STRES

Stres oznaava vanjsku silu koja djeluje na neki predmet i

izaziva napetost (umor) materijala, te strukturalne promjene
u predmetu. Lijenik Hans Selye smatra da postoje dvije
vrste tjelesnih reakcija na tetne podraaje iz okoline, a ovise
o osobinama podraaja (specifine reakcije), koje su
razliite s obzirom na to je li organizam izloen gladi, ei,
toplini, hladnoi, infekciji, ranjavanju itd. Druga skupina su
nespecifine tjelesne promjene, koje tite organizam od
tetnih podraaja ili mu pomau da im se prilagodi, a
nazivamo ih opi adaptacijski sindrom. On se razvija kroz
tri faze:
1. faza alarma u kojoj dolazi do mobilizacije organizma
2. faza otpora u kojoj brojne hormonalne i kemijske
promjene potiu tjelesne obrambene mehanizme
3. faza iscrpljenja u kojoj je tetno djelovanje okolinskih
podraaja sprijeeno ili je organizam odustao od borbe,
to dovodi do privremene nemogunosti organizma da
normalno funkcionira. U drastinim okolnostima u fazi
iscrpljenja moe doi i do smrti.
Teorija ivotnih promjena (Dohrenwend, 1970.) prema
kojoj je stres odgovor na zbivanja koja pojedinac sa svojim
sposobnostima prilagodbe ne moe svladati. ivotni
dogaaji razlikuju se s obzirom na to koliko pojedinac mora
uloiti napora da bi im se prilagodio, i kolike e promjene
izazvati u njegovom ivotu. U takve promjene ubrajaju se svi
dogaaji koji od pojedinca zahtijevaju odreeni stupanj
prilagodbe (npr. zaposlenje, brak, roenje djeteta, razvod
braka, bolest, zavretak kolovanja itd.). Pokazalo se da se
neki dogaaji ee javljaju u razdobljima koja prethode
pojavi bolesti, te da s poveanjem broja ivotnih promjena
raste i uestalost pojave bolesti (Havelka, 1990.).
Lazarus (1966.) definira stres kao stanje koje se javlja u
situaciji nesklada izmeu zahtjeva koje okolina postavlja
pred pojedinca i njegovih mogunosti reagiranja na te
zahtjeve, stres je rezultat svjesne procjene pojedinca o tome
da je njegov odnos s okolinom poremeen. Bez takve
procjene nema stresa, bez obzira na to kakva je objektivna
opasnost iz okoline (Lazarus i Folkman, 1974.).
Stresor ili izvor stresa moe se definirati kao dogaaj ili niz
dogaaja za koje procjenjujemo da ugroavaju na ivot i/ili
ivot nama vanih ljudi, materijalna dobra, samopotovanje i
sl., a koji remete (izmijene) uobiajeni, svakodnevni tijek
naeg ivota.

STRES, PSIHIKA TRAUMA i

PTSP - posttraumatski stresni poremeaj
mr. sc. Elvira Koi, dr.med.
specijalist psihijatar, Opa bolnica Virovitica
Virovitica, sijeanj 2006. godine

Psihika trauma
Traumatski dogaaji su oni koji mogu izazvati PTSP, a
ukljuuju smrt ili ranjavanje ili prijetnju po vlastiti ili tui
tjelesni integritet, te nakon kojih se javlja intenzivan strah,
bespomonost ili uas. Primjeri takvih dogaaja su borbena
iskustva, tjelesno ili seksualno nasilje, prirodne katastrofe,
teke automobilske nesree koje je osoba doivjela, pogled
na druge osobe koje su povrijeene ili ubijene u nesrei ili
nasilnom inu, kao i nazonost takvim dogaajima ili pak
saznavanje za teke dogaaje koje su proivjele pojedincu
bliske osobe (smrt, ozljeda, nasilje, bolest).
Traumatski dogaaj se razlikuje od stresnoga, jer e zbog
svog intenziteta i vrste dovesti do patnje veine ljudi,
neovisno o tome u kakvom su psihofizikom stanju bili prije
takvog dogaaja i bez obzira na raspoloive naine
suoavanja. Reakcije na traumatsko iskustvo smatraju se
neizbjenima i univerzalnima, tj. opi oblik posttraumatskih
reakcija je slian kod svih ljudi.
Rat je katastrofa ogromnih razmjera koja pogaa, veim ili
manjim intenzitetom, cjelokupno stanovnitvo. Posljedice su
u tolikoj mjeri traumatine da znatno prelaze sposobnosti
veine ljudi da se s njima suoavaju.
Uz razliite prirodne katastrofe, i rat je jedna od kolektivnih
stresnih situacija, no njegovi psiholoki efekti su razliiti od
efekata mirnodopskih stresora.
Rat je namjeran ljudski in, to ostavlja tee psiholoke
posljedice (kod 80% rtava katastrofa izazvanih ljudskim
djelovanjem ostaju dugotrajne posljedice u doivljavanju i
ponaanju) (Krizmani, 1993.).

