Professional Documents
Culture Documents
12 Ned Obradni Procesi
12 Ned Obradni Procesi
2 PROVLAENJE
2.1 Upotreba. Proizvodnja ipki, profila, traka, cevi, boca i ice uglavnom je u upotrebi u
tehnici provlaenja i to uglavnom u svrhu:
1 promene prvobitnog preseka, prenika, debljine zida pa i promene prvobitnog oblika
preseka
2 postizanja materijala vee glatkoe povrine, tanijih dimenzija i uih tolerancija.
3 dobijanja materijala relativno sitnog preseka, npr. ice i tankozidnih profila, koji se
upravo zbog svoje sitnoe ili tankih zidova ne bi mogao nekim drugim nainom
rentabilno proizvoditi.
Provlaenje se uopteno moe provoditi u hladnom i toplom stanju. Pri hladnom
provlaenju dolazi redovno i do izvesnog poveanja vrstoe i tvrdoe, kao i do opadanja
izdrljivosti materijala.
Praktiare provlaenja prvenstveno zanimaju sile provlaenja, najpovoljniji oblik alata za
provlaenje, materijal i trajanje alata, doputene najvee pojedinane i ukupne redukcije
preseka, ovrenje provlaenog materijala, rentabilne brzine provlaenja, kao i uticaj i
izbor maziva.
2.2 Provlaenje ipkastog materijala punog preseka
Slika 2.1 pokazuje naelnu emu postupka provlaenja neke ipke koja tokom prolaza
kroz provlani alat (matricu) kontinuirano smanjuje svoj prvobitan presek.
Sila izvlaenja F moe se odrediti iz izraza
Gde je
provlaenja
Za veliinu k moe se uzeti priblino vrednost vrstoe materijala L pre provlaenja.
Vidi se da sila F raste sa redukcijom preseka ipke, koeficijentom trenja kao i vrednosti
ugla provlaenja . Merenja su pokazala da postoji najpovoljniji ugao , za koji e sila
biti najmanja. Taj optimalni ugao moe se raunski odrediti. Iz navedenog izraza za silu
F dobije se da je
16
2.2, koja predstavlja rezultate merenja za etiri vrste materijala, vidi se takodje da postoji
neki optimalan ugao , za koji je sila provlaenja F najmanja. Zatezno naprezanje V po
poprenom preseku ipke na izlazu iz matrice je:
matrice
Vrednost tog odnosa kree se u granicama od 0,4 do 0,8. Prevelike vrednosti treba
izbegavati da ne b dolo do preastog kidanja, a i do nepoeljnog istezanja materijala i
nakon prolaza kroz matricu. Uz vuno naprezanje Vx u smeru ose ipke deluje i pritisno
naprezanje, Tx po koninoj povrini ipke ili matrice. Oba se naperzanja menjaju od
ulaza do izlaza iz matrice prema dijagramu na slici 2.3. Vidi se da je vlano naprezanje
Vx = V najvee na izlazu iz matrice, a tlano naprezanje tx najvee na ulazu u nju.
Najvei t na ulazu oteava u velikoj meri uvlaenje maziva u matricu.
16
17
Izrazi za provlanu silu F i naprezanje V vrede u prvom red za okrugao ipkasti
materijal. U sluaju provlaenja neokruglih ipki trebalo bi u izraze za F i V uvesti
korekturne koeficijente, koji e dati za 5 do 15% vee vrednosti za kvadratne i
estougaone ipke, kao i do 30% vee za iroke trake.
2.3 Provlaenje upljih profila
Od upljih profila najee se provlae cevi, aure i boce. Provlaenje cevi provodi se ili
slobnodno, tj. bez upotrebe klina, ili uz upotrebu odbovarajueg klina, koji ima ulogu
nakovanja ili kalibratora za unutranji presek cevi. Pri provlaenju cevi bez klina,
menjaju se obino samo prenici cevi, dok debljina zida ostaje praktino ista. Da li e se
menjati i debljina zida, poveati ili smanjiti, zavisno o odnosu tangencijalnog pritiska
naprezanja tt i uzdunog zateznog naprezanja V1. Tangecijalan pritisak naprezanja
istiskuje metal u radijalnom smer, pa kako sa
unutranje strane zbog pomeranja klina nema otpora,
dolazi do zadebljanja zida. Uzduno zatezno
naprezanje V1 istee materijal u smeru provlaenja
pa samim tim dovodi do stanjenja zida. Od ulaznog
do izlaznog kraja matrice menja se odnos tt/ V1, pa
je stoga mogue da na ulaznoj strani, gde je relativno
nizak V1 dolazi do zadebljanja, a na izlaznoj do
stanjenja zida cevi. Provlaenje cevi bez klina se
primenjuje onda kada je potrebno smanjiti samo
prenike i kada nam netanost unutranjeg prenika i
neobradjene unutranje povrine cevi ne smetaju.
