SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
Socijalni rad

SOCIJALNO PODUZETNITVO
Seminarski rad iz Socijalne politike i socijalnog menadmenta

Oraje, sijeanj 2015.

SADRAJ
UVOD....................................................................................................................................................1
1.

SOCIJALNO PODUZETNITVO - KONCEPTI I DEFINICIJE..................................................2

1.1.

2.

Razlike izmeu poduzetnitva i socijalnog poduzetnitva......................................................4

TIPOLOGIJA SOCIJALNIH PODUZETNIKA.............................................................................5

2.1.

Karakteristike socijalnih poduzetnika.....................................................................................5

2.2.

Usporedba tradicionalnih i socijalnih poduzetnika.................................................................7

3.

SOCIJALNO PODUZETNITVO KONTRADIKCIJA U POJMU............................................8

4.

INSTITUCIONALNI OBLICI SOCIJALNOG PODUZETNITVA.............................................9

5.

SOCIJALNO PODUZETNITVO - DA ILI NE..........................................................................10

6.

SOCIJALNO PODUZETNITVO U HRVATSKOJ....................................................................12

ZAKLJUAK......................................................................................................................................15
LITERATURA.....................................................................................................................................16

UVOD
Poduzetnitvo je proaktivna djelatnost usmjerena na poduzimanje novih poslovnih aktivnosti
u svrhu stvaranja nove vrijednosti. Smatra se jednim od vanijih pokretaa razvoja zajednice,
kako gospodarskog tako i socijalnog (krti, 2002., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.).
Postoji nekoliko oblika poduzetnitva: tradicionalno, korporativno i socijalno (krti i sur.,
2007., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.). Svjetska se ekonomija danas nalazi u jeku
globalne krize, a veina dosadanjih nastojanja vlada pokazala su se nedostatna i gotovo
neuinkovita. Stoga je potreban inovativan pristup kroz drutveno ekonomske zahvate kako bi
se svi raspoloivi resursi iskoristili kao generatori zapoljavanja i novih vrijednosti. Jedan od
takvih modela upravo je socijalno poduzetnitvo.
Ne postoji jedinstven nain da bi se opisalo i okarakteriziralo socijalno poduzetnitvo.
Granice kojima bi se omeilo to jest, a to nije socijalno poduzetnitvo su jo uvijek
zamagljene. Socijalno poduzetnitvo predstavlja kiobran termin za velik raspon
inovativnih i dinaminih internacionalnih praksi i diskursa u socijalnom i ekolokom podruju
(Baturina, 2013.).
Pojam socijalnog poduzetnitva u Hrvatskoj postao je prepoznatljiv tek posljednjih nekoliko
godina i tome su uglavnom pridonijele inicijative udruga civilnog drutva koje su se uslijed
nedovoljnih financijskih sredstava sve vie orijentirale socijalnom poduzetnitvu kako bi se
samofinancirale. U Hrvatskoj su sva socijalna poduzea pokrenuta od strane organizacija
civilnog drutva. Vano je istaknuti da prema istraivanju koje su proveli Comolli i suradnici
(Comolli, 2007., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.) vrlo mali dio njih djeluje kroz
paradigmu socijalnog poduzetnitva i to je rijetka praksa. Onaj dio koji je aktivan u
socijalnom poduzetnitvu obino dolazi iz podruja okolia, socijalnih usluga, obrazovanja i
istraivanja te u razvoju zajednice. Socijalna poduzea u Hrvatskoj mogu biti aktivna i unutar
postojeeg pravnog okvira jer jo uvijek ne postoji posebni zakonski okvir za socijalna
poduzea i to uzrokuje mnoga ogranienja pri njihovom djelovanju. Osim zakonodavnih
ogranienja, socijalni poduzetnici suoavaju se sa tekoa pri osiguranju poetnog
financiranja, nedovoljne podrke ireg okruenja zbog nedostatka svijesti o socijalnom
poduzetnitvu i openito nedostatka infrastrukture (Singer i sur., 2011., prema Vinceti, Babi
i Baturina, 2013.).

1. SOCIJALNO PODUZETNITVO - KONCEPTI I DEFINICIJE

Socijalno poduzetnitvo je relativno novi fenomen u treem sektoru modernih ekonomija i
razlikuje se od tradicionalnog neprofitnog sektora. Socijalni poduzetniki sektor proizvodi
dobra i usluge na trajnoj osnovi u djelatnostima gdje nije mogue razviti gospodarsko-trinu
djelatnost (Beovan, 2008., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.). Socijalno poduzetnitvo
je proces u kojem graani sudjeluju u izgradnji ili promjeni institucija te unaprjeuju rjeenja
za socijalne probleme, kao to su siromatvo, bolest, nepismenost, oneienje okolia,
krenje ljudskih prava i korupcije, kako bi ivot bio bolji za lanove drutva (Bornstein,
2004., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.). Zamisao socijalnog poduzetnitva nije nova,
oduvijek organizacije i pojedinci pokuavaju pronai odgovarajua rjeenja za socijalne
probleme. U svijetu ne postoji jedna jedinstvena definicija socijalnog poduzetnitva, trenutno
ih ak ima 49, od toga 27 definicija usmjerene su na stvaranje drutvene vrijednosti, 6
definicija usmjerava se na rjeavanje socijalnih problema, a 16 na stvaranje socijalnih
promjena. Veina definicija naglaava vrijednost, a to ne iznenauje s obzirom na injenicu da
je socijalno poduzetnitvo kao akademska disciplina nastala u podruju poduzetnitva
(Whitman, 2010., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.).
Izdvaja se nekoliko pokuaja definiranja socijalnih poduzetnitva. Autori Defourny i Nyssens
(Defourny i Nyssens, 2010., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.) razmatraju nekoliko
kola misli koje oblikuju socijalno poduzetnitvo. Zaraivanje prihoda kola misli prua
osnove za koncepciju socijalnih poduzea definiranih strategijama zaraivanja prihoda i
odnose se na trine aktivnosti neprofitnih organizacija koje su bile potpora njihove misije.
Socijalne inovacije kola misli u konceptu socijalnog poduzetnitva razmatra agente koji
proizvode promjenu dok pronalaze nove kombinacije u jednom od sljedeih podruja: nove
usluge, nova kvaliteta usluga, nove metode proizvodnje, novi faktori proizvodnje, nove forme
organizacije, nova trita. Socijalna poduzea su stoga pitanja ishoda i socijalnog utjecaja a
manje pitanje prihoda. Trei pristup je EMES-ov koji slui kao ideal tip u Webber-ovom
smislu, kao apstraktna konstrukcija koja omoguuje istraivaima da se pozicioniraju u
galaksiji socijalnih poduzea. Njegove karakteristike su (Vinceti, Babi i Baturina, 2013.):
-

