BONJAKA

KNJIEVNOST
http://knjiga.wordpress.com

ISAKOVIEVA HASANAGINICA
Dramski opus Alije Isakovia skladno izrasta iz ivog organizma njegovog
cjelokupnog stvaralatva nastalog na osnovu brojnih spisateljskih preokupacija kao
to su roman, pripovijetka, putopis ili, pak, knjievnoistraivaki i antologiarski
radovi. Djelatnost dramatiara Isakovi zapoinje nakon romana Sunce o desno rame
(1963) i zbirke pripovijedaka Semafor (1966), oglasivi se najprije radiodramom
Sauesnici (1967), a zatim i prvom bosanskohercegovakom dramom za televiziju
To (1969). Uslijedilo je jo nekoliko dramskih tekstova za radio i televiziju kao to su
Generalijum (1970), Takoer (1972), O udesnosti crvenih krvnih zrnaca (1974),
Hasanaginica (1974) i Papirna (1975), a onda se autor napokon odluio na jo jedan,
vrlo bitan korak u svom dramskom tragalatvu i iz ve poznatih tematsko-siejnih
okvira sainio tekstove Generalijum (1979) i To (1979), ovaj put za teatarsku
izvedbu. Oivotvorenje ovih tekstova na scenama zenikog i mostarskog narodnog
pozorita podstaklo je autora na stvaranje jo dviju drama namijenjenih teatru
Kraljevski sudbeni stol (1981) i Hasanaginica (1981).
Po zakonitostima vlastitog prosedea, rije dramatiara Isakovi obino najprije
brusi na radiodrami, da bi je kasnije obogatio vizuelnom dimenzijom prilagodavajui
se zahtjevima teatarske ili televizijske scene, tako da su neke njegove drame prole
put izazova kroz sva tri medija, a Generalijum je pretoen i u priu. U tom
zanimljivom intermedijskom tkanju pisac uporno iskuava nosivost sopstvene
sposobnosti govora i smisla za iznijansirano jeziko uobliavanje dramatskih sadraja
sirove ivotne ili historijske stvarnosti, pa se u formalnom preobrazovanju sutinski istih
agonalnih stremljenja zapravo uvijek nanovo potvruje unutarnja mo i elasticitet
njegova dijaloga.
Sa svoje etiri drame Alija lsakovi se javlja na scenama
bosanskohercegovakih pozonta krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina,
to se podudara sa trenutkom ekspanzije dramskog stvaralatva u Bosni i Hercegovini i
plodotvornog otvaranja prema novim tendencijama u evropskoj dramaturgiji. On daje
snaan doprinos ostvarivanju kontinuiteta bonjakih autora u poratnim dramskim
tokovima od Skendera Kulenovia do Dervia Suia, a uporedo s njim pa do kraja
osme decenije nastupa jo nekoliko inventivnih i dramaturki obrazovanih pisaca kao
to su Irfan Horozovi, Safet Plakalo, Nedad Ibriimovi i Devad Karahasan. Oni
stvaraju drame u znaku otkidanja od isto realistike tradicije i osvjeavaju
bosanskohercegovaku dramsku knjievnost raznovrsnim scenskim ispitivanjima, od
grubih naturalistikih zahvata, preko transparentnih simbolistikih ozraenja, do finih
psiholokih i poetsko-filozofskih metafora, ponekad i sa nanosima drame apsurda.
Neka vrsta blage sinteze navedenih elemenata prepoznatljiva je u znatnoj mjeri u
lsakovievim dramama To i Generalijum, dok je Kraljevski sudbeni stol izrazito
dokumentaristika drama, a njegova Hasanaginica, pak, i po primamljivosti teme i po
izvanrednom modernom oblikovanju grae, predstavlja uzor-djelo bonjake
dramatike.
lsakovieva Hasanaginica, najprije televizijska a zatim pozorina drama, u stvari
je umjetniki rezultat njegovog dugog i iscrpnog bavljenja historijskim okvirom i

estetskim vrijednostima istoimene bonjake narodne pjesme, koju je od zaborava

zauvijek otrgnuo italijanski etnograf i putopisac Alberto Fortis, objavivi je po prvi put
u svom glasovitom djelu Viaggio in Dalmazia 1774. godine. Od tog trenutka zapoeo je
prodor Hasanaginice u Evropu i nizanje velikog broja njenih prijevoda na raznim
jezicima svijeta. Njome se oduevljavaju veliki svjetski pjesnici poput Johanna
Wolfganga Goethea, Waltera Scotta, Prospera Merimea, Aleksandra Sergejevia
Pukina, Adama Mickiewicza i ukljuuju se u impozantnu povorku prevodilaca njenih
prelijepih stihova. Na slavenskom jugu dosta pisaca pokuava dramski uobliiti njenu
grau, a meu najuspjenije, koji su to uinili prije Alije Isakovia, spadaju Aleksa
anti, Milan Ogrizovi i Vladislav Veselinovi-Tmua.
uvena balada o traginom nesporazumu izmeu mua i ene, uobliena bez
najmanje pukotine u fabulativnom sklopu, djeluje stameno po svom dramatskom
doivljaju svijeta i nekom skrovitom razlonou, nama danas neshvatljivih puteva od
ovjeka do ovjeka, opravdava iz sebe i Hasanaginu surovu odluku i patetinu smrt
Hasanaginice, uporno se opirui bilo kakvim dodatnim objanjenjima izvana. Zato je i
teko nai modus po kojem bi se sva unutarnja snaga njene tajne i ljepote bezbolno
pretoila u dramsku formu. U pristupu delikatnoj baladnoj grai o koju su se ogrijeili
mahom svi njegovi prethodnici jer su je lirizirali i patetizirali, Alija lsakovi nastupa
bitno drugaije dramatizirajui je realistiki jedro, ali ne bez poetskog senzibiliteta to
ima svoja svijetla treperenja u zagasitom sjaju tragine baladne prie.
U uvodnim napomenama svoje Hasanaginice autor kae: "Ja sam samo nastojao
da se pribliim ivotnim realnostima, moralu i jeziku ove balade koliko sam vie
mogao", to znai da on pristupa grai balade bez pretenzija da je dislocira kako bi je
pribliio savremenom ovjeku, smatrajui da je potenije tog ovjeka pribliiti baladi,
njenom vremenu, prostoru i ljudima. Na nain stvaralaki raspoloenog povjesniara,
Alija Isakovi u osvjetljavanju osnovnog problema kree prvenstveno od
socijalno-historijskih okolnosti i tragini nesporazum dvaju bia prebacuje sa intimnog
na drutveni plan. Stradanje Hasanaginice nije uslovljeno samo njenim stidom i
Hasanaginim hirom nego, prije svega, njihovom kastnom pripadnou i podijeljenou,
pa Hasanaginica nije toliko rtva moralnih obiaja koliko jaza izmeu aga i begova.
Osnovna negativna sila koja podstie Hasanagu da otjera Hasanaginicu je njegova majka
osjetljiva na nevjestino begovsko porijeklo: "Tvoje je da slua. Ako si i begovica, nisi
za nebo svezala. Tobe jarabi. Ovo je moj hal i ognjie, dok je mene beli". Porodini
sukob izmeu Arapovia (age) i Pintorovia (begovi) nije izravan, ali postoji kao
povratna sila koja djeluje na rjeavanje linih sudbina.
Isakovi u potpunosti preuzima siejnu emu balade, ali su njegova dramaturka
rjeenja sasvim moderna i konstruktivna, tako da baladna graa ne gubi na stamenosti i
vrstini. U scenskom prostoru se isprepliu zbivanja na dva osnovna punkta: u odaji
Pintorovia i odaji Arapovia, a kao posebni akcenti likovnog sloja pojavljuju se
Hasanagin ador na poetku i svatovski put u zavrnici komada. Bjelina adora vizuelno
i alegorijski korespondira sa bijelim krem Imotske krajine ijim se putevima kreu
svatovi tune Hasanaginice, pokrivene, kao u baladi, dugim bijelim duvakom. Prevlast
bjeline simbolino zaokruuje prvu i posljednju sliku u kojima se rjeava sudbina
glavne junakinje otrim rezom uzrono-posljedine veze u rasponu od stidnog
nedolaska pod muev ador do potresnog i konanog rastanka sa domom, obiteljskom

