Download as doc, pdf, or txt
Download as doc, pdf, or txt
You are on page 1of 10

BEINE MREE

U nekim situacijama umreavanje kablovima nije tako dobro reenje kao beino umreavanje:
u prostorijama sa stalnom i nepredvidivom promenom fizikog rasporeda (npr. sajamske
hale)
u graevinama od istorijskog znaaja kroz koje je teko provlaiti kablove
izolovane oblasti i zgrade
kada to lake i jevtinije treba obezbediti mreu privremenog karaktera, za vreme trajanja
odreenih dogaaja (npr. kongresi, seminari, sportske manifestacije, neke vanredne situacije
i sl.)
kada raunar koriste ljudi koji su stalno u pokretu (npr. medicinski radnici)
kada je vano da se mrea moe lako proiriti
Naini prenosa podataka
Beini LAN-ovi za prenos podataka koriste sledee tehnike:
prenos infracrvenim zracima
Kod ovih mrea, podatke izmeu ureaja prenosi infracrveni svetlosni zrak.
Dobre strane:
Podaci se mogu prenositi velikom brzinom (uobiajeno je do 10 Mb/s)
Infracrvena svetlost se difuzno reflektuje od svetlih povrina, pa nije neophodna optika
vidljivost izmeu ureaja
Infracrvena svetlost ne prolazi kroz zidove, pa je time reen problem zatite podataka,
jer je nemogua situacija da neko sedi u susednoj sobi i presree infracrvene zrake koji
prolaze kroz zid. Takoe, to to infracrvena svetlost ne prolazi kroz zidove je i dobra
zatita od interferencije (meanja) signala iz susednih prostorija, pa u svakoj prostoriji
moe da radi posebna infracrvena instalacija
Nisu potrebne dozvole za prenos u ovom opsegu. Infracrvena svetlost koristi
frekvencije kje se mere u terahercima, ija upotreba nije regulisana
Loe strane:
Postoji problem sa prenosom podataka dalje od 30 metara
Ovom nainu prenosa podataka smeta jaka suneva ili vetaka svetlost
uskopojasni (engl. narrowband) radio prenos preko jedne frekvencije
Ovaj prenos je slian emitovanju signala radio-stanica, korisnik treba da podesi i prijemnik i
predajnik na istu frekvenciju. Direktna vidljivost nije neophodna, a domet ovih ureaja
iznosi oko 3000 m. Ipak, ybog toga [to se ovde radi o visokim frekvencijama, prolaskom
kroz elik i nosee zidove signali slabe.
irokopojasni (engl. spread-spectrum) radio prenos1
Kod irokopojasnog prenosa emitovanje podataka se vri preko vie frekvencija, tako to se
raspoloivi opseg frekvencija podeli u kanale. Kanal je u stvari podopseg koji je definisan
centralnom frekvencijom. Tako vie korisnika istovremeno deli isti frekventni opseg bez
meusobne interferencije, i postie se vea otpornost na smetnje i prislukivanje nego kod
'uskog' spektra.

Pokazalo se da je mnogo bolje slati signal male snage preko ireg frekventnog opsega, nego da se signal velike snage
alje preko malog frekventnog opsega. Ukoliko na nekoj frekvenciji iz opsega postoji snana smetnja, verovatnost da e
se poslata informacija tano primiti je neuporedivo vea zato to e najvei deo signala biti prenesen, van osega gde je
smetnja.

