Da bismo mogli govoriti o utjecaju nezaposlenosti na psiholoko zdravlje, nuno je spomenuti

dobrobiti koje prua zaposlenost. Spomenimo samo neke: zarada, povienje razine aktivacije,
raznolikost okoline i raznolikost socijalnih interakcija, vremenska struktura dana i ostvarenje
osobnog identiteta kroz radnu ulogu. Gubitak navedenih dobrobiti znaajan je izvor stresa, a
on se dogaa gubitkom posla ili nemogunou pronalaenja zaposlenja. To pokazuju i
transverzalne i longitudinalne studije. Osim gubitaka, nezaposlenost ukljuuje i uenje novih
uloga te prilagoavanje promijenjenim okolnostima. Sve ove promjene za pojedinca
predstavljaju izvor stresa koji za sobom povlai i specifine promjene u doivljavanju i
ponaanju. Jednim imenom - to su psiholoke posljedice nezaposlenosti.
Prva istraivanja psiholokih posljedica nezaposlenosti provedena su 30-ih godina prolog
stoljea i nastojala su utvrditi postoje li uope takve posljedice (prema Fryer i Payne, 1986).
Budui da je odgovor bio potvrdan, kasnija su istraivanja usmjerena prvenstveno na
utvrivanje njihove prirode i opsega. S tim je povezana i primjena istraivakih konstrukata
kojima autori nastoje opisati zajednike osobine razliitih promjena u ponaanju i
doivljavanju a koje mogu biti posljedica nezaposlenosti. Jedan od takvih konstrukata je
psiholoko zdravlje (Warr, 1983). Psiholoko zdravlje oznaava cijeli niz afektivnih,
kognitivnih i bihevioralnih procesa, a protee se od niskog ili naruenog do visokog ili dobrog
psiholokog zdravlja. Razliiti aspekti psiholokog zdravlja mogu predstavljati posebne mjere
ili varijable u istraivanjima koja se bave psiholokim posljedicama nezaposlenosti.
Najvaniji nalazi o utjecaju nezaposlenosti na psiholoko zdravlje
Anksioznost, depresija, nezadovoljstvo ivotom, napetost, snieno samopotovanje, osjeaj
beznaa i druga emocionalna stanja, operacionalizirani u formi prihvatljivo pouzdanih i
valjanih mjera istraivanih krosekvencijalnim nacrtima, pokazali su se jae izraenima kod
nezaposlenih ispitanika u odnosu na zaposlene. Usporeujui zaposlene s nezaposlenima,
konzistentno dobivamo podatke o veoj socijalnoj izolaciji nezaposlenih kao i njihovoj nioj
razini dnevne aktivnosti (Fryer i Payne, 1986). Takoer, postoji slaganje meu rezultatima o
tome kako je fiziko i psiholoko zdravlje nezaposlenih kao grupe nie od zdravlja
zaposlenih. No zanimljivi su podaci koji pokazuju da je razina psiholokog stresa, kao jedna
od varijabli psiholokog zdravlja (ukljuuje mjere nervoze, glavobolje, napetosti, straha,
dosade, usamljenosti, problema sa spavanjem, pomanjkanja energije), kod nezaposlenih u
odnosu na zaposlene ispitanike katkad i manja. (Fryer, 1998). Ipak, postoji vee slaganje o
tome kako nezaposleni imaju vee iskustvo napetosti i vie negativnih emocija, u isto vrijeme

su manje zadovoljni ivotom, nesretniji, te proivljavaju manje ugode i pozitivnih emocija

