Professional Documents
Culture Documents
Proces Prisutnosti Michael Brown
Proces Prisutnosti Michael Brown
sadraj
Zahvale
Uvod
to je svjesnost sadanjeg trenutka?
Prvi dio
Usklaivanje s procesom
Ritam ponovnog osnaenja
Usklaivanje namjere
Mehanika procesa
Svjesnost pitanja
Sedmogodinji ciklus
Kretanje s onu stranu gibanja
S onu stranu ovisnosti i patnje
Zamjenjivanje rezultata posljedicama
Drugi dio
Priprema za putovanje
Trostruki proces
1. Vjebe disanja
2. Izjave za buenje svjesnosti
3. Materijal za itanje i percepcijske metode
Ope upute blagog procesa
Integrativni pristup
Razina ulaska
Uvodni pristup
Iskustveni pristup
Potvrda
Trei dio
Proces prisutnosti
Namjera sluanja
Osobna poruka
Pokretanje Procesa
Odravanje prvobitnog zamaha
Prva vjeba
Naa unutarnja Prisutnost
Volja za disanjem
Svjesno povezano disanje
Zahvale
Zahvalan sam Chrisu Chapmanu koji me je nauio kako koristiti glavu
da bih napisao ono to osjeam u srcu. Doktoru Robertu Prallu to mi je
pomogao da ponem. Sari Darden Prali to me uzela za ruku i polako
me povela u ovaj pothvat. Zahvalan sam Williamu Reboldu koji je za
mene primjer skromnog i uspjenog uitelja. Indiju Maldonadu sam
zahvalan to mi je pruio priliku da na prirodan nain postanem svjestan
sadanjeg trenutka. Jo Dunning sam zahvalan na tome to me upoznala
sa snagom i mogunostima emocionalnog ienja i zabavom koju
prua fonetski jezik. Eliavu Medini sam zahvalan to me nije napustio
tijekom oluje. Leonardu Mercardu na medicini, bubnjevima, krugu i
pjesmama. Gavranu Mercadu sam zahvalan na njegovom prijateljstvu
i hrani za gavrana. Mosesu Mercadu zahvaljujem to me podsjetio na
igru. Pokojnom Nelsonu Fernandezu sam zahvalan to mi je ukazao na
nunost discipline, a Kevinu Costellu na njegovom smijehu i podsjeanju
da trebam disati. Pokojnom Jonathonu Bailevu sam zahvalan na tome
to je u mom drutvu uvijek bio potpuno prisutan. Zahvalan sam Peteu
Pietrieju to me je podsjeao daje mogue napisati ovakvu knjigu i to je sa
mnom proao itav put do ovoga trenutka. Pokojnom Colinu Kingfisheru
sam zahvalan na tome to me nauio obraati panju, a Davidu i Chen
Eagleheart to su mi dopustili da brinem o ognju. Graywolfu i Devaki
sam zahvalan to su mi pruili mjesto za ivot kad nisam znao to bih
uinio. Zahvalan sam Cahrlesu Ganzonu to mi je spasio ivot i pokazao
mi to uistinu znai rije bezuvjetnost. Marvbeth James zahvaljujem
to je bdjela nada mnom dok sam ozdravljao, Eriki Cardenas Arrovo to
mi je pokazala put kui i pripremila me za putovanje, a Dot Johnson to
je ovu viziju poduprla vlastitim tijelom, umom i srcem. Connie Kellough
sam zahvalan na njezinoj vrstoj vjeri, besprijekornom vodstvu, blagim
i mudrim primjedbama i to je svaku rije na ovim stranicama proela
prisutnou svoje panje ispunjene ljubavlju. Zahvalan sam svima koji
su mi se obratili traei pomo tijekom Procesa prisutnosti - hvala vam
to ste mi svojim primjerom pokazali da djeluje.
Hvala vam, jednom i svima.
Uvod
Ponovnootkrivanjesvjesnostisadanjeg
trenutka
Jako sam sretan i zadovoljan to je Proces prisutnosti sada dostupan svima.
To je iskustvo osmiljeno kako bi bilo prikladno za svakog ovjeka koji
zna koliko je vano ponovno se povezati sa snagom svoje Unutarnje
prisutnosti. Proces prisutnosti voeno je putovanje koje se sastoji od
praktinih i percepcijskih metoda te spoznaja potrebnih za svjesno
odvlaenje panje s privida i zamki vremena kako bismo mogli ponovno
zakoraiti u sadanji ivotni trenutak. Rije je o bezopasnom i blagom
iskustvu koje je lako pratiti. Koristi su konkretne i stoga trajne.
Proces prisutnosti ishod je potrage koja je svjesno zapoela u arizonskoj pustinji 1996. godine. Ondje sam doivio prva tri stvarna iskustva
onoga to sada nazivam svjesnou sadanjeg trenutka. Gotovo sam
deset godina prije toga bio zaokupljen iznimno bolnim stanjem pod
nazivom Hortonov sindrom. Razbolio sam se 1987. godine i bolest se
oitovala svakodnevnim napadima neopisivih bolova. Ne elim zalaziti u potankosti o naravi toga stanja, osim to bih elio navesti kako
mi je jedan od vrhunskih junoafrikih neurokirurga rekao da se ne
zna ni uzrok niti lijek mojoj bolesti. Takoer me je upozorio da bih,
zbog intenziteta bolesti, mogao postati ovisan o heroinu ili morfiju ili
poiniti samoubojstvo.
Pokuavajui pronai lijek, iskuao sam doslovce sve; od posjeta
Junoafrikancu Xhosi Sangomi do injekcija kortizona koje su mi ubrizgavali u lice; od otklanjanja umnjaka do razliitih duhovnih iscjelitelja koji
su na mene polagali ruke i kristale. Pridravao sam se svih preporuenih
alopatskih metoda lijeenja i iz pukog oaja iskuao svaku predloenu
alternativnu ideju. Nita mi nije donijelo ni olakanje niti izljeenje.
Godine 1994., otprilike godinu dana nakon to sam se iz Junoafrike
Republike preselio u San Francisco, pomirio sam se sa spoznajom da
mi nita izvana ne moe pomoi, stoga sam se upustio u potragu za
samoizljeenjem. Poeo sam prouavati vedsku masau, a onda postao
takoer postao svjestan da je moja bolest nastala zbog toga to je moje tijelo
inilo sve to je bilo u njegovoj moi da me prizove svijesti, jer sam
nesvjesno rasipao panju na izmiljenu mreu vremena i vezao se za nju. U
tom novom stanju svijesti bol nisam doivio kao neprijatelja, nego kao
prijatelja i pomonika koji me posluno priziva da se vratim Sadanjem
trenutku vlastitog ivotnog iskustva.
Shodno tome, prihvatio sam ideju da je najvelianstvenije putovanje u koje
se mogu upustiti usmjeravanje vlastitog iskustva prema postizanju trajnog
stanja posvemanje svjesnosti sadanjeg trenutka1. Bilo mi je jasno da
drugima ne mogu biti ni od kakve koristi dok ne otkrijem kako bih to
mogao postii. Takoer mi je bilo posve jasno da se u to putovanje moram
upustiti na prirodan nain. To je morala biti staza kojom moe krenuti svaki
ovjek na planetu, bez obzira na svoje ivotne okolnosti. Stoga se to postignue
moralo temeljiti na unutarnjem radu, a ne na vanjskim uvjetima, lijekovima,
instrumentima, ceremonijama, obredima i ritualima.
Te iste godine doao sam do prve zamisli o tome kako bih mogao poeti
ostvarivati taj zadatak, kad sam se upoznao s oiglednom, ali na neki nain
posve zanemarenom metodom svjesnog povezanog disanja. Rije je o
svjesnom disanju bez prekida. Moda se doima jednostavno, ali svjesno
povezano disanje fiziki je naporno, a potie duboke mentalne i emocionalne
promjene. Nakon parne kupelji i iskustva s pejotlom, svjesno povezano
disanje bio je moj trei uvid u iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka.
Nakon to sam nekoliko puta disao na taj nain, spoznao sam da je ishod
tih intenzivnih iskustava takoer i drastino povean osjeaj svjesnosti
sadanjeg trenutka, kao i da ta iskustva automatski smanjuju fiziki bol.
Povezano disanje pokrenulo je nastanak revolucionarnih uvida. Jedan
od njih bila je i spoznaja da je moja namjera da se iscijelim posve pogrena.
Zato nikada nisam uspio, usprkos iskrenim naporima. Prirodna metoda
disanja omoguila mi je da se tijekom nekoliko stvarnih trenutaka odvojim od
svog vanjskog ivotnog iskustva i da prihvatim injenicu kako postoji znatna
razlika izmeu mojeg Ja i mojeg iskustva. To prije nisam uspio uoiti.
Oduvijek sam bio toliko duboko zaokupljen svojim vanjskim iskustvima da
sam ih pogreno smatrao poetkom i krajem onoga to i tko jesam. Ta mi je
metoda disanja omoguila da jasno shvatim kako nisam ja postao
neuravnoteen, nego je moj ivot izgubilo ravnoteu te ga treba hitno
uravnoteiti.
tojesvjesnostsadanjegtrenutka?
Prvidio
Usklaivanjeprocesom
se sluaju nee initi takvim ako odvojimo 77 ili vie dana da dovrimo Proces.
Ponavljanje u takvim okolnostima slui osnaenju. Ono je ritam nae poviene
svjesnosti.
Ova je knjiga rijeka informacija koje aktiviraju iskustvo i nosi nas prema
vjenom oceanu svjesnosti sadanjeg trenutka. Ponekad tee polagano,
ponekad bujica ubrzava, a ponekad nam se ini da plovimo pokraj istih obala.
No, tekst je namjerno tako napisan kako bi nas sigurno i polako odveo s onu
stranu uma koji razmilja, u zagrljaj posveene tiine i mirnoe iz kojih
izvire sveukupan ivot.
Stoga bi bilo dobro da knjigu itate otvorena uma i da strpljivo
prihvatite nain na koji je napisana. Nikome ne bi bilo od koristi kad bismo
preskakali neke dijelove. Nikome ne bi bilo od koristi kad bismo preskakali
neke reenice ili odlomke samo zato to ih um koji razmilja smatra
besmislenim ponavljanjem. Informacije u ovoj knjizi namjerno su prikazane
slojevito i posebnim redom vanosti. Napisane su u obliku iji je cilj
pripremiti nas da unesemo velike promjene u kvalitetu naeg ivotnog
iskustva bez pomoi vanjskih pomagaa. Stoga tekstu trebamo pristupiti
zrelo i odgovorno. Pridravajui se jednostavnih uputa, itajui stranicu za
stranicom, korak po korak, iz dana u dan, iz trenutka u trenutak, polako
emo proistiti svoja opaanja i svjesnost sadanjeg trenutka trajno unijeti u
svaki djeli ivota.
Usklaivanje namjere
Namjera Procesa prisutnosti je pokretanje svjesnosti sadanjeg trenutka,
neograniene moi i mogunosti nae Unutarnje prisutnosti. Naa
Unutarnja prisutnost ne poznaje razliite stupnjeve teine i stoga nas
pokretanje takvoga stanja Postojanja osnauje da svjesno proradimo
prirodu svakog neintegriranog ivotnog iskustva. Meutim, stvarnost
Unutarnje prisutnosti i svjesnosti sadanjeg trenutka ne moemo pronai u
idejama, niti ih idejama moemo procjenjivati. Nitko nam ih drugi ne moe
objasniti. Prije nego to ponemo shvaati to uope znai rije Prisutnost,
moramo je iskusiti na vlastitoj koi. Stoga je itava ova knjiga poziv da
doivimo takvo iskustvo, da otvorimo vrata i sami zakoraimo u takvo stanje
Postojanja, kako bismo na temelju vlastitog iskustva shvatili kakav dar
uistinu predstavlja svjesnost sadanjeg trenutka.
Nije nimalo vano jesu li informacije u ovoj knjizi tone ili nisu. Vano
je samo hoe li iskustvo potaknuto itanjem i primjenjivanjem tih informacija
poeti usmjeravati nau pozornost s iskustava utemeljenih u
Mehanikaprocesa
Proces prisutnosti iskustveno je putovanje tijekom kojega kroz vjebe
svjesnog disanja, primjenu Izjave o aktiviranju prisutnosti te primjenu
percepcijskih metoda uimo umijee buenja svjesnosti sadanjeg
trenutka.
Proces prisutnosti nije proces djelovanja, nego prihvaanja nedjelovanja
kako bismo bez ikakva napora rastvorili ono to stoji izmeu nas i iskustva
istoga Bia. Ionako ve diemo, a ovaj nam Proces omoguuje svjesno disanje.
Ionako ve razmiljamo, a ovaj nam Proces pomae da se svojim mislima
koristimo tako da od njih imamo koristi. Ionako ve osjeamo, a ovaj nam
Proces omoguuje da ponemo osjeati vlastitu prisutnost. Ionako ve
itamo, a ovaj nam Proces omoguuje da itanje koristimo kao instrument za
mentalno pokretanje svjesnosti sadanjeg
Svjesnostpitanja
Kad god nam netko postavi pitanje o naem ivotnom iskustvu, zamijetit
emo da u mislima automatski pretraujemo pamenje u potrazi za
odgovorom. Posljedica tog procesa pretraivanja je da emo neke stvari
automatski znati i stoga neposredno odgovoriti, ne razmiljajui o njima.
Uinit e nam se da neke stvari ne znamo ili ih se ne sjeamo, te moramo
razmisliti kako bismo doli do odgovora. Meutim, otkrit emo da neke
stvari barem naizgled ne znamo ak ni nakon dueg razmiljanja te da ih
se ne moemo svjesno prisjetiti bez obzira na to koliko razmiljali o njima.
Stoga svoju sposobnost odgovaranja na pitanje o vlastitom iskustvu
moemo podijeliti u tri kategorije:
1. Neke odgovore znamo. Primjerice, ako nas netko upita kako se
zovemo, odgovorit emo bez razmiljanja, jer to znamo.
2. Do nekih odgovora dolazimo procesom razmiljanja. Primjerice, ako
nas netko upita koju smo pjesmu s radija prvu zavoljeli, moda emo
morati malo razmisliti kako bismo se sjetili naslova i izvoaa.
3. ini se da neke odgovore ne znamo ili ih se naizgled ne moemo
sjetiti i u tome nam ne moe pomoi nikakvo razmiljanje. Primjerice,
ako nas netko upita to nam se dogodilo u pola jedanaest naveer na
na trei roendan, najvjerojatnije je da se toga neemo moi sjetiti,
koliko god razmiljali. Shodno tome, mogli bismo zakljuiti da to
jednostavno ne znamo.
Kad malo poblie razmotrimo prirodu svog mentalnog procesa,
zamijetit emo da nam um, kad god nam netko postavi pitanje o naem
StazasvjesnostiiSedmogodinjiciklus
Dva otkrivenja koja su potaknula namjere Procesa prisutnosti i njegovu
mehaniku su Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus.
Stazasvjesnosti
Kad prepoznamo Stazu svjesnosti i ponemo djelovati u skladu s njom
Proces prisutnosti postaje iznimno moan, ali istodobno i posve nenaporan,
jer je on- automatski i prirodan za sva ljudska bia. Sve to iskusimo
nastaje zahvaljujui uglavnom nesvjesnoj primjeni nae
panje i namjere dok hodamo tom stazom, koja je naa prava priroda. No,
iznenaujue je to to ostaje dobro skrivena sve dok na nju ne usmjerimo
svoju svjesnu panju. Razumijevanje jednostavne dinamike Staze svjesnosti
pomae nam da shvatimo zato je prijeko potrebno pristupiti emocionalnoj
jezgri svojih iskustava i prilagoditi je kako bismo potaknuli stvarnu
promjenu u psihikim i fizikim vidovima svojega ivota. Kad u svom
ivotnom iskustvu svjesno prepoznamo Stazu svjesnosti i Sedmogodinji
ciklus, bit emo sposobni bolje shvatiti uzroke mnogih neugodnih iskustava
koja nam se javljaju, ili emo barem znati gdje bismo mogli poeti tragati
za njihovim uzrocima.
Stazu svjesnosti lako je uoiti promatranjem normalnog razvoja tek
roenog djeteta. Iako je nae emocionalno, mentalno i fiziko tijelo ve
vidljivo i od trenutka roenja razvija se istodobno jedno uz drugo, postoji
poseban put kojim se naa individualna svjesnost koristi kako bi svjesno
zala u njih. Dijete najprije plae (emocionalno tijelo), nakon toga ui govoriti
(mentalno), a tek tada ui hodati (fiziko tijelo). Staza svjesnosti stoga se
razvija
Od emocionalnog preko mentalnog do fizikog tijela!
Kad napustimo maternicu mi smo prvenstveno emocionalna bia.
Izraavamo samo emocije. Ne posjedujemo verbalni jezik i njegove
asocijativne ideje kojima bismo mogli identificirati svoja iskustva ili
uinkovito komunicirati s njima. Jo ne posjedujemo ni motorike vjetine kojima
bismo mogli fiziki sudjelovati u bilo emu. Svijet doivljavamo kao istu
energiju u gibanju ili emociju. U tom iskljuivo emocionalnom stanju ostajemo
sve dok neto ne prepoznamo. Tako nam se svjesnost poinje razvijati u
carstvu emocija.
Do drugog koraka na Stazi svjesnosti, mentalnog carstva, dolazimo
nauivi namjerno koristiti emocije kako bismo postigli odreeni ishod. Kad se
to dogodi, nae emocije vie nisu reakcija na okolnosti. Sada postaju
sredstvo kojim usmjeravamo ishod svojih iskustava. Drugim rijeima, onoga
trenutka kad pla ili osmijeh iskoristimo kao instrument promiljene
komunikacije, kako bismo svjesno manipulirali svojim ivotnim
iskustvom, tada vie ne izraavamo samo emocije, nego i mentalno
sudjelujemo u svome iskustvu. Ulazak u mentalno carstvo potvruje se kad
nauimo prvu rije. Naa je prva rije in imenovanja. Automatski se dogaa
da imenujemo neto to smo prepoznali i to upravo zato to smo to
prepoznali.
Sedmogodinjiciklus
Iskljuivo emocionalno iskustvo koje za nas poinje onoga trenutka kad
napustimo maternicu poinje slabiti i u mnogim se sluajevima prestaje
razvijati kad dosegnemo sedmu godinu. U sedmoj godini dolazi do
okonanja djetinjstva. Tada postajemo djeaci i djevojice. Zbog toga se
u sedmoj godini kree u kolu, jer to razdoblje naega ivota oznaava
toku na kojoj naputamo razvoj emocionalnog tijela i svoje djetinjstvo
kako bismo se vie usredotoili na razvoj mentalnoga tijela.
zatvora odrasle dobi, koji smo sami stvorili, i da oslobodimo svoje djeje ja iz
tamnice lai. Kad steknemo iskustvo koje je prijeko potrebno za spaavanje
vlastite bezazlenosti, omoguen nam je ulazak u posve novu paradigmu, u kojoj
bezazlenost i iskustvo poivaju na uravnoteenoj vagi mudrosti. To emo
postii samo ako se upustimo u svjesno putovanje koje vodi u dinamiku
naih emocionalnih podzemnih struja, a onda emo i shvatiti zato i mi
sami i svi ostali neprestano ponavljamo:
Ne znam zato mi se to neprestano dogaa.
ili Zato se to uvijek iznova dogaa?
Putovanje kroz Proces prisutnosti pomoi e nam da spoznamo kako,
iznosei takve izjave ili pitanja, zapravo ne govorimo o fizikom dogaaju,
nego o vlastitom osjeaju ili reakciji prema emocionalnom sadraju ivotnog
iskustva koje se neprestano ponavlja i tjera nas da stvaramo mentalnu i
fiziku neravnoteu. Jednom kad spoznamo da sami nesvjesno ponovno
stvaramo emocionalne obrasce iz vlastitog djetinjstva, poduzeli smo prvi
korak prema buenju iz tog sna. Tada emo takoer shvatiti da je
besmisleno boriti se s fizikim okolnostima vanjskoga ivota kako bismo
stvarnu promijenili kvalitetu naih iskustava. Neugodne fizike okolnosti
naega trenutanog ivota fizika su oitovanja emocionalnih duhova prolosti.
Moemo ih tjerati koliko god elimo, ali ve smo svjesni da nita ne
postiemo takvom aktivnou, takvim kretanjem, zbrkom i dramom.
