LEKSIKON

PODUNAVSKIH HRVATA BUNJEVACA I OKACA

Hrvatsko akademsko drutvo

Subotica, 2006.

UREDNITVO
Slaven Bai, Stevan Makovi,
Petar Vukovi, Tomislav igmanov
GLAVNI UREDNIK
Slaven Bai
IZVRNI UREDNIK
Tomislav igmanov
LEKTURA
Petar Vukovi
KOREKTURA
Mirko Kopunovi, Mrta Makovi-Papp
GRAFIKA PRIPREMA
Marija Pri (prijelom), Darko Ruinski (ilustracije)

CIP Katalogizacija u publikaciji

Biblioteka Matice srpske, Novi Sad
929(=163.42) (497.113) (031)
930.85(=163.42) (497.113) (031)
LEKSIKON podunavskih Hrvata Bunjevaca i okaca.[Knj.]6, D /
[glavni urednik Slaven Bai]. Subotica : Hrvatsko akademsko drutvo, 2006 (Subotica : Printex). [5] 103 str. : ilustr. ; 24 cm
Tira 1.000.
ISBN 86-85103-09-6
ISBN 86-85103-03-7 (za izdavaku celinu)
a) Bunjevci Leksikoni b) okci Leksikoni
COBISS.SR-ID 217846023

ISBN 86-85103-09-6

SURADNICI NA ESTOM SVESKU

Bai, dr. sc. Slaven, odvjetnik, Subotica
Bara, Mario, student povijesti i sociologije, Filozofski fakultet, Zagreb
Baant, Eva, knjiniarka u mirovini, Subotica
Bereti, mons. Stjepan, upnik Katedralne upe sv. Terezije Avilske, Subotica
Buan, mr. sc. Radojka, prof. kroatologije i sociologije, Kulturni centar Solin,
Solin
Bui, mr. sc. Kreimir, prof. sociologije i kroatologije, Institut drutvenih znanosti
Ivo Pilar, Zagreb
elikovi, Katarina, prof. komparativne knjievnosti, knjiniarka-bibliografkinja,
Gradska knjinica, Subotica
erneli, dr. sc. Milana, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb
ota, Antonija, dipl. iur., tajnica Narodnog kazalita, Sombor
Duli, Ljiljana, dipl. oec., Subotica
Duranci, Bela, prof. povijesti umjetnosti u mirovini, Subotica
ani, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, Sombor
Fabian, Vidor, dipl. ing. arh., Zagreb
Fabijan, Ljubica, ednik
Firanj, Alojzije, Sombor
Grlica, Mirko, prof. povijesti, vii kustos Gradskog muzeja, Subotica
Heka, dr. sc. Ladislav, knjievnik, pozvani predava Pravnog fakulteta i Filozofskog fakulteta Sveuilita u Segedinu, Segedin
Hoko, dr. sc. Franjo Emanuel, izv. prof. Katolikoga bogoslovnog fakulteta
u Zagrebu, Teologija u Rijeci
Itvani, Branko, filmski i TV redatelj, Zagreb
Ivani, Jasna, vii leksikograf, Leksikografski zavod Miroslav Krlea u Zagrebu
Ivanovi, mr. sc. Josip, prof. Teoloko-katehetskog instituta Subotike biskupije,
Subotica
Jaramazovi, Biserka, studentica etnologije i engleskog jezika, Filozofski fakultet,
Zagreb
Kova, Ivan, uitelj u mirovini, Sombor
Kujundi, Anelina, s. m., Subotica
Libman, dr. Emil, lijenik u mirovini, Subotica

III

Lipovan, dr. sc. Sreko, znanstveni suradnik, Institut drutvenih znanosti Ivo
Pilar, Zagreb
Lonar, mr. sc. uro, struni savjetnik Ekonomskog fakulteta u Subotici u
mirovini, Subotica
Losoncz, dr. sc. Alpr, izv. prof. Fakulteta tehnikih znanosti u Novom
Sadu, Temerin
Makovi, Stevan, prof. povijesti, ravnatelj Historijskog arhiva, Subotica
Mandi, Marin, profesor hrvatske knjievnosti i jezika te profesor povijesti,
Budimpeta
Mandi, ivko, odgovorni urednik, Nemzeti Tanknyvkiad Rt, Budimpeta
Milo, mr. sc. Mato, OCD, Sombor
Ostrogonac, Mirko, dipl. agr., Subotica
Pokorni, Vladimir, dipl. el. ing., Pali
Romi, Zlatko, novinar, Subotike, Subotica
Rudi, Blaenka, o. p., Subotica
Sekuli, dr. sc. Ante, znanstveni savjetnik u mirovini i dopisni lan HAZU, Zagreb
Skenderovi, Petar, Subotica
Skenderovi, dr. sc. Robert, vii asistent, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
Stanti, Stipan, prof. geografije, O Ivana Milutinovia, Subotica
Suknovi, Kata, dipl. ing. za tekstilno inenjerstvo tekstilno-strojarske struke,
Subotica
Suknovi, Ladislav, dipl. iur., Subotica
eremei, Marija, uiteljica u mirovini, Sombor
tefkovi, Josip, upnik upe sv. Pavla apostola, Ba
Temunovi, Josip, sveenik u mirovini, Subotica
Tumbas, Nevenka, ing., Subotica
Uumovi, Neven, prof. filozofije i dipl. komparatist knjievnosti, Umag
Vojni Purar, Petar, Subotica
Vojni Purar, Petko, knjievnik, Novi Sad
Vukovi, Ljubica, prof. povijesti i povijesti umjetnosti, Gradski muzej, Subotica
Vukovi, Petar, znanstveni novak, Filozofski fakultet, Zagreb
Zai-Kubatovi, mr. sc. Marija, Zagreb
Zeli, Naco, dipl. iur. u mirovini, Zagreb
igmanov, Tomislav, prof. filozofije, Subotica

IV

D
DADA, kod okaca u Bakome Monotoru naziv za oca. Otuda je i oznaka za djeda
s oeve strane dada stari, dok je naziv za
djeda s majine strane dida.
M. eremei

DALMACIJA, povijesno-geografska regija june Hrvatske. Protee se uz Jadransko more, od Hrvatskog primorja (Tribanj)
na sjeverozapadu do granice s Crnom Gorom na jugoistoku. S kopnene strane omeuje je dravna granica prema Bosni i Hercegovini. Sastoji se od otonoga i obalnog
dijela te submediteranske unutranjosti
(Dalmatinska zagora ili Zagora). Gravitacijski utjecaj njezinih veih gradova odredio je i subregionalnu podjelu na sjevernu
(Zadar i ibenik), srednju (Split) te junu
Dalmaciju (Dubrovnik). Povijesno njezin
teritorij nije bio jednoznaan.
Povijest. Doseljena ilirska plemena poetkom II. tisuljea pr. Kr. pokorila su starosjedilako stanovnitvo (Cetinska kultura,
oko 1900.-1600. pr. Kr.), a na prostoru
kojim je vladalo ilirsko pleme Delmata i
grki su kolonisti podigli svoja naselja Salonu (Solin), Tragurion (Trogir), Epetion
(Stobre), Pharos na Hvaru i dr. Rimljani
su s Ilirima vodili duge ratove od 229. pr.
Kr. do 9. n. e., a cijeli prostor nastanjen Ilirima s vremenom je nazvan po plemenu
Delmata, koje je prualo najodluniji otpor. Granica rimske pokrajine Dalmacije
tekla je od ua Rae u Istri na Snjenik,
odatle crtom usporednom sa Savom do izvorita Kolubare i Ljiga u dananjoj Srbiji,
zatim se sputala Ibrom na ar-planinu,

skretala prema zapadu na rijeku Mati (Albanija) i dopirala do mora, a pripadalo joj
je i otoje od Kvarnera do Boke. Na kraju
pokoravanja Ilira Rimljani su zauzeli i delmatsku luku Salonu, koja je uskoro postala politiko, prometno, gospodarsko, kulturno i vjersko sredite Dalmacije. Za cara
Dioklecijana Dalmacija je upravno smanjena nakon to je na njezinu junom dijelu izdvojena pokrajina Prevalitana (Praevalis) s glavnim gradom Scodrom (Skadar). Granica podjele ila je od Budve na
ue Lima u Drinu, odatle na izvorite Kolubare, a nakon Teodozijeve podjele Carstva 395. postala je razmeem Istonoga i
Zapadnoga Rimskog Carstva. Dalmacija
je, podijeljena u dvije pokrajine: Dalmatia
prima i Dalmatia secunda, pripala Zapadnom Carstvu. Majka zapadnorimskog cara
Valentijana II. darovala je meutim 437.
Dalmaciju istonorimskom caru te je bila u
bizantskom posjedu sve do 454., kad je
vraena u okvir Zapadnog Carstva i ustrojena kao zasebno podruje. Od 481. pod
vlau je germanskih plemena, ali se latinski karakter dalmatinskih gradova ouvao.
Za rata bizantskoga cara Justinijana I. 535.
protiv Istonih Gota ponovno ulazi u sastav Istonorimskoga Carstva.
U drugoj polovici VI. st. na podruje
Dalmacije nadiru plemena Slavena i Avara
te pojedini dalmatinski gradovi padaju u
njihove ruke, meu njima i Salona, koja je
bila razorena. Preivjelo se stanovnitvo
sklanja na oblinje otoke i u Dioklecijanovu palau, iz koje e poslije niknuti novi
grad i novo sredite kranske vjere, dok
1

DALMACIJA

se crkveni dostojanstvenici sa spisima

sklanjaju u Ravennu. Nakon to je hrvatska plemena na podruje Dalmacije pozvao istonorimski car Heraklije da se bore protiv Avara, ona postaju stvarnim gospodarima zemlje, dok se bizantska Dalmacija svodi na uzak obalni pojas nekoliko gradova i otoka (Zadar, Trogir, Split,
Dubrovnik, Kotor, Krk, Loinj, Cres i
Rab), koji su ustrojeni u posebnu Dalmatinsku temu sa sreditem u Zadru. Sjeverni
dio zalea Dalmatinske teme postupno se
politiki poeo ustrojavati u Kneevinu
Hrvatsku.
U IX. st. postupno nastaje hrvatska drava, dok opada mo susjednoga Franakoga Carstva i Bizanta. Nakon Focijeva
raskola 864., u borbi izmeu Carigrada i
Rima za prvenstvo vlasti, Splitska nadbiskupija i Dalmacija potpadaju pod Carigradsku patrijariju, dok Hrvatska osniva
svoju posebnu biskupiju u Ninu te se podvrgava Rimskoj patrijariji. U vrijeme vladavine kralja Tomislava prvi su put u osobi vladara ujedinjene Bizantska Dalmacija
s Primorskom i Panonskom Hrvatskom, no

Bizant je ipak zadrao izravni utjecaj na

vlast u Dalmaciji. Koristei se nestajanjem
dinastije Trpimirovia, a nakon toga i dolaskom na vlast madarske loze Arpadovia 1102., koja je dravno sredite prenijela
u Panoniju, Venecija nastoji preuzeti politiku kontrolu nad istonom obalom Jadrana. Ve je 1000. tako djelomino osvojila
dalmatinske gradove i otoke te je otad, uz
krae prekide, vodea sila u Dalmaciji sve
do 1797., a njezinoj se dominaciji istrgnuo
samo Dubrovnik.
U doba Emanuela I. Komnena Dalmacija i dio Hrvatske kratkotrajno priznaju bizantsku vlast 1167.-80., nakon ega se vraaju pod vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva,
ije vrhovnitvo uglavnom priznaju tijekom XIII. st., osim kvarnerskih otoka, Zadra i Dubrovnika, koji priznaju vlast Venecije. Pod vlau ugarsko-hrvatskih kraljeva dalmatinski gradovi i komune imaju
autonomni status, a Venecija se koristi sukobima lokalnih velikaa te je do poetka
XV. st. uspjela osvojiti ili otkupiti veinu preostalih dalmatinskih gradova i otoka zajedno
s Bokom kotorskom i gradovima juno od

Dalmacija u doba Rimljana

nje (Mletaka Albanija). Sjedite pokrajinske uprave bio je Zadar.

Mleane su potkraj XV. st. poeli ugroavati turski prodori te je njihov posjed bitno smanjen. Dalmaciju sredinom XVI. st.
tako ponovno ine samo primorski gradovi
i otoci od Zadra do Kotora i Budve, a sve
do polovice XVI. st. granice mletako-turskih posjeda u Dalmaciji neprestano su se
mijenjale. Za Kandijskoga rata 1645.-69.
poinje rekonkvista, tijekom koje su
Mleani od Osmanlija u nekoliko navrata
uspjeli povratiti velik dio Dalmacije. Od
1721. do 1723. utvrena je stalna granica
izmeu Mletake Republike i Osmanskoga
Carstva, koja odgovara dananjoj granici
izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Ne elei izravno graniiti s Mletakom
Republikom, Dubrovaka je Republika
Osmanskomu Carstvu ustupila izlaz na
more kraj poluotoka Kleka (Neum) i u
podruju rjeice Sutorine u Boki.
U vrijeme osmanske uprave izmijenjena je etnika struktura Dalmacije, to ilustrira i povlaenje akavskog narjeja unutar gradskih zidina primorskih gradova i na
otoke, dok se na prostoru Dalmatinske zagore iri tokavsko narjeje. Seobe iz Bosne i Hercegovine za turskih ratova nisu rezultirale samo velikim sociolokim i lingvistikim promjenama nego su se pojavile
i kulturne i vjerske razlike u zaobalju Dalmacije, kamo se naseljava pravoslavno
vlako i srpsko stanovnitvo.
Mirom u Campoformiju 1797. Mletaka je Republika prestala postajati te su cijela Dalmacija i Mletaka Albanija pripali
Austriji, a od mira u Pounu 1805. Francuskoj. U politikom smislu Dalmacija je
ujedinjena za napoleonskih ratova, nakon
to je francuska vojska je umarirala u Dubrovnik 1808. i pripojila ga Dalmaciji. Za
Napoleonove vladavine u Dalmaciji poinje modernizacija: grade se prve ceste,
otvaraju se kole na narodnom jeziku, a tiskaju se i prve novine Kraljski Dalmatin.
Sredite je francuske uprave Zadar, u kojem se u to vrijeme formira i hrvatski kulturni krug na ijim e se temeljima u XIX.
st. oko lista Zora Dalmatinska koncentrirati
pokuajima da se hrvatski jezik standardizira na novotokavsko-ikavskoj osnovici.

DALMACIJA

Nakon Napoleonova pada Dalmacija je

pripojena Austriji. Ona je dotadanji francuski posjed povezala u Kraljevinu Dalmaciju sa sjeditem u Zadru, u kojem je od
1861. djelovao Dalmatinski sabor. Nacionalna svijest u Dalmaciji razvija se posebno od 1860-ih, kad je dalmatinske narodnjake predvodio don Mihovil Pavlinovi.
Kao odgovor na hrvatske nacionalne tenje, posebno one za ujedinjenjem s ostalim hrvatskim zemljama i uvoenjem hrvatskog jezika u kole i javne ustanove,
razvija se autonomatvo, predvoeno
uglavnom manjinskim, ali gospodarski jakim talijanskim stanovnitvom. Pobjeda
hrvatske svijesti u Dalmaciji izvojevana je
na Dalmatinskom saboru 1884., kad je slubenim jezikom proglaen hrvatski.
Nakon Prvoga svjetskoga rata Dalmacija je 1918. ula u sastav Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, a nedugo zatim i u sastav
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kraljevina Italija tajnim je Londonskim ugovorima meutim jo u jeku Prvoga svjetskoga rata dobila obeanja da e se proiriti pa su joj Rapallskim ugovorom 1920.
pripali Zadar, Lastovo i Palagrua, pri emu je kraljevska vlada u Beogradu poticala parceliranje Dalmacije radi diseciranja
hrvatskoga nacionalnog teritorija. Uredbom o podjeli Kraljevine SHS na oblasti
1922. Dalmacija je podijeljena na Splitsku
i Dubrovaku oblast, a prostor Boke kotorske izdvojen je iz Dalmacije i pripojen Zetskoj oblasti. Podjelom Jugoslavije na banovine 1929. najvei dio Dubrovake oblasti pripojen je Zetskoj banovini, dok ostatak Dalmacije ini Primorsku banovinu sa
sreditem u Splitu. Otok Korula 1931. izdvojen je iz Zetske banovine i pripojen Primorskoj, dok 1939. Primorska banovina i
dubrovaki kraj ulaze u sastav Banovine
Hrvatske.
U travanjskom ratu 1941. Italija je zauzela vei dio Dalmacije, to je i potvreno
Rimskim ugovorima izmeu Italije i NDH,
kad su Split, ibenik, Boka i veina otoka
anektirani. Hrvatskoj je ostalo zalee Dalmacije i otoci Hvar i Bra, ali su i u tim dijelovima talijanske vojne snage praktino
bile gospodari. Nakon kapitulacije Italije
3

DALMACIJA

1943. Dalmaciju su zauzele njemake snage. Na temelju odluka Drugoga zasjedanja

ZAVNOH-a 1943. o pripajanju Istre, Rijeke, dijelova Dalmacije, Zadra, Lastova i
Palagarue, provedeno je kasnije sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.
Nakon Drugoga svjetskog rata Dalmacija ulazi u sastav Hrvatske i Jugoslavije,
osim Boke kotorske, koja je pripojena Crnoj Gori. U socijalistikoj Jugoslaviji Dalmacija je bila gospodarski vana zbog turistikih deviznih prihoda, a zahtjev za njihovim raspolaganjem bio je bitan dio programa Hrvatskog proljea. Pobuna u Kninskoj krajini od 1990. geopolitiki je fragmentirala Dalmaciju i izloila je razaranjima (granatiranje Zadra, ibenika, Dubrovnika i dr.), ali su odmetnuti dijelovi Dalmacije vraeni u okvir Hrvatske u operacijama 1992.-93. i 1995. Ratna zbivanja determinirala su izrazito snaenje hrvatske
nacionalne svijesti u Dalmaciji. Danas je
Dalmacija podijeljena u nekoliko upanija: Zadarsku, ibensko-kninsku, Splitskodalmatinsku i Dubrovako-neretvansku.

