Professional Documents
Culture Documents
Fuko Misel Rijeci I Stvari
Fuko Misel Rijeci I Stvari
NO LI
BEOGRAD
1971
jq
SR ET EN M ARI
2
K ako lju d i bez nauke i m ogu, ali bez etike nikako. Mono nam
predlae jednu novu etiku, koja bi zamenila dosaanje sistem e vred
nosti, iji su osnovi porueni, a k o je nam m oderno drutvo propoveda,
mada u n jih ne veru je. Predlae nam askezu naunog r a d a . . . k oji
im plicira jedan sistem vrednosti, etiku saznanja. Istina, on i sam p ri
znaje da nauka ne m oe ob jek tivn o dokazati valjanost te etik e i da je
ona dosada prihvaena od m alog b roja ljudi.
N o oigledno je da etika, gde bi Nauka zam enila Boga, n ije za
obine smrtne, ve samo za askete nauke. N iti reava sm rtnike pro
blem e. M ono ne objanjava kakav bi stav, po im perativim a te etike,
va lja lo da im aju i sami njeni reci prem a naim svakodnevnim pitanjim a,
a k n i onim koja nam nauka namee, recim o prem a pitanju atomske
bombe. V eli da va lja ii kamo nas nauka vodi, znanje je vi e o d oveka.
A li nauka n ije samo znanje, ona je i m o. K a o i svuda drugde, etika
i u nauci nije, pitanje samo znanja i neznanja, ve p re svega odnosa m oi
i nemoi, a m nogi b i rek li i pitanje ljubavi i slobode, dok M ono veli
da je takva etika ve odavno umrla. K a o to se vid i, ako ne sm rt ove
ka, ono bar sm rt toga bitnog, n jegove etike, jeste neto u ta su m nogi
m isaoni lju di ubeeni. A m oda i ostali. Svaki na svoj nain.
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTURALIZM A
12
SR ET EN M A R I
14
S R ET EN M A R IC
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTURALIZM A
S R ET EN M A R I
11
O d svih postulata strukturalne an tropologije, ovaj mehanicistiki,
iako klju an, ini m i se n a jslabijim . On pretpostavlja i da je duh s tv a r i da
je paralelizam funkcionisanje te stvari i sp oljn je g sveta apsolutan, i jo
m nogo ta. P rak tino se m a k oji deo lju d sk o g iskustva m oe uzeti kao
p rim e r za to da m olekularni do ga aji u m ozgu ne po kazuju, k ao takvi,
m nogo slinosti sa fenom enim a, veli jed an o d p
teoretiara psih o
lokog stnikturalizm a, tvorac G e s ta lt psih ologije, V o lfga n g K eler. D anas
se sve^ vie, kad p roblem duha postane nereljiv, p ribegava fiziolokim
1 slinim k alup im a kao objan jen jim a. T ak o ju n govac R olan K aenen veli
da je Jungov p o ja m arhetipa p ro g ram a c ija naeg duh a pre ro e n ja od
strane delija nosilaca poruke, p ro g ra m ira n ja k oje se m oe porediti sa
naim biolokim stru k tu ram a. A li ovde p ro g ram a c ija p ro g ra m ira neto
sasvim d ru go n o kod Levi Strosa. O n a prog ram ira prasadraje.
EG Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
18
S R E T E N M ARIC
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTURALIZM A
20
SR ET EN M ARI
ke o oveku uopte, nikad ne u zim aju u o b z ir na jm n ogob ro jn iji, stvaralaki eo oveanstva, oveanstvo velikih
civiliza cija , oveanstvo pism a i is to rije : drevne Grke, Jevreje, E v ro p u , K inu.
L e v i S tros ne negira is to riju , a i kako bi. A li celo
n je g o v o delo tei da je d evalorizira, a is k lju i ono to
on zove m is tik o m is to r ije , ta j m it k o ji je naa civiliza
cija u s v o jila . Is to r ija n ije sloboda, neprestano kretanje,
sm isao oveanstva, ne za k on iti rast, ve sluaj, ona je
m o, a li povrinska, tatina sveta. P o s to ji neka vrsta os
novne a n tip a tije izm eu is to rije i sistem a, v e li L e v i Stros,
k o ji se u o v o m b itn o ra zlik u je od M arksa, iako esto ko
k etira sa n jim . Za M arksa je is to rija nauka p ar excellen
ce, is to r ija je istinska p riro d n a is to rija o v e k a . . . M i zna
m o sam o jed n u nauku, nauku is to r ije , v eli on, dok je za
L e v i S trosa is to rija ono besm isleno s p oljn je, o kom e g o v o ri
ve Sosir, rana na sistem u, n e s v o d ljiv a slu a jn ost bez k oje
se uopte ne bi m ogla n i za m is liti n u n o s t; dogaaj je
neto d oivljen o, svesno, dakle lano i nebitno. S tru k tu ra
lizam ne m oe n i a shvati n i da ob u h va ti razvoj, rastenje,
e volu ciju . Jezik je , v e li paradoksalno L e v i S tros, m o g a o
nastati sam o od jed nom . S tv a ri nisu m og le da postepeno
p o in ju a z n a e . . . D esio se prelaz od sta d iju m a u kom e
nita n ije im a lo sm isla u sta d iju m gde je sve im a lo sm isla.
to je sasvim lo g in o : ako je je zik stru k tu ra u k o jo j svaki
elem enat p o s to ji sam o kao odnos sa svim d ru gim i sa celin om , n esh va tljivo je n astajanje tih elemenata.
S tru k tu ra liza m je besk om p rom isn o antihegelovski,
p ro tiv a n shvatanju is to rije kao razvoja apsolu tn og duha,
k ritik a njen e jed n osm ern osti i n jen og ishoda u zapadnoj
c iv iliz a c iji kao n a jn a p re d n ije m izrazu e v o lu cije ovean
stva. Za L e v i S trosa razni drutveni sistem i, n a ro ito p r i
m itiv n i, p re svega su p rim en a izvesnog b ro ja zakona lo g i
ke, in v a rija n a ta , k o ji ine jed in stvo a n tro p o lo g ije . M e
n e su log ik e varijante, i svako d rutvo je sam o p a rc ija l
na rea liza cija izvesnog b ro ja m og u ih lo g ik ih kom bin a cija ,
pa je zato netano on o to tvrde H egel a za n jim i S a rtr
da n a jn a p red n ije drutvo, tj. nae zapadno, sadri u sebi,
prevazilazei ih, sva druga. Sve k u ltu re su m eusobno jed
nake, u n iverzalnost oveka ne is k lju u je n jih o v u razn orod
nost, na protiv.
Da ipak p o s to ji izvesna e v o lu cija u p u n om sm islu te
rei, L e v i S tro s ili p o b ija ili p rela zi utke p re k o nje. P o n je
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
22
SR ET EN M A R I
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTU RA LIZM A
23
24
SR ET EN M A RIC
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTU RALIZM A
25
26
SR ET EN M ARI
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTURALIZM A
28
SR ET EN M A R IC
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTURALIZM A
30
S R ET EN M A RIC
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTURALIZM A
31
32
S R ET EN M A R I
EG Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
SR ET EN M A R IC
34
g ija jo u s v o jo j p r e is to r iji,
kako je tv rd io sam L e v i
Stros, traei da se to j nauci m n o g o daje, ali da se od n je
nita ne tra i. U ka sn ijim M itologik am a m etod razglaba
n ja na m ite m e utke je naputen,
m esto toga im a m o
sasvim je re ti n u obradu m ito v a kao celina. K a o i kod Fu
koa, uostalom , jo je m a n je potova n o sveto p ra v ilo stru k
turalizm a, p ra v ilo ig n orisa n ja sm isla (n je g a se i sam i ling
visti, i p ored n a jb o lje v o lje , re tk o p rid r a v a ju ). D a b i se
razum eo m it, v eli engleski a n tro p o lo g N u r Jalm an, m i
[p o L e v i S tro s u ] m o ra m o v o d iti rauna ne o p r i i ve o
s tru k tu ri. A li ta stroga analiza n ije p rim e n je n a [ u M ito lo
gik am a] . . . T u se L e v i S tro s obazire ne sam o na s in ta k tik i
poredak ve isto to lik o i na sem a n tiko znaenje. U jed n om
pasusu on i sam v eli da o b lik i sadrina ne m ogu b iti od
v o je n i jedan od d ru g o g . Sa tim sm o daleko od strog og
stru ktu ra lizm a . U p o s le d n jim s v o jim delim a, p o m o m m i
lje n ju n a jzn a a jn ijim i n a jp riv la n ijim u n je g o v o m opusu,
L e v i S tro s naputa svaku a n a logiju m ita sa je z ik o m , i p o
vla i paralele izm eu m ita i m uzike, k oja je, veli, n a jvia
tajna nauka o ov e k u . Z a to m uzika? Z a to to su i m it i
m uzika m a in e za ukidanje vrem en a , i to je B o d le r d u
b ok o p rim e tio da, iako svaki slualac osea m u zik o delo
na s v o j nain, m uzika ipak sugerie sline id eje i ra zlii
tim m o z g o v im a , to je, veli, slu a j i sa m ito m , p a tako
m uzika i m ito lo g ija p o k re u kod onih k o ji ih sluaju zajed
n ike m entalne s tru k tu re . Sve je ovo pu n o lep ih s lu tn ji, ali
nauno z b ilja spornih. Z a to b i sam o m uzika i m it, a ne i
poem a, b ili m a in e za ukidanje v rem en a ? (N a stranu to
m n o g i o odnosu m uzike i vrem ena tvrde sasvim s u p ro tn o ).
Ja lin o v e ru je m iz iskustva da sluaoci oseaju m u
ziku na slian nain, a da im p rito m kroz glavu k ola ju najra z li itije ideje. Itd . Zaudo, o v a j naunik je na osnovu
ovakvih
p re tp o s ta v k i napisao je d n o od s v o jih najlepih
dela. Pa onda da ovek v e ru je u m etod e!9
9 Sve
da
strukturalizam
nita ne
d o b ija
koketu-
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTU RALIZM A
35
36
SR ET EN M ARIC
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
sle M on ten ja , posta vio p ita n je vred n osti civ iliz a cije i dao
odluno negativan od govor. D avno p re F u k o o v o g proglasa
s m r ti ovek a , R u si su b ili p ro g la s ili E v ro p u d ra g im
g ro b lje m , dok su m n o g i m eu n a jz n a a jn ijim pred stavni
cim a njen e k u ltu re osuivali n je n narcisizam i egocentrizam i pred vi a li j o j krah: od M o n te n ja do M elvila , od N iea do vajcera, od R em boa do Gogena i ruskih sim b olista, i drugih.
O vo m i lje n je o filosofsk o-p oetsk om znaaju dela koja
p ro k la m u ju tr u ju m f m a tem a tiza cije i sistem a a s m rt subjektivizam a, m oe izgledati p ro iz v o ljn o . O n o n ije sam o m o je ;
ak i neki od sledbenika i zastupnika stru k tu ra lizm a tvrde
neto slino. T a analitika rasprava [ L e v i S tro s o v o S irovo
i K u van o] je cela p ro d o r stvaralake m a te . . . Ona se p r o
jic ir a na m esto gde se istina p o is to v e u je sa p oetsk om v rto
g la v ico m , v e li L i. D ru g i jedan: K ad je najblie uspehu,
stru k tu ra liza m se o tk riv a kao u m etn ost i iznova se d ejinie
ne vie .kao nauka ve kao u m etn ost . . . On je estetska
v izija sveta i dru tva . T re i opet, branei L e v i S trosa od
onih k o ji m u zam eraju naune n etanosti i p ro iz v o ljn o s ti,
v eli da su te zam erke apsurdne, je r se radi o p o e ts k o j vi
z iji K o d Fukoa, takoe, kad m e fis to fe ls k i n a ja v lju je rasprskavanje lica ovek ov og u g ro h o tn o m sm ehu, re je o
b a jro n o v s k i sarkastinom sudu vrednosti, to p riz n a ju i
n je m u naklonjeni. O p o s le d n jo j F u k o o v o j knjizi, n je g o v p r i
ja te lj Delez v e li da je ..mogue a on u o v o j a rh e o lo g iji
izgrauje m a n je beseu o s v o jo j m e to d i a vie p oem u svog
p reth od n og dela i tako dosee do take gde je filo s o fija
nuno p o e z ija . N ik a k o da izi em o iz subjektivizm a, k o ji je,
moda, naa evropska fatalnost. Sam L e v i S tro s v e li o
svom delu: / tako je ova kn jiga o m ito v ip a i sama jedan
m it. N o kako se, p o s tru k tu ra lis ti k o j d e fin iciji, m it sam
p o sebi ne razum e, p o tre b n o je nae tum aenje tog n ovog
m ita, k o je e o p e t b iti jedan m i t . . . Beskonaan lanac sub
je k tiv n ih tum aenja o su b je k tiv n im tum aenjim a.
P o e z ija i vizionarstvo, i p ored svih shema i tabela,
ipak vie kod L e v i S trosa no kod Fukoa, ije je delo, za
sada, p re svega radikalna kritika, do k ra jn jih konsekvenca,
evropske m is li i evropskih vred n osti poslednja dva stolea, k ritik a evropskog hum anizm a onakvog kakvog ga je
m is lio 19 vek, kao i kakvog ga m is li socijalizam , k ritik a bez
perspektiva, n ihilistika, mada ne definitivna, je r F u k o u
p osle n je vrem e ublauje neke svoje ekstrem ne sudove, k ri
38
SR ET EN M A R IC
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
39
oh
dyuia,
i
peva B a ljm o n t, dok B e k e to v i kloa ri eka ju Godoa. M o g li
bism o c itir a ti u beskraj, n o sve je to ve p ostalo banalno.
Paradoksalno, no login o, sa nestankom transcenden
talnog i sam su b jek t m era sebe i svih stvari, sve vie
hlapi i nestaje. T o ieznue je litera tu ra , taj o s e tljiv re
a ktor, ve pood a vn o oglasila. O d F lob era naovam o ju n a k
rom ana je to sam o a n tifrazom , danas je ve sasvim iilio. K o d K a fk e ili posled njeg D ojsa, on je bezim en, kod
Beketa ruina, kod N a ta lije S a ro t a n o n im n a m a te rija . M i
p ris u s tv u je m o pola ga n oj a g o n iji jed n og sveta k o ji jo s to ji
z a h v a lju ju i snagama privid a, i vie se n ik o ne b i usudio
da tv rd i da, u dananjem stanju naeg znanja o oveku i
drutvu, lin o s t rom ana n ije postala ista fik cija . T e se
fik c ije valja o ta ra s iti, veli ro m a n s ije r Pengo.
Sve je to arhipoznato, kao i ono to je d ovelo do da
nanjeg o v e k a g o m ile , junaka bez lica : d ru tv o p o tr o
n je , ra tovi, o rg ija n ja kolek tivn og sadizma itd., sve to
to je ve u buroaskom drutvu p ro lo g veka sta vilo u
p ita n je vred n osti p rok la m ova n e ak i u n je g o v im ustavim a,
h u m a n istiko shvatanje oveka i drutva, na o p tim iza m
nauke, na o p tim iz a m is to rije , zam iljene kao m ona reka,
sa b e zb ro j p ritok a , reka k oja s vrem en a na vrem e p ro la z i
s trm e vodopade nazvane revolu cija m a , a se, ira i ira,
s lije u okean budue u top ije. Sve je to stavljano u p ita n je
otkako je i posta vljen o, od Rusoa i R o m a n tizm a naovam o,
a sa kataklizm am a naeg veka, sve o trije i jednodunije.
O tk u d onda tolik a
uzbuna, kad, s v o jim jezik om , u
svom kontekstu, te iste stva ri pon a vlja Fuko. M oda je
40
SR ET EN M ARIC
E G Z IS T E N C IJA L N E
OSNOVE
STRUKTURA LIZM A
4J
42
SR ET EN M A R IC
EG Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE S T R U K T U R A LI 7 MA
43
44
SR ETEN M A R IC
46
SR ET EN M A R IC
48
S R ET EN M A R IC
je za L e v i S trosa dete s im b o lin a vred n ost nula, on o nem i lje n o i isk lju en o kao etnolog.
S p o m e n im o da je F ro jd o v a te o rija civ iliza cije , sa n je
g o v im n a g o n o m s m rti, bliska, u izvesnom pogledu, L e v i
S tro s o v o j te o r iji e n tro p ije : nae nesree dolaze od nae
individualnosti, od in je n ice da sm o lju d i, nae su b lim a cije
p o te n c ira ju razaraku snagu suzbijenih nagona i jed n og
dana sve m o ra da eksplodira, tim p re to nas na n a jd u b lji
in s tin k t vraa natrag u p rv o b itn o anorgansko stanje, tam o
odakle sm o p o li: N e iv o je b ilo p re iv o g , v e li F ro jd ,
p od ra zu m eva ju i da e b iti i posle.
Sve vue L e v i S trosa ka p rv o b itn o m , ka dalekim p o
ecim a, p re civiliza cija , p re pronalaska pism a, p re is to rije ,
tog sam ounitavanja oveka ovekom , k u ltu re
ku ltu rom .
A m e ro in d ijs k a plem ena, kod k o jih je u m la d osti p ro v e o
n e k o lik o m eseci, sred tropske ume, plem ena na s a m o j gra
n ici izm eu p riro d e i kulture, gde je ovek jo m n o g o p r i
roda, tek neto kultura, p re d s ta v lja ju za njega uzorne za
jed nice, m a lo b ro jn e pa zato, kako je to R uso ve shvatio,
pod obn e da ive u p u n o j solid a rn osti s v o jih lanova m eu
sobno i svih sa p riro d o m , neposredno p ris u tn ih sebi sa
m im , svaki lan na dom aku re i svakog drugog, bez s m rt
nog greha kidanja spona sa kosm osom , bez ua u riva n ja u
ilu zo rn o ja. T u je razum eo da zapadni ovek nikad n ije
bio b li i no to je sad, na k ra ju ova posled n ja e tir i veka,
da shvati da je tim e to je sebi p ris v o jio p ra vo da p o tp u n o
'o d v o ji oveanstvo od ivotin jstva , d a ju i p rv o m sve to
je oduzim ao drugom e, o tv o rio jedan u k le ti krug, i da e m u
ta ista granica, neprestano pom erana, p o s lu iti da o d v o ji
lju d e od d ru gih lju d i, da p reten d u je, u k o ris t sve uih ma
njina, na p riv ile g ij jed n og hum anizm a, izopaenog i m 'j e
nastao zato to je traio u s a m o lju b lju svoje naelo i svoj
p o ja m .
Za oveanstvo bi b io spas da je znalo da se zaustavi
na n ek om od ranih stupnjeva razvoja, n a jb o lje m oda na
n eolitik u m u , k o ji je i d o v o ljn o kultura i jo uvek priroda.
