Ameriko-sovjetski

Radovan

strategijski dijalog

Vukadinovi

U spletu ameriko-sovjetskih veza, posebno onih koje su pridonijele reali7.aciji politike dcLanta, strategijska pitanja, odnosno vdiki strategijski
dijalog dobio je istaknuto mjesto. U raznim analizama teorijskog karaktera koje pokuavaju ispitati sadraj i dubinu ameriko-sovjetskih odnosa
stnllcgijska pitanja nalaze se pri vrhu, potvrujui i na taj nain promjene
do kojih je dolo u suv1emenom svijetu i zajedniku rijdcnos t obje strane
da se mona oruja ogranie i kontroliraju.
Stoga je ezdesetih godina, kada je 7.apoeo proce.o; pregovaranja oko
limitiranja strategijskog oruja, SALT postao termin ne s.amo vojno-polirike prirode ve sc oko njega mogao pratiti opi razvoj ameriko-sovjct
skih ,-eza i odnosa u najrazliitijim oblicima. Od prvobitnog pokazatelja
institucionaliziranog pregO\aranja SALT je pri svom prvom zakljuenju
postao dokaz da su sporazumi izmeu dviju velikih drl.ava i na tako maaj
nom podruju mogui, te da se i na S\"im ostalim domenama moe oekivati
uspje.~an razvoj.' Kasnije, smjenom Ni:~onove administracije u Washingtonu, pripreme za SALT TT postale su mjerilo niskog stupnja odnosa i istodobno za kritiare razvijanja ameriko-sovjetsikib odnosa dokaz da se nikakvl
korisni aranmani na tom polju ne mogu postii.
To objektivno prihvaanje ili pak odbacivanje SALT~ dio je irih realnosti kojima su podlone obje strane, od kojih svaka na svoj nain inlerpretira i vojna, i politika, i ekonomska pitanja vezana uz smanjivanje stralcgijskog nuklearnog oruja, nastoje i za sebe pronai optimalne koristi.
A kako u traenju uplimaluih koristi cslo do izraaja dolazi jednostrani
interes, razumljivo je da su tada mogu nosti postizanja kompromisnog rjeenja znatno manje.
Svojim nedavnim izjavama Henry Klssingcr potvrdio je da je u doba
djelovanja Fordove administracije gotovo 90% sporazuma SALT II bilo ve
pripremljeno i da se ekao pogodan trenutak da se ue u viu fazu, kojom
1

Vidi detaljnije: R.

Vukadinovi,

Sifa l Inte-

resi: Vanjska politika SAD, Zagreb. 1972,

str. 358-378.
3

polltika

misao 361

bi se nadopunio SALT I. Dolazak nove administracije predsjednika Cartera,

kao i pisma koja su razmijenili Bre:njev i Carter, ulili su nade da e sporuzum biui postignut. No ubrro je uslijedio neuspjeh na razgovorima u Moskvi,
gdje sc ponovno polvrc.li1o da ni strategijsko oruje, bez obzira na sva njegova znaenja i vanost, ne moe biti izuzeto iz ukupnosti ameriko-sovj el
skih odnosa. U fazi pojaanih napada kritiara ameriko-sovjetskog sporazumijevanja u SAD, zatim ofenzivnog amedkog djelovanja u pravcu traenja realizacije ljudskih prava i smanjenog kontaktiranja na ostalim podruj'ima ameriko-sovjetskih odnosa, pregovori oko SALT-a, unato njihove
vanosti, stavljeni su u funkciju opih ameriko-sovjetskih odnosa. Time je
i jedna i druga strana nastojala potvrditi ire politiko-strategijske namjere
ne ostavljajui sumnje u svoju rijeenost da na tom putu ustraje.
U Sjedinjenim Amerikim Dravama je od samog poetka pregovora
oko ogranienja strategijskog nuklearnog oruja vojno-industrijski kompleks znaajan faklor s kojim mura raunati svaka administracija.> Stavovi
Pentagona, bez obzira na snagu predsjednj.ka i njegove administracije, uvijek imaju mogunosti da se pojave u drugim oblicima, to je u gotovo svim
fazama pregovora oko SALT"a jasno dolo do izraaja. Sporazum koji Pentagon ne bi smatrao prihvatljivim teko moe biti postignut, a dosadanji
historljat SALT-a lo na najbolji nain potvruje. U fazi nastupa nove predsjednike ekipe, kada se jo nisu bili stiali glasovi pobornika otrog kursa
guvernera Ronalda Reagana, Pentagon je jasno istakao svoje zahtjeve, istiui da je druga strana poduzela niz nedopustivih pote7..._<t kako na polju
sporazuma SALT I, tako isto i na irem vojno-strategijskom planu, to navodno zahtijeva poseban oprez i odlunost s amerike strane.
U tom kontekstu SALT je ubrzo postao glavno mjerilo spremnosti nove
administracije da razvija swadnju sa Sovjets-kim Savezom i istodobno probna Loka za sve one pobornike odlunijeg pristupa drugoj slrani. Neka medunarodna zbivanja (Afrika) kao i navodno jaanje kvaliteta i kvantiteta sovjetske vojne sile samo su jo vie oteali pripremanje novog sporazuma o
ograniavanju strategijskog oruja SALT II, od kog se oekivalo znaajnije
proirenje limita i postupno smanjivanje ili bar kontroliranje utrke u naoruanju.
No sadanji zastoj u pregovorima, u koje je ipak neto vie nade ulio
svibanjski sastanak u Genevi, nemogue je razumjeti ukoliko se bar u glavnim crtama ne spomenu osnovne ideje SALTA-a l , kome su takoer obje
strane pristupale vrlo oprezno i dugo, n astojei ugraditi sve svoje vojne,
politike i ekonomske interese u zajedniki postignuti kompromis.
Sporazumom iz 1972. godine SALT I bila je fiksirana granica za sredstva prenoenja nuklearnog ontja obje sile i istodobno ograniena izgradnja obrambenih antiraketnih sistema (ABM). Sv.aka od strana dobila je pravo da izgradi dva takva sistema na svom teritoriju, a dodatni protokol iz
1974. godine, dakle u doba razvijenih :ameriko-sovjetskih odnosa, smanjio
je tu mogunost, na po jeclan sistem sa svake strane.l
Traenju glavnih vrijednosti SALT I mogue je pristupiti s raznih sta2