Lit.: . Rapani, L. Kati, Prolost i spomenici Solina, Solin, 1971; L. Kati, Davni glasovi iz solinskih ruevina, Solin, 1971; V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb, 1974; F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1975; F. Buli, Izabrani
spisi, Split, 1984; F. Buli, Po ruevinama stare
Salone, Split, 1986; N. Cambi, Antika Salona,
Split, 1991; B. Zeli-Buan, Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i don Mihovil Pavlinovi, Split,
1992; Starohrvatski Solin, Split, 1992; L. Kati,
Rasprave i lanci iz hrvatske povijesti, Split,
1993; F. anjek, Crkva i kranstvo u Hrvata, Zagreb, 1993; E. Marin, PRO Salona, Zagreb, 1994;
J. Kolari, Povijest kranstva u Hrvata, Zagreb,
1996; J. Kocijani, J. Kolari, Pape i hrvatski narod, Zagreb, 1998; J. Vrandei, Dalmatinski
autonomistiki pokret u XIX. stoljeu, Zagreb,
2002.
R. Buan

Znaenje za Bunjevce i okce. Dalmacija je tijekom povijesti imala je vano mjesto u migracijskim kretanjima hrvatskih
etnikih skupina Bunjevaca i okaca. Podruje Dalmacije, odnosno iri prostor dalmatinskih Dinarida, prvotni je teritorij na
kojem su obitavali Bunjevci, koji su se s
tog prostora u vie valova iseljavali prema
4

zapadu i sjeveru na same rubove hrvatskoga etnikog prostora. Novija arheoloka i

antropoloka istraivanja potvruju da su
prve selidbe hrvatskih populacija koje su
ivjele izmeu rijeka Zrmanje i Cetine poele ve potkraj IX. st. O dalmatinskim
iseljenicima u Slavoniji i junoj Ugarskoj
na prijelazu iz X. u XI. st. svjedoe materijalni ostaci na grobitima kod akova i
Peuha. Dokumenti ugarske dvorske kancelarije i crkveni izvori od XII. do XV. st.
stanovnitvo koje je sudjelovalo u tim migracijama spominju kao Dalmatince, Ilire i
Hrvate. Nazivi Dalmatinac i Ilir rabe se
pritom u istom znaenju kao naziv Hrvat
jer su Hrvati naselili prostor rimske provincije Dalmacije, koji su u prijanjem
razdoblju nastanjivali Iliri. Hrvati u srednjem vijeku borave na ugarskom dvoru ili
su kao obrtnici i trgovci nastanjeni u ugarskim gradovima. Prve trgovce i obrtnike u
Ugarsku iz dalmatinskih gradova dovodi
kralj Koloman, koji je u Dalmaciji boravio
1102.-05. U vrijeme tatarske ugroze 1242.
u Dalmaciju se sklonio i kralj Bela IV., kojemu se u Klisu rodila i ki Elizabeta, kasnija ugarska svetica. Nakon povlaenja
Tatara vratio se u razoreni Budim te je obnovu grada povjerio dalmatinskim graditeljima. U vrijeme kralja Matije Korvina i
kraljeva iz loze Jagelovia, na prostoru
Ugarske, napose u Budimu, osim kao obrtnici i graditelji, Hrvati su zastupljeni i u
kulturnim krugovima, poput Ivana esmikog (Janus Pannonius), Dubrovanina
Gazulia (Ben Gazali) i ibenanina Antuna Vrania.
Osvajanja Osmanlija u jugoistonoj i
srednjoj Europi uzrokovala su pomicanja
stanovnitva, napose Srba, Vlaha i Hrvata.
Nakon pada Bosne 1463., Hercegovine
1487. te najjaih dalmatinskih utvrda Knina, Ostrovice i Klisa 1521. i 1537., hrvatsko stanovnitvo iz Dalmacije masovno se
seli na zapad. Nakon to su Osmanlije formirali Hercegovaki sandak, u koji je
uao i vei dio okupirane gorske Dalmacije (utvreni dalmatinski gradovi osim Dubrovnika pod upravom su Venecije), hrvatsko stanovnitvo, napose Bunjevci, poinju se seliti prema sjeveru i zapadu na si-

DALMACIJA

gurnija podruja. Pritom uskoci iz utvrenih gradova na dalmatinskoj obali i hrvatskih prostora koji su od 1526. u sastavu
Habsburke Monarhije u pohodima na
osmanske posjede u Dalmaciji i Bosni i
Hercegovini esto pomau u preseljenju
katolikog stanovnitva.
Prostor Dalmacije posebno je vaan pri
etapnoj selidbi Bunjevaca u Primorje i gradove Li i Senj. Bunjevci iz plemena Krmpotia iz okolice irokog Briga sele se preko Bukovice i Ravnih kotara (mletaki posjedi u zaleu Zadra) te su se s tog prostora na poziv kapetana i nadzornika posjeda
grofova Zrinskih Julija ikolina 1605. naselili na Li u Gorskom kotaru. Odatle su
se u dvije selidbe 1627. i 1654. naselili na
irem prostoru Primorja oko grada Senja, a
nakon oslobaanja od Osmanlija s tog su
se prostora rairili po cijeloj Lici. Drugi
smjer selidbe Bunjevce s prostora Dalmacije vodi prema Ugarskoj, u vrijeme kada
tim prostorom vlada Zapolja i odrava krhko primirje s Osmanlijama. U ugarskim
zemljama pod osmanskom vlau zabiljeene su dalmatinske trgovake kolonije u
Segedinu i Temivaru, u kojima djeluju
kole za Dalmatince, odnosno onu skupinu
hrvatskoga stanovnitva koja se ovamo
doselila u prvoj polovici XV. st. i u kojoj
e se poslije uobiajiti ime Bunjevci. Naziv Dalmatinac u ugarskom se Podunavlju
dugo zadrao u slubenoj uporabi i uvijek

Dalmacija
u doba
Mleana

se vezivao uz pripadnike hrvatskih etnikih zajednica. Tek u drugoj polovini XIX.

st., pod utjecajem preporodnoga djelovanja biskupa Ivana Antunovia i Ambrozija
arevia, nazivi Dalmatinac i Ilir potiskuju se u korist naziva Bunjevac i okac,
regionalnih oznaka za hrvatsko stanovnitvo u ugarskom dijelu Podunavlja. Kao i
u Bakoj, u Hrvata u Dalmaciji do danas
se zadrao jak utjecaj ikavskoga dijalekta,
zbog toga to je Dalmacija u vrijeme formiranja hrvatskoga knjievnoga jezika i
hrvatske nacije u drugoj polovici XIX. st.
bila upravno odijeljena od hrvatskih i slavonskih upanija u kojima su se ovi procesi odvijali.

Lit.: R. Horvat, Hrvati u Bakoj (Bunjevci i okci), Osijek, 1922; M. Mandi, Djelovanje Franjevaca u Podunavlju i Potisju (1526.-1926.), Subotika Danica ili Bunjevako-okaki kalendar (sa
slikama) za prostu godinu 1926., Subotica, 1926;
J. Erdeljanovi, O poreklu Bunjevaca, Beograd,
1930; K. Draganovi, Opi ematizam Katolike
crkve, Sarajevo, 1939; M. Lorkovi, Narod i zemlja Hrvata, Zagreb, 1939 (pretisak 1996); M.
Evetovi, Kulturna povijest bunjevakih i okakih Hrvata (rukopis); Hrvatska enciklopedija, 3,
Zagreb, 1944; S. Pavii, Podrijetlo hrvatskih i
srpskih naselja i govora u Slavoniji, Zagreb, 1953;
. Mandi, Povijesna antroponimija bunjevakih
Hrvata u Madarskoj, Budimpeta, 1987; D. Pavlievi, Seobe Vlaha Krmpoana u XVII. stoljeu, u: Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u
novom veku do Karlovakog mira 1699., Beograd,
1989; A. Sekuli, Baki Hrvati, Zagreb, 1990; R.

DALMACIJA

Paveli, Bunjevci, Rijeka, 1991; D. Pavlievi, O

puanstvu Krbave, Like i Gacke s posebnim osvrtom na Bunjevce, Zbornik radova Krbavska bitka
i njene posljedice, Zagreb, 1998; D. Pavlievi,
Kratka politika i kulturna povijest Bosne i Hercegovine, Zagreb, 2000.
K. Bui

DALMAtInI, jedan od naziva za hrvatsko stanovnitvo u madarskim naseljima

od XIV. do polovice XIX. st., osobito est
nakon XVIII. st. Pod tim se imenom u Segedinu i Senandriji (mad. Szentendre) u
XVI. i XVII. st. spominju pripadnici zajednice okupljeni uglavnom oko imunih i
uglednih Dubrovana. U Senandriju oni su
se doselili 1690. iz Beograda, gdje se Dalmatini spominju ve od kraja XVI. st., a
bilo ih je i u XVII. st. Tako je biskup Marin Ibriimovi 1649. u Beogradu krizmao
2001 osobu, a o nazonosti beogradskih
Dalmatina svjedoe zapisnici biskupa Matije Benlia koji 1659., meu ostalim, veli
da u Beogradu postoji jedna katolika crkva u kojoj slue dvojica franjevaca, s time da se o crkvi brinu dubrovaki, a o sveenicima dubrovaki i bosanski trgovci
skupa. U Budim i na podruje oko njega
Dalmatini su doseljeni i iz drugih dubrovakih trgovakih kolonija: dananji rumunjski Banat (Lipova), juna Srbija, Kosovo, Bugarska (grad Ciprovo/Tiprovo). U
crkvenim matinim knjigama Dalmatine
(Dalmata) esto razlikuju od ostalih Hrvata (Croata), npr. u Senandriji, Turbalu
(Trkblint), Budimu, Dunoku. Naziv
Dalmatin (mad. dalmata) razlikuje se od
naziva Dalmatinac (mad. dalmt) i zamijenio je odrednicu katoliki Srbi ili katoliki Raci, koja se koristila do kraja
XVII. st. Iako je prijeporno s kojeg prostora Dalmatini potjeu, ini se da to ime,
osim dubrovakih trgovaca, pokriva i
mnogobrojne druge katolike Slavene
koji su se na podruje Ugarske doseljavali
nakon prodora Turaka na hrvatski etniki
prostor od XIV. st. Njime se kao svojom
narodnosnom oznakom koristilo i puanstvo koje se, pod vodstvom franjevaca, u
ugarske zemlje doselilo iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske, osobito one hrvatske
skupine koje su danas poznate pod regionalnim imenima Bunjevci i okci.
6

U XVIII. st. ime Dalmatin postalo je

dominantno za Hrvate koji su ivjeli u
Ugarskoj (Subotica, Segedin, Sombor, Budim i dr.), pri emu su se tako i sami nazivali (npr. u Segedinu su zapisana imena
Joso Dalmata, Nicolaus Belgradiensis Dalmata, Oliva Gabrich Dalmata i dr.). Arhivski izvori iz tog vremena, prije svega franjevaki, redovito se koriste nazivom Dalmatin za hrvatsko stanovnitvo u junoj
Ugarskoj i na irem podruju Budima, i to
ne samo kao oznakom narodnosti nego i
jezika. Dalmatini su u mnogim naseljima
tijekom XVIII. stoljea (negdje ak i u
drugoj polovici XIX. st.) imali kolsku nastavu na svojem jeziku, pravo na propovijed na dalmatinskome, a u upravi grada
ili sela sudjelovali su kao jedna od etnikih
zajednica.
ire prihvaanje naziva Dalmatin imalo je vie razloga: nastojanja te zajednice
da posebnim imenom signalizira svoju
drugost prema jezino bliskim Srbima, ali
i prema rimokatolikim Madarima i Nijemcima; opih politikih prilika u Habsburkoj Monarhiji, u kojima su hrvatske
zemlje i narod bili rascjepkani u vie pokrajina (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija,
Istra, Vojna krajina, Bosna, Hercegovina) i
pod vlau vie zemalja (Austrija, Turska,
Ugarska, Mletaka Republika); injenice
da su u feudalnom razdoblju naseljenike
skupine esto dobivale imena prema zemljopisnom prostoru s kojega su se doselile.
U srednjem vijeku nazivi Dalmata, Dalmatia i Dalmatice bili su k tomu sinonimi za
Hrvata, Hrvatsku i hrvatski jezik.
S jaanjem madarske nacionalne ideje
i s razvojem graanskog drutva u drugoj
polovici XIX. st. dolazi i do pojaanog odnaroivanja nemadarskih naroda, pa tako
i onih Hrvata koji su sebe nazivali Dalmatinima. Madarizacija je bila osobito izraena u mjestima u kojima su Dalmatini inili manjinu (npr. Segedin), pri emu je
najvie pogodila srednje i vie urbane slojeve stanovnitva. No i ondje gdje nije bila potpuna ime Dalmatin sve se rjee koristilo te je do kraja XIX. st. posve nestalo.
Zamijenili su ga dotad rijetko koriteni nazivi Bunjevac te okac.

Lit.: F. Vrani, Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: Latinae, Italicae,

Germanicae, Dalmaticae & Ungaricae, pretisak,
Zagreb, 1992; J. Horvat [S. Bai], O Bunjevakom imenu, Dodatak za znanost, kulturu i umjetnost, ig, br. 50, Subotica; L. Heka, Povijest Hrvata Dalmatina u Segedinu, Subotica, 2004; .
Mandi, Dalmatinci Senandrije grada, Pogledi.
asopis za kulturu i drutvena pitanja Hrvata u
Maarskoj, br. 2, Budimpeta, 2003.
L. Heka

DAMJAnOV, Ivan (Subotica, 31. III.

1941.), patolog. Roen je u obitelji veterinara Milenka i farmaceutkinje Ane, ro.
Pavkovi. Osnovnu kolu zavrio je u Subotici, a gimnaziju u Zagrebu 1959. Kao
gimnazijalac pisao je pjesme, koje je objavljivao u srednjokolskom listu Polet. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u
Zagrebu 1964., a na istom je fakultetu zavrio i poslijediplomski studij eksperimentalne biologije. Od 1966. do 1974. bio je
asistent u Zavodu za opu patologiju i patoloku anatomiju pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1967. do 1969. struno
se usavravao u SAD-u (Cleveland i New
York) na podruju humane patologije, a
1970. poloio je specijalistiki ispit iz patologije. Godinu dana poslije obranio je
doktorsku radnju o eksperimentalnim teratomima mia, a 1972. postao je docent na
Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Ivan
Damjanov

Od 1974. znanstvenu i sveuilinu karijeru te karijeru lijenika patologa nastavio je u SAD-u. Isprva je bio docent, a od

DAMJAnOV

1976. izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Farmingtonu (Connecticut). Od 1977. radio je u Philadelphiji,
gdje je najprije bio izvanredni (1977.-79.)
pa redoviti profesor (1980.-84.) na Hahnemannovu sveuilitu, a zatim redoviti profesor na Jeffersonovu sveuilitu (1986.94.). Od 1994. redoviti je profesor na Kanzakom sveuilitu, gdje je 1994.-97. bio
predstojnik Odjela za patologiju. Odrao
je na stotine predavanja na sveuilitima
diljem svijeta (Brazil, Kuba, Norveka,
Portugal, Saudijska Arabija, Izrael...).
U znanstvenom se radu bavi razvojnom biologijom, u sklopu koje prouava
diferencijaciju i rast matinih embrionalnih i malignih stanica. Istrauje ujedno tumore spolnih stanica, napose ultrastrukturu gonada u sindromu testikularne feminizacije, ultrastrukture imunohistokemije teratoma i teratokarcinoma te teratogeneze.
Bavi se i ispitivanjem histokemije tumorskih biljega, napose lektina i laminina.
Osim to se bavi znanstveno-istraivakim
i nastavnim radom, kao kliniki patolog
radi u bolnikoj praksi na podruju urogenitalne patologije.
Napisao je i uredio vie od 20 knjiga i
sveuilinih udbenika na engleskome i
hrvatskome. Knjige su mu prevoene na
kineski, japanski, indonezijski, portugalski
i ruski. Autor je vie od 300 znanstvenih i
strunih radova, koji su objavljeni u vodeim svjetskim asopisima (Zeitschrift fr
Anatomie und Entwicklungsgeschichte,
Berlin; Zeitschrift fr Krebsforschung und
kllinische Onkologie, Berlin; American Journal of Obstetrics and Gynecology, St.
Louis; Experimental Cell Research, New
York; Archives of Pathology, Chicago; Experientia, Basel; Curent Topics in Pathology, Berlin; Nature, London; Pathologia
Europeaa, Bruxelles; Obstetrics and
Gynecology, Hagerstown; Journal of the
National Cancer Institute, Bethesda; Laboratory Animal Science, Joliet; Methods
in Cancer Research, New York; Annals of
Clinical and Laboratory Science, Philadelphia; International Journal of Cancer,
Kbebenhavn; American Journal of Pathology, New York; Laboratory Investiga7

DAMJAnOV

tion, Baltimore; Cancer Research, Baltimore; Cancer, Philadelphia, Cell Differentiation, Amsterdam; Histochemistry, Berlin; Differentiation, London; Journal of
Cell Biology, New York; Archives of Pathology ang Laboratory Medicine, Chicago; Ultrastructural Pathology, Washington; Modern Pathology, Chicago i dr.). Radio je u urednikim odborima desetak vanih asopisa s podruja patologije (Human Pathology, Virchows Archiv, Modern
Pathology, Ultrastructural Pathology...).
Dvanaest godina bio je pomonik urednika
asopisa Laboratory Investigation, a deset
North American Editor of Differentiation.
lan je nekoliko meunarodnih znanstvenih udruga.
Odrava kontakte s Hrvatskom te je
bio gostujui profesor na sveuilitima u
Zagrebu i Splitu, a posreduje i pri odlasku
hrvatskih patologa na usavravanje u
SAD. Od 1992. dopisni je lan Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti.

