Forenzika psihijatrija

Uvod
Drutvena zajednica je organizirana tako da se u njoj moraju potivati norme i pravila ponaanja.
Pravne norme i pravila te njihovo jasno definiranje i potivanje predstavljaju jedan od uvjeta
urednog funkcioniranja jedne drutvene zajednice. Drutvena realnost je takoer postojanje
brojnih situacija u kojima se pojedinci ne mogu sasvim prilagoditi funkcioniranju zajednice niti
prihvatiti njezine pravne norme. Jedan broj ovih pojedinaca su psihiki poremeene osobe. Kada
te osobe dou u sukob sa zakonskim normama, sud koji ne raspolae znanjem iz te oblasti poziva
lijenike psihijatre da svojim znanjem pomognu sudu, kako bi ovaj donio pravednu i na zakonu
utemeljenu prosudbu u svakom konkretnom sluaju. Ovim se, izmeu ostaloga bavi forenzika
psihijatrija. No u svakodnevnom drutvenom ivotu postoje brojne situacije koje ne
podrazumijevaju sukob pojedinaca sa zakonom ili krenje normi. Jedan broj ivotnih situacija
zahtjeva da sud iskoristi znanje psihijatara,ali i srodnih strunjaka, kako bi ispravno rijeio te
situacije. Primjerice, vjetaenje valjanosti ugovora, poslovne sposobnosti, oporuke ili dodjela
djece jednom od partnera nakon razvoda braka-samo su neke od sloenih svakodnevnih
drutvenih,etikih i pravnih pitanja kojima se bavi forenzika psihijatrija.
Psihijatrijsko vjetaenje
Psihijatrijsko vjetaenje ili ekspertiza je dokazano sredstvo u sudskom postupku (Turin,1989.).
Namjenjena je pravnicima, pa bi morala biti pisana, koliko je to mogue, razumljivim jezikom, uz
opisno izraavanje strunih termina. Ekspertiza treba sadravati ope podatke o samom vjetaku,
naslov suda (odvjetnitva,tuiteljstva,advokata jedne od strane) koji je traio vjetaenje,te
generalije osobe koja se vjetai. Zatim se mora neto podrobnije opisati tko je i zato traio
vjetaenje, citirati naredbu ili rjeenje o vjetaenju,a svakako treba citirati i precizirani
zadatak za vjetaka, sa nerijetko taksativno pobrojanim upitima za vjetaka. Nakon toga se mora
navesti na temelju ega je vjetaenje provedeno (na temelju uvida u sudski spis, ukljuujui
eventualno postojeu medicinsku dokumentaciju, na temelju pregleda i ispitivanja osobe koja se
vjetai), ovisno o tome to se precizira kao zadaa vjetaku. Ponekad je to samo zahtjev za
prouavanje medicinske dokumentacije, kada osoba vie nije meu ivima,primjerice kod
vjetaenja sposobnosti za sastavljanje oporuke i sl. Nakon toga vjetak e u ekspertizi dati svoj
nalaz u kojem e opirnije opisati ono to je naveo da je temelj vjetaenja. Svakako e u
potrebnoj mjeri citirati odgovarajui izvod iz spisa,optunicu ili sl. U nastavku ekspertize vjetak
e navesti relevantne izvore informacija iz samog spisa, znaajne izjave svjedoka, miljenja
drugih strunjaka i td.
Slijedi opis vlastitog opisivanja, po medicinskom modelu:anamneza i status ispitanika.
Miljenje je dio ekspertize u kojem vjetak integrira sve podatke koje ima o predmetu vjetaenja
te daje svoje struno miljenje o psihikom stanju vjetaene osobe. Prema potrebi, u miljenju se
komentiraju ili raspravljaju sve nejasnoe, kontradikcije,pitanja koja se tokom vjetaenja
nametnu,a od znaaja su za konkretan sluaj.
U zavrnom dijelu vjetaenja zakljuak vjetak jasno i to je mogue vie precizno odgovara na
pitanje suda u pogledu klinike procjene stanja vjetaene osobe, zatim forenzike procjene toga
stanja (npr. pitanje ubrojivosti/uraunljivosti) i ,eventualno, znaajne napomene ili preporuke
vjetaka.
