Glava 1

Skupovi i funkcije
1.1

Skupovi

Kao pocetni stav o matematici napominjemo dvije bitne stvari. Prvo, vazno
je za svaku prosjecno obrazovanu osobu da zna sta je matematika. Drugo,
nije moguce znati nesto o matematici, bez bavljenja matematikom. Sa prvim
stavom ce se sloziti mnogi, a sa drugim se mnogi nece sloziti. Svjedoci smo
da se na mnogim fakultetima trazi da kursevi matematike budu kratki i
jasni, bez upustanja u detalje. Smatra se da bi studenti mogli nauciti osnovne ideje i metode matematike, a da ne uce samu matematiku, te da
bi upustanje u detalje pokvarilo koncept ,,sirokog obrazovanja. Takvo
obrazovanje, na zalost onih koji zastupaju takve ideje, u matematici nije
moguce. Matematika je velika i teska oblast. Ona podrazumijeva strog
metod razmisljanja, kratku i jasno formu izrazavanja i veliku raznolikost
novih koncepta i pogleda, znacajno razlicitih od svakodnevnice. Da bi se
je matematika neophodno je nauciti nesto iz
dao odgovor na pitanja ,,Sta
logike, jezika i filozofije matematike. To ne moze biti ucinjeno u nekoliko
zabavnih lekcija. Jedino je moguc aktivan kontakt sa sadrzajem matematike.
Matematika je logicka nauka i kako takva mora insistirati na matematic
kim dokazima. Razumijevanje dokaza je put u razumijevanje matematike. Iz
toga proizilaze i poteskoce sa kojima se mozemo suociti. Cilj ovog kursa da
je da slusaoce upozna sa nekim stvarnim ljepotama koje nudi matematika,
uz minimum poteskoca.
Matematika pociva na konceptu pojma broja, pa je osnovna svrha ovog
kursa pokusaj da se objasni sta su to brojevi. Provjeravanje detalja u konstrukciji nekih vrsta brojeva moze biti zamorno, pa se mi necemo upustati
u sve pojedinosti tih konstrukcija. Sa druge strane, krajnji proizvodi, a
1

GLAVA 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

to su sistemi prirodnih, cijelih, racionalnih, realnih i kompleksnih brojeva,

predstavljaju osnovu matematike i njihovo pravilno razumijevanje je, dakle,
osnova za bilo kakvo bavljenje matematikom. Odgovor na pitanje ,,sta su
to brojevi karakterise matematiku kao u sustini apstraktnu nauku. Ta je
apstraktnost u biti ove nauke, pa se i zbog toga mogu pojaviti problemi u
razumijevanju.
Postoji, u sustini, pet brojnih sistema: prirodni brojevi, cijeli brojevi,
racionalni brojevi, realni i kompleksni brojevi. O njima ce ovdje biti govoreno sa aspekta osnovnih algebarskih struktura, a to su: grupe, prsteni i
polja. Te strukture, u stvari, predstavljaju uopstenje brojeva. Istaknimo
odmah i vazan pojam varijable. Ako bi se samo jedan dogadaj morao zvati
pocetkom savremene matematike onda bi to mogao biti moment uvodenja
pojma varijable u matematiku. Smatra se da je to izum francuskog matematicara Vieta-a. Varijable omogucuju da se komplikovane osobine mogu
izraziti na jednostavan nacin.
Jos jedan od problema koji otezavaju razumijevanje matematike je jezik
kojim se ona sluzi. Onaj ko uci matematiku susrece se sa novim konceptima,
njihovim imenima i mnogobrojnim skracenicama i simbolima.
Matematicke cinjenice se uglavnom izricu preko iskaza. Iskaz je smislena
recenica koja je ili tacna (istinita) ili netacna (lazna).
Iskazi se obicno oznacavaju malim latinicnim slovima p, q, r, . . .. Ako je
iskaz p tacan onda to zapisujemo sa Ako je iskaz p tacan pisacemo (p) = >,
a ako je netacan (p) = . Pored toga, znaci > i oznacavace nam bilo
koji tacan, odnosno netacan iskaz.
Iskazi sa kojima cemo se mi susretati su matematicke tvrdnje, koje su,
izuzev nekih kontraprimjera, kojima se nemamo namjeru baviti, ili tacne ili
netacne, tako da je prethodna definicija iskaza dovoljno opsta i prihvatljiva.
Bogatstvo pojmova u matematici se pojavljuje zbog mogucnosti da se,
po strogim pravilima, od osnovnih pojmova prave slozeniji. Od dva iskaza
p i q moguce je formirati nove iskaze vezujuci ih na sljedeci nacin:
i, ili, ako . . . onda, ako i samo ako.
Iskaz p i q pisemo u obliku pq i nazivamo ga konjunkcijom. Konjunkcija
p q je tacna ako su oba iskaza tacna, dok je u svim ostalim slucajevima
netacna. Iskaz p ili q koji oznacavamo sa p q naziva se disjunkcija,koja
je netacna ako su oba iskaza p i q lazni, dok je u svim ostalim slucajevima
tacna.
Implikacijom nazivamo iskaz: ,,ako p onda q i oznacavamo ga sa p q.
Implikacija je netacna na ako je iskaz p tacan, a iskaz q netacan, dok je u
ostalim slucajevima tacna. Ako je implikacija istinita, onda kazemo da iz

