Professional Documents
Culture Documents
Aristotel - Nikomahova Etika PDF
Aristotel - Nikomahova Etika PDF
145 02
C I P - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina biblioteka, Z a g r e b
U D K 17.01/. 02
ARISTOTELES
Nikomahova etika / Aristotel ; prijevod s izvornika, biljeke
i rjenik nazivlja Tomislav Laa ; predgovor i filozofijska redaktura
Danilo Pejovi. - Z a g r e b : G l o b u s , 1988. - X X X I X . 269 str. ; 22 cm.
(Biblioteka Episteme)
Prijevod djela: ' E t n i k a Nikomaheia / Aristoteles. - Novi otisak izd. iz
1982. u nakl. SNL. - Aristotelova praktina filozofija i etika; str.
VXXXIX. - Pogovor prevoditelja: str. 2 4 3 - 2 4 8 . - Grko-latinskohrvatski rjenik temeljnih pojmova ili nazivaka: str. 25 1-269. - Biblio
grafija i biljeke uz tekst. - Kazalo.
ISBN 86-343-0376-4
1 PREDMET I METODA
1. Kao na tolikim drugim podrujima filozofije i zna
nosti Aristotel je krio d putove filozofije ljudskim
drvarima (Eth. Nic. X,10, 1181 b 15:
&
),1
i taj posao nazvao praktinom filozofi
jom obuhvaajui posebne discipline etiku, ekonomiku
i politiku. Mi emo se zasad zaustaviti samo pri etici, nje
zinu mjestu u praktinoj filozofiji i poloaju ove posljed
nje u Aristotelovu miljenju kao cjelini 2 .
Ako je svaka spoznaja ili praktina ili poietika ili teo
retska (Met. V, 1, 1025 b 25), onda praktina filozofija
tvori zasebnu i osebujnu sferu istraivanja koja se ne mo
e svesti ni na teoretsko ni na poletiko podruje. Jer tu
nije rije ni promatranju ni tvorenju, emu ras
pravljaju odgovarajue grane filozofije i njihove posebne
discipline, nego ovjejem djelovanju ili injenju, inima ili inidbama. Kad je tako, onda se ponajprije po
stavlja pitanje kako se i uope po emu razlikuju tri
glavna filozofska podruja, a zatim se pita u emu je
osebujnost podruja prakse i praktinoga te ono zahtijeva
specifian pristup i njemu valja razviti posebnu filozo
fiju? Tek kada se s time makar u glavnim potezima upo
znamo bit emo pripremljeni za razumijevanje Nikomahove etike, pojedinosti njezine tematike te odnosa etike
i politike kako ih vidi Aristotel u tom uvenom spisu koji
zacijelo spada meu njegove najoriginalnije.
1
XIII
lokupnog znanja i njegova pozivanja na sensus communis na tragu humanistike tradicije (koji nije isto to i
consensuis gentium)8.
Mogli bismo moda s nae strane dodati da model Ari
stotelove kritike Platonove ideje dobra koja praksu ob
jektivno svodi na teoriju jo i danas aktualan i pouan u
svjetlu diskusija i prijepora u filozofiji i znanosti naega
stoljea. Poznato novokantovsko razlikovanje nomotetikih
i ideografskih znanosti kao i Diltheyovo suprotstavljanje
objanjenja i razumijevanja kao specifinih metodi
ka prirodnih i duhovnih znanosti kree se u biti oko istog
problema mogunosti spoznaje onoga to se mijenja s o
vjejim opstankom u svijetu i sitoga je povijesno. Heideggerova hermeneutika tubitka kao analitika egzistencije umila je epohalan prodor svojom hermeneutikom disku
sijom kartezijanske ontologije 'svijeta' 9 ukazavi na zapalost novovjekovne metafizike u okotalu ontologiju
stvari (Dingontologie) svodei cjelokupno bie u svijetu
na prirodnu stvarnosnost (Naturdinglichkeit), ali tek je
njegovim nastavljaima Gadameru i Ritteru polo za ru
kom da pokau koliko suvremeno filozofsko miljenje
duguje Aristotelu ba kao utemeljitelju praktine filozo
fije uope, a napose etike i politike kao samostalnih disci
plina.
Odatle je vidljivo da status praktine filozofije danas
jednako kao i ontoloka fundiranost drutvenih i hu
manistikih znanosti moe biti prijeporan i ostaje na
izgled takav vjerojatno samo za filozofski naivne pozitiviste. Naprotiv, filozofski relevantne rasprave biti prak
se i praktine spoznaje, metodi istraivanja, domaaju
i vaenju njezinih iskaza u praktinim (moralnim, dru
tvenim, duhovnim) znanostima pokazale su upravo pro
tivno, otvorile niz novih pitanja i problema, ali se pri tom
sveudilj potvruje da su obrisi stoernih rjeenja antici
pirani ve u Nikomahovoj etici. tome rjeito govore i
XIV
XV
II E T I K A I POLITIKA
1. Kada je rije Aristotelovoj praktinoj filozofiji ko
ja se s obzirom na predmet postupno diferencira na
etiku, ekonomiku i politiku, obino se ove discipline poi
maju razdvojeno i gubi se iz vida njihovo bitno jedinstvo
to proizlazi iz prirode sama djelovanja, domaaja prakse
i cilja inidbe. No jo se ee zaboravlja da ta cjelina, a
prema tome i njezini dijelovi, bivaju razumljivi samo ako
se promatraju u sklopu cjelokupnosti Aristotelova milje
nja kao nune posljedice njegovih opih poela. Stvar je
dakle u tome da se ponajprije uoi kako i zato ovjeje
djelovanje kao praksa ili inidba koja tei prema svom
cilju odgovora temeljnim s t r u k t u r a m a Aristotelove on
tologije, teoretske filozofije kako nara ona predlei u Ari
stotelovoj Fizici i Metafizici.
No i itu postoje neke stare predrasude. Govora li se tako
teleolokoj strukturi prakse i tehnike doputa se da te
djelatnosti, pa ak i sve djelatnosti kao takve, doista tee
nekoj svrsi i mogu se stoga razumjeti samo kao svrsi
shodne (svrne), ih jo bolje, budui da su ovjeje ili
promiljene svrhe na djelu opravdano je shvate li se ove
kao smiljeni ciljevi, jer se svjesna svrsishodnost odre10
Hermeneutik und Ideologiekritik. Mit Beitrgen von Karl-Otto Apel, Claus von Bormann, Rdiger Bubner, Hans-Georg
Gadamer, Hans Joachim Giegel, Jrgen Habermas, Frank
furt/Main 1971.
11
tome svjedoi ak i analitiki pristup problemu. Usp.
G. H. von Wright, Explanation and Understanding, Ithaca 1971,
i prijevod A. Pavkovia, Objanjenje i razumevanje, Beograd
1975.
XVI
NIKOMAHOVA ETIKA
XVII
XIX
XX
Tipine primjere takva poimanja pruaju Hobbes i Machiavelli. Hobbes polazi od naelne oprenosti ljudske priro
de i dobra drave, moralnosti i politike, kako bi suverenu dao
pravo da ih dravnom silom pomiri u interesu graanskog
mira. Machiavelli pak, slino Hobbesu, smatra da su za odr
anje drave doputena sva sredstva prihvaajui tako ra
scjep izmeu morala i politike. Tek Hegel na Aristotelovu
tragu ponovo uspostavlja njihovo jedinstvo, a razdvojenost
ovjeka i graanina u graanskom drutvu pokuava nadma
iti u udorednosti drave. Usp. Osnovne crte filozofije prava,
prijevod D. Grlia, Sarajevo 1964.
XXI
I I I ETIKA I SLOBODA
1. Aristotelova etika, kako vidjesmo, dananjem ovjeku
postaje pristupana i razumljiva samo ukoliko se on pret
hodno upozna s pojmom praktine filozofije, te shvati ne
razdvojno jedinstvo etike i politike. Meu Aristotelo
vim spisima posveenim praktinoj filozofiji Istie se na
prvom mjestu Nikomahova etika i dosad je bila rije
njezinu opem filozofskom znaenju kao svojevrsnoj sin
tezi grkog udorea i politikog ivota to su koncentri
no ogleda u filozofskom poimanju ovjeka, emu ne
posredno nita ne govori teoretska filozofija. No ta knjiga
i kao filozofska etika u kojoj predlei izvanredan primjer
utemeljivanja i razradbe te discipline ve vie od dva tisu
ljea u evropskoj duhovnoj povijesti slui kao uzvien
obrazac i m u d r i uzor svake prave etike. Nijedna (kasnija
XXII
ivota uz prikladnu dastatnost vanjskih dobara ili nepotrebitost? Dosad je njoj bila rije samo u glavnim
crtama.
5. Ako je blaenstvo djelatnost due prema 'kreposti, a
sama je dua sastavljena od razumskoga i nerazumskog
dijela, u tom nerazumskom dijelu uz hranidbeno-raslinski
opet ima jedan dio koji se dodue opire razumu i bori
protiv njega, ali na neki nain i sudjeluje u njemu. To
je onaj udni dio due ili nagon koji je najdjelotvorniji u
snu (1102 b 5), a na javi potie ovjeka na djelatnost tkao
poriv i u kreposna je ovjeka podreen razumu da ga
ovaj obuzdava i vodi. Dananjim jezikom reeno to je ono
to zovemo voljom, a bez njezina poticaja kao pokretne
snage nema djelatnosti!
Shodno toj dvostrukoj naravi due i kreposti se dijele
te imogu biti razumske i udoredne (1103 a 5:
. . . 9), pa su tako npr. mudrost razboritost ra
zumske (ninske) krepostima plemenitost i umjerenost udo
redne. Na taj se nain tako zamiljenim pojmom kreposti
osigurava i uva jedinstvo due kao volje i razuma, inte
gritet osobe i nerazdvojnost etike i znanosti, to se u no
vome vijeiku postepeno gubilo sve do romantikog protivnitva due i duha (L. Klages) i zakanjelog spaava
nja izgubljene savjesti znanstvenika u naim danima . . .
Pitanje je sada: kako se te kreposti mogu stei kao
stanja, jer se nitko ne raa krepostan ni poroan nego to
tek postaje djelatnim ivotom. Dok se razumske kreposti
stjeu i dobivaju poukom za to treba iskustva i vreme
na, udoredne se kreposti stjeu navikom ili obiajem u
prilog emu Aristotel navodi i etimologiju rijei ^
udoree io se razvila iz rijei obiaj, navada
(1103 a 17), pa se tako vjebanjem stekla navada a narav
ili ud ovjeka dobila svoj red, to i mi izraavamo naim
rijeima: udoree, udorednost, djelorednost. Uitelj udorednosti nije prema tome naprosto vlastita ud nego
udoredni poredak ljudske zajednice, obiaji su i navade
postali pravila ponaanja, ili modernije reeno, to su
norme djelovanja.
Kreposti se dakle ponajprije ne stjeu roenjem niti
se ue poput teoretskoga znanja, jer kako to Aristotel
opetuje etika se ne prouava da bi se naprosto znalo
to je krepost, nego zato da bismo postali dobri (1103 b 2).
No kako i na koji nain to poblie postii, lima li moda
neko naelo kreposti?
XXVI
XXVIII
Vorlesungen ber die Philosophie der Geschichte; Theorie-Werkausgabe Band 12, Frankfurt/Main 1978, S.31; Filozofija
povijesti; prijevod V. Sonncnfelda Zagreb 1951, str. 3435:
Tek je u Grcima sinula svijest slobodi, a zato su i bili
slobodni, ali su oni kao i Rimljani, znali samo da su neki slo
bodni, ne ovjek kao takav. To nisu znali ak ni Platon ni
Aristotel. Zato su Grci imali ne samo robova, uz to im je
bio vezan ivot i bit njihove lijepe slobode, nego i sama nji
hova sloboda bila je dijelom samo sluajan, prolazan i ograni
en cvijet, a dijelom ujedno tvrdo ropstvo onoga ovjeno
ga, humanog.
XXX
XXXII
XXXIII
XXXV
S. th. 12 i 22.
Kritika praktinog uma, prev. V. Sonnenfcld, Zagreb 1956
str. 97.
24
Nicolai Hartmann, Ethik, Berlin 21935, S.108. Usp. i nau
kritiku toga pseudoplatonizma: Realni svijet, Temelji onto
logije Nicolaia Hartmanna, Beograd 1960, str. 90.
23
XXXVIII
NIKOMAHOVA ETIKA
pa moda je i ta okolnost
etika u kasnijim kriznim
pokuajima obnove uvijek
praktinu aktualnost.
Danilo
Pejovi
I.
I.
2
3
II.
Izvorno ,
vojskovodstvo, vojvodstvo,
znanost voenju rata, za razliku od , bojne,
vojne ili ratne slube, vojnitva (o. p.)
1
1094 a
5
10
15
20
3
4
5
6
7
III.
2
3
4
25
1094 b
6
7
10
15
IV.
2
20
3
25
1095 a
10
2
15
20
25
6
7
V.
2
30
10
1095 b
1
Prema Pitagori, koji je tri vrste ljudi usporedio
s tri vrste posjetilaca javnih priredaba: trgovci, na
tjecatelji i gledatelji (s ime je izvorno u vezi 6
doslovno 'promatraki ivot'. Otu
da i nauk tri vrste ivota).
2
Posljednji asirski kralj, glasovit po svojem raskoju i mekoputnosti.
5
Posrijedi su ili filozofovi popularniji sastavci ili
javna predavanja (izvorno e).
4
To jest u X knjizi.
20
25
30
1096 a
10
VI.
Moda je bolje da istraimo Dobro uope i razvidimo to ono znai, iako je takvo istraivanje
tegotno zbog toga to su nama dragi ljudi uveli
oblike. 1 Pa ipak je naime bolje, a i potrebno, radi
obrane istine, odbaciti i ono to nam je blisko,
osobito kad smo ljubitelji mudrosti; jer iako nam
je oboje drago, treba dati prednost istini. Oni koji
uvedoe ovaj nauk nisu postavili pralikove ()
u kojima su priznali prvanje i potonje, zbog ega
i nisu razvili jedan oblik za sve brojeve. Ali 'do
bro' se kae i za 'tostvo' 2 i za kakvou i za od
nos, doim ono sito je po sebi ili bivstvo 5
prema naravi je prvotnije od odnosa (jer je on
kao prirastak i pripadak bia), tako da za sve njih
ne moe biti jedan zajedniki Oblik. Uz to, 'do
bro' ima isto toliko znaenja koliko i bie (kae
se, naime, i za bivstvo, kao Bogu i umu; i za
kakvou, to jest krepostima; pa za kolikou,
onome to je umjereno; za odnos, korisnome;
za vrijeme, pravodobnome, te za mjesto, po
godnome i slino), tako da bjelodano ne moe biti
togod zajedniko, sveope i jedno: tada se, naime,
ne bi pridavalo svima tim kategorijama, nego samo jednoj. I zatim, kako stvarima to potpadaju
pod jedan Oblik postoji i jedna znanost, postojala
bi i jedna znanost svim tim dobrima. Postoje,
meutim, mnoge znanosti ak i stvarima to
idu u jednu kategoriju; kao na primjer pravodobnost, kojom se u ratu bavi vojnika a u bolesti
lijenika znanost; ili pak primjerenost, koja je
pri ishrani briga lijenike znanosti a pri naporu
tjelovjebe. Mogao bi tkogod zapitati to li hoe
rei kad kau 'neto samo po sebi', ako je ve i
u ovjeku po sebi i u pojedinom ovjeku odredba
ovjeka jedna te ista, jer kao ovjek oni se nee
1
15
6
7
8
20
25
10
30
11
35
1096 b
10
15
20
13
14
15
16
VII.
Misli se na metafiziku.
2
Izvorno , rukotvorac, umjetnik, obrtnik
ili uope: svaki vinik ili znalac (o. p.).
8
25
2
30
3
35
197 a
5
5
10
6
5
20
25
30
1097 b
10
14
15
15
20
6
16
25
17
30
18
19
1098 a
20
I I I . 14
11
10
15
25
30
JQ98 b
21
22
23
VIII.
3
4
5
6
grijeili u cijelosti, nego su prije u pravu u jednome od toga ili u veini stvari. Naa odredba je u
30
skladu s onima koji kau da je blaenstvo kre9 post i neka posebna krepost, jer krepost sadrava
kreposnu djelatnost. Ali nije mala razlika postavi
li se najvie dobro u posjed ili u uporabu, u sta
nje uma ili u djelovanje. Stanje, naime, moe
postojati bez ikakva dobra uinka kao kad
1099 a
ovjek spava ili je kako drukije nedjelatan ,
dok djelovanje ne moe: takav e po nunosti dje
lovati, i dobro djelovati. Kao to ni na olimpij
skim priredbama ne stjeu vijenac oni najkrasniji
i najsnaniji, nego oni to se natjeu (jer od tih
neki pobjeuju), tako i oni koji djeluju s pravom
5
postaju dionicima krasota i dobrota u ivotu. A
10 njihov je ivot i sam po sebi ugodan. Jer ugoda
je duevno iskustvo; svakomu je, naime, ugodno
ono ega se kae da je ljubitelj, pa je tako konj
ugodan ljubitelju konja, prizor ljubitelju prizora,
10
i na isti nain pravedni ini ljubitelju pravedno
sti i openito kreposna djela ljubitelju kreposti.