Tada su lju d i ve b ili u in ili sva o tk ri a neophodna za n ji
hovu bezbednost: zem ljora d n ju , g rn a riju , i dr., ali jo nisu
o t v o r ili u k le ti krug, jo su se nalazili, kako bi rekao Ruso,
u zla tn o j sred in i izm eu in d olen tn osti p rim itiv n o g stanja i
neobuzdane a k tiv n o s ti naeg s a m o lju b lja . Istina, n i tada
ovek n ije b io slobodan, ali, v e li L e v i Stros, b io je rob
sam o sv o je o v e n o s ti. . . u izvesn oj m e ri oslobo en ro p
49
50
SR ET EN M AR IC
5J
52
SR ET EN M A R I
N a k ra ju koja lin a opaska: F u k o m i se in i konsekv e n tn iji u p ore en ju sa dvosm islenom , viem islen om besed om L e v i Strosa, kidanom izm eu im pera tiva s tru k tu ra
lizm a i religiozn e sam ilosti, b olne solid a rn osti sa lju d im a
i k o s m ik im silama, u koleb a n jim a izm eu s tru k tu ra ln og
in telektu a lizm a k o ji elim in ie a fe k te i kom pleksa kafkinski neprilago enog k o ji na a fek tim a izgara. F u k oova v ir
tuozna re to rik a m e zabavlja, a li ne zanosi, dok im a trenu
taka kad oseam kako re etnologa, kroz sve la v irin te ue
nih kabinetskih form u la ,
o d je k u je kao vapaj tebanskih
pustinjaka. I p ored sveg v ita ln o g optim izm a , svojstva svih
k o ji ive, i L e v i S trosa verovatno, to je s t nekako ipak slu
tei, p o to ve ivim , da se iveti moe, im a kod L e v i Strosa
stranica koje, kao apokalipsa, od jed n om o tv a ra ju oi, pa
vam se in i da e u brzo je re m ija d e zapadnog etnologa i
n je m u slin ih izgledati preblage.
N o ovde n ije m esto m o jim jerem ija d a m a . Da za klju
im : gla vn i nedostatak s tru k tu ra lizm a in i m i se da je n je
gova jed n ostra n ost: h te ti re i sutinu i sudbinu oveka uzi
m a ju i u o b z ir sam o n je g o v o nesvesno, kad je ovek o i
gledno i on o svesno i on o nesvesno u n jem u , i neprestana
igra m eu n jim a . T a k vom ekskluzivnou i ogra n ia va n jem
postie se, kao i u egzaktnim naukama, esto v r lo m nogo,
to ipak ne d ozvoljava ek stra p ola cije do tota ln ih sudova.
ovek je sloeno bie, i p a rcija ln e d efin icije, ne obu h va tiv
sve, prom a e bitno. P ozn a ti a m e rik i psih oa n a litia r Betelh a jm definie oveka kao znajue bie, k oje se od svih
iv o tin ja
ra zlik u je p o tom e to je svesno c ilja i sm isla
s v o jih dela u o k v iru tr i kantovske k ategorije. S m a tra m da
je svojstven o sam o oveku da d oivi sa u be en jem : to sam
u in io, m o ja radnja je to izm e n ila . I to je m oda jed n o
strano, a li je jo vie jed n ostra n o kad se is k lju i svest.
S tru k tu ra lis tik a jed n ostra n ost previa tota. Da spo
m en em o sam o jed no: s tru k tu ra lis ti vrem e sm eta; on ga
ne negira, a li ne zna ta b i s n jim . U n je g o v o m sistem u,
gde je re sam o o nesvesnom, takav odnos prem a vrem enu,
ak i kad n ije nameran, jeste nem in ova n : nesvesno ne zna
za vrem e, nesvesno je vanvrem ensko, pa se vrem e ne m oe
n i susresti ta m o gde ga nema. F ro jd , na koga se s tru k tu ra
lis ti esto poziva ju , v e li da je je d n o od b itn ih svojstava
53
Ova knjiga nastala je zahvaljujui jednom Borhesovom tekstu. U onom smijehu koji pri njegovom itanju
potresa sve fam ilijarnosti misli nae misli, one koja
ima nae godine i nau geografiju razdrmavajui sve
ureene povrine i sve planove koji u obilje bia unose
mudrost, obesnaujui i unosei nemir u nae hiljadugodinje praktikovanje Istog i Drugog. Taj tekst citira iz
vjesnu kinesku enciklopediju u kojoj pie da se ivotinje
dijele na: a) one koje pripadaju Caru, b ) miriljave, c) pri
pitomljene, d) male svinje, e) sirene, f ) udovita, g) pse
na slobodi, h) one koje su ukljuene u ovu klasifikaciju,
i) koje se uzbuuju kao luaci, j ) bezbrojne, k ) nacrtane
tankom kiicom od devine dlake, 1) et caetera, m ) koje su
slomile krag, n) koje iz daljine lie na muhe. Zadivljeni
tom taksinomijom, istoga asa shvatamo, zahvaljujui be
zazlenoj prii o egzotinom armu jedne druge misli, ogra
nienost nae misli: golu nemogunost da se to misli.
ta je to nemogue m isliti i kakva je nemogunost
u pitanju? itavom tom nabrajanju moemo dati precizan
smisao i odrediti mu sadraj; neke stavke se odnose na
fantastina bia udovita i sirene; ali upravo time to
im daje posebno mjesto, kineska enciklopedija lokalizuje
njihovu mo dodira; ona briljivo razlikuje stvarne ivo
tinje (k o je se uzbuuju kao luaci ili koje su slomile kr
ag) i one iji je zaviaj u imaginarnom. Opasna mijeanja
su iskljuena; ivotinje sa grbova i iz basana dobile su svo
je visoko mjesto; nema ni neshvatljivih amfibija, ni krila
sa kandama, ni odvratne koe u ljuskama, nema ni onih
polim orfnih i demonskih lica, ni daha vatre. Monstruoznost
60
RIJECI I STVARI
PREDGOVOR
61
62
RIJECI I STVARI
PREDGOVOR
63
64
RIJECI I STVARI
PREDGOVOR
65
66
RIJECI I STVARI
PREDGOVOR
67
68
RIJECI I STVARI
GLAVA
PRVA
PRATILJE
I
Slikar je malo odmaknut od platna. Baca pogled na
model; moda je u pitanju dodavanje posljednjeg poteza,
moda ni prvi jo nije povuen. Ruka u kojoj dri kist
savijena je ulijevo, prema paleti; za trenutak je nepokre
tan izmeu platna i boja. Ta vjeta ruka oslonjena je na
pogled, pogled se, zauzvrat, odmara na zaustavljenom
gestu. Izmeu otrog vrha kista i elinog pogleda spek
takl e osloboditi svoj volumen.
A li ne bez jednog suptilnog sistema eskiviranja. Na
malom odstojanju slikar je stao kraj djela na kome radi.
To znai da se za gledaoca koji ga sada posmatra nalazi
na desnoj strani slike dok je ova na krajnjoj lijevoj strani.
Tom istom gledaocu slika je okrenuta leima: vidi se sa
mo nalije sa ogromnim tafelajem na koji je postavljena.
Slikar je, meutim, savreno vid ljiv itavom figurom; u
svakom sluaju, nije zaklonjen visokim platnom koje e ga
moda ve idueg trenutka apsorbovati kad mu se primakne
i ponovo pone da radi; bez sumnje, upravo tog asa, izla
zei iz tog velikog nestvarnog kaveza koji povrina na ko
jo j slika projicira unazad, slikar i pada u oi gledaocu.
Sad se moe vidjeti, u jednom trenutku predaha, u neutral
nom sreditu te oscilacije. N jegov tamni stas i svijetlo lice
stoje na granici vidljivog i nevidljivog: izlazei iz tog platna
koje izmie naem pogledu, on nam izbija pred oi; ali
uskoro, kad uini korak udesno, zaklanjajui se od naeg
pogleda, on e se nai suoen sa platnom koje upravo
slika; on e stupiti u onu oblast u kojoj e njegovo platno,
zanemareno za trenutak, ponovo postati vidljivo, bez sjen-
72
RIJECI I STVARI
PRATILJE
73
74
RIJECI I STVARI
PRATILJE
75
76
RIJECI I STVARI
II
Ali moda je vrijem e da imenujemo tu sliku ko i a se
ja vlja u dnu ogledala i koju slikar posmatra ispred platna.
Moda je bolje da ve jednom fiksiramo prisutna i nazna* ) Francisco Pachero (1571 1654), panski slikar, Velaskezov uitelj.
Priin. prev.
PRATILJE
77
78
RIJECI I STVARI
PRATILJE
79
80
RIJECI I STVARI
PRATILJE
81
82
RIJECI I STVARI
PRATILJE
83
GLAVA
DRUGA
PROZA SVIJETA
I ETIRI SLINOSTI
Do kraja XVI vijeka slinost je igrala graditeljsku
ulogu u znanjima zapadne kulture. Ona je dobrim dijelom
rukovodila egzegezom i interpretacijom tekstova; ona je
organizovala igru simbola, omoguavala saznanja o vidlji
vim i nevidljivim stvarima i upravljala umjetnou koja
ih je predstavljala. Svijet- se zatvarao nad samim sobom:
zemlja je imitirala nebo, lice se ogledalo u zvijezdama, a
trave u svojim stabljikama skrivale tajne koje su sluile
ovjeku. Slikarstvo je imitiralo prostor. A predstavljanje
bilo kao sveanost ili kao znanje izdavalo se za ponav
ljanje: pozorite ivota ili ogledalo svijeta to je bilo od
lije svakog jezika, njegov nain oglaavanja i formulisanja
svog prava na govor.
Treba se malo zaustaviti na tom vremensk >m periodu
kada se slinost oslobodila potinjenosti znanju i iezla,
bar djelomino, sa horizonta saznanja. Kako je, krajem
XVI, pa ak i poetkom X VII vijeka slinost bila miljena?
Kako je ona mogla organizovati figure znanja? I, ako je
istina da je broj slinih stvari beskonaan, mogu li se bar
ustanoviti oblici prema kojim se odreuje stepen njihove
meusobne slinosti?
Semantika osnova slinosti u XVI vijeku vrlo je bo
gata: Amicitia, Aequalitas (contractus, consensus, matrimonium, societas, ei similia), Consonantia, Concertus, Continuum, Paritas, Proportio, Similitudo, Conjunctio, Copula
(1). A ima jo i drugih pojmova koji se meusobno, na
povrini misli, ukrtaju, nadjahuju, pojaavaju ili ograni
avaju. Zasada em o samo naznaiti njihove glavne figure
86
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
87
88
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
89
da bi, moda, opet bilo obuhvaeno nekim podvostruenjem koje ima m o da se nastavlja do u beskonanost.
Karike nadmetanja ne povezuju se u lanac kao elementi
podudarnosti, nego kao koncentrini krugovi rivali koji
se jedan prema drugom ogledaju.
Trei oblik slinosti je analogija. Stari koncept poznat
jo i grkoj nauci i srednjovjekovnoj misli, ali ija je upo
treba sigurno postala drukija. U analogiji su udrueni i
convenientia i aemulatio. Kao i ovi, ona omoguava ude
sni sukob slinosti kroz prostor; ali i ona govori o pode
avanju, vezama i sklopovima. Njena m o je ogromna, jer
slinosti o kojim ona vodi rauna nisu ove, vidljive, ma
sivne, slinosti samih stvari; dovoljno je da to budu sup
tilnije slinosti odnosa. Tako olakana, ona moe proiriti,
s jednog istog mjesta, beskonaan broj srodnosti. Odnos
koji postoji meu zvijezdama na nebu, gdje sijaju, postoji
i izmeu trave i zemlje, ivih stvorova i kugle zemaljske
na kojoj stanuju, minerala, dijamanata i stijena u kojima
su ovi zakopani, ula i lica na kome se izraavaju osjeaji,
pjega po koi i tijela koje one potajno obiljeavaju. Staru
analogiju biljke i ivotinje (biljka je ivotinja koja dri
oborenu glavu, usta ili korijena zabijenih u zemlju)
Sezalpen (Csalpin) niti kritikuje niti odbacuje; on je tavie pojaava, mnoi je sa samom sobom kad utvruje
da je biljka uspravna ivotinja, iji se proces ishrane od
vija odozdo prema vrhu, du stabljike koja se izduuje kao
tijelo i zavrava glavom buketom, cvijetom, liem: su
protan ali ne kontradiktoran odnos sa prvom analogijom,
prema k ojoj je korijen donji dio biljke a stablo gornji, jer
i kod ivotinja krvna mrea se grana poev od donjeg di
jela trbuha, a glavna vena se die prema srcu i glavi (10).
Ta reversibilnost, kao i ta polivalentnost, daje analo
giji univerzalno polje primjene. Po njoj se sve figure na svi
jetu mogu pribliiti. Ipak, u tom prostoru izbrazdanom u
svim pravcima, postoji jedno privilegovano mjesto: ono je
zasieno analogijama (svaka u njemu moe pronai jedan
od svojih oslonaca) i, prolazei kroz njega, odnosi promi
jene mjesto a pri tom se ne izmijene. Ta taka je ovjek;
on je proporcionalan nebu kao i ivotinjama i biljkama,
kao zemlji, metalima, stalaktitima ili organima. Uspravljen izmeu razliitih lica svijeta, on stoji u odnosu prema
nebu (njegovo lice se odnosi prema tijelu kao izgled neba
prema eteru; u ilama mu kuca b'ilo kao to zvijezde krue
90
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
91
92
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
93
II OBILJEJA
Ipak sistem nije zatvoren. Ostaje jedan otvor: igra
slinosti izlae se opasnosti da kroz njega pobjegne sama
od sebe ili da ostane u tami ako neka nova figura slinosti
ne bi dovrila krug uinivi ga istovremeno savrenim
i oiglednim.
Convenientia, aemulatio, analogija i simpatija kazuju
nam kako svijet treba da se povue u sebe, da se podvo
strui, da se u sebi odraava ili da se povee kako bi stvari
mogle da lie jedna na drugu. One nam pokazuju puteve
slinosti i mjesta kuda ovi prolaze, a ne mjesto gdje se
slinost nalazi, ni nain na koji je primjeujemo, ni obi
ljeje po kome je prepoznajemo. Stoga bi nam se moglo
desiti da proemo kroz to divno obilje slinosti a da ne
pomislimo kako je ono odavna pripremljeno poretkom
svijeta, i to za nae najvee dobro. Da bismo saznali da
jedi lijei one bolesti ili da prerezan orah sa alkoholom
lijei bolesti glave, treba da nas neto na to upozori: inae
bi ta tajna,ostala zauvijek nepoznata. Da li bi se ikad saz
nalo da izmeu ovjeka i njegove planete postoji odnos
dvojstva ili odnos suparnitva kad na njegovom tijelu ili
u borama njegova lica ne bi postojao znak po kome bi se
moglo zakljuiti da je on rival Marsa ili miljenik Saturna?
Skrivene slinosti treba da budu istaknute na povrini stva
ri; za nevidljive analogije potrebna su vidljiva obiljeja. Zar
svaka slinost nije istovremeno i ono to je najmanifestnije i ono to je najskrivenije? Ona stvarno nije sastavlje
na od jukstaponiranih dijelova od kojih su jedni identi
ni, a drugi razliiti: ona je od jednog jedinog dijela, no
sei u sebi slinost koju vidimo ili ne vidimo. Ona bi tako
bila bez kriterija da u njoj iznad ili izvan nje ne po
stoji presudni elemenat koji preobraava njen sumnjivi sjaj
u jasnu izvjesnost.
Nema slinosti bez obiljeja. Svijet slinog mora biti
obiljeen. Nije to volja boija, kae Paracels, da ostane
skriveno ono to je stvoreno za dobrobit ovjeka i to mu
je podaren o. . . A ak ako je izvjesne stvari i sakrio, bog
nije nita ostavio bez vanjskog vidljivog znaka sa poseb
nim obiljejima isto kao to ovjek koji zakopa blago
obiljei miesto da bi ga kasnije mogao pronai (19). Uo
avanje slinosti zasnovano je na prepoznavanju znakova
i njihovom deifrovanju. Nepotrebno je zadravati se na
94
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
95
96
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
97
98
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
99
100
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
101
IV RUKOPIS STVARI
U XVI vijeku jezik nije jednoobrazan i dotjeran zbir
nezavisnih znakova u kome bi se stvari odraavale kao u
ogledalu da bi tu iskazale svoje pojedinane istine. Jezik
je vie tajanstvena, neprozirna, u sebe zatvorena masa,
fragmentirana i enigmatina, mijeajui se ovdje-ondje sa
figurama svijeta i isprepliui se sa njima: na taj nain one
sve zajedno pletu mreu oznaka u kojoj svaka moe igrati,
i stvarno igra, ulogu sadraja ili znaka, tajne i otvorenog
ukazivanja. U svom sirovom istorijskom biu, jezik XVI
vijeka ipak nije proizvoljan sistem; on je situiran u svi
jetu i s njim ini cjelinu istovremeno stoga to i same
stvari kriju i otkrivaju svoju zagonetnost kao i jezik, i
stoga to se rijei nude ovjeku kao stvari koje treba deifrovati. Velika metafora sadrana u knjizi koju otvaramo,
sriemo i itamo da bismo upoznali prirodu, predstavlja
samo vidljivo nalije jednog drugog, mnogo dubljeg preno
enja koje prisiljava jezik da ostane na strani svijeta, meu
biljkama, travama, kamenjem i ivotinjama.
Jezik je dio velikog sistema raspodjele slinosti i
obiljeja. Prema tome i on mora biti prouavan kao stvar
prirode. Elementi, kao i ivotinje, biljke ili zvijezde, imaju
svoje zakone o privlanosti i podudarnosti, svoje obavezne
analogije. Ramus je dijelio svoju gramatiku na dva dijela:
prvi je bio posveen etimologiji, to ne znai da je ispitivao
izvorni smisao rijei nego upravo sutinska svojstva slo
va, slogova i itavih rijei. Drugi dio obraivao je sin
taksu: njegov cilj bio je da proui meusobno graenje
102
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
103
104
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
105
106
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
107
108
RIJECI I STVARI
PROZA SVIJETA
109
110
RIJECI I STVARI
GLAVA
TREA
PREDSTAVA
I DON KIHOT
Sa svojim obrtima i trikovima, avanture Don Kihota
oznaavaju granicu: u njima se dovrava stara igra slinosti
i znakova. Don Kihot nije ekstravagantan ovjek nego vie
savjestan hodoasnik koji se zaustavlja pred svim znacima
slinosti. On je junak Istog. Kao to ne uspijeva da se uda
lji iz svoje uske provincije, tako ne moe da ode ni iz do
bro poznate ravnice koja se iri oko Analognog. On bezbroj
puta prelazi preko nje, ne prekoraivi nikad jasnu granicu
razlike i ne dospjevi do srca identiteta. On sam, meutim,
lii na neki znak. Dug, mrav grafiki znak poput slova,
kao da upravo izlazi iz otvorene knjige. itavo njegovo bie
jeste samo jezik, tekst, odtampani listii, ve prepisana
pria. Sainjen je od izukrtanih rijei; to je rukopis koji
luta po svijetu meu slinim stvarima. Ali ne sasvim to:
jer kao siromani hidalgo on moe postati vitez samo slu
ajui iz daleka vjekovnu epopeju koja stvara zakon. Knji
ga je manje njegovo postojanje nego njegov zadatak. On
je stalno mora konsultovati da bi znao ta treba da radi
ili kae i kakve znakove treba da d sebi i drugima kako bi
pokazao da je on iste prirode kao i tekst iz koga je proizaao. Viteki romani su jednom zauvijek dali recept za nje
govu avanturu.