Ova tehnika koristi takozvani ISM spektar (engl. Industrial, Scientific and Medical) 900-929
GHz i 2,4-2,4835 GHz2, i neregulisani opseg INII (engl. Unlicensed National Information
Infrastructure) 5,725-5,850 GHz. Ovi opsezi frekvencija se smatraju slobodnim (tzv. FTA
opseg, engl. Free To Air), odnosno za emitovanje u ovom opsegu nije potrebna dozvola.3
Standardi za beine mree
U toku devedesetih godina prolog veka razvijen je veliki broj novih tehnologija i donesen vei broj
standarda koji se odnosi na beine LAN-ove. Ipak, ini se da je najire prihvaen standard bio
IEEE 802.11 beicni LAN, alternativno poznat i kao Wi-Fi, ili samo 802.11.
Wi-Fi (Wireless Fieldity) je naziv meunarodne organizacije koja se zalae za standardizaciju
beinih komunikacija. Jedna od glavnih zadataka ove organizacije je da odri kompatabilnost
beinih ureaja. Zato svi WiFi kompatibilni ureaji moraju nositi
simbol.
Za standard 802.11 postoje mnoga proirenja (s ciljem da se taj osnovni standard unapredi u nekim
delovima), pa tako imamo itavu familiju standarda za beine mree zasnovanih na standardu
802.11: 802.11a, 802.11b, 802.11c, 802.11d, 802.11e, 802.11f, 802.11g, 802.11h, 802.11i...4
Najee se koriste:
802.11b (2.4GHz 11Mbps)
Definie beinu komunikaciju na frekvenciji od 2.4GHz (2.4 GHz do 2.4835 GHz) sa
maximalnim protokom od 11 Mbps. Ovo je veoma esto koriena frekvencija i zato dolazi
do intreferencije sa mobilnim telefonima, elektronskom opremom, bluetooth ureajima,
mikrotalasnim rernama, medicinskom opremom itd
Domet 802.11b tehnologije je oko 300m u zatvorenom prostoru i do 21km u otvorenom
prostoru (najvee eksperimentalno dobijeno rastojanje).
Standard 802.11b omoguava transfer od 11Mbps. 802.11b je danas najrasprostranjeniji
standard za beino umreavanje.
802.11g (2.4GHz 11/54Mbps)
Internacionalni standard za beinu komunikaciju koja fuunkcionie na frekvenciji od
2.4GHz (2.4 GHz do 2.4835 GHz) sa maksimalnim protokom od 54 Mbps.
Ova tehnologija ostvaruje znaajno bolje preformanse bez potrebe za potpunom promenom
opreme (kompatabilna sa standardom 802.11b) uz podnoljivo veu cenu.
802.11a (5GHz 11/54Mbps)
Internacionalni standard za beinu komunikaciju koji fuunkcionie na frekvenciji od 5GHz
(5.725 GHz do 5.850 GHz) sa maximalnim protokom od 54 Mbps. 5GHz opseg je manje
zaguen od 2.4GHz opsega i poseduje vie odvojenih kanala. Ti kanali omoguavaju
izbegavanje smetnji prilikom upotrebe ostale radio opreme kao to su mikrotalasne rerne,
bluetooth i mobilni telefoni.
Reimi rada beinog LAN-a
2

Tako je opseg oko 2,4 MHz podeljen na 14 kanala i to: 1. kanal na 2,412 GHz 2. 2,417 GHz 3. 2,422 GHz 4. 2,427
GHz 5. 2,432 GHz 6. 2,437 GHz 7. 2,442 GHz 8. 2,447 GHz 9. 2,452 GHz 10. 2,457 GHz 11. 2,462 GHz 12.
2,467 GHz 13. 2,472 GHz 14. 2,484 GHz. Meutim nisu svi kanali dozvoljeni u svim dravama. U SAD, dozvoljeno
je korienje kanala 1 do 11, u Evropi su dozvoljeni kanali 1 do 14 (osim u Francuskoj gde su dozvoljeni kanali 10 do
13), a u Japanu je dozvoljen samo kanal 14. U nekim zemljama dozvoljeno je kostistiti ove frekvencije samo u
zatvorenim prostorijama i bez spoljanjih antena.
3
Korienje frekvencija reguliu svaka drava za sebe, kao i meunarodna organizacija Meunarodno udruenje za
telekomunikacije (engl. International Telecommunication Union, ITU). Ova organizacija je pojedine opsege namenila
za odreene primene (npr. FM radio difuzija, televizija, mobilna telefonija...) i zemlje koje potpiu ugovor sa ovom
organizacijom moraju da potuju taj plan korienja frekvencija, pri emu se deo opsega rezervie za meunaronu
upotrebu
4
Standard koji se trenutno razvija nosi oznaku 802.11n i oekuje se da bude zavren 2009

Postoje dva reima rada beinih LAN-ova:


1. ad hoc reim (bez prisustva bazne stanice)
U ad hoc reimu, sav mreni saobraaj se odvija direktno izmeu raunara (koji naravno
moraju imati beine mrene kartice), bez posrednika. Raunari neposredno alju jedan
drugom podatke i zato se kae da u reimu ad hoc raunari formiraju skup nezavisnih
osnovnih usluga (Independent Basic Service Set, IBSS).