11 Veini ljudi ugode se sukobljavaju jedne s dru
gima, jer nisu takve po naravi, dok su ljubitelji
ma ljepote ugodne one stvari koje su ugodne po
naravi; takva su i djela to su u skladu s krepo12 u, pa su ona ugodna i takvima a i sama po sebi.
Njihovu ivotu ne treba stoga nikakva ugoda kao
15
nekakav priivak, nego on posjeduje ugodu u sebi
samome. Uz to to je reeno, nije ni dobar nitko
tko ne uiva u lijepim djelima, jer nitko ne bi
nazvao pravednim onoga tko ne uiva initi pra
vedna djela, niti slobodoumnim onoga tko ne ui
va u slobodoumnim inima, te isto tako i u dru- 20
13 gim sluajevima. Ako je tomu tako, onda su djela
u skladu s krepou doista ugodna sama po sebi.
A uz to su i dobra i lijepa, i to oboje u najvioj
mjeri, jer izvrsnik lijepo prosuuje njima, pro14 suuje onako kako ve rekosmo. Dakle, blaen
stvo je i najbolje i najljepe i najugodnije, i ta
se svojstva ne razdvajaju kao prema delskome
25
natpisu:
8
8
10
15
20
9
25
13
15
16
17
IX.
2
3
4
5
najbolje
30
1099 b
10
10
15
X.
2
20
11
6
7
10
20
11
25
30
12
35
] ]00 b
13
5
16
2 NIKOMAHOVA ETIKA
17
10
15
20
25
30
35
1101 a
14
15
16
XI.
2
3
4
5
10
XII.
2
15
3
20
4
25
5
30
6
35
1101 b
19
12
15
20
25
30
XIII.
2
3
4
5
6
7
se ine lijepa djela; dok se hvalospjevi tiu postignua, kako tjelesnih tako i duevnih. 1 Ali po
drobnija raspra tome svakako je primjerenija
onima koji se posebni je pozabavie hvalospjevi
ma. Nama je jasno, na temelju onoga to je ve
reeno, da je blaenstvo jedna od stvari koje su
asne i savrene. A ini se da je tako i zbog toga
to je ono poelo; jer radi njega svi inimo sve
ostalo, te drimo da je poelo i uzrok dobara
neto asno i boansko.
Budui je blaenstvo djelatnost due prema savrenoj kreposti, valja razvidjeti to je krepost;
tako emo moda bolje uvidjeti i to je blaenstvo. Vjeruje se kako je istinski dravnik onaj
tko se najvie potrudio upravo oko toga; jer eli
svoje sugraane uiniti dobrim i poslunim prema zakonima. Primjer toga imamo u zakonodavcima Kreana i Lakedemonaca 2 i slinih koliko ih
je bilo. Ako ovo razlaganje pripada znanosti
dravi, jasno je da e istraivanje biti u skladu
s naom nakanom sa samog poetka. A_bjelodano
je kako je ljudska krepost ona koju treba razmo
triti, jer dobro koje smo traili bilo je ljudsko
dobro i blaenstvo ljudsko blaenstvo. Pod ljudskom krepou ne podrazumijevamo onu tijela,
nego onu due, a i blaenstvo nazivamo djelatnou due. Ako je tomu tako, oito je kako drav
nik treba znati togod dui kao to onaj tko
lijei oi mora znati i cijelome tijelu, i to jo
vie zbog toga to je znanost dravi i aenija
i bolja od lijenikog umijea, a i meu lijenicima oni najobrazovaniji uveliko se trude oko zna
nja tijelu. Stoga dravnik mora prouavati du
u, prouavati je radi dotinog predmeta i onoli
ko koliko dostaje za pitanja to se istrauju. Jer
istraivati jo pomnije bilo bi vie negoli zahtijeva na zadatak.
1
iroko uzeto, hvala (e; tie se ocjene ka
kvoe, i poticaj je da se ona odri i pobolja; dok
se hvalospjevom (e) nagrauje ono to je ve
ostvareno.
2
Aristotel, Politika (II, 6, 7).
20
9
35
10
1102 a
11
13
10
15
12
13
14
15
20
25
1
30
1102 b
10
15
16
17
18
19
20
25
II.
30
1103 a
3
5
4
10
15
20
25
30
II.
g r a d e i p o s t a j e m o graditelji i citarajui c i t a r a i ;
isto t a k o , inei p r a v e d n a djela p o s t a j e m o pravedni, inei u m j e r e n a u m j e r e n i i inei h r a b r a
djela h r a b r i . t o m e svjedoi o n o t o se d o g a a
u d r a v a m a . Zakonodavci navikavajui ih ine
g r a a n e d o b r i m a , i to je elja s v a k o m u zakono
davcu, te o n i koji toga ne p o l u e p r o m a e , i u
t o m e s e razlikuje d o b a r u s t a v o d loega.
I dalje, po i s t i m u z r o c i m a i po i s t i m sredstvi
ma svaka k r e p o s t i n a s t a j e i p r o p a d a , a slino i
svako u m i j e e ; n a i m e , iz c i t a r a n j a p o s t a j u i d o b r i
i loi c i t a r a i . A p r i m j e r e n o t o m e i graditelji i svi
ostali; p o d o b r o j gradnji p o s t a t e d o b r i graditelji, a po looj loi. Ako ne bi bilo tako, n i t k o ne
bi t r e b a o uitelja, nego bi se svi r a a l i ili d o b r i
ili loi. T a k o je i s k r e p o s t i m a ; po svojim i n i m a
u o d n o a j i m a s d r u g i m l j u d i m a p o s t a j e m o prav e d n i ili n e p r a v e d n i , a po svojim i n i m a u pogi
belji n a v i k n u t i s t r a h o v a t i ili u z d a t i se, b i v a m o
h r a b r i ili straljivi. I s t o je t a k o i sa eljama i
s r d b a m a : j e d n i ljudi p o s t a j u u m j e r e n i i blago u d n i , drugi n e o b u z d a n i i rasrdljivi, ponaajui
se na j e d a n ili na drugi n a i n u tim o k o l n o s t i m a .
J e d n o m rijeju: iz j e d n a k i h d j e l a t n o s t i n a s t a j u i
j e d n a k a s t a n j a . Stoga djelatnosti m o r a j u i m a t i
s t a n o v i t u k a k v o u ; j e r njihovim r a z l i k a m a odgo
v a r a j u s u s l j e d n a stanja. N a i m e , nije mala razlika
da li je t k o g o d od m l a d o s t i n a v i k n u o na ovakve
ili o n a k v e obiaje, nego je o n a velika, pa i cjelo
k u p n a razlika.
B u d u i s a d a n j e istraivanje nije r a d i znanstvene spoznaje, k a o u d r u g i m g r a n a m a (jer ne prou
a v a m o k a k o b i s m o spoznali to j e k r e p o s t , nego
d a p o s t a n e m o dobri, inae n a m ona n e b i n i t a
koristila), n u n o je razvidjeti o n o to se tie dje
latnosti, n a i m e : k a k o ih t r e b a izvriti, j e r k a o
to r e k o s m o o n e o d r e u j u susljedna stanja.
Z a t i m , da t r e b a djelovati p r e m a p r a v o m naelu
z a j e d n i k a je znaajka i m o r a se p r e t p o s t a v i t i
e m u e se poslije govoriti: 1 i to je p r a v o naVI. 13.
24
3
1103 b
10
6
15
20
25
2
8
39
9
elo i k a k o se o d n o s i p r e m a o s t a l i m k r e p o s t i m a .
Nu prije nek se p r i s t a n e na to da se cijeli pou
ak inidbi m o r a izloiti u o c r t u a ne u t o n i m
1
p o j e d i n o s t i m a , k a o to r e k o s m o i u p o e t k u , da
takva izvjea t r e b a zahtijevati u s k l a d u s gradi
vom. U s t v a r i m a koje se tiu u d o r e d n i h i n a i
p r o b i t a n o s t i n e m a niega vrstoga k a o ni u pitan j i m a zdravlja. B u d u i je t a k v o o p e n i t o izvjee,
j o je m a n j e t o n o s t i u o n o m e p o j e d i n a n i m
sluajevima; k a k o oni n e p o t p a d a j u n i p o d k a k v o
znanje n i s t r u k o v n u p r e d a j u , m o r a j u uvijek s a m i
djelatelji uvidjeti t o j e p r i m j e r e n o prigodi, k a o
u lijenikom i k o r m i l a r s k o m u m i j e u . Ali i a k o
j e n a e s a d a n j e izlaganje takvo, m o r a m o poku
ati pomoi u t o m e .
Prvo, dakle, t r e b a r a z m o t r i t i ovo: k a k o je na
rav tih stvari da ih u n i t a v a m a n j a k i viak, k a o
to vidimo u sluaju snage i zdravlja (jer se k o d
nevidljivih p r e d m e t a t r e b a posluiti svjedoan
s t v o m onih vidljivih); n a i m e , i p r e t j e r a n a i m a n j kava vjeba u n i t a v a snagu, j e d n a k o k a o to i
suvino i m a n j k a v o jelo i pilo u n i t a v a zdravlje,
dok ga p r i m j e r e n a koliina i s t v a r a i poveava i
odrava. A t a k o je i s u m j e r e n o u , h r a b r o u i
ostalim k r e p o s t i m a . Onaj t k o od svega bjei i boji
se i n i e m u se ne o p i r e p o s t a j e plaljivac; o n a j
p a k tko se niega ne boji i srlja u sve p o s t a j e
d r z a k ; isto t a k o onaj t k o se u p u t a u svaku na
sladu i ne sustee se ni od kakve p o s t a j e neobuz
d a n , d o k onaj t k o izbjegava sve uitke, p o p u t pri
p r o s t i h osoba, p o s t a j e neosjetljiv. Dakle, u m j e r e nost i h r a b r o s t u n i t a v a j u i viak i m a n j a k , dok
ih s r e d n o s t odrava.
Ali ne bivaju od njih i zbog njih s a m o njihovi
n a s t a n c i , p o r a s t i i p r e s t a n c i , nego e se i njihove
djelatnosti odvijati u n j i m a ; t a k o je u svih vi
dljivijih p r i m j e r a , k a o u sluaju snage; o n a nastaje o b i l n o m h r a n o m i m n o g i m n a p o r i m a , to
e opet najbolje u z m o i s n a a n ovjek. T a k o je
1094 b 1127.
25
1104 a
10
15
20
25
30
35
1104 b
10
15
20
26
25
30
35
1105 a
10
N e k , dakle, b u d e k a k o j e r e e n o , d a s e k r e p o s t
bavi u i c i m a i b o l i m a , te da od p o s t u p a k a od
k o j i h n a s t a j e od t i h i r a s t e (a i p r o p a d a , a k o n i s u
takvi) i da p o s t u p c i od kojih je n a s t a l a t v o r e i
s a m u njezinu d j e l a t n o s t .
M o g a o bi t k o g o d u p i t a t i k a k o m o e m o rei da
m o r a m o p o s t a t i p r a v e d n i inei p r a v e d n a djela,
a u m j e r e n i inei u m j e r e n a . N a i m e , a k o ljudi i
ne p r a v e d n a i u m j e r e n a djela, ve su p r a v e d n i i
u m j e r e n i , u p r a v o k a o i a k o tuju slovnika 1 i
glazbena pravila, oni su slovniari 2 i glazbenici.
Ili p a k nije t a k o ni u u m i j e i m a ? Slovniki se
moe togod n a i n i t i i sluajno ili na t u i p o t i c a j .
ovjek e, dakle, biti slovniar tek o n d a k a d je
n a i n i o t o g o d slovniki i na slovniki n a i n ,
n a i m e : k a d u i n i t o g o d p r e m a slovnikom znanju u sebi s a m o m e . Uz to, nije slino o n o t o
se zbiva u u m i j e i m a s o n i m to se zbiva s kre
p o s t i m a ; t v o r e v i n e u m i j e a i m a j u svoje d o b r o u
sebi; n j i m a d o s t a j e da n a s t a n u sa s t a n o v i t i m svoj
s t v o m ; ali a k o p o s t u p c i t o n a s t a j u u s k l a d u s
k r e p o s t i m a i m a j u n e k a k v o svojstvo, zbog toga ni
su uinjeni ni p r a v e d n o ni u m j e r e n o , nego t e k
k a d njihov izvritelj i djeluje u s t a n o v i t u s t a n j u ,
n a i m e : prvo, a k o to ini znlice, d r u g o a k o izabi
re p o s t u p k e i a k o b i r a r a d i njih samih, i t r e e
a k o to ini u p o s t o j a n u i n e p r o m j e n j i v u raspolo
enju. A to izuzev z n a n j a ne u b r a j a se u
uvjete p o t r e b n e za u m i j e a ; d o i m k a o uvjet za
k r e p o s t i s a m o znanje n e m a nikakve teine ili i m a
m a l o , dok ostali zahtjevi n i s u od m a l e nego od
p o s v e m a n j e vanosti, u k o l i k o n a i m e k r e p o s t i i
n a s t a j u iz e s t a injenja p r a v e d n i h i u m j e r e n i h
djela. Dakle, djela se nazivaju p r a v e d n i m i umjer e n i m k a d s u takva kakva b i poinio o n a j t k o j e
p r a v e d a n ili u m j e r e n . A p r a v e d a n i u m j e r e n nije
o n a j t k o ih tek poinja, nego t k o ih t a k o e r po-
1
2
28
15
20
V.
25
30
inja t a k o k a k o bi ih inili p r a v e d n i i u m j e r e n i
ljudi. P r a v o se stoga kae k a k o p r a v e d a n ovjek
postaje inei p r a v e d n a djela, a u m j e r e n inei
u m j e r e n a ; a k o takva s m n e poinja, n e m a n i
n a j m a n j e vjerojatnoe d a i k a d p o s t a n e d o b a r .
10
15
N a k o n toga valja razvidjeti t o je k r e p o s t . Budui je ono t o se nalazi u d u i t r o s t r u k o uvstva, s p o s o b n o s t i , stanja k r e p o s t m o r a biti jed n o od toga. uvstvima n a z i v a m u d n j u , srdbu,
s t r a h , d r s k o s t , zavist, r a d o s t , n a k l o n o s t , m r n j u ,
enju, l j u b o m o r u , milost, u o p e osjeaje koje
p r a t i uitak ili bol. S p o s o b n o s t i m a n a z i v a m o n e
stvari po k o j i m a bivamo uvstveni, k a o k a d uzm a e m o s r d i t i se, utjeti bol ili se smilovati. Sta
njima nazivam o n o po e m u s m o d o b r o ili loe
u o d n o s u na uvstva, kao t o p r e m a s r d b i stoji
mo loe a k o je u t i m o p r e j a k o ili p r e s l a b o , a do
b r o a k o po s r e d i n i . I s t o je i s o s t a l i m uvstvima.
4
20
25
Nu ni k r e p o s t i ni p o r o c i n i s u uvstva, j e r n a s
n e nazivaju n i v r s n i m a n i l o i m a p r e m a n a i m
uvstvima, nego p r e m a n a i m k r e p o s t i m a i poro30
cima, i j e r n a s niti hvale n i t i k u d e p r e m a n a i m
uvstvima (ne pohvaljuje se n a i m e onaj t k o se
boji ili srdi, niti se p a k k o r i onaj t k o se n a p r o s t o
srdi, nego zbog n a i n a k a k o to ini); d o i m n a s
hvale ili k u d e p r e m a n a i m k r e p o s t i m a i poroci- l106 a
ma.
1105 b
n u t i , a k a d se tie k r e p o s t i i p o r o k a , ne kae se
p o k r e n u t i , nego s m o u n e k a k v u s t a n j u .
5
Zbog toga o n e i n i s u s p o s o b n o s t i . N a i m e , n a s
n e nazivaju n i d o b r i m a n i l o i m a n a p r o s t o zbog
toga t o m o e m o uvstvovati, niti p a k n a s hvale
ili k u d e ; mi s m o s p o s o b n i po naravi, ali ni d o b r i
ni loi ne b i v a m o po naravi, e m u s m o ve p r i j e
govorili. 1
VI.
2
N u t r e b a rei n e s a m o t a k o d a j e k r e p o s t
stanje, nego i k a k v o je. Valja stoga kazati, k a k o
svaka k r e p o s t i ini d o b r o m s t v a r koje je k r e p o s t
i j o o m o g u u j e da o n a d o b r o djeluje, k a o t o
k r e p o s t 2 o k a ini v r s n i m i o k o i njegov u i n a k , pa
po k r e p o s t i o k a d o b r o v i d i m o . Slino t a k o i kre
post k o n j a ini k o n j a v r s n i m i d o b r i m u t r a n j u ,
n o e n j u j a h a a i d o e k i v a n j u neprijatelja. Ako
je stoga t a k o u s v e m u , o n d a e i ovjekova kre
p o s t biti s t a n j e po k o j e m ovjek biva d o b a r i po
k o j e m e p r u i t i d o b a r uin. Ve s m o rekli, 3 k a k o
e to biti, ali e se j o razjasniti r a z v i d i m o li i
kakva je njezina n a r a v .