I
svaka epizoda, svaka odluka i svaki podvig bie znac
da je Don Kihot zaista slian svim tim oznakama koje je
kopirao.
Ali, ako hoe da im bude slian, to je stoga to ih m o
ra dokazati, to ve znaci (itljivi) ne lie vie na bia (vid
112
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
113
114
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
115
116
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
117
118
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
119
120
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
121
122
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
123
124
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
125
126
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
127
128
RIJECI I STVARI
dan uslov za dvojnu organizaciju znaka, koji LOGIKA PORROAJALA nagovjetava ak prije nego to i kae ta je to
znak: Kad u jednom predmetu vidimo samo predstavljen
neki drugi, ideja koju o njemu stiemo jeste ideja znaka,
i taj prvi predmet nazivamo znakom (16). Ideja koja oz
naava podvostruava se, jer na ideju koja zamjenjuje ne
ku drugu nadovezuje se ideja o njenoj reprezentativnoj
snazi. I zar na taj nain ne dobijamo tri termina: ideju
koja oznaava, ideju koja je oznaena i, u okviru ove po
sljednje, ideju o njenoj reprezentativnoj ulozi. Ipak, nije
u pitanju tajno vraanje na trojni sistem, nego neizbjeno
svoenje figure na dva termina koja se, u odnosu na samu
sebe, povlai i smjeta u okvir znaeeg elementa. U stvari,
sadraj, funkcija i odreenje znaeeg elementa ogrania
vaju se samo na ono to on predstavlja: sadraj mu je u
cijelosti podreen i providan; ali sadraj je oznaen samo
u predstavi koja se prua kao takva, a ono to je oznae
no smjeta se bez ostatka u predstavu znaka. Karakteristi
no je da prvi primjer za znak koji navodi LOGIKA POR-ROAJALA nije ni rije, ni krik, ni simbol, nego prostorna i
grafika predstava crte: karta ili slika. To je stoga to
sadraj slike ini samo ono to ona predstavlja, a ipak taj
sadraj izgleda predstavljen pomou predstave. Dvojni ras
pored znaka, kakav je bio u X VII vijeku, dolazi na mjesto
jedne organizacije koja je na razne naine uvijek bila troj
nog karaktera, od stoika pa ak i od prvih grkih gramatiara; ali taj raspored pretpostavlja da je znak podvostruena predstava, udvostruena u odnosu na samu sebe. Ne
ka ideja moe biti znak neke druge ne samo zato to se
izmeu njih moe uspostaviti odnos predstavljanja, nego i
zato to se to predstavljanje moe uvijek predstaviti u ok
viru ideje koja predstavlja. Osim toga, i zato to je pred
stava u svojoj sutini uvijek okomita u odnosu na samu
sebe: ona je istovremeno i indikacija i pojavljivanje: od
nos prema predmetu i ispoljavanje sebe. Poev od klasi
nog doba, znak je mogunost predstavljanja predstave u
onolikoj mjeri u kolikoj je nju moguno predstaviti.
To ima krupne posljedice. Prije svega, vanost zna
kova u klasinoj misli. Nekad su oni bili sredstva sazna
nja i kljuevi znanja; danas se oni ire paralelno sa pred
stavom, to jest itavom milju; oni su smjeteni u njoj, ali
je presijecaju du itavog njenog prostiranja: im je jedna
predstava vezana za drugu i u sebi predstavlja tu vezu, tu
PREDSTAVA
129
130
RIJECI I STVARI
na to upuuju. Kao i u XVI vijeku, semiologija i hermeneutika stoje jedna uz drugu. Ali u drukijem obliku.
U doba klasicizma one se vie ne udruuju u treem ele
mentu slinosti; one se povezuju na osnovu vlastite moi
predstavljanja. Zato ne postoji teorija znakova razliita od
analize smisla. Ipak taj sistem daje izvjesnu prednost pr
voj nad drugom; poto onome to je oznaeno ne pridaje
drukiji karakter od onoga koji pridaje znaku, smisao vie
nee biti cjelina razasutih znakova u njihovoj povezanosti;
on e proizilaziti iz kompletne slike znakova. Ali, s druge
strane, kompletna mrea znakova povezuje se i artikulie
prema presjecima svojstvenim samom smislu. Tako e sli
ka znakova biti slika stvari. Ako se itavo bie smisla na
lazi na strani znaka, funkcija je na strani onoga to je
oznaeno. Stoga je analiza jezika, od Lanseloa (Lancelot)
do Destit de Trasi ja, zasnovana na apstraktnoj teoriji ver
balnih znakova i uobliena u okvirima opte gramatike:
ali kao nit vodilju ona uvijek uzima smisao rijei; stoga
se i istorija prirode javlja kao analiza karaktera ivih bia,
ali i taksinomije, ak i vjetake, imaju cilj da se sjedine
sa prirodnim poretkom ili da ga to je moguno manje
razbiju. Stoga i analiza bogatstva poinje od novca i raz
mjene, dok je vrijednost uvijek utemeljena na potrebi. U
doba klasicizma ista nauka znakova vrijedi kao neposre
dni govor onoga to je oznaeno.
I,
najzad, posljednja posljedica koja bez sumnje se
sve do nas: dvojna teorija znaka, ona koja ve od XVII
vijeka ini osnov itave opte nauke o znaku, vezana je
sutinskim odnosom za optu teoriju predstave.
V IMAGINACIJA SLINOSTI
Tako su, dakle, znakovi osloboeni itave zbrke svi
jeta u kome ih je renesansa nekad rasporedila. Oni su sad
skriveni u predstavi, u sjecitu ideje, na tom uskom pro
storu gdje se ona igra sa samom sobom, rastvarajui se
i ponovo s,e obrazujui. to se tie podudarnosti, ona ubu
due moe samo da ispadne iz domena saznanja. To je
empirijska datost u svojoj najogoljenijoj formi; vie se ne
moe posmatrati kao sastavni dio filozofije (18), osim
ako njena netanost ne bi bila izbrisana i pomou znanja
pretvorena u odnos jednakosti i reda. A ipak, za saznanje
PREDSTAVA
131
132
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
133
134
RIJECI I STVARI
VI MATHESIS I TAKSINOMIJA
Projekat jedne opte nauke o redu, teorija znakova
koja analizira predstavu, raspored sreenih tabela slinosti
i razlika: tako je u klasicizmu konstituisan prostor empi
PREDSTAVA
135
1
MATHESIS
t
ALGEBRA
KOMPLEKSNE PREDSTAVE
!
t
TAKSINOMIJA
ZNACI
136
RIJECI I STVARI
PREDSTAVA
137
138
RIJECI I STVARI
implicira itavu jednu metodu anketiranja. Ako elimo predzeti arheoloku analizu samog znanja, onda nam slavne
debate ne smiju sluiti kao nit vodilja niti artikulisati na
zadatak. Treba konstituisati opti sistem miljenja, ija
mrea, u svom pozitivitetu, omoguava igru simultanih i
prividno kontradiktornih miljenja. I upravo ta mrea definie mogue uslove jedne debate ili nekog problema; ona
je nosilac istorinosti znanja. Ako se zapadni svijet borio
da bi saznao da li je' ivot samo kretanje ili da li u prirodi
vlada takav poredak da bi se moglo dokazati postojanje
boga, to nije bilo stoga to je problem bio otvoren; nego
stoga to je, poslije razbijanja neodreenog kruga znakova
i slinosti, a prije organizovanja serija kauzalnosti i istorije, epistem zapadne kulture otvorila prostor na tabeli u
kome nije prestala da se kree od proraunljivih oblika re
da do analize najkompleksnijih predstava. A na istorijskoj
povrini tema, debata, problema i preferencija miljenja,
primjeuje se brazda kao posljedica tog kretanja. Saznanja
su prevalila s kraja na kraj prostor znanja koji je u XVII
vijeku odmah stajao na raspolaganju i koji e biti zatvoren
tek 150 godina kasnije.
Sad treba preduzeti analizu tog prostora na tabeli, i
to tamo gdje se on ispoljava u najjasnijem obliku, tj. u
teoriji jezika, klasifikacije i novca.
Moda e biti stavljena primjedba da sama injenica
da istovremeno i u jednom komadu preduzimamo analizu
opte gramatike, istorije prirode i ekonomije, svodei ih
na optu teoriju znakova i predstava, pretpostavlja pita
nje koje se moe postaviti samo u naem vremenu. Bez
sumnje, klasicizam, kao ni druge kulture, nije mogao obu
hvatiti niti imenovati jedan opti sistem svog znanja. Ali
taj sistem se u tolikoj mjeri nametao da su sami vidljivi ob
lici znanja napravili skicu svojih bliskosti, kao da su se me
todi, koncepti, tipovi analize, usvojena iskustva, duhovi i,
najzad, sami ljudi premjestili po volji neke sutinske mre
e koja je definisala implicitno, ali neizbjeno, jedinstvo
znanja. Istorija je pruila hiljade primjera takvog premje
tanja, to jest toliko puta preenog razmaka izmeu teori
je saznanja, teorije znakova i gramatike teorije: Por-Roajal
je dao Gramatiku kao dodatak i prirodni nastavak Logike,
na koju se ona nadovezuje zajednikom analizom znakova;
Kondijak, Destit de Trasi i Gerando su paralelno ralanili
dekompoziciju saznanja na uslovnosti ili elemente i re
PREDSTAVA
139
GLAVA
IV
GOVOR
I K R IT IK A I KO M E N TAR
Postojanje jezika u doba klasicizma bilo je istovreme
no suvereno i diskretno.
Suvereno zato to su rijei dobile zadatak i mo da
izraze misao. Ali predstaviti ovdje ne znai prevoditi, dati
vidljivu verziju, stvoriti dvostruki m aterijal koji na vanj
skoj povrini tijela moe tano reprodukovati misao. Pred
staviti treba shvatiti u pravom znaenju: jezik predstavlja
misao, kao to misao predstavlja samu sebe. Da bi se je
zik konstituisao ili iznutra oivio, ne postoji nikakav su
tinski niti primarni in znaenja; postoji samo u samoj
predstavi, mo kojom ona samu sebe predstavlja, tj. anali
zira i, dio po dio, podvrgava ispitivakom oku refleksije i,
najzad, sama sebe delegira kao supstitut koji je produava.
U klasicizmu nita nije dato to nije dato predstavi; ali sa
mim tim nikakav znak ne izbija niti se kakva rije ogla
ava; ni rije ni reenica ne ciljaju ni na kakav sadraj
osim uz pomo igre predstavljanja, koja uzima distancu,
ponavlja se i odraava u drugoj nekoj predstavi koja jo j
je ekvivalentna. Predstave se ne ukorjenjuju u svijetu iji
smisao pozajm ljuju; one se same otvaraju prema prostom
koji im je svojstven i ija unutranja nerva tura omoguava
raanje smisla. I jezik je upravo tu, na tom izdvojenom
mjestu koje predstava uvruje sama za sebe. Rijei, da
kle, nisu tanke ljuske koje im itiraju misao spolja; rijei
podsjeaju na misao, ukazuju na nju, ali prije svega iznu
tra meu svim tim predstavama koje, opet, predstavlja
ju druge. Jezik klasicizma mnogo je blii nego to se to vje
ruje misli koju je primoran da ispolji; ali jo j nije i parale
142
RIJECI I STVARI
GOVOR
143
144
RIJECI I STVARI
I I OPTA G R A M A TIK A
Kad jednom iskljuimo postojanje jezika, ostaje jo
jedino njegova funkcija u predstavi: njegova priroda i nje
gova odlija govora. G ovor nije nita drugo nego sama
GOVOR
145
146
RIJECI I STVARI
GOVOR
147
248
RIJECI I STVARI
GOVOR
149
150
RIJECI I STVARI
GOVOR
151
152
RIJECI I STVARI
GOVOR
153
guan ili nuan red rijei. Prije svega, postoji poredak kao
analiza i sukcesivni slijed predstava koji propisuje upotre
bu deklinacije ili lanova. Jezici koji prim jenjuju red im a
ginacije i interesa ne odreuju stalno m jesto za pojedine
rijei: oni ih moraju obiljeiti fleksijom (to su transpozitivni jezici). Ako se pak ti jezici pridravaju jednoobraz
nog reda koji namee refleksija, za njih je dovoljno da
broj i rod imenica obiljee lanom; m jesto u analitikom
poretku ima samo po sebi funkcionalnu vrijednost: to su
analogni jezici (24). Jezici su bliski ili razliiti prema
tabeli mogunih tipova sukcesije. Tabela je simultana, ali
sugerie koji su najstariji jezici: zaista je razum ljivo da
je spontani poredak (slika i strasti) morao prethoditi ra
cionalnom (poretku logike): spoljanje datiranje je uslovljeno unutranjim oblicima analize i poretka. Vrijem e je
interiorizirano u jezik.
to se tie istorije jezika, ona je samo erozija ili slu
aj, uvod, susret i mjeavina razliitih elemenata; ona ne
ma ni zakona, ni kretanja, ni svojstvenih nunosti. Kako
je, na prim jer, form iran grki jezik? Fenianski trgovci,
avanturisti iz Frigije, Makedonije i Ilirije, Galapejci, Skiti,
bande izgnanika ili bjegunci, izm ijenili su prvobitni fond
grkog jezika mnogovrsnim i bezbrojnim partikulama i to
likim dijalektim a (25). Francuski jezik je napravljen od
latinskih i gotskih imena, od galskih obrta i konstrukcija,
od arapskih lanova i brojeva, od rijei pozajm ljenih iz en
gleskog i talijanskog tokom putovanja, ratova ili sklapanja
trgovakih ugovora (26). To
znai da jezici evoluiraju
usljed migracija, pobjeda ili poraza, mode, razmjene; ali ne
uslijed nekog istorizma koji bi sami u sebi nosili. Jezici
nisu podloni nikakvom unutranjem principu razvitka,
naprotiv, oni sami razvijaju du jedne linije predstave i
njihove elemente. Ako za jezik postoji neko pozitivno vri
jeme, ne treba ga traiti izvan jezika, u istoriji, nego u
poretku rijei, u upljini govora.
Sada se moe ocrtati epistemoloko polje Opte gra
matike, koja se javila u drugoj polovini X V I I vijeka i nstala posljednjih godina sljedeeg vijeka. Opta gramatika
nije uopte komparativna gramatika: bliskosti meu jezi
cima ona ne uzima kao svoj predmet niti se njima ko
risti kao metodom. Optost te gramatike ne sastoji se u
pronalaenju isto gramatikih znakova koji bi bili zajed
niki za sve lingvistike domene, i iz kojih bi, kao u ide
154
RIJECI I STVARI
GOVOR
155
156
RIJECI I STVARI
GOVOR
157
158
RIJECI I STVARI
GOVOR
159
IV A R TIK U LA C IJA
Glagol biti, mjeavina pripadanja i potvrivanja, ras
kre govora o prvobitnoj i radikalnoj mogunosti usmene
rijei, definie prvi i najhitniji invarijant reenice. Pored
njega, s obje strane nalaze se vrste rijei ili dijelovi usme
nog saoptavanja. Ta podruja su jo indiferentna; odre
ena su jedino siunom, gotovo nevidljivom, ali central
nom, figurom bia; njihovo djelovanje se odvija oko pro
suditelja, kao stvari o kojoj treba suditi juicande, i
onoj koja je ve presuena judicat (41). Kako se ta puka
namjera reenice moe pretvoriti u posebne i razgovjetne
fraze? Kako govor moe iskazati itav sadraj predstave?
T o je moguno stoga to je govor sainjen od rijei
koje imenuju, dio po dio, ono to je dato predstavom.
R ije oznaava, to znai da je ona po svojoj prirodi
ime, i to vlastito ime, jer je usmjerena prema odreenoj
predstavi i nikakvoj drugoj. Tako pred uniformnou gla
gola koji je samo univerzalan iskaz pripadanja imena
se mnoe do beskonanosti. M oglo bi ih biti isto koliko i
stvari koje treba imenovati. Ali svako ime bi bilo tako
snano vezano za predstavu koju oznaava da se ni najsla
b iji odnos pripadnosti ne bi mogao formulisati; jezik bi
stoga spao ispod svog nivoa: Ako bi imenice bile sastav
ljene samo od vlastitih imena, trebalo bi ih umnoiti bes
konano. Te rijei, ije bi mnotvo preopteretilo pame
nje, ne bi uspjele da zavedu nikakav red meu predmetima
naeg saznanja, pa ni naim idejama, a sav na govor za
pao bi u najdublju konfuziju (42). Im e u reenici ne moe
vriti svoju funkciju i omoguiti pripadanje osim ako ne
to (bar dio predikata) ne ukazuje na neki elemenat koji
je zajedniki veem broju predstava. Openitost imenice je
isto tako potrebna vrstama rijei kao i oznaavanje bia
obliku reenice.
Tu je openitost moguno postii na dva naina: 1) ho
rizontalnom artikulacijom grupiranjem individua koje
meusobno posjeduju izvjesne identinosti, a odvajanjem
onih koje su razliite; takva artikulacija stvara sukcesivnu
generalizaciju sve irih i irih grupa (a sve m alobrojnijih);
ona ih moe i beskonano dijeliti na osnovu novih razlika
i tako dospjeti do vlastitog imena iji je ona dio (43); po
redak naporednosti i podreenosti prekriven je jezikom i
svaki njegov dio figurira sa svojim imenom; od individue
160
RIJECI I STVARI
GOVOR
161
162
RIJECI I STVARI
GOVOR
163
164
RIJECI I STVARI
GOVOR
165
V OZNAAVANJE
A li ipak teorija o generalizovanom imenovanju ot
kriva na ivici jezika izvjestan odnos prema stvarima ko ii je
sasvim neto drugo nego reenina forma. Ako u svojoj os
166
RIJECI I STVARI
GOVOR
167
168
RIJECI I STVARI
GOVOR
169
170
RIJECI I STVARI
GOVOR
171
V I D ERIVACIJA
Kako je moguno da se rijei, koje su u svojoj prvo
bitnoj sutini imena i oznake i koje se artikuliu onako
kako se analizira sama predstava, mogu nepovratno uda
ljiti od svog prvobitnog znaenja i dobiti smisao blizak
prvome, iri ili ui od njega? Prom ijeniti ne samo oblik
nego i opseg? Prim iti nove zvunosti i nove sadraje, tako
da su, vjerovatno, razni jezici od istog fonda korjenova
stvorili razliite zvukovne sisteme, pa ak i rijei iji se
smisao vie ne podudara?
Prom jene oblika su bez pravila, gotovo nedefinisane
i nikad ustaljene. Svi njihovi uzroci su vanjskog karakte
172
RIJECI I ST4'ARI
ra: lakoa izgovora, moda, navike, klima hladnoa favorizuje labijalno itanje, toplota guturalne tendencije
(83). Naprotiv, prom jene smisla, poto su ograniene do te
m jere da doputaju itavu nauku o etimologijama, ako ne
ba sasvim izvjesnu, ono bar vjerovatnu (84) pod
vrgnute su izvjesnim principima koji se mogu naznaiti.