sreom i ivotom. Dinaminim smjenjivanjem scena i njihovim zbijenim tkanjem pisac

postie pregnantnost u razvijanju sukoba koji se naroito oslanja na vrcavu, otru i kao
u kamenu isklesanu repliku.
Odreeni historijskim okvirom kandijskih ratova iz prve polovine 17. stoljea,
Isakovievi antipodni junaci beg Pintorovi i aga Arapovi penju se stepenitem
vojnog uspjeha koje je po kastnim zakonima tijesno za obojicu, ali i jednako kobno za
svakog ponaosob iz aspekta geopolitikog opstanka na karti tragine
bosanskohercegovake sredokrae izmeu Istoka i Zapada. U njihovom imaginarnom
suoenju, tehnikom paralelnih dijalokih tokova, autor potcrtava kastni, porodini i lini
plan sukoba, ali on istovremeno, sa stalnim osjeanjem mjere za baladno ustrojstvo
dogaaja, rasprostire duh prie na podruje ireg drutvenog, pa i dravnog plana. Time
se intimna drama Hasanaginice utjelovljuje u zbiljskim vremenskoprostornim
koordinatama i postaje ne samo umjetniki ve i povijesno uvjerljiva, ne samo
poetskom ve i socijalno-psiholokom dimenzijom univerzalna.
U konstelaciji likova Isakovi takoer slijedi baladu, s tim to oivljava i one koji
su tamo samo pomenuti, a uvodi i poneku novu linost. Insistirajui na drutvenoj
konfrontaciji likova, pisac gradi karaktere manje kao individualnosti a vie kao
pojedince u funkciji pripadnosti svojoj klasi. Sukob koljenovia i skorojevia postaje
sutinska drama Isakovievih junaka, i Hasanaginica je samo rtva tako postavljenog
odnosa medu porodicama. Hasanaga je otjerao ljubu iz istih razloga kao u baladi, samo
to ga je u ovoj drami na taj korak podstakla majka, koja je izvajana kao tipian primjer
"zle svekrve" i koja zajedno sa sinom pati od kompleksa nie vrijednosti u odnosu na
begovstvo Pintorovia. Na drugoj strani, beg Pintorovi, ponosan i povrijeen, odvodi
svoju sestru iz Hasanaginih dvora ne dopustivi joj ni da podoji sina u beici. Njegovo
osjeanje vie vrijednosti u odnosu na zetovu brzo steenu slavu i bogatstvo po
ratitima namee Hasanaginici dalji ivotni put. Kao i u baladi, on je daje Imotskom
kadiji preko njene volje i uprkos molbama daje ne diraju kod petoro djece. Isakoviev
Imotski kadija je nekadanja neostvarena ljubav Hasanaginice, ali ona ga ne prihvata,
jer je u njoj majka jaa od ene i inata. Zato e ona, privuena djeijim zovom, svratiti
svojim nekadanjim dvorima i podii duvak s lica, zato e i umrijeti pod udarom aginih
rijei koje vrijeaju u njoj majinstvo, ovaj put po drugi put joj i zauvijek oteto.
Na vanjskom planu dramske strukture, Isakovi precizno slijedi tok dogaaja iz
balade, ali u produbljivanju unutarnjeg volumena on otkriva nove prostore ljudskog i
od svijeta sukobljenih porodinih kompleksa (ast, presti, ime, elja za vlau) gradi
prostor u kojem pojedinac ne moe da ostvari svoj puni ivot i sreu. Nad
Hasanaginicom, ije je djevojako prezime Pintorovi, a udato Arapovi, s obje strane
neprestano stoji jedno isto "mora", tako da je ona kao linost liena svakog
odluivanja. Njena jedina odluka podudara se sa putem u smrt. U trenutku kad bratimi
starjeinu svata da zaustavi povorku kako bi darovala djecu, Hasanaginica ini prvi
korak po linom izboru, korak vrijedan ivota i majinske ljubavi koju uprkos kastnim
dogmama nije mogue izmanipulirati. U toj kulminantnoj taki slojevitog misaonog
sklopa Hasanaginica se blii filozofiji egzistencijalizma, jer slino kao i u dramama To
i Generalijum, Isakovi stavlja na ispit mogunost individualne ostvarenosti u
zadanom svijetu i na opsesivno kamijevsko pitanje - kako potovati ljudski ivot? on
nastoji odgovoriti takoer kamijevski da je ovjek zapravo zbir svojih inova i da je

zato smisao postojanja u samom pokuaju djelovanja. I pored toga to se vlada po

nareenju mua. svekrve, brata, pa i roene majke, Isakovieva Hasanaginica je
sazdana od nesalomivog ponosa svojstvenog plemenitom soju i veliine rtve, odakle
ona crpi snagu da barem pokua neto promijeniti, kao u trenutku kad uzaludno moli
brata da joj ostavi netaknut prostor u kojem e biti i ostati majka. Sa stijenom
Pintorovieve nemilosrdne upornosti strovaljuje se u podnoje brda i njena nada, ali je
ona sizifovski strpljivo nanovo pothranjuje i grevitim niskama rijei izmeu molbe i
optube pokuava slomiti brata, kako bi najzad, u jalovosti svoje pobune, dola do
spoznaje o ukletosti svoga bia i nemoi da probije tvrdi zid sudbine kao zid smrti za
kobno izdvojene. Moralni i estetski vrh drame o traginom stradanju Hasanaginice,
zato i jeste u fascinantnoj metafizikoj dimenziji njenog prenapregnutog susreta sa
djecom to iz bezazlene igre dospijevaju u sverazorni bol utnje dok ih majka dariva a
otac poziva da mu priu i napuste njenu blizinu nabreklu od prisutnosti fatuma apsurda i
ve natrunjenu dahom smrti. Njeno prepuklo srce kao i u baladi zaustavlja misao i na
pragu transcendentnog rada bolno suoenje sa ireverzibilnou mrtve elje u mrtvoj
dui za Hasanaginim korakom pomirenja, za blagom rijeju koja krijepi a ne ubija.
U jeziku Isakovieve Hasanaginice osjea se dah starine, ali ne toliko u
njegovoj arhainosti koliko u ivotnoj uvjerljivosti zgusnutog i metaforinog narodnog
izraza koji punom snagom pulsira krvotokom radnje, karaktera i atmosfere, a u istoj
funkciji pojavljuju se moderna dramaturka rjeenja kao to je kontrapunktiranje slika
ivota dviju porodica ili kombiniranje tragikog naboja sa komikim olakanjima uz
primjenu filmske tehnike reza i pretapanja.
Preobrazovanje baladne grae u dramu Hasanaginica, Isakovi je uradio sa
strau i oprezom zaljubljenika i znalca bonjake povijesti, folklora i duha. On je prvi
bonjaki pisac koji se odluio za dramatizaciju ove izazovne balade, ali je i prvi
dramatiar uope koji joj se uspio pribliiti na najbezbolniji nain sa dvostrukim
srcem stvaraoca, starinskog u oslukivanju, a modernog u oblikovanju grae. Zato je
Hasanaginica tekst klasian u agonalnoj sferi i vajanju likova, ali modernih
dramaturkih rjeenja po segmentiranju prostora i paralelizmu zbivanja, ijom
vrstinom i skladom Isakovi parira stamenom svijetu balade i njenom uvijek krepkom
organizmu to die arobnom jednostavnou savrenstva. Zato na elu sa
Hasanaginicom, Isakovieva dramatika kao kod malo kojeg bonjakog autora ima
snagu zaokruenog umjetnikog svijeta izniklog iz jedinstvenog prosedea i jake jezike
potencije sa korijenom u psiholokim bezdanima govorom uhvaene ljudske drame
kroz vrijeme.
Dr Gordana Muzaferija

Moja "Hasanaginica" nastala je iz ljubavi prema baladi o plemenitoj

Hasanaginici, iz iste elje da odgonetnem vlastito htijenje, razumijevanje i voljenje,
podstaknuto zanesenou nad njenom historijskom i knjievnom zbiljom. Bilo je i do
sada dramskih vienja "Hasanaginice" i bit e ih. Vjerovatno e svaka generacija
pisati o njoj, a njena najvea vrijednost pokazat e se time to ni jedna generacija
nee biti zadovoljna onim to je prethodna napisala; svaka e eljeti svoj korak s
"Hasanaginicom", prislanjat e obraz ni:enoj vatri i svoj eho oslunuti u njenom
biu. Ja sam samo nastojao da se pribliim ivotnim realnostima, moralu i jeziku ove
balade koliko sam vie mogao. ini mi se mogao sam vie od nekih prethodnika, i
manje nego sam elio. O tome se moe suditi.
U ovoj drami nema niega to nije moglo biti u vremenu, u prilikama, u
porodici, i u nekom nesumnjivom dogaaju u konkretnom podsticaju. "... Mora se
desiti qualche avvenimento dogaaj. Ovo isto ponavljali su mi svi pjevai pjesnici
s kojima sam se upoznao na svojim putovanjima ... U takvoj sredini Asanaginica je
nastala tamo gdje se dogodio tragini dogaaj. To znai u okolici vane tvrave
Imotski", pie M. Murko, 1932. Dakle, sve je kako sam elio da bude, zapravo
kako je moglo da se zgodi. to se mene tie, to ve podrazumijeva dvjestogodinju
izuzetnu kazanost (1774-1974), i vie od toga. U relativnoj mjeri moje dramske
istote i uvjerljivosti. Zato, na izvjestan nain, osjeam da ovo i nije moja drama.
To je samo ta, takva, "Hasanaginica". Evo njenog prvotnog baladnog vida:

to se b'jeli u gori zelenoj?

Al' su sn'jezi al' su labutovi?
Da su sn'jezi ve bi okopnuli,
Labutovi ve bi poletjeli.
Nit su sn'jezi, nit su labutovi,
Nego ator age Hasan-age.
On boluje u ranama ljutim.
Oblazi ga mater i sestrica,
A ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam' bolje bilo.
Ter porua vjernoj ljubi svojoj:
"Ne ekaj me u dvoru b'jelomu,
Ni u dvoru, ni u rodu momu!"
Kad kaduna r'jei razumjela,
Jo je, jadna, u toj misli stala,
Jeka stade konja oko dvora:
I pobjee Hasanaginica
Da vrat lomi kule niz pendere,
Za njom tru dv'je ere djevojke:
"Vrati nam se, mila majko naa!
Nije ovo babo Hasan-aga,
Ve daida Pintorovi bee."
I vrati se Hasanaginica,
Te se vjea bratu oko vrata:
"Da, moj brate, velike sramote,
Gdi me alje od petero dice!"
Bee mui, ne govori nita,
Ve se maa u depe svione
I vadi njoj knjigu oproenja,
Da uzimlje potpuno vjenanje,
Da gre s njime majci uzatrage.
Kad kaduna knjigu prouila,
Dva je sina u elo ljubila,
A dv'je ere u rumena lica,
A s malahnim u beici sinkom
Od'jeliti nikako ne mogla,
Ve je bratac za ruke uzeo,
I jedva je s' sinkom rastavio,
Ter je mee k sebi na konjica,
S njome grede dvoru bijelomu.
U rodu je malo vr'jeme stala,
Malo vr'jeme, ni nedjelju dana,
Dobra kada, i od roda dobra,
Dobru kadu prose sa svih strana,
najvee imoski kadija.

