Znanstveni i struni

Skupovi

Prva dubrovako-zagrebaka doktorska radionica Poslijediplomskog doktorskog studija

Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Odsjeka za
povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i Poslijediplomskog doktorskog
studija Povijest stanovnitva Sveuilita u Dubrovniku, Dubrovnik, 9. lipnja 2013.
S obzirom da je upravo u Historijskom zborniku (godina LX, Zagreb 2007, str. 369-380) bio
predstavljen program novopokrenutog Poslijediplomskog doktorskog studija Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Odsjeka za povijest Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu, prikladno je u istom asopisu detaljnije predstaviti jednu od
radionica koje je Doktorski studij dosad organizirao, kao dodatnu ilustraciju razliitih oblika
rada na tome studiju. Pritom se sada ve kontinuirano izvoenoj hrvatsko-slovenskoj doktorskoj
radionici dvaju doktorskih studija odsjek za povijest Filozofskih fakulteta u Zagrebu i Ljubljani
odranoj 2012. i 2013. godine pridruila i novouspostavljena dubrovako-zagrebaka doktorska radionica. Njezino prvo odravanje kao rezultat poticaja prof. dr. sc. Drage Roksandia i
akademika Nenada Vekaria bit e prikazano programom Radionice i na njoj izloenim tekstovima Josipa Mihaljevia, Branimira Jankovia, dr. sc. Irene Ipi i dr. sc. Rine Kralj-Brassard
povodom predstavljanja doktorandskih zbornika radova Baltazar Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj perspektivi (uredili Drago Roksandi i Branimir Jankovi, Zagreb 2012)
i Poetak demografske tranzicije u Hrvatskoj (priredili Nenad Vekari i Boena Vranje-oljan,
Zagreb Dubrovnik 2009), iji je sadraj isto tako priloen, svjedoei o nekim od rezultata
suradnikog rada doktoranada i nastavnika kako na zagrebakom tako i na dubrovakom doktorskom studiju.

1. Program Prve dubrovako-zagrebake doktorske radionice

Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku
Muzej i zbirka Baltazara Bogiia Zavoda za povijesne znanosti
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Cavtatu
Poslijediplomski doktorski studij Povijest stanovnitva Sveuilita u Dubrovniku
i
Poslijediplomski doktorski studij
Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu
Odsjeka za povijest
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
pozivaju Vas na
Prvu dubrovako-zagrebaku doktorsku radionicu
i
predstavljanje doktorandskog zbornika radova
Baltazar Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj perspektivi
(ur. Drago Roksandi, Branimir Jankovi, Zagreb 2012.)
Zavod za povijesne znanosti HAZU, Sorkoeviev ljetnikovac na Lapadu,
Lapadska obala 6, 20000 Dubrovnik
Nedjelja, 9. lipnja 2013. godine, s poetkom u 10,30 sati
515

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXVI (2013), br. 2, str. 515531

PROGRAM RADA
10.30 13.00 Zavod za povijesne znanosti HAZU, Sorkoeviev ljetnikovac na Lapadu
Otvaranje Prve dubrovako-zagrebake doktorske radionice
Govore: akademik Nenad Vekari i prof. dr. sc. Drago Roksandi
Predstavljanje zbornika radova Baltazar Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj perspektivi (ur. Drago Roksandi i Branimir Jankovi), Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za povijest, Poslijediplomski doktorski studij Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu FF press, Zagreb 2012)
Autori: Petar Bujas, Vicko Fiskovi, Branimir Jankovi, Melita Jesih Mati, Josip Mihaljevi, Tihana Petrievi, dr. sc. Monica Priante, prof. dr. sc. Drago Roksandi, Irena
Smiljani i Filip Tomi
Zbornik predstavljaju: Josip Mihaljevi, Branimir Jankovi i Boris Bui, urednik FF
press
Iskustvo rada na zborniku radova studenata Poslijediplomskog doktorskog studija Sveuilita u Dubrovniku Povijest stanovnitva
Poetak demografske tranzicije u Hrvatskoj (priredili Nenad Vekari i Boena Vranjeoljan, Zagreb Dubrovnik 2009)
Autori: prof. dr. sc. Anelko Akrap, Tamara Alebi, Silvija Bato, Julijana Anti-Brautovi, Inge Bego-Matijevi, prof. dr. sc. Miroslav Bertoa, Marija Brandi, dr. sc. Aida
Cvjetkovi, doc. dr. sc. Ivan ipin, Frane izmi, dr. sc. arko Dugandi, Mirela
Fulurija, prof. dr. sc. Jakov Gelo, Marija Gjurai, Monika Grdia-Asi, dr. sc. Irena
Ipi, dr. sc. Rina Kralj-Brassard, dr. sc. Ivana Lazarevi, Marinko Mari, dr. sc. Jasenka Maslek, Dubravka Mehakovi, Neda Mihovi, dr. sc. Jelena Moja-Obradovi,
Aleksandra Pitea-Orekovi, Kristina Puljizevi, akademik Nenad Vekari i prof. dr.
sc. Boena Vranje-oljan
O radu na Zborniku govore: dr. sc. Irena Ipi i dr. sc. Rina Kralj-Brassard.

516

Znanstveni i struni Skupovi

Tema Doktorske radionice

Izborni doktorski kolegiji na poslijediplomskim doktorskim studijima
povijesti Sveuilita u Dubrovniku i Sveuilita u Zagrebu
Uvodne napomene: akademik Nenad Vekari, prof. dr. sc. Drago Roksandi
Rasprava
U raspravi sudjeluju studenti Poslijediplomskog doktorskog studija Povijest stanovnitva Sveuilita u Dubrovniku i gosti, studenti Poslijediplomskog doktorskog studija
Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu Odsjeka za
povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu te suradnici zbornika Baltazar
Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj perspektivi Petar Bujas, Vicko Fiskovi, Branimir Jankovi, Melita Jesih Mati, Josip Mihaljevi, Tihana Petrievi i dr. sc.
Monica Priante.
Projekcija filma Probni brak (10 min.)
Istraivanje probnog braka u Blatu na Koruli pod vodstvom akademika Nenada
Vekaria u suradnji sa studentima poslijediplomskog doktorskog studija Povijest
stanovnitva.
Razgovore s kazivaima vodile dr. sc. Ivana Lazarevi i dr. sc. Jelena Obradovi Moja
Filmska ekipa: ina Jakir, Lea Mileta i Barbara Vekari
13.30 14.30 druenje u Zavodu za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti u Dubrovniku s prigodnim domjenkom
14.30 16.00 Ruak
16.00 polazak u Cavtat i posjet Muzeju i zbirci Baltazara Bogiia Zavoda za povijesne
znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Cavtatu, Obala dr. Ante Starevia 18, 20210 Cavtat
Struno vodstvo upraviteljice Muzeja i zbirke mr. sc. Stane ivanovi
Druenje u Cavtatu
19.50 Polazak na aerodrom ilipi
517

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXVI (2013), br. 2, str. 515531

emu Prva dubrovako-zagrebaka doktorska radionica?

