Professional Documents
Culture Documents
Arl Pero Bajke
Arl Pero Bajke
Arl Pero Bajke
BAJKE
USPAVANA LJEPOTICA
ivjeli jednom jedan kralj i kraljica i bili su veoma alosni to nisu imali djece, tako alosni
da se to ne moe ni ispriati. Obilazili su sve ljekovite banje na svijetu, zavjetovali se, ili na
hodoaa, sve su pokuali, ali nita nije pomoglo. Najzad, kraljica ipak rodi ker. Odra se velika
sveanost na dan njenog krtenja, a kao kume maloj princezi bjehu pozvane sve vile koje su se
mogle nai u kraljevini, a nalo ih se sedam, da bi je svaka od njih darivala, kao to je u to doba
bio vilinski obiaj. To je trebalo da doprinese da mala princeza postigne sva mogua savrenstva.
Poto se obavi sveano krtenje, sve se zvanice vratie u kraljev dvor, gdje je vilama
prireena velika gozba. Pred svakom vilom se nalazio lijep pribor za jelo, sa skupocjenom
kutijom od suvog zlata, u kojoj su bili kaika, viljuka i no od zlata, ukraeni dijamantima i
rubinima. Ali kad zauzee mjesta za stolom, u dvoranu ue i jedna stara vila koju nisu zvali na
krtenje, jer se vie od pedeset godina bila zatvorila u neku kulu, iz koje nikako nije izlazila, pa su
svi mislili da je ve umrla ili da je zaarana.
Kralj naredi da joj donesu pribor za jelo, ali joj nisu mogli pokloniti kutiju od suvog zlata,
kakva je data ostalim vilama, jer je bilo izraeno svega sedam kutija za sedam vila. Stara vila
pomisli da je preziru i poe neto da guna kroz zube. Jedna mlaa vila, koja je sjedjela kraj nje,
ula ju je kako prijeti, pa se pobojala da bi ona prilikom darivanja mogla uiniti neku pakost
mladoj princezi. im ustadoe od stola, mlada vila se sakri iza zavjese kako bi mogla govoriti
posljednja i po mogustvu popraviti zlo koje stara vila bude uinila.
I tada vile poee da darivaju princezu. Najmlaa je vila obdari da bude najljepe stvorenje
na svijetu, ona za njom da bude veoma otroumna, trea da sve to ini, ini ljupko; etvrta
da divno plee; peta da pjeva kao slavuj; esta da savreno svira na svakom instrumentu. Kad
doe red na ovu staru vilu, ona ree klimajui glavom, vie od zlobe nego od starosti, da e se
princeza ubosti u ruku vretenom i da e od toga umrijeti.
Zbog ovakvog stranog dara svi prisutni uzdrhtae i nije bilo toga koji ne zaplaka. U tom
asu se pojavi iza zavjese mlada vila i glasno izgovori ove rijei:
Utjeite se kralju i kraljice, vaa ki nee od toga umrijeti; istina je da ja nemam toliko
snage da princezu potpuno oslobodim onoga to joj je namijenila stara vila; princeza e se doista
ubosti vretenom, ali umjesto da umre od toga, ona e samo pasti u dubok san koji e trajati sto
godina i iz koga e je probuditi jedan mladi kraljevi.
Kralj, da bi pokuao da sprijei nesreu koju je predskazala stara vila, objavi naredbu da u
njegovoj kraljevini bude pogubljen svako ko se usudi da prede vretenom ili da dri vreteno u kui.
Nakon petnaest ili esnaest godina, dok su se kralj i kraljica nalazili u jednom od svojih
1
ljetnikovaca, dogodi se da se mlada princeza, obilazei itav zamak i idui iz odaje u odaju, popne
na vrh jedne kule, gdje je u jednom sobiku sjedjela neka starica i prela na preslici.
Ova dobra ena nije ula za kraljevu zabranu da se prede vretenom.
ta radite, dobra bako? zapita princeza.
Predem, keri moja odgovori joj starica, koja nije poznavala princezu.
O, kako je to divno! uskliknu princeza. Kako vi to radite? Dajte da i ja pokuam!
Tek to je uzela vreteno u ruke, kako je bila ivahna i pomalo nesmotrena, to su joj
uostalom vile bile dosudile, ona ubode ruku vretenom i onesvijesti se.
Dobra starica se nae u velikoj neprilici, pa poe dozivati u pomo: dotrae sa svih strana,
princezu su polivali vodom, raskopali joj haljinu, pljeskali po rukama, trljali su joj sljepoonice
nekom mirisnom vodicom, ali je nita nije moglo osvijestiti.
Tada se kralj, koji se popeo gore kad je uo graju, prisjetio vilinskog predskazanja, pa
smatrajui da se to moralo dogoditi jer su vile tako htjele, naredi da se princeza smjesti u jednu od
najljepih odaja zamka i da se poloi u postelju, ukraenu srebrom i zlatom. Bila je nalik na
anela, toliko je bila lijepa; poto je bila samo u nesvijesti, zadrale su se ive boje na njenom
licu; samo su joj oi bile sklopljene, ali se ulo kako lagano die, to je bio znak da nije mrtva.
Kralj zapovijedi da princezu ostave da mirno spava dok ne doe as kad e se probuditi.
Onoj dobroj vili, koja joj je spasla ivot osudivi je da spava sto godina i sada bila u vilinskom
carstvu, udaljenom dvadeset milja, kad je princezu zadesila nesrea, odmah poslae jednog
patuljka u izmama od sedam milja (to su bile izme koje u jedan mah prelaze sedam milja) da je
izvijesti o ovoj nesrei. Vila je odmah krenula na put i stigla za jedan sat u vatrenim koijama koje
su vukli zmajevi. Kralj joj pomoe da izae iz koija. Ona odobri sve ono to je kralj ve bio
preduzeo, ali poto je ona bila veoma vidovita, pomisli da e princeza biti u velikoj neprilici kad
se probudi i opazi da je sasvim sama u ovom starom zamku, i evo ta uradi:
Dotae svojim arobnim tapiem sve ivo to se tu nae (izuzev kralja i kraljice):
guvernante, dvorkinje, sobarice, vlastelu, oficire, sluge, kuhare, sudopere, glasonoe, straare,
skutonoe, lakeje; dodirnu tapiem i sve konje u konjunicama, zajedno s konjuarima, pse
uvare u dvoritu, pa i princezino malo psetance, koje se nalazilo pored nje u postelji.
im ih je dotakla, oni zaspae s tim da se ne probude do onog trenutka dok se ne probudi
njihova gospodarica, kako bi svi bili spremni da joj se nau na usluzi kad joj zatreba. ak i
ranjevi na ognjitu, nanizani fazanima i jarebicama, zaspae, a zaspa i vatra. Sve se to dogodi za
jedan tren, jer vile nisu spore u svome poslu.