Odabrana djela: General Pathology, New York,

1976 (1983); Ultrastructural Pathology of Human
Tumors, Montreal, 1979-1980; The Human Teratomas. Experimental and Clinical Biology (suautori B. B. Knowles i D. Solter), Clifton, 1983; Pathology of Infertility, St. Louis, 1993; Andersons
Pathology, 10 izd., (ur. s J. Linder), St. Louis,
1996; Histopathology : A Color Atlas and Textbook (suautor P. A. McCue), Baltimore, 1996; Pathology for the Health-Related Professions, Philadelphia, 1996 (2000; St. Louis, 2006); High-Yield
Pathology, Philadelphia, 2000 (2005); Pathology
Secrets, Philadelphia, 2000 (2005); Atlas ope patologije (suator S. Juki), Zagreb, 2004.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,

1993; Ugledni hrvatski znanstvenici u svijetu : prvi dio, ur. J. Herak, Zagreb, 2002.

T. igmanov

DAMJAnOV, Jadranka (Subotica, 5. I.

1934.), povjesniarka umjetnosti, likovna
pedagoginja, knjievnica, prevoditeljica.
Ki Jake i Sarolte, ro. Zimmer. Osnovnu
i srednju kolu zavrila je u Subotici, gdje
je maturirala 1952. Nakon zavretka studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1958. do
1983. godine predavala je likovnu umjetnost u VII., XIV. i XVI. gimnaziji te Jezinom centru u Zagrebu. Doktorirala je
8

Jadranka
Damjanov

1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

obranivi tezu Problem naivnoga u suvremenoj umjetnosti. Usporedno s radom u
srednjoj koli, na Odsjeku za povijest
umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu od 1965. predaje metodiku
povijesti umjetnosti. Od 1980. predaje i
studentima Pedagokog smjera Akademije
likovnih umjetnosti, a od 1992. vodi slobodnu kolu radionikog tipa za svestrano
upoznavanje likovno-umjetnikih djela u
zagrebakom Centru za kulturu i obrazovanje. S mjesta redovitog profesora na Odsjeku za povijest umjetnosti 2002. otila je
u mirovinu. God. 1998. za znanstveni je
rad dobila dravnu nagradu Republike Hrvatske Ivan Filipovi. Jedan je od najvanijih pedagoga hrvatske likovne kulture.
Svoj prvi tekst, svojevrstan putopis,
objavila je 1956. u asopisu Hd. Na maarskome je objavljivala sve do 1965. kao
izvjestiteljica novosadskog lista Magyar
sz, za koji je pisala o kulturnim zbivanjima u Zagrebu. Znatno vei broj radova objavila je na hrvatskome, preteito strune
radove o ulozi umjetnosti u odgoju i obrazovanju mladei u Hrvatskoj (Nae teme,
Umjetnost i dijete, Bilten za nastavu likovne umjetnosti, Trei program Hrvatskog
radija, ovjek i prostor, Interdisciplinarnost, Hrvatska revija, Radovi instituta za
povijest umjetnosti...), vojvoanskoj (Hd,
Bilten Pokrajinskog zavoda za izdavanje
ud be ni ka) i ma dar skoj pe ri o di ci
(Kultra s kzssg). Autorica je nekoliko srednjokolskih udbenika i prirunika

iz likovne umjetnosti, koji su imali i po nekoliko desetaka izdanja, a koristili su se i

na podruju Vojvodine. Prva knjiga zagrebakog udbenika prevedena je i na talijanski, a sredinom sedamdesetih novosadski udbenik objavljen je, osim na srpskome, i na maarskome, rumunjskome, rusinskome i slovakome. Napravila je izbor
likovnih priloga i legenda za nekoliko
srednjokolskih udbenika (npr. Povijest
filozofije Borisa Kalina), suautorica je
kolskih leksikona Likovne umjetnosti i
Umjetnost. Bavila se i istraivakim radom na podruju obrazovanja mladih
1975./76. vodila je istraivanje u sklopu
UNESCO-ova programa, a rezultati istraivanja objavljeni su knjizi Kulturni sadraji u obrazovanju: problemi umjetnikog
obrazovanja djece i omladine, koja je objavljena i u Parizu 1978. u UNESCO-ovoj
ediciji tudes et expriences na slubenim
jezicima te organizacije.
Posebno je vaan njezin rad u slobodnim kolama radionikog tipa. U njima se
otkriva snana kritika ustaljenih obrazovnih institucija i oblika, revitaliziranje zaboravljenih disciplina i tradicija (esto izvaneuropske provenijencije), ali i iva
otvorenost prema novim tehnolokim mogunostima. Ta je njezina borba svoju prvu, u hrvatskom kolstvu ubrzo onemoguenu manifestaciju imala 1970-ih godina u
pokuaju utemeljenja obrazovanja na igri
kao vjebanju (razliitih razina osjetilnih)
jezik, i to u najuem dodiru s umjetnikim djelima. U tom je pokuaju suraivala
s Dubravkom Janda i Marcelom Baiem.
U suradnji s jo nekim strunjacima 1980.
objavili su pamflet u kojem itamo:
Obrazovanje koje bi se temeljilo na razvijanju jezinih mogunosti-sposobnosti sasvim prirodno trai igru kao vjebu koja,
za razliku od drila (prisilne represivne vjebe) oslobaa i razvija kreativne mogunosti.
Knjige koje je objavila tijekom 1990-ih
esencijalni su izraz njezinih iskustava i
spoznaja. U uvodu knjige iz 1999. Umjetnost avantura izraena je jedna od ideja
vodilja njezina angamana: Osvjetavanje doslovnog opaaja i arhetipskih znae-

DAMJAnOV

nja umjetnost, upravo je zbog toga osjetilno samoodgajanje ovjeanstva i svaki

put novi, a u biti prastari pokuaj preobrazbe sebe. U knjizi Metafizika crtea iz
2006. vizualni jezik dovodi u vezu s kozmogonijom i bavi se arhetipskom realnou crtea, odnosno njegovih elemenata
toke, linije, mjere, mree i labirinta, uz
veliki raspon primjera. U povijesti umjetnosti ne trai stilske odrednice, nego znakove stanja svijesti, to joj omoguuje da
jo jednom potrese novovjekovnu eurocentrinu vrijednosnu perspektivu i otkrije
osebujno bogatstvo europskoga srednjeg
vijeka, prije svega romanike, ali i nekih
drugih istonih sakralnih tradicija.
Kao prevoditeljica s maarskoga, u hrvatskoj je knjievnoj javnosti poznata osobito po prijevodima velikog broja djela
Ble Hamvasa i Sndora Mraija, a prevodila je, meu ostalim, i Tibora Drija, Margit Kaffku i Nikolu Zrinskoga. Zajedno s
Milicom Vujnovi priredila je i prevela
Malu antologiju velike maarske poezije
20. stoljea: dvanaest pjesama i jedno pismo, gdje je, s po jednom pjesmom i esejom o toj pjesmi, predstavila dvanaest klasika maarske moderne poezije od Endrea Adyja preko Attile Jzsefa i Dezsa
Kosztolnyija do Jnosa Pilinszkoga,
gnes Nemes Nagy i Sndora Weresa.
Rije je o originalnom pokuaju drugaijega i temeljitijega upoznavanja hrvatskog
itatelja s maarskim pjesnikim jezikom i
svjetotvorstvom. Priredila je za tisak majine memoare na maarskome gy ltnk
Szabadkn, Damjanovn Zimmer Sarolta
emlkiratai (Ovako smo ivjeli u Subotici.
Sjeanja arolte Zimmer supruge Damjanova) i dvojezino izdanje sestrinih memoara Kamo bi moglo nestati? Hova is
tnhetett volna el?. Radi i na prouavanju
i afirmiranju maarsko-hrvatskih kulturnih
veza u sklopu tih nastojanja priredila je
zbornike Hrvatska Maarska, stoljetne
knjievne i likovnoumjetnike veze te Hrvatska, Maarska, Europa. Od 1998. vodi
znanstveno-istraivaki projekt Zrinski i
Europa, a radovi nastali u sklopu tog projekta objavljeni su u dva sveska.
9

DAMJAnOV

Djela: Likovne umjetnosti (suautori M. Perlog i R.

Ivanevi), Zagreb, 1963; Umjetnost (suautori K.
Raduli i dr.), Zagreb, 1965, 1967; Likovna
umjetnost, 1, Zagreb, 1967; Likovna umjetnost, 2,
Zagreb, 1968; Likovna umjetnost, 3, Zagreb,
1969; Metodiki prirunik za likovnu umjetnost,
Zagreb, 1970; Likovna umetnost, Novi Sad, 1975
(suautori D. Janda i M. Bai) prevedeno: Arte
plastice (rumunjski) Novi Sad, 1976; Vtvarn
umenie (slovaki), Novi Sad, 1975; Podobova
umetnosc (rusinski), Novi Sad, 1975; Kpzmvszet (madarski), Novi Sad, 1981; Kulturni
sadraji u obrazovanju: problemi umjetnikog
obrazovanja djece i omladine, I-II, Zagreb, 1977
(suautori D. Janda i V. Jerbi); prijevod na francuski Le contenu culturel de lducation, Paris,
1978; Likovna kultura (suradnica D. Janda), Novi
Sad, 1988; Vizualni jezik i likovna umjetnost, Zagreb, 1991; Hrvatska Maarska: stoljetne knjievne i likovno-umjetnike veze / Horvtorszg
Magyarorszg : vszzados irodalmi s kpzmvszeti kapcsolatok (urednica), Zbornik biblioteke Relations asopisa Most / The Bridge, Zagreb, 1995; Istraivanje pogleda istraivanje slike / Investigation of eye movements investigation of pictures: est djela hrvatskog modernog
slikarstva u dostignuima eksperimentalne estetike / six paintings of Croatian modern art in the achievements of experimental aesthetics, Zag-reb,
1996; Umjetnost avantura: biljenica / Art adventure : notebook, Zagreb 1998); Hrvatska / Maarska / Europa: stoljetne likovno-umjetnike veze:
simpozij povjesniara umjetnosti Hrvatske i Maarske / Horvtorszg / Magyarorszg / Eurpa :
vszzados kpzmvszeti kapcsolatok : magyar
horvt mvszettrtneti szimpozin (urednica),
Zagreb, 2000; Zrinski i Europa, I-II (urednica),
Zagreb, 2000-2003; Prirunik likovne umjetnosti,
Zagreb, 2003; Mala antologija velike maarske
poezije 20. stoljea: dvanaest pjesama i jedno pismo, (priredila s M. Vujnovi), Zagreb, 2005; Metafizika crtea, Zagreb, 2006.
Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb,
1993.

N. Uumovi

DAMJAnOV, Jaka (Katel Gomilica,

26. VII. 1901. Zagreb, 17. I. 1967.), odvjetnik i politiar. U Suboticu se doselio
1921. Od hrvatskog nacionalista u mladosti sredinom 1930-ih postao je istaknuti
predstavnik lijeve inteligencije, a do kraja
svojega politikog djelovanja 1946. bio je
vjeiti oporbenjak i na strani ugroenih
po politikom uvjerenju komunist, ali nikad lan Partije. Bio je suradnik sindikalnog lista Szervezett Munks (Organizirani
10

Jaka
Damjanov

radnik) do njegove zabrane 1929. te asopisa Hd (Most). God. 1936. organizirao je

veliki trajk agrarnog proletarijata i mjesni
Narodni front, savez lijevih graanskih
stranaka, socijalista i komunista radi zajednikog otpora diktatorskom reimu i faizmu. U izbornoj utrci kandidiran je u
Bakoj Topoli na listi Udruene oporbe
1935. i opet 1938. godine, ali bez uspjeha.
Njegov najvii doprinos politikoj kulturi
regije nalazi se u publicistici: ureivao ljeviarski list Npszava, 1935.-36. i 1939.40., a 1939. pokrenuo je i bratski list Narodni glas, glasilo Stranke radnog naroda
(pod utjecajem Komunistike partije), koji
je prestao izlaziti ve nakon 7. broja, u trenutku kad je imao 25.000 pretplatnika
1940. obje su novine zabranjene. Iste godine u obiteljskoj kui Damjanovljevih (250
godina stara kua enine obitelji na adresi
Magyar utca 100, u dananjoj Ulici Zrinskoga i Frankopana br. 20) neko se vrijeme
ureuje i asopis Hd, koji je od 1938. do
1940. bio organ Komunistike partije. Tijekom 1940. sudjeluje u osnivanju trgovakog drutva za izvoenje graevinskih
poslova Trud.
Odvjetnik u Subotici bio je 1933.-41.
te 1945.-47. U sudskim procesima branio
je komuniste. Zbog svojih je aktivnosti od
1940. do 1953. nekoliko puta zavravao u
zatvoru: predratne jugoslavenske vlasti zatvorile su ga na nekoliko mjeseci u Bilei
(u to su vrijeme u istom zatvoru bili i Ivo
Lola Ribar te Moe Pijade), 1941. nakrat-

ko su ga u dva navrata zatvarale i madarske vlasti u Subotici, i ponovno 1944. na

nekoliko mjeseci. Za vrijeme rata odravao je veze s lanovima Partije i pomagao
obitelji osuenih. God. 1948. napustio je
Suboticu i otiao u Zagreb i Opatiju zbog
prijetnje uhienjem, no ubrzo se vratio.
Radio je u gradskoj administraciji, kada je
1950. po njega dola UDBA te je tri mjeseca proveo u zatvoru zbog neprijateljske
agitacije. God. 1951. optuen je da je nagovarao seljake na naputanje zadruge te
je osuen na dvije godine zatvora, koje je
izdrao u Poarevcu. U to je vrijeme bio
meu rijetkim odvjetnikim uredima u kojima su seljaci mogli sastaviti molbu za izlazak iz zadruge, a posjednici obraniti dio
svoje imovine. Kratku je satisfakciju za
svoj ljeviarski angaman imao samo neposredno nakon Drugoga svjetskog rata,
kad je bio predsjednik pokrajinskoga Narodnog fronta i zastupnik u Skuptini AP
Vojvodine. Tada se borio za Republiku
Vojvodinu i branio lokalne Nijemce. U Zagreb se odselio 1960-ih godina, gdje je
uskoro i umro. Pokopan je u Katel Gomilici.
Lit.: S. Makovi, Ideoloko-politika orijentacija
listova Npszava i Narodni glas, Godinjak
Drutva istoriara SAP Vojvodine, Novi Sad,
1983; . Mesaro, Maari u Vojvodini, 19291941, Novi Sad, 1989; S. Zimmer Damjanovn,
gy ltnk Szabadkn, Damjanovn Zimmer Sarolta emlkiratai, Budapest Zagreb, 2003.

DAMJAnOV

1948., odravala je i organizirala predavanja na Madarskome pukom uilitu

(Magyar Npegyetem), radila na obnovi
kazalinog ivota i aktivno suraivala u
asopisu Hd. Predavala je madarski jezik
i knjievnost u madarskoj gimnaziji i jednoj subotikoj osnovnoj koli 1947.-52.
Nakon zatvaranja supruga Jake Damjanova 1951. bila je potisnuta iz javnog ivota
grada. Od 1957. ivjela je u Zagrebu i zaviaj vie nije posjeivala. Pokopana je u
obiteljskoj grobnici u Subotici.
U Zagrebu je 1959. poela pisati svoju
autobiografiju na madarskome, ali je nije
dovrila zapisi prestaju s dogaajima iz
1943. Autobiografiju je uredila i do kraja
subotikog razdoblja 1957. dopisala njezina mlaa ki Jadranka te ju je 2003. objavila u Budimpeti pod naslovom gy ltnk
Szabadkn, Damjanovn Zimmer Sarolta
emlkiratai (Ovako smo ivjeli u Subotici.
Sjeanja arolte Zimmer supruge Damjanova). Knjiga je dragocjena graa za razumijevanje onog razdoblja subotike povijesti o kojoj se i danas teko govori: razdoblja neposredno nakon Prvoga svjetskog rata te prije, za vrijeme i neposredno nakon
Drugoga svjetskog rata. U autobiografiji je
opisana i njezina uloga u rasputanju madarskog logora 1941. na subotikom podruju.

N. Uumovi i S. Makovi

DAMJAnOV, Sarolta, ro. Zimmer (Segedin, 31. I. 1900. Zagreb, 21. VIII.
1983.), prosvjetna i drutvena djelatnica,
publicistica. S etiri godine s obitelji se iz
Segedina doselila u Suboticu, u kojoj je ivjela do 1957. Kao supruga odvjetnika i politikog aktivista Jake Damjanova, sudjelovala je u kulturnome i politikom ivotu
Subotice, napose neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Od 1945. do 1948. bila je potpredsjednica subotikog ogranka
Antifaistike fronte ena, u sklopu koje je
organizirala dobrotvorne akcije, kulturne
priredbe i kazaline predstave, poglavito
za djecu. U isto vrijeme, od 1946. do

Sarolta
Damjanov

U svibnju 1941. madarske su vlasti

njezina supruga Jaku, kao prijeratnoga
ljeviara, odvele u logor na Palikoj cesti
(u vojarni izvan grada), u kojem je bilo
mnogo bogatih idova, Srba i neto Bu11

DAMJAnOV

njevaca. Suboticom je vladao sklepani

trijumvirat Dezs Bit, Bla Bocz i
Jnos Vlgyi. Sarolta Damjanov nakon nekoliko je pokuaja odustala od razgovora s
njima i izravno se obratila vojnom zapovjedniku cijelog podruja koje je bilo pripojeno Madarskoj generalu Bli Novkovicsu, koji je njezina strica Alojza, kao
stariji asnik, za vrijeme Monarhije uio
jahati. Nakon razgovora s njom Novkovics je Bita pozvao na odgovornost
zbog stanja u logoru te je ono poboljano.
Ubrzo nakon toga u Suboticu je doao dr.
Ferenc Vojnits, koji je pri ponovnom pripojenju Gornje Madarske (dijela dananje Slovake i Potkarpatja) tamonju administraciju preuredio bez kapi krvi te je
istu zadau trebao obaviti i u Bakoj. Kako je Sarolta s Vojnicsem bila u srodstvu
(Moja baka i njegova majka su bile sestrine. I baki i Feri-bcsiju majka je bila
iz porodice Vukovi), upoznala ga je s
problemom subotikog logora te je njegov
pritisak na trijumvirat bio od odluujue
vanosti za rasputanje logora. Iz Pete je
tada pozvan glavni detektiv Milo Kovaevi i osnovana je komisija, koja je pri sasluanju zatvorenike teretila apsurdnim
optubama kako bi ih mogla osloboditi te
je logor rasputen. Rodbina i supruge zarobljenih doivjeli su Saroltu Damjanov kao
anela spasitelja.
Djelo: gy ltnk Szabadkn, Damjanovn Zimmer Sarolta emlkiratai, Budapest Zagreb, 2003.
N. Uumovi

DAMJAnOV-PIntAr, Lijerka (Ljerka) (Subotica, 16. V. 1930. Zagreb, 7.

