Professional Documents
Culture Documents
Amazonski Domoroci
Amazonski Domoroci
PRAUME
Amazonski domoroci i dalje nastavljaju fascinirati sve one koji ih malo poblie
upoznaju ,zbog naina ivota koji je tako razliit u odnosu na politike drave. Amazonija,
podruje gdje ive je zadnje veliko podruje na svijetu gdje su autonomne plemenske kulture
nastavile funkcionirati bez udruivanja u vee multiplemenske zajednice. To je takoer dom
najvee praume na svijetu, za koju se iznenada zanimaju razni humanitarci i ekolozi zbog
pojaane deforestacije i unitavanja raznih kultura meu kojima su najpoznatiji i
najistraivanije pleme Yanomami. U ovom poglavlju osvrnut emo se na politiku i
ekonomsku neovisnost plemena Amazonije.
IVOT U PRAUMI
Podruje amazonije je jedno od najveih ekosustava uope na planeti, kombinirajui
velika podruja kinih uma i rijenog sustava s Amazonom. Ova kina regija prua idealne
uvjete za mnogostruku bioloku raznolikost. To je takoer mjesto bez zime, s najniom
temperaturom od 18 stupnjeva i oko 12 sunanih sati svaki dan. Samu umu ine veinom
drvenasta stabla i mala umjerene biljke s travom . Valja napomenuti da je broj biljnih i
ivotinjskih vrsta uistinu izuzetan pa tako u Amazoni imamo oko 3000 vrsta ribe. Tlo nije ba
najbogatije hranjivim tvarima i brzo se iscrpljuje. Razlog tome jest velika vlanosti te visoke
temperature. Prirodni izvor hrane je tako siromaan da neki tvrde da je nemogue da ljudi tu
ive bez pristupa morskim plodovima i mogunosti da se bave vrtlarstvom.
Dananja
Prvi ljudi su doli na ovo podruje ve prije nekih 32 000 godina, no prvi materijalni
dokazi koje imamo potjeu iz 12 000 godina prije sadanjeg dana. Pretpostavlja se da su
ivjeli u malim pokretnim skupinama. Prve naznake pojaanog ivota na ovim prostorima
poinje oko 9000 godine prije sada, prestankom ledenog doba i sveopim promjenama u
klimi i vegetaciji. Ljudi su morali raditi vie i tee za hranu i sada umjesto stalnog seljenja
polako se stvaraju prva stalna naselja te sadnja dugogodinjih biljaka. Pojava procesa
pripitomljavanja koji je bio postepen proces bio je odgovor na poveanu potranju hrane te
porasta stanovnitva. Ovaj proces zahtijevao je od ljudi veliku rtvu osobne slobode, kako su
postajali sve ovisniji o biljkama koje su uzgajali. Oko 5000 godine prije danas usavrilo se
pripitomljavanje manioka, najvanije hranidbene biljke u cijeloj Amazoniji.To je biljka bogata
karbohidratima i odlian dodatak ribi te to je najvaniji uspijeva i u siromanim tlima. Od
tada pa nadalje ubrzano se razvija cijelo podruje te se oko2000 prije danas poinju
pojavljivati mala sela, temeljena na ribarenju,lovu i kultivaciji biljaka. Ta sela od oko 500
ljudi su okupljala ukupno oko 1 milion stanovnika na cijelom podruju. Luk i strijela su im
bili glavno oruje a kanui glavno prijevozno sredstvo. Poznavali su i upotrebljavali primjenu
drva,kamena,koara i lonarstva. Zadnjih 2000 godina,razlikuju se razne politike zajednice
koje su dolaskom europljana u 16-om stoljeu brzo unitene.
VRTLARSTO U PRAUMI
Proizvodnja manioka je kljuno zanimanje u Amazoniji ovisi o specijaliziranom
sustavu uzgoja koji minimalno naruava umski ekosustav. Kroz cijelu Amazoniju, zbog
nedostatka veih obradivih povrina, hrana se uzgaja na malim privremenim istinama koje
sadre pomijeane razne poljoprivredne kulture. Ti vrtovi ili kako ih nazivaju swiddens se
oslanjaju na raznolik izbor biljaka. Tehnika dobivanja obradivih povrina zove se posijeci i
spali, gdje se pali uma za dobivanje tla. Potekoa je to se sve biljke do kraja ne unite pa
ubrzo izrastu ponovno na tom istom mjestu. to se tie samog uzgoja domoroci Amazonije
razlikuju vie vrsta zemljita i ume te u obzir uzimaju posebne karakteristike svake kada
biraju mjesto za sadnju. Zbog brzog rasta novih stabla na mjestu sadnje,moraju se seliti na
novu zemlju i ponovno saditi. Uzgoj manioka je kljuan za opstanak ovih naroda,to pokazuje
i injenica da ga proizvode skoro duplo vie nego to im je potrebno kao neka vrsta
osiguranja,a dvije treine njihove prehrane sastoji se od manioka. No maniok nije dostatan za
zadovoljavajuu prehranu te ovi ljudi uzgajaju ak osamdeset razliitih biljaka za prehranu.