Sud ili neka od strana u postupku moe traiti dopunu ili pojanjenje nalaza , te poziva vjetaka
na sasluanje i/ili dopunsko izjanjavanje po odreenim pitanjima. Takoer, sud ili neka od strana
u procesu mogu traiti ponovno vjetaenje ili drugo miljenje te poziva drugog vjetaka da uradi
vjetaenje u istom predmetu (Turin,1989., Sadock,2001.).
Kada se uopte provodi psihijatrijsko vjetaenje u kaznenopopravnim predmetima? Koje su
indikacije za vjetaenje uraunljivosti? Najee indikacije su postojanje podataka da je osoba

bolovala od nekog) psihijatrijskog poremeaja ili okrivljeni tokom kaznenog postupka ispoljava
abnormalnosti u ponaanju ili je kazneno djelo poinio pod uticajem alkohola ili droge ili je priroda
kaznenog djela takva da upuuje na to da je okrivljeni u vrijeme izvrenja djela bio psihiki
poremeen (seksualni delikti, brutalna,nemotivirana, bizarna kaznena djela i sl.).
Psihijatrijski vjetak
Iako se psihijatar na sudu moe pojaviti kao obian svjedok, najea uloga koju ima psihijatar u
sudnici jeste uloga vjetaka ili svjedoka-eksperta. To podrazumijeva prihvaanje vjetaka od
strane suda ali i od strane pravnih zastupnika obje strane (u kaznenim predmetima jedna od tih
strana je tuiteljstvo).
Smatra se da vjetak raspolae znanjem iz te oblasti, da je neovisan, objektivan te da e svoj
nalaz, miljenje i zakljuak donijeti u skladu sa aktualnim znanjem i umijeem, teorijom i praksom
psihijatrije.
Sud formira listu stalnih sudskih vjetaka. Pod odreenim okolnostima sud moe pozvati psihijatre
izvan te liste kao vjetake. Vjetaenje se moe povjeriti i timu vjetaka a takoer i strunoj
ustanovi koja raspolae strunjacima za svestranu i timsku obradu te potrebnom tehnikom
opremom za sloenije preglede i pretrage.
Psihiki poremeaji i kriminalitet
Povezanost psihikih poremeaja i kriminalnih djela predstavlja trajni izazov za istraivae i
praktiare u ovom podruju. Kao i u drugim segmentima psihijatrijske teorije i prakse, i ovdje
vrijedi sintagma o bio-psiho-socijalnom jedinstvu osobe.
U klasinim kazneno-pravnim sustavima pa i u klasinoj, starijoj sudsko-psihijatrijskoj literature
vrijedilo je miljenje po kojem ustanovljenja duevna bolest kod poinioca kaznenog djela
podrazumijeva njegovu neuraunljivost, prema tome iskljuuje njegovu krivnju i kaznenu
odgovornost. Na prvi pogled to bi moglo izgledati zgodno i protektivno za duevne bolesnike. Na
nesreu, u takvim sluajevima se jo neto podrazumijevalo: proglaenje takvih poinilaca
drutveno opasnim i preporuka za njihovo uvanje u specijalnim ustanovama. Ovo uvanje je
esto provoeno bez vremenskog ogranienja te su mnogi nesretnici zbog duevne bolesti
zavravali kao doivotno drutveno opasni, iako to zapravo nisu bili.
U ovoj biologijskoj odrednici: duevno bolestan-neubrojiv-drutveno opasan-doivotno uvan,
krije se dio problema stigmatizacije duevnih bolesnika i njihove demarkacije od tzv. zdravog
dijela drutvene zajednice.
U sluaju mentalno poremeenih poinilaca krivinih djela i njihovog uvanja vidimo
najekstremniji oblik mefistofelovskog principa kojim etablirana drutvena zajednica nastoji sebe
zatititi od demonske prirode drutvenih poremeaja i posvemanjeg zla sadranog u njima
(Kecmanovi, 1989).