Poduzee u kojem postoji stalna djelatnost proizvodnje i prodaje robe ili pruanja

usluga;
Neovisnost u odnosu na dravu i privatni sektor;
Svjesno preuzimanje rizika kako bi se ostvarili prihodi;
Zapoljavanje odreenog broja radnika, makar i minimalnog broja plaenih radnika
koji esto sudjeluju u radnim aktivnostima poduzea;
3

Postoji jasno poduzimanje poslovnih aktivnosti kako bi se ostvario socijalni uinak i

korist za drutvo ili odreenu marginaliziranu skupinu;

Poduzee je nastalo i djeluje kao posljedica organizirane i solidarne akcije;
Poduzeem se upravlja na principu jedan lan jedan glas;
Korisnici sudjeluju u upravljakoj strukturi socijalnog poduzea;
Postoje jasna pravila i praksa ograniene distribucije profita.

Prema neto drugaijem pristupu socijalno poduzetnitvo je stvaranje socijalne vrijednosti

koja je nastala u suradnji sa ljudima i organizacijama civilnog drutva koje su ukljuene u
socijalne inovacije i uobiajeno implicira ekonomsku aktivnost (Hulgard, 2010., prema
Vinceti, Babi i Baturina, 2013.). Definicija je bazirana na etiri kriterija: drutvena
vrijednost, civilno drutvo, inovacija i ekonomska aktivnost. Drutvena vrijednosti moe biti
iroka i globalna ali isto tako uska i lokalna. Civilno drutvo je kriterij koji je bitan za
razlikovanje socijalnih poduzea od socijalnih aktivnosti u privatnom komercijalnom i
javnom sektoru. U Hrvatskoj se po prvi put socijalno poduzetnitvo odreuje i navodi u
Nacionalnoj strategiji za stvaranje poticajnog okruenja za djelovanje organizacija civilnog
drutva (za razdoblje 2006. - 2011.), no treba rei da to nije definicija, nego vie okvir koji je
definiran na sljedei nain: Socijalno ili neprofitno poduzetnitvo javlja se u razliitim
oblicima i kroz razliite subjekte stjecanja dohotka nastojei istovremeno ostvariti
ekonomske, socijalne i ekoloke uinke. Zajedniko svim definicijama jest da je temeljni
motiv socijalnih poduzetnika stvaranje drutvene vrijednosti, prije nego osobno bogatstvo ili
bogatstvo dioniara, i da su aktivnosti karakterizirane inovacijom, ili stvaranjem neega
novog prije nego jednostavnom replikacijom postojeih poduzea ili praksi. Trei element je
oslanjanje na poslovne mehanizme u radu socijalnih poduzea i barem djelomino oslanjanje
na trite. To su elementi koji stoje u jezgri pojma i onoga to on predstavlja. Razliiti autori
pokuavaju unutar svojih pristupa te elemente dimenzionirati na razliite naine pokuavajui
biti to specifiniji i precizniji. Meutim, socijalna poduzea se razvijaju razliito u ovisnosti
o kontekstu u kojem nastaju i mogu u razliitim drutvima imati razliito naglaene i
ostvarene kombinacije glavnih elemenata. Podruje je jo u nastajanju stoga je teko definirati
neto to je jo ivo i jo uvijek se razvija. Socijalno poduzetnitvo ima potencijal da
kapitalizira razliite mogunosti prepoznavanja novih prilika, stjecanja resursa, dijeljenja
vrijednosti brige, meusobne pomoi, solidarnosti zajednica, legitimacije i povjerenje
klijenata i ima integrativnu ulogu u ekonomiji (Vinceti, Babi i Baturina, 2013.).
1.1. Razlike izmeu poduzetnitva i socijalnog poduzetnitva

O socijalnom poduzetnitvu se u javnom diskursu sve ee i glasnije govori. Ipak, ne postoji

