DEJSTVO OBLIGACIJA

Dejstvo obligacije se sastoji u nastajanju prava i obaveza za

povjerioca i duznika. Duznik je duzan da svoju obavezu izvrsi
onako kako ona glasi a povjerilac ima pravo da zahtijeva
ispunjenje obaveze. Moze se desiti da duznik ne ispuni obavezu ili
da je nuredno ispuni kao i da zadocnji sa ispunjenjem. Ako je pri
tom 1)Pretrpio stetu duznik ima obavezu da nadoknadi stetu
(ugovorna obaveza),
2)Ako zadocnji sa ispunjenjem snosi
posledice duznicke docnje.
Ako duznik odbije da izvrsi svoju obavezu povjerilac ima pravo da
trazi prinudno izvrsenje.
U slucaju insolventnosti duznika povjerilac ima pravo: 1)Da vrsi
duznikova prava, 2)Da pobija duznikove pravne radnje
(publicijanskom tuzbom). Meutim ako je duznik spreman da
izvrsi svoju obavezu ali mu to povjerilac ne omogucava onda ce
povjerilac biti u docnji i snosice pravne posljedice povjerilacke
docnje.
Pri izvrsavanju obaveza iz obligacionih odnosa i povjerilac i duznik
su duzni da se ponasaju u skladu sa nacelom savjesnosti i
postenja. Moraju se ponasati sa paznjom koja se u konkretnom
slucaju zahtijeva
(paznja dobrog domacina, strucnjaka,
privrednika).

DEJSTVO OBLIGACIJA PREMA DUZNIKU

1.Odgovornost duznika za stetu zbog neispunjenja
obligacije Duznik je duzan da svoju obavezu izvrsi onako kako
ona glasi i sa paznjom koja se u pravnom prometu trazi. Ako ne
ispuni svoju obavezu ili zadocnji sa ispunjenjem duzan je da
nadoknadi stetu koju je zbog toga povjerilac pretrpio. Duznik se
moze osloboditi odgovornosti ako dokaze da je steta nastala zbog
okolnosti koja je nastala posle zakljuenja ugovora i kojih nije
mogao sprijeciti, otkloniti ili izbjeci. Naknada stete obuhvata i
stvarnu stetu i izmaklu dobit. On odgovara za stetu koja je u
vrijeme zakljucenja ugovora mogao predvidjeti. Medjutim ako je
steta nastala namjerno ili usljed krajnje nepaznje duznik ce
odgovarati i za nepredvidljivu stetu. Medjutim ako je povjerilac
doprinio nastanku ili povecanju stete naknada stete ce se
srazmejerno smanjiti. Sporazumom izmeu povjerioca i duznika
se odgovornost za stetu moze prosiriti kao i ograniciti ili iskljuciti.

Tako npr. duznikova odgovornost se moze prosiriti i na stetu za

koju ne odgovara inace za stetu usljed vise sile. Iskljucenje i
ogranicenje odgovornosti je moguce za stetu koja je nastala
usljed obicne nepaznje. Nije moguce iskljuiti ili ograniiti
odgovornost za stetu koja je nastala usled namjere ili krajnje
nepaznje. Ako se pri ispunjenju obaveze duzni sluzi uslugama
drugih lica (pomocnika) odgovoran je za radnje svojih pomocnika
kao da ih je licno preduzeo.
2.Duznicka docnja (mora debitoris) - Duznik zapada u
docnju ako svoju obavezu ne ispuni
blagovremeno niti ponudi njeno ispunjenje. Duznik ne zapada u
docnju ako ispuni obavezu pa makar i sa nedostacima, kao i kad
je ispunjenje njegove obaveze postalo objektivno nemoguce. Ako
postoji subjektivna nemogucnost duznik ce zapasti u docnju ako
je odgovoran za tu nemogucnost.
Uslovi docnje :
1)Obaveza mora biti dospjela Do docnje dolazi kad je
duznikova obaveza dospjela tj. ako povjerilac moze traziti da
duznik ispuni svoju obavezu. Dakle nema docnje kod neutuzivih
obligacija. Takoe nece se smatrati da je obaveza dospjela ako
duznik ima pravo na prigovor i on taj prigovor istakne.
2)Da je povjerilac opomenuo duznika da isplati obavezu
(interpellation) Pored dospjelosti potrebno je da povjerilac
opomene tj.pozove duznika da ispuni obavezu. Opomena je poziv
povjerioca duniku ili apel da obavezu ispuni. On to moze uciniti
usmeno ili pismeno, preko suda ili izvan njega. Kao opomena se
smatraju i neke radnje kojima se zapocinje neki postupak kao npr.
podizanje tuzbe ili protivtuzbe.
Slanje racuna duzniku nije opomena (ukoliko se ne ponavlja) vec
izvjestaj o visini trabine i podsjea dunika na njegovu obavezu.
Medjutim slanje nalog za isplatu i izravnatog rauna jeste
opomena. Svaki apel povjerioca upuen duniku ne smatra se
opomenom ni kad sadri zahtjev za ispunjenje obaveze: on se
mora sadrinski podudarati sa trabinom. Opomena je zato
nepunovana ako se njome trai ispunjenje obaveze koja se
uopte ne duguje ili ispunjeenje na nekom drugom mjestu. Ali ako

povjerilac zahtijeva vie nego to mu pripada za onoliko koliko mu

se stvarno duguje opomena je valjana kao i u sluaju kad je njome
zahtijevano manje od dugovanog.
Opomenu moze uputiti povjerilac ili njegov zastupnik i ona se
upucuje duzniku ili njegovom zastupniku. Docnja ne nastupa
odmah sa opomenom vec sjutradan ili nakon nekoliko dana.
O pravnoj prirodi opomene pravnici imaju razliito miljenje. Po
jednima ona predstavlja jednostrani pravni posao a po drugima
izjavu volje koja je samo slina pravnom poslu. Opomena se ne
moe smatrati pravnim poslom jer nema za posljedicu nastanak,
prestanak ili promjenu pravnog odnosa. Njome se samo zahtijeva
realizacija prava iz ve postojeeg pravnog odnosa.
Opomena nije potrebna Opomena je uslov docnje samo kad
vijeme ispunjenja obaveze nije odreeno. Ako je vrijeme odreeno
on zapada u ddocnju im to vrijeme protekne (dies interpelat pro
homine). Postoje drugi sluajevi kad ona nije potrebna: 1)Ako
samo duznik moze znati kad treba da ispuni obavezu; 2)Ako se
unaprijed odrekao prava da bude opomenut ili se krije od
povjerioca;
3)Ako
nakon
dospjelosti
obaveze
duznik
nedvosmisleno izjavi da je nece ispuniti; 4)Ne treba opominjati
duznika koji je zbog nedopustene radnje duzan da vrati stvar ili da
nadoknadi stetu povjeriocu-njegova obaveza smatra sedospjelom
od trenutka nastanka tete; 5)Ako je duznik sam sebe opomenuokad je sam obecao da ce ispuniti obavezu.
Krivica duznika Po ZOO krivica duznika nije uslov za nastanak
docnje. Dakle docnja ce nastati cak i kada duznik iz sporednih
razloga nije znao za dospjelost svoje obaveze kao i sto su ga
neotklonjive okolnosti sprijecile da blagovremeno ispuni svoju
obavezu. Medjutim ako je sa ispunjenjem zakasnio zato sto je
povjerilac odbio da primi ispunjenje duznika docnja nece nasati
vec nastaje povjerilacka docnja. Takoe do docnje nece doci kad
duznik istakne prigovor protiv povjerioca. Ovo su dakle dva
negativna uslova docnje.