Stresor je, dakle, vanjski dogaaj , dok je stres

unutranje stanje ili doivljaj.
Primarna procjena odreuje hoe li podraaj ili situacija
djelovati kao stresor ili nee, a sekundarna se odnosi na
procjenu vlastitih sposobnosti i mogunosti savladavanja
odreene situacije. Sekundarna procjena utjee na primarnu
tako da se prijetnja moe pretvoriti u izazov, a izazov
u prijetnju (Krizmani, 1991.)
Petz (1992., str.42.) definira stresor kao svaki vanjski ili
unutarnji podraaj, koji od organizma trai udovoljavanje
odreenim zahtjevima, rjeavanje problema i pojaanu
aktivnost ili jednostavno neki novi oblik prilagodbe .
Lazarus i Cohen (1977.) klasificiraju psiholoke stresore u tri
ope kategorije:
1. Kataklizmiki stresori, koji djeluju naglo, snano i
univerzalno na veinu ljudi (npr. prirodne nepogode,
ratovi, nuklearne katastrofe);
2. Osobni stresori (npr. smrt bliske osobe, gubitak
zaposlenja.) koji zahtijevaju velike adaptivne napore
3. Svakodnevni stresori koji se odnose na dugotrajne
repetitivne (ponavljajue) dogaaje koji su dio
svakodnevnog ivota (dogaaji u obitelji, na radnom
mjestu)
Suoavanje sa stresom je odgovor na stresnu situaciju koji
pomae uspostavljanju psihosocijalne prilagodbe. Osoba e
nastojati svladati, podnijeti ili smanjiti zahtjeve koje situacija
postavlja. Suoavanje usmjereno na problem ukljuuje
djelovane na situaciju, tj. na sam stresor. Suoavanje
usmjereno na emocije ima funkciju lakeg podnoenja
emotivnog uzbuenja izazvanog stresnom situacijom.
Reakcije do kojih dolazi u povodu nekog stresnog dogaaja
mogu se svesti na tri osnovna oblika (Krizmani, 1991.):
1. toleriranje ili podnoenje djelovanja stresora i stanja
stresa = prihvaanje situacije kao takve.
2. kontroliranje, tj. djelovanje na stresor ili simptome
stresa = a) poveana psihofizika aktivacija i traenje
novih informacija, te b) psihofizika sinhronizacija, tj.
usmjeravanje svih postojeih snaga na savladavanje
stresa.
3. rezignacija, tj. odustajanje od pokuaja da se situacija
svlada = ako osoba smatra da ne moe svladati zahtjeve
situacije u kojoj se nalazi.

PTSP - Dijagnostika obiljeja (nastavak)

PTSP
Dijagnostika obiljeja (dijagnoza, znakovi i
simptomi, dijagnostiki kriteriji) za PTSP
U Meunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD-X i DSM-IV TR,
posttraumatski stresni poremeaj (F43.1; 309.81), je svrstan
u poglavlje "Anksiozni poremeaji"
Dijagnostiki kriteriji:
A. Osoba je bila izloena traumatskom dogaaju
tijekom kojeg je:
proivjela, prisustvovala ili se suoila s dogaajem
ili dogaajima koji su predstavljali izravnu ili
potencijalnu smrtnu opasnost, ranjavanje ili
ugroenost osobnog ili tueg fizikog integriteta
Kao odgovor na traumatsku situaciju javio se
intenzivni strah, osjeaj bespomonosti, uasnutosti
ili dezorganizirano ili agitirano ponaanje.
B. Taj traumatski dogaaj se uporno ponavlja i stalno
ponovno proivljava na jedan od sljedeih naina:
povratna i nametljiva muna (intruzivna) sjeanja na
dogaaj koja se javljaju u vidu slika, misli ili percepcije,
ili npr. ponavljanom igrom kod djece s oponaanjem
traume
ponavljanje uznemirujuih i zastraujuih snova o
dogaaju, ili kod djece neprepoznatljivog sadraja
osoba se ponaa i osjea kao da se traumatski dogaaj
ponovno odvija, i u budnom i u npr intoksiciranom
stanju, kod buenja (to se manifestira iluzijama,
halucinacijama, disocijativnim flashback epizodama
javlja se intenzivan psiholoki distres prilikom
izloenosti unutarnjim ili vanjskim podraajima koji
simboliziraju ili podsjeaju na traumatski
javlja se psiholoka reaktivnost na izlaganje unutranjim
ili vanjskim podraajima koji predstavljaju ili su slini
nekom aspektu traumatskog dogaaja