1.1. SKUPOVI

iskaza p slijedi iskaz q. Isto tako se kaze da je uslov p dovoljan za uslov q

ili da je uslov q potreban za uslov p. U tom slucaju, naime, ako je iskaz p
istinit zakljucujemo da je iskaz q, takode, istinit. Fraza ,,ako . . . onda se u
matematici uvijek upotrebljava u gornjem smislu, mada to moze, donekle,
odudarati od njene svakodnevne upotrebe.
Implikacija p q, isto tako, znaci da jedino nije moguce iz istinitosti
iskaza p izvesti neistinitost iskaza q (tj. istina me moze implicirati laz), dok
su svi ostali slucajevi moguci.
Ako je implikacija p q istinita, onda se kaze: Iskaz p je dovoljan uslov
za iskaz q (tj. iskaz q je istinit ako je p istinit). Takode se kaze: Iskaz q je
potreban uslov za p .
Iskaz p ako i samo ako q pisemo u obliku p q ili p q i nazivamo
ekvivalencijom. Ekvivalencija je istinita ako su p i q ili oba istinita ili oba
lazna, dok je u ostalim slucajevima lazna.
Ukoliko je ekvivalencija p q tacna, onda se kaze da je p potreban i
dovoljan uslov za q.
Ekvivalencija iskaza p i q je odredena kao konjunkcija
(p q) (q p).

Ispitati potrebnost i dovoljnost iskaza p za iskaz q u sljedecim primjerima

1. p: Broj se zavrsava cifrom 5.
q: Broj je djeljiv sa 5.
2. p: Broj je djeljiv sa 3
q: Zbir cifara broja je djeljiv sa tri.
3. p: Za duzine a, b, c stranica trougla vrijedi: c2 = a2 + b2 .
q: Trougao je pravougli.
Negacija iskaza p je iskaz p koji je tacan kada je p netacan, a netacan
kada je p tacan.
Lako se provjerava da operacije , i nad iskazima p, q, r, . . . zadovo-

GLAVA 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

ljavaju sljedece uslove:

(1.1)

p p p,
ppp
p q q p,
pq qp
(p q) r p (q r),
(p q) r p (q r)
p (q r) (p q) (p r)
p (q r) (p q) (p r)
p , p p
p > p, p > >
p p , p p >
p (p q) p
p (p q) p.

Logickim zakonom ili tautologijom nazivamo iskaz sastavljen od iskaza

p, q, r, . . . i veza , , , , koji je uvijek tacan, bez obzira na tacnost
ili netacnost iskaza p, q, r, . . . od kojih je formiran. Navescemo neke od najznacajnijih tautologija:
[(p q) (q r)] (p r), zakon silogizma,
p p, zakon iskljucenja treceg;
p p, zakon dvojne
negacije;
(p q) (p q),
De Morganovi zakoni;
(p q) (p q)
(p (q q)) p, svodenje na apsurd;
(p q) (q p), zakon kontrapozicije;
p (p) , kontradikcija;
(p q) (p q).
Navedene tautologije predstavljaju principe po kojima se formiraju dokazi. Ilustrovacemo to sa nekoliko primjera.
Teorema 1.1 Postoji beskonacno mnogo prostih brojeva.
Dokaz. Dokaz provodimo kontradikcijom. Pretposatvimo suprotno, da su
p1 , p2 , . . . pn svi prosti brojevi. Posmatrajmo broj N = p1 pn + 1. Na
osnovu cinjenice da svaki cio broj veci od 1 mora biti djeljiv nekin prostim
brojem, zakljucujemo da postoji i takav da pi |N, a odatale slijedi da pi |1,
sto je kontradikcija cinjenici da je pi prost broj.
Teorema 1.2 Broj

2 nije racionalan.