POSLEDICE DUZNICKE DOCNJE

Kada duznik zapadne u duznicku docnju to znaci da je prekrsio
obaveze iz obligacionog odnosa pa ce zbog toga trpiti odreene
sankcije. Neke sankcije nastaju bez obzira da li je duznik kriv za

docnju a neke sankcije zavise od krivice duznika. Bez obzira na

krivicu postoje dvije sankcije:
1.Zatezna kamata se duguje kod novcanih obaveza i to bez
obzira da li povjerilac zbog zadocnjenja pretrpio stetu ili ne. Ona
predstavlja obeteenje povjeriocu koji je za izvjesno vrijeme bio
lien odreenih novaniih sredstava zbog toga to je dunik
odugovlaio ili zatezao plaanje. Povjerilac ima pravo na zateznu
kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu teetu zbog
dunikove docnje. Njegova teta se pretpostavlja jer bi novac da
je bio uloen u banncu donio sigurno izvjesnu kamatu. Zatezna
kamata plaa se po stopi koja je utvrena zakonomAko je
povjerilac pretrpio stetu koja je veca od zatezne kamate ima
pravo da trazi razliku do potpune nadoknade. Medjutim duznik se
moze osloboditi obaveze da nadoknadi stetu ako dokaze da nije
kriv za docnju.
2.Pravo povjerioca da odustane od ugovora- Kod uzajamnih
ugovora povjerilac ima pravo da odustane od ugovora. Ali mora
duzniku dati nakadni razuman rok za ispunjenje. Ako duznik ni u
tom roku ne ispuni obavezu ugovor se raskida po samom zakonu
ukoliko povjerilac ne obavijesti bez odlaganja dunika da ostaje
pri ugovoru i da zahtijeva da on svoju obavezu ispuni. Povjerilac
moze odustati od ugovora bez davanja naknadnog roka ako se iz
duznikovog ponasanja moze utvrditi da obavezu nece ispuniti ni u
naknadnom roku. Ako je rije o fiksnom ugovoru ostavljanje
naknadnog roka nije potrebno osim ako povjerilac to ne eli.
Ako je duznik kriv za docnju onda postoje jos dvije
sankcije:
1 Obaveza naknade stete
1. Odgovornost za slucajnu nemogucnost ispunjenja obaveze
Dakle duznik odgovoran za stetu koju je povjerilac pretrpio zbog
docnje. Steta zbog docnje obuhvata: 1)Korist koju bi povjerilac
imao da je obaveza na vrijeme ispunjena; 2)Troskovi koje je
povjerilac imao zbog docnje; 3)Ugovorna kazna koju je povjerilac
morao platiti treim licima i 4)Troskovi zbog uzaludnog dolaska u
mjesto ispunjenja.
Kad je duznik kriv za docnju odgovara i za slucajnu nemogucnost
ispunjenja obaveze. To je odgovornost za tzv. mjesoviti slucaj
(casus mixtus). Iako je slucaj dogaaj koji je nepredvidljiv on ne bi

prouzrokovao stetu
da je duznik svoju obavezu ispunio na
vrijeme. Duznik ce se osloboditi odgovornosti ako dokaze da bi
stvar usljed slucaja propala i da je on svoju obavezu na vrijeme
ispunio.

PRESTANAK DOCNJE (purgation morae)

Posledice docnje mogu prestati usled odredjenih uzroka, ali samo
za ubuduce. Pa prava koja je povjerilac stekao zbog docnje ostaju
ukoliko se on njih ne odrekne ugovorom o oprotaju duga. Ti
uzroci su : ponuda ispunjenje obaveze i gasenje obaveze.
Dakle docnja prestaje cim duznik naknadno ponudi da ispuni svoju
obavezu. On mora ponuditi ispunjenje osnovne obaveze ali i
ispunjenje obaveza koje su nastale zbog docnje tzv. sekundarne
obaveze. Ako povjerilac neosnovano odbije da primi ispunjenje
duznicka docnja prestaje a nastaje povjerilacka docnja.
Docnja prestaje i kad se duznikova obaveza ugasi. Obaveza se
gasi ako je njeno ispunjenje postalo nemoguce ili je dug oprosten.
Takodje docnja prestaje i kad duznik istakne prigovor neispunjenja
ugovora.

DEJSTVO OBLIGACIJA PREMA POVJERIOCU

Mijesanje povjerioca u imovinske odnose duznika
povjerilac moze svoje potrazivanje da naplati iz cjelokupne
duznikove imovine koja postoji u trenutku naplate. Zbog toga je
povjerilac zainteresovan za svako smanjenje ili povecanje
duznikove imovine pa on ima pravo da se umijesa u imovniske
odnose duznika kako bi sacinio njegovu solventnost. Povjerilac se
moze umijesati na dva nacina: 1)Upotrebom duznikovih prava;
2)Pobijanjem duznikovih pravnih radnji (actio pauliana). Takoe
povjerilac ima pravo zadrzavanja duznikove stvari koja se kod
njega nalazi.
1.Upotreba duznikovih prava subrogaciona (posredna,
indirektna)- Insolventan duznik moze zanemariti upotrebu svojih
prava kao npr. da ne trazi stanarinu za stan koji je dao pod zakup
jer zna da on ne bi imao od toga koristi vec njegov povjerilac. Da
ne bi duznik vrsio ovakvu zloupotrebu povjerilac ima pravo da u

ime i za racun duznika upotrijebi njegova prava. Tuzba koju podize

povjerilac se zove posredna ili indirektna tuzba, ili tuzba po sili
subrogacije, jer se podize umjesto duznika i dovodi do isith
posljedica do kojih bi dovele duznikove radnje. Pravo da upotrijebi
duznikova prava ima svaki povjerilac koji nesto od duznika
potrazuje neto neposredno i odreeno. Duznik mora biti
insolventan tj. da njegova imovina nije dovoljna za podmirenje
potrazivanja. Duznik mora biti nemaran tj. da je propustio da
upotrijebi svoja prava. Da bi mogao upotrebiti duznikova prava
treba da se radi o imovinskim pravima duznika. Ne moze
upotrijebiti neimovinska prava kao npr. tuzbu za razvod braka.
Takodje ne moze upotrebitini imovniska prava koja su vezana za
licnost duznika. Povjerilac moze dati pozitivnu naslednicku izjavu
umjesto duzika, traziti ponistenje ugovora o poklonu ili prodaji,
traziti ispunjenje obaveze od duznikovog duznika. Korist koju
postigne povjerilac na ovaj nacin postaje sastavni dio duznikove
imovine. Iz te koristi se mogu naplatiti svi duznikovi povjerioci a
ne samo onaj koji upotrijebio duznikova prava. Povjerilac koji je
upotrebio duznikova prava nema pravo prvenstva naplate vec
njegovo mijesanje podjednako koristi svim povjeriocima.
2.Pobijanje duznikovih pravnih radnji (actio pauliana)
Duznik moze smanjujuci svoju postojecu imovinu uciniti sebe
insolventnim zbog cega povjerilac ne bi mogao da naplati svoje
potrazivanje. U tom slucaju povjerilac moze podici Paulijansku
tuzbu kojem duznikovu pravnu radnju ostavlja bez dejstva prema
povjeriocu. Tuzeni je tada obavezan da u duznikovu imovinu vrati
vrijednost koja je usljed pobijene pravne radnje iz nje izasla
odnosno koja u nju nije usla. Paulijanskom tuzbom se ne cini
nevazecim cijela pravna radnja i za sva lica, vec ta radnja nema
pravno dejstvo samo prema povjeriocu koji je pobija i u mjeri koja
je potrebna za njegovo namirenje. Pravo na pobijanje ima svaki
povjerilac cije je potrazivanje dospjelo za naplatu. Nije bitno da li
je potrazivanje nastalo prije ili poslije zadnje koja se pobija. Pravo
pobijanja ima i cesionar kao i naslednik povjerica.
Pobijanje se vrsi u formi Paulijanske tuzbe i Paulijanskog
prigovora. Prigovorom se pobija duznikova obaveza prema drugoj
strani koja jos nije izvrsena a cije se izvrsenje trazi. Prigovor se
koristi i kad se u duzikovoj imovini nae stvar koja je vec otuena.

