Prof. dr. sc.

Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak*

Ekonomski fakultet u Osijeku

UDK 330.82
Pregledni lanak

KOMPENDIJ O
(NEO)LIBERALIZMU
Saetak:
Kapitalizam bez izvjesnog liberalizma ne moe. Ali, sudei po kritikama, neoliberalizam je pretjerao
i uvelike premaio okvire kapitalizmu primjerenih sloboda. Neoliberalizam oivljava klasinu liberalnu sumnju u sposobnost drave da upravlja ekonomijom. Averzija je prema velikoj vladi i dravnoj
intervenciji, u neoliberalnoj eri, zadobila razliite teorijske oblike. Monetarizam, teorija javnog izbora,
racionalna oekivanja i ekonomika ponude svoje su sumnje u dravnu intervenciju i njezinu uinkovitost
izraavali na razliite naine i zbog razliitih razloga. Oito, vlada (drava) jest nesavrena. Ali i trite,
priznaju to i liberali i neoliberali, jest nesavreno. Tako e ovaj nesavreni kapitalistiki svijet i dalje nastojati popraviti kako pristalice tzv. slobodnog trita, tako i zagovornici dravne intervencije.
Kljune rijei: klasini liberalizam, socijalni liberalizam, inkluzivni liberalizam, egalitarni liberalizam,
neoliberalizam, monetarizam, teorija javnog izbora, racionalna oekivanja, ekonomika ponude,

1. Uvod

2. Klasini liberalizam

Vrijeme krize je vrijeme preispitivanja. Vladajua

je ekonomska paradigma neoliberalizam-zasuta
brojnim kritikama. Naravno, kapitalizam bez izvjesnog liberalizma ne moe. Ali, ini se, sudei prema
kritikama, neoliberalizam je pretjerao i uvelike
premaio okvire kapitalizmu primjerenih sloboda.
Bitka izmeu trita i drave dobiva novo
poglavlje, a kapitalizam, mogue, novi odnos snaga
izmeu trita i drave. Ovo odmjeravanje snaga
prati kapitalizam od njegovih (merkantilistikih)
poetaka.
Merkantilistiko je uenje ali i praksa etablirala
sveobuhvatnu kontrolu vladara nad ekonomskim
ivotom. Fiziokratski e laissez-faire i klasina kola klasini liberali ustati protiv gotovo neograniene ekonomske dominacije drave.

Klasini liberalizam e merkantilistiki amalgam

drave i trita pretvoriti u (teorijski i praktino)
dominantno trite i supsidijarnu dravu. Ali, drimo, ta je Smithova drava ipak bila vie od nonog
uvara. Naime Smithova politika ekonomija jest
istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda. Ali
tek u rukama dravnika ili zakonodavca ona jest u
stanju realizirati dva razliita cilja, prvo, pribaviti
uzdravanje ili obilan dohodak narodu, ili bolje:
omoguiti narodu da sebi pribavi obilan dohodak
ili uzdravanje: i drugo, opskrbiti dravu ili zajednicu dohotkom dovoljnim za javne slube. (Smith,
2005:419) Smithovom je dominantnom tritu
potrebna drava privrena idejama individualizma
i liberalizma. Ovaj e ambijent, sukladno Smithovu uenju, poput nevidljive ruke izvui najbolje
iz naih nagona za stjecanjem i isticanjem, naih

* Gajev trg 7, 31000 Osijek

E-mail: ivan@efos.hr

337

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

sebinih i toliko ljudskih interesa. Vjeruje se dakle

da nita nije u stanju u tolikoj mjeri motivirati
(posredstvom trita) ovjeka kao njegova vlastita
dobrobit i dobrobit njegovih najbliih.
Rijeju, gospodarski se ivot ne moe oblikovati
po volji drave jer je to protivno iskonskim porivima i prirodi ovjeka. Prema tome, Smith nije dokazivao da drava loe upravlja gospodarstvom, ve
da njime uope ne moe upravljati. Kako Drucker
duhovito veli, Smith se nije slagao s time da slonovi
loije lete od lastavica. Drava, budui da je slon,
uope ne moe letjeti. (Drucker, 1992:53)
Nabrajajui funkcije drave vladara (obrana,
pravosue) Smith e ustvrditi, budui da trite
(konkurencija) ipak nije nepomueno dobro, da
je dunost drave podizati i uzdravati one javne
ustanove i one javne radove koji, iako mogu biti
u najveoj mjeri korisni za neko veliko drutvo,
ipak su takve prirode da profit nikada ne bi mogao
nadoknaditi izdatke pojedincu ili malom broju
pojedinaca, i zbog ega se ne moe oekivati da e
ih podii ili uzdravati bilo koji pojedinac ili manji
broj pojedinaca. (Smith, 2005:696)
Klasina liberalna agenda zahtijeva slobodnu
unutarnju ali i vanjsku trgovinu. Smithova teorija
apsolutnih prednosti e naelo ... svakog mudrog
oca obitelji da nikada ne pokua nainiti kod kue
ono to e ga vie stajati da naini nego da kupi
(Smith, 2005:446) protegnuti na funkcioniranje
nacionalne ekonomije. Dakle ako nas jedna strana
zemlja moe opskrbiti nekom robom jeftinije nego
to je mi sami moemo nainiti, bolje je kupiti je
izvjesnim dijelom proizvoda nae vlastite radinosti koja se upotrebljava na nain kojim postiemo
izvjesnu prednost. (Smith, 2005:447)
Meutim tek e Ricardova teorija komparativnih prednosti merkantilistiku zero-sum game
pretvoriti u win-win poziciju svih sudionika
vanjskotrgovinske igre. Ricardo e ustvrditi da
e koristi od specijalizacije i trgovine biti ak i u
sluaju da pojedina zemlja ima apsolutnu prednost
u proizvodnji svih dobara kojima se trguje. Ovo
bijae moan argument protiv dravne intervencije
u vanjskoj trgovini.
Spomenut emo i krute Ricardove stavove kada
je u pitanju poloaj radnika, a znane kao eljezni
zakon nadnice: ... rad je skup kad je rijedak, a
jeftin kad ga ima obilno .... Upravo kad trina
cijena rada prelazi njegovu prirodnu cijenu, onda
je stanje radnika povoljno i sretno ... (Ricardo,
1983:118) Ovo meutim sretno stanje ne moe potrajati. Nesretna je, ali i zakonita posljedica ovoga
338

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

povoljnog stanja radnika poveanje njihova broja.