1.1. SKUPOVI

Dokaz. I ovaj se dokaz provodi kontradikcijom. Pretpostavimo da vrijedi

p
2= .
q
Pri tome mozemo pretpostaviti da su p i q relativno prosti prirodni brojevi.
Zakljucujemo da je p2 = 2q 2 . Odavde zakljucujemo da je p2 paran broj.
Medutim, p2 je paran samo ako je i sam p paran, pa zakljucujemo da je
p = 2p0 . Sada dobijamo da je q 2 = 2p02 , pa na isti nacin zakljucujemo da
je i q paran. To znaci da su i p i q djeljivi sa dva sto je u kontradikciji sa
pretpostavkom da su p i q relativno prosti.
Teorema 1.3 Da bi broj p bio prost potrebno je i dovoljno da za svaki cio
broj n ili p dijeli n ili je p relativno prost sa n.
Dokaz.
Dokazimo da je uslov potreban. Pretpostavimo da je p prost broj yj. da
je djeljiv samo sa jedan i sa samim sobom (i veci od 1.) To znaci da se p
ne moze netrivijalno faktorisati. Neka je n bilo koji cio broj. Brojevi 1 i p
mogu biti jedini pozitivni brojevi koji dijele i p i n. U drugom slucaju p|n, a
ako p ne dijeli n onda samo 1 dijeli i jedan i drugi broj, pa su p i n relativno
rosti.
Uslov je dovoljan. Pretpostavimo da p ima osobinu da ili dijeli ili je
relativno prost sa svakim cijelim brojem n. Pretpostavimo da p nije prost.
To znaci da postoji cio broj q, (1 < q < p) koji dijeli p. Kako je q < p onda
p ne moze dijeliti q, pa su onda p i q relativno prosti, a to je nemoguce, jer
q|p.
Izlozicemo sada osnovne pojmove teorije skupova. Iz tih pojmova je
izgradena cjelokupna matematika.
Skupse uzima za osnovni pojam, tj. pojam koji se ne definise.
Osnovni pojmovi su element skupa i pripadnost elementa a skupu A
sto se oznacava sa a A. Smatracemo da nam je skup poznat ako mozemo
odrediti sve njegove elemente. Ako a nije element skupa A, to pisemo a 6 A.
Zadati skup znaci tacno znati od kojih se elemenata taj skup sastoji i
nista vise. ne pretpostavlja se, dakle, da medu elementima skupa postoje
bilo kakve veze, osim naravno, da pripadaju
Dva skupa A i B smatramo jednakim i pisemo A = B, ako oni imaju iste
elemente. Ovdje nam se prvi put pojavljuje znak jednakosti. Taj se znak
upotrebljava i u nekim drugim kentekstima. Uopste se izraz a = b naziva
jednakost. To mozemo shvatiti kao iska koji je tacan ako je a zaista isto
sto i b, a netacan ako tonije slucaj. Ako a i b zavise od istog skupa x i ako

GLAVA 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

je a = b za svaki element tog skupa, onda se prethodna jednakost naziva

identitet na skupu X.
Skup koji nema elemenata oznacavamo sa i nazivamo prazanim sku
pom. Cesto
se oko pojma praznog skupa moze stvoriti zabuna. Prije svega
se to tica pitanja: Postoji li prazan skup? U matematici je to potpuno jasno,
kao i sve drugo.
Aksioma o praznom skupu. Postoji skup koji nema elemenata.
Za matematicare, dakle, prazan skup postoji. A onda se moze dokazati
da je on jedinstven i da je podskup svakog skupa.
Ako je A skup tada se sa P(A) oznacava skup svih podskupova od A i
naziva partitivnim skupom od A.
U matematici se cesto koriste rijeci svaki, neki i postoji. U sljedecoj
definiciji preciziracemo upotrebu tih rijeci.
Definicija 1.1 Ako svi elementi skupa A imaju neku osobinu P onda se to
zapisuje na sljedeci nacin:
(a A), P(a).
Ako samo neki od elemenata iz A imaju osobinu P, ili, preciznije, ako postoji
bar jedan element skupa A koji ima tu osobinu onda se to zapisuje ovakoa:
(a A), P(a).
Simbol se naziva univerzalni, a egzistencijalni kvantifikator.
Osnivac savremene teorije skupova, pa i savremene matematike, bio je njemac ki matematicar Georg Kantor.
Primjedba 1.1 (Raselov paradoks.) U pocetku razvoja savremene teorije skupova pojavio se cuveni Raselov paradoks, sto je impliciralo neka preciziranja u Kantorovoj teoriji. Naime, u toj teoriji se skup mogao formirati
tako da se sastoji od elemenata koji imajaju neku osobinu P tj. da je a, P(a)
skup, pri cemu je P bilo koja osobina. Rasel je smislio jednu apsurdnu osobinu. Posmatrao je skupove A za koje je A A ili A 6 A, pa je posmatrao
skup X sastavljen od skupova A za koje je A 6 A. Za skup X imamo:
Ako X X onda X nema osobinu P pa onda, po definiciji X, vrijedi
X X, sto je apsurd.
Ako, pak, X 6 X onda X ima osobinu P, pa, opet po definiciji X vrijedi
X X, sto je opet apsurd.

1.1. SKUPOVI

U prethodnim razmatranjima apsurdna je osobina A A. Kako nijedan

skup nema tu osobinu onda bi skupu X pripadali svi skupovi, te bi to bio
skup svih skupova, a onda bi mora sadrzavati i samog sebe, sto, vidjeli smo,
dovodi do paradoksa.
Korekcija u Kantorovoj teoriji skupova je ucinjena u smislu da se skupovi
ne mogu formirati sa toliko slobode koliku je davao Kantor i, specijalno, da
skup svih skupova nije skup. takvim je objektima onda dato ime familija.
Dakle, pojam familije je siri od pojma skupa.
Definicija 1.2 Za skup B kazemo da je podskup skupa A i pisemo B A
ako je svaki element skupa B i element skupa A.
Definicija 1.3 Ako su A i B skupovi tada se skup A B = {x : x A x
B} naziva unijom skupova A i B.
Unija se moze definisati i za proizvoljnu familiju skupova (Ai )iI sa
iI Ai = {a : i I, a Ai }.
Definicija 1.4 Ako su A i B skupovi tada se skup A B = {x : x A x
B} naziva unijom skupova A i B.
I presjek se moze definisati i za proizvoljnu familiju skupova (Ai )iI sa
iI Ai = {a : i I, a Ai }.
Definicija 1.5 Skup A \ B = {x : x A (x B) nazivamo razlikom
skupova A i B. Ako je jos i B A onda A \ B nazivamo komplementom
skupa B u skupu A i oznacavamo sa A0 .
Za dva skupa A i B kazemo da su disjunktni, ako A B = .
Definicija 1.6 Neka je Ai A, (i I) neka familija podskupova skupa A.
Tada za tu familiju kazemo da cini particiju skupa A ako je
A = iI Ai , Ai Aj = , (i 6= j).
Uobicajeno je da se elementi Ai particije nazivaju blokovima.
Za skupove A, B, C, . . . , koji su podskupovi nekog (univerzalnog) skupa
X lako se provjerava da operacije sa skupovima zadovoljavaju uslove iz 1.1
s tim da se simbol zamijeni simbolom , simbol sa , komplementom
skupa, > sa X. sa i jednakoscu skupova.