Zatim kralj i kraljica poljubie svoje drago edo, ne probudivi ga, i izdadoe naredbu da
niko ne smije prii zamku. Uostalom, ova zabrana nije ni bila nuna, jer malo zatim izniknu oko
itavog parka tako mnogo visokog i niskog drvea, meusobno isprepletenog iblja i trnja, da
nijedan ovjek ili ivotinja ne bi mogli tuda proi; vidjeli su se samo vrhovi kula na zamku, i to
samo iz daljine. Sigurno je vila uplela svoje prste u to da princezu dok spava ne bi uznemiravali
radoznalci.
Poslije sto godina, sin kralja koji je tada vladao a koji nije pripadao rodu uspavane princeze,
lovei u tome kraju, zapita kakve se to kule vide iznad one velike i guste ume. Odgovorie mu
prema onome to su sluali: jedni rekoe da je to neki stari zamak u kojem se javljaju aveti, drugi
2
da vjetice iz ovog kraja igraju u njemu vrzino kolo. Veina je ipak mislila da u zamku ivi
ljudoder, koji svu djecu koju pohvata odnese u zamak i tamo ih u slast pojede. Niko ne moe da
poe za ljudoderom, jer on jedini ima mo da se probije kroz gustu umu.
Kraljevi je bio u nedoumici, kad jedan stariji seljak ree:
Moj knee, ima vie od pedeset godina kako sam sluao od svoga oca da se u tom zamku
nalazi princeza, najljepa na svijetu. Ona e tu spavati punih sto godina i iz sna e je probuditi
onaj kraljevi kome je ona namijenjena.
uvi to, mladi kraljevi naumi da rasvijetli ovu priu, pa podstaknut ljubavlju, a i
samoljubljem, ode da vidi u emu je stvar. Tek to je uao u umu, poe se pred njim uklanjati
drvee, iblje i trnje, da bi mogao proi. On se uputi prema zamku, koji ugleda na kraju jedne
iroke staze i iznenadi se kad vidje da ga iz njegove svite niko ne prati, jer se drvee sklapalo
ponovo im bi on proao. On ipak nastavi put: mlad i zaljubljen princ uvijek je hrabar. On ue u
prostrano prednje dvorite i ono to ugleda moglo je u prvi mah da mu zaledi krv u ilama.
Vladala je duboka tiina, a pred njegovim oima se ukaza slika smrti iako su to bila ispruena
tijela ljudi i ivotinja koji izgledahu mrtvi. Meutim, po roavim nosevima i rumenim licima
straara, kraljevi se uvjeri da oni ipak samo spavaju; a po njihovim peharima u kojima je ostala
pokoja kap vina, jasno se vidjelo da su zaspali pijui.
Kraljevi proe kroz jedno veliko dvorite poploano mramorom i pope se uz stepenice. Ue
u dvoranu za strau, gdje su straari bili postrojeni s pukom o ramenu, i glasno hrkali. Proe jo
neke odaje gdje nae vlastelu i dvorkinje, koje takoe spavahu, neki stojei a neki sjedei. Najzad
ude u jednu odaju, svu pozlaenu, gdje vidje najljepi prizor koji se ikad mogao vidjeti: na jednoj
postelji, iji su zastori bili razmaknuti, leala je princeza, kojoj je moglo biti petnaest ili esnaest
godina, a iz nje je zraila blistava i boanstvena ljepota. Sav ustreptao i zadivljen, kraljevi se
priblii njenoj postelji i pade na koljena pred njom.
I tada se, poto ve bijae doao kraj arolijama, princeza probudi i posmatrajui ga njenim
pogledom, kakvim nije pristojno gledati mladia koji se prvi put vidi, ree:
Jeste li vi to, kraljeviu? Suvie sam vas dugo ekala.
Kraljevi, oaran ovim njenim rijeima, a jo vie nainom na koji su bile izgovorene, ne
znade kako da iskae svoju radost i zahvalnost, pa stade uvjeravati princezu da je voli vie od
samog sebe. Govor im je bio zbrkan, ali su zbog toga jo vie uivali u njemu; nije bilo mnogo
rjeitosti, ali je zato bilo mnogo ljubavi. Kraljevi nije bio tako spretan u govoru kao princeza, to
ne treba da nas udi: ona je imala vremena da razmilja o onome to e mu rei; jer izgleda (iako
pria o tome nita ne kae) da ju je vila za vrijeme tog dugakog sna obdarila da sanja lijepe
snove. Oni su priali puna etiri sata, a jo nisu ispriali ni polovinu od onoga to su imali jedno
drugom da kau.
Meutim, sa princezom se probudi i itav zamak: svi su bili zaokupljeni svojim poslom, a
poto svi nisu bili zaljubljeni, glad je poela da ih mui. Jedna dvorkinja, koja je bila strano
gladna, ree princezi da je veera na stolu. Kraljevi pomoe princezi da ustane; ona je bila
raskono odjevena, ali joj ne ree da su takve haljine s visokim okovratnicima nosile bake, jer je
ona i pored svoje staromodne haljine bila prekrasna.
Odoe u dvoranu s ogledalima, gdje veerae, a dvorile su ih princezine sluge. Violine i
3
flaute su svirale lijepe pjesme, koje su ve bile zaboravljene, jer ih sto godina niko nije svirao. I
odmah poslije veere, ne gubei ni asa, obavi se vjenanje u dvorskoj kapeli.
Malo su spavali. Princezi nije bio potreban san, a kraljevi odmah ujutru ode i vrati se u grad,
gdje je njegov otac bio uznemiren zbog njegovog odsustva.
Kraljevi mu ree da je, lovei, zalutao u umi i da je prespavao u kolibi nekog ugljara, koji
ga je poastio crnim hljebom i sirom. Kralj, njegov otac, koji je bio dobriina, povjerova, ali
majka je u to sumnjala i vidjevi da on ide u lov skoro svaki dan i da uvijek ima neki razlog za
izgovor kad bi dvijetri noi prespavao van kue, bila je uvjerena da on ima neku ljubav.
Kraljevi je proivio s princezom vie od dvije pune godine i oni su imali dvoje djece, od
kojih prvo, djevojica, bi nazvana Zora, a drugo sin, Dan, jer je bio ljepi od sestre.
Kraljica je vie puta pokuala da natjera sina da joj se povjeri, ali se on nije usudio da joj
povjeri svoju tajnu: on se nje bojao, iako ju je volio, jer je bila ljudoderskog roda, a kralj se
njome oenio zbog njenog velikog bogatstva. Na dvoru se ak govorkalo da je sklona
ljudoderstvu i da se jedva suzdravala da se ne baci na djecu, kad bi ih vidjela u prolazu. I tako,
kraljevi ne htjede da joj ita kae.