Nadnice ponovo padaju na svoju prirodnu cijenu,
a zaista zbog protudjelovanja katkad padaju i ispod
te cijene. (Ricardo, 1983:118) Neumorni nagon
za razmnoavanjem razlog je siromatva i bijede

radnika.1
I stoga, kao sve ostale ugovore, tako treba i najamnice prepustiti potenoj i slobodnoj konkurenciji
trita i ne treba ih nikada ograniavati zahvatom
zakonodavstva. (Ricardo, 1983:124)
Klasini se liberalizam, evidentno, sve do pojave
Johna Stuarta Milla, nije optereivao pitanjima raspodjele moi odnosno socijalnim pitanjima. Ipak,
Smith e upozoriti na nejednaki poloaj poslodavaca i radnika. Kada poslodavci sklope dogovor
o smanjivanju nadnica, zakon tolerira ovakvu
vrst sporazuma. Meutim kad bi radnici sklopili
suprotan sporazum iste vrste ... zakon bi ih veoma
strogo kaznio. Kad bi zakon postupao nepristrano, on bi i s poslodavcima postupao na isti nain.
(Smith, 2005:168)
Neki e uenje posljednjega klasika, ali i socijalnog reformatora, Johna Stuarta Milla drati toliko
znaajnim da e uz njegovo ime vezati nastanak
novog ili socijalnog liberalizma. (Mahon i Macdonald, 2009:186) Isti e autori ustvrditi da Millov
novi ili socijalni liberalizam (koji nastaje krajem
19. stoljea) svoju stvarnu, praktinu realizaciju
doivljava u Keynesovo doba.
Slavna je Millova dihotomija podjela na ekonomske zakone proizvodnje i drutvene zakone
raspodjele. Zakoni proizvodnje su nepromjenljivi,
ali su zakoni raspodjele podloni promjeni. Zakoni
su raspodjele gotovo u potpunosti stvar ljudske
volje i institucija. (Ekelund i Hebert, 1997:174)
Ukratko, Mill, a zbog toga to osobna sloboda
zahtijeva da svi krenu pravedno, zagovara progresivne poreze na nasljedstvo. Kada je u pitanju
oporezivanje dohotka primjereniji su proporcionalni porezi budui da oni nee demotivirati one
radinije i tedljivije. Raspodjela dohotka ima voditi
ka jednakosti prilika. U Millovu svijetu pomo je
siromanima neupitna ba kao i dravno financiranje kolovanja djece siromanih, itd.
Millovo teorijsko popravljanje kapitalizma
relaksira strogi (Ricardov, prije svega) klasini

liberalizam, a da pritom ne dovodi u pitanje bit

klasine tradicije i uenja. Drimo da posljednja
klasina jabuka nije pala daleko od klasinog stabla.
Stoga se slaemo s miljenjem da je Mill jasno
stajao unutar klasine tradicije reafirmiranjem
maksime da bi laissez faire trebao biti pravilo te da
svako odstupanje od njega, ako ga ne trai neko
veliko dobro, jest zasigurno zlo. (Ekelund i Hebert,
1997:188) Mill e navesti i nekoliko iznimaka od
laissez faire pravila. Dravna intervencija glede
zatite potroaa, kolovanja, zatite okolia, reguliranja javnih usluga te javnog dobroinstva, neki
su od primjera.
I jo neto, Mill e preuzevi Ricardovo uenje o opadajuim profitnim stopama i buduem
stacionarnom stanju, doi do slinih zakljuaka.
Meutim Millovo stacionarno stanje (za razliku od
Ricardove tmurne budunosti bez napretka) moe
biti ak i poeljno. Naime usporavanje ekonomskih aktivnosti omoguuje da se, u veoj mjeri,
pozornost posveti individualnom neekonomskom
i ekonomskom blagostanju i zadovoljstvu. Millov
kriterij dobroga drutva jest individualna srea,
zadovoljstvo i napredovanje.
Mogue su stoga u pravu oni koji razliku izmeu
klasinog i novog, socijalnog liberalizma vide
u tome to novi liberalizam shvaa slobodu
kao neto vie od negativne slobode klasinog
liberalizma:2 on (novi liberalizam nap. autora)
takoer ukljuuje pozitivne slobode prilike i osobnog razvitka. (OConnor, Orloff i Shaver, 1999:50)
Najnovija je teorijska reinkarnacija Millova, novog
liberalizma znana kao inkluzivni liberalizam.3
Poznato je i Millovo odricanje od klasinog fonda
nadnica kako bi mogao pokazati svoju naklonost
radnikim sindikatima ili, bolje, naklonost prema
radnikom organiziranju i drutvenim reformama
ga je nagnala promijeniti svoj stav prema doktrini o
fondu nadnica.
Namjera nam bijae pokazati da klasini sustav nije konzistentan u onoj mjeri u kojoj se to
esto misli. Meutim klasina je liberalna drava
podlona tritu, supsidijarna i komplementarna,
ali i dovoljno snana provoditi protrinu politiku.
Ova je politika, politika privrena nevidljivoj ruci,
2

Oigledan je ovdje utjecaj jo jednoga poznatoga klasika

Thomasa Roberta Malthusa. Uostalom, piui o Zakonu o
siromasima Ricardo govori o vjetoj Malthusovoj ruci koja je
razotkrila svu naopakost pomoi siromanima jer oni (zakoni
nap. autora) ne idu za tim da se popravi stanje sirotinje, nego
da se pogora stanje i bogataa i sirotinje. (Ricardo, 1983:12)

Klasinom se dakle liberalizmu pripisuje shvaanje individualne slobode kao mogunost da svatko ide za svojim privatnim
interesom slobodan od, bez uplitanja, ometanja ostalih.
3 Inkluzivni je liberalizam posveen ispravljanju individualnih
nesavrenosti, nedostataka (individual failures) stvaranjem
uvjeta u kojima svi mogu razviti svoje potencijale (cjeloivotno
obrazovanje, npr.), a sve kako bi se smanjila nezaposlenost.

privatnom vlasnitvu i osobnim slobodama, bila u

funkciji ekonomskog rasta.
Poslije Smitha ortodoksna se ekonomska teorija
(klasina i neoklasina) nije optereivala makroekonomskom problematikom. Ekonomika je tako
sve do Keynesa bila mikroekonomika. Razlog tome
bijae jo jedan proizvod klasine kole Sayov
zakon. Sayov zakon e ustvrditi da ponuda stvara
vlastitu potranju. Ova jednostavna konstatacija
znai da ukupni dohodak zaraen proizvodnjom
nekog outputa mora biti jednak vrijednosti tog
outputa te da u ekonomiji ne postoji gubitak kupovne moi ljudi tede samo u onoj mjeri u kojoj
i investiraju. Ukoliko ljudi i tede vie no to investiraju cijene padaju kako bi se prilagodile manjem
dohotku. Potronja je opet osigurana, a kupovna
mo nepromijenjena. (Galbraith, 1995:57) Kapitalistika ekonomija, sukladno Sayovom tumaenju,
automatski osigurava punu zaposlenost i visoke
stope rasta. Loa ekonomska vremena posljedica su
previe drave, ija intervencija i uplitanje kvari
funkcioniranje trita.
Unato nekim sumnjama izraenim unutar
klasinih redova (Malthus, npr.) Jean Baptiste Say
i njegov su zakon vladali sve do velike depresije.
Tada Sayov zakon i klasinu4 liberalnu paradigmu
ukida Keynesova (mandarinska) revolucija.

