MOTORIKA ZNANJA

PREDGOVOR
Ova je knjiga svojevrstan zbornik radova objavljenih proteklih nekoliko
godina u razliitim znanstvenim i strunim publikacijama, ukljuivo i zbornicima
meunarodnih i tuzemnih znanstvenih i strunih skupova. Navedeni radovi rezultat
su viegodinjeg istraivanja to ga je realizirala grupa autora Fakulteta za fiziku
kulturu Sveuilita u Zagrebu uz svesrdnu pomo mentora iz Kinezioloke
metodike, a u okviru istraivakog projekta Ljudska motorika znanja, iju je
realizaciju pomoglo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Razlog zbog kojega se svi parcijalni radovi objavljuju na jednom mjestu
naprosto je u injenici da se na taj nain poveava uporabna vrijednost rezultata
istraivanja. Strunjaci, kao i studenti tako imaju mogunost da na jednom mjestu,
a ne u razliitim publikacijama - do kojih je ponekad i teko doi - dou do svih
potrebnih znanja iz podruja motorikih znanja.
Autori su uvjerenja da su saznanja navedena u ovoj knjizi nuna za daljnja
opa teorijska promiljanja i eksperimente iz podruja motorikih znanja, ali i za
unapreenje praktinog rada strunjaka u kolstvu. To prije svega u smislu
znanstveno utemeljenih procedura izbora sadraja procesa vjebanja u cilju
promjena ljudskih osobina i sposobnosti te ostvarivanja vanijih utilitarnih potreba i
to za oba spola i sve uzraste od prvog razreda osnovne kole do zavrnog
razreda srednje kole.
Autori izraavaju nadu da e dodatna edukacija strunjaka, osobito u
podruju uporabe elektronikih raunala, poveati vrijednost dobivenih rezultata i
podii razinu znanstveno utemeljenih procedura vjebanja osobito u kolstvu.
autori

1. TEORIJSKI MODEL KLASIFIKACIJE

MOTORIKIH ZNANJA
1. Pojam i definicija
Pod pojmom motorikih informacija ili motorikih znanja podrazumijevaju se
formirani algoritmi naredbi, smjeteni u odgovarajuim motorikim zonama CNSa koji omoguavaju ostvarivanje svrhovitih motorikih struktura gihanja. Algoritam
naredbi odgovoran je za aktiviranje i deaktiviranje razliitih miinih skupina s
obzirom na redoslijed, intenzitet i trajanje nekoga rada, to rezultira izvoenjem
odreene motorike operacije.
Po ovome modelu sva se svrhovita motorika gibanja mogu smatrati
motorikim infomacijama koje se oituju toliko uspjenije to su bolje fomirani
algoritmi naredbi, to jest motoriki programi. Jasno je da e motorike reakcije
nekog subjekta biti to manje primjerene, ako nema programa ili je tek u poetnoj
fazi oblikovanja. Djelotvornost rjeavanja razliitih ivotnih problema, ne samo
kineziolokih, u mnogome ovisi o koliini i kakvoi motorikih programa, pogotovu
onih s kojima se ovjek susree u svakodnevnu ivotu i tzv. urgentnim situacijama.
Jedini je nain formiranja motorikih programa da se odgovarajue strukture
kretanja ue ponavljanjem konkretnih motorikih operacija, pri emu broj
ponavljanja ovisi o sloenosti strukture gibanja i, naravno, o konstelaciji stanja
osobina i sposobnosti konkretnog subjekta, te koji su zahtjevi oekivane razine
programa. Oito je da e se uinkoviti motoriki programi bre stjecati to je razina
osobina i sposobnosti via i to su metode uenja primjerenije cilju i stanju
subjekta. Ako su osobine i sposobnosti na niskoj razini, onda se mnoge korisne
motorike informacije nee moi stei ili se zbog pada osobina i sposobnosti ve
steeni motoriki programi nee moi ostvariti, kao to se dogaa pod utjecajem
dueg stanja bolesti ili procesima deteriorizacije. Djelotvornost motorikih reakcija,
dakle, definirana je odnosom izmeu dviju razina: razine motorikih programa i
razine osobina i sposobnosti. Prema tome, svrha je procesa vjebanja podii
razinu osobina i sposobnosti i razinu motorikih programa, to ne znai da e
svaki proces vjebanja dovesti do promjene razine jednoga ili drugoga; ako je
primarni cilj formiranje motorikih programa, ne znai nuno da e doi do
promjena osobina i sposobnosti, a vrijedi i obrnuto.
2. Okvirna taksonomizacija razine usvojenosti motorikih znanja
Motoriki programi u CNS-u mogu oito biti na razliitoj razini. Jedna od
moguih grubih taksonomizacija ukupnog raspona moguih razina motorikih
programa moe se podijeliti na sljedee stupnjeve njihove usvojenosti:
Prvi stupanj odraava stanje u kojemu informacije jo nisu na razini programa,
to znai da subjekt ne moe izvesti odreeno gibanje, premda moe imati
predodbu kako se to gibanje izvodi. Npr. netko moe imati predodbu o plivanju
tzv. delfinom, ili predodbu o saltu, svladavanju prirodnih ili umjetnih prepreka u
nekom sustavu poligona itd., ali pojedinac te i sline radnje ne moe izvesti, jer na
ovom stupnju nema motorikih informacija na razini programa. Naprotiv, pojedinac
ima simboliku, a ne motoriku informaciju.