(Fryer i Payne, 1986). Psihijatrijska oboljenja, depresija i anksioznost najee su ispitivani
GHQ-om (Upitnik opeg zdravlja, engl. General Health Questionnaire), a rezultati
konzistentno pokazuju da je uestalost tih stanja vea kod nezaposlenih nego kod zaposlenih.
Depresija je esto mjerena i Beckovim inventarom depresije, pa tako i u istraivanju Feathera
i Barbera (1983) prema kojemu su skupine nezaposlenih depresivnije od zaposlenih.
Veina dosad spomenutih mjera psiholokih posljedica odnosila se na afektivna stanja, no
dosta je istraivanja usmjereno i na kognitivne potekoe kao posljedicu nezaposlenosti. Zbog
poznate veze izmeu afektivnog stanja i izvravanja kognitivnih zadataka (to jest utjecaja
afektivnih stanja na kognitivne funkcije), kognitivne potekoe ne moemo proglasiti
izravnom posljedicom nezaposlenosti, no javljaju se kod nezaposlenih pa ih je vano istraiti i
u tom kontekstu. Fryer i Warr (1984, prema Fryer i Payne, 1986) su otkrili da nezaposleni
imaju manje kognitivnih potekoa nego to misle da imaju. Oni su naime uzeli dvije mjere
kognitivnih potekoa - jedna je bio samoiskaz o kvaliteti koncentracije, osjeaju
"zahralosti" i vremenu potrebnom za promiljanje stvari, dok je druga mjera bila objektivnija
i sastojala se od broja zaboravljenih stvari s liste za kupovinu i razumijevanja proitanog
materijala. Subjektivni doivljaj kognitivne deterioracije vei je od stvarnih promjena.
Kada je rije o promjenama u samopotovanju kao psiholokoj posljedici nezaposlenosti,
rezultati nisu tako jednoznani. Warr i Jackson (1983) sugeriraju da nekonzistencija rezultata
proistjee iz injenice da se mjere samopotovanja sastoje od estica kojima se procjenjuju i
negativni i pozitivni aspekti osobe. U svojoj studiji spomenuti autori nalaze da pozitivno
samopotovanje ne ovisi o stanju zaposlenosti, dok nezaposleni sebe procjenjuju negativnije
na esticama negativnog samopotovanja. Ipak, u veini istraivanja nije utvrena povezanost
izmeu globalnog samopotovanja i nezaposlenosti (Warr, 1983).
Iako u psihologiji za to jo uvijek ne postoje sasvim jasni dokazi, veina autora smatra da
stanje stresa loe utjee na fiziko zdravlje ljudi. Studije pokazuju da su nezaposleni loijeg
zdravlja od zaposlenih (Fryer i Payne, 1986), ali pri interpretaciji ovakvih nalaza treba biti
oprezan. Loije fiziko zdravlje nezaposlenih moe biti indirektna posljedica nezaposlenosti
zbog openito loijih materijalnih uvjeta ivota nezaposlenih. U nekim su studijama
zabiljeeni i podaci da meu nezaposlenima postoji vei broj suicida i parasuicida (Fryer i
Payne, 1986). Mada i drugi gore navedeni nalazi zahtijevaju pomniju interpretaciju uzronoposljedinih veza, ovi posljednji posebno jasno ukazuju na mogui utjecaj moderatorskih i

medijatorskih faktora na posljedice nezaposlenosti. Stoga emo posebnu panju posvetiti

upravo varijablama koje posreduju utjecaj nezaposlenosti na psiholoko zdravlje pojedinca.
Varijable koje posreduju pri utjecaju nezaposlenosti na psiholoko zdravlje
Nakon to je jednom utvreno da nezaposlenost prate psiholoke promjene, zapoela su
istraivanja prirode ove povezanosti. Panja autora je usmjerena na otkrivanje posredujuih
varijabli koje utjeu na povezanost stanja nezaposlenosti s razliitim psiholokim promjenama
u pojedinca. Ovi utjecaji mogu biti mnogostruki. Razliiti medijatori i moderatori posreduju
direktni utjecaj nezaposlenosti i sudjeluju u kreiranju krivulje utjecaja nezaposlenosti na
psiholoko stanje ovjeka. Poznavanje medijatorskih i moderatorskih varijabli ima i mnoge
praktine implikacije budui da se njihovom manipulacijom moe utjecati na intenzitet i vrstu
psiholokih posljedica nezaposlenosti. Pritom, moderatorskim varijablama nazivamo relativno
stabilne osobne karakteristike koje nisu pod utjecajem nezaposlenosti, ali utjeu na
povezanost nezaposlenosti i psiholokog zdravlja pojedinca. Medijatori se takoer odnose na
individualne osobine pojedinca, ali na one koje se mijenjaju zbog nezaposlenosti osobe i tako
promijenjene utjeu na mjere psiholokog zdravlja. Evo pregleda moguih moderatorskih i
medijatorskih varijabli utvrenih u istraivanjima psiholokih posljedica nezaposlenosti.
Moderatorske varijable su: stabilne osobine linosti, spol, dob, obrazovanje, socioekonomsko
porijeklo. Medijatori su: novac; osobne karakteristike poput bazinog mentalnog zdravlja,
privrenosti zaposlenju, stupnja aktivnosti, vulnerabilnosti na stres, doivljenog uzroka
nezaposlenosti, prijanjeg iskustva nezaposlenosti, mogunosti samostalnog planiranja i
ostvarivanja ciljeva; karakteristike kao to su obiteljski i socijalni status, financijska sigurnost,
jasnoa i predvidljivost okoline, lokalni stupanj nezaposlenosti, socijalna potpora, pohaanje
razliitih