3
R. Vukadinovi. Amerik-o-sovjetski odnosi
1917-1976., Zagreb, 1977, str. 151 - 154.

Ibid. str. 119-1 64.

3

politika

misao 362

jalita, ali je vrlo sigurno tla su u njegovoj glavnoj osnovici leala d va sredinja naela koja po svojoj vrijednosti prelaze isklj uivo vojne aspekte.
aime, odluujui se na pristupanje pregovorima koji su zahtijevali mnogo
vremena i dobre volje, obje strane su ustanovile odreeni zajedniki naLivnik koji je posebno is la kao:
L injenicu da u interesu obje pregovan1ke stmne lei utvrivanj e pa
riteta stategijske sile. Kvantitativni parametri potvrdili su praktiki to nado jednakosti dvaju stralt:gijskih sila;'
2. potrebu postavljanja granice nekontroliranoj utrci ~ strategijskom
naoruanju,' to je posebno dolo do izra7.aja u obliku ograruavanja preno.
enja nuklearnog strategijskog tereta s kontinenta poti vodu.
Promatrane u odnosu na ameriko-sovjetski Sporazum o ograniavanj u
nuklearnog oruja iz 1973. godine obje srediynje posttavke imale su svoju
posebnu politiku vrijednost i pomogle su da sovjetsku-amerike veze ojaaju.

Kako je rok vaenja SALT-a I bio pet godina, a u 7.elji da proire i

potvrde vrijednost svog sporazumijevanja, obje snane su se sloile da u novim uvjclirna, kada je nastupila smjena Nixonovc administracije potrae
mogunosti daljnjeg sporazumijevanja. Pridaj ui posebnu vanost strate
gijskim pitanjima, Brcnjcv i Ford sastali su se u bliz.ini Vladivostoka u
s tudenom 1974. utvrujui okvire novog sporazuma SJ\LT II.
U novom sporazumu, koji je trebao potvrditi kontinuitet interesa obje
s trane i istodobno njihovu tcnju za razvijanjem dijaloga u najirem smis lu, sredinje mjesto ponovno je dobilo naelo pariteta strategijskih snaga
obje strane. Bilo je predvieno da se u luku pregovora oko SALT H postigne
sporazum kojim bi se uhTdila gornja granica s traLcgijskih sredstava prenoenja nuklearnog oruja u arsenalima SAD i SSSR na razinu 2400 interkontinentalnih raketa i bombardera velikog radijusa, s tim da bi po 1320
raketa svaka strana mogla naoruali boje\rim glavama koje se na cilj neovisno navode (MIR V).
Po tadanjim ameri kim i sovjetskim reakcijama, a i nekim izjavama ,
usobito tadanjeg dravnog sekretara Henryja Kissingera, inilo se da je
postignut sutinski korak naprijed i da je sporazum o SALT II u najveem
opsegu ve dogovoren i usklaen. Meutim, daljnji ruvoj dogaaja jasno je
pokazao da su sva ta oekivanja bila preuranjena i da je niz unutranjih i
vanjskih faktora odloio realizaciju SALT ll, udaljujui istodobno mogu-

Ugovor o mjerama za ograniavanje strategijskog ofenzlvnog oruja naznaio je kvantitativne parametre jedne i druge strane.
Sovjetski Savez mogao 1je zadrati 1530 in
terkontinentalnlh raketa l 90 u Izgradnji. te
560 podmornlklh raketa. SAD su ograni
ile svoje rakete na Lada postojeih 1054
lnterkontlnentalnih i 656 podmornikih.
Brojani odnos raketa hlo j e praen i odgovarajuim palitetom na polju megatonae.
Ibid. str. 151- 152.

5
To je posebno naglaeno u Zajednikoj deklaraciji o osnovnim naelima odnosa iz
meu SAD l SSSR. gdje se Istaklo da su
glavni uvjeti za odravanje mirnih odnosa
Izmeu dvije zemlje pr.iznavanje sigurnosnih Interesa osnovanih na naelima jednakosti i odricanje od prijetnje ill primjene
sile.
Pravda, 30. 5. 1972.

3 politika misao 363

nost postizanja znaajnijeg koraka na polju smanjivanja strategijskog nuklearnog naoruanja.