Drugi stupanj odraava stanje u kojemu je formirana motorika informacija u

rudimentarnom obliku koji omoguuje da se neka struktura gibanja izvede, ali tako
da su pokreti grubi i nespretni, to jest znaajno odstupaju od idealno izvednih
struktura gibanja. Na ovom stupnju i najmanje smetnje onemoguavaju izvoenje
pokreta. Kod sloenijih pokreta neki su pokuaji uspjeni, a drugi neuspjeni i
kretanje je optereeno nepotrebnim kretnjama razliitih dijelova tijela. Zato je na
ovom stupnju utroak energije, a esto i vremena, znatno vei nego to je u
sluaju kada se struktura gibanja potpuno naui. Tako npr. pri izvoenju
spomenutog naina plivanja, ve nakon nekoliko grubo izvedenih pokreta dolazi
do takvog zamora koji onemoguuje daljnji rad. Isto e se dogoditi npr. pri klizanju,
ako je znanje na ovom stupnju, dakako, pri prosjenoj konstelaciji osobina i
sposobnosti.
Trei stupanj odraava stanje u kojemu se pojedini segmenti izvode pravilno, a
kod preostalih postoje jo znaajnija odstupanja od idealnih trajektorija gibanja. Na
ovom stupnju gibanja se izvode s visokim stupnjem sigurnosti i znaajno
racionalnijim utrokom energije i vremena. Na ovom je stupnju nezaobilazna uloga
strunjaka, kompetentnog za odreenu vrstu gibanja, jer samo takva osoba moe
uoti nepravilne dijelove gibanja i primijeniti potrebne postupke daljnjeg
usavravanja.
etvrti stupanj odraava stanje u kojemu se odreene strukture gibanja pravilno
izvode, ali postoje izvjesna nebitna odstupanja od idealnih trajektorija. To je takva
razina programa kojima se ostvaruju tako dobro izvedene strukture gibanja, da
nebitna odstupanja mogu uoiti samo vrsni specijalisti za ta kretanja, to jest osobe
s viegodinjim iskustvom obuavnja tih struktura gibanja. Upravo takvi strunjaci
jedino mogu raditi na daljnjem usavravanju motorikih informacija koje su
dosegle ovu razinu. Motorika znanja na ovoj razini ekvivalentna su pedagokom
pojmu vjetina. Ova razina omoguuje ostvarivanje kretnih struktura koje se u
kineziolokoj praksi tretiruju kao visokoautomatizirane motorike radnje. To su
radnje koje se na skup odreenih nadraaja odvijaju automatski, ali manifestacija
gibanja nije jo potpuna. Ova razina znanja u nekom klasinom sustavu
ocjenjivanja bila bi procijenjena ocjenom vrlo dobar.
Peti stupanj odraava stanje u kojemu se gibanje izvodi bez odstupanja od
idealnih trajektorija, ili su ona beznaajna i mogu se pripisati pojedinanom stilu
izvoenja neke strukture kretanja. Na ovoj razini gibanje se izvodi potpuno
automatski na dati skup nadraaja, s maksimalnim iskoritanjem svih trenutnih
potencijala. Na ovoj razini, a znatno manje i na prethodnoj, motorika znanja mogu
se upotrijebiti kao sadraji vjebanja za razvoj osobina i sposobnosti koje su u
osnovi tih znanja i to zbog mogunosti da se odreene sposobnosti i osobine
oituju tijekom izvoenja tih motorikih operacija. Upravo zbog toga se na drugoj i
treoj razini usvojenosti motorikog znanja procesi uenja razlikuje od procesa
vjebanja, jer ako bi se znanja na ovim razinama upotrijebila kao sadaj za razvoj
osobina i sposobnosti (dake, u reimu supraliminalnih optereenja), dolo bi
vjerojatno do fiksiranja programa na toj razini sa znatnom koliinom pogreaka,
to je ograniavajui initelj daljnjeg usavravnja programa. Motorika znanja na
petoj razini ekvivalentna su pedagokom pojmu navike, a u podruju primijenjene
kineziologije ta se znanja nominiraju kao dinamiki stereotipi gibanja, dok se u
znanstvenim raspravama esto tretiraju kao tzv. kruti kinetiki programi, za razliku
od fleksibilnih, koji uz bazini kruti program, sadre i vei broj varijabilnih
potprograma, odgovornih za rjeavanje nestandardnih situacijskih problema.