3
4
U s v e m u to je n e p r e k i d n o i djeljivo m o e se
uzeti ili vie ili m a n j e ili j e d n a k o , i to bilo u
s a m o j stvari, bilo u o d n o s u p r e m a n a m a . J e d n a k o
je s r e d i n a i z m e u suvika i m a n j k a . U s a m o j
stvari s r e d i n o m n a z i v a m o ono to j e j e d n a k o uda
ljeno od o b a kraja, to je j e d n o i isto svima lju
d i m a ; a u o d n o s u p r e m a n a m a , o n o to nije ni
suviak ni m a n j a k , koje o p e t nije ni j e d n o ni
isto svima l j u d i m a . N a i m e , a k o j e deset m n o g o ,
5
7
10
5
15
20
10
25
11
30
12
1103a 18b2.
Izvorno , uz temeljno znaenje krepost, zna
i i valjanost, uinkovitost, savrenost i izvrsnost,
kojoj je najblii smisao u dotinom sluaju (o. p.).
3
1104a 1127.
2
30
(za ).
31
35
1106 b
5
10
15
20
25
13
14
15
16
17
18
19
20
35
0
1107
15
20
1
2
32
3 NIKOMAHOVA ETIKA
33
34
13
14
15
16
25
Postoje srednosti i meu uvstveninama i uvstvima. Tako stidljivost nije krepost, pa ipak
se pohvaljuje stidljiv ovjek. A i u tome se je
dan naziva srednjim, a jedan pretjeranim, kao
to je smeten onaj tko se svega stidi; doim
onaj kojemu toga manjka ili toga uope nema
taj je bestidan, a onaj srednji je stidljiv. Pravedna zlovolja je srednost izmeu zavisti i zluradosti; to su stanja to se tiu bola i uitka
zbog onoga to se dogodilo naim blinjima.
Onaj tko je pravedno zlovoljan osjea bol zbog
neijeg nezasluena blagostanja; zavidnik pre
tjeruje u tome pa osjea bol zbog svake dobre
kobi, dok zluradici toliko manjka da outi bol 1 ,
te se dapae raduje. Nu o tome e biti prigode
da se raspravi drugdje .O pravednosti, budui da
nije jednoznana, razluit emo opisavi ostalo
dvije njezine vrste i razjasniti kako je svaka
od niih srednost. 3 (A isto tako i razumskim
4
krepostima) .
30
3*
35
35
1108 b
10
VIII.
2
'
15
20
IX.
25
3
30
35
1109 a
10
15
25
30
33
35
1109 b
III.
10
15
2
3
20
25
Budui se krepost bavi uvstvima i djelatnostima, od kojih se oni voljni hvale i kude, dok se
protuvoljni oprataju pa i ale, nuno je razluiti
voljno i protuvoljno onima koji prouavaju krepost, a korisno je zakonodavcima pri dodjeli bilo
poasti bilo kazne.
30
35
1110 a
39
10
15
20
12
25
13
30
14
\\
15
5
10
16
41
15
2
20
25
30
1111 a
17
18
19
20
21
22
23
24
5
25
26
27
10
II.
15
3
20
3
4
5
25
6
7
9
1
Bio je optuen da razotkriva Eleuzinske misterije,
ali ga je Areopag oslobodio krivnje.
2
Lik u izgubljenom Euripidovu komadu (Cresphontes).
3
Vidi Platon, Zakoni, 863 B.
42
na k o j e se t r e b a s r d i t i a i o n i h k o j e t r e b a
udjeti, k a o t o su zdravlje i z n a n j e . Uz t o ,
stvari koje su p r o t u v o l j n e ini se da su b o l n e ,
dok su o n e s k l a d n e sa u d n j o m u g o d n e . I
kakva je, to se tie p r o t u v o l j n o s t i , r a z l i k a izme
u s r a u n a t i h p o g r j e a k a i o n i h p o i n j e n i h u
srdbi? Izbjegavati t r e b a i j e d n e i d r u g e , ali se
ini da n e r a z u m n a uvstva nisu n i t a m a n j e ljud
ska, pa isto t a k o ni ovjekovi p o s t u p c i n a s t a l i u
srdbi i udnji. S t o g a bi bilo b e s m i s l e n o prika
zati ih kao p r o t u v o l j n e .
Poto je r a z l u e n o o n o to je voljno i o n o t o
je protuvoljno, valja n a m z a t i m p r e t r e s a t i izb o r u , j e r se ini p r i p a d n i j i m k r e p o s t i i za pro
s u d b u znaaja p r i m j e r e n i j i o d s a m i h p o s t u p a k a .
I z b o r se ini n e i m voljnim, ali nije isto t o i
to, j e r je 'voljno' o n o ire; n a i m e , voljno je za
j e d n i k o djeci i o s t a l i m ivotinjama, a izbor nije;
mi asovite p o s t u p k e n a z i v a m o voljnima, ali ne i
izabranim. Oni t o kau k a k o je izbor u d n j a ili
srdba ili elja ili k a k v o mnijenje ne ini se da
p r a v o kazuju. J e r izbor nije zajedniki i n e r a z u m
n i m stvorovima, ali j e s u udnja i s r d b a . Neuzdran ovjek djeluje udei, ali ne i birajui, d o k
uzdran o p e t djeluje p r e m a izboru, a ne p r e m a
udnji. Zatim, u d n j a je o p r e n a izboru, ali nije
udnja udnji. u d n j a se tie ugode i bola; izbor
opet ni ugode ni bola. A izbor je j o m a n j e srdba; j e r p o s t u p c i u s r d b i n a j m a n j e su p r e m a iz
b o r u . I s t o t a k o nije ni elja, iako joj se ini blizim; n a i m e , izbor se ne tie n e m o g u n o s t i , pa a k o
bi tkogod r e k a o da ih izabire, inio bi se sulu
d i m ; doim p o s t o j i elja za n e m o g u i m s t v a r i m a ,
k a o za b e s m r t n o u . Uz to, elja se tie i s t v a r i
koje n i k a k o s a m elitelj n e poinja, k a o d a pobi
jedi kakav g l u m a c ili n a t j e c a t e l j ; a n i t k o ne b i r a
takve stvari, nego o n e k o j i m a misli da m o g u biti
po n j e m u s a m o m e . I dalje, elja se vie tie svr
he, a izbor s r e d s t a v a koja slue svrsi, k a o t o je
k a d elimo biti zdravi, a i z a b i r e m o o n o po e m u
e m o biti zdravi, i elimo biti blaeni i k a e m o
da j e s m o , ali je n e p r i k l a d n o rei ' k a k o i z a b i r e m o
da b u d e m o takvi'; u o p e se ini da se izbor tie
43
30
1111 b
4
5
10
15
20
25
10
11
12
13
14
15
16
17
III.
2
3
30
1112 b
5
6
10
15
20
9
10
11
misija, kao samom svemiru ili kako su nesumjerni prijekutnica (dijagonala) i stranica etverokuta, ali isto tako ni stvarima to su u gi
banju, i uvijek na isti nain, bilo po nunosti bilo
po naravi bilo zbog kojega drugog uzroka, poput
suncostaja i Sunevih ishoda; a ni onima to se
dogaaju sad ovako sad onako, poput sua ili
kia; ni onome to se dogodi sluajem, kakav
je nalazak blaga. Nu ne promilja se ni svim
ljudskim stvarima, kao to nitko od Lakedemonaca ne promilja tome kako bi Skiti najbolje
upravljali dravom; jer ni jedna od tih stvari ne
biva po nama samima. Promiljamo onim stvarima koje su nama u moi i koje su ostvarive;
a te i jesu koje su ostale. Narav, nunost i slu
ajnost ini se da su uzroci, te jo um, i sve to
je po ovjeku. Svi ljudi promiljaju onim stvarima koje sami mogu poiniti. A nema promi
ljanja ni tonim i neodvisnim znanostima, kao
slovima (jer ne dvoumimo kako ih treba pisati),
nego promiljamo onim stvarima koje bivaju
po nama, i ne uvijek istim nainom, kao zdrav
stvenim i novanim poslovima i vie kormilarskoj nego tjelovjebenoj vjetini, ukoliko je
manje razraena, te jednako i ostalima, i vie
to se tie umijea nego znanosti, jer prvima
vie dvoumimo. Dakle, promiljanje se tie stvari
koje se tako uope dogaaju, a nejasno je kakve
e ispasti, i gdje su stvari neodreene. Stoga, kad
je posrijedi togod krupno, pozivamo druge da
nas svjetuju 1 , ne vjerujui da bismo sami uzmogli
primjereno odluiti.
Mi ne promiljamo svrhama, nego sredstvi
ma radi tih svrha. Jer niti lijenik promilja da
li e lijeiti, niti govornik da li e uvjeravati, niti
1
25
30
1112 b
10
12
13
14
15
16
17
15
18
19
20
20
IV.
25
2
3
30
1113 a
5
5
6
1
Rije je rjeavanju geometrijskog zadatka. Prvo
se pretpostavi stanoviti geometriki lik, a zatim se
istrauje to mu odgovara, sve dok se ne doe do
lika koji se moe izraditi, pri emu je posljednji ko
rak u analizi prvi u procesu rjeavanja.
46
1
2
10
20
25
30
u 13 b
V.
2
3
4
5
6
48
7
5
9
10
10
li
12
15
20
13
14
25
15
30
16
49
1114 a
10
15
20
17
18
19
20
21
Izvorno
dodba.
50
30
22
1114 b
23
10
VI.
2
3
15
20
25
8
nja, d a o n i m d j e l a t n o s t i m a k o j i m a s u n a s t a l e
t i m a se i p r o m i u po sebi s a m i m a , da su u n a o j
m o i i voljne, i to t a k o k a k o nalae i s p r a v n o naelo. Ali d j e l a t n o s t i n i s u j e d n a k o voljne k a o i stanja; djelatnosti su u n a o j m o i od p o e t k a sve
do kraja, j e r z n a m o p o j e d i n o s t i ; a od s t a n j a sa
mo poetak, j e r n a s t a v a k u p o j e d i n o s t i m a nije
poznat, kao ni u bolesti, ali b u d u i da bijae u
n a o j moi p o s l u i t i se n j i m a o v a k o ili o n a k o ,
zbog toga su i s t a n j a voljna.
Nego, v r a a j u i se o p e t p o j e d i n i m k r e p o s t i m a ,
r e c i m o koje su, ega se t i u i k a k o . O d m a h e
biti j a s n o i k o l i k o ih i m a . I to p r v o h r a b r o s t i .
Ve j e p o k a z a n o 1 k a k o j e o n a s r e d n o s t i z m e u
s t r a h a i d r s k o s t i . B j e l o d a n o je da se s t r a i m o
s t r a h o t a , a o n e su, o p e n i t o r e e n o , zla; zbog toga
se s t r a h i o d r e u j e Icao iekivanje zla. Mi se,
n a i m e , b o j i m o svih zala, k a o t o su s r a m o t a , siro
m a t v o , bolest, n e i m a n j e prijatelja, s m r t , ali se
ini k a k o se h r a b r a ovjeka ne tie sve t o ; n e k i h
od tih stvari i t r e b a se b o j a t i i lijepo je, d o k je
r u n o ne b o j a t i dh se, k a o n p r . s r a m o t e ; o n a j
t k o je se boji s m j e r a n je i p r i s t o j a n , o n a j t k o je
se ne boji taj je b e s r a m a n . Nu i takvoga neki, u
p r e n e s e n o m znaenju, nazivaju h r a b r i m , j e r i m a
n e t o slino h r a b r o m u , j e r je i h r a b a r ovjek nebojazan. I s t o se t a k o ne t r e b a b o j a t i ni siroma
tva ni bolesti, n i t i u o p e o n o g a to nije od opa
ine i nije po s a m o m e ovjeku. Ali i onaj t k o je
n e b o j a z a n u t i m a nije h r a b a r . Pa i p a k i takvo
m e k a e m o d a j e h r a b a r p r e m a slinosti; j e r n e k i
koji su plaljivi u r a t n i m pogibeljima dareljivi
su i bez s t r a h a p o d n o s e g u b i t a k novca. I s t o t a k o
nije straljivac o n a j t k o se boji nasilja p r e m a
djeci i eni ili zavisti ili ega slinog; niti je o p e t
h r a b a r ako se ne plai bievanja koje o e k u j e .
Po k o j i m a je o n d a s t r a h o t a m a h r a b a r ? Da li po
o n i m n a j v e i m a ? J e r od njega nije n i t k o izdrljiviji p r e d g r o z o t a m a . A s m r t je n a j s t r a n i j a od
1107a 33b4
51
30
1115 a
9
5
10
15
20
25
7
8
9
10
11
12
VII.
2
3
4
52
8
35
1115 b
9
10
10
U
12
10
15
20
13
Od onih to pretjeruju onaj tko je takav u neustraivosti nema imena (ve smo prije 1 rekli kako su mnoga stanja bezimena); meutim, bio bi
ili pomamnik ili beutnik onaj tko se niega ne
plai, 'ni potresa ni valova' 2 kakvi kau da su
Kelti; onaj tko pretjeruje u smjelosti drzak je
prema strahotama. Ali ini se da je drznik i hvastavac i prijetvoran prema hrabrosti; jer kakav
hrabar ovjek jest prema strahotama, drzak eli
da se pokae; pa u emu moe u tome ga i oponaa. Stoga i jesu mnogi od njih drskoplaljivi,
jer pokau drskost u takvim zgodama, ali ne iz
dre strahote. Onaj tko pretjeruje u strahu taj je
straljivac; on se boji i onoga ega ne treba i
kako ne treba, i prate ga sve ostale sline zna
ajke. Njemu, uz to, manjka smjelosti, ali je uoljiviji po pretjerivanju u sluajevima bola. Straljivac je, dakle, nekakav beznadnik, jer se svega
strai. Doim hrabar je opreka tome. Naime, smjelost je puna dobre nade. Dakle, straljivac, drz
nik i hrabar ovjek tiu se istih stvari, ali se razliito odnose prema njima; dok ona dvojica pre
tjeruju i manjkaju, trei posjeduje sredinu, kao
to i treba; drznici su prenagli, i ustri su prije
pogibelji dok u njima odstupaju, a hrabri su na
samome djelu hitri, a prije toga smireni.
I tako, kao to je reeno, hrabrost je srednost
u odnosu prema stvarima to ulijevaju smjelost
i strah, a u iznesenim okolnostima; 3 i ona izabire
i izdrava jer je lijepo uiniti tako, ili jer je ru-
1107 b. 2.
25
30
35
1116 a
11
3
4
15
20
25
9
39
35
10
1116 b
10
15
20
12
13
25
30
15
16
35
1117 a
17
IX.
10
3
15
1115b 713.
57
20
25
12
30
35
1117 b
5
6
X.
1107 b 46.
58
5
10
6
15
20
13
25
9
30
10
35
1118 a
11
5
1
59
10
15
20
25
30
jj
Od elja jedne se ine zajednikim, a druge zasebnikim i pridolim; tako je elja za hranom
naravna: svatko komu nedostaje eli je, bilo kao
jelo bilo kao pilo, a katkada i oboje, te puteni
sulog, kako Homer ree, 1 kad je ovjek mlad i u
punoj snazi. Nu svatko ne eli takvu hranu ili
ljubav, niti uvijek isto. Otuda se takva udnja
ini naom vlastitom. Samo postoji u tome i ne
to naravno; jer razliitim ljudima jesu ugodne
razliite stvari, a neke su svima ugodnije od onih
nasuminih. U naravnim eljama malo ljudi grijesi, i samo u jednome, po suviku; jer jesti i piti
ega god se ovjek doepa, sve dok se ne pretrpa,
znai premaiti koliinu koja je naravna; naime,
naravna elja je t e k dopuna manjka. Zbog toga
se takvi i nazivaju prodrljivcima, jer pune t r b u h
vie nego je potrebno. Takvi postaju oni to su
odve ropski. A to se tie zasebnikih 2 uitaka,
tu mnogi mnogovrsno grijee. Jer, dok se ljudi
nazivaju ljubiteljima takvih-i-onakvih stvari bilo
zbog uitka u onome to ne treba, bilo to to ine
vie od veine, bilo onako kako ne treba, razuzdanici pretjeruju u svemu tome: i uivaju u
onim stvarima u kojima ne treba (budui su mr
ske), a ako u kojima i treba uivati, oni uivaju
i vie negoli treba i vie nego to veina ini.
Dakle, oito je da je pretjeranost u uicima
razuzdanost i zasluuje ukor. t o se pak tie bo
lova, ne kae se, kao pri hrabrosti, da je umje
ren onaj tko izdri a razuzdan onaj tko to ne
uini, nego se ovjek naziva razuzdanikom zbog
toga to ga boli vie negoli treba kad ne postigne
uitke (pa mu uitak nanosi i bol) dok se ovjek
1
Ilijada, XXIV, 130: . . . Dobro bi bilo obljubiti
kakovu enu (prijevod T. Mareti).
2
Ili: pojedinanih, nekima svojstvenih (uitaka).
60
10
15
20
^5
XII.