Manje ekstreman ali skoro jednako tragian oblik ove prakse jeste postojanje azila za duevne
bolesnike koji u ovoj ili onoj organizacijskoj formi jo uvijek ostaju dilljem planete. U mnogim
zemljama te ustanove su istinski humanizirane ali povijest moderne psihijatrije obiluje
skandaloznim otkriima grozomornih azilskih institucija u kojima se pacijenti i tienici
tretiraju ispod minimuma ljudskog dostojanstva.
O ubrojivosti/uraunljivosti
Noviji pristup pitanju kaznene odgovornosti duevnih bolesnika, bio-psiholoki, ili biopsihosocijalni (kada su u pitanju osnove neuraunljivosti), nudi pravosudnim sustavima vie kriterija za
procjenu i znaajno smanjenje mogunosti pogreke, te omoguava donoenje pouzdanijih
zakljuaka u tim pitanjima.

Prema ovom pristupu osnove neuraunljivosti su: duevna bolest, privremena duevna
poremeenost, duevna zaostalost ili neki drugi tei duevni poremeaj (Kozari-Kovai,2005).
Vjetak psihijatar je svakako duan kod ispitanika utvreni psihiki poremeaj svrstati u jednu od
ovih kategorija te na temelju suvremenog klinikog, (diferencijalno) dijagnostikog i klasifikacijskog
pristupa procijeniti njegove afektivne, kongitivne, bihejvioralne i voljne perfomanse, a sve u cilju
procjene njegove uraunljivosti u vrijeme (tempore criminis) izvrenja krivinog djela. Ovako
ralanjena uraunljiivost ima odgovarajuu sudsku formulaciju: sposobnost shvaanja svojih
postupaka i sposobnost upravljanja njima.
U bivem jugoslovenskom kaznenom zakonu, koji je primjenjivan u svim republikama te drave,
uraunljivost je mogla biti:
a) ouvana, tj. da je poinilac uraunljiv (sposoban da shvati znaenje svojih postupaka i da
upravlja njima),
b) smanjeno uraunljjiv ali ne bitno,
c) bitno smanjeno uraunljiv,
d) neuraunljiv.
Kako je u tom zakonu jo uvijek postojala smrtna kazna, moglo je ovositi o ocjeni vjetaka, izmeu
kategorije bitno i nebitno smanjene uraunljivosti- da li e biti izreena upravo ta najstroija
kazna.
Kazneni zakon Republike Hrvatske iz 1998. ukida kategoriju bitno smanjene uraunljivosti to je
stvorilo nove potekoe u procjeni smanjene uraunljivosti. Naime, suci su nastavili zahtjevati od
vjetaka psihijatara da se ipak odredi da li njegova procjena smanjene uraunljivosti poinioca
kaznenog djela vie inklinira ranijoj kategoriji bitno smanjena uraunljivost ili kategoriji
smanjena uraunljivost ali ne bitno. Ovakvo stanje je dovelo do toga da neki pravni teoretiari
ve zagovaraju vraanje ranije institucije bitno smanjena uraunljivost.
U pravosudnoj praksi je zapravo na snazi preutna gradacija smanjene uraunljivosti na ak tri
potkategorije:
- smanjena uraunljivost u manjem stupnju,
- smanjena uraunljivost u srednjem stupnju i
- smanjena uraunljivost u teem stupnju.
Ovakava kvantifikacija smanjene uraunljivosti i kategorizacija bez izriitog navoenja u zakonu
prisutna je i u nekim zemljama sa tradicionalno ureenim pravosudnim sustavom (vicarska)
(Goreta,2004). Isti autor navodi da kvantifikacija i gradacija smanjene uraunljivosti kao i
uraunljivosti ili neuraunljivosti ima jasne klinike dijagnostike ekvivalente u suvremenim
klasifikacijskim sistemima (ICD 10 i DSM IV) :
Ouvana uraunljivost
Procjenjuje se kod poinitelja kaznenog djela kod kojeg ne nalazimo psihopatoloki supstrat ili je
on tako niskog intnziteta da nije dovoljan za ocjenu o smanjenoj uraunljivosti bilo kojeg stupnja.