2. infrastrukturni reim rada (u prisustvu bazne stanice)


U ovom sluaju, komunikacija izmeu raunara odvija se preko bazne stanice (u
terminologiji standarda 802.11 bazna stanica zove se taka pristupa Access Point, AP).
Dakle, podaci se izmeu raunara prenose preko bazne stanice. Ovde Access Point sa
raunarima formira osnovni skup usluga (Basic Service Set).

Oprema za beino umreavanje


Opremu za beino umreavanje ine:
1. razne mrene beine kartice
beina PCI kartica
PCI kartica se ugrauje, kao i obina mrena kartica, u PCI slot i antenskim kablom
povezuje sa antenom, koja se usmerava ka AP-u. Kabl ne bi trebalo da bude dui od 10
metara (jer u suprotnom dolazi do velikog slabljenja5). Obino se ova oprema korisi ako
neko se sa prozora ili terase moe ostvariti dobar signal
PCMCIA kartice
U izvornom obliku koriste se u notebook raunarima. Imaju internu antenu i najee
konektor za eksternu.
USB kartice
USB kartice imaju neto veu cenu, ali se zato mogu postaviti na neto veoj razdaljini
od raunara zbog malih gubitaka snage u usb kablu. Veina nema konektor za eksternu
antenu pa se za njeno povezivanje mora pribei modifikacijama
CF (Compct Flash) kartice
CF kartice su najnovija generacija beinih mrenih kartica
5

U izuzetnim sluajevima ako je signal koji prima antena veoma jak, moe se koristiti i dui kabal od 10 metara ali ovo
treba uzeti kao realno ogranienje

2. taka pristupa (engl. Access Point, AP)


Ovi ureaji se javljaju u raznim oblicima i veliinama. Neki su horizontalni, neki vertikalni.
Neki imaju jednu antenu, neki dve. Obino ne podravaju samo jedan iz grupe standarda
802.11. Imaju Ethernet port, na koji moe da se povee oieni lan. Mogu da imaju ugraen
Ethernet switch, i ruter za povezivanje na Internet.

Ovaj ureaj moe da ima nekoliko


reima rada:
Access Point Mode
AP u ovom reimu rada moe da se
povee na oieni LAN i da
istovremeno komunicira sa beinim
klijentima (beini klijenti su raunari
sa beinom karticom ili drugi AP-ovi
podeeni na reim Client Mode)
Client Mode
AP podeen da radi u ovom reimu
ponaa se kao obina beina kartica,
pri emu na njega moemo povezati
raunar, ili oieni LAN. U ovom
modu AP ne moe da komunicira sa
beinim klijentima, nego jedino sa
AP-om koji je u standardnom Access
Point reimu rada. Ovaj mod se
najee koristi da se raunar povee
na access point beinog internet servis
provajdera.
Point To Point Bridge Mode
Reim Point-To-Point Bridge Mode se koristi kada elimo da poveemo dva udaljena
oiena LAN-a. Tada po jedan AP poveemo na svaki LAN, oba AP-a stavimo u PointTo-Point Bridge Mode i izmeu njih uspostavimo beinu komunikaciju

jedan-ka-vie most (Point-To-Multipoint Bridge Mode)

Ovim reimom rada AP-a se omoguava beina komunikacija izmeu vie AP-a (ne
samo dva kao u prethodnom reimu rada), ime se povezuje vie od dva oiena LAN-a
Repeater Mode
U ovom modu AP se postavlja unutar
dometa nekog drugog AP-a, sa kojeg prima
signal i prosleuje ga dalje. Na taj nain
poveava se domet AP-a na koji je povezan.
Ako je AP podeen kao repetitor, na njegov
Ethernet port ne moe se povezivati oieni
LAN
3. antena
Svaka antena ima horizontalni i vertikalni ugao
zraenja6.
Omni antene imaju kruno zraenje po
horizontalnoj ravni. To znai, da emituju signal
ravnomerno u krugu od 360 stepeni oko sebe.
Ove antene se koriste za pristupne take u
mrei jer podjednako dobro mogu da prime
signale iz svih pravaca. Vertikalni ugao ovih antene je dosta ui: od 15 stepeni i manji. To
znai da, ako je antena postavljena visoko (na zgradi na primer), a klijent je blizu nje, ali
nisko ispod, on moe imati problema sa prijemom jer je van snopa zraenja te antene.

