
Testa, Jeronim, 520, 523.
Tetai, 479-480.
Ivan, 483.
Nikola, 483.
Pavle, 502, 503.
Radoslav, 502, 503.
Zoran, 483, 502, 503.
Thalloczy, L., 224, 425, 797.
Theiner, A., 224,491.
Theodorius, 29, 30.
Thomasius, Franciscus, 531, 532.
Thugut, 625, 630-633, 637, 638,641, 647,
650, 664, 686.
Thurn, J. J., 597, 856.
Rajmund, 702.
Vuk, 600, 613.
Tiepolo, Bajamonte, 218.
Tintoretto, 535.
Tiscimir, 145, 147.
Tiskovac, pleme, 366, 367, 380.
Tizian, 535.
Tkalac, L, 838, 839, 879, 881, 882, 886.
Tkali, Ivan, 113, 122, 123, 124, 136,
196, 197, 689, 825, 826.
Toki, Antun, 694.
Toli, Bla, 815.
Toma Arhidakon, 104, 105, 140, 143, 148,
156- 159, 193, 196, 198, 223, 224, 262,
274, 285-287, 290-292, 294, 324,
326, 749, 751, 762, 764, 765, 771.
Tomai, Ivan, 157, 193-195, 198-200.
N., 65, 76, 77, 154, 166-168, 171,
174, 221, 226, 228-230, 747,
829, 844.
Tomislav, kralj, 12, 13, 76, 77, 141-145,
148-150, 170, 173, 272, 273.
Tomi, Fr., 98, 100-102, 105-109.
Tommaseo, Nikola, 390.
Tommasini, G. F., 27, 28, 57-59.

932

Tordoso, 129.
Torkvat, Andrija, 901.
Totila, 26, 30-34, 262.
Tousi, Luka, 588.
Travniek, Fr., 133.
Treguan, biskup, 293, 294.
Trenk, Franjo, 899.
Tresi Pavii, A., 199, 751.
Trieb, Josip, 687.
Trifunovi, orde, 109.
Trono, Luka, 427, 802.
Trpimir, knez, 64, 120-123, 125,
127-135, 137, 140, 142, 164, 227.
Trpimir II, 141-146, 148, 150, 151, 155,
156, 160, 164, 170, 171, 173, 174, 273.
Trugiferus, 29.
Truhelka, ., 226.
Tubolovi (Tobolovi), Katarina, 467.
Petar, 453.
Tufni, Balbe, 767.
Tugomirii
(Tugomerii),
pleme,
325-327, 334, 342, 356, 357, 361, 364,
366, 372, 376, 377.
Grgur, 342.
Juras pok. Vlatka, 356.
Kosma Mihovil, 334.
Kuzma sin pok. Tomaa, 357.
Marko, 342.
Vitko, 342.
Tusti, 688.
Tvrakovi, Toma, 807.
Tvrtko, 299, 302.

U
Udaljcov, A. D., 826.
Ueglaci, pleme, 361, 365, 367.
Ugert, 848.
Ughelli, 27.
Ugo, kralj, 125, 127, 128, 134.
Ugrini, pleme, 367.
Uligisal, 24, 261.
Unaac (Vsnacac), pleme, 360, 371, 372,
377.
Ivan Benkovi de Plavno, 360.
Urban III, papa, 289.
Urli, ., 391, 422.
Urmaneo, Dujam, 551.
Urmengi, 703.
Urmiza, Micovillo Postrossich, 427.
Ursis de, Petri, 431.
Utrovi, Simon, 489.
V
Vajntajn, O. L., 826.
Valaresso, Federico, 415.
Matej, 483.
Paulus, 418.

Vali, V., 329, 801.

Valentin, 185.
Valentijan III, 256.
Valois, Karlo, 249.
Valuk, knez, 82, 83, 94, 95.
Valvasor, J. W., 52, 57, 58, 61, 70.
Vaniek, Fr., 690-692.
Varenn, 673.
Varikaa, Madije, 447.
Tomasina, 447.
Vasilije I, 142, 269, 270.
Vasilije II, 271,272.
Vassilich, 57.
Vecelin, 162.
Velcich, Millenois, 401.
Velcona, 128.
Velislava ker pok. Mirislava, 296.
Venecij, svetac, 67.
Venerije, Antonije, 805.
Venerio, Leonardo, 376.
Venetiis de, Alojsio Rosa, 419.
Veniero, Leonardo, 376.
Venier, Simon, 513.
Ventura de, Nikola, 419, 496.
Petar, 419, 496.
Venturini, A., 520, 525.
Venturino de, Petro, 419.
Vergentinos, senator, 24.
Vergottini, B., 27.
G., 38.
Vero, 31.
Veronese, 535.
Verni pl. Franjo, 855 - 857.
Vesselich, Antonius, 400.
Jacobus, 400.
Vettich, G., 33, 39, 40, 42, 45, 47, 49, 50,
52, 54, 56, 57, 63, 64, 69, 78.
Vidolich, Hieronimus, 801.
Vidovich, Matheus, 438.
Vigilije, papa, 28, 263, 264.
Viktori, pleme, 359, 361, 366, 370, 372,
376, 377, 380, 382.
Franol sin Rade, 359.
Radoslav Stipkovi, 359.
Vincelin, kanonik, 860, 864, 867.
Vinjali, G., 200.
Virevii, pleme, 334, 335, 357, 358, 361,
364, 366, 369, 370, 377, 379, 382.
Andrija, 343.
Bala, 343.
Draoj, 335.
Filip, 342.
Grgur, 357.
Grgur Mergani, 357.
Grgur sin Stanislava, 357.
Grgur Wyrewych, 358.
Ivan Bani, 358.
Ivan pok. Jurja, 357.

Jakov sin Cvitana, 342.

Jakov Stoji, 335, 342, 343.
Marko, 342.
Martin pok. Stojana, 342.
Malija, 357.
Nikoleta, 357.
Novak pok. Stanislava, 334.
Simon Saracini, 357.
Stana ud. Grgura, 343, 357.
Stanislav, 357.
Stanislav pok. Kriana, 343.
Stipac Tolmovi, 357.
Stojan, 357.
Stoj sa Bani, 335.
Stoja Stoji, 342.
Toma Stoji, 343.
Visen, 291-293, 303.
Vinji, Filip, 291.
Vital, biskup, 270.
Vitalij, 25, 26.
Vitalji, Stjepan, 593.
Vitasovi, 570.
Vitezovi, Dinko, 723.
Vitezovi, Ritter Pavao, 195, 200, 205,
220, 487, 565, 566.
Vitigej, 261.
Vitkovi, Gruban, 809.
Venerije, Antonije, 815.
Vitomir, 189.
Vittorelli, Andrija, 554.
Viviani, Michael, 780, 812, 817.
Vladini, Martin, 806.
Petar, 806.
Vlasni, Nikola pok. Matije, 584.
Vlai, 679.
Vlatchovich, Matheus, 401.
Vlatkovi, Ivan, 514.
Vodanich, Jacobus, 437.
Vodnik, B., 486, 490, 492, 516, 667.
Vodopi, Vincenzo Petrov, 647.
Vojislav Dukljanin, 277.
Vojkfi, Franjo, 860, 882.
Vojkovi, Mareti, B. M. R. A., 195, 196.
Vojnovi, Josip, 899.
L., 619, 634, 635-637, 701.
Vojteh, Georgi, 907.
Volcigna q. Guidonis de Matafar, 247.
Volney, 673.
Vonina, J., 372.
Vrabec, Ivan, 874.
Vrani, Antun, 600.
Vrani, Karlo, 570.
Vrasiamati, tipan, 438.
Vrbani de Pisis, Nicolaus, 438.
Vrbai, 359, 362, 370, 372.
Petar sin Grgura, 359, 376, 377.
Vrhovac,
Maksimilijan,
654 668,
672-678, 680, 682, 684, 703-705,
933

707, 709, 710, 711, 837-840, 844, 845,

848-850, 853-855, 859-867, 869,
873-876, 879-885, 887, 892-894,
907.
Vueti, ., 619.
Kuzma, 582-585, 588.
Vukasovi, 690, 691.
Vuki Hrvatini, Hrvoje, 374, 394, 428.
Vukomani, pleme, 359, 362, 370, 372,
376, 377.
Vukovi, 875.
Vuleti-Vukasovi, Vid, 449.