Kaduna se bratu svome moli:

"Aj tako te elila, braco!
Nemoj mene davat za nikoga,
Da ne puca jadno srce moje
Gledajui sirotice svoje."
Ali bee ne hajae nita,
Ve nju daje imoskom kadiji.
Jo kaduna bratu se moljae
Da njoj pie listak b'jele knjige,
Da je alje imoskom kadiji:
"Djevojka te l'jepo pozdravljae,
A u knjizi l'jepo te moljae,
Kad pokupi gospodu svatove,
Dug pul'duvak nosi na djevojku:
Kada bude agi mimo dvora,
Nek ne vidi sirotice svoje."
Kad kadiji b'jela knjiga doe
Gospodu je svate pokupio,
Svate kupi grede po djevojku.
Dobro svati doli do djevojke
I zdravo se povratili s njome.
A kad bili agi mimo dvora,
Dv'je je erce s pendera gledahu
A dva sina prid nju ishoahu,
Tere svojoj majci govorahu:
"Vrati nam se, mila majko naa,
Da mi tebi uinati damo!"
Kad to ula Hasanaginica,
Stariini svatov govorila:
"Bogom brate, svatov stariina,
Ustavi mi konje uza dvora.
Da darujem sirotice moje."
Ustavie konje uza dvora.
Svoju dicu l'jepo darovala
Svakom sinku nazve pozlaene,
Svakoj eri ohu do poljane;
A malomu u beici sinku
Njemu alje u boi haljine.
A to gleda junak Hasan-aga,
Ter dozivlje do dva sina svoja:
"Hod'te amo, sirotice moje,
Kad se nee smilovati na vas
Majka vaa srca ravskoga!"
Kad to ula Hasanaginica,
B'jelim licem u zemlju ud'rila

Uput se je s duom rastavila

Od alosti gledajui sirot.
(A.Fortis: Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774.)

HASANAGINICA

Dogaa se u prvoj polovici 17. stoljea u Zagvozdu, podno Biokova, i na Klisu

Lica:
HASANAGINICA, oko 26godina, lijepa, plava, bujne kose i tijela.
HASAN-AGA, oko 30 godina, crn, snaan, visok,
MAJKA (Hasan-agina), oko 45 godina, sitnih oiju, blijeda lica, bigotna izraza,
BEG PINTOROVI, oko 35 godina, visok, ponosit, prijek,
utljiv,
MAJKA (bega Pintorovia i Hasanaginice), oko 50 godina,
AJKUNA (sestra Hasan-agina), oko 16 godina, lijepa, vilasta,
ABID, neto stariji od Bega, blagog, dobroudnog izraza, s ratnikim oiljkom na
licu,
HASKO (Hasan-agin sluga), neodreenih godina, vidi se da je malo grbav,
PRVI SVAT,
DRUGI SVAT,
SVATOVSKI STARJEINA,
GUSLAR,
JENIJA (obikua),
VOJNICI,
DJECA: Starija kerka, 10 godina, tankovijasta, Stariji sin, oko 8 godina, Mlaa
kerka i Mlai sin, oko 6 godina, blizanci.

SCENA:
Jedinstvena scena sa segmentima tako da je moguno naizmjenino, zapravo
paralelno odvijanje radnje:
Lijevo: Odaja u kuli bega Pintorovia na Klisu, a desno Odaja u kuli Hasan-age
Arapovia u Zagvozdu, za nijansu skromnije namjetena i drukije obojena. Minimalan
inventar i samo najnunija scenografska obiljeja. Da bi se potcrtala razlika, moe odaja
bega Pintorovia, tj. lijeva polovica scene, biti vieg nivoa za jedan stepenik.
Prva scena, Pred Hasan-aginim atorom, samo se privremeno uklapa u ovaj
prostor odgovarajuim dodatnim elementima koji se potom uklanjaju.
Svatovski put prema mogunostima scene.

PRED HASAN-AGINIM ATOROM

MAJKA
Sine!
HASAN-AGA
Majko!
MAJKA
Opet mi te branie, nesretnoj!
HASAN-AGA
Majko, nek si mi ti iva i zdrava.
MAJKA
Sine, zenico moja, opet dopade ljutijeh rana!
HASAN-AGA
Proi e, majko, tvoje rijei zacjeljuju mi rane lanje no gorski mehlem.
MAJKA
Ne zbori, sine, uvaj snage to ima.
HASAN-AGA
Kako si mi, Ajkuna, sestrice?
MAJKA
Nek si nam samo ti iv i zdrav!
HASAN-AGA
U dvoru kako?
MAJKA
Nako...
HASAN-AGA
Djeca kako?
AJKUNA
Uz nju su vazda...
MAJKA
Al vazda babe eljna!

HASAN-AGA
Ona ne doe?
MAJKA
Ko to vidi, sine.
AJKUNA
Jeda e, morebit!
MAJKA
Bit e kao i onomadne to b.
HASAN-AGA
Majci
Zvae li je da me obie?
MAJKA
Jok!
HASAN-AGA
Rata, majko?
AJKUNA
Zvah je ja!
MAJKA
Zar?
AJKUNA
Jesam, majko, ne srdi se.
MAJKA
Nije joj pravo.
Kada?
AJKUNA
Sino, dok mije kosu izmivala.
MAJKA
Nisi zar?
AJKUNA
Jesam, majko, oinjeg mi vida.

HASAN-AGA
Ree li ona togod?
AJKUNA
"Ne mogu", ree nevjesta. Jera, pitam je. "Ne mogu od stida", ree.
MAJKA
Kakav stid, krmaluk begovski! Nee oeku na noge! Ona je glava, a oek kapa!
HASAN-AGA
Ree li jo koju?
AJKUNA
Jok ... Samo je obli rumen.
HASAN-AGA
Ni crne, ni bijele.
AJKUNA
Jok.
HASAN-AGA
"Od stida!" Kolik je taj stid, kad je neko od beg Pintorovia? Kazuj, majko!
MAJKA
Golem, sine, kolik njihov begluk, kolik njihov nm, i njihov pasiji inad.
HASAN-AGA
Zar smo mi age Arapovii tanka soja i tankoga nma? Aja, majko?
MAJKA
Sine, nema zbora gdi se obraz kalja i rod uniziva.
HASAN-AGA
Zar smo mi, Arapovii, zadobili svoje eljajui vunu gargaima?
MAJKA
Sine, nema zbora gdi se rijei u vjetar siju.
HASAN-AGA
Majko, zar mi nismo kadri svakome devap dati, od Zadvarja tamo do
Stambola!?
Hasan-aga ljut, hoe da se digne.

AJKUNA
Nemoj, braco, boljet e te! Primiri da te se nagledam.
MAJKA
Spomeni se babe, rahmetli, i kliske gospode Pintorovia. Da babine desnice i
babinog buzdohana ne bi, jo bi njihove glave zijehale s duvarova po Kotarima.
HASAN-AGA
Spominjem se svega, majko, spominjem se u zlu i dobru. Orodili smo se,
potlje, svijetla obraza, kako sebi ravnima. Zar nas je puno vakih na Krajini?
MAJKA
Kamo hude sree da se to prijateljevanje razminu na pretilu atu, i gotov peke,
a ne dobroj seji dobrih begovia.
HASAN-AGA
At i peke! Majko, ona je majka djece moje!
MAJKA
Sikter!
HASAN-AGA
Ona je pod naim rzom i obrazom!
MAJKA
Sikter!
HASAN-AGA
...Pod naim nmom i imenom Arapovia.
MAJKA
Sikter, rekoh! Moje je oi ne mogu, tvoje ne gledaju, i kad bi htjele! Asli ne
uti lahkost njenog stida? (Ironino) "Samo je obli rumen!"
AJKUNA
Jest, majko.
MAJKA
Ti, nijedne!
HASAN-AGA
Majko, uspazi mi djecu, i nemoj se preve tekati. Oslen u ja nju pod svoje!
Hoe da ustane.

ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA

AJKUNA
Snaha.
HASANAGINICA
ta je, Ajkuna?
AJKUNA
Kako je ovi priplet?
HASANAGINICA
Ovako, zaovice moja.
AJKUNA
Hvala ti, snahice! (Ode)
STARIJA KI
ta je ovo, majko?
HASANAGINICA
Nita, erce. Nita. Lijepa ti je kosa. Takvu sam ja imala.
STARIJA KI
Tvoja kosa je najljepa.
Hasanaginica je zavrila eljanje starije kerke i saplie joj pletenice. Mlada ki
ljulja brata u beici. Tiho pjevui uspavanku. Hasanaginica sa suzama na licu,
zamiljena.
HASANAGINICA
Prikriva suze i preuzima ljuljanje beike.
Spavaj, sine, lijep san usnio
gdi ti majka tanku kou kroji,
kou,kroji a godine broji;
jednu majka a drugu pomajka,
treu teta, materina seka,
a etvrtu pupanica baka
koja ti je pupak uvezala
i na b'jele ruke doekala...
Prestaje ljuljanje. Ulaze dvojica sinova. Hasanaginica pokriva beiku, ustaje,
pokuava da bude bodra s djecom, uzima gajtan da pomou njega oformljuje slova,
harfove, i pokazuje djeci, uei ih arapski alfabet.

HASANAGINICA
Ovo je, djeco, elif, elif.
Starija kerka ustaje i sama staje uspravno, kao "elif".
SVI
Ja sam tanka elif-motka, tu je osnov, tu je potka.
STARIJA KI
Ja sam tanka elif-motka, tu je osnov, tu je potka.
Starija ki pokazuje slovo "n", nun, i govori.
STARIJA KI
Nun je anak pun erbeta,
I moj amac tamo plovi
Po njem plovi nokta zlatna.
Utvu zlatnu da ulovi!
SVI
Nun je anak pun erbeta, itd.
MLAA KI
Oponaajui "starca "
Vav je, gledaj, malo kriv,
ko poguren starac iv!..
Hasanaginica je oformila slovo "v", vav.
Majka ue u odaju i naglo unese promjenu raspoloenja.
ak se naljuti kad vidje to Hasanaginica radi s djecom.
SVI
Vav je, gledaj, malo kriv, itd.
MAJKA
S indignacijom.
Hasan-aga nije naumio da mu djeca ue jaziju, da budu kadije, ve junaci kako
i on to je.
HASANAGINICA
Uspravi se poto je s djecom sjedila na podu.
Moja djeca mogu s knjigom bit vei junaci nego babo im.