Svijet u koji smo zakoraili nije iskljuivo emocionalno iskustvo, nego
takoer posjeduje mone mentalne i fizike elemente, i to je glavni razlog zbog
kojega ne uspijevamo probaviti emocionalna iskustva iz prvih sedam godina
svog ivotnog iskustva. Da bismo u takvome svijetu svoja iskustva u
potpunosti integrirali, moramo biti u stanju prigrliti ih u emocionalnom,
mentalnom i fizikom pogledu. Tijekom prvog sedmogodinjeg ciklusa
posjedujemo snane emocionalne sposobnosti, ali nam mentalne i fizike
jo nisu posve razvijene. Zbog toga na pozornicu nesvjesno stupa svijet i
negdje oko sedme godine okonava intenzivan emocionalni razvoj, jer sve dok
se to ne dogodi mi se neemo usredotoiti na razvoj svojih mentalnih, a kasnije
i fizikih sposobnosti, to nam omoguuje da postanemo potpuno
integrirana bia.
U ovom trenutku nae rasprave vano je naglasiti da postoji jo jedan
ciklus koji prethodi emocionalnom ciklusu zapoetom u trenutku
uinak koji taj ciklus ima na kvalitetu naeg sadanjeg ivotnog iskustva.
Ponavljanje Procesa poinje u potpunosti otklanjati uinak ciklusa, jer
otklanja energetsku prepreku u nama izazvanu emocionalnom smru koju
smo doivjeli uavi u odraslo doba. Kad u dovoljnoj mjeri otklonimo uinak
tog ciklusa, zatei emo se na samom rubu svoje osobne provalije, mjesta
koje odavno izbjegavamo. Ondje blijedi naa svjesnost o vlastitoj prolosti i
projiciranoj budunosti i pretapa se u vjeni trenutak Sadanjeg trenutka.
Ondje se poinje rastvarati energetsko iskustvo polarnosti i stapati se s
vibracijskim iskustvom Jednote.
Ne smijemo se zabrinuti zbog toga to jo ne moemo otkriti dokaze
sedmogodinjeg ciklusa u vlastitim ivotnim iskustvima. Tragove
sedmogodinjeg ciklusa moemo uoiti kad ponemo odvajati panju s
povrine ivotnih zbivanja i kad ponemo biti sve svjesniji emocionalne
podzemne struje koja nas proima. Za to emo biti sposobni kad
postignemo svjesnost sadanjeg trenutka, a to nam omoguuje Proces
prisutnosti.
Kretanjesonustranugibanja
Za preputanje Procesu prisutnosti pripremamo se, izmeu ostaloga, i
pozivom da promijenimo svoju percepciju nekih vidova vlastitog
ivotnog iskustva. Primjerice, od nas se trai da ne prosuujemo vlastito
iskustvo Procesa u skladu s tim koliko se dobro osjeamo dok ono traje. Od
nas se takoer trai da ne oekujemo kako e to putovanje biti lako.
Umjesto toga, trebali bismo eljeti stvarno iskustvo, ak i ako nam se u
poetku uini neugodnim. Od nas se trai da prihvatimo mogunost kako je
osobni emocionalni rast klju obnove ravnotee i kvalitete naega ivotnog
iskustva. Trebamo prihvatiti i injenicu da do osobnog emocionalnog razvoja
dolazi samo ako se predamo iskustvu neznanja. Kako bi nam bilo lake
predati se, trebamo razmisliti o promjeni prema postupku postavljanja
pitanja i dobivanja odgovora. To moemo uiniti ako se usredotoimo na
postavljanje pitanja, a ne na poktiaj pronalaenja odgovora. Na taj nain
doputamo odgovoru da se neoekivano pojavi, a time se automatski
otvaramo iskustvu primanja. Sada se od nas trai da promijenimo svoje
shvaanje o onome to smatramo kretanjem.
Openito govorei, kad u okviru svojega iskustva vanjskog fizikog svijeta
govorimo o kretanju, mislimo na fiziko zbivanje, kao to je kretanje s jednog
mjesta na drugo, ili mislimo na neku fiziku aktivnost, kao
drami. Tek emo tada biti spremni odbaciti dramu, jer emo itekako postati
svjesni njezine besmislenosti. Kad se prepustimo Procesu prisutnosti
stvarno kretanje koje namjeravamo pokrenuti kree se od:
Djelovanja prema Postojanju.
Gledanja prema sagledavanju.
Povrnog sluanja prema pravom sluanju.
Pretvaranja do Prisutnosti.
Neravnotee prema ravnotei.
Razdvojenosti prema Jednoti.
Reakcije prema akciji.
Neizvornosti prema izvornosti.
Rascjepkanosti prema integraciji.
Traganja za sreom prema otkrivanju unutarnje radosti.
Osvete i okrivljavanja prema opratanju.
Pogrenog opaanja prema ispravnom opaanju.
Prigovaranja i nadmetanja prema suosjeanju.
Nesvjesnog ponaanja prema svjesnom postupanju.
ivota u vremenu prema doivljaju svjesnosti sadanjeg trenutka.
Ti razliiti oblici kretanja samo su razliiti opisi posve istog pomaka
u opaanju, percepcijskog pomaka za koji nije potrebno vanjsko gibanje.
Taj pomak ne moemo postii promjenom uvjeta vanjskog iskustva svijeta. Ne moemo ga postii pokuajima. Ne moemo ga postii dramom.
Moemo ga postii samo nedjelovanjem i rainjavanjem. Moemo
ga postii iskljuivo radom na vlastitoj unutranjosti.
Razumijevajui narav stvarnog kretanja u okviru Procesa prisutnosti
utedjet emo sebi energiju koju bismo potratili na pokuaj okonanja
tog iskustva uz pomo bilo kakve nepotrebne vanjske aktivnosti. Sto
se pri tome misli?
Kad se upustimo u ovakvu vrstu iskustva o kojoj je rije u Procesu
prisutnosti, to nerijetko inimo stoga to pokuavamo promijeniti sebe.
No, otkrit emo da se ne moemo promijeniti, nego moemo promijeniti samo kvalitetu svojega iskustva. Ako ne shvaamo tu vanu istinu
uputamo se u beskonano vanjsko djelovanje. Zbog toga sveukupno
vanjsko gibanje kojega se prihvaamo kako bismo se promijenili neminovno rezultira samo nepotrebnim troenjem energije.
Zbog toga to u vanjskome svijetu vidimo takve primjere, teko nam je
shvatiti da svoje okolnosti uistinu moemo promijeniti bez ikakve drame.
Primjerice, kad se prepustimo ovome iskustvu, moda smo ve donijeli
Sonustranuovisnostiipatnje
Kad je rije o Procesu prisutnosti, ovisnosti i bolesti (kronina bolest/
oboljenje) predstavljaju isto stanje: i jedno i drugo su vanjska oitovanja
nerazrijeene nelagode emocionalnog tijela. Osim toga, iako sada neemo
konkretno raspravljati o takvim stanjima, smatramo da u istu kategoriju s
ovisnostima i bolestima spadaju i sve alergije. Alergija je stanje koje je
potpuno suprotno ovisnosti. Kad smo ovisni, u svoje polje neprestano
privlaimo konkretno vanjsko iskustvo, a kad imamo alergiju, neprestano
odbijamo konkretno vanjsko iskustvo iz svojeg okruenja. Meutim,
uzroci tih stanja povezani su s nerazrijeenom nelagodom u emocionalnom
tijelu.
Proces prisutnosti iznimno je uspjean, jer nas dovodi do potpunog
neutraliziranja naih ovisnosti i bolesti, bez obzira na to koliko nas dugo mue
ili u kojoj smo im mjeri dopustili da utjeu na na ivot. Proces nam ne
obeava lijek, jer pravi lijek je odr/edite, nego nas ui kako krenuti na
trajno unutarnje putovanje prema emocionalnoj ravnotei koja e nas
automatski odvesti onkraj oitovanja tih vanjskih iskustava neravnotee. Nitko
nije neosjetljiv na vanjsko iskustvo uravnoteenog ivljenja, bez obzira na to
koliko je teko stanje u kojemu se nalazimo. To je pitanje osobne volje,
predanosti i dosljednosti. Ako uistinu namjeravamo potaknuti mo svoje
Unutarnje prisutnosti i ako nam je ta namjera neprestano na umu, uspjeh je
neminovan.
Proces prisutnosti e nam pokazati da su sve ovisnosti, bez obzira na to je li
rije o zabranjenim drogama, alkoholu, hrani, seksu, kockanju ili lijekovima,
zapravo postupci samoizljeenja koji se oituju u pokuaju da ublaimo
nelagodu u emocionalnom tijelu ili ovladamo njome. U tome su smislu
ovisnosti i oboljenja istovjetna stanja s razliitim vanjskim maskama. Kad se
ne bi priklonio postupku samoizljeenja, kod ovisnika bi se neminovno
pojavila neka bolest. Kad bi se lijekovima na recept uspjeno potisnula
bolest, tada bi se isto stanje oitovalo kao ovisnost. Oba su stanja vanjsko
oitovanje neugodnog naboja u emocionalnom tijelu. Posve isti emocionalni
naboj moe se oitovati kao ovisnost ili kao bolest, ovisno o individualnim
okolnostima. Tu uzronu unutarnju nelagodu nazivamo negativnim
emocionalnim nabojem. Svi posjedujemo negativan emocionalni naboj sve
dok ponovno ne zakoraimo u posvemanju svjesnost sadanjeg trenutka.
Kad u dovoljnoj mjeri neutraliziramo negativan emocionalni naboj vie
ne postoji temelj za ovisnosti ili bolesti. Stoga ne postoji nita to bismo
trebali lijeiti i .zato se nae ovisniko ponaanje ili simptomi automatski
povlae. Na temelju te jednostavne spoznaje Proces zauzima
stav koji bismo mogli smatrati neuobiajenim ili spornim kad je rije o
vraanju ravnotee ljudima koji su se priklonili ovisnikom ponaanju
ili lijekovima na recept kao sredstvima ublaavanja ili ovladavanja
nelagode u svom emocionalnom tijelu.
Da bismo mogli krenuti s Procesom od nas se ne trai da se
odreknemo svojih pokuaja samoizljeenja.
Drugim rijeima, kao to se od nas ne trai da dodatno poveamo
vanjske aktivnosti (dramu) dok se bavimo ovim Procesom, takoer se ne
trebamo prisiljavati da se odreknemo ovisnosti ili lijekova prije uputanja
u Proces. Od nas se trai da imamo na umu kako je nae ovisniko ponaanje ne samo posljedica, nego do ovoga trenutka naeg ivotnog iskustva
takoer i prijeko potreban in samoizljeenja. Meutim, od nas se trai
da se svojih postupaka samoizljeenja odreknemo dok se bavimo
svakodnevnim vjebama disanja i dok itamo napisane materijale za
svaki sastanak.
Pokuamo li se odrei tih postupaka samoizljeenja prije nego to smo
poeli uspjeno smanjivati negativan naboj u emocionalnom tijelu, upast
emo u stanje nesvjesnosti u kojemu moda ne bismo mogli nastaviti s
Procesom, osjeali bismo se preoptereeni i izgubili bismo snagu, te bismo
se s jo veim intenzitetom vratili svojim ovisnikim postupcima.
Medicinski savjet: Na isti se nain od ljudi koji pate od neke bolesti
ne trai da promijene lijekove ili bilo koju drugu propisanu terapeutsku
metodu kad zaponu s Procesom. Trebamo nastaviti ivjeti kao i prije.
No, trebamo pomno pratiti uinke koje propisani lijekovi imaju na naa
ivotna iskustva dok smo u Procesu. Ako otkrijemo da se reakcija na lijek
mijenja, odmah se moramo posavjetovati s lijenikom, zatraiti pregled i
provjeriti stanje. To je prijeko potrebno jer, kako se negativni emocionalni
naboj smanjuje, tako se smanjuje i potreba za lijekovima. To se oituje u
injenici da nam lijekovi postaju prejaki. Tada trebamo otii lijeniku i
zatraiti ponovni pregled te smanjenje propisane koliine lijekova.
Prije nego to se prepustimo Procesu prisutnosti od nas se ne trai
da se bilo ega odreknemo, jer nita ne moemo promijeniti bavei se
posljedicama. Ne zaboravite, sve nae ovisnosti i bolesti su posljedica,
pa su posljedica i ovisniko ponaanje i potreba za uzimanjem lijekova.
Umjesto da energiju troimo na prisilan pokuaj odricanja, korisnije je
Ovisniko ponaanje ili teka bolest ne odraavaju se na nau osobnost. To su samo iskustva koja nam se dogaaju. Jednom kad steknemo
uvid koji se krije u tome iskustvu, moemo ga promijeniti i nastaviti
svojim putem.
Zamjenjivanjerezultataposljedicama
U ivotu esto ne kaemo ono to mislimo i esto ne mislimo ono to
kaemo. Primjerice, veina ljudi govori o obilju, a zapravo misli na
novac. Veina ljudi govori o zdravlju, mislei zapravo na vlastiti izgled,
a kad govorimo o radosti, zapravo mislimo na sreu. Golema je razlika
izmeu iskustva radosti, obilja i zdravlja te novca, ljepote i sree. Radost,
obilje i zdravlje su sveobuhvatni, a novac, ljepota i srea iskljuuju sve
ostalo. Radost je stanje u kojemu sve moemo iskusiti bez prosudbi ili
zabrinutosti. Obilje se odnosi na zahvalnost za sve one fizike, mentalne
i emocionalne energije koje proimaju nae iskustvo ivota. Zdravlje
se odnosi na dobrobit svakog dijela naeg fizikog, mentalnog i emocionalnog iskustva. Da bismo bili sretni, mora nam se neto dogoditi ili
ne dogoditi, novac je samo novac, a ljepota je povrna.
U Procesu prisutnosti nisu vani srea, novac ili izgled. Taj proces
priprema vrt naega ivotnog iskustva kako bi posadio, odnjegovao i
donio plodove svjesnosti sadanjeg trenutka: radost, obilje i zdravlje.
Zbog naih nesvjesnih potreba i elja vjerojatno emo se u to putovanje
upustiti s posve konkretnim i stoga iskljuivim namjerama. To je prirodno.
No, u Procesu nisu vane konkretne stvari, nego irenje obzorja naega
ivotnog iskustva kako bismo postali sveobuhvatni i sve prihvatili.
Jednota sve obuhvaa i sve prihvaa.
Proces prisutnosti nas podsjea da radost, obilje i zdravlje prebivaju
u svemu. Stoga je radost obilje, obilje je zdravlje, a zdravlje je radost.
Ako uistinu prigrlimo jednu od tih kvaliteta u svoj ivot, automatski
ih prihvaamo sve.
Prirodno je da tijekom Procesa prisutnosti tragamo za rezultatima. Svi
smo odrasli u svijetu u kojemu gotovo svaki vid naega iskustva predstavlja sredstvo za ostvarenje nekog cilja, u kojemu se prosuuje ishod
gotovo svake nae aktivnosti. Stoga je malo vjerojatno da smo nauili
to je bezuvjetnost. Prirodno je to elimo kontrolirati vlastiti napredak i
tijekom Procesa uspjeh mjeriti promatranjem okolnosti vanjskoga ivota,
pogorava! Moe nam se uiniti da ne samo to nitko ne obraa pozornost na nae potrebe i elje, nego i da su one same pretjerane. To nije
stvarno. Nije istina. To je samo odraz neega iz djetinjstva. Meutim,
budui da smo gotovo ovisni o uvjerenju kako je posljedica zapravo
uzrok, a i zato to smo uznemireni zbog vanjskog svijeta, vjerojatno je
da emo na tu nenadanu promjenu okolnosti negativno reagirati.
Stoga moramo biti budni. Moramo biti svjesni. Poglavlje pod nazivom Potvrda napisano je i namjerno uvrteno u drugi dio ove knjige kako bi nas potaknulo da to svjesnije prolazimo kroz nenadane
vanjske promjene.
Ako nam se uini da nae ivotno iskustvo postaje jo tee, nelagodnije ili udnije, moramo se podsjetiti da se to dogaa zbog Procesa
prisutnosti, jer panju namjerno usmjeravamo na svoje emocionalne
blokade. Moramo se podsjetiti da su vanjski pokazatelji vee uznemirenosti u naem ivotnom iskustvu zapravo jako pozitivni! Oni su
jasni znaci napretka. No, takoer moramo imati na umu da je u naoj
nutrini dijete kojemu je potrebna srea, koje pokuava dobro izgledati
i namjerava zaraditi mnogo novca kako bi moglo to vie kupovati da
bi se osjealo sigurnim. Tom djejem vidu naeg Bia nenadana bi se
promjena ivotnih okolnosti mogla uiniti katastrofalnom, kao da je
doao smak svijeta. Na jednoj razini to je i tono, jer je to kraj naeg
lanog svijeta. Naa se gluma mora ukinuti kako bismo ponovno mogli
doivjeti svoju Unutarnju prisutnost. Stoga dok proivljavamo ta negativna iskustva moramo imati strpljenja i suosjeanja prema sebi.
Zato se od nas trai da imamo povjerenja u Proces. Zato se kae da je
jedini izlaz proi kroz Proces. Zato se kae da Proces trebamo dovriti bez
obzira na sve. Bolje je i ne kretati na to putovanje ako mislimo pobjei im
se ponemo suoavati s vlastitim emocionalnim blokadama. Nenadano
vanjsko iskustvo fizike, mentalne i emocionalne nelagode uvijek e proi
im dovrimo Proces, jer su takva iskustva dio Procesa. Ona u svakom
sluaju prolaze. Na povrinu izranjaju da bismo ih neutralizirali, a
neutraliziramo ih upravo na takav nain - ne potiskivanjem, nego
kad im dopustimo da izrone. To to se ne osjeamo dobro ne znai da
neto ne valja. Dobro je kad smo zbunjeni i neugodno se osjeamo
dok raiavamo emocionalne nakupine. To je u poetku korisna
posljedica. Ne znai da pogreno radimo na Procesu samo zbog toga
to nam postaje sve nelagodnije. Zapravo, istina je posve suprotna.
Ako ponekad osjeamo fiziku, mentalnu i emocionalnu nelagodu, to
je znak da dobro napredujemo. Kad je rije o postignuima ili uspjehu
svijet nas ui neto posve suprotno.
Drugidio
Pripremazaputovanje
Trostrukiproces
Sada smo spremni poblie promotriti ustrojstvo Procesa prisutnosti, kao i
praktine detalje o samom postupku. Trojstvo ovoga procesa sastoji se od
vjebi disanja, Izjava za buenje Prisutnosti i teksta za itanje koji sadri
percepcijske metode.
1.Vjebedisanja
Bit Procesa prisutnosti svjesno je povezano disanje, jer je ono glavni
instrument za osvjeivanje sadanjeg trenutka. Vjebe disanja, koje emo nauiti
u prvoj vjebi, treba obavljati dvaput dnevno najmanje petnaest minuta, bez
obzira na sve. Naa mo lei u dosljednosti. Dosljednost je najvanija. Ako se
ovoga dijela Procesa pridravate samo povremeno, stvorit ete si nepotrebne
potekoe na putu. Ako se posvetimo ovom dijelu Procesa, vjebe disanja
e nas svjesno prenijeti do kraja puta. Izbjegavamo li vjebe disanja, morat
emo se dodatno truditi da ga dovrimo. Tako emo se i nesvjesno
prikloniti vanjskoj drami i zbrci kako bismo imali osjeaj da se neto
dogaa.
Dok svjesno povezujemo svoje disanje istodobno se odvijaju dva vana
procesa:
1. Prvi proces je buenje svjesnosti sadanjeg trenutka. To je automatski popratni proizvod disanja bez pauze. U svakom trenutku u
kojemu panju i namjeru usmjerimo na disanje bez pauze, prikupljamo
2.Izjavezabuenjesvjesnosti
Tijekom svake vjebe dobivamo Izjavu za buenje svjesnosti. Te su izjave
usmjerene na nae svjesno i nesvjesno misaono polje. Osmiljene su kako
bi ponovno povezale obrasce naega ponaanja i sustave uvjerenja, a i da
bi potaknule svjesnost onih vidova naega iskustva koji su u emocionalnom smislu blokirani i potisnuti. Kad postanemo svjesni tih potisnutih
problema, moi emo ih integrirati. Sto se vie posvetimo mentalnom
ponavljanju Izjava za buenje Prisutnosti, to e one biti uinkovitije.