W
Wallis, 833, 871, 872.
Wattenbach, G., 40.
Weikhard Auersperg, Ivan, 195.
Weisenberger, 878.
Weiden, Fridrih, 726, 727.
Wenefels, Mariana, 670.
Werner, zastupnik, 878.
Wertheimere, E., 659, 687, 708.
Wheler, G., 570, 571.
Wiessner, H., 224, 242.
Willax, O., 823.
Wurmser, 872.
Wurzbach von, C., 671.

Zaccaria, G., 570.

Zainio, Nikola, 588.
Zadulinis de, Cressij, 393, 407.
Doymus, 437.
imun, 309.
Vittolo, 408.
Zagiba, 101.
Zaharija, knez, 144, 151.
Zambertus, A., 121.
Zandonatis de, Antonius, 488, 527, 530.
Michael, 492, 494, 505, 512.
Zane, Andrea, 386, 388.
Bernard, nadbiskup, 119.
Zanini, Laurentis, 397.
Zaninovi, Marin, 215.
Zanni, Budci, 436.
Zaput, Ivan Petrov, 632.
Zaudrissich, Radaz, 401.
Zavida, 161.
Zavorovi, Dinko, 104,199, 215, 216,257.
Zdenaj, Nikola, 860.
eno, Christophorus, 809.
Zerni da Jadre, Vice, 205.
Zeuss, 66.
Ziegler, 106.
Zilhy, Karlo, 669, 850, 853, 884.
Zinzendorf, grof, 674.
Zipp, 673.

934

Zjai, M., 207, 446.

Zlatorgovi, Cvitan, 588.
Zlatovi, S., 292, 329, 334, 345, 348, 389,
406, 515.
Zmana, pleme, 359, 370, 372, 376, 377.
Nicolaus Herzegenich, 359.
Zorani, obitelj ,488.
Bernardin, 484, 496, 497.
Cvitan, 482, 483, 501, 502.
Draica, 484.
Ivan sin Marka, 481.
Ivan otac Petra, 484, 487, 488,
493, 496, 497, 533, 537.
Jelena, 482.
Jeronim brat Petra, 493-496.
Juraj sin Ivana, 484.
Juraj, 496, 497.
Luka, 482.
Marina, 484.
Marko sin Zorana, 481.
Matija, 484.
Matija sin Ivana, 484.
Mikac, 484.
Miltos, 482.
Mirko sin Ivana, 484.
Nikola, 484.
Petar djed pisca, 483, 484, 486,
496, 503, 505, 506.
Petar pisac, 479, 480, 484-499,
533, 536, 537, 544.
Ratka ena Cvitana, 482.
Stjepan, (tipan), 482, 500, 501.
imun, sveenik, 482.
Thomasius, 495-497.
Zoran, 484.
Zororabel, Matej, 285, 286, 288, 289.
Zrinski, Petar, 209, 564, 899.
Zrntelkay, F., 679, 688.
Zunkovi, pleme, 360, 362, 371,373, 377.
Andrija, 360.
Ivan, 360.
Ivan Milani, 360, 484.
Marko Milani, 360, 484.
Zvonimir, kralj, 121, 122, 125, 127-129,
131, 132, 134, 135, 157, 158, 164, 171,
174, 226, 227, 247, 281, 282, 508.
Zwitter-Tehovnik, Dana, 682, 684.

erjavi, Josip, 838, 840, 844.

ic, N., 41.
igmund (Sigismund), 374, 394, 428,
433,434,481,768-770.
ivkovi, delegat, 875, 876.
ivkovi, Mihajlo, 309.
ura, Slavica, 742.
uvi, Grgur, 586.
Josip, 669.

KAZALO ZEMLJOPISNIH NAZIVA

(Index locorum)
Abruzzo, 250, 376.
Afrika, 823.
Akvileja, 25, 26, 31, 33, 51, 53, 63, 162,
255, 256, 257.
Albanija, 224, 225, 295, 481, 497.
Almis, (Almissia, Vlmissie, Olemis), 186.
Alpe, 41,52, 61,62, 64, 69, 71.
Alverno, 301.
Amerika, 18, 823, 826, 827.
Amsterdam, 16, 112, 258, 564.
Anadol, 98.
Ancona, 15, 31, 32, 262, 520, 5632, 595,
636, 670.
Apenini, 18.
Apulija, 212, 250, 285, 376, 592.
Aque, 106.
Arbanasi, 306, 400.
Argentina, 26, 51.
Arkola, 691.
Artegna, 53.
Artikovo, 309.
Artina kod Raanca, 429.
Austrija (Austro-Ugarska Monarhija),
10, 18, 19, 78, 242, 306, 400, 558, 629,
652, 659, 669, 671, 686, 697, 699, 701,
727, 741, 742, 743, 829, 831, 835, 837,
838, 839, 851, 852, 898.
Avignon, 295.
Azzelia (Agellia, Egellia), 55.
Azija, 18, 109, 285, 823, 824, 826, 827.
Azovsko more, 99.

Babac, (Babacz), 411, 416.

Babe, (Babie), 187, 396-403, 420.
Babindub, 380, 405.
Bacnice, 436.
Baev Dol, 621, 645.
Bacane, 337.

Bacani, (Baciane), 365.

Bag, (Karlobag), 480.
Bagdad, 98.
Bagno, (Banj), 186, 532.
Bakar, 707, 830, 845, 851, 865, 868, 869.
Bakarac, 869.
Balkan, 16, 37,46,47,70,75, 86, 152,262
292, 558, 559, 573, 696, 740, 742, 748,
903.
Baltimore, 77.
Bamberg, 535.
Banja, 199.
Banja ves, (Pfannsdorf), 91.
Banjevci, (Baljevac), 336, 364.
Bar, 103, 152, 740.
Bargudichia, 187.
Bari, 13, 269.
Barje, (Boria), 410.
Baica, 340, 351, 365, 440, 804, 805.
Bavarska, 59.
Bastilla, 653.
Bazel, 553.
Be, 17, 19, 65,92, 101, 129, 197, 200,209,
211, 221, 258, 263, 553, 605, 619, 627,
632-634, 636, 639, 667, 668,
672-674, 682, 697, 703, 709, 713, 726,
829, 830, 832, 840, 842, 853, 857, 860,
863, 864, 876, 881, 882.
Bela Gomila, 484.
Belaj, 42, 371, 484, 865, 868.
Beli, (Belo), 409.
Belice, 152.
Beljak, 85, 88.
Beograd, 10, 25, 38. 43, 46, 47, 78, 97,
100, 106, 107, 141, 142, 147, 149, 162,
216, 226, 238, 262, 263, 267, 269, 273,
286, 296, 741, 742, 823, 826, 837, 898,
906.
Benevent, 68, 69.
Benkovac, 197, 433, 833.
Berbir, (Bosanska Gradika), 683.

935

Berlin, 53, 279, 670, 797, 878.