jasna i definitivna slika o tome to socijalno poduzetnitvo znai. Neki ga koriste samo za
prakse u kojima neprofitna organizacija obavlja profitne djelatnosti. Drugi koriste taj termin
kako bi opisali djelovanje bilo kakve neprofitne organizacije, a trei o njemu govore u
kontekstu poslovnog sektora koji integrira prakse drutveno odgovornog poslovanja. to je
socijalno poduzetnivo? to znai biti socijalnim poduzetnikom? Odgovore na ova pitanja
moemo nai tragajui za korijenima pojma poduzetnik. U svakodnevnom govoru poduzetnik
oznaava osobu koja zapoinje i vodi poduzetniki pothvat ili, jednostavnije reeno, posao.
Hrvatski termin poduzetnik dolazi od francuske rijei entrepreneur koja se javlja ve krajem
17. stoljea, a oznaava nekoga tko poduzima ili zapoinje vaan projekt ili aktivnost.
Tonije, odnosi se na odvanog pojedinca koji pronalazi nove i bolje naine za obavljanje
odreenih radnji te na taj nain potie napredak gospodarstva. Francuski ekonomist s kraja 19.
stoljea Jean Baptiste Say pie da poduzetnici prebacuju ekonomske resurse iz podruja nie u
podruje vie produktivnosti. Drugim rijeima, poduzetnici stvaraju novu vrijednost, odnosno
dohodak. Ta se dobit potom distribuira meu vlasnicima, osnivaima, upraviteljima ili
osobama koje su novac prihodile. Razumijevanje socijalnog poduzetnitva moemo temeljiti
na postavkama klasinog poduzetnitva. Socijalni poduzetnici su poduzetnici s drutvenom
misijom. Meutim, upravo takva misija ini ih drugaijima i svakako se mora ogledati u
njihovom odreenju. Za socijalne je poduzetnike misija kljuna. Ta se injenica oituje u
nainu na koji socijalni poduzetnici u konanici funkcioniraju. Naime, uinak koji
poduzetnika aktivnost ima na misiju postaje najvaniji kriterij, a ne stvaranje bogatstva.
Novana dobit je samo sredstvo za postizanje cilja. Nasuprot tome, klasinim poduzetnicima
upravo stvaranje bogatstva znai stvaranje nove vrijednosti. Jednostavno reeno, ako
poduzetnik u svom poslu ne stvara novanu dobit, ostaje bez posla. Kad je rije o socijalnom
poduzetnitvu, ponovno govorimo o stvaranju nove vrijednosti, ali ona se ne mora iskljuivo
odnositi na dohodak. Nova vrijednost oituje se i u ostvarenju misije zbog koje je organizacija
osnovana, primjerice poboljanje statusa ciljne skupine kojom se organizacija bavi. Druga
vana odlika koja odreuje socijalno poduzetnitvo jest raspodjela dobiti. Kao to je ve
reeno, u klasinom poduzetnitvu dobit se raspodjeljuje pojedincima. U kontekstu socijalnog
poduzetnitva, sva dobit se usmjerava programskim aktivnostima (koje doprinose ostvarenju
misije) i/ili za osiguravanje operativnih trokova organizacije. Dakle, socijalni poduzetnik je
osoba iz bilo kojeg sektora koja koristi poduzetnike aktivnosti (one koje donose novanu
dobit) za ostvarenje drutvene misije. Prema tome se od klasinog poduzetnika razlikuje u
najmanje dvije dimenzije. Tradicionalni poduzetnici esto provode drutveno odgovorne
5

prakse. Npr., doniraju novac neprofitnim organizacijama, posluju prema odreenim etikim
standardima, posebnu pozornost posveuju ouvanju okolia u proizvodnom procesu, odnose
se prema zaposlenicima dostojanstveno i pravedno. Meutim, te prakse su samo posredno
povezane s drutvenim problemima. S druge strane, socijalni poduzetnici svoje poduzetnike
aktivnosti neposredno povezuju sa svojom drutvenom misijom. Tako npr. zapoljavaju osobe
s manje mogunosti ili nude proizvode i usluge iji su trini uinci direktno povezani s
rjeavanjem nekog drutvenog problema. Nadalje, tradicionalni poduzetnici svoj uspjeh mjere
iskljuivo kroz financijske pokazatelje. Uspjeh ili propast tvrtke u konanici se mjeri
njezinom uspjenou da stvara novanu dobit svojim vlasnicima. Meutim, socijalni
poduzetnici voeni su dvostrukim ciljem. Profitabilnost je svakako cilj, ali nije jedini i
najvaniji. Profit se ulae u misiju organizacije, a ne distribuira se pojedincima. Na taj se
nain osigurava samofinanciranje organizacije i smanjenje ovisnosti o nesigurnim izvorima
donacija (Soo, 2010.).

2. TIPOLOGIJA SOCIJALNIH PODUZETNIKA

Kako je ve navedeno, hrvatski termin poduzetnik dolazi od francuske rijei entrepreneur koja
se javlja ve krajem 17. stoljea, a oznaava nekoga tko poduzima ili zapoinje vaan projekt
ili aktivnost. Socijalni poduzetnici posjeduju isti temperament kao i njihovi tradicionalni
kolege, razlika je u tome to oni svoje talente koriste za rjeavanje socijalnih problema, kao
to su nejednakosti u pristupu obrazovanju, nejednaka pristupanost tritu rada, rjeavanje
problema zagaenja okolia i sl. (krti, 2007., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.). Oni
su zapravo agenti drutvenih promjena koji sagledavaju proputene prilike za unapreenje
sustava, uvoenjem novih pristupa i rjeenja sa ciljem kreiranja drutvene vrijednosti
(Vinceti, Babi i Baturina, 2013.).
2.1. Karakteristike socijalnih poduzetnika
Postoje razni pokuaji tipologiziranja socijalnih poduzetnika. Prema jednoj podjeli svrstavaju
se u tri tipa (Zahra, Gedajlovic, Neubaum i Shulman, 2009., prema Vinceti, Babi i Baturina,
2013.). Socijalni bricoleur se uobiajeno fokusira na otkrivanje i rjeavanje lokalnih problema
manjeg ranga. Njihovi motivi su openito plemeniti, oni prepoznaju lokalne probleme i uvode
inovativne mjere za rjeavanje socijalnih problema. Njihovo glavno pitanje je efektivnost
alokacije socijalne dobrobiti koju generiraju. Da bi uveo reforme i inovacije u iri socijalni
6

sustav, socijalni konstruktivist tipino iskoritava prilike i nedostatke trita, popunjavajui

rupe u uslugama za koje postojee institucije, privatne tvrtke ili neprofitni sektor nemaju
adekvatan odgovor. Oni tee rjeavanju socijalnih problema planirajui i razvijajui rjeenja
koja je mogue skalirati na razinu sustava ili transferirati se u nove i razliite drutvene
kontekste. Socijalni inenjer je trei tip. On prepoznaje sistemske probleme u postojeim
socijalnim strukturama i pokuava ih rijeiti uvoenjem revolucionarnih promjena.
Revolucionarne promjene koje unose su esto prijetnja postojeim institucijama.
Dees (Dees, 2001., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.) smatra kako socijalni poduzetnici
igraju kljunu ulogu agenta promjena unutar socijalnog sektora tako to:
1.
2.
3.
4.