GLAVA 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

(1.2)

1.2

A A = A, A A = A
A B = B A, A B = B A
(A B) C = A (B C), (A B) C = A (B C)
A (B C) = (A B) (A C)
A (B C) = (A B) (A C)
A = , A = A
A X = A, A X = X
A A0 = , A A0 = X
A (A B) = A
A (A B) = A.

Relacije i funkcije

Elementi dva skupa, na neki nacin, mogu biti vezani jedni sa drugima. Te
veze dovode do jednog od fundamentalnih pojmova u matematici, a to je
pojam funkcije.
Definicija 1.7 Skup {{a}, {a, b}} se naziva uredenim parom i oznacava se
sa (a, b). Element a se naziva prvom, a b drugom komponentom uredenog
para.
Uredeni par je, dakle, dvoclani skup sa dodatnom osobinom
(a, b) = (c, d) a = c, b = d.
Zaista, jednakost {{a}, {a, b}} = {{c}, {c, d}} vrijedi jedino u slucaju da je
a = c i b = d.
Za date skupove A i B sa A B oznacavamo
A B = {(a, b)|a A, b B}
i nazivamo ili direktnim proizvodom skupova A i B. Analogno se moze
definisati Dekartov proizvod A1 A2 An od n skupova. Taj se
skup sastoji od urede nih n-torki (a1 , a2 , . . . , an ), pri cemu je ai Ai , (i =
1, 2, . . . , n).
Neprazne podskupove direktnog proizvoda skupova A i B nazivacemo
relacijama. Ako je R A B, tada (a, b) R pisemo u obliku aRb i
kazemo da je a u relaciji R sa b.
Ako je A = B onda se kaze da je relacija zadata na skupu A.
Dvije vrste relacija su posebno bitne. To su relacija poretka i relacija
ekvivalencije.

1.2. RELACIJE I FUNKCIJE

Definicija 1.8 Ako je R neka relacija na nepraznom skupu A, onda se ona

naziva:
1) refleksivnom, ako je aRa, za svako a A;
2) simetricnom, ako je aRb slijedi bRa;
3) antisimetricnom, ako iz aRb i bRa slijedi a = b;
4) tranzitivnom, ako iz aRb i bRc slijedi aRc.
Definicija 1.9 Relacija koja je refleksivna, antisimetricna i tranzitivna je
relacija poretka. Za skup na kom je definisana neka relacija poretka kazse
da je ureden (parcijalno ureden).
Definicija 1.10 Ako je R relacija poretka na skupu A i ako za svako a, b
A vrijedi aRB ili bRa, onda se kaze da je skup A totalno ili linearno ureden
relacijom R.
Najvazniji primjer relacije uredenja je u skupovima prirodnih, cijelih ,
racionalnih i realnih brojeva. Zbog toga je praksa da se uopste relacije
poretka oznacavaju sa .
Definicija 1.11 Za element a A uredenog skupa kazemo da je najmanji
element tog skupa, ako ne postoji a0 A takav da je a0 a, a0 6= a. Totalno
ureden skup u kome svaki neprazni podskup ima najmanji element naziva se
dobro uredenim skupom.
Najvazniji primjer dobro uredenog skupa je skup prirodnih brojeva.
Definicija 1.12 Relacije koje su zadane na nekom nepraznom skupu nazivamo relacijama ekvivalencije, ako su refleksivne simetricne i tranzitivne.
Jedan od uobicajenih simbola koji se koriste za oznacavanje relacija ekvivalencije je .
Definicija 1.13 Ako je relacija ekvivalencije na A onda se za svako a
A podskup
[a] = {b A|a b}
naziva klasom ekvivalencije elementa a.
Sljedeca teorema daje tijesnu vezu izmedu relacija ekvivalencije na nekom
skupu i particijam tog skupa.