MAJKA
Siknu.
Nikad! Nikad, dok si ih ti izrodila... Junaci! Da ne bi Arapovia, trag bi vam se
zameo i toprak zatro na Krajini.
HASANAGINICA
Znadem, majko, zato mene vaku dobiste, za uzdarje!
MAJKA
Poe i zastade.
Da ti je jezik krai, ivot bi ti dulji bio!
HASANAGINICA
Oduljit e mi se s vami, kolik god bio.
MAJKA
Eno vrata, a eno Klisa! Izdiri, oklen si i dola! (Za sebe). Nismo te traili, beli.
Djeca se uznemirie, privie uz majku.
HASANAGINICA
Ne srdi se, majko, nisam naumila da te vrijeam. Samo da se spomene da si i ti
bila snaha.
MAJKA
Znademo se ti i ja, od prvoga dana.
HASANAGINICA
Zagrli djecu i podie glavu.
Htjela sam samo da i moj glas odjekne ovim odajama. Otkako sam dovedena,
utim i zapreem se. I ja sam oek, eljade, insan koliko i ostali.
MAJKA
Poe.
Ne vele ti ovdi puno insaniti. A jok!
HASANAGINICA
Blago.
Jera, majko? to sam ti naudila? Stavlja se meu oeka i mene, sada meu me
i djecu, jera? Ovo je moja krv, moj evlad.
Nije mogla zaustaviti suzu.
MAJKA
Poe.
Nevjesta, uzmi se u pamet. Tvoje je da slua. Ako si i begovica, nisi za nebo
svezala. Tobe jarabi! Ovo je moj hal i ognjie, dok je mene, beli. I nemoj mi kalem i

jaziju prid oi. Sina sam izgubila, ha se tvojom jazijom obanijao i sablju odviko! Ne
zbori! Ti si sevep! Ja ili ti ovdi! Ne zbori! Sikter!
HASANAGINICA
Hvala ti, majko. Hvala ti na tekim rijeima.
MAJKA
Ne treba mi tvoja zahvala.
HASANAGINICA
Majko, i ti ima ker. Otkako sam dovedena, sama sebe razgovaram i tjeim.
Ni ti ni tvoj sin niste ljudski koraknuli prema meni, samo oekujete da seja pribliim
vami. Ja to ne mogu. Mogla sam nekad, mogla sam donekle, vi niste nidoklen. Ne
mogu vie ni ja. oek sam.
MAJKA
Poe.
Nijedne vie...
HASANAGINICA
Ali, majko...
MAJKA
Sikter!

ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA

BEG PINTOROVI
Prebirui tespih.
to jote naprdiva Horoje Sii Omianin?
ABID
"...Jere nije pravo da se mi na susidstvu taremo s takih zlih ljudi, a znate da su estita
gospoda mletaka i car stambolski sve doslen bili u miru. I, ako je drago vaoj
milosti, inite da nam ne uskau na skelu Omiku, kako je bilo bjelodano, i da se
vrate ukradeni konji ili glavom ili inom, i pokarajte jih da tako ne ine, neka ne reste
meu nama zlo, jere nije dobro, nego neka se ljubimo meu sobom lipo kako no smo
i doslen. I Bog vas uzdri u gospodstvu i da ete kruto katigati koji hoe razmirje."
BEG PINTOROVI
Bijesan.
estiti car stambolski i svijetli dud mletaki ne ive vie u miru, moj Heroje,
nemojmo se oblagivati, ali mi vaemo krvave zalogaje i koulje krvave peremo!

(eta). Otpii mu, Abide. Potovanomu i svake asti dostojnomu gospodinu

providuru omikomu od mene klikog sandak-bega Pintorovia i od sve Krajine i
krajinskih vitezova veledrago pozdravljenje. Kako razumih i uznah od mojijeh
podlonika Poljiana, vi puate uskoke priko sebe na nau Krajinu i reeni uskoci
are, pale i robe. Moju upu su porobili i reeno robje doveli na vau skelu. Na
podlonik Smail je silom svezan i u brod unesen i, jote, est tovara blaga. To je
svima znano. Kopje se u vreu ne moe skriti. To nije rije gospodska ni dobru miru
podoba, to mi oito znamo i razumismo. Ako li neete drugovaije, otpiite mi,
molim vas, neka se i ja umijem vladati i braniti svoje podlonike. A potom, molim
vas, nemojte vi tvrdo razmirje zameat kada ga ve zamee estiti car i svijetli dud. I
Bog vas veseli.
Abid odmahnu rukom.
BEG PINTOROVI
Oba muhura, Abide. Nek se odmah razazna ije je.
ABID
Vjera je, bee, daba ti lijepe rijei i muhuri, providur samo eli da uari na
vremenu. Kako je rat od Kandije planuo, olovo valja meat u knjige, a ne rijei.
BEG PINTOROVI
Moramo se oblagivati, Abide. Jai su. Sve ih je vie, nas sve manje. Odavno
sijemo svoje kosti od Stambola do Bea.
ABID
Nas je malina, no jai smo!
BEG PINTOROVI
Jesmo, Abide, trsi mi s oiju i zovi tatarina nek nosi! ekaj, evo mu virni list,
ako ga kauri uhvate. Mi smo jai! Samo je pitanje koja e idua navala sorit ovo
gnijezdo Pintorovia i umetati se naijem glavama niz ovu klisku strmen, odavlen do
mora! Moj Abide, estiti car mene era da zaskaem u Primorje, palim i robim, da
pokae snagu koje nema, da obmane presvijetlog duda koji vee ne da da mu se lug
siplje u oi (oblai dolamu i pae sablju). Od etiri direka koji dre Tursku, tri su
ovdi, na Klisu, i na drugom Klisu i Kordunu a samo jedan u Stambolu...Daje na
njihovu, Latin bi sjedio ovdi, a ne mi. Niti oni nami ine koje dobro, niti ele. Veziri i
valije, kako koji doe u Bosnu, oguli nas, napuni bisage i odvue se tamo u Anatoliju,
ili mu doe svilen gajtan iz Stambola. A mi ovdi vaemo krvave zalogaje, i crveni
krmezi se viju po proplancima i mezarlucima naim. Oni dijele viteke mejdane u
mehkim odajama, a mi bivamo zaskoeni u ovim vrletima, na ovim stazama i
bogazama. Zato treba i njih surgunisati oklen su i doli. Sikter! Ako je pamet ono to
nam alju - imamo pametnijih glava, je li, Abide?
AB1D
Imamo, fala bogu, samo nae glave odlaze na ahiret, a pamet ne dolazi.

BEG PINTOROVI
Ali Bog e vidit i ova Krajina to u uinit prije no glavu dam. Ako ko pone
da zaimlje, vidit e hoe li se nai ko e zajam vratiti! Abide, porui Omianima:
vjera im moja i Bog jami, bolje im je bilo moje prijateljstvo nego hiljadu Mleana.
Ja sam njihova krv i jezik, a ono je dumanin moj i njihov.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
Hasanaginica se igra s djecom. Ulazi sluga Hasko.
HASANAGINICA
Zabacuje bujnu kosu razbaruenu igrom.
ta je tako preno, Hasko? Je l' nevolja kakva?
HASKO
Hasanaginice, estita, meni je od Boga dano da nosim samo zlehude glase...
Hasanaginica daje znak djeci da izau. Djeca odlaze tre u veseloj igri.
HASKO
Hasan-aga te selami, i porua ti da ga ne eka ni u dvoru, ni u rodu njegovu.
HASANAGINICA
Pribrana, mirna.
Jesi 1' edan, Hasko?
HASKO
Ne pitaj!
Hasanaginica mu daje kantu s vodom. Hasko pije i prolijeva po sebi. Napio se i lice
brie rukom.
HASKO
Hasan-aga mi je zapovidio da jo jednom reem ono to sam ti ve kazo,
estita kaduno. Porua ti da ga ne eka u dvoru...
HASANAGINICA
Prekida ga, blago.
Sama u, Hasko. "Ni u dvoru, ni u rodu njegovu".
Hasko sada brie lice itavom podlakticom.
HASKO
Ne zna kako da nastavi.
I niah je spomenuo, estiti aga, samo sam zaboravio to i kako. Ti e to bolje
razaznat. Ja se, fala Bogu, nisam nikada enio pa mi se ne vele ni raeniti.
uje se konjski topot i rzanje. Hasanaginica se okree, preplaena je i hoe da
pobjegne.

KERKE
S prozora.
Vrati nam se, majko!
STARIJA KI
Nije ovo babo, ovo je daida.
Ulazi beg Pintorovi, Hasanaginica mu tri u zagrljaj, izbezumljena.
HASANAGINICA
Vidi, brate, velike sramote! On me era od petero djece! Beg uti.
HASANAGINICA
S duom me mojom rastavlja!
Hasanaginica gleda brata u oi, trai saosjeanje u njegovom pogledu beg uti,
utke vadi iz dolame pismo i utke ga predaje sestri. Hasanaginica drhtavom rukom
razlama peat, prelijee pogledom sitnu arehicu, pogleda brata i ponovo gleda
pismo.
HASANAGINICA
Je li ovo meni knjiga oproenja? (Jo u nevjerici) Brate, je li ovo istina stoje
kadija ispisao i meni opravio po tebi? Ti i kadija kliski, brez mene?!
Beg samo pogladi svoju kosu.
HASANAGINICA
Jadna ti sam, sinja kukavica!
Prilaze djeca, Hasanaginica ljubi sinove u elo, ljubi kerke u lica, privi ja ih na
grudi.
HASANAGINICA
Jadna ti sam, sinja kukavica!
Hasanaginica se priginje do beike.
HASANAGINICA
Sine, rano ljuta, kako e se majka s tobom odijeliti?
Beg prilazi djeci miluje ih po kosi, i sam je malice ganut, ali u svome ponosu nee to
da pokae. Prilazi sestri i njeno je uzima za ruku. Hasanaginica ne osjea njegov
poziv, ni njegov dodir, ne moe da se pokrene, i brat je naglo otrgne od beike.
HASANAGINICA
Posegne za dojkom.
Stani da podojim!
BEG PINTOROVI
Poi!