3. Keynesov egalitarni liberalizam

Velika je depresija pokazala svu ranjivost kapitalistike ekonomije. Nezaposlenost, taj stari problem,
jest problem koji Keynes pokuava rijeiti. Rjeenje
je problema zahtijevalo drugaiju i znaajniju
ulogu drave. Keynes smatra, a reeno u jednom
pismu Rooseveltu, apsolutno najvanijim poveanje nacionalne kupovne moi, i to takvo poveanje
koje bi proizilo iz drutvenog troenja financiranog zajmovima. (Harrod, 1951:121) Naime, ukoliko tednja premai postojee investicije smanjit e
se potronja te se gomilaju zalihe, smanjuje se broj
zaposlenih, smanjuje se proizvodnja. Ovo e trajati
sve dotle dok se tednja i investicije ne uravnotee i
to, naravno, na razini nepotpune zaposlenosti.
Terapija se namee sama po sebi. Treba suzbiti
tetno djelovanje tednje, i to na nain da drava
investira. Tako se ravnotea moe postii na visokoj razini proizvodnje i pune zaposlenosti.

Pod prethodnom teorijom, a koju ima obuhvatiti njegova ira,

opa teorija, Keynes podrazumijeva klasinu i neoklasinu ekonomiku od Smitha i Ricarda sve do Marshalla i Pigoua.

339

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Drava dakle a to jest temeljna Keynesova poruka, mora biti odgovorna za stvaranje uvjeta pune
zaposlenosti. Ukratko, Keynes preporua poveanje dravne potronje u kriznim vremenima.
Fiskalna ali i monetarna politika postaju snano
orue stabiliziranja poslovnog ciklusa. Keynes bitno mijenja, a u korist drave, klasini odnos snaga
trita i drave.
Mnogi e razdoblje kapitalizma inspirirano i
pod utjecajem Keynesovog uenja nazvati zlatnim
dobom kontroliranog kapitalizma. Keynesijanska
doktrina snane i aktivne drave, politika pune
zaposlenosti, regulacija trita, progresivni porezi,
ekstenzivni socijalni programi dadoe, kroz gotovo
tri desetljea (od otprilike 1945. do 1975. godine),
doista dobre ekonomske rezultate ali i liberalizmu
suvremeno ekonomsko znaenje. (Steger i Roy,
2010)
Keynes u biti bijae liberal u najboljem smislu te
rijei. Dugogodinji lan Britanske liberalne stranke prezirao je konzervativce i u isto vrijeme nije
bio blizak Radnikoj stranci budui da je vjerovao
kako je njihova klasna baza preuska. (Newman,
1952:392)
Sam se Keynes i njegova nova vrsta egalitarnih
liberala (Steger i Roy, 2010:5) nije, dakako, slagala
s marksistikim uenjem.
Kako mogu prihvatiti doktrinu koja se postavlja
kao Biblija, iznad i izvan svake kritike, zastarjeli ekonomski tekst za koji znam da je ne samo
znanstveno pogrean ve i nezanimljiv i potpuno
neprimjenljiv za suvremeni svijet? Kako mogu
pristati uz vjerovanje koje je sklonije mulju negoli
ribi, koje uzdie neuki proletarijat iznad graanstva
i inteligencije koja, unato svojim manama, nosi
sjeme svih ljudskih dostignua? (Keynes, 1932:300)
Doista nije udno to ljevica Keynesa doivljava i
kritizira kao apologeta kapitalizma i klase kojoj je
pripadao.
Kritika je meutim bilo i s desnice. irenje funkcija drave moe se shvatiti kao podrivanje individualizma, ali Keynes to jaanje drave i funkcija vlade
shvaa kao jedino praktino sredstvo ouvanja
kapitalizma i osobne inicijative. Ekonomske prednosti individualizma, a koje su posljedica upotrebe
osobnog interesa i njegova nastojanja na ekonomskoj uinkovitosti i inovaciji, dadu se sauvati bez
unitenja kapitalizma.
Stoga zamiljam da e se podrutvljeno investiranje u prilinoj mjeri pokazati jedinim nainom
kako osigurati priblino punu zaposlenost, no
to uope ne iskljuuje niz kompromisa i putova
340

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

kojima javne vlasti surauju s privatnim poduzetnicima. Ali izvan toga je teko izvui oite prednosti
za sustav dravnog socijalizma koji bi obuhvatio
veinu vidova gospodarskog ivota zajednice. Nije
preuzimanje vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju kljuna stvar koju drava mora uiniti.
(Keynes, 1987:213) Totalitarna drava ubija ono
najbolje u kapitalizmu, ona eutanazira individualizam i njegove ekonomske i politike prednosti.
Ako kapitalistika ekonomija zahtijeva proirenu
ulogu drave, oigledno se ne moe dovesti u
pitanje cjelokupni sustav kapitalistikog individualizma. Stoga u Keynesovom uenju ostaje vrlo
iroko polje djelovanja za oitovanje privatnog
poduzetnitva i odgovornosti pojedinca. U tim e
podrujima jo uvijek vrijediti uobiajene prednosti individualizma. (Keynes, 1987:214)
Danas je ovaj keynesijanski paket trita i drave
poznat kao ugraeni liberalizam (Harvey, 2005:10)
odnosno egalitarni liberalizam. (Steger i Roy,
2010:9) Bez obzira na to kako ga nazivali, ugraeni
ili egalitarni liberalizam znai postojanje drave
posveene popravljanju dvaju najveih grijeha
kapitalizma nezaposlenosti i nejednake raspodjele dohotka i bogatstva.
Fiskalna i monetarna politika, obino znane kao
keynesijanske politike, upotrebljavane su kako bi
priguile poslovni ciklus i osigurale priblino punu
zaposlenost. Klasni kompromis izmeu kapitala
i rada je openito smatran kljunim jamstvom
domaeg mira. Drave su aktivno intervenirale u
industrijskoj politici i postavljale standarde socijalne plae, konstruirajui razliite sustave blagostanja (zdravstvena skrb, obrazovanje, itd.) (Harvey,
2005:11)
Sedamdesete godine prologa stoljea dovode
do prekretnice. Ekonomska kriza sedamdesetih
ukljuivala je veliku nezaposlenost, inflaciju te
pad korporacijskih profita. Stagflacija je razgradila
ugraeni liberalizam, detronizirala egalitarni libe-