2
30
3
1119 a
10
15
20
15
25
30
se i ine prisilnima. Nasuprot tome, u razuzdanika su pojedinani ini voljni (jer pri tome on i
eli i udi), ali u cijelosti je manje tako; jer nitko
ne eli biti razuzdan.
g
9
JQ
1119 b
IV.
5
10
2
3
15
*
5
62
63
25
'0
1120 a
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
10
20
15
21
20
2
25
22
23
24
30
1120 b
25
5 NIKOMAHOVA ETIKA
65
10
15
20
25
1121 a
26
27
2
2"
30
31
5
33
34
3
10
35
15
36
20
37
38
25
39
30
Dakle, r a s i p n i k e se i z m e t n u t i u to, b u d e li
bez stege i p o u k e ; a posveti li mu se p o z o r n o s t ,
stii e do s r e d n j e g i p o t r e b n o g s t a n j a . D o i m
nedareljivost je neizljeiva (jer se ini da s t a r o s t
i svaka n e m o ine ljude nedareljivima), a uz to
je ovjeku p r i r o e n i j a od r a s i p n o s t i ; ljudi su ve i n o m l a k o m i j i na n o v a c negoli t o su p o d a n i .
Ona se i p r o t e e na ire p o d r u j e , i m n o g o l i k a j e ;
ini se, n a i m e , d a p o s t o j e m n o g e v r s t e nedareljivosti.
10
B u d u i je o n a dvoguba, k a o m a n j a k u d a v a n j u
i kao viak u u z i m a n j u , ne s u s r e e se cjelovita
u svima l j u d i m a , nego se k a t k a d a dijeli, pa j e d n i
p r e t j e r u j u u u z i m a n j u , d o k je u d r u g i h m a n j a k
u davanju. Oni to se nazivaju i m e n i m a k a o k r t i ,
tvrdi, s k u p i svi p o d b a c u j u u davanju, ali za
t u i m n e u d e n i t i ele u z i m a t i ; j e d n i s u takvi
zbog s t a n o v i t e p r i s t o j n o s t i i o p r e z n o s t i p r e m a
o n o m e to je s r a m o t n o (jer neki se ine, ili ba
r e m govore, k a k o i m u t a k uvaju zbog toga da
5*
67
1121 b
15
20
25
40
41
42
43
44
45
II.
j e d n o m n e b i bili p r i m o r a n i u i n i t i togod s r a m
n o ; t i m a p r i p a d a c j e p i d l a k a 1 i s v a t k o t k o je ta
kav; a s a m naziv dolazi o t u d a t o p r e t j e r u j e ne
dajui n i k o m u n i t a ) ; d r u g i s e o p e t zbog s t r a h a
uzdravaju od t u e g a , k a k o nije lako u z i m a t i tu
e a da drugi i tvoje ne u z m u ; stoga se n j i m a
svia da ne u z i m a j u i da ne daju. Oni o p e t t o
p r e t j e r u j u u u z i m a n j u ti u z i m a j u o d s v a k u d a i
sve, p o p u t o n i h t o s e bave n e d o l i n i m o b r t i m a :
svodnici i svi takvi, te lihvari s m a l i m p o s u d b a
ma uz velik d o b i t a k . Dakle, svi ti u z i m a j u o d a k l e
ne t r e b a i o n o l i k o koliko ne t r e b a . T i m a je bjel o d a n o zajednika g n u s o b n a p o h l e p a za d o b i t k o m .
Svi o n i p r i h v a a j u s r a m o t u r a d i d o b i t k a , i to jo
n e z n a t n a . One p a k t o s t j e u velike d o b i t k e oda
kle ne t r e b a i k a k o ne t r e b a k a o s a m o s i l n i k e
t o plijene gradove i p l j a k a j u h r a m o v e , n e
n a z i v a m o n e d o l i n i m nego r a d i j e o p a k i m , bezbon i m i n e p r a v e d n i m . I p a k , k o c k a r , r u h o k r a d i c a 2 ili
r a z b o j n i k p r i p a d a j u n e d o l i n i m a zbog svoje gnus o b n e p o h l e p e za d o b i t k o m . I j e d a n i drugi r a d i
d o b i t k a djeluju i p r i h v a a j u s r a m o t u , te se j e d a n
r a d i dobiti izlae i najveim pogibeljima, d o k se
drugi okoriuje na p r i j a t e l j i m a , k o j i m a bi tre
b a o davati. Dakle, b u d u i se i j e d n i i drugi h o e
o k o r i s t i t i o d a k l e n e t r e b a , g n u s o b n i s u pohlepnici za d o b i t k o m . I stoga su sva takva u z i m a n j a
nedolina.
S p r a v o m se nedareljivost s u p r o t s t a v l j a dare
ljivosti; o n a je vee zlo od r a s i p n o s t i ; i ljudi vie
grijee u o d n o s u p r e m a njoj negoli p r e m a opisanoj r a s i p n o s t i . Stoga n e k je toliko d o s t a da
reljivosti i njojzi o p r e n i m p o r o c i m a .
S a d a bi se inilo p r i m j e r e n i m r a s p r a v l j a t i
izdanosti. N a i m e , i o n a je ini se k r e p o s t koja
1
Izvorno , znai onaj tko sijee i kuminovo zrno, emu najvie odgovara nae cjepi
dlaka, to znai i veoma krt ovjek, koji daje kao
da dlaku cijepa (o. p.).
2
Izvorno , onaj tko krade odjeu dok se
ljudi kupaju.
68
30
2
3
1122 a
4
5
5
10
7
15
8
9
10
69
20
25
30
35
1122 b
10
11
12
13
14
15
16
17
1
2
70
1122 a 24.
1122 b 19.
15
5
20
18
19
20
25
30
21
35
1123 b
22
III.
5
10
Ve i p r e m a s a m o m i m e n u se ini k a k o se
velikodunost 4 bavi velikim s t v a r i m a ; i p r v o e1
1122 a 3133.
Izvorno je posrijedi rije , to znai su
dionik u privatnoj gozbi, ili u onoj to je kao uza
jamna potpora, koja je mogla biti i kao pomo si
romasima, te u stranake i dravne svrhe.
3
Takva bi odjea pristajala za kraj, u triumfalnoj
povorci, a ne za poetak komada; inae su komedi
je u Megari bile glasovite po grubom lakrdijaenju.
4
Izvorno , plemenitost due ili velikodunost.
2
71
15
20
25
30
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
72
35
1123 b
jo
15
20
13
1123 b 1522.
73
mu k o j e m u je i ast n e t o znalo, i o s t a l e su s t v a r i
takve. Stoga se takvi ljudi ine prezirateljima. 1
19
20
21
22
23
24
25
74
25
30
26
27
28
1124 b
29
5
30
31
10
32
33
15
75
20
25
30
1125 a
10
34
35
36
37
38
IV.
76
Ib. 2427.
15
3
4
20
5
25
6
30
V.
35
2
3
1125
10
1107 b 33
77
10
15
20
25
11
30
35
1126
9
10
11
12
13
14
10
15
15
VI.
2
20
25
5
30
1109 b 1426
79
35
1126 b
10
12
15
20
6
7
VII.
80
1125 b 1416.
25
2
30
3
4
5
35
6
1127 a
7
5
10
13
10
15
11
12
81
20
25
30
1127 b
10
13
14
15
16
17
VIII.
2
3
Nijeui vlastitu mudrost; vidi Platon Obrana Sokratova (20 D23 D).
2
Ili Aristotel smatra afektiranom jednostavnu
spartansku nonju u Ateni, ili pak cilja na one koji
su afektirali oponaajui 'lakonske' obiaje u Ateni.
82
15
20
25
6
30
7
14
11
8
9
10
83
10
15
20
25
30
11
12
IX
4
5
6
84
7
35
1128 b
15
15
20
25
30
35
amer
2
3
Izvorno , lat. subjectum ili substrutum, naime: podmet, podloga, osnov (o. p.).
87
1129 a
10
15
20
10
11
Ako je d o b a r u s t r o j u v r s t i n i m e s a , n u n o je da
lo u s t r o j b u d e u m l o h a v o s t i m e s a a o n o to je
zdravo m o r a s t v a r a t i v r s t i n u u m e s u . I u veini
slijedi, a k o s e j e d n a o d o p r e k a govori vieznano,
o n d a se i d r u g a govori vieznano, n a i m e : a k o je
takvo ' p r a v e d n o ' , o n d a je t a k v o i ' n e p r a v e d n o ' .
ini se k a k o se i p r a v e d n o s t i n e p r a v e d n o s t govore v i e z n a n o , n u b u d u i d a s u o n e s r o d n e , nji
hova se i s t o i m e n o s t skriva i nije o n a k o j a s n a k a o
o n d j e gdje su znaenja u d a l j e n i j a (jer t a d a je raz
lika p r e m a v a n j s k o m o b l i k u golema), k a o k a d s e
i s t o i m e n o k a e ' k l j u " i za k o s t ispod ije u i
votinja i za o n o i m e se z a t v a r a j u v r a t a . Pogled a j m o k o l i k o s t r u k o s e kae d a j e t k o g o d nepravedan. ini se da je n e p r a v e d a n i o n a j t k o je pro
t u z a k o n i t i t k o je p o h l e p a n i t k o je ' n e j e d n a k ' 2 te
je oito da e pravedan biti onaj tko je zakonit
i ' j e d n a k ' . T a k o je p r a v e d n o o n o t o je z a k o n i t o i
jednako, a nepravedno o n o to je protuzakonito
i nejednako.
B u d u i je p o h l e p n i k n e p r a v e d a n , t r s i t e se o k o
d o b a r a , n e o k o svih, nego o k o o n i h to p r i p a d a j u
d o b r o j ili looj srei, koja su u o p e uvijek d o b r a ,
ali n i s u uvijek takva i p o j e d i n c u . Ta d o b r a ljudi
ude i h r l e za njima, a ne bi toga smjeli initi, ne
g o b i t r e b a l i udjeti d a d o b r a t o s u u o p e takva
b u d u d o b r a i njima, te i z a b r a t i o n a t o su n j i m a
s a m i m a d o b r a . N e p r a v e d a n ovjek ne izabire uvi
jek vie, n e g o i m a n j e , a od s t v a r i k o j e su u o p e
loe, ali k a k o se m a n j e zlo ini n e k a k v i m d o b r o m ,
a p o h l e p a ide za d o b r o m , zbog toga se i s m a t r a
p o h l e p n i m . On je i n e p r a v i a n ; j e r to ovo obuhvaa i z a j e d n i k o im je.
1
Grki , lat. clavicula, hrv. kljuica ili klju
na kost, j e r u grkom ista rije znai i dotinu kost
i klju za vrata.
2
Izvorno nejednak, ali i 'neravnopravan',
'nepravian' i 'pristran', a 'jednak', ravnopravan,
pravian, nepristran. Zadrava se prijevod nejednak
jednak, da se ouva etimologijska povezanost
(o. p.).
88
12
25
13
2
14
30
1129 b
15
10
16
17
Preostatak iz
lanippe (fr. 490).
2
Ta se izreka
3
Vidi Sofoklo,
dan od glasovite
15
20
25
30
1130 a
18
19
20
II.
T o m u je d o k a z ovo: o n a j t k o djelujui p o i n j a
ostala u d o r e d n a nevaljalstva ini n e p r a v e d n o , ali
ne hlepi ni za ikakvim d o b i t k o m k a o onaj t o
o d b a c u j e tit zbog straljivosti ili r u n o govori
zbog o s o r n o s t i ili ne p o m a e n o v c i m a zbog krto
sti; a k a d hlepi za d o b i t k o m , e s t o ne p o k a z u j e
ni j e d a n od t i h p o r o k a , i j o m a n j e sve njih, ali
3
ipak n e k a k v u o p a i n u (jer ga k u d i m o ) i nepraved
nost. Postoji, dakle, n e k a d r u g a n e p r a v e d n o s t ko
ja je dio o n e sveope, i o n o n e p r a v e d n o koje je
dio sveope n e p r a v e d n o g , t o znai p r o t u z a k o n i 4 tog. Ako tkogod poinja p r e l j u b r a d i d o b i t k a i
time z a r a u j e , a d r u g i t r o i na to i t e t u j e zbog
poude, ovaj bi vie bio r a z u z d a n negoli pohle
pan, a prvi n e p r a v e d a n , ali ne r a z u z d a n , i bjelo
dano je k a k o je takav zbog p o i n j e n o g a r a d i do5
bitka. Uz to, dok se svi ostali n e p r a v e d n i ini pri
pisuju uvijek nekoj u d o r e d n o j nevaljalosti
npr.: a k o je tkogod poinio p r e l j u b , o n d a razuzdanosti, a k o je n a p u s t i o 'subojnika', stralji
vosti, a k o je koga u d a r i o , r a s r e n o s t i ; ali a k o se
svojim i n o m okoristio, ne p r i p i s u j e se to nikak-
6
5
10
7
8
4
15
90
20
10
25
30
11
1130 b
5
5
10
15
20
25
13
III.
2
3
30
7
1131 a
5
8
10
15
11
20
25
30
1131 b
12
13
14
15
16
17
IV.
2
94
20
5
6
25
Ono 'pravedno koje ispravlja' (ili takva izjednaujua ili poravnavajua pravednost) ne tie se sa
me kazne, nego je ispravljanje onoga to je krivo
uinjeno, obino nadoknadom tete; stoga je takva
pravednost stvar graanskih, a ne kaznenih sudova.
Sud dotine stranke uzima kao jednake (jer pravni
sud nije udoredni sud), i uzima se kao da je nepra
vedan in donio isti dobitak poinitelju kao i gubitak
oteenomu; to dovodi A u poloaj A + C, a u po
loaj C. Sudac ima zadau pronai aritmetiku
sredinu izmeu tih, a to postie prenosei C od A na
B. Tako (jer se A uzima kao = B) dobivamo aritme
tiki razmjer:
(A + C) (A + C C) = (A + C O (B C)
(A + C) (B C + C) = (B C + C) (B C)
(prema D. R.).
95
30
1132 a
10
15
10
11
12
20
13
25
14
30
V.
1132
2
3
V
B'
C'
7 NIKOMAHOVA ETIKA
97
10
15
20
8
25
5
6
30
1133 a
10
11
12
98
7*
99
10
15
20
25
30
13
14
15
postolaru, i uinak postolarev je naprama seljakovu. Ali se ne smiju svoditi na obrazac razmjera izvri vi razmjenu (jer uine li drukije, jedna
e krajnost imati obje pretjeranosti),' nego dok
jo svatko ima svoje. U takvu su stanju jednaki
i udruljivi, jer se ta jednakost moe na njih
primijeniti. Nek je seljak A, hrana C, postolar B,
a D njegov uinak kad je izjednaen. Kad ne bi
bilo takve uzajamnosti, ne bi bilo nikakva zajednitva. Da je potrebnost ono jedno koje sve
povezuje bjelodano je po tome to kad ljudi ne
trebaju jedni druge bilo obje strane bilo samo
jedna onda ne vre razmjenu (kao kad tkogod
treba ono to sam ima, kao kad se doputa izvoz
ita u razmjenu za vino).2 Dakle, to se mora
izjednaiti. to se pak tie budue razmjene
ako nam sada neto ne treba, a to emo ipak
imati kad nam ustreba novac nam je kao ne
kakav jamac; naime, onaj tko donese novac mora
to dobiti. I s novcem se dogaa isto; ne moe
uvijek biti jednake vrijednosti, ali tei biti posto
janijim. Zbog toga sve mora imati odreenu ijenu, jer e tako dolaziti uvijek do razmjene, a s
njome i do zajednitva. Stoga novac, kao mjerilo,
ini stvari sumjernim i tako ih izjednauje; jer
da nema razmjene, ne bi bilo zajednitva, i niti
bi bilo razmjene da nema jednakosti, niti pak
jednakosti da nema sumjernosti. U samoj istini
nemogue je da toliko razliite stvari budu sumjerne, ali u odnosu prema potrebnosti postaju
dostatno takvima. Dakle, mora postojati togod
jedno, i to na temelju dogovora (a zbog toga se
i naziva novcem)/ i to je ono to sve stvari ini
sumjernim, jer sve se stvari odmjeravaju nov
4
cem. Nek je A kua, deset mina, C krevet. A
1133 b
16
17
10
15
18
20
19
VI.
100
101
25
9
30
1134 a
10
15
10
3
4
20
8
25
30
35
1134 b
VII.
1130a 3.
Izvorno, , to je ovdje i 'rob' kao 'pokret
na svojina'.
3
Grki znai sve ono to se tie gra
anskog, zajednikog, dravnog i drutvovnog. Zadr
ati taj grecizam u prijevodu znailo bi moda uci
jepiti u Aristotelov tekst dananje znaenje koje on
nema (o. p.).
4
Ili: naravno (gr. ).
5
Ili: pozitivno (*& ,).