VIII. 2006.), profesorica njemakoga i engleskoga, prevoditeljica, knjievnica. Nakon djetinjstva i rane mladosti u Subotici,
studij, ali prije svega nesretna sudbina njezine obitelji oca Jake, majke Sarolte i
sestre Jadranke trajno je vezuju za Zagreb. Predavala je njemaki jezik u gimnaziji i na Veterinarskom fakultetu, prevodila s madarskoga, njemakoga i engleskoga na hrvatski i obratno, pisala lanke za
domae i inozemne asopise.
U svojim knjievnim djelima fokusirala se na (auto)biografsku grau, povijest i
na poloaj ene tijekom povijesti. Povije12

sno-obiteljski roman Legenda i zbilja, poput knjige njezine majke Sarolte, prilog je
povijesti grada Subotice kroz sudbinu
madarske obitelji Bals-Piri, hrvatske Piukovi, a prije svega kroz sudbine njezinih
roditelja, otkrivaju se konture nekoliko potonulih svjetova: od XVIII. stoljea i doseljenja Bals-Pirija u grad do montiranoga
sudskog procesa protiv njezina oca Jake
poetkom 1950-ih. U toj knjizi daje jedan
nepretenciozan, ali koncizan saetak bunjevake povijesti: Od prvog asa pa sve
do godine 1946., kada je zemlja nacionalizirana, najvea briga Bunjevaca bila je kako obraditi zemlju, postii to bolji urod,
to zasaditi sljedee godine. Bio je to za
ovaj narod izazov, dvoboj izmeu prirode i
ovjeka. U dvojezinoj autobiografskoj
knjizi Kamo bi moglo nestati? Hova is
tnhetett volna el? opisala je svoje subotiko (i radanovako) djetinjstvo.
Djela: Legenda i zbilja: povijesno-obiteljski roman, Zagreb, 1993; Putovanja i ogovaranja, Zagreb 1996; Kamo bi moglo nestati? Hova is
tnhetett volna el?, Zagreb, 2005; Tri ene i povijest, Zagreb, 2005; Zbrda zdola, Zagreb, 2006.
N. Uumovi

DAn BAKO-BArAnJSKIH HrVAtA, manifestacija odrana 12.14. IV.

1940. u Zagrebu, koju su organizirali Drutvo bakih Hrvata u Zagrebu i Hrvatsko
prosvjetno drutvo Zvonimir iz Zagreba.
Manifestacija je odrana u vrijeme kad je
pitanje Hrvata u Bakoj i Baranji postalo
aktualno zbog njihovih elja za pripojenjem Banovini Hrvatskoj. Bako-baranjski Hrvati sline su priredbe i predavanja
pokretali u vie navrata tijekom pregovora
Cvetkovi-Maek, a i nakon uspostave Banovine Hrvatske, u Zagrebu, Varadinu i
akovcu. U Subotici je u oujku 1940. trebala biti organizirana velika manifestacija
Sabor kulturnih drutava bakih i baranjskih Hrvata i Velika manifestacijska skuptina hrvatskog ivlja, za koju je najavljeno donoenje historijskih odluka, no bile
su otkazane zbog prijetnji Srpskoga kulturnog kluba da e organizirati protumanifestacije. Zbog takva odnosa prema bakobaranjskim Hrvatima vlasti u Banovini Hrvatskoj odluile su omoguiti odravanje

DAn MLADIH SUBOtIKE BISKUPIJE

Hrvatsko pjevako drutvo Neven iz Subotice na Danu bako-baranjskih Hrvata

manifestacije u Zagrebu. U Zagreb su, pod

vodstvom Blaka Rajia, biskupa Laje
Budanovia, Josipa Vukovia ide i drugih narodnih prvaka, doli mnogobrojni
lanovi HPD Neven, ogranci Seljake sloge iz Subotice i Berega te predstavnici kulturno-umjetnikih drutava i organizacija
HSS-a iz Bake i Baranje. Na zagrebakom kolodvoru goste su pozdravili Drutvo bakih Hrvata, HPD Zvonimir, Trenkovi panduri, uniformirani lanovi Hrvatskog drutva Petar Zrinski, predstavnici
hrvatskih vlasti, kulturni djelatnici i veliki
broj graana. Okupljenima je na doeku
zahvalio Blako Raji, koji je tom prigodom poruio da bako-baranjski Hrvati
svoju sudbinu ele vezati uz ostale Hrvate
u zajednikoj domovini. Bako-baranjski
Hrvati tijekom manifestacija posjetili su
Vladka Maeka, hrvatskog bana Ivana ubaia, nadbiskupa Alojzija Stepinca,
mnogobrojne kulturne institucije i grobove
hrvatskih narodnih velikana. U dvorani
Zagrebakog zbora nastupe su imali HPD
Neven iz Subotice i ogranci Seljake sloge
iz Subotice i Berega. Vrhunac manifestacije bila je sveana akademija 14. travnja u
dvorani Zagrebakog zbora, koju su pratili najvii politiki i drutveni predstavnici
iz Banovine Hrvatske. Okupljenima se
obratio Blako Raji, koji je istaknuo da
Hrvati u Bakoj i Baranji osjeaju isto to

i Hrvati u Banovini: Hrvati oduvijek, Hrvati do vijeka. Govore o Bakoj Hrvatskoj i njezinoj elji da bude pripojena Banovini Hrvatskoj odrali su i Marko ovi,
Josip Vukovi ido i Jerko Zlatari.
Sline su manifestacije, nakon poziva iz
Splita, Poege, akova i Osijeka, najavljene i u tim gradovima, jer se cjelokupnu hrvatsku javnost htjelo upoznati s problemima i eljama bako-baranjskih Hrvata, ali
zbog rata one nisu odrane.

Lit.: Hrvatski dnevnik, 1416, 1417, 1418, 1419,

1420, Zagreb, 1940; Dan bako-baranjskih Hrvata u Zagrebu, Subotika danica ili bunjevako-okaki kalendar (sa slikama) za redovnu godinu
1941., Subotica, 1940; Subotike novine, 15, 16,
Subotica, 1940; Drutvo bakih Hrvata Njegov
osnutak i dosadanji rad, Klasje nai ravni, Zagreb, 1/1942; M. ovi, Baki Bunjevci i okci na
hrvatskoj varijanti, Hrvatska revija, Mnchen,
1/1976.
M. Bara

DAn MLADIH SUBOtIKE BISKUPIJE, tradicionalno okupljanje hrvatske

katolike mladei iz Subotike biskupije,
koje se odrava u Bau. Posljednjih godina na Danu mladih sudjeluju i mladi Slovaci iz Selene. Razvio se iz okupljanja
mladih katolika na duhovnoj obnovi u franjevakom samostanu u Bau poetkom
1970-ih. Do 2005. odravao se 2. svibnja,
od tada u drugu subotu u svibnju. God.
13

DAn MLADIH SUBOtIKE BISKUPIJE

2004. iznimno je odran u somborskom

Karmelu, koji je te godine slavio stogodinjicu postojanja samostana i crkve.
Lit.: Bako klasje, br. 1-78; Zvonik, Subotica, svibanjski i lipanjski brojevi, 1995-2006.
S. Bereti

DAnI BALIntA VUJKOVA, godinja

kulturna manifestacija u Subotici s podnaslovom Dani hrvatske knjige i rijei. Rije
je o priredbi s vie dogaaja, a njezin je temeljni cilj podsjeanje na najistaknutijeg
sakupljaa narodnih pripovijedaka meu
Hrvatima Balinta Vujkova, afirmacija i
valorizacija njegove zaostavtine, popularizacija meu suvremenim itateljstvom,
napose meu djecom i mladima, te retrospektivno prikazivanje i tematiziranje suvremenoga knjievnog stvaralatva Hrvata
u Vojvodini. Od osnutka 2002. Dane Balinta Vujkova organizira Hrvatska itaonica. Povod za njihovo pokretanje bila je 90.
obljetnica roenja i 15. obljetnica smrti
Balinta Vujkova. Program se sastoji od
struno-znanstvenog skupa i vie kulturnih
dogaaja, meu kojima su multimedijalna
veer, program namijenjen djeci i knjievna veer. U znanstvenom skupu sudjeluju
knjievnici, jezikoslovci, etnografi, pedagozi, povjesniari umjetnosti i drugi strunjaci iz Vojvodine (Srbije), Hrvatske, Ma-

14

Dani Balinta Vujkova, zbornik radova,

Subotica, 2006.

arske i Austrije te tako sastavom sudionika iskorauje iz lokalnih okvira i postaje

opehrvatska manifestacija na prostoru
Panonije. Radi ostvarivanja temeljnog cilja Dana pokrenuto je izdavanje zvune
edicije, nakladnika djelatnost, s posebnim
naglaskom na slikovnice, te druga medijska ostvarenja (dokumentarni film, animirani film, kazaline predstave i sl.) sa sadrajima iz opusa Balinta Vujkova.
Lit.: Klasje naih ravni, Subotica, 1-2/2003, 12/2004; Dani Balinta Vujkova : dani hrvatske knjige i rijei (zbornik radova 2002.2005.), Subotica, 2006.
K. elikovi

Pozivnica za Dane hrvatske knjige

DAnI HrVAtSKE KnJIGE, manifestacija koju je tijekom 1939. po veim hrvatskim gradovima organizirala Matica hrvatska, na inicijativu svojeg tajnika Mile Starevia. U Subotici je na organiziranju Dana hrvatske knjige radio Marko ovi, student filozofije, a suraivao je pritom s
Aleksom Kokiem, Ivanom Kujundiem
i drugim mladim bakim Hrvatima, osobito sveuilitarcima i srednjokolcima. Manifestacija je, pod pokroviteljstvom Blaka
Rajia, trajala 4 dana, a u prostorijama Subotike matice 5. I. 1939. otvorila ju je Hrvatska kulturna zajednica. Na sveanom
otvorenju, osim pokrovitelj, nazoni su
bili i drugi kulturni i politiki prvaci bakih Hrvata, a ulogu tumaa zastupljenih
djela i voditelja posjetitelja preuzeli su
agilni kriari akoga kriarskog bratstva
viekolaca. Osim za izdanja Matice hrvatske i Hrvatskog knjievnog drutva sv. Jeronima, veliko zanimanje vladalo je i za
djela domaih knjievnika Marka ovia i

Ante Jakia. Mnogobrojni posjetitelji priredbe nisu bili samo iz uskog kruga inteligencije nego i iz seljakog puka sa subotikih salaa. Na uspjehu subotike manifestacije, koja je bila rezultat uske suradnje
crkvenih, politikih i kulturno-prosvjetnih
organizacija bakih Hrvata, organizatorima je estitala i Matica hrvatska.
Lit.: Hrvatski dnevnik, 963, 966, Zagreb, 1939;
Subotike novine, 1, 2, Subotica, 1939; M. ovi,
Baki Bunjevci i okci na hrvatskoj varijanti, Hrvatska revija, Mnchen, 1/1976.
M. Bara

DAnI HrVAtSKOGA JEZIKA, suvremena manifestacija hrvatskih organizacija

i ustanova u Madarskoj. Svakog proljea
diljem Madarske prireuju ih hrvatski
klubovi, hrvatske manjinske samouprave
te hrvatske osnovne i srednje kole organizirajui izlobe, natjecanja uenika iz materinskog jezika i knjievnosti, u kazivanju
stihova i proze te odravajui predavanja
na teme s podruja hrvatskoga jezika i
knjievnosti te povijesti i zemljopisa matine Hrvatske. Ubrajaju se meu najvanije kulturne dogaaje Hrvata u Madarskoj.
. Mandi

DAnI KrUHA I rIJEI, duhovno-kulturna manifestacija u okviru proslave duijance u Subotici. Pokrenuta je 1980. prigodom obiljeavanja 40. obljetnice smrti
sveenika i pjesnika Alekse Kokia pod
nazivom Kokievi dani Dani kruha i rijei, s nakanom kulturnog obogaivanja
etvenih sveanosti, ali je poslije iz imena
manifestacije izostavljeno Kokievo ime.
Isprva su Dani kruha i rijei odravani u
subotikom sjemenitu Paulinum, a program se sastojao od knjievne veeri, meditativne veeri i sveane euharistije. U
sklopu manifestacije organizirane su i prigodne izlobe te igrokazi. Nakon osnivanja Instituta Ivan Antunovi organiziranje
te manifestacije prelazi pod njegovo okrilje. Od 1994. meditativna je veer zamijenjena sveanom subotnjom veernjom, a
na taj je dogaaj postupno sveden i nekadanji viednevni sadraj manifestacije.

DAnICA

Lit.: Bako klasje, br. 21-22, 37-38, Subotica,

1982, 1986; Hrvatska rije, br. 130, Subotica,
2005.
J. tefkovi

DAnICA, hrvatski katoliki kalendar koji

izdaje Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima iz Zagreba. Objavljuje ponajprije
tekstove vezane uz vjerski i kulturni ivot
s naglaenim vjersko-odgojnim obiljejima osim lanaka iz prirodnih i drutvenih znanosti, donosi i vei broj knjievnih
priloga. Povijest kalendara poinje 1869.,
kada tadanje Drutvo sv. Jeronima poinje izdavati Koledar i ljetopis Drutva svetojeronimskoga za prostu godinu 1870., a
ve sljedee godine mijenja ime u Danica
koledar i ljetopis drutva svetojeronimskoga. Od tada redovito izlazi sve do dananjih dana usprkos mnogobrojnim politikim i drutvenim promjenama. Od 1968.
do 1971. pod pritiskom komunistikih vlasti kalendar je izlazio pod imenom Katoliki godinjak.
Danica je od poetka naila na veliko
zanimanje bakih Hrvata. Iz popisa povjerenika i lanova Drutva, koji su redovito
objavljivani u svakom broju, vidljivo je da
su baki Hrvati aktivno sudjelovali u radu
Drutva ve od prve godine njegova postojanja. S vremenom je raslo zanimanje
urednitva za poloaj bakih Hrvata pa je
u kalendaru za 1915. objavljen lanak pod
naslovom Hrvati u Ugarskoj.
Nakon Prvoga svjetskog rata upravu
Drutva preuzimaju katoliki laici, to je
otvorilo sasvim novu stranicu u njegovu
radu. Meu njima se posebice istaknuo Josip Andri, koji je ubrzo postao urednikom
svih jeronimskih izdanja, nakon ega je
Danica donosila mnogo vie tekstova o
bakim Hrvatima te se u njoj pojavljuju
imena mnogih uglednih bakih Hrvata, koji objavljuju svoje pjesme, pripovijetke i
osvrte na vane drutvene teme.
Danica je poticala objavljivanje kratkih pripovijedaka o ivotu u hrvatskim
krajevima, pa je zbog toga Blako Raji u
Danici za 1930. objavio pripovijetku ia
Ilija iz ivota bunjevakih Hrvata, a Ive
Pri u Danici za 1938. pripovijetku a
15

DAnICA

Mate Leme. U meurau su objavljivane i

pjesme vie pjesnika iz Bake: Ante Jaki
objavio je pjesme Isus je blagoslovio dozrelo ito (Danica za 1937.), Miriu putevi
jagodama (Danica za 1938.) i Svakoga
proljea (Danica za 1941.), u Danici za
1941. objavljene su dvije pjesme Aleksandra Kokia Baka Hrvatska i Prelo Albert oki u Danici za 1938. objavio je
tekst Preporoditelj Hrvata preko Drave i
Dunava k 50. god. smrti biskupa Ivana
Antunovia, Josip Andri u Danici za
1941. pie in memoriam pjesniku Aleksandru Kokiu u tekstu Za pjesnikom bakih
Hrvata, a Marin Radiev u istoj Danici objavljuje lanak Baki i baranjski Hrvati.
Tijekom Drugoga svjetskog rata nastavljena je suradnja bakih Hrvata s Danicom
pa su u to vrijeme i dalje objavljivani tekstovi, pripovijetke i pjesme Ante Jakia i
Marina Radieva, a pojavljuju se i novi
autori Blako Ivi, Jakov Kopilovi, Ivan
Kujundi, Stipan Belin i Petar Peki.
Nakon rata zavladalo je razdoblje stagnacije u radu Drutva pa je i Danica jedva
uspijevala odrati svoj opstanak. Kako su
od kraja 1940-ih pa sve do 1984. baki Hrvati vlastit katoliki kalendar imali samo
1971. i 1972., Danica je bila zastupljena
meu hrvatskim pukom u Bakoj. U to vrijeme meutim nisu objavljivani lanci o
Bakoj, a veina je tekstova usto nepotpisana pa im se ne moe utvrditi autor. Teka
politika vremena nakratko su prekinuta
potkraj 1960-ih, pa se u Danici za 1969.,
koja je te godine izala pod naslovom Katoliki godinjak, ponovno pojavljuju
autori iz Bake Ivan Kujundi, Ante
Jaki, Matia Zvekanovi, Ilija Dini,
Franjo Gabri, Stipan Belin i Mihajlo
Skenderovi, a 1970. pridruuje im se i
Ante Sekuli pod pseudonimom Tin Kuli.
God. 1978. u Danici je poeo pisati Tomo
Vere, koji je postao najvjerniji baki suradnik toga katolikog kalendara te je u
njemu redovito objavljivao sve do svoje
smrti 2002. Suradnja Danice i bakih Hrvata nastavljena je sve do dananjih dana.
16

R. Skenderovi

DAnICA, bunjevako-okaki kalendar koji je 1920. objavilo urednitvo Nevena. Jedino godite tiskano je u Subotici
u Tiskari sv. Antuna. Objavljeni tekstovi
pisani su hrvatskim knjievnim jezikom i
bunjevakom ikavicom. Kalendar je bio
namijenjen ponajprije puku, a uobiajeni
sadraj (kalendarski dio, pouke za puk, narodne pjesme, ale i obiaji) proet je ranim poslijeratnim politikim usmjerenjem
lista Neven pozdravlja se ujedinjenje junoslavenskih zemalja, od kojega se oekuje mogunost slobodnog razvitka svakoga
od junoslavenskih naroda.
Lj. Vukovi

Danica bunjevako-okaki kalendar

za pristupnu godinu 1920., Subotica, 1919.

