Dejtonski mirovni sporazum pravni je akt sporazumnog karaktera parafiran u vojnoj
zranoj luci Right-Paterson kod Daytona, u amerikoj dravi Ohajo, da bi se zvanino prekinuo Rat u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do 1995. Sporazum se naroito bavio buduim upravnim i ustavnim ureenjem Bosne i Hercegovine. Konferencija je trajala od 1. novembra do 21. novembra 1995. godine. Glavni uesnici su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegovi, srbijanski predsjednik Slobodan Miloevi, hrvatski predsjednik Franjo Tuman, te glavni ameriki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazum je zvanino potpisan u Parizu 14. decembra. Sadanja upravna struktura Bosne i Hercegovine i sastav vlade bili su neki od rezultata dogovora. Dejtonski mirovni sporazum imao je prvoshodan cilj i namjeru da se zaustavi oruani sukob u BiH i da se ostvari 5 osnovnih ciljeva:
Sloboda kretanja po BiH;
Sloboda medija; Bezuvjetan povratak svih protjeranih i prognanih; Hapenje svih ratnih zloinaca i njihovo procesuiranje; Potpuna saradnja sa Meunarodnim sudom za bivu Jugoslaviju u Hagu. Dejtonski sporazum sainjava 11 aneksa koji pokrivaju vojne, politike i civilne
aspekte mirovnog sporazuma kao i one vezane za regionalnu stabilnost. Sporazumom je
stvorena BiH kao suverena drava sastavljena od dva entiteta, muslimansko-hrvatske federacije pod nazivom Federacija BiH, te neto manje drave bosanskih Srba, nazvane Republika Srpska. Takodjer su zacrtane medjunarodne i medju entitetske granice zemlje. Ustav BiH ukljuen je u Sporazum kao Aneks 4. Sporazum obavezuje BiH, Hrvatsku i ono to je ostalo od Jugoslavije, na uzajamno puno potivanje suverenosti i jednakosti, te rjeavanju sukoba mirnim putem. Potpisivanjem Sporazuma strane su preuzele i obavezu potivanja ljudskih prava, odnosno prava izbjeglica i prognanika. Prihvatili su punu saradnju sa svim relevantnim tijelima i organizacijama u implementaciji mirovnog sporazuma, te istrazi i sudskom gonjenju vezano uz ratne zloine i druga krenja medjunarodnog humanitarnog prava.