Polazei od pretpostavke kako imperative inozemne i regionalne sveuiline i znanstveno-istraivake suradnje treba uvijek iznova pratiti i poticati nunim intenziviranjem meusveuiline
razmjene i znanstveno-istraivakog institucionalnog umreavanja u hrvatskom sveuilinom i
znanstvenom sustavu, organiziranje Prve dubrovako-zagrebake doktorske radionice izmeu
dviju partnerskih doktorskih studija voeno je upravo tom namjerom. Pored toga to Poslijediplomski doktorski studij Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i Poslijediplomski doktorski
studij Povijest stanovnitva Sveuilita u Dubrovniku vee ukorijenjena meusobna suradnja u
vidu institucionalnog i nastavnog sudjelovanja Sveuilita u Zagrebu u izvoenju doktorskog
studija Sveuilita u Dubrovniku i Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, oba
doktorska studija dijele sada ve petogodinje radno iskustvo koje omoguuje sadrajnu raspravu o prvotno namjeravanom, dosada postignutom, kao i o moguim novim perspektivama razvoja i suradnje.
Pritom je kao jo jedan od povoda za Prvu dubrovako-zagrebaku radionicu koju bismo
u ovom obliku eljeli dugotrajnije ustaliti posluilo objavljivanje zbornika radova Baltazar
Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj perspektivi (uredili Drago Roksandi i Branimir
Jankovi, Zagreb 2012) studenata Poslijediplomskog doktorskog studija Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu. Taj je zbornik, kao i zbornik radova Poetak demografske tranzicije u Hrvatskoj (priredili Nenad Vekari i Boena Vranje-oljan, Zagreb Dubrovnik 2009) studenata
Poslijediplomskog doktorskog studija Povijest stanovnitva Sveuilita u Dubrovnika, prikladna
osnova za poticajnu razmjenu iskustava izmeu doktoranada i nastavnika oba doktorska studija,
ponajvie s obzirom na potrebe i mogunosti koncipiranja inovativnih i istraivaki orijentiranih obaveznih i izbornih kolegija.
U ovoj smo prigodi za sredinju temu Prve doktorske radionice odabrali upravo raspravu o
izbornim kolegijima doktorskih studija, otvorenu sudjelovanju nastavnika i studenata dubrovakog i zagrebakog doktorskog studija. Uvjereni smo da e tako zamiljena rasprava rezultirati
s nizom relevantnih razmatranja koja e kao kvalitetna povratna informacija za oba doktorska
studija pokazati opravdanost i potrebu zapoinjanja ove, nadamo se, serije doktorskih radionica.

518

Znanstveni i struni Skupovi

2. Sadraji predstavljenih zbornika

2.1. Zbornik radova Baltazar Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj perspektivi,
uredili Drago Roksandi i Branimir Jankovi, Studijska biblioteka Povratak izvorima
/ S novim pristupima, sv. 1, Poslijediplomski doktorski studij Moderne i suvremene
hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Odsjeka za povijest Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu, FF press, Zagreb 2012, 268 str.
SADRAJ
Prof. dr. sc. Drago Roksandi i Branimir Jankovi
Uredniki predgovor (str. 7-11)
lanci, korespondencije, lexicographica
Josip Mihaljevi
Baltazar Bogii izmeu hrvatstva i srpstva (u kontekstu nacionalno-integracijskih tokova
druge polovice 19. st.), (str. 15-44)
Petar Bujas
Baltazar Bogii izmeu tradicije i modernizacije (str. 45-56)
Branimir Jankovi
Odnos prestinih profesija i drutva u 19. stoljeu na primjeru Franje Rakog, Stojana
Novakovia i Baltazara Bogiia (str. 57-80)
Monica Priante
Obiajno pravo kao mjesto izgradnje nacije: elementi za itanje djela Fedora Demelia Le
droit coutumier des Slaves Mridionaux daprs les recherches de M.V. Bogii (Pravni obiaji kod
Junih Slavena na temelju istraivanja V. Bogiia), (str. 81-92)
Tihana Petrievi
Hrvatsko akademsko drutvo Velebit na Sveuilitu u Beu (1865.-1882.), (str. 93-104)
Leksikon lanova akademskog drutva Velebit u Beu (1865.-1882.), (str. 105-113)
Filip Tomi
Prilog poznavanju ivota i djela Niifora Duia: problematika pisama upuenih Baltazaru
Bogiiu (str. 115-144)
Izbor iz korespondencije Niifor Dui Baltazar Bogii (str. 145-182)
Vicko Fiskovi
Cavtaani u svijetu i zaviaju: Baltazar Bogii i Vlaho Bukovac jedan drugome, rijeju i slikom
(str. 183-190)
Korespondencija Vlaho Bukovac Baltazar Bogii (str. 191-205)
Melita Jesih Mati
Iz spomenike batine: kontroverze oko zagrebakog spomenika Josipu Jurju Strossmayeru (str.
207-226)
Prijevod
Theodor Schieder
O teoriji vodeih slojeva u Novome vijeku (prevela Irena Smiljani), (str. 229-238)

519

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXVI (2013), br. 2, str. 515531

Prilozi (str. 241-261)

Prilog 1.: Prof. dr. sc. Drago Roksandi, Opis kolegija Hrvatska i srpska elitna kultura izmeu
tradicije i utopije (cca. 1860-1900.): primjer Baltazara Bogiia u odnosima s Vatroslavom
Jagiem, Stojanom Novakoviem i Franjom Rakim;
Prilog 2.: itanka s izborom tekstova predloaka za raspravu (sastavio: prof. dr. sc. Drago
Roksandi)
Prilog 3.: lanovi kolegija Hrvatska i srpska elitna kultura izmeu tradicije i utopije (cca. 18601900.): primjer Baltazara Bogiia u odnosima s Vatroslavom Jagiem, Stojanom Novakoviem i
Franjom Rakim;
Prilog 4.: Branimir Jankovi, Baltazar Bogii i pitanja koja proizlaze iz problema oblikovanja i izbora strunih naziva u zakonima;
Prilog 5.: Prof. dr. sc. Drago Roksandi lanovima Kolegija, Zagreb, 21. prosinca 2008.
Kazalo imena (str. 262-268)
2.2. Zbornik radova Poetak demografske tranzicije u Hrvatskoj (priredili Nenad Vekari
i Boena Vranje-oljan. Zagreb Dubrovnik: HAZU, Zavod za povijesne znanosti u
Dubrovniku, 2009)
SADRAJ
Izvorni znanstveni lanci
Nenad Vekari, Boena Vranje-oljan
Poetak demografske tranzicije u Hrvatskoj (str. 9-62)
Tamara Alebi, Irena Ipi, Boena Vranje-oljan
Stanovnitvo Drenovaca (1870-1880): predtranzicijsko doba (str. 63-90)
Marija Brandi, Monika Grdia-Asi, Ivan ipin
Stanovnitvo Donjeg Miholjca (1870-1880): predtranzicijsko doba (str. 91-114)
Rina Kralj-Brassard, Jelena Obradovi-Moja, Miroslav Bertoa
Stanovnitvo Buzeta (1870-1880): poetak tranzicije mortaliteta (str. 115-142)
Frane izmi, Boena Vranje-oljan
Prve naznake demografske tranzicije: Stanovnitvo Betine (1870-1880) (str. 143-169)
Marinko Mari, Anelko Akrap
Na pragu demografske tranzicije: stanovnitvo Biska u Cetinskoj krajini (1870-1880), (str.
171-194)
Inge Bego-Matijevi, arko Dugandi, Anelko Akrap
Tranzicija mortaliteta: stanovnitvo Desne na Neretvi (1870-1880), (str. 195-218)
Ivana Lazarevi, Nenad Vekari
Stanovnitvo Blata na Koruli (1870-1880): poetak demografske tranzicije (str. 219241)
Julijana Anti-Brautovi, Aleksandra Pitea-Orekovi, Jakov Gelo
Stanovnitvo Pupnata na Koruli (1870-1880): poetak demografske tranzicije (str. 243-266)
Neda Mihovi, Kristina Puljizevi, Boena Vranje-oljan

