Professional Documents
Culture Documents
Ouspenski - Cetvrti Put
Ouspenski - Cetvrti Put
OUSPENSKY
ETVRTI
PUT
E Q @ 2 0 0 8 remastered
P.D. Ouspensky
Poglavlje I . . . . . . . . . 11
Poglavlje II . . . . . . . . .40
Poglavlje III . . . . . . . . 69
Poglavlje IV . . . . . . . . 97
Poglavlje V . . . . . . . . 127
Poglavlje VI . . . . . . . .159
Poglavlje VII . . . . . . . 191
Poglavlje VIII . . . . . . .220
Poglavlje IX . . . . . . . . 253
Poglavlje X . . . . . . . . . 282
Poglavlje XI . . . . . . . . .311
Poglavlje XII . . . . . . . . 344
Poglavlje XIII . . . . . . . .377
Poglavlje XIV . . . . . . . .410
Poglavlje XV . . . . . . . . .443
Poglavlje XVI . . . . . . . . 475
Kratak saetak dat je na poetku svakog poglavlja.
Klik na poglavlje vodi vas tamo (i natrag).
PREDGOVOR YU IZDANJU
ljudi, i zato se veoma mali broj ljudi i odluuje da zapone istinski rad
na izmeni svoga bia.
U svim svojim delima, Uspenski na izuzetno jasan i upeatljiv nain
objanjava strukturu ljudskog bia - kako ono funkcionie, zato je
takvo kakvo jeste, kakve su prepreke koje mu stoje na putu i kako ih
prevazii. Na taj nain, njegovo delo zapravo stvara jednu jedinstvenu
praktinu psihologiju, istinsku psihologiju koja ne predstavlja puko
akademsko prouavanje i sakupljanje znanja, niti se bavi morbidnim i
pomerenim stanjima, ve na duboko human i duboko istinit nain budi
skrivene mogunosti za dostizanje viih stanja svesti i vie spoznaje o
sopstvenom postojanju na Zemlji, koje neiskoriene lee u svakom
ljudskom biu. Psihologija Uspenskog poseduje toliku dubinu i egzaktnost da misao njegovih savremenika, priznatih veliina evropske
misli kao to su, npr. Frojd i Jung, potpuno pada u zasenak kad se s
njom uporedi.
Da bi stvar bila potpuno jasna, cilj rada Uspenskog nikad nije bio
puko sakupljanje znanja i njegovo izlaganje svetu. Cilj njegovog rada
bio je promena sopstvenog bia i osnivanje "kole" koja e i drugim
ljudima omoguiti da taj put promene slede. Ideja kole "etvrtog puta",
koju je doneo Gurijev, a preneo Uspenski, izuzetno je znaajna za sve
savremene duhovne tragaoce, bez obzira kojom se vrstom prakse bave.
Princip etvrtog puta, da se ovek ne povlai u izolaciju i ne prekida
svakodnevne aktivnosti, ve da pone da radi ba u onim okolnostima
u kojima ga je prvi susret sa duhovnom kolom i idejom o radu na
promeni sopstvenog bia zatekao, poto ba te okolnosti predstavljaju
najbolji i najbri nain za njega da taj rad uspeno sprovede, baca
sasvim novu svetlost na svekolika dotadanja shvaanja o duhovnosti,
o kojoj se obino govori kao o neem to zahteva povlaenje od sveta,
izolaciju, odlazak u manastir ili aram. Na taj nain, ideje koje iznosi
Uspenski revolucionarne su ne samo u odnosu na akademsku i naunu
misao Zapada, ve i u odnosu na dotadanja tradicionalna shvatanja i
tradicionalnu misao Istoka.
i veoma su, veoma retki poznati sluajevi (ako ih uopte ima) da je neki
uenik dostigao nivo svog uitelja.
Gledano u celini, ma koliko da u odnosu Gurijeva i Uspenskog ima
nejasnih stvari, i uprkos injenici da sam Uspenski nije nameravao da
neka svoja dela objavi (a meu ta dela spada i knjiga etvrti p u t ) ,
ini nam se da e za znanjem i istinom kojom odiu dela Uspenskog,
kao i novina i praktina vrednost ideja koje nam donose, predstavljaju
vrednosti ve same po sebi, i da one nesumnjivo mogu doneti iskrenu
inspiraciju i neophodno elementarno znanje svim iskrenim tragaocima
koji zaista ude da pokucaju na vrata boravita istinske Istine.
Goran Boji
Beograd, april 1994.
POGLAVLJE I
O emu govori ovaj sistem - Prouavanje psihologije - Nepotpunost
oveka - Prouavanje sveta i prouavanje oveka - Princip razmere Mogua evolucija - Samoprouavanje - Mnotvo "ja" - Podela funkcija
- etiri stanja svesti - Samoposmatranje - Pamenje sebe - Dve vie
funkcije - Pogrean rad maine - Fantazija - Laganje - Odsustvo volje
- Nedostatak kontrole - Izraavanje neprijatnih oseanja - Negativna
oseanja - Promena stavova - Posmatranje funkcija - Identifikacija Pridavanje znaaja - San, zatvor i bekstvo - Sedam kategorija ljudi Mehaninost - Zakon broja tri - Zakon broja sedam - Iluzije - Mi ne
moemo da "inimo" - Dobro i zlo - Moral i savest - Samo se mali broj
ljudi mole razviti -A,B i C uticaji - Magnetski centar - ivimo na loem
mestu u svemiru - Zrak Stvaranja - Poredak zakona
Sada bih rekao jo jednu stvar. Mi poinjemo psihologijom prouavanjem sebe, ljudske maine, stanja svesti, metoda ispravljanja
stvari itd; meutim, istovremeno je vaan deo sistema posveen uen
jima o optim zakonima sveta, jer ne moemo razumeti ak ni sebe ako
ne poznajemo neke od osnovnih zakona koji su u pozadini svih stvari.
Obino nauno znanje za to nije dovoljno, jer je, ba kao to je
psihologija ispustila ideje takve vanosti kao to je odsustvo pamenja
sebe, naa nauka ili zaboravila ili nikad nije ni znala osnovne zakone
na kojima se sve zasniva.
Kao to sam rekao, sve stvari na svetu, velike ili male, u bilo kojoj
razmeri, zasnivaju se na dva osnovna zakona koji se u ovom sistemu
nazivaju Zakon broja tri i Zakon broja sedam.
Ukratko reeno, Zakon broja tri znai da u svako ispoljavanje, svaki
fenomen i svaki dogaaj ulaze tri sile. One se nazivaju (iako su ti nazivi
samo rei, koje ne izraavaju njihova svojstva) pozitivna, negativna i
neutraliua - ili, aktivna, pasivna i neutraliua - ili, jo jednostavnije
- prva sila, druga sila i trea sila. Ove tri sile ulaze u sve. U mnogim
sluajevima mi razumemo da su neophodne dve sile - da jedna sila ne
moe izazvati dejstvo, da postoje akcija i reakcija. Meutim, tree sile
uglavnom nismo svesni. To je povezano sa stanjem naeg bia, sa
stanjem nae svesti. U drugaijem stanju bili bismo je svesni u mnogim
sluajevima u kojima je sada ne vidimo. Ponekad moemo nai primer
za treu silu u uobiajenim naunim prouavanjima - na primer u hemiji
i biologiji moemo da vidimo da je za nastanke dogaaja i fenomena
neophodna trea sila.
Mi poinjemo prouavanjem psihologije. Kasnije emo vie go
voriti o tri sile i moda pronai neke primere njihovog meudejstva.
Bolje je, meutim, biti pripremljen i navii se sada na ideju o potrebi
prouavanja ove tri sile.
Zakon broja sedam takoe moramo ukratko opisati. On znai da se
nijedan proces na svetu ne odvija bez prekida. Da ilustrujemo ovu ideju,
uzmimo odreeni period aktivnosti u kom se vibracije ubrzavaju;
pretpostavimo da poinju sa 1000 vibracija u sekundi i poveavaju se
do 2000 vibracija u sekundi. Ovaj period se naziva oktava, jer je ovaj
zakon bio primenjen na muziku i period je podeljen na sedam nota i
ponavljanje prve note. Oktava, posebno durska oktava, zaista je slika
Ako se sada vratimo ideji da se samo mali broj ljudi moe razviti i
otkriti svoje skrivene mogunosti, prirodno se javlja pitanje: u emu je
razlika? Zato neki ljudi imaju ansu, a drugi uopte nemaju ansu?
nema nita novo: u pitanju je samo to kako se stvari odnose jedna prema
drugoj.
Apsolut
Svi Svetovi
Sva Sunca
Sunce
Sve Planete
Zemlja
Mesec
Zemlja je jedna od planeta Sunevog sistema, a Sunce je jedna od
zvezda Mlenog Puta. Iza toga moemo postaviti sve mogue svetove.
To je sve to znamo iz uobiajene perspektive. Kao isto filozofski
termin moemo ovom da dodamo uslov ili odnos stvari koji nazivamo
Apsolut, stanje u kom je sve jedno. Sad moemo da izrazimo odnos
Meseca prema Zemlji, Zemlje prema planetama itd. na neto drugaiji
nain.
O
O
O
O
O
O
O
Zakon broja tri i Zakon broja sedam, a takoe sam pomenuo i princip
razmere. Sada ste se sreli s tim principom i razumeli ste da ne pro
uavamo sve u istoj razmeri. To je zaista najslabija taka obine nauke;
naunici pokuavaju da sve proue u istoj razmeri, ne shvatajui da to
uopte nije potrebno. Naprotiv, potpuno je suprotno. Za bilo koju
praktinu svrhu moramo da nauimo da stvari prouavamo u razliitim
razmerama.
Moramo da se vratimo Zakonu broja tri. Seate se kako sam objasnio
da se sve deava kao rezultat dejstva tri sile, i da dve sile same po sebi
ne mogu da proizvedu nikakav efekat. Pokuau da ovu ideju poveem
sa Zrakom Stvaranja.
Apsolut je Svet I, jer tri sile u njemu ine jedno. Sopstvenom sveu
i voljom Apsolut stvara svetove. Sve je to namerno, i svaka sila se u
njemu nalazi na svakom mestu. Za nas je to neshvatljivo. U narednom
svetu, Svetu 3, postoje iste tri sile, samo to su sad podeljene. Ove tri
sile nanovo proizvode svetove od kojih uzimamo jedan, ali ovaj Svet 6
se od Sveta 3 koji je u dodiru s Apsolutom razlikuje po tome to je ve
mehaniki. Svet 6 ima tri sile iz prethodnog sveta i tri sopstvene. Sledei
svet, Svet 12, ima tri sile iz Sveta 1, est sila iz Sveta 3 i tri sopstvene.
Naredni svet, Svet 24, ima dvadeset etiri sile, naredni etrdeset osam
i poslednji devedeset est sila.
Svet 1
Svet 3
Svet 6
Svet 12
Svet 24
Svet 48
Svet 96
Apsolut
Svi svetovi
Sva sunca
Sunce
Sve planete
Zemlja
Mesec
1
3
6
12
24
48
96
(3 + 3)
(3 + 6 + 3)
(3 + 6+12 + 3)
(3+6+12+24+3)
(3+6+12+24+48 + 3)
POGLAVLJE II
ovek je nepotpuno bie - On ivi ispod svog nivoa - Preispitivanje
vrednosti - "Korisno" i "tetno" - Iluzije - Ljudi spavaju - Praktino
samoprouavanje - Prouavanje prepreka - Psihologija laganja ovek je maina - Stvaranje stalnog "ja" - Alegorija o kui u stanju
nereda - Uloge - Odbojnici - Pamenje sebe - Zato ovaj sistem ne moe
biti popularan - Zatvor - Formulacija cilja - Biti slobodan - Greh Pokajanje - Pomo oveanstvu - Privlanost i odbojnost - Samoposmatranje - Podela svega to pripada ljudima na sedam kategorija Znanje i bie - Njihov odnos - Razumevanje - tetne funkcije Izraavanje negativnih oseanja - Nepotrebno prianje - Razlika
izmeu ovog i ostalih sistema - Nivoi bia - Razmiljanje u drugaijim
kategorijama - Opasnosti sadanje situacije
Sistem ne eli da nudi ideje ljudima koji ih nee. Ako su oni probali
druge metode i shvatili njihovu jalovost, moda e poeleti da pokuaju
sa ovim sistemom. Ovaj sistem je samo za one kojima je potreban.
Neophodno je da se razume situacija oveka i njegove mogunosti. Kao
to sam rekao, ovek je u zatvoru. Ako shvati da je u zatvoru, moe da
poeli da pobegne. On se, meutim, moe plaiti da se, ako pobegne,
ne nae u jo goroj situaciji nego ranije, pa se zato moe pomiriti s tim
da ostane u zatvoru. Ako odlui da pobegne, mora da shvati da su
neophodna dva uslova: mora da pripada grupi ljudi koji ele da to uine,
i drugo, oni moraju da dobiju pomo od onih koji su pobegli pre njih.
Zato ovek najpre mora da shvati da je u zatvoru; drugo, mora eleti
da pobegne; tree, mora da ima prijatelje koji takoe ele da pobegnu;
etvrto, mora da ima spoljanju pomo; peto, mora da radi na kopanju
tunela. Nikakva vera ni molitva ne mogu prokopati tunel za njega. A
ovek ne zna ta e nai kad pobegne iz zatvora. Ima mnogo razloga
zbog kojih ovek ne moe da pobegne sam. Dvadeset ljudi, meutim,
mogu. Svako od njih dobija radom ostalih. to dobije jedan, dobija svih
dvanaest.
P: Da li napredujemo pre procesom gubljenja nego izgradnje?
O: Postoje dva procesa. Prvi je proces eliminacije - moraju se
otkloniti mnoge beskorisne mehanike funkcije. Zatim postoji proces
izgradnje.
P: Rekao si da ovekov cilj treba da bude sticanje svesti o sebi. Za
mene taj cilj, meutim, izgleda suvie irok, jer ne znam ta svest o sebi
znai. Kako mogu da bolje razumem ideju o pravom cilju?
O: Treba da bude u stanju da razume problem cilja - nije obavezno
i da si u stanju da da odgovor. Uopteno reeno, cilj je jedan, bilo mali
ili veliki. Trebalo bi da si prouavanjem sebe ve dospeo do nekih uvida,
a na osnovu tih uvida moe da formulie svoj cilj. Uzmimo to na ovaj
nain - moemo li da kaemo da sada nismo slobodni? To je dovoljno
za optu formulaciju. Ako ponemo s tom formulacijom, biemo uvek
u stanju da shvatimo gde smo: biemo u stanju da shvatimo koliko nismo
slobodni, ime postajemo slobodniji. Ova ideja odsustva slobode mora
se za svakog posebno prouiti.
Drugim reima, svako mora da bude u stanju da shvati na koji nain
nije slobodan. Nije dovoljno pamtiti rei "Ja nisam slobodan"; neophod
no je da se to nedvosmisleno zna. ovek mora da shvati da u ivotu
stalno odluuje da uradi jedno, a uradi drugo, da eli da ode na jedno
mesto, a u zapravo odlazi na drugo, i slino.
na ovu ideju - ili su to, moda, samo alegorije. Sve ovo pokazuje da se
za odreene stvari treba izboriti na jednom nivou - zato ne moe da bude
meanja.
P: Rekao si da ovek nema volju. Kako bi onda nazvao sluaj kad
ovek ini vrlo veliki napor da prevazie neku naviku, ili da ne uini
ono to bi voleo da uini?
O: Ili ga neto privlai, ili ga neto odbija. Ili se neeg plai, ili mu
se neto ne svia, a to stvara odbojnost; ili mu je neko rekao da bi neto
mogao da dobije, a to stvara privlanost. To nije u njemu, ve u
stvarima. Stvari ga ili odbijaju ili privlae, a on to zove svojom voljom
P: Na to gleda kao na potpuno bezvredno?
O: To je mehaniko; nema vrednosti. Moe da ima objektivnu
vrednost u smislu da ovek moe neto da dobije u materijalnom smislu.
Ali to nije napor o kom govorim. Napor poinje samo od jedne stvari
- napora da se probudimo.
P: Moe li ovek da razvije svest sopstvenim naporima?
O: Ne, ne moe to da ini sam, sopstvenim naporima. Pre svega
mora da ima izvesno znanje i izvesno objanjenje metoda; a pored toga
ima jo mnogo drugih tekoa. ovek je maina, maina kojom upra
vljaju spoljanji uticaji. Maina oveka broj 1, 2 i 3 ne poznaje sebe,
ali kad ovek pone sebe da upoznaje, postaje ve drugaija maina;
tako poinje razvoj. Sami, meutim, ne moemo da steknemo neophod
no znanje.
P: Kad kae da je posmatranje sebe put do svesti o sebi, mora li
ovek sebe da posmatra tokom neposrednog iskustva?
O: Koliko god moe. U poetku je to moda teko, ali uskoro e
shvatiti da je mogue. Kad shvati da moe da nusli jednim delom
uma, a posmatra drugim, nee biti komplikacija ni zbrke.
P: Da li je prvi korak da pokuamo da potpuno shvatimo da uopte
ne znamo nita?
O: Bilo bi vrlo korisno da to moe, ali ne moe - mi smo sigurni
u toliko mnogo stvari.
P: Treba li tome da teimo?
O: Moemo tome da teimo koliko nam volja, ali nikad ga neemo
postii na uobiajeni nain. Ako nauimo nove stvari o sebi, stvari koje
ranije nismo znali, moemo da uporedimo ono to smo ranije znali s
ovim to smo sada nauili. Bez poreenja ne moemo nita da postig
nemo.
biem, nivoom bia, promenom bia. Ovaj sistem kae da sve sile,
energije, razne vrste aktivnosti - zavise od nivoa bia. Ne moemo da
znamo vie usled nivoa naeg bia. Istovremeno, i najmanja promena
nivoa bia otvara nove mogunosti za sticanje znanja i za "injenje".
Sve nae moi odreene su nivoom naeg bia.
P: Kako sam razumeo, mi smo svi na istom nivou?
O: Da, u poreenju sa ovekom broj 4. Ima, meutim, ljudi koji su
vrlo daleko od nivoa oveka broj 4, i drugih koji su mu blii. Kao i u
svemu, i ovde postoje stepeni. Izmeu dva nivoa razlika je velika, ali
postoje prelazna stanja. Tako je i s nama: svako od nas u razliitim
trenucima moe da bude razliit.
Meu ljudima postoje male razlike, ali one nisu dovoljne da se njima
meri bie. Svi normalni ljudi roeni su na istom nivou i sa istim
mogunostima. Niko ne moe da se rodi na nivou viem od obinog.
Nita ne moemo da postignemo bez posebne obuke. Male razlike meu
ljudima su razlike u funkcijama, ali prave razlike bia su razlike u
stanjima svesti. Razlika u funkcijama je jednostrana razlika.
P: Da li bi mogao da bolje objasni stepen razlike koja postoji izmeu
nas i oveka broj 4? Hou da to razumem.
O: To je pravo pitanje. Moe to da razume posmatrajui druge
ljude i sebe. Postoje ljudi broj 1, 2 i 3 koje uopte ne zanima mogunost
razvoja ili sticanja znanja, niti bilo ta slino. Postoje, zatim, oni koji
imaju mogunost izvesnog razumevanja, ali se ono premeta sa jedne
stvari na drugu - ne radi se o direktnoj zainteresovanosti. Zatim, moe
da postoji direktan interes, zaetak magnetskog centra, susret sa C
uticajem itd. Zato ljudi broj 1, 2 i 3 mogu da budu veoma razliiti mogu da budu blie mogunosti razvoja, dalje od te mogunosti, pa ak
i bez ikakve mogunosti.
P: Kako ovek moe da razume znanje drugih ljudi dok je na istom
nivou?
O: Misli, ko moe da ga poduava, kome moe da veruje i slino?
Na nivou na kom smo moemo da sudimo o znanju drugih, ali ne i o
njihovom biu. Moemo bez greke da vidimo ko zna vie. U pogledu
bia su, meutim, greke lako mogue. Pretpostavimo da sretne nekog
ko zna vie od tebe, ali sumnja da mu je bie nie. Pogreie, jer nije
na posao da sudimo o njegovom biu. Ostavi njegovo bie na miru i
pokuaj da ui od njega. Mi nismo u stanju da vidimo nivo bia koji
je vii od naega; moemo da sudimo samo o nivou bia koji je isti kao
na ili nii. Vano je da zapamtimo ovaj princip.
POGLAVLJE III
Samoprouavanje i samousavravanje - Stanja svesti i funkcije Stepeni svesti - Podela funkcija - Pamenje sebe - Mehaninost Prouavanje funkcija etiri centra - Potpodela centara - Patnja Formativni aparat - Pogrean rad centara - etiri vrste energije Zapuavanje rupa - Negativna oseanja - Zaustavljanje izraavanja
negativnih oseanja - Promena stavova
literaturi, ali je opis sasvim razliit, opet zato to dolazi iz kola i mora
usmeno da se objasni. Postoje stvari koje mogu da se opiu u knjigama,
a postoje i stvari koje nikad ne mogu da se ispravno opiu.
P: Znai da je ideja o centrima stara ideja?
O: Ona je veoma stara, ali mi ne moemo da je se dosetimo dok
nam se ne kae. Ako nam se kae, moemo da posmatramo i utvrdimo
da je istinita, ali sami ne moemo da doemo do nje. To dokazuju
injenice, jer i nije bila otkrivena.
P: Gde su smeteni centri?
O: To nije vano, jer svaki centar zauzima itavo telo. Ne postoji
nijedna elija u naem telu koju ne kontroliu svi centri. Ovo ne sme da
se shvati suvie bukvalno; ne moete, na primer, da kaete da intelekt
kontrolie svaku eliju jer ima ogranienja, ali, govorei uopeno, svaki
centar upravlja itavim telom na razliit nain. Ne moemo, meutim,
da znamo fiziki aspekt putem uobiajenog posmatranja; ali moemo
da prouavamo funkcije, a to nam daje sav materijal koji je nephodan.