DAnICA Danica ili kalendar za Bunjevce, okce i Hrvate koji ive u Madarskoj

DAnICA, nezavisni informativni list

koji je izlazio u Somboru od 1. II. do 30.
VIII. 1934. Tiskan je u Jugoslovenskoj
tampariji u Somboru, izlazio je etvrtkom, a objavljen je ukupno 31 broj. Iako
se urednitvo kratko vrijeme nalazilo u
prostorijama somborskoga Bunjevakog
kola, list nije bio njegovo glasilo. Vlasnik,
izdava i odgovorni urednik za prva tri
broja bio je Stipan Dujmovi, a vlasnitvo
i urednitvo od etvrtog broja preuzeo je

DAnICA

Danica, Sombor, 8. III. 1934.

Grga Vukovi. Od 6. broja urednitvo i administracija lista sele se u prostorije vlasnika i odgovornog urednika Grge Vukovia. Cilj je lista bilo nacionalno i kulturno
prosvjeivanje lokalnoga hrvatskog itateljstva. Objavljivani su zato kulturno-povijesni prilozi o Bunjevcima i okcima iz
Sombora i okolice, a isticana je pritom
osobito njihova kranska krepost. Tekstovi u Danici bili su pisani uglavnom ikavicom, povremeno i hrvatskim knjievnim
jezikom, osobito u pjesmama i lancima
Ante Jakia. U listu su suraivali Marin
Deki, Ivan Tolj, Pajo Vujevi, Ante Jaki, Blako Vojni Hajduk, Martin Mati,
Ilija Dini i drugi. U posljednjim brojevima urednitvo je od svih suradnika zahtijevalo da se tekstovi piu iskljuivo ikavtinom. List se financirao iskljuivo od pomoi itatelja i pretplate, koja je bila neredovita, te su materijalne tekoe ubrzo rezultirale prestankom izlaenja.
. Lonar i M. Bara

DAnICA, kalendar za Jugoslovene u

Maarskoj, iji je jedini broj izdao Antifaistiki front Junih Slavena (AFJS), prva organizacija Hrvata, Srba i Slovenaca u
Madarskoj nakon Drugoga svjetskog rata.
Tiskano je samo jedno godite kalendara
1946. u Peuhu na 32 stranice, formata
14,5 cm x 20,5 cm. Sastavio ga je dr. Svetozar Lasti, koji je bio na elu Oblasnog

tajnitva AFJS-a u Peuhu. Kalendar je nosio obiljeja vremena u kojem je nastao,

pri emu su ga osobito karakterizirale nade manjinskih junih Slavena u afirmaciju
njihovih narodnosnih prava i komunistika
ideologija, za koju se mislilo da e biti
okvir za njihovo ostvarivanje nakon sloma
Horthyjeva reima, izrazito represivnoga
prema manjima.
Bio je to prvi kalendar namijenjen Hrvatima (kao i Srbima i Slovencima) u Madarskoj nakon posljednjeg godita
(1944.) Danice ili kalendara za Bunjevce,
okce i Hrvate koji ive u Madarskoj. Nakon to je u jesen 1946. AFJS preimenovan u Demokratski savez Junih Slovena,
sljedee je godine poeo izlaziti novi kalendar pod nazivom Na kalendar.
M. Mandi

DAnICA ILI BUnJEVAKO-OKAKI KALEnDAr Subotika Danica

DAnICA ILI KALEnDAr ZA BUnJEVAKE, OKAKE I rACKE HrVAtE KOJI IVE U MAArSKOJ U
BAKOJ, godinjak koji je izlazio u Baji
od 1998. do 2000. g. Izdava je bila Bajska
bunjevaka katolika itaonica, a urednik
Antun Muji. To izdanje, na sedamdesetak
stranica u formatu A5, obuhvaa izvorne i
tijekom aktualne godine objavljene napise
o bakim Hrvatima u Madarskoj, o njiho17

DAnICA

je uvelike sluila interesima onodobnih

asimilatorskih tenja madarske vlade te
se na njezinim stranicama ponajprije velia madarska povijest i kultura i promie
aktualna domaa politika. Osim malobrojnih tekstova Ivana Petrea, objavljivani su
ponajprije prijevodi pjesama madarskih
autora, a do danas su zanimljivi napisi o
obiajnoj batini i pukoj knjievnosti Hrvata u Madarskoj. Budui da je u Madarskoj bila jedino tivom na hrvatskome,
u hrvatskom je puku bila dobro prihvaena.

Danica ili kalendar za bunjevake,

okake i racke Hrvate koji ive u
Maarskoj u Bakoj 1998., Baja.

voj sadanjosti i prolosti, etnografiji i

knjievnosti, preteito na standardnome
hrvatskom jeziku. Izala su svega tri godita.

Lit.: M. Mandi, Mjesto Ivana Petrea u bunjevakoj prozi, u: Prilozi kulturnoj i knjievnoj povijesti Srba i Hrvata u Maarskoj, Budimpeta, 1982;
J. Lonarevi, Hrvati u Maarskoj i Trianonski
ugovor, Zagreb, 1993; S. Blaetin, Knjievnost
Hrvata u Maarskoj od 1918. do danas, Osijek
Peuh, 1998; M. Mandi (priredio), Hrvatski knjievnici u Maarskoj, Ivan Petre, Sabrana djela,
Budimpeta, 1999.
. Mandi

. Mandi

DAnICA ILI KALEnDAr ZA BUnJEVCE, OKCE I HrVAtE KOJI

IVE U MADArSKOJ, godinjak koji
je izlazio u Budimpeti od 1923. do 1943.
Na poticaj upnika Ivana Petrea i odvjetnika Ivana Patrovia, uz suglasnost Ministarstva prosvjete i kulture, pokrenuta je
Danica radi prosvjeivanja i informiranja
Hrvata u Madarskoj. Prva dva broja izdao
je Bunjevaki i okaki narodni odbor, a
nakon toga izdavanje su preuzeli dr. Ivan
Patrovi do 1930., Dioniko drutvo Pallas do 1934. te Drutvo Svetog Stipana, odnosno njegova tiskara Stephaneum, do
1943., kad je Danica prestala izlaziti. Ve
drugi broj mijenja ime u Danica ili kalendar za u Ugarskoj ivee Bunjevce, okce,
Hrvate, Bonjake, Race i Dalmatince, od
1926. u njezinu nazivu stoji Kalendar za u
Madarskoj ivee Bunjevce, okce i Hrvate, od 1928. particip ivee zamijenjen je
relativnom konstrukcijom koji ive, a zadnja tri godita imaju podnaslov Kalendar
za Bunjevce, okce i Hrvate. Ovisei materijalno o potpori iz Ministarstva, Danica
18

Danica ili Kalendar za Bunjevce, okce

i Hrvate 1942., Budapest.

DAnICA KALEnDAr KAtOLIKOG PUKOG SAVEZA Kalendar

katolikog pukog saveza

DArOVAtELJI HrVAtSKOG DOMA

U SOMBOrU, najistaknutiji lanovi i aktivisti Hrvatskoga kulturnog drutva Miroljub, koji su dobrovoljnim prilozima omoguili kupnju zgrade za Drutvo osnovano

DArOVnICA

Ivan Bonjak i Antun Matari ika. Spomenuti su darovatelji zato ostali zapameni kao hiljadari.
Mramorna ploa s urezanim imenima
darovatelja bila je smjetena na ulazu u
tzv. malu dvoranu, gdje su danas prostorije banke. Ploa je obnovljena i ugraena u
jedan od bonih zidova na katu zgrade Hrvatskog doma. Poznato je da je novac prikupljan i poslije kako bi se vratio dug dr.
Hajdukoviu, no imena darovatelja iz tog
razdoblja nisu sauvana.
A. ota

Ploa s imenima darovatelja

Hrvatskog doma u Somboru

1936., nakon izdvajanja iz Bunjevakog

kola. Zgrada je kupljena 1937., a u Somboru je poslije popularno nazvana Hrvatski dom. U njoj se danas nalazi sjedite
HKUD-a Vladimir Nazor (Vijenac Radomira Putnika br. 26).
Novac za kupnju osiguran je pozajmicom od veterinara dr. Fabijana Hajdukovia te dobrovoljnim prilozima lanova. Meu darovateljima posebno su se istaknuli
dr. Grga Vukovi (6000 dinara), dr. Fabijan Hajdukovi i dr. Ladislav Vlai (po
2000 din.) te dr. Marko Koul, Josa Strili
i Kriarstvo iz Sombora (po 1500 din.).
Veina lanova Miroljuba dala je po 1000
dinara, to je u ono vrijeme iznosilo vie
od polovice mjesene zarade dobro plaenih radnika. Priloge od 1000 dinara dali su
i HKPD Neven iz Subotice, Zadruga Napredak iz Sarajeva, mr. ph. Bla Szamarjay, Josip Rubi, Ferdinand Mesner, Andrija Vilhelm, Marko Karjakov, ima Strili,
Stipan P. Matari, Stjepan Bogdan, Franja
Miji, Stipan Strili, Josip Koli, Jerko
Zlatari, Ilija Dini, Franjo Firanj, Franjo
Pareti-Mister, ula Hornjak, Paja Strili, Antun Matari, Klara Strili, Franja
Strili, Ivan Budimevi, ima Karas, Stipan Gluvi, Franja Matari, Andrija Matari, Mija Buconi, Joso Budimevi, Ivan
imunov, Stipan Periki, Ivan Bonjak
Martinov, Gustav Bogdan, Joika Pareti,

DArOVnICA (lat. donatio), u feudalnom

pravu dokument kojim senior svojem podloniku dodjeljuje neki posjed, privilegije i
prava. Jedna od najpoznatijih darovnica u
povijesti jest Velika povelja sloboda (Magna Carta Libertatum), kojom je engleski
kralj Ivan Bez Zemlje (John Lackland)
1215. podijelio odreene slobode i prava
engleskom plemstvu, to se smatra zaetkom suvremene ustavnosti.
Prema ugarskomu donacionalnom sustavu (koji se donekle razlikovao od zapadnoeuropskoga lenskog sustava), darovnice je mogao izdavati samo kralj, a uz stanovita ogranienja i njegovi namjesnici
palatin i ban, i to u korist plemia, gradova i sl., koji su zauzvrat darovatelju bili
obvezani na odreenu slubu, najee
vojnu. Izdavale su se kao nagrada za zasluge za kralja i domovinu. Donoene su formi privilegija, tj. povelje, a postupak dodjele dobra zavravao je javnim sveanim
uvoenjem u posjed. Po svojem sadraju
darovnice nisu bile isti darovi, ve su
imale mjeovit karakter, budui da je obdareni imao obvezu protuinidbe prema
darovatelju, poput novane otkupnine za
plemiki status, poslije vojne slube i sl.
Darovnicama je plemstvo steklo vie
od ezdeset hrvatskih porodica u ugarskome Podunavlju od XVII. do XIX. st. Veina darovnica nije sauvana ili se nalazi u
privatnim posjedima. U povijesti ugarskih
Bunjevaca posebnu vanost imaju i darovnice Marije Terezije kojima su Sombor
1749. i Subotica 1779. postali slobodnim
kraljevskim gradovima. Te su darovnice
19

DArOVnICA

omoguile intenzivniji razvitak dvaju gradova, a uvaju se u gradskim povijesnim

arhivima.
Zanimljiva je i darovnica kralja Franje
II. lemekim plemiima iz 1803., kojom je
36 mjesnih plemia otkupilo 11.931 katastarsko jutro za 40.000 forinta gotovo cijeli atar, osim biljenike, kantorske i upnike zemlje. Dotad su se mnogobrojni
plemii iz Lemea zemljom koristili kao
zakupci od Ugarske komore, uz vlastitu
plemiku samoupravu. Iako darovnica nije
sauvana, o njoj se posredno doznaje iz
dokumenta izdanoga u Kalai 1. V. 1804.,
kojim se potvruje sveano uvoenje u posjed u nazonosti nadbiskupa Klobuickoga. Taj je akt vaan i kao potvrda da je Leme u to doba jo bio podijeljen na dvije
opine, budui da se u njemu navodi kako
se odnosi na dalmatinski dio opine.
Izvor: Historijski arhiv Sombor, Zbirka variae,
reg. br. 475, sig.

ko mjesto, a 1714. kao pustara. Do 1762.

veinsko je srpsko naselje, a ivi u njemu i
30-ak hrvatskih obitelji. Te su godine onamo meutim naseljeni Madari iz Gornje
Ugarske, dok su Srbi koji ne ele obraivati zemlju, nego se bave stoarstvom i ribolovstvom, preseljeni u Stapar i Stanii. God. 1767. knez mu je Hrvat Nikola
Aladi. Do prve polovice XIX. st. Hrvati
su se asimilirali u madarsku veinu. Na
nekadanje Srbe i Hrvate podsjeaju mikrotoponimi: Ada, Bara, Bartakoviev rit,
Crnievo, Dugaka bara, Halasica, Konjska glava, Kovaica, Sivac, iroka bara,
Trnjak. Danas je poznat po svojim toplicama i Pspkpuszti, koju Hrvati zovu Siget.

Izvori: Bcs megye helysgeinek jegyzke 1733bl, Orszgos Levltar, Kanc, Litt. Comit. Bach,
1733., nr. 81; Orszgos levltar, E. 150 Eccles.
fasc. 6, nr. 12; Kartoteka Szchenyijeve knjinice
u Budimpeti, 501; Arhiv Vojvodine, Urbarijalni
popisi, 13 330. kutija.

Lit.: I. Ivnyi, Bcs-Bodrogh vrmegye fldrajzi

s trtnelmi helynvtra, Szabadka, IV, 1906; M.
Lanovi, Zapadno-evropski feudalizam i ugarskohrvatski donacionalni sustav, Zagreb, 1928; S.
Bai, Povelje slobodnih kraljevskih gradova Novog Sada, Sombora i Subotice, Subotica, 1995; A.
ota, U osimu plemenitog ravniarskog draa.
Leme (rukopis).
S. Bai i A. ota

DAUtOVO (mad. Dvod), selo juno od

Baje, 8 km od dravne granice, 2612 stanovnika (2001.). Nekadanja slubena
imena: 1321. Daved, 1342. Davot, 1521.
Daut, 1553. Dauothatza, 1554. Dautova,
1590. Dolna-Dautova i Gorna-Dautova,
1733. Dautova, 1744. Selo Dautova, 1779.
Dautova, druga polovica XVIII. st. Dautova olim Davoth, 1873. Dautova; od 1898.
Dvod. Ime sela obino se izvodi iz osobnog imena David.
God. 1321. spominje se kao selo, a
1419. i 1521. kao pustara; 1543. Kalakoj
je nadbiskupiji platilo 13 forinti (1700. samo dvije forinte) i jedan par izama crkvene desetine; 1554. Dautova ima jednu,
1590. Dolna-Dautova 5, a Gorna-Dautova 20 kua. Kao racko selo zabiljeeno je 1655., 1701. spominje se kao katoli20

Dautovo (Dvod)

Lit.: G. Grosschmid, Magyarorszg npestsnek

ttekintse. Figyelemmel Bcs-Bodrog vrmegye
trtnetre, Bcs-Bodrogh vrmegye Trtnelmi
Trsulat vknyve, Zombor, 4/1887; Bcs-Bodrog
vrmegye egyetemes monografija, I-II, Zombor,

1896; D. Popovi, Srbi u Vojvodini, II, Novi Sad,

1959.