HASANAGINICA
Moje je, moj je evlad. Moje je dok ga dojim. Samo moje, i po Boijim i po
zemaljskim zakonima.
BEG PINTOROVI
Sikter!
Beg odvodi sestru, djeca stoje neko vrijeme zbunjena i odlaze jedno po jedno. Starija
kerka odnosi beiku. Blago zatamnjenje.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
Ulaze Hasan-aga i Majka.
MAJKA
Odvede je beg.
HASAN-AGA
Odvede.
MAJKA
Ne dade joj dijete podojiti.
HASAN-AGA
Je li se protivila?
MAJKA
Jok.
HASAN-AGA
Je li zaplakala?
MAJKA
Jok.
HASAN-AGA
Je li ita prozborila?
MAJKA
Jok.
HASAN-AGA
Ona je zapretala srce.
MAJKA
To je Pintorovia soj. Nita ne zbore, a svoje tvore.

HASAN-AGA
Sada je radio po mojemu.
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
MAJKA
Dovede je?
BEG PINTOROVI
Dovedoh.
MAJKA
Je li se protivila?
BEG PINTOROVI
Jok.
MAJKA
Je li plakala?
BEG PINTOROVI
Ne znam.
MAJKA
Kako ne zna , sine?
BEG PINTOROVI
Ne osvrem se na enske suze.
MAJKA
Je li on bio?
BEG PINTOROVI
Jok.
MAJKA
Jera?
BEG PINTOROVI
Taj hojrat nije se udostojio da joj u lice kae "Puam te", kao to erijat
nalae!
MAJKA
Nije joj reko?

BEG PINTOROVI
Poslao je po sluzi puano pismo.
MAJKA
Balije!
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
naporedo s prethodnom scenom
MAJKA
Kazat e da smo balije.
HASAN-AGA
Nikome neemo hizmetiti.
MAJKA
Uvijek sam to zborila. oek si joj. Bila je duna za tobom na kraj dunjaluka.
HASAN-AGA
to moe majka i sestra, moe i ena.
MAJKA
Mora! Mora, prije nas! Kad si ti na deredi, nije njeno da razmilja, kad tebe
obliva krv u gori, nije njeno da je obliva rumen u domu. Nego, peu na lice pa u goru,
u vodu za tobom!
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
MAJKA
Morebit Hasan-aga i nije toliko kriv koliko njegova majka.
BEG PINTOROVI
Niko nije kriv.
MAJKA
ao mi djeice, sine.
BEG PINTOROVI
To nisu naa djeca.
MAJKA
Djeca su.
BEG PINTOROVI
Djeca su, ali mi smo ulog. Ne samo djeca, ve i neroena djeca. Mi!

MAJKA
Djeca su.
BEG PINTOROVI
Majko!
MAJKA
Zbunjeno.
Sine, moj!
BEG PINTOROVI
Jesu to djeca i majino je da bude uz djecu, a ne da se lomata po gori za
oekom. enino je da prvo bude majka, pa ena. Njezino je da uva djecu i ognjie,
a ne ojeka, nije li? Hasan-aga vida rane na Biokovi, pa ta? Nema mu ko hizmet
initi? Junak je, pa neka prezdravi ili umre. Ko je mrtvima doo hizmetiti? Doli su
gavrani.
MAJKA
Tako je, sine.
BEG PINTOROVI
Zar ena da uva oeka u ordiji? Nije li?
MAJKA
Tako je, sine.
BEG PINTOROVI
to se doma ne lijei? Zato se povlai ranjen u ipraje, nije zvijere gorsko!... Jo
dok sam ovolini bio priala si koliko te bilo stid babe kad je doo s hada, nije li? Je li
te bilo stid da se pokae, da vam se oi sretnu?
MAJKA
Drugi je ono vakat bio, sine.
BEG PINTOROVI
U nas je vazda isti vakat, majko. Mi se drimo svoga rza i obraza.
MAJKA
Tako je, sine.
BEG PINTOROVI
Neka vrijeme ide s nami, a ne mi s vremenom. Lahko se mijenjaju koji nemaju
to mijenjati.

MAJKA
Pravo zbori, sine. Isti si ko i babo ti.
BEG PINTOROVI
Je li babo ikada traio od tebe to ne spada ensku?
MAJKA
U Pintorovia se uvijek sve znalo. Znalo se svaije. Svaka rije, svaki korak,
svaka nekazana rije i svaka neuinjena kretnja i pomisao.
BEG PINTOROVI
Ko se sam pomiri s ponienjem, nije na.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
MAJKA
U dvije godine tri puta su te kauri napadali, brata ti ubili. Bio si eljan kue i
ognjia. Viala sam te s mijene na utap, a ona ni habera!
HASAN-AGA
Dvaput sam poruio da doe. Zna se moja rije i zna se moja volja. Boije pa
moje. Umirem na Biokovi iskrvavljen a ona se umee begovskom glavom i pameu.
Neu joj lepe initi daje s nebom svezala.
MAJKA
Vazda sam ti zborila kakva je ona. U dan sa mnom ne prozbori. Savija se oko
djece, jaziju namijea, eri mazi i dotjeruje ko da mene i nema, a Bog je svjedok, ko
da nema ni tebe.
HASAN-AGA
Zamiljen.
Sve je beg sevep. Sve je on zamrsio.
MAJKA
Zato beg?
HASAN- AGA
Tako. On zna!
MAJKA
O emu zbori i to nagaa? Je li, morebit, njegova hitnja preduhitrila tvoju
kolebljivost.

HASAN-AGA
Jok, majko. Ja sam uinio svoje, a beg je uinio to sam mu ja nanijetio.
MAJKA
Halalosum. Neka jednom i tvoja bude starija. Kada si dopanuo rana, nije se poeao
po guzici, a Arapovii su podmetali iju za njih.
Hasan-aga uti.
MAJKA
uti?
HASAN-AGA
Lahko je onda bilo vojevali. Pusta mladost!
MAJKA
Lahko je sada vladariti, kad su Arapovii uzidali kosti u ovu Krajinu. Mi dan
i nafaka, a oni ivotuju gori na Klisu, kao da su s nebom svezali, tobe jarabi.
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
BEG PINTOROVI
Arapovii stalno poteu to jednom pomogoe. Ja miljah da se oni bore za
din, a ne za kule, mal i prisoja.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
HASAN-AGA
Svak potegne din kad mu treba tua zobnica.
MAJKA
Nije svaki kamen za begovsko prkno.
HASAN-AGA
Otkako planu Kandija, ovdi nasta smutnja i morija, kauri se usilovali, pukaranje ne
prestaje.
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
Zateena scena.
BEG PINTOROVI
Hasan-aga se o sebi zabavio, a ne vidi da se vaskolika Krajina potresa, da nas
kauri hoe sve potrti ako ne znademo vladariti, ako ne znademo izuvidit zajedniko
dobro.

Pored Bega su Abid, guslar, kliki kadija veoma star, i nekoliko vojnika. Atmosfera
veernjih sijela na kojima se esto guslalo. Sluamo dio pjesme "enidba Kumali
Mujage".
GUSLAR
Priprosto obuen, gusle obine.
...Zgledaju se bezi u avliji:
"Vid'te age, jednog kopileta,
gdi nam ovu ujagmi divojku!"
Aga mui, ni mukaet nije.
Tu bi bezi kavgu zametnuli,
Al' ne smidu kavge zameati.
BEG PINTOROVI
Nezadovoljan guslanjem, uzima gusle dri ih za vrh i seta.
Ne valja ti avaz.
GUSLAR
Nastavlja guslanje, tj. govorenje, bez gusala.
Tu bi bezi kavgu zametnuli,
Al' ne smidu kavge zameati,
sve gledaju Kumali Mujagu,
pedalj mu se sablje izvadio,
kraj njeg hoda dvanaest momaka,
svaki sablju svoju izvadio.
Doeka ga Vrani Ali-bee,
isprid njega na noge skoio...
BEG PINTOROVI
Prekida.
ta zbori, pjevau?
GUSLAR
Ne da se zbuniti.
Doeka ga Vrani Ali-bee,
isprid njega na noge skoio,
kod sebe mu misto namistio...
BEG PINTOROVI
Ljut.
Stani, ne valja ti pjesma. Kako moe beg skakati na noge prid agom? Gdi to
ima? Evo klikog kadije nek ree.

GUSLAR
Ne ljuti se, bee. I to bude. Ja pivam kako sam uo i nauio. Ko je bio junak,
pisma ga ko junaka spominje, a ko nije bio junak, ja mu nisam kriv.
BEG PINTOROVI
Ti si, pjevau, magarac, a jo vei ko te slua. (Ustaje)
GUSLAR
Ne ljuti se, beg-efendija. Babo, rahmetli, vazda mi je zborio: Ko pravo gudi,
gudalom ga po glavi biju. Ali fala Bogu da ima i gorih magaraca od mene.
BEG PINTOROVI
Dobroduno se osmjehnu.
Moda i ne zbori krivo, pjevau, ali na mome odaku knadi prema mome
tabijatu.
GUSLAR
Hou, beg-efendija.
BEG PINTOROVI
... I kajdu priokreni mome uhu.
GUSLAR
Hou, bee... (Ponovo potee gusle):Oglasi se na namu divojka, lipa Zlata
Vrani Ali-bega...
BEG PINTOROVI
Ljut.
Trsi! Abide, vodi ga oklen si ga i doveo!
Abid izvodi Guslara.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
Ulazi Hasko.
HASKO
Usplahiren.
Gospodaru!
HASAN-AGA
to si se preetverio, Hasko?
HASKO
Gospodaru, kauri ponovo napadaju! Iva Dumnjanin s hajducima pojagmio
stoku na Biokovi, uhitio obane i goni u Primorje.