Tu spadaju normalno afektivno reagiranje, inicijalne psihike promjene organske geneze, blaa
alkoholiziranost i sl.
Smanjena uraunljivost u manjem stupnju
Ova kategorija odgovara prijanjoj smanjenoj uraunljivosti, ali ne bitno smanjenoj.
U ovu kategoriju se mogu svrstati poinitelji sa poremeajem linosti, kombinacije tih poremeaja
sa afektivnim reagiranjem, blaim alkoholiziranim stanjima, ovisnici bez apstinencijskih kriznih
stanja i sl.
Smanjena uraunljivost u srednjem stupnju
Ova kategorija se pribliava prijanjoj kategoriji bitno smanjena uraunljivost, ili ju dosee.

Tu spadaju tei poremeaji linosti, tea alkoholizirana stanja, intezivno afektivno reagiranje,
psihoorganska patologija, kombinacija ovih stanja, bolesti ovisnosti sa simptomima apstinencijske
krize i sl.
Smanjena uraunljivost u teem stupnju
Ekvivalentna je ranijoj kategoriji bitno smanjena uraunljivost i pribliava se kategoriji
neuraunljivosti. Vjetak psihijatar ovu kategoriju moe koristiti za tee poremeaje linosti,
granina stanja, u kombinaciji sa konstelativnim faktorima patolokog afekta, abnormnim
alkoholnim reakcijama, tee apstinencijske krize ovisnika i sl.
Neuraunljivost
Neuraunljivi su poinitelji koji su tempore criminis psihotini, to iskljuuje mogunost
shvaanja
vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom. Dijagnostiki ekvivalenti za ovu procjenu jesu
sumrana stanja, akutne psihotine episode, akutne egzacerbacije kroninih psihoza, teke forme
psihoorganske patologije, patoloko opito stanje i sl.
Vano je istai da uraunljivost ili neuraunljivost nisu trajno svojstvo ovjeka. To je odnos osobe
prema konkretnom kaznenom djelu i procjenjuje se uvijek tempore criminis- u vrijeme izvrenja
djela.
Primjerice, epileptiki bolesnik moe poiniti ubojstvo u sumranom epileptikom stanju i za to
djelo e biti ocijenjen svakako kao neuraunljiv. Meutim, vjetak ima pravo u nekom kaznenom
djelu tog istog bolesnika ne pronai nita od simptoma i manifestacija epileptine bolesti. Uz to iz
sudskog spisa, izjava svjedoka I svih drugih relevantnih ppokazatelja moe biti jasno da se radilo
o ubojstvu iz koristoljublja, dobro isplaniranom I precizno izvedenom. Za to djelo e taj poinilac
biti ocijenjen kao uraunljiv, ili, ako uzmemo u obzir epileptine promjene linosti poinioca,
motivacijsku razinu i sl. kao smanjeno uraunljiv u manjem stupnju. U praksi ove nijanse nije
lako otkriti i sasvim precizno i pouzdano odrediti. Osim toga, suci esto negoduju kada se
registrirani duevni bolesnik za odreeno djelo proglasi uraunljivim, jer je time dodatno
kompliciran prijelaz neuraunljivih delinkvenata iz kaznenopravne u civilnopravnu regulative. Zbog
toga se u praksi rijetko koristi ova kategorija, jer neuraunljivost ima svoj kaznenopopravni uinak
u tom smislu to samo kriv ovjek moe biti kanjen. Neuraunljivost iskljuuje kanjivost jer se
kazna temelji na krivnji a ova je produkt slobodne volje koju neuraunljiva osoba tempore criminis
nema (Kozari-Kovai, 2005).
Savremena forenzika psihijatrija smatra kazneno djelo psihiki poremeenog poinitelja
simptomom njegove bolesti ili oremeenosti ili nedovoljnog duevnog razvoja i intervencija drutva
se sastoji u lijeenju a ne kanjavanju. To lijeenje se organizira pod uvjetima propisanim
Zakonom o zatiti osoba sa duevnim smetnjama, po kojem se provodi i prisilna hospitalizacija
osoba s teim duevnim poremeajima koje nisu poinile kaznena djela ali su opasne za sebe ili
druge. Na ovaj nain se nastoji zatititi prava i slobode ovih osoba od zloupotrebe a istovremeno
se titi drutvo od njihove opasnosti.