Ali kad umrije kralj, poslije dvije godine i kad kraljevi postade gospodar, on javno objavi
svoju enidbu i s velikim slavljem ode po kraljicu, svoju enu, u njen zamak. Priredie joj
velianstven doek u prijestolnici, u koju ona stupi sa svoje dvoje djece.
Neto kasnije, kralj zarati s carem, susjedom svojim. On ostavi kraljicu majku da upravlja
kraljevinom i toplo joj preporui enu i djecu. On ostade u boju itavo to ljeto.
im kralj ode, kraljica posla svoju snahu s djecom u jedan ljetnikovac u umi, kako bi lake
mogla da zadovolji svoju jezivu potrebu. Nekoliko dana kasnije, ode i ona tamo i jedne veeri
ree svom glavnom dvorjaninu:
Hou da sutra za ruak pojedem malu Zoru.
Ah! Gospoo! ree glavni dvorjanin...
To je moja naredba! ree ona (a to izgovori glasom ljudoderke, kojoj se jede svjee
meso). Hou da je pojedem sa sosom.
Jadni ovjek, videi da ne smije da se ali s ljudoderkom, uze velik no i pope se u Zorinu
sobu: njoj je tada bilo etiri godine i ona dotra cupkajui i smijui se da mu se objesi o vrat i
zatrai bombona. On se rasplaka: no mu ispade iz ruku, pa ode u talsko dvorite i zakla jedno
jagnje. Uz jagnjee meso napravi tako dobar sos da mu gospodarica ree da nikad u ivotu nita
bolje nije jela. On odnese malu Zoru svojoj eni da je sakrije u njihov stan, koji se nalazio u dnu
dvorita za ivinu.
Poslije osam dana, zla kraljica ree svom glavnom dvorjaninu:
Hou danas za veeru da pojedem svog unuka.
Dvorjanin je utao, odluivi da je prevari kao i proli put. Ode da potrai unuka i nae ga s
maem u ruci kako drai jednog majmuna; a imao je tek tri godine. On ga odnese svojoj eni, koja
ga sakri s malom Zorom, a umjesto unuia dade joj malog kozlia, koji se ljudoderki veoma
dopade.
Dotle je sve lijepo ilo; ali jedne veeri ta zla kraljica ree svom glavnom dvorjaninu:
Hou da pojedem kraljicu s onim istim sosom kao i za djecu.
4
Tada se glavni dvorjanin poboja da nee moi da je prevari. Mlada kraljica je imala vie od
dvadeset godina, ne raunajui onih sto godina to je prospavala: koa joj je bila malo potvrda,
iako lijepa i bijela. Kako da nae medu ivotinjama neku koja bi bila toliko tvrda? On odlui, da
bi spasio svoj ivot, da zakolje kraljicu i ode u njenu sobu da to odmah obavi. Namjerno se
razbjesnio i s bodeom u ruci upade u sobu mlade kraljice. Ipak nije elio da je iznenadi i ree joj,
s mnogo potovanja, to mu je kraljica naredila.
Izvrite svoju dunost odgovori ona pruajui vrat. Izvrite zapovijest! Pridruiu se
svojoj djeci, mojoj jadnoj djeci koju sam toliko voljela! Ona je smatrala da su djeca mrtva
otkako su joj ih oduzeli, ne izvijestivi je.
Ne, ne, gospoo odgovori joj jadni dvorjanin raznjeen. Vi neete umrijeti, nego ete
ponovo vidjeti vau dragu djecu i to u mome stanu, gdje su sakriveni, a ja u ponovo prevariti
kraljicu majku, pa u joj umjesto vas pripremiti jednu mladu koutu.
On je odmah odvede u svoj stan i ostavi je tamo da kroz suze izgrli svoju djecu. Onda ode da
pripremi koutu, koju kraljica pojede za veeru s velikim uivanjem, kao da je to mlada kraljica.
Bila je zadovoljna svojom okrutnou i namjeravala je da kae kralju, kad se vrati, da su bijesni
vukovi rastrgli njegovu enu i djecu.
Jedne veeri, dok je po obiaju lunjala dvoritima zamka, da bi nanjuila svjee meso, ona
zau u jednoj prizemnoj odaji pla malog Dana, jer je majka htjela da ga izbiuje zbog nekog
nevaljalstva; a ula je i malu Zoru, koja je traila oprotaj za svoga brata. Ljudoderka poznade
kraljiin i djeiji glas, i bijesna to je prevarena, naredi stranim glasom, od kojeg svi zadrhtae,
da se sutradan ujutro donese na sred dvorita velika bava, puna krastavih aba i zmija otrovnica i
da se u nju bace kraljica i njena djeca, glavni dvorjanin, njegova ena i slukinja. Naredila je da se
oni izvedu u dvorite ruku vezanih na leima.
Svi su bili na okupu i delati su se spremali da ih bace u bavu, kad kralj, iji povratak jo
nisu oekivali, ujaha u dvorite. On je samo svratio u dvor da promijeni konje i zaprepastio se kad
je ugledao ovaj straan prizor. Pitao je ta ovo znai, ali niko nije smio ni da prozbori.
Ljudoderka se poboja i glavake se baci u bavu, a strane ivotinje, koje su se po njenom
nareenju tu nalazile, zaas je pojedoe. Kralju je ipak bilo ao, jer ona mu je bila majka, ali se
ubrzo utjeio sa svojom lijepom enom i djecom.
VILE
Bila jednom jedna udovica koja je imala dvije keri: starija je i po naravi i po liku bila
sasvim slina majci. I majka i ki su bile tako rave i ohole da ih niko nije mogao podnositi.
Mlaa ki je bila prava slika svoga pokojnog oca i po dobroti i po ljupkosti, a osim toga je bila
jedna od najljepih djevojaka koje je ikad iko vidio. Kao to to obino biva da se sline prirode
vole, i ova majka silno je voljela svoju stariju ker, a mladu je strano mrzila. Njoj je davala da
jede samo u kuhinji i stalno joj je pronalazila neki posao.
Pored ostalog, ona je morala dvaput dnevno da ide na jedan kladenac, udaljen od kue vie
od pola milje, i da nosi veliki krag pun vode. Kad je jednog dana zahvatala vodu na kladencu,
5
njen dar vrijedi mnogo vie nego miraz neke druge djevojke, odvede je u svoj dvor i oeni se
njome.
to se tie njene sestre, nju omrznu njena roena majka i otjera je od kue. Nesrenica, poto
je svuda trala, a niko ne htjede da je primi u slubu, umrije u kutu jedne ume.
PEPELJUGA
Bio jednom jedan vlastelin koji se po drugi put oenio jednom udovicom, oholom i opakom,
najgorom na svijetu. Ona imaae dvije keri koje su bile iste naravi kao i njihova majka i one su
joj u svemu bile sline. Mu je opet imao ker, tako milu i dobru, da joj nije bilo ravne. Ona je to
naslijedila od svoje majke, koja je bila najbolje stvorenje na svijetu.