ralizam (keynesijanizam)5 i priliku pruila novoj

vrsti liberala i liberalizma. Rije je, dakako, o neoliberalima i neoliberalizmu oivljavanju doktrine
klasinog liberalizma u uvjetima globalizacije. U
situaciji kada je keynesijanska drava iscrpila svoje
mogunosti glede visokih stopa rasta u najrazvijenijim kapitalistikim drutvima, alternativa tipa
jo vie drave, drimo, i nije bila sasvim konkurentna. Stoga se kao jedini odgovor na posustalu
keynesijansku doktrinu javio neoliberalizam koji
oivljava klasinu sumnju u sposobnost drave da
upravlja ekonomijom. Neoliberalizam je, dakako,
opcija koja znai jo manje drave. Naprosto stoga to neoliberalizam i ekonomske ideje inspirirane
neoliberalizmom dravnu intervenciju smatraju
prije problemom negoli rjeenjem problema.6

4. Neoliberalizam
Nastanak se neoliberalizma vee uz Drutvo Mont Pelerin, koje je 1947. godine osnovao
Friedrich August von Hayek. Jedan od vienijih
lanova Drutva bijae jo jedan predstavnik mlae austrijske kole Ludwig von Mises i, naravno,
5

Neki e (Palley, 2005) ustvrditi da su ustolienju neoliberalizma kao vladajue ekonomske ortodoksije definitivno pridonijele i neke slabosti i podjele unutar keynesijanizma. Naime, sam
je Keynes vjerovao da teorija granine proizvodnosti determinira raspodjelu dohodaka. Prema tome radnici bivaju plaeni
sukladno njihovu doprinosu poduzeu. Na ovome se pitanju
keynesijanci podijelie. Europski keynesijanci (postkeynesijanci) smatrahu da raspodjela dohodaka ne ovisi samo o relativnoj
oskudnosti imbenika i njihovoj proizvodnosti ve, u znaajnoj
mjeri, i o institucionalnim aranmanima. Ameriki su keynesijanci (neokeynesijanci) meutim prihvatili miljenje prema kojemu su radnici plaeni onoliko koliko vrijede. Ovakvo stanje
stvari doista nije uporite postojanja sindikata i ne opravdava
dravnu intervenciju na tritu rada.
Sljedea je slabost keynesijanizma vjerovanje da su cijene, a
posebice plae, rigidne te su kao takve, uzrok nezaposlenosti.
Naime radnici su zarobljenici novane iluzije i ne pristaju na
pad nominalnih plaa. Stvar je jasna. Nie nominalne plae
trebale bi znaiti nie cijene. Ovo ima znaiti poveanje realnog novca ili kupovne moi, a to ima dovesti do poveanja
potronje i rasta agregatne potranje. Dakle pad cijena i pad
nominalnih plaa moe rijeiti problem nezaposlenosti.
Neokeynesijanci su podupirali keynesijansku monetarnu i fiskalnu politiku pune zaposlenosti budui da su vjerovali da su
cijene i nominalne plae u praksi rigidne. Sve navedeno otvara
put neoliberalnim zahtjevima da se ekonomska politika fokusira, umjesto na pitanje pune zaposlenosti, na stvaranje fleksibilnijeg trita rada i fleksibilnih plaa.
6 Monetarizam (Milton Friedman), teorija javnog izbora (James
Buchanan), racionalna oekivanja (Robert Lucas) i, uz navedene nobelovce, manje respektabilna, ali i svojevremeno vrlo
utjecajna, ekonomika ponude (Arthur Laffer) svoje su sumnje
u dravnu intervenciju i njezinu uinkovitost izraavali na razliite naine i zbog razliitih razloga.

Milton Friedman. Cilj ove male skupine ekonomista, filozofa, povjesniara bijae zauzdati plimu
kolektivizma u Europi nakon II. svjetskog rata.
Intelektualni voa Drutva, pa dakle i teorijski otac
neoliberalizma bijae Hayek.
Hayek e, sukladno klasinoj tradiciji, komplimentirati (uz poneku ogradu) tritu i njegovoj
izvrsnosti. Sustav cijena omoguuje poduzetnicima da, vodei rauna o relativno malom broju
cijena, onako kako strojovoa nadgleda kazaljke
malog broja brojanika, svoje aktivnosti prilagode aktivnostima drugih poduzetnika. (Hayek,
2001:82) Trite konkurencija jest ponajbolji
koordinator individualnih napora ali i uvar individualnih sloboda.7 Mogue e zvuati banalno, no
Hayek sljedee slobode dri nedodirljivima: nuno
je, prije svega, da stranke na tritu mogu slobodno
prodavati i kupovati, po bilo kojoj cijeni za koju
mogu nai partnera u transakciji te da svatko moe
slobodno proizvoditi, prodavati i kupovati bilo to
se moe proizvoditi ili prodavati. Isto je tako vano
da stupanje u razliite poslove svima bude otvoreno pod jednakim uvjetima.... (Hayek, 2001:71)
Dravu, odreeni tip drave, Hayek doivljava
kao prijetnju slobodi. Koplja se dakle lome oko
ekonomskog planiranja, ne o pitanju njegove
nunosti, ve o pitanju njegova nositelja. Centralizirano planiranje pretpostavlja da probleme rjeava
zajednica umjesto pojedinca, to dalje pretpostavlja
da o relativnoj vanosti razliitih potreba odluuje
zajednica, zapravo njezini predstavnici... Gospodarska kontrola nije samo kontrola nad jednim podrujem ljudskoga ivota, odvojivim od ostalih; to
je kontrola nad sredstvima potrebnim za sve nae
ciljeve. Onaj tko nadgleda ta sredstva mora odluivati i kojim se ciljevima mora sluiti, koje vrednote
treba vrednovati vie, a koje manje, to ljudi trebaju
vjerovati i emu teiti. (Hayek, 2001:116)
Iako dakle drava moe ugroziti individualne
slobode, sofisticirani (Hayekov) neoliberalizam
ne tvrdi da trite odnosno individualna sloboda
moe opstati bez drave. Trite ne moe brinuti o
svemu.
Ni u jednom sustavu koji se moe racionalno
braniti drava ne moe raditi ba nita. (Hayek,
2001:73)
Prva je, dakako, pretpostavka funkcioniranja
trinog sustava pametno organiziran i stalno
7