P: Moe li onda da se posmatra intelektom?
O: Nita drugo i ne moe da uradi; to je je jedini na deo koji je
u izvenom stepenu pod naom kontrolom, tako da um moemo da
koristimo za posmatranje. Kasnije moda moe da obui ostale centre
da posmatraju, ali se do toga zadugo ne moe doi. Naravno, ostali
centri ne smeju da smetaju. Na primer, ako se emocionalno s neim
identifikuje, to e spreiti posmatranje; eli da misli o jednoj stvari,
ali ti to stalno donosi druge misli, druge asocijacije. Dugo moramo da
radimo iz intelektualnog centra, ali istovremeno moramo da razumemo
da s njim ne moemo daleko da stignemo, jer on ima konana ogra
nienja; on e te odvesti do izvesne granice, preko koje ne moe da
ide ako ne upotrebi emocionalni centar. Emocionalni centar, me
utim, mora da se prethodno obui. Mora da naui da ne izraava
negativna oseanja, i samo ako to radi dovoljno dugo, mogu da se
objasne druge stvari.
P: Ne moemo dopustiti oseanjima da nas vode a da ne upotrebimo
intelekt, zar ne?
O: U normalnom stanju moemo, ali, budui da nismo sasvim
normalni, ona nas mogu odvesti u pravom ili u pogrenom smeru. Nema
garancije da e nas odvesti u pravcu u kom elimo - moemo da elimo
da odemo na jedno mesto, a naa oseanja mogu da nas odvedu na neko
drugo.
P: Da li bi oseanja trebalo da razviju sopstvenu inteligenciju?
"uinite". Nema direktnog naina da se borite sa negativnim ispoljavanjima, jer ne moete da ih uhvatite; i nema drugog naina da se one spree
osim da se za njih unapred pripremi. Nee vam, meutim, pomoi
prolazni uvid da su ta ispoljavanja pogrena; uvid mora da bude veoma
dubok, jer ete u suprotnom morati opet da se, kroz jednako teku
proceduru, pripremate da spreite naredno ispoljavanje. Vi ne shvatate
koliko mnogo gubite tim spontanim ispoljavanjima negativnog tipa.
One ine nemoguim mnoge stvari.
P: Primetio sam da, ak i ako ponem da pravilno razmiljam, im
ujem nekog kako guna, poinje imitiranje, i ja poinjem da inim to
isto.
O: injenica da si poeo da pravilno razmilja nita nee promeniti
istog trenutka. Neophodno je da se pravilno misli dugo vremena; tada
e doi rezultati - ali ne odjednom. Da bi se stvorili pravilni stavovi,
potrebni su meseci i godine. Stvaranjem pravilnih stavova utvruje
injenicu da si zaista ozbiljno odluio da ne dopusti negativna ispol
javanja. Mi ne shvatamo koliko njima gubimo. Gubimo ba ono to
hoemo da dobijemo.
Najpre, meutim, moramo da preseemo naviku izraavanja ne
gativnih oseanja. Zato vam je na samom poetku, kad ste uli za
posmatranje sebe, objanjeno da morate da nauite da ne izraavate
negativna oseanja. Svi znaju kako da ne pokau ono to oseaju - ne
mislim na izuzetne sluajeve, nego uobiajene situacije. Sva negativnost
se zasniva na identifikaciji, fantaziji, i jednoj posebnoj osobini, a to je
doputanje sebi da se ona izraze. Ti stalno veruje da ne moe da ih
prekine, pa ih zato osea. Zato se prvo mora otarasiti te iluzije. Ti
moe da prekine ispoljavanje negativnih oseanja. Ako kae "Ne
elim to", verovau ti, ali ti neu verovati ako kae "Ne mogu".
Dao sam vam dosta sugestija u vezi s radom na oseanjima, kao na
primer da prouavate, borite de sa identifikacijom, sa izraavanjem
negativnih oseanja, da o negativnim oseanjima pravilno mislite. To
su etiri vebe. Ako zaista iskoristite sve to vam je dato, ubrzo ete
videti sasvim opipljive rezultate. Prava kontrola emocionalnog centra
zahteva pamenje sebe, zahteva novo stanje svesti, pa je do toga put
dug. Zasad moramo da koristimo pomone metode. U poetku je od
svih njih najvaniji pravilan stav.
POGLAVLJE IV
Jezik - Razliite podele koje koristi sistem - Sutina i linost - A, B i C
uticaji - Magnetski centar - Pogrean magnetski centar - Zamenik
Nadzornika - Zakon sluaja - Zakon sudbine - Zakon volje - Zakon
uzroka i posledice - Izmai zakonu sluaja - Teite - Zato su kole
neophodne - Od ega se sastoji kola - Kome su kole neophodne Stepeni kole - Put fakira, put monaha i put jogija - etvrti Put - Razlika
izmeu etvrtog Puta i tradicionalnih puteva - Svi putevi vode istom
cilju - Nivo kole zavisi od nivoa uenika - Unutranji krug oveanstva
Prouavanje
metoda koje ovaj sistem koristi u cilju dovoenja
oveka do vie svesti poinje prouavanjem novog jezika. Taj jezik se
zasniva na novim principima koje vi jo ne poznajete. Ali, kako budete
nastavili ovo prouavanje, vrlo brzo ete poeti da ih razumevate. Uz
pomo tog jezika mogue je prii blie istini, mogue je govoriti mnogo
preciznije nego to to sada inimo, i dva oveka koja razumeju ovaj
jezik nikad nee biti u nesporazumu oko jednostavnih stvari. Izvesne
izraze ovog jezika, kao to su pamenje sebe, identifikacija, pridavanje
znaaja i slino, ve ste uli. Veoma je vano da se razumeju razliite podele
koje koristi ovaj sistem, a koje su deo pomenutog jezika. ovek je veoma
komplikovana maina i moe se prouavati na osnovu podela. U obinom
jeziku te podele ne koristimo, pa zato ljudi jedni druge ne razumeju.
Pokuajte da razumete ovo to govorim, jer je prilino teko da se
to izrazi. Ako uzmemo grad, moete da razumete da se on deli na
prima na isti nain kao i uticaje A, onda oni i deluju na isti nain i ne
dolazi do stvaranja magnetskog centra.
Zatim, tu postoje mnoge opasnosti, jer su neke od ideja koje
sainjavaju ovu drugu vrstu uticaja toliko iskrivljene da mogu da stvore
pogrean magnetski centar. Magnetski centar mora da bude veoma
ujednaen i veoma zdrav da bi nekuda vodio, inae je samo smetnja i
nita vie.
P: Kako da ovek zna da je izloen uticajima B?
O: Uticaji B su uvek prisutni. Oni izvorno potiu iz unutranjeg
kruga ivota, iz dela ivota koji se oslobodio mehanikih zakona, ali
mogu da prou kroz mnoge stadijume pre nego to stignu do nas i mogu
da budu toliko iskrivljeni i toliko prerueni da ih je teko prepoznati,
ba kao to je teko da se prepoznaju ideje ezoterikog porekla koje nam
dolaze u obliku legendi i mitova, ili ak sujeverja i slinih stvari.
Ponekad su one ezoterijskog porekla i tada predstvaljaju B uticaje.
P: Pretpostavimo da ovek samo zamilja da radi pod uticajima B?
O: ovek za njih ne zna i ne "radi" pod uticajima B. Uticaji B nekog
mogu da zanimaju samo u cilju line karijere, profesije, slave ili slino;
tad ovek gubi svu korist koju bi od njih dobio. Ali, ako ih ovek ceni
same po sebi, ne sebino, ne zarad line dobiti, ako ga zanima njihovo
znaenje, moe dobiti neto od njih. Definicije su vrlo nezgodne i
uglavnom pogrene, jer na uobiajeni jezik ima tako mnogo razliitih
asocijacija da ponekad preciznija definicija kvari mogunost razumevanja. Na primer, moe da se kae, mada ne garantujem da je to uvek
tano, da je glavna karakteristika uticaja A da su uvek sebini, dok su
uticaji B nesebini. Ljudi, meutim, ove rei toliko razliito razumeju
da one i nisu sasvim odgovarajue. Moe se takoe rei da uticaji A
zahtevaju identifikaciju, dok uticaji B mogu da postoje bez iden
tifikacije, a ako se identifikujete sa uticajima B, to ih kvari. Zapravo,
to se vie identifikuje sa uticajima B, to vie oni postaju uticaji A. Sve
ovo, meutim, nije dovoljno da objasni razliku meu njima.
P: Da li je potpuna zadubljenost u B uticaje i potpuno odbacivanje
uticaja A pravilan stav prema ivotu? Moemo li sasvim bez uticaja A?
O: A zato ? Uticaji A mogu da budu sasvim ispravni interesi u
ivotu. Ako se ne izgubite u njima, oni su sasvim nekodljivi. ovek
treba da prihvati sve to naie, samo da se ne identifikuje. Uticaji A
nisu opasni sami po sebi, jedino je opasna identifikacija. Zato se ne radi
o tome da se moe bez uticaja A, ve samo o tome da se interesuje za
Nisu sve kole iste. Za jednu vrstu ljudi neopohodna je jedna vrsta
kole, za drugu postoji druga vrsta kole. Nema univerzalne kole za
sve vrste ljudi. To nas vodi pitanju razliitih puteva. Pre nego to
budemo govorili o putevima neophodno je, meutim, da se razume da
su hiljadama godina ranije ljudi doli do ideje da ovek moe da se
promeni, da moe da stekne neto to nije stekao. Ono to su oni stekli
izraeno je razliito, iz razliitih uglova - ali je opta ideja uvek je ista
- da ovek moe da se razvije, da moe da stekne neto novo. Zato su
stvorena tri puta koja odgovaraju podeli na oveka broj 1, broj 2 i broj
3.
Prvi put je put fakira. To je dug, teak i nesiguran put. Fakir radi
na fizikom telu, na osvajanju fizikog plana.
Drugi put je put monaha. Ovaj put je krai, sigurniji i odreeniji.
On zahteva odreene uslove, ali iznad svega zahteva veru, jer bez vere
niko ne moe da bude pravi monah.
Trei put je put jogija, put znanja i svesti.
Kad govorimo o ova tri puta, govorimo o principima. U stvarnom
ivotu oni se retko sreu u istom obliku, jer su uglavnom izmeani.
Ako, meutim, poznajete princip, u prouavanju kolskih vebi moete
da razlikujete koja veba pripada kom putu. Kad govorimo o jogi,
uzimamo u obzir zaista samo dnana jogu i rada jogu. Dnana joga je
put znanja, novog naina miljenja. Ona ui da se razmilja u drugaijim
kategorijama, ne u kategorijama prostora, vremena i uzronosti. A
rada joga je rad na biu, na svesti.
Iako su u mnogome ova tri puta vrlo efikasna, za njih je karakteris
tino da je prvi korak najtei. Od samog poetka morate da se svega
odreknete i radite to vam se kae. Ako zadrite i sitnicu, ne moete da
sledite nijedan od ova tri puta. Zbog toga, mada su u mnogo emu
drugom ova tri puta dobra, oni nisu dovoljno elastini. Na primer, oni
ne odgovaraju sadanjem nainu ivota. Fakir je izraziti ovek broj 1
sa izrazitom prevlau instinktivnog i motorikog centra. Monah je
izraziti ovek broj 2 sa razvijenim emocionalnim centrom, dok su mu
ostali nerazvijeni. Jogi je izraziti ovek broj 3, ovek kod koga je
intelektualni centar razvijen, dok ostali nisu dovoljno razvijeni. Kad
bi postojala samo ta tri tradicionalna puta, ne bi nita preostalo za nas,
jer smo za ove puteve isuvie mnogo obrazovani. Tu je, meutim,
etvrti put, koji je poseban put, ne kombinacija prethodna tri. On se od
drugih razlikuje pre svega po tome to nema spoljnog odricanja od
stvari, to je itav rad unutranji. ovek mora da zapone rad u istim
onim uslovima u kojima se zatekao kad ga je naao, jer su ti uslovi za
njega najbolji. Ako pone da radi i prouava te uslove, on moe neto
da postigne, a kasnije, ako je neophodno, bie u stanju da ih promeni,
ali ne pre nego to uvidi da je to neophodno. Zato isprva ovek nastavlja
da ivi isto kao i ranije, u istini okolnostima kao i ranije. Ovaj put se
u mnogome pokazuje teim od ostalih, jer nita nije tee nego promeniti
se iznutra a da se ne promeni spolja.
Dalje, na etvrtom Putu je prvi princip da ovek ne sme nita da
veruje; on mora da ui; zato vera ne ulazi u etvrti Put. ovek ne sme
da veruje u ono to uje i to mu se savetuje, ovek mora da za sve nae
dokaze. Ako je ubeden da je neto istina, tada moe da u to poveruje,
ali ne pre. Toliko ukratko o razlici izmeu etiri puta.
P: Zato je pogreno da se veruje?
O: Ljudi veruju ili ne veruju kad ih mrzi da misle. Ti mora da
izabere, mora da bude ubeen. Kae ti se da mora da pamti sebe,
ali bi bilo pogreno da pamti sebe zato to ti je to reeno. Najpre mora
da shvati da ne pamti sebe i ta to znai, a potom, ako si zaista shvatio
da ti je to potrebno i eleo bi da pamti sebe, uradie to na ispravan
nain. Ako to radi jednostavno oponaajui nekoga, uradie to na
pogrean nain. Mora da shvati da to radi za sebe, ne zato to ti je
neko rekao.
P: Da li je etvrti Put za neki poseban tip ljudi?
O: On moe da bude najkrai od svih, jer u njega ulazi vie znanja.
etvrti put se ponekad zove "put lukavog oveka". Lukavi ovek zna
za tri tradicionalna puta, ali takoe zna vie od njih. Pretpostavimo da
ljudi na sva tri puta rade na tome da dospeju u odreeno stanje koje je
neophodno za neki poseban rad koji moraju da obave. Lukavi ovek e
moe da nae kolu monaha ili jogija. Ali ako za takve kole ne zna
i uvidi da nisi u stanju da se odrekne ni najsitnije stvari, onda je ovo
za tebe sigurno jedini mogui put. Ne radi se o tome ta je vie a ta
manje teko; radi se o tome ta je u najveoj meri mogue. Tada, ako
razmisli, uvidee da je mogu samo jedan put.
P: Ima li u kolama etvrtog Puta bilo ta to odgovara stanju
molitve, a ako ima, dolazi li sa pamenjem sebe?
O: Da, na svim putevima ovek mora da proe kroz ista iskustva,
samo razliitim radom. Naravno da e pamenje sebe, neidentifikovanje
i razne druge vebe dati u dlaku isti lini oseaj kao i visoka oseanja
religiozne ili intelekutalne vrste. Sea se da je ovek uporeen sa
kuom od etiri sobe. ta znai razvoj? To znai rad na etiri sobe, samo
to je na raznim putevima razliiti red kojim se u razliite sobe ulazi.
Na etvrtom Putu rad se odvija na sve etiri sobe odjednom.
P: Je li ova organizacija kola?
O: To je zanimljivo pitanje: moemo li sebe da nazovemo kolom?
U izvesnoj meri moemo, jer smo stekli odreeno znanje a istovremeno
uimo kako da promenimo svoje bie. U vezi s ovim moram, meutim,
da kaem da smo na poetku naeg rada, u Petrogradu 1916., navedeni
da razumemo da se kola, u punom smislu rei, mora sastojati od dva
nivoa: jedan nivo na kome ljudi broj 1, 2 i 3 ue kako da postanu ljudi
broj 4, i drugi nivo na kome ljudi broj 4 ue kako da postanu ljudi broj
5. Ako kola ima dva nivoa, ima vie mogunosti, jer dvostruka
organizacija ove vrste moe da da iri raspon iskustva i uini rad brim
i sigurnijim. Zato je, mada u izvesnom smislu moemo da sebe na
zovemo kolom, bolje da ovaj termin sauvamo za vee organizacije.
P: Da li sam iz onog to si rekao dobro razumeo da ovo ba i nije
kola?
O: Za neke ljude moe da bude kola, za druge ne. Uvek je tako.
Ne moe biti odreena i ne moe biti ista za svakog.
P: Ako ovo jo ne moe da se nazove kolom, ta je ini takvom?
O: Samo rad njenih lanova na sopstvenom biu, razumevanje
principa kolskog rada i discipline izvesne sasvim odreene vrste. Ako
elimo da stvorimo kolu, poto smo doli do zakljuka da sami bez nje
ne moemo da se promenimo, moramo da uestvujemo u graenju
kole. To je metod etvrtog Puta. Na religioznom putu kola ve
postoji, ali ovde, ako hoemo kolu, moramo da uestvujemo u njenoj
izgradnji. Najpre, meutim, mora da ui. Kad bude dovoljno znao,
znae ta da radi.
POGLAVLJE V
Mogunost daljeg razvoja oveka - Odsustvo svesti - Saznanje istine Prouavanje stepena svesti - Pamenje sebe i posmatranje sebe Nemogunost da se definie ta je pamenje sebe - Pamenje sebe kao
metod buenja - Prilaz pamenju sebe pomou intelektualnog centra Rekonstruisanje misli - Zaustavljanje misli kao metod koji dovodi do
pamenja sebe - Pamenje sebe u emocionalnim trenucima - Neznanje
i slabost - Identifikacija i borba protiv nje - Spoljanje i unutranje
pridavanje znaaja - Negativna oseanja - Mirno mesto u nama
stanju. Teorijsko poreenje stanja svesti i opis pomou rei nee biti od
pomoi; ali, kad ponemo da se budimo, uviamo stanje u kome smo
sada. Neophodno je da se pronau trenuci pamenja sebe i tada, u tim
trenucima, videe razliku. Prouavanjem sebe videe da moe da
bude vrlo blizu sna, ili moe da bude vrlo blizu svesti o sebi. Zato
prouavanje poinje prouavanjem ta dva razliita stanja u nama. Na
primer, ako sebe uzimamo kao jedno ili o tome ne mislimo - tada smo
skoro zaspali. Ali, kad ponemo da sebe delimo, i znamo da u svakom
trenutku govori jedno "ja" ili jedna grupa "ja", tad smo blie samosvesti,
blie objektivnim injenicama.
Ima raznih naina za prouavanje svesnosti u sebi. U poetku je prva
stvar uvid da ovek ne moe da bude svestan kad to eli. Najbolji
trenutak da se to shvati je nakon to si neto rekao ili uinio. Pretpos
tavimo da govori o nekom vanom poslu ili pie pismo; tad se zapitaj:
"Da li sam za to vreme bio svestan?" Druga stvar, u poetku, jeste uvid
da nisi jedno, da ima mnogo razliitih "ja".
P: Kako ovek moe da prepozna kad je svestan sebe?
O: Videe; to je sasvim drukiji oseaj. Ako pokua da na trenutak
bude svestan, a potom to uporedi sa drugim trenutkom kad nisi
pokuavao da bude svestan, videe razliku. To ne moe da se opie.
Jednog trenutka si svestan sebe, drugog nisi; ti obavlja poslove,
govori, pie - a nisi svestan.
Samo, mora da zapamti ono to je na samom poetku reeno - da
moramo da prouavamo ne samo stanja svesti, ve takoe i prepreke
koje stoje na putu svesti. Prema tome, moramo da ih prouimo, a zatim
uklonimo. Sve su te prepreke u nama. Spoljanje okolnosti ne moemo
da promenimo, moramo da ih uzmemo takve kakve su, i da se u tim
okolnostima menjamo iznutra.
P: Ako se ovek posmatra na trenutak, da li je u tom trenutku
svestan?
O: Ne obavezno; to moe da bude potpuno mehaniki. Ali ako si
istovremeno svestan da posmatra, pravac tvoje panje izgledae kao
da ima dve strelice, jednu koja pokazuje stvar koju posmatra, a drugu
koja pokazuje tebe.
P: Ne mogu da shvatim vezu izmeu posmatranja sebe i pamenja
sebe. Kako da ponem, ta da radim?
O: Pamenje sebe je pokuaj da se bude svestan sebe. Posmatranje
sebe je uvek upravljeno na neku odreenu funkciju: ili posmatra svoje
misli, ili pokrete, ili oseanja, ili osete. Ono mora da ima odreeni
sila u tebi protiv toga, koliko puno prepreka ima, nee sumnjati da to
samo mali broj moe dostii, da je to mogunost, ali veoma daleka. Ima
suvie mnogo prepreka - lenjost, laganje, inercija. Mi volimo da
spavamo.
P: Kako i zato je ovek dospeo do toga da postane ovakvo bie
lanih vrednosti?
O: ta podrazumeva pod lanim vrednostima? To je relativan
koncept: s jedne take gledita one mogu biti lane, s druge prave.
Jedino sam za sebe moe da otkrije da li je razvoj oveka apstraktna
ideja ili istina. Mora sam da doe do jedne ili druge stvari. Ako shvati
da je promena mogua jedino kroz buenje, tad e ono postati injenica,
jer u sebi moe da vidi mala buenja u malom stepenu.
P: Ako ovek ne pamti sebe, znai li to da on ne poseduje svest?
O: Ti ne pamti sebe; ne ovek, ve ti. Ako pokua i ne uspe, to
ne znai da ne poseduje svest, ve da je nema dovoljno. Samo tvoje
sopstveno iskustvo, ma kako bilo ogranieno, moe da ti pokae koliko
je ima.
Kad upotrebimo rei "svest o sebi", mi mislimo na izvestan stepen,
iznad nae uobiajene koliine svesti. Mi imamo izvesnu koliinu
svesti, ali ne dovoljno da nas izbavi iz naeg stanja. Kad ne bismo imali
ni mrvu svesti, ostali bismo kakvi jesmo.