10

GLAVA 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

Teorema 1.4 (Teorema o klasama ekvivalencije) Skup klasa ekvivalencije na skupu A cini particiju tog skupa. Obrnuto, Ako je {Ai }iI neka
particija skupa A, tada na tom skupu postoji relacija ekvivalencije za koju
su skupovi Ai , (i I) klase ekvivalencije.
Dokaz. Dokazimo prvo sljedecu tvrdnju:
Vrijedi [a] = [b] ako i samo ako a b.
Zaista, neko je a b i x [a] . Zbog simetricnosti relacije vrijedi b a,
a onda zbog tranzitivnosti vrijedi b x, tj. x [b] . Tako smo dokazali da
[a] [b] . Na isti se nacin dokazuje i obrnuta inkluzija.
Obrnuto, ako je [a] = [b] tada je a [b] , tj. a b.
Primjetimo sad da zbog refleksivnosti za svako a A vrijedi a [a] , sto
pokazuje da nijedna klasa nije prazna i da se svaki element skupa A nalazi
u nekoj klasi. Da bi klase cinile particiju skupa A treba jos dokazati da su
dvije razlicite klase medusobno disjunktne. Zaista, ako su klase elemenata
a i b medusobno razlicite, to po vec dokazanom znaci da je a 6 b. Ako je
c [a] [b] onda je a c, b c, pa je, zbog tranzitivnosti, i a b, a to
nije tacno. Zakljucujemo da su klase [a] i [b] disjunktne.
Definicija 1.14 Funkcijom ili preslikavanjem f iz skupa A u skup B nazivamo relaciju f A B, u kojoj nema uredenih parova cije su prve koordinate jednake, a druge razlicite i oznacavamo je sa
f : A B.
Ako (a, b) f onda pisemo b = f (a) i a nazivamo originalom, a b slikom.
Zahtjev iz definicije funkcije znaci da svaki original ima jedinstvenu sliku.
Skup
D(f ) = {x A : (y B) y = f (x)},
naziva se domenom ili definicionim podrucjem funkcije f .
Kada budemo pisali f : A B podrazumijevacemo da je D(f ) = A.
Slikom ili kodomenom funkcije f naziva se skup
S(f ) = {y B : x A takav da je y = f (x)}.
Prethodna definicija precizira pojam funkcije pod kojom se (,,intuitivno) podrazumijeva pridruzivanje elementima domena jedinstvenih elemenata slike.
Definicija 1.15 Za funkcije f i g kazemo da su jednake ako je D(f ) = D(g)
i f (a) = g(a), za svaki a D(f ).

1.2. RELACIJE I FUNKCIJE

11

Definicija 1.16 Funkciju f : A B nazivamo konstantnom funkcijom ako

je f (a1 ) = f (a2 ), za sve a1 , a2 A.
Definicija 1.17 Funkciju iA : A A nazivamo identitetom na A ako je
iA (a) = a, za svaki a A.
Umjesto iA moze se pisati samo i, ukoliko to ne moze dovesti do zabune.
Definicija 1.18 Ako f : X Y i Y1 f (X) tada se skup f 1 (Y1 ) = {x
X : f (x) Y1 } naziva pra-slikom ili originalom skupa Y1 .
Teorema 1.5 Ako je f : X Y, tada je {f 1 (y) : y S(f )} particija
skupa X.
Dokaz. Ocigledno.
Definicija 1.19 Neka su f : A B i g : B C funkcije za koje vrijedi
S(f ) D(g). Tada se funkcija kompozicija g f : A C tih funkcija
definise sa (g f )(a) = g(f (a)).
Kompozicija funkcija ima sljedecu vaznu osobinu asocijativnosti.
Teorema 1.6 Neka su f : A B, g : B C, h : C D, za koje je
S(f ) D(g), S(g) D(h). Tada je
h (g f ) = (h g) f.
Dokaz. Za svako a A vrijedi:
[h (g f )](a) = h[(g f )(a)] = h(g(f (a))
i
[(h g) f ](a) = [h g](f (a)) = h(g(f (a))).
Teorema 1.7 Ako je f : A B funkcija, tada vrijedi
iA f = f iB = f.
Dokaz. Ocigledno.
Definicija 1.20 Za funkciju f : A B kazemo da je injektivna ili 1 1
ako su slike razlicitih elementata razlicite, tj. ako
f (a1 ) = f (a2 ) a1 = a2 .
Reci cemo da je f sirjektcija ili ,,na ako je S(f ) = B. Funkcija se
naziva bijektivnom, ako je i injektivna i sirjektivna.

12

GLAVA 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

Sljedeca teorema daje jednu od karakterizacija injektivnih i sirjektivnih

funkcija.
Teorema 1.8
a) Funkcija f : X Y je injektivna ako i samo ako postoji funkcija g1 : S(f ) X za koju je g1 f = iX .
b) Funkcija f : X Y je sirjekcija ako i samo ako postoji funkcija
g2 : Y X za koju je f g2 = iY .
c) Funkcija f : X Y je bijekcija ako i samo ako postoji funkcije g :
Y X za koju je g f = iX , f g = iY .
Dokaz. a) Prvo cemo dokazati da je uslov dovoljan (dio ,,ako u formulaciji
teoreme). Pretpostavimo da postoji funkcija g1 sa navedenom osobinom.
Ako su x1 , x2 X takvi da vrijedi f (x1 ) = f( x2 ), tada je g(f (x1 )) =
g(f (x2 )), sto znaci da je (g1 f )(x1 ) = (g1 f )(x2 ), pa kako je g1 f = iX
slijedi x1 = x2 .
Dokazimo sada daje uslov potreban (dio i samo ako u formulaciji teoreme). Sada cemo pretpostaviti da je funkcija f injekcija. Uzmimo proizvoljno y S(f ) i definisimo g1 (y) = f 1 (y). Kako je, zbog injektivnosti funkcije
f skup f 1 (y) jednoclan, to je funkcija g1 korektno definisana. Ocigledno
vrijedi g1 (y) = x, ako i samo ako je f (x) = y, tj. g1 f = idX .
b) Neka postoji funkcija g2 sa navedenom osobinom. Tada, za svako
y Y vrijedi y = f (g2 (y)), pa je f sirjekcija. Obrnuto, neka je f sirjekcija i
y Y. U ovom slucaju ne mozemo funkciju g2 : Y X definisati sa g2 (y) =
f 1 (y), jer skup f 1 (y) nije jednoclan. U ovon slucaju cemo iz svakog skupa
f 1 (y) izabrati tacno jedanog predstavnika i definisati g2 : Y X tako da
je g2 (y) = x, pri cemu je x predstavnik skupa f 1 (y). Funkcija g2 ocigledno
zadovoljava trazeni uslov.
c) Na osnovu a) i b) tvrdnja da je f bijekcija je ekvivalentna postojanju
funkcija g1 : Y X i g2 : Y X takvih da je g1 f = iX , f g2 = iY .
Kako je, u ovom slucaju, f 1 (y) jednoclan skup to vrijedi g1 = g2 .
U razmatranjima prethodne teoreme mi smo dosli do vaznog pojma inverzne funkcije. Ako je, naime, f injektivna funkcija tada je f : D(f )
S(f ) bijekcija. I funkcija g : S(f ) D(f ) je, takode bijekcija.
Definicija 1.21 Ako je f injekcija, tada se funkcija g naziva se inverznom
funkcijom od f i oznacava sa f 1 .
Definicija 1.22 Bijektivne funkcije f : X X nazivaju se permutacijama
skupa X. Permutacija skupa X oznacavacemo sa A(X).