2
103
10
15
20
6
7
104
2
30
3
35
1135 a
10
Budui su pravedne i nepravedne stvari kakvini ih opisasmo, ovjek ini ono to je neprave
dno ili ono to je pravedno kad god hotimice po
ini takvo to; ako pak poini nehotice, niti ini
ono to je nepravedno niti ono to je pravedno
osim prema pripatku; 2 jer poinja stvari s kojima
se sluajno dogodilo da budu pravedne ili nepravedne. Dakle, nepravedan i pravedan in odreu
je se voljnou i protuvoljnou, jer kad je voljno, osuuje se, te je istodobno i nepravedan in;
tako da e biti i onoga to jest nepravedno, ali
nije i nepravedan in, ukoliko nije prisutna i
voljnost. Voljnou nazivam, kao to je i prije
reeno 3 , kad tkogod poini neku od stvari koje su
mu u moi i to znlice a ne neznalice (bilo
to se tie koga, bilo ega, bilo koje svrhe), kao
kad koga udari, ime i radi ega, i to ne ni jedno
od toga ni prema pripatku, ni na silu (na primjer:
kad tkogod uzme neiju ruku i njome udari dru
goga, onda onaj kojega je ruka ne djeluje voljno,
jer in nije u njegovoj moi). Udareni moe biti
udaraev otac, i udarac moe znati kako je po
srijedi ovjek ili tkogod od nazonika, ali i ne
znati da mu je dotinik vlastiti otac; slino se
moe razlikovati i to se tie svrhe i cjelokupnog
postupka. Dakle, ono to se poinja neznalice, ili
iako ne neznalice ali ne ni u vlastitoj moi, ili pak
pod prisilom to je protuvoljno. Naime, mnoge
od stvari to se zbivaju po naravi i inimo i trpi
mo znlice, pa ipak ni jednu od njih ni voljno ni
protuvoljno; kakvi su na primjer starenje i umi1
15
20
25
30
1135 b
30
11
Ako pak tkogod nakodi po izboru, poinja nepravdu; i ve prema takvoj inidbi nepravde ne
pravedan je taj koji ini nepravedno, ukoliko
naruava razmjer ili jednakost. Isto tako poinja
pravedno djelo, samo ako hotimice djeluje.
1136 a
12
IX.
Mogao bi tkogod dvojiti (ako je primjereno odreeno podnoenje i nanoenje nepravde) stoji li
doista ono to Euripid ree, govorei neobino:
11
106
10
15
2
25
Da li je istinski mogue hotimice podnositi nepravdu, ili je naprotiv svako podnoenje neprav
de protuvoljno, upravo kao to je svako nanoe
nje nepravde voljno? I je li svako podnoenje
nepravde ili jedno ili drugo (kao to je svako
nanoenje nepravde voljno), ili je pak jednom
voljno, a drugi put protuvoljno? A slino i kad se
107
15
10
11
109
12
20
25
30
12
13
14
15
16
Ako je dotinik odluio 1 neznalice, on ne poinja nepravdu prema onome to je zakonski pra
vedno, i tu ni njegova odluka nije nepravedna,
ali jest nepravedna u drugom smislu; jedno je,
naime, zakonska pravednost, a drugo prvotna pra
vednost; ako je pak znlice odluio nepravedno,
onda sam hlepi za veim dijelom bilo zahvalnosti
bilo odmazde. Onaj tko je zbog toga nepravedno
odluio, ima vie negoli mu pripada, upravo kao
da ima udjela u nepravednoj inidbi; jer ako i
nepravedno podijeli zemlju, ne dobije za uzvrat
zemlju, nego novac.
Ljudi mniju kako je u njihovoj moi initi ono
to je nepravedno, te stoga misle kako je lako biti
pravedan. Nu nije tako. Puteno se zdruiti sa su
sjedom, raniti blinjega, tutnuti novac radi mita
komu u ruku i jest lako i ovisi od nas, ali
uiniti to u stanovitu stanju znaaja niti je lako
niti je u naoj moi. Isto tako se misli kako nije
nikakva golema mudrost poznavati pravednine i
nepravednine, jer nije teko shvaati stvari kojima govore zakoni (samo to te stvari nisu i pra
vedne, osim prema pripatku); ali kako treba pra
vednine provoditi i kako podjeljivati, tei je po
sao spoznati negoli znati to je dobro po zdravlje;
samo, iako je i tu lako znati to su med, vino,
kihavac2, te eenje i sijeenje tkiva, znati kako,
komu i kada sve to porazdijeliti poradi zdravlja,
posao je za koji treba biti lijenik. Zbog toga se
misli kako je pravedan ovjek kadar isto tako i
niti i ono to je nepravedno, te da bi nita manje,
nego dapae vie mogao poiniti svako od nepra
vednih djela: d puteno se zdruiti sa enom i raniti
koga, dok bi hrabar mu mogao odbaciti tit i
1137 a
17
13
5
X.
10
15
20
1
110
25
30
14
35
1137 b
3
4
Stoga pri tim raspravama onome to je nepristrano nastaje gotovo dvoumlje, iako su sve one
na stanovit nain ispravne i meu njima nema
nikakve opreke, jer ono to je nepristrano, iako
je bolje od jedne vrste onoga to je pravedno,
ipak je i pravedno, te nije bolje od onoga to je
pravedno kao zbog toga to je nekog drugog ro
da. Dakle, isto su ono to je pravedno i ono to
je nepristrano, pa iako je oboje valjano, ipak je
bolje ono to je nepristrano. Nu do dvoumlja do
vodi to to ono koje je nepristrano jest praved
no, ali ne prema zakonu, nego je popravak onoga
to je zakonski pravedno. Uzrok je tomu to je
svaki zakon openit, a nekim se stvarima ne moe ispravno izrei nita openito. Stoga u onim
sluajevima gdje je nuno govoriti openito, a
gdje se to ne moe ispravno, zakon uzima u ob
zir veinu sluajeva, znajui pri tome kako se iz
lae pogrjekama. Pa ipak u tome nije nita manje
ispravan; jer pogrjeka nije ni u zakonu ni u zakonodavcu, nego u naravi samog predmeta. Tak
va je, naime, sama tvar ljudskih postupaka. Dakle, kada zakon govori openito, a iskrsne slu
aj koji se ne slae s openitou, onda je isprav
no (ondje gdje je zakonodavac nainio propust
te pogrijeio govorei uproeno) ispraviti taj pro
pust, dodajui ono to bi rekao i sm zakonoda
vac da je prisutan i to bi i sm, da je znao, bio
unio u taj zakon. Zbog toga ono to je nepristrano
jest pravedno, i bolje je od jedne vrste onoga to
je pravedno, ali ne i od onoga to je uope pra
vedno, nego samo od one pogrjeke nastale zbog
uopenosti. A to je i narav onoga to je nepri
strano: popravak zakona ondje gdje je togod pro
pustio zbog svoje openitosti. I to je i razlog za
to se sve ne odreuje zakonom, jer je nekim
stvarima nemogue postaviti zakon, pa je potrebna posebna odluka. Naime, stvar koja je neodre
ena ima i neodreeno mjerilo, kao to je ono
olovno mjerilo u lezbijskom graditeljstvu 1 ; to se
8
10
15
XI.
20
25
4
30
112
8 NIKOMAHOVA ETIKA
35
1138 a
113
15
5
10
15
20
25
10
114
30
35
1138 b
1136 b214.
8*
115
10
VI.
1106a 26.
Upotrijebljena prispodoba je sloena, jer se pod
razumijeva i tetiva na luku i struna na glazbalu.
3
1103 a 3.
4
Izvorno # (lat. mos, consuetudo), znaaj, obi
aj, udoree, narav. A dotino mjesto jedni prevode
kao 'udoredna krepost', drugi (kao D. Ross) i 'kre
post znaaja'.
2
117
20
25
30
2
1139 a
II.
2
vili o u d o r e d n i m k r e p o s t i m a , pa s a d g o v o r i m o
o n i m p r e o s t a l i m a , k a z u j u i p r v o koju d u i .
1
Ve prije r e k o s m o k a k o p o s t o j e dva dijela d u e ,
j e d a n koji je r a z u m a n i d r u g i koji je n e r a z u m a n .
S a d na isti n a i n valja razluiti i u dijelu k o j i
j e r a z u m a n . N e k s e p r e t p o s t a v i d a i m a dva dijela
u t o m e koji je r a z u m a n j e d a n k o j i m p r o m a
t r a m o ona od bia kojima poela ne mogu biti
d r u k i j a , i d r u g i za o n a k o j a se m o g u m i j e n j a t i .
N a p r a m a s t v a r i m a t o s u r o d o m razliite, odgova
r a j u i dijelovi d u e r o d o m razliiti ve po s a m o j
n a r a v i , j e r im je po n e k a k v o j slinosti i s r o d n o sti i p r i s u t n a spoznaja. N e k se j e d a n od tih dije
lova zove z n a n s t v e n i , a d r u g i r a s u d b e n i . N a i m e ,
p r o m i l j a t i i r a s u i v a t i je isto, ali n i t k o ne p r o
milja o n i m s t v a r i m a k o j e n e m o g u b i t i d r u k
ije. S t o g a je r a s u d b e n o j e d a n dio o n o g dijela koji je r a z u m a n . T r e b a i s t r a i t i k o j e je najbolje stanje svakoga od njih, j e r o n o je i k r e p o s t s v a k o m u .
K r e p o s t n e k e s t v a r i o d n o s n a j e p r e m a svojstve
n o m dijelu. U d u i p o s t o j i t r o j e koje g o s p o d a r i
d j e l a t n o u i i s t i n o m : sjetilo, u m , u d n j a . Od tih
sjetilo nije poelo n i k a k v e d j e l a t n o s t i , to je bje
l o d a n o u zvijeri, k o j e p o s j e d u j u sjetilo, ali ne
maju dionitva u djelatnosti.
O n o to su izrijek i ni j e k u miljenju to su
u udnji n a s t o j a n j e i izbjegavanje. I b u d u i je
u d o r e d n a k r e p o s t i z b o r n o s t a n j e , a izbor je p r o
miljena udnja, zbog toga r a z u m t r e b a biti isti
n i t a u d n j a i s p r a v n a , k a k o bi izbor valjao, i drugo m o r a n a s t o j a t i o k o o n o g a to p r v o izrie. To
miljenje i ta i s t i n a su d j e l a t n i ; u o n o m e milje
nju koje je n a p r o s t o p r o m a t r a k o , a ne ni inidb e n o ni t v o r b e n o , d o b r o i loe su o n o to je isti
n i t o i o n o t o je lano (to, n a i m e , i j e s t p o s a o sva
kog miljenja), d o k u dijelu t o je djelatan i misaon, d o b r o je u istini to se slae s i s p r a v n o m
udnjom.
118
1102a 268.
4
5
5
10
6
15
35
1139 b
10
III.
Porazgovorimo, stoga, ponovno njima, zahvativi od poetka. Nek bude pet naina kojima dua postie istinu s pomou izrijeka ili nijeka, a ti
su: umijee, znanost, razboritost, mudrost, umnost. Tu se isputaju pretpostavka i mnijenje, jer
nas mogu obmanuti.
3
15
20
25
30
Fr. 5. Nauck.
119
20
25
5
30
35
V.
1140 a
4
3
5
10
4
120
Fr. 6. Nauck
121
15
20
5
25
30
35
1140 b
VI.
re njima samima i ostalim ljudima; takvi mnijemo da su oni koji su sposobni za gospodarstvo
i dravnitvo. Zbog toga umjerenost zovemo imenom , kao da ona uva razboritost
( ). Ona i uva takvu
pretpostavku (ili sud). Jer ugoda i bol ne kvare
i ne iskrivljuju svaki sud; ne naime onaj da li
trokut ima ili nema kutove jednake dvama prvim
kutovima, nego samo one sudove koji se tiu inidbe. Naime, poela stvari koje se ine nalaze se
u svrsi radi koje se ine; doim ovjeku pokva
renu uitkom ili bolom upravo se i ne pokazuje
poelo niti da radi toga i zbog toga i treba sve
izabirati i initi; jer porok kvari samo poelo. Tako te razboritost po nunosti mora biti sposob
nost inidbe ljudskih dobara, istinski i prema ra
zumu.
Samo, u umijeu postoji izvrsnost 1 , u razbori
tosti nje nema; onaj to u umijeu hotimice gri
jei vie se cijeni, dok je u razboritosti obrnuto,
kao i u ostalim krepostima. Jasno je stoga kako
je razboritost krepost, a ne umijee. Kako postoje
dva dijela due koji posjeduju razum, ona mora
biti krepost jednoga od njih, to jest onoga koji
mnije; jer mnijenje se tie onoga to moe biti
drukije, a isto tako i razboritost. Nu nije ona ni
samo razumska sposobnost; a znak je toga to se
takvo stanje moe zaboraviti, dok se razboritost
ne moe.
Budui je znanost poimanje bia koja su sveopa i po nunosti, te postoje poela dokaznin i
cjelokupne znanosti (jer znanost biva prema ra
zumu), znanstvena spoznaja samog poela ne pri
pada ni znanosti, ni umijeu, ni razboritosti. Jer
ono to se znanstveno spoznaje to se i dokazuje,
dok se umijee i razboritost bave stvarima koje
mogu biti drukije. Nije to stvar ni mudrosti, jer
mudrac mora posjedovati dokazivanje nekim
1
To jest , ovdje u posebnijem znaenju (iz
vrsnost, izvrtina), o. p.
122
10
15
VII.
20
25
30
4
6
35
1141 a
Mudrost 1 u umijeima (ili umjetnostima) pridajemo njihovim najistaknutijim vinicima, kao kad
nazovemo 'mudrim' klesara Fidiju i kipotvorca
Polikleta, i pri tome mudrou ne oznaujemo ni
ta drugo nego vrsnou u umijeu; nu mislimo
kako postoje neki koji su mudri uope ne dje
lomice, niti samo 'mudri za neto', kao to Homer
kae u Margit u:
7
10
15
tako te je bjelodano kako mudrost mora biti najpotpunija od svih spoznaja. A mudrac mora znati
ne samo ono to proizlazi iz poela nego i istinu
samim tim poelima. Stoga mudrost mora biti
i umnost i znanost, kao znanost 'koja ima glavu",
a tie se najuzvienijih stvari. Jer bilo bi besmisleno pomisliti kako su dravniko umijee ili
razboritost najizvrsniji, ukoliko ovjek nije ono
najbolje od svih stvari u svijetu. Ako je ono to je
zdravo i dobro razliito ljudima i ribama, dok
ono to je bijelo i pravo uvijek je isto, svima bi
ono to je mudro bilo isto, a ono to je razborito
16
20
drukije; jer svaka vrsta naziva razboritim onoga tko dobro razmatra ono to se tie nje same,
i tomu e se povjeriti; stoga se kae i kako su
neke od zvijeri razborite, naime one koje pokazuju
mo predvianja to se tie vlastitog ivota. I bje
lodano je kako nisu isto mudrost i dravniko
umijee; jer ako bi se mudrou nazvala spoznaja onome to je probitano nama samima, onda
bi postojale mnoge mudrosti. Ne postoji jedna
mudrost dobru svih ivotinja, nego razliita
za svaku pojedinu vrstu, kao to ne postoji ni
jedno lijeniko umijee za sva bia.
124
25
30
VIII
2
1141 b
3
5
4
8
10
Dravniko umijee i razboritost ista su sposobnost, ali bit dm ipak nije ista. Od razboritosti
to se tiu drave jedna, koja je upravljaka, ta
je zakonodavna, dok druga, koja se prema ovoj
odnosi kao pojedinosti, ima zajedniko ime drav
nikog umijea; ta se bavi i inidbom i promi
ljanjem, jer puka odluka je ono to se ima initi
kao krajnje u promiljanju. Stoga se kae da sa
mo ti sudjeluju u dravnim poslovima, jer samo
oni i ine neka djela upravo kao rukotvorci.
Uz to se ini kako je razboritost najvie ona ko
ja se bavi ovjekom samim i pojedincem; ta se
i naziva zajednikim imenom razboritosti; od dru
gih vrsta jedna je gospodarstvo, druga zakonodav
stvo, trea dravnitvo, kojeg je jedan dio promiljajni, a drugi sudbeni. Znati to je dobro nekomu samomu bit e neko znanje, ali uvelike razliito; onaj tko poznaje stvari sebi samome i
njima se bavi smatra se razboritim, dok su oni to
se bave dravnim poslovima - 'mnogoinci' 1 . Sto
ga Euripid kae:
Kako bih bio razborit,
Kad mogao sam biti dokon,
Ubrojan u mnotvu vojske,
Dijelei istu kob?
. . . Dok astohlepni, to odvie ine . . .2
15
20
25
30
9
1142 a
8
9
10
IX
15
3
20
25
4
30
Misli se na VII, 7.
Gr. znai jo i oduzimanje i apstrak
cija (u logici).
3
Rije je ustajaloj i ukaljanoj vodi.
4
1141b 1422.
5
Ili 'graninih odredaba ( ).
6
Dokazivanje prestaje na pojedinostima, upravo
kao i kad u drugom smjeru dosegne sama po
ela.
2
126
20
25
4
30
11
11
XI.
10
129
15
20
12
30
35
H43 b
XII.
10
4
15
13
20
25
5
6
130
9*
131
30
35
1144 a
10
10
XIII.
132
11. 626.
Usporedi 1139 b 14.