3. Model klasifikaije motorikih znanja s obzirom na vrste i starosnu dob

Da bi se lake pratila problematika ovog teksta, potrebno je barem okvirno
definirati najee rabljene pojmove. U tekstu se sustavno rabi pojam motorika
znanja. Taj pojam jednak je pojmu: motoriki programi, odnosno pojmu
motorike informaije. Kada se upotrijebi pojam kinezioloka znanja ili
kinezioloke informaije, odnosno kinezioloki programi, onda se misli na
znanja koja su u funkciji ostvarenja odreenih osobina i sposobnosti i/ili postizanje
rezultata u nekoj kineziolokoj aktivnosti.
Pojam motorike aktivnosti, kao i pojam kinezioloke aktivnosti. odnosno
motoriki ili kinezioloki sadraji, takoer su jednakoznani pojmu motorike
informaije, odnosno motorika znanja ili motoriki programi u najuem smislu
za ukupnu populaciju ljudi, a za konkretni subjekt te aktivnosti ili sadraji su
potencijalno ili aktualno znanje.
U tekstu se rabi i pojam motorike reakcije. Pod tim se pojmom podrazumijeva
oitovanje usvojenosti motorikih znanja. Prema tom pojmu motorike ili
kinezioloke reakcije, gibanja, aktivnosti, programi, stereotipi, navik, vjetine,
mogu se u najirem smislu svesti na pojam motorika znanja, zbog ega se u
daljnjem tekstu taj pojam upotrebljava i tako ga treba tretirati.
Ljudska motorika znanja mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: biotika i
socijalna. Biotika motorika znanja su genetski uvjetovana potreba ovjeka koja
imaju dvostruku funkciju: (1) stei i usavriti ona motorika znanja koja su nuna
za rjeavanje svakodnevnih motorikih zadataka tijekom ivota i (2) osigurati
optimalan razvoj najveeg broja antropolokih obiljeja ljudi, posebno morfolokih,
motorikih i funkcionalnih obiljeja. Socijalna, pak, motorika znanja nastala su
kao (1) znanja u funkciji obavljanja neke radne profesije, (2) znanja u funkciji
sporta i (3) znanja koja su prije svega i izravno u funkciji razvoja razliitih
morfolokih, motorikih i funkcionalnih obiljeja.
Biotika motorika znanja nuno je smatrati temeljnim ili opim. Ona su
nezaobilazan imbenik u formiranju ovjeka tijekom filogeneze i ontogeneze. Dugo
vremena u povijesti ovjeanstva, ak najdui dio evolutivnog razvoja ljudske
vrste, ona su bila jedina i dovoljna za opstanak i razvoj. Rije je zapravo o
motorikim znanjima koja su omoguavala ovjeku djelotvorno svladavanje
prostora (razliitih vrsta podloge, razliitih distanci, raznih nagiba i smjerova),
prepreka (raznih veliina i oblika), otpora (pasivnih ili aktivnih) te obavljanje
manipulacija predmetima razliitih veliina i oblika. Sva se ta znanja uobiajeno
zovu bazinim ili prirodnim oblicima kretanja, a kako su genetski uvjetovana, mogu
se takoer nominirati kao opa egzistencijalna motorika znanja. Kao to su ova
znanja bila vazna za ukupan ljudski rod, ona su presudna i za razvoj svakog
pojedinca i tijekom ontogeneze. Naime, i dananji ovjek ima snano izraenu
potrebu za usavravanjem navedenih znanja ve od roenja i tijekom razdoblja
rasta i razvoja. Kompleksitet tih znanja je izrazito visok iz razloga potrebe
formiranja svih sposobnosti i osobina, nunih za razvoj i fomiranje linosti. Potreba
oblikovanja bazinih motorikih programa toliko je snano izraena da svako
spreavanje njezina ispoljavanja ima viestruke negativne posljedice na formiranje
linosti koje se ne oituju samo na razinu pojedinih osobina i sposobnosti i
navedenih znanja, nego i na njihove interakcijske odnose. Drugim rijeima,

bazina motorika znanja, po svemu sudei, bitna su pretpostvka ili temelj razvoja
i djelotvorna ukljuivanja pojedinca u ivot i rad.
Zbog svega navedenog, moe se zakljuiti da bi ovom skupu motorikih znanja
trebalo davati neusporedivo vee znaenje tijekom djetinjstva i mladosti, u emu
presudnu ulogu imaju roditelji i sve institucije koje ostvaruju odgojno-obrazovne
programe. Posebno vanu ulogu imaju kineziolozi, kako s aspekta znanstvenih
istraivanja, tako i znanstvenog utemeljenja praktinog rada u zadovoljavanju
primarnih biotikih potreba.
Za razliku od biotikih motorikih znanja koja su imanentna poreba svakog ovjeka
u prolosti, sadanjosti i budunosti, s razvojem ljudskog drutva nastajala su i
mnogobrojna druga motorika znanja. Ova skupina znanja ponajprije je u funkciji
poveanja uinkovitosti u obavljanju razliitih ljudskih aktivnosti. Nastajala su kao
potrebna usavravanja znanja za obavljanje razliitih poslova. Svaka nova
aktivnost iziskivala je potrebu usvajanja i usavravanja motorikih znanja onih ljudi
koji su se tom aktivno bavili. Iz ivota ovjeka postupno su nestajala ona
motoriku znanja kojih je uporabna vrijednost nestajala, to jest kada se izgubila
svrha zbog koje su u dato vrijeme nastala. Rije je, zapravo, o znanjima koja su
mahom povezana s pojavom i nestankom razliitih ljudskih profesija ili s takvim
promjenama u usavravanju sredstava za proizvodnju, da su se prvotna znanja
gubila, a javljala nova. Tijekom razvoja ljudskog drutva neka od tih znanja
izgubila su prvotnu funkciju, na primjer, u borbi zu opstanak ili napredak i postupno
se transformirala u znanja uporabljiva za zabavu, sport ili druge neprofesionalne
svrhe.
S razvojem razliitih profesionalnih aktivnosti, javljale su se i razliite sportske
aktivnosti, koje su kao i profesionalne iziskivale potrebu formiranja i usavravanja
specifinih motorikih znanja u funkciji postizanja sve veih sportskih rezultata.
Mnoga profesionalna i sportska motorika znanja po svojoj su sloenosti vrlo
bliska pa zahtijevaju dulji proces uenja, a esto se ne razlikuju ni po svojem
izvanjskom oitovanju, posebice kada je rije o profesionalnim zanimanjima koja
zahtijevaju visoku ruzinu, naroito motorikih i funkcionolnih sposobnosti (npr.
balet u usporedbi s ritmiko- sportskom gimnastikom...). Po mnogim svojim
obiljejima vrhunski (ne i rekreativni) sport dananjice pripada populaciji
profesionalnih zanimanja.
Ipak, postoje izvjesne razlike izmeu kineziolokih (sportskih i sportskorekreativnih) i nekineziolokih (tzv. profesionalnih) motorikih znanja. Ona se
razlikuju, prije svega, po svrsi koja se eli ostvariti nekim skupom motorikih
znanja. Kinezioloko-sportska motorika znanja ponajprije su u funkciji postizanja
sportskog rezultata. U tu se svrhu formira sustav materijalnih, kadrovskih,
ustrojstvenih i drugih uvjeta, koji omoguuju ostvarivanje mnogih oblika i razina
natjecanja prema precizno definiranim pruvilima. Upravo zbog toga ova se znanja
nominiraju i kao konvencionalna kinezioloka motorika znanja.
Nasuprot tome, profesionalna nekinezioloka motorika znanja koriste se
ponajprije poradi ostvarenja nekog konkretnog materijalnog kulturnog proizvoda
ili dobra, pri emu se sam proces koritenja motorikih znanja ne odvija u
natjecateljske svrhe, ve prije svega egzistencijalne. Tijekom razvoja opisanih
kineziolokih i profesionalnih motorikih znanja javlja se i potreba formiranja
posebne skupine motorikih znanja, ija je osnovna svrha razvoj, promicanje i
odravnje onih bazinih antropolokih obiljeja koja osiguravaju viu razinu

