BUVININE VRATNICE

Autor izrezbarenih drvenih vratnica je rezbar i slikar, Splianin Andrija Buvina. U

nekim rukopisima koje je zabiljeio nepoznat autor, a koji se nalaze u djelu Tome
Arhiakona, Historia Salonitana, nalazimo podatak da su vratnice postavljene na dan Sv. Jurja
23. 4. 1214. godine. Takoer itamo i da je taj isti Buvina naslikao na trgu pred katedralom lik
Sv. Kristofora.

Na

vratnicama

katedrale,

tom

iznimnom

djelu

romanikog

drvorezbarstva, koje se do dananjih dana sauvalo ''in situ'' u p o p r i l i n o d o b r o m

s t a n j u , t o j e r i j e t k o s t n e s a m o n a n a i m p r o s t o r i m a v e i u europskoj
umjetnosti uope, mogu se nazrijeti tragovi pozlate i polikromije, ime je djelo
dobivalo jo sveaniji znaaj. Buvinine se vratnice sastoje od dva krila, od kojih svako ima po 14
udubljenih polja. Tih 28 kaseta sadre prizore iz Evanelja, od Navjetenja do Isusova uzaa.
Svako pojedino polje ima koso poloeni izrezbareni okvir, dekoriran kombinacijom
pletera predromanikih reminiscencija i stiliziranih antiknih vitica, a samo je u dva
sluaja ukras rijeen akantusovim liem. Izmeu uokvirenih polja iroke su trake dekorirane
izboenim kuglicama i motivom lozice, u koju su utkani maleni, uglavnom nagi
ljudski likovi i ivotinje poput psa, veprova, ptica, pa i fantastine ivotinje poput
zmajeva. Katkad su likovi ljudi i ivotinja povezani u zajednike prizore lovake
tematike. Na osnovu tragova, biblijske su kompozicije bile pozlaene, a ornamentalni dijelovi
izvedeni jo i crvenom i plavom bojom.U biblijskim su kompozicijama svetaki likovi odjeveni
u kostime koji podsjeaju na antike, dok su profani likovi odjeveni u onodobna stilizirana
odijela. Majstor nema osjeaja za prostor i dubinu, a samo katkad poneki predmet i
detalj arhitekture ili pejzaa oznaava odreenu okolinu. Takoer ne posjeduje ni
smisao za proporcije,ve se esto priklanja izokefaliji, iako Krist i Bogorodica ponegdje
nadvisuju ostale likove. Likovi nisu individualizirani, ve tipizirani u nekoliko
osnovnih varijanti, plosnati su i neproporcionalni, sumarno i stilizirano tretirani.
Meu kompozicijama posebno se istiu Navjetenje, Poroenje, Ulazak u Jeruzalem,
Bievanje

Krista,

Krist

na

kriu

Polaganje

grob.

Ljubo Karaman je u svojoj analizi vratnica izvrio njihovu detaljn

u s t i l s k u i ikonografsku analizu, te je uoio niz inaica, koje objanjava kao specifine
lokalne karakteristike, nalazei u spoju romanikih i bizantinskih crta izvorite

posebno u iluminiranim kodeksima, koje je Buvina mogao vidjeti u Splitu. S druge

strane, u dekorativnim elementima vratnica uoio je izvore u kamenim ornamentima
portala carevog mauzoleja, te u lokalnoj pleternoj skulpturi predromanikog razdoblja. Iako se
Buvinu,

odnosu

na

umjetnost

tadanjeg

zapada,

moe

smatrati

majstorom provincijskih crta, njegovim se vratnicama ne moe porei osobna autorska kvaliteta
i

specifina

dra. Iz tog razloga Buvinine vratnice moramo smatrati jednim od

najvanijih umjetnikih djela splitske katedrale. Osim toga, s obzirom na raritet ouvanosti
romanikih drvenih vratnica, Buvinine i m a j u i v a n o m j e s t o u e u r o p s k o j
d r v e n o j s k u l p t u r i t o g r a z d o b l j a i j e d a n s u o d najvanijih dokumenata za povijest
srednjovjekovne plastike uope.