Slian kaznenopopravnom je i prekrajni segment prava, u pogledu utvrivanja odgovornosti i
uraunljivosti. Prekrajem se smatra povreda javnog reda, drutvene discipline, morala i drugih
dobara i vrijednosti koje nisu, ili nisu u svakom sluaju i u dovoljnoj mjeri zatiene kaznenim
zakonom i drugim zakonima. Dakle, sve to je reeno o psihijatrijskim vjetaenjima u kaznenom
postupku vrijedi i kod prekrajnog postupka, uz jedan specifikum:
Prekrajni sud istovremeno sa upuivanjem okrivljenog u psihijatrijsku ustanovu donosi rjeenje o
obustavi prekrajnog postupka zbog postojanja okolnosti koje iskljuuju krivnju.
O sposobnosti okrivljenog da daje izjavu i da se brani tokom postupka a naroito na raspravi, kao i
sposobnost za primjenu kazne vjetak se izraava u ekertizi o duevnom stanju okrivljenog u
vrijeme samog vjetaenja (tempore expertisae) (Sui, 1965). U procjenjivanju raspravne

sposobnosti ne trebe oekivati idealno zdravlje ispitanika ve mu treba omoguiti da bude

aktivni sudionik u postupku koji se vodi protiv njega. Ocjena o trajnoj raspravnoj nespodobnosti po
pravilu je iznimno rijetka i rezervirana je samo za dijagnosticirana teka, definitivna i ireverzibilna
psihopatoloka stanja. Relativno rijetko se vjetak odreuje i za kategoriju privremene raspravne
nesposobnosti a po potrebi se moe oitovati i u smislu sugestija sudu da je ispitanik raspravno
sposoban ali da bi tokom postupka moglo doi do privremenog gubitka te sposobnosti, te
ispitaniku treba omoguiti ee odmore, adekvatnu terapiju i sl. (Goreta, 2004).
Forenzika psihijatrija u civilnom pravu
U zatiti interesa duevnih bolesnika od smaog drutva civilno pravo u svojoj teoriji i praksi
predvia niz situacija u kojima je potrebno oitovanje, pa i donoenje odluke (vjetaenje) od
strane psihijatra u ulozi vjetaka. Ekpertize u civilnopravnim sporovima su raznovrsnije I sloenije
te zahtjevaju od vjetaka da poznaje cijelu psihijatriju I opu medicinu a esto se mora konsultirati
I sa specijalistima drugih medicinskih disciplina (terni, 1987).
Ekvivalent uraunljivosti kao svojstvu osobe u kaznenom postupku, u civilnom pravu imamo
sposobnost za rasuivanje. I ovdje vrijedi biopsiholoki metod procjene, nesposobnost za
rasuivanja proistie iz bioloki alteriranog psihikog stanja. Razlika u odnosu na procjenu
uraunljivosti jeste u tome to ne postoji
stupnjevanje lili gradacija sposobnosti za rasuivanje (npr. bitno smanjeno sposoban za
radsuivanje);
postoji sposoban ili nesposoban za rasuivanje.
Sposobnost za rasuivanje procjenjuje se u brojnim situacijama kojima se bavi civilno pravo.
Vjetaenje valjanosti ugovora i vjetaenje sposobnosti oporuivanja (pravljenja
testamenta)
Sud esto trai da se vjetak psihijatar izjasni o psihikom stanju, zapravo o sposobnosti za
rasuivanje osobe u vrijeme sastavljanja ugovora koji je predmet sudskog postupka. Ugovor moe
biti: darovni, kupoprodajni, te ugovor o doivotnom uzdravanju.
to se tie oporuke, ona je nitavna ako testator u vrijeme sastavljanja testamenta nije imao
navrenih 16 godina ili nije imao ouvanu sposobnost za rasuivanje.