Usvajaju misiju koja e kreirati i odrati socijalne vrijednosti (a ne samo privatne);

Prepoznaju i slijede nove mogunosti da bi ispunili misiju;
Ukljuuju se u kontinuirane procese inovacije, adaptacije i stjecanje znanja;
Djeluju posveeno svom cilju bez obzira na ogranienost trenutno dostupnih

5.

sredstava;
Iskazuju veliku odgovornost prema investitorima i rezultatima koje kreiraju.

Bornstein (Bornstein, 2004., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.) je na temelju

mnogobrojnih izvjetaja o iskustvu i praksi meunarodnih socijalnih poduzetnika utvrdio est
kljunih osobina socijalnih poduzetnika:
1.

Volja za samodisciplinom je stalni proces prilagoavanja okruenju, osobito u

naporima za rjeavanjem socijalnih problema. Organizacije se u provedbi svojih
strategija i poslovnih modela uvijek iznova suoavaju s novim problemima i
izazovima, tako da se uvijek prilagoavaju na promjenjive trine uvjete. Oni koji

2.

posjeduju te sposobnosti e profitirati i biti uspjeni u voenju organizacija.

Volja za dijeljenjem zasluga pri uspjenom rjeavanju odreenog socijalnog cilja poduzetnik mora motivirati druge ljude i pri tom im odati zaslueno priznanje. Od
velike vanosti je odnos prema ostalim dionicima i mogunost priznavanja njihovih
zasluga jer takav pristup privlai vei broj dionika na sudjelovanje. Ova karakteristika,

3.

isto kao i samodisciplina, proizlazi iz njihove motivacije.

Volja za ruenjem postojeih struktura - poduzetnik odreenu socijalnu inovaciju
moe razviti izvan rigidnih i tromih organizacijskih struktura, no takvo odstupanje
esto vodi do znaajnog poslovnog rizika. Bornstein naglaava kako je za proirenje i
provedbu ideje u veini potrebna dravna ili sveuilina podrka. To potvruju brojni
mikrokrediti i ova socijalna inovacija ne bi bila mogua da nije bilo podrke od strane

4.

drave i sveuilita u cijelom svijetu.

Volja za prevladavanjem interdisciplinarnih ogranienja - socijalni poduzetnici moraju
biti neovisni u svojem djelovanju kako bi imali mogunost kombiniranja resursa i tako
7

uspostavili nove socijalne mree. Time se ujedno stvara novi socijalni kapital pomou
kojega se postie vea produktivnost. Socijalni se poduzetnik bavi sa sloenim
problemom pri emu pokuava pomiriti razlike odreenih disciplina i povezati dionike
iz razliitih podruja s namjerom da zajedno razviju nova i kvalitetnija rjeenja.
Volja za radom u tiini - socijalni poduzetnici tee promjeni i pritom je potrebno

5.

mnogo vremena kako bi rairili svoju ideju i proveli je, a rezultati njihovog
dugogodinjeg djelovanja esto nisu podloni kvantificiranju. Nuna je vrsta
motivacija da pojedinac uporno i prikriveno kroz due razdoblje oivotvori svoju
ideju. Kljuni motiv socijalnog poduzetnika je elja da uini pozitivnu promjenu.
Etika kao pokreta - etini aspekt se odraava u potenom djelovanju socijalnog

6.

poduzetnika, a to je kljuno pri dobivanju povjerenja i podrke od drugih. O

socijalnom poduzetniku ne moemo govoriti bez da uzmemo u obzir etiki aspekt
njegove motivacije.
2.2. Usporedba tradicionalnih i socijalnih poduzetnika
Poduzetniki proces u gospodarskom i socijalnom smislu ima velike slinosti. I jednu i drugu
skupinu karakterizira vizionarstvo i uspjene vjetine voenja te sposobnosti identifikacije
poslovnih mogunosti koje realiziraju svojom kreativnou i upornou. Dakle, oni posjeduju
isti temperament no razlika je u tome to socijalni poduzetnici svoje predispozicije koriste za
rjeavanje drutvenih problema, tj. primarno tee generiranju drutvene vrijednosti (krti,
2007., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.). Socijalna poduzea se razlikuju od
tradicionalnih poduzea. Pri traenju razlika izmeu socijalnih i tradicionalnih poduzetnika,
dolazimo do zakljuka da se one oituju u osnovnim karakteristikama socijalnog poduzetnika.
Bornstein (Bornstein, 2004., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.) postavlja pitanje: da li
je poduzetnikov san izgradnja najveeg poduzea za proizvodnju tenisica na svijetu ili
osiguravanje cjepiva za svu djecu svijeta?. Dakle, za socijalne poduzetnike misija je kljuna,
uinak koji poduzetnika aktivnost ima na misiju postaje najvaniji kriteriji, a ne stvaranje
novog bogatstva (Gvozdanovi i sur., 2009., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.). Ona e
se manifestirati na viestrukim razinama menadmenta poduzea i osobnog ponaanja. Isto je
tako vrlo vana razlika, izmeu tradicionalnih poduzetnika gdje se mjeri financijski rezultat,
uspjeh njihovog poduzea odreen je s ostvarenim profitom, a socijalne poduzetnike vodi
dvostruki cilj, ostvariti socijalnu i financijsku korist koja iako nije primarni cilj, ipak je vana
zbog toga to osigurava odrivost inovacija i inicijative, ali i financijsku odrivost (Mair i
Marti, 2009., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.). Na ovo se nadovezuje i razlika u
8