OLTAR SV. STAA

Dvadeset godina nakon Boninovog oltara, Juraj Dalmatinac potpisao je 1448. ugovor da e
izvesti u katedrali oltar posveen salonitanskom mueniku Stau, potopljenom za vrijeme
Dioklecijanovih

progona

krana

rijeci

Jadro

mlinskim

kamenom

oko

vrata. Juraj je od 1441. godine boravio u ibeniku kao protomagister

g r a d n j e monumentalne katedrale, a ve je i uspostavio veze sa Splitom, jer je radio na
nekim p l e m i k i m p a l a a m a i p o d i g a o 1 4 4 6 . u c r k v i b e n e d i k t i n k i S v. E u f e m i
j e k a p e l u Blaenog Arnira, od koje se oltar danas nalazi u upnoj crkvi u Katel Lukiu.
30. juna 1448., na spomen Sv. Pavla, sveano je sklopljen ugovor za gradnju oltara Sv. Staa u
prvostolnoj crkvi. Ugovoreno je da e Jurju biti plaeno 306 dukata, a rok dovrenja gradnje
jest dvije i pol godine. Rijei ugovora dovoljno govore o elji n a r u i t e l j a d a n o v a
k a p e l a b u d e i s t a k a o o n a s t a r i j a , B o n i n o v a S v. D u j m a . O n i odreuju Jurju da
novu smjesti na isto mjesto gdje se prije nalazila stara kapela istog sveca, da nju porui i
njezino kamenje opet iskoristi za gradnju svoje kapele, osim stupova koji ostaju crkvi,
ali da umjesto njih moe iskoristiti tri kamena koja se nalaze okolo crkve. Preporuuju mu
da kamen za menzu bude dobar i obilan, to znai da bude od jednog vrstog
komada. Takoer Juraj mora na sjevernom zidu mauzoleja o t v o r i t i p r o z o r , a l i n e

t r e b a u g r a d i t i e l j e z n e r e e t k e . S v e s u m u o d r e d i l i , i b r o j I raspored svetaca
koji e krasiti oltar jednako kao to ih je smjestio Bonino iz Milana. I a k o j e J u r a j b i o p o d
o d r e e n o m o b a v e z o m d a m u B o n i n o v o l t a r S v. D u j m a b u d e izravan uzorak,
majstor se drao osnovne koncepcije ali ipak nije mogao zauzdati svoj talent, koji je bio
neusporedivo dinaminiji i istananiji od Boninovog. Juraj je na svoj nain povezao dominantne
kasnogotike dekorativne crte s novim duhom renesanse, d a o j e n o v u i v o t n o s t l i u
k a p i t e l a n a s t u p o v i m a i o k v i r i m a t r o k u t a s t i h z a b a t a baldahina. Dao je i vitalnost
glavama lavova kojima zavravaju konzole, a posebno je sebi svojstvenom spontanou oivio
realistiki i individualizirani lik sveca, koji lei na dva ukraena jastuka s lagano podignutim
nogama na treem i pod kojim se svijamlinski kamen. Juraj je svoj peat dao i kovrastim
anelima

koji

podravaju

poput

atora slobodno nabranu tkaninu nad svecem, zatim anelima titonoama

n a trokutima baldahina i skulpturama na njegovim vrhovima: Mariji, Gabrijelu i anelu
sa svijenjakom. Svoju je kiparsku sposobnost iskazao osobito u poliptihu
n a prednjem dijelu sarkofaga. Pobona polja sadre starake likove crkvenih otaca
Jerolima, Grgura, Lava (Ambrozija?) i Augustina, koji kao da izlaze iz svojih okvira, dok srednje
polje prikazuje prizor Bievanja Kristova, na kojem dva krvnika u punom zamahu udaraju
smiono pokrenut Kristov lik, koji kao da se otima njihovim udarcima. P r e t p o s t a v l j a s e d a
je

za

ovu

kompoziciju

Juraj

za

predloak

imao

neki

crte

izradionice Donatella ili padovanske donatellovske derivacije, iako se nik

a k o u interpretaciji prizora ne moe osporiti peat Jurjeve osobnosti. Majstor je povezao
naturalistiku izraajnost kasne gotike ne samo s renesansnim oblikovanjem
pokrenutih i golih tijela, ve i sa shvaanjem po kojem Krista nije odijelio
veliinom ili pokretom od ostalih likova, niti mu je dao srednjovjekovno obiljeje
bezbolnog boanstva. Moemo jo spomenuti i to da je plonik svoje kapele Juraj izgradio od
ploa ciborija stare kapele koju je imao pravo poruiti. Konzervatorski radovi na Staevu oltaru
zapoeli su 1974. Potaknuti su nastojanjem da i taj oltar, kao i onaj Boninov 1958. godine, bude
istraen i vraen u stari izgled.