(EPREDMET IMETOD TEORUE |
fa ~_DRZAVE I PRAVA
Poput svake druge nauke, i teorija drfave i prava odredena je svojim predmetom
i svojim metodom. Se
Predmet jzucavania jedne nauéne discipline Gini ono podrucje drustvene stvar-
nosti koje je ona izabrala za predmet svog istrazivatkog interesa, Prilikom odredivanja
prirode predmeta treba imati u vidu dvije Ginjenice: da ne postoji nauka koja bi mogla
egzaktno izutavati svijet i drustvo u cjelini (zbog éega je nuZna i istrazivatka podjela
“rada po pojedinim oblastima), ida jednu oblast moze istovremeno izuéavati vise nauénih
Aisciplina, Odatle i proistitu brojne te&ko¢e pri definisanju predmeta odredene nauke, S
jedne strane, postoji opasnost da on, ukoliko istrazivacka misao ide u suviSe veliki te
“pen apstrakc ude zahvaGen u Gtavom bogatstvu svojih konkretnih ispoljavania,
ide ositomaien u_pogledu dostignutih spo ge
se ta misao iggubi u mnostvu pojedinaénih opisivanja
¢, ida s toga ne bude osivaren uvid u cjlinu koja dajé
‘smisao njenim dijelovima (po starom dijalektickom naéelu da je istina data u cjelini i da
bez spoznaje totaliteta odredene pojave ne mode biti spoznat ni smisao njenih konkret-
nih manifestacij). Najzad, esto se dogada da pojedine nauke koje se bave istim
Pocruéjem, ali iz svog specifitnog ugla posmatranja, nisu medu sobom dovolino raz-
sranigene, pa dotazi do pojmovnih neodredenosti oko pitanja: Sta je zapravo odredena
nauka i da li je ona uopée moguéa u smislu relativno samostalne duhovne discipline.
“pojavuje se moguenost.
“razliGitih strana ispitivane pojave,
Ove dileme prate i precianije sagledavanje predmeta teorija dréave i prava, najpri-
ie zato Sto drfava i pravo ulaze u horizont istrazivakog interesa brojnih drugih disci-
plina, Eesto i mnogo stariji od nje (npr, filozofija dréave i prava). Dréavu i pravo
iauéavaju i nauke koje su nastajale uporedo sa njom (npr. politi¢ka sociologija) ili su se
13pojavile poslije nje (sociologija dréave i prava, ekonomska teorija drfave i sl). Svaka
od ovih disciplina postigla je do danas vrijedne rezultate, jer je otigledno da se takvi
slodeni fenomeni kao Sto su dréava i pravo ne mogu u cjelini spoznati naporom samo
jedne nauke. Ali, upravo se zato pojavila potreba da se u odnosu na njih predmet teori-
ja dréave i prava preciznije razgranidi, ne u smislu nepotrebnog povlaéenja u isklju-
Givost svoje istrazivatke sfere nego radi postizanja sasvim odredene svijesti o tome Sta
se U toj sferi Zeli posti¢i i Koja se vrsta saznanja Zeli u njoj ostvarit.
Sa tog stanovi8ta moglo bi se kazatj da predmet izutavanja teorije drzave i prava
fini. steuktura drfave i prayg, zahwaCena | gbradena na nivou opStih spoznaia 0 nii-
mijenjanja. Ovu definiciju treba sada poblize razmotriti. Najprije Cemo istadi da emo.
38 ‘pojmom “strukture” u ovom udZbeniku podrazumijevati unutragnji sklop jedne
pojave (u naSem sluéaju ~ dréave i prava) koji obuhvata istovremeno i njene dijelove i
njenu cjelinu, tako da sam pojam strukture ukljucuje razmatranje njihovog uzajamnog,
‘odnosa nakon podrobne teorijske analize svakog od njih uzetog ponaosob. Posluzimo
se jednim primjerom: postoji veliki broj drzavnih organa (orudanih i gradanskih,
inokosni i zborni i sl.), ali njihova prava funkcija postaje vidljiva tek u strukturalnom:
sklopu driave, ti. u cjelini njene funkcije kao organizacije koja svojim monopolom
nasilja Stiti egzistencijalne interese viadajucih klasa i slojeva. Ili, u podrugju prava:
postoji nepregledan niz tz. pravnih institucija koje reguliSu sliéne skupove drustvenih
odnosa (npr. institucifa ugovora, institucija braka, delikta, naslijeda itd.), ali njihovo
pravo mjesto i ulogu saznajemo samo onda kada ih situiramo u Sire cjeline (pravne
rane — gradansko pravo, kriviéno pravo), i u pravne oblasti (medunarodno i
unutraSnje, javne i privatno), koje sve skupa éine strukturu prava.