Lica protiv kojih se podnosi tuzba ili prigovor su protivnici

pobijanja. Ako je tree lice pribavljenu korist otuilo drugome
tuzba se moze podnijeti protiv tog pribavioca. Duznik ne moze biti
protivnik pobijanja jer se protiv njega ne moze podnijeti
Paulijanska tuzba. Pobijati se mogu sve duznikove pravne radnje
kojima se umanjuje njegova imovina. Pravna radnja je svako
umanjenje duznikove imovine koje je koristilo nekom treem licu
npr. prenos prava svojine, preuzimanje obaveza putem ugovora,
odbijanje da se stekne neko pravo... Ne mogu se pobijati prigodni
darovi kao ni darovi ucinjeni iz zahvalnosti.
Za uspjesno pobijanje su potrebni i posebni uslovi kao sto
su:
1.Ostecenje povjerioca (eventus damnum) Dakle povjerilac
treba da je pretrpio stetu zbog neke duznikove radnje. Ta steta
predstavlja nemogucnost da povjerilac naplati svoje potrazivanje.
Povjerilac moze da dokaze da je duznik insolventan. Povjerilac to
dokazuje tako sto pokusava da se namiri iz preostale duznikove
imovine, pa u tome ne uspijeva.
2.Duznikova krivica za ostecenje (consilium fraudis)
Duznik mora biti kriv sto je preduzeo radnju kojom je onemogucio
da se povjerilac namiri. Duznik mora biti savjestan svjestan
posljedica svoje radnje. Krivica mu se ne pretpostavlja vec je
povjerilac mora dokazati. Meutim kod bezteretnih raspolaganja
postoji pretpostavka da je duznik znao da ce svojim radnjama
nanijeti stetu povjeriocu. Ako je radnju preduzeo zakonski
zastupnik potrebna je njegova krivica.
3.Krivica treih lica Takodje je potrebna i krivica treeg lica sa
kojom je ili u ciju je korist preduzeta pravna radnja koja se pobija.
Dakle tree lice treba da je znalo ili moglo znati da duznik tom
radnjom nanosi stetu povjeriocu. Krivica treeg lica se ne
pretpostavlja vec je povjerilac mora dokazati. Njegova krivica se
pretpostavlja samo kad je on clan tzv. sumnjive porodice tj. ako je
duznikov bracni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji ili u pobocnoj
liniji do 4 stepena, po tazbini do 4stepena. Krivica treih lica nije
potrebna ako se pobija besplatno raspolaganje. Ako je tree lice
korist teretno prenio na nekoga onda se novi pribavilac moze
tuziti samo ako je znao da postoji mogucnost pobijanja. Ako se
radi o bezteretnom pravnom poslu onda nije potrebno da je
pribavilac znao za to.

DEJSTVO POBIJANJA Pobijanjem pravna radnja gubi dejstvo

samo prema tuziocu i u mjeri koja je potrebna za njegovo
namirenje. Prema ostalim povjeriocima ta pravna radnja i dalje
ima dejstvo. Protivnik pobijanja je duzan da vrati duznikovu stvar
koju je od njega dobio da bi se iz nje povjerilac mogao namiriti.
Takodje protivnik pobijanja moze umjesto duznika ispuniti
obavezu povjeriocu, a stvar zadrzati kod sebe.
Pravo zadrzavanja (ius retentionis) Ako se kod povjerioca
nalazi neka duznikova stvar on ima pravo da je zadrzi sve dok ne
naplati svoje potrazivanje. Potrazivanje mora biti dospjelo za
naplatu. Ako nije dospjelo on moze zadrzati stvar samo ako je
duznik postao nesposoban za placanje. Povjerilac ne moze
zadrzati stvar koja je iz duznikove drzavine izasla portiv njegove
volje ili je data povjeriocu na cuvanje ili poslugu. Dakle on takvu
stvar mora vratiti kad duznik to zahtijeva. Takoe ne mogu se
zadrzati: punomocje dobijeno od duznika kao i druge isprave,
legitimacije, kao i druge stvari koje se ne mogu izloziti prodaji.
Ako duzik da povjeriocu osiguranje potrazivanja onda povjerilac
mora vratiti stvar koju je zadrzao duzniku prije ispunjenja
obaveze.
Dejstvo Zadrzavanjem povjerilac osigurava svoje potrazivanje.
On se moze namiriti iz vrijednosti zadrzane stvari. Medjutim prije
nego sto se namiri duzan je da o toj namjeri blagovremeno
obavijesti duznika. Ovo obavjestavanje je potrebno da bi duznik
imao priliku da ispuni svoju obavezu i sprijeci prodaju stvari.

POVJERILACKA DOCNJA (mora creditoris)

Ako povjerilac ne prihvati ispunjenje ili ako sprijeci da duznik
ispuni obavezu pae u docnju i bice duzan da snosi posledice
povjerilake docnje. Medjutim povjerilaka docnja se razlikuje od
duznike docnje po tome sto ona ne predstavlja krsenje obaveze.
Uslovi:
1.Ponuda duznika da ispuni obavezu Da bi moglo doci do
povjerilake docnje duznik mora ponuditi da ispuni obavezu
(obligation debiti). Ponuda mora po kvalitetu i po kvantitetu da
odgovara povjeriocevom potrazivanju. Ako se radi o novcanom

dugu a duznik je bio zapao u docnju on treba da pored glavnine

ponudi i kamatu. Povjerilac moze odbiti ponudu koja je veca od
potrazivanja ako bi mu takva ponuda stvarala teskoce. Ali
dunik moe ponuditi samo djelimino ispunjenje novane
obaveze osim ako povjerilac ima poseban interes dag a
odbije.Ponudu treba da ucini duznik ili neko u njegovo ime i to
povjeriocu ili licu koje je ovlasceno da primi ispunjenje. Ispunjenje
prije roka dospjelosti moe se ponuditi samo u sluaju kad je rok
iskljuivo u interesu dunika pod uslovom da to ne bude uinjeno
u nnevrijeme. Ponuda treba da je stvarna ili realna tj. da je duznik
preduzeo sve sto je potrebno tako da povjerilac ostaje samo da
primi ispunjenje. Takodje mora se ponuditi ispunjenje u
odgovarajucem mjestu. Povjerilac moze pasti u docnju i kad mu
ispunjneje nije ponudjeno (ipso iure) samo ako je vrijeme
izvrsenje neke njegove radnje bilo tacno odredjeno, pa je on nje
izvrsio u tom roku
2.Odbijanje povjerioca da primi ispunjenje Ako povjerilac
odbije da primi ispunjenje koje mu je duznik ponudio pada u
docnju. On pada u docnju ako odbije da primi ispunjenje ili ako ga
svojim ponasanjem sprijeci. Takoe pada u docnju ako je spreman
da primi ispunjenje ali ne nudi istovremeno ispunjenje svoje
obaveze. U ovom slucaju pada u povjerilacku i u duznicku docnju.
3.Krivica povjerioca Ni za povjerilacku ni za duznicku docnju
krivica nije uslov. On pada u docnju samo ako bez osnovanog
razloga odbije ispunjenje ili ga sprijeci.
POSLJEDICE POVJERILAKE DOCNJE Usled povjerilake
docnje obligacija se ne gasi ali je pravni polozaj duznika laksi.
Posledice su:
1)Prestanak duznikove docnje Ako je duzik bio zapao u
docnju pa ponudi ispunjenje i primarne i sekundarne obaveze tada
ce povjerilaka docnja iskljuciti duzniku docnju.
2)Prelazak rizika sa duznika na povjerioca U slucaju
povjerilake docnje duznik je osloboen odgovovornosti zbog
slucajne propasti ili ostecenja stvari koju je dugovao jer taj rizik
prelazi na povjerioca.
3)Obaveza povjerioca da nadoknadi stetu duzniku
Povjerilac koji je u docnji je duzan da nadoknadi stetu koju je
duznik pretrpio zbog docnje kao i troskove daljeg cuvanja stvari.