Ego e se povremeno odupirati Izjavama i odbacivati ih. To je normalno. Svaki trenutak u kojemu shvatimo da smo zaboravili u sebi
ponavljati Izjavu i ponemo je ponovno ponavljati zapravo je prijeko
potreban dio Procesa prisutnosti. Stoga se ne smijemo osuivati kad
se ini da smo posve zaboravili ponavljati Izjave. Proces zaboravljanja
i ponovnog prisjeanja nevjerojatno nam je koristan, jer jaa mentalni
mii kojim panju usmjeravamo na sadanji trenutak. Ti Pokretai
Prisutnosti takoer su osmiljeni tako da zamijene nae loe razmiljanje (neproduktivne misaone obrasce) s odgovornim mentalnim
procesima. Stoga bi Izjave za buenje Prisutnosti bilo korisno ponavljati
kad god nismo mentalno zaokupljeni.
Pokretai Prisutnosti nisu puko sanjarenje niti pozitivno razmiljanje,
nego su uzroni. To znai da se ne bave posljedicama naih emocionalnih
blokada, nego njihovim uzrocima. Osoba koja zbog vlastitog siromatva
neprestano ponavlja Ja ivim u obilju, bavi se pozitivnim razmiljanjem ili
sanjarenjem. Svoju mentalnu afirmaciju crpi iz nekog vanjskog fizikog
oitovanja (posljedice) unutarnje emocionalne blokade. Takva mentalna
afirmacija ne dopire do uzroka njezinog siromatva. Drugim rijeima,
nedostatak novca, na koji se oito usredotoila, posljedica je emocionalne
blokade, a ne njezin uzrok. Stoga e mentalna afirmacija biti jalova.
Pokretai Prisutnosti koje dobivamo tijekom ovoga Procesa nisu samo
mentalne afirmacije. Oni se ne obaziru na fizika oitovanja (posljedice) emocionalnih blokada, nego se izravno usmjeravaju na nesvjesne
uzrone toke nelagode u kvaliteti naeg ivotnog iskustva.
Te su Izjave takoer povezane sa spoznajom da elimo li ostvariti
spokojstvo najprije moramo postati svjesni kaosa u svojemu ivotu, jer tek
razrjeavanjem kaosa uistinu postajemo sposobni ponovno uspostaviti
mir. Na taj su nain Izjave za buenje Prisutnosti namjerno osmiljene
kako bi nam panju usmjerile prema nesvjesnim vidovima naeg iskustva
koji imaju negativan uinak na kvalitetu naeg sveukupnog ivotnog
iskustva. Priroda Procesa prisutnosti je takva da ne elimo pobjei od
svojega kaosa niti ga ignorirati, nego svjesno usmjeravamo panju na njega
3.Materijalzaitanjeipercepcijskemetode
Materijal za itanje uz svaku vjebu, kao i ono to smo dosad proitali,
paljivo je osmiljen za oslobaanje. Ti materijali nisu napisani u odlomcima, stranicama ili poglavljima, nego u reenicama. Sadre goleme
koliine informacija koje ne moemo shvatiti tijekom kratkog ili brzog
pregleda. U njima su sadrane godine iskustva i spoznaja koje su saete
u misli kako bi olakale osobne uvide. Napisane su ne samo za nau
svijest, nego i za onaj vid naeg iskustva koji se trenutano odvija posve
nesvjesno. Zbog toga bi nam se ponekad moglo uiniti da se ponavljaju.
Ova je knjiga zapravo dugaak i promiljen niz Izjava za buenje
Prisutnosti.
Nee nam biti ni od kakve koristi ako materijale za itanje ostavimo za posljednji trenutak svake vjebe. Materijali dodijeljeni svakoj
vjebi osmiljeni su kako bi u mentalnom smislu potaknuli svjesnost
sadanjeg trenutka. Svaka nova vjeba sadri percepcijske metode koje
trebamo koristiti tijekom vjebe, pa se ne bismo smjeli uriti sa itanjem,
jer je ono vanije od svega. Ti su pisani materijali osmiljeni kako bi
ublaili proces pomaui nam da postanemo to svjesniji onoga to
nam se dogaa na svakom koraku puta. Takoer je iznimno korisno
ponovno proitati te tekstove u redovitim razmacima, jer e se uvidi
koje dobivamo iz njih s vremenom produbljivati kako se produbljuje i
naa osobna razina svjesnosti sadanjeg trenutka.
Percepcijske metode s kojima se upoznajemo kroz itanje osmiljene
su za postizanje ravnotee u naem ponaanju, tako da ne reagiramo
automatski nego promiljeno postupamo, a istodobno zamjenjuju
neproduktivne sustave uvjerenja s onima koji e nam biti od koristi i
koji e poboljati sveukupnu kvalitetu naeg ivota. Kao svaki drugi
novi poduhvat, Percepcijske metode koje smo uveli u Proces prisutnosti trebamo ee ponavljati da bismo imali najvie koristi od njih.
Od njih emo imati koristi samo ako ih uvijek iznova primjenjujemo
u svom ivotu. Kad je rije o primjeni Percepcijskih metoda, ne postoji
nikakvo djelovanje, nego su to naini unutarnjeg odgovaranja na
kvalitetu vanjskih iskustava. Meutim, te metode od nas zahtijevaju da
se potrudimo svjesno i odgovorno provoditi svoje misaone procese.
Opeuputeblagogprocesa
Sljedee informacije pomoi e nam da si razjasnimo namjere Procesa
prisutnosti kako bismo mu ostali predani. Ovdje emo ponoviti neke
informacije koje smo ve proitali, kako bismo ih ukratko saeli i dodatno
naglasili. Ovaj odjeljak knjige trebamo ponovno proitati uvijek kad
nam neto nije jasno, kad smo zbunjeni ili imamo pitanja o onome to
nam se dogaa.
1. Prije poetka prve vjebe vano je unaprijed odrediti opu
namjeru u pogledu onoga to bismo mogli postii ovim
putovanjem, jer e nam to olakati posao. Najbolje je ako tu
namjeru moemo izraziti jednom jednostavnom reenicom. Ta e
se namjera ostvariti, jer Proces prisutnosti je proces u kojemu je
namjera najvanija. Meutim, putovanje prema ostvarenju te namjere
moda se nee odvijati onako kako smo to mi predvidjeli. Na
unutarnji razvoj uvijek proizlazi iz onoga to ne znamo i njegov
tijek ne moemo predvidjeti.
2. Podjednako je vano prihvatiti injenicu da e se naa
poetna namjera kasnije mijenjati ili emo je ak potpuno
odbaciti. Do toga dolazi zato to u Proces ulazimo s potrebama
(problemima iz prolosti) i eljama (nadama za budunost).
Meutim, kako napre dujemo, te e se potrebe i elje poeti osipati,
a to e nam omoguiti da kroz Proces proemo bez ikakvih uvjeta.
3. Posve je vjerojatno da e se tijekom Procesa pokazati neke
okolnosti koje bi mogle dovesti do neizbjenog odgaanja
vjebi disanja. Oko tih stvari ne smijemo raditi problem ili dramu.
Tek emo kasnije shvatiti zato se to dogaa. Kad odredimo svoje
namjere i posvetimo se dovrenju ovoga procesa, kako nam je
reeno, moramo to bolje iskoristiti svaki trenutak.
4. Ovaj se Proces uvijek odvija u nau korist. Meutim, ono to je
za nas korisno nije uvijek u skladu s naim osobnim eljama. Stoga
ni pod kojim uvjetima ne smijemo ubrzavati proces ili pretpostaviti da
znamo to bi se trebalo dogoditi ili kako bi se neto trebalo odvijati.
Bilo bi dobro da se suoimo sa injenicom kako bismo dosad ve bili
ostvarili ono to elimo, da smo znali to uistinu elimo i kako to
postii. Naa je odgovornost da tijekom Procesa to detaljnije
slijedimo upute.
5. U ovom Procesu nema mjesta naporu. U vanjskome svijetu ne
postoji nitko tko bi nam za to mogao odati priznanje, ne postoji
nitko na koga bismo trebali ostaviti dojam i tko bi mogao
prosuivati na napredak. Takoer ne postoje mjerila prema
kojima bismo mogli usporeivati svoj napredak. Ako se to vie
pridravamo uputa, automatski emo stii onamo gdje elimo biti.
Integrativnipristup
ak i ako vjerujemo da nam je djetinjstvo bilo lijepo, sama injenica to
smo se rodili u uvjetovanome svijetu znai da smo svi doivjeli neugodna fizika, mentalna ili emocionalna iskustva. Naa izvorna bit je u
tome da smo mi bezuvjetna bia i stoga je na nekoj razini bilo kakvo
uvjetovano iskustvo donekle traumatino.
kvalitetu ivotnog iskustva zahtijeva kontrolu i ublaavanje okolnosti. Takve promjene zahtijevaju neprestanu primjenu sile da bismo ih
odrali. To je nemogu zadatak.
Kvalitetu ivotnog iskustva takoer moemo pokuati promijeniti u
mentalnom smislu, mijenjajui miljenje. Time se bave teajevi o moi
uma i pozitivnom miljenju. Promjena miljenja o neemu na kraju e
dovesti do promjene kvalitete iskustva. No, da bismo uoili posljedice
mentalnih promjena u n'zikome svijetu trebat e nam due vremena nego
da smo neto promijenili u fizikom svijetu. Takve mentalne promjene
traju neto due, sve dok ponovno ne promijenimo nain razmiljanja.
Doseg i trajanje nae sposobnosti mijenjanja kvalitete ivotnih
iskustava uvoenjem mentalnih promjena su nestalni, jer takav pristup neprestano mora braniti svoja postignua od prirode i sadraja
nesvjesnih misaonih procesa. Pravu narav svojih nesvjesnih misaonih
procesa uistinu moemo upoznati samo promatranjem okolnosti koje
oitujemo u svome iskustvu, a koje se naizgled suprotstavljaju sadraju
pozitivnog razmiljanja.
Ako svjesno promijenimo nain razmiljanja o svojim okolnostima, to
ne znai da emo se automatski drukije i osjeati u vezi tog. Stoga ak i ako
svjesna promjena naina razmiljanja naposljetku dovede do promjena
u fizikim okolnostima, nikakva kontrola uma nee nam omoguiti da
postignemo izvoran osjeaj spokojstva sve dok se ne ponemo osjeati
drukije. Nesvjesni osjeaji i nesvjesni misaoni procesi koji iz njih izviru i
dalje uznemiruju nae spokojstvo. Iskustvo mira nije rezultat samo pozitivnog miljenja, nego ga prati i osjeaj. Da bismo postigli eljeno stanje
Postojanja osjeaj i misaoni proces moraju se blisko uskladiti. Stoga, kao
i kad pokuavamo uvesti iskljuivo fizike promjene, tako i pri uvoenju
iskljuivo misaonih promjena u pokuaju poboljanja kvalitete vlastitog
iskustva, rije je o petljanju s posljedicama, a ne uzrocima.
Na svu sreu, posjedujemo i mogunost izravnog pristupa samim
temeljima nae nelagode i uvoenju uzronih promjena. To moemo
postii poticanjem promjena u stanju emocionalnog tijela. Taj je put
najtei, ali je jedini uistinu uinkovit i koristan. Iako je teko promijeniti
stanje emocionalnog tijela, jednom kad to postignemo, posljedice su
dugotrajne. Kako bismo potaknuli promjene u emocionalnome tijelu,
moramo mu se polako i dosljedno pribliavati. Za to je potrebna predanost i ustrajnost. Taj proces uvelike nalikuje ruenju velikog stabla.
Udaramo po njemu sjekirom i ponekad nam se taj posao moe uiniti
beskonanim. Izgleda kao da se nita ne dogaa. Tada, bez ikakva
upozorenja, zaujemo lomljavu i drvo se srui za nekoliko sekundi.
Kad pone padati, nita ga ne moe zaustaviti. Kad padne na tlo, vie
ga ne moemo vratiti na njegovo mjesto.
Slino je i s promjenom uvjeta emocionalnog tijela. Dosljedno se
bavimo njime, a ponekad imamo osjeaj da nikamo ne stiemo. No,
nenadano dolazi do pomaka, a kad se to dogodi, nita ga ne moe zaustaviti. Kad doe do tog unutarnjeg pomaka, vie nije mogue vratiti
emocionalno tijelo u prethodno stanje. Zbog sklonosti emocionalnog
tijela nenadanim pomacima, takvo iskustvo potencijalno moe biti
traumatino ako mu ne pristupimo svjesno, blago i odgovorno. Stoga
se ne preporuuje naglo poticanje promjena. Najvanije je da budemo
blagi, strpljivi i odgovorni.
Proces prisutnosti je i osmiljen na taj nain. Neemo se baciti na
emocionalno tijelo samo zato to znamo da se ondje kriju uzroci kvalitete
naih sadanjih ivotnih iskustava i to samo ondje moemo doprijeti do
njih. Proces prisutnosti marljivo nas priprema i u fizikom i u mentalnom
smislu za taj postupak, tako da budemo u stanju podnijeti te nenadane
pomake. Ako im odgovorno pristupimo, nenadani pomaci u emocionalnom tijelu udesna su iskustva jer to uzrokuju i neposredne percepcijske
pomake. Od trenutka pomaka, svijet doslovce sagledavamo drukijim
oima. Posljedica emocionalnih promjena postupno se proiava i oituje
se u kvaliteti naeg mentalnog i fizikog iskustva. Kad se to dogodi, promjena je trajna i ne moramo se truditi oko njezina odravanja. Mijenjanje
uvjeta emocionalnog tijela omoguuje nam da ne napravivi ni koraka
zakoraimo u novo iskustvo svijeta. Kad na taj nain pristupimo zadatku
koji je pred nama, to se naziva integrativnim pristupom.
Kako bismo stekli dublji uvid u to na koji nain promjene u fizikom,
mentalnom i emocionalnom tijelu utjeu na kvalitetu naih ivotnih
iskustava, istrait emo stanje odrasle osobe koja se bori s ozbiljnom
pretilou. Budui da je pretila osoba u naem primjeru posve normalna odrasla osoba, i nju su moda, kao i sve nas, posve zaarali fiziki
vidovi njezina svijeta. To znai da osoba smatra kako se uzrok njezina
nelagodnog ivotnog iskustva krije u povrini stvarnosti. Zbog toga
e zadatku mravljenja vjerojatno pristupiti kao da je rije o iskljuivo
fizikom postupku, pretpostavljajui da otklanjanje pretilosti jednostavno
obuhvaa otklanjanje pretjerane masnoe iz fizikog tijela.
Ako se prikloni tom fizikom pristupu, mogla bi se odluiti za prehranu
bez masnoa ili se koristiti tabletama za mravljenje koje e rastvoriti
masnoe u organizmu. Takoer bi mogla zapoeti s programom vjebi
ili produiti vrijeme vjebanja kako bi sagorjela nepotrebne kalorije.
Mogla bi se ak podvrgnuti radikalnom fizikom postupku kao to je
rad. To nije instant rjeenje, ali kad obavimo taj posao, posljedica je trajna
preobrazba. Koliko god mogao biti naporan, emocionalni rad donosi
dalekosene pozitivne posljedice, jer se bavi uzrocima.
Debela osoba koja razrijei emocionalne probleme odmah se poinje
bolje osjeati, to se oituje u svakom vidu njezinih misaonih procesa,
a i u njezinim fizikim okolnostima. Automatski se mijenjaju njezine
navike u jelu i pristup fizikim odnosima sa svijetom. Zbog toga se tjelesna teina uravnoteuje automatski i bez ikakva napora. Ne mora se
pridravati dijete, nego automatski poinje jesti zdraviju hranu. Hranom
vie ne potiskuje nerazrijeene emocije, pa stoga automatski jede manje.
Ne mora zapoeti ekstremno naporan program vjebi, jer automatski
uiva u svome svijetu tako to fiziki sudjeluje u njemu. Budui da je
na uzronoj razini promijenila kvalitetu svoga ivotnog iskustva, takva
osoba takoer vie ne mora brinuti o nenadanom vraanju pretilosti.
Kao to smo naveli na poetku ovog poglavlja, integrativni pristup
mijenjanju kvalitete ivotnoga iskustva temelji se na spoznaji da su
fiziko, mentalno i emocionalno tijelo odrazi jedan drugoga, te da su
njihova iskustva povezana. Takoer se temelji na spoznaji da ne smijemo,
elimo li uistinu promijeniti kvalitetu ivotnog iskustva, gubiti vrijeme
i energiju bavei se iskljuivo posljedicama nerazrijeenih iskustava iz
djetinjstva. Moramo mijenjati uzroke.
Kad ne bismo tratili vrijeme na fizike ili mentalne postupke, nego
se umjesto toga usredotoili na emocionalno tijelo, to bi bio najbri
put kojim bismo unijeli brze, djelotvorne i trajne promjene u kvalitetu
ivotnog iskustva. Meutim, bavljenje iskljuivo emocionalnim tijelom
uope nije blag pristup i moe izazvati traumatina iskustva. Najblai
pristup uvijek je integriran i cjelovit. Obuhvaa istodoban rad na fizikom,
mentalnom i emocionalnom tijelu, kao i namjeru da postupno stignemo
do uzrone razine, emocionalnoga tijela, i pozitivno je izmijenimo.
Drugim rijeima, ne trebamo se baciti na uzroke samo zato to znamo
da postoje. Pristupamo im blago i metodiki, kao da je rije o posve malom
maiu uplaenom bukom. Uzimamo u obzir da se negativan emocionalni
ciklus koji se od djetinjstva nesvjesno ponavlja u naem ivotnom iskustvu
ne moe iskljuiti preko noi. Zbog toga je Proces prisutnosti ustrojen da
bismo se uz njegovu pomo blago, metodino, dosljedno i promiljeno uputili
Stazom svjesnosti, integrirajui fizike, mentalne i emocionalne postupke
s obuhvatnom namjerom obnavljanja ravnotee emocionalnog tijela. To
je umijee integrativnog pristupa u okviru kojega se polagano kreemo
slojevima posljedica sve dok ne dodirnemo i ne promijenimo uzrok.
Dvije razine ulaska-u Proces prisutnosti osmiljene su na temeljima
integrativnog pristupa. Zbog razliitih uvjeta naih individualnih
Razinaulaska
Proces prisutnosti je proces namijenjen svima podjednako, jer je uzrok naih
neuravnoteenih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava posve isti:
nesvjesna ovisnost o mentalnoj navici ivota u vremenu u pokuaju da
pobjegnemo neugodi koja izvire iz emocionalnog tijela. Meutim,
budui
Uvodnipristup
Uvodni pristup jednostavan je i lak: nastavljamo itati ovu knjigu kao
roman. Ne zamaramo se ponavljanjem Izjava za buenje Prisutnosti,
vjebama disanja, percepcijskim metodama. itamo tekstove za svaku vjebu
kao da je rije o obinim poglavljima. Drugim rijeima, psihiki prolazimo
kroz Proces prisutnosti i suzdravamo se od bilo kakvog svjesnog fizikog
i emocionalnog sudjelovanja. Ve i tijekom itanja moemo doi do
znaajnih uvida i dobrobiti, a uvodni pristup e narn u tome pomoi. Ovaj je
tekst prepun snanih trvida te e ve samim itanjem i razumijevanjem
automatski i bez imalo napora poeti mijenjati nain na koji se odnosimo
prema svojemu ivotnom iskustvu. Podarit e nam prekrasan uvid u
prirodu svjesnosti sadanjeg trenutka.
Iskustvenipristup
Iskustveni pristup osmiljen je za blag ulazak u Proces u fizikom,
mentalnom i emocionalnom smislu. Obuhvaa postupan uvod u sveukupnost
trojstva Procesa prisutnosti: vjebe disanja, Izjave za buenje Prisutnosti i
percepcijske metode. Ako u Proces prisutnosti elimo ui kao u iskustvo i to
vie dobiti, preporuljivo je da kroz njega proemo barem dvaput. Drugim
rijeima, preporua se da iskustveni pristup proemo dvaput, bez obzira na to
kako doivljavamo svoje sadanje stanje emocionalnog blagostanja. To je samo
preporuka. Kad prvi put dovrimo iskustveni pristup, preporuuje se da se
nekoliko tjedana odmorimo od vjebi, da bi dolo do fizike, mentalne i
emocionalne integracije. Nakon pauze moemo ponovno proi kroz Proces
prisutnosti.
Kad kreemo od iskustvenog pristupa iskreno se pridravajui
jednostavnih uputa, postii emo mnogo vie nego to bismo postigli sa
svim svojim vanjskim djelovanjem. Iskustveni pristup posve je
jednostavan. Sastoji se od:
1. Vjebe disanja dvaput dnevno u trajanju od 15 minuta, bez obzira
na sve.