C. Stalno izbjegavanje poticaja vezanih za traumu i

otupjelost ope reaktivnosti (koja nije bila prisutna
prije traume) /tri ili vie simptoma/:
nastojanje da se izbjegnu misli, osjeaji ili razgovor
vezan uz traumu
nastojanje izbjegavanja aktivnosti, mjesta i osoba koje
podsjeaju na traumu
nesposobnost prisjeanja vanog elementa traume
zamjetno smanjen interes ili sudjelovanje u znaajnim
aktinvostima
osjeaj odvojenosti ili otuenja od drugih osoba
smanjenje izraavanja osjeaja (npr. nesposobnost da se
nekog voli), emocionalna ukoenost, "osjeanje
bezosjeajnosti"
osjeaj besperspektivnosti (npr. osoba smatra da nee
ostvariti karijeru, brak, imati djecu..)
osjeaj da je svijet oko nje nestvaran (depersonalizacija
npr. kao da promatra sve to se dogaa s udaljenosti,
ili derealizacija nerealna osjeanja vezana za vanjske
objekte).
D. Stalni simptomi pojaane pobuenosti (koji nisu bili
prisutni prije traume) /dva ili vie obiljeja/:
- oteano usnivanje ili odravanje sna, - razdraljivost i
ispadi ljutnje, - oteano koncentriranje, - pojaana
pobudljivost i pozornost (hipervigilitet),- pretjerana
preneraenost, - disocijacija, tj. neproporcionalnost izmeu
jaine spoljanjeg stimulusa i pojaane fizike i emotivne
reakcije autonomnog ivanog sustava.
E. Simptomi traju due od mjesec dana
F. Poremeaj uzrokuje kliniki znaajne smetnje ili
oteenje socijalnog i radnog funkcioniranja

akutno (trajanje simptoma krae od 3 mjeseca)

kronino (trajanje simptoma 3 i vie mjeseci)
s odgoenim poetkom, ako se simptomi pojave
najmanje 6 mjeseci nakon traumatskog iskustva

Uz traumatski stresni dogaaj, tj. psihiku traumu,

za pojavu PTSP bitni su i slijedei faktori:

postojanje psihikih problema prije traume (npr.

poremeaj linosti); postojanje psihikih poremeaja u
obitelji
visok neuroticizam
trans-generacijska trauma, odnosno postojanje iskustva
traume u ranijoj generaciji u porodici
postojanje ranijih traumatskih iskustava
Socijalna sredina u kojoj se trauma dogodila i u
kojoj traumatizirani ivi (Nedostatak socijalne
podrke kada je najvie potrebna, moe takoe utjecati
da prethodno psiholoki zdrave osobe podlegnu traumi.)

Osobe dobrog mentalnog zdravlja prije traume su najmanje

pod rizikom za razvoj PTSP-a, ali ako je traumatsko iskustvo
dovoljno zastraujue, ni premorbidno zdravlje ne titi.

Epidemiologija
rtve traume su oba spola, svih ivotnih dobi, svih rasa, i
nacija
1-3% u opoj populaciji
5-75% u visoko rizinimgrupama koje su proivjele
traumatsko iskustvo

Prognoza:

uglavnom kronian tijek; komorbiditet u 80% oboljelih

javljaju se i druge bolesti (anksiozni poremeaj 46,9%,
depresivni 32,5%, krivnja preivjelog, poremeaj
prilagodbe, paranoidna psihoza, rentni motivi, seksualna
impotencija, ovisnosti, poremeaji hranjenja i spavanja)
; prognoza je loija ako postoje raniji poremeaji; trajni
poremeaj linosti; niz biolokih promena, ispadi u
pamenju do demencije
velike promjene u ivotu traumatizirane osobe
suicid rtve

Tretman:
-

psihofarmaci
psihoterapija, tehnike relaksacije, biofeedback.

Najbolje je rjeenje kombinacija jednih i drugih intervencija