programa

za

pomo

nezaposlenima;

trajanje

nezaposlenosti.

Saet emo i najvanije rezultate:

(1) Psiholoko zdravlje pada unutar razdoblja od nekoliko prvih tjedana do tri mjeseca nakon
ostanka bez posla, nakon ega ostaje stabilno ili se ak popravlja (Fryer i Payne, 1986) pa
izgleda da je trajanje nezaposlenosti mnogo nevaniji faktor od injenice da je pojedinac
izgubio posao. Iako istraivana trajanja nezaposlenosti nisu bila dovoljno dugaka da bi se
donijeli openiti zakljuci, gotovo je sigurno da psiholoke posljedice nezaposlenosti ovise o
vremenskoj toki u kojoj su prikupljeni podaci. Za precizno utvrivanje vremenske dinamike
psiholokih posljedica nezaposlenosti nedostaju istraivanja koja ukljuuju osobe koje su
dugo nezaposlene.

(2) Odnos izmeu dobi i intenziteta reakcija na nezaposlenost nije linearan (Daniel,
1974; Hepworth, 1980; Warr i Jackson, 1984). Psiholoke posljedice nezaposlenosti najvee
su za ljude srednjih godina (od 30 do 59 godina).
(3) Kod ena su zabiljeene tee psiholoke posljedice. No, uzrok ovakvim rezultatima
vjerojatno ne lei u biolokim predispozicijama nego u razliitim situacijama koje mukarce i
ene zadese nakon gubitka posla (Fryer i Payne, 1986).
(4) Mjerei privrenost zaposlenju, to jest percipiranu vanost radne uloge, nekoliko je studija
potvrdilo pretpostavku da e psiholoke posljedice biti tee to je privrenost zaposlenju vea
(Warr, 1987). Ovaj medijator je vaan jer se njegovom promjenom preko savjetovanja,
poduavanja ili socijalnih pritisaka relativno lako moe utjecati na njegovo smanjenje, a time
i na bolje psiholoko zdravlje nezaposlenih.
(5) to je lokalna nezaposlenost vea, pogoranje psiholokog zdravlje zbog nezaposlenosti je
manje. To je vjerojatno posljedica eksternalne uzrone atribucije vlastite nezaposlenosti, kao i
veeg broja kontakata s drugim nezaposlenima to smanjuje doivljaj osobnog odstupanja od
normativnih oekivanja drutva.
(6) Socijalna potpora obitelji i prijatelja prua svojevrstan tit od stresa, no rezultati o tome
nisu potpuno jasni i nuna su daljnja istraivanja (Warr, 1983).
(7) Pohaanje razliitih programa za pomo nezaposlenima nedvojbeno prua kratkotrajnu
korist. Njihovo psiholoko zdravlje se nakon takvih programa popravlja (Kemp i Mercer,
1982).
(8) Psiholoko zdravlje pojedinca ovisit e o atribuiranom uzroku nezaposlenosti tako to e
biti bolje ako se uzrok pripisuje vanjskim okolnostima, a loije ako se pripisuje vlastitim
osobinama (Warr, 1983).
(9) Stupanj osobne aktivnosti pozitivno utjee na psiholoko zdravlje (Fryer i Payne, 1986).
(10) Studije pokazuju da je financijska sigurnost visoko pozitivno povezana s psiholokim
zdravljem. Utjecaj e biti jo vei ako o nezaposlenom financijski ovise i drugi lanovi
obitelji (Warr, 1983). Nadalje, izgleda da vii socijalni status korelira s manjom promjenom u
psiholokom zdravlju pri gubitku posla (Fryer i Payne, 1986), no rezultati nisu jednoznani.