U Sjedinjenim Amerikim Dravama pregovori iz Vladivostoka nisu bili prihvaeni u svim sredinama na jednak nain . Vojni krugovi podr.ani
jednim dijelom kongresmena i senatora poeli su vriti znaajan pritisak na
F01dovu administraciju da se ojaaj u amerike pozicije i da se u eventualni
vii oblik sporazumijevanja sa Sovjetskim Savezom ide uz istodobno jaa
nje amerike vojne sile!
U lom cilju vojni krugovi inicirali s u prokuana sredstva koja su trebala ukazati na sve opasnosti koje dolaze od skla panja jednostrano postavljenih sporazuma. Dodajui tome podatke o sovjetskoj vojnoj sili, njezinom
proirenju i sovjetskim globalnim namjerama, vojska je ubrzo dola u priliku da ojaa svoje pozicije i da u namjeri suprotstavljanja drugoj strani
postigne znaajne u.'itupke od strane administracije. To sc posebno ogledalo
u nastojanjima da se ojaaju sve a ktivnosti obavjetajnog karaktera kojima
bi se moglo verificirati s tvarno stanje sovjetskog naoruanja, zatim u intcn
zivnoj modernizacij i amerikog strategijskog potencijala i na kraju u jaa
nju vojnih istraivanja i unoenju novih vrsta i sistema obrane.
U toj fazi sloenih amerikih unutranjih pregovora, odnosno traenja mogunosti da se za predvieni sporazum s drugom super dravom izbore interne prednosti i ojaaju pozicije vlastite vojne sile, uvedene su rakete
s vie bojevih nuklearnih glava (MIRV). Tu novu vrstu oruja, u kvalitativnom i kvantitativnom l"m islu znatno opasniju od prijanjih nuklearnih bo
jevih glava, t adanji ministar obrane Sjedinjenjh Drava J. Schlesinger okaraktelizirao je kao neophodno potrebnu s obzirom na \'anost probijanja sovjetskog ABM sistema. Istodobno je amedka armija zapoela reali2aciju
programa izrade bombardera B-1, podmornica tipa Trident i krstareeg
proje ktila Cruise.
U golomoj vojnu-tehnolokoj utakmici koja s posebnim intenzitetom
traje u fazi nuklearnog pariteta pojava MIRV oznaila je odmah kvalitativnu promjenu u odnosu snaga i u stanovitom s mislu dovela u pi tanje osnov
no naelo pariteta strat egijskih snaga. Naime, mogunost da istim brojem
raketa Sjedinje ne Drave dodaju odreeni broj nezavisno usmjerenih bojevih nuklearnih glava autQmat ski je znaila multipliciranje ameri ke ubojne
sile i mijenjanje odnosa. Sovjetska strana u tom pogledu nije eljela zaostati, te je sporazum iz Vladivostoka fiksiranjem 1320 raketa na svakoj stra
ni, koje bi mogle koristiti MIRV, trebao pruiti priliku da se postignuti
balans ponovno odri.
Inzistiranje Pentagona na novim vrstama oruja moralo je sto~ i7.az
vati pojaane napore druge strane i objektivno je utjecalo na jaanje utrke
u naoruanju, koja se ipak u doba sporazuma iz Vladivostoka inila kontroliranom.
No uz ta iskljuivo vojno-tehnoloka pitanja stanovitih inovacija jedne
ili obje strane vrijedno je zabiljeiti i odreene probleme vezane uz nain
6
Usporedo s tirn ojaa li su i glasovi raznih
snaga u ko}ima se tvrdilo da se Sovjetski
Savez ne pridrava SALT-a, da uvodi neka
3

po litika

nova oruja tl sisteme.

Strategic Survey 1975, str. 114-11 6.