520

Znanstveni i struni Skupovi

Sredinja etapa demografske tranzicije: stanovnitvo Babina Polja na otoku Mljetu (18701880), (str. 267-288)
Silvija Bato, Jasenka Maslek, Nenad Vekari
Stanovnitvo Maranovia na otoku Mljetu (1870-1880): razdoblje demografske tranzicije (str.
289-312)
Aida Cvjetkovi, Dubravka Mehakovi, Jakov Gelo
Sredinja etapa demografske tranzicije: stanovnitvo Lopuda (1870-1880), (str. 313336)
Marija Gjurai, Minela Fulurija, Nenad Vekari
Zakanjela demografska tranzicija: stanovnitvo Lisca u Dubrovakom primorju (1870-1880),
(str. 337-362)

521

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXVI (2013), br. 2, str. 515531

3. Predstavljanje zbornik
Josip Mihaljevi
Predstavljanje zbornika radova Baltazar Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj
perspektivi (uredili Drago Roksandi, Branimir Jankovi, Zagreb 2012)
Potovane kolegice i kolege, uvaene profesorice i profesori, zadovoljstvo mi je pozdraviti sve vas
ovdje prisutne na naoj prvoj dubrovako-zagrebakoj doktorskoj radionici.
Mene je zapala ast da vam ukratko predstavim iskustvo koje smo proli radei na zborniku
Baltazar Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj perspektivi. Radi se o zborniku doktorandskih radova nastalim u sklopu kolegija Hrvatska i srpska elitna kultura izmeu tradicije i
utopije (cca. 1860.-1900.): primjer Baltazara Bogiia u odnosima s Vatroslavom Jagiem, Stojanom Novakoviem i Franjom Rakim.
Kao to su urednici Zbornika, profesor Drago Roksandi i kolega Branimir Jankovi u predgovoru naglasili, jedva da je itko od nas doktoranada upisanih na kolegij, znao ita vie o liku i
djelu Baltazara Bogiia. Kroz literaturu koju smo prouavali na dodiplomskim, odnosno diplomskim razinama, na njegovo ime nailazili bismo vrlo rijetko. Rad u Kolegiju otkrio nam je da
se radi o jednom od najznaajnijih hrvatskih, ali i junoslavenskih intelektualaca druge polovice
19. stoljea. Posebno mjesto Bogii je zauzimao u onodobnoj pravnoj znanosti.
Ja ipak neu govoriti o samome Bogiiu. O njemu govori dosad ve prilino obimna literatura iji je najnoviji predstavnik i ovaj Zbornik radova. Rei u neto vie o procesu koji je
prethodio objavi Zbornika.
Za mene, sve je poelo u zimu 2008. na mojoj prvoj godini Poslijediplomskog studija Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu. Ja sam, naime, polaznik
druge generacije ovog PDS-a. Na kolegij sam, takorei, upao u zadnji as, jer nisam na vrijeme
vidio obavijest o izbornom kolegiju koji je, kao i svaki drugi, imao ogranien broj mjesta. Obzirom da su prijave za sudjelovanjem bile zatvorene zamolio sam prof. Roksandia, kao voditelja
Kolegija, da me primi, ako jo ima koje slobodno mjesto. Toj mojoj molbi profesor je udovoljio,
to me nije iznenadilo, obzirom na pristupanost koju je nama studentima iskazivao na diplomskoj razini.
Na kolegiju, koji se sastojao od 4 etverosatne sesije bili smo suoeni sa spartanskim ritmom
rada. Valjda mi profesor nee zamjeriti na ovoj hiperboli. Ali, radilo se na zaista solidnoj razini. Za svaku sesiju naoruavali smo se brojnim itanjima relevantnih predmetnih i teorijskih
tekstova. Izlaganja i rasprave koje su iz toga slijedile na Kolegiju bile su iznimno plodne, a nae
spoznaje o problematici ire. Kroz taj rad otvarala su nam se brojna pitanja na koja smo nekolicina nas pokuali odgovoriti, ili ih barem otvoriti u ovome Zborniku.
Pred kraj Kolegija prof. Roksandi je, vjerojatno vidjevi da pred sobom ima grupu ljudi koji
ele raditi, predloio da odemo i dalje od onoga to su pred nas stavljale fakultetske obaveze da
ponemo rad na objavljivanju naih tekstova. Ta druga faza poela je profesorovim pozivom na
zajednike sastanke koje smo i odravali gotovo svakog ponedjeljka u sijenju i veljai 2011. u
profesorovom kabinetu. Na tim sastancima raspravljali smo i doraivali nae radove iznosili
opaske, kritike, ukazivali na nedosljednosti, pogreke i sl. Radili smo ono to u znanstvenim asopisima rade recenzenti i urednitva. Koliko smo ozbiljno pristupali poslu, govori i injenica da
smo radove ispravljali i po nekoliko puta. Moj je tekst, npr., proao na recenzentsko-uredniki
postupak tek iz treeg pokuaja.