1.3. KARDINALNI BROJEVI

13

Iz prethodnih razmatranja lako se dobija sljedeca teorema.

Teorema 1.9 Ako je X neprazan skup tada vrijedi:
a) f, g A(X) f g A(X).
b) f, g, h A(X) (f g) h = f (g h).
c) f A(X) i f = f i = f.
d) Za f A(X) postoji g A(X) takav da je f g = g f = i.

1.3

Kardinalni brojevi

Definicija 1.23 Ako za skupove A i B postoji bijekcija f : A B onda se

kaze da je skup A ekvipotentan skupu B, i pisemo A B.
Nasa rijec za ekvipotentnost mogla bi biti ,,jednakobrojnost.
Teorema 1.10 Ekvipotentnost je relacija ekvivalencije.
Dokaz. Ovdje se pretpostavlja da su svi posmatrani skupovi podskupovi
nekog univerzalnog skupa X. Za svaki skup A identicno preslikavanje iA :
A A je bijekcija, sto znaci da je relacija ekvipotentnosti refleksivna. Ako
je f : A B bijekcija tada je i f 1 : B A takode bijekcija, pa je
ekvipotentnost simetricna operacija. Na kraju, ako su f : A B, g : B
C bijekcije tada je g f : A C takode bijekcija, a to znaci da je relacija
ekvipotentnosti i tranzitivna.
Definicija 1.24 Klasa ekvivalencije skupa A u odnosu na relaciju ekvipotentnosti nazivamo kardinalnim brojem skupa A. Taj cemo broj oznacavati
sa #A.
Primijetimo da za definiciju pojma kardinalnog broja nismo koristili nikakve
osobine brojeva. To znaci da pojam kardinalnog broja skupa mozemo uzeti
kao polazni pojam u izgradnji ostalih vrsta brojeva. Pomocu kardinalnih
brojeva se skupovi mogu podijeliti u dvije grupe: konacne i beskonacne.
Ovdje se, dakle, prvi put susrecemo sa pojmom beskonacnog skupa.
Definicija 1.25 Skup A nazivamo beskonacnim ako je ekvipotentan nekom
svom pravom podskupu. Skupove koji nisu beskonacni nazivamo konacnim.

14

GLAVA 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

Prirodno se postavlja pitanje: Postoje li beskonacni skupovi? I tu, sto

se matematike tice, nemamo nikakve dileme. Pitanje je rijeseno aksiomom
o postojanju beskonacnog skupa. Objasnicemo tu definiciju podrobnije.
Vidjeli smo, iz aksiome o praznom skupu, da postoji skup . Skup {} ima
jedan element, i prema tome {} =
6 . Sada postoji skup {, {}}, koji se
razlikuje od oba prethodna skupa. Aksioma o beskonacnom skupu nam kaze
da se ovaj proces moze produziti neograniceno.
Aksioma beskona
cnosti: Postoji skup oblika
N = {, {}, {, {}}, {, {}, {, {}}, . . .}.
Sada je lako vidjeti da je preslikavanje
{}, {} {, {}}, {, {}} {, {}, {, {}}, . . . .}
bijekcija gornjeg skupa na pravi podskup
{{}, {, {}}, {, {}, {, {}}, . . . , }
pa je taj skup beskonacan. Sa druge strane skup {a} je konacan, jer on
nema pravih podskupova, pa ne mozni postojati bijekcija tog skupa na pravi
podskup.
Kardinalni broj skupa N iz aksiome beskonacnosti jednak je kardinalnom
broju skupa N prirodnih brojeva jer je preslikavanje:
{} {, {}}

1 2
3

bijektivno.
Definicija 1.26 Kardinalni broj skupa prirodnih brojeva oznacava se sa 0 ,
a skupovi ciji je to kardinalni broj nazivaju se prebrojivim.
Primjer 1.1

1. Dokazati da je skup cijelih brojeva prebrojiv.

2. Dokazati da je skup racionalnih brojeva prebrojiv.

3. Dokazati da sup realnih brojeva nije prebrojiv.
Rjesenje. 1. Preslikavanje n 2n, n 2n 1 je bijekcija skupa Z na
skup N.