misao 364

strategijskog razmiSijanja. U Sjedinjenim Dra"ama dugi niz godina vodea

strategija je zastraivanje potencijalnog protivnika prijelrljom nanoenja
udarca po njegovim vitalnim nacionalnim vrij.ednostima (counter value
strategy). To podrazumijeva da bi u sluaju napada na teritorij SAD amerike vojne snage opremljene strategijskim nuklearnim orujem izruile
S\'Oj teret na ' 'elike naseljene centre protivnika i njegova industrijska sredita.
Ovu stra tegiju nadopunio je u odreenom smislu J . Schlesinger istiui
da je u nov.im uvjetima mogue ii ne na unitenje velilOh vrijednosti potencijalnog protivnikoa, ve na to dn se neprijatelj odmah moe razoruati, odnosno unititi njegove vojne - svakako prije svega strategijske snage.'
Novu Counter force strategy mogue je promatrali s raznih aspekata i o
njezinoj s~ tini postoje razliita rni~ljenja.' Jednom se tvrdi da je ona najefikasnije sredst\ro, jer navodno brzo i jednostavno zastrauje protivnika. Neki
drugi autori i stiu c..la je njena velika prednost jer se smanjuje broj ljudskih rtava i razaranja. Me utim , injenica je da bi sc takvim strategijskim
scenarijem dvaju super d ri.ava u biti mijenjale neke glavne postavke na kojima su poivali ameri ko-sovjetski sporazwni iz te domene. J er ako se polazi od postojanja nuklearnog pariteta, odnosno stanja u kome je zagarantirano unitenje jedne i druge strane u sluaju rata ili bar nanoenje golemih
gubilaka, tada se ravnotea straha mora uzeti kao ishodite svih vojno-politikih aranmana izmeu dva glavna nosioca vojne sile.
S druge strane, koncepcija Counter force postavlja u dntkijem svjellu snagu i VIijednost zastraivanja. Naime, ukoliko se u okvirima Counter
value stralcgije slanovniho i veliki naseljeni centri protivnika uzimaju kao
stanoviti ciljevi uz iju se pomo jami realizacija ravnotee slraha, u no,im uvjetima djelovanja Schlesingerove strategije zahtijeva se sposobnost
dvaju vrsta nuklearnih uc..laraca. U prvom luaju mogue je potencijalnom
prolivniku nanijeti preventivni udarac ili pak strategijskim orujem unitili
nuklearnu oruje kao odmazdu za napad koji je on prvi poduzeo. Takva
strategija zahtijeva velik broj preciznih nuklearnih glava koje vie nisu
usmjerene prema naseljenin1 ili industrijskim centrima, ve prije svega
prema vojnim in talacijama protivnika, to praktiki pod.razumije,a u prvom redu rampe za lansiranje raketa i nuklearne silose.
Razumljivo da sc takvim djelovanjem automatski naruava naelo ravno tee strategijskog potencijala i da, kako to neki kritiari istiu, dolazi
do mogunosti uzimanja u obzir voenja nuklearnog rata. S druge strane,
tvrdnje o Lome da bi n uklearni sukob mogao biti ogranienih razmjera impliciraju traenje stanovitog vika stralcgijskog potencijala, to praktiki
znai daljnje jaanje utrke u naoruanju.
James Schlesinger koj i je poetkom 1974. godine izjavio da SAD namje7
Armnments and Disarmament in the Nu
clear Age: A Handbook. Stockholm 1976.
str. 69.

Strate~;~iju

counter force neki smatraju

s obzirom
na velik broj raketa u opticaju, kao i nukle-

ve odavno postojeim stanjem

arnih bojevih glava. Po procjenama SIPAJ-a.

amerike strategijske snage uz odgovora
jul broj raketa k:ojlma pokrivaju naseljene centre u SSSR-u i Kini imaju dovoljan
viak raketa koje su usmjerene na vojne

ciljeve u t im zemljama.
Ibid. str. 70.

3 politika misao 365

ravaju preuzeti novu Counter forcec strategiju kao strategijsku nuklearnu

opciju spadao je u red encrgil:"Tlib kritiara svakog ozbiljnijeg sporazumijevanja s drugom silom, a odluno je istupio protiv sporazuma iz Vladjvostoka. l aku je to neslaganje dovelo do njegovog uklanjanja s poloaja ministra obrane, ipak je strategija Counler force nadivjela svog velikog
pobornika.
Carlerova administracija u ukupnosti svojih novih poteza istakla je
odmah strategijske pregovore sa Sovjetskim Savezom kao vrlo znaajno
podruje ameriko-sovje~kog dijaloga; u raznim prilikama dana su uvjcra,anja o tome da SAD ele realizaciju SALT-a Il , pa ak i daljnjeg vieg oblika SALT III.
Meutim, prvi sastanak u Moskvi izmeu Cyrusa Vaucca i Gromika pokazao je da su razlike izmeu dvije strane vrlo velike i da su se zbog razliitil1 okolnosti pregovarai gotovo sasvim udaljili od onog to je bilo dogovoreno u Vladivosroku i okvira izraenih na zajednikim ameriko-so
vjetskim sjednicama za pripremu SALT II 1975-1976. god.
Zbog unutranjih razloga u traenju podrke svojoj globalnoj pdlitici
Carter je nastojao na tom vrlo delikatnom planu osigurati !'>tanoriti consensus koji je prije svega znaio ukljuivanje svih onih snaga koje su se svojedobno odluno izjanjavale protiv SALT-a, posebno protiv sporazuma
Ford-Brenjev. Jedan od glavnih predstavnika tog otrog l.'UI"sa senator
Henry Jackson prih\'lltio je novu ameriku polaznu osnovicu u uvjerenju da
je to mnogo realistiniji pristup kojim se sigurnost SAD ne dovodi u pitanje.
S druge strane, SovjcLski Save7. je u nizu navrata jasno istakao da upravo sporazum iz Vlailivostoka predstavlja polaznu osnovicu na kojoj se moe
gradili daljnje sporazumijevanje u SALT-u shvaenom kao dugoronom procesu. Sredinja naela, po SO\jetskim ocjenama, moraju biti: jednakost i
jednaka sigurnost obiju strana, to bi trebalo voditi obustavljanju utrke u
ofenzivnom nuklearnom nauru7.anju. Sporazum iz Vladivostoka promatra se
u tom kontek:.tu kao okvir unutar kog su bili uslaljeni glavni vojni parametri straLcgijskog ofenzivnog oruja, koji su odgovarali bilansu interesa
objc velike sile. Sovjetski komentari i:t.meu ostalog su posebno istaknuli
vrijednost vladivostokog sponlzuma zbog injenice to je on uzeo u obzir
specifinu strategijsku siLuaciju u Ohliku u kojem se ona nalakila u
vrijeme potpisivanja sporazuma i u perspektivi termina njegove vanostic .'
Amerika strana uoi pregovora '\a Sovjetskhn Savezom u Moskvi
potrudila se da razvije dvije varijante svojih prijedloga i da ih na stanovit
nain uini dostupnim javnosti. Sigurno da je upavo ta elja za javnosti
bila izmeu ostalog sraunata na dobijanje pune podrke kod kue i automaLsko otklanjanje svib zamjerki koje b i se mogle staviti na Lzv. tajnost ili
iliskrcciju u pregovaranju s drugom velikom silom. Na Sovjetski Savez, g
obzirom na dotadanji nain voenja pregovora, upravo ta javnost djelovala je dosta iritiraj ue i odmah je ocijenjena vie kao politika igra nego kao
ozbiljno nastojanje da se postigne sporazum. Ako se k tome dodaju postojei nesporazumi u irem sklopu ameriko-sovjetskih odnosa, jasno je da
9

Pravda, 14. 4. 1977.