4)Pravo duznika da deponuje ili proda dugovonu stvar

Duznik moze dugovanu stvar deponovati kod suda i tako se
osloboditi obaveze. Ako se dugovana stvar ne moze cuvati kod
suda duznik moze traziti da sud odredi lice koje ce cuvati stvar za
racun i o trosku povjerioca. Takoe duznik ima pravo da proda
stvar.
5)Pravo duznika da odustane od ugovora Ako se duznikova
obaveza ne sastoji u predaji stvari nego u vrsenju usluge on moze
odustati od ugovora pod istim uslovima kao i povjerilac u slucaju
duznicke docnje.
PRESTANAK DOCNJE (purgation morae) 1)Gasenjem
trabine; 2)Kad se naknadno ugovori novi rok za ispunjenje;
3)Kada duznik porice ponudu za ispunjenje; 4)Kad povjerilac izjavi
da je spreman da primi ispunjenje i nadokadi stetu zbog docnje.
Posledice docnje prestaju samo za ubuduce osim ako posledice
koje su vec nastale duzik ne oprosti.

OBEZBJEDJENJE OBLIGACIJA
Ispunjenje obaveze iz obligacionog odnosa osigurano je pravnom
sankcijom: ako duznik ne ispuni dobrovoljno svoju obavezu
povjerilac ga moze na to prinuditi preko suda. Poto se pokazalo
da zakonska sredstva prinude nisu dovoljna garancija da e
potraivanje biti izmireno pribjeglo se i drugim dopunskim
sredstvima osiguranja ispunjenja obaveze. Ona znai jo jednu
garanciju vie da e povjerilac dobiti ono to mu dunik duguje.
Ti ugovorni oblici osiguranja ispunjenja mogu biti stvarni (realni) i
lini (personalni).
Stvarna sredstva postoje kad duznik ili neko tree lice daju
povjeriocu unaprijed neku stvar kao garanciju za trabinu. Tu
spadaju : hipoteka, zaloga, kapara, kaucija.
Licna sredstva obezbjeenja postoje kad se duznik ili neko tree
lice obavezu povjeriocu da ce mu dati neku stvar ako potrazivanje
ne bude isplaceno ili se zadocnji sa isplatom. Tu spadaju :
ugovorna kazna, jemstvo, odustanica.
Stvarno osigurenje ispunjenja obaveze vri se pomou stvarnog a
lino pomou obligacionog prava.

UGOVORNA KAZNA (licno sredstvo obezbjedjenja)

Ugovorna kazna (stipulation poenae) odredjena suma novca ili
neka druga materijalna korist koju duznik obecava da ce dati
povjeriocu ako ne ispuni svoju obavezu ili zakasni sa ispunjenjem.
Obaveza ije se ispunjenje osigurava naziva se glavna obaveza.
Sporazum o ugovornoj kazni moze se ugovoriti zajedno sa
glavnom obavezom ili kasnije. Ugovara se u formi koja je potrebna
za glavni ugovor. Ne moze se ugovarati za novcane obaveze jer
su one obezbjeene zateznom kamatom.
Ugovorna kazna je sporedna obaveza pa dijeli sudbinu glavne
obaveze a to znaci: 1)Ako je glavni ugovor nistav, nitav je i
sporazum o ugovornoj kazni, 2)Kad se ugasi glavna obaveza gasi
se i sporazum o ugovornoj kazni, 3)Ako je ustupljeno glavno
potrazivanje smatra se da je ustupljena i ugovorna kazna, 4)Ako
je neispunjenje ili zadocnjenje posljedica uzroka
S obzirom na uslov plaanja postoje dva osnovna oblika ugovorne
kazne: 1.Ugovorna kazna zbog neispunjenja i 2.Ugovorna kazna
zbog zadocnjenja sa ispunjenjem obaveze. Da li je rije o jednoj ili
drugoj moe se saznati iz ugovora ali ako nije odreeno o kojoj se
radi vai zakonska pretpostavka u korist ugovorne kazne zbog
zadocnjenja. Prema tome ugovorna kazna zbog neispunjenja mora
se izriito ugovoriti dok ova druga moe biti i preutno biti
prihvaena.
1.Ugovorna kazna zbog neispunjenja ima za cilj da zamijeni
interes povjerioev za ispunjenje glavne obaveze. S toga
povjerilac ne moe od dunika traiti da plati ugovornu kaznu i da
ispuni glavnu obavezu kojuona osigurava. On moe samo da bira
izmeu ova dva potraivanja tj. da zahtijeva ili ispunjenje glavne
obaveze ili plaanje ugovorne kazne. Ali ako je zatraio isplatu
ugovorne kazne gubi pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze. Isto
tako ako je djelimino primio ispunjenje glavne obaveze gubi
pravo na ugovornu kaznu. Zbog ovakvih alternativnih ovlaenja
koje prua povjeriocu ova ugovorna kazna se naziva
alternativnom ugovornom kaznom. Ona po pravilu nema karakter
odustance tj. ne daje duniku pravo da isplati kaznu i odustane od
ugovora osim ako je to bila namjera ugovornika kada su kaznu
ugovarali.

2.Ugovorna kazna zbog zadocnjenja slui po pravilu kao

pokrie za tetu koju jepovjerilac pretrpio usljed dunikovog
docnjenja sa ispunjenjem obaveze. Ona podstie dunika da
obavezu ispuni na vrijeme. Ako dunik zapadne u docnju sa
izvrenjem glavne obaveze povjerilac nece morati da bira izmeu
glavnog potraivanja i potraivanja ugovorrne kazne. On moe
zahtijevati i jedno i drugo jer se ova dva potraivanja dopunjuju.
Zato se ova kazna zove kumulativnom ugovornom kaznom.
ZOO propisuje dapovjerilac ne moe zahtijevati ugovornu kkaznu
zbog zadocnjenja ako je primio ispunjenje obaveze a nije bez
odlaganja saoptio duniku da zadrava pravo na ugovornu
kaznu. Iz pasivnog ponaanja povjerioevog proistie da se on
zadovoljio dunikovom inidbom takvom kakva je i da se odrie
prava da trai ugovornu kaznu. Pretpostavka odricanja je
apsolutna i povjerilac ne moe dokazivati da ta namjera u njega
nije postojala osim ako nije bbio u oprostivoj zabludi u pogledu
urednosti ispunjenja glavne obaveze ili ako je prevaren od
dunika.
O pravnoj prirodi ugovorne kazne postoje u teoriji dva razliita
shvatanja. Po jednom ugovorna kazna predstavlja unaprijed
utvreeni iznos tete zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja
obaveze, a po drugom ona je kaznena mjera prema nemarnom
duniku. Smatra se da je uloga ugovorne kazne dvojaka: kaznena
i odtetna.

ODNOS UGOVORNE KAZNE I STETE

Pravo na ugovornu kaznu predstavlja ugovorno pravo povjerioca.
Njegovim sticanjem povjerilac ne gubi zakonska prava po osnovu
dunikovog nedozvoljenog ponaanja. Meu tim pravima znaajno
je pravo na nadoknadu tete.
U naelu pravno na naknadu stete i pravo na ugovornu kaznu se
ne mogu sabirati. Povjerilac moze traziti jedno ili drugo osim ako
je ugovorom drugaije ureeno. Meutim to vai samo
ako je ugovorna kazna po svojoj vrijednosti vea od tete ili bar
jednaka sa stetom.U tom sluaju povjerilac moze traziti ugovornu
kaznu kao naknadu i pri tom ne mora dokazivati da steta stvarno
postoji jer steta nije uslov za postojanje ugovorne kazne. Dovoljna
je krivica duznika koja se pretpostavlja. Ako je steta veca od

iznosa ugovorne kazne onda povjerilac ima pravo da pored

ugovorne kazne trazi i naknadu stete koja nije obuhvacena
ugovornom kaznom. Ugovorne strane slobodno odreuju visinu
ugovorne kazne. Meutim savremena zakonodavstva vode rauna
o tome da se ona ne pretvori u zelenaki interes pa stoga priznaju
duniku pravo da od suda zahtijeva smanjenje pretjerano visoke
ugovorne kazne. ZOO propisuje da sud moe na zahtjev dunika
smanjiti iznos ugovorne kazne ako nae da je ona nesrazmjerno
visoka obzirom na vrijednost i znaaj predmeta obaveze. Dunik
se ne moe unaprijed odrei prava da trai smanjenje ugovorne
kazne tj. odricanje je nitavo. S druge strane smanjenje ne bi
trebalo dozvoliti ako je ugovorna kazna ve isplaena.