Svi ovi spomenuti, a i mnogi jo neidentificirani moderatori i medijatori, uzrok su velikim

varijacijama u iskustvu nezaposlenosti odnosno posljedicama koje e nezaposlenost izazvati.
Upravo su moderatori i medijatori uzrok tomu da sa sigurnou moemo rei kako
nezaposleni nisu homogena grupa (Warr, 1983). Vjerojatnost pojavljivanja odreene
psiholoke posljedice ovisi i o odreenim karakteristikama pojedinca i o situacijskim
faktorima kao i o njihovom meuodnosu. Pri ublaavanju negativnih psiholokih posljedica
nezaposlenosti nuno je uzeti u obzir sve spomenute faktore, a strategije intervencije razviti u
skladu s karakteristikama nezaposlenog pojedinca odnosno skupine kojoj on po relevantnim
karakteristikama pripada.
Socijalne posljedice
Nezaposlenost je fenomen koji ne pogaa samo nezaposlenog pojedinca. Ona pogaa i obitelj
nezaposlenog, ali i iru drutvenu zajednicu. Upravo zbog toga, u istraivanjima i literaturi ne
govori se esto o psiholokim i socijalnim posljedicama kao o zasebnim kategorijama, ve su
one obuhvaene jednim zajednikim pojmom psihosocijalnih posljedica nezaposlenosti. No
radi jednostavnosti, ovdje emo prikazati neke od posljedica koje moemo ubrojiti u
socijalne, a koje su razliiti autori najee istraivali. Tako e biti vie rijei o promjenama u
radnoj etici i radnim vrijednostima do kojih dolazi uslijed stanja nezaposlenosti, o
kriminalnom i delinkventnom ponaanju kao o agresivnoj reakciji na takvo stanje, te o pojavi
specifine socijalne klase kojoj pripadaju nezaposleni pojedinci. Vano je napomenuti da je
veina istraivanja koja su novijeg datuma, a odnose se na fenomene socijalnih posljedica
nezaposlenosti, provedena na mladima, pa e neto vei naglasak u daljnem tekstu biti upravo
na toj populaciji.
Promjene u radnoj etici i vrijednostima rada
Zbog same prirode konstrukata radnih vrijednosti i radne etike, promjene koje se u njima
dogaaju moemo smatrati i psiholokim posljedicama. Kao rezultat nezaposlenosti javlja se
poseban sustav vrijednosti koji jednim imenom nazivamo postmaterijalizam. Velik broj
istraivanja je pokazao (Allerbeck i Hoag, 1985; Noelle-Neuman, 1981; prema Mortimer i
Peterson, 1994) da je sve vei broj ljudi koji svoje slobodno vrijeme cijeni u veem stupnju
od vremena provedenog radei. S druge strane, veina adolescenata i odraslih, i zaposlenih i
nezaposlenih, nastoji pronai plaeno zaposlenje (Allat i Yeandle, 1992; Bogt i Praag, 1992;
prema Mortimer i Peterson, 1994). ini se da primarna motivacija za sigurno zaposlenje nije

financijske prirode. Veina mladih ljudi izjavljuje da bi nastavili raditi ak i ako im to