Bibinje, 370, 402, 801, 808.
Bilovs,
(Lundmannsdorf-Moenice
(Monschenizen), 90, 92.
Bilotnjak, 495.
Biljani, 330, 331, 363, 369, 370, 378, 363,
424, 437, 438, 807, 816.
Biograd, 14, 91, 104, 126, 132, 135, 152,
165, 187, 257, 283, 306, 327, 331, 337,
363, 378, 383, 516, 573, 764, 833, 940.
Biskupija, 833.
Bistrovina, 365, 374.
Bitina, 363.
Bizant, 12- 14, 23, 25, 26, 28, 30, 33-35,
37, 38, 41, 44, 46, 51, 54, 56, 63, 71, 73,
99, 104, 107, 109, 110, 149, 151, 228,
256, 260-262, 265, 266, 268-270,
273, 274, 276, 278-280, 282-284,
739, 740, 742, 743.
Blaani, 351, 367, 417, 803, 816.
Blagnane, 310.
Blasovina, 309.
Blato, 337, 365, 806.
Blatograd, (na Balatonu), 100-102.
Bodpechach, 84.
Boiska, 310.
Boie, 816.
Bojska, 803.
Boka Kotorska, 10, 18, 19, 296, 622, 624,
634, 638, 640-642, 830-835, 851,
852, 873, 902.
Bokanjac, 306, 337, 467, 482, 501, 807.
Bokanjako Blato, (Hunjakovo), 412.
Bologna, 29, 38, 64, 151, 255, 276. 670.
Boljim, 42.
Boriani, 335.
Bosna, (i Hercegovina), 11, 14, 17, 18,
31, 203, 211, 220-224, 226, 227, 228,
235, 237, 238, 244, 249, 251, 273, 274,
291, 294-303, 499, 559, 623, 659, 671,
732, 733, 735, 741, 742, 752, 825, 832,
898.
Boyscha, 417.
Bra, 449, 581,700.
Bossano, 691.
Bratislava, 710, 894, 768.
Brelj,488.
Brdari na Zrmanji, 366.
Brdari, 493, 495.
Brdovac, 609, 610.
Brescello, (Brexillo), 49.
Brescia, 692.
Brezice, 88.
Brdacwerda, 91.
Bren, 622.
Brgat, 622.
Brenta, 691.
Bribir, 14, 216, 220, 221, 236, 238, 327,
936

328, 338, 346-348, 362, 367, 378, 383,

433, 865.
Bristii, 816.
Bristvica, 833.
Brizine, 187.
Brod, 865.
Brus, 330, 511,518.
Bruskandol, 495.
Bruxelles, 258, 670.
Bubnjani, 308, 363.
Bucina, (Butina, Butina vas), 88, 89.
Bugarska, 100, 104, 107, 110, 150, 151,
171, 174, 292, 607, 758.
Buinja, 88.
Budim, 204, 250, 655, 660, 672, 767.
Budimpeta, 77, 141, 193.
Bukovica, 14.
Bukovrh, 865.
Buissindorf, 84.
Bursa, 98.
Burnum, 261.
Butina, 337, 362, 365, 374.
Buzet, 43, 46.
Buan, 480.
Caipoglie, 188.
Campo-Formio, 9, 10, 897.
Capodistria, 59.
Carigrad, 17, 18, 29, 98-100, 105, 107,
108, 110, 141, 255, 261, 268, 269, 284,
285, 595, 623, 630, 635, 637-639, 682,
696, 739, 902.
Carlouschina, 187.
Cassacco, 93.
Castiglione, 691.
Celovac, 85, 86, 88, 91.
Celje, 106.
Ceneda, 53.
Ceranje, 310, 335, 368, 418.
Cerinci, 309, 310, 381, 423, 496, 804, 816,
817.
Cernik, 865.
Cerovac, 680.
Cetina, 59, 65, 66, 124, 152, 239.
Cetinje, 904.
Cetinjsko polje, 244.
Chaumont, 850.
Chicago, 285.
Chieri, 297, 298, 299, 301-303.
Chiacafaci, 801, 817.
Chrowat, (Chrowath, Crowath, Chrawat), 85.
Cislajtanija, 19.
Cissa, 71.
Cista, 833.
Citadela, 16.
Clanaz, 188.

Cognassice, 425.
Copiglie, 187.
Copille pole, 185.
Cormons, 62.
Cres, 268, 562, 829, 844, 847, 848, 868,
870.
Crikvenica, 865, 868, 890.
Crna Gora, 11.
Crni lug, 865.
Crno, 447, 806.
Crnogorsko Primorje, 265.
Crno more, 99, 658, 740.
Cruseo polje, 186.

abar, 682, 865, 868, 870, 890.

Cakavci, 328,329, 349, 362, 367, 368, 805.
azma, 197.
Cedad, (Cividale), 52-55, 133, 877.
eka, (Bohemia), 59, 71, 107, 687.
Crnie, (Schwarzendorf), 90.
Cubrijan, 381.
Cudomerina, (Cudomerischina, Zudomerschina, Zudomerschina), 365,
378, 382.
iarija, 43, 72.
D

Dacija, 78.
Dalmacija, 9-14, 16-19, 23-26, 28,
31-33, 35, 42-45, 47, 49, 50, 58-60,
62, 63, 65-68, 70-73, 75-78, 84, 88,
91, 93-96, 103-105, 139, 140, 144,
150, 152, 153, 165, 171, 173, 174, 178,
180, 184, 207-212, 215, 218-220,
227-229, 237, 239-241, 249, 250,
256, 258-271, 273, 274, 276-282,
284-287, 289, 291, 212, 294, 296, 303,
305, 307, 320, 321, 383, 387, 430, 450,
481, 497, 525, 536, 556, 562, 563, 566,
574, 640, 653, 657, 658, 668, 693,
695-698, 700-709, 711, 712,
726-735, 749, 752, 763, 765, 769, 823,
829-836, 839, 851, 873, 897-899.
Dalminij, (Duvno), 50.
Danska, 660.
Dardanija, 78.
Depsina, 513.
Diklo, 153, 270, 306, 375, 512, 800.
Dinaridi, 71.
Dnjepar, 99.
Dholica, 90.
Doboj, 9.
Dobrla ves, (Eberndorf), 91, 92.

Dobravode, 417.
Dobruda, 71.
Dolac, 310, 826.
Dolac kod Novigrada, 370.
Dolina, Bele, 55.
Kanalska, 56.
ilice, 55, 56.
Zuje, 55.
Domagovci, (Domacofci), 310, 424.
Domakovci, 363, 371, 804.
Don, 99.
Donplachi, 84.
Donji krajevi, 217.
Donja Stubica, 598, 601, 603, 604, 605,
615.
Dra, 23, 28, 108, 110, 260, 277.
Draevac, 405.
Draga, 186.
Dragane, 15, 520.
Dragani, 309, 330, 334, 351, 364, 368,
378, 380, 382, 801.
Dragine, 363.
Dragojeak, (Dragofschiak), 409.
Dragonja, 72.
Dragovo, 410.
Drava, 76, 78, 84, 100, 105, 242, 671.
Draziza, 187.
Dresden, 878.
Drenik, 237, 238.
Drijeva, 247, 248.
Drina, 215, 235.
Drni, 264, 700, 833.
Drasac, 187.
Druschia, 187.
Drvenik, (Zirona), 522, 833.
Dubica, 231,683, 839.
Dubrovnik, (Dubrovaka Republika),
11, 17, 19, 132, 152, 179, 195, 214, 215,
264, 296, 300, 312, 331, 372, 492, 562,
583, 596, 619, 620-622, 625, 626, 628,
630, 632, 636-640, 643-650, 701,
711,825,830,832-834,851.
Duchumuzlidorf, 84.
Dugi Otok, (Insula Magna), 274, 275,
393, 408-410, 412, 456, 468, 814.
Duklja, 740, 743.
Dunav, 31, 32, 44, 77, 78, 84, 101, 262,
269, 671, 739.
Duvanjsko polje, 244.

Egipat, 10.
Engleska, 660, 682, 713.
Etelkoz, 99, 108.
Evropa, 10, 18, 40, 109, 466, 652, 823,
826.
937

Fara, (Pri Gradiki), 53.