JEMSTVO
Je licno sredstvo obezbjedjenja i moze nastati na osnovu ugovora
ili zakona. Ugovorom o jemstvu se jedno lice obavezuje prema
povjeriocu odreenog duznika da ce mu ispuniti obavezu koju taj
dunik ima ako to ovaj ne uini. Za izjavu o jemstvu potrebna je
pismena forma. Lice koje preuzima jemstvo se zove jemac, a lice
za ciji se dug jemci se zove glani duznik. Dakle jemac se
obavezuje da ce isplatiti tui dug. Nije nuno da glavni dug postoji
ve u trenutku zakljuenja ugovora o jemstvu jer se jemstvo
moe dati za budue i uslovne obaveze ukoliko je ona odreena.
Jemstvo dato za buduu obavezu moe se i opozvati prije nego
to obaveza nastane ukoliko nije utvren rok njenog nastanka.
Moze se jemiti za obavezu poslovno nesposobnog lica pa i lica
ija je obaveza ruljiva zbog zablude ili prevare ukoliko je jemcu ta
injenica bila poznata u trenutku preuzimanja jemstva.
OSOBINE - Jemstvo je akcesorne prirode i dijeli sudbinu glavne
obaveze. Posto je akcesorne prirode to znaci :
1.Jemciti se moze samo ako je obaveza glavnog duznika
punovazna jer ce tada i jemstvo biti punovazno.
2.Jemstvo traje dok traje i obaveza glavnog duznika jer kad ona
prestane prestaje i jemstvo.
3.Obaveza jemca ne moze biti veca od obaveze glavnog duznika
ak i kad je to ugovoreno da bude vea. Meutim jemac moze
garantovati samo za dio obaveze glavnog duznika. Ako se desi da

se obaveza glavnog duznika smanji, srazmjerno ce se smanjiti i

obaveza jemca. Ali smanjenje obaveze glavnog dunika u
steajnom postupku ili u postupku prinudnog poravnanja ne
povlai za sobom odgovarajue smanjenje jemeve obaveze. I u
sluaju kada dunikov naslednik odgovara samo do vrijednosti
nasleene imovine jemac e odgovarati za cio iznos duga za koji
je jemcio. Meutim za ugovornu kamatu odgovara samo ako je
dospjela za isplatu poslezakljuenog ugovora o jemstvu. S druge
strane jemeva obaveza se moe poveati ako se povea obaveza
glavnog duznika (docnja, povjerilacc je nainio trokove u cilju
naplate duga od glavnog dunika). Ali se obaveza jemca ne moe
poveati putem pravnog posla izmeu dunika i povjerioca.
4.Potrazivanje od jemca ne moze biti predmet samostalnog
ustupanja drugome nego samo zajedno sa potraivanjem od
glavnog dunika.Kada se potraivanje od glavnog dunika prenese
na drugog smatra se da je prenijeto ujedno i potraivanje od
jemca.
DEJSTVO JEMSTVA Ugovorom o jemstvu se zasniva pravni
odnos izmeu jemca i povjerioca. Za dunika on ne tvori ni prava
ni obaveze. Tek kad jemac isplati dug umjesto glavnog duznika
nastaje pravni odnos izmeu jemca i glavvnog duznika, a gasi se
ujedno odnos izmeu jemca i povjerioca.
a)Odnos izmedju jemca i povjerioca Jemstvo nije primarna
vec sekundarna ili supsidijarna obaveza sto znaci da je od jemca
moguce traziti ispunjenje samo ako to nije ucinio glavni duznik u
roku koji mu je u pismenom pozivu odredio povjerilac Ako bi
povjerilac prije toga zatraio isplatu od jemca ovaj ima pravo da
mu istakne prigovor to se ne dri reda (beneficium excussionis
sive ordinis). Od jemca se moze traziti ispunjenje prije glavnog
duznika samo u dva
slucaja: 1)Ako je ocigledno da se iz
duznikovih sredstava ne moze namiriti potrazivanje, 2)Ako je
duznik pao pod stecaj.
Jemac ima pravo da protiv povjerioca istakne sve prigovore
glavnog duznika kao i prigovor prebijanja. Takodje moze istaci i
svoje licne prigovore (npr. nitavnost
ugovora o jemstvu,
zastarjelost povjerioevog potraivanja od njega, prigovor
prebijanja uzajamnih potraivanja).

A moze i traziti naknadu stete koju je pretrpio zato sto ga nije

povjerilac obavijestio da duznik nije na vrijeme ispunio obavezu.
Jemac ne moze isticati licne prigovore duznika npr. prigovor
nistavosti obaveze zbog zablude ili nesposobnosti.
b)Odnos jemca i duznika Kad jemac ispuni obavezu
povjeriocu glavni duznik je i dalje u obavezi ali ne prema
povjeriocu vec prema jemcu. Dakle jemac se po sili zakona
subrogira na mjesto povjerioca i ima sva prava prema glavnom
duzniku koja je imao povjerilac. Moze traziti da mu duznik
nadoknadi sve sto je ispatio na njegov racun kao i kamatu od
dana isplate. Moe traiti nadoknadu trokova nastalih u sporu sa
povjeriocem od asa kada je obavijestio dunika o tom sporu.
Protiv jemca koji je bez njegovog znanja izvrsio isplatu povjeriocu
dunik moze upotrijebiti sva pravna sredstva kojima je u asu te
isplate mogao odbiti povjeriocev zahtjev (npr prigovor
zastarjelosti, oprotaja, prebijanja). Jemac nema pravo na regres
ako nije obavijestio duznika da je isplatio povjerioca pa duznik
zbog neznanja ponovo isplati povjerioca. Meutim tada ce
povjerilac biti neosnovano obogacen pa ce jemac od njega moci
traziti ono sto mu je isplatio da mu vrati. Takodje jemac moze
traziti povracaj isplacenog kada je povjeriocevo potrazivanje
kasnije ponisteno ili ugaseno prebijanjem na zahtjev duznika.
GAENJE - Jemstvo se gasi uvijek kad se ugasi glavna obaveza.
Moze se ugasiti i prije glavne obaveze i to onda kad je dato na
odreeno vrijeme pa to vrijeme istekne. Takoe se gasi kad
povjerilac oprosti dug jemcu , ili kad dodje do sjedinjenja jemca i
povjerioca ili jemca i duznika. I kad je rok zastarijevanja obaveze
glavnog dunika dui od dvije godine, obaveza jemca zastarijeva
po isteku dvije godine od dospjelosti obaveze glavnnog dunika.

POSEBNE VRSTE JEMSTVA

1.SOLIDARNO Pored obinog ili supsidijarnog postoji i solidarno
jemstvo. Jemac u tom sluaju obavezuje se kao jemac saisplatilac
tj. on odgovara solidarno sa duznikom za cijelu obavezu. Tada
povjerilac moze traziti ispunjenje obaveze ili od jemca ili od
duznika ili od obojice u isto vrijeme. U nekim zemljama ovo se
jemstvo pretpostavlja kao redovni sluaj jemstva ali kod nas je
jemstvo po pravilu supsidijarno. Jedino za jemca obaveze nastale