P: Kako je mogue da prepoznamo pamenje sebe ako ikad do njega
doemo?
O: Najpre mora da se razume umom ta ono znai i ta bi znailo
kad bismo ga imali; a potom mora da se razume da ovek moe da bude
od toga razliito udaljen. Pretpostavimo da on nije siguran, ali se
rastojanje izmeu njegovog sadanjeg stanja i stanja pamenja sebe
menja, i posle izvesnog vremena on shvata da je jednog dana pet hiljada
milja daleko, a drugog samo tri hiljade. Tu ima razlike. Ne moemo da
govorimo o nekoliko stepena istovremeno; moemo da govorimo samo
o narednom stepenu koji moemo da postignemo.
P: Voleo bih da shvatim to o narednom stepenu.
O: Svi su oni materijal za posmatranje. Hteo bi da na njih zalepi
etikete, ali ne moe; oni se sve vreme menjaju. Jednog trenutka si
gotovo svestan sebe, narednog trenutka spava. Mora da posmatra i
vidi rezultate. U jednom stanju moe da razume izvesne stvari, u
narednom ne moe. U jednom stanju se identifikuje, u sledeem ima
kontrolu; to vie kontrole ima, to si blii svesti o sebi. Prianje nee
mnogo pomoi, ono e ostati formativno. Neophodno je da se dotakne
O: Ono je jedini nain da se dostigne sve ostalo, jer je ono prva stvar
koja nam nedostaje. Iz asa u as mi stalno zaboravljamo sebe, a to
stanje mora da se promeni. ovek mora da pamti sebe - to je poetak i
kraj itave stvari, jer kad imamo to, imamo sve.
P: Kakva je razlika izmeu panje i svesti?
O: Panja moe da se smatra elementarnim zaetkom svesti - prvim
stepenom. Ona nije potpuna svesnost, jer je upravljena samo u jednom
smeru. Kao to sam rekao, svesnost zahteva dvostruku panju.
P: Kakav je cilj postizanja te vie svesti - da se ivi potpunije?
O: Jedna stvar zavisi od druge. Ako hoemo da imamo volju, ako
hoemo da budemo slobodni umesto da budemo marionete, ako hoemo
da se probudimo, moramo da razvijemo svest. Ako shvatimo da spa
vamo, i da svi ljudi spavaju, i ta to znai, onda to objanjava svu
apsurdnost ivota. Potpuno je jasno da ljudi ne mogu nita da urade
drugaije nego to rade sada zato to spavaju.
P: Da li emo ovakvi kakvi smo uopte biti u stanju da budemo
svesni kad to hoemo, ili to uvek dolazi sluajno?
O: Nita ne dolazi odjednom u potpunosti. Prvi korak je da budemo
svesniji, drugi korak je da budemo jo svesniji. Ako, pomou napora,
moe sebe da uini svesnim na minut, tada e, ako na tome bude
radio i inio sve to je mogue da to potpomogne, posle izvesnog
vremena biti u stanju da bude svestan pet minuta.
P: Da li je pogreno ako to doe sluajno?
O: Ne moe na to da rauna. U nama, ovakvim kakvi smo, via
stanja ne mogu da traju - ona samo bljesnu, a ako potraju - onda je to
fantazija. To je nepobitna injenica jer mi nemamo energije da odrimo
via stanja. Mogui su bljeskovi, samo to ili mora prosuditi i klasifikovati po materijalu koji donesu.
P: Zar ne mogu da ostanu ni u pamenju?
O: Moemo da kontroliemo i koristimo samo intelektualno pa
menje, a intelektualno pamenje ne moe da zadri te bljeskove.
P: Izgleda mi sasvim nemogue da voljno pamtim sebe, iako mi ne
izgleda ba sasvim nemogue da se posmatram.
O: Mora da isproba metode koji e to proizvesti. Probaj metod
zaustavljanja misli da bi video koliko dugo moe da potisne misli, da
ne misli ni o emu - poto zna za pamenje sebe. Pretpostavimo,
meutim, da neko ko ne zna za pamenje sebe pokua ovo - do ideje o
pamenju sebe nee doi na taj nain. Ako to ve zna, taj pokuaj e
stvoriti trenutak pamenja sebe; koliko dugo, zavisi od tvojih napora.
prekinu pamenje sebe i zaustave ga. Ali, ako zaposli sve centre, onda
ga nita ne moe prekinuti. Mora da uvek ima na umu da pamenje
sebe zahteva najbolji rad za koji si sposoban.
P: Rekao si da pamenje sebe zahteva oseanja, ali kad o njemu
mislim ne oseam nita. Moe li ovek da pamti sebe bez emocionalnog
iskustva?
O: Ideja je da ovek pamti sebe, da bude svestan sebe. Ono to s tim
doe jednostavno zapazi, ne sme tome da postavlja nikakve odreene
zahteve. Ako to redovno veba i pokuava da sebe pamti tri - etiri
puta dnevno, pamenje sebe doi e samo od sebe u intervalima, kad ti
je potrebno. To e, meutim, primetiti kasnije. Mora da redovno
veba da pokuava da pamti sebe, ako je mogue, u isto vreme svakog
dana. I, kao to sam rekao, veba zaustavljanja misli dae isti rezultat.
Zato, ako ne moe da pamti sebe, pokuaj da zaustavi misli.Ti moe
da zaustavi misli, ali ne sme da se razoara ako to ne bude mogao
od prve. Zaustavljanje, misli je veoma teko. Ne moe sebi da kae
"Zaustaviu misli" i da se one odmah zaustave. Mora da sve vreme
koristi napor. Zato to ne sme da radi dugo. Sasvim je dovoljno ako
to radi nekoliko minuta, inae e sebe ubediti da to ini, dok zapravo
samo mirno sedi i misli i veoma si srean zbog toga. Onoliko koliko
si u stanju mora da zadri samo jednu misao, "Neu da mislim ni o
emu" i izbaci sve ostale misli. To je veoma dobra veba, ali samo
veba.
P: Nije li dobro da se zaustavi dah dok pokuavamo da zaustavimo
misli?
O: Ovo su jednom pitali u naoj staroj grupi, a gospodin Gurijev
je upitao: "Koliko dugo?" ovek je rekao - deset minuta. Gospodin
Gurijev je odgovorio: "Ako moe da zadri dah deset minuta, to je
veoma dobro, jer e posle etiri minuta umreti!"
P: Da li je pamenje sebe i zaustavljanje misli ista stvar?
O: Ne ba; to su dva razliita metoda. U prvom unosi jednu
odreenu misao - uvid da ne pamti sebe. Mora uvek da od toga pone.
A zaustavljanje misli je jednostavno stvaranje prave atmosfere, prave
sredine za pamenje sebe. Zato to nisu iste stvari, ali daju iste rezultate.
P: Da li se radi bolje ako ovek pamti sebe i posao koji obavlja?
O: Da, kad si budan sve moe da uradi bolje, ali za to je potrebno
dosta vremena. Kad se jednom navikne na pamenje sebe, nee moi
da pojmi kako si uopte radio bez njega. U poetku je, meutim, teko
da radi i pamti sebe istovremeno. Pa ipak, napori u tom pravcu bez
sumnje daju jako zanimljive rezultate. Pored toga, ako ini te napore,
razumee da odreene stvari ovek moe da uradi samo u snu, a ne
moe da ih uradi kad je budan, jer neke stvari mogu da budu samo
mehanike. Na primer, pretpostavimo da zaboravlja ili gubi stvari:
ne moe namerno da gubi stvari - moe da ih izgubi samo mehaniki.
P: Dok sviram na klaviru, mislei "Ja sam ovde", ne znam ta radim.
O: Zato to to nije bilo svesno, to je razmiljanje o pamenju sebe.
Tada se ono mea u ono to radi; ba kao to kad se pri pisanju iznenada
zapita - "kako se ova re speluje" i ne moe da se seti. To se jedna
funkcija mea u rad druge. Pravo pamenje sebe, meutim, nije u
centrima, ono je iznad centara. Ono ne moe da se mea sa radom
centara, samo to e ovek vie da vidi, videe svoje greke.
Moramo da shvatimo da je sposobnost da pamtimo sebe nae pravo.
Mi tu sposobnost nemamo, ali moemo da je imamo; imamo sve
neophodne organe za to, da tako kaem, ali nismo uvebani, nismo
naviknuti da je koristimo. Neophodno je da se stvori odreena posebna
energija ili posebni trenutak, u uobiajenom smislu rei, a to moe da
se uradi samo u trenucima ozbiljnog emocionalnog oka. Sve pre toga
je samo priprema za ovaj metod. Ali, kad se nae u okolnostima veoma
jakog emocionalnog stresa i pokua da tada pamti sebe, to e ostati i
poto stres proe; tada e biti u stanju da pamti sebe. Zato je ovu
osnovu za pamenje sebe mogue stvoriti samo veoma jakim oseanjima. To, meutim, ne moe da se uini ako se nisi ranije pripremio.
Trenutak moe da doe, ali od njega nee dobiti nita. Ovakvi emo
cionalni trenuci dolaze s vremena na vreme, ali ih mi ne koristimo jer
ne znamo kako da ih iskoristimo. Ako se dovoljno potrudi da upamti
sebe u trenucima jakih oseanja, i ako je emocionalni stres dovoljno
jak, to e ostaviti odreeni trag i pomoi e ti da ubudue pamti sebe.
P: Znai, ovo to radimo je samo neka vrsta vebe?
O: Sada samo prouava sebe, ne moe da uradi nita drugo.
P: Kakva je ta priprema o kojoj govori?
O: Prouavanje sebe, posmatranje sebe, razumevanje sebe. Zasad
ne moemo nita da promenimo, ne moemo ni sitnicu da uinimo
drugaijom, sve se to dogaa na isti nain kao i ranije. Razlika,
meutim, ve postoji, jer vidi mnoge stvari koje ranije ne bi mogao da
vidi, i mnoge stvari se "dogaaju" drugaije. To ne znai da si neto
promenio: one se dogaaju drugaije.
P: Da li je na ivot dovoljno dug da dobijemo neke rezultate?
POGLAVLJE VI
Razumevanje kao glavni zahtev ovog sistema - Relativnost razumevanja
- Kako da razumemo vie - Novi jezik - Ispravni i pogreni stavovi Stavovi i razumevanje - Neophodnost cilja i pravca - Tekoa da
otkrijemo ta elimo - Nai ciljevi su previe daleki - Dobro i zlo Moralnost i neophodnost oseaja za moral - Neophodnost da se
pronae trajni standard za ispravno i pogreno - Razvoj savesti kao
cilj sistema - Uvianje protivrenosti - Odbojnici kao glavna prepreka
razvoju savesti - Priprema za slamanje odbojnika - Potreba da se stvori
unutranja ravnotea - Standardi za ponaanje u ivotu - Svest i savest
- Kako prepoznati istinu - Potreba za iskrenou prema sebi Mehaninost
odnosu na istu osobu, zemlju, knjigu ili bilo ta drugo, to bi bio trenutak
savesti i ti bi uvideo koliko mnogo protivrenosti ima u tvojim oseanjima. Dok ne doivi takvo iskustvo, ne moe ni da zamisli koliko
razliitih oseanja moe da ima. U stanju savesti mi ih vidimo sve
odjednom. Zato je to tako neprijatno stanje. Savest nije suvie daleko,
samo to mi u odnosu na nju imamo mnogo metoda da sebe spreimo
da je oseamo - metoda kao to su na primer fantazija, negativna
oseanja, opravdavanje itd, jer savest je jako neugodna.
P: Kazao si da savest predstavlja istovremeno oseanje svih naih
oseanja. Ne shvatam sasvim kako je mogue da se ona osete sva
odjednom.
O: Ne, to nikad nisam rekao. Rekao sam da ete u trenutku savesti,
eleli to ili ne, istovremeno osetiti sva svoja oseanja koja se tiu istog
predmeta. To, meutim, ne predstavlja definiciju savesti. Savest moe
da se definie kao emocionalni doivljaj istine u odnosu na dati predmet.
Kao to sam rekao, savest je isto to i svest, samo to nama izgleda da
je to neto drugaije. Mi smo subjektivni, pa stoga stvari primamo sa
subjektivne take gledita. Kad razmiljamo o svesti, mislimo na izvesmi silu, izvesnu energiju ili stanje koje je u vezi sa intelektualnim
opaanjem. Ista energija, ista sila, moe da se ispolji pomou oseanja,
i to moe da se desi sasvim obinom oveku u obinim uslovima. Ljudi
ponekad mogu da imaju emocionalni doivljaj istine - neki u veoj,
drugi u manjoj meri. Toje savest. Nedostatak svesti, odsustvo pamenja
sebe i mnoge drage stvari, kao to su identifikacija i fantazija, odsecaju
nas od tih trenutaka savesti koji bi inae bili mogui u veoj meri.
Pokuaj da o tome razmilja na ovaj nain. Uvianje protivrenosti i
savest su povezani, ali to nije ista stvar; ako ih stavlja zajedno, nee
nikud dospeti.
Naa svest, ovakva kakvu moemo da imamo u naem stanju, ne
moe da se ispolji pomou intelektualnog centra jer je on suvie spor,
budui da najvei deo vremena radi samo svojim formativnim delom.
Svest se, meutim, povremeno moe ispoljiti pomou emocionalnog
centra, a tada se, kao to sam rekao, naziva savest. Da bi se ispoljila
svest, potrebne su duge pripreme i intelektualne sposobnosti i sline
stvari, ali savest mnogo ee i mnogo lake deluje nego potpuna svest.
Potpuna svest zahteva mnogo znanja povezanog sa spoznajom sopstvenog postojanja, a to mora da bude stalna spoznaja; nije dovoljno
da se to danas shvati a sutra zaboravi.
da sebe podnese ovakvog kakav je. Prema tome, nije uopte pre
poruljivo da se odbojnici unite pre nego to ovek bude spreman.
Najpre moramo da budemo spremni. Sebe moemo da podnesemo samo
zato to ne poznajemo sebe. Kad bismo znali sebe ovakve kakvi jesmo,
to bi bilo nepodnoljivo.
P: Pa ipak, ovek sebe intelektualno sagledava a da to ne osea jako.
O: Intelektualno prouavanje sebe je samo priprema; meutim, kad
pokua da pamti sebe a da se ne identifikuje, poinju da ti se javljaju
oseanja.
P: Imamo li svi mi odbojnike?
O: Da. Bez njih ne bismo mogli da ivimo; morali bismo da sve
vreme budemo iskreni i i da u svakom trenutku vidimo sve.
P: ta je uzrok tog unutranjeg nesklada kakav obino postoji u
ljudima?
O: Taj nesklad je normalno stanje oveka br. 1, 2 i 3. ovek koji
spava ne moe da bude skladan; kad bismo bili skladni ne bi bilo
podsticaja da se razvijamo i ne bi bilo mogunosti.
P: Ali ako ovek pokuava da bude budniji, on postaje svesniji
sopstvenog nesklada; moe li onda, poto je to uvideo, da postane
skladniji?
O: To je teorijsko pitanje. ovek prestaje da bude neskladan kad
prestane da bude ono to je sada. Ovakav kakav je sada ovek je
neskladan, potom svestan sopstvenog nesklada, potom opet neskladan,
onda opet toga svestan itd.
P: To znai da ovek nikada ne moe da bude srean?
O: Srea znai ravnoteu, a ravnotea je u naem stanju nemogua,
ukoliko ravnoteu shvatamo kao skladnost. Mi smo uvek uravnoteeni
na odreeni nain, samo to je on pogrean. Kad bismo u naem
sadanjem stanju bili skladni, ne bi bilo razloga da se menjamo; zato je
priroda vrlo dobro uredila da ovakvi kakvi smo ne moemo da budemo
skladni, zato da u ovom stanju ne bismo bili sreni. Srea je sklad
izmeu spoljnih okolnosti i unutranjeg ispoljavanja, a za nas je to
nemogue ukoliko pod sreom podrazumeva sklad.
P: Izgleda da rad oveka ini jo nesrenijim.
O: Prouavanje sistema i sticanje kontrole u veoj meri ne moe da
oveka uini nesrenijim. To je sigurno. Sve to ovek mora da izgubi
jeste fantazija. Nita to je stvarno nije prepreka buenju. U snu nas
dre imaginarne stvari, i od njih moramo da odustanemo.
P: Da li su odbojnici posledica obrazovanja i dejstva okoline?
Pomou velike patnje moemo da pobegnemo od okova mehaninosti i da skrimo njenu snagu. Ako pokuavamo da izbegnemo
patnju, ako je se plaimo, ako pokuavamo da sebe ubedimo da se nije
desilo nita loe, da je to, na kraju krajeva, nevano i da e se sve odvijati
kao to se odvijalo i ranije, ne samo da se nikad neemo spasti, ve emo
postajati sve vie i vie mehanini, i ubrzo dospeti do stanja u kom za
nas vie nee biti mogunosti ni prilike.
POGLAVLJE VII
Mnoina naeg bia i odsustvo trajnog "ja" - Pet znaenja rei "ja" Razliite podlinosti, dopadanja i nedopadanja - Beskorisne i korisne
podlinosti - Magnetski centar i Zamenik Nadzornika - Podela sebe na
"ja" i "X" - Laia linost - ta je "ja" ? - Prouavanje lane linosti kao
sredstvo da se naui pamenje sebe - Napori u borbi sa lanom linou
- Potreba za kontrolom - Lana linost i negativna oseanja - ta je
pouzdano a ta nepouzdano u nama - Patnja i korist od nje - Ne govoriti
"ja" bez razlike - Lana linost iskrivljuje ideje sistema - Glavna
osobina ili osobine - Neophodnost da se poznaju sopstvene slabosti Statika trijada - Vrednovanje - Opasnost da se ne postane dvostruk Kristalizacija
su pogrene. ovek moe neto da postigne samo ako zna da sve njegove
namere, elje i slino nisu stvarne i da one pripadaju lanoj linosti. To
je jedini mogui praktini rad i veoma je teak. Lana linost mora da
nestane ili da se u najmanju ruku onemogui da ometa na rad. Ona e
se, meutim, braniti i nee se predati lako. Rad je borba protiv lane
linosti koja uzvraa udarce, uglavnom pomou laganja, jer je la njeno
najjae oruje.
P: Ako kae da je ono to mi zovemo "ja" imaginarno, ta podrazumeva pod "sveu o sebi"? Koje ja moe da bude svesno?
O: Ja kao razliito od ne - ja. "Ja" - i ovaj sto. Kad sam rekao da je
"ja" imaginarno, mislio sam na mentalnu predstavu koju imam o sebi,
na ono to mislim o sebi. Kad kaem "Uspenski", to je jedan doterani
Uspenski napravljen da izgleda onakav kakav nije. Pripisuju mu se
mnoge stvari koje nema; ne poznajem njegove slabosti. Uslov potreban
da bi pravo "ja" raslo jeste da se otarasimo "Uspenskog", a ne da se s
njim identifikujemo.
P: Da li je "ja" stvarno samo ako je povezano s naporom?
O: "Ja" moe da postoji samo u stanju svesti o sebi, a svaki trenutak
rada na stvaranju svesti o sebi znai napor. Nita ne moe da se "dogodi"
samo od sebe. Ako promenimo svoje bie, stvari e postati drugaije,
ali u ovom stanju nita ne moe da bude drugaije.
P: Izgleda mi da samo lana linost moe da se prilagodi novim
okolnostima; ona moe da igra novu ulogu i uini je ugodnijom.
O: Lana linost se zapravo ne prilagodava. Prilagodavanje u
uobiajenom smislu znai manje - vie kontrolisano delovanje. Lana
linost reaguje na drugaiji nain, u skladu sa onim to jeste, ali ona ne
moe da se prilagodi. I ne mora obavezno da stvari uini ugodnijim na to ne moe da rauna. Moe da razume da lanom linou ne
vlada ni u najmanjoj meri. Kad ponemo da je primeujemo, shvatamo
da ona upravlja svime a da nju nita ne moe da kontrolie. Zato to ne
moe da nazove prilagoavanjem. Mora da u sebi odvoji ono ime
moe da vlada od onoga ime ne moe da vlada. Ono ime ne moe
da vlada pripada lanoj linosti, a ono ime moe da vlada pripada
tebi.
P: Kako ovek moe da izae na kraj sa lanom linou?
O: Mora najpre da upozna sve njene osobine, a onda mora da
ispravno razmilja. Kad bude ispravno razmiljao, nai e naina da
izae na kraj sa njom. Ne sme da je opravdava; ona ivi od oprav
danja, pa ak i velianja svih svojih osobina. Svakog trenutka u svom
razvoj. Dijagram bi se mogao nastaviti i iza trajnog "ja", jer trajno "ja"
takoe moe da ima veliki broj oblika.
Trijadu sainjavaju telo, dua i sutina u vrhu trougla.
Telo i sutina
U obinom oveku lana linost sebe zove "ja" i igra aktivnu ulogu;
meutim, posle izvesnog vremena, ako je ovek sposoban za razvoj, u
njemu poinje da raste magnetski centar. On moe da ga naziva "poseb
nim interesovanjima", "idealima", "idejama" i tome slino. Kad pone
da osea taj magnetski centar, on u sebi otkriva zaseban deo, i iz tog
dela poinje njegov rast. Taj rast moe da se odvija samo na raun lane
linosti, jer je lana linost ne moe pojaviti istovremeno kad i mag
netski centar. Kad je aktivan magnetski centar, lana linost je pasivna,
a kad je aktivna lana linost, pasivan je magnetski centar.