Feldkirch, 707.
Fermi, (Fermione), 411.
Ferrara, 218, 451.
Filipopolis, (Plovdiv), 11.
Firenza, 117, 298, 301.
Folia, (Fulia), 409.
Forli, 15, 526.
Francofurti, 31, 112.
Francuska, 10, 292, 653, 658, 660, 662,
669, 672, 682, 685, 686, 695, 696, 701,
702, 707, 710, 837, 899.
Frankfurt, 723, 845.
Frigide, 41,45.
Friulli, 52, 73.
Furlanija, 12, 25, 28, 35, 43, 45, 46,
53-55, 70, 71, 86, 93, 670.
Fuine, 848, 865, 868.

Gacka, 152.
Gacko, 207, 224, 238, 646, 650.
Galicija, 91,752.
Galija, 45.
Galovac, 398, 404.
Gaenica, (Gasenice), 400, 808.
Genova, 210.
Germania, 109.
Gerovo, 865.
Gigen, 106.
Glamoane, (Visoane), 282.
Glanadorf, 84.
Glanegg, 86.
Glina, 85, 86, 89, 229.
Glinica, 90.
Glurovi, (Sluravich), 409.
Golubice, 410.
Gorai, 865.
Gorica, 54, 89, 308, 398, 416, 670, 839,
850, 852, 877.
Gorice, 435, 482, 851.
Gorski, 839.
Gospi, 480.
Gosposvetsko polje, 85, 86.
Gotna, 38, 53, 87.
Grabje, 590.
Grabovac, 833.
Grabatanj, 91.
Grabovani, 309, 330, 368.
Gradec, 179.
Graie, 48.
Gradika, 670, 877.
Grade, 33, 38,51, 63.
Gramoglavaz, 430.
Graz, 85, 101,221, 840.
Grka, 566, 670, 823.
938

Grebba, 186.
Grguricavas, 365.
Grgurice, 360, 368.
Grivna, (Griffna), 309, 310, 353.
Griani, 865.
Grobite, 199.
Grobniko polje, 193, 196-200.
Grobnik, (Gelen, Grobnich), 194-197,
375, 865.
Grusi, (Grussi), 187.
Gumulachi, 84.
Gusi, (Gusich, Gussichi), 379, 382.
Gvozd, 233, 239, 241, 242, 323, 438, 597.
H

Hadrianopolis, (Edrene, Drinopolje),

101.
Haildeberg, 556.
Haiti, 825.
Hamburg, 878.
Hannover, 28, 49, 459.
Hercegovina, 11, 294, 627.
Herson, 99.
Hiakovac, 609.
Hraane, (Hraschiane), 416.
Hraani, 310.
Hrae, (Racschie), 488.
Hraavi, 806.
Hratane, (Ratane), 802, 803, 816.
Hreljin, 848, 865.
Hrib, 865.
Hrgovi, 614.
Hrovaek, (Krobathen), 91.
Hruica, 33, 47.
Hrvatska, 10-19, 47, 65, 70, 75-78, 84,
88, 89, 91, 93, 96, 100, 104, 109, 111,
140, 144, 148, 150, 153, 159, 165, 168,
171, 173, 174, 178, 190, 199, 207,
210-214, 227, 229, 235, 237, 239, 240,
242, 244, 249, 250, 275, 280-282, 286,
287, 291, 292, 294, 296, 324, 346, 372,
376, 383, 430, 439, 561, 562, 566, 574,
598, 653-659, 662-664, 666-672,
675, 678, 679, 681, 684, 685, 687, 688,
690, 693, 695, 698, 700, 703 - 709, 711,
712, 731-735, 740, 752, 765, 797, 799,
829, 839-851, 853-858, 860-862,
865, 869-882, 884, 886, 887, 889, 892,
894, 895, 899.
Hum, 238,247,741.
Hvar, 16, 236, 296, 354, 449, 463, 497,
577-589, 591, 592, 596, 700, 833.
I

Ibar, 78.
Idole, 410.
Ilirija, 19, 70, 195.

Ilirik, 25, 26, 58, 61, 70, 71, 76-79, 81,

88, 92, 94, 96, 104.
Imotski, 833.
Innsbruck, 655.
Iplis, 52.
Islam Grki, 353.
Ist, 274.
Istra, 11-13, 24-35, 37-73, 88, 90, 91,
94, 96, 103, 105, 152, 260, 262, 266,
294, 295, 377, 697, 702, 732, 733, 741,
847, 851, 899, 905, 910.
Italija, 16, 18, 23-25, 28, 29, 31-33, 35,
37, 38,40, 43, 44, 46, 50, 54, 69, 73, 78,
80, 87, 109, 125, 128, 130, 135, 137,
149, 250, 260, 262, 263, 386, 465, 520,
558, 564, 566, 598, 635, 670, 685, 691,
719, 727, 823, 824, 827.
Jadran, 18, 23, 33, 44, 71, 78, 103, 140,
152, 181, 188, 260, 281, 301, 302, 566,
652, 658, 707, 728, 740, 898, 902.
Jadro, 187.
Jagodno, 816.
Jagodnja, 342, 343, 369.
Jakava, 865.
Jakavci, 367.
Jarani, 347.
Jarram, 299, 300, 302.
Jaska, 874.
Jastrebarsko, 600.
Jelen-grad, 197.
Jelenica, 400.
Jelensko polje, 196, 198.
Jelsa, 833.
Jelanci, 350, 367, 440.
Jelani, 72, 434, 864.
Jeruzalem, 430.
Joani, 338, 344, 357, 434.
Judenburg, 85.
Jugoslavija, 827, 905.
K

Kaina Gorica, 329, 351, 355, 362, 365,

379.
Kaiina, (Kaiina), 382.
Kadiina Glavica, 368.
Kamenjani, 308, 338, 342, 356, 360, 363,
367, 370, 404, 405, 435, 436 440
804-806.
Karantanija, (Caruntanis, Carentania,
Quarantanas, Quarantanis), 12, 58,
60, 65, 71, 75, 78, 80, 83-86, 88,
93-96, 103, 105,741,905.
Karin, 90, 152, 328, 340, 363, 365, 379,
380, 436.
Karnburg, (Kranski Grad), 85, 86.

Karlobag, 830, 851.

Karlovac, 707, 837-839, 841, 843, 845,
848, 849, 858, 862, 866-868, 870, 874,
875, 878, 879, 882, 888, 890, 894.
Karniza, 330, 436, 440, 496.
Kastav, 72, 858, 865, 868, 905.
Kai, (Casich, Chassichi), 264, 265, 310,
336, 352, 364, 378, 382, 423.
Kaiina, 378.
Katelac, 188.
Katel, 72.
Katel Kambelovac, 833.
Katel tafili, 523.
Kasezecharbach, 90.
Katunine, 513.
Kazazi, (Kasezi, Kosezi), 91, 94.
Kiakavci, 404.
Kina, 713.
Kis, 766.
Klievac, 310, 353, 356, 368, 369.
Klis, 215, 229, 243, 499, 515, 522, 833.
Klobuac, 206.
Knin, 89, 120, 132, 134, 152, 162, 165,
171, 174, 206, 264, 292, 309, 352, 370,
376, 389, 435, 734, 797, 798, 819, 833,
900.
Kobilaglavi, (Cobilaglavich), 801.
Kokiane, 328, 333, 335, 336, 344, 363.
Kolarina, 816.
Kolibici, 370.
Kolubara, 78.
Koluni, 382.
Komia, 584.
Komorani, 448.
Komornjak, (Comornich), 411, 416.
Konavle, 17, 619-621, 624, 626, 632, 635,
638, 639, 641-644.
Konjaica, 804.
Korlat, 335.
Korula, 284, 276,449, 549 628 635 696
834.
Kormend, 670.
Kormin, (Cormons), 52, 53.
Kornati, 274, 407, 905.
Korupaljac, 370.
Koruplje, 210, 337, 379, 424, 804.
Koruka, 46, 52, 58, 59, 65, 85, 86, 88, 94,
95, 103, 242, 600, 852, 895.
Kostanjevica, 613.
Kosovo, 12, 370.
Kotabona, 72.
Kotor, 18, 19, 132, 152, 268, 512, 642,
645-648,824,827,830,834.
Kozjak, 89.
Kozino, 306.
Kraljevica, 707, 830, 805, 869.
Kraljevo, 897.
Kranj,42.
939