T i principi koji postepeno stvaraju unutranju istoriju je
zika imaju svi specijalan karakter. Jedni se tiu bliskih
slinosti ili bliskosti stvari, drugi se odnose na mjesto na
kome se nalaze jezik i oblik koji ga uva. Jednom rijeju,
odnose se na figure i pismo.
Poznata' su dva velika tipa pisma: ono koje ocrtava
smisao rijei i ono koje analizira i ponovno stvara glaso
ve. Izmeu njih postoji kruta razlika bilo da se sloi
mo da je kod izvjesnih naroda drugo pismo zamijenilo
ono prvo nakon nekog zaista genijalnog poteza (85), ili
da prihvatimo m iljenje prema kome su se oba pisma ja
vila gotovo istovremeno prvo kod naroda-crtaa, a dru
go kod naroda-pjevaa (86). Grafiki predstaviti smisao
rijei, to izvorno znai napraviti taan crte stvari koju
rije oznaava: istinu govorei, to jedva da je pismo; u
najboljem sluaju, to je pikturalna reprodukcija pomou
koje se mogu transkribovati samo naj konkretni je prie.
Prema Varburtonu (W arburton), Meksikanci znaju samo
a takav prosede (87). Pravo pismo je poelo tek kad su
ljudi poeli predstavljati ne same stvari, nego pojedine
elemente koji ih konstituiu ili neku uobiajenu oznaku
koja ih obiljeava ili pak neto emu one lie. Otuda i tri
razliite tehnike: kurioloko pismo Egipana, najgrublje
pismo koje koristi neko obiljeje kojim je zamijenjena
cjelina (luk umjesto bitke,
stepenik umjesto sjedita
grada); zatim h ijeroglifi tropa, malo savreniji, koji se
koriste najupeatljivijom okolnou (npr. poto je Bog
svemogu, on sve zna i moe nadgledati ljude: zato je
predstavljen jednim okom ); najzad, simboliko pismo, ko
je se slui manje ili vie skrivenim slinostima (sunce koje
se die oznaeno je glavom krokodila ije se okrugle oi
nalaze tano u visini vode) (88). U ovom e prepoznajemo
tri velike figure retorike: sinegdohu, m etonimiju i katahrezu. I slijedei linije koje sami utvruju, ti jezici, praeni
simbolikim pismom, mogu dalje evoluirati. Oni postepe
no dobijaju poetske vrijednosti; prvi nazivi pretvaraju se
u poetne take dugih metafora: ove se progresivno kom-
GOVOR
173
174
RIJEI I STVARI
GOVOR
175
176
RIJECI I STVARI
V I I JE Z I N I CETVOROUGAO
Jo nekoliko zavrnih primjedaba. etiri teorije o
reenici, artikulaciji, obiljeavanju i derivaciji ine seg
mente jednog etvorougla. D vije i dvije te teorije se
suprotstavljaju i slue jedne drugima kao oslonac. Artiku
lacija je ono to daje sadraj istoj glagolskoj, jo uvijek
praznoj, form i reenice; ona je ispunjava, ali jo j se suprot
GOVOR
177
12
178
RIJECI I STVARI
GOVOR
179
180
RIJECI I STVARI
GOVOR
181
GLAVA
PETA
KLASIFIKACIJA
I TA KAU IS TO R I A R I
Istoriari ideja ili nauka koje su ovdje samo ovla
naznaene imali su, tokom X V I I i X V I II vijeka, povje
renje u jednu novu radoznalost, onu koja im je pomogla
ako ne da otkriju, ono bar da proire i preciziraju nauke
0 ivotu vie nego ikada ranije. Tom fenomenu se po tra
diciji pripisuje izvjestan broj uzroka i vie sutinskih ma
nifestacija.
U pogledu porijekla i motiva, istie se nov presti posmatranja: mo koja mu se pripisuje od Bekona (Bacon) i
tehnika usavravanja koja mu je donio pronalazak m ikro
skopa. Tom e se, takoe, dodaje napredak fizikih nauka,
koje su pruale model racionalnosti, poto su se pomou
eksperimenata i teorije mogli analizirati zakoni kretanja
1 odbijanja svjetlosnih zraka. Zar nije bilo normalno da se,
pomou ogleda, posmatranja i prorauna, istrauju zako
nitosti na osnovu kojih bi se moglo organizovati jedno
kompleksnije ali blisko podruje ljudskih bia? Kartezijanski mehanizam, koji je kasnije postao prepreka, bio je u
poetku nalik na instrument jednog transfera i vodio je,
i protiv svoje volje, od mehanike racionalnosti do otkri
vanja racionalnosti ivog stvora. Pored ostalih uzroka, isto
riari ideja istiu takoe i razliita interesovanja: eko
nomski interes prema zemljoradnji, fiziokritija je bila svje
dok tog interesa, ali i prvi ozbiljan napor oko stvaranja
agronomije; zatim radoznalost na pola puta izmeu pri
vrede i teorije za egzotine biljke i ivotinje koje ljudi
pokuavaju aklimatizovati, i o kojim velika nauna i istra
ivaka putovanja kao to je Turneforovo (Tournefort)
184
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
185
186
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
187
188
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
189
190
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
191
192
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
193
( 10).
Struktura ograniavajui i filtriraju i vidljivo
omoguava mu da se pretvori u jezik. Za nju, vidljivost
ivotinje ili biljke pretvara se u cijelosti u govor koji je
obuhvata. A moe jo j se desiti da se preko rijei pretvori
u pogled, kao u botanikim kaligramima o kojim je sa
njao Line (11). On je htio da raspored opisa, podjela na
poglavlja, pa ak i tipografska rjeenja reprodukuju figuru
same biljke; da tekst u svojim varijablim a oblika, raspo
reda i kvantiteta primi vegetalnu strukturu. Prijatno je
slijediti prirodu: sa Korijena prei na Stabljiku, na Petelj
ke, na Lie, na Drke, na Cvjetove. Opis bi trebalo podi
jeliti na onoliko alina koliko ima dijelova biljke; trebalo
bi masnim slovima ispisati ono to se odnosi na glavne
dijelove, a sitnim slovima ono to se odnosi na dijelove
dijelova. Treba dodati ono to se inae zna o biljci kao
to crta kompletira svoju skicu igrom sjene i svjetla:
Podjela na dijelove sadravae itavu istoriju biljke, poev
od njenog imena, strukture, njenog vanjskog izgleda do
njene prirode i upotrebe. Transponovana u jezik, biljka
se u njega ugravira i pred itaoevim oima figurira kao
ista forma. K njiga postaje herbarij struktura. Nem ojm o
rei da su tu u pitanju snovi jednog sistematiara koji
istoriju prirode ne predstavlja u njenom punom opsegu.
I kod Bifona, koji je bio stalni protivnik Linea, postoji
ista struktura, i ona igra istu ulogu: M etod posmatranja
odnosie se na oblik, veliipu, razne dijelove, njihov broj,
njihov poloaj, na samu sutinu stvari (12). Bifon i Line
postavljaju isti okvir; njihov pogled na stvari obuhvata
istu dodirnu povrinu; ista tamna polja kriju nevidljivo;
isti svijetli i razgovjetni prostori pruaju se rijeima.
Ono to predstava prua u konfuznom vidu i u obli
ku simultanosti, struktura analizira i na taj nain otvara
put linearnom razvoju jezika. Opis je, u odnosu na pred
met koji gledamo, isto to i reenica u odnosu na pred
stavu koju izraava: njeno fragmentiranje u okviru serije,
elemenat po elemenat. Ali sjeamo se da je jezik u svom
em pirijskom obliku implicirao teoriju o reenici i teoriju
o artikulaciji. Sama po sebi, reenica je bila prazna; to
se tie artikulacije, reenica je bila govor ukoliko je bila
povezana prividnom ili tajnom funkcijom glagola biti. Is13
194
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
195
196
RIJECI I STVARI
IV OSOBINE
Struktura je ono obiljeje vidljivog koje pomou izvje
snog prelingvistikog izbora omoguava da se to vidljivo
transkribuje u jezik. A li tako dobijena deskripcija pred
stavlja samo neku vrstu vlastitog imena: ona svakom biu
ostavlja njegovu striktnu individualnost i ne iskazuje ak
ni tabelu kojoj pripada, ni okolinu kojom je okruena, ni
mjesto koje zauzima. Deskripcija je jednostavno i puko
obiljeavanje. A da bi istorija prirode postala jezik, des
kripcija treba da postane zajednika imenica. V id jeli smo
kako su u spontanom jeziku prvobitna obiljeavanja, ko
jim su bile obuhvaene samo pojedinane predstave, nakon
preuzimanja izvornih elemenata iz jezika akcije, dobila
uz pomo derivacije optije vrijednosti. Ali istorija pri
rode je dobro sroen jezik: ona nije izloena prisilama de
rivacije i njenih figura; ona ne mora izraavati povjerenje
nikakvoj etim ologiji (15). Istorija prirode treba da u jednoj
istoj operaciji ujedini ono to svakodnevni jezik dri raz
dvojeno: ona u isti mah treba da vrlo tano oznaava sva
prirodna bia i da ih situira u sistem identinosti i raz
lika koji ih meusobno pribliava i distingvira. Istorija
prirode mora, dakle, obezbjediti i pouzdano obiljeavanje
i kontrolisanu derivaciju. A kako je teorija strukture svo
dila artikulaciju na reenicu, isto tako i teorija osobina mo
ra identifikovati vrijednosti koji neto oznaavaju i pro
stor u kome deriviraju. Poznavati biljke, kae Tum efor,
znai tano znati imena koja su im data s obzirom na
strukturu nekih njihovih d ije lo v a . . . Pojam osobine koja
u sutini distingvira jednu biljku od druge, mora takoe
biti vezan za im e svake biljke (16).
Odreivanje osobine je istovremeno i lako i teko.
Lako je zato to istorija prirode ne treba da stvara sistem
imena na osnovu predstava koje je teko analizirati, nego
da ga bazira na jeziku koji se ve razvio u deskripciji.
Im enuje se ne na osnovu onog to se vidi, nego na osnovu
elemenata koje je struktura ve unijela u sam govor. Tu
je u pitanju stvaranje jednog pomonog jezika na osnovu
ve postojee-prim arnog, ali pouzdanog i univerzalnog.
N o odmah iskrsava i jedna vea tekoa. Da bismo utvr
dili identinosti i razlike izmeu svih prirodnih bia, tre
balo bi voditi rauna o svakoj crti koja je pomenuta u
deskripciji. T o je beskrajno velik zadatak, koji bi pom je
KLASIFIKACIJA
197
198
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
199
200
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
201
202
RIJECI I STVARI
V SADRAJ I KATASTRO FA
Usred ovog dobro stvorenog jezika kakav je postala
istorija prirode, ostaje ipak jedan problem. Poslije svega
moguno je da preobraaj strukture u osobinu ne postane
nikad moguan i da se zajednika imenica nikad ne rodi
iz vlastite. K o moe garantovati da deskripcija nee raz
viti tako irok krug elemenata, tako razliitih izmeu po
jedinih individua i pojedinih vrsta, da e svaki pokuaj
stvaranja zajednikog imena biti unaprijed onemoguen?
K o moe obezbijediti da svaka struktura ne bude strogo
izolovana od svake druge i da ne funkcionie individualno
obiljeje? Da bi se ispoljila najjednostavnija osobina, tre
ba da se bar jedan elemenat strukture, prethodno uoene,
ponovi i u slijedeoj. Taj opti poredak razlika koji omo
KLASIFIKACIJA
203
204
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
205
206
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
207
V I UDOVITA I F O S ILI
Moe se prim ijetiti da je i prije Lamarka postojala
misao evolucionistikog tipa. I da je njen znaaj bio veliki
sredinom X V I I I vijeka, sve do take gdje ju je prekinuo
Kivije. Da su Bone, Mopertuis, Didro, Robine, Benoa de
M aje jasno artikulisali ideju da ivi oblici mogu prelaziti
jedni u druge, da su sadanje vrste sigurno rezultat drev
nih preobraaja i da je, moda, itav svijet usmjeren pre
ma nekoj taki u budunosti, tako da ne moemo tvrditi da
je bilo koja iva form a definitivno uobliena i stabilizovana zauvijek. Zaista, takve su analize nespojive sa onim to
mi danas nazivamo milju evolucije. On se bave tabelom
identinosti i razlika sa serijom sukcesivnih dogaaja. A da
bi tu tabelu i tu seriju mislile kao cjelinu, ove analize ima
ju na raspolaganju samo dva sredstva.
Prvo se sastoji u integrisanju serije sukcesija u okvir
kontinuiteta bia i njihov raspored na tabeli. Sva bia koja
je taksinomija rasporedila u neprekinutu simultanost, potinjena su vremenu. Ali ne u smislu da vremenska serija
208
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
209
210
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
211
212
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
213
V I I GOVOR PRIRODE
Teorija istorije prirode ne moe se odvojiti od teorije
jezika. A ipak nije u pitanju meusobno preuzimanje meto
da. N i komunikacija koncepta, ili prestanak nekog modela
koji, poto je uspio na jednoj strani, treba da bude opro
ban i u susjednom domenu. N ije rije ni o nekoj optijoj
racionalnosti koja bi nametnula identine form e za razmi
ljanje o gramatici i taksinomiji. U pitanju je, naime, su
tinski raspored znanja, koje saznanje o biima tako usmje
rava da ih je moguno predstaviti i u sistemu imena. Bez
sumnje, bilo je u toj oblasti, koju sada zovemo ivot, i dru
gih istraivanja pored napora za klasifikovanjem, i drugih
analiza osim analize identinosti razlika. Ali sve su se one
oslanjale na neku vrstu istorijskog apriorizma koji im je
dozvoljavao njihovo grananje, koji je omoguavao sve bor
be m iljenja ije su one bile predmet. Taj apriorizam nije
214
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
215
216
RIJECI I STVARI
KLASIFIKACIJA
217
218
RIJECI I STVARI
GLAVA
SESTA
RAZMJENA
I A N A L IZ A BOGATSTVA
U doba klasicizma nema ni ivota ni nauke o ivotu;
nema ni filologije. Postoji samo istorija prirode i opta
gramatika. Nema, takoe, ni politike ekonomije, jer na
planu znanja proizvodnja nije postoj Eda. Nasuprot tome,
u X V I I i X V I I I vijeku postoji pojam koji nam je ostao
blizak iako je za nas izgubio svoju prvobitnu preciznost.
Uz to i ne postoji pravi pojam o kome bi trebalo govo
riti, je r on zapravo i ne zauzima m jesto u okviru sistema
ekonomskih koncepata koje bi mogao djelim ino pom je
riti oduzimajui im pri tome neto od njihovog smisla i
njihova uticaja. U pitanju je prije jedan opti domen; to
jest, koherentan i dobro stratifikovan sloj koji obuhvata,
kao niz parcijalnih elemenata, pojm ove o vrijednosti, ci
jeni, trgovini, prometu, renti, interesu. Taj .domen osnov
i predmet ekonom ije u periodu klasicizma bio je
domen bogatstva. Nepotrebno je da ovim povodom postav
ljam o pitanja koja proizilaze iz ekonom ije drukijeg tipa,
na prim jer, ekonom ije zasnovane na proizvodnji ili radu.
Nepotrebno je analizirati i njene raznovrsne koncepte (ak,
i naroito, ako njihovo ime kasnije nastavlja da ivi, uz
izvjesnu analogiju), ne vodei rauna o sistemu u kome
oni dobijaju svoje pozitivne odlike. T o bi isto bilo kao
kad bismo h tjeli analizirati lineovski rod izvan istorije
prirode ili teoriju vremena kod Bozea ne vodei rauna o
injenici da je opta gramatika bila istorijski uslov za sam
nastanak takve teorije.
Stoga treba izbjegavati svako retrospektivno itanje
k o je bi klasinoj analizi bogatstva pridavalo samo naknad
220
RIJECI I STVARI
no jedinstvo politike ekonom ije koja se upravo konstituie. Ipak, istoriari ideja imaju obiaj da upravo tako restituiu zagonetni nastanak tog znanja koje se u zapadnoj
misli pojavilo sasvim naoruano i ve opasno u doba Rikarda i .-B. Sea (J.-B. Say). Oni smatraju da je na
una ekonomija bila zadugo onemoguena isto moralnom
problematikom profita i rente (teorija prave cijene, prav
danje ili osuda interesa), zatim sistematskom konfuzijom
izmeu novca i bogatstva, vrijednosti i trine cijene: je
dan od glavnih krivaca i jedna od najeklatantnijih mani
festacija te asimilacije bio je merkantilizam. Ali, malo po
malo, X V I II vijek je utvrdio bitne distinkcije i zacrtao neke
od velikih problema koje pozitivna ekonom ija nije pre
stala da i dalje tretira uz pomo odgovarajuih instrume
nata: novac je pronaao svoj konvencionalni, iako ne pro
izvoljni, karakter (i to tokom duge diskusije izmeu metalista i antimetalista: meu prve moemo ubrojiti ajlda
(Child), Petija (P etty), Loka, Kantijona (Cantillon), Galijanija; u druge spadaju Barbon (Barbon), Boagijber (Boisguillebert) i naroito Lo (L a w ), zatim, neto diskretnije,
nakon kraha iz 1720, Monteskje i M elon); tako se poela
praviti razlika a to je zasluga Kantijona izmeu teo
rije o prom etnoj cijeni i teorije o stvarnoj vrijednosti. Ta
ko je uoen i veliki paradoks vrijednosti suprotstavlja
njem nekorisne skupoe dijamanta sa jeftinoom Vode, bez
koje ne moemo ivjeti (moguno je da takav problem na
emo formulisan i kod G alijanija). Tako se poela prida
vati vanost optoj teoriji korisnog (predskazujui teorije
Devensa (Jevons) i Mengera (M enger), koja je skicirana
kod Galijanija, Graslena i Tirgoa). Shvaen je i znaaj vi
sokih cijena za razvitak trgovine (to je Beherov (Becher)
princip, koji su u Francusku prenijeli Boagijber i Kene);
najzad i evo nas do fiziokrata zapoele su analize me
hanizma proizvodnje. Tako je od dijelova i elemenata po
litika ekonomija formulisala svoje osnovne teme do onog
trenutka kada je okrenuvi u drugom pravcu svoje ana
lize procesa proizvodnje Adam Smit iznio na svjetlo
dana tvrdnju o rastuoj podjeli rada; Rikardo je istaknuo
ulogu kapitala, a .-B. Se nekoliko fundamentalnih zakona
trine privrede. Od tog vremena politika ekonom ija je
poela da postoji zajedno sa svojim vlastitim predmetom
i svojom unutranjom koherentnou.