iz ugovora u privredi vai pretpostavka da je solidarni jemac

ukoliko nije ugovoreno drugaije. Solidarni jemac ima pravo na
regres od duznika.
2.SAJEMCI Kada vise lica jeme za istu obavezu oni se zovu
sajemci. Sajemci se mogu obavezati zajedno i istovremeno ili u
razliito vrijeme i nezavisno jedan od drugog. Oni odgovaraju
solidarno za dug glavnog duznika tako da povjerilac moze traziti
isplatu cijelog duga od svakog sajemca pojedinacno ili od svih njih
zajedno. Kad jedan sajemac isplati dug moze od glavnog duznika
traziti da mu nadoknadi cio placeni iznos ili od svojih sajemaca
samo srazmjerni dio koji pada na njih. Sajemci ne odgovaraju
solidarno sa glavnim duznikom osim kod ugovora u privredi.
3.JEMEV JEMAC Onaj koji se obavee povjeriocu da e jemiti
za njegovopotraivanje od jemca naziva se jemev jemac. U tom
sluaju povjerilac ima dva jemca od kkojih je jedan glavni a drugi
sporedni. Oni nisu solidarni dunici ve dunici razliitog reda.
Povjerilac mora najprije traziti ispunjenje od jemca pa tek onda od
jemcevog jemca. Ako jemcev jemac iplati povjeriocu on ima pravo
regresa prema jemcu ali i prema glavnom duzniku.
4.JEMAC ZA NADOKNADU STETE Jemac za nadoknadu tete
jeste ono lice koje se ne obavezuje na jemstvo povjeriocu ve
njegovom jemcu. On preuzima obavezu da e jemcu glavnog
dunika nadoknaditi eventualnu tetu usljed datog jemstva. Takvu
tetu jemac trpi u sluaju kad od glavnog dunika ne moe da
dobije ono to je isplatio povjeriocu. Jemac za nadoknadu tete
osigurava jemevo potraivanje od glavnog dunika.
5.UGOVOR O GARANCIJI Ugovor o jemstvu je slian ugovoru o
garanciji. Njime se jedno lice (garant) obavezuje drugom licu da
ce garantovati za njegov uspjeh u nekom buducem poslu tj. da e
snositi rizik tog posla. Ipak se ovaj ugovor razlikuje od jemstva.
Ovdje ne postoji obaveza placanja tueg duga kao kod jemstva
vec naknada eventualne stete koja moze nastati usljed obavljanja
neke djelatnosti. Obaveza iz ugovora o garanciji ne zavisi od
obaveze nekog treeg, ona nije zavisna ni sporedna, ve

samostalna i primarna.

ODUSTANICA
Odustanca je licno sredstvo obezbjedjenja. Odustancom se
osigurava ispunjenje samo ugovorne obaveze. Pod njom se
podrazumijeva odreena suma novca ili neka druge stvar koju
jedna ugovorna strana obecava da ce dati drugoj ugovornoj strani
ukoliko se odluci da odustane od ugovora. Ovo pravo imaju obje
ugovorne strane. Odustanica se moze dati unaprijed prije
donoenja odluke o odustajanju i tada se radi o kapari kja ima
ulogu odustanice.
DEJSTVO Strana u iju je korist ugovorena odustanca ima pravo
da bira izmeu dvije mogunosti: da ostane pri ugovoru i da svoju
obavezu
ispuni ili da odustane od
ugovora plaajuli
odustancu.Kada ugovorna strana odluci da odustane od ugovora
saopstava to drugoj strani i mora odmah platiti odustanicu. Izbor
se smaztra definitivnim i nakon toga ta ugovorna strana nece
vise biti duzna da ispuni obavezu ali nece moci traziti ni
ispunjenje od druge strane.
Pravo odustanka od ugovora uz plaanje odustanice ogranieno
je na rok koji ugovornici odrede. Ako taj rok nije odreen
ovlaena strana moze odustati od ugovora sve dok ne protekne
rok odreen za ispunjenje obaveze. Ugovorna strana nema pravo
da odustane od ugovora kada pocne da prima ispunjenje ili pocne
da ispunjeava obavezu.
Odustanica se ne mora platiti ako je obaveza iz ugovora postala
nemoguca, zbog okolnosti za koju duznik ne odgovara kao i kad
jedna ugovorna strana odustane od ugovora zbog docnje druge
ugovorne strane.
Ako je uz kaparu ugovoreno pravo odustanka od ugovora smatra
se da to pravo pripada svakoj ugovornoj strani. Ako odustne
strana koja je dala kaparu ona je gubi, a ako odustane strana koja
je kaparu primila ona je mora vratiti dvostruko.

KAPARA

Kapara (arrha) je odreeni iznos novca ili odreena kolicina drugih

zamjenjljivih stvari koju jedna ugovorna strana daje drugoj kao
znak da je ugovor zakljucen ali i kao obezbjeenje njenog
izvrenja i akontaciju isplate duga koji se duguje iz ugovora.
Kapara ima trojaku ulogu :
1.Ona je znak da je ugovor zakljucen (arrha confirmatoria)
2.Ona je sredstvo osiguranja ispunjenju obaveze iz ugovora.
Kaparaje imovinska vrijednost koja se daje povjeriocu to
motiviee dunika da obavezu ispuni. Njome se mogu osigurati
ne samo obaveze izve zakljuenog ugovora ve i iz ugovora koji
e se tek zakljuiti (arrha pacto imperfect data)
3.Ona ima ulogu akontacije jer se uracunava u ispunjenje glavne
obaveze
Sporazum o kapari moze se zakljuciti ili posebnim ugovorom ili
klauzulom u glavnom ugovoru. taj ugovor mora biti realan jer se
trazi predaja stvari kako kapare. U svakom sluaju on mora biti
realan jer je potrebna i predaja stvari kao kapare. Poto predmet
kapare moe biti samo zamjenjiva stvar ona prelazi u svojinu
primaoca kapare. Drugo obiljeje ugovora o kapari je da je to
sporedan ugovor pa dijeli pravnu sudbinu glavnog ugovora.
DEJSTVO Dejstvo kapare zavisi da li su ugovorne obaveze koje
se njome osiguravaju ispunjene. Ako su obaveze iz glavnog
ugovora ispunjene kapara se uraunnava u vrijednost predmeta
ispunjenja ukoliko je takvo uraunavanje po prirodi stvari mogue.
Ukoliko je uraunavanje nemogue zbog toga to kapara nije
istovrsna sapredmetom glavne obaveze ona se vraa davaocu.
Meutim ako nije doslo do ispunjenja zato sto je ugovor raskinut
obostranom saglasnosnocu ili zbog krivice obje strane ili zbog
nemogucnosti ispunjenja za koju nije ni jedna strana odgovorna
kapara se vraca davaocu.
Ako je za neispunjenje obaveze odgovorna strana koja je dala
kaparu onda druga strana moze odustati od ugovora i kaparu
zadrzati. Druga strana moze zadrzati kaparu i kad nije pretrpljela
stetu. Meutim ako jeste pretrpjela stetu i trazi nadoknadu mora
kaparu uracunati u nadoknadu ili je vratiti. Ako je za neizvrsenje
odgovorna strana koja je primila kaparu onda davalac kapare
moze odustati od ugovora i traziti vracanje dvostruke kapare.

Naravno moe traiti i nadoknadu tete zbog neispunjenja uz

vraanje kapare.
Ako je obaveza djelimicno ispunjena primalac ne moze zadrzati
kaparu vec ima pravo da trazi ispunjenje ostatka obaveze i
naknadu stete zbog zadocnjenja. On moze zadrzati kaparu samo
ako raskine ugovor i vrati ono sto je primio kao djelimicno
ispunjenje.

KAUCIJA (stvarno sredstvo obezbjedjenja)

Je odreen iznos novca koji jedna strana daje drugoj strani u cilju
osiguranja zakljucenja ugovora ili u cilju osiguranja ispunjenja
obaveze iz ugovora koji je vec zakljucen. Kaucijom se osigurava
zakljucenje ugovora putem tzv. javnog nadmetanja koje koriste
preduzea. Dakle svako ko zeli da ucestvuje u nadmetanju mora
unaprijed poloziti odreeni iznos novca kao kauciju. Na ovaj nacin
se sprecava da u nadmetanju ucestvuju lica koja nemaju ozbiljnu
namjeru da ugovor zakljuce. Ako davalac kaucije ne zakljuci
ugovor iako su oekivani uslovi ispunjeni njemu kaucija propada u
korist primaoca ili nekog treeg. Nije bitno zbog cega davalac
kaucije nije zakljucio ugovor (skrivljeni ili neskrivljeni) kao ni to da
li je ili nije primalac kaucije pretrpio stetu zbog toga. Ako doe do
zakljucenja ugovora kaucija se vraca davaocu ili se uracunava u
ispunjenje obaveze ako je to moguce.
Kaucijom se moze osigurati ispunjenje obaveze iz vec zakljuenog
ugovora (npr. obaveza vraanja prodaveve ambalae, flaa i sl).
Ako davalac kaucije ne ispuni svoju obavezu kaucija pripada
primaocu. Za razliku od kapare koja se uvijek uracunava u
naknadu stete zbog neispunjenja, kaucija se uracunava samo
kada je to ugovoreno. Takoe kod kaucije nema vracanja
dvostrukog iznosa kod primalac ne ispuni svoju obavezu.