U svakom sluaju vjetak je duan utvrditi prirodu, vrstu, stupanj i trajnost bolesti odnosno
psihikog poremeaja kod ispitivane osobe a zatim procijeniti uticaj te bolesti ili poremeaja na
kongitivne, afektivno voljne i bihevioralne funkcije osobe.
Pravljenje testamenta je u odreenom smislu privilegirana pravna radnja te za istu je potrebna
specifina sposobnost za rasuivanje. Naime, mogue je da je osoba liena poslovne sposobnosti
za svaku drugu pravnu radnju ali da je jo uvijek mogue da ista ta osoba napravi oporuku. Radi
orijentacije, u procjeni testatorske sposobnosti korisno je imati na umu Davidsonove kriterije:
1.da testator poznaje obim i vrstu svoje imovine,
2.da zna svoje nasljednike tj. da ima na umu osobe koje su to zasluile, te
3.da je svjestan kakav pravni akt ini tj. da je svjestan da sastavlja oporuku (Kapamadija, 1989).
Najee se oporuiteljska sposobnost vjetai na temelju medicinske dokumentacije tj. vjetai
se ovjek koji je umro. Dogaa se da sud trai vjetaenje ivog oporuitelja koji je sainio
oporuku (ukoliko je ta oporuka dostupna nasljednicima tj. ukoliko su oni upoznati sa njenim
sadrajem), koja jednom dijelu njegovih nasljednika nije logina niti odgovarajua, te oni pokrenu
postupak. Ovdje valja napomenuti da gubitak sposobnosti za rasuivanje koji je nastupio nakon
pravljenja oporuke nema uticaja na valjanost te oporuke.
U vjetaenju oporuke treba paljivo prouiti medicinsku dokumentaciju, ukoliko ona postoji.
Vjetaci u praksi esto imaju priliku vidjeti da je ta dokumentacija manjkava i da su podaci u njoj
nedostatni. Dogaa se da u povijesti bolesti nakon relativno dugog bolnikog lijeenja prije smrti
oporuitelja, ne moemo pronai podatak o stanju svijesti oporuitelja, a vjetai se testament koji
tretira vrlo bogato nasljedstvo. Zbog toga bi lijenici u toku svoje izobrazbe trebali uvijek imati na

umu da sve to napiu, ili to ne naiu o pacijentu i njegovom lijeenju moe postati predmetom
sudskog postupka.
Vjetaenje poslovne sposobnosti
Poslovna sposobnost jeste sposobnost da osoba izjavama svoje volje moe ulaziti u pravne
odnose i zakljuivati pravne poslove (terni, 1987).
Fizika osoba moe biti poslovno sposobna ili liena poslovne sposobnosti, ili djelimino liena
poslovne sposobnosti. Ova pitanja regulisana su Obiteljskim zakonom.
Poslovno sposobna osoba je punoljetna osoba (sa navrenih 18 godina) ili maloljetna osoba sa
navrenih 16 godina koja je na temelju sudske odluke stupila u brak ili postala roditelj (KozariKovai, 2005).
Vjetaenje poslovne sposobnosti trai se u sluaju da postoji sumnja u poslovnu sposobnost
odreene osobe: da li toj osobi treba ili ne oduzeti poslovnu sposobnost, potpuno ili djelimino.
Sam pojam poslovna sposobnost je pravni a ne psihijatrijski. Zbog toga psihijatar treba da
govori o sposobnosti osobe da brine za svoja prava i interese (Turin, 1989). Oduzimanje
poslovne sposobnosti se vri u vanparninom sudskom postupku; pokree ga sud po slubenoj
dunosti ili na prijedlog Centra za socijalnu skrb, brani drug osobe o kojoj se provodi postupak te
krvni srodnici koji su obuhvaeni Obiteljskim zakonom. Svi sudionici u postupku oduzimanja
poslovne sposobnosti moraju biti iznimno odgovorni i oprezni u smislu izbjegavanja mogunosti
da bilo ko njima manipulira i eli zloupotrijebiti ovaj institut. Treba imati na umu da oduzimanje
poslovne sposobnosti slovi kao socijalna smrt.