financijski nije nuno (Rose, 1985; prema Motimer i Peterson, 1994).
Vano je razlikovati ljude koji stvarno ne cijene zaposlenost od onih koji je cijene, ali su
obeshrabreni u traenju posla. Prvu grupu ine visokoobrazovani nezaposleni mladi ljudi iz
vie klase i najvieg stratuma srednje klase koji se osjeaju dobro u svojoj nezaposlenosti (jer
e im njihove drutvene, kulturne i ekonomske prilike omoguiti skoro zaposlenje). Oni imaju
alternativne radne vrijednosti i dobro se suoavaju sa svojom nezaposlenou. Kod njih se ne
primjeuje nikakva povezanost takvih alternativnih vrijednosti sa slabijom vjerojatnou
ostvarivanja budue karijere to znai da oni uspijevaju pronai stalno zaposlenje u skoroj
budunosti. esto su ukljueni u drutveno korisni rad i volontiranje (Huurne, 1988; JeholGijsbers, 1990; prema Mortimer i Peterson, 1994).
Drugu grupu ine skromno obrazovani nezaposleni mladi ljudi iz radnike klase ili najnieg
stratuma srednje klase koji se dobro suoavaju sa svojom nezaposlenou, ali bi voljeli
pronai posao. Alternativne vrijednosti, tipine za prvu skupinu, moe razviti i mlade
radnikog stalea koja zbog svojih skromnijih kvalifikacija ima vee anse za dugoronu
nezaposlenost (Diederen, 1991; Meesters, 1992; prema Mortimer i Peterson, 1994), pa tako i
za razvoj pesimistinih i negativnih stavova prema traenju posla. Od ovakvih stavova do
alternativnih vrijednosti mali je korak, pogotovo zato to je za ovu mlade posao
okarakteriziran niskim plaama, nesigurnou i nepovoljnim radnim uvjetima. Osim toga,
nezaposlenost u ovoj dobi ne donosi ozbiljne financijske probleme ili socijalnu izolaciju. Vrlo
je vano da te alternativne vrijednosti ne proizlaze iz "alternativnih stavova prema ivotu",
nego iz rastueg osjeaja obeshrabrenja.
Da zakljuimo, u ivotima veine nezaposlenih mladih ljudi prisutna je snana radna etika.
Vrijednosti koje su usvojene u procesu socijalizacije vrlo su stabilne i ne mijenjaju se lako.
Mladim, dobrostojeim ljudima nezaposlenost znai razdoblje produljene mladosti, no to ne
znai da se njihova radna etika fundamentalno i trajno izmijenila. Kod siromanije
nezaposlene mladei, obeshrabrenje moe rezultirati "alternativnim vrijednostima" prema
poslu. Ako se ti stavovi prenesu na djecu i njihovo ponaanje e biti pogoeno alternativnim
vrijednostima.
Kriminalno ponaanje i delinkvencija

Razliite teorije nastoje objasniti uzronu vezu izmeu nezaposlenosti i kriminalnog i

delinkventnog ponaanja na razliite naine. Tako su prema Mertonovoj teoriji devijantnog
ponaanja (1967; prema Mortimer i Peterson, 1994) ljudi socijalizirani na nain da ustraju u
odreenim ciljevima, a jedan od njih je i dobro plaeni posao. No, zbog ogranienih
mogunosti ne uspijevaju svi ljudi u ostvarivanju tih ciljeva, a kao rezultat konflikta izmeu
aspiracija da se dostignu takvi konvencionalni ciljevi i ogranienih mogunosti dolazi do
delinkvencije.
Prema Hirschijevoj teoriji socijalne kontrole (1969; prema Mortimer i Peterson, 1994) ljudi se
suzdravaju od zloinakog ponaanja zbog: 1. povezanosti s konvencionalnim drugima kao
to su roditelji, uitelji i prijatelji; 2. obvezanosti prema postignuima kao to su zaposlenje i
edukacija; i 3. uvjerenja povezanih s dominantnim moralnim i socijalnim redom. to su ove
veze slabije, to je vjerojatnost delinkventnog ponaanja vea.
Veina mladih ima dovoljno snane veze s drutvom to im pomae da prihvate svoje
(privremeno) nezaposleno stanje. No, mala proporcija nezaposlenih mladih ljudi nema ovih
inhibirajuih faktora, pa svoja postignua, kad ve ne mogu na konvencionalan nain, nastoje
ostvariti uputanjem u zloin. Njihov zloin bit e zloin iz materijalnih razloga.
Kriminalno ponaanje je uestalije kod mladei koja ima pozitivnije stavove prema krenju
zakona. Kod onih koji imaju negativan stav prema kriminalnom ponaanju, nezaposlenost ne
mijenja njihovo ponaanje u smjeru veeg stupnja devijantnosti (Farrington, Gallagher,
Morley, St. Ledger i West, 1986).
Veina teorija pretpostavlja jednosmjernu vezu izmeu nezaposlenosti i kriminalnog
ponaanja iako je taj odnos zapravo reciproan (Thornberry i Christenson, 1984).
Nezaposlenost dovodi do kriminalnog ponaanja, ali i kriminalno ponaanje poveava
vjerojatnost nezaposlenosti (poslodavci nisu skloni zapoljavanju pojedinaca s kriminalnim
dosjeima). Neki autori, poput Boxa (1987; prema Baron i Hartnagel, 1997), istiu da
interpretacija situacije na tritu rada igra kljunu ulogu u formiranju reakcije na nju. Reakcija
na nezaposlenost moe ovisiti o tome to ona znai onima koji je proivljavaju i o njenim
percipiranim uzrocima. Ukoliko se nezaposlenost atribuira vanjskim faktorima (npr. manjak
angamana od strane vlade da se smanji nezaposlenost), moe se razviti ljutnja i bijes to e
se odraziti i u agresivnom ponaanju. Za one koji vjeruju da je njihova nezaposlenost i
siromatvo posljedica vlastitih propusta i nedostataka, manje je vjerojatno da e reagirati
kriminalnim ponaanjem (Box, 1987; Hartnagel, 1990; prema Baron i Hartnagel, 1997).