Odmah poslije svadbe, maeha ispolji svoju ravu narav. Nije mogla da podnosi plemenite
osobine ove djevojice, pored koje njene keri izgledahu jo odvratnije. Maeha joj je nareivala
da radi najgrublje poslove u kui: morala je da pere sue i stepenice, da isti gospoinu sobu i
sobe gospoica njenih keri. Djevojka je spavala na tavanu na tvrdoj slamarici, dok su njene sestre
boravile po lijepo namjetenim odajama s najudobnijim posteljama i velikim ogledalima, u kojima
su se mogle ogledati od glave do pete. Sirota djevojka je strpljivo podnosila sve to i nije se
usuivala da se poali ocu, koji bi je izgrdio, jer je bio pod uticajem svoje ene.
Poto bi posvravala sve poslove u kui, ona bi se uurila uz ognjite i sjela bi u pepeo,
zbog ega su je svi u kui zvali Pepeljugom. Ipak je Pepeljuga, iako u ritama, bila sto puta ljepa
od svojih sestara, mada su one bile raskono odjevene.
Jednom se dogodi da kraljev sin pripremi veliku igranku, na koju pozva sve znaajne
linosti. Bjehu pozvane i one dvije gospoice, jer su one uivale veliki ugled u zemlji.
Obradovae se i odmah poee izabirati i spremati haljine da bi izgledale to ljepe na toj
sveanosti. To je Pepeljugi donijelo nove patnje. Oko njih je imala mnogo posla: morala je svojim
sestrama glaati rublje, stavljati ukrase na haljine i udeavati ih da to ljepe izgledaju. Govorilo
se samo o tome kako e se one obui i dotjerati za tu sveanost.
Ja u obui haljinu od crvene kadife s engleskim ipkama ree starija.
A ja u ree mlaa obui obinu suknju, ali u zato imati divan ogrta sa zlatnim
cvjetovima, a na glavi kapu ukraenu dijamantima.
Pozvae i Pepeljugu da je upitaju za savjet jer je ona imala odlian ukus. Ona im sasvim
iskreno dade savjet i ak se ponudi da ih lijepo oelja, to sestre rado prihvatie. Dok ih je
eljala, one su je pakosno zadirkivale:
Pepeljugo, bi li i ti voljela da ide na igranku?
Vi mi se, gospoice, rugate; to nije za mene.
Ima pravo, ljudi bi se smijali kad bi vidjeli Pepeljugu na zabavi.
Druga bi ih nakaradno oeljala, ali poto je Pepeljuga bila dobra srca, ona se trudila da ih
to bolje oelja.
Od silne radosti sestre nisu dva dana nita jele. Nisu se micale od ogledala i pokidae vie od
dvadeset pojaseva steui se da budu to vitkije. Najzad doe i sreni dan; gospoice odoe na
7
igranku, a Pepeljuga ih je pratila pogledom dok se ne izgubie. Tada Pepeljuga stade plakati.
Njena kuma, kad je vidje svu uplakanu, zapita ta joj je.
I ja bih htjela... ja bih tako rado htjela... Plakala je tako jako da nije mogla da prestane.
Kuma, koja je bila vila, ree joj: Ti bi htjela da ide na igranku, zar ne?
Da ree Pepeljuga uzdiui.
Dobro ree vila poto si dobra djevojka, pomoi u ti da ode tamo. Odvede je zatim
u sobu i ree joj:
Hajde u batu pa mi donesi jednu bundevu.
Pepeljuga odmah ode, ubra najljepu bundevu i odnese je svojoj kumi, ne mogavi da shvati
kako e joj ova bundeva pomoi da ode na igranku. Njena kuma izdubi bundevu sve do kore i
dotae je svojim tapiem, a bundeva se odmah pretvori u divne pozlaene koije.
Zatim ode do miolovke, u kojoj nae est ivih mieva. Ona ree Pepeljugi da podigne
kapak od miolovke, pa svakog mia koji izae dotae svojim tapiem i mi se odmah pretvori u
divnog konja zelenka, tako da est mieva predstavljahu divnu zapregu od est konja.
Kad se kuma zamisli kako e stvoriti koijaa, Pepeljuga joj ree:
Idem da vidim da se nije uhvatio koji pacov u pacolovku; mogli bismo od njega nainiti
koijaa.
Ima pravo ree joj kuma idi pogledaj.
Pepeljuga joj donese pacolovku u kojoj su bila tri velika pacova, vila odabra jednog od njih
koji je imao velike brkove i im ga dotae svojim tapiem, pacov se pretvori u stasitog koijaa s
krasnim brkovima.
Poslije toga vila joj ree:
Idi u batu; iza one kante za zalivanje nai e est gutera pa mi ih donesi.
I tek to Pepeljuga donese gutere, vila ih pretvori u est lakeja u odijelima sa zlatnim
gajtanima. Oni se odmah popee u kola pozadi i drahu se dostojanstveno kao da su cijelog vijeka
samo to radili.
Vila tada ree Pepeljugi:
Eto ti koija kojom e se odvesti na igranku. Jesi li zadovoljna?
Jesam, ali zar u ii u ovim ritama?
Kuma je samo dotae svojim tapiem i njene se rite odmah pretvorie u divnu haljinu,
iskienu srebrom, zlatom i dragim kamenjem. Zatim joj vila dade par staklenih papuica,
najljepih na svijetu.
Kad Pepeljuga bi tako lijepo opremljena, pope se u koiju, ali joj vila pri polasku preporui
da nikako ne ostane na zabavi due od ponoi, jer ako ostane i jedan trenutak due, koije e se
pretvoriti u bundevu, konji u mieve, lakeji u gutere, a njena raskona haljina u obine dronjke.
Pepeljuga obea svojoj kumi da e svakako otii prije ponoi; zatim ode sva radosna.
Kraljev sin, koga izvijestie da je dola neka veoma lijepa nepoznata princeza, pohita da je
doeka. Prihvati joj ruku kad je silazila iz koija i odvede je u sveanu dvoranu u kojoj su bile
zvanice. Kad ona ue, nastade tajac, ples prestade, a svirai prekidoe svirku toliko svi bijahu
zadivljeni ljepotom i sjajnim izgledom nepoznate. uli su se samo apati:
O, kako je lijepa!
8
ak i kralj, iako je bio veoma star, nije skidao pogled s nje i apnu kraljici na uho da ve
odavno nije vidio tako lijepo i ljupko stvorenje. A sve su gospoe paljivo zagledale kako je ona
oeljana i kakve su joj haljine, da bi se odmah sutradan na slian nain oeljale i obukle, samo
ako uspiju da nau tako lijepe tkanine i tako vjete majstore.