PROMJENA SUBJEKTA U OBLIGACIJAMA

Obligacioni odnos je reletivnog karaktera sto znaci da djeluje

samo izmeu odreenih lica tj. duznika i povjerioca. Meutim
subjekti obligacionog odnosa mogu biti zamijenjeni drugim licima
a da se taj odnos ne promijeni. Povjerilac moze biti zamjenjen na
tri nacina:
1.Putem univerzalne sukcesije
2.Putem preuzimanja ugovora
3.Putem ustupanja trabine
Zamjena duznika se vrsi preuzimanjem duga. Takoe zamjena se
moze vrsiti putem asignacije odnosno upucivanja.

USTUPANJE POTRAZIVANJA(CESIJA) pojam i uslovi

Povjerilac moze ustupiti svoje potrazivanje treem licu ali mu je za
to potrebna saglasnost tog lica kome se potrazivanje ustupa.
Dakle radi se o ugovoru o ustupanju tj. cesiji (pactum de
cedendo). Na zakon za razliku od ostalih ne pripisuje pisanu
formu, dakle on je neformalan osim ako se za pravni posao koji
ini osnov ustupanja trai odreena forma.
Lice koje ustupa potrazivanje zove se ustupilac- cedent, a lice
kome se potrazivanje ustupa zove se primalac cesionar. Lice
koje je duzno da potrazivanje ispuni zove se ustupljeni duznikcesus. Za valjanost ustupanja nije potrebna saglasnost duznika jer
je njemu sve jedno ko ce mu biti povjerilac ako se sadrina
sadrinski ne mijenja. On ak ne mora znati za cesiju prije nego
to trabina dospije za isplatu.
Ustupiti se moze samo potrazivanje a ne cijeli obligacioni odnos
jer bi se tada radilo o preuzivanju ugovora a za to je potrebna i
saglasnost duznika. Mogu se ustupati i sadasnja ali i buduca
potrazivanja a moze se ustupiti i samo jedan dio potrazivanja.
Izvjesna potraivanja se ne mogu ustupiti I ne mogu biti predmet
ugovora o cesiji tj. njihovo je ustupanje zabranjeno a zabrana
moe proistii iz zakona, iz prirode obligacionog odnosa i iz
ugovora.Ne mogu se ustupiti:
1.Potrazivanja cije je ustupanje zakonom zabranjeno (naknada
stete usljed smrti bliskog lica, naknada nematerijalne stete koja
nije priznata pravosnaznom odlukom).

2.Potrazivanja koja su vezana za licnost povjerioca (potraivanje

po osnovu penzisog osiguranja, iz predugovora, iz prava pree
kupovine, od jemca)
3.Potrazivanja cije je ustupanje ugovorom zabranjeno (povjerilac
se moze obavezati duzniku da potrazivanje nece prenijeti na
drugog, odnosno da ga nece prenijeti bez njegovog pristanka.
Takav ugovor se naziva pactum de non cedendo)
DEJSTVO Pravno dejstvo cesije se ogleda u tome to
potraivanje prelazi sa cedenta na cesionara. Cedent prestaje biti
povjerilac, a na njegovo mjesto dolazi cesionar. Na cesionara
prelazi i glavno potrazivanje kao i sporedna potrazivanja
hipoteka, zaloga, ugovorna kazna. Medjutim cedent moze predati
zalozenu stvar cesionaru samo ako na to pristane zalogodavac.
Ako ne pristane onda ce je cedent cuvati za racun cesionara. Ako
je isto potrazivanje ustupljeno vise puta povjerilac ce poslati ono
lice kome je najprije potrazivanje ustupljeno. Duznik ce se
osloboditi obaveze kad je isplati onom cesionaru o kome ga je
cedent prvo obavijestio ili koji mu se prvi javio.
Odnos cesionara i cesusa Nakon cesije duznik duguje isplatu
novom povjeriocu. Meutim duznik ne mora biti obavijesten o
cesiji pa u tom slucaju ako izvrsi isplatu cedentu bice oslobodjen
obaveze i prema cesionaru. Ali ako zna za cesiju i pored toga on
isplati obavezu cedentu i dalje ce biti obavezan prema cesionaru.
Duznika cedent mora obavijestiti o cesiji. Ako ga je o cesiji
obavijestio cesionar ili neko tree lice to ga nece obavezivati.
Potrazivanje prelazi na cesionara u onome stanju u kome se
nalazilo kod cedenta (nemo plus iure ad alium transferre potest
quam ipse habet-niko ne moe drugom prenijeti vie prava nego
to gas am ima) . Cesionar prema duzniku ima ista prava koja je
prema duzniku imao cedent. Takoe duznik moze prema
cesionaru istaci sve prigovore koje je mogao istaci i prema
cedentu. Pored ovih prigovora moze mu istaci i svoje licne
prigovore.
Odnos cedenta i cesionara Cedent je duzan da preda
cesionaru sve isprave o dugu- obveznice i druge dokaze o
ustupljenom potrazivanju. Ako je potrazivanje ustupljeno bez

nadoknade cedent nece odgovorati ni za postojanje ni za

naplativost potrazivanja. Ako je potrazivanje ustupljeno uz
nadokadu cedent odgovara za postojanje potrazivanja u momentu
ustupanja a nece odgovarati za naplativost potrazivanja.
Odgovarace za naplativost potrazivanja samo ako je to ugovorom
odredjeno i to do visine naknade.
POSEBNI SLUAJEVI USTUPANJA POTRAIVANJA:
1.Blanko ustupanje se vrsi putem pismene isprave o
ustupanju. Iz isprave se samo vidi koje se potrazivanje ustupa ali
se ne vidi kome se ustupa. Cedent ne navodi ime cesionara ve
preputa primaocu da u ispravu upie docnije svoje ime ili ime
nekog treeg. Dakle cesionar je samo odrrediv.
2.Fiducijarno ustupanje (pacrum fiduciae) je ustupanje kod
koga cedent ne izlazi potpuno iz obligacionog odnosa vec on
ustupa potrazivanje drugom licu kao svom fiducijaru tj. licu u koje
ima povjerenja. Postoje tri vrste fiducijarne cesije:
a)Ustupanje umjesto ispunjenja postoji kada duznik umjesto
ispunjneja svoje obaveze ustupi povjeriocu svoje potrazivanje.
Kada povjerilac ustpljeno potrazivanje naplati zadrzava za sebe
samo onaj dio koji odgovara njeogovom potrazivanju prema
duzniku a sve ostalo vraca duzniku.
b)Ustupanje radi naplacivanje postoji kad duznik ustupi povjeriocu
svoje potrazivanje samo radi naplacivanja. Potrazivanje se ne
ustupa samo da bi pripalo cesionaru vec da bi ga on naplatio u
svoje ime a za racun cedenta. Ako je naplatio vise od iznosa
njegovog potrazivanja duzan je da visak vrati cedentu.
c)Ustupanje radi osiguranja potrazivanja postoji kad se ustupanje
vrsi da bi se osiguralo cesionarevo potrazivanje prema cedentu.
Dakle ako cesionar ne naplati svoje potrazivanje koje ima prema
cedentu onda moze naplatiti ustupljeno potrazivanje. Meutim
ako mu cedent isplati njegovo potrazivanje onda je on duzan da
ustupljemo potrazivanje vrati cedentu(povratna cesija).
3.Ustupanje po sili zakona (cession legis) postoji usled
tzv.personalne subrogacije npr.kad jemac plati dug glavnog duzika
subrogira se na mjesto povjerioca.