522

Znanstveni i struni Skupovi

Na timski rad zavrio je izradom kazala imena, tako to je svaki od nas iz prijeloma svoga
teksta u Zborniku izvlaio imena. Kazalo su na kraju objedinili prof. Roksandi i kolega Jankovi koji su odradili i zahtjevni zavrni uredniki posao i finalizaciju samog Zbornika. Moram
na ovome mjestu posebno istaknuti ime kolege Jankovia koji je i za trajanja kolegija bio prva
doktorandska violina. Od svih nas doktoranada, Branimir je zasigurno ulagao najvie energije,
vremena i truda to je pak i nas ostale poticalo na sve vei angaman.
Ovaj Zbornik nama doktorandima vaan je iz dva vana aspekta. Kao prvo, radi se o sjajnoj
prilici da naa istraivanja i radove objavimo kod jednog uglednog izdavaa, to je u ovome sluaju FF Press. S drugog, jo znaajnijeg aspekta, on pokazuje da se fakultetski kolegiji ne moraju
izvoditi iskljuivo na teorijskoj razini, odnosno da ne moraju uvijek biti koncipirani u obliku
predavanja ex catedra. Ono to je, po mojoj procjeni, bila slabija strana studiranja na diplomskoj
razini, ali naalost to je ostala i slabija strana doktorske razine, jest nedostatak praktinog historiarskog rada. Pod time mislim na rad s izvornom arhivskom graom te insistiranje na samom
pisanju procesu uobliavanja konanog proizvoda teksta znanstvenog i strunog lanka.
esto sam dojma da je na naim fakultetima zanemarena ta zanatska strana historiarske struke.
Stoga smatram da se kroz ovakve oblike nastave najbolje ui zanat povjesniara, sama povijest
se istinski prouava studira u onom starom, da ne kaem, predbolonjskom smislu te rijei.
Na kraju, moram posebno zahvaliti gospoi mr. sc. Stani ivanovi, upraviteljici Muzeja
i zbirke Balatazara Bogiia u Cavtatu koja nam je pruila ogromnu pomo u radu na naim
tekstovima. Ona nam je direktno iz Bogiieve zbirke i arhive snimala i kopirala arhivsku grau i
slala u Zagreb pa, zapravo, bez njenog uea ovih radova, barem u ovakvom obliku, ne bi ni bilo.
Hvala i vama svima prisutnima na dolasku i pozornosti.

523

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXVI (2013), br. 2, str. 515531

Branimir Jankovi
Predstavljanje zbornika radova Baltazar Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj
perspektivi (uredili Drago Roksandi, Branimir Jankovi, Zagreb 2012)
Najprije bih elio zahvaliti domainu, akademiku Vekariu i svima koji su sudjelovali u organiziranju naeg dolaska u Dubrovnik te pozdraviti studente Poslijediplomskog doktorskog studija
Povijest stanovnitva i zahvaliti svima koji ste doli. Zahvalio bih zatim profesoru Roksandiu
i suradnicima zbornika o Baltazaru Bogiiu na prilici da predstavim na Zbornik i s njime povezanu povijesnu i suvremenu problematiku.
Predstavljanja knjiga esto su konvencionalan anr, no one imaju dodatno znaenje kada
se na njima kae primjerice ono to u samoj knjizi nije zapisano. Knjige k tome imaju i vlastitu
povijest, odnosno dio su odreene povijesti koju tijekom rada na njima esto ne uspijevate potpunije sagledati.
Drago mi je da se Zbornik predstavlja na Prvoj dubrovako-zagrebakoj doktorskoj radionici, jer se radi upravo o zborniku studenata doktorskog studija, kao i da se predstavlja u
Dubrovniku i Cavtatu odakle je svoju iznimnu lokalnu, regionalnu i meunarodnu afirmaciju
zapoeo ostvarivati pravnik i pravni povjesniar Baltazar Bogii (1834-1908) kome je Zbornik
i posveen.
Zbornik je, kao to je ve reeno, rezultat rada na izbornom kolegiju na Poslijediplomskom
doktorskom studiju Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu
Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Hrvatska i srpska elitna kultura
izmeu tradicije i utopije (cca. 1860-1900.): primjer Baltazara Bogiia u odnosima s Vatroslavom Jagiem, Stojanom Novakoviem i Franjom Rakim odravanom 2008/2009. godine.
Kako je 2008. godine bila 100. godinjica smrti Baltazara Bogiia, tom je prigodom zapoelo
pripremanje i zatim 2011. godine objavljivanje i drugih zbornika o Bogiiu Bogii i kultura
sjeanja: zbornik radova znanstvenog skupa s meunarodnim sudjelovanjem odranog u prigodi
stote godinjice smrti Balda Bogiia (uredili Josip Kregar et al., Zagreb 2011) i Spomenica Valtazara Bogiia: o stogodinjici njegove smrti 24. apr. 2008. godine (sv. 1-2, priredio Luka Breneselovi, Beograd Ni 2011). Oit je dakle porast interesa za Bogiia na tragu njegovog
domaeg, regionalnog i meunarodnog znaaja stoga i naem Zborniku pripada dio znaenja
zbog pokuaja smjetanja u okrilje navedenih zbornika, nastojei k tome ostvariti dodatnu specifinost usmjeravanjem prema intelektualnohistorijskom okviru i eljom da u potpunosti zrcali
dinamiku rada jednog izbornog doktorskog kolegija. Kako su izborni kolegiji tema rasprave ove
doktorske radionice elio bih odmah prijei na za mene sredinje pitanje je li nam bio potreban takav izborni kolegij?
To je dakako povezano s pitanjem trebaju li doktorski studiji biti posve usmjereni individualnom radu na izradi vlastite disertacije, organizirajui samo mentorsku nastavu, razgovore i rad
voen usjecima zadane teme disertacije, kao to je to praksa nekih doktorskih studija. Za razliku
od toga, naa se dva doktorska studija o kojima na ovoj radionici raspravljamo nisu odluila za
takvu koncepciju. K tome zagrebaki doktorski studij nije tematski orijentiran kao to je dubrovaki na povijest stanovnitva i na njemu moete uti predavanja koja ponekad mogu imati
malo izravne veze s temama vaeg doktorskog rada i historiografskih interesa.
No ako poput mene ne smatrate da biste nakon obrane disertacije trebali vladati samo i
iskljuivo njezinim tematskim podrujem, kolegij koji je rezultirao ovim Zbornikom spremno
ete prihvatiti. Meutim, osim irenja podrunog, tematskog i sadrajnog okvira literature koju