Kraljevi je posadi na najpoasnije mjesto, pa je zatim pozva da igra s njim. Ona je igrala
tako draesne da su joj se svi divili. Donesoe i bogato posluenje, od kojeg mladi princ i ne
okusi, jer je neprestano gledao u nepoznatu princezu. Pepeljuga sjede pored svojih sestara, s njima
je veoma ljubazno avrljala i podijelila limunove i narande koje je dobila od kraljevia. To je
njene sestre veoma iznenadilo jer je nisu poznavale.
Dok je tako razgovarala, Pepeljuga zau da sat otkucava jedanaest i tri etvrtine. Ona naglo
ustade, duboko se pokloni drutvu i to je bre mogla ode kui.
Kad stie kui, potrai vilu i poto joj se zahvali na njenoj dobroti, izjavi elju da i sutradan
ode na igranku, poto ju je kraljevi zamolio da ponovo doe. Dok je ona bila zaokupljena
prianjem svojoj kumi ta se sve dogodilo na igranci, njene sestre zakucae na vrata i Pepeljuga
ode da im otvori.
Kako ste se dockan vratile! ree im zijevajui, trljajui oi i pretvarajui se kao da se tek
sad probudila.
Da si ti bila s nama na igranci ree joj jedna od njih ne bi ti se spavalo. Bila je tamo i
jedna divna princeza, najlepa na svijetu. Prema nama je bila veoma ljubazna i dala nam je
narandi i limunova.
Pepeljuga bijae izvan sebe od radosti i zapita ih kako se zvala ta ljepotica. One joj rekoe da
je niko nije poznavao i da se sam kraljevi na sve mogue naine trudio da sazna ko je ona i da bi
dao sve na svijetu kad bi to mogao da sazna.
Pepeljuga se nasmija i ree:
Zar je ona tako lijepa? Kako ste srene! Zar je i ja ne bih mogla vidjeti? Ah, gospoice
avota, pozajmite mi vau utu haljinu, onu koju nosite obinim danom.
Gle, molim te ree joj gospoica avota ta bi ti htjela? Zar da ja svoju haljinu
pozajmim jednoj prljavoj Pepeljugi! Nisam luda!
Pepeljuga je i oekivala takav odgovor i bio joj je po volji, jer bi se nala u velikoj nevolji da
joj je sestra pozajmila svoju haljinu.
Sutradan obje sestre odoe na igranku, a i Pepeljuga, samo to je sad bila jo ljepa i
raskonije odjevena nego prvi put. Kraljevi je bio stalno uz nju, govorio joj je ljubazne i njene
rijei. Mlada djevojka se tako lijepo zabavljala da je zaboravila ta joj je vila preporuila.
Odjednom zau kako izbija pono, dok je ona vjerovala da nema jo ni jedanaest sati. Ona skoi i
istra iz dvorane hitro kao kouta. Kraljevi potra za njom, ali je nije mogao stii. Dok je trala,
spade joj s nogu jedna staklena papuica, koju kraljevi paljivo uze. Sva zadihana, Pepeljuga
stie kui, ali bez koija i lakeja, u svojim svakidanjim ritama. Od skupocjenog odijela bjee joj
ostala samo jedna staklena papuica, ista kao i ona to ju je izgubila.
Ispitivali su straare na kapiji zamka da li su vidjeli kad je izala jedna princeza. Oni
odgovorie da niko drugi nije izaao osim neke ravo odjevene djevojke, koja je vie liila na
neku prostakuu nego na kakvu gospoicu.
9
Kad se sestre vratie s igranke, Pepeljuga ih zapita jesu li se opet lijepo zabavljale i da li je
opet bila tamo ona lijepa princeza. One joj rekoe da je bila, ali da je otila kad je izbila pono, i
to tako brzo da joj je spala s nogu jedna staklena papuica, najljepa na svijetu. Kraljevi je uzeo
papuicu i do zavretka igranke stalno je gledao u tu papuicu. Izgleda da se silno zaljubio u
prekrasnu princezu.
Doista su one to pogodile, jer uskoro zatim kraljevi objavi preko trubaa da e uzeti za enu
onu djevojku kojoj bude pristajala na nogu papuica. I tako poee da probaju papuice svim
princezama i vojvotkinjama, a i ostalim djevojkama na dvoru, ali uzalud. Najzad donesoe
papuicu i dvjema sestrama, koje se naprezahu da uvuku nogu u nju, ali je nisu mogle nikako
navui. Pepeljuga, koja ih je posmatrala i koja je poznavala svoju papuicu, ree smijeei se.
Da probam i ja, moda e meni odgovarati.
Sestre se zakikotae i stadoe joj se rugati. ovjek koji je isprobavao papuicu, paljivo se
zagleda Pepeljugi u lice i vidje da je veoma lijepa, sloi se s tim, jer mu je bilo nareeno da je
probaju sve djevojke. On posadi Pepeljugu na stolicu i prinese papuicu njenoj maloj nozi. Papua
se navue bez muke i stajae joj kao salivena. Sestre se veoma zaudie, a jo vie kad Pepeljuga
iz depa izvadi i drugu papuicu, koju navue na nogu.
U taj as doe njena kuma i kad je dodirnu svojim arobnim tapiem, Pepeljugina haljina
postade jo blistavija od onih koje je dotad imala. I tada njene sestre poznadoe u njoj onu
ljepoticu koju su vidjele na igranci. One padoe na koljena i zamolie je da im oprosti to su s
njom tako ravo postupale. Pepeljuga ih podie i ree im, grlei ih, da im oprata od svega srca i
da eli da ivi s njima u ljubavi. Zatim odvedoe Pepeljugu, onako krasno odjevenu, mladom
kraljeviu. Ona mu se jo vie dopade i nekoliko dana kasnije, oeni se njome. Pepeljuga, koja je
bila isto toliko dobra koliko i lijepa, dovede svoje sestre k sebi na dvor i udade ih tog istog dana za
dva kraljeva dvorjanina.
PLAVOBRADI
Bio jednom jedan ovjek, koji je imao mnogo lijepih kua u gradu i na selu, zlatnog i
srebrnog posua, namjetaja presvuenog skupocjenim vezom i nekoliko pozlaenih koija. Ali je
po nesrei taj ovjek imao potpuno plavu bradu. Zbog toga je bio tako ruan i tako straan da su
sve ene i djevojke bjeale ispred njega.
U njegovom susjedstvu stanovala je jedna vlastelinka, koja je imala dvije neobino lijepe
keri. On zaprosi jednu od njenih keri, s tim da ona sama odredi koju e mu od njih dati za enu.
Ni jedna ni druga ne htjede poi za ovjeka sa tako stranom plavom bradom. Osim toga, bojale
su se jer je on ranije ve vie puta bio oenjen, a niko nije znao to se zbilo s njegovim enama.