1.3. KARDINALNI BROJEVI

15

2. Dokazati da je neki skup prebrojiv znaci da se elementi tog skupa

mogu poredati u niz oblika a1 , a2 , . . . . Pokazimo kako se u takav niz mogu
poredati racionalni brojevi. Prvo cemo pozitivne racionalne brojeve smjestiti
na jednu pravougaonu semu.
1

1
2
1
3

2
2
2
3

3
2
3
3

1
n

2
n

3
n

..
.

..
.

..
.

n
n2
n3 .
.
..
nn

Jasno je da se svaki pozitivan racionalan broj pojavljuje bar jednom u ovoj

semi. Sada ih pocnemo redati u niz pocev od gornjeg lijevog ugla. Dakle,
prvi element u nizu je 1. Sljedeci clanovi se uzimaju sa dijagonale ispod
jedinice od desnog do lijevog kraja, a da se pri tome izostavljaju vec uzeti
elementi. Prema tome, sljedeci elementi u nizu su 2 i 12 , a zatim prelazimo
na sljedecu dijagonalu. Sljedeci elementi niza su 31 , pa izostavljamo 22 , pa 3,
itd. Na taj nacin cemo sve pozitivne racionalne brojeve smjestiti u niz
3 2 1
1 1
1, 2, , , 3, 4, , , , . . . ,
2 3
2 3 4
sto znaci da je skup pozitivnih, pa i skup svih, racionalnih brojeva prebrojiv.
3. Mi cemo dokazati da skup realnih brojeva iz intervala (0, 1) nije prebrojiv, tj. da se elementi tog skupa ni na koji nacin ne mogu poredati u niz.
Znamo da se realni brojevi iz datog intervala mogu predstaviti beskonacnim
decimalnim brojevima. Mali problem je sto takva reprezentacija nije jednoznacna. Naime, brojevi koji se zavrsavaju nulama imaju dvije reprezentacije. Tako na primjer 21 mozbiti predstavljena sa 0.500000..... ali i sa
0.4999999......
Da bi postigli jednoznacnost ovakvih reprezentacija mi cemo pretpostaviti da se broj ne zavrsava nulama, tj. od dvije moguce reprezentacije biramo
drugu.
Pretpostavimo sada suprotno, da se realni brojevi iz intervala (0, 1)
mogu, na neki nacin, poredati u niz. Napisimo clanove tog niza u vertikalnom poretku.
0.a11 a12 a1n
0.a21 a22 a2n
..
.
.
0.an1 an2 ann
..
.

16

GLAVA 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

Pri tome su aij cifre, tj. elementi skupa {0, 1, . . . , 9}. Posmatrajmo realan
broj b = 0.b1 b2 . . . bn . . . iz intervala (0, 1), koji je formiran na sljedeci nacin:
cifra b1 je izabrana tako da je b1 6= a11 . Cifra b2 je izabrana tako da je
b2 6= a22 , itd. cifra bn je izabrana tako da je bn 6= ann , za svaki n. Jasno je
da se ovaj broj razlikuje od svih brojeva koji se nalaze u prethodnom nizu,
sto je nemoguce. Time je tvrdnja dokazana.
Moze se dokazati da je skup realnih brojeva iz intevala (0, 1) ekvipotentan
skupu svih realnih brojeva.
Definicija 1.27 kardinalni broj skupa realnih brojeva se oznacava sa c i
naziva se kontinuum.
Kardinalni brojevi se mogu porediti
Definicija 1.28 Kazemo da je #A #B ako postoji injektivno preslikavanja f : A B.
U smislu ove definicije vrijedi i prethodnog vrijedi
0 < c.
Dakle, 0 i c su dva razlicita beskonacna kardinalna broja. Pitanje da li
postoji kardinalni broj 1 za koji je
0 < 1 < c
je bilo jedna od najznacajnijih hipoteza u matematici. To je cuvana kontinuum hipoteza. Ispostavilo se da se postojanje takvog kardinalnog broja ne
moze ni dokazati ni opovrgnuti.
Sljedeci rezultat, koji je netrivijalan, daje jednu od najvaznijih osobina
kardinalnih brojeva.
Teorema 1.11 (Kantor-Bern
stajnova teorema) Vrijedi
#A #B, #B #A #A = #B.
Pogledajmo kako se, pomocu ove teoreme, moze jednostavno dokazati
da je skup racionalnih brojeva prebrojiv. Naime n n1 je injekcija N u Q+ .
Obrnuto, kako se svaki pozitivan racionalan broj r moze napisati u obliku
r = pq pri cemu su p i q relativno prosti, to je, na osnovu osnovnog stava
aritmetike preslikavanje r 2p 3q injekcija skupa Q+ u N, pa je #Q = 0
na osnovu Kantor-Bernstajnove teoreme.
Kardinalni broj konacnog skupa {a1 , a2 , . . . , an } jednak je n i to je, dakle,
broj elemenata tog skupa.

1.4. ZADACI

17

Primjer 1.2 Dokazati da za skup A sa n elemenata vrijedi #P(A) = 2n .