raspodjeli

dobiti,

kod

tradicionalnih

poduzetnika

ona

se

naime

raspodjeljuje

pojedincima/vlasnicima poduzea, dok se u kontekstu socijalnog poduzetnitva esto dobit

usmjerava na daljnji razvoj poduzetnikog projekta i programske aktivnosti i/ili za osiguranje
operativnih trokova organizacije i na taj nain osigurava se samofinanciranje organizacija i
smanjenje ovisnosti o nestalnim izvorima financiranja. Profitabilnost je i dalje cilj, i profit je
reinvestiran u misiju radije nego da se distribuira dioniarima (Nicholls, 2011., prema
Vinceti, Babi i Baturina, 2013.). Mnogi socijalni poduhvati su krajnje poduzetniki u
svojim nastojanjima bez generiranja profita (npr. inovacije u javnom sektoru). Stoga je
primarna razlika u modelu financiranja i djelovanja koji se usvaja kako bi se postigao
odreeni socijalni odnosno iri drutveni cilj (Vinceti, Babi i Baturina, 2013.).

3. SOCIJALNO PODUZETNITVO KONTRADIKCIJA U POJMU

Pojam socijalnog poduzetnitva je problematian iz dvaju razloga (Martin i Osberg, 2009.,
prema Zrili i irola, 2014.):
1.
2.

socijalna komponenta moe se nazvati i drutveno korisnom komponentom i

poduzetnitvo klasinog tipa podrazumijeva trini pristup i orijentaciju na poslovne
ciljeve.

Kontradiktornost pojma socijalnog poduzetnitva proizlazi iz injenice da naizgled spaja

nespojivo socijalnu svrhu s trinim djelovanjem, tj. socijalnu i poduzetniku komponentu.
Socijalna komponenta socijalnog poduzetnitva odnosi se na njegovu usmjerenost na
socijalna pitanja, odnosno adresiranju prepoznatih socijalnih potreba u drutvu koje su ostale
neodgovorene. U usporedbi s tradicionalnim poduzetnitvom, kojeg pokree ostvarivanje
ekonomske vrijednosti, prvenstveno dobiti, socijalno poduzetnitvo je okrenuto generiranju
drutvenih vrijednosti u socijalnim uincima u drutvu i doprinosu opem dobru. Mnogi
autori istiu hibridnost pojma socijalnog poduzetnitva kao kljuno obiljeje za razumijevanje
ovog fenomena, budui da kombinira komercijalne i neprofitne oblike djelovanja (donacije,
volonterski rad), ima multidioniki karakter (volonteri, zaposlenici, korisnici, zajednica),
razliite pravne i organizacijske oblike te rastapa granice tradicionalnih sektora drave,
privatnog trinog sektora i civilnog drutva (Vidovi, 2012., prema Zrili i irola, 2014.).
Pod socijalnim poduzetnitvom podrazumijeva se posebna vrsta poduzetnitva koja je u
potpunosti orijentirana iskljuivo na ostvarenje drutvenih ciljeva (Bubi, 2011., prema Zrili
i irola, 2014.), dok se socijalna komponenta drutveno odgovornog poduzetnitva ogleda u
9

dodatnom potovanju odreenih drutvenih i etikih vrijednosti kroz poslovanje, ime se

artikulira doprinos zajednici (Vidovi, 2012., prema Zrili i irola, 2014.).
Postavlja se pitanje koji su to drutveni ciljevi koji se mogu realizirati putem socijalnog
poduzetnitva. Ne mogu se navesti svi ciljevi prihvatljivi za socijalno poduzetnitvo jer oni
ovise o specifinoj drutvenoj problematici u odreenoj sredini (Martin i Osberg, 2009.,
prema Zrili i irola, 2014.), stoga je najbolje podijeliti ciljeve sukladno socijalnom
poduzetnitvu i to na:
-

socijalnu skrb
zdravstvenu skrb
ekoloke ciljeve
edukaciju
ukljuivanje raznih skupina stanovnitva (inkluzija).

4. INSTITUCIONALNI OBLICI SOCIJALNOG PODUZETNITVA

Pod oblicima socijalnog poduzetnitva podrazumijevaju se zakonski i institucionalni oblici
unutar kojih se moe razvijati odreena vrsta socijalnog poduzetnitva (Martin i Osberg,
2009., prema Zrili i irola, 2014.). Treba naglasiti da se socijalno poduzetnitvo realizira
posredstvom postojeih zakonskih akata koji ureuju pojedine oblike poduzetnitva. Tako se u
Republici Hrvatskoj socijalno poduzetnitvo moe realizirati vrlo razliitim zakonskim
mogunostima od udruga do trgovakih drutava. Ovo zasluuje posebnu pozornost jer je
pred socijalnim poduzetnicima irok spektar mogunosti u okviru kojih mogu realizirati svoje
poduzetnike projekte i inicijative. Drugim rijeima, koristei postojee zakonodavstvo u
Republici Hrvatskoj, socijalno poduzetnitvo moe se organizirati kao (Bubi, 2011., prema
Zrili i irola, 2014.):
-

udruga
zaklada
obrt
zadruga
trgovako drutvo
ustanova.