eksploatacije motorikih znanja, za kinezioloke ili profesionalne svrhe. Ta skupina

znanja u poetku se formirala kao iskustvena spoznaja o utjecaju pojedinih
profesionalnih i sportskih motorikih znanja na razvoj pojedinih antropolokih
dimenzija.
Tako su, npr. saznanja o utjecaju nekih atletskih znanja tipa sprinteva,
skokova i bacanja koritena u procesu razvoja eksplozivne snage za sve
profesionalne i druge aktivnosti u kojima je ta znaajka vazna za uspjeh. Ta su se
saznanja postupno razvijala kao zaseban sustav tzv. ope fizike pripreme ili
nekonvencionalnih motorikih znanja, koji je u praksi rezultirao sve veim brojem
motorikih znanja, u ijim su jednadbama specifikacije dominantno znaenje
imale pojedinane morfoloke, motorike ili funkcionalne dimenzije. Ako je npr.
potrebno utjecati na veu pokretljivost odreenog kotano-zglobnog sustava, na
redukciju balastne mase, na razvoj aktivne miine mase neke lokalne miine
grupacije ili na razvoj ravnotee, izdrljivosti aerobnog tipa i sl., nuno je iz ove
skupine motorikih znanja upotrijebiti ona koja ponajvie utjeu na razvoj upravo
tih obiljeja.
Navedene ili duge parcijalne ciljeve nije mogue djelotvorno ostvariti
profesionalnim ili sportskim motorikim znanjima, jer po svojoj strukturi imaju vei
kompleksitet, pa zbog toga nuno imaju manji utjecaj na pojedinana obiljeja.
Iskustva i znanstvena saznanja potvruju da je ovaj skup motorikkih
znanja znatno pogodniji za razvoj dimenzija koje su osnovom zdravlja, to inae
nije primarna funkcija sportskih, pogotovu profesionalnih zanimanja. Prema tome,
ovaj skup znanja ima dvostruku funkciju: razvijati osobine i sposobnosti vane za
motoriku nadgradnju u profesiji ili sportu, kada je cilj postizanje vrhunskih
rezultata (to ostvaruju samo malobrojni) i utjecati na razvoj i odranje ljudskih
obiljeja koja su temelj ljudskom zdravlju.
Iz ovog skupa motorikih znanja nastaju i novi sportovi i profesije, npr.:
aerobic, body building, iji je cilj maksimalni razvoj odreenih ljudskih sposobnosti,
a ne proizvod izvan ovjeka.
Imajui na umu civilizacijske trendove koji oslobadaju ovjeka od potrebe
miinog rada, te s druge strane injenicu da brojna profesionalna zanimanja,
posebice sportovi, zahtijevaju posebnu konstelaciju predispozicija (najee
genetski determiniranih), ova skupina znanja ima sve vee znaenje za najvei
broj ljudi, jer su prilagodljiva svakom ovjeku, pa i sportovi izvedeni iz njih imaju
sve vei broj poklonika. Tako je npr. aerobic nastao kao sustav motorikih znanja
ponajprije u funkciji razvoja izdrljivosti, snage i fleksibilnosti, da bi se postupno
formirala pravila koja omoguuju i nadmetanje najboljima.