Zanimljivo je da Amazonci poznaju ak i do stotinu razliitih vrsta manioka i njegove
uporabe.
SELA
Upadljiva je injenica da sela prauma su relativno mala sa nekih 100 stanovnika te s
maksimalno 300.To su nestalna naselja koja se moraju seliti svako nekoliko godina. Glavni
faktor koji ograniava vei broj stanovnitva jest siromano zemljite i odsustvo ivotinjskih
proteina. Na ovom podruju razlikuju se dvije zone : Varzea ili poplavljena umska podruja
Brazila i veinom zemljano podruje. Opi zakljuak je da bi sela mogla biti vea da su ljudi
spremni vie loviti bilo ivotinje bilo ribu,vie se oslanjati na proteine iz biljaka, uzgajati
domae ivotinje te prihvatiti vii nivo politikog autoriteta.
BIORAZNOLIKOST
Ljudi naroda Ashaninka poznaje ne samo imena svih vrsta ivotinja ve i razumiju i
njihovu prolost i razlikuju mnoge vrste na osnovu njihove kulturoloke vanosti. Bioloka
raznolikost je osnova na kojoj Ashaninke preivljavaju. Ta raznolikost je njihov zalog za
budunost,njihov prirodni kapital. Njihovo znanje praumskih ivotinja moe se mjeriti s
onim o korisnim biljkama za uzgoj,gdje ih pojedinci mogu nabrojati ak do 1000 razliitih.
Antropolozi Brent i Elois Berlin sa sveuilita Berkeley su istraivali i objavili detaljan rad o
znanju o bioraznolikosti.
Ovi ljudi takoer imaju dublje razumijevanje za odnos izmeu pojedinih biljaka i
ivotinja. Nije teko shvatiti ovu koliinu znanja s obzirom da ovise o biolokoj raznovrsnosti.
Ashaninke su u potpunosti samodostatni,i izvlae svu moguu korist iz praume i svojih
vrtova. Kue, hranu, odjeu sve prave iz sirovih, jednostavnih materijala izvuenih
iz
materijala.
imaju ostatak dana za odmaranje. No problem se javlja kad se uzme u obzir vrsta poslova, pa
se tako pitamo da li je odlazak u lov posao ili nije. Allen Johnson je istraivao ovaj dio
Amazonskog ivota i otkrio na primjeru Machiguenga da oni rade samo onoliko koliko im je
dovoljno da zadovolje svoje osnovne potrebe, a uz to nitko ne radi za gospodara. Ove
zajednice su za njihove standarde visoko razvijena ostvarujui osnovni cilj, preivjeti i teko
da e se poboljati u naem smislu rijei.
je pomiriti dvije posvaane strane ili sela, ako ne uspije, selo se raspada. Ograniavajua
politika mo voa moda je kljuni faktor u ograniavajuoj veliini sela.
opsjednut seksualnim ivotom ljudi, pa se lov vidi kao voenje ljubavi sa ivotinjama, te se
lovci prije lova , moraju pripremiti , tako primjerice moraju apstinirati od seksa.
Nesumnjiva je poveznica kod amazonskih domorodaca izmeu vjerovanja i
seksualnog ponaanja, zabrana u prehrani i pravila u lovu.
PLEMENSKI RATOVI
Ove kulture esto se uputaju u sukobe izmeu sela jer nemaju jaki politiki autoritet
koji bi osiguravao mir. A amazonskim sukobima razlozi su najee osobni, krae ena, za
vlastiti probitak,materijalnu dobit, za spreavanje buduih napada. ove sukobe najbolje
karakterizira pod pojmom napada pod prepadom, uzrokovano napadima izmeu zajednica bez
vrste sredinjice.
Bez pravog sustava kontrole i obrane od nasilja ubojstva su esta i nastavljaju se zbog
osvete ponekad i desetljeima. Konstantna opasnost od napada utjee na svakodnevni ivot u
Amazoniji tako da grade sela na mjestima gdje e se bolje braniti, ili ih ograuju.Za
antropologe Amazonija je bila vrlo plodno tlo za istraivanja o oblicima ratovanja, gdje su u
fokusu bili narodi Yanomami i Orinoco. Sve je zapoeo Napoleon Chagnon 1964 godine.
Yanomami predstavljaju savren primjEr endemskog plemenskog ratovanja, zahvaljujui
strukturi ivota.
DIVLJI LJUDI
Prema Chagnonu cijela kultura Yanomami proeta je nasilnim ponaanjem. Kako on
kae, idealni mukarac Yanomami jest agresivan i zastraujui. Tui ene je normalno,
mukarci su veinu vremena u nekakvom obliku sukoba a ak 30 posto njih umre nasilnom
smru. Iako esto kritiziran zbog ovakvog prikaza, Chagnon je ostao pri svome te kasnije
objanjava da ovo divljatvo je kulturoloka kompleksnost koja izraava seosku autonomiju.