Plavobradi, da bi se to bolje upoznao s djevojkama, odvede ih zajedno s njihovom majkom,
s nekoliko njihovih najboljih drugarica i nekoliko mladia iz susjedstva, u jedan svoj ljetnikovac,
gdje ostadoe punih osam dana. Oni su se za to vrijeme lijepo zabavljali etali su, ili u lov i
ribolov, alili su se, plesali i gostili se. Sve je to bilo veoma lijepo, i najzad se mladoj gospoici
uini da brada njihovog domaina nije ba tako plava i da je on veoma pristojan ovjek. I tako,
10
pogodi ta se dogodilo.
Kako to ree on da kljui od one odaje nije zajedno s ostalim kljuevima?
Mora biti ree ona da sam ga zaboravila u svojoj sobi na stolu.
Odmah ga donesi ree joj Plavobradi.
Iako je malo oklijevala, morala je ipak donijeti klju.
Plavobradi, poto malo zagleda klju, ree eni:
Otkuda krv na ovom kljuu?
Ne znam nita odgovori jadnica, blijeda kao smrt.
Kae da ne zna nastavi Plavobradi ali znam ja. Ti si ulazila u onu odaju i zato e ti
zauzeti mjesto pored onih ena koje si tamo vidjela.
Ona se baci muu pred noge, i plaui poe moliti za milost, govorei da se kaje to ga nije
posluala. Bila je nesrenica u svome bolu toliko lijepa, da bi umilostivila i najtvru stijenu, ali je
Plavobradi imao srce tvre od kamena.
Mora umrijeti, eno, i to odmah.
Poto moram umrijeti ree mu ona suznih oiju daj mi samo malo vremena da se
pomolim.
Dajem ti desetak minuta ree Plavobradi ali ni trenutka vie.
Kad ostade sama, ona pozva svoju sestru i ree joj:
Sestro moja Ana (jer je ovoj tako bilo ime), molim te da se popne na vrh one kule i da
pogleda idu li naa braa, jer su mi obeali da e danas doi; ako ih vidi, daj im znak da
pohitaju.
Sestra Ana se popne na vrh kule, a jadna ena je s asa na as, zapitkivae:
Ana, sestro moja Ana, vidi li koga da dolazi?
A sestra joj odgovarae:
Ne vidim nita drugo osim sunca to svjetluca i travu to se zeleni.
Meutim, Plavobradi je, drei veliki no u ruci, vikao na sav glas svojoj eni:
Silazi brzo ovamo ili u ja doi gore.
Samo jo jedan asak, molim vas odgovori ena.
I odmah zatim, tihim glasom zapita:
Ana, sestro moja, Ana, vidi li koga da dolazi?
A sestra Ana odgovori:
Ne vidim nita drugo osim sunca to svjetluca i travu to zeleni.
Silazi ve jednom povika Plavobradi eni ili u ja doi gore!
Evo idem odmah odgovori ena. A zatim opet tiho zapita sestru:
Ana, sestro moja, Ana, vidi li koga da dolazi?
Vidim odgovori Ana veliku prainu koja se die na drumu...
Jesu li to naa braa?
Naalost nisu, to je jedno stado ovaca.
Hoe li doi ovamo? povika Plavobradi.
Jo samo jedan trenutak! odgovori ena. I opet viknu Ani:
Ana, sestro moja, Ana, vidi li koga da dolazi?
12
Vidim odgovori Ana, dva konjanika koji nailaze, ali su oni jo prilino daleko... Hvala
bogu! povika malo poslije to su naa braa. Ja im, to jae mogu, dajem znak da pohitaju.
Sada se Plavobradi toliko poe derati da se sva kua tresla. Sirota ena sie dolje i baci mu se
pred noge s raspletenom kosom, sva uplakana.
Nema ti spasa ree Plavobradi mora umrijeti!
Pa je zatim jednom rukom uhvati za kosu, a u drugoj drae no da joj odsijee glavu. ena
ga pogleda prestravljeno, pa ga zamoli da je potedi samo jo koji trenutak dok se malo pribere.
Ne, nikako povika Plavobradi sad e umrijeti...
I podie ruku...
U tom asu se zau jaka lupa na vratima i Plavobradi naglo zastade. Vrata se otvorie i u
sobu upadoe dva viteza s isukanim maevima, pa poletjee pravo na Plavobradog...
Plavobradi poznade brau svoje ene, veoma hrabre momke, pa htjede da umakne ispred
njih, ali oni tako brzo jurnue za njim da ga stigoe na izlazu. Probodoe ga maevima i on ostade
na mjestu mrtav. Mlada je ena bila gotovo isto tako mrtva kao i njen mu i nije imala snage da
ustane i zagrli svoju brau.
Kako Plavobradi nije imao nasljednika, to njegova ena naslijedi svu njegovu imovinu. S
jednim dijelom te imovine udade svoju sestru za jednog mladog viteza s kojim se ona odavno
voljela. Drugi dio dade svojoj brai, a ostatak zadra za sebe i udade se za jednog estitog
ovjeka, koji joj je pomogao da zaboravi one teke dane provedene s Plavobradim.
PALI
Bio jednom neki drvosjea koji je imao enu i sedmoro djece, sve mukarci: najstarijem je
bilo deset godina, a najmlaem tek tri. Oni su bili veoma siromani i strano su se muili s
tolikom djecom, jer nijedno od njih nije bilo u stanju da zarauje svoj hljeb. A naroito ih je
alostilo to to je najmlai sin bio veoma slabunjav i utljiv. Smatrali su da je to znak njegove
gluposti, iako je to bio znak njegove mudrosti. Bio je veoma malen, kad se rodio nije bio vei od
palca, zbog ega su ga i prozvali Pali.
To jadno dijete je bilo pravi muenik, u kui su ga svi grdili. Meutim, on je bio najpametniji
i najdovitljiviji od sve svoje brae. Malo je govorio, ali je mnogo sluao.
Doe jedna nerodna godina i nasta velika glad, pa ovi jadni ljudi odluie da se oslobode
svoje djece.
Jedne veeri kad su djeca polijegala, drvosjea je razgovarao sa svojom enom kraj ognjita,
pa joj teka srca ree:
Vidi da ne moemo da ishranimo djecu. Bolje bi bilo da ne gledamo kako umiru od gladi,
ve da ih sutra odvedemo u umu; dok oni budu zaokupljeni sakupljanjem granica, mi emo
pobjei a da oni to i ne opaze.
Ah! uzviknu drvosjeina ena zar bi ti mogao da pusti djecu da zalutaju u umi?
Mu joj je uzalud objanjavao koliko su siromani, ona na to nikako nije mogla da pristane;
13
izme od sedam milja, otiao u dvor; znajui da su tamo zabrinuti za vojsku koja se nalazila na
dvije stotine milja daleko, kao i za ishod bitke koja se vodi. On ode kralju, kau oni, i ponudi se
da mu jo isto vee donese vijesti o vojsci. Kralj mu obea veliku sumu novca ako uspije. Pali
donese vijesti to isto vee. I poto se s tim svojim prvim odlaskom proslavio, zaraivao je koliko
mu volja, jer kralj ga je odlino nagraivao za noenje njegovih naredbi vojsci, a mnoge ene su
mu davale sve to bi on zaelio da bi dobile vijest od svojih dragana, pa je na tome i najvie
zaraivao.