2. Ponavljanja u sebi tjedne Izjave o buenju Prisutnosti kad god
nismo zaokupljeni neim drugim,
3. Paljivog itanja teksta za svaku vjebu i primjenjivanja percepcijskih metoda prema uputi.
Tijekom sedme, osme i devete vjebe dolazi do otklona od ove rutine. Kad
poinjemo s tim vjebama trebamo lei u kadu tople vode na 20
Potvrda
U ovome odjeljku pronai ete odgovore na pitanja koja bi se mogla pojaviti
kad uemo u Proces prisutnosti i proemo kroz njega. Takoer sadri
objanjenja mnogih iskustava s kojima se moemo susresti. Te su
informacije smjetene neposredno prije opisa samog Procesa kako bismo ih
bolje zapamtili. Time osiguravamo smanjenje razine tjeskobe koju moemo
osjetiti kad se unutarnje i vanjske okolnosti ponu prila-goavati
promjenama koje namjerno uvodimo u stanje emocionalnog tijela.
Preporuljivo je da ponovno proitamo ovaj odjeljak knjige ako
5.
6.
7.
8.
9.
toga dolazi stoga to e i djeca postati zrcala kako bismo u vanjskome svijetu
mogli sagledati nerazrijeene probleme iz djetinjstva s kojima se bavimo
iznutra. Trebamo promatrati, ali ne nesvjesno reagirati. Ponaanje koje
uoavamo nije stvarno, nego je odraz, uspomena. Dok integriramo
uspomene iz vlastitog djetinjstva automatski oslobaamo vlastitu djecu, tako
da vie ne moraju nositi nae probleme. I njihovo e se ponaanje
automatski preobraziti. Svaki put kad dovrimo Proces zamijetit emo da
nam djeca postaju vedrija i radosnija.
2O.Djeca bi nam se mogla razboljeti ili osjetiti simptome prehlade i
gripe. U prirodi je ovoga svijeta da naa djeca automatski pokupe i
nose ono to nismo razrijeili putem procesa utiskivanja. Kad se
upustimo u ovo putovanje naa djeca u svojem emocionalnom tijelu ve
nose probleme koje nismo integrirali. Stoga, kad ponemo istiti vlastito
emocionalno tijelo, doi e do automatskog pomaka u emocionalnom
tijelu nae djece. Do toga moe doi putem tjelesnih simptoma, misaone
zbrkanosti ili emocionalnih ispada. Kad dovrimo proces i postignemo
novu razinu emocionalne ravnotee, i djeca e to osjetiti. To se ne
odnosi samo na nau djecu. Kad ponemo s Procesom, isto e se
dogoditi i svima ostalima koji su nam osobito bliski. Meutim, za
razliku od nas, oni e kroz proces prolaziti potpuno nesvjesno. Stoga
moramo imati razumijevanja za svoje najblie. Takoer se ne smijemo
zabrinjavati dok prolaze kroz svoje emocionalne, mentalne i fizike
promjene. Ne zaboravimo, oni su naa zrcala. Ako osjetimo potrebu da
neto poduzmemo, to se mora odnositi iskljuivo na nas, a ne i na njih.
21. Mogli bismo biti plaljivi bez ikakva razloga. Kad se to dogodi,
odvojimo u svom svakodnevnom iskustvu trenutak-dva u kojima
nas nitko nee ometati kako bismo mogli proivjeti te osjeaje. Samo
plaite! Pla oslobaa emocionalno tijelo od otrova kao nijedna druga
ljudska aktivnost. Meutim, svoju svrhu postie samo ako plaemo s
namjerom, odnosno ako se suzama ne koristimo kao sredstvom
privlaenja tue panje i suosjeanja. Usprkos onome to nam govore
mnogi terapeuti, ako plaemo posve sami kad smo u emocionalnom
procesu, to je mnogo korisnije, jer je takav pla ist i izvoran. U tome
sluaju ne pretvara se u povrnu dramu ili sredstvo ega. Plaite! Samo
plaite! Svaka suza koju prolijete isprat e tanak premaz lai koja
prekriva svjesnost sadanjeg trenutka.
22.Na povrinu mogu izroniti stari problemi za koje smo mislili da
smo ih ve razrijeili. To se dogaa zato to smo u prolosti samo
ovladali njima ili ih primirili. Sada, kad ponovno stjeemo svjesnost
Treidio
ProcesPrisutnosti
Namjerasluanja
Nije potrebno pamtiti sve to smo dosad proitali. Proces prisutnosti je
iskustvo u kojemu ono to trebamo znati saznajemo kad nam je to potrebno.
Drugim rijeima, ono to trebamo znati najee emo saznati neposredno prije
nego to nam je to znanje potrebno ili upravo u tom trenutku. Meutim, ako
smo skloni ponovno proitati bilo koji od prethodnih dijelova knjige prije
nego to krenemo s prvom vjebom, tada trebamo potovati svoje osjeaje i
proitati to elimo. Kroz tu nam se sklonost obraa na unutarnji glas, na
unutarnji pomaga.
Dok ulazimo u Proces prisutnosti bilo bi dobro da svjesno odredimo
namjeru kako emo biti otvoreni prema svom unutarnjem pomagau.
Osobnaporuka
Dragi prijatelju,
estitam to si stigao dovde i potiem te da svlada itav put. I sam sam
proao tim putem, i to ne jednom. Taj sam put otkrio koraajui njime, a ne
govorei, itajui ili razmiljajui o njemu. Budui da sam ga sam itavog
preao, pruam ti sigurnost da e ti, ako se pridrava jednostavnih uputa,
ovo putovanje biti bezopasno, lako i prepuno dubokih uvida i potvrda. Tu sam
stazu utro vlastitom cjelovitou. I mnogi su drugi pridonijeli uinkovitosti ovog
iskustva uspjeno preavi istim, putem. Mnogi i ovog trenutka zajedno s
tobom hodaju tom stazom. Svi koji su stigli do odredita doivjeli su uspjeh.
Dok se sprema zapoeti Proces prisutnosti, molim te da odredi kao svoju
namjeru da e ga dovriti bez obzira na sve.
Molio bih te da prihvati kako u ovom kratkom razdoblju koje ti je
potrebno da stigne do odredita svoga putovanja ne mora razrijeiti sve
to uzrokuje neravnoteu u kvaliteti tvog ivota. Tim istim putem moe
proi nekoliko puta kako bi zadobio vrsto uporite na stazi svojega ivota.
U Procesu prisutnosti dovrenje ne oznaava okonanje, nego stizanje
do one etape tvojega putovanja na kojoj si spreman i sposoban preuzeti
potpunu odgovornost za kvalitetu svog ivotnog iskustva.
Na stranicama ove knjige nalazi se sve to bi ti uope moglo biti potrebno da bi
kvalitetu svjesnosti sadanjeg trenutka unio u svaki svoj korak. itaj, primjenjuj i
vjebaj te e stii onamo gdje uistinu eli biti.
Zapamti, tvoj je ivot tvoja boanska sudbina koja se promiljeno odvija
u skladu sa svetim nacrtom koji te u svakom trenutku poziva da bude
prisutan i ispuni svoj najuzvieniji potencijal. ivot je prekrasan dar kojega
moe vidjeti kad ga svjesno razotkrije. Svoju slobodu osvaja vlastitim
stavovima. Odlui biti svjestan. Odlui biti prisutan u svakom trenutku
svog ivota. Odlui suosjeajno i sa zahvalnou proi kroz svako svoje
iskustvo.
pozdrav,
PokretanjeProcesa
Sada smo spremni za prvu vjebu, za svjestan poetak putovanja kroz Proces
prisutnosti. Pokretanje je jednostavan postupak:
1. Najprije zapamtimo navedenu Izjavu o buenju Prisutnosti.
2. Tada proitamo itav tekst uz prvu vjebu.
3. Nakon toga sjednemo u skladu s uputama iz teksta uz prvu vjebu
i barem 15 minuta povezano diemo.
Molim, obratite panju: zbog duine nekih tekstova uz vjebe vano je
odvojiti dovoljno vremena za itanje tijekom kojega nas nitko nee
uznemirivati, a tek onda moemo poeti sa svakom vjebom. Vano je
tekst za svaku pojedinu vjebu to prije pregledati, ali bez ikakve urbe.
Tekst za svaku vjebu sadri percepcijske metode koje trebamo vjebati
tijekom sedam dana. Stoga nam ni na koji nain ne bi bilo korisno kad
bismo itanje teksta ostavili za posljednji trenutak. Kad prvi put proitamo
tekst, moemo ga ponovno itati tijekom sedam dana prije pokretanja
sljedee vjebe.
Odravanjeprvobitnogzamaha
Evo to trebamo raditi sedam dana izmeu pokretanja svake nove vjebe:
1. im se potpuno probudimo i neposredno prije odlaska na spavanje
svakoga dana trebamo raditi petnaestominutne vjebe disanja.
2. Ponavljati Izjavu za buenje Prisutnosti za odreenu vjebu kad
god nismo zauzeti u mentalnom smislu. Kad ponemo s novom
PRVAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Odluujem iskusiti ovaj trenutak.
NaaUnutarnjaprisutnost
Od roenja nas ue da se od ostalih ljudi razlikujemo prema svom
identitetu. Drugim rijeima, navode nas da povjerujemo kako se na
stvarni identitet temelji na izgledu, ponaanju i individualnim ivotnim
okolnostima. Stoga smo u zabludi kad vjerujemo da se naa osobnost
svodi na nae tijelo, postupke i okolnosti u kojima ivimo. No, te vanjske
oznake jednostavno sainjavaju prolazna iskustva koja nam se dogaaju
te nam ne govore i ne mogu nam rei tko mi uistinu jesmo. Pravilnije bi
bilo rei da nae tijelo, ponaanje i ivotne okolnosti zapravo sainjavaju
trojstvo od kojega se sastoji ustrojstvo naeg ega, ono to pokazujemo
vanjskome svijetu i ono to vanjski svijet vidi.
No, tko i to mi uistinu jesmo?
U prirodi je svih naih iskustava da se neprestano mijenjaju po
svom obliku i kvaliteti. Svako iskustvo svoj oblik dobiva na temelju
naih misli, rijei i djela, dok kvaliteta tih iskustava u potpunosti ovisi
o naem tumaenju iskustava u bilo kojem trenutku.
Nae se tijelo, ponaanje i ivotne okolnosti neprestano mijenjaju.
Iskustva dolaze i prolaze,'a mi ostajemo. Ako spoznamo da je promjena ono trajno to se provlai kroz sva naa iskustva, doli smo do
dalekosenog uvida, jer sada zasigurno znamo da posjedujemo stvarnu
mogunost promijeniti kvalitetu iskustva koje nam se dogaa.
Ta spoznaja je sama bit Procesa prisutnosti. U Procesu nije rije o
pokuaju da promijenimo sebe, nego da promijenimo kvalitetu svog
ivota.
Voljazadisanjem
Proces prisutnosti zapoinje kad se prvi put umirimo s namjerom da
svjesno povezujemo disanje. U poetku bi i nama, kao i mnogima drugima
koji su se upustili na to putovanje, moglo biti prilino teko svakoga dana
obavljati vjebe u trajanju od 15 minuta. Zapravo, moglo bi se dogoditi da
ponekad osjeamo jak otpor prema tim vjebama. Prvih 15 minuta
vjebanja, dok sjedimo sami i diemo, nerijetko bi moglo postati najduih
15 minuta koje smo dosad doivjeli. Ako shvatimo zato se to dogaa i
da to nije nimalo neobino, zadatak e nam biti laki, pa bi nas to moglo
ak i motivirati da prebrodimo tu psiholoku prepreku. Jer, upravo je o
tome rije. Moramo se probiti
kroz prepreku kad i ako se pojavi, jer sve za ime tragamo prebiva s
druge strane naega otpora.
Moglo bi nam biti neopisivo teko sjediti dvaput dnevno najmanje
15 minuta i povezivati disanje, ali ne stoga to je sama vjeba naporna.
Ako se pridravamo uputa za vjebe disanja, diemo pravilno. Diemo
normalno. Nije potrebno nikakvo naprezanje i nikakvo posebno
dranje. Od nas se, zapravo, nita ne trai. Tonije bi bilo rei da neto
rainjavamo ili da se preputamo iskustvu nedjelovanja. Stoga problem uope nije u fizikom djelovanju i naporu potrebnom da bismo
tijekom 15 minuta ujutro i naveer svjesno povezivali disanje. Glavni
razlozi zbog kojih nam je u poetku teko posve su razliiti od onoga
to moda mislimo. Postoje dva glavna razloga, a oni su zapravo samo
dvije polovice iste stvari:
1. Prvi razlog: Moda svjesno ili nesvjesno ulazimo u Proces
prisut nosti zato to nam je netko rekao da bismo to trebali
napraviti ili zato to vjerujemo da emo time dobiti neto od
nekoga iz vanjskoga svijeta. Drugim rijeima, moda je netko
vjerovao da bi nam mogao ili trebao pomoi uvodei nas u
Proces, a mi smo pristali i poeli vjebati da bismo udovoljili toj
osobi ili je umirili. Moda smo imali i drukije vanjske motive koji su
nas potaknuli na to. Primjerice, moda vjerujemo da e nam se, ako
ponemo s Procesom, partner vratiti, jer emo razrijeiti probleme
koji su doveli do razdvajanja. Moda mislimo da emo, ako
proemo kroz Proces, iznenada poeti zaraivati gomilu novca. Te
proizvoljne primjere spominjem samo zato da bih vam prikazao
situacije u kojima bi na nau namjeru za preputanje procesu
mogli utjecati drugi ljudi ili druge stvari izvan nas. Ako je tako, u
poetku emo se muiti, jer ako to radimo zbog nekog drugog, a ne
zbog sebe, moglo bi nam biti teko smoi dovoljno snage da proemo
kroz to iskustvo. Volja za dovrenjem Procesa mora potjecati iz
nas samih i mi je moramo potaknuti. Unutarnjim se radom ne
moemo baviti umjesto nekoga drugoga.
Ne moemo disati umjesto nekog drugog.
2. Dragi razlog zbog kojega nam je moda teko dvaput dnevno
izvesti vjebe disanja mogao bi se skrivati u injenici da je to
prvi puta u naem ivotu da radimo neto stvarno za sebe.
Kao to moete vidjeti, prvi i drugi razlog dvije su polovice iste
cjeline: nedostatak volje. Svatko tko krene u Proces nalazi se u
slinoj nevolji. Svi mi
Svjesnopovezanodisanje
Onog trenutka kad prvi put sjednemo i ponemo svjesno povezivati disanje
zapoinje nae putovanje kroz Proces prisutnosti. Posve je jednostavno.
No, ta jednostavna vjeba posjeduje mo, jer kroz svakodnevno vjebanje
dolazimo do znaajnih otkria. Poet emo razotkrivati sve svoje stvarne
ivotne potekoe koje smo uspjeno skrivali od sebe. Kroz tu jednostavnu
vjebu polako emo doprijeti do onih dijelova vlastite svijesti koji su nam
Vjebasvjesnopovezanogdisanja
1. Zauzmemo udoban poloaj, uspravnih leda i sklopljenih oiju.
Dobri su poloaji prekrienih nogu na jastuku ili na obinom stolcu. Bolje je ne
sjesti na krevet. Cilj je zauzeti poloaj koji nas ne uspavljuje, a prua nam
priliku da zaboravimo na tijelo.
2. Treba nam biti ugodno toplo.
DoivljajUnutarnjeprisutnosti
Ne postoji nita to bi se moglo mjeriti s doivljajem moi i udesnosti nae
Unutarnje prisutnosti. Jednostavna vjeba disanja omoguuje nam da
zakoraimo u stanje svijesti u kojemu nam je to iskustvo dostupno. Meutim,
ego je alergian na svjesnost sadanjeg trenutka i stoga e uiniti doslovce
sve da nas sprijei u doivljaju tog iskustva. Da bismo se izvjebali u
prevladavanju nestaluka ega i da bismo uspjeno poloili temelje iskustva
Unutarnje prisutnosti, dok vjebamo disanje na umu moramo imati dva
zlatna pravila:
1. Bez obzira na sve disati moramo bez zastoja. To je najvanije. Nae
iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka tijekom vjebe prikuplja se ovisno
o duini razdoblja tijekom kojega smo disali bez zastoja. Stoga nam disanje
tijekom vjebe mora biti povezano bez obzira na sve. Iskustvo svjesnosti
sadanjeg trenutka taloi se eksponencijalno sa svakim trenutkom u
kojemu nam je disanje povezano. Onoga trenutka kad zastanemo, makar
i samo na nekoliko sekundi, naa sve jaa povezanost s tim iskustvom i
svijest o njemu poinju se gubiti i mogli bismo imati osjeaj da smo
izgubili svjesnost koju smo ve probudili. Vano je, meutim, znati da
prikupljene posljedice vjebe disanja ne gubimo zato to smo zastali, ali
moemo izgubiti osobnu svijest o vlastitoj Prisutnosti. Tijekom vjebe
moramo paziti da ni zbog ega ne napravimo pauzu. Ako moramo otii
u kupaonicu ili se zaogrnuti, to moramo napraviti ne prekidajui
disanje. Ako moramo ispuhati nos, nakaljati se, zijevnuti ili popiti gutljaj
vode, to moramo napraviti urno i odmah se vratiti vjebi disanja. Ako
izrone potisnute emocije koje tee oslobaanju te osjetimo potrebu za
suzama, moramo si dopustiti to iskustvo oslobaanja, ali im se ono
okona odmah se moramo vratiti vjebi.
2. Tijekom vjebe disanja u fizikom smislu moramo ostati to nepokretniji. Svjesnost sadanjeg trenutka ne stvara se samo svjesnim
povezivanjem disanja, nego i odravanjem nepominosti tijekom itave
vjebe. Sve to se tijekom vjebe dogaa na fizikoj razini, osim samoga
disanja, odnosi se ili na otputanje prolih dramatinih trenutaka ili na
pokuaj ega da nas istrgne iz tiine u kojoj prebiva naa Unutarnja
prisutnost. Za nas je uvijek najbolje da zanemarimo elju za kretanjem i
ostanemo usredotoeni na Izjavu za buenje Prisutnosti i na disanje. Ne
bismo se trebali ekati, mekoljiti, njihati ili pokretati, kao ni preputati
nenadanoj elji da radimo jogu, pjevuimo ili govorimo. Takve su
stvari nepotrebna drama koja istoga trenutka unitava svjesnost
sadanjeg trenutka.
Da bismo iskusili udesnost i mo vlastite Prisutnosti, moramo nauiti
sjediti mirno poput kipa i povezivati disanje kao da bi jedan jedini zastoj
mogao donijeti iznenadnu smrt. U okviru naeg putovanja Procesom
prisutnosti ne postoji nijedan drugi tjelesni pokret, osim prirodnog i
uravnoteenog udisaja i izdisaja, koji bi mogao izazvati osjeaj svjesnosti
sadanjeg trenutka. Sve ostale vrste gibanja, koliko god nama mogle biti
vane, samo su drama koju stvara ego. Stoga u Procesu trebamo imati na
umu sljedee:
Tiina, nepokretnost, svjesno povezano disanje i usredotoenost na
Izjavu za
buenje Prisutnosti predstavljaju najbri put do sadanjeg trenutka.
Sve ostalo je ometanje.
Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka ne moemo izazvati prisilno.
Moemo samo poloiti temelje tom iskustvu. Svjesnost nae Unutarnje
prisutnosti ulazi nam u svijest onda kad to najmanje oekujemo. I to nam neto
govori o tome kako nije dobro oekivati.
Od ovoga trenutka nadalje...
Vaan je svaki trenutak svakoga dana trajanja Procesa. Svaki svjesno
povezani udah i izdah u svakoj vjebi disanja olakavaju nam taj Proces,
odnosno, ine ga svjesnijim. Stoga bismo trebali to vie iskoristiti svaki
trenutak kako bismo se blisko povezali s velianstvenom snagom, naom
Unutarnjom prisutnou. Kad ostvarimo tu povezanost, tada smo postigli sve.
DRUGAVJEBA
Naa Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana
glasi:
Prepoznajem svoje odraze u svijetu.
Identifikacijaglasnika
Jedna od najmonijih preobrazbi koju emo automatski iskusiti kao
posljedicu dovrenja Procesa prisutnosti naa je evolucija od bia koje
reagira u bie koje svjesno djeluje. Ta e unutarnja, uzrona prilagodba
naem opaanju svijeta, a samim tim i na vanjski odnos s njom, poboljati kvalitetu itavog naeg ivota. Ako odluimo biti odgovorni za
kvalitetu svih svojih ivotnih iskustava, posljedice su vjene.