Najei uzroci sukoba su otimanje ena. Objanjava ovo tako to opisuje da je za mukarca
Yanomami plemena nasilno ponaanje i otimanje ena inilo ih privlanijima i opasnijima za
sve one koji mu poele oteti enu. ak kae da su mukarci koji su obiljeeni kao
''ubojice''imaju vie ena i djece nego oni koji nisu. Prema Chagnonu, Yanomami mukarci
samo slijede genetski poeljne ciljeve vlastite kulture. Opreno miljene zastupa Brian
Ferguson koji kae da ovo divljatvo moe biti prikazano kao mana u vidu reproduktivnosti.
Najvea kritika Chagnonu je ta da je teko dokazati genetsku bazu za takvo ponaanje koje je
on tvrdio, te da kultura moe promijeniti genetsku uroenost. Meutim postoji i oni istraivai
koji tvrde da su Yanomami vrlo miroljubiv narod, a jedan od njih je Jaques Lizot. Prema
Martinu Harrisu koji je bio kulturni materijalist, rat u ovim kulturama je jednostavno u
funkciji balansa izmeu populacije i prirodnih dobara. Na kraju, bitno je naglasiti da prijetnja
uvijek postoji i sama prijetnja ne nuno i ostvarivanje iste utjee na ivot ovih ljudi.
POVIJEST YANOMAMA
Za razumijevanju sukoba kod Yanomama povijesni faktori su kljuni. Prema
Fergusonu kljuni faktor u poticanju ovih sukoba jest upotreba egzotinih obrtnih proizvoda,
kao eline sjekire i maete. Vano je spomenuti da visoka stopa smrtnosti nasilnom smru
kod Yanomama jest ekstreman sluaj kakvog nema u ostatku Amazonije. Nekoliko faktora
moglo je dovesti do toga. Na primjer, porast stanovnitva i otkrie banana te elinih alata za
obraivanje polja to im je poveao produktivnost. Ovi faktori su mogli utjecati na porast
broja stanovnika i porast sukoba izmeu samih ljudi za ova dobra. Ferguson dalje pokazuje da
su Yanomami bili porobljavani i iskoritavani od strane komercijalnih kultura ve 250 godina,
te daje u najveoj mjeri uvoenje elini alata bio destabilizirajui faktor. Dalje tvrdi da su se
ratne aktivnosti poveavale kako su se irile mree trgovanja, sklapanja brakova sve da se
doe do ovih dobara. U vrijeme kada su takva dobra bila nedostupna,ratna situacija se takoer
smirivala,i zakljuuje da problem nisu sam dobra ve nain distribucije i podjele. U drutvu
gdje je sve bilo podijeljeno na jednake dijelove, drutvu jednakosti, pojavom ovakvih dobara i
nagle nejednakosti,moe imati razarajui uinak. Dolaskom europljana 50-ih godina 20-og
stoljea,takoer je porastom broj nasilnih smrti.
Porastom broja smrti i obvezom u osveivanju svake smrti, pokazuju da su povijesni
faktori od kljune vanosti u razumijevanju nasilja u Amazonskim kulturama.
MUNDURUCU
Pleme Mundurucu je bilo poznato po tome da su ili u napade na susjedna plemena da
ih dekapitiraju te da im otmu djecu. Sami lanovi plemena Mundurucu vjeruju da je ovo
efikasan nain smanjivanja konkurencije izmeu plemena u lovu na divlja. Takoer kau da
to rade jer je zabavno i jer uivaju u tome. Ovi osobni motivi kao primjerice slava koju dobije
ratnik koji donese glavu su lako prihvatljivi. Na antropolog Durham tvrdi da se ovo sve
pojaalo dolaskom Europljan i koritenjem obrtnih dobara te se najbolje objanjava
kompleksnim sustavom vjerovanja povezanih s lovom. Vjeruju da ako ubiju lovca suprotnog
plemena da su sprijeili da lovi na njihovom teritoriju. Durham zakljuuje da Mundrurucu
ostaju lovci na glave jer im ide dobro, cijelo drutvo uiva prednosti toga i bolji lov
poboljava genetski spremnost sviju.
Treba jo spomenuti odnos mukarac i ena. Njihovi svjetovi su strogo odijeljeni,
poslovi, uloge u drutvu, kue u kojima spavaju. Mukarci sebe smatraju superiornima dok
ene to odbijaju priznati. Glavni argument mukarcima jest da se bave lovom i pribavljaju
meso to je najvanija aktivnost u njihovim kulturama. Ovo razumijevanje lova i mesa su
kljuni za antropologe koji ele razumjeti ove kulture. Mukarci se u stvari boje ena i
njihove moi jer su svjesni da samo ena moe raati te se trude konstantno pokazati da su
jai od njih da ih ene ne bi nadvladale. Ova ''nadmo'' mukaraca isto je ideolokog tipa,
dok u stvarnosti ene su glavne. One vode kuanstvo, i kontroliraju raspodjelu hrane. Vaan
faktor ovih borbi spolova jest da su ene ujedinjene u borbi protiv muke ideoloke
superiornosti nad njima, te se tako lake odupiru.