Usporedni esej: Petar Hektorovi Ribanje i ribarsko prigovaranje

Ivan Gunduli Suze sina razmetnoga

Hrvatski krajevi kroz 15., 16., i 17. stoljee svedeni su na
ostatke

ostataka

nekad

slavnog

kraljevstva

zahvaljujui

osmanlijskim osvajanjima. Renesansni Hvar Petra Hektorovia bio

pod mletakom upravom, a barokni Dubrovnik Ivana Gundulia jedini
slobodni hrvatski kraj.
Petar Hektorovi ivio je, u vrijeme burnih povijesnih zbivanja
kao to su buna puana i turska osvajanja, u Starom Gradu na Hvaru
piui

poslanice

najpoznatija

nekim

poslanica

je

renesansnim
putopisni

spjev

pjesnicima.
Ribanje

Njegova
i

ribarsko

prigovaranje napisana u sijenju 1556. godine plemiu Jeronimu

Bartueviu. Hektorovi u Ribanju i ribarskom prigovaranju opisuje
svoje trodnevno putovanje, od Hvara, Braa do olte, sa dvojicom
ribara: Nikolom Zetom i Paskojom Debeljom. U djelu pisanom
dvostruko rimovanim dvanaestercima i podijeljenom na tri dijela:
Parvi, Drugi i Treti dan, autor se predstavlja kao renesansni ovjek
koji ivi u skladu s prirodom, a istodobno je i tolerantan ovjek koji,
iako plemi, potuje ribare inferiornije od sebe. Uz temu putovanja u
djelu se progovara o narodnoj mudrosti i moralnim poukama.
Isprepleteni su opisi putovanja i razgovori ribara prikazani kao
mudri, odmjereni i ueni ljudi.
Ivan Gunduli najznaajniji je pisac baroka. Njegova djela
pisana su u duhu katolike obnove reflektirajui duh vremena i
slavei slobodu Dubrovnika. Knjievnost baroka podijeljena je u
nekoliko knjievno kulturnih krugova s obzirom na rascjepkanost
hrvatskih krajeva. Gunduli tako pripada Dubrovako dalmatinskom
knjievnom krugu zajedno s Ivanom Buniem Vuiem i Junijem
Palmotiem. Suze sina razmetnoga religiozna su poema s
biblijskom temom pokajanja razmetnog sina koju je Gunduli preuzeo
iz Lukina evanelja. Poema je podijeljena u tri plaa (pjevanja):

~1~

Sagrjeenje, Spoznanje i Skruenje. Kroz tri plaa Gunduli prikazuje

tri vremena (prolost, sadanjost, budunost) te tri lica razmetni sin,
pjesnik i itatelj koji je poistovjeen s razmetnim sinom i pjesnikom.
Priloeni ulomci proeti su temom prolaznosti ivota i smrti.
Hektorovi, jednostavnim stilom bez imalo ukrasa i jezikom bliskom
akavskom narjeju otoka Hvara, u treem dijelu ekloge Ribanje i
ribarsko

prigovaranje

progovara,

prolaznosti

ivota

kao

racionalnoj pojavi koja eka sve ljude: Kud oni pojdoe i mi emo
iti, / i gdi svi dojdoe mi emo prispiti. Nasuprot njemu, Gunduli
progovara

patetinim

kienim

stilom

(koneta,

razgranata

metaforika) o goruem teolokom problemu svojeg vremena kroz

dva glasa od kojih jedan se nada oprostu, a drugi grijei. Suze sina
razmetnoga idealno se uklapaju u protureformaciju svoga vremena
s naglaavanjem povratka Katolikoj crkvi te nadom, molitvom i
kajanjem kao elementima preko kojih se moe stei oprost od
grijeha. Religiozna poema sroena je u osmerakim sestinama s
rimom ABABCC. Razgranatim konetima i osmerakim sestinama na
tokavici Gunduli postie savrenu baroknu ritminost istiui
ispovjedniki ton i kasnije pokajanje. Navedene dvije sestine

iz

drugog su dijela poeme: Spoznanje. Smrt ne gleda niije / jednako

se od nje tlae / siromane kuarice / i kraljevske tej polae; ovom
kontrastnom metaforom Gunduli progovara o prolaznosti ivota te
da smrt ne gleda niije lice anjui ivote svojom kosom.
Petar Hektorovi ponosno govori o baini (zemlji i ljudima)
uz uvoenje teme pejzaa i svijesti o vrijednosti narodnog (pukog)
stvaralatva. U Drugi dan umetnuti su notni zapisi i dvije dulje
bugartice: Kraljevi Marko i brat mu Andrija te Radoslav
Siverinac i Vlatko, udinski vojvoda. U putopisu, idilinom epu,
ribarskoj eklozi i poslanici Ribanje i ribarsko prigovaranje prvi se
puta pojavljuje zapis narodnih pjesama zajedno s notama to je
ukazalo na svjesnost vrijednosti narodnog blaga (stvaralatvo).

~2~

Naslov djela upuuje itatelja na dvije razine djela: realistiko

(ribanje = ribarenje) i pouno (prigovaranje = razgovaranje).
Iako obojica knjievnika u navedenim ulomcima progovaraju o
istoj problematici, meu njima postoje razlike u pogledu na ljudski
ivot zbog razliitih razdoblja u kojima stvaraju. Hektorovi pokazuje
da dodir ovjeka s prirodom oslobaa od svakodnevnih briga i
nostalgino se prisjea palih vitezova, knezova i vojvoda: Gdi su sad
vitezi od kih pripivaste, / vojvode i knezi kojih spominjaste?/../ Vrime
jih odnasa kako se ne uje/ i dila e naa, smart bo sve skrauje,
dok Gunduli govori da se moramo pokajati za grijehe i prikloniti vjeri
dok ne bude kasno jer smrt dolazi nenajavljeno i pred sobom sve
satire: se je prid njom na ognju slama: / gluha i slijepa bez obzira, /
kud prohodi, sve satira. Hektorovi je u pravu, priroda i njena
ljepota su utoite za bijeg od jednolinosti ljudskog ivota i tereta
koji svaki ovjek nosi.

~3~