Rjesenje. Neka je A = {a1 , a2 , . . . , an }. Svaki podskup skupa A mozemo
predstaviti nizom duzine n, koji je sastavljen od nula i jedinica, na sljedeci
nacin: Posmatrajmo bilo koji podskup B od A. Ako a1 pripada B stavimo
na prvo mjesto niza 1, a ako ne pripada stavimo 0. To ponovimo za a2 , pa
za a3 itd. na kraju na posljednje mjesto stavimo 1 ili 0 prema tome da li an
pripada B ili ne pripada. Tako je broj podskupova jednak broju binarnih
nizova duzine n, a taj je broj jasno jednak 2n .
Kardinal 0 je najmanji beskonacan kardinalan broj. To slijedi iz sljedece
teoreme.
Teorema 1.12 Svaki beskonacan skup sadrzi prebrojih podskup.
Dokaz. Dokaz se naizgled cini jednostavnim. Neka je naime A beskonacan
skup. Uzmimo proizvoljan element iz a1 A. Posmatrajmo skup A1 =
A \ {a1 }. Taj skup nije prazan, jer bi inace skup A bio konacan. Izaberimo
proizvoljan element a2 iz A1 i formirajmo skup A2 = A \ {a1 , a2 }. Ni taj
skup nije prazan pa u njemu mozemo izabrati element a3 itd. Na taj nacin
dobijamo prebrojiv podskup a1 , a2 , . . . u A. Jedino je pitanje: Moze li se ovim
postupkom formirati jedan beskonacan skup {a1 , a2 , . . . , an , . . .}. Odgovor je,
naravno, da moze, a to slijedi iz najkontraverznije aksiome teorije skupova,
a to je tzv. aksioma izbora, ali se mi u te detalje necemo upustati.

1.4

Zadaci
Matemati
cka logika. Skupovi. Relacije.
Funkcije. Apstraktna algebra

1. Dokazati sljedece tautologije

a)(p q) (q p)
b) (p q) (p q)
c) (p (p q)) q
d) (p q) ((p q) (q p)).
2. Dokazati skupovne jednakosti
a) (A B)0 = A0 B 0

18

GLAVA 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

b) A (B C) = (A B) (A C)
Prikazati Venovim dijagramima.
3. Dokazati skupovnu jednakost
A (B C) = (A B) (A C).
4. Dati su skupovi A = {x N| 2 < x 5}, B = {x Q| x =
Z}
C = {x Z| x2 8}. Odrediti :
a)(A B) C
b) |A C|
c) C 0 (univerzalan skup je skup R)
d) C A
e) Odrediti P(A).

m+1
2 ,m

5. U parlamentu od 84 poslanika, 27 govori engleski dok 12 govori njemacki.

Ako medu njima postoje dvojica koja govore i engleski i njemacki, koliko poslanika ne govori nijedan strani jezik?
6. U razredu od 40 ucenika 22 igraju fudbal, 19 igra kosarku a 13 tenis.

Sestoro
igra tenis i kosarku a ne i fudbal, dok 7 igra samo tenis i
fudbal. Nadalje, 10 ucenika ne igra tenis a igra oba druga sporta. Ako
se 9 ucenika ne bavi nikojim sportom, koliko ucenika se bavi sa sva tri
sporta? Koliko ucenika se bavi tacno jednim sportom?
7. Ispitati osobine sljedecih relacija:
a) Relacija slicnosti nad skupom trouglova u ravni
b) a b a| b , a, b N
c) Relacija paralelnosti medu pravama u prostoru. Opisati klase ekvivalencije!
d) Relacija u skupovima
e) a b 6| a b, a, b Z. Odrediti klase ekvivalencije!
f) a b 3| a2 b2 , a, b Z. Odrediti klase ekvivalencije!
8. Pokazati da je R2 R2 , (x, y)(a, b) x2 + y 2 = a2 + b2 relacija
ekvivalencije te odrediti njene klase.
9. Ispitati koje od sljedecih relacija su ujedno i funkcije te za njih odrediti
skup vrijednosti i osobine (1 1,na)
a) R R, xy x2 + y 2 = 5
b) R2 R, (x, y)z z = x2 + y 2

1.4. ZADACI

19

c) Z Z + , xy y = x2 + 1
d) R R , xy x2 + y 2 = 5
10. Ispitati osobine (1 1,na) sljedecih funkcija
a) f : R R, f (x) = 2x3 + 1
b) f : Q+ Q+ , f (x) = x2
c) f : R Z + {1, 0}, f : x 7 b|x|c 1
11. Za zadate
g, f odrediti g f i f g te njihove domene
a) f = x 1, g = x3 + 9
b) f = x2 1, g = x + x1
12. Uporediti kardinalnost sljedecih skupova
a) N2 i N3
b) [2,5] i [-3,17]
c) [3,4] i (7,12]
d) (/2, /2) i R
13. Pokazati da je struktura ({f1 , f2 , f3 , f4 , f5 , f6 }, ) grupa gdje je
f1 (x) = x, f2 (x) =

x1
1
x
1
, f3 (x) =
, f4 (x) = , f5 (x) =
, f6 (x) = 1x
1x
x
x
x1

14. Ispitati algebarske strukture (Z5 , +5 ) i (Z5 \ {0}, 5 ).