. Mandi

DEBO EtVrtAK (Debeli etvrtak), u

subotikih i somborskih Bunjevaca puko
ime za etvrtak uoi korizme, u tjednu prije iste sride, tj. Pepelnice. Preuzet je,
prema svemu sudei, od Madara, u kojih
je u nekim krajevima taj naziv uobiajen
(mad. kvr cstrtk). Posljednji tjedan
prije korizme i uskrsnog posta, u puku poznat kao Debela nedilja, obilovao je zabavama i priredbama. Na Debo etvrtak, prema starom obiaju, valja devet
puta jesti, jer se vjeruje da e onaj koji se
toga bude pridravao biti zdrav i da e se
udebljati te da e godina biti rodna. Na taj
bi se dan pekle krafne, koje Subotiani zovu fanki, Somborci kolaii, a u nekim drugim hrvatskim krajevima pokladnice. Somborkinje su na taj dan pekle gibanicu debelu ko noga, a u Subotici
pogau. U prolosti je na Debo etvrtak Katoliko divojako drutvo iz Subotice organiziralo Divojaki bal.
Lit.: A. Sekuli, Baki Bunjevci i okci, Zagreb,
1990; S. Bereti, Poklade (mesopust, karneval) i
korizma, Subotika Danica (nova): Kalendar za
2002. godinu, Subotica, 2001.
B. Jaramazovi

DEJAnOVI (Dejanovics, Denovics,

Dinovics, Szgyrt, Szijrt), jedna od
najvanijih i najutjecajnijih dalmatinskih
porodica u Segedinu tijekom XVIII. st.
Prezime se pojavljuje u nekoliko oblika,
kao Dejanovi (Dejannovics, Denovics),
Dijanovi (Dinovics) ili Szjrt (u znaenju remenar). Mandi smatra da je rije o dvama razliitim prezimenima jer je
prezime Dejanovi izvedeno iz osobnog
imena Desimir ili Desislav, odnosno njegovih skraenih oblika Dejan, Dejo, Deja,
a prezimena Dijanovi vjerojatno iz osobnog imena Dimitrije ili Dijana. Razluivanje tih dvaju prezimena vrlo je teko zbog
oskudnosti izvora, a u njima se usto prezimena zapisuju prilino neprecizno. Prvi
spomen prezimena Dejanovi potjee iz
1708. (Ioannes Nepomuk Dejanovich).
Godine 1719. prvi se put spominje u obli-

DEJAnOVI

ku Dianevics (Dianovics), a 1722. i

Denovics. Porodica se vjerojatno bavila
remenarstvom jer se tijekom XVIII. st. pojedini njezini lanovi spominju po prezimenu Szgyrt ili Szjrt (mad. szjgyrt: remenar), kojemu se katkada dodaje Dejanovi ili Dijanovi.
Ivan Dejanovi najvaniji je lan te porodice. Kao Jnos Szgyrt (Szjrt) bio
je 1716.-21. glavni kapetan, a obnaao je i
senatorsku funkciju, koja je bila doivotna. God. 1720. pod imenom Jnos Szjrt
Dejnovics izabran je za zamjenika glavnog suca, a 1722.-23., skupa s najstarijim
segedinskim senatorom Dnielom Rsa,
izabran je za funkciju gradskog suca
(iudex). Nakon toga odbacio je pridjevak
Szjrt pa se u izvorima kao senator spominje pod imenom Jnos Dejanovics. Izmeu 1724. i 1734. bio je jedan od najimunijih trgovaca u gradu, a obnaao je i
funkcije sajmenog suca (fori iudex) i malog suca. U vie je navrata 1723. neuspjeno pokuao dobiti armalno pismo i postati plemiem. Stanovao je u Palanku, dijelu
grada naseljenome uglavnom Nijemcima,
Srbima i Dalmatinima. U popisu poreznih
obveznika 1731. spominje se pod imenom
Jnos Dinovics, a kao najimuniji iz zajednice segedinskih Dalmatina platio je
ak 40 forinta poreza. U to je vrijeme je uz
Mala vrata, u susjedstvu dvojice drugih
gradskih senatora, dao sagraditi kuu za
svoju ker Mariju Dejanovi. U razdoblju
od 1732. do 1745. obnaao je funkciju gradonaelnika (consul) Segedina. God.
1750. u vlasnitvu je imao pola mlina, vrt
i dvije kue u Palanku, to je predstavljalo
pravo bogatstvo. Obudovio je 1751., a ve
je sljedee godine, ili najkasnije 1753.,
umro. elju da postane plemi ostvario je
prije smrti pa su i njegovi potomci bili plemenitai.
Drugi je vaan lan porodice bio Pavao
Dejanovi (Paulus Dejanovics), vjerojatno
Ivanov brat. Godine 1717. pod imenom
Pl Szgyrt izabran je za malog suca i
lana communitasa (izabranoga graanstva), a 1723. bio je jedan od sajmenih sudaca, ovaj put pod imenom Pl Dejanovics. U gradu su tijekom XVIII. st. bili e21

DEJAnOVI

sti poari, a u jednome je od njih 1722. izgorjela i njegova kua i sva imovina, pa
mu je gradska uprava, kao graaninu
(civis), oprostila plaanje poreza. Poslije
se ponovno obogatio pa je 1750. u vlasnitvu imao dvije kue u Palanku, 12 krava,
3 konja, mnogo poljoprivrednih strojeva, velik urod jema i zobi te veliku koliinu sijena. Obudovio je 1752., a umro
1757.
Zadnji spomen lanova te porodice u
Segedinu potjee iz razdoblja 1802.-04.,
kad je u red graana Segedina primljen odvjetnik Josip Dijanovi (Josephus Dianovity), koji se u pogledu nacionalne pripadnosti ve izjasnio kao Madar.
Lit.: L. Heka, Povijest Hrvata Dalmatina u Segedinu, Budimpeta, 2004.
L. Heka

DEKAn, Josip Laka (Sonta, 16. X.

1941.), samouki slikar. Sin Josipa i Kate,
ro. urkov. Nakon osnovne kole u Sonti, kolu uenika u privredi zavrio je u
Somboru. Interes za likovno stvaralatvo
pokazuje od rane mladosti, no slikanjem se
intenzivnije poeo baviti nakon odlaska u
Austriju 1968. U samosvojnome likovnom
izrazu slui se naelima i pravilima koja
vrijede u naivnom slikarstvu, a na njegovim slikama dominiraju zaviajni pejzai i
motivi radova na selu. Amaterski se bavio
karikaturom i stripom, a 1970-ih objavljivao je svoje radove u vie jugoslavenskih
listova (Vjesnik, Front, Pingvin...). Sudjelovao je na etrdesetak samostalnih te vie
od sto skupnih izloaba. Na skupnim izlobama sudjeluje od 1980., a prvu samostal-

nu izlobu imao je 1980. u Sonti. Izlagao

je u Vojvodini, Beogradu, Hrvatskoj,
Austriji, Njemakoj, Francuskoj i Italiji.
lan je Udruenja samoukih likovnih
umjetnika Srbije. Od 1998. ivi i radi u
Belome Manastiru.

Lit.: S. Vojinovi, Naiva u Srbiji : slikari, vajari,

Beograd, 1991; Sonanski motivi : slike na platnu
i staklu (katalog), Sombor, 1994.
T. igmanov

DEKAnJ, Blako (ednik, 3. II. 1928.

Subotica, 28. IV. 1994.), sveenik. Teologiju je studirao u akovu 1949.-56., a za
sveenika je zareen 1955. u Subotici. Do
1960. bio je upni vikar u upama Isusova
Uskrsnua u Subotici, sv. Stjepana Kralja
u Senti, Imena bl. Djevice Marije u Novom Sadu i sv. Terezije Avilske u Subotici,
a upravitelj upa u Titelu i Budisavi do
1962. Prvi prefekt i ekonom obnovljenog
sjemenita Paulinum u Subotici bio je
1962.-67., a upravitelj upe sv. Aleksandra
u Subotici 1967.-68. Bio je upnik u edniku 1968.-69., u upi sv. Roka u Subotici
1969.-71., sv. Jurja u Subotici 1971.-88.,
Imena Marijina u Novom Sadu 1988.-91. i
ponovno u subotikoj upi sv. Roka do
smrti. Obnaao je razne slube u biskupiji.
U kaznenom postupku koji se vodio protiv
ustako-kriarske organizacije 1947.,
bio je uhien i proveo odreeno vrijeme u
istranom zatvoru. Bio je odgovorni urednik i jedan od pokretaa i organizatora obnove izdavanja kalendara Subotika Danica u njegovom upnom dvoru odravani
su sastanci i dogovori o brojnim pojedinostima u svezi s izdavanjem kalendara.
Izvor: Curriculum vitae sacerdotum in regione
Baiensi a d. 10. februarii a. 1923. fugentium, No.
310.

Lit.: Subotika Danica (nova) : Kalendar za 1995.

godinu, Subotica, 1994; Zvonik, Subotica, br.
5/1998, 7/2005.
J. tefkovi

22

J. Dekan, Drvosjee, ulje na platnu

DEKI, Josip (Bereg, 24. III. 1960.), ahist i ahovski trener. Roen je u obitelji
Adama i majke Mande, ro. Gorjanac.
Osnovnu kolu zavrio je u rodnome mjestu, a srednju elektrotehniku u Somboru

1979. ah je poeo igrati za ahovski klub

u Beregu 1975., a od 1978. nastupao je za
nekoliko ahovskih klubova u zemlji i inozemstvu (Somborski ahovski klub, beogradski Partizan, novosadski Agronom,
budimpetanski Mattador, Schacklub iz
njemakoga Passaua), s kojima se natjecao
u I. i II. ligama. Sudjelovao je na mnogobrojnim meunarodnim turnirima, na kojima je postizao zapaene rezultate
(Gyngys, Madarska, 1986.; iar nad
Hronom, ehoslovaka, 1987.; Jalta,
SSSR, 1989.; Balatonberny, Madarska,
1995.; Budimpeta, Madarska, 1995.).
Ima zvanje majstora FIDE-a.
Od 1988. radi i kao ahovski trener, a
najvee uspjehe postigao je u radu s mladima. Ekipa Osnovne kole Moa Pijade iz
Berega, koju je prvo trenirao, osvojila je
1990. prvo mjesto u Vojvodini, a 4. na prvenstvu Jugoslavije. Mladi ahisti koje je
trenirao bili su u svojim kategorijama viegodinji prvaci Vojvodine, Jugoslavije
(npr. Duan Popovi, Goran Pavlik, Milo
Roganovi) i Europe (npr. Nemanja Sadovski). Kao trener mladih radio je i u Sloveniji 1988.-2003., gdje su njegovi ahisti
takoer postizali odline rezultate (npr.
Karmen Mar). U vie navrata bio je trener
i voa puta ahovske reprezentacije Jugoslavije na europskim i svjetskim natjecanjima (Tallinn, Estonija, 1997.; Murek,
Austrija, 1998.; Halkidhiki, Grka, 2001. i
2002.).
U Somborskim novinama ureivao je
ahovsku rubriku 1991.-93. Za svoj rad
dobio je priznanje Najbolji sporta Sombora 1998., a zbog postignutih rezultata u
ahu nagradilo ga je 2000. i Izvrno vijee
AP Vojvodine.
I. Kova

DEKI, Marin (Bereg, 26. XII. 1895.

Bereg, 30. VII. 1970.), drutveni i kulturni
djelatnik. Roen je u poljodjelskoj obitelji,
od oca Josipa i majke Olive, ro. Kovaev.
U rodnom je mjestu zavrio estorazrednu
osnovnu kolu s odlinim uspjehom, ali
zbog nedostatka materijalnih sredstava nije mogao nastaviti kolovanje. Ostao je u
selu i posvetio se poljodjelstvu, ali se usto

DEKI

nastavio samostalno obrazovati. Sudjelovao je u drutvenome, kulturno-prosvjetnome i politikom ivotu Berega.

Bio je dugogodinji voditelj Podrunice Bakoga poljoprivrednog udruenja,
koja je osiguravala nabavu potreptina za
poljoprivrednu proizvodnju po niim cijenama, propagirala suvremenu obradu zemlje i uzgoj stoke, a imala je i vlastitu knjinicu. Nakon osnutka Hrvatskoga prosvjetnog drutva Seljaka sloga 1927. postao je lan uprave i ravnatelj pjevakog
zbora. God. 1932. bio je osniva, zajedno
s Jakobom Fudererom, te prvi starjeina
Crkvenoga pjevakog drutva Sveta Cecilija pri mjesnoj crkvi sv. Mihovila. Bio je
lan Hrvatske seljake stranke i predsjednik njezina ogranka u Beregu.
esto se kritiki odnosio prema radu
Opinskog poglavarstva, biljenika i upravitelja kole, o emu se i javno oglaavao.
Zbog takvih aktivnosti biljenik ga je prijavio andarmerijskoj stanici u Kolutu s
optubom da iri komunistiku propagandu. andari Novak Aleksi i Maksim Srdi
pretraili su mu kuu, zaplijenili korespondenciju i arhivu, a njega su uhitili. God.
1930. podnijeli su kaznenu prijavu kraljevskomu dravnom tuitelju te ga prepratili u
zatvor, no somborski okruni sud oslobodio ga je optube. Sedam godina poslije
ponovno je imao posla s policijom na
prelu koje je u Somboru 1937. priredilo
tek osnovano Hrvatsko kulturno drutvo
Miroljub pjevao je sa suprugom Evom bearce Maramica izvezena zlatom, slova
racka, ivila Hrvatska i Dva brata sluila
su vojsku, trei eka, on e za Maeka, za
to ih je predstojnitvo gradske policije kaznilo s 500 dinara.
Napisao je kratku povijest Berega, koja je objavljena u kalendaru Subotika Danica za 1933., a suraivao je i u somborskim novinama Danica 1934. te u Subotikim novinama 1939.
I. Kova

DEKI, Marko (Santovo, 22. IX. 1937.),

pjesnik, prevoditelj, novinar. Sin Stipana i
Mare, ro. Velin. Osnovnu kolu pohaao
je u rodnome mjestu, a maturirao je u bu23

DEKI

dimpetanskoj Hrvatsko-srpskoj uiteljskoj koli 1957. Isprva je radio kao uitelj

u Hrvatskoj Kemlji (mad. Horvt Kimle,
sada Kimle) kraj Jure (mad. Gyr), a od
1959. do 1978. kao vii referent za kulturu
Demokratskog saveza Junih Slavena u
Madarskoj. Poslije toga bio je novinar
Narodnih novina, lista Hrvata, Srba i Slovenaca u Madarskoj, a nakon osnutka
tjednika Hrvatski glasnik 1991. do umirovljenja 1997. radio je kao zamjenik njegova
glavnog urednika.

Marko
Deki

Prvu pjesmu objavio je 1953. u Narodnim novinama i otad objavljuje u raznim

novinama, asopisima i drugim izdanjima
u Madarskoj (Narodni kalendar, Hrvatski
glasnik, Hrvatski kalendar), Austriji (Panonski ljetopis), Hrvatskoj (Rije, Knjievna revija, Radost) i Vojvodini (Magyar
Sz, Magyar Kpes jsg, Ht Nap). Sa
est objavljenih knjiga najplodniji je hrvatski knjievnik u Madarskoj u XX. st. Zastupljen je u nekoliko antologija i monografskih publikacija: U kolo (Budimpeta,
1969.), Hrvatski Odisej (Zagreb, 1980. i
1986.), Na drugoj obali (Valjevo-Beograd,
1984.), Poemaro de kroatoj en Hungario
(Zagreb, 1992.), Knjievnost podunavskih
Hrvata u XX. stoljeu (Zagreb, 1996.), Izvor na dnu due (Reetari, 1999.), Rasuto
biserje (Peuh, 2002.). Pjesme su mu prevoene na madarski, rumunjski, slovaki
i esperantski. Pie i prozu, a prevodi madarske knjievnike na hrvatski.
24

U poetku je bio pod snanim utjecajem hrvatskih, srpskih i madarskih romantiara te bunjevako-okake knjievne tradicije te su mu pjesme iz te faze tematski uokvirene svijetom zaviaja. Lirski
je subjekt u njima pun sjeanja na sretne
dane djetinjstva s primjesama melankolije i sjete te odraavaju intimnu povezanost pjesnika sa svim sitnicama zaviaja
(S. Blaetin). U drugoj fazi u Dekia izostaje romantiarski patos pjesnitvo mu
postaje ispovjedno i meditativno, s vie
traginih tonova. Razmjerno samostalnu
cjelinu predstavljaju njegove djeje pjesme, koje je objavljivao od samog poetka
stvaranja.
God. 1989. primljen je u Drutvo knjievnika Hrvatske i Savez knjievnika Jugoslavije, a iste je godine, kao jedini od hrvatskih knjievnika u Madarskoj, postao i
redovitim lanom Saveza madarskih knjievnika. Od 1997. lan je budimpetanskog ogranka Matice hrvatske. Obnaa dunost predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika u Madarskoj, koje je utemeljeno
2004. Dobitnik je vie kulturnih odlija u
Madarskoj: Za socijalistiku kulturu
1966. i 1973., Istaknuti kulturni djelatnik
1978. te Zlatni kri za knjievni i novinarski rad 2006.

Djela: Duga nad zaviajem, Budimpeta, 1979;

Sunana polja (suautori S. Blaetin i Lj. Gali),
Budimpeta, 1980; Tiine i ljubavi, Budimpeta,
1986; Stopama djetinjstva (pjesme za djecu), Budimpeta, 1989; S bavanske ravnice, Budimpeta, 1997; Mirisi vrbika, Budimpeta 2001.

Lit.: . Vidmarovi, Suvremeni tokovi u pjesnitvu

madarskih Hrvata, Zagreb, 1991; P. Miloevi,
Ogledi i kritike, Budimpeta, 1991; Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb, 1993; S. Blaetin,
Knjievnost Hrvata u Maarskoj od 1918. do danas, Osijek, 1998.

. Mandi

DL-MAGyArOrSZG Juna Ugarska

DELIn (delen, franc. de laine: od vune),

vrlo fina vunena tkanina. U bunjevakoj
nonji rabila se za izradu rubaca koji su po
njoj i dobili naziv delinske marame.
Najee su bili u bijelim ili svjetlijim pa-

stelnim bojama, s razliitim otisnutim motivima. Nosili su se uz sefir, nikako uz

svilena ruva, ali samo u sveanim prigodama. Bogatije djevojke u statusu novalje, tj. mladenke, nerijetko su ih nosile i
izvan posebnih prigoda, za svakidan.
K. Suknovi

DEMErAC, Adam (Sombor, 25. X.

1758. Baja, 25. VII. 1823.), franjevac,
profesor, pedagog. Zavrio je filozofsko i
teoloko kolovanje na visokim kolama
Provincije sv. Ivana Kapistranskoga, iji je
lan postao ulaskom u novicijat 1774. u
arengradu kraj Iloka. Osim hrvatskim,
dobro je vladao i madarskim jezikom pa
ga je 1783. provincijal Josip Pavievi
ukljuio u bajsku samostansku zajednicu.
U Baji je djelovao 1783.-91. kao profesor
gramatike kole, koju su jo 1757. osnovali franjevci kao niu gimnaziju. U odgojiteljsku je slubu odlazio u ikuzdu
(mad. Sksd) od 1788. kako bi ondje pomagao mjesnom upniku. Kad je 1791. napustio slubu nastavnika, do 1802. bio je
kapelan u rodnom Somboru. Od 1802. do
smrti boravio je opet u bajskom samostanu, gdje je obavljao slubu hrvatskog propovjednika i zamjenika samostanskog
starjeine. I sam je 1809./10. bio starjeina
samostana, naslijedivi na toj funkciji Grgura Petalia. God. 1807. preuzeo je slubu direktora gramatike kole, a zadrao ju
je i nakon 1815., kad je kola dobila svih
est razreda i bila proglaena kraljevskom
gimnazijom. Od 1815. do 1818. obavljao
je slubu nagovornika gimnazijalaca, tj.
njihova duhovnika i pedagoga. Prije poetka kolske godine 1819./20. zahvalio se na
slubi ravnatelja, vjerojatno iz zdravstvenih razloga.
Izvor: Historia domus Bajensis 1694.1840., 1,
Baja, 1991.

Lit.: I. Antunovi, Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i okcih, Be, 1882; F. E. Hoko, kolsko djelovanje franjevaca u Bakoj tijekom 18. i 19. stoljea, Croatica christiana periodica, br. 23, Zagreb, 1989; F. E. Hoko, Euzebije
Fermendin crkveni upravnik i povjesnik, Zagreb,
1997; A. Sekuli, Manje poznati hrvatski franjev-

DEMOKrACIJA

ci iz lijevoga Podunavlja, Hrvatski kalendar 1998:

Godinjak za hrvatsku narodnost u Maarskoj,
Budimpeta, 1997.