Kad god se posljedice naih misli, rijei i djela oituju nakon dueg
vremena, ini nam se da su posve neovisne o bilo kakvom uzroku. Tada
zakljuujemo da nam se mnogo stvari u ivotu dogaa tek tako, a ne zbog
nas. To nam omoguuje da prihvatimo mentalitet rtve ili pobjednika,
to znai da se ili alimo zbog svojih iskustava ili nadmeemo s iskustvima drugih ljudi. Zbog toga to dolazi do odmaka izmeu uzroka i
posljedice, nikada nam ne pada na um da se zapravo alimo na sebe i
na posljedice vlastitih djela ili da se zapravo nadmeemo sa sobom zbog
prepreka koje smo sami stavili na vlastiti put. Prihvaanje mentaliteta
Ako reagiramo na ljude ili okolnosti koji slue kao okidai naih
uspomena, ubili smo glasnika Prisutnosti. Poet emo uiti percepcijske korake koji nas vode odgovaranju, a ne reakciji. Evo u emu se
sastoji kljuna razlika izmeu reakcije i svjesnog djelovanja:
Reagiranje je nesvjesno ponaanje u kojemu nam je energija usmjerena
prema svijetu u pokuaju da se obranimo ili napadnemo. Reagiranje je
drama koja se odigrava u pokuaju da umirimo prirodu svojih iskustava
ili ovladamo njima. Predmet svake reakcije je okrivljavanje ili osveta.
Svjesno djelovanje je svjesna odluka da svoju energiju zadrimo
i konstruktivno je okrenemo prema unutra, s namjerom da je iskoristimo za integraciju i oslobaanje nesvjesnih sadraja. Klju takvog
djelovanja je odgovornost.
Odsad pa nadalje, dok prolazimo kroz svoja svakodnevna iskustva,
odvijat e se neke okolnosti koje e magnetski privlaiti nau panju. To su
okolnosti na koje trebamo obratiti panju, tako da ih preradimo iznutra.
One magnetski privlae nau panju zato to su energetski povezane s
naom potisnutom prolou. Te e se konkretne okolnosti izdvojiti od
svih ostalih koje proivljavamo utoliko to emo prema njima osjetiti
snanu emocionalnu reakciju. Nerijetko emo tu emocionalnu reakciju
osjetiti kao nelagodnu ili neugodnu. U poetku emo na namjetaljke
reagirati nesvjesno, sve dok ne postignemo svjesnost sadanjeg trenutka, kad emo se moi ponaati svjesno i odgovorno. Stoga je vano
da nikada ne zaboravimo kako duboko potisnute uspomene izranjaju
u prvi plan nae svijesti: ne kao slike u mislima, nego kao zbivanja i
nain na koji se ljudi ponaaju u okolnostima vanjskog svijeta.
U ovoj vjebi zadatak nam je identificirati glasnike koji se pojavljuju u naem ivotu. Kad u tome uspijemo probudit emo kvalitetu
sagledavanja koja nam omoguuje da ponemo primjeivati ono to
se uistinu dogaa ispod povrine fizikih okolnosti u svijetu. Razvoj te
vjetine razlikovanja ui nas kako se koristiti umnim sposobnostima da
bismo zavirili ispod povrine fizikih iskustava i sagledali emocionalne
struje svojih potekoa. Ta je vjetina osobito vana jer nam omoguuje
da razlikujemo ono to se uistinu zbiva od onoga to je zapravo naa odraena uspomena. Tek kad smo sposobni ovladati zadatkom uinkovitog
identificiranja glasnika, bit emo spremni i sposobni istjerati duhove
prolosti. Ako uspijemo identificirati glasnike, postat emo istjerivai
vlastitih duhova. Tada svoju svijest moemo poeti usmjeravati podalje
od privida stvorenih snom koji nazivamo vrijeme.
TREAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Svjesno promiljani sva svoja iskustva.
Prihvaanjeporuke
Kad uemo u Proces prisutnosti od nas se trai da ne reagiramo
automatski na ivotna iskustva, nego da ih promatramo kao da je rije o
predstavi. To nije tako lako provesti kao to se ini, jer ivei u vremenu
svi smo ovisni o pukom, nesvjesnom reagiranju prema vlastitom ivotu.
ini nam se da je takvo reagiranje normalno ponaanje, jer zapravo svi
ljudi na planetu do odreenog stupnja ive u stanju reakcije. Stoga nam se
u poetku ini da se od nas trai da se ne ponaamo normalno.
U drugoj vjebi od nas se trai da ponemo prepoznavati odraze svojih
nesvjesnih uspomena i sustave uvjerenja u svijetu promatrajui ivot s
namjerom identificiranja glasnika kojeg nam alje Unutarnja prisutnost.
Te je glasnike lako identificirati, jer se materijaliziraju u obliku bilo kojeg
dogaaja ili bilo ijeg ponaanja koje nas uznemiruje. Nakon toga moramo
dati sve od sebe da ne ubijemo glasnika, nego da promatramo kako se
dogaaj odvija u naemu ivotu dok sjedimo u gledalitu i promatramo
predstavu. Na taj nain otputamo glasnika, a istodobno priznajemo da se
vrijednost iskustva krije u poruci, a ne u njezinom donositelju. Ne okrivljujemo
potara zbog toga to nam donosi
raune i ne okrivljujemo zrcalo ako nam se ne svia vlastiti izgled. Slino tome,
besmisleno je reagirati na vlastite odraze u svijetu.
Prava je ludost reagirati na vlastite odraze u ovome svijetu.
U ovoj vjebi od nas se trai da napravimo korak dalje. Kad otpustimo
glasnika vano je kako emo primiti poruku. U poetku bi nam moglo biti
teko, jer smo dosad vjerojatno navikli automatski reagirati kad god bismo
se uznemirili. Meutim, budui da dvaput dnevno svjesno povezujemo
disanje i time dosljedno poveavamo svjesnost sadanjeg trenutka, sve smo
svjesniji. Svjesnost sadanjeg trenutka omoguuje nam da postanemo
svjesni kako je sve ono u naem iskustvu to nas uznemiruje promiljeno
orue kojim barata naa Unutarnja prisutnost da bi nam poslala sliku naih
nesvjesnih emocionalnih potekoa. Unutarnja prisutnost to postie
preobraavajui nae iskustvo svijeta u zrcalo, tako da u vanjskome svijetu
vidimo odraene uspomene i emocije koje smo duboko potisnuli. Da bismo
uspjeli u zadatku shvaanja poruke moramo biti spremni da:
1. Skrenemo pozornost s glasnika (fizikog dogaaja ili neijeg po
naanja)
2. Odmaknemo se od glasa u glavi koji nas potie da nesvjesno
reagiramo (mentalni dogaaj)
3. Panju usmjerimo na vlastite osjeaje kao posljedicu dogaaja koji
nas je uznemirio (emocionalni dogaaj)
Tog se zadatka moemo prihvatiti postavljajui sebi sljedee pitanje kad
god nas neto emocionalno uznemiri:
Kakvu su konkretnu emocionalnu reakciju ovaj dogaaj ili osoba
potaknuli u meni?
Odgovarajui na pitanje preporuljivo je da opiemo emocionalnu
reakciju koristei se jednom jednostavnom rijeju. Da bi nam bilo lake pronai
rije koja tono opisuje kako se osjeamo zbog te namjetaljke, mogli bismo
naglas izgovoriti:
Osjeam se... (Opiite osjeaj jednostavnom rijeju.)
ETVRTAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Svoju unutarnju ravnoteu obnavljani suosjeajnom predanou.
Osjetitedabisteiscijelili
Razmislimo o iskustvima koje smatramo bolnim i nelagodnim. Kad god u
okviru ovog Procesa govorimo o bolu i nelagodi, time mislimo na sva
neuravnoteena stanja, bez obzira na to oituju li se na fizikoj, mentalnoj ili
emocionalnoj razini.
Svi mi, zbog toga to ivimo u vremenu, proivljavamo iskustvo bola i
nelagode na fizikoj, mentalnoj i emocionalnoj razini. Bol i nelagoda su rijei
kojima obiavamo opisivati energetsko stanje emocionalnog svijeta koje
mentalno i fiziki doivljavamo kao pogreno, nelagodno, neproduktivno,
neugodno, loe za nas, tetno i/ili neprirodno. Zahvaljujui naem
mentalnom i fizikom opaanju takvih emocionalnih stanja, na njih
automatski reagiramo sa strahom i otporom.
Od trenutka kad zakoraimo u ovaj svijet na primjeru drugih uimo da se
bola i nelagode trebamo plaiti i odupirati im se te pokuati ovladati njima,
ublaiti ih, odvojiti se od njih, otupjeti ih, drogirati, pa ak i operativno ih
otkloniti. Poueni primjerima drugih ljudi poinjemo vjerovati da su bol i
nelagoda neprijatelji te da im moramo pobjei ili ih svladati pod svaku
cijenu im se oituju u naemu iskustvu. Drugi
Obnavljanjeravnoteekvalitetenaeg
ivota
Sada emo nauiti postupak za obnavljanje ravnotee u kvaliteti naeg ivota.
Tu percepcijsku metodu trebamo primijeniti kad god to od nas trae glasnici
u obliku bola i nelagode.
Da bismo krenuli na putovanje koje e nam omoguiti da ponovno
postanemo sposobni obnoviti ravnoteu vlastite boli i nelagode,
potrebna nam je iskrenost proeta strpljivou, suosjeajnom namjerom i
obuhvatnom, nepodijeljenom panjom. Kad suosjeajnu panju u
potpunosti usmjerimo na bol i nelagodu, zamijetit emo da se poinje
mijenjati narav osjeta koje doivljavamo. Te promjene trebamo zapaati
znatieljno i bez prosudbi. Od ovoga postupka ne trebamo oekivati
zadovoljstvo, nego promjenu stanja. Nakon toga moramo priznati te
potvrde u kojem god se obliku pojavile. Ponekad e nam se initi da se
stanje u poetku pogorava, ponekad mijenja oblik, kree se tijelom, slabi,
rastvara se ili preobraava.
Jednom kad svjesno ponemo igrati svoju ulogu s panjom i namjerom,
moramo dopustiti osjetima boli i nelagode da se razvijaju vlastitim ritmom.
Sve drugo bi znailo povratak starom i neprijateljskom pokuaju umirenja i
ovladavanja iskustvima. Naa Unutarnja prisutnost ne poznaje nikakve
potekoe. Ishod prepustimo njoj.
Kako se bol i nelagoda mijenjaju, moramo im i dalje pruati panju kao
to roditelj prepun ljubavi tjei povrijeeno dijete. Najvanija je
dosljednost. Ako se groznica poinje povlaiti, to ne znai da djetetu vie
nije potrebna majina panja. Trajna panja omoguit e nam da se pone
postupno vraati u stanje ravnotee.
Vano je imati na umu da smo tijekom najveeg dijela svog ivota
zanemarivali i potiskivali bol i nelagodu. Prema njima smo se odnosili kao
prema neprijatelju, a ne kao prema glasnicima koji nam pomau, to oni
uistinu i jesu. Stoga moramo biti strpljivi. Dijete koje roditelji godinama
zanemaruju ne moe se istog trenutka otvoriti prema njima samo zato to
roditelji nenadano ire ruke da ga zagrle s ljubavlju. Dijete oklijeva. Najprije
promatra jesu li roditelji dosljedni i iskreni. Stoga ne smijemo uriti i ne
smijemo odustati zato to ne shvaamo neposredne posljedice. Ovdje nije rije
o brzinskom rjeenju, nego o promjeni itavog naeg pristupa u
dugogodinjem neprijateljskom stavu koji smo imali prema vlastitoj
fizikoj, mentalnoj i emocionalnoj neravnotei. Ako imamo dovoljno
strpljenja i ustrajnosti u odnosu prema bolu i nelagodi, neminovno emo
otkriti da:
PETAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Suosjeajno prihvaam vlastitu nevinost.
Buenjeunutarnjegsuosjeanja
U svima nama sniva trojstvo oca (vodstvo), majke (brinost) i djeteta
(nevinost, radost i stvaralatvo). To trojstvo budi namjeru za ponovnim
uspostavljanjem odnosa s vlastitim djejim ja i prua nam mogunost da se
prisjetimo kako moemo sebi aktivno pruiti kvalitetu bezuvjetne ljubavi koju
smo traili u djetinjstvu, ali je nismo dobili. Namjera za ponovnim
uspostavljanjem odnosa ispunjenog ljubavlju s vlastitim djejim; aktivira
proces u kojemu uimo kako postati vlastiti roditelj. Povezivanje s djejim ja
poziva nas da zakoraimo na stazu brinosti prema sebi, stazu poploenu
suosjeanjem. Ta nas staza poziva da probleme s roditeljima kojih nismo
svjesni prevladamo tako to emo krenuti putem kojim nas moe voditi
samo opratanje. Svaki napor koji poduzmemo kako bismo ponovno
uspostavili odnos ljubavi s vlastitim djejim ja nagrauje se sve
obuhvatnijim osjeajem svjesnosti sadanjeg trenutka.
Mnogi su ljudi naizgled jako spremni pomoi drugima, ali kad je rije o
prijeko potrebnoj sposobnosti pomaganja samome sebi, otkrivamo da ne znamo
nita. Takoer shvaamo da smo skloni dubokom osjeaju grinje savjesti
kad god za sebe pokuamo napraviti neto stvarno i
Spaavanjedjetetaunama
Tijekom putovanja kroz Proces prisutnosti nailazili su i nailazit e brojni
trenuci kad se uope ne osjeamo prisutnima. U tim bismo se trenucima
rastresenosti mogli osjeati razdraljivi, tjeskobni, ljuti ili ak prepuni
straha, bijesa i tuge. To su trenuci kad se od nas oekuje da se svjesno
okrenemo djejem/. To su trenuci u kojima se najvie moramo potruditi
da zapamtimo kako stanje neravnotee koju osjeamo ni na koji nain nije
povezano s onim to se dogaa ovog trenutka. Stanje neravnotee je zov
u pomo jako emocionalnog, djetinjeg dijela naeg; zarobljenog u mentalnoj ideji koju nazivamo prolou. I to trebamo napraviti? Kako da
unitimo tu ideju i u odnos s djetetom u sebi unesemo svjesnost sadanjeg
trenutka? To je posve lak zadatak za koji nam je srce potrebnije od uma.
Trebamo pronai mirno i udobno mjesto ili priekati dok ne ostanemo
sami, kako nas nitko ne bi uznemirivao. Tada sklopimo oi i zamislimo
svoje odraslo ja (osobu kakva smo sada) kako stoji pred naim djejim ja.
U mislima prizovemo sliku djeteta kakvo smo nekada bili koje proivljava posve istu razinu emocionalne neravnotee koju mi sada osjeamo
u svom iskustvu odrasle osobe. Taj je naizgled izmiljen scenarij posve
stvaran, jer su osjeaji koji nas trenutano uznemiruju zapravo izranjanje
potisnutih uspomena koji odjekuju iz naih djejih iskustava. Simptomi
su odjek. Simptom je djeli neintegriranih kronolokih dogaaja.
Kad zamislimo taj prizor trebamo se suosjeajno odnositi prema
svom djejem ja kako bi to uinio roditelj ispunjen ljubavlju i njenou.
U tom zamiljenom prizoru svom djejem ja moramo dopustiti, pa ga
ak i ohrabriti, da izrazi svoje osjeaje bez ikakve cenzure ili prosudbe.
U prenesenom smislu dijete moramo uzeti u naruje, bezuvjetno ga
voljeti i tjeiti. Moramo napraviti to god je potrebno.
Dok tako s ljubavlju brinemo o svom djejem/ automatski budimo
svog unutarnjeg roditelja i dolazimo u stanje suosjeanja. Kao roditelj
prepun ljubavi moramo svoje djeje ja upitati to mu se dogodilo i zato
je tako uznemireno.-Moramo ga samopouzdano i iskreno uvjeriti da
emo brinuti o njemu i da emo mu pruiti bezuvjetnu ljubav kakvu i
ESTAVJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Neutraliziram svoj negativni emocionalni naboj.
Smanjivanjenegativnogemocionalnog
naboja
Stigli smo do one toke u Procesu prisutnosti u kojoj smo se upoznali s
razliitim postupcima percepcijskih metoda osmiljenih da nam pomognu
svjesno smanjiti intenzitet onoga to nazivamo negativnim emocionalnim nabojem. Tu metodu nazivamo Procesom emocionalnog ienja.
Ljepota te percepcijske metode je u tome to je poinjemo primjenjivati
ve samim razumijevanjem njezinog mehanizma. To je tako zbog toga
to se njezina primjena ne sastoji u djelovanju, nego predstavlja stanje
Postojanja. Prije nego to je dodatno istraimo, najprije emo pomnije
promotriti narav emocionalnog tijela u vremenu i izvan njega te podrijetlo
onoga to nazivamo negativnim emocionalnim nabojem.
Najuzvienija primjena naeg fizikog tijela u sadanjem trenutku
odnosi se na to to ga koristimo kao sredstvo i arinu toku u kojoj
svjesno moemo usidriti sveukupnu mo svoje svjesnosti sadanjeg
trenutka u ovome svijetu. ivot u fizikom tijelu prilika je da naa
Dua jo dok je u ovome svijetu dosegne svoju punu svjesnost, odnosno stopostotnu svjesnost sadanjeg trenutka. Drugim rijeima, ivot
je prilika da postanemo potpuno svjesni svog ivotnog iskustva. Da
roditelja (ili njihovih zamjena). Kad navrimo sedmu godinu u emocionalnom smislu nastavljamo ondje gdje su oni zastali. Taj proces utiskivanja
odvija se kroz itav niz interaktivnih fizikih, mentalnih i emocionalnih
iskustava. Kako bismo mogli ui u ljudsku rasu i odigrati svoju ulogu
svi mi preuzimamo emocionalnu palicu od roditelja. To je neizbjena
posljedica djetinjstva. Rije je o svetom sporazumu koji sklapamo jedni
s drugima, o posljedici odnosa koje smo imali jedni s drugima, a koji se
proiruju onkraj granica ovog ivota. Na Istoku se o tome govori kao o
karmikom odnosu. To je posljedica koja povezuje pojedinane Due
u skupine nazvane obiteljima. Nije rije o tome da smo uistinu povezani
samo s tim odreenim Duama. Prisutnost u nama zajednika je svim
ivim oblicima. Na bliski odnos u ovom ivotu s bilo kojom drugom
Duom odreuju iskljuivo nai bivi meusobni odnosi.
Pozitivan emocionalni naboj kojega su nosili nai roditelji i kojeg
aktiviraju naa iskustva s njima prije nego to navrimo sedmu godinu
takoer nam se prenose na isti nain, ali pozitivan naboj ne vodi onome
to doivljavamo kao fiziku, mentalnu i emocionalnu nelagodu. Pozitivan
emocionalni naboj koji primamo od roditelja ne ograniava nau sposobnost doivljavanja stvarnog kretanja, nego budi u nama stvaralake
porive, nadahnue i elju da ostvarimo iskustvo svrhovitog ivljenja.
Prvo sedmogodinje razdoblje prenoenja emocionalne palice s
roditelja na djecu moe se smatrati i promiljenim procesom prenoenja sudbine. Do toga dolazi zato to sadraj naeg prvog sedmogodinjeg emocionalnog ciklusa uspostavlja obrazac koji potie odvijanje
i cikliko ponavljanje emocionalnih, mentalnih i fizikih okolnosti
naeg ivota.
Naa sudbina u svakom ivotu prenosi se vibracijski tijekom, posljednjih sedam mjeseci u maternici, u emocionalnom smislu prenosi se
tijekom prvih sedam godina nakon roenja, mentalno izmeu sedme
i etrnaeste godine, a u fizikom do dvadeset prvog roendana. U svakom od tih sluajeva sudbina se prenosi utiskivanjem. Tijekom prvih
sedam mjeseci utisci se uglavnom prenose vibracijama aktivnosti koje
doivljavamo u majinoj maternici. Do toga dolazi svrhovito kroz nae
iskustvo njezinih otkucaja srca, disanja, cirkulacije, tjelesnog kretanja,
odjeka njezina glasa i slino tome. U prvih sedam godina utisci se
prvenstveno prenose putem interakcije s roditeljima i bliom obitelji.