Ako se u oveku obrazuje magnetski centar, on moe da naie na
kolu, i kad pone da radi, mora da radi protiv lane linosti. To ne
znai da lana linost nestaje; to jedino znai da nije stalno prisutna. U
poetku je prisutna gotovo uvek, ali kad magnetski centar pone da
raste, ona nestaje ponekad na pola sata, ponekad ak i na itav dan.
Onda se ponovo vraa i ostaje nedelju dana!
Kad se lana linost izgubi na kratko vreme, "ja" postaje snanije,
samo to to nije pravo "ja", to je mnotvo "ja". to je due vreme na
koje lano "ja" nestaje, to snanije postaje "ja" sastavlljeno od mnogih
"ja".
Magnetski centar moe da se pretvori u Zamenika Nadzornika, a
kad Zamenik Nadzornika stekne kontrolu nad lanom linou, on sve
nepotrebne stvari prebacuje na stranu lanog ja, a na strani "ja" ostaje
samo ono to je neophodno. Potom, na jo viem stupnju, na stranu "ja"
moe da doe trajno "ja" sa svim to mu pripada. Tada e mnotvo "ja"
biti na strani lane linosti, ali sada o tome ne moemo da kaemo
mnogo. Tu e biti trajno "ja" sa svim onim to mu pripada, ali mi ne
znamo ta mu pripada. Trajno "ja" ima sasvim drugaije funkcije, taku
gledita sasvim drugaiju od svega na ta smo navikli.
Naziv "trajno ja" nije ba srean, jer ono nije trajno na dui period;
ono se pojavljuje i ostaje samo kad je neophodno, a kad nije neophodno,
moe opet da ode. Zato je bolje da se kae "pravo ja". Kad se to "ja"
pojavi, ono vlada svim drugim "ja". Ono moe da sve kontrolie na
nain na koji to nijedno od postojeih "ja" ne moe, pa je u tom smislu
sasvim novo. Ali, kad to "ja" doe, ne znai da e i ostati. Prvo, moda
nee biti neophodno da bude tu, jer manja "ja" takoe moraju da naue
da se ponaaju na pravilan nain. Drugo, ono zahteva veoma intenzivan
rad, i ako rad popusti, ono ne moe da ostane. Prema tome, za njegovo
prisustvo potrebni su mnogi uslovi, ali ako jednom osetite ukus nje-
POGLAVLJE VIII
Mesto oveka u svetu - Ogranienja nae percepcije i miljenja - Znanje
je znanje o svemu - Princip relativnosti i princip razmere - Zakon broja
tri - etiri stanja materije - Mi smo slepi za treu silu - Zakon broja
sedam - Uzlazne i silazne oktave - Posmatranje intervala - Zrak
Stvaranja - Volja Apsoluta - Zrak Stvaranja kao instrument za novo
miljenje - Specijalni jezik - Zrak Stvaranja kao oktava - Organski ivot
na Zemlji - Hranjenje Meseca - Kosmiki uticaji - Mehaniki uticaj
Meseca - Uticaji i stanje bia - Planetarni uticaji i sutina - Oslobaanje
od zakona - Mogunost razvoja - ovek kao deo organskog ivota Prouavanje zakona - Pravda i nepravda - Zakoni koji se odnose na
oveka - Raditi protiv prirode - Prouavanje kosmolokih ideja kao
pomo pamenju sebe - Zakon broja tri i Stvaranje - Prolazak sila - Tri
oktave zraenja - Tabela vodonika - Razliiti nivoi materije - Bona
oktava - Mogunost evolucije
znamo mnogo vie nego to obino znamo ako stvari koje su u nekom
odnosu sa nama i samerljive su sa nama prouavamo u jednoj razmeri
a stvari koje su veoma udaljene od nas i nisu u nekom odreenom odnosu
sa nama u drugoj, umanjenoj razmeri, na apstraktniji nain. Na taj nain
moemo da steknemo celokupnu koliinu znanja koja nam je neophodna
a da ne uimo previe, a to znanje e sadrati vrlo malo nekorisnih
stvari, jer kad bismo uili sve bez razlike, ne bismo znali ta je
neophodno.
Na primer, svoju kuu poznajete u razmeri koja je proporocionalna
vaem telu, ali grad u kom ivite poznajete u mnogo manjoj razmeri.
Neke delove poznajete dobro, druge delove ne tako dobro, ali nijedan
deo ne poznajete dobro kao svoju kuu. Englesku poznajete u jo manjoj
razmeri, Evropu jo manje, itd. Sad u vas podsetiti na ono to sam u
prvom predavanju rekao u vezi sa prouavanjem sveta i dva osnovna
zakona koji njime vladaju, i naglasiu ta morate da zapamtite i kako to
morate da zapamtite. Ti univerzalni zakoni su zaista izvan moi poiman
ja naeg uma, pa zato i pored sve elje da ih prouavate neete razumeti
vie od pukih rei. ak i to je, meutim, korisno. Uz pomo tih rei
moete da obnovite svoje vienje univerzuma i oveka postavite na
pravo mesto u odnosu na razliite svetove.
Prva stvar koju treba zapamtiti je ono to je reeno o Zakonu broja
tri - da je sve na svetu, sva ispoljavanja energije, sve vrste dela, bilo u
svetu, bilo u ljudskoj aktivnosti, unutranjoj ili spoljanjoj, uvek ispoljavanje tri sile koje postoje u prirodi. Te sile se nazivaju aktivna, pasivna
i neutraliua, ili prva, druga i trea. Mora da se razume da se one jedna
od druge ne razlikuju kao to se aktivnost i pasivnost razlikuju u naem
uobiajenom razumevanju tih termina. I aktivne i pasivne sile su
aktivne jer sila ne moe da bude pasivna; ima, meutim, izvesne razlike
u njihovoj aktivnosti, a ta razlika stvara svu raznolikost pojavnog koja
postoji u svetu. Tri sile deluju zajedno, ali u svakoj kombinaciji jedna
od njih preovlauje. Istovremeno, svaka sila koja je aktivna sada, u
sledeem momentu u drugoj trijadi moe da postane pasivna ili ne
utraliua. Kad se tri sile susretnu, stvari se dogaaju. Ako se ne
susretnu, nita se ne dogaa.
Iz te perspektive materija takoe mora da ima odreene nazive u
skladu s tim koja sila kroz nju deluje - bilo daje organska ili neorganska,
hemijski element ili hemijsko jedinjenje. Bilo koja materija kroz koju
prolazi aktivna sila zove se Ugljenik. Kad kroz nju prolazi pasivna sila,
zove se Kiseonik. Kad kroz nju prolazi neutraliua sila, zove se Azot,
a kad se materija uzme bez obzira kakva sila kroz nju deluje zove se
Vodonik. U poetku ova imena treba jednostavno smatrati nazivima.
Na taj nain Zakon broja tri u nau definiciju materije unosi relativnost,
jer umesto jednog gvoda imamo etiri gvoda, umesto jednog bakra
etiri bakra itd. Otac, majka, sin; Ugljenik, Kiseonik, Azot. Porodica
je Vodonik. Poetak nove porodice je sin.
U obinom razmiljanju mi uviamo postojanje dve sile - akcije i
otpora, pozitivnog i negativnog elektriciteta itd. Ali, u ovom stanju
svesti mi ne vidimo da su u svakom dogaaju, u svakoj pojavi uvek
prisutne tri sile i da samo spoj tri sile moe da proizvede neki dogaaj.
Dve sile ne mogu nita da proizvedu - one bi se samo vrtele jedna oko
druge bez ikakvog rezultata. Treba dugo vremena da bismo u stvarima
poeli da vidimo tri sile - iz odreenog razloga mi smo slepi za treu
silu, iako moemo da je posmatramo u mnogim hemijskim reakcijama
i biolokim pojavama. ak i ako u potpunosti razumemo da bez
prisustva sva tri ova elementa nita ne moe da se dogodi, u odnosu na
sebe same teimo da to zaboravimo ili previdimo. Mi ne primeujemo
u potpunosti ak ni dve sile i uglavnom oekujemo da se stvari dogode
kad je prisutna samo jedna sila. Kasnije ete videti da ako jedna sila
nedostaje, kad elite da dobijete odreeni rezultat, ne moete da ga
dobijete. U nekim sluajevima nedostaje pasivna sila i onda se ne dogaa
nita, jer ako nema pasivne sile, nema materijala. U drugom sluaju
moe da nedostaje aktivna ili neutraliua sila i opet ne moete nita da
uradite.
Ako pokuate da naete ispoljavanje prve i druge sile ponekad
moete da vidite i ispoljavanje tree. Za to je potrebno posmatranje i
moete da ga dokaete samo vi sami. U psihologiji mnoge stvari mogu
da se objasne neophodnou tree sile. To takoe objanjava zato mi
ne moemo da "inimo" - ne moemo da dovedemo treu silu. A bez
tree sile se ne dogaa nikakvo delovanje, ili se dogaa na drugaiji
nain nego to smo mi to nameravali.
Ponekad vidimo neutraliuu silu, samo smo u zabludi to
se tie njene prirode; na primer, mi je esto vidimo kao rezultat dok
u stvarnosti ona postoji pre prve i druge. U vezi sa trima silama inimo
mnoge greke, ali je veoma korisno da o njima razmiljamo.
P: Da li su te tri sile spoljanje - van oveka?
O: One postoje u tebi i van tebe, u naoj razmeri, u planetarnoj
razmeri, u svemirskoj razmeri, u svim razmerama.
P: Moe li da nam da primer kako one deluju?
utie na zidare ili ljude koji e iveti u kui kad bude sagraena ako
mu se ne svidi nain na koji se oni ponaaju.
Pokuajte da razumete da svaki novi nivo donosi vie novih zakona
nezavisno od ostalih nivoa. Arhitekt je napravio plan i zavrio posao
to se tie te kue. U taj plan nisu ule mnoge stvari: rad dekoratera,
ljudi koji e iveti u toj kui, psi, make, mievi itd. Stvar je u tome da
se razume princip. U svaki plan ulaze mnoge stvari koje ne zavise od
prvobitnog plana.
Svet 1
Apsolut
Svet 3
Svi Svetovi
Svet 6
Sva Sunca
6 (3+3)
Svet 12
Sunce
12 (3 + 6 + 3)
Svet 24
Planete
24 (3 + 6+12 + 3)
Svet 48
Zemlja
48 (3 + 6+12+24 + 3)
Svet 96
Mesec
96 (3+6+12+24+48 + 3)
od njih nemaju ime, ali neke znamo. Znamo, na primer, da svi ljudi
podleu zakonu identifikacije - to je jo jedan zakon. Prema tome, da
bismo se oslobodili zakona, neophodno je da otkrijemo jedan zakon
kojeg moemo da se oslobodimo i da ga se oslobodimo. Potom, kad se
oslobodio tog zakona, ovek moe da pronae drugi, oslobodi se i
njega, i tako dalje. To je praktini nain da se prouavaju zakoni.
P: Ima mnogo zakona kojima moramo da se pokorimo, na primer
neophodnost da se toliko dugo spava svake noi. Da li je to nain da
razumemo koliko smo maine?
O: Pa, ne ba, jer je zakon sna kosmiki zakon. ovek je tako
nainjen; mnogi kosmiki zakoni odravaju to ustrojstvo. Ima, me
utim, zakona koji nas sa svih strana ometaju ili nas dre u potinjenosti,
a da uopte nisu neophodni - nemaju ni dobru stranu, niti su kosmiki
neophodni. Nama vlada veliki broj nepotrebnih zakona, a najvie zakon
nae sopstvene mehaninosti. On nas posebno zadrava. Mi ivimo, na
primer, podloni zakonu negativnih oseanja - to nipoto nije neo
phodan zakon; bez negativnih oseanja moemo da ivimo mnogo
srenije, iako ljudi u to ne veruju.
P: Hoe da kae da moramo da se pokoravamo svim tim zakonima?
O: Mi ne moemo da potpadamo ili ne potpadamo pod njih; oni nas
ne pitaju - mi smo okovani. Oni nas kontroliu, vladaju nama i
usmeravaju nas.
P: Moemo li da se oslobodimo?
O: Moemo - pod odreenim uslovima. Ovde u igru ulaze Putevi.
etiri Puta su naini da se oslobodimo nepotrebnih zakona. Bez pomoi
kole ovek ne moe da zna kojih zakona moe da se oslobodi niti da
pronae naine da ih se oslobodi. Ideja je da nama vlada isuvie
mehanikih zakona. Na kraju moemo da se oslobodimo nekih od njih
tako to emo se potiniti drugim zakonima. Jedini nain da se umakne
moi jednog zakona je da se potinimo drugom. To je, meutim, samo
opta ideja. Moe ti se pokazati put, ali mora da radi sam.
P: Zar prihvatanje novih zakona u kolama ne vodi reima i novom
rastu akademizma?
O: Rezultat rada na sebi nije stvaranje novih zakona, ve os
lobaanje od nepotrebnih zakona. Disciplina neophodna za period
prouavanja jeste samo sredstvo, a ne cilj. U prouavanju sebe neophod
no je da se razume i da se bude svestan. Ne moe da pobegne pomou
rei. Upravo je to nemogue.
P: Da li mogunost stvaranja trajnog "ja" zavisi od broja zakona
kojima je ovek potinjen?
Apsolut
Svi Svetovi
Sva Sunca
Sunce
Planete
Organski ivot
Zemlja
Mesec
do
si
la
Apsolut
C
Svi Svetovi O
sol
Sva Sunca N
Sva Sunca C
fa
Sunce
O
Sve Planete N
Sve Planete C
O
mi Zemlja
Organski ivot N
re
Organski ivot C
Zemlja
O
Mesec
N
H3
H1
H12
H6
H3
H24
H12
H6
H48
H24
H12
H96
H48
H24
H192
H96
H48
H384
H192
H96
H768
H384
H192
H1536
H768
H384
H3072
H1536
H768
H6144
H3072
H1536
H12288
H6144
H3072
Apsolut
Sunce
Zemlja
Mesec
POGLAVLJE IX
Prouavanje oveka kao kemijske fabrike - Dijagram hrane - Tri oktave
hrane i njihov razvoj - Prvi stadijum sa jednim mehanikim okom Drugi stadijum sa jednim svesnim okom - Trei stadijum sa drugim
svesnim okom - Relativna vrednost tri vrste hrane - Utisci - Pamenje
sebe - Ugljenik 12 - Smeh - Dobri i loi utisci - Utisci kao razliiti
vodonici - Kontrola utisaka - Rad na mi 12 - Centri i njihova brzina Vii centri i njihove odlike - Povezivanje sa viim centrima - Vii centri
i narkotici - Telepatija - Neophodnost da se povea proizvodnja viih
materija - Energija i skladitenje energije - Akumulatori - Povezivanje
sa velikim akumulatorom - Zevanje - Sav rad mora biti koncentrisan
na svesti
da tako kaemo, ravnoduni utisci - ove ili one vrste, ali sami po sebi
ne daju efekat. Pa ipak su istovremeno oni i hrana. Oni do nas stiu kao
48, i u naem uobiajenom stanju ne idu dalje. U takvim uslovima ovek
ne bi mogao da ivi. Postoje, meutim, izvesni utisci 24 - njih nema
tako mnogo kao 48, ali ipak postoje; u vrlo retkim sluajevima moe
biti utisaka 12, pa ak i 6, ali su to izuzeci. Oni u ovaj dijagram ne ulaze
jer se preobraavaju sami od sebe. Ako dou kao 24, oni se lako mogu
preobraziti u 12 a moda i vie vodonike. Oni, meutim, dolaze u veoma
maloj koliini.
U obinom oveku, koji ne ui kako da pamti sebe, neki od tih
uobiajenih utisaka 48 se takoe preobraavaju, ali na sasvim razliit
nain. Oni se dalje razvijaju, ili im se pomae da se dalje razvijaju,
reakcijama odreene vrste - na primer smehom. Smeh u smislu humora
u vezi sa utiscima igra veoma vanu ulogu - zapamtite da govorimo o
obinom oveku. Uz pomo smeha se mnogi utisci 48 preobraavaju u
24. To se, meutim, deava iskljuivo zato to je neophodno za ivot,
jer bez utisaka ne bismo mogli da ivimo. Seate se da sam rekao da
naa hemijska fabrika radi samo za sebe. Ona proizvodi sve vrste veoma
dragocenih materijala, ali ih sve troi da bi odrala sopstveno pos
tojanje. Ona nema nita u rezervi i nita pomou ega bi razvila sebe.
Prema tome, ako ovek eli da se promeni i postane drugaiji, ako eli
da probudi svoje skrivene mogunosti, ne moe da rauna na mehanike
naine proizvodnje; on mora da potrai svesne naine. Ljudski or
ganizam je, meutim, tako divan pronalazak da je sve uzeto u obzir;
sve ima, da tako kaemo, svoj sopstveni klju. Funkcije koje izgledaju
beskorisne, kao to je na primer smeh, pomau da se preobraze izvesni
utisci koji bi inae bili izgubljeni. Kada na naem nivou ne bi bilo smeha
ni humora, on bio jo nii nego to je sada.
Moe se rei da u oveku na uobiajenom nivou, koji ne pokuava
da razume ta pamenje sebe znai, ili koji za njega nikad nije uo, smeh
vri izvesnu tano odreenu funkciju u organizmu. On zamenjuje
pamenje sebe na veoma mali, nedovoljan nain, jer pomae da sasvim
sumorni, nezanimljivi utisci prou dalje i postanu ivi. To je glavna
funkcija smeha. Ima, naravno, mnogo raznih vrsta smeha od koji su
neke sasvim beskorisne.
Ono to sam rekao o smehu i humoru odnosi se samo na obine
centre; u viim centrima on vie nije od koristi. On znai da odreeni
utisci istovremeno padaju na pozitivni i negativni deo centra a to
proizvodi oseaj uveseljavanja. On pomae da se vidi druga strana,
ako si navikao na utiske odreene vrste koji su loi po tebe. Jedno "ja"
e znati da je neophodno da se izoluje, ali e moda deset drugih "ja"
voleti takve utiske.
P: Da li su utisci koje proizvodi delo objektivne umetnosti primer
viih utisaka?
O: To u potpunosti zavisi od tebe i tvog stanja. Ako si u intelektual
nom centru, ono moe da ne proizvede nikakav utisak; ako si u
motorikom centru, proizvee jo i manje, ali ako si u emocionalnom
centru, ono moe da proizvede utisak.
P: Da li svaki vodonik odreuje aktivnost za koju je ovek spo
soban?
O: To je formativno. Pokuaj da razmilja u smeru koji je dat.
Govorimo o utiscima. Ne razume ih, pa ipak pokuava da ih donese
jo vie. To znai da su ti usta puna hrane, a ti pokuava da natrpa jo
i gui se. Najpre progutaj.
P: To je ba ono to mi se ini teko - nikad zaista ne pratim stvari.
O: Mora da bude teko; svaki rad je teak. U radu nita nije lako,
ali moe da postigne neto ba zato to je teko. Kad bi bilo lako, ne
bi dobio nita.
P: Kako to da je ovek, ovakav kakav je, u stanju da ceni vie
vodonike koji se sigurno sadre u B uticajima?
O: ovekovi centri su nainjeni da rade sa vodonicima veoma
visokog nivoa i da primaju veoma visoke utiske. On ih moda ne prima,
moda ivi na niim utiscima, ali je sposoban za primanje veoma finih
utisaka, a njih dobija od B uticaja.
P; Zato su onda neki ljudi roeni takvi, dok drugi nisu?
O: Ljudi su razliiti, nisu svi napravljeni na isti kalup; postoje, osim
toga, mnogi nedostaci prouzrokovani degeneracijom, bolestima, pato
lokim stanjima. Svi normalni ljudi moraju biti u stanju da prime te
utiske, ali pre svega moraju da budu normalni.
P: Kad se vodonici prenose iz viih u nie svetove, da li i oni postaju
nii?
O: Ne, oni mogu da se prenesu u istom obliku. Pitanje je, moe
li da ih primi? Njih mogu da prime samo odreeni delovi centara.
P: Moe li ovek da ih primi, a potom pokvari?
O: Ako jedan deo tebe prima visoke uticaje, a drugi niske, to moe
izazvati eksploziju.
P: Moemo li vremenom da razlikujemo vodonike?
O: U izvesnom stepenu moemo. Posle odreenog vremena posmatranja znae, na primer, razliku izmeu oseanja 24 i 12, ili izmeu
utisaka 48 - bezukusnih - i utisaka 24. Mora, meutim, da razume da
je svaki vodonik prikazan u tabeli do, a izmeu njega i sledeeg
vodonika postoji itava oktava, tako da izmeu dva vodonika postoji
ogromna razlika. Da bismo razumeli princip, stvorili smo standarde za
razmiljanje - ne moe se poeti prouavajui detaljno itav dijagram.
P: U kojoj taki postoji mogunost da se tri oktave hrane dalje
transformiu?
O: Kao to sam rekao, mogunost dalje transformacije postoji u
taki gde utisci ulaze kao do 48, ali obino ne nastavljaju da se razvijaju,
jer na mestu ulaska nedostaje Ugljenik 12. U mehanikom radu maine,
ulazak utisaka preko ula automatski izaziva asocijativno miljenje ili
fantaziju na nivou H 48, ili emocionalnu reakciju manje ili vie in
stinktivne prirode.
Vrlo retko - u trenucima emocionalne stimulacije ili opasnosti, na
primer - moe da se desi da ugljenik 12 bude doveden na mesto ulaska
utisaka. Sve se tada povezuje sa emocionalnim stanjem, i ovek ima
utisak da je sve to vidi izuzetno ivo, novo i znaajno. U obinom
oveku su, meutim, ovakva iskustva sluajna; ona ne vode nikuda i
brzo ih prekrije fantazija. Emocionalni uslovi koji ih izazivaju prou,
i zamenjuje ih neki impuls ili elja koja vodi u sasvim drugom pravcu.