RAZMJENA
221
222
RIJECI I STVARI
I I NOVAC I CIJENA
U X V I vijeku ekonomska misao je ograniena ili
gotovo ograniena na problem cijena i monetarne supstance. Pitanje cijena odnosi se na apsolutni ili relativni
karakter poskupljenja ivotnih namirnica i na posljedice
koje su na cijene ostavljale sukcesivne devalvacije ili priliv
amerikog metala. Problem monetarne supstance jeste pro
blem etalona, odnosa cijena izmeu razliitih metala u upo
trebi, problem nesklada izmeu teine novca i njegove no
minalne vrijednosti. A li te dvije serije problema bile su
vezane je r se metal javljao kao znak koji m jeri bogatstvo
samo utoliko to je i sam predstavljao bogatstvo. Ako je
mogao oznaavati, to je stoga to je i sam bio realna oz
naka. I kao to su rijei imale istu stvarnost kao i ono o
emu su govorile, i kao to su oznake ivih bia bile ispi
sane na njihovim tijelim a kako bi se mogle uoiti, tako su
i znaci koji su obiljeavali bogatstvo i m jerili vrijednosti
m orali imati neko realno obiljeje. Da bi m ogli izraavati
cijene, i sami su morali biti dragocjeni. Trebalo je da budu
rijetki, korisni i poeljni. Trebalo je, takoe, da sve te od
like budu stabilne kako bi oznaka koju potvruju postala
pravo obiljeje, univerzalno itljivo. Otuda korelacija izm e
u problema cijena i prirode novca, to je inilo osnov
svake refleksije o bogatstvu od K opem ika do Bodena i
Davancatija.
U m aterijalnoj realnosti novca udruuju se njegove
dvije komponente kao zajednika m jera izmeu raznih
roba i kao supstancija u mehanizmu razmjene. Ta m jera
je stabilna, priznata od svih i vrijedna na svakom mjestu,
ako za podlogu ima stvar s kojom se moe raunati i ako
se moe uporediti sa raznovrsnou stvari koje elim o m je
riti: tako je, kae Kopem ik, i nastao hvat (1,949 m ) i ga
lon (13 1) kao materijalna jedinica za duinu i zapreminu
(1). Prema tome, moneta postaje prava m jera samo kad
njena jedinica postane stvarnost i kad se na nju ne moe
pozvati bilo koja roba. U tom smislu X V I vijek se vraa
teoriji koja je bila, bar jedno vrijem e, prihvaena u sred
njem vijeku i koja je ostavljala vladaru ili narodnoj
v o lji pravo da utvrdi valor impositus novca, da mu iz
m ijeni stopu, da oduzme vrijednost odreenoj valuti ili bilo
kom drugom metalu. Vrijednost novca treba da bude usaglaena sa metalnom masom koju sadri; to jest da posta
RAZMJENA
223
224
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
225
226
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
227
I I I M E R K A N T IL IZ A M
Da bi se domen bogatstva konstituisao kao predmet
refleksije u klasicistikoj misli, bilo je potrebno da se ra
lani konfiguracija misli uvrena u X V I vijeku. Kod
ekonomista iz doba renesanse, pa ak i do samog Davancatija, sposobnost novca da procjenjuje robu i mogunost
njene meusobne razmjene proizilazila je iz njegove unu
tranje vrijednosti: bilo je dobro poznato da plemeniti me
tali imaju malo svrhe izvan kovanja novca; ali ako su bili
izabrani kao mjera, ako su bili koriteni u razmjeni i ako
su stoga dosegli visoku cijenu, to je zbog toga to su u jed
nom prirodnom poretku, a i sami po sebi, imali apsolutnu
i fundamentalnu cijenu, veu od ostalih, a prema kojoj se
mogla odm jeriti vrijednost svake robe (11). Plemeniti me
tal bio je, po sebi, oznaka bogatstva; njegov prikriveni sjaj
ukazivao je na to da je u pitanju i skrivena prisutnost i
vidljivo obiljeje svih zemaljskih bogatstava. Zbog toga je
i bio na cijeni; zbog toga je i odmjeravao sve ostale vri
jednosti; zbog toga ga je, najzad, bilo mogue razm ijeniti
za sve to je imalo neku cijenu. On je bio dragocjen u pra
vom smislu rijei. U X V II vijeku novcu se pripisuju te tri
osobine (cijena, mjera, razmjena), ali sve tri se oslanjaju
ne na prvu, nego na posljednju. Dok je renesansa obje
funkcije metala-novca (m jeru i razmjenu) zasnivala na
njegovom dvostrukom karakteru (injenica da je metal
dragocjenost i m jera), X V II vijek zanemaruje analizu: kao
osnova svake druge osobine slui funkcija razmjene (spo
sobnost m jerenja i dobijanja cijene to se ispoljava kao
posljedica te funkcije).
Taj obrt je djelo misli i prakse koja dominira ita
vim X V I I vijekom (o d Sipion de Gramona [Scipion de
Grammont] do Nikole Barbona [Nicolas B arbon ]) i na
zivamo ga prilino tanim imenom merkantilizam. U br
zini se esto deava da ga okarakteriemo kao apsolutni
monetarizam, to jest da sistematski i uporno brkamo bo
gatstvo sa koliinom monete. U stvari, merkantilizam ne
stvara manje-vie konfuznu identinost izmeu jednog i
drugog, nego promiljenu artikulaciju koja od valute stva
15*
228
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
229
230
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
231
232
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
233
IV ZALOG I CIJENA
Klasina teorija o novcu i o cijenama razraena je
tokom istorijskog iskustva koje nam je dobro poznato.
Prije svega treba istaknuti preuzimanje monetarnih znako
va, koje je u Evropi poelo dosta kasno u X V I I vijeku;
treba Ii traiti prve znake svijesti o tom procesu u Kolberovoj tvrdnji da je metalna masa u Evropi stabilna i da se
priliv amerikog zlata moe zanemariti? U svakom slua
ju, krajem vijeka moe se konstatovati da metal postaje
veoma rijedak: opadanje trgovine, pad cijena, tekoe, oko
plaanja dugova, renti i poreza, devalorizacija zemljinih
posjeda. Otuda velika serija devalvacija koje su se desile
u Francuskoj u prvih petnaest godina X V I I I vijeka, iji je
cilj bio poveavanje fonda valute: jedanaest padova (re
valvacija) koji se proteu od 1. decembra 1713. do 1. sep
tembra 1715, i iji je cilj mada su krahirali da puste u
promet metal koji je skriven; itav niz m jera kojim a se
smanjuje stopa renti i umanjuje nominalni kapital; pojava
banknota 1701, koje je drava uskoro zamijenila rentama.
Izmeu ostalog, i Loovo iskustvo je omoguilo pojavu me
talnog novca, poveanje cijena, ponovnu valorizaciju zem
lje, oivljavanje trgovine. Ukazi iz januara i maja 1726. pro
pisuju uvoenje stalnog metalnog novca za itav X V I I I v i
jek: oni nareuju kovanje zlatnika koji e sVe do revolu
cije vrijediti 24 trske livre.
Obino se u tim iskustvima i njihovom teorijskom
kontekstu, kao i diskusijama koje su izazvali, gleda sukob
izmeu zagovornika monete-znaka i monete-robe. S jedne
strane je Lo, sa Terasonom (29), Ditoom (D utot)
(30),
Monteskjeom (31), vitezom od okura (de Jaucourt) (32);
s druge strane su Pari-Diveme (Paris-Duvemey) (33), kan
234
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
235
236
RIJEI I STVARI
RAZMJENA
237
238
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
239
240
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
241
16
242
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
243
244
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
245
246
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
247
V I K O R IST
Analize Kondijaka, Galijanija, Graslena i Destita odgo
varaju gramatikoj teoriji reenice. Kao polaznu taku ona
bira ne ono to je dato u sistemu razmjene, nego ono to
je dobijeno: to je, dodue, ista stvar, ali gledana sa stano
vita onoga kome je potrebna, koji je trai i pristaje da
se odrekne onoga to posjeduje da bi dobavio to drugo to
smatra korisnijim i vrednijim. Fiziokrati i njihovi protiv
nici kreu se u istom teorijskom polju, ali suprotnim prav
cem: jedni se pitaju pod kakvim uslovima i uz koju ci-
248
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
249
250
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
251
252
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
253
254
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
255
256
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
257
258
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
259
260
RIJECI I STVARI
RAZMJENA
261
262
RIJECI I STVARI
0 . O .i O p it i g r e a s t ik *
?* *'
p riro d a
B .l Ana l 1 bogBtgtTa
XIX vijek
GLAVA
SEDMA
GRANICE PREDSTAVE
I DOBA ISTORIJE
Posljednje godine XVIII vijeka prekinute su diskontinuitetom slinim onome koji je poetkom XVII vijeka
razbio misao renesanse. Tada su se velike cirkulame figu
re, u koje je bila zatvorena slinost, razmjestile i otvo
rile kako bi se mogla razviti tabela slinosti; ta se tabela
sada ponovo rui, a znanje je pronalo nove prostore. Taj
je iskontinuitet isto tako zagonetan u svom principu u
svoj prvobitnoj rastrzanosti, kao i onaj koji je razdvajao
Paracelsove krugove od kartezijanskog reda. Odakle potie
ta iznenadna i neoekivana mobilnost epistemolokih pomjeranja, skretanje pozitiviteta i uz to duboka promiena
njihovog n, ma postojanja? Kako je moguno da se mi
sao otrgne od podruja u kome je nekad prebivala ti.
od opte gramatike, istorije prirode, bogatstva i da skre
ne u zabludu, himeru i ne-znanje sve ono to je, dvadeset
godina ranije, bilo postavljeno i utvreno u svijetlim pro
storima saznanja? Kakvi dogaaji i kakvi zakoni diktiraju
takve promjene koje tvrde da se stvari ne mogu ni posmatrati, ni opisati, ni iskazati, ni okarakterisati, ni klasitikovati, ni saznati na isti nain i da se u meuprostoru
rijeci ili u njihovoj providnosti ne nalazi vie ni bogat
stvo, ni zivo bie, ni govor, kao predmeti saznanja, nego
sasvim drukija bia? Za arheologiju znanja, taj duboki
otvor u mrei kontinuiteta, ako treba da bude paljivo
analiziran, ne moe biti objanjen, pa ak ni obuhva
en, jednom jedinstvenom rijeju. To je jedan radikalan
preokret koji se odvija na itavoj vidljivoj povrini zna
nja i iji se znaci, potresi i efekti mogu pratiti u svim po
jedinanim fazama. Jedino misao, hvatajui sama sebe u
266
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
267
268
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
269
270
RIJECI I STVARI
II MJERA RADA
Rado se tvrdi da je Adam Smit osnovao modernu po
litiku ekonomiju, ili ukratko ekonomiju, uvodei u domen refleksije do tada nepoznat pojam rada. Tako su jed
nim potezom sve stare analize novca, trgovine i razmjene
6ile proglaene preistorijskim naunim disciplinama, izu
zev, moda, jedino fiziokratije, kojoj se odalo priznanje
da je bar pokuala da napravi analizu poljoprivredne pro
izvodnje. Tano je da Adam Smit odmah na poetku po
vezuje pojam bogatstva sa pojmom rada: Godinji rad
jedne nacije predstavlja prvobitni fond koji za godinu da
na potronje obezbjeuje sve potrebne stvari za ivot; te
stvari su ili gotov proizvod rada ili su kupljene pomou
tog proizvoda (1); tano je, takoe, da Smit pominje i
upotrebnu vrijednost stvari kojima se slui ovjek, kao
i prometnu vrijednost kojom se izraava koliina rada
potrebnog za proizvodnju. Vrijednost neke robe za onog
koji je posjeduje i koji ne misli da se njom koristi ili je
sam troi, nego namjerava da je razmijeni za neku dru
gu robu, ravna je onoj koliini rada koja vlasniku omo
guava da tu robu nabavi (2). Doista, razlika u analizama
Smita, Tirgoa ili Kantijona je manja nego to se vjeruje,
ili, pak, ona se sastoji u onome to nam se ini. Od Kan
tijona, a i prije njega, savreno se razlikovala upotrebna
od prometne vrijednosti; od Kantijona se upotrebljava i
izraz koliina vremena kojim se mjeri prometna vrijed
nost. Ali koliina vremena koju deifrujemo u samom
predmetu bila je samo mjerni instrumenat, istovremeno
relativan i svodljiv. Rad jednog ovjeka vrijedio je, u
stvari, onoliko koliko vrijedi hrana potrebna za izdrava
nje njega i porodice, za ono vrijeme dok traje posao (3).
Tako da u krajnjoj instanci potreba hrana, odjea i
stan definie apsolutnu mjeru cijena na tritu. U toku
itavog klasicizma, potreba je mjerilo ekvivalentnosti, a
upotrebna vrijednost slui kao idealna referenca za pro
metne vrijednosti. Hrana, dakle, utvruje cijene, a poljo
privredna proizvodnja, ito i zemlja imaju privilegije koje
im svi priznaju.
Adam Smit, dakle, nije izmislio rad kao ekonomski
pojam, jer ga ve nalazimo i kod Kantijona, kod Kenea,
kod Kondijaka. Cak mu i ne daje ni novu ulogu, jer se
i on njim slui kao mjerom za promentu vrijednost: Rad
GRANICE PREDSTAVE
271
272
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
273
274
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
275
18 *
276
RIJEI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
277
278
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
279
Lamarka on dolazi do izraaja kao metod pri karakterizaciji: on stvara meusobnu podreenost osobina i vee ih
za funkcije. On ih rasporeuje prema unutranjoj i vanj
skoj arhitekturi, prema vidljivoj i nevidljivoj. On ih raz
mjeta u prostoru koji nije prostor rijei, govora i jezika.
On se, dakle, ne zadovoljava time da oznai neku kategori
ju bia ili samo granicu u taksinomijskom prostoru. On za
odreena bia definie unutranji zakon koji omoguava da
njihove pojedine strukture dobiju vrijednost osobine. Or
ganizacija je smjetena upravo izmeu struktura koje artikuliu i osobina koje odreuju tu ona otvara dubok,
unutranji i sutinski prostor.
Ta znaajna promjena deava se jo uvijek u istoriji prirode: ona modifikuje metode i tehnike taksinomije,
ali ne osporava sutinske uslove njenog mogueg nastanka;
ona se jo ne mijea u nain postojanja jednog prirodnog
poretka. Ali zato povlai jednu krupnu posljedicu: radikalizaciju podjele izmeu organskog i neorganskog. U ta
beli koju je stvorila istorija prirode, organizovane i neorganizovane jedinice bile su razvrstane u dvije kategori
je; one su se ukrtale, ali se nisu podudarale, sa opozici
jom izmeu ivog i neivog. Od onog trenutka kad organi
zacija postane koncept na kome se zasniva prirodna karakterizacija i omogui prelaz od vidljive strukture ka oz
naavanju, ona sama mora prestati da bude puko obiljeje.
Ona krui oko taksinomijskog prostora u koji se bila smje
stila i sad prua mogunost za nove klasifikacije. Samim
tim opozicija izmeu organskog i neorganskog postaje su
tinska. I, zaista, poev od perioda 1775 1795. iezava
stara trolana i etvorolana artikulacija; suprotstavlja
nje organskog i anorganskog ne zamjenjuje u potpunosti
tu artikulaciju, ona je prije svega ini nemogunom na
meui drugu podjelu, na drugom nivou i u drugom pod
ruju. Palas (Pallas) i Lamark (17) formuliu tu veliku
dihotomiju s kojom se podudara suprotnost izmeu i
vog i neivog. Postoje samo dva carstva u prirodi pi
e Vik dAzir 1786. godine jedno ivi, a drugo je lieno
ivota (18). Organsko postaje ono to je ivo, a ivo je
ono to proizvodi, rastui i obnavljajui se; anorgansko
je neivo, to jest ono to se ne razvija i to se ne obnavlja;
ono je na granici ivota inertno i neplodno, to jest
smrt. A ako je vezano za ivot to je kao ono to tei da
ga uniti i ubije. U svim ivim biima postoje dvije mo
280
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
281
282
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
283
284
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
285
286
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
287
288
RIJECI I STVARI
vjesnom smislu ona je znanje svih znanja. Ali to'povostruavanje koje je omoguava ne dozvoljava joj da napusti
polje predstave; ono ima cilj da sve znanje svede na pred
stavu ijoj neposrednosti nikad ne moemo izmai: Da li
ste ikad shvatili malo preciznije ta to znai misliti, ta
osjeate kad mislite o bilo em u?. . . Da li vi u sebi kaete:
mislim to kad imate neko miljenje ili kad formuliete neki
sud. Faktiki, donijeti sud istinit ili laan jeste in
misli; taj in se sastoji u osjeanju da postoji neki odnos,
neka veza. .. Misliti, kao to vidite, znai uvijek osjeati
(27). Treba ipak dodati da Destit, definiui misao o ne
kom odnosu kao osjeaj o tom odnosu, upravo pokriva
itav domen predstave. Ali on dopire i do granice na kojoj
osjeaj, kao prvobitni i potpuno jednostavan oblik pred
stave, kao minimalni sadraj onoga to se moe pruiti
misli, prelazi u podruje fiziolokih uslovnosti koje mogu
da ga objasne. A to, kad itamo u jednom smislu, moe
izgledati kao optost svake misli, dok u drugom kontekstu
biva kompleksan rezultat jedne zooloke posebnosti: 0
ivotinji posjedujemo samo nepotpuna saznanja, ako ne
uzmemo u obzir i njene intelektualne sposobnosti. Ideolo
gija je dio zoologij, i kod ovjeka je taj dio naroito va
an i vrijedi ga produbiti (28). Analiza predstave, u tre
nutku kad dosee najvei raspon, svojom krajnjom gra
nicom dodiruje domen koji je ili koji e biti, jer jo ne
postoji domen prirodne nauke o ovjeku.
Ma kako da se meusobno razlikuju po formi, po stilu
i dometu, Kantovo pitanje i pitanje ideologa imaju istu
primjenu: meusobni odnos predstava. Ali taj odnos
ono to ga zasniva i opravdava Kant ne trai na nivou
predstave, ak ni ublaene u svom sadraju do te mjere da
na ivici pasivne svijesti postaje puki osjeaj; on ga trai
u pravcu onog to ga ini mogunim u svojoj optosti.