Kranjska, 732, 733, 647, 850-853, 977,

879, 895.
Krapina, 89.
Kras, 41,43, 45, 54, 58, 61.
Kraevi, 800.
Kraubat, 85.
Kraut, 85.
Krbava, 363, 480.
Krbavac lug, (Cherbaffac luch), 152,
309, 310, 363.
Kremona, 44, 49, 50.
Kreta, (Kandija), 562.
Krikovi, 338.
Kriva Vrba, 90.
Krk, 132, 135, 224, 255, 268, 770, 413,
562, 829, 847, 849, 868, 870.
Krka, 85, 88, 89, 346.
Krkavce, 72.
Krmina, 88.
Krneza, (Karnisa), 91, 330, 342, 365, 804.
Krobather Berg, 86.
Krotna ves, 91.
Krevanje selo, 380.
Krupa, 388.
Kruica, 188.
Kruevo, 319.
Kudica, (Cudica), 409.
Kukari, (Chucharo), 378, 382.
Kukljica, 532.
Kulii, 367.
Kupa, 100, 105, 107, 235, 707, 873, 883.
Kvarner, (Quarnaro), 33, 37, 43, 62, 83.
Labin, 25, 46, 65, 66, 152, 865, 868.
Laganj, 413.
Lamozanino, 380.
Lapac, 70, 328, 363, 379, 436.
Lastovo, 619.
Laudara Vela, (Labdare), 408, 409.
Lebeniah, 84.
Legnano, 692.
Leipzig, 31, 37, 40, 79, 129, 133, 226, 258,
263, 513, 660.
Lemeevo Hrae, 332, 338, 341, 342,
365, 382.
Leoben, 9, 10, 85, 691, 696, 897.
Letaj, 42, 61, 62.
Levant, 566, 650.
Liburnija, 13, 23-26, 32, 33, 35, 65, 66,
72, 87,90,255, 258, 260,263, 265, 266.
Li, 865.
Lienz, 56.
Lika, 15, 88, 90, 91, 93, 152, 309, 330, 371,
436, 903.
Lisac, 72.
Liane, 346, 357, 369, 436, 438, 440, 806.
Liutacha, 187.
940

Livno, 152, 238, 244.

Livanjsko polje, 244.
Livorno, 645, 832, 833.
Loan, 685.
Lodi, 690, 691.
Lodomerija, 752.
Lombardija, 63, 296, 302.
London, 141, 553.
Longin, (Longino), 186.
Lonja, 865.
Loreto, 550.
Loinj, 268, 847, 848, 868, 870.
Lovinac, 360, 404.
Lovinci, 413.
Lovorno, 621, 645.
Lovran, 865, 868.
Loxena, 299, 300, 301.
Lukoran, 455-457, 460, 643, 644, 807.
Lun, 766.
Lupoglav, 59.
Lutica, 296.
Lj
Lje, 152, 740.
Ljuba, 329, 362, 389, 426, 428-430, 436,
437, 482, 512, 513, 804, 808, 813.
Ljuba, 310, 428.
Ljubljana, 23, 31, 33, 38, 40, 42, 45-47,
49, 50, 52, 55, 64, 75, 77, 78, 82, 83, 87,
88, 94, 103, 106, 194, 195, 224, 257,
261, 597, 613, 614, 664, 833, 837,
840-844, 846-849, 859, 860, 862,
863, 872, 876, 880, 883.

Maarska, 741, 742, 760.

Magline, 363, 512.
Magario, (Mengatich), 411.
Mahurci, 482, 800.
Mainz, 685.
Makarska, 19, 699, 721, 833, 834.
Makar kod Makarske, 262.
Makedonija, 109.
Mala Azija, 98, 99.
Mala Poljska, 109.
Mali Loinj, 721.
Malinavas, 310, 816, 865, 870.
Malobrdce, 72.
Malmosk, 84.
Manfredonija, 70.
Mantova, 26, 49, 50, 691, 692.
Manzano, 49.
Manzikert, 280.
Maslinjak, (Maslinac), 412.
Mata, 78.

Materija, 47.

Medgorje, 91.

Mediteran, 47.
Medvedgrad, 233, 368.
Meimurje, 901.
Meglarje, 42, 55.
Merie, 72.
Metkovi, 834.
Metlaria, (Medaria, Meclaria, Mecharia), 55, 56.
Meanj, (Mecen), 410.
Milano, 24, 33, 40, 64, 93, 126, 255, 670,
684, 691, 804.
Miljaca, 309.
Miljacka, 801.
Miljsko jezero, 85.
Miokovi, 863.
Miranje, 335, 357, 364, 366, 816.
Mirie, 186.
Mirlovi, 833.
Mietii, 367.
Mitrovica, 100, 107.
Mljet, 258.
Modon, 587.
Modrue, 207, 224, 238.
Mogorova dubrava, 338, 340, 365, 379.
Molat, 275, 407.
Moldovija, 659.
Monte Cassino, 275.
Moravice, 865.
Moravska, 12,71,79,98-103, 105-110.
Moskva, 97, 133.
Moenice, 865.
Motovun, 46, 62.
Movraz, 72.
Mramorno more, 98.
Mrkopalj, 865, 870.
Mrsinj, 377.
Mrtenjak, 409.
Mrzla Vodica, 838.
Mnchen, 224, 226.
Mnster, 685.
Mura, 76, 85.
Murau, 90.
Murvica, 482, 808.
N

Nadin, 16, 344, 355, 358, 367, 368, 376,

378, 379, 424, 434, 436, 438-440, 530,
534, 804.
Napulj, 207, 208, 210, 211, 214, 215, 237,
243, 660.
Negropont, 587.
Neretva, 14, 292, 327, 389, 438.
Nereie, 833.
Neustadt, 878.
Nevesinje, 648, 649.
Nevidane, 185, 186, 482.
New Brunswich, 104.
New Jersy, 104.

Niki, 646.
Nimis, 52, 53.
Nin, 14, 15, 91, 128, 131, 132, 134, 135,
152, 165, 197, 207, 217, 251, 257, 265,
279, 286, 306, 327, 330, 340, 349, 356,
358, 361, 365, 367, 370, 377, 378, 383,
385, 386, 388, 430, 436, 437, 480, 481,
483, 485, 493, 498, 506, 514, 515, 534,
562, 770, 797, 803, 811, 833.
Niort, 81.
Ni, 100.
Nizozemska, 660, 662.
Nizza, 683.
Norik, 30, 34, 44, 53, 54, 78, 79.
Novalja, 766.
Novi (Bosanski), 683.
Novi, 865, 869.
Novigrad, 14,15,305-309,316,318,320,
321, 327, 358, 370, 375, 376, 378, 383,
385-386, 388, 389, 423-425, 428,
430, 481, 516, 518, 769, 803, 804, 833,
868, 909.
Novi Sad, 98.
Novokraina, 72.
Novoselci, 338, 365, 495, 496.
Nj
Njemaka, 137, 597, 662, 685.
Njitra, 101.
O

Obrovac na Zrmanji, 365, 367, 368, 377,

397, 833.
Obrovac, (slovenski), 89, 310.
Obrovo ili Gradie, 47, 72.
Oderizo, 33, 56.
Odorje, 292.
Odra, 100, 107.
Oki, 600.
Olib, (Luibi), 274, 407, 814.
Olimp, 98.
Olomouc, 102.
Omi, 220, 248, 833.
Opuzen, 628, 833.
Orihovica, 519, 523.
Ortone, 219.
Oscopo, 52.
Osijek, 106, 693, 718, 732.
Oskoru, 72.
Osor, 132, 153.
Ostrovica, (slovenska), 88.
Ostrovica, (hrvatska), 209, 288, 327, 346,
348, 362.
Ostroac, 372.
Otri Rat, 15,511,518.
Ostrovica, 367, 376, 433, 434, 437, 439.
Otus, 187.