Vjetaenja posljedica kraniocerebralnog povreivanja
Zbog estog traumatizma glave relativno esta su vjetaenja stupnja i intenziteta psihikih
posljedica tih povreda. Ova vjetaenja su teka i vjetak ima veliku odgovornost (Turin, 1989).
Zahtjevi pravnih zastupnika osiguravajuih kua idu u pravcu negiranja bilo kakve tete tj.
odbijanja davanja naknade tete (postoji mogunost vansudske nagodbe); istodobno, pravni
zastupnici oteenog esto postavljaju nerealne zahtjeve i tako koncipiraju tubu da traenim
visokim odtetnim novanim iznosima forsirano i ponekad neetino motiviraju oteene da
istrajavaju u svojim potraivanjima.
Kada su u pitanju postkontuzijski sindromi ili posljedice tekog kraniocerebralnog povreivanja
jasno uoljivog novim neuroimageing tehnikama, kasne posljedice toga povreivanja je lake
utvrditi i objektivizirati. Takav pacijent (oteeni) najee je ve proao seriju hospitalizacija,
provedena je rehabilitacija i dolo je vrijeme za procjenu kasnih i trajnih posljedica povrede.
Kako se esto dogaa da su ranije hospitalizacije uinjene na somatskim i rehabilitacijskim
odjelima, banjama i lijeilitima, mogue je da se ambulantnim pregledima, niti uz pomo
postojee medicinske dokumentacije ne moe pouzdano utvrditi psihijatrijska dijagnoza koja je
osnov za vjetaenje.
U takvim sluajevima korisno je i za oteenog i za sam process vjetaenja predloiti
hospitalizaciju pacijenta na odgovarajui odjel psihijatrijske klinike. Naravno, ovome treba pristupiti
samo uz informirani pristanak, te ako u konkretnom sluaju Sud to odobri i ukoliko ispitanika to ne
traumatizira in e stigmatizira. ini se da u ovom sluaju do punog izraaja dolazi mogunost
vjetaenja po ustanovu.
Porodici oteenog, njegovom staratelju (ukoliko mu je oduzeta poslovna sposobnost i postavljen
staratelj), i samom oteenom mora se jasno predoiti da se u dijagnostikom smislu sa
predloenom hospitalizacijom oekuje dodatno razrjeenje a usput i u terapijskom smislu
pacijent e dobiti neto to nije do tada bilo u fokusu interesa strunjaka koji su se bavili njegovim
zdravljem i posljedicama povrede. Naime, pacijentu se, nakon povrede, spaava ivot i somatsko
zdravlje te se on zadrava na intenzivnoj njezi bolnica ili klinikih centara u koje je dopremljen i o
njemu brinu neurohirurzi, ortopedi, traumatolozi, anesteziolozi-reumatolozi is l. Psihijatrijski pa i
neuroloki aspect njegovih oteenja svode se najee na nalaze i intervencije pozvanih liaisonkonsultativnih strunjaka, koji nalazi nalaze integriraju u otpusnu dokumentaciju oteenog, ali sup

o pravilu saeti, kratki i esto manjkavi. Tako se vjetak psihijatar ponekad nae pred delikatnim
zadatkom vjetaenja kasnih posljedica tekog kraniocerebralnog povreivanja a da ak ni
neuroloke disfunkcije i lezije nisu do kraja razjanjene. Osim toga, psihike posljedice (npr.PTSD,
komorbiditet sa depresijom, ili trajne promjene linosti nakon trauma) su od poetka, tj. od samog
povreivanja u dinaminom razvoju i tokom vremena se formiraju u prepoznatljive dijagnostike
forme.
Probleme u ovim vjetaenjima stvara terminoloka neusaglaenost kao i znaajna diskrepanca
imeu tablica osiguravajuih zavod as jedne i, sudskih kategorija sa druge i psihijatrijskih
klasifikacijskih nozolokih centara sa tree strane. Primjer za to vjeito neslaganje jeste potres
mozga (commotion cerebri). Dok se jedni zalau da su postkomocijski sindrom trtira skoro
jednako kao i postkontuzijski sindrom, dotle drugi negiraju postojanje postkomocijskog sindroma,
smatrajui ga iskljuiv produktom rentnih i kompezacijskih oekivanja oteenogt (terni, 1987).