HASAN-AGA
Polahko, Hasko. Nije im to prvina. Trkni do kule na Zadvarje, nek straa
izuvidi put u Donja Brehala i presretne hajduke prije nego ljegnu. Iva e u Brehala.
Znademo se on i ja. Pregonimo se evo etiri godinice i jo se ne zna ija je gornja. Ne
zna se, ali e se unapridak znati.
Mrda prstima desnice, uzima sablju da se uvjeri koliko je zdrav.
HASKO
Jo jedan haber, bee. (Smjeka se).
HASAN-AGA
Govori!
HASKO
Valija je naredio da Vrhgorac vratimo kaurima. Kulu od Norina i Vrhgorac.
HASAN-AGA
Evo im od ake do lakta! I njima i valiji!
HASKO
Zna daje to i svijetli sultan pritvrdio.
HASAN-AGA
Odgovori stihom.
Bojiiu, boji li se koga?
Boga malo, a cara nimalo,
a vezira ko dorata svoga!
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
Ulaze vojnici s pukama i rasporeuju se po krajevima odaje. Tu su pukari, tobdije,
trubljari, bubnjari i ranarnici.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
HASKO
Kauri juer napaii Klis! Klis opkoljen sa svih strana!
HASAN-AGA
Polahko, Hasko. Ako je vrijeme mrijet, nije kopat!
HASKO
Kaem ti! Poljiani hite begu u pomo, hoemo li mi?

HASAN-AGA
Odluno.
Jednom pomogosmo, i ta bi? Kakav hair? Kakav sevap? Kakvo uzdarje? Nek
izgori! (Razmilja). Ko ti to kaza?
HASKO
Poe.
Ne znam.
HASAN-AGA
Ako se beg ne obrani, nije ni zasluio da ivi.
Ulazi Majka.
HASAN-AGA
ivo.
Majko! Majko!
MAJKA
Isprepadana.
Sine!
HASAN-AGA
Majko!
MAJKA
Pripade me!
AGA
Veseo...
Vidi, prizdravio sam!
MAJKA
Nek si mi iv i zdrav, sine. Dumani ti pod nogama biti.
HASAN-AGA
Potee sablju.
Vidi desnica. Ista rahmetli-babina!
MAJKA
Kud si vee naumio?
HASAN-AGA
Ne znam, majko, ne znam kud udaram i kamo me moja premiljanja navode.

MAJKA
Nek si mi iv i zdrav, sine.
HASAN-AGA
Nisam, majko, ni iv ni zdrav.
MAJKA
Ne grijei due.
Ajkuna unosi leen i pekir.
HASAN-AGA
Perui ruke.
Sjutra u u kreevo, na dumana, jeda e mi se to krupno uiniti.
MAJKA
Nemoj majku ucviliti.
HASAN-AGA
Sve mi na pamet izlazi da u kako junak poginuti.
MAJKA
uvaj se, zenico moja, junakova majka prva zakuka.
HASAN-AGA
Gleda vodu u ledenu, kao da goneta.
Bit e kako je sueno, majko. Usnio sam: k ja brez glave na svojem alatu, a
drugi preda mnom jau i umeu se mojom glavom, ute i umeu se mojom glavom
meu se, i ko svi u zelenijem haljinama. Jedan dobaci glavu meni, i ja se umeem
svojom glavom, i sve dalje jaemo, onda me oni okrue pored harema na Glogovcu i
stanu se smijati. Tu se probudim vas mokar. Pipnem, glava na ramenu. Kosa mokra.
Ruka sva utrnula.
MAJKA
Uzdaj se u Boga i majin blagoslov.
Pomilova ga i zagrli.
HASAN-AGA
I babo se uzdo, pa ode.
MAJKA
Sueno, sine. Bog mu dao sreu i dennet.
HASAN-AGA
Ne treba mi nita, majko. Ne pomae mi ni uzdanje, ni vjera, ni nevjera. Sve
sam to imo i sve mi je ostanulo pusto, skamenilo se prije vakta.

MAJKA
Tobejarabi! Neka ti Allah oprosti.
HASAN-AGA
Tvoj sam sin, majko, nek tebi oprosti. Hasan-aga poe.
MAJKA
Stanider!
Hasan-aga poe, odluan.
MAJKA
Stani, kad ti kaem!
HASAN-AGA
Sluo sam te u svemu, majko, kako je red i potenje, sve sam vjerovo da e
me naoposlen okrenuti.
MAJKA
Zar nisam? Od zla sam te kutarisala, rz i obraz rodu sauvala... od tueg
sramoenja... Drugu ti ljubu begenisala.
Umiljava se.
HASAN-AGA
Neu ti dugo. Ne treba mi druga, majko. Znam to me eka i hou da se oslen
sam da pogaam sa svojom sudbinom...Ono to mi je ovdi, ono stoje u meni, ako je i
od Boga, mnogo je!
MAJKA
Kuda e?
HASAN-AGA
U Zadvarje. Iva Dumnjanin je zajmio nau stoku na Biokovi.
MAJKA
uvaj se, oinji vidu.
HASAN-AGA
Nisu Arapovii ni doslen orali ni kopali nego brez prestanka vojevali i na sablji
sebe i svoju djecu hranili. Nikim se ne zamjenjujem glavom svojom, ali doklen e
kamen na kamenu biti na zadvarskoj Krajini, neu nijednoga iva puat!

ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA

Vojnici ispaljuju puke. Zapravo, ne uju se pucnji, samo se vidi dim iz puaka. Jedan
po jedan ispaljuju i odlaze.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
AJKUNA
Ue buno.
Majko, ula sam da je prose!
Tek sada ugleda Hasan-agu i ostade zbunjena.
MAJKA
Koga prose?
AJKUNA
Pokaza diskretno na brata
Nju....!
MAJKA
Ne zbori!
Ajkuna ne kaza ostalo.
MAJKA
Ne izdra.
Ko ti kaza?
AJKUNA
Hasko srio karavan iz Klisa, svi kazuju...
Hasan-aga zaslade, ali ne ree nita.
MAJKA
Nisu valjda toliko koptisali na naku puenicu!
AJKUNA
Majko, prose je sa svih strana!
MAJKA
Trsi!
AJKUNA
Svega mi!

MAJKA
Isprosit e nju njen soj, a ne ljustvo... Ako to nije samo objeda Pintorovia.
Nije se ni heftu okrenula u njih a ve je prose "sa svih strana."
AJKUNA
Oiju mi, majko. Hasko kazuje kako su je prosili iz drugih kadiluka, a imoski
kadija vee kidiso, birden je uo daje stigla majci unatrage.
MAJKA
Vie za sebe, ali da sin uje.
Kidiso ko na solilo! Kadija je bio vru muterija jo dok je ona bila curetak i
dolazila s majkom u Imoski. to je tada ne uze?!
Hasan-aga stoji zamiljen.
HASAN-AGA
Prie korak.
Majko, mnim, iasno je init dobro, al ga nije lasno luit od zla.
MAJKA
to to zbori , sine?
HASAN-AGA
Zborim to moram, majko.
AJKUNA
Asli jo nije ljubu pregorio!
MAJKA
Ne turkesaj poganim jezikom!
HASAN-AGA
Mii se iz odaje!
AJKUNA
Prkosno.
Svati e njezini i ovuda u Imoski. Bit e to zgoaj!
Majka odmahnu rukom prijekorno. Ajkuna, ne okreui odmah leda, po bjee iz
odaje.
MAJKA
E da se hoe rana zamiriti, da ne bude majci toliko nujan i da poe kuli na
Zadvarje vesela srca. Ako dumani doznaju kolik si bolnik, kulu e ti sorit i veselje
svezat.

HASAN-AGA
Majko, idem, ne marim dvore ni tiinu. Tamo sam rahat kako soko u letu.
MAJKA
Ne zalijei se preve u Latinluk, tamo.
HASAN-AGA
Hou, majko, hou ii makar neu doi, to se kae i to se u pjesmi spominje.
Ja sam Arapovia soja. Moemo li caru devap dati, vazda?
MAJKA
Moemo, sine.
HASANA-AGA
Jesam li se ja na babu metno?
MAJKA
Jesi, sine.
HASAN-AGA
Ima li nas puno vakih majko, kad udari sila i morija?
MAJKA
uvaj se, zenico moja!
HASAN-AGA
Dosta sam hala vidio i mala ujagmio. Krajina nikog sauvala nije, nee ni
mene, beli.
MAJKA
to zbori, dijete moje!
HASAN-AGA
Kad mi prozbore misli, grmljavina nebeska treba da ih ustavi!
MAJKA
Saulii se, sine! Ne valja se uznositi; Bog sve vidi i uje.
HASAN-AGA
Preve se saulisavam, majko. Krv mi je oteala od muke i mirovanja. Teko je
vako, majko, sve e biti hela!
MAJKA
uvaj mi se, sine, zenico moja! Mnogo ih je koji bi se tvojoj nesrei obveselili.

HASAN-AGA
Zar se vee ne vesele! Zar kolo ne igraju oko moje kule! Majku mojijeh
sirotica u svatove vabe, u lonicu namamljuju!... Bezi i kadije!
MAJKA
Neu o njoj ni jedne! Neu njeno ime da se prozbori u naem domu i rodu
Arapovia!... Dok je mene, potlje kako te volja! uje li?
HASAN-AGA
Sprva sije voljela!
MAJKA
Voljela sam je, ali ona mene nikad!
HASAN-AGA
Jera?
MAJKA
Nije nas begenisala.
HASAN-AGA
Jera?
MAJKA
Nije dola s voljom, morebit.
HASAN-AGA
Zamiljen.
U nas je, u ovi as, sve morebit.
MAJKA
"Morebit" je bilo od prvog dana. (Blago) Samo je tebi Krajina bila prea od svijeh
hala i belaja.
HASAN-AGA
Dvoumim se, dvoumim se. Moglo se drukije, morebit.
MAJKA
Nita se s njome nije moglo.
HASAN-AGA
Stegnu pesnicu.
Moglo se sve napravo natjerat.