Sukladno zakonskoj regulativi, svaki od ovih oblika predstavlja odreene prednosti i rizike za
ostvarenje ciljeva. Takoer, u poetnim fazama realizacije socijalnog poduzetnitva pogodnija
je organizacija posredstvom udruga, dok su za razvijene oblike socijalnog poduzetnitva
primjerenija trgovaka drutva. Izbor oblika prvenstveno ovisi o vrsti socijalnih ciljeva i o
10

rokovima u kojima e se pojedini projekti i/ili programi socijalnog poduzetnitva realizirati

(Zrili i irola, 2014.).

5. SOCIJALNO PODUZETNITVO - DA ILI NE

U pravilu, uvijek se kod udruga graana ili poduzetnikih inicijativa javlja niz dilema: upustiti
se u socijalno poduzetnitvo ili ne; moe li se i dalje egzistirati samo kroz projekte davatelja
potpora; moe li se steeno znanje i iskustvo iz civilnog sektora prenijeti u novi pravni oblik
koji e se baviti klasinim poduzetnitvom i stvarati profit. Dilema je u osnovi jednostavna: je
li cilj dostizanje svoje misije ili je cilj na tritu osigurati financijska sredstva? Podrazumijeva
se da se i dostizanje misije kao prioritetnog odreenja ne moe osigurati bez financijskih
sredstava, ali u tom pogledu financijska sredstva se promatraju kao sredstvo, a ne cilj. Nema
formule koja e dati apsolutno zadovoljavajui odgovor. Bilo koji postojei pravni subjekt
(udruga, zadruga, obrt ili poduzee) ili inicijativa koja je usmjerena na osnivanje pravnog
subjekta donosi odluku o tome za sebe (Vorkapi i Ivanovi, 2009.).
Unutar spomenutih vrsta pravnih subjekata i inicijativa mogu se utvrditi dva vienja
(Vorkapi i Ivanovi, 2009.):
-

Idealisti svoj stav temelje na neupitnoj podjeli uloga meu sektorima (drava gospodarstvo - civilno drutvo), u kojoj se zna zato je netko osnovan. Taj stav
podrazumijeva i zabrinutost oko uvjetovane promjene prioriteta: ostvarivanje misije ili
osiguravanje novca kao osnovnog cilja. U tom pogledu otvara se i pitanje moralnosti
djelovanja; je li moralno i drutveno prihvatljivo - pod maskom dostizanja drutvenih

vrijednosti - ostvarivati gospodarske ciljeve?

Realisti su na vrstom tlu; viegodinje iskustvo im ukazuje da bez konstantnog priljeva
novca nije mogue ostvariti misiju organizacije te se dre stava: Koliko para - toliko
muzike. Realisti smatraju da tako osigurana sredstva dodatno osiguravaju dostizanje
misije svoje organizacije. Smatraju da se time ojaava odgovornost i prema krajnjim
korisnicima. Odgovor na postavljenu dilemu je sigurno u slobodnom odabiru. Moda je
najbolji i dugorono odriv odgovor u ujednaenom pristupu koji moe osigurati
dvostruku dobit: ostvariti to vei prihod koji se u cijelosti ulae u razvoj vlastitih
djelatnosti ili se usmjerava za smanjenje broja dugotrajno nezaposlenih i drugih socijalno
marginaliziranih/ugroenih skupina graana.

11

Prednosti socijalnog poduzetnitva su (Soo, 2010.):

1.

Socijalno poduzetnitvo moe se koristiti kao nain proirenja postojeih usluga

2.

korisnicima. Jednako tako mogue je doprijeti i do novih skupina korisnika.

Socijalno poduzetnitvo prua mogunost provoenja ili irenja programa vanih za
misiju organizacije. Na primjer, neke organizacije odredile su u svojem stratekom planu
aktivnosti koje ne bi mogle lako provesti uz pomo donatorskih sredstava. Socijalno
poduzetnitvo i nevezani prihodi koje ono donosi omoguuju financijsku potporu za te
programe.
Kroz socijalno poduzetnitvo organizacije esto mogu poveati svijest i javnu percepciju o

3.

vanosti njihovih misija. Projektima socijalnog poduzetnitva esto se, kao korisnike, cilja
na marginalizirane skupine ili osobe s manje mogunosti. Takvi projekti mogu pomoi u
4.

stjecanju potpore lokalne zajednice, lokalnih tvrtki, novih donatora i volontera.

Nekim organizacijama socijalno poduzetnitvo moe poveati vidljivost i poboljati

5.

cjelokupni imid u javnosti.

Kroz socijalno poduzetnitvo organizacije mogu ojaati u cjelini. Ono zahtjeva bolje
organizacijsko upravljanje, jaanje kapaciteta ili uvoenje nekih novih praksi to u
konanici moe imati pozitivne uinke za organizacijsku odrivost.
Rizici u socijalnom poduzetnitvu (Soo, 2010.):

1.

Postoji rizik da se dogodi pomak fokusa s misije organizacije na poduzetniku aktivnost,

2.

osobito ako ona odstupa od misije.

Mogui su sluajevi da poduzetniki pothvat ne stvara nikakvu dobit (ili stvara neznatnu)

3.

koja bi se mogla usmjeriti ostvarivanju misije.

Postoji rizik zaduivanja ili gubitka sredstava uloenih u pokretanje poduzetnike

4.

aktivnosti.
Postoji rizik od sagorijevanja zaposlenika i volontera zbog poveanih napora i stresa

5.

koji dolazi s pokretanjem i voenjem poduzetnike aktivnosti.

Ponekad poduzetnika aktivnost moe dovesti do gubitka ugleda meu korisnicima i u
javnosti.