941

Pad, 25, 33.

Padova, 24, 29, 40, 45, 326, 465, 558, 561,
564,571, 817.
Pag 197 239 274,275,305,344,356,362,
367 369, 375, 377, 388, 415, 430, 447,
454 481, 512, 749, 750, 762-764,
766-768,771,803,831,833.
Paganija, 18, 144, 151, 152, 740, 743.
Pagnu, 187.
Pagnane, 184.
Pakotane, 387,421.
Paljuv, 345.
Panonija, 23, 26, 28, 30-32, 35, 38, 54,
70, 71, 76-79, 84, 88, 92-96, 98, 103,
105, 106, 110, 256, 260, 261, 265, 706.
Papraani, 310, 354, 363, 379, 423, 804.
Paprat, 447.
Pariz, 39, 104, 117, 128, 130, 141, 258,
553, 654, 675, 684, 695, 701, 713, 747,
825, 830, 850.
Parma, 892.
Pasiciag, 187.
Paman, (Pestiman, Pasimano, Pismani, Pissimani itd.), 12, 177-192, 275,
359, 370, 412, 447, 448, 482.
Patras, 29.
Pazin, 48, 868.
Perigna Draga, 186.
Peljeac, (Rat), 294.
Perljane, 398.
Peruda, 286.
Perui, 439.
Petrane, 306, 514.
Petrinja, 198, 661, 669.
Petrovci, 106.
Peschiera, 692.
Petrovo polje, 157.
Piacenza, 892.
Pian, 46, 48, 59.
Pia, 52.
Pisac, 865.
Pisino, 865.
Planik, 412.
Plaki, 863.
Plavno, 352.
Plemii, 15,511,516,518.
Plece, 865.
Ploice, 634.
Plomin, 71.
Poitelj, (liki), 481.
Podbrani, 334.
Podbrisie, 187.
Podbriane, 334.
Podcrune, 187.
Podgaze, 497.
Podgorje, 187, 198, 751.
Podhum, 806, 865.

942

Podbomiliak, 188.
Podgrad, 62, 72.
Podgrade, 333, 344, 355, 356, 364, 366,
369, 374, 439.
Podgraje, 72.
Podinavviz, 84.
Poljska, 103.
Poi, 338, 365.
Podklotar, 55.
Podlisgnach, 187.
Podmirje, 159.
Podmorje, 130, 158.
Podravina, 9.
Podnadin, 328, 336, 337, 362, 366, 374,
436.

Podunavlje, 99, 225, 264.

Podvrje, 436, 440, 804-806.
Pokre, 91.
Polaa, 332, 334, 342, 345, 346.
Poljana, 184.
Poljane, 72.
Pontikapejski tjesnac, 99.
Polinik, (Poliani), 435, 438, 440, 512,
800, 805, 806.
Pore, 257, 802.
Poricani, 334, 363, 364, 366, 367, 436,
405, 440, 804, 805, 807.
Portugal, 660, 823.
Posavina, 842.
Posedarje, 340, 405.
Postire, 581.
Pokaljina, 312, 418, 802.
Potochus, 405, 406.
Potok, 497.
Poega, 499.
Praha, 133, 445, 553, 556, 568, 723.
Prahulje, 363.
Prapratnik, 365,
Predgrad, 865.
Preko, 488.
Premuda, 180, 181,274,410.
Premudich, 404.
Prespa, 274.
Prevali, 23, 260.
Prezid, 865.
Pribi, 863.
Pridraga, 310, 359.
Primorje, 829.
Pridraga, 423, 424.
Pridvorje, 647.
Primorje, 152.
Pristeg, 419.
Pritina, 9, 607.
Pritievi, 310, 312, 331, 424, 804, 816.
Privlaka, 15, 436, 483, 484, 488, 493, 495,
496, 533.
^Prkos, 319, 332, 404.
Prozor, 309.

Pset, 237, 238.

Prusija, 672.
Ptuj, 106.
Puia, 833.
Pula, 25, 26, 28-30, 32, 35, 37, 38, 48,
60-62,257,261.
Punt, 10.
Pustograd, 188.
Pustopolje, 199.

R
Rab, 132, 152, 197, 239, 255, 268, 388,
488, 492, 547, 550, 553, 712, 764, 766,
769, 770, 829, 831, 833, 844, 874, 848.
Raba, 77, 100.
Raia, 72, 205, 309.
Radgogna, 52.
Radobudi, 332, 342, 381.
Radokova vas, 329, 366.
Radokovo, 353, 368, 379.
Radovi, 362, 621, 645, 801.
Radovin, 334, 403, 404, 405, 436, 512.
Raduevo selo, 368.
Rajna, 706.
Rakite, 367.
Rakitovac, 866.
Ras, (Ro), 88.
Raa, (Arsa), 59-62, 65, 66, 78, 88.
Raani, 369, 416.
Raka, 741.
Ratane, 351, 356, 363.
Ratiaria, 106.
Ravena, 24-26, 28, 29, 31-33, 38, 41,
42,45,49,50,261,592.
Ravna gora, 865, 868.
Ravno, (uprija), 100.
Raanac, 334, 352, 368, 370, 404, 437,
480, 511, 512.
Redane, 351, 362.
Ribnica, 89.
Riul, (Ricolli), 411.
Rijeka, (Fiume), 9, 11, 12, 26, 43, 44, 47,
60, 61, 63, 66, 73, 197, 199, 267, 278,
306, 307, 376, 436, 485, 577, 594, 718,
732, 830, 836, 837, 838, 847-849, 851,
852, 854, 856, 858, 859, 899.
Rikarja ves, (Rckersdorf), 91.
Rimini, 459.
Rim, 16, 23, 33, 38, 40, 41, 46, 67, 68, 98,
102-105, 109, 111, 125, 137, 145, 150,
207, 215, 243, 244, 256, 270, 273, 295,
297, 299, 330, 356, 375, 435, 445, 483
520, 549, 554, 557, 561, 563, 567, 570,
593, 595, 670, 746, 825.
Rimsko Carstvo, 10, 255.
Ritignano, 410.
Rivanj, 408.
Riinice, 134.

Rjeina, 60, 66, 533.

Rodopi, 740.
Rogovo, 308, 335, 420, 570, 807.
Rozani, 368.
Rtin, 52.
Rupa, 72.
Rupe, 346.
Rupotine, 134.
Rusija, 103, 682, 837, 838.
Russiena, 299, 300, 302.
Saala, 71.
Sablagna, 310.
Sagatinschine, 187.
Saint Felix de Caraman, 285.
Sali, 358, 368, 456, 807, 813, 814, 833.
Salona, (Solin), 13, 24, 26, 31, 33, 35, 112,
113, 119, 130, 145, 146, 152, 153, 156,
158, 159, 204, 213, 221, 255, 258,
260-265,267, 326.
Salzburg, 103, 877.
Samara, 98.
Samobor, 761, 867, 880, 901.
Sarajevo, 9, 17, 109, 226, 731, 735.
Sardinija, 892.
aka, 76, 169, 658.
Sava, 19, 44, 62, 73, 77, 78, 84, 241, 829,
838, 842, 871, 873, 881, 885.
Savija, 258.
Schnbrunn, 837, 854, 899.
Schnleben, 30, 70.
Sekirani, 270.
Selnica, 609.
Senj, 207, 217, 224, 238, 257, 299, 301,
413, 550, 837, 838, 870.
Setovija, 898.
Sesvete, 680.
Sevastopolj, 99.
Severin, 874, 880.
Sfastini, 187.
Sgnoaci, 436.
Sibirija, 658.
Sicilija, 214, 262, 430.
Siena, 301.
Sikovo, 88.
Silba, 407, 607, 833.
Sipont, 68, 70, 149.
Sirija, 481.
Sirmij, 78.
Skadar, 587.
Skandantina, 72.
Skilija, 826, 927, 892.
Sklavinije, 18.
Skopje, 9, 11, 111, 269, 274, 279, 897, 898,
905-907,910.
Skorebi, 310,417-419, 809,833.
Skoropac, 816.