524

Znanstveni i struni Skupovi

itate i izvora koje pregledavate, mnogo je, prema mome miljenju, vanije pitanje u kojem smjeru vlastitog samooblikovanja kao povjesniara ii, odnosno prema kojem cilju. Kako se zapravo pozicionirati kao mladi povjesniar/povjesniarka u suvremenom globaliziranom historiografskom, humanistikom i drutvenom polju? Za odabir vlastite strategije, koju se ne moe u
potpunosti predvidjeti jer ne znate kamo e vas uputanje u odreenu problematiku odvesti,
preduvjet je dakako analiza kako historiografskog, humanistikog i drutvenog polja u kojima
ste usidreni, tako i onih koji vas okruuju.
Podatak da nam prije polaenja navedenog doktorskog izbornog kolegija nije bilo poznato
tko je bio Baltazar Bogii moe posluiti kao polazite u analizi toga polja. Ne mislim pritom
na percipiranje Bogiia kao meunarodno uvaenog pravnika i pravnog povjesniara, istaknutu
linost koja je zaduila struku, jednog od onih znamenitih Hrvata () koji su kroz povijest,
svaki na svoj nain, krili putove i povezivali Hrvatsku s Europom, pridonijeli njenoj europeizaciji i integraciji u svjetska politika, vojna i kulturna dogaanja, da se posluim rijeima
serijala koji je Jutarnji list zapoeo 8. lipnja 2013, neposredno prije nae radionice, povodom
nadolazeeg ulaska Hrvatske u Europsku Uniju 1. srpnja 2013. godine. Takve rijei shvaam,
da budem mladenaki nekorektan, ceremonijalnim elitizmom. Mislim nasuprot tome na Bogiia kao intelektualnu figuru koja je participirala u razliitim junoslavenskim i slavenskim
kulturnim krugovima, koja je dio i hrvatskog, i srpskog, i crnogorskog kulturnog kruga. Drugi
pak podatak, da je tematski okvir izbornog kolegija hrvatska i srpska elitna kultura i da to u ovoj
prigodi posebno istiem ukazuje na injenicu da to ni u kojem sluaju nije samorazumljivo,
dapae, ukazuje na stanoviti otklon. Zbrajajui sve to rei u odmah da drim hrvatsko obrazovno i historiografsko polje uvelike mononacionaliziranim. K tome rasprave u javnom polju o
iskljuivoj nacionalnoj pripadnosti pojedinih osoba poput Ive Andria, kao moda najglasnijeg
sluaja, ili utnja o nekim drugima, svjedoe o tome kako je izgleda teko prihvatiti viestruke
identitete i osobe koje se nalaze izmeu i bivaju dionici dvaju ili vie nacionalnih i kulturnih krugova. Ne uti za Bogiia nije naravno krivnja onih koji sustavno istrauju njegov opus
ve govori o obiljejima drutvenog polja u kojem se za njega ne uje. Ukazivati s druge strane,
kada je rije o proimanjima hrvatske i srpske kulture, na kontekstualni argument povijesnih
trauma hrvatsko-srpskih odnosa mogu prihvatiti kao injenicu, ali isto tako mogu kao mladi
povjesniar inzistirati na tome da ih se nastoji premostiti. Odvojiti hrvatsku povijest od srpske,
bosanskohercegovake, crnogorske i regionalne u cjelini (to ovdje u Dubrovniku ne trebam
posebno naglaavati), kao ustvari i jugoslavenske, nije u sloenoj, isprepletenoj povijesnoj zbilji
kao i povijesti kao disciplini mogue a da ne napravite odreene umjetne praznine. Nikakav
ulazak Hrvatske u Europsku Uniju to dakako ne moe promijeniti. Osim toga, poznato je kako
upravo komparacija omoguuje nune preduvjete za bolje razumijevanje vlastite povijesti. Iz
toga je razloga u ovom Zborniku mogue gotovo u svakom lanku nai tematiziranje hrvatskosrpsko-crnogorskih kontakata i proimanja.
No tematsko irenje bavljenja vlastitom povijeu prema slovenskim, srpskim, bosanskohercegovakim i drugim proimanjima samo je, prema mome miljenju, jedna strana medalje u
pitanju vlastitog pozicioniranja kao povjesniara. Druga je dakako teorijska i metodoloka. U
syllabusu naeg izbornog kolegija apostrofirana je, izmeu ostalog, interkulturna perspektiva i
komparativna povijest u oblikovanju istraivanja elitne hrvatske i srpske kulture. Nasuprot nekima koji teorijske i metodoloke koncepte i pristupe smatraju stranim tijelom povijesti kao
discipline, upravo je inzistiranje na uklapanju u odreene tokove komparativne, socijalne, kulturne povijesti ono to nas kao povjesniare vee onkraj nacionalnih, regionalnih i meunarod-

525

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXVI (2013), br. 2, str. 515531

nih granica. To naravno ne znai zanemarivanje rada na izvorima, to se oitovalo i u naslovu

novopokrenute studijske biblioteke Povratak izvorima / S novim pristupima, iji je Zbornik
prvi svezak. Izvori su nam veinom bili radovi i spisi pripadnika elitne kulture, njihove autobiografije i biografije, ali napose njihova obilna korespondencija. Devetnaesto stoljee doba je korespondencija koje omoguavaju brojna istraivanja samooblikovanja njihovih autora (upravo
za pristupe poput povijesne antropologije o emu primjerice na doktorskom studiju Povijest
stanovnitva predaje profesorica Janekovi-Rmer). Uz Bogiievu korespondenciju koju smo
koristili, u Zborniku se stoga nalaze i prijepisi korespondencija Bogiia i Duia (uz opseni lanak Filipa Tomia), kao i Bogiia i Bukovca (uz lanak Vicka Fiskovia). eljeli bismo pritom
jo jednom zahvaliti gospoi ivanovi to nam je uinila dostupnim razliitu korespondenciju
iz Bogiieve zbirke u Cavtatu. Meutim, izvori sami po sebi uglavnom nisu dovoljni, zbog ega
su novi pristupi, apostrofirani u naslovu biblioteke, nerijetko nuni da ih interpretirate u posve
novom svjetlu i istaknete u njima ono to je do tada bilo previano i zanemarivano. Primjerice, suvremeni razvoj rodne i kulturne povijesti formirao je senzibilitet koji omoguuje uvianje
obiljeja poimanja ena u velikim modernizacijskim projektima 19. stoljea (o emu u tekstu
u Zborniku, izmeu ostalog, pie Monica Priante), to nije ni u kom sluaju manje vano od
drugih pitanja kojima se esto daje istraivaka prednost. Pored toga, novi pristupi potrebni
su kako biste na temelju njih prouavane izvore i pripadajuu tematiku ukljuili u suvremene
domae, regionalne i meunarodne tokove povijesne antropologije, socijalne i kulturne povijesti
i drugih poddisciplina u sklopu globaliziranih povijesnih znanosti.
Jedan od tih pristupa koji je obavijao nae tekstove i Zbornik, a da toga moda u poetku i
nismo bili posve svjesni, neosporno jest intelektualna povijest (koja vee i one radove u Zborniku koji se ne bave iskljuivo Bogiiem nego i drugim prouavanim osobama, kao to je rije s radovima Tihane Petrievi i Melite Jesih Mati). Osim toga, poput pripadnika elitne kulture 19. i
prve polovice 20. stoljea kao to su Baltazar Bogii, Stojan Novakovi, Franjo Raki i Vatroslav
Jagi, i mi smo danas kao mladi povjesniari neminovno dio odreene intelektualne kulture, sa
svim svojim tradicijama, potencijalima i ogranienjima. Iz svih je tih razloga naslov Zbornika
upravo Baltazar Bogii i njegovo doba u intelektualnohistorijskoj perspektivi koji se iskristalizirao na kraju naeg rada. No definiranje i istraivanje intelektualnog polja, kako danas tako i
u 19. stoljeu, vrlo je sloeno i stoga, premda smo u svojim lancima ukazali na niz linosti, njihovih meusobnih kontakata i veza, njihovih krugova i mrea (o emu svjedoi i indeks imena),
nije lako rei koliko smo u tome posve uspjeli. Kao mladi povjesniar elio bih biti kritian i rei
da sam i u svom tekstu zacijelo mogao jo bolje, kao da smo i u cijelom Zborniku zasigurno mogli biti jo bolji. No ini mi se pritom od rezultata vanijim istaknuti usmjeravanje i traenje (da
upotrijebim poznate rijei L. Fevbrea to ih je voljela spominjati prof. Gross povjesniar nije
onaj koji zna ve onaj koji trai), odnosno nastojanje da se pokua provesti istraivanja koja e tematski prelaziti nacionalne granice, koja e govoriti o pluralnim identitetima i hrvatsko-srpskim
proimanjima, koja e sadrajem imati regionalnu a pristupima meunarodnu perspektivu i koja
e teiti uklapanju u suvremene tokove, izmeu ostalog, komparativne i intelektualne povijesti
kao dijela globaliziranih povijesnih znanosti.
Sve je to vrlo poticajno omoguavao kolegij o Baltazaru Bogiiu i hrvatskoj i srpskoj elitnoj
kulturi. Bogii se pritom pokazao kao zanimljiv transnacionalni akter, istraivaki sukladan
propulzivnim meunarodnim poticanjima transnacionalne povijesti, ali i subjekt prouavanja
koji nuno upuuje na iroku meudisciplinarnost, ukljuujui pravo, pravnu povijest, etnologiju, jezikoslovlje, povijest, povijest umjetnosti, sociologiju, to je isto tako u skladu s nastojanji-