6. SOCIJALNO PODUZETNITVO U HRVATSKOJ

Danas socijalno poduzetnitvo biljei posebno ubrzan razvoj u zemljama u razvoju, to je i
logino budui da se upravo te zemlje najvie suoavaju s problemima kao to su siromatvo,
glad, neadekvatni zdravstveni uvjeti, upitnost odrivosti postojeih mirovinskih fondova,

12

nezaposlenost, globalno zatopljenje uzrokovano pretjeranim zagaenjem okolia itd. te

nemogunosti javnih institucija i vlade da rijee nagomilane probleme (krti i Miki, 2007.).
Suvremeni trendovi nisu zaobili ni Hrvatsku. U Hrvatskoj do znaajnog razvoja graanskih
organizacija dolazi po zavretku Domovinskog rata. Njihov djelokrug veinom je ogranien
na osiguravanje ljudskih prava i osiguravanje slobode izvjetavanja i pisanja, odnosno razvoj
demokracije i zatitu ivotinja i okolia. U Hrvatskoj, prema podatcima Dravnog zavoda za
statistiku za oujak 2006. godine, djeluje 46 855 neprofitnih pravnih osoba. Struktura
registriranih neprofitnih pravnih osoba prema vrstama pravno ustrojbenih oblika pokazuje da
92,6% ine udruge, ustanove, udruenja, fondovi i sline organizacije; 6,1% odnosi se na
tijela dravne vlasti i tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave, a preostalih
1,3% predstavlja neusklaene subjekte. Udio aktivnih je 33,5%. Njihova struktura po
djelatnostima pokazuje da su to subjekti iz etiri podruja djelatnosti: ostale drutvene,
socijalne i osobne uslune djelatnosti, gdje ih je registrirano ak 80,2%, s udjelom aktivnih
samo 27,8%; javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje, gdje ih je registrirano
7,5%, od ega je 35,4% aktivnih; zdravstvena zatita i socijalna skrb sa slinim udjelom
registriranih i aktivnih te obrazovanje sa samo 4,9% registriranih, ali s najveim udjelom
aktivnih (89,2%) (krti i Miki, 2007.).
Jedno od prvih istraivanja o socijalnom poduzetnitvu u Hrvatskoj 2005. godine provela je
meunarodna organizacija Nonprofit Enterprise and Self-sustainability Team (NESsT)
pomou kojeg istraivanja je bila izvrena procjena i analiza oblika socijalnog poduzetnitva
u Hrvatskoj. Ovo je istraivanje posluilo kao osnova za procjenu i analizu oblika socijalnog
poduzetnitva koje provode hrvatske udruge te izazova s kojima se suoavaju u njihovom
planiranju i provedbi. Hrvatske organizacije svakog se dana suoavaju s nesigurnostima u
smislu svoje odrivosti. Gotovo nijedna od njih nema osigurano osnovno financiranje, to ih
prisiljava da se oslanjanju iskljuivo na nepredvidljiv priljev projektnih sredstava. Strani su se
donatori uglavnom povukli iz Hrvatske zbog planiranog pridruivanja Hrvatske Europskoj
uniji, to predstavlja trend u financiranju prisutan i u ostalim zemljama regije. Postoji vrlo
malo alternativnih izvora financiranja koji mogu ispuniti prazninu koja nastaje, osim nekoliko
donatora kao to je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva, koja dodjeljuje
institucionalne potpore razliitih iznosa kako bi pomogla organizacijama civilnog drutva u
postizanju odrivosti (Comolli, Varga i Varga, 2007.).

13

Sve se vie hrvatskih udruga iz nude okree tritu u pokuaju da ostvare prihode za
financiranje svoga rada. Veina projekata socijalnog poduzetnitva sastoji se od prodaje
proizvoda, esto s logom organizacije, ili se pak naplauju odreene usluge, obino strune
konzultacije, treninzi i sl. Ipak, neke su od njih primijenile inovativne pristupe koji izazivaju
veliko zanimanje javnosti, npr. ekoturizam ili prodaja usluga dravnim institucijama i
lokalnim vlastima. Do danas, gotovo sve te projekte socijalnog poduzetnitva pokrenule su
organizacije same, s vrlo malo vanjske potpore. One su izabrale aktivnosti koja su najbolje
odgovarale sredstvima kojima su raspolagale, podjednako u smislu raspoloivih strunih
vjetina i minimalnih financijskih poetnih preduvjeta. Iako ovi projekti socijalnog
poduzetnitva svjedoe o inventivnosti hrvatskih neprofitnih organizacija, veinom njih
trenutano se upravlja na improvizirane i neuinkovite naine, bez puno planiranja i pripreme
te uz nedovoljan pristup financijskom kapitalu i potpori jaanju kapaciteta odnosno
upravljanju potrebnom za irenje i osnaivanje. Postoji mnogo razloga za to, a jedan od
kljunih jest nedostatak kapaciteta, ljudskih resursa i strunosti potrebnih za pokretanje
socijalnog poduzetnitva (mnogi predsjednici udruga imaju razvijene vjetine u svojem
podruju djelovanja, kao to su npr. zatita okolia, rad s osobama s invaliditetom ili pak
socijalna skrb, ali nemaju praktino poslovno obrazovanje). Usprkos ovim preprekama,
organizacije civilnog drutva u Hrvatskoj imaju vrlo pozitivan stav prema mogunostima
socijalnog poduzetnitva (Comolli, Varga i Varga, 2007.).
Odreena prepreka znaajnijem razvoju socijalnog poduzetnitva u Republici Hrvatskoj
povezana je i sa injenicom da problematika socijalnog poduzetnitva i njegova razvoja nije
regulirana zasebnim zakonom, ve je integrirana u pozitivno zakonodavstvo u okviru veeg
broja zakona. S obzirom na brojnost hrvatskih zakona kao i strategija usvojenih posebice od
trenutka potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju Europskoj uniji, socijalno
poduzetnitvo se izravno ili posredno pojavljuje u mnotvu dokumenata (Lupi, 2012.,
prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.), npr.:
-

Zakonu o udrugama (NN 88/01, 11/02),

Zakonu o zadrugama (NN 34/11),
Zakonu o zakladama i fondacijama (NN 36/95, 64/01),
Zakonu o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08),
Zakonu o trgovakim drutvima (NN 111/93, 34/99, 118/03, 146/08,137/09),
Nacionalnoj strategiji stvaranja poticajnog okruenja za razvoj civilnog drutva 2006.2011. (Gvozdanovi, 2009., prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.).