A. Sekuli

DEMOKrACIJA (gr. demos: narod;

krateo: vladam), oblik vladavine. Od antike se pod demokracijom razumijeva vladavina naroda, u opreci prema diktaturi,
koja upuuje na samovladu. Demokracije
su u antici bile sazdane na naelu neposrednosti, to znai da su pretpostavljale
izravno sudjelovanje graana u donoenju
odluka. Suvremene su demokracije, zbog
sloenosti modernih drutava, predstavnike i graani u njima povjeravaju mandat svojim reprezentantima kako bi umjesto njih i u njihovo ime sudjelovali u javnim poslovima. Zbog toga vie nije rije o
narodnoj vladavini, nego o sustavu
upravljanja koji se temelji na manifestativnom prihvaanju od strane graana.
U politikoj je teoriji tradicionalno zastupljeno proceduralno i supstantivno razumijevanje demokracije. U proceduralnom se shvaanju istiu institucije, proceduralno donoenje politikih odluka i nain na koji se oblikuje politika volja graana te funkcionira predstavniki sustav.
U supstantivnom je shvaanju naglasak na
kvaliteti odluka javne vlasti, pri emu se
demokracija razumijeva ponajprije kao
vlast koja se obnaa radi opeg dobra, a ne
tek na temelju sumiranja i agregiranja pojedinanih volja graana. U teoriji postoji i
podjela na: a) protektivni model, u kojem
se naglaava da je demokracija jedina
uinkovita zatita pred samovoljom vladalaca; b) razvojni model, u kojem se istie
da se samo u demokraciji moe zamisliti
autonomni razvoj pojedinca; c) ravnoteni
model, prema kojem se demokracija razumijeva kao natjecanje i mehanizam za izbor odreenog sustava upravljanja, pri emu se iskljuuju bilo kakve moralne obveze te d) participativni model, u kojem se
demokraciji pristupa s obzirom na kapacitete na osnovi kojih svatko moe djelotvorno sudjelovati u javnom ivotu. Demokracija, njezina krhkost, samoporiue
tendencije, slabi obrambeni potencijali u
25

DEMOKrACIJA

odnosu na oligarhijske tendencije i podlonost manipulacijama od antike su izlagani

razliitim kritikama, ak i od onih koji demokraciju afirmiraju.
U kontekstu manjina i manjinskih skupina, od prvorazredne je vanosti injenica
da bez korektivnih mjera demokracija zasnovana na veinskom odluivanju moe
pridonijeti asimilacijskom pritisku. Manjinski zahtjevi u pravilu izrastaju iz svijesti o prikraenosti u demokratskom odluivanju, u kojem se neiji stavovi sustavno
ne uju i ne uzimaju u obzir. Deficiti veinske demokracije u tom smislu dovode
manjinske aktere do prepoznavanja politike vanosti njihova drugaijega, neveinskog identiteta, zbog ega manjine bez
stanovitih korektiva mogu zauvijek ostajati na pozicijama gubitnika demokracije.
Naposljetku, na veinskim principima sazdana demokracija razotkriva napetost koja tereti modernitet, budui da suvremene
politike zajednice istodobno saimaju
graanska i nacionalna odreenja. Demokracije se zbog toga moraju korigirati, inae e gradnja veinske nacije znaiti slabljenje i potiranje etnikih razlika. Demokracija u tradicionalnom obliku nije dovoljna da se preinai podreen poloaj manjina (slaba protektivnost) u kontekstu
veinske nacije, koja opstaje bez obzira na
nadnacionalne sadraje dananjega svjetskog poretka. Razliiti izrazi, kao politika identiteta i politika priznavanja, formiraju se radi ponovnog pozicioniranja
manjina u okvirima suvremene demokracije, koja svugdje ima multinacionalna
obiljeja. Tehnologija koja potkrepljuje ta
nastojanja razliite je naravi. Primjerice, u
okviru naela participativne demokracije,
manjinama se, bez obzira na postignute
uspjehe na izborima, zakonima osiguravaju zajamena mjesta u parlamentu ili drugim tijelima vlasti.
O demokraciji se moe govoriti i u
kontekstu odnosa unutar manjine. Vanost
tog pitanja posebno se snano oituje kad
manjine stjeu prava na samoorganizaciju,
tj. ako su u posjedu razliitih oblika autonomije u vezi s reprodukcijom kulturnih
identiteta, to je sastavni dio suvremenih
26

demokracija. Primjerice, nain izbora i

kompetencije manjinskih nacionalnih vijea u Srbiji, naini donoenja odluka u manjinskim zajednicama te upravljanje manjinskom javnou obiljeeni su deficitima
koji dotiu upravo ovo podruje. Izmeu
demokracije i snaenja manjinskih identiteta moe postojati pozitivna veza, no ona
je samo mogunost, ne i zajamena nunost.
Lit.: J. Schumpeter, Kapitalizam, socijalizam i demokracija, Zagreb, 1981; D. Held, Modeli demokracije, Ljubljana, 1989; N. Bobio, Budunost demokratije : odbrana pravila igre, Beograd, 1990;
A. Tokvil, O demokratiji u Americi, Sremski Karlovci, 1990; R. Dal, Uvod u ekonomsku demokratiju, Beograd, 1993; N. Bobio, Liberalizam i demokratija, Beograd, 1995; K. Fridrih, Konstitucionalna demokratija : teorija i praksa u Evropi i
Americi, Podgorica, 2005.
A. Losoncz

DEMOKrAtSKI SAVEZ HrVAtA U

VOJVODInI (DSHV), politika organizacija vojvoanskih Hrvata. Statutom je
odreena kao institucija u kojoj se oblikuju, izraavaju i zastupaju kolektivni interesi Hrvata u Vojvodini (Bunjevaca, okaca i drugih Hrvata u Vojvodini) radi
ostvarivanja politikih, kulturnih, gospodarskih i drugih ciljeva. lan je Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK) i Federalne unije europskih manjina (FUEM).

Osnivaka skuptina DSHV-a

Na poetku demokratskih promjena u

jugoslavenskom drutvu skupina hrvatskih
intelektualaca, veinom iz Subotice, artikulirala je potrebu osnivanja politike
stranke s glavnim ciljem da se bori za
autentine interese Hrvata u Vojvodini. Polazina je pretpostavka bila da jedino politiki oblik organiziranosti zajednice moe

DEMOKrAtSKI SAVEZ HrVAtA U VOJVODInI

pridonijeti pozitivnom rjeavanju poloaja

i statusa hrvatskog naroda u Vojvodini u
tek zapoetom procesu demokratizacije jugoslavenskog drutva. Najprije je Subotici
13. V. 1990. utemeljen Inicijativni odbor
za osnivanje hrvatske drutveno-politike
organizacije, koji je zatim objavio Proglas
o svojim namjerama. Nakon toga, 15. VII.
1990., u nazonosti oko 250 osnivaa iz cijele Vojvodine, u Subotici je odrana osnivaka skuptina, izabrano je vodstvo stranke na elu s Belom Tonkoviem, a ubrzo je
stranka i registrirana 23. VIII. 1990.
Ubrzo su osnovane mjesne organizacije i podrunice u gotovo svakome mjestu u
Bakoj i Srijemu gdje ivi znatniji postotak Hrvata, uspostavljena je suradnja sa
strankama demokratske orijentacije u Srbiji i Hrvatskoj, pokrenuto je stranako
glasilo (Glas ravnice), osnovan je stranaki pomladak (Mlade DSHV-a), hrvatski
se jezik uvodi u slubenu uporabu u subotiku opinu... Poetkom 1990-ih vodstvo
stranke sudjelovalo je na svim konferencijama o bivoj Jugoslaviji u enevi, Bruxellesu, Den Haagu, na Mirovnoj konferenciji u Londonu 1992. i u radu Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji
(ICFY) OUN-a u enevi. Sve su aktivnosti pritom voene u veoma tekim uvjetima jer su od samog osnutka DSHV-a njegovi elnici i lanovi bili izloeni medijskim i fizikim napadima, zbog ega su
mnogi, osobito u Srijemu i jugozapadnoj
Bakoj, bili primorani napustiti Vojvodinu.
Tijekom 1993. i 1994. dio vodstva
stranke (prije svega iz Subotice) iselio se u
Hrvatsku, to je oslabilo kadrovske potencijale stranke, ali i naruilo stranaku homogenost. Sredinom 1990-ih dolazi do
nesuglasja unutar DSHV-a, pri emu je
jedno krilo, koje su inili uglavnom mlai
lanovi, smatralo da bi trebalo pristupiti
formiranju reprezentativnog tijela cijele
hrvatske zajednice u Vojvodini Hrvatskoga nacionalnog vijea, u kojem bi sudjelovali i Hrvati iz drugih politikih stranaka, dok je drugo krilo zadralo stajalite
da se formalno anacionalne i graanski
profilirane stranke ne bi trebale baviti pitanjem rjeavanja statusa Hrvata u Vojvodi-

ni. Poetkom 1997. u Subotici je osnovan

Forum hrvatskih institucija i organizacija u
Vojvodini (Forum HIOV) radi objedinjavanja djelovanja ostalih hrvatskih udruga
u Vojvodini i demonopolizacije DSHV-a u
zastupanju interesa vojvoanskih Hrvata
(osobito na planu kulture i informiranja te
redistribucije sredstava). Potkraj 1998. u
Subotici dio lanova i dunosnika DSHV-a,
okupljenih oko Foruma, formirao je novu politiku stranku Hrvatski narodni savez (HNS). Nakon smjene dugogodinjega
stranakog lidera Bele Tonkovia polovicom 2003. (od tada je predsjednik stranke
Petar Kunti), obje su se stranke ponovno
ujedinile u prvoj polovici 2004. pod prvotnim imenom Demokratski savez Hrvata u
Vojvodini. Nedugo nakon toga manji dio
nezadovoljnika osnovao je u Subotici Hrvatsko-bunjevako-okaku stranku.

Dom DSHV-a

Ostvareni izborni rezultati DSHV-a

ovisili su o mnogobrojnim imbenicima:
brojnosti, odnosno koncentriranosti hrvatskoga birakog tijela, stranake homogenosti, stupnja popularnosti stranke meu
hrvatskim stanovnitvom, objektivnosti izbornog procesa, koalicijskoga nastupa, postojanja drugih hrvatskih manjinskih stranaka, izbornog sustava (veinski ili razmjerni) i dr. Politiko sredite stranke, u
kojem je ostvarivala i najbolje izborne rezultate, ostala je Subotica. Na republikoj
je razini kandidat DSHV, kao zajedniki
kandidat koalicije nekoliko stranaka, jedini put osvojio zastupniko mjesto potkraj
1990. na prvim viestranakim izborima u
Srbiji, koji su odrani prema veinskome
sustavu; u skuptini Vojvodine u tri navrata uspio je izboriti jedno zastupniko mjesto (1996., 2000. uz jo 1 vijenika
27

DEMOKrAtSKI SAVEZ HrVAtA U VOJVODInI

HNS-a te 2004. u koaliciji); na opinskoj

razini imao je predstavnike u subotikoj
opini (1992. 13 vijenika, 1996. 3,
2000. 5 /uz jo 4 vijenika HNS-a/,
2004. 5 /prema razmjernome izbornom
sustavu/), u somborskoj opini (1992. 1,
1996. 1; 2004. 2) te apatinskoj opini
(2004. 1). Na temelju ostvarenih izbornih rezultata bio je meu strankama na vlasti (u Subotici, na pokrajinskoj razini od
2000.) ili meu oporbom (u vojvoanskoj
skuptini do 2000.). Zahvaljujui tomu to
je bio lan ujedinjene prodemokratske
oporbe (Demokratska opozicija Srbije
DOS), koja je sruila reim Slobodana Miloevia, u listopadu 2000. aktivnije sudjeluje u vlasti (skupa s HNS-om) do 2004.,
to je, uz tadanju dominantnu politiku
volju te inicijative drugih hrvatskih institucija i organizacija, imalo za rezultat da je
hrvatski jezik postao estim slubenim jezikom u AP Vojvodini, osnovana je Novinsko-izdavaka ustanova Hrvatska rije,
zapoeto je obrazovanje na hrvatskom jeziku (u subotikoj opini i u nekoliko okakih sela) i dr.

Ploa s grbom DSHV-a na

stranakom domu u Subotici

U poetku profiliran vie kao narodni

pokret, DSHV je s vremenom postao manjinska stranka narodnjake provenijencije, s osnovnim ciljem u inzistiranju na kolektivnim pravima i borbi za nacionalnu
ravnopravnost vojvoanskih Hrvata. Programska naela i djelovanje usmjeravani
su uvijek prema politikoj zbilji u Vojvodini i Srbiji, uz koritenje iskljuivo demokratskih metoda, pri emu je stranka zadrala samostalnost u zastupanju interesa
28

ovdanjega hrvatskog stanovnitva u odnosu na politike instancije u Zagrebu. U

politikoj borbi oslanjao se na koalicije s
najjaim madarskim strankama (Demokratska zajednica vojvoanskih Maara,
poslije Savez vojvoanskih Maara), vojvoanskim autonomistikim strankama
(Narodna seljaka stranka, Liga socijaldemokrata Vojvodine i dr.) te beogradskim
strankama demokratske orijentacije (Savez reformskih snaga, Demokratska stranka itd.). Za razliku od 1990-ih, u kojima je
jedan od vanijih ciljeva bila oporbenjaka
borba spram autokratskoga Miloevieva
reima, nakon njegova ruenja 2000. i djelomine demokratizacije drutva politiko
je okruje donekle izmijenilo osnovne fokuse stranake politike, koji se usmjeravaju na oivotvorenje proklamiranih manjinskih prava, zbog nastojanja vlasti da ih u
praksi ogranie ili ospore (npr. neposredna
parlamentarna zastupljenost manjina na
dravnoj razini).

Lit.: Tjedan Hrvata iz Vojvodine, Zagreb, 1998; T.

igmanov, Hrvati u Vojvodini danas traganje za
identitetom, Zagreb, 2006.

T. igmanov

DEMOKrAtSKI SAVEZ JUnIH

SLAVEnA krovna organizacija Hrvata,
Srba i Slovenaca u socijalistikom razdoblju u Madarskoj. Na II. kongresu Antifaistikoga fronta Junih Slavena, odranome u Aljmau (mad. Bcsalms) 5. X.
1946., ta je organizacija preimenovana u
Demokratski savez Junih Slavena, sa sjeditem u Budimpeti. U poetnom razdoblju Savez je najvie djelovao na polju
kolstva te se pri mjerodavnim tijelima izborio za otvaranje sedamdesetak osnovnih
i jedne srednje kole. U drugoj polovici
1948., na temelju izmiljenih optuaba,
nekoliko vodeih aktivista DSJS-a uhieno je i zatvoreno, a njegova je autonomija
ukinuta.
Prema statutu iz 1969. Savez je samostalna organizacija koja zastupa narodnosna ustavna prava i interese Hrvata, Srba i
Slovenaca u Madarskoj. Temeljni mu je
cilj da uva i razvija kulturne tradicije spomenutih narodnosti; potpomae prosvjetu,

a aktiviste na tom polju opskrbljuje metodikim i drugim izdanjima; potpomae

ostvarenje narodnosnih nastavno-odgojnih
zadaa prosvjetnih tijela; organizacijskom
djelatnou na politikome i kulturnom
polju, odnosno odgojiteljskim radom, potie pripadnike triju zajednica na sudjelovanje u izgradnji i jaanju poretka; prua im
pomo pri uporabi i uenju materinskog
jezika, podupire ih pri ouvanju i njegovanju njihove kulture. Funkciju glavnog tajnika obnaali su: Antun Rob 1946.-48.,
Andrija Hovan 1948.-52., Ivan Matec
1952.-57., Milan Ognjenovi 1957.-73.,
dr. Mio Mandi 1973.-81., uro urok
1982.-83., dr. Marin Mandi 1983.-90.
Unato estim nepovoljnim politikim
okolnostima, Savez je imao vanu ulogu
napose na kulturno-prosvjetnom polju: izdavanje tjednika, godinjaka, asopisa, pedesetak knjievnih i etnografskih izdanja,
organiziranje narodnosnih klubova, kulturnih skupina. Djelovao je do pada komunizma u Madarskoj 1990., kad su Hrvati, Srbi i Slovenci utemeljili posebne udruge.
Lit.: M. Mandi, Poglavlja uz kroniku DSJS-a. Iz
nae prolosti, 1, Budimpeta, 1979.

. Mandi

DESEAr, Josip (Santovo, 4. XII. 1893.

Bezdan, 20. VIII. 1950.), pedagog, kulturni djelatnik. Sin ratara Marina i Mande,
ro. Tucakov. kolovao se u Baji, gdje je
pohaao graansku i poljoprivrednu kolu.
Poslije Prvoga svjetskog rata bio je osnovnokolski uitelj u Baji do kolovoza 1921.,
u razdoblju kad je taj grad bio pod upravom vlasti Kraljevine SHS. Poslije je do
1934. bio je ravnatelj jedne subotike
osnovne kole, a obnaao je i dunost kolskog nadzornika. Bio je predsednik ogranka Seljake sloge u Ljutovu osnovanog 8.
II. 1927. god., preuzevi na sebe, unutar
ogranka, poduku nepismenih i pouavanje
u pjevanju. Kulturni rad svojih Santovana
podupirao je izdanjima na hrvatskom jeziku. Budui da ga je mjesna policija smatrala nepoudnim, preselio se u Bezdan te
je ondje radio kao uitelj do 1939. Nakon
toga otiao je u Hrvatsku, gdje je najprije u
zagorskom Domaincu radio kao uitelj, a
od 1941. kao doravnatelj jedne zagrebake

DESKA

kole. Godine 1944. postao je inovnikom

u Ministarstvu prosvjete NDH. Nakon
Drugoga svjetskog rata vratio se u Baku
te je neko vrijeme bio uitelj u Bezdanu, a
poslije je, sve do smrti, ivio kao umirovljenik u Somboru. Pokopan je u Bezdanu.
Imao je dvoje djece: Jozefinu (ro. u Baji
1920.) i Aleksandra (ro. u Subotici
1933.), koji je poslije postao misionar.