....konkurentno je trite jedini sustav dizajniran tako da kroz

decentralizaciju minimizira mo ovjeka nad ovjekom. (Mises i Hayek, 1997:168)

341

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

prilagodljiv pravni okvir...spreavanje prijevare i

podvale (ukljuujui i zlorabljenje neznanja), velik
je i ni u kojem sluaju jo u potpunosti ostvaren cilj
zakonodavne djelatnosti. (Hayek 2001:73) Liberalnoj tradiciji nije strano (pozvasmo se u tom smislu
na Smithov autoritet) angairanje drave u zadovoljavanju kolektivnih potreba (javne ustanove i javni
radovi) budui da te potrebe moe zadovoljiti samo
agencija koja posjeduje mo oporezivanja.
Hayek e ustvrditi da je on posljednja osoba koja
bi porekla kako je poveanje blagostanja i poveanje gustoe naseljenosti stanovnitva povealo
broj kolektivnih potreba koje drava moe i treba
zadovoljiti. (Mises i Hayek, 1997:181) Ali, zamjenu
trita (konkurencije) dravnom intervencijom
iznudit e i pojava eksternalija. Neoliberalizam se
ni u ovom sluaju (ba kao ni u sluaju proizvodnje
javnih dobara) nee pozvati na autoritet trita.
Tako npr. postavljanje oznaka na cestama ili u
najveem broju sluajeva opskrbljivanje samih
cesta ne moe platiti svaki pojedinani korisnik.
Isto tako, pojedini tetni uinci deforestacije, nekih
metoda poljodjelstva ili dima i buke iz tvornice,
mogu ii na teret vlasnika ili onih koji su spremni
prihvatiti tetu uz odreenu naknadu. U takvim
sluajevima moramo iznai zamjenu za reguliranje pomou mehanizma cijena. No injenica da
se ondje gdje se uvjeti za valjano funkcioniranje
konkurencije ne mogu stvoriti (nego se moramo
utei izravnom reguliranju vlasti) nije razlog za
otklanjanje konkurencije i tamo gdje ona moe
funkcionirati. (Hayek, 2001:72) Slino e ustvrditi
i Fukuyama. Naime trite preteito dobro radi,
ali koji put i zataji pa se drava jednostavno mora
umijeati. Negativne eksternalije nee nestati same
od sebe. (Fukuyama, 2003:129)
Neoliberalizam se dakle ne dri slijepo trita i
individualnog izbora. Takoer, neoliberalizmu nije
mogue pripisati ekoloku neosjetljivost te nespremnost i nesposobnost internalizacije (prije svega,
negativnih) eksternalija.8 Market failure nuno
zahtijeva dravnu intervenciju.
A to sa socijalnom neosjetljivou neoliberalizma? Generira li neoliberalizam tolike socijalne
trokove tenzije da je slobodno trite nuno
kratkog vijeka i ak nespojivo s demokracijom?9
8

Dodue, jo jedan nobelovac i profesor u Chicagu, Ronald Coase, e ustvrdit da trite jest u stanju, u naroitim okolnostima,
samostalno, bez pomoi dravne intervencije, internalizirati
eksternaliju.
9 Demokracija i slobodna trita su protivnici, ne saveznici.
(Gray, 2002:37)

342

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Doista je grubo i nepopularno rei da u trinoj

privredi u kojoj niti jedna osoba ili skupina ne
odreuje to tko dobiva, a udio pojedinaca uvijek
zavisi od mnogo okolnosti koje nitko ne moe
predvidjeti, cijelo shvaanje socijalne ili distributivne pravde prazno je i besmisleno, i stoga nikad
nee postojati suglasnost to je pravedno u tom
smislu. (Mises i Hayek, 1997:181) Ipak, u slobodnom drutvu moemo, naravno, postaviti razinu
ispod koje nitko ne treba pasti, tako da izvan trita
pruimo osiguranje protiv nesrea za svakoga.
(Mises i Hayek, 1997:184) Nadalje, nema razloga
zbog kojega u drutvu koje je doseglo opu razinu
blagostanja (kakvu je doseglo nae) prva vrsta sigurnosti10 ne bi bila zajamena svima bez ugroavanja ope slobode... Nesumnjivo je da se svakome
moe osigurati stanovit minimum hrane, boravita
i odjee, dostatan za odravanje zdravlja i radne
sposobnosti... Tamo gdje kao u sluaju bolesti i
nesree ne pomau elja da se nevolje izbjegnu ni
napori da se prebrode njihove posljedice,..., razlozi
za pomo drave u organiziranju obuhvatnih sustava socijalne skrbi vrlo su jaki...Izmeu drave koja
tako osigurava veu sigurnost i ouvanja osobne
slobode nema naelne nepomirljivosti... Istoj kategoriji pripada i poveanje sigurnosti posredstvom
dravne pomoi rtvama Bojih ina kao to su
potresi i poplave. (Hayek, 2001:140)
Ovdje, doista, nije u pitanju drava blagostanja ali
nije rije ni o socijalnoj neosjetljivosti. Prioritetne
vrijednosti kojima neoliberalna drava ima definitivno sluiti jesu trite i pojedinac. Drava stvara
uvjete u kojima pojedinci mogu iskusiti slobodu,
izmeu ostaloga i slobodu sudjelovanja u trinoj
razmjeni. Dakako, i Hayek masovnu nezaposlenost
prepoznaje kao jedan od najteih problema naega
vremena. Naravno, keynesijanska politika realizacije priblino pune zaposlenosti nije Hayeku po
volji stoga to svekolika ekonomska aktivnost u sve
veoj mjeri ima ovisiti o usmjerenosti i obujmu
vladinih trokova. (Hayek, 2001:141) Mnogi
ekonomisti lijek za nezaposlenost trae na polju
monetarne politike, a to, po Hayeku, nije nespojivo ak ni s liberalizmom devetnaestog stoljea.
(Hayek, 2001:141) Ovime Hayek najavljuje pojavu
svoga slavnog sljedbenika Miltona Friedmana i
monetarizma. Friedman, karizmatini profesor iz
Chicaga i prvi meu monetaristima, preuzet e
neoliberalno vodstvo te neoliberalizam pretvoriti u
10 Prva vrsta sigurnosti, prema Hayeku, jest sigurnost dostupna
svima i koja ne predstavlja nikakvu povlasticu.

vladajuu ekonomsku ortodoksiju.