4. Generalizirani shematski prikaz motorikih znanja

Navedena motorika znanja i njihovi meusobni odnosi mogu se generalno
prikazati na ovaj nain:

NEKINEZIOLOKA
MOTORIKA ZNANJA

profesionalna

BIOTIKA
MOTORIKA
ZNANJA
opa

specifina
(sportovi)
KINEZIOLOKA
MOTORIKA ZNANJA

SKM

Z
PMZ

OKMZ
PMZ

SKMZ

BMZ - bazina motorika znanja

OKMZ - opa kinezioloka motorika znanja
SKMZ - specifina kinezioloka motorika znanja
PMZ - profesionalna motorika znanja
(Idejno rjeenje i grafiki prikaz modela pripremio mr. L. Pavii)

Osnovna je poruka ovog prikaza: motoriki programi koji omoguuju

ostvarivanje tzv. prirodnih oblika gibanja, to jest biotikih motorikih znanja, su
ishodite, osnova ili jezgra, na koje se nadograuju sva ostala motorika znanja
nekinezioloka i kinezioloka. Naravno, to su ovi motoriki programi, dakle
elementarni, vei po opsegu i razini, to e se bre i lake ostvarivati usvajanje bilo
kojih drugih motorikih znanja.
U svezi s opim kineziolokim motorikim znanjima, ona su utoliko opa i to vie
nuna, to su ili profesionalna ili specifina kinezioloka motorika znanja ueg
opsega, to jest to iziskuju manji broj motorikih znanja u funkciji profesije ili
sporta. Istodobno, ova su znanja osnovom vee djelotvornosti profesionalnim i
sportskim znanjima, jer u sebi sadre znanja s pozitivnim transferom za razvoj
drugih znanja. to e spoznaje o razvoju ljudskih sposobnosti i osobina biti na
vioj razini, i to e tehniki i tehnoloki napredak biti bri, javljat e se nova
motorika znanja, pogodnija i uinkovitija za razvoj odreenih osobina i
sposobnosti. Stoga e ovaj skup motorikih znanja biti od sve vee vanosti za
formiranje antropoloke osnove na kojoj se lake i bre mogu formirati specifina
sportska i profesionalna motorika znanja, te za opi razvoj i zdravlje najveeg
broja ljudi, neovisno o profesiji ili sportu.
Prema tome, sva profesionalna i sportska motorika znanja nuno se oslanjaju
prije svega na biotika motorika znanja, ali i na opa motorika znanja. Odnos
izmeu biotikih i opih motorikih znanja treba promatrati kao kontinuitet nunosti
kretanja vanog za opstanak i razvoj ljudske vrste i to tako da se opa motorika
znanja javljaju kao zamjena biotikih motorikih znanja, koja su u dananjem
svijetu prestala biti osnovom egzistencije od razdoblja ovjekova sazrijevanja do
kraja ivota. Drugim rijeima opa motorika znanja su civilizacijska steevina koju
omoguuje ciljano i uinkovito promicanje sposobnosti i osobina u tehniziranim
uvjetima ivota i rada. Ova se znanja tijekom razvoja ovjeanstva ne bi ni pojavila

da je ovjek ostao vezan iskljuivo za prirodu, to se moe i danas uoiti

ralambom ivota i rada nekih tzv. primitivnih naroda.
Ako bi se pokuao definirati odgovarajui model grupiranja ruzliitih motorikih
znanja, onda bi on mogao imati ovakav oblik: sva biotika motorika znanja ili tzv.
prirodni oblici kretanja mogla bi se razvrstati prema njihovoj utilitarnosti na skupine
koje omoguuju:
1. djelotvorno svladavanje prostora (razliiti oblici i vrste kotrljanja, kolutanja.
puzanja, hodanja i tranja, kojima se svladavaju distance na razliitim vrstama
podloge, nagiba i pravaca),
2. djelotvorno svladavanje prepreka (razliite vrste i oblici provlaenja, penjanja i
silaenja, skokovi, naskoci, saskoci i preskoci, kojima se svladavaju razliite
vrste okomitih, kosih i horizontalnih prepreka bez uporabe tehnikih i drugih
pomagala),
3. djelotvorno svladavanje otpora (razliite vrste i oblici potiskivanja, vuenja,
dizanja i noenja, kojima se svladavuju pasivni otpori objekata razliitih masa i
oblika, te razliite vrste i oblici pojedinanih skupina tzv. nadvlaenja,
potiskivanja i njihove kombinacije, kojima se svladavaju nepredvidive aktivne
dimanike sile suvjebaa).
4. djelotvorno manipuliranje objektima (razliite vrste i oblici bacanja i hvatanja,
ciljanja i gaanja, slaganja i rastavljanja predmeta, kojima se svladavaju
jednostavne i sloene operacije baratanja objektima razliitog broja, oblika i
masa u odreenom prostoru i vremenu).
Navedene skupine biotikih motorikih znanja u realnosti se pojavljuju u razliitim
meusobnim kombinacijama, to znai da se u procesu rasta i razvoja djeci
moraju omoguiti uvjeti za podmirenje potrebe za uvjebavanje svih oblika i vrsta
biotikih znanja, o emu posebice trebaju voditi brigu kineziolozi pri programiranju
nastavnog procesa.
Profesionalna nekinezioloka motorika znanja ue se u djetinjstvu ako su
pogodna za igru i/ili razvoj osobina i sposobnosti, a ostala u kasnijim fazama
sazrijevanja. S razvojem, pak, ljudskoga drutva ova su se znanja za veinu ljudi
javljala sve kasnije u tijeku ivota jedinke, pogotovu u nekim zanimanjima. Nije
iskljueno da je potreba usvajanja profesionalnih motorikih znanja uslijedila ve u
doba djetinjstva, u razdoblju razvoja, to se u ne tako davnoj prolosti, a ponegdje
i danas, negativno odraavalo na opi psihofiziki razvoj, naroito u sluajevima
teih specifinih dugotrajnih poslova.
Prirodno je da se usvajanje profesionalnih motorikih znanja oslanja na biotika
motorika znanja koja su, kao to je naglaeno, najvanija za optimalni razvoj
ljudskih osobina i sposobnosti u djetinjstvu i mladosti, i bitna su osnova za opseg i
kvalitetu razine mnogih profesionalnih i kineziolokih motorikih znanja. S druge
strane, profesionalna motorika znanja moraju se permanentno oslanjati i na opa
motorika znanja to vie to u odreenoj profesiji ima manje miinog naprezanja.
Prema tome, profesionalna motorika znanja u mnogim zanimanjima nisu dovoljna
za optimalno funkcioniranje organizma, zbog ega se javljaju negativne posljedice
za ovjeka i profesiju, unato najvioj razini profesionalnih motorikih znanja.
Brojni autori predloili su razliite sustave podjele ljudskog rada, a u kontekstu
toga i razliita profesionalna motorika znanja. Ne ulazei u potankosti, jer to i nije