3

politika

misao 366

je ve sam pristup moskovskim pregovorima morao biti dovoljno nepri

hvatljiv, te da se nikakav konkretan rezultat nije ni mogao oekivati.
Cyrus Vance u Moskvi je predstavio sovjetskoj strani dvije varijante
sporazuma od kojih je svaka bila prethodno usklaena unutar zainteresira
nih strana u SAD. Tzv. iroka varijanta 1amerikih prjjedloga pola je od
potrebe smanjivanja postojeih limita u sLrategijskoJ.n ofenzivnom urUIju,
smanjujui ih s 2400 na 2000-1800 jedinica. Broj raketa s neovisno cirkulira
juim bojevim glavama (MIRV) trebalo je takoer smanjiti s 1320 na 1200- 1100 jedinica. Za razliku od onoga to je bilo dogovoreno u Vladivostoku,
iroka varijanta predviala je da se omogui neograniena proizvodnja kr
stareih projektila -cruise dometa do 2500 km.
Sovjetska strana suprotstavila sc amerikoj irokoj varijanti istiui
da postoji u nizu podruja ameriko islun:no oruje nuklearnog karaktera
koje takoer m-oe biti primijenjena protiv Sovjetskog Saveza. Tu se u
prvom redu mjslilo na amerike sisteme st.acionirant: u Zapadnoj Evropi i
Aziji, zatim postojanje amerikih taktikih rake ta u blizini SSSR-a i na
avione nosae nuklearnog oru7.ja. No, posebno otre sovjetske kritike iza.
zvao je ameriki prijedlog da se omogui slobodan daljnji razvoj krstareih
projektila." SSSR smatra da se to oruje moe vl-lo lako prenositi pod krilima aviona bombardera ili pak da se moe s podmornice pribliiti SO\jetskim
teritoriju. To automatski projektil uvrstnva u kategoriju strategijskog oru
ja. Kao prilog tome tvrdi se da se ta vrsta oruja tako klasificira i u samim
SAD, te da j u je nemogue izdvojiti iz bilo kakvog sporazuma koji tei ogranienju ofenzivnog s trategijskog oruja.
Druga, Ua amerika varijanta pola je od limita utvrenih u Vladi
vostoku, ali uz polpuno isputanje krstareih projektila cruise. To je
bilo obrazloeno :i~ljom da sc najprije postigne sporazum o ofenzivnom
oruju, zahvaenom pregovorima u Vladivostoku, da bi se u nastavku raz
govora razmotrilo pitanje amerikih kn.LaJ.eih projektila i ovjetskog born
bardera tipa Tupolev. oznaenog u NATO-vskoj nomenklaturi kao Badc!ire. Prema sovjetskim podacima domet leta tog aviona je 2200 km, dok o njegovim sposobnostima u SAD postoje razliita miljenja. Prema podacima
CIA rije je o bombarderu koji ima maksimalni domet 3.500 milja i mogao
l?i se smatrat i interkontinentalnim bombarderom. Pentagon pak iznosi po
datke prema kojima je novi bombarder Tupolcv maksimalnog ratlijusa
5.500 milja,11 to bi ga trebalo svrstati u kategoriju strategijskog oru'-ja - bilo bi, ga dakle, neophodno uvrstiti u pregovore SALT JI.
Sovjetska strana je na pregovorima u Moskvi odluno nastupila protiv uklju i vanja bomba.r dera i nekih drugih sovjetskih sisLcma oruja u
SALT 11, tvrdei da se radi o orujima koja je nemogue meusobno usporeivati. Po toj interpretaciji krstaree projektile dometa 2.500 km lako je
prenijeti u blizinu eljenog podruja dok se to ne moe uiniti s bombarderom. Sovjetski Savez smatra da l bombarder i tlrugi sistemi oruja koji
ne mogu doprijeti do teritorija Sjedinjenih Drl.ava imaju sasvim drugu
10
Detaljnije vidi: R. Burt. The Cruise Mlssl

11
Strategic Survey 1976.. str. 109.

le and Arms Control Survival. January/

/ February 1976, str. 1Q--17.