14

Prema postojeem zakonodavnom okviru koji regulira socijalno poduzetnitvo, neprofitne

organizacije imaju zakonsko pravo obavljati dohodovne, odnosno gospodarske djelatnosti,
one su slobodne raditi sve to zakonom nije zabranjeno i to je sukladno njezinim ciljevima
osnivanja i registriranim djelatnostima (Spreckley, 2012., prema Vinceti, Babi i Baturina,
2013.). Prisutnost birokracije i zakonske nedoreenosti zbunjuju i stvaraju brojne probleme u
razvoju socijalnog poduzetnitva (Vorkapi i Ivanovi, 2009., prema Vinceti, Babi i
Baturina, 2013.). Nijedan od aktualnih zakonskih okvira ne obuhvaa u potpunosti sadrajno i
formalno socijalno poduzetnitvo s obzirom da se radi o hibridnom fenomenu koji ujedinjuje
slobodno trite i socijalnu misiju te se situira izmeu prostora privatnog poduzetnitva i
civilnog drutva (Vinceti, Babi i Baturina, 2013.).
Prepreke u razvoju socijalnog poduzetnitva odnose se i na sustav vrijednosti koji se temelji
na pasivnom ponaanju i kulturi ovisnosti o dravi, visok stupanj oekivanja od dravnih
programa i subvencija. Socijalni poduzetnici imaju problem neprepoznatljivosti pri stvaranju
socijalno-poduzetnikih poduhvata. Odreeni akteri socijalnog poduzetnitva izbjegavaju
graenje imida na socijalnom-poduzetnikom identitetu, to je posljedica izvjesnog
animoziteta prema poduzetnitvu u Hrvatskoj. Dodatno navedenom sa druge strane ti isti
akteri samo trino djelovanje esto smatraju neadekvatnim u ostvarivanju opeg dobra i
socijalnih ciljeva. Pokuaji trinog djelovanja organizacija iz civilnog sektora veim dijelom
proizlaze iz nunosti, a ne iz prepoznavanje prilika da ekonomske aktivnosti vide kao
neminovni dodatak svom djelovanju kako bi se osigurala samo-odrivost (Vidovi, 2012.,
prema Vinceti, Babi i Baturina, 2013.).

ZAKLJUAK
Iako je rije o relativno novijoj poduzetnikoj disciplini, socijalno poduzetnitvo u zadnja tri
desetljea biljei znaajan razvoj. Kao temelj tog ubrzanog razvoja moemo definirati proces
globalizacije i nemogunost svjetskih vlada da rijee globalne probleme kao to su glad,
problemi zdravstvenog, socijalnog i mirovinskog sustava, siromatvo, zagaenje okolia itd.
Socijalno poduzetnitvo u Hrvatskoj moe se realizirati razliitim oblicima sukladno
zakonskim rjeenjima. Najjednostavniji oblik realizacije projekata socijalnog poduzetnitva su
udruge, ali socijalno poduzetnitvo se moe provoditi i obrtima, zadrugama, trgovakim
drutvima te zakladama.

15

Kao to ni sve neprofitne organizacije nisu socijalni poduzetnici, tako ne moemo ni sva
profitna poduzea iskljuiti iz ovoga koncepta. Na osnovu osnovnih poslovnih podataka
ponekad je i u praksi teko razgraniiti tradicionalnog i socijalnog poduzetnika budui da
klju lei u motivima ulaska u poduzetnike aktivnosti.
Danas ve moemo zakljuiti kako socijalno poduzetnitvo djeluje kao koncept koji
ujedinjuje elju za rjeavanjem drutvenih problema i ostvarenjem dobiti. U svakom sluaju
socijalno poduzetnitvo moe predstavljati znaajan korak u razvoju humanijeg i tolerantnijeg
drutva i drutveno-ekonomskih odnosa.

LITERATURA
Baturina, D. (2013.) Konceptualiziranje socijalnog poduzetnitva i izazovi razvoja podruja,
Ekonomska misao i praksa, 1, 123-142.
Comolli, L., Varga, E., Varga, P. (2007.) Pokreni se: iskustva odrivog socijalnog
poduzetnitva u Hrvatskoj. Zagreb: Academy of Educational Development.
Soo, A. (2010.) Sam svoj majstor - poetnica iz socijalnog poduzetnitva za organizacije
mladih i za mlade. Zagreb: Mrea mladih Hrvatske.
krti, M., Miki, M. (2007.) O socijalnom poduzetnitvu u svijetu i u Republici Hrvatskoj,
Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 153-163.
16

Vinceti, V., Babi, Z., Baturina, D. (2013.) Definiranje podruja i potencijal razvoja
socijalnog poduzetnitva Hrvatske u komparativnom kontekstu, Ekonomski pregled, 3, 256278.
Vorkapi, B., Ivanovi, T. (2009.) O socijalnom poduzetnitvu. Osijek: Organizacija za
graanske inicijative.
Zrili, N., irola, D. (2014.) Socijalno poduzetnitvo nova mogunost zapoljavanja mladih
u Hrvatskoj, Zbornik Veleuilita u Rijeci, 1, 59-76.

17