predmet razmatranja ovoga rada, ljudski se rad, i motorika znanja u funkciji rada,
moe razvrstati: (1) prema energetskoj potronji (od tekog do laganog fizikog
rada sa i bez pomoi mehanizacije), (2) prema fiziolokim pokazateljima
intenziteta rada (od laganog, umjereno tekog te maksimalnog i iscrpljujueg
rada), (3) prema vremenu trajanja (od kratkotrajnog, preko srednjeg do
dugotrajnog rada), (4) po kontinuitetu (na kontinuirana do manjih i veih oscilacija
u optereenju i prekidima rada), itd. Jedna od uobiajenih podjela rada za potrebe
kinezioloke rekreacije je podjela na dinamika fizika optereenja, statika,
senzorika i umna naprezanja. Unutar tih skupina vei je broj podskupina i
pojedinanih zanimanja koja se granaju na stotine razliitih operacija rada koje
zahtijevaju specifina profesionalna motorika znanja. Opis radnih mjesta jedan je
od temeljnih indikatora na osnovi kojeg se prave kinezioloki programi da bi se
sprijeile eventualne posljedice jednolinog ili nedovoljnog miinog naprezanja,
otklanjao prijevremeni zamor, sprijeile nesrece, promicao rad i ljudsko zdravlje.
Kinezioloka specifina motorika znanja razvijala su se usporedo s razvojem
ljudskoga drutva. Ova su znanja, kao i profesionalna, s vremenom bila sve
brojnija. Pojava svakog novog sporta, kao i profesije, iziskivala je potrebu uenja i
usavravanja specifinih motorikih znanja koja su bila u funkciji postizanja to
boljih rezultata u konkretnoj aktivnosti. to su razlike u strukturama gibanja,
opsegu i kompleksnosti motorikih znanja vee izmeu pojedinih aktivnosti, to je
bila vea potreba pronalaenja pojedinaca koji bi prema svojim osobinama i
sposobnostinm imali najveu mogunost usvajanja specifine strukture motorikih
znanja i postizanja vrhunskih rezultatu u odreenoj aktivnosti.
Premda je pozitivni transfer specifinih kineziolokih motorikih znanja na razoj i
odravanje mnogih ljudskih funkcija, pa i zdravlja (ako se sport shvati kao
rekreativna aktivnost) znatno vei od transfera mnogih profesionalnih motorikih
znanja (od kojih su mnoga kontraindicirana zdravlju i optimalnom funkcioniranju
organizma), i ova su znanja nuno ograniena po utjecaju na ovjeka to vie to
su motorika znanja veeg specifiteta. Upravo zbog toga i ova skupina motorikih
znanja mora biti stalno praenje usvajanjem, usavravanjem i primjenom opih
motorikih znanja, kojima se anulira ili smanjuje negativni utjecaj to ga ima
specifitet nekog sporta, a ujedno poveava mogunost usavravanja bazinih
sposobnosti, osobina i motorikih znanja o kojima ovisi rezultat u konkretnom
sportu.
Ako se za osnovu podjele specifinih kineziolokih motorikih znanja uzme
preteno biomehanika osnovica podjele ukupne populacije kineziolokih
aktivnosti, ova se motorika znanja mogu razvrstati na sljedee etiri skupine:
1. monostrukturalna motorika znanja, koja su dominantno obiljeje aktivnosti tipa
atletike, plivanja, biciklizma i dr.,
2. aciklina motorika znanja, koja su bitno obiljeje tzv. borilakih aktivnosti, kao
to su boks, hrvanje, judo, karate i dr.,
3. kompleksna motorika znanja, dakle ciklina i aciklina, koja se susreu u
sportskim igrama, kao sto su nogomet, rukomet, koarka i dr.,
4. estetska motorika znanja (ili znanja za koja je estetski kriterij vaan imbenik
uspjeha), koja su sadrana u aktivnostima tipa gimnastike, ritmike gimnastike,
skokova u vodu i dr.