3 politika misao 367

namjenu (u Evropi i Istonoj Aziji)/' te da se ne mogu uvrstiti u s trategijska

urulja ohuhvaena SALT-<>m.
Promatrajui ameri ke ponude u sklopu vrlo zahlaenih ameriko-sov
jetskih odnosa, sovjetska strana je nakon neuspjenih moskovskih pregovora jasno izjavila da se radi o pokuajima nametanja jednostranih prednosti
kao i lo da So\jetski SavcL. smalra obje amerike varijante nctloslalnima
7.a daljnje rv.govore.
SasYim je sigurno da je fonnalna strana amerikog pristupa, kao i sadraj koji sc nudio, bjo od poetka u Sjedinjenim Dravama takoer ocijenjen kao neto to So\jetski Savez nee prihvatiti. Uostalom, danas se
mole slobodno tvrditi da su i unutranjopolitiki razlozi, kao i islo vojno tehnoloke inovacije, utjecaLi ua takav ameriki pristup koji je sas1.i m siguruo bio ugraen u opi napor 7.a traenjem no\'og odnosa sa Sovjetskim
Save7.om. elja da se dijalog nastavi, ak tovie da sc ide na jo vee ograniavanje strategijskog nuklearnog oruja, praena je naporim a da se smire
kritiari takvog ameriko-sovjeLskog p rcgovanmja i da se na drugoj strani
nesmetano razvijaju nuvi vojni s istemi.
S druge strane, niz is LaknuLih amerikih sovjet,ologa poput Averalla
Hanimana i Georgea Kt:lllll:Ula, imajui na umu ire znaenje SALTA-a u
sp letu ameriko-sovjetskih odnosa, izrazio je svoje neslaganje, pa i krilike, na poetni pristup tom znanjnom pitanju. Po vezujui SALT s opim
poputanjem u ameriko-sovjetskim odnosima, zatim s pregovorima o
razoruanj u (MFR) koji sc vodt: u Bcl'll i sa sastankom u Beogradu zamjerke ove vrste sigurno da pogaaju s ut inu problema.
aravno, o dosadanjem stupnju i vrijednostima postignutih sporazuma u okviru SALT I moic se diskutirati.u Ako se kritizira laj pristup kao
nedovoljan, treba na samom poetku naznaiti LCllju dviju velikih sila
da s kvantiteta naoruanja preu na nove kvaliletno drukije vrste oruja
masO\'TlOg unitavanja, ime sc u o novi samo pospjeuje utrka u naorulanju izmedu dva glavna protagonista, ali i svih onih drugih zemalja koje iz
\'ee ili manje udaljenosti promatraju razvoj odnosa na vrbu meunarodne
politike.
Skeptini promatrai dosadanjih pregovora o razoruanju, to svakako
\'rijedi i za SALT, donekle su u pravu kad kau da kontrola naoruanja jo
uvijek 1tijc u slanju savladati brz tehnoloki napredak u stalnom jaanju
\'ujne sile. Cak tavte, dugoroniji pregovori, to je posebno oito kod
12

A . Rajzacher, .o co chodzi w SALT ll ,

Kultura 5. 6. 1977.
13
Ana ll ~lrajui ciljeve SALT-a tada dravni
sekretar Henry Kissinger izjavio je u a
soplsu U. S. News and World Report
(March 15. 1976) da se oni ogledaju
- u nastojanju da se pokae kako je za
svaku stranu manje vjerojatno postizanje
od luujue prednosti u strategijskom oruju.
- osiguranju da e ta oruja biti upotre-

polltlka

bijena tek u sluaju najizvanrednijih prilika.

- te11ji da se u s luaju rata trali upotre
ba nuklearnih sredstava.
Naravno takvom analiziranju el ijeva mogu
~:~e postaviti znaajn e zamjerke pogotovo
ako ih promatramo u svjetlu nastojanja
za postizanjem ra,oruanja. No u Klslngerovlm koncepcijama realpolitike svako ograrriava nje sile Ill njellno kontroliranje
Imalo je posebnu vrijednost, koja bi se mogla shvatiti kao poetnl put postizanja Vi
sih c:iljeva.
misao 368

nove vrste oruja koje se pojavljuj u ili kao pokuaj jaanja

pozicija ili su stvarni rezultat vojno-tehnolokih inovacij a."
Tenja za postizanjem bitne strategijske jednakosti takoer je prilino iluzorna jer svaka uu strana, bez obzira na to koliko je uvjerena u
opu neizmjenjivost ba lansa, ipak nastoji pronai mogunosti za traenje
nekih novih oruja ili sistema orw.ja koji bi pomaknuli ravno teu u njezinu
korist."
Razvijanje dijaloga izmeu super drava, njegova relativna tajnost kao
i viegodin ji vijek trajanja (s prekidima) nuno moraju stvoriti osjeaj
o postojanju specifinog interesa obje slr-dllc, to kod ostalih zemalja mora izazvati stanoviti osjeaj nelagodnosti. Uostalom, u dosadanjim fazama
razvijenijih ametiko-sovjetsk.ib odnosa mogao se zabiljeiti itav niz takvih
blaih ili otrijih zamjerki na forme ili sadrlaje (nepoznate) ameriko-sov
jetskih razgoYora koji su mogli imati ireg znaenja za ostale lanice dananje meunarodne zajednice.
l na kTaju recimo i to da akcije i reakcije izmeu dvije supe1 drave
ua ovom znaajnom polju, yezanom uz ~uubinska pitanja opslanka ili unii;tenja svijeta, m oraju imali svoj pozitivni ili pak negativni ui nak na ukupnost medunarodnih odnosa. To sc, naravno, ne ogleda saiuo u pokuajima
j aanja ili eventualnog slabljenja ostalih vojnih arsenala, posebno onih nu
klearnih, ve je islo tako vezano i tu nastojanja nekih zemalja da ne
t.aostanu u raz,oju svojih vlastitih programa, koji bi im osigurali prisutnost
na vrhu hijerarhije.
U nestabilnom svijetu, ispunjenom brojnim suprotnostima i netijeenim politikim, socijaJnim i ekonomskim pitanjima snaga raketno nuklea rnog oruja je, na alost, pokazatelj, bar u djelominom pogledu, politike
mo i i utjecaja, a taj aspekt je n emogue odvojiti i iz splela SALT-a, kao i
iz nekih dmgih :dil;ruh pokuaja smanjivanja naoruanja.
Unato lih prilino pesimistik:ih gledanja na oblik ameriko-sovjetskih
pregovora o ograniavanj u strategijskog naoruanja potrebno je ukuati
da uz sve njihO\ e manjkavosti, pa moda ak i stauodte opasnosti, oni imaju izvanredno veliko znaenje za svij et u kom :i.h irno. Sutina SALT-a je
upravo u jasno izraenom shvaauj u da je dijalog o tom krucijalnom pitanju ncuphodan i koris tan, i da se unato daljnjeg razvijanja i jaanja vojne
sile mogu t r a ili kanali komunic iranja koji e nastojati ograni iti primjenu
tog oruja.
SALT sc moe p romatrati u funkciji nekoliko razliitih ciljeva. Oni pak
mogu biti dio intenzivnih napora koji bi Lrcbali voditi razoruanju, a isto
su tako dio pozitivnog dctanta, s timuJan u opem razvijanj u ameriko-so-