Monetaristi svoju pozornost fokusiraju na
problem inflacije. Deficitarno troenje velike i
vrlo aktivne keynesijanske drave dobro je dolo
u kriznim vremenima, ali se proraunski vikovi ili uravnoteeni prorauni rijetko ostvaruju
u dobrim vremenima. Keynesijanska naela,
smatraju monetaristi, ekonomiju ine izrazito
ranjivom glede inflacije. Friedman vjeruje, dakako,
u uinkovitost ekonomije slobodnog trita. Ali toj
stabilnoj, samoregulirajuoj, tritem upravljanoj
ekonomiji valja pruiti stabilni monetarni okvir.
Naime, Friedman e ustvrditi, a na osnovi prouavanja monetarne povijesti, da su depresije vezane
uz smanjenja koliine novca u optjecaju (i obrnuto)
te da su snane inflacije uvijek praene znaajnim
poveanjem koliine novca (i obrnuto).
Velika depresija koja je zahvatila Sjedinjene Drave nije bila znak inherentne nestabilnosti sustava
privatnog poduzetnitva, ve svjedoanstvo o teti
koju moe priiniti nekolicina pojedinaca kada u
rukama ima golemu mo nad monetarnim sistemom jedne zemlje. (Friedman, 1992:59)
Diskrecijska monetarna politika predstavlja
prijetnju individualnoj slobodi budui da neovisna
monetarna mo u najveoj mjeri utjee na cijene i
zaposlenost u ekonomiji. Valja obuzdati monetarnu
mo, valja nevjeto voenu diskrecijsku monetarnu
politiku11 podvrgnuti pravilima kako bi prestala
nanositi tetu pojedincima. Friedmanovo monetarno pravilo nalae rast novane mase usklaen sa
dostinim gospodarskim rastom.
Neoliberalna se monetarisika koarica sastoji
od, na friedmanovski nain, priguene drave
(monetarna politika je obuzdana monetarnim pravilom, a slino vrijedi i za fiskalnu politiku ona
ima biti voena naelom uravnoteenog prorauna) te standardne, (neo)liberalne vjere u trite
kao ponajboljeg branitelja ekonomskih, a onda i
politikih sloboda. Ali, i prema Friedmanovom
dictumu trite ne moe postojati bez drave i budui da nije savreno, potrebna mu je drava koja
provodi pravo i poredak, utvruje vlasnika prava,
slui kao sredstvo za preinaku vlasnikih prava i
11 U Friedmanovu je vienju funkcioniranje Odbora federalnih
rezervi bilo nalik onome nervoznoga tinejdera koji ui voziti.
Kad pritiska ubrziva (tj. poveava koliinu novca), na plahi
poetnik esto daje automobilu previe goriva; kad ugazi na
konice (smanjuje koliinu novca), ini to pretvrdo...Umjesto
glatkoga kretanja putanjom gospodarskoga rasta, privreda se
izvrgava uzastopnim zastojima i kretanjima, te pri tome dolazi
do inflacije i/ili depresije... (Ekelund i Hebert, 1997:550)

drugih pravila ekonomske igre, koja presuuje u

sporovima oko interpretacije pravila, osigurava
vanost ugovora, promie konkurenciju, osigurava
monetarni okvir, angaira se u aktivnostima protiv
tehnikih monopola i nastoji prevladati susjedske
efekte koji se openito smatraju dovoljno vanim
da opravdavaju intervenciju drave, drava koja
nadopunjuje milosre i obitelj u zatiti neodgovornih, bilo umobolnih ili djece... Dosljedan liberal
nije anarhist. (Friedman, 1992:44)
I dok Smith (2005:446) ludou i opasnom umiljenou dri pokuaj upravljanja ekonomijom
pokuaj dravnika da privatnim ljudima odreuje
kako trebaju upotrebljavati svoje kapitale, Friedman e diskrecijsko makroekonomsko petljanje drave smatrati nevjetim i tetnim te e ga ograniiti
pravilima. Uvjerenje, injenica da je drava, vlada,
nesavrena bit e produbljena i osnaena uenjem
teorije javnog izbora. Klasino neoklasinu presumpciju o racionalnosti (ali i sebinosti) ovjeka
u ekonomskoj sferi njegova ivota, Buchanan i Tullock e proiriti i na druge aspekte (politiki, javni)
ovjekova ivota. Od tada (pedesete godine prologa stoljea) poinje ivjeti jo jedna (Nobelom
nagraena)12 neoliberalna teorija teorija javnog
izbora. Teorija javnog izbora jest teorija neoliberalne provenijencije budui da i ona predstavlja
svojevrsnu reakciju na keynesijansko zagovaranje
dravne intervencije. Dravna intervencija ne mora
uvijek i nuno biti drutveno korisna. Drava (vlada) nije apriori dobronamjerni agent kojemu su na
umu iskljuivo interesi javnosti. Goverment failure
jest posljedica jednostavne injenice da vladu ine
racionalni ljudi koji, naravno, vode rauna o svojim
interesima (vlada nastoji poveati svoj utjecaj, mo,
ponovni izbor, itd.). Poput Friedmana, predstavnici
teorije javnog izbora zagovaraju uravnoteeni proraun. Ide se toliko daleko da se predlae zakonska
zabrana proraunskog deficita.13 Nesposobnost dravne politike da ostvari drutveno dobro (goverment failure), predstavnike e teorije javnog izbora
uiniti sklonima privatizaciji, a mogue su najpoznatiji po analizi rent seeking aktivnosti. U tom
smislu Landreth i Colander (2002:83) e korijene
teorije javnog izbora nai, dakako, u klasinom,
Smithovom uenju. Smith e analizirajui merkantilistike argumente u korist dravne intervencije
(reguliranje domae i vanjske trgovine) zakljuiti,
12 Buchanan je Nobelovu nagradu primio 1986. godine.
13 Nekorektno je da jedna generacija, biljeei proraunske deficite, zaduujui se, poboljava svoje blagostanje i standard na
raun buduih generacija.