Prema etiri navedena obiljeja mogue je razvrstati sve poznate kinezioloke

djelatnosti, imajui na umu da se aktivnosti meusobno bitno razlikuju po kvaliteti i
kvantiteti tzv. tehnikih elemenata, a koja se sastoje u specifinim motorikim
znanjima.
Nije iskljueno da neka konkretna kinezioloka aktivnost po svojim obiljejima ne
pripada jednoj, ve veem broju navedenih skupina. Meutim, te znaajke nisu
presudne za navedenu klasifikaciju, to jest za razvrstavanje tipinih kineziolokih
aktivnosti. Problem se javlja pri razvrstavanju dijela sportova u kojih uspjeh ne
ovisi dominantno o ovjeku, njegovim osobinama, sposobnostima i motorikim
znanjima, ve znatno ili presudno o izvanjskim imbenicima (npr. automobilizam,
motociklizam, streljatvo, konjiki sportovi i dr.). Te su djelatnosti, zapravo,
netipine kinezioloke aktivnosti i esto su blie tzv. profesionalnim nego
specifinim kineziolokim djelatnostima.
Prema tome, specifinim kineziolokim motorikim znanjima smatrat e se
znanja koja tijekom svog usavravanja zahtijevaju i znaajne promjene
morfolokih, motorikih i funkcionalnih sposobnosti, jer su ta obiljeja osnova
uspjeha u kineziolokim djelatnostima. Upravo zbog toga tipine kinezioloke
aktivnosti mogu se rabiti kao podraaj za razvoj navedenih obiljeja ovjeka, to je
nemogue postii s netipinim kineziolokim djelatnostima ili je taj utjecaj
neznatan. Osim toga, mnoge netipine kinezioloke djelatnosti izrazito su
nepogodne za primjenu u kineziolokim transformacijskim procesima, pa i zbog
toga ne spadaju u kinezioloki prostor. Nadalje, uspjeh u tim djelatnostima izravno
je ovisan vie o razvoju tehnikih i tehnolokih dostignua nego o ovjeku i vie su
u funkciji gospodarskih nego kineziolokih ciljeva.
Opa kinezioloka motorika znanja obuhvaaju one motorike strukture gibanja
ija je primarna funkcija razvoja i promicanje pojedinanih bazinih funkcionalnih,
motorikih i morfolokih obiljeja. Pri ostvarivanju tih motorikih znanja
maksimalno se aktiviraju pojedinane funkcionalne, motorike i morfoloke
sposobnosti i osobine, ili se maksimalno stimulira porast aktivne miine mase ili
redukcija potkonog masnog tkiva. Otuda je primarna uporabna vrijednost tih
znanja sadrana u mogunosti da se spomenuta ljudska obiljeja mijenjaju prema
definiranim ciljevima koji se mogu precizno odrediti s obzirom na kvantitetu, pa i
kvalitetu promjena.
Zbog tih obiljeja ova se znanja upotrebljavaju: (1) za razvoj bazinih
antropolokih obiljeja koja su u osnovi ljudskog zdravlja. Za taj cilj opa motorika
znanja logiki su nastavak biotikih motorikih znanja i u biti su zamjena za
prirodne oblike kretanja koja su u prolosti odravala ljudske funkcije na potrebnoj
razini kroz itav ovjekov ivot. S obzirom na vanost cilja, opa motorika znanja
su fundamentalna za zdravlje ovjeka. Ona bi morala biti svojinom svakog
pojedinca i navikom o potrebi sustavne primjene tih znanja tijekom itavog ivota;
(2) za razvoj odreenih funkcionalnih, motorikih i morfolokih obiljeja koja su
izravno odgovorna za uspjeno obavljanje konkretnih sportskih i profesionalnih
aktivnosti. Ova se znanja u sportovima svjesno rabe najvie u tzv. pripremnim
razdobljima kada je cilj da se razviju one bazine znaajke, koje su u osnovi
uspjenosti nekog sporta. Slina je funkcija primjene tih znanja u profesionalnim
zanimanjima gdje se, osim ovog cilja, moe utjecati na brojne negativne posljedice
profesionalnog rada neprilagoenoga ljudskoj prirodi.

Na temelju svega navedenoga, opa motorika znanja mogu se dijeliti na: (1)
znanja za razvoj funkcionalnih sposobnosti, pod vidom znanja za razvoj aerobnih
sposobnosti i za razvoj anaerobnih sposobnosti, (2) znanja za razvoj motorikih
sposobnosti, a to su znanja za razvoj: koordinacije, ravnotee, brzine, preciznosti,
fleksibilnosti, eksplozivne, repetitivne, statike snage i dinamometrijske sile, te (3)
znanja za regulaciju morfolokih obiljeja i to znanja za regulaciju aktivne miine
mase i regulaciju balastne mase.
5. Zakljuak
U ovom radu razmatraju se tri meuovisne skupine problema koje se odnose na
motorike reakcije ljudi. U prvome dijelu prikazan je jedan od moguih modela
stupnjevanja svrhovitih motorikih reakcija ljudi. U drugome dijelu razmatrani su
razliiti terminoloki pojmovi kojima se opisuju razliite vrste i razine motorikih
znanja koje se, u biti, mogu svesti pod pojam motorikih znanja.
Bitan dio ovoga rada odnosi se na pokuaj izrade modela klasifikacije motorikih
znanja ljudi razvrstanih s filogenetskog i ontogenetskog aspekta i svrhovitosti
motorikih znanja, to jest njihove primjene, u razvojne, profesionalne i sportske
svrhe. Pretpostavlja se da e ovaj rad imati pozitivne uinke u uspostavi bolje
strain komunikacije meu kineziolozima te biti poticajem za daljnja teorijska
razmatranja problematike motorikog ponaanja ljudi.