Tijekom tinejderskih godina na nas utjeu kolovanje i vrnjaci. Od
etrnaeste do dvadesei prve na nas utjeu prve ljubavi i odnosi sa
irim fizikim iskustvom svijeta. Kad navrimo dvadeset prvu godinu
Sve dok se osjeamo ugodnije u stanju lai nego u stanju Prisutnosti, osjeat
emo se ugodnije ivei u vruem svijetu. Ako ne uspijevamo zapaziti svoju
unutarnju vruinu, takoer ne moemo zapaziti ni to pakao uistinu jest.
Takvo emocijama potaknuto stanje unutarnje vruine nazivamo
razliitim imenima, ali njegovi najvaniji predstavnici su strah, bijes i
tuga. Strah, bijes i tuga su mentalne definicije posljedica unutarnje vruine.
Razumijevanje odnosa izmeu vruine i negativnog emocionalnog naboja,
kao i spoznaja da je emocionalno tijelo metaforiki povezano s elementom
vode, prua nam posve nov uvid u mnotvo jezinih izraza koji opisuju to
emocionalno preoptereenje:
Vrue kao u paklu.
Pei na laganoj vatri.
Uskipio sam od bijesa.
Isputanje pare.
Gubim hladnokrvnost.
Vaditi kestenje iz vatre.
Razina unutarnje vruine ili nelagoda emocionalnog tijela odreuje se
intenzitetom poetnih djejih iskustava koja su je i izazvala. Osim metafo-rike
paklene vatre u koju smo pretvorili svoje iskustvo vanjskoga svijeta, unutarnja
nelagoda u ponaanju oituje se na dva glavna naina:
1.
i nezakonito. Primjerice, ako dvogodinjak tri gol na javnome mjestu, to je posve u redu, ali ako bi osmogodinjak gol trao po koli
to bi se smatralo neprikladnim, a u veini drutava nezakonitim za
osamnaestogodinjaka. Ovdje ne raspravljamo o tome bi li spontano
ponaanje trebalo ublaiti. Bavimo se posljedicama takvog ina.
Preoblikovanje spontanog ponaanja najee potiu i obavljaju roditelji koristei se rijeima prestani i ne. Ono to ljudi ne uspijevaju
zapaziti je da spontano ponaanje nikada ne prestaje kad ga se prekida
nasilnom disciplinom. Jednostavno se preobraava u neto drugo.
Postaje proraunata drama. Pretvara se u otpor. Djeju Prisutnost
zamjenjuje la odraslih. Naa proraunata drama je uspjena utoliko
to postajemo prihvatljivi za svijet odraslih, ali u istom trenutku ta
prihvatljivost nae izvorno ja ini neprihvatljivim i nama samima.
Takvo unutarnje stanje stvara sukob, a taj se sukob kasnije odraava
prema van u obliku privlaenja panje i prihvaenosti u svijetu. To je
nadahnue za najvei dio nae drame. Trajni otpor prema vlastitoj
izvornosti takoer je i katalizator za stalni porast topline u
emocionalnom tijelu, jer otpor po svojoj prirodi izaziva rascjep, a
rascjep vruinu.
Jednom kad spoznamo da neki dijelovi naeg izvornog ponaanja
vie nisu prihvatljivi, osmiljavamo male predstave kako bismo
postali prihvatljivi. Naa procjena o uspjenosti tih predstava temelji
se na tome koliko panje dobivamo od roditelja i bliske obitelji dok
ih provodimo. esto je bilo kakva panja, makar i negativna, makar
i s neugodnim posljedicama, bolja od nikakve. Shodno tome, na je
repertoar predstava bio osmiljen tako da sadrava ponaanja koja
izazivaju i pozitivnu i negativnu panju. Te neizvorne predstave
postale su dio naeg dramskog repertoara koje ponavljamo sve do
danas kad god od ljudi oko sebe traimo panju ili prihvaanje.
Zelju za panjom i prihvaanjem mogue je pozitivno i stvaralaki
usmjeriti, to se postie mnogim oblicima izvoakih i stvaralakih
umjetnosti. Meutim, potrebno je najprije nauiti kako da sami sebi
pruimo panju koju elimo dobiti od drugih. U pozadini elje za
panjom i prihvaanjem lei udnja za smanjenjem nelagode ili
vruine uzrokovane negativnim emocionalnim nabojem. Naa
drama predstavlja uvjerenje da e netko drugi ublaiti ili otkloniti
nelagodu umjesto nas.
2. Postupci samolijeenja - ublaavanje i kontrola. Druga je
posljedica jakog negativnog emocionalnog naboja takoer vrsta
dramatinog ponaanja, koja izvire iz reakcije na unutarnju
nelagodu.
Procesemocionalnogienja
Dosad smo u okviru Procesa prisutnosti nauili etiri percepcijske
metode:
odrasle osobe. To je vrisak djejeg ja, odjek prolosti koja priziva nau
panju, jer samo naa panja moe obnoviti stvarnu ravnoteu kvalitete
svih naih iskustava. Stoga na svoje emocionalno iskustvo odluujemo
odgovoriti sklapanjem oiju i zamiljanjem svoga djejeg ja koje se
zbog namjetaljke glasnika osjea upravo kao i mi sami. I to smo ve
vjebali. Ako prigrlimo svoje djeje ja, automatski budimo suosjeanje.
Time govorimo: Moe doi k meni, a ja u te bezuvjetno voljeti sve
dok ne proe ono to te plai, ljuti ili rastuuje.
Kad iskreno pristupimo svom djejem ja, prsa e nam se automatski
ispuniti emocijama kojima se dugo odupiremo. Potisnute emocije izranjat
e u valovima i rastvarati se u suzama. Osjetit emo energiju kako se uzdie iz solarnog pleksusa kroz prsa i vrat te naposljetku izlazi iz tijela.
Nerijetko moemo imati osjeaj da vruina doslovce naputa tijelo.
Kad se ti osjeaji primire, osjetit emo olakanje i spokojstvo. Dosljednom
primjenom Procesa emocionalnog ienja otkrit emo da se glasnik
koji nas je uvijek iznova uznemiravao vie ne vraa. Zato bi se i vratio
kad smo svjesno primili poruku? Ponekad emo dva ili tri puta tijekom
nekoliko dana ili tjedana morati proi kroz taj postupak emocionalnog
ienja kako bismo obnovili ravnoteu nekog konkretnog iskustva. No,
svojom predanou i odanou svakako emo je obnoviti. Sto marljivije
primjenjujemo Proces emocionalnog ienja, to smo vjetiji i uinkovitiji.
Stoga nova staza nauenog odgovornog ponaanja izgleda ovako:
Otpustimo glasnika - prihvatimo poruku
-osjetimo je - pustimo je da proe.
Tom metodom moemo razrijeiti neslaganja, iscijeliti fizike bolesti
i integrirati svaku konfliktnu situaciju stanja i zbunjenosti koje nam se
pojave u ivotu. Svaki put kad je primjenjujemo bit emo podjednako
zapanjeni spoznajom da kvalitetu svakog vanjskog iskustva moemo
preobraziti ako ga svjesno prenesemo u vlastitu nutrinu i suosjeajno
promijenimo. Ova metoda bez ikakve dvojbe potvruje da je kvaliteta
svakoga vanjskog iskustva puki odraz naeg unutarnjeg emocionalnog stanja. Dokazuje da mir ovisi samo o nama, a ne o drugim
ljudima. Pokazuje nam da se u svakoj neuravnoteenoj odrasloj osobi
krije zanemareno dijete. Takoer nam razotkriva da suze iscjeljuju
duu te da je suosjeanje klju kojim ponovno moemo otvoriti dveri
vlastita srca.
Vjebeuvodi
Konkretna svrha ovog odjeljka je priprema za vjebe u vodi koje emo
obavljati tijekom sljedee tri vjebe. Ako zbog nekog stanja ili okolnosti ne
moete potpuno lei u kadu s vodom, tada morate jednostavno nastaviti kao
i dosad, s petnaestominutnim vjebama disanja i tijekom sedme, osme i
devete vjebe. Ipak, korisno je proitati informacije o vjebama u vodi, jer
biste kasnije mogli imati koristi od toga.
Sljedee tri vjebe provodimo tako da legnemo u kadu s toplom, ne vruom,
vodom u trajanju od 20 minuta. Dok smo u vodi ne trebamo svjesno povezivati
disanje. Trebamo leati to mirnije i panju usmjeriti na emocionalna iskustva koja e
izranjati u svijesti kao posljedica leanja u vodi.
im izaemo iz kade trebamo obaviti petnaestominutnu vjebu
disanja. Mogli bismo otkriti da nakon leanja u kadi vjeba disanja
pobuuje dublja fizika, mentalna ili emocionalna iskustva. Ne zaboravite,
ako nam se neko iskustvo uini neugodnim, moramo nastaviti s povezanim
disanjem i ostati oputeni koliko god trajalo. Osim tri vjebe u vodi koje
moramo napraviti da bismo aktivirali sedmu, osmu i devetu vjebu, doputeno
je, pa ak i preporuljivo, tijekom ta tri tjedna raditi dodatne vjebe u vodi.
Kad stignemo do ove faze Procesa prisutnosti, neka nas prati spoznaja da nas
je sve ono to smo dosad proivjeli pripremilo za vodene vjebe. Stoga imajmo
samopouzdanja i u ovom dijelu putovanja. Sljedee bi vas informacije trebale
uvjeriti da su vodene vjebe posve blage:
1. Vano je da tijekom 24 sata prije vodenih vjebi pijemo
dovoljno vode. Vodu bismo trebali prestati uzimati dva sata prije
vjebe u kadi, kako vjebu disanja ne bismo obavljali s punim
mjehurom. Do tada e nam tijelo biti dovoljno natopljeno vodom.
2. Kad poinjemo s vodenom vjebom, moramo se uvjeriti da je voda
dovoljno topla. Dok ulazimo u kadu voda ne smije biti neugodna, nego
topla na dodir. Idealna temperatura za ovaj postupak je ista kao i
temperatura naeg tijela. Preporuuje se da nabavimo termometar koji e
nam pomoi da iskuamo vodu prije ulaska u kadu, kako bi nam to
iskustvo bilo ugodno i blago.
3. Tijekom vodene vjebe trebamo leati u vodi tako da smo posve
prekriveni njome i da nam iz nje viri samo lice. Vano je da nam
voda tijekom itave vjebe prekriva podruje srca.
4. Ako tijekom vjebe netko sjedi pokraj nas, bilo bi dobro da dogo
vorimo znak (primjerice, kuckanje po kadi), kako bi nas ta osoba
dnevno
obavljamo
petnaestominutne
vjebe
SEDMAVJEBA
(prva vjeba u vodi)
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
U ovom se tijelu osjeam sigurno.
Osjeajimaprolazimokrozemocionalno
tijelo
Sada smo dosegnuli vanu prekretnicu u Procesu prisutnosti, stoga emo
nakratko ponoviti neke informacije koje smo spomenuli u prvom dijelu
knjige. To e nam pomoi da integriramo dosad prijeen dio putovanja i
da se pripremimo za nov teren.
U prvom dijelu ove knjige upoznali smo se sa Stazom svjesnosti. To je
staza kojom se naa svijest kree dok ulazimo u iskustva ovog
emocionalnog, mentalnog i fizikog svijeta. Kratko prisjeanje na uvide koje
dobivamo kad smo svjesni te staze pruit e nam bolje razumijevanje
vanosti iskustva koje Proces prisutnosti sada otvara pred nama, odnosno,
naeg ulaska u dublju emocionalnu svjesnost.
Kao to je objanjeno u prvome dijelu knjige, Stazu svjesnosti lako je
identificirati promatranjem uobiajenog razvoja novoroeneta. Iako je
emocionalno, mentalno i fiziko tijelo ve vidljivo i razvija se od
Smirivanjeega
Tijekom prvih est vjebi Procesa prisutnosti usredotoili smo se na
aktiviranje procesa rainjavanja i na uenje postupaka potrebnih da bismo
Proces emocionalnog ienja mogli primijeniti u svom svakodnevnom
iskustvu. in rainjavanja odlikuje namjera da potisnutim uspomenama
iz prolosti dopustimo da ponu izranjati na povrinu kako bismo ih mogli
svjesno integrirati. Ta je namjera utvrena i aktivirana onog trenutka kad smo
prvi put poeli svjesno povezivati disanje u prvoj vjebi. Proces prisutnosti
olakava nam provoenje te namjere redefiniranja prolosti, ili barem
njegove ideje, na takav nain da iz onoga to smo proivjeli moemo dobiti
iskustvene uvide. Zahvaljujui tome, postajemo svjesniji naslijeenih
postupaka i sustava uvjerenja koji nam nisu od koristi.
Preuzimanjekontrolenadnegativnim
U okviru Procesa prisutnosti detaljno se govori o negativnom emocionalnom naboju. Postojanje negativnog naboja gotovo da nam prua priliku
da krivnju za svoje sadanje okolnosti prebacimo na prolost. Naalost,
od takvog naina razmiljanja nema nikakve koristi, osobito zato to sada
svjesno i dosljedno smanjujemo uinak negativnog emocionalnog naboja
na sadanje okolnosti. Vrlo je vjerojatno da smo tijekom posljednjih est
vjebi vie obnovili svoju emocionalnu ravnoteu nego tijekom itavog
dosadanjeg ivota. Sljedeih nekoliko vjebi ubrzava taj postupak. Uskoro
neemo imati nikakvih izgovora za to to ne uivamo u svom ivotu, bez
obzira na to kako se on odvija. Ili moda ipak hoemo?
Tijekom itanja prvog dijela knjige dobili smo savjet da pitanjima
pristupamo na nov nain. Od nas se trailo da se usredotoimo na
proces postavljanja pitanja, ni na koji nain ne forsirajui odgovore.
Sada samo na trenutak moemo zaboraviti tu uputu, jer pred nama je
nekoliko pitanja koja e dobiti odgovore. Dok itamo ono to slijedi,
moramo imati na umu da nas istina uvijek oslobaa, osobito ako je
moemo priznati sami sebi.
Ni na koji nain ne moemo zanijekati da se na ivot odvija upravo
onako kako smo usmjerili panju. Isto tako, kvalitetu svih naih ivotnih
Prihvaanjefizikeprisutnosti
Prihvaanje fizike prisutnosti prvi je korak koji moramo poduzeti u
ivotu kako bismo trajno napustili reaktivno ponaanje i usvojili svjesno djelovanje. Ako u svom ivotu nismo fiziki prisutni, ne moemo
donositi odgovorne i korisne odluke. Odgovorno ponaanje je uzrono
i zato e nas automatski dovesti do poveanja unutarnjeg spokojstva i
vanjskog sklada, ali da bismo probudili to stanje Postojanja, moramo
biti prisutni u svome ivotu.
Ako nismo prisutni u fizikome tijelu, tada lutamo mentalnom razinom. To znai da naa svijest lebdi nekim idejnim prostorom kojega
nazivamo prolou i budunou. Tada ivotne odluke donosimo
na temelju opaaja koje primamo na tim prividnim mjestima. Kako bi
nam te odluke na bilo koji nain mogle biti korisne? Odluke utemeljene
na dogaanjima iz prolosti i eventualnim dogaanjima iz budunosti
najee su reaktivne, a samim tim i uvijek tetne za nas. Najee se temelje
na posljedicama pa su stoga neuinkovite. Zbog toga su svakodnevne
vjebe disanja toliko vane. Svjesno povezano disanje najbri je postupak
za izvlaenje svijesti iz mentalnog stanja ivota u vremenu, kako bismo
mogli poeti prikupljati i odravati svjesnost fizike prisutnosti.
Tijekom djetinjstva smo poeli usvajati naviku mentalne evakuacije fizikog tijela i bjeanja u prividno mentalno iskustvo koje sada
nazivamo vremenom. To smo inili jer smo se plaili onoga to nam
se dogaalo u sadanjem trenutku. To je posve jednostavno - osjeaj
vlastite Prisutnosti izgubili smo zbog straha. Strah nas nagoni da napustimo fiziko tijelo. Svoju smo izvornu Prisutnost zamijenili za oklop
lai. Proivljavali smo iskustva koja su uzrokovala strah, a budui da
nismo shvaali to nam se dogaa ili to bismo u tome pogledu mogli
poduzeti, u mislima smo pobjegli u prividne hodnike vremena. Na tom
nestvarnom mjestu mogli smo se pretvarati da je sve u redu ili da e
biti u redu jednoga dana. No, vie se ne nalazimo vi toj situaciji.
Tijekom proteklih est vjebi stekli smo dublji uvid u uzroke fizike,
mentalne i emocionalne neravnotee. Takoer smo usvojili percepcijske
metode koje e nam pomoi da poloimo temelje povratka svjesnosti
sadanjeg trenutka. Primjenom Procesa emocionalnog ienja ve smo
poeli mijenjati svoj stav prema vlastitom ivotnom iskustvu te vie
ne reagiramo, nego svjesno djelujemo. I sama injenica da smo stigli
do ovoga dijela Procesa prisutnosti dokaz je da smo iskreno odluili
preuzeti odgovornost za kvalitetu svog ivota.
Sada nam vie nee biti teko u mislima napraviti skok koji e nam
omoguiti prihvaanje injenice da su sva tegobna (zastraujua) iskustva
OSMAVJEBA
(Druga vjeba u vodi)
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Odgovoran/odgovorna sam za vlastito spokojstvo.
Buenjespokojstvaputemopratanja
Na nekoj razini svi smo bijesni, jer kao djeca nismo dobili bezuvjetnu
ljubav. Sve su nas samo uvjetno voljeli. To nije optuba, nego tegobna
situacija u koju nas dovodi roenje u svijetu u kojemu se stanje neprestano mijenja. Od djetinjstva smo itav svoj ivot i svu svoju energiju
troili pokuavajui ivjeti u skladu s uvjetima koji su nam trebali,
prema naem miljenju, pribaviti bezuvjetnu ljubav, a da toga uope
nismo bili svjesni. To se oitovalo u beskonanom fizikom, mentalnom i emocionalnom djelovanju ili predstavama koje smo odigravali
pokuavajui privui panju i prihvaanje. Naalost, druge ljude ne
moemo predstavom prisiliti na bezuvjetnu ljubav. Sva panja koju
privuemo predstavom po svojoj je prirodi uvjetna. Istina je da smo
svaki put doivjeli neuspjeh pokuavajui privui panju za kojom
smo eznuli. Neuspjeh smo doivjeli jer bezuvjetna ljubav nije novac,
nije neto to moramo ili moemo zaraditi. Ljubav ne moemo postii
zaslugama. Ne moramo biti sposobni da bi nas drugi voljeli. Ljubav
sve je uvijek zadovoljavajue, zgodno, dobro i ne previe loe. No, u emocionalnom tijelu skrivenom ispod povrine svijeta svakog ovjeka koji nije
spontano radostan i kreativan, skriva se uplaeno, bijesno dijete slomljenog
srca koje nije dobilo bezuvjetnu ljubav. Taj je uvid klju naega osloboenja,
vrata koja vode spokojstvu. Taj je uvid temelj sveukupnog opratanja.
Kad negativno prosuujemo ponaanje ljudi koji nas okruuju, tada
potrebu za ljubavlju tumaimo kao neto drugo. U svijetu koji se ovoga
trenutka nalazi pred nama promatramo odraze svoje prolosti i projicirane
budunosti, i stoga se u nama javljaju negativne prosudbe. Kad se pribliimo
svjesnosti sadanjeg trenutka poet emo jasno uviati da svijet koji nas
ovoga trenutka okruuje uvijek trai nau bezuvjetnu ljubav na jedini njemu
dostupan nain, jer i mi sami to inimo. Svijet samo zrcali nau patnju.
U ovome trenutku putovanja Procesom Prisutnosti korisno je iskreno
razmisliti kako smo se odnosili prema onim ljudima ti naem svijetu
koji su traili nau bezuvjetnu ljubav. Podsjetimo se da su se koristili
jedinim sredstvima koja su im bila na raspolaganju: pogrenim primjerima koji su u njih emocionalno utisnuti dok su bili djeca. Navodi
li nas vlastita oholost da pretpostavimo kako su se trebali ponaati
drukije i da su trebali biti pametniji, iako nije bilo nikoga tko bi im
posluio kao primjer? Jesmo li mi sami bili bolji od njih?