4.Ustupanje po odluci suda nastaje na temelju sudske odluke

nezavisno od volje povjerioca

USTUPANJE UGOVORA- pojam,uslovi,dejstvo

Za razliku od cesije kojom se ustupa samo potrazivanje iz
ugovora, kod ustupanja ugovora moguce je citav obligacioni
odnos ustupiti nekom treem licu. Lice koje preuzima tudji ugovor
dobija sva prava i obaveze svog prethodnika kao npr.pravo na
otkaz, raskidanje ugovora, pravo da se zahtijeva otklanjanje
nedostataka... Rije je o ustupanju svog pravnog poloaja u
ugovoru.
Za ustupanje ugovora potreban je pristanak druge ugovorne
strane. Pristanak se daje u formi koja je potrebna za ugovor koji se
ustupa. Moze se dati prethodno i naknadno.
Od ustupanja ugovora se razlikuje pristupanje ugovora koje
postoji kad neko pristupa tudjem ugovoru pored ranijeg
ugovornika. Posto druga ugovorna strana ne gubi svog duznika
vec dobija jos jednog do pristupanja ce doci i bez saglasnosti
druge ugovorne strane. Potrebna je saglasnost one strane kojoj
tree lice pristupa. (ustupioca- primaoca)
DEJSTVO Ustupanjem ugovora sva prava i obaveze prelaze sa
ustupioca na primaoca. Na primaoca ne mogu preci samo neka
sporedna prava zbog njihove prirode kao nr. jemstvo i zaloga ne
vaze za primaoca osim ako jemac i zalogodavac ne pristanu da
odgovaraju za njega. S druge strane primalac ne odgovara za
neisplaene kamate kkoje su dospjele do ustupanja. oze
iUstupilac odgovara primaocu za punovaznost ustupljenog
ugovora, ali mu ne odgovara za naplativost. Druga strana moe
isticati sve prigovore ali ne i one koje ima prama ustupiocu.

PREUZIMANJE DUGA
Preuzimanje duga predstavlja suprotnost ustupanju potraivanja
jer dovodi do zamjene dunika u obligacionom odnosu, ali
zajedniko im je to sadrina obligacionog odnosa ostaje

nepromijenjena. Preuzimanje duga pretpostavlja pravni posao

kojim se postiu dva dejstva: osloboenje dotadanjeg dunika i
obavezivanje preuzimaoca.
Po naem ZOO preuzimanje duga vrsi se ugovorom izmedju
duznika i preuzimaoca ali uz saglasnost povjerioca. Pristanak je
potreban jer povjeriocu nije sve jedno ko ce mu biti duznik. Svoju
saglasnost povjerilac moze saopstiti bilo kome od duznika ili
preuzimaoca. To moze uraditi izricito ili precutno (kad prihvati bez
reserve ispunjenje od preuzimaoca koje je ovaj uinio u svoje
ime). Duznik i preuzimalac mogu ugovor o preuzimanju duga
izmijeniti ili rakinuti sve dok povjerilac ne da saglasnost.
Ugovornici mogu pozvati povjerioca da se u odreenom roku
izjasni da li pristaje na preuzimanje duga pa ako on to ne uini
smatrae se danije dao svoj pristanak. Ako povjerilac ne da svoju
saglasnost ugovor o preuzimanju duga ce imati dejstvo ugovora o
preuzimanju ispunjenja.
Preuzeti se moze bilo koji dug pa cak i onaj koji je takav da ga
treba duznik licno ispuniti. Preuzimanje se odnosi uvijek na dug
ne na ukupan obligacioni odnos iz kojeg dug potie. Ako je dug
nastao iz ugovornog odnosa ugovor vai i dalje za ista lica jer
preuzimalac ne stie svojstvo strane ugovornice.
DEJSTVO Preuzimanje duga dovodi do zamjene dunika u
obligacionom odnosu. Preuziamanjem duga raniji duznik se
oslobaa obaveze i na njegovo mjesto stupa preuzimalac. Izmeu
preuzimaoca i povjerioca postoji ista obaveza koja je dotle
postojala izmeu ranijeg dunika i povjerioca. Medjutim ako je
preuziamlac bio prezaduzen kad je povjerilac dao svoj pristanak
ali povjerilac to nije znao niti je mogao znati raniji duznik se nece
osloboditi obaveze a ugovor o preuzimanju duga ce imati dejstvo
ugovora o pristupanju dugu.
Preuzimanjem duga povjerilac i dalje ima sva sporedna prava koja
je imao i prema starom duzniku. Jedino jemstvo i zaloga nece
vaziti za novog duznika osim ako je i zalogodavac na to pristao.
Poto novi dunik dolazi na mjesto starog on preuzima i njegov
pravni poloaj. Sve prigovore koji proistiu iz pravnih odnosa
izmeu starog dunika i povjerioca, iz kojeg potie preduzeti dug,
moe povjeriocu istai i novi dunik. Moe istai i vlastite
prigovore. Ali on ne moe istai povjjeriocu prigovore koji potiu

iz njegovog pravnog odnosa sa starim dunikom koji je bio osnov

preuzimanja.

PRISTUPANJE TUEM DUGU

Tree lice moe se ugovorom obavezati povjeriocu da e namiriti
njegovo potraivanje od odreenog dunika. To
se naziva
pristupanje tuem dugu. Dakle to lice ulazi u obligacioni odnos
pored duznika i sa njim je solidarno odgovoran povjeriocu. Time
se obligacioni odnos samo proiruje i na novog dunika dok
njegova sadrina ostaje ista. Pristupanjem tuem dugu ima za cilj
da se povjeriocevo potrazivanje osigurava.
Do pristupanja moze doci i bez volje lica koje pristupa. Npr.kad
lice ugovorom pribavi neku imovinsku cjelinu odgovorace za
dugove koji se odnose na tu imovinsku cjelinu solidarno sa
dotadasnjim imaocem. Njegova odgovornost
protee se do
vrijednosti active pribavljene imovinske cjeline. On se ne moe
ugovorom ograniciti ili iskljuiti.
Preuzimanje ispunjenja nastaje na osnovu ugovora izmeu
duznika i nekog treeg lica, kojim se tree lice obavezuje duzniku
da ce ispuniti njegovu obavezu prema njegovom povjeriocu. Ovaj
ugovor je interesni ugovorizmeu dunika i treeg koji se
povjerioca ne tie. Povjerilac ne moze traziti ispunjenje od tog
treeg lice jer se ono nije njemu obavezalo. Jedino dunik ima
pravo da zahtijeva od obeaoca da umjesto njega dug plati.
Obealac odgovara duniku ako blagovremeno ne ispuni obavezu
prema povjeriocu te ovaj zatrai ispunjenje od dunika.

UPUT ILI ASIGNACIJA

Uput ili asignacija je izjava jednog lica kojom ono upuuje i
ovlauje drugo lice da za njegov raun izvri odreenu inidbu
odreenom treem licu, koga upuujje i ovlauje da inidbu u
svoje ime prihvati. Lice koje izjavljuje takvu volju naziva se
uputilac ili asignant, lice koje je upueno i ovlaeno da inidbu
izvri se naziva upuenik asignat, dok se lice koje je upueno i
ovlaeno da isplatu prihvati zove primalac uputa ili asignatar.
inidba koja je predmet asignacije sastoji se najee u plaanju
novane sume, u davanju vrijednosnog papira ili neke druge
zamjenjive stvari.

Asignaciju treba razlikovati od naloga za isplatu koji postoji kad

povjerilac naloi tzreem licu da naplati neto od njegovog
dunika. Zakon ne trai da se upuivanje vri u posebnoj formi ali
se u prasi asignacija ini redovno u pismenom obliku.
Asignacija moe sluiti razliitim ciljevima. Prije svega ona je
sredstvo indirektnog plaanja jer se jednom isplatom mogu ugasiti
dva obligaciona odnosa. Asignacija moe biti sredstvo kredita.
Kojem cilju treba da poslui to se ne vidi jer je ona apstraktna.
Pravno gledano cilj asignacije postie se samim ovlaenjima
asignatu i asignatoru tj. jednostranim pravnim poslom.
DEJSTVO Dejstvo asignacije je sloeno jer se tie tri lica koja u
njoj uestvuju. Njome se zasniva trostruki pravni odnos:
1. Odnos izmeu asignanta i asignata (odnos pokria)
2. Odnos izmeu asignanta i asignatara (valutni odnos)
3. Odnos izmeu asignata i asignatara