2. HIPOTETSKI MODEL STRUKTURE

MOTORIKIH ZNANJA DJECE
PREDKOLSKE DOBI

Ovaj model konstruiran je sa svrhom da se, na temelju dosadanjih

spoznaja, prezentira ukupnost motorikih znanja koja usvajaju djeca predkolske
dobi i jedan od moguih, pedagoki i metodiki, hijerarhijski ureen niz odnosa tih
znanja.
Model e takoer posluiti seriji eksperimenata, ija je provedba u tijeku.
Cilj je doi do spoznaja koje bi mogle biti korisne za planiranje i
programiranje procesa vjebanja tijekom djetinjstva te za konstrukciju takvih
poligona kojima bi bilo mogue razvijati, pratiti i vrednovati sva relevantna
motorika znanja. Vanost tih spoznaja je viestruka, ali najvanija je ipak
injenica da nije svejedno hoe li dijete biti u situaciji usvojiti ili ne to veu koliinu
raznovrsnih motorikih znanja. Jednako je vana i spoznaja o prioritetnosti
pojedinih motorikih znanja. Treba, naime, imati u vidu da motorika znanja nisu
sama sebi svrhom. Ona su bitna za ispunjenje egzistencijalnih i esencijalnih
potreba, za zadovoljenje raznovrsnih biotikih i civilizacijskih potreba, ali su
istodobno presudan imbenik rasta, razvoja svih osobina i sposobnosti, osobito
onih na koje se u djetinjstvu jedino ili najvie moe utjecati, pa time i ukupnog
zdravlja djeteta. Upravo zbog toga se pretpostavlja kako bi prikazani model i
rezultati istraivanja koji se na njemu temelje, mogli biti korisni onima koji se bave
kreiranjem programa za igru djece, a osobito roditeljima i predkolskim
institucijama u njihovim nastojanjima da ivot djece uine konstruktivnim i sretnim.
Funkcioniranje modela utemeljeno je na sljedeim bitnim premisama: 1)
usvajanje motorikih znanja u djetinjstvu nezamjenljiv je imbenik razvoja osobina
i sposobnosti te zadovoljenja utilitarnih potreba i zdravlja; 2) udio motorikih
znanja u podmirenju potreba razliit je s obzirom na cilj i kompleksnost; 3)
izostane li usvajanje bilo kojega od navedenih motorikih znanja, nema optimalnog
razvoja djece; 4) udio sekundarnih motorikih znanja u podmirenju potreba gotovo
je nulti u odnosu na primarna motorika znanja, kako tijekom filogeneze tako i
ontogeneze; 5) razvoj primarnih motorikih znanja pripada ranom djetinjstvu i
mladosti te se njiihovo usvajanje ne moe odgaati, za raliku od sekundarnih...

HIPOTETSKI MODEL MOTORIKIH ZNANJA

MOTORIKA ZNANJA
DJECE PREDKOLSKE DOBI

PRIMARNA Egzistencijalna motorika znanja

svladavanje
prostora

svladavanje
prepreka

svladavanje
otpora

manipuliranje
predmetima

SEKUNDARNA Esencijalna motorika znanja

verbalno
izdraavanje

pismeno
izraavanje

Hipotetski model motorikih znanja (nastavak 1.)

SVLADAVANJE PROSTORA
PRAVOLINIJSKO

KRIVOLINIJSKO

valjanja

valjanja

kolutanja

kolutanja

puzanja

puzanja

hodanja

hodanja

tranja

tranja

umjetniko
oblikovanje

Hipotetski model motorikih znanja (nastavak 2.)

SVLADAVANJE PREPRKA
HORIZONTALNIH

VERTIKALNIH

balansiranja

provlaenja

provlaenja

uspinjanja

naskakivanja

silaenja

saskakivanja

preskakivanja

Hipotetski model motorikih znanja (nastavak 3.)

SVLADAVANJE OTPORA
PASIVNI OTPOR

AKTIVNI OTPOR

dranja

dranja

vienja

nadvlaenja

upiranja

nadgurivanja

vuenja

guranja
podizanja
noenja

Hipotetski model motorikih znanja (nastavak 4.)

MANIPULACIJA PREDMETIMA

EGZISTENCIJALNA

nagonska

STVARALAKA

reorganizacija
stereotipa

utilitarna

strukturiranja
novih oblika

Hipotetski model motorikih znanja (nastavak 5.)

SEKUNDARNA Esencijalna motorika znanja

VERBALNO
IZRAAVANJE

govorno
izraavanje

pjevano
izraavanje

PISMENO
IZRAAVANJE

pismeno
izraavanje

slikovno
izraavanje

UMJETNIKO
OBLIKOVANJE

imitacije i
plesno
izraavanje

glazbeno
izraavanje