lagemo zatim da,teorja drZave i_prava iautava ‘struktura dréave i_prava
wopste a neke konkretnie drZave i mjenog pravnog poretka. Predmet njenog interesa
Sere rc RRA Rave poration ly viper
‘veeint njih), ‘da wnjima zadrZavaju ista formalna obiljezja. Nema, npr. drZave bez
njenog oruZanog aparata (vojnog i policijskog), nili pravnog poretka bez njegovih sub-
"jekata, To su elementi koji ée pratiti postojanje drZave i prava sve do njihovog odumi-
anja, i koji su postojali ve¢ od njihovih prvih poéetaka. Preciznije bi se moglo kazati
da teorija drzave i prava izutava_najopitije pojmove (Kategorije) koji su vezani za
~eaiistenciu ove dviie pojave, da joj je cil da dopre do spoznaje o njihovoj pricodi, wza-
“jamnom odnoSenju i medusobnoj uslovijenosti, Takvi su najopStiji pojmovi u teoriji
“Grave: pojam dréave, vrste_dr¥avnih orgaiia, oblici_viadavine, oblici_dréavnog
Uredenja, oblici polititkog reZima, oblici podjele viasti i sl. U teoriji prava to su:
‘pravna norma, pravni akt, subjekt prava, pravni poredak, sistem prava, pravni
9s itd, Svaki od ovih pojmova ima svoju vlastitu strukturu, kao 8to se svaka od ovih
‘pojmovnih struktura uklapa u jedinstveni pojam strukture dréave i prava, uzetih u nji-
hovoj opéenitosti.
4Bir- oust WA
JEST Yo Ste veer
SITAR. JE ono po Eemu VE
ou se Bk UL Peston! WA AY,
BICE~ OF eNO Ere PeoToa)
Na ovo) osnovi moguée je razgranititi i predmet teorije dr#ave i prava u odnosu
za ostale discipline koje se takode, posredno ili neposredno, bave problematikom
drdave i prava. OpSta istorija drave i prava izutava razvitak konkretnih dréavno-
Pravnih poredaks u okvirima dosadaSnjih drustveno-ekonomskih formacija (robovlas-
ni8tva, feudalizma, Kapitalizma i socijalizma). Obje discipline bave se “dogadajnom”
istorijom i stepen njihovog uopStavanja uglavnom zavréava na nivou pomenutih for-
‘macija (izutavanje opStih karakteristika npr. robovlasnitke, feudalne, kapitalisti¢ke i
socijalistitke dréave). One, dakle, ne idu do daljeg stepena apstrakcije koji bi ih odveo
do izutavanja drZave i prava opéenito, odnosno njihovih najop8tifih pojimova koji su u
igvjesnom smislu “nad-istorijski” jer njihova struktura ne zavisi od Konkretnog istorij-
skog zbivanja
Kad, medutim, kazemo da je teorija dréave i prava “nad-istorijska nauka”, onda
ovakvu odredbu treba primiti posve uslovno. Rijet mote biti samo o tome da se naa
nauka wedize iznad istorije-u onoj meri u Kojo iz njenog bogatog empirijskog mater
jala, metodom apstrahovanja onog zafednitkog iz mnostva posebnog i pojedinaénog,
izdvaja op8te elemente koji se mogu prepoznati u svim konkretnim dréavnopravnim
porecima. Upravo na taj natin ona se konstituiSe kao teorija. Ona, dakle, nije izvedena
iz nekih “