Sektorske antene imaju horizontalni ugao zraenja manji od omni antena i to obino 180,
120, 90 ili 75. One pokrivaju znatno ui "sektor" od omni antena, ali i dalje dovoljno irok
da mogu da prihvate veliki broj klijenata. Koriste se u situacijama kada pristupna taka
prima korisnike sa ueg prostora, jer se time radio talasi koncentriu upravo na prostor gde
se nalaze klijenti. esto se sektorske antene koriste kao zamena za omni, tako to se vie
njih postavi u krug, tako da pokrivaju pun krug oko sebe. Svaka se povezuje na zaseban
beini ureaj i tako se dobija signal koji pokriva isti prostor kao i omni, ali je znaajno jai.
Vertikalni ugao zraenja ovih antena je i dalje uzak, ali je neto iri nego kod omni antena
iste dobiti.

Ugao zraenja antene je ugao u odnosu na osu zraenja antene pod kojim antena emituje signal koji nije slabiji od 3
dB u odnosu na najjai signal antene. Ovaj ugao moete zamisliti kao snop radio talasa (isto kao to baterijska lampa
pravi snop svetla). Grafikone tumaite tako to je horizontalni ugao zraenja prikazan kao da antenu gledate odozgo, a
vertikalni ugao zraenja je prikazan kao da antenu gledate sa njenog desnog boka.

Usmerene antene imaju za cilj da to vie usmere zraenje radio talas, odnosno da ga
skoncentriu na uzak prostor i tako ostvare bolji signal. Ove antene se koriste kod klijenata,
jer oni imaju samo jedan cilj, da se spoje sa jednom jedinom takom - pristupnim vorom
mree (AP-om)7.

Jako je bitan i vertikalni ugao zraenja. Ako je klijent suvie blizu antene, moe se desiti da
ne moe da primi signal.
Antena moe i da se napravi. Kupovna antene imaju poznate,
fabriki podeene karakteristike i sa njima uvek znate na emu ste
(naravno ako kupujete proverene antene). S druge strane, moete
proi mnogo jeftinije ako antenu sami pravite. Ukoliko razmiljate
o samogradnji, razmotrite konstrukcije Quad ili Cantenna. One su
najjednostavnije i mogue ih je napraviti od prirunog materijala uz
pristojan kvalitet, i u praksi su se pokazale kao sasvim dobra
zamena za mnogo skuplje fabrike antene.
7

Zato je ugao zraenja antena razliit od modela do modela? Omni antena zrai svih 360 stepeni u krug oko sebe. To
znai da radio energija koju predajnik emituje u antenu, biva ravnomerno rasporeena u prostor svuda oko nje. Ako
nam je potrebno da spojimo dve take, korienje omni antene predstavlja puko traenje radio energije, jer ona nju
emituje i tamo gde nam nije potrebna. Ako koristimo usmerenu antenu, dakle onu kojoj je ugao zraenja ui, mi
usmeravamo emitovanu radio energiju tamo gde nam je potrebna. Praktino to znai da dobijamo jai signal tamo gde
smo usmerili antenu, a oslabljen na onoj strani na koju antena ne zrai. Zbog toga se u svakodnevnom govoru esto
govori o pojaanju antene. Antena zaista nita ne pojaava jer je ona pasivan element. Meutim, zbog njene
karakteristike da usmeri radio energiju na ui prostor ona postie isti efekat kao da smo signal pojaali. Ako umesto
omni antene stavimo sektorsku koja zrai 180 stepeni, ugao zraenja smo smanjili na polovinu a dobit antene je uveana
dva puta, jer e signal u prostoru koji pokriva zraenje antene biti dva puta jai. U karakteristikama antene se obino
navode ugao zraenja i dobit antene (izraava se u decibelima, db).