15
2
20
25
4
30
5
35
1144 b
6
133
30
35
H45
VII.
10
2
134
135
15
20
25
30
II.
35
1145 b
10
5
15
20
3
2
1
136
1149 a 1.
3
4
Usp.
1140b
1141b
1144b
137
10
10
U
15
12
III.
20
25
30
35
1146 b
138
Vidi I I . 895916.
5
4
10
15
20
5
25
30
35
1147 a
10
15
10
11
12
141
20
25
30
35
1147 b
10
15
3
6
4
25
30
35
1148 a
jg
15
pomalo odaje
umjerene bo
zbog estoke
uz mladaku
svojih nunih
1147b 2331.
20
25
30
] 148 b
145
Jasno je, dakle, kako se neuzdrnost i uzdrnost tiu samo onih istih stvari kojih i neobuz-
1
Kune (ili lasice) stari su drali u kui kao miolovce. Aristotel oigledno aludira na neki zbiljski do
gaaj (. .). Inae ista gr. rije znai i kuna
i lasica i maka.
146
VI.
10
2
15
20
147
25
30
35
1149 b
10
15
20
VII.
25
30
2
149
35
1150 a
8
10
15
20
25
7
30
35
1150 b
VIII.
10
15
5
1
151
9
30
1146a 312.
35
1151 a
10
15
Postoji i ovjek koji je zbog strasti 'izvansebnik' i usuprot ispravnom naelu, onaj kojim uv
stvo tako vlada te ne moe djelovati u skladu s
ispravnim naelom, ali ne vlada njime toliko da
ga nagovori na to kako se treba odavati tima
uicima bez ikakva pridraja; takav je neuzdran
ovjek, koji je bolji od neobuzdanika, i nije nevaljao uope. Jer u njemu se uva ono najbolje,
naime: poelo. Njemu je oprean drugi ovjek,
onaj to ostaje pri svojem i nije 'izvansebnik', ba
rem ne zbog uvstva. Iz toga je bjelodano kako
je jedno valjano stanje, dok je drugo nevaljalo.
20
IQ
30
1146a 1631.
Gr.
153
25
35
11
n a g o v o r i t i ; d o i m ovi drugi ne p o p u t a j u p r e d
r a z l o g o m , b u d u i se p r e p u t a j u u d n j a m a , i m n o gi se od njih p o v o d e za uicima. T v r d o u m n i ljudi
su i 'vlastoumni',' n e u k i i p r o s t a c i ; o n i vlastoumnii takvi su zbog uitka i bola, li uivaju pobi
jedivi t o se ne daju nagovoriti na p r o m j e n u
m n i j e n j a , dok ih boli a k o im se o d l u k e o b e s k r i j e p e p o p u t p u k i h o d r e d a b a . T a k o te su vie na
lik na n e u z d r a n a negoli na u z d r a n a ovjeka.
I m a iih i koji ne o s t a j u p r i svojim m n i j e n j i m a ,
ali ne zbog neuzdrraosti, k a o N e o p t o l e m u Sofoklovu Filoktetu; 2 iako on nije o s t a o p r i svojem
zbog uitka, taj uitak bijae lijep; kazati i s t i n u
n j e m u bijae lijepo, d o k ga je Odisej n a g o v a r a o
na la. J e r nije s v a t k o koji uini togod zbog
uitka ni n e o b u z d a n , ni nevaljao, ni n e u z d r a n ,
nego o n a j t k o to ini zbog s r a m o t n a uitka.
10
7
15
X.
2
20
3
1152
I s t o j e t a k o ovjeku n e m o g u e i s t o d o b n o biti
i r a z b o r i t i n e u z d r a n . Ve je p o k a z a n o k a k o je
ovjek u j e d n o r a z b o r i t i valjana znaaja. Uz to,
ovjek nije r a z b o r i t s a m o po t o m e t o zna, nego
i t o moe initi; d o i m n e u z d r a n ovjek nije
s p o s o b a n initi, iako n i t a ne prijei domiljata ovjeka da b u d e n e u z d r a n ; zbog toga se kat
k a d a i ine neki n e u z d r n i ljudi r a z b o r i t i m a , nai
m e : zbog toga to se d o m i l j a t o s t i r a z b o r i t o s t
razlikuju na n a i n koji o p i s a s m o u p r v i m raspravama, 1 i p r e m a razlogu su blizu, ali se razlikuju
p r e m a izboru, a uz to, n e u z d r a n ovjek nije k a o
onaj t k o zna i razmilja, nego k a o o n a j t k o je
zaspao ili je pijan. On h o t i m i c e djeluje (jer ne
k a k o poznaje n a i n i o n o g a to ini i r a d i ega
ini), te nije zao; n a i m e : izbor mu je estit; ta
ko te je poluzao. I nije n e p r a v e d a n , j e r nije lukav;
od te dvojice j e d a n nije sklon o s t a t i p r i o n o m e
to je promislio, dok uljivac n i k a k o d ne p r o m i
lja. I t a k o n e u z d r a n ovjek nalikuje na dravu
k o j a donosi sve p o t r e b n e o d l u k e te i m a valjane
zakone, s a m o se n j i m a ne slui, k a o to se o n o
Anaksandrid rugao:
To
4
35
ushtjede
drava,
to
ni
z a k o n ne
2
haje.
Doim zao ovjek je p o p u t drave k o j a se slui
z a k o n i m a , ali o n i m a koji su zli.
154
Gr.
1146a 19.
10
15
20
za koji
1144a 2324.
Fr. 67 Kock. (Doslovan prijevod). Anaksandrid
je inae bio komiki pjesnik, Aristotelov suvremenik.
2
155
25
30
XI.
2
od
156
35
1152 b
12
5
10
15
157
10
15
20
rjeuju s e i s t i m o d g o v o r o m . Ve j e r e e n o k a k o
su n e k i uici d o b r i u o p e i k a k o svi nisu d o b r i ,
a za t i m a i d u i zvjerad i n e j a a d (dok razborit
ovjek tei b e z b o l n o s t i u p r a v o zbog (njihova odsua) n a i m e : za o n i m a to su povezani sa u d n j a m a
i b o l o m , za o n i m tjelesnim u i a i m a (jer ovi su
takvi) t e n j i h o v i m suvicima, p r e m a k o j i m a j e
n e o b u z d a n i k n e o b u z d a n . Zbog toga u m j e r e n o
vjek izbjegava takve uitke, j e r p o s t o j e i uici
u m j e r e n a ovjeka.
Postoji, zatim, slaganje o k o toga k a k o je bol
zlo i k a k o je valja izbjegavati: bilo zato to je
zlo u o p e bilo zato to n a m j e n e k a k v a z a p r e k a .
A o p r e k a tomu to t r e b a izbjegavati, k a o o n o m u
t o t r e b a izbjegavati i t o je zlo, j e s t d o b r o . Sto
ga je n u n o da uitak b u d e n e t o d o b r o . J e r ona
ko k a k o je Speusip 2 rijeio s a m o mu rjeenje ne
stoji; n a i m e : da je u i t a k o p r e k a i b o l u i d o b r u
k a o o n o t o je vee i m a n j e m u i j e d n a k o m u , bu
dui da ne bi h t i o rei k a k o je u i t a k n e k o zlo. 3
Uz to, n i t a ne prijei da n e k a k a v uitak b u d e
i o n o najbolje, iako su n e k i uici nevaljali, u p r a v o
k a o to to m o e biti i n e k a k v o znanje, iako su
n e k a z n a n j a nevaljala. Ali je m o d a j e d n a k o i nu
no, a k o svako stanje ima n e z a p r i j e e n e djelatnosti, da blaenstvo b u d e ili d j e l a t n o s t ako je
n e z a p r i j e e n a svih njih ili p a k j e d n e od njih,
te da b u d e n a j d o s t o j n i j e izbora; a takva djelat
n o s t je uitak. T a k o bi o n o najbolje bilo neki
uitak, iako su mnogi uici nevaljali, a moda i
1152b 26.
ini se da je Speusipu dobro ili neutralno ili ne
trpno stanje. Nu samo mjesto nije posve jasno, pa
tako u Thomsona stoji da je dobro opreka i uitku
i bolu, dok Rackham prevodi: kao to je vea opre
ka jednakom i manjem tako je i uitak opreka neu
tralnom stanju uvstva kao i bola. Sm sm se pak
trsio prenijeti doslovce Aristotelove rijei (o. p.).
3
Aristotel se tim stavkom bavi i u X knjizi ovog
djela (II 5).
2
25
159
30
35
1153 b
14
10
3
4
15
20
25
30
35
1154 a
160
1
2
1152b 2633.
Misli se na normalno, zdravo stanje.
11 NIKOMAHOVA ETIKA
161
10
15
20
15
25
30
1154 b
10
15
20
25
30
VIII.
Nakon tih stvari slijedilo bi raspravljati prijateljstvu. 1 Jer ono je nekakva krepost ili sadra
va krepost, a uz to je najnunije za ivot. Naime,
nitko ne bi izabrao ivjeti bez prijatelja, pa ak
kad bi imao i sva ostala dobra. I oni koji su
bogati, i koji su na visoku poloaju i koji vlada
ju, tima ini se jo najvie treba prijatelja; jer
kakva je korist od takva blagostanja liena do
broinstva, koje se najvie primjenjuje i najpo
hvalnije je prema prijateljima? Ili kako da se
blagostanje zatiti i uuva bez prijatelja? Jer to
je ono vie to je i nepostojanije. A u oskudici i
ostalim nevoljama misli se kako su prijatelji je
dino utoite. Prijateljstvo pomae mladima, da
ne pogrijee, i starima pruajui im dvorbu i
obavljajui za njih posao koji sami zbog slaboe
ne uzmau; doim onima u najveem cvatu po
mae postii lijepa djela; kad dva zajedno idu,2
uzmoniji su i u zamisli i na djelu. Ono je, ini
se, po naravi ucijepljeno roditelju prema potom
stvu i potomstvu prema roditelju, i ne samo me
u ljudima nego i meu pticama i meu glavni
nom ivotinja; isto je tako i u istonarodnika pre
ma svojima, a najvie je meu ljudima, te otuda
i hvalimo one koji su ovjekoljubni. ovjek moe
1155 a
5
10
15
20
25
30
II.
2
2
35
1155 b
5
3
10
15
20
25
30
III.
35
1156
1
2
168
1155b 19.
To jest: zasnovana su na nebitnu razlogu (. .).
5
5
10
6
15
20
7
25
30
35
1156 b
5
4
10
15
20
IV.
25
30
3
5
35
1157 a
4
5
uope i po
a ne prema
koliina, to
sipke tvari
10
15
20
25
30
35
1157 b
6
I kao to se pri krepostima jedni nazivaju dobrima prema sposobnosti a drugi prema djelatno
sti, tako i u prijateljstvu. Oni koji zajedno ive
uivaju jedno u drugom i ine dobra, dok oni ko
ji spavaju ili su na razdvojenim mjestima ti ne
provode, nego su nakani provoditi prijateljstvo.
Jer mjesna razdvojenosti ne ukida prijateljstvo
uope, nego samo njegovu djelatnost (ili proved
bu). Ako odsue potraje dulje vremena, ini se
da se i prijateljstvo zaboravlja. Otuda se i kae:
10
15
VI.
20
2
1
173
30
35
1158 a
10
174
1156b 1315.
Usp. 1158b 23.
15
20
VII.
25
30
35
1158 b
8
1156a 1624,
175
10
15
20
25
9
30
"
VIII.
1
Izvorno , razmak, rastoj, ili stanka (vre
menski ili prostorno), o. p.
2
Posrijedi je nauk ljubavi prema sebi samome.
Usp. 1168a 28.
176
35
1159 a
10
15
6
20
vaju u t o m e t o su d o b r i , pouzdavajui se u p r o
s u d b u o n i h koji govore n j i m a . U t o m e p a k t o
su voljeni ljudi uivaju r a d i toga samoga; stoga
bi se to inilo boljim od o n o g a 'biti aen', te
d a j e prijateljstvo d o s t o j n o izbora s a m o p o sebi.
I ini se k a k o je o n o vie u t o m e da se voli ne
goli da se b u d e voljen. Z n a k su toga m a j k e k o j e
uivaju u voljenju djece; n e k e daju svoju d j e c u
da ih drugi odgajaju, te iako ih vole i znaju, ne
t r a e da ih o n a vole za u z v r a t , a k o oboje nije mogue, nego im je ini se d o s t a t n o ako vide k a k o
je djeci d o b r o , pa m a j k e vole djecu iako o n a iz
n e z n a n j a ne u z v r a a j u o n o t o se m a j c i duguje.
Dakle, b u d u i je prijateljstvo vie u voljenju, te
se pohvaljuju oni koji vole svoje prijatelje, ini
se da je voljenje k r e p o s t prijatelja, t a k o da u ko
j i h o n o biva p r e m a zasluzi ti su p o s t o j a n i prijate
lji i m e u t a k v i m a je t r a j n o prijateljstvo.
T a k o i oni n e j e d n a k i najvie bivaju prijatelji,
j e r se m o g u izjednaiti. J e d n a k o s t i slinost su
prijateljstvo, a o s o b i t o slinost o n i h koji su to
p r e m a k r e p o s t i . K a k o s u p o s t o j a n i p o sebi, o s t a j u
takvi i p r e m a d r u g i m a , pa niti t r e b a j u niti t r a e
nevaljalih usluga, nego ih moe se rei j o
i spreavaju. J e r z n a a j k a je d o b r i h da niti s a m i
grijee, niti to d o p u t a j u svojim prijateljima. Doim nevaljalci n e m a j u p o s t o j a n o s t i , te ak ne os
taju slini ni sebi s a m i m a . I p o s t a j u prijatelji na
k r a t k o vrijeme, uivajui u u z a j a m n u nevaljalstvu. Prijateljstva iz k o r i s t i te iz u g o d e t r a j u due; to jest: sve d o k j e d a n d r u g o m u p r u a j u u g o d e
ili koristi. Prijateljstvo iz k o r i s t i ini se da naj
vie biva i z m e u o p r e k a , k a o i z m e u s i r o m a h a i
bogataa, n e u k a i u e n a ovjeka; j e r svatko tei
stei ono to mu m a n j k a , te za u z v r a t daje togod
d r u g o . Tu bi tkogod m o g a o svrstati i onoga t k o
ljubi i ljubljenu osobu, te lijepe i r u n e . Stoga
se ljubavnici p o k a t k a d a ine smijeni, traei da
b u d u voljeni o n a k o k a k o vole; ako s u j e d n a k o
d o s t o j n i voljenja, zahtjev bi m o d a bio razloan;
ali ako n e m a j u n i t a takvo, o n d a je smijean. Sam o , moda j e d n u o p r e k u ne privlai d r u g a s a m a
po sebi, nego p r e m a p r i p a t k u , dok je u d n j a za
12 NIKOMAHOVA ETIKA
177
25
30
10
35
1159 b
10
15
20
178
1155a 2228.
Vidi biljeku V, 3.
11
30
1160 a
35
X.
10
179
15
20
25
30
12
35
ska vladavina'. Zastrana kraljevstva je samosilnitvo', i jedno i drugo je jednovlada 2 , ali se uveliko
razlikuju. Samosilnik 3 gleda samo na vlastitu ko
rist, a kralj na korist svojih podanika. Jer kralj
ne moe biti ako nije samodostatan i ako ne nadmauje ostale u svima dobrima. Takvu vie nita
ne treba, pa stoga nee gledati na vlastitu korist,
nego na onu svojih podanika. Onaj tko nije ta
kav, bio bi tek drijebom izabrani kralj'. A samo
silnitvo je opreka tome, jer takav vladar tei za
vlastitim dobrom. U sluaju samosilnitva jasnije
je kako je ono najgora zastrana 5 . Najgore je ono
to je opreka najboljem. Kraljevstvo moe prijei
u samosilnitvo, jer samosilnitvo je nevaljala jed
novlada, i nevaljao kralj postaje samosilnik. Vla
davina najboljih prelazi u vladavinu malobroj
nih 6 po opaini onih koji vladaju, koji usuprot
pravinosti raspodjeljuju ono to pripada dravi,
sve ili veinu dobara sebi, a poloaje na vlasti
uvijek istim osobama, obzirui se pri tome najvie
na bogatstvo. Tako vladaju malobrojni i opaki
mjesto onih to su najestitiji. 'Imovinska vlada
vina' prelazi u puku vladavinu 7 , jer su one srod
ne. Naime, i 'imovinska vladavina' eli biti vlast
mnotva, i tu su svi jednaki unutar procjembe
imutka. A puka vladavina jo je najmanje neva
ljala; u njoj tek malo zastranjuje sam oblik ustavnog poretka. Tako se dakle najee mijenjaju
dravni poreci; time se mijenjaju i najmanje i
najlake.
1
116(
10
15
"
20
XI.
25
30
35
1161 a
13
15
3
4
Kao to je reeno 1 , svako je prijateljstvo u zajednitvu. Moglo bi se pri tom kao posebno izlu
iti ono meu srodnicima i drugovima. Prijatelj
stva sugraana, suplemenika te suputnika na ka
kvoj plovidbi vie su nalik na ona sklona zajed
nitvu, jer se ine da su prema nekakvoj pogod
bi. Meu njih se moe svrstati i prijateljstvo prema tuincima.