Suprotno, kriminalno ponaanje je vjerojatnije kada ljudi vjeruju da je njihova teka

ekonomska

situacija

nezaposlenost

posljedica

manjkavosti

sustava.

U istraivanju Barona i Hartnagela (1997) utvreno je da dugorona nezaposlenost smanjuje

percepciju jednakih ansi i dovodi do toga da mladi ljudi okrivljuju vladu, privatnu industriju
i ekonomiju kao odgovorne za svoje stanje. Kombinacija ovih uvjeta i percepcija navodi
mlade ljude na pomisao da e biti ekonomski uspjeniji ukoliko pristupe ilegalnom tritu
rada (npr. raspaavanje droge), ali i na nasilno iskazivanje oaja i frustracije. Gubitak posla
vrlo lako generira ljutnju ukoliko je to averzivno iskustvo doivljeno kao nepoteno i osobno
(Folger, 1993; prema Mortimer i Peterson, 1994). Ljutnja e, kao kljuni aktivator agresije,
najvjerojatnije rezultirati nasiljem jer e smanjiti utjecaj inhibitornih procesa.
Pojava "podklase"
Nezaposlenost mladih rezultira specifinom "podklasom" nezaposlenih, skromno obrazovanih
i socijalno marginaliziranih ljudi, odvojenih od glavnih struja drutva. Pripadnost "podklasi"
znai socijalnu izoliranost od glavnih drutvenih institucija te zaposlenih ljudi. Ti ljudi
razlikuju se i po kulturnim osobinama: niska samoefikasnost, fatalizam, niska razina
aspiracija, sumnja u sebe i svoje sposobnosti (Wilson, 1991; prema Mortimer i Peterson,
1994.
S obzirom na strategije suoavanja s dugoronom nezaposlenou, Engbersen (1990;
prema Mortimer i Peterson, 1994) razlikuje etiri specifine "kulture nezaposlenih". Prvu
predstavljaju konformisti s tradicionalnim gleditem na posao i rad. Na rad gledaju kao na
svoju dunost i nezaposlenost kod njih izaziva osjeaje beskorisnosti i izostavljenosti. Oni su
socijalno integrirani (jake veze s obitelji, prijateljima i susjedima) i trude se pronai posao.
Socijalnu pomo doivljavaju kao pravednu, ali je se srame, jer za svoj ivot ne zarauju
sami. Drugu skupinu ine individualisti. Oni imaju iroku mreu prijatelja izvan granica
susjedstva, pa njihov ivot nije voen snanom socijalnom kontrolom. Zastupaju vlastita
pravila i vrijednosti to im pomae da zaobiu pravila vanjskog autoriteta. Na rad gledaju
utilitaristiki: rad je vaan jer jami novac i druge pogodnosti. Oni preferiraju prednosti svoje
situacije u odnosu na zaposlenost te cijene slobodu i slobodno vrijeme koje imaju dok ive od
pomoi drave. Sljedea specifina kultura naziva se autonomnom. Generalno, ti pojedinci su
bolje obrazovani, a njihova socijalna okolina je okarakterizirana slabim vezama i
beznaajnom socijalnom kontrolom. Uivaju u svojoj neovisnosti, socijalni kontakti
ispunjavaju njihove intrinzine potrebe, ne trae posao, ali i odbijaju nepotene i ilegalne