Osim toga ono se primenjuje uvek pri provlaenju
cevi relativno debelih zidova i malog unutranjeg
prenika, kao i tankozidnih cevi malih prenika. Pri
provlaenju sa klinom na proces provlaenja utie
oblik klina kao i to da li on miruje ili je pokretan. Po
obliku razlikujemo konusne klinove i glatke
cilidrine klinove. Konusni klinovi izvode se ko
nepokretni, tj. privreni na upetoj motki i mogu
biti bez motke ka tzv. slobodni ili letei klinovi.
Glatki klinovi prave se takodje u dve varijante: kao
nepokretni da upetoj motki i kao pokretni, koji
putuju kroz matricu zajedno sa provaenim materijalom. Slika 2.4 pokazuje ematski
proces provlaenja bez klinova i sa njima. Za provlaenje cevi srednjih veliina najee
se upotrebljavaju glatki nepomini klinovi, za provlaenje boca i aura slue pomini
glatki a za tankozidne cevi manjih prenika slue kao pomini klinovi duge glatke ipke.
Letei konusni klinovi (slika 2.5) upotrebljavaju se prvenstveno kod cevi manjih prenika
i za relativno male redukcije. Klin treba da se postavi tako da se izmedju njega i matrice
formira prstenast raspor takvih dimenzija na koje treba navui cev. Za takav odredjeni
polozaj klina moraju horizontalne projekcije svih sila koje deluju na klin zadovoljavati
uslov ravnotee. Odatle proizilazi da nagib izvodnice konusa klina 1 mora zadovoljavati
uslov 1 > . Ako ovaj uslov ne bude ispunjen, klin e snano stisnuti i zakoiti zid cevi
17
18
da mora doi do loma cevi. Iz istog razloga vano je da bude ugao 1 . Provlaenje
pomou klina koji slobodno leti je od skoro uvedeno i uprkos tome manje se koristi.
Slika
2.6
onusnog
klina
Na slici 2.6 pokazan je postupak navlaenja cevi preko konusnog klina, sa svrhom da se
povea prvobitan uplji presek, a obino uz istovremeno stanjenje zida cevi. Jae
promene prenika zahtevaju postepeno navlaenje u vie etapa i eventualno medjuarenje
otvrdnulog materijala. Sile provlaenje mogu se odrediti prema izrazima koje emo ovde
navesti. Za provlaenje cevi preko mirnog konusnog klina sila je:
Gde je
<
c = korekturni koeficijent > 1. Za provlaenje cevi sa glatkim mirnim klinom za koji je
ugao = 0 sila je:
gde je
18
19
Pretpostavke uz koje izvedene gornje formule za sile F i naprezanja V nisu u celosti
ispunjene, pa su zbog toga mogue i velike razlike izmedju tako izraunatih i stvarnih
vrednosti. Npr. Nesigurno je poznavanje vrednosti veliine k, vednosti za koeficijent
trenja , nisu dovoljno tano poznate, nije uzeto u obzir neizbeno zagrejavanje
provlaenog materijala, matrice i maziva, pa zbog toga i promena viskoznosti maziva i
dr.
2.4 Ovrenje i otvrdnue materijala prilikom hladnog provlaenja
Dijagrami na slici 2.7 pokazuju za bakar, bronze 62 i za srednji elik kako se menja
vrstoa provuenog materijala zavisno od ukupne redukcije preseka . Vidi se da
redukcije od nekih 70% priblino udvostruuje vrednosti za vrstou.
Pri jo veim redukcijama primeuje se da povremeno opadanje vrstoe, verovatno zbog
pojave mikropukotinica. esto se zbog toga, kao i zbog uvanja provlanog alata moe
redukcija od ukupno 70% smatrati gornjom granicom, nakon koje je, ako treba nastaviti
provlaenje, neophodno materijal podvri postupku omekavanja grejanjem i vratiti ga u
prvobitno mekano i elastino stanje. To vai prvobitno za osetljive materijale, medju koje
ubrajamo neke aluminijumske legure, tvrde vrste elika,hromirane legure, kao i za
provlaenje sloenijih odnosno upljih profila.
Slika 2.7 Promena
vrstoe zavisno od
redukcije
preseka
19
20
Pri provaenju jednostavnih okruglih bakarnih ipki redukcija preseka po prolazu iznosi
20-30%, za pravougle trake 18-25%, a za sloenije i tankozidne profile oko 7-16% po
prolazu. Za provlaenje bakarnih cevi zidova debljina 1,5-2 mm iznose analogne
redukcije po prolazu 15-26%. Tabele 1-3 pokazuju tri primera u pojedinim prolazima i to
za poetne prenike ica od 6,5-3,0-2,5-2,0-1,0 i 0,5 mm i njima pripadajui konani
prenici 2,0-0,9-0,8-0,6-0,3 i 0,15 mm. Tabela 2 vai za provlaenje bakarne trake
poetnog preseka A0 = 16 x 8 mm2 u 4 prolaza na zavrni presek An = 11 x 4 mm2 = 44
mm2. U poslednjoj koloni unesene su vrednosti za redukcije preseka u pojedinim
prolazima. Tabela 3 vai za provlaenje bakarne trake trapeznog preseka stranica a, b i
visine H u etiri prolaza. U poslednje tri kolone unesene su vrednosti za redukcije irina
stranica a, b i preseka A u pojedinim prolazima. Visina H se pri tome neznatno
smanjila. Prevlaenje eline ice od 5 mm na 2,0 mm izvodi se u 5-6 prolaza sa
redukcijom preseka 26-33% po prolazu. Za provlaenje iste ice na 1,2 mm potrebno je
8-9 prolaza sa redukcijama od 26-35% po prolazu.