Umjesto da stvara vezu meu predstavama pomou jednog
unutranjeg produbljavanja koje ga isprazni do obinog
utiska, Kant taj odnos zasniva na uslovima to definiu
univerzalno vrijedan oblik. Orijentiui tako svoje pitanje,
Kant zaobilazi predstavu i ono to je u njoj dato da bi se
obratio samo onome na osnovu ega je svaka predstava
moguna. Same predstave se, dakle, ne mogu razviti po
lazei od samih sebe niti se razbiti jednim pokretom (ana
lizom) i opet se stvoriti (sintezom): jedino se iskustveni
sudovi ili empirijske konstatacije mogu temeljiti na sadra
GRANICE PREDSTAVE
289
290
RIJECI I STVARI
VI OBJEKTIVNE SINTEZE
Iz toga proizilazi beskrajno mnotvo posljedica. Nji
hov broj je beskrajno velik, jer i naa dananja misao pri
pada jo njihovoj dinastiji. Na prvo mjesto treba istaknuti
simultanu pojavu jedne transcendentalne teme i novih
empirijskih podruja ili bar podruja rasporeenih i za
snovanih na drukiji nain. Vidjeli smo kako mathesis u
XVII vijeku kao opta nauka o redu nije igrala samo ulo
gu osnivaa u matematikim disciplinama, nego je bila korelativ pri formiranju razliitih i isto empirijskih domena
kao to su opta gramatika, istorija prirode i analiza bo
gatstava; ovi domeni nisu bili formirani prema odreenom
modelu koji im je propisala matematizacija ili mehaniza
cija prirode, oni su nastali i bili rasporeeni na osnovu
jedne opte mogunosti, mogunosti uspostavljanja jedne
uredne tabele identinostii razlika meii predstavama. Tek
krajem XVIII vijeka, kad je dolo do razbijanja tog ho
mogenog polja predstava, pojavile su se dvije nove korelativne forme misli. Jedna ispituje uslove za stvaranje od
nosa izmeu predstava u domenu onoga to te predstave
ini uopte mogunim: ona tako otkriva jedno transcen
dentalno podruje u kome subjekat, koji se nikad ne na
lazi u iskustvu (jer nije empirijske prirode) nego je dovr
en (jer nema intelektualne intuicije), u svom odnosu pre
ma predmetu odreuje sve formalne uslove iskustva
uopte; osnovu jedne mogune sinteze meu predstavama
izdvaja analiza transcendentalnog subjekta. Nasuprot toj
otvorenosti prema transcendentalnom i simetrino po
stavljena prema njoj, jedna druga forma misli istrauje
uslove odnosa meu predstavama s obzirom na bie koje
je predstavljeno. Ono to se na horizontu svih sadanjih
predstava nazire kao osnova njihovih jedinstava, to su pred
meti koji se nikad ne mogu objektivirati, predstave koje
nikad u potpunosti ne mogu predstaviti, vidljivosti u isti
mah manifestne i skrivene, realnosti koje se povlae u onolikoj mjeri u kolikoj zasnivaju ono to nam se nudi i to
stoji pred nama mo rada, snaga ivota, sposobnost go
vora. Na osnovu tih oblika koji se nalaze uza samu vanjsku
granicu naeg iskustva, vrijednost stvari, organizacija i
vota, gramatika struktura i istorijska srodnost jezika do
piru do naih predstava i zahtijevaju od nas moda beskra
jan napor saznavanja. Na taj nain traimo uslove mogu
GRANICE PREDSTAVE
291
292
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
293
294
RIJECI I STVARI
GRANICE PREDSTAVE
295
GLAVA
OSMA
1. NOVA EMPIRIJA
Ve smo dobro poodmakli od istorijskog preokreta ko
ji je trebalo situirati, daleko od hronolokih granica onog
preloma koji u dubini dijeli epistem zapadnog svijeta i iz
dvaja poetak novog modernog naina shvatanja empirije.
To je stoga to se misao koja nam je savremena i koju,
htijui ili ne htijui, mislimo nalazi, jo od kraja
XVIII vijeka, u nemogunosti da u prostoru predstave
zasnuje sintezu i, korelativnom obavezom, otvori transcen
dentalno polje subjektivnog i, s onu stranu predmeta, utvr
di kvazitranscendentale koji su za nas ivot, Rad i Jezik.
Da bi se ta obaveza ispoljila u oporosti svog istorijskog na
leta, trebalo je ostaviti analizu da prati misao du itavog
njenog toka, a iji je izvor u ogromnom nitavilu, tre
balo je da govor urno podvostrui sudbinu i orijentaciju
modeme misli kako bi dosegao taku u kojoj je ona izmi
jenila pravac: ta dananja jasnoa, moda jo uvijek blije
da, ali odluujua, koja nam omoguava da ako ne domi
niramo, ono bar djelimino obuhvatimo i ukrotimo ono
to od te misli, formirane na pragu modernog doba, stie
jo uvijek do nas i slui nam kao kontinuirana osnova na
eg govora. Meutim, druga polovina preokreta svakako
znaajnija jer se odnosi na samo bie i korijen pozitiviteta na koji se oslanjaju naa empirijska saznanja
ostala je u neizvjesnosti; nju sada treba analizirati.
U prvoj fazi koja se hronoloki protee od 1775.
do 1795. godine i ija se konfiguracija moe odrediti na
osnovu djela Smita, isjea i Vilkinsa koncepti rada,
organizma i gramatikog sistema bili su uvedeni (ili po
298
RIJECI I STVARI
299
300
RIJECI I STVARI
301
302
RIJECI I STVARI
303
304
RIJECI I STVARI
305
20
306
RIJEI I STVARI
307
308
RIJECI I STVARI
309
310
RIJECI I STVARI
III KIVJE
U svom nastojanju da stvori klasifikaciju koja bi bila
vjerna kao metod i striktna kao sistem, isje je otkrio pra
vilo o podreenosti osobina, kao to se Smit sluio kon
stantnom vrijednou rada da bi utvrdio prirodnu cijenu
stvari u igri ekvivalentnosti. I kao to je Rikardo oslobodio
rad od svoje uloge mjere da bi ga uveo u opte oblike pro
izvodnje, Kivje (6), je podreenost osobina oslobodio od
taksinomijske funkcije, kako bi je uveo u razliite plano
ve organizacije ivih bia. Unutranja veza od koje zavise
strukture jedne od drugih ne nalazi se vie na nivou frek
vencije, ona postaje temelj korelativnog odnosa. Taj ne
srazmjer i tu inverziju elio je da izrazi i ofroa Sent-Iler
(Geoffroy Saint-Hilaire) kad je rekao: Organizacija po
staje apstraktno b i e ... koje dobij a mnoge oblike (7).
Prostor ivih bia rotira oko tog pojma i sve to se dotle
moglo javiti u okviru mree istorije prirode (rodovi, vrste,
jedinke, strukture, organi), sve to se prualo pogledu do
bij a sada nov nain bivanja.
Na prvom mjestu to se odnosi na one grupe razlii
tih elemenata koje ve pogled moe artikulisati u dodiru
sa tijelom jedinke a koje zovemo organima. U klasicistikim
analizama organ je bio definisan prema svojoj strukturi
i prema svojoj funkciji; to je bila neka vrsta sistema sa
dvostrukim ulazom, koji smo mogli u cijelosti protuma
iti bilo s obzirom na ulogu koju igra (na primjer obnav
ljanje vrste), bilo s obzirom na njegove morfoloke vari
jable (oblik, veliina, raspored i broj): oba naina tuma
enja tano su se podudarala, ali su bili nezavisni jedan
od drugog; dok je prvi nagovjetavao ono to se moe ko
ristiti, drugi je isticao ono to se moe poistovjetiti. I upra
vo taj raspored naruava Kivje. Istiui zahtjev za podudaranjem kao i za nezavisnou, on znatno istie funkcije
nad organom i podvrgava raspored neprikosnovenosti funk
cije. On razbija ako ne individualnost, ono bar nezavisnost
organa. Zabluda je smatrati da je sve vano na nekom
vanom organu; panju treba usmjeriti vie na same
funkcije nego na organe (8); prije nego to definiemo
organe na osnovu njihovih varijabla, treba se pozvati na
funkciju koju oni obezbjeuju. Ali broj tih funkcija je re
lativno mali: disanje, varenje, krvotok, kretanje. . . Na taj
nain vidljiva razliitost struktura ne izbija na fonu ta
311
312
RIJECI I STVARI
313
314
RIJECI I STVARI
315
316
RIJECI I STVARI
317
318
RIJECI I STVARI
319
320
RIJECI I STVARI
321
322
RIJEI I STVARI
323
e nego tiha slika osobina, ivotinja izraava prelaz od neorganskog ka organskom, i to pomou disanja i ishrane,
i pod djelovanjem smrti: Mrtve supstance se pribliavaju
tijelu, govorio je Kivje, da bi tamo zauzele svoje mjesto
i obavljale odreene radnje po prirodi kombinacija u koje
su ule i da bi, najzad, otuda izale i stale pod zakon
mrtve prirode (29). Biljka je vladala na granici izmeu
pokreta i imobilnosti, osjetilnog i neosjetilnog; ivotinja
se odrava na granici izmeu ivota i smrti. Smrt je opsje
da sa svih strana; tavie, ona joj prijeti iznutra, jer jedino
organizam moe umrijeti i smrt pogaa iva bia upravo iz
dubine njihova ivota. Otuda je sigurno, krajem XVIII vi
jeka, animalnost dobila dvosmislenu vrijednost: ivotinja
je nosilac smrti, kojoj je u isti mah i potinjena; u njoj
ivot neprestano sam sebe prodire. Ona pripada prirodi
utoliko to i sama u sebi nosi jezgro kontraprirode. Svo
dei svoju najtajniju sutinu biljnog na animalno, ivot
naputa prostor poretka i ponovo postaje divlji. ivot se
otkriva kao krvnik u istom elanu koji ga vodi u smrt. On
ubija jer ivi. Priroda vie ne zna biti dobra. Da ivot vie
ne moe biti odvojen od ubistva, ni priroda od zla, kao ni
elje od kontraprirode, to je ve nagovijestio Sad u XVIII
vijeku; Sad je iscrpio jezik svog vijeka, dok ga je moderno
doba htjelo osuditi na utanje. Neka nam bude oprotena
(zbog koga?) ova bezobzirna tvrdnja: 120 dana predstavlja
ju divno, prikriveno nalije Lekcija iz komparativne anato
mije. U svakom sluaju, prema kalendaru nae arheologije,
ta dva djela su iste starosti.
Ali taj imaginarni status animalnosti, optereen uzne
mirujuim i mranim snagama, upuuje nas vie na mno
gobrojne i simultane funkcije misli XIX vijeka. Moda
prvi put u zapadnoj kulturi, ivot izmie optim zakonima
bia, onakvog kakvo se ispoljava i analizira u okviru pred
stave. S druge strane svih stvari, ak i onih koje su s onu
stranu mogunih bia, podravajui ih da bi ih bolje ista
kao i unitavajui ih estinom smrti, ivot postaje sutin
ska snaga koja se suprotstavlja biu kao pokret nepokret
ljivosti, kao vrijeme prostoru, kao tajna elja vidljivom
ispoljavanju. ivot je korijen svakog postojanja, a neivo
i nepokretno nisu nita drugo osim ivota koji je posustao;
isto i obino bie samo je nebie ivota. Jer ivot je, i
zato u XIX vijeku dobija radikalnu vrijednost, u isti mah
i jezgro bia i nebia: bie postoji samo zato to postoji
21*
324
RIJECI I STVARI
325
326
RIJECI I STVARI
327
328
RIJECI I STVARI
329
330
RIJEI I STVARI
331
332
RIJECI I STVARI
333
334
RIJEI I STVARI
335
336
RIJEI I STVARI
337
338
RIJECI I STVARI
339
biologiji bez evolucije, to jest Kivjeovoj. Naprotiv, istorinost jezika otkriva, odmah i bez posredovanja, svoju isto
riju. Istorinost u biologiji i u jeziku komuniciraju iznutra.
Dok e se biologija XIX vijeka vie pribliavati vanjtini
ivog bia, njegovoj drugoj strani, iako pri tome biologija
ostaje ipak prijemivi]a za povrinu tijela na kojoj se za
drava pogled prirodoslovca, filologija e razmrsiti odnose
koje je gramatiar uspostavio izmeu jezika i vanjske is
torije da bi tako definisao unutranju istoriju. A kad se
ova potvrdi u svojoj objektivnosti, sluie kao nit vodilja
za rekonstruisanje dogaaja palih izvan svakog sjeanja.
V JEZIK KOJI JE POSTAO PREDMET
Moe se primijetiti da ova etiri teorijska elementa
koje smo analizirali, poto sigurno obrazuju arheoloko
tlo filologije, odgovaraju i suprotstavljaju se onima koji
omoguavaju definisanje opte gramatike (49). Poev od po
sljednjeg, pa sve do prvog od ta etiri elementa, vidljivo je
da se teorija o srodnosti meu jezicima (diskontinuitet iz
meu velikih porodica, interna analogija u reimu promje
na) suoava sa teorijom o derivaciji, koja je pretpostavljala
stalno faktor troenja i mijeanja i djelovala na isti nain
na sve jezike, na osnovu jednog vanjskog principa i uz
beskonani niz posljedica. Teorija o osnovi suprotstavlja se
teoriji o obiljeavanju: jer osnova je lingvistika indivi
dualnost koja se moe izolovati, karakteristina za jednu
grupu jezika, a koja slui kao jezgro pri formiraniu gla
golskih oblika; dok korijen povezuje oba pola jezika
prirodu i prvobitni krik, iscrpljujui sve dok ne postane
zvuk koji se beskrajno moe transformisati i ija je funk
cija bila izvorno nominalno razluivanje stvari. Prouava
nje unutranjih varijacija jezika suprotstavlja se teoriji
reprezentativne artikulacije: ova je definisala rijei i individualizovala ih jedne prema drugima upuujui ih na
sadraj koji su mogle oznaavati; artikulacija jezika bila je vidljiva analiza predstave; sada, pak, rijei se karakteriu
po njihovoj morfologiji i ukupnosti mutacija koje svaki
njihov glas moe doivjeti. Najzad, posebno treba istaknuti
da se unutranja analiza suoava sa primatom koji je u
klasicizmu misao pridavala glagolu biti: on je vladao na
granici jezika, jer je to bila prva veza meu rijeima i zato
22*
340
RIJECI I STVARI
341
342
RIJECI I STVARI
343
344
RIJECI I STVARI
GLAVA
DEVETA
I PO VRATAK JEZIK A
Sa literaturom, sa povratkom egzegeze i elje za formalizovanjem, sa konstituisanjem filologije, ukratko
sa
ponovnom pojavom jezika u njegovom mnogoobraznom
obilju, poredak klasicistike misli moe biti izbrisan. Od
tog trenutka taj poredak za svaki budui pogled stupa u
sferu sjenki. Istina, ne bi trebalo govoriti o mraku, nego
moda o malo priguenoj svjetlosti, prividno oiglednoj,
ali koja vie skriva nego to ispoljava; nama izgleda da
o klasicistikom znanju znamo sve ako znamo da je racionalistiko, da, poev od Galileja i Dekarta, daje apsolutnu
privilegiju mehanici, da pretpostavlja sveopti poredak u
prirodi, da omoguava vrlo radikalnu analizu u cilju otkri
vanja elementa ili porijekla, ali da ve predosjea na
osnovu svih koncepata shvatanja i uprkos njima kreta
nje ivota, dubinu istorije i nered prirode koji je teko
obuzdati. Ali, prepoznavati misao samo po tim znacima
znailo bi ne priznavati njen sutinski sklop; znailo bi pot
puno zanemariti odnos izmeu tih manifestacija i onoga
to ih je uinilo mogunim. A li kako, nakon svega (osim
uz pomo trudoljubive i spore tehnike), otkriti onaj kom
pleksni odnos meu predstavama, identinostima, porecima, rijeima, prirodnim biima, eljama i interesima, od
trenutka kad je ta velika mrea razbijena, dok su potrebe
same za sebe organizovale svoju proizvodnju, iva bia se
okrenula prema sutinskim funkcijama ivota, a rijei se
opteretile vlastitom materijalnom istorijom ukratko, od
trenutka kada su identinosti predstave prestale da ispoljavaju poredak bia bez preutkivanja i bez ostatka? i
346
RIJECI I STVARI
347
348
RIJEI I STVARI
349
I I KRALJEVO MJESTO
Nad tolikim brojem nepoznatih stvari, nad tolikim pi
tanjima bez odgovora, trebalo bi se svakako zaustaviti: tu
je fiksiran kraj govora, a moda i poetak rada. Treba,
meutim, rei jo nekoliko rijei. A li su to rijei iji je
status sigurno teko opravdati je r je u pitanju uvoenje
linosti koja se jo nije bila javila u klasicistikoj igri
predstava. Zakone te igre treba prepoznati u slici Pratilje,
na kojoj je predstava predstavljena u svakom od svojih
aspekata: slikar, paleta, velika tamna ploha okrenutog plat
na, platna na zidu, gledaoci koji posmatraju i koje okru
uju oni to njih gledaju; najzad, u centru, u srcu pred
stave, najblie onome to je bitno ogledalo, koje poka
zuje ono to je predstavljeno, ali kao daleki odsjaj iz du
bine irealnog prostora, tako strano svim pogledima okre
nutim na drugu stranu da predstavlja samo slabu podvostruenost predstave. Sve unutranje linije platna, a naro
ito one koje dolaze od sredinjeg odbljeska, uperene su
prema onome to je predstavljeno ali to je odsutno. U
isti mah i objekat jer upravo to umjetnik predstavljen
na slici kopira na platno i subjekat je r ono to je
umjetniku pred oima dok slika jeste on sm, poto su po
gledi na platnu upereni prema tom fiktivnom mjestu kra
ljevske linosti koje je i realno mjesto samog slikara, jer,
najzad, gost tog dvosmislenog mjesta na kome se sm je
njuju slikar i suveren jeste gledalac iji pogled transformi-
350
RIJECI I STVARI
351
352
RIJECI I STVARI
353
I I I A N A L IT IK A KO N AC NO STI
Kad istorija prirode postaje biologija, kad analiza bo
gatstva postaje ekonomija, kad se naroito refleksija o je
ziku pretvara u filologiju i kad se brie klasicistiki govor
u kome su se ukrtali predstava i bie, tada, u snanom
pokretu tog arheolokog prevrata, ja vlja se ovjek u svom
dvosmislenom poloaju predmeta znanja i subjekta koji
saznaje: potinjeni suveren, posmatrani gledalac, on se jav
lja tu, na onom kraljevom mjestu koje su mu ve bile
odredile Pratilje, ali odakle je njegovo realno prisustvo bilo
odavna iskljueno. Kao da su na tom upranjenom m je
stu prema kome je okrenuto itavo Velaskezovo platno ali
koje je prikazivalo samo sluajnom igrom ogledala i kao
na silu sve figure to se naizmjenino nasluuju, me
usobno iskljuuju, prepliu i mijeaju (model, slikar, kralj,
gledalac) prekinule svoj nevidljivi ples i okamenile se u
jednu punu figuru koja trai da ivom pogledu najzad bude
ponuen itav prostor predstave.
354
RIJECI I STVARI
355
356
RIJECI I STVARI
novu njegove vlastite konanosti. Ipak, konanost nije najia sutina pozitiviteta, nego ono na osnovu ega se pozitivitet moe javiti. Nain postojanja, i to postojanja u
kome su propisane form e, otkriva se u sutini na osnovu
tijela; nain proizvodnje dat mi je na osnovu elje; a na
in postojanja jezika, itava brazda istorije koju rijei za
trenutak obasjaju kad ih izgovaramo, ili, moda, u jo kra
em vremenskom segmentu, dat mi je na osnovu tanke niti
m oje misli koja govori. U osnovi svih em pirijskih pozitivi
teta i svega to se moe oznaiti konkretnim ogranienji
ma, nalazimo konanost koja je u izvjesnom smislu ista
svuda: ona je obiljeena prostornou tijela, glau elje i
vremenom jezika; ali ipak, ona je radikalno drugaija; gra
nica se ne ispoljava kao odreenje nametnuto ovjeku spoIja (je r postoje priroda i istorija), nego kao sutinska ko
nanost koja se oslanja na svoju vlastitu injenicu i otvara
se prema pozitivitetu svake konkretne granice.