XII.
20
2
25
30
3
35
11 61 b
1159b 26
183
14
15
20
25
30
35
1162 a
1
Ta je vana izjava u izvorniku i saetija i rjei
tija (. i\ .6), sa znaenjem
da je nagon za parenjem openitiji od nagona za
okupljanjem, koji ima svoj najvii izraz u dravi.
184
10
XIII.
15
35
U prijateljstvu koje je poradi koristi dolazi jedino ili najee do tuba i prijekora, a i s raz
logom. Jer oni koji su prijatelji zbog kreposti
voljni su uzajamno initi dobro (to je i znaajka
kreposti i prijateljstva), a meu onima to se u
tome natjeu nema ni tuba ni prepiraka, nitko
se naime ne srdi na onoga tko ga voli i ini mu
dobro, nego ako je uljudan ovjek, on uzvraa
inei i sam dobro. A onaj tko premauje, posti
ui ono emu tei, nee se tuiti na svojeg prijatelja. Jer svatko udi za onim to je dobro. I
nema toga (tuba i prijekora) mnogo ni u prija
teljstvima radi uitka; jer oboje istodobno dobi
vaju ono za im ude, ako uivaju da su zajedno;
i inilo bi se smijenim kad bi se tkogod tuio da
mu drugi nije ugodan, jer on ne mora svakodnevno drugovati s dotinim. Ali prijateljstvo poradi
koristi obiluje pritubama. Kako se slue jedan
drugim radi vlastitog probitka, treba im uvijek
15
20
25
1156a 7.
To jest: dotinici moraju u naklonosti nadokna
diti svoj nedostatak u dobroti, korisnosti ili ugod
nosti (prema . .).
2
185
30
1162 b
10
15
Dakle, i s t o t a k o k a o t o je d v o s t r u k o ono k o j e
je p r a v e d n o (jedno je n a i m e n e p i s a n o , a d r u g o
je p r e m a zakonu) t a k o je i prijateljstvo p o r a d i
k o r i s t i j e d n o u d o r e d n o , d r u g o z a k o n s k o . A do
t u b a najvie dolazi o n d a k a d s e o d n o a j n e raz
r j e u j e u i s t o m e p r i j a t e l j s t v u u k o j e m je i ugovoren. O n o koje je z a k o n s k o temelji se na o d r e e n i m uvjetima, k a o posve p o s l o v a n o d n o a j iz
r u k e u ruku 1 , ili k a o o n a j slobodniji na r o k ,
p r e m a pogodbi to se tie n a p l a t e 2 . J a s n o je da u
t a k v o m sluaju s a m d u g nije p r i j e p o r a n , ali je
prijateljski zbog s a m e o d g o d e u n a p l a t i . Zbog
toga u n e k i m d r a v a m a i n e m a u t a k v i m sluaje
vima p r a v o s u d n i h p a r b a , n e g o s e misli k a k o o n i
koji su sklopili p o g o d b u p r e m a povjerenju mor a j u s a m i snositi posljedice. M e u t i m , o d n o a j
koji j e u d o r e d a n n e 'temelji s e n a o d r e e n i m
uvjetima, nego se tu d a r u j e , ili ini togod d r u g o ,
k a o prijatelju; ali se za u z v r a t o e k u j e ili isto ili
vie, k a o da nije posrijedi d a r nego p o s u d b a . Pa
a k o ovjeku n e b u d e isto p r i razrjeenju spora
z u m a kao i p r i s k l a p a n j u , on e se tuiti. To se
d o g a a zbog toga t o i a k o svi ljudi ili veina ele
o n o t o j e lijepo, i z a b i r u o n o t o j e p r o b i t a n o .
J e r Mjepo je initi d o b r o , ne r a d i uzvraaja; d o k
je probitano primiti dobro za uzvrat.
Stoga, a k o ' o v j e k m o e , t r e b a u z v r a t i t i o n o l i k o
koliko je p r i m i o , i svojevoljno (jer ne t r e b a od
ovjeka initi prijatelja p r o t i v njegove volje; tre
ba se ponijeti -tako k a o da s m o u p o e t k u pogri
jeili i p r i m i l i d o b r o i n s t v o od o n o g a od koga ne
t r e b a j e r nije bilo od prijatelja, ni od o n o g a
tko to ini radi s a m o g ina i t r e b a to razrije-
1
2
186
siti k a o d a p o s r i j e d i b i j a e d o b r o i n s t v o p o d
o d r e e n i m u v j e t i m a ) . I ovjek bi p r i s t a o da uz
v r a t i uinjeno, a k o b i m o g a o , j e r o d o n o g a t k o n e
b i m o g a o , n i s a m d a r i v a t e l j t o n e b i o e k i v a o . Sto
ga, a k o j e m o g u e , d o b r o i n s t v o t r e b a u z v r a t i t i .
Ali u p o e t k u valja razvidjeti t k o n a m ini d o b r o
i p o d k o j i m u v j e t o m , k a k o b i s m o to p r i h v a t i l i ili
ne.
20
20
25
11
30
35
XIV.
1163 a
Postoje r a s p r e o k o toga t r e b a li u s l u g u o d m j e
ravati p r e m a korisnosti o n o m u tko je prima, pa
p r e m a tame i u z v r a a t i , ili p a k p r e m a dobroin
stvu davatelja. J e r p r i m a t e l j i o b i a v a j u rei k a k o
o n o to p r i m i e o d d o b r o i n i t e l j a .tima j e bilo
togod n e z n a t n o a .mogli su to dobiti i od k o g a
drugog, u m a n j u j u i t a k o u s l u g u ; davatelji, n a p r o
tiv, govore k a k o su dali najvie to su i m a l i i t o
se nije moglo dobiti od d r u g i h te da je to uin j e n o u pogibelji ili slinoj n u n o s t i . Ako je da
kle posrijedi p r i j a t e l j s t v o r a d i k o r i s t i , o n d a j e
vjerojatno mjerilo d o b i t a k p r i m a t e l j a . O n j e taj
k o j e m u t r e b a usluga, d o k m u drugi p o m a e oe
kujui z a u z v r a t isto; dakle, p o m o j e bila u p r a v o
tolika koliko je d o t i n i k dobio, i on m o r a v r a t i t i
o n o l i k o koliko je p r i m i o , ili a k i vie, to je j o
ljepe. U p r i j a t e l j s t v i m a u t e m e l j e n i m na k r e p o s t i
n e m a tuba; t u j e m j e r i l o s a m i z b o r (ili n a k a n a )
davatelja; j e r u i z b o r u je poglavita z n a a j k a i
k r e p o s t i i s a m o g znaaja.
Razmirice nastaju i u o n i m prijateljstvima koja
se temelje na p r e m o i ; tu s v a t k o o e k u j e da dobije vie nego drugi, i k a d se to dogodi, razvrgava
se prijateljstvo. N a i m e , o n a j bolji misli k a k o tre
b a dobiti vie, j e r d o b r o m u ovjeku t r e b a p r i d a t i
vie, a isto t a k o i o n a j t k o je korisniji. Oni k a u
d a o n a j t k o j e n e k o r i s t a n n e t r e b a i m a t i isto, j e r
to o n d a p o s t a j e j a v n a usluga 1 , a ne prijateljstvo,
a k o o n o to se dobije od prijateljstva nije p r e m a
vrijednosti o n o g a to je uloeno. Ti m i s l e k a k o
10
15
20
16
25
30
188
35
1163 b
10
15
20
25
IX.
35
1164 a
10
(jer takvo je prijateljstvo utemeljeno na kreposti) i uzvraaj valja uiniti prema izboru 1 (jer on
je znaajka i prijatelja i kreposti). A tako je ini
se primjereno i za one to se udruie radi pouke
u 'mudroslovlju' 2 , budui da se vrijednost tomu
ne mjeri novcem, a ne uzvraa se ni istovrijednom
au, nego je moda dostatno da se kao i pre
ma bozima i roditeljima uini ono to se moe.
15
20
25
9
30
193
35
1164 b
10
15
20
1164b 311165a 2.
Podrazumijeva se udoredna ljepota, ono to na
lae u d o r e e (o. p.).
5
1094b 1127, 1098a 2629, 1103b 341104a 5.
2
194
25
7
30
35
1165 a
5
10
10
III.
13*
1162b 2325.
195
15
20
25
30
35
3
1165
10
IV.
15
20
2
3
25
4
30
1
2
196
1156b 1921.
1157b 1724, 1158b 3335.
1113a 2333.
197
35
1166 a
4
10
15
20
25
9
30
10
35
1166 b
V.
2
1
10
15
20
25
35
1167
VI.
10
15
20
25
1
Pitak je poetkom VI st. pr. Kr. bio izabran za
vladara Mitilene. Vladao je etrnaest godina, a zatim
se odrekao vlasti. Svi su graani htjeli da on ostane
na vlasti, ali jednodunost nije bila potpuna, jer je
postojao jedan glas protiv, onaj samog Pitaka (pre
ma H. R.).
2
Rije je Eteoklu i Poliniku; vidi Euripid Feni
anke,
588).
3
Misli se na Eurip (Golf di Negroponte), tjesnac
izmeu Eubeje i kopna, koji je bio ozloglaen zbog
silovite struje i neuredne plime i oseke (prema Grko-hrvatskom rjeniku F. Petraia iz 1875); o. p.
201
VII.
20
25
30
7
35
1168 a
VIII.
10
15
20
25
8
30
35
1168 b
10
15
7
20
25
8
9
1
1166a 1.
To jest: dva prijatelja jedna dua (Euripid,
Orest, 1046).
3
Usp. Teokrit, XVI, 18.
4
Gr. znai samoiv ili sebian, ali se
ovdje ini primjerenijim doslovan prijevod sloenice,
kako bi se prenijelo togod od korijenskog smisla
(o. p.).
2
204
30
35
1169 a
10
15
20
25
10
11
*X
206
30
35
1169 b
9
10
15
^
1098a 7,16.
1099a 14.
207
20
25
30
35
1170 a
208
10
X.
14 NIKOMAHOVA ETIKA
209
10
15
10
25
XI
20
211
1171 b
10
XII.
15
20
Kao to oni koji ljube najvie vole gledati Ijubijenu osobu, i od svih ostalih najradije izabiru
upravo to sjetilo (vida), kao glavno izvorite i
stanite ljubavi, zar dakle isto tako i pri
jateljima nije najvrednije izbora zajedniko iv
ljenje? Jer prijateljstvo i jest zajednitvo, i kao
to se odnosi prema sebi tako se ovjek odnosi i
prema svojem prijatelju; i kao to je sama zamjedba (ili zor) 2 tome da ovjek jest neto
vrijedno izbora (ili poeljno) tako je i to se tie
12
30
25
212
Sljedbenici Eudoksa.
Sljedbenici Speusipa.
215
20
25
30
35
1172 b
II.
216
2
10
15
20
25
III.
30
35
Fileb 60 D.
1173 a
10
218
15
20
25
30
11
12
13
IV.
30
1174
10
3
15
je gibanje u vremenu i radi neke svrhe, kao kuegradnja, koja je savrena kad se naini ono
emu se teilo. I tako je ono savreno ili u cjeli
ni vremena ili u asu zavretka; doim u dije
lovima vremena pojedina gibanja su nesavrena,
i po vrsti se razlikuju od cjeline kao i izmeu
sebe. Tako pri gradnji hrama, slaganje kamena
drukije je od lijebljenja potpornih stupova,
dok se to oboje razlikuje od tvorbe cijelog hra
ma. I tvorba hrama je savrena (jer ne treba
vie nita drugo za postavljeni zadatak), dok su
izgradnja osnove i izradba troreske 1 nesavreni,
jer je svaka samo dio. Oni se dakle razlikuju po
vrsti, i ni u jednom se asu ne moe uhvatiti
posebice savreno kretanje, nego ako ga uop3 e ima ono je u cjelini vremena. Slino je i s
hodanjem i ostalim. Jer ako je svako kretanje
pomicanje s jednog mjesta na drugo, onda i u
tome postoje razlike po vrsti, kao letenje, hoda
nje, skakanje i slino; i ne samo tako, nego i u
samome hodanju (jer ni 'otkud' ni 'kamo' nije
isto na cijelom trkalitu i na jednom dijelu, niti
je u jednome dijelu kao to je u drugom; niti je
isto prelaziti ovu crtu 2 ili onu; jer trka ne pre
lazi samo dotinu crtu, nego onu na nekom mje
stu; a ova je opet na mjestu to je razliito od
one druge). Mi smo pomnjivo kretanju raspra
vljali drugdje. 3 ini se, meutim, da kretanje ni
je savreno u svakom vremenu, nego je vie
kretanja nesavreno i razlikuju se po vrsti, bu
dui da 'otkud' i 'kamo' tvore svojstveni oblik.
4
Nasuprot tome, u bilo kojem vremenu svojstvo'
je uitka da je savren.
1
221
20
25
30
1174 b
222
10
8
4
15
20
10
25
30
1175 a
10
11
V.
224
25
30
6
35
225
1175 b
10
15
20
25
30
ne
sje
ali
se
35
1176 a
10
11
226
Fr. 5 (Diels-Krantz).
VI.
10
15
20
Poto smo, dakle, raspravili krepostima, prijateljstvima i uicima, preostaje izloiti u ocrtu
i blaenstvu, budui da ga smatramo svrhom
ljudskih postupaka. Ponovi li se ranije reeno,
samo e izlaganje biti saetije.
Rekli smo 1 , da blaenstvo nije svojstvo, inae
bi moglo pripadati i onomu tko spava cijelog
ivota, ivei ivotom raslina, kao i onomu tko
je u najveim nevoljama. Ako pak to ne zadovoljava, nego radije treba postaviti blaenstvo u
kakvu djelatnost, kako je prije kazano 2 ; i ako su
od djelatnosti jedne nune i valja ih birati radi
ega drugog, dok druge valja izabrati zbog njih
samih, bjelodano je da se blaenstvo mora uvr
stiti meu one djelatnosti koje treba birati po
radi njih samih, a ne meu one to su radi ega
drugog. Jer blaenstvu ne treba nita, nego je
ono samodostatno. Djelatnosti koje treba izabrati
poradi njih samih one su od kojih se ne trai
nita osim same djelatnosti. A smatra se da su
takvi ini koji su u skladu s krepou; jer initi
stvari koje su lijepe i estite ono je to treba
izabrati samo po sebi.
Ali se smatra da tu pripadaju i ugodne zabave,
jer se one ne izabiru radi ega drugog, dok one
zapravo vie kode nego to koriste, budui da
1
2
15*
227
25
35
1176 b
10
8
15
20
VII.
25
2
30
3
35
1177 a
1
10
7
15
20
25
30
8
1177 b
5
9
10
15
1
Izvorno & (compositum), oznauje sloevinu nae due i tijela, ali ovdje moda znai i sloenu
duu (prema . .).
2
Pindar (Isth. V. 20); Sofoklo (Tereus, fr. 531);
Antifan (fr. 289). Naime, te se izreke sreu u vie
autora.
3
1169 b 33, 1176 b 26.
231
20
25
30
H78 a
VIII.
2
3
232
15
7
20
25
30
A raspravlja se i tome da li je za krepost poglavitiji izbor (nakana) ili djelatnosti, kako krepost sadri oboje. Naime, jasno je da bi njezino
savrenstvo bilo u obojem, jer za same postupke
trebaju mnoge stvari, i to su oni vei i ljepi
to ih treba vie; doim onomu koji misaono pro
matra ne treba za njegovu djelatnost ni jedna od
tih stvari, nego su one takorei i smetnja misao
nom promatranju; ali ukoliko je on ovjek i ivi
u zajednici s mnogima, izabire initi djela u skla
du s krepou, i zbog toga e mu trebati takva iz
vanjska dobra, da bi mogao ovjekovati.
A da je savreno blaenstvo misaono promatra
nje, koje je stanovita djelatnost, moe se vidjeti
i iz slijedeeg. Pretpostavljamo naime da su bo
govi najsretniji i najblaeniji. A koje im djelat
nosti treba pridati? Da li moda one pravedne?
Nee li se oni initi smijenima budu li ugova
rali, vraali novane pologe i tome slino? Ili
moda smione pothvate, da podnose strahote i
izlau se pogiblima zbog toga to je to lijepo? Ili
pak ine dareljivosti? A komu e darivati? Jer
bit e besmisleno budu li imali novce ili togod
takvo. I kakvi bi bili njihovi umjereni postupci?
Nije li takva hvala prostaka, budui da oni ne
maju nevaljalih elja? Stoga, pregledamo li cijeli
taj niz, pokazalo bi se kako su sve te djelatnosti
odve neznatne i nedostojne bogova. Pa ipak, svi
pretpostavljaju da bozi ive, te zbog toga i dje
luju; naime, ne snivaju poput Endimiona. 1 A
oduzme li se ivom biu imba, te zatim tvorba,
to mu drugo ostaje osim misaonog promatranja?
Stoga bi djelatnost Boga, koja se odlikuje naj
viom sreom, morala biti misaono promatraka.