943

Skradin, 14, 32, 132, 139, 152, 365, 367,

434, 718.
Slavnik, 72.
Slavonija, 10, 11, 17, 18, 58, 78, 88, 178,
228 229, 233, 241, 242, 250, 295, 297,
300, 323, 434, 439, 499, 600, 657, 658,
668 679, 693, 706, 731-735, 742, 886,
890, 901.
Slovenija, 88, 89, 93, 105, 180, 742, 899.
Slovensko Primorje, 47, 53.
Slovani, 515.
Smili, 336, 358, 424.
Smokovi, 454.
Spitale, 87.
Split, 19, 43, 47, 76, 89, 111-113, 115,
121, 124, 132, 135, 143, 148, 150, 152,
153, 159, 164, 170, 173, 203, 204, 206,
211, 213, 250, 264, 268, 273, 276, 282,
285, 286, 289, 290, 291, 300, 303, 373,
376, 832, 833, 836, 898, 902, 906.
Srbija, 11, 101, 104, 148, 149, 151, 659,
740, 741,743.
Sredec, (Sofija), 100.
S. Petri, Montano, 124.
Srijane, 352, 367, 368.
Sridnji, 409.
Srijem, 106, 680, 742.
Srijemska Mitrovica, 109.
Srijemski Karlovci, 226.
Solun, 97, 98, 108, 659, 740.
Soa, 54.
Soeriga, 72.
Stankovci, 91.
Stolni Biograd, 237.
Stolpon, 152.
Stomorino selo, 357, 369, 380, 808.
Ston, 264, 276.
Struma, 98.
Stubac, 380.
Stubica, 609.
Stubike Toplice, 610, 611.
Studenci, 833.
Stupi, 310, 380, 382, 424, 804.
Stuttgart, 85.
Suarzdorf, S4,-S9,_
Suhovare, 288, 328, 433, 447, 482.
Sukoan, 306, 330, 339, 398>\
Suovare, 362, 365, 368.
Sused, 601.
Suak, 43, 72.
Sunjarci, 496.
Svire, 586, 587.
Sv. Petar, 497.
Sv. Vid. 497.
Sapjane, 72.
ibenik, 88, 89, 91, 132, 211, 216, 218,
944

240, 257, 337, 346, 359, 371-373, 435,

492, 516, 517, 519, 525, 536, 552, 607,
696, 712, 713, 833.
Sipan, 296.
kabrnja, 319.
karda, 410.
Skardica, 411.
panjolska, 660, 682, 823, 824.
tajerska, 71, 78, 85, 90, 229, 242, 600,
673, 732, 865, 871, 872, 879, 888, 890,
904, 905.
St. Jan na Mostiu, 91.
St. Petar pri Celovcu, 90, 92.
trigovo, 657.
St. Stefan, 91, 92.
St. Vid, 89.
vapska, 106.
vedska, 660.
Tagina, 263.
Tagliamento, 53.
Tarsatika, 33.
Tercine, (Terzine), 495.
Terci, 401, 434, 435, 440.
Terii, 347, 357, 805.
Ternovo, 424.
Tetai, 373.
Teteviica, 411.
Tiburnija, 87.
Tigris, 98.
Tikli, 370.
Tilmento, 53.
Tilurium, 898.
Tinj, 91, 310, 803, 816.
Tinje, 91.
Tinjsko polje, 91.
Timavo, 60.
Tiringija, 40.
Tirol, 85, 692.
Tisa, 671.
Tiskovac, 382.
Titograd, 904.

Tkon, (Cotuno, Cutuno, Kun, Tuconum

itd.), 135, 177, 178, 182, 183, 185, 187,
189, 274, 295, 570, 807.
Tomejak, 409.
Topolovac, 72.
Torino, 297, 302.
Toskana, 660.
Toulon, 661.
Toulouse, 285.
Trakija, 42, 45.
Travnik, 623, 626, 642, 649, 671.
Travunija, 18, 152, 740, 743.
Trebinje, 622, 623.
Trei, 369.
Treno, 287.

Trg, 89.
Trenij, 190.
Trevizo, 26, 33, 53.
Trident, 45.
Trisino, 185.
Tri Sestrice, 408.
Trnava, 363, 368.
Trnovo, 310, 331, 360, 371, 804.
Trogir, 11, 15, 16, 132, 152, 204, 207, 209,
211, 218, 395, 519, 520-523, 525, 552,
561-563, 695, 700, 704, 730, 761, 764,
903.
Trsat, 552, 865.
Trst, 637, 830, 832, 849, 851, 866, 868,
870, 876, 878, 888, 889.
Trani, 341, 350, 351, 353, 355, 368, 379,
416, 483.
Truke, 72.
Tri, 53.
Tugomerii, 379, 382.
Tukljaa, 183.
Tukljaane, 412.
Tusene, 206.
Tun, 274.
Turanj, 406, 412.
Turke Belo, 865.

Uka, 41-43, 59, 61, 62, 65, 66, 70.

Udbina, 377.
Udine, 41, 53, 93.
Ugarska, 18, 78, 119, 208, 210-214, 230,
232, 233, 249, 287, 295, 430, 521, 654,
655, 656-660, 664, 672, 673,
675-677, 679, 681, 700, 703, 708, 710,
732, 752, 762, 848, 870, 871, 877, 889,
892.
Ugljan, (Lissa, Lisan, itd.), 177-180,
360, 410, 455, 468, 514, 807, 816.
Ulcinj, 152, 740.
Una, 373.
Unac, 373.
Uskipah, (Uschipach), 332, 342, 435, 440,
804, 805.
Utran, 409.
Uzdolje, 370.
V

Valdoria, (Vulturina), 49, 50.

Varadin, 598, 658, 664, 681, 732, 901.
Variccani polla, 186.
Varygne, 186.
Vela Gomila, 497.
Velebit, 292, 327, 339, 372, 384, 487.
Velika Japidija, 63.
Velika Vrata, 72.
Veliko Greblje, 197.

Veliko Selce, 865.