20
21
10
11
12
6,5
3,0
2,5
2,0
1,0
0,5
5,4
2,7
2,85
1,8
0,9
0,46
4,5
2,43
2,03
1,62
0,81
0,42
3,7
2,18
1,82
1,45
0,73
0,38
3,15
1,96
1,64
1,31
0,66
0,34
2,7
1,77
1,47
1,18
0,6
0,31
2,3
1,6
1,33
1,07
0,54
0,28
2,0
1,44
1,2
0,96
0,48
0,25
1,2
1,08
0,86
0,43
0,22
1,16
0,96
0,77
0,38
0,2
1,04
0,87
0,69
0,34
0,18
0,9
0,8
0,6
0,3
0,16
0,15
Poetni oblik
1. prolaz
2. prolaz
3. prolaz
4. prolaz
Traka
pravougaonog
preseka mm
Presek A mm2
Redukcija preseka u %
16 x 8
13,5 x 7
12,5 x 5,5
11,6 x 4,7
11 x 4
128
94,5
68,8
54,5
44
26%
27%
21%
19%
21
22
Poetni oblik
1. prolaz
2. prolaz
3. prolaz
4. prolaz
Visina
H mm
10,0
8,9
7,3
6,8
5,8
6,2
5,7
4,9
4,3
3,6
13,6
13,5
13,4
13,3
13,2
Presek
A mm2
110
98
82
74
62
11
18
6,9
15
8
14
12
16
11
16,5
10
16
23
matrice
23
24
2.9 Maine za provlaenje
Za provlaenje ravnog ipkastog materijala i cevi slue klupe-provlailice prema slici
2.11. Po masivnoj klupi, sastavljenoj od elinih profila, kreu se kolica sa kljetima koja
vuku provlanu ipku. Kolica se pomou kvaila spajaju sa zglobastim Gallovim lancem,
koji se nalazi u neprekidnom gibanju. U masivnoj ploi napred smeten je alat za
provlaenje. Za provlaenje cevi maina ima ispred ove ploe dodatnu klupu za
privrenje draa klina.
Lanac dobija pogon od elektromotora preko reduktora, koji doputa promenu brzine
provlaenja. Savremene verzije tih maina predvidjaju 3-4 brzine provlaenja. Te se
maine grade za brzine provlaenja od 10 do 35 m/s, za sile provlaenja od 1 do 60 Mp,
za duine provlaenja od 5 do 9 m, sa snagama elektromotora od 3 do 40 kW.
Visokoproduktivne maine omoguavaju jo vee brzine provlaenja i predvidjaju
provlaenje po tri ipke istovremeno i imaju ugradjene posebne transportere za dodavanje
ipki kao i odvod provuenog materijala. Vano je da porast provlane sile raste
postepeno do pune vrednosti, ime se izbegava neugodno optereivanje maine, alata i
provlaenog materijala na poetku provlaenja.
Za provlaenje materijala sitnog preseka, kao to su trake i ice, koji se lako namota u
koture, upotrebljavaju se provlailice sa bubnjevima za premotavanje. Prema broju
24
25
provlanih matrica i bubnjeva razlikujemo jednostavno konstrukcije provlailica za
jednostepeno provlaenje koja sadri samo jednu provlanu matricu i jedan bubanj i
visokoproduktivne viestepene provlailice sa vie matrica i bubnjeva (slika 2.12), kod
kojih se nakon prolaza kroz jednu matricu provlaenje nastavlja besprekidno u nizu
sledeih matrica. Viestepene provlailice za mekanu elinu icu sadravaju obino do
10 matrica, premda ima maina, pogotovo za tzv. mokro provlaenje, i sa veim brojem
matrica. Osnovne razlike postoje izmedju viesteSlika 2.12 Viestepena provlailica za icu
penih provlailica sa tzv. klizanjem ice i bez tog klizanja.
Provlailice sa klizanjem ice upotrebljavaju se pri mokrom provlaenju; sadre obino
zajedniki elektromotor i reduktor, dok svaki pojedini bubanj ima svoj vlastiti zupani
prenosnik za uskladjivanje njegove turae i brzine provlaenja sa brzinama susednih
bubnjeva. Provlailice bez klizanja ice se razlikuju konstruktivno po nainu na koji je
izbegnuto spomenuto klizanje.
25