MAJKA
E, huda muka glavo. Lanje je konju rep iupati nego njojzi nahuditi. Svakad
uti, svakog slua, ali ostaje svoja, studena, i uznosita, ko i brat to joj je... Nije ona
za vaku kuu.
Nahrupie djeca na vrata. Ljube u ruke Majku, zatim oca.
STARIJI SIN
Babo, evo nas!
MLAI SIN
Gonili smo janjad do osoja!
STARIJI STN
Vidio sam zmiju, crnokrug, ovoliki! (iri ruke). Pruio se koliko je put irok
glava u jednom duvaru, a rep u drugome! Ja je oinem kamenom a ona poleti.
Ajkuna je ula odmah poslije djece. Stoji kod vrata.
AJKUNA
Zmija, nee izdobriti!
STARIJA KI
Ja sam se ogledala u bunaru, kad smo pasli i na Donjim rudinama.
HASAN-AGA
Nismo li rekli jok ii bunarima?
STARIJA KI
Da se ogledam, babo! Porui iz Latina ogledalo pa neu...
MAJKA
Da se ogleda! Ista je majka joj!
HASAN-AGA
Rekosmo li da je ne spominjemo?
STARIJA KI
Majka mi ree daje imala istu kosu kako i ja! Vidi, neno!
AJKUNA
Ba taku je imala.
MLAA KI
Ugura se neni u krilo.

Neno, gdi je moja majka? Zaplaka. Svi ute, ne znaju da kau. Gledaju preda
se.
MLAI SIN
Ona ne zna da nas je majka ostavila. Ona nita ne zna, a kolika je!
MLAA KI
Isplazi jezik.
Nisi ti nita pametniji, zajedno smo se rodili.
AJKUNA
Mlaoj kerki.
Hodi ti k meni. On je muko, pametniji od tebe, al ti si ljepa, beli!
MAJKA
Hajdemo, djeco, veerat.
Odoe. Hasan-aga ostade sam, strga zavoj i poe raditi desnicom, povue sablju i
stade sjei zrak.
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
Na lijevom zidu kafez s kanarincem. Zateen razgovor.
HASANAGINICA
Veze na erefu.
Brate, Ahmo, tako te ne eljela, nemoj me davat za nikoga, nek ostanem majka
samo svoje djece, svojijeh sirotica!...Nemoj me davat za nikoga. to si ujednom vidio
na tome kadiji.
BEG PINTOROVI
S knjigom.
Kadija je!
HASANAGINICA
to si ba njega probro?
BEG PINTOROVI
Kadija je!
HASANAGINICA
Niste me davali njemu kad sam, morebit, htjela. Sada mi je svosve dalek, tu i
mrzak. Brate, tako te ne eljela tvoja sestra...

BEG PINTOROVI
Mu!
HASANAGINICA
Nije ovo po erijatu!
BEG PINTOROVI
Adet je stariji od erijata.
HASANAGINICA
Ja pripadam samo djeci svojoj i Svevinjem.
BEG PINTOROVI
Nisu ti, zar, Arapovii pamet ispili?
HASANAGINICA
Jesu duu.
BEG PINTOROVI
Zaboravila si rod, nm i koljeno Pintorovia. Babovinu!
HASANAGINICA
Nisam vas zaboravila, brate, ali vi mene jeste. Vidim kako me gledate, svi!
Omrazili ste me. Nije prola ni nedjelja dana, odbijate me od sebe, tjerate me pod tu
krov, medu tuu eljad, u tui zagrljaj! Nemoj, zaklinjem te naijem djetinjstvom!
BEG PINTOROVI
Krenu.
Ne potezi kletvu, sestro. ivot u zaloiti za te, ako trebadne... Obeao sam te
kadiji, oek je uevan i od imena. Moju rije ne smije pogazit, niti u ja njegovu.
Reeno! Nisam te doveo od Hasan-age da sjedi ovdi kako jejina da stari uz babin
odak i obojak. (Hoda) Jok! To se ne moe podnijet! Dao sam te imoskom kadiji, nek
Hasan-aga crkne kad sa svatima mine pored njegova doma.
HASANAGINICA
Mogu li ja prije crknuti?
BEG PINTOROVI
Jok! Podnesi! Ti si Pintorovia soja, podnesi to ti je od Boga namijenjeno.
oek sve moe. Uspravi se! Poeljaj! Nasmij se! Oima progovori! Nek Arapovii
svisnu kad te vide taku lijepu i uznositu! Ima rasta, koljenovi si! Begovica! Nek
balije vide to gube! (Stavi sestri ruku na rame.) Razvedri lice i pusti kosu niz plea
da se pletenice vesele, da se mame i igraju, kad ene dou da te oprave, da ne slii
jejini! Nek svi pocrkaju sjutra kad svati prou, nek se baildiu svi od Klisa do
Imoskog. Pintorovii udaju sestru! Ako trebadne, i trei put e se udavati! Otkako je

naega koljena u njemu je bilo udovica i mladih puenica. Vaskolikom dunjaluku da

nahudimo, ali svoj obraz da sauvamo.
HASANAGINICA
Smireno.
Radije bih sama sebi nahudila. Radije bih podnijela Hasan-agin tabijat, radije
bih se podastrala njegovim nogama i suila krv s njegovom majkom, tu gdi mi
djeca rastu, pod rukom i na oku.
BEG PINTOROVI
Poe.
Hasanagin tabijat! Ne spominji mi Hasan-agu! Jo sluam rijei kojima nas
sramoti: "Ne ekaj me u dvoru b'jelomu, ni u dvoru, ni u momu rodu!"... Kakvu
rodu? Hojratin! Agica Arapovi, dolo, nadolica!... Oevi su im do juer skakali za
kozama po Biokovi. Kad si dola za Hasan-agu, brau si im uila knjizi i kalemu.
Nisu znali ta je elif! Nisu znali gdi je aba!
HASANAGINICA
Kad su vam onda valjali, niste to zborili.
BEG PINTOROVI
Valjali nam! Da je Klis pao kaurinu, ni njihovo se ne bi odralo! Nijedno
muslimansko uho ne bi ostanulo na Krajini! (Gleda kroz prozor.) Granica je
pobodena ovom sabljom, a ne carskim fermanom! ...Pritisko bi Latin sve do Mostara!
Mi smo glava na Krajini, a ne Arapovii! Carska kruna je na Klis pobodena, a ne na
agin dolaf u Zadvarju, i ne na carsku stolicu u Stambolu. Kaurska adaha naslonila je
glavu na na potiljak! Njen dah se iri priko naeg obraza! Ovdi je serhat i morija! Ali
mi smo tu da ne dadnemo ono to smo pritisli! I mi ovdi na Klisu vaemo krvave
zalogaje, ee no oni na Zadvarju. Uskoci nam u orbu zaviruju, samo to ne lijeu s
nami u postelju. Osilio se kaurin. Moe mu se, hoe mu se. Ide da nas dombosa!
HASANAGIN1CA
to se silom otme, silom e se preoteti. Dali ste mene Arapoviima, bolje rei,
trampili za svoju sreu, ali se niste usreili, mene ste unesreili. ivu zakopali! Tako
e i s Krajinom biti, kadli tadli.
BEG PINTOROVI
Sestro, dosta zbora! Svati dolaze! Otri suze! Pokai se ija si!
HASANAGINICA
Ali, brate! Posluaj moju rije, osluni moje srce, pogledaj moje lice, pipni moj
damar!...

BEG PINTOROVI
Mu! Suze otri! Uspravi se! Svi e te gledati s etvere oi. Mnogi e dojahati,
samo da potlje moe priati kakvoj je mladi svatovao... Trsi omrdu medu oima!
Gori glavu! Dri se kako da ti je babo iv! Od svijeh nas djece, tebe je najvolio!
Pokai da si babina, kako sina te volio... A ja sam mu za sprdnju sluio. Spominje li
se toga? (Beg se prvi i jedini put osmjehnu.) Zato me i posla u medresu, lahka mu
zemlja, mjesto da mi namah sablju pripae, da ne dangubim tarui tvrde tahte
carigradske!
Udari se po sablji.
Ue Majka. Hasanaginica se obradova.
HASANAGINICA
Majko!
MAJKA
Ne plai, erce! Grihota je plakati.
HASANAGINICA
to u?
MAJKA
Na nami je da sve podnesemo. Posluaj brata, kako bi i babu svoga posluala.
Dok govori, povremeno ini tek primjetne defektne kretnje glavom ustranu.
HASANAGINICA
Pokuava da bol podnese uspravno.
Majko, bojim se da neu bit kadra, bojim se da neu podnijeti kad budem
prolazila mimo doma i djeice. Sve to sam imala u sebi zapretano, otkako si me
rodila i podigla, sada mi kri snagu i tjera na protivljenje. Pokazuje srce kao da ga
raskiva.
MAJKA
Ganuta.
Izduraj, dijete moje, na nami je da sve izduramo.
HASANAG1NICA
Kako to zbori, majko, ko da ti se avaz izmijenio?
MAJKA
Izdri, erce, ne okaljaj nam obraz! Nek babina hair dova vazda uza te bude.
HASANAGINICA
Ne mogu, majko.