U obinom su oveku takva iskustva nepovezana i nemaju nikakve veze
sa namernim razvojem svesti.
Sa pokuajima pamenja sebe, u nama poinju da se bude mnoga
nova oseanja, posebno oseanja povezana sa naim sopstvenim pos
tojanjem i odnosima sa svetom koji nas okruuje. To, zauzvrat, moe
omoguiti uvid o razliitim uticajima koji na nas deluju i o mogunosti
da se meu njima bira.
P: Kako zna da emocionalni centar radi sa H 12?
O: Posle izvesnog vremena znae po razliitom ukusu. Stvar je ista
kao kad zna razliku izmeu razmiljanja o jelu i stvarnog jedenja. Uz
odreeno vebanje samoposmatranja moemo da razlikujemo svaku od
ovih manifestacija i da im damo naziv. Razliku meu oseanjima
prepoznajemo na uobiajeni nain: ovek je manje ili vie oseajan.
Pomou posmatranja sa odreenom namerom videemo kako ovo ili
ono oseanje odgovara odreenoj gustini. Ne bismo jedino smeli da
poemo od H 12, jer je on veoma neuobiajen. Kad jednom upoznamo
njegov ukus, nikada ga neemo zameniti za neto drugo.
POGLAVLJE X
Mi ne moemo da ''inimo" - Vanost da se shvati istinitost te ideje Iluzija da neto ''inimo" i ta je proizvodi - U ivotu se sve dogaa,
ali u radu moramo da nauimo da "inimo" - Ii protiv struje Unutranje "injenje" - Zaarani krug i izlaz iz njega - Usklaenost
centara - "injenje" poinje "neinjenjem" - Unutranja kontrola initi nemogue i ta to znai - Ostvariti vei pritisak u svojim naporima
- Rad na volji - ta je volja upravom smislu rei a ta je naa volja? Naa volja je rezultanta elja - Unutranji sukob i borba - Odustajanje
od volje - Imamo samo kratke trenutke volje - Disciplina - Neophodnost
da pamtimo sebe - Svest znai volju - Cilj kao kontroliui faktor Neophodnost da se stalno vraamo pitanju cilja - Samovolja i
tvrdoglavost - Trenje - Rad protiv samovolje - ovek ne moe nita da
uini bez kole - Neophodnost da se redovno radi - Raskra - Stvoriti
Mesec u sebi - Teite - Izuzetan napor - ta daje podsticaj za rad
Moe li to da uini ili ne? Ljudi misle da mogu da "ine" jer ponekad
naprave odreene planove i zaista dobiju ono to su eleli. To, meutim,
znai jedino da su upali u odreeni tok dogaaja i da se desilo da se
stvari podudaraju sa njihovim planom. Kad se stvari dogode na taj
nain, mislimo da smo ih mi uinili, da smo napravili plan i uinili sve
u skladu s njim. U stvarnosti to ne znai da smo mi to uradili namerno
ili znajui, niti znai da ovek moe da izabere izmeu dva toka
dogaaja; to je samo sluaj. U svakoj vrsti rada - poslu, putovanju itd.
se ponekad dogaa da se stvari uspeno odvijaju, ali to jedino znai da
su odreenom trenutku, na odreenom mestu stvari mehaniki pole
jednim tokom - nita vie.
Nama je, na primer, teko da shvatimo da kad ljudi grade most to
nije "injenje"; to je samo rezultat svih prethodnih napora. To je
sluajno. Da bi to razumeo, mora da misli na prvi most koji je Adam
sagradio i na itavu evoluciju mostova. Isprva je ona sluajna - deblo
je palo preko reke, potom je ovek sagradio neto slino tome, itd. Ljudi
nita ne "ine"; jedna stvar sledi drugu.
P: Izgleda mi da je ovo gotovo deje pitanje, ali nikad ne mogu da
shvatim zato stvari ne bi mogle da budu drugaije. ovek neto uini
i ne moe da odoli a da ne misli da je to mogao da uini drugaije.
O: Ako se ponaa na odreeni nain, to znai da ne moe da se
ponaa drugaije. Kad bi mogao, ponaao bi se drugaije. Toliko smo
navikli da mislimo da stvari mogu biti drugaije da ne pokuavamo da
promenimo stvari koje bismo mogli da promenimo. Moemo da promenimo dananjicu, ali je prolost zavrena. Ako promenimo danas,
sutra se stvari mogu dogoditi drugaije. To zvui kao protivurenost,
ali nas ba nae verovanje da stvari mogu da budu drugaije spreava
da uinimo ono to moemo da bismo ih promenili.
P: Kad ovek zaista pone da razumeva da ne moe da "ini", trebae
mu mnogo hrabrosti. Da li e ona proizii iz toga to se otarasio lane
linosti?
O: ovek do tog razumevanja ne dolazi tek tako. Ono se javlja poto
izvesno vreme radi na sebi, tako da kad do tog uvida doe, za sobom
pored toga ima mnoge druge uvide; uglavnom, da postoje naini da se
stvari menjaju ako se primeni pravi intrument na pravom mestu i u pravo
vreme. ovek mora da ima te instrumente, a njih dobija samo pomou
rada. Veoma je vano da se doe do tog zakljuka. Bez njega ovek
nee initi ispravne stvari - opravdavae sebe.
P: Ne razumem zato bi ovek opravdavao sebe?
To je naa volja. Ona jednog dana moe da ide u jednom, a drugog dana
u drugom pravcu, a mi mislimo da je to prava linija. To je zaista rezultat
naeg slepila.
Moramo da se zapitamo na emu moe da se zasniva volja oveka
broj 7. Ona mora da se zasniva na potpunoj svesti, a to podrazumeva
znanje i razumevanje povezano se objektivnom sveu i trajnim "ja".
Prema tome, neophodne su tri stvari: znanje, svest i trajno "ja". Samo
ljudi koji imaju ove tri stvari mogu da poseduju stvarnu volju, odnosno
volju koja je nezavisna od elja i od svega drugog.
P: Rekao si da volja za nas nije mogua?
O: Volja je relativan pojam; postoje razne volje na raznim nivoima.
Mehaniki ovek koji nikad ne razmilja o razvoju ima samo mnotvo
malih volja koje su potpuno mehanike. On ima odreenu elju: jedan
njegov deo eli da neto uini, a drugi deo se plai da e biti kanjen
ako to uini. Iz razliitih tenji proizilazi borba, a rezultat te borbe
nazivamo "volja".
P: Znai, da bi ovek razvio volju, mora da se suprotstavlja eljama?
O: Pre svega mora da postane jedno. Ti si mnotvo i ima stotine
"ja" i stotine volja. Ako eli da razvije nezavisnu volju, mora da
postane jedno i da postane svestan. Volja zavisi od jedinstva i svesti.
P: Ako smo odluili da uinimo neto to ne volimo, i uspemo da
to uinimo, zar ne koristimo volju?
O: To moe biti strah. Moda se plai da to ne uini, ili moda
oekuje neku nagradu, bilo u ovom bilo u narednom ivotu - mogue
su mnoge stvari. Uglavnom se neeg ili plaimo, ili od toga oekujemo
neku vrstu dobiti. Po pravilu se pojam "volja" koristi u relativnom
smislu, ali kad mi govorimo o volji, govorimo o odreenom nivou. Pre
nego to budemo mogli da govorimo o mogunosti volje, moramo da
u najmanju ruku imamo jednu sredinju taku koja je u stanju da
kontrolie ostalo. Volja znai osloboenje od stanja mehaninosti.
P: Da li se moe postii upotrebljivo jedinstvo time to e se u nekom
rutinskom radu poveati zaposlenost veine "ja"?
O: To se ne moe nazvati potpunim jedinstvom; to je samo relativno
jedinstvo, jedinstvo "ja" ukljuenih u taj posao. Radom te vrste ovek
moe sebe da obui u velikoj meri, ali on ne moe da utie na itavog
oveka. Ne postoji rad koji bi uticao na celinu, to e uvek biti samo
mali deo tebe.
P: Kako moemo da se promenimo ili probudimo ako nemamo
slobodnu volju?
razna pravila itd. Ono o emu ti govori je daleki cilj. Najpre moramo
da radimo u sistemu. Uei kako da se ponaamo u vezi sa sistemom i
organizacijom, uimo kako da se ponaamo u ivotu; ne moemo,
meutim, da nauimo kako da delujemo u ivotu a da prethodno nismo
proli kroz sistem.
P: elim da donesem odluku da radim, odluku koju ne mogu da
povuem.
O: To je jedna od naih najveih iluzija - da smo u stanju da
donosimo odluke. Da bi se odluka donela, neophodno je da se bude, jer
u ovakvima kakvi smo, jedno malo "ja" donosi odluke, a od drugog
"ja" koje za to ne zna oekuje se da ih sprovede. To je jedna od prvih
stvari koje moramo da shvatimo, da ovakvi kakvi smo nismo u stanju
da odluujemo ak ni u sitnicama - stvari se jednostavno dogaaju. Ali,
kad ovo ispravno razume i pone da trai uzroke, i kad te uzroke
pronae, bie u stanju da radi i moda i da donosi odluke, mada
zadugo samo u odnosu na rad i ni na ta drugo.
Prva stvar koju mora da odlui je da obavi svoj rad i da to ini
redovno, da sebe podsea na to, da ga ne pusti da ti isklizne. Mi suvie
lako zaboravljamo stvari. Odluimo da uloimo napore - odreenu vrstu
napora i odreenu vrstu posmatranja - a tada se umea neka obina stvar,
neka obina oktava i mi zaboravimo. Priseamo se ponovo, pa opet
zaboravimo i tako to ide dalje. Neophodno je da se zaboravlja manje a
pamti vie; neophodno je da sa sobom uvek imamo odreenu spoznaju,
odreene stvari koje smo ve videli i razumeli. Mora da pokua da ih
ne zaboravi.
Glavna tekoa je da znamo ta da radimo i kako da sebe navedemo
da to uinimo. Naterati sebe da redovno mislimo, redovno radimo - u
tome je stvar. Samo tada e poeti da vidi sebe, to jest, da vidi ta je
vie a ta manje vano, na ta da usmeri svoju panju itd. U suprotnom,
ta e se desiti? Ti odlui da radi, da uini neto, da izmeni stvari a potom ostane gde si i bio. Pokuaj da razmilja o svom radu, ta
pokuava da uini, zato to pokuava da uini, ta ti, i spolja i
iznutra, pomae, a ta smeta da to uini. Takoe bi bilo korisno da
razmilja o spoljanim dogaajima, jer ti oni pokazuju u kojoj meri
zavisi od injenice da ljudi spavaju, da su nesposobni da pravilno
razmiljaju, nesposobni da razumeju. Kad si to video spolja, moe da
to primeni na sebe. Videe istu zbrku u sebi praktino u svim
pitanjima. Teko je da se misli, teko je videti gde da se pone sa
miljenjem - kad jednom to shvati, poee da razmilja na ispravan
POGLAVLJE XI
Neophodnost da se proue kolski principi i metodi - Tri pravca rada
- Ispravno i pogreno u odnosu na tri pravca rada - Neophodnost da
se razume - Ciljevi i potrebe kola - Postavljanje drugog na svoje mesto
- Za praktian rad neophodna je organizacija - ta je "rad"? Vrednovanje - Rad sa ljudima - Rad za kolu - Nai lini interes u
organizaciji - Prava vrsta ljudi - kola etvrtog Puta - Ispravan stav Plaanja - Kako da se plati? - Teite - Disciplina - Pravila -Ne initi
ono to nije neophodno - Predavanje sopstvenih odluka - Izai u susret
zahtevima - okovi u kolskom radu - Ideja izbora - Fiziki rad - kolsko
znanje - Ljudi vieg uma - Mogu li kole da utiu na ivot?
se mesta ovih intervala ne poklope. Ako ovek ima istu energiju na sva
tri pravca, to ga odvodi van mnogih sluajnih dogaanja. Prirodno, prvi
pravac poinje prvi. U prvom pravcu rada vi uzimate - znanje, ideje,
pomo. Ovaj pravac se tie samo vas, on je potpuno egocentrian. U
drugom pravcu ovek ne sme samo da uzima, ve treba i da daje razmenjuje znanje i ideje, slui kao primer i mnoge druge stvari. Ovo
se tie ljudi u radu, tako da u ovom pravcu ovek radi pola za sebe a
pola za druge ljude. Na treem pravcu ovek mora da misli na rad
uopte, o koli ili organizaciji kao celini. On mora da misli o tome ta
je korisno, ta je neophodno za kolu, ta je koli potrebno, tako da se
trei pravac tie celokupne ideje o koli i sveukupne sadanjosti i
budunosti rada. Ako ovek ne razmilja o ovome i to ne razume, onda
prva dva pravca nee proizvesti svoj puni efekat. Tako je ureen kolski
rad i zato su tri pravca neophodna - dodatne okove i punu korist od
rada moemo dobiti jedino ako radimo u tri pravca.
Ako poveemo tri pravca rada sa idejom o ispravnom i pogrenom,
tada je sve to pomae prvom pravcu, to jest linom radu, ispravno.
Ali, u drugom pravcu ne moete imati sve za sebe; morate misliti na
druge ljude u radu, morate uiti ne samo da biste razumeli, nego i
objasnili, morate to dati drugima. A uskoro ete videti da odreene
stvari moete da razumete jedino objanjavajui ih drugima. Krug
postaje iri, ispravno i pogreno postaju u veim razmerama. Trei
pravac se ve odnosi na spoljni svet, i ispravno i pogreno postaje ono
to pomae ili odmae postojanju i radu cele kole, tako da se krug jo
vie iri. Ovo je nain da se razmilja o tome.
Posebno sam vam skrenuo panju na prouavanje i razumevanje
ideje o tri pravca. To je jedan od glavnih principa kolskog rada. Ako
to primenite, mnoge stvari e se otvoriti za vas. Ovaj sistem je pun
takvih instrumenata. Ako ili koristite, oni otvaraju mnoga vrata.
Prvi princip rada je da napori daju rezultate koji su proporcionalni
razumevanju. Ako ne razumete, nee biti rezultata; ako razumete,
rezultati e biti u skladu sa tim koliko razumete. Tako je prvi uslov
razumevanje, ali prethodno ovek mora da zna ta da razume i kako da
pravilno razumevanje stekne. Pravi rad mora biti rad na biu, ali rad na
biu zahteva razumevanje ciljeva, uslova i metoda rada. Cilj rada je da
se zasnuje kola. U ovu svrhu je neophodno da se radi prema kolskim
metodama i kolskim pravilima, i da se radi u tri pravca. Zasnivanje
kole podrazumeva mnoge stvari.
Postoje dva uslova u radu sa kojima se mora poeti; prvi, da se ni
u ta ne sme verovati, sve se mora proveriti; drugi, ak vaniji uslov,
da radi s njim, ovek ne moe nita da uradi. Drugo, ako ovek radi
sam, ili to pokuava, on ne moe da postavi nekog drugog na svoje
mesto, a u odreenom trenutku to postaje preko potrebno da bi se prelo
na sledei stepen znanja i bia. Seate li se onog to sam rekao o
stepenitu u prvoj lekciji, u vezi sa objanjavajem rasta magnetskog
centra i rada koji sledi? Rekao sam da ovek moe da se uspne na sledei
stepenik jedino postavljanjem drugog oveka na svoje mesto. To znai
da se ovek penje ovim stepenitem koje predstavlja razliku u nivoima
izmeu obinog ivota i onoga to se zove Put. Put ne poinje na istom
nivou kao obian ivot, ovek mora da se popne vie da bi ga dostigao.
To znai da nivo naeg razumevanja, na uobiajen um, ak i naa
uobiajena oseanja moraju da budu promenjena. Samo, u razmiljanju
o postavljanju druge osobe na sopstveno mesto, veoma je vano da se
izbegne jedna opasna greka. Neki ljudi su skloni da misle da to mora
da bude njihov individualni rad. Oni proputaju da razumeju da je ovaj
izraz formulacija opteg principa. Detinjasto je misliti da to moe da
bude uraeno tako to jedna osoba prenese ove ideje drugoj. Pre svega,
potrebno je razumeti da ljudi ne mogu to da urade, i drugo, da to ne
moe da se trai od njih, jer individualni rad moe da se odnosi jedino
na njih same. Postavljanje ljudi na sopstveno mesto je kolski rad, to
su zajedniki napori svih ljudi koji pripadaju koli. Celokupan kolski
rad je organizovan s obzirom na ovu svrhu, razliite grane rada tee
istom cilju: postaviti nove ljude na mesto koje su zauzeli ljudi koji su
sada ovde i na taj nain im pomoi da dosegnu druge stepenike. Niko,
meutim, o tome nije razmiljao na pravilan nain. Na primer, vrlo
malo ljudi razmilja o ovim predavanjima i o kui na selu: ko je to
pripremio, kako je to pripremljeno i pokrenuto. Ovo je odgovor na
pitanje o postavljanju nekog na svoje mesto, jer se drugi ljudi staraju o
vama i pripremaju stvari za vas. Oni su prouavali ideje sistema pre vas
i doli do izvesne take u svom prouavanju; i sada oni ele da idu dalje.
Za tako neto oni moraju da pomognu drugim ljudima da saznaju to to
oni znaju. Oni ne mogu da to urade sami, pa pomau da se spreme
predavanja i druge stvari za nove ljude. To je deo opteg plana kolskog
rada. Princip rada je da svako mora da ini ono to moe. Tada, kad
dou drugi ljudi, na njima je da ine ono to su pre njih inili. Odreen
period napora je neophodan i svako mora da ima udela u tome.
P: Zato ovek moe vie da uini u grupi nego sam?
O: Iz mnogo razloga. Prvo, kao to sam objasnio, zato to ne moe
da ima uitelja samo za sebe. Drugo, zato to se u koli uglaaju
plati. Ako ona doe suvie lako, ne ceni je. To je jedna strana, a sa
druge strane, ako cenite neku stvar, neete je pokloniti drugim ljudima.
ta vrednovanje znai? Ako shvatite kakav je napor uloen u to, koliko
je ljudi radilo, i koliko dugo, da bi vam dalo to znanje, neete ga davati
budzato, jer im, pre svega, ono nee biti korisno ako ga imaju, a drugo,
zato bi ga dobili dabe? To bi bila najvea nepravda. To, meutim, ne
moe da se desi poto oni ionako ne mogu da ga uzmu.
P: Koliko ja razumem, glavni cilj kole je da se proizvede supermen?
O: Nije mi poznato nita o toj "proizvodnji supermena". Ovo nije
odgajalite supermena.
P: U kakvom je odnosu prema kosmikom poretkom ideja o koli?
O: Ova kola - kola u kojoj vi moete da budete - jeste vrlo mala
stvar. Ona moe da vam pomogne, ali je previe smelo da sa svoje strane
mislimo da ona ima nekakvo kosmiko znaenje. Veoma je lako razumeti ideju kole ako o njoj jednostavno razmiljate. Vi elite da imate
odreeno znanje, a ne moete da ga dobijete dok ne naete kolu, mislim
kolu koja je dobila ovo znanje od druge kole, ne znanje koje potie
od obinih ljudi. To je jedina ideja od koje moete da ponete.
P: Pre nekog vremena si pomenuo ljude vieg uma od kojih ovo
znanje dolazi. Da li oni stvarno postoje, i kako da ih prepoznamo?
O: Ne moemo da ili prepoznamo ako oni ne ele da budu prepoz
nati. Ali, ako oni to ele, mogu da pokau da su na drukijem nivou.
Ako sretnemo ljude vieg nivoa, neemo prepoznati njihovo bie, ali
moemo da prepoznamo njihovo znanje; mi znamo granice svog znanja,
tako da moemo da vidimo kad neko zna vie od nas. To je sve to je
mogue za nas u sadanjem stanju. Ali mi ne moemo da vidimo da li
je drugi ovek svestan ili nije, ili da li je svesniji od nas. On e izgledati
isto, a esto se deava, a to je posebno zanimljivo, da ljudi koji su
razvijeniji mogu da izgledaju manje svesni i moemo da smatramo da
su jo vie mehanini od nas samih.
P: Da li kole postoje da bi imale opti uticaj na druge ljude koji
nisu u kolama, ili u potpunosti iz sopstvenih razloga?
O: Rekao bih iz oba razloga, samo to ove dve stvari nisu protivrene, jer kako kole mogu da imaju uticaja na ljude koji nisu u
kolama? Jedino njihovim pripremanjem za kolu, ne na drugi nain.
Vidi, glavna tekoa u razumevanju kolskih sistema je ta to oni ne
mogu da budu suvie razblaeni. Ako se razblae, tada postaju svoja
suprotnost, prestaju da ita znae, prestaju da imaju ikakvu svrhu.
P: Zar nisu kole u prolosti uticale na oveanstvo?
POGLAVLJE XII
Neophodnost da se razlikuju vanije od manje vanih ideja sistema Ogranienja bia - Mogunosti za promenu bia - Domain, skitnica i
luak - Hasnamus - San i mogunost buenja - Uvidi i rei - Kako da
se pojaa emocionalni stav - Oseaj za razmeru - Pamenje sebe - Znati
i videti sebe - Biti ozbiljan - Borba protiv navika - Razumevanje
mehaninosti - Napori - Prouavanje sebe - Posmatranje sebe - okovi
- Kako da budemo emocionalniji? - Ostvariti vei pritisak u radu Obuka emocionalnog centra - Pozitivna oseanja - Prijatna i neprijatna
oseanja - Poveati uvaavanje - Kako se javljaju nove stvari - Sporost
razumevanja - Podizanje sopstvenog standarda
bilo ega drugog doneti pamenje sebe. Naa tekoa u pamenju sebe
uglavnom proistie iz nedostatka uvida da ne pamtimo sebe. Kasnije u
to mogu da uu mnoge druge stvari, ali ako pokuava da ih sve
odjednom ima, nee dobiti nita. Pokuaj da posmatra kako ti prolazi
vreme. Pretpostavimo da si u pozoritu, ili si ovde, ili ide da vidi
prijatelje; potom, kad se vrati kui, upitaj se da li si bio svestan sebe,
i uvidee da nisi. Ili, ako si u autobusu, kad izae upitaj se ta se
deavalo usput. Uvidee da po prirodi stvari nikad ne pamti sebe mora da sebe navede da to uini.