strategije ostvarivanja prihoda. Ova skupina ima alternativne radne vrijednosti. Posljednju
skupinu ine fatalisti koji imaju slabe veze s drugima ali posjeduju snane vanjske regulacije.
Oni su socijalno izolirani i izrazito ovisni o socijalnoj pomoi. Vanjske regulacije i kontrola
autoriteta dominiraju svakim aspektom njihovog ivota. Povlae se, vie ne trae posao,
dosauju se.
Istraivanja su pokazala (Engbersen, 1990; prema Mortimer i Peterson, 1994) da mladi ee
pripadaju kulturama konformista i individualista, dok su stariji nezaposleni pojedinci ee
fatalisti. Upravo fatalisti ine najveu proporciju "podklase". Njihova ekonomska i socijalna
pozicija su snano marginalizirane, a razina samoefikasnosti izrazito niska. Mladi ljudi iz
konformistike kulture takoer su izloeni riziku. Ukoliko se stanje nezaposlenosti nastavi, a
traenje posla je bezuspjeno, kao posljedice se mogu razviti rezignacija i fatalizam.
Grotenhuis (1991; prema Mortimer i Petrson, 1994) je utvrdio da se takva marginalizirana
ekonomska i socijalna pozicija ne javlja samo kod nezaposlene mladei ve esto i kod
njihovih roditelja. Niska samoefikasnost proizlazi iz slabe povezanosti sa kolom i radnom
snagom, a pojaava se interakcijama s drugima u susjedstvu koji su u slinoj poziciji i koji
dijele slina uvjerenja.
"Podklasa" implicira kontinuitet socijalne marginaliziranosti kroz generacije. Payne (1987;
prema Mortimer i Peterson, 1994) je pokazao da djeca koja imaju nezaposlene roditelje i
roake i sama imaju vee anse da budu nezaposleni. Nezaposlenost ostaje u obitelji kao
rezultat transmisije deprivacije i neadekvatnih strategija suoavanja. Dakle, aktivni lanovi
drutvene zajednice brinu o svojim nezaposlenima na nain da im se osigura novana naknada
u vidu socijalne pomoi. Prema Offeu (1984; prema Mortimer i Peterson, 1994), moderna
socijalna pomo zasniva se na solidarnosti zaposlenih s nezaposlenima. Zbog toga, odbijanje
rada potkopava ideoloku bazu sustava socijalne sigurnosti. No, polovica nezaposlenih mladih
(individualisti i autonomni) dobro prihvaa nezaposlenost, iako nisu sami odabrali ovakvo
stanje. Njihovi stavovi o poslu i radu im doputaju da ive od socijalne pomoi, da ine malo
ili nita kako bi pronali posao, da razviju alternativne naine ivota i povuku se s formalnog
trita radne snage. Ipak, druga polovica mladih (konformisti i fatalisti) eli posao i mrzi to
ivi na raun drave. Oni ele neovisnost, ali ne preko ilegalnih postupaka. Konformisti su
spremni prihvatiti bilo kakav posao, dok su fatalisti rezignirani.
Krajem 70-ih godina 20. stoljea mnoge su zapadnoeuropske zemlje razvile ideju da centralna
vlada treba pronai strategiju koja e sprijeiti da se "podklasa" uope pojavi, prvenstveno

preko poveanja razine obrazovanja nezaposlenih. Teko je precizno predvidjeti budunost

socijalne pomoi i razvoja nezaposlenosti meu mladima. Budunost ovisi o tome hoe li
vlada i njeni socijalni partneri moi razviti nove naine integriranja marginalnih grupa u
socijalni i ekonomski sustav.