343

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

a taj zakljuak ne bijae tek teorijske naravi ve se

temeljio na Smithovom opaanju funkcioniranja
drave svoga doba, kako dravna intervencija ne
bijae u funkciji proklamiranoga drutvenog dobra
ve bogaenja trgovaca. Drava, takva kakva jest,
ini vie loega nego dobroga.
Isto, klasino, smithovsko ishodite ima i kola racionalnih oekivanja. Znana je i kao nova klasina
ekonomika. Smith e naime ustvrditi kako drava
nije u stanju manipulirati pojedincima na tritu. Ekonomski planer izgleda zamilja da moe
rasporeivati razliite pripadnike drutva jednako
lako kao to ruka rasporeuje razliite figure po
ahovskoj ploi. On ne uzima u obzir da figure
na ahovskoj ploi nemaju nikakvo drugo naelo
kretanja nego ono to im ga ruka utisne, ali da na
velikoj ahovskoj ploi ljudskoga drutva svaka
pojedina figura ima vlastito naelo kretanja, posve
razliito od onoga koje bi joj zakonodavac poelio
utisnuti. (Smith, 1976:325)
U interpretaciji nove klasine ekonomike figure
na velikoj ahovskoj ploi ljudskoga drutva
ekonomski agenti ne samo da imaju vlastito naelo
kretanja ve su obdareni racionalnim oekivanjima
sposobnou anticipiranja uinaka diskrecijskih
politika drave (vlade).
Naime keynesijanska je kola razvila ekonometrijske modele (Tinbergen, Klein) koji htjedoe predviati dogaanja u ekonomiji. Posustajanju vjere u
prognostiku mo ovih makroekonomskih modela
pridonio je i nobelovac Robert Lucas, prvi meu
novim klasicima. Lucas e ustvrditi14, jednostavno
reeno, da ekonomisti grijee kada pretpostavljaju da e odnosi ije postojanje utvrdie postojati
i onda kada se okolnosti promijene. Rijeju, ako
se ekonomski agenti ponaaju na odreeni nain,
pogreno je oekivati da e se ono ponaati na isti
nain kada se uvjeti odnosno ekonomska politika promijene. Brzo uei potroai i proizvoai
prilagoavaju se promjenama diskrecijske fiskalne
i monetarne politike te na taj nain, djelomino ili
u potpunosti, amortiziraju uinke politike. Prema
tome, drava (vlada) moe utjecati na dogaanja u
ekonomiji tek kada je njezina ekonomska politika
sasvim neoekivana, tek kada uspije iznenaditi
ekonomske agente. Ali, drava to ne moe initi
neprekidno budui da ljudi ubrzo otkrivaju to ekonomska politika smjera. Monetaristi su doputali
14 Ova e Lucasova argumentacija postati poznata kao Lucasova
kritika ekonometrijskih modela. Rije je o najpoznatijem i opem mjestu kole racionalnih oekivanja odnosno nove klasine ekonomike.

344

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

mogunost da diskrecijska ekspanzivna politika

kratkorono moe poluiti odreene rezultate
glede poveanja zaposlenosti i realnoga agregatnog outputa. Dugorono, blagotvorni uinci po
zaposlenost i realni bruto nacionalni proizvod
nestaju, a posljedica svega jest rast inflacije. Uenje
je meutim nove klasine ekonomike znatno
radikalnije, kritinije glede keynesijanskog uenja.
Iako je pretpostavka o racionalnim oekivanjima u
mikroekonomiku uvedena jo poetkom ezdesetih godina prologa stoljea,15 vanu e ulogu u
ekonomskoj teoriji dobiti tek kada, zahvaljujui
Lucasu, racionalna oekivanja postanu dijelom
makroekonomike. Naime uinkovitost keynesijanske diskrecijske politike rauna sa netonim,
neracionalnim ili barem s oekivanjima koja se
sporo prilagoavaju. Utoliko je teorija racionalnih
oekivanja devastirajua po Keynesovo uenje.
(Landreth i Colander, 2002:429) Racionalna nas
oekivanja navode zakljuiti kako keynesijanska
politika nije neuinkovita samo u dugom vremenskom razdoblju ve i u kratkom razdoblju.
Umjetno poveanje agregatne potranje (karakteristino za keynesijansku makroekonomsku
politiku) bijae pucanj u prazno. Stoga, pozornost
valja posvetiti agregatnoj ponudi i onim politikama
koje mogu poboljati performancije ekonomije.
Ukratko, ekonomika ponude (komplementarna
s monetarizmom i osnaena Lucasovim odobravanjem16) e inzistirati na smanjenju poreza,
restriktivnoj ponudi novca kako bi se kontrolirala
inflacija, utvrdila ekonomska stabilnost i ohrabrilo investiranje. Nadalje valja poveati mobilnost
radne snage, umanjiti snagu sindikata te smanjiti
pomo nezaposlenima kako bi se poveala njihova
motivacija da se ponovo zaposle. Meutim uz ove
mjere, sasvim razumljive kada je u pitanju uenje
neoliberalne orijentacije, Bannock, Baxter i Davis
(2003:374) e uz ekonomiku ponude vezati i ona
dravna uplitanja koja znae poveanje potronje radi obrazovanja radnika, promicanje profit
sharing-a radi uklanjanja konflikata i osnivanje
dravne banke zbog subvencioniranja poduzea
koja uvode nove tehnologije. Mi jo dodajemo
uravnoteeni proraun i Lafferovu krivulju (osnovu
15 Uinio je to John Muth u svom lanku Rational Expectations
and the Theory of Price Movements, objavljenom 1961. godine.
16 Lucas je i sam bio u potrazi za optimalnim poreznim sustavom. Smatrao je da e ameriko drutvo postati bolje ukoliko
se budu sluali savjeti i napuci ekonomike ponude. (Lucas,
1990:314)

naroite fiskalne politike karakteristine za ovo

uenje) koja obeava da e smanjenje poreza dovesti do poveanja proraunskih prihoda.17

5. Umjesto zakljuka
Bitka (teorijske naravi) izmeu trita i drave
ne prestaje biti aktualna, ne gubi na svojoj estini
i ne nazire joj se kraj.18 I doista, to se stvari vie
mijenjaju (to teorije pro et contra trita bivaju
brojnije i raznolikije), bit ostaje ista. Mogue je
ustvrditi (metaforiki, dakako) da na jednoj strani
jest merkantilizam ili dravna intervencija, a na
drugoj strani laissez faire ili slobodno trite.
Prikazasmo (ukratko) teorije poglavito onih koji
su skloni tritu. Druga je strana, strana koja najavljuje demisiju trita, takoer brojna, a njezina
teorijska osnova zasluuje pozornost. Ali, niti jedna
od sukobljenih strana - trite i drava - nije
savrena. Stvarna su trita, manje ili vie, udaljena
od svog uzora, trita savrene konkurencije. Meutim, drimo, pretjerano je tvrditi da nevidljiva
ruka jest nevidljiva stoga to ne postoji. I doista joj
je, i u liberalnoj i u neoliberalnoj retorici, potrebna
pomo vidljive, dravne ruke. Naravno, liberalizam
i neoliberalizam hoe malu vladu (dravu), ije
ambicije ne ukljuuju upravljanje ekonomijom.