526

Znanstveni i struni Skupovi

ma suvremenog globaliziranog znanstvenog i historiografskog polja. Sve navedeno moda nije

u potpunosti ostalo izrijekom zapisano u ovom zborniku doktoranada o Baltazaru Bogiiu,
meutim implicitno je dakako posve sadrano, napose imamo li u vidu na poetku postavljeno
pitanje kako se pozicionirati kao mladi povjesniar/povjesniarka i prema emu se usmjeriti u
vlastitom samooblikovanju.
Zbog tih, ovdje iznesenih, pretpostavki smatram osobno vanim odravanje rasprave o moguem osmiljavanju kreativnih izbornih kolegija koji e ponuditi izazove i otvoriti mogunosti
da se na temelju vlastitog uloenog truda i iskazane znatielje proire historiografske, kulturne
i intelektualne perspektive koje bi mogle utjecati na poticajno mijenjanje doktoranada i mladih
povjesniara i povjesniarki.
elio bih se na kraju izlaganja uz dosadanji govor o historiografskom i obrazovnom polju koje ine kontekst ove rasprave o izbornim kolegijima i naem Zborniku osvrnuti i na
najavljeno globalizirano drutveno polje. Moemo odrati rasprave o mnogim temama, ali ne
bi pritom trebalo zaboraviti sve ono politiko i medijsko zagovaranje (primjerice u reiji ovdje
spomenutog Jutarnjeg lista) tzv. strukturnih reformi i otrih rezova u trenucima ekonomske krize u kojima se ope funkcioniranje humanistikih znanosti, kao i znanosti u cjelini ini posve
nestabilnim i u cjelini prilino ranjivim, to su meutim nuni okviri za realizaciju onoga o
emu ovdje raspravljamo i to planiramo. Podsjeam ovom prigodom na Komentar Pravilnika
o znanstvenom napredovanju i njegova utjecaja na razvoj humanistikih znanosti u Hrvatskoj
(21. oujka 2013) akademika Vekaria [navedeni Pravilnik Ustavni sud je kasnije ukinuo, 16.
srpnja 2013, op. a.].
Dopustite stoga da zakljuim spominjanjem samo jednog aspekta iz Bogiieva opusa (o
kojem je u naem Zborniku pisao Petar Bujas), a to je Bogiievo vienje modernizacije. Upravo
proces modernizacije tijekom druge polovice 19. stoljee prua most u nae dananje drutveno
vrijeme puno zagovora nunih reformi, modernizacija i transformacija. Istiem pritom kako Bogii nije smatrao da je njegova matina sredina manje vrijedna i da bi se trebala modernizirati jedino i iskljuivo izvana, radikalnim zahvatima, prema neproblematiziranim i neprilagoavanim
stranim obrascima i modelima, i to autoritativno i odozgo. Bogii je nasuprot tome polazio od
vrijednosti i specifinosti lokalnih, matinih sredina, dajui prednost nadograivanju i poboljavanju postojeeg. Zanimljivo je stoga uvidjeti kako se na pitanju modernizacije i kroz navedenu
vizuru Bogii moe kritiki politizirati, a podsjeanje na njegov rad biti in podsjeanja na mogunosti znaenja i vanosti kritike uloge humanistikih znanosti u suvremenim prijeporima.
Naime, i na tom se primjeru pokazuje tonim kako uvid u povijest esto omoguuje uoavanje
drugaijeg, kritikog i alternativnog pogleda na suvremenost i na ono za to nam se u toj suvremenosti govori da nema alternative. To mi se ini mnogo vanijim od uobiajenog dranja
povijesnih znanosti bitnima jer govore o kolektivnom identitetu.
Time taj drutveni aspekt, kao i ono prethodno govoreno o historiografskim pristupima
Bogiiu, uvjerljivo sudjeluje u pitanjima kako se s jedne strane openito pozicionirati kao mladi
povjesniar i povjesniarka, a s druge koje to konkretne izborne kolegije izabirati i to na njima
itati i istraivati, koja eksplicitno ili implicitno stoje pred svima nama trenutnim doktorandima
ili netom postalim doktorima modernih, globaliziranih, kritikih povijesnih znanosti.

527

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXVI (2013), br. 2, str. 515531