Bilo je i nekih ena koje su mu davale da nosi pisma njihovim muevima, ali su ga slabo
nagraivale, pa nije imalo ni smisla da tako beznaajnu sumu unosi u svoje raune.
Poto je izvjesno vrijeme obavljao poslove glasonoe, on je stekao veliko bogatstvo i vratio
se svome ocu. Nemogue je zamisliti s kakvom su ga radou doekali, a on je usreio itavu
porodicu.
MAAK U IZMAMA
Neki vodeniar, koji je imao tri sina, ostavi svojoj djeci u nasljee samo vodenicu, magarca i
maka. Oni se ubrzo podijelie, bez suda. Za kratko vrijeme pojeli bi svu svoju oevinu. Najstariji
sin dobi vodenicu, srednji magarca, a najmlai samo maka.
Najmlai sin je najslabije proao i on se stade jadati:
Moja e braa moi pristojno da ive ako se udrue, a ja kad pojedem svog maka i
napravim muf* od njegove koe, morau da umrem od gladi.
Maak, koji je to uo ali se pravio da ne uje, ree ozbiljnim i vanim glasom:
Nemoj da se brine, gospodaru. Ti meni samo daj jednu vreu i napravi mi par izama da
mogu da idem po trnjacima, pa e se uvjeriti da nisi tako ravo proao u diobi s braom kako ti
izgleda.
Gospodar nije mnogo vjerovao ovim njegovim rijeima, ali je znao za neke njegove
majstorije u lovu na mieve i pacove, kako se vjeao na svoje ape i krio u branu kao da je tobo
mrtav, pa se ponada da mu maak moe ipak biti od koristi u nevolji.
Kad maak dobi ono to je traio, on lijepo navue izme, zabaci vreu na rame, zaveza
uzice oko vrata svojim prednjim apama i ode u jedan zabran, gdje je znao da ima mnogo zeeva.
Natrpa mekinja i djeteline u vreu i oprui se kao mrtav, ekajui da neki zei, jo nenaviknut na
lukavstva u ivotu, ue u vreu i pojede ono to je u njoj.
Tek to lee, poslui ga srea: jedan mlad, neiskusan zec zavue se u njegovu vreu, a na
maak stegnu uzice, uhvati zeca i ubi ga bez milosti.
Ponosan na svoj lov, on ode kralju i zatrai da ga primi. Odvedoe ga u odaju njegovog
velianstva, a on se, kad ue, duboko pokloni i ree:
Svijetli kralju, moj gospodar, markiz od Karabasa svidjelo mu se da tako nazove svoga
gospodara naredio mi je da vam donesem na dar ovoga zeca.
Reci tvome gospodaru ree kralj da mi je milo to me se sjetio i da mu zahvaljujem.
18
Maak se drugi put sakri u jednu strnjiku, rairi svoju vreu i kad se uhvatie dvije jarebice,
stee uzice i odnese ih opet kralju na dar. Kralj bijae veoma zadovoljan i dade mu dobru
napojnicu.
Maak produi tako dva ili tri mjeseca da nosi kralju s vremena na vrijeme divlja, koju je
lovio njegov gospodar. Jednoga dana, kad doznade da e kralj izii u etnju na obalu jedne rijeke
sa svojom kerkom, najljepom princezom na svijetu, maak ree svom gospodaru:
Ako hoe da me poslua, bie srean ovjek. Treba da se samo kupa u rijeci na jednom
mjestu koje ti ja pokaem, a ostalo je moja briga.
Markiz od Karabasa poslua svoga maka, mada nije znao ta e iz svega toga izai. Dok se
on kupao u rijeci, kralj naie tuda kolima, a maak iz svega glasa povika:
U pomo! U pomo! markiz od Karabasa se davi!
Na taj uzvik, kralj promoli glavu kroz vrata na kolima i poznavi maka koji mu je esto
donosio divlja, naredi svojim pratiocima da pohitaju u pomo gospodinu markizu od Karabasa.
Kad su jadnog markiza vadili iz rijeke, maak prie kolima i ree kralju kako su, dok se
markiz kupao, naili lopovi i odnijeli markizu njegovo odijelo, iako je on vikao "Drite lopova!"
to je mogao jae. Ugursuz je u stvari sakrio odijelo pod jedan veliki kamen. Kralj odmah naredi
jednom od svojih pratilaca da donesu iz dvora kraljevsko ruho za gospodina markiza od Karabasa.
To ruho mu je veoma lijepo pristajalo, jer je bio lijep i stasit mladi, pa se on princezi dopade, a
kad joj nekoliko puta dobaci pogled pun potovanja i njenosti, ona se zaljubi u njega.
Kralj pozva markiza da se popne u njegove koije i da se provoza s njima. Maak bijae sav
srean to vidje da se njegov plan poinje ostvarivati, otra ispred koij i kad doe do jedne
grupe seljaka koji su kosili na livadi, ree im:
Sluajte vi, kosai, ako ne kaete da livada koju kosite pripada markizu od Karabasa, biete
isjeeni na paramparad.
Doista, kad kralj proe tuda, zapita kosae ija je to livada to kose.
Ovo je livada markiza od Karabasa povikae oni uglas, jer ih maak bijae uplaio.
Imate lijepo imanje ree kralj markizu od Karabasa.
Da, gospodaru, ovo je livada na kojoj svake godine ima dosta trave.
Maak opet otra ispred njih i kad doe do nekih etelaca, ree im:
ujte vi, eteoci, ako ne kaete da je to ito markiza od Karabasa, biete isjeeni na
paramparad.
Kralj ih, kad malo poslije naie, zapita ije je to silno ito.
Gospodina markiza od Karabasa odgovorie eteoci.
Kralju to bijae milo, a maak je, idui stalno ispred njih, nareivao ljudima na koje je
nailazio, da za sva imanja kau da su markieva, tako da se kralj zaudi kako markiz od Karabasa
ima mnogo imanja.
Lukavi maak doe najzad do jednog lijepog zamka, iji je vlasnik bio neki zmaj, najbogatiji
meu svim zmajevima, a njemu su pripadala i sva ona imanja pored kojih su prolazili.
Maak zamoli da bude primljen kod zmaja, govorei da nije mogao proi pored njegovog
zamka a da mu se ne pokloni.
Zmaj ga primi prilino utivo, onoliko koliko zmaj moe da bude utiv.
19
RIKE S UPERKOM
Bila jednom jedna kraljica koja je imala sina tako runog i nakaznog da se dugo sumnjalo da
li uopte ima izgled ljudskog bia. Jedna vila, koja se zadesila pri njegovom roenju, ree da e
biti veoma ljubak i otrouman, pa dodade i to da e ga ona tako obdariti da moe svoju mudrost
prenijeti i na onu djevojku koju bude zavoljeo.