Stoji meutim injenica da, unato teorijskoj

dominaciji neoliberalne paradigme, keynesijanska
makroekonomska praksa nije bila naputena. Evidentna je otpornost i ustrajnost makroekonomske
intervencije, koja koristei Keynesovu recepturu,
upravlja ekonomskim ivotom. Meutim i vlade su
nesavrene (krive su po gotovo svim tokama optunice, ne samo,teorije javnog izbora) i tek rijetko,
bile male ili velike, uinkovite.
Tako e ovaj nesavreni, kapitalistiki svijet i dalje
nastojati popraviti kako pobornici slobodnog
trita, tako i zagovornici dravne intervencije.
to e iz toga proizii, moemo tek nagaati. Hoe
li to biti neki novi, umjereniji, u veoj mjeri, na
teorijskoj i praktinoj razini, socijalno osjetljiviji
neoliberalizam? Hoe li to biti neoliberalizam koji
e raspolagati opreznijim pravilima glede funkcioniranja financijskog sustava i koji e smanjiti
ukloniti implicitna jamstva kada je u pitanju
spaavanje onih koji su preveliki da propadnu?
Hoe li to biti neoliberalizam koji je, s tim u svezi,
u stanju eliminirati pohlepu povezanu s neodgovornou? Ili e to biti, na keynesijanskim naelima
obnovljeni, kontrolirani kapitalizam, ali briljiviji
glede proraunskih deficita i zaduivanja? Opciju,
koja ne rauna s tritem, neemo niti spomenuti.

17 Arthur Laffer jest najpoznatije ime ekonomike ponude.

18 Fukuyamin entuzijazam i optimizam glede kraja povijesti i
njezinog sretnoga kraja (savrenog miksa drave i trita)
bijae pretjeran i preuranjen.

345

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Literatura

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak: Kompendij o (neo)liberalizmu

Dr. sc. Ivan Ferenak*

Faculty of Economics in Osijek

1. Bannock, G., Baxter, R. E., Davis, E. (2003.) Dictionary of Economics, London, Penguin Books Ltd.
2. Drucker, P. (1992.) Nova zbilja, Zagreb, Novi liber
3. Ekelund, R. B., Hebert, R. F. (1997.) Povijest ekonomske teorije i metode, Zagreb, Mate
4. Ferguson, N. (2009.) Uspon novca Financijska povijest svijeta, Zagreb, Naklada Ljevak d.o.o.
5. Friedman, M. (1992.) Kapitalizam i sloboda, Zagreb, Globus Nakladni zavod, kolska knjiga

Compendium on (neo)liberalism

6. Fukuyama, F. (1994.) Kraj povijesti i posljednji ovjek, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada

Abstract

7. Fukuyama, F. (2003.) Kraj ovjeka? Naa poslijeljudska budunost, Zagreb, Izvori

Capitalism cannot exist without a certain degree of liberalism. However, according to critics, neoliberalism has gone too far and has exceeded the framework of adequate freedom of capitalism. Neoliberalism
brings to life the classic liberal doubt about the ability of the state to manage the economy. Aversion to
great government and state intervention has acquired different theoretical forms. Monetarism, public
choice theory, rational expectations and supply economics have expressed their doubts about state intervention and its efficiency in different ways and for different reasons. Obviously, the government (state) is
not perfect. However, the market is also not perfect, which is admitted by both liberals and neoliberals.
Thus, there will be continued attempts by both supporters of so-called free market and supporters of state
intervention to fix this imperfect, capitalist world.

Key words: Classic neoliberalism, social liberalism, inclusive liberalism, egalitarian liberalism, neoliberalism, monetarism, public choice theory, rational expectations, supply economics.

8. Gray, J. (2002.) Lana zora iluzije globalnog kapitalizma, Zagreb, Masmedia

9. Harrod, R. F. (1951.) The Life of John Maynard Keynes, London, Macmillan and Co.
10. Harvey, D. (2005.) A Brief History of Neoliberalism, New York, Oxford University Press Inc.
11. Hayek, F. A. (2001.) Put u ropstvo, Zagreb, KruZak
12. Keynes, J. M. (1932.) A Short View of Russia, u knjizi Essays in Persuasion, New York, Harcourt Brace
Jovanovich
13. Keynes, J. M. (1987.) Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, Zagreb, Centar za kulturnu djelatnost
14. Landreth, H., Colander, D.C. (2002.) History of Economic Thought, Boston, Houghton Mifflin Company
15. Lucas, R. (1990.) Supply Side Economics: An Analytical Review, Oxford, Economic Papers 42
16. Mahon, R., Macdonald, L. (2009.) Poverty Policy and Politics in Canada and Mexico: Inclusive Liberalism, u knjizi Post Neoliberalism in the Americas, New York, Palgrave Macmillan
17. Mises, L., Hayek, F.A. (1997.) O slobodnom tritu Klasini eseji, Zagreb, Mate
18. Newman, P. C. (1952.) The Development of Economic Thought, New York, Prentice Hall Inc.
19. OConnor, J., Orloff, A. S., Shaver, S. (1999.) States, Markets, Families:Gender, Liberalism and Social
Policy in Australia, Canada, Great Britain and the United States, Cambridge, Cambridge University
Press
20. Palley, I. T. (2005.) From Keynesianism to Neoliberalism: Shifting Paradigms in Economics, u knjizi
Neoliberalism: A Critical Reader, London, Pluto Press
21. Ricardo, D. (1983.) Naela politike ekonomije, Zagreb, Centar za kulturnu djelatnost
22. Smith,A. (1976.) The Theory of Moral Sentiments, Indianapolis, Liberty Classics
23. Smith, A. (2005.) Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Poslovni dnevnik, Masmedia
24. Steger, M. B., Roy, R. K. (2010.) Neoliberalism A Very Short Introduction, New York, Oxford University Press Inc.

* Gajev trg 7, 31000 Osijek

E-mail: ivan@efos.hr

346

347