Presudno je da sada odluimo svjesno se prisjetiti svih onih ljudi iz
svojega ivota kojima ne moemo oprostiti. Ti su ljudi arina toka nae
djetinjaste osvete. rtve su nae oholosti. To su istodobno oni ljudi koji
samo ekaju da nam pomognu da otkrijemo vlastito spokojstvo. Dok ih
ne oslobodimo okova vlastitih prosudbi, ostat emo u zatvoru vlastite
zbunjenosti. Bijes koji osjeamo prema njima predstavlja nedostatak
jasnoe u naem razmiljanju i uzrok je naem nemiru.
Zamolimo Unutarnju prisutnost da nas obdari snagom, suosjeanjem i
emocionalnom zrelou kako bismo im mogli oprostiti. Zamolimo Unutarnju
prisutnost da nam razotkrije suprotnost oholosti. Ljudi koje smo odluili
kazniti i osuditi time to im ne opratamo zapravo su nai prikriveni spasitelji. Nitko nas ne moe prisiliti da oprostimo, niti moemo mehaniki
oprostiti samo zato to je to ispravno. Zbog toga moramo ponizno zamoliti
pomo Kad Unutarnju prisutnost zamolimo da nam pomogne, poinjemo
ruiti utvrdu vlastite oholosti. Poniznost iskorjenjuje oholost.
Moramo se prisjetiti da su svi roditelji neko takoer bili djeca. Kad
oima svjesnosti sadanjeg trenutka pogledamo bilo kojeg roditelja, vidjet
emo uplaeno dijete koje je takoer baeno u ovaj uvjetovani svijet.
To dijete, kao i djeje ja u nama, udi samo za bezuvjetnom ljubavlju.
Moemo li svoje roditelje smatrati odgovornima zato to su preuzeli
naine ponaanja koje su nauili od svojih roditelja? Zar nam bijes vie
koristi nego suosjeajna odluka da prepoznamo pogreke u vlastitoj
percepciji? Prosudba je nedostatak razumijevanja, nedostatak jasnoe,
virus koji je zarazio nau percepciju. Prosudba je na svim razinama
oholost. Ona je dvostruko mjerilo. Druge krivimo zbog iste situacije
u kojoj se i sami nalazimo. Stoga oprostimo sada svojim roditeljima
blagoslivljajui ih bezuvjetnom ljubavlju koju srno eljeli dobiti od njih
dok smo bili djeca. Tim jednim jedinim inom ljubavi razbijamo tragini
ciklus koji je razarao bezbrojne narataje prije nas. Ako se na taj nain
oslobodimo, unosimo mir u iskustva svih koji e doi i dugo vremena
nakon to napustimo granice svojega sadanjeg iskustva.
Izvorno opratanje kree od naega ponaanja prema vlastitom
djejem ja. Taj dio svojega iskustva moramo voljeti bezuvjetno, inae
nikada neemo uspjeti proiriti odjek bezuvjetne ljubavi u svom vanjskom svijetu, zato to vanjski svijet jest i uvijek e biti samo nae zrcalo.
U njemu se odraavamo.
Da bismo iskusili bezuvjetnu ljubav, moramo je pruiti, jer je iskusiti
moemo samo kroz in darivanja.
Nae putovanje prema bezuvjetnoj ljubavi mora poeti sa inom
kojim sebi pruamo ono to traimo od drugih. Ako ne znamo kako
bismo bezuvjetnu ljubav poklonili svom djejem i odraslom ja, koje smo
stvorili kao reakciju na iskustva iz djetinjstva, tada to moramo nauiti.
Moramo zamoliti Unutarnju prisutnost da nam pokae kako bismo to
mogli postii. Moramo odluiti da emo sebe voljeti bez obzira na sve.
Moramo odluiti da emo, bez obzira na sve, imati razumijevanja za
sebe. Sasvim jednostavan, iako i zahtjevan zadatak. Samo ako u tome
uspijemo moi emo u potpunosti razumjeti sljedei uvid:
Bezuvjetna ljubav se daruje. Bezuvjetna ljubav je opratanje.
Sve dok suosjeajnim ponaanjem odraslog ja djejem ja ne pokaemo
da bezuvjetnu ljubav moemo iskusiti samo putem inom davanja, ono
e i dalje vjerovati da je ljubav neto to moramo dobiti iz vanjskoga
svijeta, pa e se tako i ponaati. Ako u vlastiti ivot ne unesemo primjer
bezuvjetne ljubavi, i dalje e nas frustrirati nesvjesno djelovanje naeg
krivo upuenog djejeg ja. Frustrirat e nas, jer kad god svjesno teimo
DEVETAVJEBA
(Trea vjeba u vodi)
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Pozivam sebe da budem spontano radostan/radosna.
Obnavljanjeemocionalneravnotee
Dosad smo u Procesu prisutnosti postigli dovoljno svjesnosti sadanjeg
trenutka da dobijemo uvid ti ono to nazivamo osobnim negativnim
obrascem i ponemo ga svjesno mijenjati. Taj negativan obrazac izaziva
neugodne okolnosti koje neizostavno stvaramo svaki put kad elimo potaknuti iskustvo bezuvjetne ljubavi u svom ivotu. Neminovno se oituje u
obliku okolnosti naega ivota koji nam onemoguuju doivljaj iskustva
bezuvjetne ljubavi. O njemu moemo razmiljati i kao o temi koja lei u
temelju svake nae fizike, mentalne i emocionalne drame.
U ivotu svakoga od nas postoji glavna dramatina tema koja se
ponavlja otkako smo iskoraili iz djetinjstva. Ta nam je tema skrivena sve
dok ne postignemo dovoljno svjesnosti osobnog trenutka da je uoimo
i pozabavimo se njome. Obuhvaa nau nesvjesnu definiciju ljubavi
koju je u emocionalno tijelo utisnuo odnos s roditeljima i promatranje
meusobnog odnosa majke i oca. To nije definicija ljubavi odrasle osobe,
u sva svoja ivotna iskustva. Najvaniji dio ovog koraka je da to moramo initi bez ikakvih uvjeta. Svoje ponaanje ne smijemo odreivati onim to sami elimo. Moramo se drati naela bez obzira na
sve. Ovdje nije rije o uzimanju, nego o davanju. Ovdje se ne radi
o tome to drugi misle ili kako bi mogli ili trebali reagirati na nae
namjere, nego iskljuivo o tome da napravimo sve to je potrebno
kako bismo obnovili ravnoteu kvalitete svog ivota.
Ne trebamo se preputati predstavama koje stvara naa nesvjesna
definicija ljubavi, nego moramo odluiti da emo poduzeti korake kako
bismo potaknuli suprotnost te definicije u vlastitoj nutrini, kao i u svojim
odnosima s ljudima koji nas okruuju. Ako ponemo tako djelovati, odmah
emo osjetiti pomak. Zato? Zato to svijet jest i uvijek e biti zrcalo. Ta e
nam promjena u odnosima sa svijetom i sa sobom pokazati sljedee:
Davanje je primanje.
Nismo odvojeni ni od koga i ni od ega oko sebe.
Kad bezuvjetno dajemo, posjedujemo neogranieno obilje onoga to
predstavlja suprotnost nae nesvjesne definicije ljubavi
kako bismo ga mogli pruiti ovome svijetu.
to prije trebamo shvatiti da:
Od svijeta nita ne moemo uzeti.
Od svijeta ne moemo uzeti ljubav. Svijet je neutralan kao i zrcalo.
U njemu vidimo samo ono to smo u njega sami unijeli. Ako od svijeta
pokuamo uzeti ljubav, sve emo vie doivljavati iskustvo neimatine. Ako uistinu prihvatimo da od svijeta nita ne moemo dobiti,
nego da sami trebamo unijeti bezuvjetnu ljubav u iskustvo svijeta koji
nas okruuje, tada emo prijei most koji vodi do novog i potpunog
iskustva ivota. Tada emo spoznati tajnu doivljavanja bezuvjetne
ljubavi, a ona glasi: ljubav moramo pruati bezuvjetno. Zato? Zato to
smo u svom iskustvu mi jedini koji to moemo. Sami smo apsolutno
odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava.
To je poruka koju su nam pokuavali prenijeti roditelji, lanovi obitelji
i svi oni s kojima smo na bilo koji nain bili intimni u svom ivotu otkako
smo zakoraili u ovaj syijet. To nikada nije bila njihova odgovornost i
nikada nee biti njihova odgovornost da nae iskustvo ispune bezuvjetnom
DESETAVJEBA
(Od poetka ove vjebe do kraja
Procesa prisutnosti vie ne radimo vodene vjebe.)
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Potujem sebe.
ivotsasvrhom:
otputanjedrameukoristdharme
Univerzalni zakon uzroka i posljedice kae: Sto traimo, to emo i
nai te Sto zatraimo, to emo i dobiti. Stoga je automatska i neizbjena posljedica ovog zakona da emo uvijek vidjeti samo ono za
ime tragamo, a sva iskustva naeg ivota uvijek e biti upravo onakva
kakva smo zatraili. Drugim rijeima, na ivot i nain na koji ga
proivljavamo trajan su odgovor na pitanja koja smo postavljali i koja sada
postavljamo. To nam moda nije neposredno oito zbog toga to pitanja
postavljamo uglavnom nesvjesno, na temelju itavog niza sustava uvjerenja
(pogrenih tumaenja) koja smo usvojili kao djeca. Ako nam se zato ne svia
ono to vidimo ili kvaliteta onoga to doivljavamo, naa je odgovornost da
se okrenemo vlastitoj nutrini i promijenimo svoja nesvjesna, uzrona
uvjerenja. To nitko ne moe uiniti umjesto nas. Slobodna volja se i sastoji
u sposobnosti da to uinimo za sebe. Upravo to i jest sloboda. To je istinska
odgovornost. Proces prisutnosti prua nam priliku da je postignemo.
ivjetisasvrhom
Izmeu drugih ljudskih bia i nas postoji provalija, odnosno prazan
prostor, koja se doima stvarnom zbog naeg fizikog tijela. Svijet se oituje
upravo u toj provaliji izmeu drugih i nas. Ta je provalija ono to nazivamo
naim svijetom.
Budui da nas fiziko tijelo navodi da povjerujemo kako je ta
provalija stvarna, automatski vjerujemo da smo odvojeni od drugih.
Vjerujemo da nam je tijelo odvojeno od tijela drugih ljudi i da stoga
posjedujemo vlastite fizike osjete. Vjerujemo da posjedujemo vlastiti um, a
time i vlastite misli. Vjerujemo da posjedujemo vlastito srce, a time i vlastite
osjeaje. Vjerujemo da posjedujemo vlastiti duh, a time i vlastita duhovna
iskustva. Takvi opaaji navode nas da povjerujemo kako nismo u zajednici s
drugim ljudskim biima, nego da postojimo sami za sebe. Posjedovanje
fizikog tijela omoguuje nam da povjerujemo kako moemo biti sami.
No, svi smo doivjeli iskustva koja poriu takva uvjerenja. Nazvat emo
ih iskustvima Jednote.
Kad bi se netko drugi povrijedio, osjetili smo bol te osobe u vlastitom tijelu.
Pomislili bismo na nekoga, a onda ga susreli ili bi nas nazvao za nekoliko
minuta. Osjetili bismo neto iza sebe i okrenuli se, uvjerivi se da nas netko
promatra. Pomislili bismo neto, a druga osoba u naoj blizini izgovorila bi
nau misao. Htjeli smo se nekome povjeriti, a ta osoba nas preduhitri i ispria
nam posve isto emocionalno iskustvo. Doivjeli bismo duhovni ili filozofski
uvid, iskustvo ili spoznaju, smatrajui da smo samo mi doli do toga, a onda
bismo uli kako drugi ljudi govore da su nedavno doivjeli isto iskustvo,
uvid ili spoznaju.
Otkrivamo mo vlastite Unutarnje prisutnosti kojom moemo ostvariti sve to elimo, Prisutnosti koja nam je svima zajednika, prisutna
posvuda i u svakom trenutku.
Zadatak pred nama je jednostavan. Pozvani smo da skrenemo pogled
s namirnica i usmjerimo ga u oi blagajnika/blagajnice na drugoj strani
provalije, s odlukom da je priznamo i tako stupimo u dodir s njihovom
Unutarnjom prisutnou.
Bok, mogli bismo rei. Kako ste danas?
To je posve jednostavno i lako. Na kraju bismo mogli rei:
Hvala to se danas pobrinuli za mene.
Posve jednostavno. Posve otvoreno. Posve lako.
U tom trenutku priznavanja, prepoznavanja, prisjeanja i, nadasve,
potovanja, pozivamo Unutarnju prisutnost druge osobe da nam uzvrati
pogled. Vlastitim emo se oima uvjeriti da blagajnik/blagajnica postaju
prisutniji. Zbog toga emo se i sami osjeati prisutnijima. Kad skrenemo
pogled s ega, ponaanja, izgleda i ivotnih okolnosti osobe s druge strane
provalije, u svoj ivot prizivamo stvarno, a time i trajno iskustvo.
Kad odluimo potovati Unutarnju prisutnost druge osobe, istodobno
donosimo odluku da emo sebi pruiti priliku da se izravno zagledamo u
oi Bogu. Time i Bogu pruamo priliku da nam uzvrati pogled i namigne.
Pruamo si priliku da se prisjetimo kako smo svi mi povezane stanice
Jednoga tijela s Jednim umom, Jednim srcem i Jednim duhom.
Dok prizivamo Prisutnost, nikome ne objanjavajui to smo naumili,
pred nama e se razotkriti udo ivota. Uoit emo bixenje svjesnosti
sadanjeg trenutka u naizgled potpunim strancima i u neogranienim
oblicima. U trenucima kad to najmanje oekujemo, zapazit emo mo
Prisutnosti kako nam zaigrano i s ljubavlju uzvraa potovanje.
Kad sebi ponemo doputati sve vie tih iskustava Jednote, bez i
traka sumnje emo znati da nikada ne moemo biti osamljeni i da to
nikada nismo ni mogli biti. Bit e nam dragocjeni svi oblici ivota. A
kad kroz osobno iskustvo uistinu prihvatimo da smo svi mi Jedno, u
tome e se trenutku podii koprena i uvidjet emo da sve ima svoju
svrhu i da e je uvijek imati.
LJUBAV JE NAA SVRHA.
etvrtidio
Posljedice
Gdje je vrtlar, ondje je i vrt!
moemo pronai samo ako smo prisutni u ivotu koji proivljavamo ovdje
i sada. Bez obzira na to jesmo li kroz Proces proli uistinu iskustveno
ili smo samo proitali knjigu, pokrenuli smo energetsku namjeru koja
e zauvijek promijeniti tijek naeg ivota. Svaki dio Procesa prisutnosti
je uzroan i zato su posljedice ve na putu ostvarenja.
Sada emo dodatno osvijestiti neke od posljedica svjesnog uputanja
u buenje svjesnosti sadanjeg trenutka.
Plodovi
Plodovi oznaavaju neke od prekrasnih mogunosti koje nam se pruaju
kad odluimo prihvatiti svjesnost sadanjeg trenutka. Moda smo u
svom ivotnom iskustvu ve prepoznali neke od njih. Kad se to dogodi,
svjesno ih priznajmo i izrazimo im potovanje tiho se zahvalivi naoj
Unutarnjoj prisutnosti.
1. U situacijama u kojima smo neko reagirali, sada djelujemo
svjesno.
To je posljedica smjernijeg djelovanja. Kad istinski shvatimo da smo
sami odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava, tada se javlja manja
vjerojatnost da emo samo reagirati na svoje ivotne okolnosti, kako
god se one odvijale. Na nekoj jako dubokoj razini svjesni smo da je na
ivot uvijek zbir naih prolih misli, rijei i djela te da je okrivljavanje
drugih zbog onoga to se dogaa oigledno poricanje te istine. Takoer
emo otkriti da nam se emocionalni naboj smanjio, jer smo neutralizirali barem dio tog naboja u emocionalnom tijelu. Stoga postoji manja
vjerojatnost da se raspametimo ili prasnerno zbog sitnica. Manja
je vjerojatnost da emo izazivati iskustva proeta strahom, bijesom i
tugom. Reaktivno ponaanje je nesvjesno. to svjesniji postajemo, to
je manja vjerojatnost da emo pribjegavati poricanju.
2. Imamo vie energije. Prije nego to smo dobili priliku za
smanjivanje negativnog emocionalnog naboja, jako smo puno
energije ulagali u smirivanje i ovladavanje nelagodom koja je izvirala
iz emocionalnog tijela. Prije nego to smo shvatili da svijet
funkcionira kao zrcalo koje nam odraava ono to ne moemo
vidjeti u vlastitoj nutrini bili smo skloni troiti jako puno energije
suprotstavljajui se vlastitim odrazima. Osim toga, ulaganje energije
u strah, bijes i tugu iscrpljuje na svim razinama. Zamjeranje i
nesvjesno planiranje osvete zbog onoga to nam se dogodilo u
prolosti, crpi nam energiju. Jako nas zamara pokuaj
ovladavanja budunou da se ne bi ponovila
da ivot nikad ne zavrava te stoga nema smisla uriti kako bismo neto
dovrili. Vie nismo usmjereni na odredite, nego na putovanje. Kad ne
urimo kroz ivot, kvaliteta nae panje automatski se poboljava, a zbog
toga neminovno obavljamo sve vie poslova.
6. Vie uivamo u radu. To je povezano s prethodnim objanjenjem.
Prije nego to zaponemo Proces prisutnosti, nerijetko se poigravamo
milju da napustimo svoj sadanji posao i pronaemo novi. Zbog
toga to ivimo u vremenu ne uivamo u poslu kojim zaraujemo
za ivot, kao ni na svom radnom mjestu. Meutim, kad dovrimo
Proces i nastavimo sa svojim ivotnim putovanjem, otkrivamo da u
svom radnom mjestu sve vie uivamo. Kolege nam postaju drae,
posao zanimljiviji i jednostavniji, a pomisao o naputanju tog posla
polako nestaje. Shvaamo da smo upravo ondje gdje trebamo biti i da
emo biti ondje sve dok ne dovrimo taj posao. Znamo da e se, ako i
kad odemo, vrata promjene otvoriti bez ikakva napora i automatski.
Spoznajemo da je nae radno mjesto u ovom konkretnom trenutku
naeg ivota dio ispunjavanja nae ivotne svrhe. Poinjemo vie
uivati u svojoj radnoj okolini, ne zato to se ona promijenila, nego
zato to smo, razrjeavanjem unutarnjih sukoba, promijenili svoj
odnos prema njoj.
7. Manje se odupiremo ivotnim strujama. To je prirodna poslje dica
spoznaje da sve u naem ivotu ima svoje vrijeme i mjesto. Postizanje
svjesnosti sadanjeg trenutka omoguava nam da shva timo kako je sve
ono to se dogodilo u prolosti, osobito ona tegobna iskustva, predstavljalo
temelj naeg emocionalnog rasta i evolucije nae ovjenosti. Shvaamo da
srea doe i proe, da je tek prolazno stanje i da tijekom tih sretnih
trenutaka uivamo, ali zapravo ne rastemo u emocionalnom smislu. To
su razdoblja odmora u okviru emocionalne evolucije. Zbog toga se
priklanjamo izvornoj radosti koja nije emocionalno stanje, nego stanje
Postojanja u kojemu prihvaamo sve ono to nam ivot prua, osobito teke
trenutke. Izvorna radost nam ukazuje da je srea vrijeme smijeha,
odmora i igre, a trenuci takozvane nevolje su razdoblje rasta,
introspekcije i prikupljanja snage za beskrajno putovanje. U svjetlu te
spoznaje, srea i nesrea pretapaju se u jedno. Radosni smo i u srei i u
nesrei, jer i jedno i drugo prihvaamo kao sutinske sastojke potrebne
za postizanje uravnoteenog i skladnog ivota. Kad prihvatimo i sreu i
nesreu nae iskustvo postaje cjelovito i tako naziremo vlastitu Svetost.
Zbog toga se manje odupiremo ivotnim strujanjima. Naposljetku nauimo
potpuno se predati i prepustiti se bujici. Doputamo ivotu da nas
svjesnost sadanjeg trenutka. Ne ele ivjeti svjesno. Oni koji se i dalje ele
drati jueranjih dogaaja te se sa strahom pripremaju za uase koji ih
ekaju sutra, ne uivaju u drutvu ljudi koji su odluili svjesno napustiti te
dramatine predstave. Ljudi koji, ispunjeni strahom, i dalje ele spavati u
svijesti utemeljenoj na vremenu, tako se ponaaju zato to im je jo potreban
odmor. Zbog toga e se postupno odmaknuti iz naeg drutva kad odluimo
probuditi svjesnost sadanjeg trenutka. Tako im je ugodnije, jer kad bi
ostali izloeni zraenju nae sve jae Prisutnosti, mi bismo im postali
jasno zrcalo njihovih potisnutih emocionalnih problema. Svjesnost
sadanjeg trenutka ne razmilja
0 okrivljavanju ili aljenju i ne raspravlja o nepotenim ivotnim
priama. Zato oni koji nisu spremni prevladati mentalitet rtve i
pobjednika nestaju iz drutva osobe koja kree prema svjesnosti i
odgovornosti poput pljeve na vjetru.