Na taj nain, iz samog sredita em pirije ja vlja se po
treba da se uspnemo ili da siemo do analitike ko
nanosti u kojoj e ovjekovo bie stopiti, u njihovom po
zitivitetu, sve oblike koji mu ukazuju da n ije beskonaan.
I prvo obiljeje kojim e biti obiljeen ovjekov nain po
stojanja, jeste ponavljanje identinosti i razlike izmeu
pozitivnog i sutinskog: smrt, koja anonimno nagriza sva
kodnevno postojanje ivog bia, ista je kao i ona sutinska
smrt na osnovu koje mi je dat moj em pirijski ivot; elja,
koja povezuje i razdvaja ljude u neutralnosti ekonomskog
procesa, ista je kao i ona na osnovu koje smatram sve
stvari poeljnim; vrijem e, u kome nastaju jezici, u kojima
je ono nastanjeno i koje ih najzad istroi, isto je ono vri
jem e koje produava moj govor, prije nego to sam ga i
izgovorio, u sukcesiji koju niko ne moe obuzdati. S kraja
na kraj iskustva, konanost odgovora samoj sebi; u samoj
figuri Is tog ona je identinost i razlika pozitiviteta i nji
hove osnovanosti. Tako vidim o kako m odem a fleksija od
samog poetka te analize skree ka miljenju Istog gdje
je Razlika isto to i Identinost ka razvoju predstave i
njenom procvatu u okviru tabele kako to predvia kla
sicistiko znanje. U tom uskom i beskrajnom prostoru, nastalom ponavljanjem pozitivnog u okviru fundamentalnog,
razvie se sva analiza konanosti tako vezana za sud
binu moderne misli: ovdje emo naizmjenino vidjeti kako
transcendentalno sm jenjuje empirijsko, kako cog ito ponav
357
358
RIJB i l I STVARI
359
IV
360
RIJECI I STVARI
361
362
RIJECI I STVARI
nosilac istorije, bude doivljena u neposrednosti nataloenih znaenja. Shvatljivo je da je analiza doivljenog u mo
dernoj misli konstituisana kao radikalno osporavanje pozitivizma i eshatologije; da je pokuala da obnovi zaborav
ljenu dimenziju transcendentalnog; da je htjela da izbaci
naivni govor iz istine svedene na empirijsko i na profetski
govor koji iskustvu naivno obeava dolazak ovjeka. Pri
svem tom ostaje da analizu doivljenog ini govor mjeo
vite prirode: analiza se obraa jednom specifinom i dvo
smislenom spoju, ali dovoljno konkretnom da se na njega
moe prim ijeniti deskriptivan i pedantan jezik; ta analiza
nastoji da artikulie mogunu objektivnost saznanja priro
de prema izvornom iskustvu koje se ocrtava kroz tijelo, da
artikulie mogunu istoriju jedne kulture prema seman
tikoj dubini koja se u doivljajnom iskustvu naizmjeni
no prikriva i ispoljava. Ona, dakle, samo sa vie brige
ispunjava hitne zahtjeve koji su bili postavljeni kad se
javila elja da se u ovjeku istakne em pirijsko na raun
transcendentalnog. Sada vidim o kako, uprkos prividu, gu
sta mrea povezuje misao pozitivistikog ili eshatolokog
tipa (u prvom redu marksizam) sa refleksijom inspirisanom fenomenologijom. Skoranje pribliavanje ne spada u
red naknadnog pomirenja: na nivou arheolokih konfigu
racija te dvije misli su bile nune, i pojedinano i u meu
sobnom odnosu, od trenutka kad je konstituisan antropolo
ki postulat, to jest otkada se ovjek javio kao empirijskotranscendentalni spoj.
Pravo osporavanje pozitivizm a i eshatologije ne na
lazi se, dakle, u povratku na doivljajno (k o je ih, u stvari,
jo vie potvruje), nego ako do tog osporavanja moe
uopte i doi ono proizilazi iz pitanja koje izgleda aberantno toliko je ono u neskladu sa svim onim to istorijski ini mogunim svaku nau misao. To pitanje glasi: da
li zaista ovjek postoji. Izgleda paradoksalno i pretpostaviti
ta bi bio i svijet i misao kad ovjek ne bi postojao. To
je stoga to smo u tolikoj m jeri zaslijepljeni evidentnou
ovjeka da vie nismo sauvali ni uspomenu na ono, ne tako
davno, vrijem e kad su postojali: svijet, njegov poredak,
ljudska bia, ali ne i ovjek. Stoga je shvatljiv potres koji
jo traje a do koga je dolo od Nieove misli kojom se
ob ja vlju je kao neizbjenost, kao Obeanje-Prijetnja, da ov
jeka uskoro vie nee biti bie samo natovjek; to u filo
z o fiji Povratka znai da je ovjek ve odavna ieznuo i
363
364
RIJECI I STVARI
365
366
RIJECI I STVARI
367
368
RIJECI I STVARI
369
V I UZMICANJE I PO VRATAK IS K O N A
Posljednja odlika koja karakterie i ovjekov nain
bivanja i refleksiju koja mu je upuena jeste odnos prema
iskonu. Odnos koji se bitno razlikuje od onoga koji je mi
sao klasicizma pokuala da uspostavi pri formulisanju ide
alne geneze. Pronai porijeklo u X V I II vijeku znailo je
prem jestiti se sasvim blizu istog i pukog podvostruenja
predstave: o ekonomiji se razmiljalo na osnovi trampe,
jer su tu obje predstave koje su partneri form irali o svom
vlasnitvu i o vlasnitvu drugog bile ekvivalentne; prua
jui mogunost zadovoljenja dviju gotovo identinih elja,
te predstave su bile gotovo iste. O porijeklu jezika mi
ljeno je kao o providnosti izmeu predstave o jednoj stva
ri i predstave krika, zvuka, mimike (u' jeziku akcije) koja
ju je pratila.
U modernoj misli ne moe se zamisliti takav iskon: vid
jeli smo kako su rad, ivot i jezik stekli svoju vlastitu istorinost u koju su bili usaeni: oni stoga nisu nikad m ogli
iskazati svoje stvarno porijeklo, iako je itava njihova isto
rija iznutra usmjerena prema njemu. Vie porijeklo ne
prua mogunost istorinosti, nego sama istorinost u svo
jo j osnovi ostavlja da se iskae nunost porijekla koje jo j
je i strano i inherentno: kao zamiljeni vrh konusa u ko
me se povezuju sve razlike, sve disperzije i sve diskontinuiranosti i tu prave taku identinosti, neuhvatljivu figu
ru Istog, koja ima snagu da se razbije i postane druga.
Poetkom X IX vijeka ovjek je konstituisan u kore
laciji sa tim istorinostima, sa svim tim stvarima koje
su zatvorene u same sebe i koje kroz svoj razvoj i prema
vlastitim zakonima oznaavaju
neuhvatljivu identinost
svog porijekla. Ipak, ovjek se prema svom iskonu ne od
nosi na isti nain. To je stoga to se ovjek otkriva kao
bie vezano za ve stvorenu istorinost: on nikad nije savremen tom iskonu koji se kroz trajanje stvari ocrtava
prikrivajui se. Kad ovjek pokua da se definie kao ivo
370
RIJECI I STVARI
371
372
RIJECI I STVARI
373
374
RIJECI I STVARI
375
376
RIJEI I STVARI
377
378
RIJECI I STVARI
379
RIJECI I STVARI
380
V III
ANTR O PO LO K I SAN
381
382
RIJECI I STVARI
GLAVA DESETA
HUMANISTIKE NAUKE
I TRIJED AR ZNANJA
Nain ovjekova bivanja kakav je konstituisan u mo
dernoj misli omoguava mu da igra dvije uloge: on je u
isti mah i osnov svih pozitiviteta i prisutan, na nain za
koji se ak ne moe rei ni da je privilegovan, u elementu
empirijskih stvari. Ta injenica ovdje nije u pitanju ov
jekova opta sutina koja od X I X vijeka slui kao gotovo
evidentna podloga nae misli sigurno je presudna za sta
tus koji treba odrediti humanistikim naukama, tom kor
pusu saznanja (a li i ova je rije, moda, prejaka: recimo,
da budemo jo neutralniji, tom zbiru razliitih govora) iji
je predmet ovjek u onome to je em pirijsko kod njega.
Prva stvar koju treba konstatovati jeste da humanis
tike nauke nisu dobile u nasljee neki ve zacrtan domen,
premjeren u svojoj cjelini, ali neobraen, koji bi one obra
dile uz pomo naunih koncepata i pozitivnih metoda;
X V I I I vijek im nije ostavio, pod imenom ovjeka ili ljud
ske prirode, domen bar spolja omeen, ali jo prazan, koji
bi one kasnije pokrile i analizirale. Epistemoloko polje u
kome se kreu humanistike nauke nije bilo unaprijed obi
ljeeno: nikakva filozofija, nikakav politiki ili moralni
stav, nikakva em pirijska nauka bez obzira koja, nikakvo
posmatranje ovjeijeg tijela, nikakva analiza osjeaja, ima
ginacije ili strasti nije nikad, u X V I I i X V I I I vijeku, su
srela neto kao to je ovjek; je r ovjek n ije postojao (isto
kao ni ivot, jezik ili rad); i humanistike nauke se nisu
javile kada je, pod pritiskom nekog racionalizma, nekog
nerijeenog naunog problema ili nekog praktinog intere
384
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
385
386
RIJECI I STVARI
njim a moe uspostaviti veza kauzalnosti i mogu formulisati konstante strukture. Ta prva dva pravca definiu za
jedniki meusobni plan: onaj koji, prema smjeru kreta
nja, moe izgledati ili kao domen primjene matematike na
te em pirijske nauke ili kao domen matematizacije u ling
vistici, biologiji ili ekonomiji. Trei pravac pripada filo
zofskoj refleksiji koja se razvija kao misao Istog; sa prav
cem lingvistike, biologije i ekonomije on zatvara zajedniki
plan: ovdje se mogu javiti i ve su se javile razliite filo
zofije ivota, otuenog ovjeka, simbolikih oblika (kada se
u filozofiju prenose koncepti i problemi koji su nastali u
raznim domenima em pirije); ali, ako vrimo ispitivanje sa
jedne radikalno filozofske take gledita, ovdje se javljaju
i same osnove tih empirija, zatim regionalne ontologije koje
pokuavaju da definiu ta su ivot, rad i jezik; najzad,
filozofski pravac zajedno sa matematikim
disciplinama
definie zajedniki plan form alizacije misli.
Iz tog epistemolokog trijedra iskljuene su humani
stike nauke, bar u tom smislu to ih ne moemo nai na
nekom od pravaca ni povrina tako razgranienih. Ali moe
se rei da ih on i ukljuuje, jer su otie situirane u presjeku
pomenutih znanja, odnosno u volumenu koji zatvaraju po
jedini planovi. Takav poloaj (u jednom smislu minoran, a
u drugom privilegovan) dovodi ih u vezu sa svim drugim
oblicima znanja: one su projekat, koji se manje ili vie
odgaa ali koji je konstantan, za stvaranje ili koritenje
matematike form alizacije; one postupaju prema modelima
ili konceptima pozajm ljenim od biologije, ekonom ije ili
nauka o jeziku; najzad, one se obraaju onom nainu ov
jekova bivanja koji filozofija nastoji da promisli na nivou
radikalne konanosti, dok one same tee da preu njene
em pirijske manifestacije. Moda ta pomalo nebulozna ras
podjela u trodimenzionalnom prostoru oteava situiranje
humanistikih nauka, jer im obezbjeuje nesigurnu lokali
zaciju u epistemolokom domenu i prikazuje ih i kao opa
sne i u opasnosti. Opasne je r za sva druga znanja one
predstavljaju stalnu opasnost: dodue, ni deduktivne na
uke, ni empirijske, kao ni filozofska refleksija ne izlau
se opasnosti, ako ostanu u vlastitom domenu, da preu
u humanistike nauke ili da se opterete njihovom neisto
om; ali poznato je koliku tekou predstavlja utvrivanje
tih meu-planova koji meusobno povezuju sve tri dimen
zije epistemolokog prostora; to dolazi otuda to i najma
HUMANISTIKE NAUKE
387
I I O B L IK H U M A N IS T I K IH NA U KA
Sada treba skicirati oblik tog pozitiviteta. Obino po
kuavaju da ga definiu u funkciji matematike: bilo da ga
pribliuju to je moguno vie matematici, registrujui sve
to se u naukama o ovjeku moe matematizirati i sma
trajui da sve to nije podlono takvoj form alizaciji jo
nije dobilo svoj nauni pozitivitet; bilo da se briljivo
pravi distinkcija izmeu domena koji se moe matema
tizirati i onog koji je na njega nesvodljiv, jer je to podru
je interpretacije, je r se u njemu upotrebljavaju metodi1
razumijevanja i je r je skoncentrisan oko klinikog pola
znanja. Takve analize nisu samo zamorne zato to su otr
cane, nego, p rije svega zato to nisu pertinentne. Istina,
25*
388
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
389
390
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
391
392
RIJECI I STVARI
verbalnih tragova svojih misli koje treba deifrovati i restituisati koliko je to moguno u njihovoj reprezentativ
noj ivosti. Prema tome, predmet humanistikih nauka nije
jezik (k o ji ipak govore samo lju di), nego bie koje iz sa
m og jezika to ga okruuje stie predstavu putem go
vora o smislu rijei ili reenicama koje iskazuje i tako
stie predstavu o jeziku uopte.
Vidimo, dakle, da humanistike nauke nisu analiza
onoga to je ovjek po svojoj prirodi, nego analiza koja se
prua izmeu onoga to je ovjek u svom pozitivitetu (bie
koje ivi, radi i govori) i onoga to tom istom biu omo
guava da sazna (ili da trai da sazna) ta je ivot, u emu
se sastoji sutina rada i njegovih zakona i na koji nain
moe govoriti. Humanistike nauke zauzimaju, dakle, raz
mak koji dijeli (ali i povezuje) biologiju, ekonomiju i filo
logiju od onoga to ih omoguava u samom ovjekovom
biu. Bilo bi pogreno praviti od humanistikih nauka na
stavak biolokih mehanizama koje je interiorizirala ljudska
vrsta u svoj kompleksni organizam, u svoje ponaanje i u
svoju svijest; nita nije manje pogreno situirati u huma
nistike nauke ekonomiju i nauku o jeziku (ija je nesvodljivost na humanistike nauke ispoljena u naporu da se konstituiu ista ekonomija i lingvistika). U stvari humanisti
ke nauke vie interioriziraju i skreu prema ovjekovom
subjektivitetu ekonomiju i lingvistiku, nego to se same
nalaze u njihovom okviru. Ako ih i ponavljaju djelimino
u domenu predstave, one ih dotiu samo spolja, ostavlja
jui ih u njihovoj tami, shvatajui mehanizme i funkcije
koje one izoluju kao stvari, ispitujui te stvari ne u smislu
ta su one, nego ta prestaju da budu kad se otvori prostor
predstave. Od tog trenutka one pokazuju kako se moe
roditi i razviti predstava. One tajno vuku nauke o ivotu,
radu i jeziku prema analitici konanosti, pokazujui kako
ovjek u svom biu moe biti doveden u vezu sa stvarima
koje poznaje i kako saznaje stvari koje u njihovom nainu
pozitivnog bivanja odreuju ovjekovo postojanje. Ali ono
to analitika zahtijeva u unutranjosti ili bar u dubokoj
pripadnosti bia koje svoju konanost duguje samo sebi,
humanistike nauke razvijaju u spoljanjosti svijesti. Stoga
svojstvo humanistikih nauka nije tenja ka izvjesnom sa
draju (tom jedinstvenom predmetu kakav je ovjek); njih
mnogo jae distingvira isto form alni karakter: prosta i
njenica da su, u odnosu na nauke u kojim a je ovjekovo
HUMANISTIKE NAUKE
393
394
RIJECI I STVARI
I I I T R I MODELA
Ve u prvom pristupu moemo rei da je domen na
uka o ovjeku pokriven trima naukama ili trima episte
molokim regijama, koje su u okviru njih opet izdijeljene
i meusobno izukrtane; te regije su definisane trostrukim
odnosom izmeu humanistikih nauka uopte i biologije,
ekonomije i filologije. Zato moramo prihvatiti m iljenje da
se psiholoka regija nalazi tamo gdje se ivo bie, u pro
duetku svojih funkcija, svojih neuro-motornih shema, svo
jih fiziolokih regulacija, ali i razmaka to ih dijeli i ogra
niava, otvara mogunostima predstave; na isti nain soci
oloka regija nala je svoje mjesto tamo gdje individua
koja radi, proizvodi i troi stie predstavu o drutvu gdje
se odvija ta aktivnost, ili o grupama meu kojim a je ta
aktivnost razdijeljena, o imperativima, sankcijama, rituali
ma, sveanostima i vjerovanjim a koji podravaju tu aktiv
nost ili je form iraju; najzad, u toj oblasti gdje vladaju za
koni i oblici jezika, ali i gdje ostaju na svojoj ivici, dozvo
ljavajui ovjeku da u njim a oblikuje svoje predstave, tu
se raa i prouavanje literature, mitova, kao i prouavanje
svih oralnih manifestacija i svih pisanih dokumenata, ukrat
ko, analiza pisanih tragova koje pojedinac ili itava kultura
ostavljaju za sobom. Takva podjela, mada je samo sumar
na, ipak nije sasvim netana. Ona ipak ostavlja netaknutim
dva sutinska problema: jedan se odnosi na oblik pozitiviteta koji je svojstven humanistikim naukama (koncepti
oko kojih se one organizuju, tip racionalnosti na koji se po
zivaju i pomou koga nastoje da se konstituiu kao znanje);
drugi se odnosi na vezu sa predstavom (i tu paradoksalnu
injenicu da se humanistike nauke obraaju mehanizmima,
oblicima, nesvjesnim procesima, tj. samo spoljanjim gra
nicama svijesti, iako je njihovo mjesto tamo gdje postoji
predstava).
Poznate su diskusije do kojih je dolo pri odreivanju
specifinog pozitiviteta u okviru domena humanistikih na
uka: treba li upotrijebiti genetiku analizu ili strukturalnu?
objanjavanje ili shvatanje? pribjegavanje niem ili deifrovanje na nivou teksta? Istinu govorei, sve te naune
diskusije nisu nastale i nisu se nastavile tokom istorije
humanistikih nauka zato to su se u ovjeku odnosile na
neki tako kompleksan predmet, ili zato to se za njega nije
mogao pronai odgovarajui pristup, ili zato to je trebalo
HUMANISTIKE NAUKE
395
396
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
397
literature i mitova, a u kome se trenutku u psihologiji deifruju tekstovi ili vri socioloka analiza. Ta dvostruka
slika koju stiemo na osnovu vie metoda nije nedostatak
metode. Nedostatak se javlja samo u sluaju kad metodi
nisu poredani ili eksplicitno podeeni jedan prema drugo
me. Poznato je sa kako zadivljujuom preciznou je vo
eno prouavanje indo-evropskih m itologija koritenjem
sociolokog modela na osnovu analize znaenja i oznaujueg. A poznato je, takoe, do kakve sinkretike slabosti je
doveo pokuaj zasnivanja takozvane klinike psihologije.