SALT-n,

raaju

pregova1akih

14
Mogu o se sloiti s takvim miljenjima i
potkrijepiti ih Inovacijama nastalim u voj
nim arsenalima u doba vodenja SALT-a.
M lAV. zatim cruise miss1le, bombarder
Tupolev i sada najavljene bojeve glave
Mark-12A samo su dio novih monih oruja
1 sistema oruJa koji ispunjavaju dvo,aku
funkciju. Na jednoj strani radi se o tehnolokom usavravanJu vojne sile. no s druge

strane vrlo j e sigurno da su ti novi uuojill

ln~trumentl znaaj na sredstva u pregovarakim f azama. le da svaka strana uz nJihovu pomo eli zabiljeiti povoljniJi Ishod u
pregovorima.
15
Armamanets and Disarmament . . op. elt.
str 284-286.

3 politika misao 369

vjetskih odnosa, doprinos poku. ajima da sc ogranie vrijednosti oruja

u polirikom djelovanju i sl.
U nedavnoj izjavi savjemika predsjednika Cartera profesora Zbigniewa
Brzezinskog jasno se istie potreba da e u dananj cm svijetu, koji je ispunjen brojnim loizama, problemima i potencijalnim izazovima, trae mogu
nosti za stvaranje okvira suradnje izmeu dvije najvee sile, to bi trebalo
odstl1anitl njihovo takmienje i sprijcC:iti agresiju."
Ako u tom svjellu promatramo dosadanje pregovore oko SALT-a l,
kao i rundu pregovora oko SALT-a II, koja je upravo u toku, vjerojatno da
nema boljeg podruja na kome dvije velike sile mogu demonstrir-ali to nastojanje. Ogr-.O.iavanje nuklearne opasnosti sasvim jasno je u interesu obje
strane, a tvrdnja B rzcz.in!'kog da je u opoj anrcr.iko-sovjetskoj suradnji
potrebno stvoriti jednaku i odgovornu osnovu ima po cbno znaenje na tom
delikatnom polju.n
U tom sklopu mogu !>C promatrati i najnovije izjave nakon nedavnog
enevskog sastanka koje, iako ne olkrhaju sutinu sporazuma, ipak jasno
najavljuju mogunosti njegovog posti7.anja. Umjesto kritika i optubi Vance i Cromiko istakli su da postoji Stanovit progres u odreenom broju pi
tanja ,11 ~to svakako znai da postoje izgledi da se veliki dijalog naslavi.
Uostalom, ovog puta i pregovori su bili voeni na znatno drukiji nain,
bez velike najave, izjava ili nekih vanjskih manifestacija kuje bi mogle odvratiti panju od glavnine problema i uklopiti SALT u neke ire politike kalkulacije. Umjesto prijanjih utllucuilt amerikih izjava o potrebi povezivanja ljudskih prava s opim napretkom na svim ostalim poljima ameri
ko-sO\jcLskili veza i odnosa, to ukljuuje i SALT, i.cnevski pregovori pr~li
su u znalno mirnijoj fazi kojoj ak nije prethodilo ni obj<wljivanje amerikih shr7:benih stavova i prijedloga.
S ve Lo zajedno moe se promatraO kao znak mirenijih amt:riko-so
vjetsldh odnosa i pokuaj da se u novim uvjetima, kada je i Cl'lrterova ekipa
postigla stanovit unutranji uonscnsus, prie druk ijem razmatranj u sovjetska-amerikih-odnosa, na ijem vrhu svakako s toji SALT. Stoga radni karakter sastanka i ono to je postignuto obeavaju nastavljanje procesa
pregovaranja u kome SALT ima znaajno mjesto danas, a imat e ga i iduih godina.
$efovi amerike i sovjetske diplomacije sporazumjeli su sc da:
- SALT TT vrijed do 1985. godine i da kao njegova osnovica poslui
okvirni sporazum iz \ ' ladhostoka. Obje strane izjavile su svoju spremnost
da ne realiziraju najvi~e limite i da se umjesto na 2400 rdkcta i bombardera
zadre na 2160 raketa i bombardera:
- dodatni protokol vrijedit e tri godine i sadTavat e odredbe o dva
sporna oruja: sovjetskom bombarderu T upolev i krstareim raketama
CnJise;