30. Automatski usvajamo pozitivan stav. A zato i ne bismo? Kad smo ve
odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava, zato ne bismo uivali u
svakom koraku ivotnog putovanja? ivot je prekrasan!
Ako smo uistinu svjesni da nam se sva neoekivana i tegobna
iskustva dogaaju samo radi naeg najuzvienijeg dobra, tada
emo biti pozitivni i optimistini ak i kad se suoimo s najteim
okolnostima. Lako je biti optimist dok je ivot lagan, ali da bismo
bili optimistini u svakom trenutku, bez obzira na sve, moramo biti
svjesni sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka ne prihvaa
prisilan pozitivan stav. Prisilan pozitivan stav najee je oblik
poricanja. Kad smo svjesni sadanjeg trenutka na optimistian stav
prema ivotu nikoga ne razdrauje niti je umjetan, nego je spontan
1 zarazan. Negativan stav svojevrstan je oblik drame. Negativnost
je stanje poricanja. Ljudi s negativnim stavom vjeruju da su rtve
ili pobjednici, da im iskustva namee neto izvan njih te ih moraju
prevladati ili ovladati njima.
31. Zaokuplja nas vlastito duhovno blagostanje. Zahvaljujui poveanoj
svjesnosti sadanjeg trenutka automatski se okreemo dijelu svog Bia
koje uvijek ostaje nepromijenjeno, to god se dogaalo. Stoga se
besmrtnost kao iskustvo u naoj svijesti poinje pojavljivati kao stvarna
spoznaja. Poinjemo se prisjeati neega to se nikada ne mijenja.
Postajemo svjesniji onoga to uvijek postoji. Teimo razvijanju odnosa
s tim dijelom svog Bia, jer kako postajemo sve svjesniji sadanjeg
trenutka, to nam je jasnije da sve izvorno izvire iz naeg Besmrtnog Ja.
Stoga se okreemo prema vanjskim i unutar njim metodama koje potiu
svijest o naoj duhovnosti. Bog prestaje
Odgovornoirenjesvjesnostisadanjeg
trenutka
Dok se budimo Eagano ustanimo iz kreveta,
Tiho, na vrstima prstiju, napustimo mranu prostoriju I zakoraimo
u svjetlost jutra.
Poigrajmo se.
Nemojmo protresti druge u krevetima,
Jer spavaju zato to im je odmor jo potreban.
Kad se probude i zauju kako se igramo,
Sigurno e doi i pridruiti nam se.
Naa sve via razina svjesnosti omoguuje nam da jasnije zapaamo tegobe
drugih ljudi koji mjeseare ovim svijetom. Ako ste ikada probudili
mjeseara, znate koliko su potreseni i izgubljeni. Kad susretnete mjeseara,
najbolje ga je ne buditi, nego ga njeno odvesti u sigurnost njegova kreveta,
gdje moe na miru spavati i probuditi se prirodnim putem. Bilo bi opasno
i pogreno prodrmati ga iz sna. Morao sam nauiti tu lekciju. Zato vam
sada elim prenijeti to znanje kako bi vaa iskustva bila jednostavnija i kako
biste bili odgovorniji nego to sam ja bio u poetku.
Kao to sam vam ve objasnio u uvodu knjige, Proces prisutnosti mi je
razotkrio uvjerenje da takav postupak mora postojati te da bih ga mogao
otkriti kroz vlastito iskustvo. Nisam udio za trenutanim prosvjetljenjem.
Zapravo, pretpostavljam da sam jedini neprosvijet-ljeni ovjek u svom
svijetu. Imam jak osjeaj da u, kad svjesno i u potpunosti zakoraim u
vjenost sadanjeg trenutka, otkriti da me svi ostali ve ekaju ondje. Mahat e
zastavom na kojoj e pisati: Pa gdje si dosad? Pretpostavljam da u se u tom
trenutku svog putovanja baciti na koljena i histerino nasmijati vlastitoj
gluposti. Upravo taj smijeh je lijek za kojim uistinu tragam. Meutim, budui
da mi se svia ideja o sluenju, odluio sam da postupno i metodino
zakoraim u vjenu, apsolutnu svjesnost sadanjeg trenutka kako bih
mogao podrobno oznaiti teren. Taj sam pristup odabrao kako bi moji
tragovi mogli posluiti kao primjer drugima koji krenu na to putovanje. To
je moj mali prinos dharmi ovjeanstva. Svjestan sam da se tu krije paradoks,
ali i sam ivot je paradoks koji ne moemo razrijeiti razmiljanjem, iako je
posve razumljiv naem srcu.
Kad sam se tek upustio u iskustvo prikupljanja svjesnosti sadanjeg
trenutka, to sam uinio nesvjesno, oajniki pokuavajui obnoviti
ravnoteu vlastitog ivota. Putovanje sam otpoeo ulaskom u svijet
iscjeljivanja, ne stoga to sam oduvijek elio biti iscjelitelj, nego zato to sam
trpio velike bolove. No, upoznavi se s razliitim oblicima umijea
iscjeljivanja, istodobno su me zanijele mogunosti da ne djelujem samo na
vlastito stanje, nego i na stanje drugih ljudi.
Ako iscjeljivanju pristupamo kao profesiji, u tome se krije jaka hrana
za ego. Prikrada nam se bez ikakva upozorenja. To se dogodilo i meni.
Prije nego to sam uspio postii bilo kakvu ravnoteu kvalitete vlastitog
ivota, ve sam pokuavao iscijeliti itav svijet. O sebi sam razmiljao kao o
iscjelitelju, iako sam svoj oslabjeli ego prikrivao skromno priznajui da
iscjeljujem samoga sebe. Potajno mi se sviala ideja o koritenju nevidljive,
mistine i magijske moi kojom bih mogao
je to lano stanje. Gdje god sam pogledao, netko je trebao moju pomo.
Bio sam preplavljen bolnim uzvicima. Nigdje nije bilo kraja nevoljama.
No, onog trenutka kad sam shvatio da zapravo ja trebam pomo, onog
trenutka kad sam odbacio oholost i ponos kako bih mogao zatraiti
pomo, poela mi je stizati u svim oblicima i uzdigla me iz provalije
zabluda. Tek mi je tada vlastiti svijet poslao mudre uitelje koji su me
uili kako brinuti o sebi, kako se usmjeravati, iscjeljivati i uiti. Kad bi
mi koji od tih uitelja prenio svoje pouke, nestajao bi isto tako brzo kao
to bi se i pojavio, ne doputajui mi da se previe oslanjam na njega.
Pokazali su mi koji mi je zadatak, ali su me ostavljali da ga sam obavim.
Nisu mi previe pomagali. Nisu se mijeali. S ljubavlju su me pouavali, a onda hitro odlazili kako bih mogao sam donositi svoje odluke.
Pristupali su mi bez saaljenja ili naklonosti, a odlazili bez ikakve
zabrinutosti. Pruili su mi snagu, a zauzvrat nisu traili nita.
Na takvom sam temelju razradio svoj pristup Procesu prisutnosti.
Od trenutka kad sam drugima odluio olakati ovo putovanje, proglasio sam se voljnim uenikom svjesnosti sadanjeg trenutka. Nisam
uitelj, nego voljan, ali posve prosjean uenik. Sada to znam. Svima
nama zajednika Prisutnost odgovorna je za bilo koje postignue koje
je ukrasilo moje iskustvo ivota.
Dao sam sve od sebe da vrata mog srca i uma ostanu otvorena kako bi
drugi ljudi mogli biti moji uitelji. U biti, uitelji su mi bili svi koji su mi se
obratili elei da im osobno olakam Proces prisutnosti. Svi su oni doli
i predali mi svoja uenja. Upravo je njihova predanost buenju vlastitog
iskustva svjesnosti sadanjeg trenutka uvrstila integritet tog udesnog
postupka. Na povrini se inilo da ja pomaem njima i da sam ja utemeljio ovaj Proces. No, to uope nije istina. elio sam otkriti kako mogu
uinkovito probuditi svjesnost sadanjeg trenutka. Ti su ljudi, koje mi je
poslala naa zajednika Prisutnost, doli i pokazali mi kako se to radi.
Tako je pisanje ove knjige omoguio svaki pojedinac koji je uao u
Proces doputajui mi da mu ga pokuam olakati. Ti su ljudi stvarni
junaci u ovom pothvatu. Ova je knjiga dar koju su vam predali upravo oni.
Ni na trenutak nisam pretpostavio da ih iscjeljujem. U svakom sam
se trenutku i srcem i umom trudio biti svjestan da iscjeljujem vlastito
iskustvo te da uim o svjesnosti sadanjeg trenutka, promatrajui i
sluajui one koji su stizali da bi mi pokazali kako dodatno poboljati
ovaj postupak.
U tom smislu moj je uitelj bio ivot, a ja sam bio njegov uenik.
Tako je Proces nastajao dok sam promatrao kako su drugi zacrtavali
vlastiti smjer prema svjesnosti sadanjeg trenutka i na temelju tragova
koje sam ostavio prolazei kroz pouke koje su mi donosili. Potekao je
PriaoCliveuiNadine
Jednoga me dana nazvao Clive i pitao olakavam li Proces i djeci. Imao je
dvanaestogodinju kerku Nadine koja je nedavno smjetena u psihijatrijsku
ustanovu. Rekao je da su joj dijagnosticirali bipolarni poremeaj i da dobiva
Lithium. Objasnio mi je da se nedavno razveo i da kerka ivi s njegovom
bivom suprugom. Nadine se nakon razvoda poela ponaati veoma udno i
nepredvidljivo, to otac nije znao. Proivljavala je nasilne napade i mentalne
poremeaje. Stanje joj se tako naglo pogoralo da je majka posluala savjet
psihijatra te Nadine smjestila u bolnicu na lijeenje. Clive mi je ljutito rekao
da je, uvi za to, odmah odjurio u bolnicu i usprkos protivljenju lijenika,
odveo svoju kerku. Tako se u njegovoj kui nala nepredvidljiva
dvanaestogodinjakinja nakljukana lijekovima. Htio je znati bih li mogao
raditi s njom. Moj ga je odgovor zaprepastio:
Ne bih. No, ako si ti spreman doi ovamo i raditi sa mnom,
obeavam ti da e se Nadine u potpunosti oporaviti.
Ukratko sam mu objasnio da se sve nae nesvjesne i neintegrirane
emocionalne tegobe prenose na nau djecu, ako ve nismo razrijeili sve svoje
traume iz djetinjstva. Rekao sam mu da naa djeca, sve dok nisu u stanju
integrirati ono ime ih nesvjesno zatrpavamo, ne mogu poeti ivjeti vlastitim
ivotom. Rekao sam mu da su sva problematina djeca odrazi problematinih
roditelja. Upitao sam ga kako je njegova biva supruga reagirala na kerkino
stanje. Rekao je da se oigledno zabrinula, ali se zadovoljila time da e se
psihijatrijska bolnica pobrinuti za to, makar to znailo da e joj ker ivjeti
u bolnici gdje e je kljukati tabletama. Drugim rijeima, nije se mogla nositi
s tim problemom, a to nije ni eljela. Clive je rekao da on to mora uiniti,
iako je ona oigledno nesposobna i nespremna preuzeti brigu o Nadine, jer
ne moe podnijeti pomisao da mu je ker u takvoj situaciji. Rekao mi je da ga
je traumatiziralo njezino stanje.
Rekao sam mu da sam na temelju naeg kratkog razgovora, njegove
duboke zabrinutosti za ki i toga to mi se obratio s takvom nevoljom
zakljuio kako je sasvim jasno da je situacija njegove keri zapravo u velikoj
mjeri odraz njegovih nerazrijeenih problema iz djetinjstva. Objasnio sam
mu da je zbog toga duboko zabrinut. Rekao sam: Clive, s vaom je keri sve
u redu. Na njoj se jednostavno odraavaju vai neintegrirani problemi iz
djetinjstva. Ako razrijeite svoje potisnute emocionalne probleme, njezin e
se ivot uravnoteiti.
nesretnih obitelji koje ve ive na ovoj planeti. No, ako lanove svoje
ue obitelji promatramo kao ljude koji nas vole dovoljno da bi odigrali
ulogu naih najiskrenijih odraza, tada moemo postii udo.
Neko sam bjeao od svoje obitelji. Radije sam bio u bilo ijem drutvu, nego s njima. Danas, zahvaljujui blagoslovima i spoznajama,
darovima svjesnosti sadanjeg trenutka, promatram lanove svoje ue
obitelji i vidim ih onakve kakvi oni uistinu jesu. Savreni su. Sve ono
to sam u prolosti na njima elio promijeniti sada bi mi nedostajalo.
Danas sam blagoslovljen radosnom obitelji, ali ne zato to sam promijenio nekoga od njih, nego zato to sam promijenio vlastito iskustvo
kroz ono to su mi odraavali. Oni su oduvijek bili savreni. Samo su
moji opaaji bili zamagljeni.
Kad ostvarimo mir u svojoj obitelji automatski poinjemo zraiti svjesnost sadanjeg trenutka u svoju okolinu, u svoj grad, zemlju te konano
diljem svog kontinenta i itavog planeta. U tome se sastoji moje putovanje. Ovu knjiga nisam napisao s namjerom da promijenim Zemlju ili
ljude koji zajedno sa mnom ive na njoj, jer smo svi mi stvoreni savreni.
Zamislio sam je kao poziv svakome tko ima neugodnih iskustava. Ova
knjiga svakome moe pomoi da promijeni kvalitetu svog iskustva, jer
govori o tome kako preuzeti odgovornost za vlastitu situaciju. Do dananjega dana nikoga nisam uspio promijeniti. Zahvalan sam Bogu to je
to tako uredio, jer ne elim se uplitati u Njegovu prekrasnu tvorevinu.
Sada znam: ako neto poe nizbrdo u mom iskustvu ovog svijeta, to je
zato to sam zamijetio da je neto krivo. Evo kako mogu znati jesam li
prisutan ili nisam:
Ako pogledam svoj svijet i zakljuim da je neto u prolosti trebalo biti
drukije ili ako ponem planirati promjene sadanjeg stanja, tada
mogu biti siguran da ivim u prividnom i nemilosrdnom mjestu koje
nazivamo vremenom.
Vrijeme je mjesto na kojemu u Sadanjem trenutku nita nije
kako treba biti.
No, ako pogledam, svoj svijet i vidim njegovu ljepotu, njegovu savrenu
nesavrenost i punou ivota, ako osjeam duboku zahvalnost
to ivim u njemu, za svaki trenutak i svaki njegov djeli, tada
mogu biti siguran da sam upravo ovdje i upravo u ovom trenutku.
Petidio
Dovrenje
Slobodajenaaodgovornost
Sada smo uspjeno dovrili putovanje kroz Proces prisutnosti i trebamo
dobiti jo samo nekoliko uvida prije nego to zaklopimo posljednje stranice ove knjige. Prije svega moramo izraziti potovanje prema sebi zbog
Svakaruaimatrn
ivot je rua, a rue imaju trnje. To je jedno od najdalekosenijih i
najmonijih uenja koje smo dobili tijekom Procesa prisutnosti. Bog je
promiljeno stvorio rue da budu simbol i miris svetaca i same ljubavi.
Bog je te prekrasne cvjetove namjerno ukrasio otrim trnjem kako bi
nas podsjeao na ravnoteu i potaknuo integraciju te da bismo postali
blagi i ispunjeni potovanjem.
Svi smo ve osjetili bol. Svi smo ve toliko puta iskusili teku fiziku,
mentalnu i emocionalnu nelagodu u ovom ivotu da i svjesno i nesvjesno
teimo stanju vjene radosti. Takvo je stanje Postojanja ovdje mogue
ostvariti, ali ne ako odaberemo stazu s odreditem ili stazu iskljuivosti. Ako je Bog beskonaan, tada i putovanje prema ostvarenju Boga
mora biti vjeno. Ako je Bog stvorio sve, tada sve moramo prihvatiti
kako bismo spoznali Boga.
Stoga, dok putujemo prema postizanju izvorne radosti u ovome
svijetu, ne moemo odbacivati neka iskustva i eljeti privui neka
druga. Radost nije ostvarenje beskrajne sree. U ivotu nije rije o
tome. Grijeimo ako se elimo neprestano dobro osjeati, ako elimo
da nam je uvijek sve lako ili ako elimo postii potpuno i trenutano
razrjeenje problema u svakom podruju naeg iskustva ivota. ivot
ima dvije strane i vjean je. ivot uvijek obuhvaa sve.
Stazom koja vodi izvornom, radosnom ivotnom iskustvu moemo
krenuti samo kad prihvatimo svako pojedino iskustvo koje nam ivot
prua. Radost izvire iz prihvaanja ljepote i mirisa, ali i trnja. Moda
nam to ovog trenutka nije posve jasno, jer jo uvijek pokuavamo izbjei
neka stanja Postojanja u korist nekih drugih, ali e nam se s vremenom
razjasniti. Ako nastavimo vjebati ono to smo nauili u okviru Procesa
prisutnosti, ne razmiljajui o koncu ili ishodu putovanja, neminovno
emo zakoraiti u stanje radosti. Radost je neminovna posljedica Procesa
prisutnosti. Sve e nae sjemenke isklijati i svaki e cvijet donijeti plod,
samo ako budemo strpljivi.
Vano je podsjetiti se, osobito kad se na putu susretnemo s preprekama, da je sve u ivotu izraz Boga, kako god ga mi tumaili u bilo
kojem trenutku. Da bismo uspjeli integrirati svoja iskustva, moramo
ih prihvatiti, a ne im se odupirali. Do svoje uroene svetosti, do svoje
cjelovitosti ne moemo stii iskljuivanjem bilo kojeg izraza koji zapaamo na materijalnom, mentalnom, emocionalnom i vibracijskom licu
Boga. To je zapravo odrastanje. Moemo odrediti jesmo li prihvatili
stazu odrastanja i izvornosti: moi emo se uzdizati ne pretpostavljajui
da pad znai kraj i moi emo pasti, a da ne pretpostavimo kako se
nikada vie neemo podii. Gore-dolje, dolje-gore. Sve je to ista, radosna
staza koja vodi kroz iskustvo ivota. Ako se ne veemo ni uz jednu
suprotnost, tada svijet gledamo Bojim oima. Tada se nae beskonano,
radosno putovanje pretvara u stvarnost.
Otkrit emo da nam je tijekom ivota jedini istinski dom beskonani
sadanji trenutak u kojem ve jesmo. Dom nam je naa vjena svjesnost
sadanjeg trenutka. Kad pokuavamo istinski biti kod kue u vlastitoj
MonaePrisutnosti
Nikada ne zaboravimo da smo, kad svjesno odluimo probuditi svjesnost
sadanjeg trenutka, pravi blagoslov svakome tko ue u na ivot. Da bismo
utjecali na druge ne moramo biti svjesni tonog uinka svoje svjesnosti
sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka zrai automatski i bez
ikakva napora. Ulazi ispod povrine donosei svjetlost prisjeanja tami
zaborava. ak je i samo jedan trenutak dovoljan da naa svjesnost dodirne
ivot druge osobe, potvrujui tako blagoslov samog ivota. Mo nae
svjesnosti sadanjeg trenutka sije sjeme suosjeanja koje poinje ublaavati bol i
tegobe svake osobe koju susretnemo. Dok na takav nain prolazimo kroz
iskustvo ovog svijeta, ravnotea se obnavlja, jer naa svjesnost sadanjeg
trenutka zrai izravno od Boga. Za nju ne postoje potekoe. Ona prelazi
granice svih uvjeta i stanja. Svjesnost sadanjeg trenutka obeava nam radost.
U drugim ljudima pobuuje sjeanje na onaj vjeni dio u njihovoj nutrini,
stvarniji od bilo ega iz vanjskog svijeta. Naa svjesnost sadanjeg trenutka
budi u drugima ono to je svima zajedniko, pozivajui ih tako u iskustvo
Jednote. Kad svjesno odluimo biti prisutni s drugima, i oni automatski
kreu stazom koja e ih odvesti do sjeanja na vlastitu duu. Tako