Velikovac, 90.
Venecija, 9, 10, 13, 15, 17, 23-27, 30,
32-34, 37-40, 46, 52-55, 57, 61, 63,
64, 69, 71, 102, 109, 144, 151, 152, 187,
190, 191, 195, 207, 209, 210, 213, 218,
232, 235, 239, 247, 248, 250, 260, 263,
267, 268, 276, 278, 281, 283, 288, 293,
301, 305 306, 308-310, 312, 320, 331,
375, 386-389, 395, 403, 410, 437,
449-451, 456, 457, 463-465, 467,
468, 481, 520, 535-537, 548, 552, 557,
564-566, 578, 592, 595, 607, 656, 659,
670, 682, 693-700, 702, 711, 763,
765-767, 811, 812, 814, 833, 897,902.
Venzone, 53.
Veprinac, 865.
Verona, 32,692, 884, 887, 889, 891 - 894.
Veterinci, 362, 367, 434, 436.
Vezuv, 263.
Viktorii, (Viktorina), 366, 381, 382.
Vinie, 519.
Vinkovci, 9, 116.
Vinodol, 194, 224, 277, 848.
Vipavska dolina, 42, 45.
Vir, 310, 415, 515, 750, 761, 762.
Virje, 9.
Virnum, 85.
Virovitica, 732, 903.
Vis, 578, 833, 898.
Visoane, 308, 310, 319, 364, 403, 404,
428, 436, 438, 440, 454.
Vistar, 30.
Vistro, 71.
Viegrad, (ugarski), 300.
Vitaljina, 635.
Viterinac, 347, 350.
Vlaka, 18, 659, 739.
Vodovalja, 621, 645.
Vojna krajina, 829, 831, 837, 840, 852,
869, 870, 873, 889.
Vojni, 89.
Voralberg, 34.
Vrana, 18, 211, 240, 305-307, 312, 313,
315, 316, 320, 364, 367, 375-377, 386,
394, 416-419, 421, 422, 427, 430, 451,
775-794, 797, 803, 804, 810,
812-816, 818, 819, 821, 822.
Vranik, 15, 511,518.
Vranjic, 112, 113, 117, 123, 130, 138, 144,
158, 159, 163.
Vrbanj, 586, 587, 598.
Vrboska, 586, 587, 589-591, 593, 594.
Vrbosko, 833.
Vrbosko jezero, 86.
Vrevo, 355, 406, 435.
Vrgada, (Vergada), 178, 268, 274, 319,
389, 407, 697, 816, 905.
945

Vrgorac, 833.
Vrlika, 833.
Vrpljani, 329, 362.
Vrpsko jezero, 88, 89.
Vrsi, 513, 515.
Vrevac, 905.
Vrulja, 245.
Vukovar, 761.
Vuki, 345.
W

Wrzburg, 690.

Zablae, 416, 418, 712, 803, 816.

Zablate, 91.
Zadar, 9, 11, 13-19, 88-90, 141, 152,
153, 161, 164, 177, 178, 180, 187,
190- 192, 206, 216, 220, 229, 235, 239,

248, 249, 252, 255-257, 259,

261-263, 265-271, 274-277, 280,
282, 287-289, 290, 292-297,
300-305, 308, 314-317, 321, 323,

327, 330, 336, 339, 342, 345, 346, 354,

356, 359, 360, 362-378, 380,

385-389, 391, 393-396, 413, 428,

430, 433, 434, 436, 437, 439, 445, 449,

450, 455, 457, 563, 465, 468, 469,

481-483, 487, 488, 492, 493, 500,

501-503, 530, 534, 536, 537, 539, 540,
543, 547, 548, 552, 562, 564, 567, 570,
571, 595, 619, 627, 635, 713, 714, 716,
718, 723, 724, 730, 765, 766, 769, 774,
776, 797, 798, 803, 806, 809, 814,

816-819, 821, 830-833, 836, 851,

897, 910.

Zagorje, 17.
Zagreb, 9-11, 19,24, 25, 31, 37, 39-41,
44, 66, 67, 75, 77, 88, 89, 92, 98, 100,

104, 111-113, 116-119, 121-123,

125, 128-130, 136, 141, 145-147,
154, 156, 158, 160, 162, 166, 177-179,

183, 187, 189, 190, 193, 194, 197, 198,

203, 204, 208, 209, 212, 216, 220, 221,
224, 226-228, 230, 231, 242 243, 255,
258 259, 267, 268, 270, 277, 283, 286,
287, 290, 293, 299, 305, 313, 317, 323,
324, 337, 345, 357, 372, 389, 394, 422,
423, 433-435, 468, 485, 486 , 499, 536,
567, 568, 571, 572, 584, 585 597, 598,

614, 653-660, 662-672, 676-679,

681-683, 685, 686, 688, 692-695,
698,704,705,707,708,710- -712,718,

722, 749, 775, 776, 825, 837, 838,

841-843, 847, 869, 876, 880 , 882, 884,

895, 897-910.
Zagvozd, 833.
Zahumlje, 152, 238, 740, 741.
Zajezda, 669.
Zakarpae, 44, 71, 85.
Zarae, 594.
Zastolje, 621.
Zavrje, 186, 865.
Zalengrad, 197.
Zemun, 823.
Zemunik, 197, 308, 328, 331, 358, 360,
377, 424, 428, 435, 438, 482, 521.

Zeta, 276, 741.

Zlarin, 833.
Zloani, 806.
Zogopizolo, 187.
Zrmanja, 340.
Zudecha, 187.
akanj, 732.
benac, 72.
drelac, 187.
elin, 232.
Zelina, 232.
Zelina, 874.
itara ves, 91.
upa, 833.

Kazala sastavio: Josip Vrandei

SADRAJ
PREDGOVOR (S. Obad)
PRINOS STJEPANA ANTOLJAKA RAZVOJU HRVATSKE POVIJESNE ZNANOSTI (S. Obad)
HRVATSKO SREDNJOVJEKOVLJE
Da li je Istra upravo 539. godine potpala pod Bizant?
Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata
u Istri
Hrvati u Karantaniji
Pravci kretanja irila i Metodija za vrijeme njihove moravske misije
Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I za hrvatsku povijest X
stoljea
Kritiki osvrt na dosadanja istraivanja i saznanja o otoku Pamanu
Grobniki problem u hrvatskoj i stranoj historiografiji
Ban Pavao Bribirski Croatorum dominus
ZADARSKO PODRUJE
Zadar pod vlau Istonih Gota
Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara
Heretici u srednjovjekovnom Zadru i njegovoj okolici
Nekoliko primjera o postojanju feuda u zadarskoj kopnenoj regiji
iza 1409. g
Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra
Zadarski katastik 15. stoljea
Pobiranje marturine, crkvene desetine i vojine u zadarskom distriktu(1435)
DALMATINSKI KULTURNI KRUG
Artium et medicinae doctor Federik Grisogono, njegova obitelj i
javno djelovanje u Zadru
Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniu
Prilog biografiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovia
Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Duknoviu i Jakovu . . .
Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadranima . . . .

946

7
9
21
23
37
75
97
111
177
193
203
253
255
267
285

305
323
385
433
443
445
479
511
519
525

947

Arhivske zabiljeke i marginalije o Markatunu de Dominisu . . . .

547
Veze povjesniara Ivana Luciusa (Luia) sa Zadrom
561
HRVATSKE BUNE I EVROPSKI ODJECI
575
Dosadanji istraivaki radovi o pokretu Matija Ivania i neka novonastala pitanja i problemi o njemu
577
Nekoliko marginalnih opaski o seljakoj buni 1573. godine
597
Konavoska buna u sreditu jednog dijela evropske diplomacije
1799-1800
619
Odjeci i posljedice francuske revolucije (1789) u hrvatskim zemljama
653
1848. godina i Zadar
713
Narodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (1883)
731
MISCELLANEA CROATICA
737
Nae Sklavinije
739
Kada je nastala prva Historija Hrvata
745
Pitanje autentinosti Pake isprave
749
Vransko obiajno pravo
773
Kada se kod nas prvi put spominje naziv kukuruz?
823
Kako je nastala austrijska pokrajina Kraljevina Dalmacija
829
Prekosavska
Hrvatska
i
pitanje
njene
reinkorporacije
(1813-1822)
837
BIBLIOGRAFIJA RASPRAVA I LANAKA IZ HRVATSKE POVIJESTI
STJEPANA ANTOLJAKA .
897
KAZALO OSOBNIH IMENA
911
KAZALO ZEMLJOPISNIH NAZIVA . . . . . . . . . . . . .
935

Izdava
KNJIEVNI KRUG
Split, Bosanska ul. 4/1

Za izdavaa
NENAD CAMBI

Slika na ovitku
PETAR JAKELIC

Lektura
BRANKO REBIC

Tiskanje ove knjige sufinanciralo je Ministarstvo prosvjete, kulture i porta

Republike Hrvatske

Tisak: TIZ Zrinski akovec

Naklada: 1.000 komada
ISBN 86-7397-079-2
948