16
U. S. News and World Reporto . May 30,
1917.
17
Ibid.

18
Newsweek , May 30. 1977. str. 36

J pol itika misao 370

- opa nae la bil e prodiskutirana kao osnovna pravila voenje pregovora u vioj fazj SALT-a III, koji sc ve najavljuje."
Ako se te osnovne karaktelistike novog SALTA-n II promatraju u svjetlu prijanjih intencija jedne i druge strane, mogue je usporeivati stavove
jedne i druge super dr74ve i o tome gdje je zabiljeJ.cno vie ustupaka. Carter o va nastojanja za veim smanjivanjem strategijskog oruja i gotovo potpunom slobodom u proizvodnji krstareih projektila nisu ostvarena."' S
druge strane, ni Sovjetski Savez nije uspio iskljuiti Tupoleva iz daljnjih
pregovora.
No ako se jedno i drugo uzmu kao tehniki detalji, bitno je da se i
ovog puta nakon relativno duljih i jaih nesporazuma prona.ao zajedniki
interes d viju strana i da sc veliki i dugi proces pregoYaranja na<;tavlja.
Ma koliko postizanje uzajamne stabilnosti i pariteta n a polju strategijskog
nuklearnog oruja bio teak posao, injenica je da obje strane ipak ostaju
duboko svjesne prednosti i koristi koje olud mogu proi.mi, prije svega za
n ji hove meus'O bne odnose. U tom svjetlu treba promatrati i sva. daljnja nastojanja, koja naravno nee tei ni Jako ni brzo ali kuja ipak u cje lini pokazuju da je tekua politika detan ta u medunarodnim odnosima neraskidi,-o vezana uz konkretne korake na polju kontrole x-azoru.anja koji moraju bili ugraeni u novi sklop odnosa. Zbog toga, bez obzira na sve rezerve i stnno
vita ogranienja, SALT ostaje znaajan pokazatelj stanja ameri ko-sovje t
skih odnosa i mogunosti da ti odnosi pozitivno djeluju na opu politiku
poputanja u najirim meuna,rodnim relacijama.

19
Ibid.

20.
Bez obzira na ishod l duljinu procesa pregovaranja oko novoR SALT-a, injenica je
da krstarei projektil tipa crui se mora
Izazvati znaajne poremeaje . R ije j e o
malenom, jeftinom i izvanredno preciznom sreds tvu koje se moe razviti kao
strategijsko l taktiko. Po nekim amerikim
procjenama oko 11.000 cirkullrojuih raketa moe se oujeslti na amerike bomhardere. a posebnu tekou u nj ihovom kon
lrollranju predstavlja l injenica da se radi
o relativno malim raketama koje mogu Imatl razliite namjene. One mogu biti !ansirane sa zemlje i tako mogu ugroziti SSSR
iz Zapadne Evrope; mogu biti lansirana l
s podmornica, a po njihovim razmjerima
nemogue e Ih biti razlikovati od raketa
strategijske namjene.
Ve sada l!C stoga istie da ukollko ovo
probno prQovarako oruje bude masovno proizvoeno, za kontrolu e biti teko pronai sredstva verifikacije. Osim toga, vrlo je vjerojatno da i druga strana nee ostati bez takvih instrumenata vojne
moi. te da e ponovno zapoeti nova kvalitativna utakmica_
3 politika misao 371

The American-Soviet Strategic Dialogue

Summary
Radovan

Vukad i novi

The author suggests that strategic Issues

occupy a central place ln the lntrlcate web
ot American-Soviet links and relations. He
considers in this light the Strategic Arms
Limitation Talks. which have developed
into on lnstllutionalised medium of negotl
ations between the two great powers and
which are thus an excellent indicator of
the state of their relations as a whole.
Tracing the progress of SALT, particularly
of the preparati ons fo r SALT ll . the author
analyzes t he obstacles standing ln the way
of a new agreement and the prospect s of
Its materialisation.
ln an unstable world. fraught with nume
rous ontagonisms and unsettled polltical.
social and economic problems, possesslon
of ballistic nuclear weapons is unforluno
tely at least a partial indication of power
and Influence. This aspect cannot be ignored when examining the SALT prnject to

gether with some other similar efforts to

control or reduce armaments. SALT can
be renarded as a function ot several dlfferent objectives. These, aga1n. can be part
ot the Intensive efforts which should lead
to disarmament: they are part of positive
detente: an lnccntlve to a general expan
sion of American-Soviet relations; a conlTibution to the endeavours to limlt the
ro le of armaments ln political activHies,
etc.
ln conclusion , cxomlning the present stage
of the negotiations, the aut hor suggests
that. despite all occasional setbacks.
w hich are to be expected also in the fu
ture in this delicate arca where mutual
stability and parlty are so difficult to achieve. SALT remains a major Indicator of
American-Sovlet relations, and at the same
tim e an Important means of d~tente on a
broad international scale.

3 pollt1ka misao 372