P: Kako se onda javljaju sluajni bljeskovi pamenja sebe?
O: To moe biti intenzivni rad centara, posebno kad jedna funkcija
posmatra drugu. Kad jedan centar posmatra drugi centar, utisci mogu
biti dovoljno jaki i dovoljno suprotstavljeni, ili dovoljno od pomoi da
dovedu do pamenja sebe. Mnoge od tih stvari moe da namerno
stvori, poto ne moe da rauna da e svest o sebi stei pomou
sluaja.
P: Izgleda mi da nije dovoljno to to nas uverava da emo stanje
svesti o sebi znati po njegovom posebnom ukusu i elim da znam kako
moemo da ga prepoznamo intelektualno, ne rizikujui da se umeaju
oseanja ili subjektivna misao.
O: Oseanje ne znai meanje. Intelektualna funkcija moe da te
vodi do odreenog stepena; dalje mora da putuje oseanjima. to se
tie svesti o sebi koja predstavlja vie stanje svesti, ne moe se rei da
je to iskustvo sigurno mogue ili lako dostupno, poto ono znai
promenu bia; prema tome, teko je mehanikom oveku rei kako e
se oseati i gledati na stvari kad postane svesniji. On spava. Kako moe
da se kae ta e osetiti ili uiniti kad se probudi?
Ne moemo da nainimo prvi korak prema viim stanjima zato to
ima mnogo stvari od kojih ne elimo da odustanemo. Svako od nas
savreno dobro zna od ega mora da odustane, ali niko ne eli da to
uini. U odnosu na pamenje sebe to je, meutim, mnogo jednostavnije;
ako ovek zaista pokuava na sve mogue naine, primetie razliku
izmeu svog stanja i stanja oveka koji ne pokuava da pamti sebe.
P: Kad pokuavam da pamtim sebe, ponekad mi se predstava o
vremenu promeni. Da li je to iluzija?
O: To je sasvim mogue, ali u odnosu na pamenje sebe ne smemo
da razmiljamo o dodatnim rezultatima, sporednim rezultatima. Mo
ramo da mislimo samo o konanoj injenici da ne pamtimo sebe, to
znai da spavamo, i da elimo da pamtimo sebe, to bi znailo da smo
O: U ivotu sve ima svoje vreme, i ako ovek suvie dugo eka,
stvar postaje beskorisna i mogu da se dobiju samo loi rezultati. S
vremena na vreme se pojavljuju preice, i ako ih propustimo, posle
izvesnog vremena prestaju da se javljaju. Neophodno je da se zapamti
sve to je u razliitim prilikama reeno o naporu, jer je napor osnova
rada; to vie napora ulaemo, vie moemo da oekujemo. Mi elimo
veoma krupne stvari; mi i ne shvatamo koliko su krupne stvari koje
elimo. U poetku su napori mali zato to u obinom ivotu ne ulaemo
napore; u ivotu se ini sve da se izbegne rad, pa je zato teko da se
shvati i prihvati neophodnost napora. Svi nai naini razmiljanja i rada
tee da izbegnu napor po svaku cenu.
P: to se tie promene bia - izgleda da je samo pomou napora
mogue da se uini neto drugaije. To je, znai, zaarani krug jer nita
ne moe da uini drugaije, zato to ti se bie nije promenilo.
O: Ne, tako je u ivotu, ali ne i u koli. U bilo kom sistemu ili koli
to je drugaije. U obinom ivotu ovek ne moe nita da promeni nainimo jedan korak desno i jedan korak levo, a situacija ostaje ista.
Ali ako ovek radi u kolskim uslovima, to nije isto. Ako ovek radi
brzo, promena e biti brza; ako radi veoma malo i promena e biti u
skladu s tim. Ne moe da kupi veliku kuu za par novia - mora da
je plati onoliko koliko kota. Jednostavno misli o tome na sledei
nain: koliko plaa, a koliku promenu oekuje? Priali smo dovoljno
i moemo da razumemo dovoljno. Moramo da vidimo koliko plaamo,
a tada emo videti koliko moemo da dobijemo. Ne moemo da
oekujemo vie. Da li je to jasno? Koliko zaista napora ulaemo? Ako
obmanjujemo sebe, ne moemo to da znamo, ali ako se ne obman
jujemo, moemo da vidimo koliko moemo da oekujemo.
Napor sam po sebi nee pomoi, jer ne zna u kom pravcu da ulae
napor. Zato je neophodna kola. Ovakav kakav je, ovek moe da naui
mnoge stvari ako mu se one pokau i objasne, ali ako ih dobije sam od
sebe, dobie ih na pogrean nain i pravie greke, ili ih jednostavno
nee dobiti. Da nismo takvi, kole ne bi ni bile neophodne - bar neki
ljudi bi te stvari mogli da dobiju sami. To, meutim, nije mogue; niko
to ne moe.
P: Onda se ne moe mnogo dobiti od knjiga?
O: Mogu se dobiti neke ideje, ali ovek dobija jednu, a proputa
deset drugih stvari. Zapravo, postoje knjige u kojima su zapisane veoma
duboke tajne, ali ljudi mogu da ih itaju a da do tih tajni nikad ne dou.
To je potpimo sigurno. To je, opet, povezano sa osnovnom idejom da
veoma jak i trajan napor u bilo kom radu koji obavlja posle izvesnog
vremena te ini oseajnijim - ne odjednom, svakako. Da bi se poveala
oseajnost nuan je odreeni period napora u raznim pravcima.
P: Zato bi ulaganje napora bilo tako teko?
O: Napori mogu da izgledaju teki jer u svom umu nismo pri
premljeni; o njima ne razmiljamo ispravno. Mi ak i mentalno ne
prihvatamo da je neophodno da se ulau napori. To je stvarno najvea
tekoa. Neophodnost da se ulau napori javlja se kao ok, kao nova
stvar.
P: Nisam u stanju da pomou napora dostignem stanje koje se
ponekad sluajno javi.
O: Kae da se javlja sluajno. Ako je to ono to ja mislim da jeste,
ono dolazi kao rezultat tvojih napora, jedino to ne dolazi u tom
trenutku. Ako, meutim, nisi inio napore ono ti ne bi sluajno dolo,
ono nije stvarno sluajno. to vie napora ulae, ima vie takvih
sluajnih trenutaka pamenja sebe, razumevanja, oseajnosti. Svi su oni
rezultat napora - samo to u ovom sluaju ne moemo da poveemo
uzrok i posledicu. Razlog zato ne moemo da ih poveemo verovatno
lei u mnogim malim stvarima, kao to su identifikacija, fantazija i
slino. Uzrok je, meutim, tu i u odreenom trenutku e dati rezultat.
Nikad ne sme da oekuje trenutne rezultate. Neophodno je da se dugo
radi da bi se stvorili trajni standardi, da bismo imali trenutne rezultate;
a ak i tada oni dolaze samo u stanjima s veoma mnogo oseanja. Ako
bismo mogli da pomou volje, elje ili namere postanemo oseajniji,
mnoge stvari bi bile drugaije. Ali, ne moemo. U pogledu oseajnosti
smo na veoma niskom stupnju i zato najvei deo rada koji sad oba
vljamo, ak i kada ga zaista obavimo, ne moe da ima trenutne rezultate.
Meutim, nijedan ispravan napor nije izgubljen, neto uvek ostaje;
samo, to mora da bude praeno drugim, veim naporima. Zato je prvo
pitanje kako da postanemo oseajniji, a to ne moemo da uinimo
drugaije izuzev indirektno, time to ulaemo napore. Drugo pitanje je
kako da upotrebinio emocionalna stanja kad se pojave, i zato moramo
da se za to pripremimo, jer to je mogue uiniti. Emocionalna stanja se
javljaju, a mi ih gubimo u identifikaciji i slinim stvarima. Meutim,
mogli bismo da, ih upotrebimo.
P: Kad se jave emocionalna stanja, da li je pamenje sebe jedini
nain da ih produimo ?
O: Rekao sam - da ih upotrebimo. Svakako, ako pamti sebe, videe
mnoge naine da upotrebi to stanje kad se pojavi. To je stvar pos-
kau kako ih stei: "Imajte vere, imajte ljubavi". Kako? Hrist je rekao:
"Volite svoje neprijatelje." To nije za nas; mi nismo u stanju da volimo
ni svoje prijatelje. To je isto kao kad kaete slepcu "Mora da vidi"!
Slep ovek ne moe da vidi, inae ne bi bio slep. To je ono to pozitivna
oseanja znae.
P: Kako moemo da nauimo da volimo svoje neprijatelje?
O: Najpre naui da voli sebe - ti ne voli sebe dovoljno; voli svoju
lanu linost.
Teko je da se razume Novi Zavet ili budistiki spisi, jer su to
beleke koje su pisane u koli. Jedan red tih beleaka odnosi se na jedan,
a drugi na drugi nivo.
P: Postoji li ime za neko oseanje koje nije negativno?
O: To moe biti zadovoljstvo, ili patnja. Oba, meutim, mogu da
postanu negativna, jer ta tendencija postoji; svako oseanje moe ili da
postane negativno ili da izrodi druga negativna oseanja.
P: Zar instiktivni centar ne daje dobre zamene za oseanja? Na
primer, ljubav kod ivotinja i male dece...
O: Ne moe se govoriti o ivotinjama kad govorimo o oveku.
Instiktivna negativna oseanja imaju sopstveno mesto i sopstvene nor
malne uzroke, ali emocionalni centar uzima njihove rezultate i zamenjuje imaginarnim uzrocima. Veoma je interesantno da se uvidi nedos
tatak simetrije izmeu prijatnih i neprijatnih oseanja. Prijatna oseanja
ne mogu mnogo da rastu, ona su ograniena. Neprijatna oseanja mogu
da rastu. To se, meutim, odnosi na nae sadanje stanje svesti; u
narednom stanju se ponovo uspostavlja simetrija, jer tu takoe mogu
da rastu i prijatna oseanja. Svakako, to ne moemo da proverimo dok
smo u drukijem stanju svesti. Zato negativna oseanja mogu da rastu?
Zato to abnormalnom stanju maine nema ogranienja. Zadovoljstva
su, meutim, ograniena naom moi percepcije. To je jedna od nez
godnih stvari u naoj situaciji.
P: Mislim da smo toliko navikli da prosuujemo po rezultatima da
mi je, kad uloim napor da radim, teko to ne mogu da prosudim da li
neto postiem ili ne .
O: Sasvim te razumem. Ali, suvie je rano da se govori o rezul
tatima. Doi e vreme, i to moe da bude vrlo skoro, kad e poeti da
primeuje neke rezultate, ali ne jo. U uobiajenim okolnostima mi
prosuujemo pomou rezultata. Ako uimo neki jezik, znamo da emo
posle izvesnog vremena biti u stanju da itamo kratke reenice, potom
male odeljke, a onda kratke prie. Ako, meutim, uzme psiholoku
POGLAVLJE XIII
Razne kategorije ljudskog delovanja - Ispravna i pogrena upotreba
trijada - Prouavanje ljudskih aktivnosti - Pamenje polazne take Unutranje razdvajanje - Nauiti da se prepozna lana linost - Maske
- Odbojnici i slabosti - Prouavanje metoda - Budilnici - Nemogunost
da se sistem prouava iz perspektive korisnosti - Filozofski, teorijski i
praktini jezik - Tri nivoa kole - Ispravno miljenje - Duge i kratke
misli - Uloga intelekta - Razliite vrednosti - Ispravna i pogrena
radoznalost - Kritiki stav - Uticaj na druge - Pria o lukavom oveku
i avolu
pogrene trijade da bi se postigao dati cilj. Ako to razumemo, razumeemo da pomou odreene vrste aktivnosti moemo da stignemo
samo tamo gde i stiemo, i nigde drugde. Da bismo stigli na neko drugo
mesto, treba da upotrebimo razliitu delatnost. Sada, meutim, ne
moemo da biramo, jer ne znamo.
P: Moemo li da nauimo koju delatnost da koristimo?
O: Svakako. Moe da ui iz rada. Rad u koli moe da se obavi
samo na jedan nain. Zato pokuava jedan, drugi, trei nain, i pre ili
kasnije dolazi do pravog. U obinim okolnostima ne moe da vidi
rezultate svog rada - postoje mnoge mogunosti za samoobmanu. U
kolskom radu, meutim, ne moe da obmane sebe. Ili dobije neto
ili ne dobije, a to moe da dobije samo na jedan nain. Postoje i drugi
metodi da se naui o razliitim vrstama delovanja, pomou intelektual
nog razumevanja, ali na to emo priekati. Voleo bih da najpre bolje
razumete opti princip.
Vidite, u re "delatnost" ulaze i napor i cilj i motiv, tako da je
delovanje povezano sa motivom, ali ne na nain na koji vi mislite.
Odreeni rezultat moe da se dobije samo odgovarajuim delovanjem;
istovremeno motiv takoe odreuje delovanje. Motiv je vana stvar, ali
ovek moe da uini najgore stvari iz najboljih motiva zato to koristi
pogrean napor, a pogrean napor daje pogrean rezultat. Pretpostavimo
da hoete da sagradite neto, a koristite napor koji moe da se upotrebi
iskljuivo za razaranje; u tom sluaju umesto da gradite, samo uni
tavate stvari, a sve u najboljoj nameri.
Dao sam vam nekoliko primera, pokuajte da naete paralele.
Pokuajte, na primer, da razmislite o tome da ne moete da naslikate
sliku ni pomou delatnosti kojom se gradi kua, niti pomou one kojom
se spaljuje; istovremeno za izgradnju kue nije potrebna delatnost
kojom se slika slika - za to se trai mnogo jednostavniji napor. Dobre
slike moe da slika samo nekoliko ljudi, ali u izgradnji kue moe da
uestvuje svako. Potom, napor kojim se gradi kua nije dovoljan da se,
na primer, pronae nova vrsta elektrinog zvonca. A delatnost kojom
se izmilja elektrino zvonce nee proizvesti dobru sliku. Razliite vrste
delatnosti znae razliite vrste trijada, ali je zasad bolje da ostavimo
trijade i ne mislimo koja delatnost predstavlja koju trijadu, jer ete od
toga samo izgubiti nit razmiljanja. Morate jedino da pokuate da vidite
razlike. Iz neznanja ili nestrpljenja ljudi esto koriste pogrene trijade,
i svoj neuspeh objanjavaju loom sreom, ili zlim silama, ili sluajem.
P: Kad obavljamo odreenu delatnost, treba li da pokuamo da
uporedimo tu delatnost sa primerima koje si spomenuo?
P: Misli li na intonaciju?
O: Da, a takoe i na stvarni zvuk glasa. Ako se obui da slua,
emocionalni centar moe da uje razliku.
P: Govori o mogunosti da se podelimo na pogrean nain. ta pod
tim podrazumeva?
O: Pretpostavimo da sve to mi se svia zovem "ja", a sve to mi se
ne svia "Uspenski" - to bi bila pogrena podela. "Ja" iz koga posmatram je taka, ono jo nema materijalnu egzistenciju, ono je samo
zaetak iz koga moe da raste "ja". Ako bih mu pripisao materijalnu
egzistenciju, to bi bilo pogreno.
P: Zar mu se ne moe dati bar neka teina?
O: Da, ali samo u odnosu na rad. Onaj ko pamti cilj, ko eli da radi
je "ja" - ostalo je "Uspenski".
P: Oseam da ne mogu da verujem niem u sebi. Ako steknem
trenutak razumevanja, izgleda da ga preuzima lana linost i deo mene
koji razume odlazi. emu mogu da verujem?
O: Oseanje da ne moe da veruje sebi javlja se u razliitim
trenucima u radu: kao obmana, kao izvinjenje, ili se javlja kao stvarno.
To se, meutim, deava kasnije; zasad je to uvianje mehaninosti. Za
rad je potrebno odreeno vreme i odreena istrajnost. Sada mora da
uini ono to moe; vremenom e biti u stanju da izmeri rezultate
svog rada.
P: Da li je tatina sutina lane linosti?
O: To je jedna od osobina lane linosti u ovom ili onom smislu.
Kod nekih ljudi to moe da bude glavna osobina, i tada je veoma
oigledna i vidljiva; esto su, meutim, te crte zaklonjene drugim
stvarima i ne pokazuju se.
P: Ako je rad protiv lane linosti proces, znai li to da ovek moe
da osciluje gore - dole?
O: Da, a ti mora da u sebi razume mo i ogromne razmere lane
linosti; tada e razumeti da vrlo esto ljudi i nemaju nita drugo, a
ako i imaju neke mogunosti, lana linost daleko pretee nad njima.
Lana linost odluuje o svemu. U obinom ivotu lana linost kontrolie svaki moment, izuzev moda trenutaka kad ovek ita ili o
neemu razmilja. Ali, kad ovek pone da radi i magnetski centar pone
da raste, ponekad moe da se desi da lana linost iezne na deset ili
petnaest niinuta i prui magnetskom centru ansu da se ispolji. To je
nain na koji nestaje lana linost. Ona ne nestaje sasvim, ona samo na
neko vreme odlazi. To je ba ono to moramo da pokuamo - da je
odagnamo na odreeno vreme.
POGLAVLJE XIV
Line tekoe - Neophodnost da svako pronae svoju najvaniju i
najtrajniju tekou - Negativna oseanja, fantazija, formativno
miljenje - Stvaranje novih taaka gledita - Borba protiv identifikacije
- Tri kategorije negativnih oseanja i kako postupati s njima - Trans
formacija negativnih oseanja - Razdraljivost - Lenjost - Sumorna
negativna stanja - Razni oblici fantazije - Odricanje od patnje Dobrovoljna patnja kao najvea snaga koju moemo da imamo - Uloga
patnje u organskom ivotu - ovek je posebno nainjen da evoluira Odgovornost u linom radu - Neophodnost da se istovremeno radi u
vie pravaca - Formativno miljenje i njegove osobine - Asocijativno
miljenje - Potreba za viim centrima da bi se razumela istina Meditacija - Ispravno miljenje - Zamiljeni razgovori - Razna znaenja
vere - ivot posle smrti
moe da vidi u punoj veliini, a kod drugih moe da vidi samo rep.
Ako pokua da zapaa i da se ne identifikuje, to e te uiniti jaim u
izlaenju nakraj sa oseanjima.
P: Koji je ispravan nain da se interesujemo za stvari bez iden
tifikacije?
O: Nema ispravnog naina. Mora ili da misli o pravim stvarima,
ili da sve povee sa pamenjem sebe. Ako moe da misli o pravim
stvarima, moe se za njih interesovati bez identifikacije, ali ako se
identifikuje, svako razmiljanje prestaje i postaje puko formativno
ponavljanje rei.
P: Jedno od negativnih oseanja koje mi se stalno deava okree me
protiv ljudi za koje mislim da sam ih zanemario ili im na neki nain
nakodio. Ono se zasniva na identifikaciji. Ne vidim kako da se od toga
otrgnem.
O: Teko je rei. Mi smo toliko mehanini da u nekim sluajevima
nismo odgovorni. U isto vreme, nemamo pravo da kaemo: "Nisam
odgovoran, pa zato nije vano ta inim". Moramo da uinimo ono to
moemo. Neidentifikovanje, meutim, u tom sluaju nee pomoi. Ako
si uinio neto pogreno, pokuaj da to ne uini opet. Veoma esto
ljudi uloe svu svoju energiju u razmiljanje o pogrenim stvarima koje
su uinili, a sutradan opet uine istu stvar.
P: Da li si rekao da negativna oseanja mogu da budu korisna ako
se ne bismo identifikovali sa njima?
O: Kad se ne bismo identifikovali, dobili bismo drugaije rezultate.
To bi bez sumnje pomoglo, jer bi nam dalo orijentaciju u ivotu i
mnogim drugim stvarima koje jo ne znamo.
Da, rekao sam - ako se ne bismo identifikovali, bile bi to veoma
korisne funkcije. Ovakve kakve su, nisu korisne. Sva negativna osea
nja koja ne moemo da izbegnenio postaju korisne funkcije ako ih
koristimo za pamenje sebe. Neki ljudi uspevaju da to uine i postiu
dve stvari odjednom: eliminaciju negativnih oseanja i stvaranje pame
nja sebe. Ako ima neko trajno negativno oseanje i ako ga, putem
ispravnog miljenja, povee sa pamenjem sebe, ono e, posle nekog
vremena, pomoi pamenje sebe i posle neto vie vremena, ako
istraje, oseanje e nestati. Prema tome, ona mogu da korisno poslue
ako moe da ih iskoristi; ako se, meutim, s njima identifikuje, ona
uopte nisu dobra.
P: Moe li se ita uiniti sa negativnim oseanjima kad je ovek u
loem stanju?
O: Sam bol usled patnje nije negativno oseanje, ali kad se umeaju
fantazija i identifikacija, on postaje pravo negativno oseanje. Emo
cionalni bol, kao i fiziki bol, nije sam po sebi negativno oseanje, ali
kad mata pone da dodaje stvari, on postaje negativan.
P: Tvreno je, ili bar ukazano, da ovek voli da pati. Da li je to
sasvim istinito?