MAJKA
Moe, erce.
HASANAGINICA
Ne mogu, majko.
MAJKA
Moe, sreo moja.
HASANAGINICA
Ne mogu, majko.
MAJKA
Mora, erce moja.
HASANAGINICA
Oh, majko, to li sam zgrijeila Bogu i ljudima.
MAJKA
iv stvor sve moe.
HASANAGINICA
Brate (hrli mu u zagrljaj), brate moj roeni!
BEG PINTOROVI
Na tebi je da to uini.
HASANAGINICA
Zato na meni? Jesam li ja ukleta? Imam djecu, hou da me djeca ne izgube.
Neka me imaju ovakvu. Neka me samo imaju. elim da svoju samou u babinom
domu poklonim mislima o djeci. Eto, odvojio si me od djece, iupao si me od
Hasan-age, - Hasan-aga me otjerao. Hasan-aga ti je bio balija, ali ja ne elim ni balije
ni kadije.
BEG PINTOROVI
Mora! Lijepo ti kaem.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
Majka ljulja beiku.
MAJKA
Nisu je ni kadiji odmah obrekli. Puali su daje prvo svi prose, da istaknu svoj
nm i uznositost. Tebe da ponize.
Hasan-aga uti, pui.

MAJKA
Da je taj kadija valjo, doslen bi se triput enio. Makar je njemu lahko svezat i
puat. (Gleda sina.) Morebit, eko je nju. Voljeli su se u mladosti. Tako bi sveho
ekajui je do kijametskoga dana, da je ti ne otjera. Neka uzimlje potlje tebe.
Onakome duvegiji i jesu tui ogrisci!
Hasan-aga uti, pui.
SVATOVSKI PUT
Svatovski starjeina na elu s bajrakom i svati za njim.
I SVAT
Debeo, nosi koplje sa zastavicom.
Koliko smo prevalili? Dva ili tri konaka?
II SVAT
Mrav, nosi koplje sa zastavicom.
Ne pitaj! Koliko je prid nami pitaj!
I SVAT
Pogleda naprijed.
Prid nami je i - ha! Sve od mora do mora, od ljubavi do mrnje, od ljubomore
do zavisti, od ivota do smrti!
II SVAT
Od balije do kadije, tri sahata hoda.
I SVAT
Mnogo.
II SVAT
to si opustio mjeinu?
I SVAT
Lahko se udavati, ali nije lahko svatovati, ni sebi, baka drugome!
II SVAT
Pravo ne zbori, makar krivo hodi.
I SVAT
Mladi se jo ne ohladi jedan duek, a uskae u drugi. Nee na dobro iza.
Znam je take. Allah je take obiljeio.
II SVAT
Svedno, ne moe se rei da kaduna nije dobra i da je ne bi svak begenisao.
Prvi svat uti.

I SVAT
Ona se Bogu obeala. Znam ja take. Mlada ima mlade pod lijevom sisom.
II SVAT
Beli ti vidio i outio.
I SVAT
Kazala mi njezina jenijica.
II SVAT
Ima li bolje rastavljenice na Krajini? Ni u pjesmi nejma take.
I SVAT
Jok, vallahi!
II SVAT
Kad je tako, sve se moe podnijet.
I SVAT
Ne moe se rei da i Hasan-aga ne bi junak, dok se vake begovice doepa.
II SVAT
to li je pusti, tersuz.
I SVAT
Jednoumac, majkovi! Ne zna da je ena sirat-uprija: tanja od dlake, otrija od
sablje.
II SVAT
Jata je neg jednoumac. Naka ena!
I SVAT
Mora daje bilo neto.
II SVAT
Jok, bolan. Nita. Hasan-aga je jednoumac. Ima glavu a nema pameti. Da ima
pameti, znao bi Pejgamberovu izreku: Ebgadul halali indallahi etalaku. Od svih
dozvoljenih djela Bogu je najmre otputanje ene.
I SVAT
Hihoe se.
to se ena tie ni Muhammedu nije mahane!
II SVAT
Nije vallahi.

I SVAT
Muhammed trinaest ena pa rahat, a Hasan-aga jednu pa mu zape u grlu. Dao
bih sve do Ravnih kotareva da mi je znati zato je pua.
II SVAT
To se nikada nee saznati. Pintorovii umiju drati jezik za zubima.
I SVAT
Da se imalo to nevaljalo doznavat, kadija bi bio prvi. (Obrisa znoj) Ne bi,
beli, dizao svate ko na vru pilav.
II SVAT
Maallah, i sad je puenica bolja no kakva mladica.
I SVAT
Ne zbori tako, jezik pregrizo!
II SVAT
Zadihan.
I beg je preio, ko da mu o vratu visi.
I SVAT
Moro je preit, dok je rod ne opanjka.
II SVAT
Morebit, i kadiji se hiti. Ve je jednom nogom navego grebju a jo nije enska
outio!
Hasanaginica u feredi i jenija (obikua) uz nju. Tek su se sada pojavile kad su
svatovi malo odmakli scenom.
II SVAT
Umalo mlada ne izgubi duvak, prije vakta i takata!
I SVAT
Konj je pod njom posrno, nee na dobro iza!
II SVAT
Jok, kenjino! Duvak joj je predugaak. Poruila je taki duvak od mladoenje
da ne vidi kako e do njega doi.
I SVAT
Sve zna, kuga te morila!
II SVAT
Tako je htjela, kenjino. Kad bude agi mimo dvore, da ne vidi svoju djecu.

I SVAT
Ili da djeca nju ne vide i poznadu.
PRED HASAN-AGINOM ODAJOM
Djeca igraju "bakve", stare igre koja je slina hokeju na travi. Djeca su sada
obuena vie kao obanad to ini izvjestan kontrast prema izgledu kakav su imala
ranije, s majkom. Kad neko od njih postigne pogodak "palom" (tapom), svi to
poprate grajom i veselim klicanjem. Tako zadugo ne primjeuju svatove.
Starija kerka uzima beiku u naprtnjau i svi tre prema svatovima. Djeca su se
sasvim pribliila svatovima, gledaju ih kako prolaze, ali jo ne poznaju majku,
ponovo se pribliavaju svatovima, gledaju mladu (majku), vidi se da je poznaju ali
ute.
DJECA
Svrati nam se, majko...
Hasanaginica gleda preda se. Veo nas sprijeava da vidimo kako joj je.
JENIJA
Ustavite!
DJECA
Svrati nam se, majko, da mi tebi uinati damo.
Hasanaginica se uznemiri. Stari svat zastade. Niko nita ne govori. Podalje, stoji
Hasan-aga.
Stari svat hoe da krene.
II SVAT
Jenija ustavi svatove.
I SVAT
Mlada je zastala.
II SVAT
Neto e biti, krupno.
I SVAT
Rekoh da je Allah take obiljeio.
II SVAT
Obiljeio je tebe.
I SVAT
Nisam nita runo mislio. Mudiza!

HASANAGINICA
Ustavi, starjeino, bratimim te. Ustavi, da darujem svoju djecu. Starjeina se
koleba, gleda svatove, pogleda Hasan--agu, djecu... Hasanaginica uzima od jenije
pripremljene darove...
II SVAT
Ako sada mlada otkrije lice - nije vie mlada!
I SVAT
Otkrit e!
II SVAT
Ako snimi duvak, konac ti je naem svatovanju!
I SVAT
Skinut e! Eno! Hasanaginica se lagahno otkri, prvo prie sinovima, ljubi ih
uzdrano, daruje ih nazukama zlatom izvezenim, grli kerke i poklanja im haljine,
zatim prilazi djetetu u beici, ljubi ga i daruje zaveljajem u boi. Hasan-aga to
gleda ne mijenjajui izraz.
II SVAT
Ako Hasan-aga progovori, gotovo je!
I SVAT
to je gotovo?
II SVAT
Hasanaginica nije vie njegova. Nije red da prozbori tuoj eni, osim ako je
prostak.
I SVAT
Prozborit e.
II SVAT
Onda je sve gotovo.
HASAN-AGA
Neoekivano.
Hod'te amo djeco! (Na njegov glas, Hasanaginica se uspravi i pogleda ga; na
njegov glas djeca su se okrenula ocu, kao da e poi, ostavljajui majku.) Hod'te
amo, moje sirotice. Vaa majka nee se smilovati na vas.
I SVAT
Rekoh ti daje prostak. Hojrat!

II SVAT
uti, tebi nije od Boga dano da to razumije. Tee je biti oek neg biti Bog.
HASAN-AGA
Nee se na vas smilovati vaa majka. Pogledajte je! Pogledajte njeno oholo lice
i pusto srce! Djeco moja!...
Hasanaginica jo jednom pogleda Hasan-agu, snano je oinuta njegovim rijeima,
gleda redom potiljke svoje djece, koja odlaze, hoe da se okrene prema svatovima, ne
uspijeva, pada mrtva.

ZAVJESA

BILJEKA O PISCU
Alija Isakovi je roen u Bitunji kod Stoca 15. januara 1932. godine. Osnovnu
kolu i niu gimnaziju uio je u egulji, u Stocu, Zagrebu i Cirkvenici, a Geoloku
tehniku kolu u Panevu i Beogradu. Diplomirao je knjievnost i maternji jezik na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
U knjievnosti se javio 1963. godine romanom Sunce o desno rame, a ubrzo se
dokazao i kao sjajan pripovjeda i dramski pisac modernog prosedea. Njegove su
pripovijetke uvrtene u sve antologije bosanskohercegovakih pripovjedaa, a poznat
je i kao pisac prve TV-drame u Bosni i Hercegovini. Inae, znaajan segment u
njegovom dramskom stvaralatvu ine brojne radio-drame, dok je za pozorite
napisao etiri teksta: To (1979), Generalijum (1979), Kraljevski sudbeni stol (1981) i
Hasanaginica (1981). Osim toga, Isakovi se gotovo tri decenije bavio
knjievnoistraivakom i prireivakom djelatnou dajui veliki doprinos
izuavanju bonjake kulturne batine. Kapitalna djela te vrste su mu zbornik
Hasanaginica, 1774-1974 (1975) i izbor iz muslimanske knjievnosti Biserje (1972).
Posebnu vrijednost u Isakovievom bogatom opusu ine knjige otpora zloinu i
unitenju, objavljene u tekim godinama agresije na Bosnu i Hercegovinu,
Rjenik bosanskog jezika (1992) i ratni sarajevski dnevnik Antologija zla (1995).
Umro je u Sarajevu 1997.