Vjetaenje nematerijalne tete
Nematerijalna teta se u formi kompenzacije isplauje oteenim osobama koje su tokom trajanja
i/ili nakon tetnog djelovanja trpjelafizike bolove, duevne bolove i strah. Pravo na naknadu
pripada i osobama koje su doivjele nagrenost, naruenost, unakaenost, te koje imaju
smanjenu radnu i opu sposobnost. Zakoni i obligacijskim relacijama u veini pravosudnih sustava
predviaju naknadu nematerijalne tete i u sluaju povrede ugleda i asti, povrede slobode,
povrede prava osobe, kao i za pretrpljene i budue duevne bolove zbog kaznenog djela protiv
spolnog integriteta, dostojanstvca linosti i morala (Kapamadija, 1989).
Nematerijalana teta se isplauje neovisno o naknadi materijalne tete, ai kad nje nema. Ov
anaknada se moe isplatiti odlukom suda i osobama koje su doivjele duevnu bol i patnju usljed
gubitka bliskih osobili naruito tekog invalideta bliske osobe. Vjetak psihijatar u ovakvim
vjetaenjima mora imati na umu personalni znaaj trauma za pojedinca, jer je poznato
individualno emocionalno reagovanje na stanoviti dogaaj (Turin, 1989).
U posljednje vrijeme sve vie ima zahtjeva za vjetaenje nematerijalne tete zbog mobbinga.
Kada sud odredi psihijatrijsko vjetaenje u sluaju mobbinga, od vjetaka se trai da procijeni
okolnosti trpljenje, jainu i trajanje duevnih bolova i straha, je li to trpljenje dovelo do pogoranja
psihikog stanja te je li se manifestiralo kod tuitelja na odreene naine (Koi i sarad., 2006).
Mobbing-zlostavljanje na poslu je relativno esto risutan i predstavlja ozbiljan problem ali
naalost jo uvijek nema uporite ni u zakonu niti u dijagnostikim kategorijama. Drugim rijeima,
mobbing za sada nije ni kazneno djelo niti je dijagnoza. Zakonski okviri za sada se kreu u
domeni povrede prava linosti meu koje spadaju ast i ugled. U MKB 10 postoje neke odrednice
kojima bi se mobbing mogao oznaiti (Z-kategorije, 56.2-56.4).
Vjetaenje dodjele djece branim partnerima u postupku razvoda braka
Mnogi vjetaci smatraju ova vjetaenja najsloenijima i najteima. Postavlja se pitanje duevnog
zdravlja suprunika i vremena poetka eventualno utvrene bolesti. ee su suprunici zdravi a
pred vjetaka (ovdje se esto trai timsko vjetaenje i ukljuuju se psiholog, djeiji psihijatar) se
stavlja vrlo delikatan i nezahvalan zadatak da se odrede u smislu ko je od roditelja podobniji da
se nastavi skrbiti o djeci i odgajati ih. U tom malom ratu izmeu bivih suprunika ne biraju se
sredstva i nastoji se dokazati da je djeci sa onim drugim roditeljem mnogo gore nego sa ovim
prvim. esto je od poetka jasno da taj rat ima simbolino znaenje dominacije i dokazivanja
ispravnosti te mogunost da sam in dodjele djece u formi sudske presude bude krunski dokaz
te ispravnosti. Dogaa se u praksi da sud dodijeli djecu na odgoj i skrb jednom od roditelja a da
ovaj ubrzo nakon suenja taj ratni plijen ustupi poraenom supruniku, demonstrirajui tako i
svoju pobjedu i svoju velikodunost. Zapravo, najei pravi gubitnici u svemu tome su djeca,
koja najee ne razumiju razloge roditeljske separacije ali pritom duboko pate i esto ponesu u
ivot emocionalne posljedice tog traumatskog iskustva.