Irena Ipi
Predstavljanje zbornika Poetak demografske tranzicije u Hrvatskoj (priredili Nenad
Vekari i Boena Vranje oljan. Zagreb Dubrovnik: HAZU, Zavod za povijesne
znanosti u Dubrovniku, 2009)
Istraivanje koje su proveli polaznici prve generacije Poslijediplomskog doktorskog studija
Povijest stanovnitva tijekom rujna 2006. godine temeljilo se na analizi podataka iz matinih
knjiga roenih, umrlih i vjenanih za 12 hrvatskih upa. Iako su upe prvenstveno odabrane po
teritorijalnom kriteriju, kako bi svaka hrvatska povijesna regija imala svoga predstavnika, pri
odabiru upa vodilo se rauna o jo nekoliko imbenika pa je pored povijesnog u obzir uzet i
zemljopisni kriterij, odnosno zastupljenost kopnenih, primorskih i otokih podruja, kriterij
veliine (velike i male upe), ali i kriterij udaljenosti (sredinje nasuprot izoliranih i zabaenih
upa). Prilikom odabira upa vodilo se rauna i o odreenim specifinim ciljevima pa su zbog
analize tzv. probnog braka uzete po dvije upe s istoga otoka. Takoer se vodilo rauna i o
dosadanjem stanju istraenosti i odabrane su uglavnom dosad neistraene upe. Prema navedenim kriterijima, za podruje Slavonije izabrane su upe Donji Miholjac i Drenovci. Za Istru
je izabrana upa Buzet, za dalmatinsko zalee upa Bisko, a upa Desne kao reprezentant primorskog junodalmatinskog podruja. upa Betina predstavljala je srednjodalmatinske otoke, a
dvije upe otoka Korule Blato i Pupnat podruje junodalmatinskog otokog prostora. Za
podruje nekadanje Dubrovake Republike izabrano je nekoliko upa. Lisac kao reprezentant
zabaene ruralne upe u unutranjosti, Lopud kao reprezentant pomorski orijentiranog i s gradom tijesno povezanog otoka, te dvije upe otoka Mljeta Babino Polje kao vea i sredinja, te
Maranovii kao mala i zabaena upa na otoku Mljetu.
Glavni cilj istraivanja bio je analiza kretanja procesa demografske tranzicije na mikrorazini
u razdoblju od 1870. do 1880. godine, odnosno u vrijeme koje sva dosadanja istraivanja oznaavaju kao vrijeme poetka toga procesa. Pratile su se sastavnice prirodnog kretanja stanovnitva
i migracije, no ilo se i korak dalje i analizirali su se onomastiki podaci, te spoznali uzroci smrti
toga vremena.
Rezultati istraivanja prvenstveno su pokazali nejednolikost i neujednaenost tranzicijskoga procesa. Tako je, primjerice, na bliim dubrovakim otocima, poput Lopuda, proces uznapredovao do tranzicije nataliteta, dok u Slavoniji, kako su pokazali primjeri Donjeg Miholjca i
Drenovaca, proces jo nije ni zapoeo. Ipak, u veini upa prisutni su prvi simptomi tranzicije
i u nekima prirodni prirast ve iskazuje i uznapredovalu sredinju etapu procesa, poput upe
Buzet, Desne, Blato ili Babino Polje. Isto tako, uoeno je kako je tranzicija prije zahvatila otoke
nego kopno i prije junije od sjevernijih podruja. Otoka transverzala krenula je s juga prema
sjeveru, od Lopuda, preko Mljeta i Korule i najkasnije se oitovala na otoku Murteru. Isto tako
prije je zahvatila sredinja nego zabaena naselja. Na primjeru korulanskih upa tranzicija se
mnogo ranije osjea u Blatu, kao centralnom naselju nego u Pupnatu kao zabaenom naselju.
Gotovo iste promjene oituju se i na otoku Mljetu, i u centralnom Babinom Polju tranzicija je
stigla znatno prije nego u zabaene Maranovie.
Nejednolikost procesa osjetila se i na duljini ivotnog vijeka, tako je na Lopudu svaki trei
umrli bio stariji od 70 godina, dok je s druge strane u Slavoniji tek svaki sedamnaesti umrli bio
stariji od sedamdeset godina. to se tie enidbene dobi Slavonci su se enili desetak godina
ranije nego otoani u Dalmaciji. I po broju sklopljenih novih brakova prednjaili su Slavonci i

528

Znanstveni i struni Skupovi

svaki trei Slavonac je tijekom svoga ivota sklopio barem dva braka. Za usporedbu, u ostalim
podrujima tek je svaki deveti ulazio u drugi brak po redu.
Osim iznimnih rezultata koji su ostvareni i koji se temelje na bazi podataka od gotovo
17.000 jedinica, ovo istraivanje bilo je jedinstveno iskustvo za sve nas doktorande. Bio je to
dobar poetak i iznimno uinkovit trening za stjecanje kvaliteta koje su neophodne kako bi se
postalo dobrim istraivaima poput upornosti, strpljivosti, ustrajnosti, okrenutosti timskome
radu i kolegijalnosti, tonosti i preciznosti. Veini od nas ovo je bilo prvo suoavanje s matinim
knjigama kao izvorom za istraivanje, a mnogima ak i prvo vee iskustvo s arhivskim izvorima.
Nakon prvog pogleda na rukopise osjeaj neizvjesnosti bio je poprilian, no poetni ok ubrzo
je prevladan. Ve prvoga dana poeli smo osjeati sve ari istraivakog rada i gotovo nikome nije
bilo teko predano se posvetiti iitavanju rukopisa i unoenju podataka, a svaki je dan donosio
sve zadovoljnije sumiranje obavljenoga posla. Istraivanje smo vrili podijeljeni u parove, to je
odmah pobudilo natjecateljski duh bilo je vano pronai to zanimljiviji podatak, poznato
prezime, otkriti epidemiju zaraznih bolesti ili zanimljive podatke po pitanju vanbrane djece ili
djece nepoznatih roditelja, dobi mladenaca, ponovljenim brakovima ili brakovima u srodstvu.
Istovremeno su se razvile razliite rasprave i diskusije, teoretiziralo se o moguim analizama i
konanim ishodima istraivanja. A kao glavno pitanje nametnulo se hoemo li poljuljati Geline postavke o poetku tranzicijskih procesa u Hrvatskoj? Ono to smo zasigurno dokazali jest
da demografska slika na mikrorazini donosi mnoge nove spoznaje, uvelike upotpunjuje teoretske okvire i nadograuje procijenjene parametre. S postignutim rezultatima mogli smo biti vie
nego zadovoljni.
Za iznimno pozitivnu atmosferu, timsku solidarnost i uspjenu provedbu ovoga projekta ponajvie je zasluan na uitelj i mentor, voditelj naega studija Nenad Vekari. Slijediti njegove
upute i uiti na njegov nain, ustrajno i s puno ara, bila je iznimna ast i pravo zadovoljstvo.
Znali smo da uimo od najboljega i stoga nije bilo sumnje u ishod. Njegovo znanje, energija i
ljubav prema istraivakom poslu bili su zarazni poput epidemije i ubrzo smo se i sami suoili
sa simptomima teke viroze neutaivom eljom za istraivakim radom. Od velike pomoi
bila nam je i profesorica Boena Vranje-oljan. Njezini struni savjeti oko oblikovanja teksta
uvelike su pridonijeli njegovoj kvaliteti i znalakim je metodama od nas stvorila istinske povijesne demografe. Kada se govori o ovome istraivanju, nikako se ne moe izostaviti ime Anelka
Akrapa, koji nas je na zanimljiv i nadasve osebujan nain poduio svim teoretskim postavkama
demografske tranzicije. Predavanja o teorijama ponekad znaju biti dosadna, no kada o tome
govori Akrap to nikako nije sluaj. Tada natalitet i mortalitet dobivaju nove dimenzije i nisu
samo sastavnice prirodnoga kretanja stanovnitva, ve postaju podloga za domiljate dosjetke i
mnogobrojne duhovite prie, to je njegova predavanja uinilo slikovitima i iznimno dinaminima. Oma Akrapu i njegovim predavanjima bio je i odabir njegove upe (Bisko) kao jedne od
upa koje su obuhvaene ovim istraivanjem. Takoer, u knjizi se nalazi i slika Anelka Akrapa
kada je bio djeai.
Kako i svako uspjeno natjecanje zavrava dodjelom priznanja tako je i ovo nae zavrilo
jednim iznimnim priznanjem i to u obliku ove knjige. No, povrh toga dobili smo neprocjenjivo
iskustvo, ali zasluili i laskavi nadimak koji s ponosom nosimo Nenii.