Sve to malo utjei jadnu kraljicu, koja je bila oajna to je na svijet donijela takvu nakazu.
Istina, dijete jo nije estito ni progovorilo, a bilo je tako pametno da su se svi divili. Zaboravio
sam da vam kaem da se on rodio s jednim uperkom kose na glavi, zbog ega ga prozvae Rike s
20
kada je obeala princu Riku da e mu biti ena, pa zamalo ne pade u nesvjest. U stvari, ona se
toga nije mogla ranije sjetiti jer je svoj pristanak dala u ono vrijeme kad je bila glupa, a kad je
dola do nove pameti, koju joj je princ dao, bila je zaboravila sve ono to je ranije radila i
govorila.
Nije uinila ni dvadeset koraka, kad se Rike s uperkom stvori pred njom, dostojanstven i
sveano obuen, kao i svaki princ koji ide na vjenanje.
Vidite, gospoice, da sam odrao svoju rije i ne sumnjam da ste i vi doli da odrite svoju.
Iskreno u vam priznati odgovori princeza da se jo nisam odluila za udaju i ini mi se
da nikad neu moi da pristanem na ono to vi elite.
Vae me rijei iznenauju ree Rike s uperkom.
Svakako ree princeza. Kad bi se radilo o nekom prostaku, ovjeku bez duha, ja bih se
zacjelo nala u velikoj neprilici. Jedna princeza mora ispuniti datu rije, rekao bi on, i vi morate
poi za mene poto ste mi to obeali. Ali kako je onaj kome govorim veoma ugledan i pametan
ovjek, uvjerena sam da e on uvaiti moje razloge. Vama je poznato da se ja nisam mogla
odluiti da poem za vas onda kada sam bila tako glupa, pa kako biste hteli da se sad odluim da
poem za vas, sada kad imam toliko duha i pameti da mogu mnogo razumnije da rasuujem o
svemu? Ako vam je bilo do toga da poem za vas, uinili ste veliku greku to ste me oslobodili
moje gluposti i pomogli mi da bre i jasnije shvatam stvari nego ranije.
Ako bi vam neki glupak odgovori Rike s uperkom prebacio to to ne drite datu rije,
kao to vi to maloas rekoste, zato bih ja drukije postupio, gospoice, u jednoj stvari gdje je u
pitanju moja ivotna srea? Da li je pravo da se osobe koje imaju pameti nau u gorem poloaju
od onih koji je nemaju? Ali preimo na stvar, molim vas. Izuzev moje runoe, ima li jo neto to
vam se ne svia? Moda vam se ne svia moje porijeklo, moja duhovitost, moja narav i moje
ponaanje?
Nikako ree princeza nalazim da imate sve te osobine koje ste spomenuli.
Kad je tako prihvati Rike s uperkom ja u biti srean, jer me vi moete uiniti
najljepim ovjekom na svijetu.
Kako to? zapita princeza.
To e se desiti odmah odgovori Rike s uperkom ako me volite i zaelite da se to
dogodi. A da ne biste u to sumnjali, gospoice, rei u vam da je ona ista vila koja mi je na dan
moga roenja podarila sposobnost da ulijem duha i pameti onoj osobi koju zavolim, vas takoe
obdarila da moete uiniti lijepim ovjeka koga budete zavoljeli.
Ako je tako ree princeza elim iz sveg srca da vi postanete najljepi princ na svijetu i
poklanjam vam ljepotu, ukoliko to zavisi od mene.
Tek to princeza izgovori ove rijei, Rike s uperkom se pretvori, na njene oi, u najljepeg i
najljupkijeg mladia na svijetu. Ima ljudi koji tvrde da to nije izvela vila svojim arolijama, ve da
je sama ljubav izvrila tu promjenu. Oni kau da princeza, poto se uvjerila u preimustva svoga
vjerenika, u njegovu ljubav koju je drao u tajnosti i u ostale osobine njegove due i razuma, nije
vie u njemu vidjela runo i nakazno stvorenje. Njegova grba joj se sada inila samo kao znak
njegovog dostojanstvenog dranja, a njegovo hramanje kao malo isturen hod, to joj se mnogo
dopade. Ti ljudi isto tako kau, da su joj njegove razroke oi izgledale veoma blistave i da je
23
smatrala da je ta razrokost znak njegove arke ljubavi, a za njegov veliki crven nos, smatrala je da
je znak ratniki i junaki.
No bilo kako bilo, princeza mu istog asa obea da e poi za njega ako na to pristane njen
otac. Kralj, poto se uvjeri da njegova ki voli Rika s uperkom, koga je on poznavao kao veoma
duhovitog i mudrog princa, pristade drage volje da mu on postane zet. I ve sutradan obavi se
velika i sveana svadba, onako kako je to Rike s uperkom ve odavno bio predvidjeo.
O PISCU
arl Pero (Charles Perrault), francuski pjesnik, prozni pisac i pripovjeda, roen je u Parizu
12. januara 1628. a umro u istom gradu 15. maja 1703. godine. Bio je jedan od vodeih lanova
Francuske akademije nauka. Igrao je znaajnu ulogu u lietarnoj svai izmeu prolog i modernog
u knjievnosti. Upamen je po svojoj zbirci bajki za djecu Prie majke guske (1697). Po
zanimanju je bio advokat. Perlo je najprije radio kao inovnik zaduen za kraljevska zdanja.
Poeo je da stie knjievnu ugled oko 1660. godine sa jednostavnijom poezijom i ljubavnim
pjesmama i provodi ostatak ivota u unapreivanju znanja o knjievnosti i umjetnosti. Godine
1671. izabran je za lana Francuske akademije koja uskoro postala otro podijeljena svaom
izmeu tradicionalizma i modernizma. Pero je podrao modernije poglede jer, mislio je, kako god
civlizacija napreduje tako napreduje i knjievnost i da je zbog toga stara knjievnost nsizbjeno
grublja i barbarskija nego moderna. Njegova pjesma Doba Luja Velikog je stavila moderne pisce
poput Molijera i Fransoa de Malerbea iznad klasinih autora Grke i Rima. Njemu se
suprotstavljao Nikolas BuloDesprea koji je u cjelosti imao bolje argumente. Bez obzira na to,
Perloova perspktiva bila je put u sigurnom uspjehu revolta protiv vladajue tradicije.
Peroove armantne bajke o majci guski bile su napisane da zabave djecu. Ukljuivale su
Crvenkapica, Uspavana ljepotica, Maak u izmama, Plavobradi i mnoge druge, moderne verzije
od skoro zaboravljenih narodnih pria koje je Pero prepriao jednostavnim stilom i svima
razumljivim jezikom.
24