O: Ti ne razume sasvim ta to znai. Ako dublje razmisli, videe
da svako ima neku vrstu patnje, da kaemo samosaaljenja. Od tog
samosaaljenja ovek nikad ne odustaje; to mu je najdrai posed, on ga
nosi sa sobom, postavlja ga na najbolje mesto; on nikad nee ni pokuati
da u svom umu naini napor da se tog samosaaljenja otarasi. Svako
ima jedno ili dva negativna oseanja za koja je posebno vezan. On ne
kae sebi: "Ja volim to negativno oseanje", ali ivi u njemu, ono ga je
potpuno apsorbovalo, i sve je obojeno tim negativnim oseanjem, tako
da ga on nee rtvovati. Za mnoge ljude rtvovati njihovo glavno
negativno oseanje znai rtvovati itav ivot.
P: Otkad je ovek prestao da veruje da su njegove patnje direktna
boja kazna, zar ih se ne stidi i nije kivan na njih?
O: Da, tako izgleda, ali u stvarnosti ih se nikad nee odrei. Kad
odlui da od njih odustane, on ih se zaista oslobaa. To izgleda
jednostavno, ali kad se doe do prakse, ovek shvata da to ne moe da
uini, jer mu je njegova patnja ve postala navika; i zato, iako je u svom
umu odluio, on nastavlja da osea isto. Pa opet, da bi se odreklo
nepotrebne patnje, prvi korak je da se o tom odricanju odlui u umu.
Kad ovek to odlui, posle izvesnog vremena e se i odrei; meutim,
sve dok je njegov um hipnotisan tom patnjom, on nee uloiti napor.
P: Ako je se odrekne, ta e dobiti zauzvrat?
O: Zauzvrat e dobiti odsustvo patnje. Zato i ne eli da se odrekne.
P: Koji metod moe da se upotrebi za rtvovanje patnje?
O: Shvatanje vrednosti. Ima, meutim, raznih vrsta patnje. Ponekad
je efikasan nain da se uniti patnja da u vidimo da ona pripada imaginar
nom delu nas. Podela na stvarno i imaginarno je veoma korisna.
Opta ideja je da ne moe da dobije neto ni za ta, mora da
rtvuje neku stvar. Ali, ta da se rtvuje? Neko nee da rtvuje jedno,
neko drugi drugo. Odgovor je: rtvuj svoju patnju - negativna oseanja,
negativnu fantaziju i sve sline stvari. To je veoma dobra rtva, jedino
to je vrlo teka, jer je ovek spreman da rtvuje svo zadovoljstvo, ali
ne i patnju.
P: Ponekad dok sam nastojao da pamtim sebe imao sam udan oseaj
u vezi s neivim objektima, kao da imaju neku vrstu svesti koja
predstavlja njih same.
O: Odbaci mogunost fantazije. Recimo jednostavno da si osetio
neto novo u stvarima. Meutim, kad to objanjava, poinje da
fantazira. Ne pokuavaj da objasni, jednostavno to ostavi. Ponekad
na taj nain moe da oseti udne stvari, ali objanjenja su uvek
pogrena zato to osea pomou jednog veoma dobrog instrumenta, a
objanjava pomou drugog koji je vrlo nezgrapna maina i nije u stanju
da zaista objasni.
P: Izgleda da se sve vraa na isto pitanje - kako biti oseajniji.
O: Ne moemo da pokuavamo da budemo oseajniji - to vie
pokuavamo, to manje emo biti oseajni. Moe da pokua da bude
svesniji, a ako postane svesniji, postae i oseajniji. Mora da misli
o tome kako da stekne vie energije da postane svesniji. To bi bilo
pravo pitanje, a odgovor bi bio da najpre mora da zapui rupe i
pokua da stekne vie energije sluajui sve odrednice koje dobija u
radu - sve. Nemoj da se koncentrie samo na jednu; uvek moe da
nae neto to nisi uinio.
P: Ponekad oseam da sam u stanju da se koncentriem, ali ne znam
ta da radim. Samo razmiljam o malim stvarima i to opet nestane.
O: Materijala za rad na sebi uvek ima vie nego dovoljno; to se tie
toga ta da radi, to ti nikad ne moe nedostajati. Pokuaj da zaustavi
misli - to je lako i korisno. Ako nema energije da to uini, mora da
je sakupi borei se protiv mehanikih navika i slinih stvari. To e u
dovoljnoj meri akumulirati energiju za napor da pamti sebe ili napor
da zaustavi misli.
P: Da li je meditacija, onako kako se u njoj govori u indijskoj
literaturi, isto to i pamenje sebe?
O: Te knjige govore o meditaciji, ali takoe govore da ovek mora
da radi pod vodstvom uitelja. Mi proitamo jednu stvar, a zaboravimo
drugu; mislimo da smo u stanju da prouavamo meditaciju ili da i sami
meditiramo. Ako si u stanju da pamti sebe, moe da meditira; ako
nisi, ne moe. Pamenje sebe znai vladanje mislima, drugaije stanje.
Meditacija je delovanje razvijenog uma, a mi je pripisujemo sebi. Bilo
bi veoma dobro da moemo da meditiramo, ali ne moemo; pamenje
sebe je put do meditacije. Ne moe se poeti od kraja; mora da pone
od poetka, kao i u svemu drugom. ta "meditacija" znai za nas?
Razmiljanje o sistemu; pokuaj da se ideje poveu i sistem
POGLAVLJE XV
Ideja ezoterije - Logiki i psiholoki metod razmiljanja - Objanjenje
psiholokog metoda - ta se podrazumeva pod idejom ezoterije Odreene vrste ezoterikih ideja postaju dostupne samo u tekim
vremenima - Neophodnost jedinstva - Materijalnost znanja - Veliko
znanje i po emu se ono razlikuje od obinog znanja - Sakupljanje
znanja - kole - Moe li ovek da utie na spoljanja zbivanja? Prouavanje ivota - Valni dogaaji u ivotu i njihov ulicaj - Subjektivni
putevi i objektivni put - Stavovi kao sredstvo da se dobiju drugaiji
uticaji - Procenjivanje dogaaja u ivotu - Postepeno nestajanje B
uticaja - Zato se smanjuje uticaj ezoterijskih krugova? - Nedostatak
pripreme - Sistem i kako se do njega dolo - Razliite razmere - Smrt
kola i neophodni uslovi za njihovo postojanje - Odnos ovog sistema
prema hrianstvu - Umreti i roditi se - Molitva - Sugestije za
prouavanje molitve "Oena"
Dao sam vam optu ideju o osnovnim principima sistema i do
danas je teite naeg rada, bar praktinog rada, bilo u nama samima.
Danas elim da vam dam iru perspektivu.
Neophodno je da se razume ideja ezoterije i da se shvati zato
odreeni ljudi tu ideju mogu da razumeju, a drugi ne. Moramo da znamo
ta znai ezoterija, ta je u nju ukljueno, ta ona iskljuuje, ta je sa
mom povezano i ta moe da slui kao neka vrsta probe ili znaka za
prepoznavanje ljudi koji mogu da je razumeju.
Nekim ljudima ideja ezoterije izgleda apsurdna, neverovatna. Za
njih ezotenja ne samo da ne izgleda vredna, ve ak i nemogua. Za
mogu da uine nita - one moraju da okolnosti uzmu takve kakve su, i
male i velike, i elementarne ili visokorazvijene kole. One moraju da
postoje u onim okolnostima u kojima se zateknu, pa ako okolnosti
postanu nemogue, i kole postaju nemogue. To mora da se ima na
umu.
Ima jo jedna stvar povezana sa ovim. Religija je stabilnija stvar.
Moda je ona ureena na takav nain ba zato da bi opstala. kole,
meutim, ne mogu da se organizuju na isti nain; njima je, da bi
preivele, potreban neki minimum sigurnosti.
P: Zato se u nae doba smanjio uticaj ezoterijskih krugova?
O: Ljudi postaju sve manje i manje zdravi. Manje im je potrebna
istina, manje su sposobni da je prepoznaju i lake se zadovoljavaju
laima. Interes za takve ideje je mnogo manji i ljudi su mnogo manje
pripremljeni nego pre trideset ili etrdeset godina. A to nije samo
rezultat politikih zbivanja, iako i ona imaju udela.
P: U kom smislu misli da su ljudi manje pripremljeni?
O: Na primer, u Petrogradu ideja ezoterije nije objanjena; pretpos
tavljalo se da je poznata. Sada vie ne moe da se pretpostavlja da je
psiholoki nain miljenja, postojanje ezoterijskih krugova i potreba za
kolama ezoterijskog porekla neto to ljudi razumeju. Nikad ne mo
emo da razumemo smisao ezoterije i unutranjih krugova dok ne
razumemo da je ivot haos i da stvari, umesto da vie podleu kontroli
i redu, postaju sve komplikovanije i nekontrolisanije. Mi komplikovanje smatramo progresom. U obinom ivotu ljudska dela nisu
usklaena i rezultati su nepredvidljivi. Svako radi u svom pravcu, a
kombinacija rezultata proizvodi neka dogaanja. Rezultati u ivotu su
rezultati ukrtanja ciljeva, ne rezultati namerno usmerenog delovanja.
Neophodno je da se razume da je u spoljanjem krugu uvek tako i ne
moe biti drugaije. Ne moemo da uinimo nita da to promenimo.
Veoma je vano da se o tome misli i da se stvari posmatraju iz te
perspektive. Ako ovek ne razume razliku izmeu spoljanjeg i un
utranjeg kruga, nee razumeti nita dalje. Ono to je mogue u
unutranjem krugu nije mogue u spoljanjem.
P: Zar nee sadanje stanje u svetu uiniti da ljudi vie tragaju za
kolama? Ljudi su uplaeni, oseaju se nelagodno.
O: Zato bi jedna nelagodnost vodila drugoj nelagodnosti? Misli
li da e ih to nagnati da dou? Suvie oekuje od njih. oveku moe
rei da e, ako prouava ovaj sistem, biti budniji, ali mu ne moe rei
da e biti bolji.
razume tek onda kad razume kako se menjaju razmere. Kao to sam
rekao, sistem je dat u odlomcima od kojih je svaki u razliitoj razmeri.
Mora da ih spoji i istovremeno ispravi razmeru. To je kao da je
nekoliko geografskih karti, od kojih je svaka u drugaijoj razmeri,
iseeno na komade. Mora da vidi koji deo odgovara kome, gde se
razmera veoma razlikuje a gde se razlikuje manje. To je jedini nain da
se proui ovaj sistem.
P: Hoe da kae da ne moemo da govorimo o svetu dok ga ne
smanjimo na svoju razmeru?
O: Ne, hou da kaem neto sasvim drugo. Naravno, mi sve
umanjujemo, ali sam hteo da kaem da stvari moramo da prouavamo
u razliitim razmerama, da to imamo na umu i da uvidimo odnose
izmeu razliitih razmera i injenicu da se stvari menjaju kad se razmera
promeni. Takoe moramo da imamo na umu da za mnoge stvari mislimo
da neto znae, dok one zapravo ne znae nita. Ovaj sistem nas ui da
naemo razliku izmeu stvarnih i imaginarnih (ak i gorih od imaginar
nih) vrednosti.
P: Oseam da posedujemo samo polovinu poznavanja sistema koje
bismo mogli da imamo.
O: Mnogo manje od pola. Ovakvi kakvi smo, moemo da dobijemo
samo odlomke, ali dovoljno velike da bismo od njih mogli da neto
izgradimo. Moramo da pokuamo da razumemo strukturu. Kad ima
sve odlomke pred sobom, moe da vidi odreene veze, a kad otkrije
te veze, moe da vidi mnoge druge stvari.
P: Da li si dosta izmenio uenje?
O: Nisam ga izmenio. Ponekad, meutim, volim da ponem sa
druge strane. U ovom sistemu, kao i u svakom organskom sistemu,
moe da se poe od bilo koje take - to nije izmena. Sve drugo ostaje
isto, ali vie volim da ponem sa psiholoke strane.
Primaju li ljudi u unutranjem krugu ikakvu kontrolu nad ljudima
u spoljanjem krugu?
O: Da, ali uz mnoge ograde. Svesni krug ne moe da deluje direktno,
ve samo pomou B uticaja. Uticaji C se javljaju samo ako su uticaji B
prihvaeni i ako ih ljudi trae. Ljudi unutranjeg kruga nemaju kontrolu
nad onima koji nee da znaju za njih. Oni ne mogu da upotrebe silu, jer
bi to znailo pogrenu trijadu, pogrenu delatnost. Za svaki rezultat koji
elimo da dobijemo postoji posebna trijada. Na primer, ako ljudi ele
da steknu kontrolu, to mogu da postignu samo na jedan nain. Ako
deluju na drugaiji nain, dobie suprotne rezultate. Ratovi, revolucije
fantazijom. Za neke ljude to moe da bude put, ali to nije put za nas.
Mi elimo da preciznije znamo kako da se razvijemo, pa su zato za nas
takve definicije opasne, jer nemamo instrument pomou koga moemo
da razdvojimo fantaziju od stvarnosti. To je ono to mora da zapamti
u ovom sistemu - da naui kako da razlikuje fantastino od stvarnog
od samog poetka, poto naui da razlikuje fantaziju od stvarnosti u
sebi. Potom, kasnije, na viim nivoima svesti, bie u stanju da to
razlikuje i u objektivnom svetu. Mnogi od tih mistikih puteva samo
poveavaju zbrku. Umesto da oveka priblie istini, oni ga od nje
udaljavaju.
P: Onda ovek stalno treba da trai ono to ga razdrauje?
O: Zato razdrauje? Uzeo si to zdravo za gotovo i sad pokuava
da nae suprotnosti. Moe itavog ivota da pokuava i da ne
postigne nita ako radi na pogrean nain. Mora, meutim, da na
ispravan nain nastoji da pamti sebe, da se ne identifikuje, da stekne
kontrolu. Niko nema dovoljnu kontrolu. Mi ne vladamo sobom, i zato
ne moemo da ponemo da inimo ovo, a ne inimo ono. Najpre
moramo da prouavamo, najpre da razumemo. Moramo da prouimo
sebe, a ponekad moemo da preokrenemo jednu sitnicu, pa drugu
sitnicu, i na taj nain poinjemo da se menjamo. Ne moe se poeti od
tog velikog mira. ovek moe da eli da stekne mir, ako nema mir, ali
je to isto kao kad govorimo o hrianskim principima kao to je, na
primer, onaj da volimo svoje neprijatelje.
P: Zar nije osnova svakog ezoterikog uenja smrt semena?
O: Moglo bi se tako rei. U stvari, u vezi s tim postoji jedna druga
stvar koja moda moe objasniti nau situaciju. Seam se da je pre dosta
vremena gospodin Gurijev o tom iskazu da seme, da bi proklijalo i
dalo biljku mora da umre, iskazu koji se u Novom Zavetu ponavlja dva
ili tri puta, rekao da to u odnosu na oveka nije potpuno. U odnosu na
oveka to mora da se pojaa. Govorei uopteno o radu, o mogunos
tima i pravcu rada, g. Gurijev nam je to ovako objasnio: najpre
moramo da shvatimo da spavamo; potom moramo da se probudimo.
Kad se probudimo, moramo da umremo. Kad umremo, moemo da se
rodimo. To je pravac i proces u detaljima. Korisno je da se o tome
razmisli, da se razmisli ta znai san, ta znai probuditi se, ta znai
umreti i ta znai roditi se. Pretpostavimo da elimo da se rodimo. Ne
moemo da se rodimo dok ne umremo, a ne moemo da umremo dok
se ne probudimo. Ne moemo da se probudimo dok ne shvatimo da
spavamo. Za to postoji odreeni redosled koraka.
Ako prve tri molbe proitate zajedno kao jedan deo, videete mnoge
stvari koje ne moete da vidite kad ih itate na uobiajeni nain,
1. Oe na koji si na nebu, da je sveto ime Tvoje
2. Da doe carstvo Tvoje
3. Da bude volja Tvoja na Zemlji kao i na nebu
U prvom obraanju, "Oe na koji si na nebu, da je sveto ime
Tvoje", prvo pitanje je ko je "na Otac"? Kljuna re je "nebo". Ako
na ovo pitanje pokuamo da odgovorimo iz perspektive Zraka Stvaran
ja, biemo u stanju da razumemo neto. Mi ivimo na Zemlji, pa stoga
"nebo" mora da znai vie nivoe, to jest, planete, Sunce ili galaksiju.
Ideja "neba" podrazumeva odreene sile, ili odreeni um ili umove na
tim viim nivoima kojima nam, na neki nain, molitva Oe na savetuje
da se obratimo; "nebo" se ne moe odnositi na zemaljski nivo. Ali, ako
shvatimo da su kosmike sile u vezi sa galaksijom, Suncem i planetama
suvie velike da bi sa nama imale bilo kakav odnos, moemo da
ponemo da mesto naeg "Oca na nebu" traimo u do i si bone oktave
- ili to opet moemo da ostavimo viim regionima.
U reima koje slede nema nieg linog. "Da je sveto ime Tvoje" je
izraz koji pokazuje elju da se razvije ispravan stav prema Bogu, i da
se bolje razume Bog ili Vii Um, i ta elja za razvojem se oigledno
odnosi na itavo oveanstvo.
Drugo obraanje, "Da doe carstvo Tvoje", jeste izraz elje za
rastom ezoterijskih krugova. U Novom modelu univerzuma sam po
kuao da objasnim da carstvo nebesko moe da znai samo ezoteriju, to
jest, odreeni unutranji krug oveanstva koji podlee posebnim za
konima.
Tree obraanje, "Da bude volja Tvoja na Zemlji kao i na nebu"
jeste izraz elje za prelaskom Zemlje na vii nivo, pod direktnom voljom
Vieg Uma. "Da bude volja Tvoja" odnosi se na neto to moe da se
desi, ali se nije jo desilo. Ova tri obraanja odnose se na uslove koji
se mogu pojaviti, ali jo nisu ispunjeni.
Prvo obraanje u drugom delu molitve jeste:
"Hleb na svagdanji daj nam danas".
Re "svagdanji"* ne postoji u najstarijem poznatom grkom i
latinskom tekstu.
Ispravna re, koja je kasnije zamenjena sa "svagdanji" glasi "nadsupstancijalni" (supersubstantialis). "Nadsupstancijalni" ili "duhovni"
*
kako neki kau, moe da se odnosi na vie vodonike, vie uticaje ili vie
znanje
Dva sledea obraanja u ovom drugom delu,
"Oprosti nam dugove nae kao to mi opratamo dunicima svojim" i
"Ne navedi nas u iskuenje no izbavi nas od zla"
najtee je razumeti i objasniti. Posebno je teko da se ona objasne
zato to njihovo obino znaenje, koje je opte prihvaeno, nema
nikakve veze sa njihovim stvarnim znaenjem. Kad ljudi ponu da
razmiljaju o reima "Oprosti nam dugove nae kao to i mi opratamo
dunicima svojijem" na uobiajeni nain, odmah poinju da prave
logike i psiholoke greke. Pre svega, oni uzimaju zdravo za gotovo
da mogu da oprataju dugove, i da od njih zavisi da li e oprostiti ili
nee. Drugo, oni veruju da je podjednako dobro da oprataju dugove i
da im se njihovi dugovi oproste. To je neistina, to nema nikakvog
osnova. Ako razmisle o sebi, ako prouavaju sebe, ubrzo e uvideti da
ne mogu da oproste nikakve dugove ba kao to ne mogu nita da uine.
Da bi se inilo i da bi se opratalo moramo najpre da budemo u
stanju da pamtimo sebe, moramo da budemo budni i moramo da
posedujemo volju. Ovakvi kakvi smo, imamo hiljade razliitih volja, i
ak ako neka od tih volja i eli da oprosti, postoje uvek mnoge druge
koje ne ele da oproste i koje misle da je opratanje slabost, nedoslednost
ili ak zloin. A najudnija stvar je to to je oprostiti zaista ponekad
zloin. Ovde dolazimo do zanimljive take. Mi ne znamo da li je dobro
oprostiti ili ne, da li je dobro da se u svim sluajevima oprata, ili je
neki put bolje da se oprosti, a neki put da se ne oprosti. Ako bolje
razmislimo o ovom, moda emo doi do zakljuka da je, ak i ako smo
u stanju da oprostimo, moda bolje da ekamo dok ne budemo znali
vie, to jest, dok ne budemo znali u kojim sluajevima je bolje da se ne
oprosti.
Na ovom mestu trebalo bi da se setimo onoga to je reeno o
pozitivnim i negativnim stavovima i trebalo bi da shvatimo da pozitivni
stavovi nisu uvek ispravni, da su ponekad za pravo razumevanje
neophodni negativni stavovi. Prema tome, ako "opratanje" znai da
uvek imamo pozitivan stav, ono ponekad moe da bude sasvim po
greno.
Moramo da razumemo da opratanje bez razlike moe ponekad da
bude gore nego da se uopte ne oprosti; a to razumevanje moe da nas
dovede do ispravnog pogleda na sopstveni poloaj u odnosu na nae
Ove veoma velike ideje stavljene su u oblik molitve. Kad odgonetnete ideju molitve, molitva u smislu preklinjanja nestaje.
P: Kakva je razlika izmeu toga da oprostimo i da nam bude
oproteno?
O: Subjekt i objekt. Ali, nama se ne moe oprostiti. Uinili smo
neto i u skladu sa zakonom uzroka i posledice nastae odreeni
rezultati. Zakon ne moemo da izmenimo, ali moemo da postanemo
slobodni - da se izbavimo od njega. Moemo da promenimo sadanjost,
pomou sadanjosti budunost, a pomou budunosti prolost. Mi
moramo da platimo svoje dugove. Plaajui ih, mi menjamo prolost,
ali mogu da postoje razliiti naini plaanja.
P: Kakvi su naini da platimo svoje dugove?
O: Mehaniki ili svesno. Plaamo ili u svakom sluaju: ekajui na
posledice proizvedenih uzroka i plaajui tako, ili menjajui prolost i
plaajui na drugi nain. Dananjica je rezultat neke prolosti. Ako
promenimo dananji dan, menjamo prolost.