529

HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. LXVI (2013), br. 2, str. 515531

Rina Kralj-Brassard
Pokusni brak. Ako si pldna, bit e mja
(Na Radionici je prikazan kratki film o probnom braku na temelju istraivanja koje su proveli
svi polaznici prve generacije Poslijediplomskog doktorskog studija Povijest stanovnitva i intervjua s mjetanima Blata na Koruli. To je istraivanje bilo svojevrstan nastavak provedenih
istraivanja matinih knjiga, odnosno njihovih rezultata objavljenih u predstavljenom zborniku
Poetak demografske tranzicije u Hrvatskoj. U izlaganju se govori o iskustvima istraivanja teme
probnog braka, iji e rezultati biti uskoro objavljeni. Autorica je za pripremu izlaganja koristila
rukopis kolegice Ivane Lazarevi na emu joj zahvaljuje.)
U istraivanju demografske tranzicije, koje je predstavila kolegica Irena Ipi, jedan od pokazatelja na koji se posebno obratila pozornost, bio je interval izmeu vjenanja i roenja prvoroenog
djeteta. Taj je pokazatelj znaajan jer otkriva koliko su se u praksi potivale crkvene preporuke o
suzdravanju od spolnih odnosa prije braka, koliko je bila prihvaena crkvena definicija braka i
kakav je bio stav o izvanbranosti. U odabranom uzorku hrvatskih upa istie se Blato na Koruli
gdje je visok udio djece roene izvan braka (6,99%) a gotovo svaki drugi prvoroenac (46,18%)
zaet je prije vjenanja roditelja. Izvanbrana roenja i predbrana zaea prvoroenaca zabiljeena u matinim knjigama s kraja 19. stoljea pokazatelj su nepotivanja crkvenih odredbi
o suzdravanju od spolnih odnosa prije i izvan braka. Odgovori koje su nudile matine knjige
bili su nedovoljni za razumijevanje pojave stoga je provedeno terensko istraivanje. Uz pomo
susretljivih osoba iz lokalne zajednice, koji su bili vodii istraivaima, anketirani su stanovnici
Blata. Doktorandi su pripremljeni za postavljanje pitanja s potovanjem, obazrivo, jer se radi o
osjetljivoj etnolokoj temi. Druga zamka koja je mogla utjecati na tijek istraivanja bila je mogua zamjena uloga. Duhoviti Blaani lako su mogli od ispitanika postati ispitivai i ugodni
razgovor skrenuti na teme po svome izboru. Da bi se ova opasnost otklonila doktorandi su
podijeljeni u parove u kojima je pitanja postavljao doktorand koji se manje isticao, primjerice,
naglaskom. Intervju s kazivaima odran je 16. rujna 2007. godine. U njemu su sudjelovali svi
doktorandi prve generacije od kojih su neki imali i novinarskog iskustva. Zahvaljujem kolegici
Jeleni Obradovi-Moja, urednici na Radio Dubrovniku na svesrdnoj profesionalnoj pomoi.
Postavljeno je vie pitanja, no najvanija za odabranu temu su:
1) Postoji li danas u Blatu ili je nekad postojalo dovoenje ene na probu tj. provjeravanje
moe li ena roditi prije nego to se s njome stupi u brak?
2) Koji se termini u Blatu rabe za tu pojavu?
3) Na koji se nain odvija proba? Stanuje li ena u kui budueg mua ili u vlastitoj kui?
4) to se dogaa ako ena ne proe probu? Vraa li se kui? Kakav je stav zajednice prema
njoj? Smatra li se to njenom sramotom? Postoji li ikakva naznaka da se uzrok neplodnosti vidi
u mukarcu, a ne u eni?
5) Postoje li sluajevi ponovljene probe tj. moe li ena koja nije prola probu kod jednog, poi na probu kod drugog mukarca? to ako proe drugu probu? Kakav je u tom
sluaju stav prema prvom mukarcu (kod kojega nije prola probu)?
Iz vjerske perspektive Katolike crkve ne moe uope biti govora o pokusnom braku jer pokus
iskljuuje brak nerazrjeivu otajstvenu vezu. Zato i u crkvenom pravu ne postoji rastava braka
nego proglaenje nitavnosti, nepostojanja enidbe. Ovakav crkveni stav o braku sazrijevao je
tijekom mnogo stoljea, a uvrstio se nakon Tridentskog koncila. to ini brak i kada on nastaje

530

Znanstveni i struni Skupovi

pitanja su o kojima se mnogo raspravljalo. Za uvid u sloenost pitanja poimanja braka u srednjovjekovnom i ranonovovjekovnom razdoblju upuujem na knjige Zdenke Janekovi Rmer
Marua ili suenje ljubavi, Slavice Stojan Vjerenice i nevjernice, Marije Mogorovi Crljenko Druga strana braka. Nasilje i ilegitimnost u (izvan)branim vezama na podruju Poreke biskupije u
prvoj polovici 17. stoljea. Crkvene odredbe o braku nisu svi potovali, to je vidljivo u ustanovi
pokusnog ili probnog braka koji je privremen, nelegitiman i ima posebnu ulogu, obino provjeru plodnosti ene, odnosno para. Terensko istraivanje potvrdilo je da u Blatu postoji probni
brak kao tradicijska ustanova. Za kazivae je izvanbranost nemoralna, djeca koja nose majino
prezime pogrdno su nazivani muladima, no probni brak i zaee prvoroenca prije sklapanja
braka je prihvatljivo. to Blaani misle o probnom braku i izvanbranosti vie moemo vidjeti u
dokumentarcu Probni brak koji su snimile Lea Mileta, Barbara Vekari i ina Jakir.
Terenski rad, Blato i Blaani svima su ostali u lijepom sjeanju, a za neke doktorande postojao je dodatan razlog za zadovoljstvo. Istog dana kada je provedeno terensko istraivanje nekoliko kolegica branilo je sinopsise doktorskih disertacija u egzotinom prostoru stare blagovaonice
franjevakog samostana povie Orebia. Neki od tih sinopsisa u meuvremenu su se razvili u
doktorske disertacije, koje su i obranjene.

531