Ogranienja beinih mrea


brzina
Kada kupujete hardver za beino umreavanje, navodi proizvoaa o daljini i brzini
prenosa se obino odnose na idelane uslove. Realno, ono to se moe oekivati je jedna
treina, do jedna polovina od onoga to je navedeno od strane prozvoaa.
zaguenost i meanje signala
Radio talasi se ne koriste samo za beino umreavanje. Oni se koriste i kod mikrotalasnih
rerni, beinih telefona, medicinskih ureaja... to dovodi do zaguenosti prostora radio
talasima i interferencije radio talasa
sigurnost
esto se kao problem beinih mrea navodi sigurnost. Ovo je sigurno bio problem u
poetku razvoja beinih mrea, ali od tada se uradilo dosta na tom polju, tako da su danas
miljenja podeljena. Neki sigurnost podataka i dalje smatraju slabom takom beinih
mrea, dok neki tvrde da su beine mree sigurnije od oienih mrea
domet
Kod beinih mrea potrebna je optika vidljivost izmeu predajnika i prijemnika signala.
Radio talasi ne mogu da prolaze kroz zgrade, ume, brda... odnosno, prilikom prolaska kroz
prepreke dolazi do znaajnog slabljenja signala, to smanjuje domet signala. Moe se rei
rastojanje povezanih raunara moe biti do 300m (sa internim antenama) ili do 20km (sa
eksternim)
Bluetooth
Bluetooth8 je beicna tehnologija povezivanja uredaja sa malom snagom, na kratkim rastojanjima 9
(zavisno od klase snage: 10 centimetara, 10 metara, 100 metara). Tako se obezbeuje povezivanje i
razmenu informacija izmeu ureaja poput laptopova, PC, PDA, mobilnih telefona, tastatura,
tampaa i digitalnih kamera.

Ime Bluetooth vezano je za kralja Danske iz 10. veka (Kralj Harold Plavi zub Gormson) koji je u diplomatiji bio
poznat po tome to je mnoge zaraene strane dovodio da pregovaraju. Pronalazai Blutut tehnologije, u spomen na
njega, izabrali su to ime za svoju tehnologiju, koja omoguava razliitim ureajima da razgovaraju meusobno
9
Ideja iz koje je potekao bluetooth, nastala je 1994. godine kada je Ericsson Mobile Communications odlucio da ispita
mogucnosti povezivanja mobilnih telefona sa njihovim dodacima preko jeftine radio veze sa malom potronjom struje.
Ideja je bila da se u svaki uredjaj ugradi mali radio i na taj nacin iz upotrebe izbace kablovi. Originalna zamisao bila je
da se povee beicna slualica sa mobilnim telefonom, a to to su otkrili da na isti nacin mogu da poveu vecinu
elektronskih uredaja, bila je, po njihovim recima srecna slucajnost. Pocetkom 1997. godine Ericsson je uradio neto
sasvim neocekivano odlucio je da tehnologiju ne naplacuje, i svim zaintresovanim kompanija dao besplatne licence,
jer je to bio najbolji nacin da tehnologija postane globalni standard. Ericsson je zapoceo razgovore sa kompanijama iz
razlicitih sfera proizvodnje elektronske opreme (Nokia mobilni telefoni, IBM i Toshiba prenosni kompjuteri i Intel
cipovi za digitalnu obradu signala) sa ciljem da se osnuje konzorcijum koji ce dalje razvijati i promovisati tehnologiju.
Bluetooth tehnologija javnosti je zvanicno predstavljena 20. maja 1998. godine kada je pet kompanija, Ericsson, IBM,
Intel, Nokia i Toshiba, odralo simultanu konferenciju za tampu u Londonu, Tokiju i San Hozeu, na kojoj je objavljeno
da su se pet kompanija udruile ne bi li razvile besplatnu tehnologiju, otvorene specifikacije za beicno umreavanje.

Bluetooth prenos koristi opseg 2.4GHz do 2.48 GHz. Teoretska najveca moguca brzina prenosa po
Bluetooth specifikaciji iznosi 2.1 Mb/s. U praksi je to naravno malo drugacije. Maksimalna
dvosmerna brzina prenosa (puni dupleks) je 462 Kbps. Asimetrican prenos podataka omogucava
brzinu prenosa od 721 Kbps u jednom pravcu, i 56 Kbps u drugom.
Pitanja:
1. Nakoji nain se mogu prenositi podaci u beinim mreama?
2. Dobre i loe strane prenosa podataka infracrvenim zracima.
3. ta je uskopojasni radio prenos?
4. ta je irokopojasni radio-prenos?
5. Koji opsezi se koriste u irokopojasnom radio prenosu?
6. Standard 802.11a
7. Standard 802.11b
8. Standard 802.11g
9. Ad hoc reim rada beinog LAN-a
10. Infrastrukturni reim rada beinog LAN-a
11. ta ini opremu za beino umreavanje?
12. Kakve beine mrene kartice postoje?
13. Access Point.
14. Reimi rada Access Point-a.
15. Vrste antena.
16. Ogranienja beinih mrea.
17. Bluetooth i osobine (opseg, brzina).

You might also like