Dakle, i od ljudskih djelatnosti ona koja je toj
najblia mora biti najblaenija.
A znak je toga i to to ostale ivotinje ne sudje
luju u blaenstvu, budui savreno liene takve
1
233
35
1178 b
10
15
20
10
11
djelatnosti. Jer bozima je cijeli ivot posvema sretan, a ljudima ukoliko je u njima prisutna kakva
nalika te djelatnosti, dok od ostalih ivih bia vie
ni jedno ne biva blaeno, budui da ni jedno ne
sudjeluje u misaonom promatranju. Dakle, dokle
se protee promatranje dotle i blaenstvo, i u ko
jih je vie prisutno takvo promatranje vie je i
blaenosti, i to ne prema pripatku, nego zbog samog promatranja, jer ono je samo po sebi vri
jednost. Tako bi blaenstvo bilo stanovito pro
matranje. 1
25
12
30
35
1179 a
13
10
IX.
2
3
15
20
25
30
10
35
1179 b
10
15
10
20
11
25
12
30
Teognid (432434).
2
Izvorno , glasovita Platonova sloenica, koja znai i estitost, i savrenost kao udoredni
spoj ljepote i dobrote ljudskog znaaja (o. p.).
236
1179 b 31.
Izvorno gr. , moe ovdje znaiti i dokaz i
pravilo pa i izrijek; zbog ega, npr. H. Tredennick
nije naisto to je tu posrijedi; ini mi se da je
najblie znaenje, u datom kontekstu, ipak naelo
(o. p.).
2
237
35
1180 a
io
15
20
14
15
238
25
16
30
17
35
1180 b
5
18
10
239
15
20
25
30
35
1181 a
19
20
21
240
10
22
23
15
20
1181 b
Izvorno
(stanje) i komentatorima nije jasno
da li je posrijedi udoredno ili intelektualno stanje,
ali se ini da je rije stanju strune priprave,
spreme, uvjebane sposobnosti ili uobliene umne
navike (. .).
2
Postoji dvojba oko toga tko je napisao ovaj za
vrni odlomak, koji bjelodano povezuje Etiku i Poli
tiku. Prema jednima Aristotel to nije mogao napisati,
jer se u Politici poesto poziva na Platona, dok iz
dotinog proizlazi kao da Platon nije rekao nita va
no odgoju s pomou zakonodavstva ili pak vr
stama dravnih poredaka. Moda je posrijedi dodatak kakvog poznijeg pisca. Samo to pitanje jo nije
razrijeeno (prema . .).
3
Izvorno , to ovdje znai 'ope nastoja
nje umijeu ili znanju' ili 'znanstveno razlaganje,
istraivanje' (o. p.).
4
Prema predaji Aristotel je napisao i zbirku od
158 razliitih dravnih ustava, od ega je sauvano
samo djelo Atenski ustav.
16 NIKOMAHOVA ETIKA
5,
10
15
20
POGOVOR PREVODITELJA
243
247
KAZALO
IMENA
Ladan
Afrodita 147
Agamemnon 54, 181
Agaton 119, 121
Ahil 54, 210
Aleksandar 143
Alkmeon 40, 107
Alopa 151
Amfijaraj 40, 107
Anaharsid 228
Anaksagora 124, 235
Anaksandrid 155
Antifan 231
Apolon 134
Argivci 57
Artemida 144, 233
Atenej 59
Atenjani 75
Bijant 89
Brasida 104
Ciklop 238
Delos 13, 14
Demodok 152
Diomed 54, 108
Empedoklo 141, 142, 166
Endimion 233
Epiharm 202
Erifila 40, 107
Eshil 42
Eteoklo 201
Eudokso 19, 215, 216
Euen 156
Euripid 40, 42, 89, 107, 125,
163, 166, 201, 204, 206
Harite 98
Hektor 54, 55, 135
Helena 38
Heraklit 27, 140, 166, 226
Hermes 55
Herodot 15, 55, 234
Heziod 4 98, 160, 166, 192, 209
Homer 47, 54, 56, 108, 109, 123,
135, 148, 165, 181, 238
Izokrat 240
249
K a l i p s a 37
K a l i s t e n 75
K a r k i n 151
K e l t i 53
K e r k i o n 151
K i r k a 37
K r e a n i 20
K s e n o f a n t 151
K s e n o f o n 57, 75
L a k e d e m o n c i 20, 45, 57
201, 238
L a m i j a 145
L a t o n a 144
L e t o 14
M a r g i t 123
M e g a r a n i 71
M e r o p a 42
M i l e a n i 152
M i l o n 31
75
R a d a m a n t 97
&
&
S a p f a 148
Sardanapal 5
S a t i r 144
S i k i o n j a n i 57
S i m o n i d 17, 66
S k i d 45
Sofoklo 14, 89, 138, 154, 231
S o k r a t 55, 82, 136, 137, 142,
156
S o l o n 15, 16, 48, 234
S p e u s i p 7, 27, 159, 215
N e o p t o l e m 138, 154
N i o b a 144
P a t r o k l o 210
P e i t h o 148
P e r i k l o 121
P e r z i j a n c i 181
P i l a d 210
P i n d a r 231
P i r i t o j 210
Pitagora 5
P i t a k 48, 201
250
GRKO-LATINSKO-HRVATSKI R J E N I K
T E M E L J N I H POJMOVA ILI NAZIVAKA
Tales 124
T e o d e k t 150
Teognid 14, 89, 208, 213, 236
T e o k r i t 56, 204
T e t i d a 75
Tezej 210
Tidejevi 54
T r o j a n c i 54
T u k i d i d 104
Vergilije 15
bonus dobar
bonum dobro
&
bona dobra
-
&
&
&&
&
immoderatum,
nimis
pretjerano,
previ
e, o d v i e
ignobis,
abjectus n e p l e m e n i t , p r o s t a k
ignorare ne z n a t i , ne p o z n a v a t i
ignorantia, inscientia n e z n a n j e , n e p o z n a
vanje
rusticus seljaki, p r o s t a k i
rusticitas p r o s t a t v o
institutio o d g o j , s t e g a
indifferens n e r a z l i a n
injuria n e p r a v d a , n a n o s i t i n e p r a v d u
injuriam p a t i p o d n o s i t i n e p r a v d u
injuria, i n j u s t e f a c t u m n e p r a v e d a n in
injuria,
injustitia nepravda, nepraved
nost
injustus n e p r a v e d a n
injustum n e p r a v e d n o , n e p r a v e d n i n a
infamia b e a e , s r a m o t a
impotentia,
debilitas
nemonost,
nemo
gunost, n e m o
impossibilia,
impotentia n e m o n o s t i , ne
mogunosti
acerbitas n e p r i j a z n o s t , n e u g o d n o s t
immortalitas b e s m r t n o s t
mortalitatis
conditioni
eximi
obesmrtiti
miser b i j e d a n , m u a n , j a d a n
aeternus v j e a n
pudor stidljivost, s k r o m n o s t
clectio i z b o r
sentire, sensio z a m j e i v a t i , z a m j e d b a
id quod sentit o n o k o j e osjea, zamje
uje
251
&
&
/
&
&
,
&
,
.
252
&
&
&
&
))
&
'
illiberalitas nedareljivost
illiberalis nedareljiv
humanus ovjeji
quod in humana conditio est ljudski
homo ovjek
inaequalis nejednak, nepravian
remuneratio povraaj, u odvratak
antidosis razmjena, promjena
dignitas dostojanstvo
lentitudo nerasdrljivost
impassibilitas netrpnost
ineiegantia neukusnost
immensus, infinttus neomeen, neogra
nien, bezbrojan
simpliciter naprosto, uope
demonstratio dokaz, dokazivanje
ditticultas,
haesitatio,
dubitatio
teko
a, dvojba, dvoumlje
absentia neprisutnost, odsue, nenazonost
negatio nijek, nijekanje
cessatio neradinost, uskrata, odmor
desidiosus, ignavus bez posla, nedjela
tan
blandus, placendi Studiosus puzav, ugodljiv
blanditia, placendi Studium puzavost, dodvorijivost,
ugodljivost
virtus krepost, vrsnoa, vrlina
optimum, bonum summum najbolje, naj
vie dobro
aristocratia vladavina najboljih
rapina grabe
principium, initium poelo, naelo, po
etak, zapoetak
impius bezboan, opak
exercitatio vjebanje
prodigalitas rasipnost
prodigus rasipan, rasipnik
inertia neumijee
dedecus, ignominia uskrata, graanskih
prava, obeaenost
autarchia samodostatnost, samostalnost
sufficiens ibi samodostatan
ipse homo ovjek po sebi, ista ideja
ovjeka
ipsum quidque neto samo po sebi
casus sluaj, posebak, posebica
253
deliberatio,
consultatio,
Studium
elja
consultator, deliberativus eljni, savjeto
davni
nje, nakana
scurrilitas lakrdijaenje
scurra lakrdija, ulizica
genus rod
cognoscere,
cognitio spoznati, spoznaja
sententia
spoznatost, mnijenje, n a k a n a
254
cognitio spoznaja
genitor roditelj
litera, linea slovo, crta
grammaticus slovniki, jezikoslovan, gra
matiki
scribere pisati
gymnastica tjelovjeba
femina ena, supruga
--
<
255
&
&
,
continentia uzdrnost
continens uzdran, uzdranik
assuefacere priviknuti, nauiti
consuetudine questus uobiajen, naviknuo
consuetudo navada
scire, novisse znati, spoznaja
idea, figura, species vid (korijenski), lik,
oblik, vrsta
species, formae, ideae vidovi, oblici, ob
rasci
esse biti, bivati
esse, existentia bitak, bit, opstanak
essentia, quidditas, quod quid erat esse
bit, tostvo, ono emu bijae biti, ono
emu je bivati
dissimulatio podrugljivost
singulare pojedinano, zasebino
'
'
'
256
voljno
non voluntarium mimovoljno
extra vani, izvana, izvan
externa (bona) izvanjska (dobra)
sponte hotimice
misericordia milosre, saaljenje
libertas sloboda, slobodnjatvo
liberaus dareljiv, plemenit
liberalitas dareljivost, plemenitost
defectus nedostatak
spes nada, iekivanje, ufanje
experientia iskustvo
impedimentum inferens koji je na smet
nju
contrarius protivan, suprotan
emendatio popravak
ro
&
&
&
17 NIKOMAHOVA ETIKA
257
damnositas,
&
&
258
mors smrt
confiens smjel, smion
confidentiam facienda, animum augentia
stvari koje ulijevaju smjelost
fiducia smjelost, drskost
admirabilis udan, izvanredan
spectaculum predmet gledanja, igrokaz
spectare, intueri, contemplari promatra
ti, motriti, razmiljati
spectator promatra, motritelj, gledatelj
divinus boanski
deus bog
cultus, cura njega, dvorba, usluga
colere, curare njegovati, tovati, biti
usluan
curationum genera briga, njega, zdrav
stvena nastojba
contemplari, conspectus znanstveno pro
matranje, promatrati
considerationes znanstveni zorovi, mi
saone zasade, miljevine
contemplativus razgledajui, promatra
jui, misaon, znanstvenik
contemplatio, speculatio motrenje, mi
saono promatranje, razmiljanje
bestia, fera zvijer
bestialitas, feritas zvjerstvo
ferus zvjerski, okrutan, divlji
audax drzak, smion
temeritas drskost
nutritiva pars animae, anima altrici facultate praedita, anima vegetativa hra
nidbeni dio due
animus, animi impetus gnjev, srdba
immanis, iracundus srdit, gnjevan
/
/
Zo<?a
&'
-
&'
17*
sanabilis izljeiv
curatio ljeidba, lijeenje
medicinalis lijeniki, ljeidbeni
medicina lijenitvo
medicus lijenik
idea, forma pojava, lik, pralik, predo
dba
aequare izjednaiti
aequale jednako
aequalitas jednakost
vis snaga, mo
259
&
260
munus
usluga,
anima
&
&
&
&
' ()
&
-'
262
gostoljublje
debitum d u g , k r i v n j a
videni sensus sjetilo
&
&
&
patibilis t r p a n
passivum o n o k o j e t r p i , t r p i l o
passio, affectio t r p n o s t , s t r a s t , p r o m j e
na, uvstvo, svojstvo
disciplina, educatio, eruditio o d g o j , ste
ga, o b r a z o v a n o s t
jocus, ludus z a b a v a
puerile d j e t i n j e , d j e t i n j a s t o
puer d j e t e c e , e d o
puer d j e a k
versutia l u k a v o s t
is qui contra legem agit p r o t u z a k o n i t
digressio z a s t r a n a , p r i j e s t u p
praesentia p r i s u t n o s t , p r i s u e , n a z o n o s t
paupertas s i r o m a t v o , o s k u d i c a
terminus, finis g r a n i c a , m e a , k r a j n j e
mutilatio o s a k a e n j e , u n a k a e n j e
acerbitas,
amaritudo g o r i n a ,
ogore
nost
convictio, fides, probatio v j e r a , osvjedo
enje, v j e r o j a t n o s t
(valens) ad persuadendum uvjerljiv, po
uzdan
copia, magnitudo m n o t v o , m n o g o a
dives b o g a t
divitiae b o g a t s t v o
facere, agere, actio t v o r i t i , initi, t v o r b a
faciens, agens t v o r e e , o n o k o j e t v o r i
quod fit o n o t o je t v o r e n o , t v o r e v i n a
poemata t v o r e v i n e , t v o r b e
effectio t v o r b a , t v o r e n j e , i z g r a d b a , pro
izvodnja
factivus, effectivus, efficax t v o r b e n , tvoran, proizvodan
efficiendum t v o r b a
qule k a k v o
qualitas k a k v o a , s v o j s t v o
bellum r a t
civitas g r a d , d r a v a , g r a d o d r a v a
politia, res publica d r a v a , d r a v n i p o redak,
ustavna
vladavina,
dravni
ustav
rempublicam
administrare
upravljati
d r a v o m , s u d j e l o v a t i u d r a v n i m poslovima
"wta
"
&
Moutv
&
264
vida,
vid
&
&
&
'
'
'
'
govornitvo
265
'
exercitus vojska
indulgentia oprost
conjugatio spajanje
commensurabilitas
sumjernost
commensurabilis sumjeran
utile korisno
utile korist
utilia stvari koje su korisne, probita
nosti
continuum neprekidno
&
consuetudo navada, druenje
&
consuetudo, consuetum navada, obiaj
&
pactum sporazum, nagodba
vehemens estok
266
267
hyperbole,
excessus,
exsuperantia
suviak, n a d m a a j
excessus s u v i a k , p r e m o
histrio g l u m a c , k o m e d i j a
conceptus,
existimatio,
suspicio
pretpo
stavka, poimanje, shvaanje
posterius poslije, k a s n i j e , p o t o n j e
&
*
&
&
&
268
apparere p o j a v i t i se, i n i t i se
apparens p r i v i d , p o j a v a
Ma quae apparent, apparentia b j e l o d a nosti, pojavnosti, pojavnine, pomoli
visilis, visibilis vidljiv, bjelodan
imaginatio
predodba,
pojava,
privid,
utvara
pravus n e v a l j a o , lo, o p a k
pravitas n e v a l j a l o s t
invidia z a v i s t
corruptio, interitus p r o p a d a n j e , r a s p a d ,
nestanak
pronus ad
amicitiam
erga se
ipsum,
Stu
dium sui s e b e l j u b
studium sui s e b e l j u b l j e
a m a r i ljubiti, voljeti
amatio v o l j e n j e
pronus ad amandum s k l o n l j u b a v i
qui ametur dignusque d o s t o j a n l j u b a v i
amabile o n o t o je p r i k l a d n o voljeti
amor, amicitia p r i j a t e l j s t v o , l j u b a v
ad amicitiam pertinens s k l o n ili p r i p a dan prijateljstvu
Studiosus honestatis ljubitelj i t j e l e s n e i
d u h o v n e ljepote
amicus p r i j a t e l j
- philosophari l j u b i t i m u d r o s t , filozofirati
philosophia,
naturalis
scientia
ljubav
prema mudrosti, mudrost, znanost
philosophus ljubitelj m u d r o s t i , filozof
ambitio,
gloriae
studium,
honoris
studium
astohleplje
ambitiosus a s t o h l e p a n
terribile s t r a n o , s t r a h o t n o
terribilia s t r a h o t e
metus, timor u z b u n a , s t r a h
sapere m i s l i t i , m i l j e n j e , r a z b o r i t o s t
prudentia r a z b o r i t o s t , p r o m i l j e n o s t
prudens r a z b o r i t
nasci r a a t i , n a s t a j a t i , r a s t i
&
&
vituperandus prijekoran
falsa dicere lagati, govoriti neistinu
falsus laan
falsum lano, neistinito, lanost
mendax laljivac, laljiv
anima dua
anima rnovens, animae vegetativae conjunctus - - duevni, koji pripada dui
'
269
S A D R A J
Aristotelova praktina
filozofija i e t i k a
I
Predmet i metoda
II E t i k a i p o l i t i k a
III Etika i sloboda
Nikomahova etika (IX)
Pogovor
Kazalo
prevoditelja
imena
V
V
XVI
XXII
1
243
249
251