P: Da li je menjanje prolosti borba protiv naina na koji se odvijaju
stvari?
POGLAVLJE XVI
Na ideju o veitom vraanju moe se gledati jedino kao na teoriju Razliiti odnosi ljudi prema mogunosti venog vraanja - Tri sukcesiv
na stanja - Zato mogunost prijema C uticaja mora da bude
ograniena - Pamenje prolih ivota - Teorija reinkarnacije kao
uproavanje ideje o venom vraanju - Nemogunost da se nae dokaz
- Mi smo ogranieni stanjem svog bia - Razliiti tipovi sutina kao
najjai argument koji govori o prethodnoj egzistenciji - Zaito kole ne
mogu da se vrate - Prouavanje vraanja u jednom ivotu - Veno
vraanje nije veno - Mogunost varijacija - anse su ograniene, a
vreme odbrojano - Pamenje sebe i veno vraanje - Linost i veno
vraanje - Prouavanje dejih umova - Poreklo ideje o venom
vraanju - Tri dimenzije vremena - Ideja o venom vraanju i sistem Paralelno vreme - Ogranienja naeg uma - Rast tendencija i veno
vraanje - Mogunost da se narednog puta sretne kola - Biti spreman
- Da li je polazna taka za sve ista? - kola i zahtevi koji se u njoj
postavljaju - Smrt sutine - Veno vraanje i datum smrti - Veno
vraanje svetskih dogaaja - Vano je samo probuditi se
Stalno
mi postavljaju pitanja koja se odnose na veno vraanje,
tako da elim da kaem o tome neto to vam moe dati materijal za
razmiljanje. Postoje dva razloga to sam izbegavao da o ovome govo
rim: prvo, mi moemo samo da priamo o teoriji, nemamo stvarnih
injenica o tome, i drugo, mi ne znamo da li se u vezi sa radom zakoni
koji se odnose na veno vraanje menjaju. Potrebno je da se razumeju
sve stvari Mi znamo veoma malo o venom vraanju. Jednog dana
esto pitaju o seanju na prole ivote, ali zaboravljaju da bez rada viih
centara toga nema. Vrlo esto ujete da ljudi kau, uglavnom u vezi sa
onim to nazivaju "reinkarnacijom", da mogu da se sete svojih ivota
u prethodnim inkarnacijama, i piu knjige o tome ta su bili ranije. To
je ista fantazija. Morate da razumete da u naem uobiajenom stanju
ne moemo da se setimo prolih ivota - nemamo ime. U naem umu
i centrima sve je novo. Ono to moe da proe iz jednog ivota u drugi
jeste sutina. Prema tome, mogue je imati samo nejasne oseaje umesto
jasnili seanja, pa je teko pretpostaviti da bilo ko moe da se seti neeg
konkretnog. Jedino je u prvim godinama ivota to stvarno mogue, ali
tada se uglavnom ovaj oseaj ne zapaa, ili ako se zapazi, to stvara
fantaziju.
P: Koja je razlika izmeu teorije o reinkarnaciji i teorije o venom
vraanju?
O: Ideja o reinkarnaciji je vrsta prilagodavanja ideje o venom
vraanju naem obinom razumevanju, jer je, kao teorija, ideja o
venom vraanju mnogo tea za nas - ona trai potpuno novo razumevanje vremena. ak je i obrazovanim ljudima potrebna izvesna
koliina znanja matematike da bi razumeli ideju o povratku. Veno
vraanje je u venosti, a reinkarnacija je u vremenu. To pretpostavlja
da vreme postoji odvojeno od nas i da mi nastavljamo da postojimo u
tom vremenu posle smrti. Na primer, u budizmu se uzima da ovek
umire i odmah je ponovo roen, tako da jedan ivot prati drugi, jer je
to obinim ljudima lake da razumeju.
Ali, mi nemamo dokaza o postojanju vremena izvan naeg ivota.
Vreme je ivot za svaku osobu, i to ukljuuje svo vreme, tako da kad
ivot doe do kraja, i vreme doe do kraja. Tako je reinkarnacija manje
nauna teorija nego veno vraanje - suvie toga je uzeto zdravo za
gotovo.
P: Ali gde svi ti ivoti deavaju?
O: Mi ne govorimo o mestu, nego o venom vraanju. Ako kae
da se sea da si iveo u Rimu, na primer, kako moe da nae dokaz?
To je nemogue. Tako svaka teorija moe da postoji na raznim nivoima.
Teorija o venom vraanju moe da postoji na odreenom nivou koji
zahteva odreeno znanje i razumevanje, i onda moe da bude iskrivljena
i sputena na sve nie i nie nivoe. Ovo moe da se desi sa svakom
teorijom i ponekad u tom procesu ona moe da se pretvori u svoju
suprotnost. Ali morate stalno da pamtite da ne moemo da dokaemo
nita i ne moemo da insistiramo na nekoj posebnoj teoriji. Jedino
izmenjeno, jer tako krupni uzroci pokreu ove stvari da, iako se one jo
nisu desile, mogu da se dese samo na jedan nain. U odnosu na neke
druge stvari ponavljanje nije toliko striktno. Postoje mnogi stepeni i
rame uz rame sa stvarima koje mogu da se dese samo na jedan nain,
mogu da postoje druge stvari, koje tek treba da dou, koje mogu da se
dese na ovaj ili na onaj nain. Potrebno je da se ovo razume kao princip,
da se razume zato su stvari razliite i ta je tu razliito. Uzmite dananji
dan. Izvesne stvari moraju da se dese sutra jer njihovi uzroci lee u
proloj godini ili deset, dvadeset godina ranije. Ali ako uzrok odreenih
stvari koje e da se dese sutra lei u dananjem danu, onda one mogu
razliito da se dese sutra ako je neto uraeno razliito danas. Ovo je,
tako, pitanje prirode uzroka i toga gde se oni nalaze. Moete na to da
gledate ovako: pretpostavimo da vidite da stvari idu na potpuno isti
nain dugo vremena - onda ne moete da oekujete iznenadnu promenu
bez nekog posebnog razloga. Druge stvari mogu da budu u poreenju
s tim nove - izvesna tendencija se upravo pojavila pa lako moe i da
nestane. Ali ako je tendencija dugo ila u istom pravcu teko je videti
mogunost promene. Ovo je jedini nain na koji moemo da raz
govaramo o tome, jer ne moemo da znamo nita odreeno o tim
stvarima. Morate da zapamtite jedan princip u odnosu na ovo - stvari
nisu iste. Ako kaete da neke stvari mogu da budu promenjene i to
primenite na sve, pogreiete, zato to stvari nisu nikad u istom odnosu
prema mogunosti promene.
P: Da li mogunost varijacije u venim vraanjima ljudi moe da
znai da ljudi roeni u jednom venom vraanju mogu da ne budu roeni
u narednom?
O: To je mogue samo u nekim sluajevima, ali mi ne moemo da
idemo u detalje takve vrste. Ono to elim da konano razumete je da
dokle god su ljudi potpuno mehanini, stvari mogu da se ponavljaju i
ponavljaju skoro beskonano. Ali, ako ljudi postanu svesniji, ili ako se
pojavi mogunost da postanu svesniji, njihovo vreme postaje ogra
nieno. Oni ne mogu da oekuju neogranien broj venih vraanja ako
su ve poeli neto da znaju ili da ue neto. to vie ue, to njihovo
vreme postaje krae. Ljudi uvek zaboravljaju da postoji samo vrlo
ogranien broj ansi za svakoga, pa ako neko izgubi mogunost u
jednom ivotu, onda e je u sledeeni ivotu izgubiti jo lake. to blie
ovek doe mogunosti promene, broj ansi postaje manji i ako ovek
nae ansu i ne iskoristi je, moe da je potpuno izgubi. To je isti princip
kao onaj koji se odnosi na ivot oveka. Seate se reeno je da je u
P: Kada sam imao tri - etiri godine imao sam obiaj da pokuavam
da pamtim sebe kao vrstu igre.
O: Sasvim je mogue; i to je moda ostalo. Moda si pokuavao da
pamti sebe u prethodnom ivotu - ne vidim nita nemogue u tome.
P: U vezi s idejom o venom vraanju, da li znai da ako napravimo
teku greku ona nastavlja da se veno vraa?
O: Mogu da postoje razliite greke, ali ako je bilo neeg promiljenog u vezi s tom grekom, ako si je napravio jer si eleo da je
napravi, onda e najverovatnije eleti ak jo vie da napravi istu
greku ponovo.
P: Da li se stvari kao bolest veno vraaju?
O: One mogu da se veno vraaju, a mogu i da ne vraaju. To je
povezano sa prilino komplikovanim stvarima. Potrebno je da poelimo
bolesti, jer one mogu da pripadaju razliitim kategorijama. Neke bolesti
mogu da utiu na sutinu, druge ne. Mnoge zarazne bolesti otvaraju
akumulatore, tako da u stvari mogu da budu korisne. Onda akumulatori
mogu da ostanu otvoreni ili da se opet zatvore. Takve bolesti mogu da
igraju ulogu okova. One su sluajne bolesti i mogu da se ponove ili da
se ne ponove. Onda postoje bolesti koje pripadaju sudbini, konstitucionalne bolesti.
P: Ja ne mislim da razumem veno vraanje.
O: Mi govorimo o mogunostima. To je filozofski razgovor; nema
mo dovoljno materijala da govorimo ak ni teorijski. Seate se, govoriti
filozofski znai govoriti o mogunostima. Tako, ako je tu veno
vraanje, mi govorimo o nainima na koje bi stvari mogle da se dese.
P: Da li onda treba itavo pitanje da se smatra filozofskim ili kadrim
da se proveri?
O: Ne moemo da govorimo o proveravanju. Mislim da ako neki
ljudi nadu proveru za sebe, ona e da bude veoma subjektivna. Oni nee
da budu u stanju da drugim ljudima prenesu ono to su shvatili. Drugi
ljudi mogu da im veruju ili ne veruju, ali to nee da ima karakter dokaza.
Ali, moete da proverite odreene stvari o venom vraanju posmatranjem stvari u ovom ivotu.
P: Koje je poreklo ideje o venom vraanju?
O: Psiholoki, postojao bi jedan odgovor; matematiki, drugi od
govor; istorijski, trei odgovor. Ako ima u vidu psiholoki, mislim da
je vrlo postojano i vrlo odreeno oseanje koje deca ponekad imaju da
se "to ve ranije desilo". Na primer, ona dou u novu kuu ili u novi
grad i imaju oseaj da je sve to ve bilo. Uobiajena psiholoka
ogranien broj ansi. Ako ljudi ive obian ivot i ne akumuliraju prave
uticaje, ne formiraju magnetski centar, onda posle nekog vremena gube
ak i mogunost da ga formiraju. Oni mogu da sasvim umru, jer postoji
veliko takmienje.. Ima mnogo stvari koje ne znamo o svemu tome, ali
prva stvar koja mora da se razume o venom vraanju je da ono nije
veno.
Vidim iz pitanja da neki ne shvataju kako je mogunost razvoja
veoma retka i koliko mnogo ljudi postoji koji nikad nee da dou do
toga. Oni ne shvataju ni koliko mnogo opasnosti, i spoljanjih i
unutranjih, okruuju ovu mogunost. to se tie anse sretanja iste
kole ponovo, oseao sam da su ljudi bili ak zaprepateni to mogu da
je ne sretnu, to ova mogunost moe da ne postoji zauvek. U stvari,
sve to se odnosi na kole je obavezno van obinih zakona, tako da nita
ne moe da se desi na potpuno isti nain. To ne znai da nee biti drugih
mogunosti, ali ovek mora da bude spreman za njih. kola ne moe da
pobegne od oveka; jedina osoba koja moe da pobegne je on sam, ali
ovek mora da bude spreman da je sretne, mora da se pripremi, ak i
ako postoji deset hiljada ivota. Nita ne dolazi samo od sebe. Ako doe
samo od sebe, ovek e da to izgubi. ovek moe da dobije samo
onoliko za koliko je pripremljen, a moe da bude pripremljen jedino
svojim linim naporima. U ovom radu nema garancije. Vi ne dobijate
nikakav in za vreme koje ste proveli u radu. Svakog dana prolazite
kroz ispit i svakog dana moete da poloite ili padnete.
P: Poto je toliko retko i teko sresti se sa kolom, bojim se da bi
se ovek mogao vratiti u uslove koji bi to uinili nemoguim.
O: Mislim da za to ima veoma malo ansi, jer ako uzmemo ovu
teoriju o venom vraanju, ovek e da bude roen u istim okolnostima,
istom vremenu, istom periodu. ak ako iz nekog razloga stvari nisu
tano ponovljene, nai ete jo neto, posebno ako pamtite neto iz
prolog ivota. U svakom sluaju bie vie ansi nego ako niste znali
nita.
P: Da li je istina da niko od nas nije sreo ovaj sistem ranije?
O: Mislim da je to potpuno tano. Ali mogue je da ste sreli neto
slino. Kako bilo, injenica da ja tako mislim nee nita da znai vama;
morate da za sebe otkrijete zato ja tako mislim.
P: Da li postoji ikakva izvesnost da e, ako pone rad u jednom
ivotu, biti u stanju da ga nastavi naknadno?
O: Opet, govorei teorijski, poee od istog mesta gde si prekinuo.
to vie dobije sada, lake e biti da se pone. To je isto kao da to
ne vrate sledei put. Mi oekujemo da stvari budu iste, ali one mogu da
budu drugaije. To moe da zavisi od drugih ljudi; drugi ljudi mogu da
ponu ranije. Na primer, ja sam poeo sa ovim predavanjima u Engles
koj 1921, ali sledei put mogu da ponem 1900. Vi ete da budete
pripremljeni samo za 1921, ali 1921. moda nee vie da bude prilike
za vas. Ovo ne treba da se shvati bukvalno; to je samo primer o kome
moe da se razmilja.
P: Veoma je teko da se razmilja o pripremanju za ranije sretanje
sistema.
O: Ne moe nita da pripremi. Samo pamti sebe, onda e pamtiti
sledei put. itava tekoa lei u negativnim emocijama; mi uivamo u
njima toliko mnogo da nemamo interesovanja ni za ta drugo.
P: Da li je poetna taka u radu ista za svakog, ili mi imamo razliite
poetne take?
O: Vrlo, vrlo razliite; ljudi poinju od razliitih nivoa. Mi ne
znamo svoju istoriju u smislu prolih ivota. Neki ljudi su ve inili
neki rad, mada je nemogue da se kae u kom obliku. Neki ljudi tek
poinju, dok drugi ve imaju mnogo napora iza sebe, tako da svako
poinje razliito. Ali u koli svi moraju da prou kroz iste stvari i
ponekad je za ljude koji imaju vie materijala tee nego za ljude koji
imaju manje. Individualno je to veoma razliito. Neki ljudi ne mogu da
budu odgovorni izvesno vreme, drugi mogu. Neki mogu da rade s
novim ljudima, neki moraju samo da sluaju dugo vremena.
P: Da li je od praktine koristi razmiljati o dogaajima u svom
ivotu kada se pokuava sa pamenjem sebe, s tim da se oni fiksiraju za
budua vena vraanja?
O: Ne, to nije praktino. Prvo, kao to sam ve mnogo puta rekao,
potrebno je da se bude siguran o buduim venim vraanjima; i drugo,
potrebno je da se bude siguran u pamenje sebe. Ako to postavi na
nain na koji si, to e samo da se transformie u matu. Ali, ako prvo
pokua da pamti sebe bez dodavanja iega tome, i onda, kada moe,
takoe da pamti svoj proli ivot - sea se da sam govorio o pokuavanju da se nadu raskra - tada e u kombinaciji to biti veoma korisno.
Samo nemoj da misli da to ve moe da uradi, jer ne moe.
Postoji mnogo naina pokuavanja da se razmilja o svom ivotu u
etiri dimenzije. Sada mi to moemo da uzmemo samo psiholoki, u
odnosu na na sopstveni ivot. Pretpostavimo da se vratite deset godina
unazad i naete da pamtite odreene trenutke veoma dobro. Tada
zamislite da znate sve to e da se desi, i da morate da to ponovo
proivite, znajui sve - da ivite kroz sve greke, sve besmislice i tako
dalje. Tada ete da imate drugaiji pogled na itavu stvar. Sve je sada
na vama, ako prouite svoj ivot idui unazad i onda opet napred.
Korienjem svoje imaginacije uradiete to svesno. Ali ne smete da
pokuavate nita da menjate. Tada ete da ponovo proivite tih deset
godina i da vidite da se sve deava na isti nain kao i ranije, a u isto
vreme vi znate da e sve da se desi na isti nain.
P: Kako moe da se pamti dovoljno dobro?
O: Potrebno je da nae trenutke kada dobro pamti. Neki ljudi
pamte bolje od drugih. Ali za te ljude koji ne pamte dobro ovo e biti
posebno korisno, jer sav ivot mora da bude apsolutno jasan. Ovo je
soba za seciranje; samo, u obinoj sobi za seciranje ima se posla sa
mrtvim telima, a ovde ne moe da se bavi drugim ljudima dok ne zna
sve o samom sebi.
P: ta radi kad dospe do trenutka kada zaboravi ta se desilo?
O: U nama postoji memorija o apsolutno svemu, ali moe da postoji
i ono to se zove "uplaenost". Kako bilo, ako insistira, onda e, malo
po malo, stvari da se pojave i nai e da moe da razmilja o reima,
raspoloenjima, oseanjima i ljudima. To pokazuje da psihologija ne
moe da bude prouavana odvojeno od samog tebe. U prouavanju
celog svog ivota ima pred sobom itav muzej.
P: Rekao si malopre da ovek nastavlja odatle gde je prekinuo u
prolom ivotu. Da li to znai da e, ako si postao ovek broj 4 u
prolom ivotu, biti roen kao broj 4 u sledeem?
O: To ja ne znam. Mislim da je bolje rei da e biti lake da se
postane broj 4. Vidite, sa velikom promenom bia kao to je prelaenje
od jednog stepena na drugi stepen, ovek pada pod mnoge nove zakone.
Kako ovo ide, ja ne znam. Mi moemo da govorimo samo o sopstvenoj
situaciji, jer to znamo i moemo rei da smemo da oekujemo srazmerno
male promene - vie znanja, vie svesti, i, uz sreu, malo vie savesti
ili gladi. Ali, ne moemo da govorimo o velikim promenama kao to je
prelazak s jednog stepena na drugi. Ipak, ak i malena promena je
promena, i bolje je da mislimo o malim promenama koje moemo da
izmerimo.
Vidite, u vezi sa svim tim pitanjima, veoma je korisno da shvatimo
ta moemo da znamo. Ova pitanja su postavljana kao da moemo da
znamo odgovore, ali samo pet minuta razmiljanja bi pokazalo da ne
moemo, jer ako bismo mogli, verovatno bismo ve davno imali te
odgovore. Da bismo praktino odgovorili na ova pitanja neophodno je
potpun i tako ne moe da u potpunosti koristi ove moi. Ali ako ovek
postigne tree stanje svesti, ovaj razvitak svesti znai funkcionisanje
vieg emocionalnog centra iji je stepen vizije vei.
P: Da li je mogue imati bilo kakvo razumevanje venog vraanja
ako ovek ne moe da shvati pitanja dimenzija i razliitih vremena?
O: Mislim da je mogue razumeti, ali moramo prvo da se sloimo
o terminima. Kao teorija ono ima psiholoku, matematiku, i ono to
moemo da nazovemo fizikom stranom, i mislim da za razumevanje
psiholoke strane nije neophodno razumevanje ideje o dimenzijama i
prostoru. Najzad, nije matematika strana ono to je vano. To je samo
teorija o ivotu, koja, da tako kaemo, matematiki zvui. Ali mi ne
moemo da govorimo o tome kao o injenici.
To moe da bude objanjeno na drugi nain. Ideja o venom vraanju
moe da bude povezana sa ivotom oveanstva. Individualno vreme se
zavrava i ovek postaje povezan sa ivotom veeg entiteta - ove
anstva.
To znai samo jednu stvar: ako ovek ostane mehanian, moe da
se veno vrati deset hiljada puta i nee da ima nikakvu korist od toga.
injenica venog vraanja ne menja nita sama po sebi. Ali ako ovek
pone da radi, ona postaje ogromna; to je jedini princip koji moe da
objasni odreene stvari. Ali sami po sebi, deset hiljada ivota ili jedan
ivot, potpuno su isti.
P: Da li svi dogaaji u istoriji dolaze ponovo, kao ratovi i revolucije?
O: Mi sada govorimo o individualnom venom vraanju; ne moe
mo da preemo pravo na istorijske dogaaje. U isto vreme moemo da
kaemo da e ove stvari da se ponove. Njih su proizvele mehanike
snage i mehaniki ljudi, tako da e ti ljudi spolja da budu u istim
okolnostima kao ranije. Stvar koju moramo da razumemo je da ako se
nita ne promeni sada, nita nee da se promeni ponovo. Pretpostavimo
da postoje neki ljudi koji pamte; ta oni mogu da urade? Ostali ne pamte,
a oni su sigurniji u svoje miljenje i manje skloni da sluaju razloge. A
pamenje dogaaja zavisi od pamenja sebe. Ukoliko postane svestan
sada, onda ako postoji sledei ivot, pamtie ta se dogodilo. Ako ne
pamti sebe, kako moe da pamti stvari i dogaaje?
P: Da li to znai da e splet svetskih dogaaja uvek da bude isti za
mene?
O: Mora da razume da je svaki svet, sa take gledita venog
vraanja, imutar drugog sveta. Situacija moe da se promeni u jednom
od veih svetova i da utie na svet unutar njega. Postoji mnogo stvari
~OO~