Bilo da je osnovano i ukroeno ili da se odvija u kon
fuziji, to ukrtanje konstituirajuih modela objanjava dis
kusije o metodama koje smo maloas pomenuli. One ne
vuku ni svoje porijeklo ni svoje opravdanje iz ponekad
kontradiktorne kompleksnosti koja bi bila ovjekova vlasti
ta osobina, nego iz igre opozicija koja omoguava da se
svaki od tri modela definie prema ostala dva. Suprotstaviti
genezu strukturi znai suprotstaviti funkciju (u njenom
razvoju, u njenim operacijama koje progresivno bivaju raz
novrsne, u njenim adaptacijama steenim i uravnoteenim
u vremenu) sinhronizmu konflikta i pravila, znaenja i sis
tema; suprotstaviti analizu niega onoj koja se odrava
na nivou svog predmeta, znai suprotstaviti konflikt (kao
prvobitnu, arhainu datost, istaknutu od ovjekovih prvih
i najvanijih potreba) funkciji i znaenju; suprotstaviti
razumijevanje objanjenju znai suprotstaviti tehniku koja
omoguava deifrovanje smisla na osnovu sistema koji nosi
znaenje tehnikama koje pruaju mogunost da se neto
sazna o konfliktu i njegovim posljedicama, ili o oblicima i
deformacijama koje moe dobiti i pretrpjeti funkcija sa
odgovarajuim organima. Ali treba ii i dalje. Poznato je
da se u humanistikim naukama gledite diskontinuiteta
(prag izmeu prirode i kulture, meusobna nesvodljivost
ravnotea ili rjeenja koje je svako drutvo pronalo, od
sustvo posrednikih oblika, nepostojanje kontinuiteta ni u
prostoru ni u vremenu) suprotstavlja gleditu kontinuiteta.
Postojanje te suprotnosti objanjava se bipolarnim karak
terom modela: analiza u stilu kontinuiteta oslanja se na
permanentnost funkcija (k o je pronalazimo od samog po
etka ivota u identinosti koja ukorjenjuje i omoguava
sukcesivne adaptacije), na podlogu znaenja (koja jedna
druga ponavljaju, i stvaraju mreu govora); naprotiv, ana
liza diskontinuiteta nastoji prije svega da istakne internu
398
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
399
beznaajnog, dozvoljavala se mogunost da u izvjesnim omenima ovjekova ponaanja u prostoru urustva ima
smisla, a da ga drugdje nema. Na taj nain humanistike
nauke vrile su u svom vlastitom polju sutinsku podjelu,
one su se uvijek rasprostirale izmeu jednog pozitivnog i
jednog negativnog pola, oznaavale su uvijek neki alteritet
(i to na osnovu kontinuiteta koji su analizirale). Naprotiv,
kad je analiza zapoela na bazi norme, pravila i sistema,
svaka cjelina je dobila svoju vlastitu koherentnost i svoj
validitet; vie nije bilo mogue govoriti o morbidnoj svi
jesti ak ni kad su u pitanju bolesti ili drutva koja je na
pustila istorija, o prim itivnom mentalitetu ak i kad je ri
je o apsurdnim priama, legendama prividno bez koherent
nosti ili o beznaajnom govoru. Sve moe biti miljeno u
poretku sistema, pravila i norme. U svom pluralizmu
poto su sistemi izolovani, poto pravila obrazuju zatvorene
cjeline, poto i norme istiu svoju autonomiju polje
humanistikih nauka je postalo jedinstveno. Prestalo je
odmah da bude razdijeljeno prema dihotom iji vrijednosti.
I ako pomislimo da je Frojd vie nego iko drugi pribliio
saznanje o ovjeku njegovom filolokom i lingvistikom mo
delu, ali da je i prvi zapoeo da radikalno brie granicu
izmeu pozitivnog i negativnog (normalnog i patolokog,
razumljivog i neizrecivog, znaajnog i beznaajnog), jasno
je kako najavljuje prelaz od analize u okviru funkcija,
konflikata i znaenja ka analizi u okviru norme, pravila i
sistema: na taj nain, itavo znanje u okviru koga je za
padna kultura stvorila izvjesnu sliku o ovjeku okree se
oko Frojdovog djela, a da pri tome ne izlazi iz svog sutin
skog poloaja. I upravo u tome je kako emo kasnije
vidjeti presudna zasluga psihoanalize.
U svakom sluaju, taj prelazak na gledite norme, pra
vila i sistema pribliava nas problemu koji je ostao neri
jeen: to je pitanje uloge predstave u humanistikim nauka
ma. Ve je moglo izgledati sporno da ove zatvorimo (i tako
ih suprotstavimo biologiji, ekonomiji i filo lo g iji) u prostor
predstave; stoga je trebalo istai da se funkcija moe vriti,
da konflikt moe razviti vlastite posljedice, da znaenje
moe nametnuti svoju inteligibilnost a da se ne proe kroz
fazu eksplicitne svijesti. Zar, stoga, sada ne treba priznati
da svojstvo norme u odnosu na funkciju koju odreuje,
pravila u odnosu prema konfliktu kojim upravlja, sistema
u odnosu na znaenje koje ini mogunim, lei u injenici
400
RIJECI I STVARI
da uopte ne pripadaju svijesti? I zar ne treba uz ve izoIovana dva istorijska gradijenta dodati i treega, i rei da
od X IX vijeka humanistike nauke nisu prestale da se pribliuju podruju nesvjesnog, gdje se instanca predstave na
lazi u neizvjesnosti? U stvari, predstava nije svijest i ni
ta ne dokazuje da to objelodanjivanje elemenata ili orga
nizacija koje nikad nisu date kao takve omoguava da hu
manistike nauke izbjegnu predstavu. Stvarna uloga kon
cepta znaenja jeste da pokae kako neto kao jezik, ak i
kad nije u pitanju eksplicitni govor, moe uglavnom biti
dat predstavi; uloga komplementarnog koncepta sistema
jeste da pokae kako znaenje nije nikad prvo i nikad sebi
savremeno, nego uvijek drugo i kao izvedeno u odnosu na
sistem to mu prethodi, sistem koji ini njegovo pozitivno
porijeklo i koji se izdaje postepeno i u fragmentima kroz to
porijeklo; u odnosu na svijest o znaenju, sistem je uvijek
nesvjestan, zato to je on i nastao prije svijesti i zato to
se ona u njemu i nalazi i na osnovu nje i djeluje; drugim
rijeima, par znaenje-sistem jeste ono to osigurava i reprezentativnost jezika (kao teksta ili strukture koju anali
ziraju filologija i lingvistika) i blisko prisustvo, koje odlae
iskon (prisustvo kakvo je ispoljeno kao nain ovjekova
bivanja u analitici konanosti). Na isti nain i pojam kon
flikta pokazuje kako potreba, elja i interes, .ak i ako
nisu dati svijesti koja ih doivljava, mogu dobiti oblik u
okviru predstave; a uloga koncepta suprotnog od pravila
jeste da pokae kako su estina konflikta, na izgled divlja
insistentnost potrebe, i beskraj elje u stvari ve organizovani nemiljenim, koje ne samo da im propisuje pravila
nego ih i ini mogunim na osnovu pravila, Par konflikt-pravilo osigurava reprezentativnost potrebe (one potrebe
koju ekonomija prouava kao objektivni proces rada i pro
izvodnje) i reprezentativnost tog nemiljenog, koje otkriva
analitika konanosti. Najzad, koncept funkcije ima ulogu
da pokae kako strukture ivota mogu dati priliku za pred
stavu (ak i ako nisu svjesne) a koncept norme kako
funkcija sama sebi daje mogunost vlastitog postojanja i
kako ih ograniava svojim vrenjem.
Tako shvatamo zato te velike kategorije mogu organizovati itavo polje humanistikih nauka: to je mogue jer
one dre u posjedstvu to polje, dre ga na odstojanju, ali
istovremeno povezuju i em pirijske pozitivitete ivota, rada
i jezika (o d kojih se ovjek istorijski odvojio kao figura
HUMANISTIKE NAUKE
401
jednog mogueg znanja) sa oblicima konanosti koji karakteriu ovjekov nain bivanja (onakav kakav se konstituisao onog dana kad je predstava prestala da definie
opti prostor saznanja). Te kategorije nisu samo obini
em pirijski koncepti jedne dosta velike optosti; one su
upravo ono na osnovu ega se ovjek moe ponuditi jed
nom moguem znanju; one se kreu itavim poljem mo
gunosti i artikuliu ga veoma snano na obje dimenzije
kojim ga ograniavaju.
Ali to nije sve: one omoguavaju disocijaciju karak
teristinu za svako savremeno znanje o ovjeku, izmeu
svijesti i predstave. One definiu nain na koji em pirija
moe biti predstavljena, ali na nain koji nije poznat svi
jesti (funkcija, konflikt, znaenje sve su to naini na
koje ivot, potreba, jezik bivaju podvostrueni u predstavi,
ali na nain koji savreno moe biti nesvjestan); s druge
strane, one definiu nain na koji konanost moe biti
predstavljena na pozitivan i em pirijski nain, ali koji nije
providan za naivnu svijest (ni norma, ni pravilo, ni sistem
nisu dati svakodnevnom iskustvu: oni ga presijecaju, daju
priliku za parcijalne svijesti, ali ne mogu u cijelosti b iti'
osvijetljeni bez pomoi refleksivnog znanja). Tako huma
nistike nauke govore samo u elementu reprezentativnog,
ali prema dim enziji svjesnog i nesvjesnog, utoliko vie to
te nauke pokuavaju da iznesu na vidjelo sisteme, pra
vila i norme. Sve se odvija kao da dihotomija izmeu nor
malnog i patolokog tei da nestane u korist bipolarnosti
svijesti i nesvjesnog.
Stoga ne treba zaboraviti da sve upeatljivija vanost
nesvjesnog ne komprom ituje ni u emu primat predstave.
Taj primat, meutim, pokree jedan vaan problem. Sada
kad em pirijska znanja, kao i znanja o ivotu, radu i jeziku,
izmiu svakom zakonu, sada kad se nain ovjekova bivanja
nastoji definisati izvan njegovog polja, ta je predstava ako
ne fenomen em pirijskog reda koji se deava u ovjeku i
koji bi mogao biti kao takav i analiziran. Ali predstava
nije samo puki predmet za humanistike nauke; ona je,
kao to smo to ve vidjeli, samo polje humanistikih na
uka, i to u itavoj njegovoj duini; ona je opti pijedestal
takve form e znanja, ono na osnovu ega je ona moguna.
Otuda proizilaze dvije posljedice. Jedna ima istorijski ka
rakter: to je injenica da humanistike nauke, za razliku od
empirijskih, od poetka X IX vijeka, i za razliku od mo26
402
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
403
404
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
405
IV
ISTO RIJA
406
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
407
408
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
409
410
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
411
412
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
413
414
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
415
416
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
417
418
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
419
420
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
421
422
RIJECI I STVARI
HUMANISTIKE NAUKE
423
424
RIJECI I STVARI
VI
Sigurno je samo jedno: ovjek nije ni najstariji ni
najkonstantniji problem koji se postavlja pred ljudsko zna
nje. Sluei se relativno kratkom hronologijom i ograni
enim geografskim presjekom evropskom kulturom od
X V I vijeka moemo biti sigurni da je ovjek samo sko
ranje otkrie. Nisu se znanja ni odavna ni tajno kretala
oko njega i njegovih zagonetki. Meu svim promjenama
do kojih je dolo u znanju o stvarima i njihovom poretku,
znanju o identinostima, razlikama, osobinama, ekvivalen
tnostima i rijeim a ukratko, u svim tim epizodama du
boke istorije Istog, samo se u jednoj, onoj koja je poela
p rije sto pedeset godina i koja se, moda, upravo zatvara,
pojavila figura ovjeka. A ni to nije ni oslobaanje od jed
nog starog nemira, prelaz na ozarenu svijest o hiljadugodinjoj brizi, pristup objektivitetu onoga to je dugo ostalo
obuhvaeno vjerovanjim a i filozofijom ; to je bila samo
posljedica promjene u sutinskom rasporedu znanja. ov
jek je skoranje otkrie, kome arheologija nae misli Iako
utvruje datum. A moda i bliski kraj.
HUMANISTIKE NAUKE
425
BILJEKE
GLAVA DRUGA
(1) P. Grgoire, Syntaxeon artis mirabilis, Cologne,
1610, p. 28.
(2) G. Porta, La Physionomie humaine (trad. franai
se, 1655), p. 1.
(3) U. Aldrovandi, Monstrorum historia, Bononiae,
1647, p. 663.
(4) T. Campanella, Realis philosophia, Francfort, 1623,
p. 98.
(5) G. Porta, Magie naturelle, (trad. franaise), Rou
en, 1650, p. 22.
(6) U. Aldrovandi, Monstrorum historia, p. 3.
(7) Paracelse, Liber Paramirum (trad. Grillot de
Giviy, Paris, 1913), p. 3.
(8) Crollius, Trait des signatures (trad. franaise,
Lyon, 1624), p. 18.
(9) Paracelse, loc. cit.
(10) Csalpin, De plantis libri X V I (1583).
(11) Crollius, Trait des signatures, p. 88.
(12) P. Belon, Histoire de la nature des oiseaux, Paris,
1555, p. 37.
(13) Aldrovandi, Monstrorum historia, p. 4.
(14) Crollius, Trait des signatures, p. 87.
(15) G. Porta, Magie naturelle, p. 72.
(16) Ibidem.
(17) J. Cardan, De la subtilit (trad. franaise, Paris,
1656), p. 154.
(18) S.G.S., Annotations au Grand Miroire du Monde
de Duchesne, p. 498.
(19) Paracelse, Die 9 Bcher des Natura Rerum (Oeu
vres, d. Suhdorff, t. IX, p. 393).
(20) Crollius, Trait des signatures, p. 4.
(21) Id p. 6.
(22) Ibidem,
428
RIJECI I STVARI
BILJEKE
429
430
RIJECI I STVARI
B IL JE K E
431
432
RIJECI I STVARI
BILJEKE
28
434
RIJECI I STVARI
BILJEKE
435
436
RIJECI I STVARI
(9)
Davanzatti, Leon sur les monnaies (in J.-Y. L
Branchu, op. cit., p. 230231).
(10) Id., Ibid., p. 231.
(11) Up. i ovaj predlog, koji je poetkom X V II vijeka
dao Antoine de la Pierre: Sutinska vrijednost zlatnog i
srebrenog novca zasnovana je .n a dragocjenom materijalu
koji sadri (De la ncessit du psement, bez mjesta i god.
izd.).
(12) Scir>ion de Grammont, Le Denier royal, trait cu
rieux de l'or et de largent (Paris, 1620), p. 48.
(13) Id., Ibid., p. 1314.
(14) Scipion de Grammont, Le Denier royal, trait
curieux de lor et de largent (Paris, 1620), p. 4647.
(15) Id., Ibid., p. 14.
(16) Schroeder, Frstliche Schatz und Rentkammer,
p. 111. Montanari, Dlia Moneta, p. 35.
(17) Bouteroue, Recherches curieuses des monnaies
de France (Paris, 1666), p. 8.
(18) Josuah Gee, Considrations sur le com m erce
(prev. 1749), d . 13.
(19) N. Barbon, A discours concem ing coining the
new money lighter (London, 1696), nepaginirano.
(20) Dumoulin (cit. Gonnard, Histoire des thories
montaires, I, p. 173).
(21) Clment, Lettres, instructions et mmoires de
Colbert, t. VII, p. 239.
(22) Id., Ibid., p. 284. Up. takoe Bouteroue, Recher
ches curieuses, p. 1011.
(23) J. Becher, Politischer Diskurs (1668).
(24) Th. Mun, England Treasure by foreien trade
(1664), DORl. II.
(25) Scipion de Grammont, Le Denier royal, p. 116
(26) Horneck, Oesterreich ber ailes, wenn es will
(1684), p. 8, 188.
(27) Up. Davanzatti, Leon sur la monnaie (cit. J.-Y.
Le Branchu, op. cit., t. II, p. 230).
(28) Th. Hobbes, Leviathan (d. 1904, Cambridge), p.
179 180.
(29) Terrasson, Trois lettres sur le nouveau systme
de finances, Paris, 1720.
(30) Dutot, Reflexions sur le com m erce et les finances,
Paris 1738.
(31) Montesquieu, L'Esprit des lois, knj. X X II, pogl. II.
(32) Encyclopdie, lanak Monnaie. _
__
(33) Paris-Duvemey, Examen des reflexions politiques
sur les finances (La Haye, 1740).
BILJEKE
437
438
RIJECI I STVARI
BILJEKE
439
GLAVA OSMA
(1)
Ricardo, Oeuvres com pltes (francuski prevo
Paris, 1882, p. 5.
440
RIJECI I STVARI
BILJEKE
441
SADRAJ
Strana
Sreten Mari: Egzistencijalne osnove strukturalizma .
7
R IJECI I S TV A R I
P r e d g o v o r .......................................... ..........................
57
I
GLAVA PRVA
I
I
PRATILJE
.............................................................................
...............................................................................
GLAVA DRUGA
PROZA SVIJETA
71
76
PREDSTAVA
I
II
III
IV
V
VI
Don Kihot
Red
...........................
Predstavljanje znaka . .
Podvostruena predstava
Im aginacija slinosti : v_ .
Mathesis i taksinomija
GLAVA ETVRTA
GOVOR
I Kritika i k o m e n ta r.................. ............................ 141
II
Opta gramatika
................144
111
115
122
127
130
134
444
RIJECI I STVARI
Strana
I I I Teorija g l a g o l a ..................................................
154
IV Artikulacija
.......................................................159
V Oznaavanje
.....................................................
165
V I D e r i v a c i j a ...........................................................
171
V II
Jeziki etvorougao
................................... 176
GLAVA PETA
K LA S IF IK A C IJ A
I
II
III
IV
V
VI
V II
ta kau i s t o r i a r i ............................................183
Istorija p r i r o d e ..................................................186
Struktura
......................... ................................. 190
O s o b i n e ...............................................................196
Sadraj i k a t a s t r o f a .........................................202
udovita i f o s i l i .............................................. 207
Govor p r ir o d e ................................................ 213
GLAVA SESTA
RAZM JENA
I
II
III
IV
V
VI
V II
V III
Analiza b o g a t s t v a ............................................219
Novac i c i j e n a ..................................................222
Merkantilizam
. . .......................................... 227
Zalog i c i je n a .............................................. .... .
233
Form iranje v r i j e d n o s t i .....................................241
K orist
.......................................... .................... 247
Opta s l i k a .................................................... 252
elja i p red sta va ..............................................258
II
GLAVA SEDMA
GRANICE PREDSTAVE
I
II
III
IV
V
VI
SADRAJ
445
Strana
GLAVA OSMA
RAD, IVO T, JE Z IK
I
II
. III
IV
V
H U M A N IS TI K E N AU KE
I
II
III
IV
V