Izvori: Kazivanje santovake rodbine Josipa Deseara; Pismo Aleksandra Deseara, privatna zbirka . Mandia.
Lit.: K. Francikovi, Ogranak Seljake Sloge u
Ljutovu, Seljaka prosvjeta, br. 5, Zagreb, 1927.
. Mandi

DESKA (mad. Deszk), selo desetak kilometara jugoistono od Segedina, izmeu

rijeke Tise i Moria, u ongradskoj upaniji, 3238 st. (2001.). Dok meu madarskim autorima prevladava miljenje da je
selo ime dobilo po drvenim mostovima
(daskama mad. deszka), koji su na tome
esto poplavljenom podruju omoguivali
ulazak u selo, srpski autori i dio madarskih istraivaa skloniji su tvrdnji da ime
potjee od osobnog imena Desiderius (Desimir, Desko). Neki srpski autori vjerojatnom smatraju i legendu da je Deska bila
jedan od madarskih posjeda srpskog kralja Stefana Deanskoga, koji je ovamo doveo svoje seljake, kasnije kmetove, koje su
onda nazivali deanskima, a njihovo selo
Deska.
Iako je podruje oko dananje Deske
vjerojatno bilo naseljeno ve u XIV. st.,
ope je prihvaeno da prvi spomen naselja
potjee iz 1490. Turci su 1552. zauzeli Desku i okolna naselja, a prema turskim defterima, u naselju je tada bilo 20 kua, dok
su svi stanovnici bili Madari, osim Srbina
Damiana Maria (Marics). Turci su na to
podruje poeli naseljavati Srbe, ali su esto izlijevanje rijeka i turska vladavina
uzrokovali iseljavanje mjetana, a vjerojatno je i samo selo vie puta bilo uniteno i
obnovljeno tijekom XVI. i XVII. st.
Potkraj XVII. i poetkom XVIII. st. na
podruju uz Tisu i Mori osnovana je Vojna granica, u kojoj su u znatnoj mjeri slubovali Srbi, ali i Hrvati Dalmatini. Selo su
Poetkom 1740-ih godina naselili grania29

DESKA

ri razvojaene Pomorike vojne granice, a

pravi procvat doivjelo je 1746., kad su se
u njega doselili islueni graniari iz Segedina. Te je godine Deska, zajedno sa susjednim Sirigom (Szreg) i Sentivanom
(jszentivn), i slubeno proglaena selom. Meu tada doseljenim puanstvom
bilo je i Madara i Hrvata. Od 1742. do
1745. u Desku su se doselila 44 dotadanja
stanovnika Segedina kako bi se bavili poljodjelstvom na ovdanjim plodnim njivama, meu njima i Hrvati Ivan Heli,
Adam Pireki, Petar Pepi, Ivan Koki,
Mihael Rudi i Ivan Sirovica. Tijekom
iduih godina ovamo su se naselile i porodice Popi 1746., Kaji 1750. i Franjo 1770.
Za razliku od Segedina, gdje su se mjesni Hrvati nazivali Dalmatinima, u Deski
ih izvori biljee kao okce. Do podataka o
starosjediocima Hrvatima okcima dolazi
se na osnovi injenice da u Deski isprva
nije bilo katolike upe, nego samo pravoslavne, pa su katolici potpadali pod upu u
susjednom Sirigu, koja je tada jo razlikovala okce od Madara. Nakon doseljenja
u Desku dotadanji segedinski Dalmatini
biljee se kao okci (npr. Andrija Kaji
imao je nadimak Bunja ili Niko, to upuuje na njegovo bunjevako podrijetlo, ali
ga madarski izvori ipak svrstavaju meu
okce), ali kako su bili katolike vjeroispovijedi, usvojivi madarski jezik, brzo
su se asimilirali. Segedinske okce izvori
navode jo i kao katolike Race i pomadarene okce.

30

Deska (Deszk)

God. 1783. u mjestu je ivjela 881 osoba, od toga su njih 793 bile pravoslavne, a
samo 88 katolike vjeroispovijedi. Deska
je 1804. postala posjed obitelji Gerliczy,
koja je svoje obiteljsko ime poetkom
1740-ih godina i imetak stekla u Hrvatskoj
i Bosni kao Gerlichich, Grlii, a 1774.
Andrija Grlii (Antal Gerliczy) stekao je
barunski naslov u Austriji, dok je njegov
sin Ivan Grlii (Jnos Flix Gerlichich)
1777. dobio barunat i u Madarskoj. Njegov sin Franjo Grlii (1748.-1833.) kupio
je zemljite oko Deske i u njoj dao podignuti dvorac, a u njegovu dvoritu 1808. sagradio je kapelu posveenu sv. Ivanu Nepomuku. Obitelj se ondje samo povremeno
zadravala. Franjo Grlii ml. (1859.1914.) posebno je skrbio za imanje u Deski, dok je njegov sin Felix bio zadnji vlasnik posjeda, koji je 1928. godine prodao.
Posjed je tada podijeljen u parcele, a dvorac je kupila drava. U njemu je ureena
bolnica za plune bolesnike, po kojoj je
danas Deska najpoznatija.
Stanovnitvo iz razliitih etnikih skupina do revolucionarne 1848. ivjelo je u
mirnom suivotu, no Srbi su se tada okrenuli protiv Madara. Nakon boja u oblinjem Sirigu (mad. Szreg) Deska je 5.
VIII. 1849. potpuno izgorjela, ali je ubrzo
obnovljena. Srbi su do 1890. inili oko
70% stanovnitva sela. S poveanjem
udjela katolikog puanstva 1904. izgraena je u selu neogotika katolika crkva. U
popisu stanovnitva iz 1910. evidentan je
pad udjela srpskoga puanstva, ali je ono i
dalje inilo veinu, kao i 1920., kad je od
2377 stanovnika Srba bilo 1265, a Maara
1077. Nakon Prvoga svjetskog rata u mjestu je do 20. VIII. 1921. bila stacionirana
srpska vojska. Na vijest o sklapanju Trianonskog mira iz Deske i susjednih sela u
Beograd je polo izaslanstvo od dvadesetak lanova, koje je primio i srpski kralj
Aleksandar. Izaslanstvo mu je iznijelo elju da u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca ue i podruje do crte Tise i
Moria, no to je podruje Trianonskim
ugovorom ipak ostalo u Madarskoj. Nakon to se srpska vojska povukla na granice utvrene Trianonskim ugovorom, u Desku se vratila madarska vojska, a srpsko

se puanstvo poelo iseljavati u Baku i

Banat: do 1924. se iselilo 199, a 1924. jo
60 srpskih obitelji koje su optirale za Kraljevinu SHS. Deska je 1929. dobila samostalnu katoliku upu. God. 1941. popisano je 2823 stanovnika, od ega 2484 Maara, 295 Srba te jedan Hrvat i 5 Bunjevaca (popisani su zajedno). Prema posljednjem popisu u Deski je ivjelo 3180 stanovnika, od ega je udio Srba oko osam
posto. Hrvati (okci, Bunjevci) i danas
obitavaju u tome mjestu, ali su najveim
dijelom asimilirani.
Iako su se u Deski koristili i madarski
i rumunjski, najvei je dio mikrotoponima
srpski. Neki nazivi, primjerice a Antina
vetrenjaa ili Kajieva jaruga, upuuju
ipak i na to da su Hrvati ondje bili autohtono puanstvo. Porodice Popi (Ppity),
Kaji (Kity), Pipi (Pipicz), imi (Simicz, Simity), Franjo (Frny) i Szirovicza ostavile su traga u ovom naselju, iako
su danas sasvim madarizirane (neki Sirovice izjanjavaju se ili su se izjanjavali i
kao Srbi). Neke narodne pjesme, glazbeni
instrumenti (tamburice), ali i leksik koji se
ovdje rabi (grijota, vijati, grijati, sijati,
smijati se, gnjizdo, sikira, vidrica) pokazuju da se u mjestu nekad koristila i ikavica.
Lit.: Deszk trtnete s nprajza, ur. A. Hegyi,
Szeged Deszk, 1984.

L. Heka

DIDA (dijal.), 1. djed, oev ili majin

otac, ponegdje (Baki Monotor) oznaava
samo djeda s majine strane; 2. punac, tast,
enin otac; 3. stariji mukarac. Razliita
znaenja poznaju i narodne izreke (baba
umom, dida drumom u znaenju nesporazuma), zatim frazema (izgubio je kaiku
kod dide ne prima se u goste) i dr.
U obiteljskoj tradiciji bakih Bunjevaca, koja je do najnovijega doba bila naglaeno patrijarhalna, djed je, kao najstarija
muka osoba, uivao ugled i bio potovan
od ostalih lanova obitelji i porodice, to je
nalo odraza i u nekim obiajima.

Lit.: M. Pei, G. Balija, Renik bakih Bunjevaca, Novi Sad-Subotica, 1990; A. Sekuli, Rjenik
govora bakih Hrvata, Zagreb, 2005.
M. eremei

DIJALEKt

DIJALEKt, 1. nekodificiran jezini sustav nastao organskim jezinim razvojem.

Govornici se njime slue obino izvan formalnih situacija, za koje je pak tipina
uporaba standardnoga ili knjievnog jezika. U zajednicama na niem stupnju kulturnoga i gospodarskog razvoja najee
nema geografske i socijalne stratifikacije
jezika kakva je tipina za razvijena drutva
pa je dijalekt u njima nerijetko jedini idiom. S druge strane, u uvjetima modernog
drutva dijalekt se katkad rabi i u drutvenim skupinama i prigodama za koje je inae tipina uporaba knjievnog jezika, pri
emu je to obino motivirano nekim od
oblika lokal-patriotizma.
Povijesne prilike nesklone uvrivanju jake jezine i nacionalne svijesti te
specifian razvoj autoidentifikacije meu
Hrvatima u povijesnome ugarskom Podunavlju, napose Bunjevcima, uvjetovali su i
pojavu posebnog odnosa prema dijalektu i
knjievnom jeziku. Iskljuenost bakih
Bunjevaca iz procesa u kojima je moderni
hrvatski knjievni jezik nastajao i postupno stjecao sve veu drutvenu prihvaenost te dugotrajna nemogunost njegova
organiziranog pouavanja u kolama utjecali su na to da ga meu njima prihvati samo uska kulturna elita, dok je njegovo irenje u druge drutvene skupine sve donedavna bilo gotovo nemogue. Zbog toga
su se, u kontekstu opeg procesa slabljenja
uloge dijalekata u modernom drutvu, baki Bunjevci postupno sve vie sluili jezicima koji su u sredinama u kojima ive dominantni te je jezina situacija u toj zajednici danas razmjerno sloena. Drutveno
stimulirana uporaba madarskoga, odnosno srpskoga knjievnog jezika utjecala je
na to da ih mlae generacije u sve veem
broju ponu percipirati kao jezike koji najvie odgovaraju njihovim komunikacijskim potrebama, dok su lokalni dijalekt i
hrvatski knjievni jezik u znatno nepovoljnijem poloaju. Ipak, odreeni pozitivni
trendovi mogu se zamijetiti i u vezi s njihovim statusom hrvatski se knjievni jezik naime od 2002. pouava u kolama i
sve je jae zastupljen u lokalnim medijima, a dijalekt dobiva nove impulse u mno31

DIJALEKt

gobrojnim maraju u openani fe sta ci ja ma

cionalnoj kultuposveenima lori te stvaranje
kalnomu kulturna dijalektu odanom naslijeu.
biru kao osvijeten knjievni
2. u hrvatskopostupak, a iz
me dijalektolote ma ti zi ra nog
kom nazivlju
svijeta dijalekpojam dijalekt
talne zajednice
poprimio
je
u svijet svojih
specifino znaenje te je tako
tekstova biraju
kao znanstveni
ponajprije one
termin hijerarelemente koji
hijski podreen
su razumljivi i
pojmu narjeje
relevantni i iz svako od triju
van te zajednihrvatskih narce. U povijesti
jeja (akavhrvatske knjievDijalekti tokavskog narjeja u Hrvatskoj i BiH
sko, kajkavsko
nosti dijalektalte u Hrvata u junoj Madarskoj i u Bakoj
i to kav sko)
na se knjievmoe se naime podijeliti na dijalekte, a oni nost javlja tijekom 1920-ih i 1930-ih, u
pak dalje na poddijalekte i mjesne govore. vrijeme kad hrvatska kulturna elita, razoPrimjerice, meu dvadesetak dijalekata arana posljedicama politikog ujedinjatokavskoga narjeja pripadaju i novoto- vanja Junih Slavena, iznova reflektira one
kavski ili mlai ikavski dijalekt (kojim go- slojeve hrvatskih kulturnih tradicija koji su
vore baki Bunjevci) te slavonski dijalekt bili potisnuti kako bi ujedinjenje s juno(kojim govore baki i baranjski okci). slavenskom braom bilo potpunije i lakNovotokavski ikavski dijalekt dijeli se e. Iako se pod dijalektalnom knjievnou
pak dalje na takavski i akavski poddija- razumijevaju ponajprije kajkavski (npr. M.
lekt te na bake, hercegovake i dalmatin- Krlea, F. Galovi) i akavski tekstovi
ske mjesne govore.
(npr. V. Nazor), dok se nenovotokavski i
Lit.: R. Katii, Knjievni jezik, Jezik XVII, 4, novotokavski ikavski knjievni tekstovi
Zagreb, 1970; R. Katii, Identitet jezika, Suvre- ee svrstavaju u regionalnu knjievnost
mena lingvistika V-VI, Zagreb, 1972; J. Lisac, Hr- ili se uporaba nestandardnih jezinih sredvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori tokavskog narjeja i hrvatski govori torlakog stava u njima svodi na stilizaciju, u korpus
hrvatske dijalektalne knjievnosti s punim
narjeja, Zagreb, 2003.
P. Vukovi se pravom mogu ubrojiti i pojedini tekstovi na bunjevakoj ikavici, ponajprije poetDIJALEKtALnA KnJIEVnOSt, spe- ske zbirke Natpivavanja Ivana Pania,
cifian tip knjievnosti, najee poezije, Ri fali Vojislava Sekelja (vjerojatno najpisan dijalektom u vrijeme nakon formira- bolja zbirka u suvremenoj knjievnosti
nja normiranoga knjievnog jezika. Za vojvoanskih Hrvata) i Avake godine Mirazliku od regionalne, puke ili folklorne lovana Mikovia. Te su zbirke naime objaknjievnosti, koja je duboko proeta men- vili afirmirani pjesnici koji su prije njih pitalitetom dijalektalne zajednice te nie bez sali samo knjievnim jezikom (Sekelj hrizravnog odnosa prema openacionalnomu vatskim, Pani i Mikovi srpskim) te se
knjievnom jeziku i openacionalnoj kul- njihovo utjecanje dijalektu i istraivanje
turi, dijalektalna knjievnost nastaje iz pe- njegovih uvelike zaboravljenih izraajnih
ra individualiziranih autora koji participi- mogunosti nadaje kao osvijeten postu32

pak u izgradnji knjievnog teksta, a ne kao

naivni izraz lokalnog mentaliteta. S prototipovima hrvatske dijalektalne knjievnosti povezuje ih pritom i injenica da su sve
tri objavljene u povijesnim trenucima kad
se u nacionalnoj zajednici u kojoj su nastale naglasak pomicao na tematizaciju vlastite samobitnosti: Panieva poetkom
proljearskih 1970-ih, a Sekeljova i Mikovieva u vrijeme hrvatske emancipacije
iz junoslavenske zajednice poetkom
1990-ih. Takav je kontekst zacijelo pridonio okretanju sve trojice pjesnika korijenima, pri emu je znakovito da i Pani i Mikovi nakon svojih dijalektalnih zbirki poinju pisati hrvatskim knjievnim jezikom.
U novije doba meu bunjevakim Hrvatima u Bakoj kao dijalektalni se pjesnik
afirmira i Tomislav igmanov.

V. Sekelj, Ri fali,
Subotica-Rijeka, 1991.

Lit.: A. Barac, Regionalizam u knjievnosti, Hrvatsko kolo, 17, Zagreb, 1936; D. Brozovi, O
uvjetima za nastanak i razvoj dijalektalne poezije,
Hrvatsko kolo, 7-8, Zagreb, 1952; I. Frange, Poloaj dijalekta u hrvatskoj knjievnosti, Dometi, 9,
Zagreb, 1970; A. Flaker, Dijalekt kao osporavanje, Dometi, 3-4, Zagreb, 1972; P. Vukovi, Tri
povratka u jedan svijet (o tri knjige suvremene
ikavske poezije u Bakoj). Diplomski rad obranjen
1999. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
P. Vukovi

DIJASPOrA (gr. diaspor: rasprenost),

raseljeni pripadnici naroda ili vjerske skupine nastanjeni izvan svoje postojbine.
Iako je bitna znaajka dijaspore elja njezinih pripadnika da ouvaju svoju kulturu,
vjeru, tradiciju i obiaje, dio ih se ipak uvijek asimilira, obino bre u onim zemljama primitka u kojima su domicilna kultura
i religija blie. Na asimilacijske procese

DIJASPOrA

utjee stupanj demokratinosti institucija

zemlje primitka, pri emu demokratski sustav nije nuno asimilacijska brana, a ujedno i veliina i kompaktnost dijaspore, jer
su manje i izolirane zajednice sklonije nestajanju. Izostanak represije i asimilacijske
politike u domicilnoj dravi te skrb matine zemlje imaju pritom vanu ulogu. U
prolosti su zemlje primitka imale promjenljiv i proturjean odnos prema dijaspori, dok danas nacionalna zakonodavstva i meunarodno pravo u pravilu podupiru suivot razliitih skupina.
Iako se u hrvatskoj znanstvenoj i strunoj terminologiji kao oznaka opisane pojave uvrijeio naziv iseljenitvo, njegovo je
znaenje ipak razliito. Pojam iseljenitvo
naime ulazi u okvir najirega znaenja dijaspore i odnosi se ponajprije na hrvatsku
emigraciju u prekooceanske te u gospodarski razvijene zemlje zapadne Europe, koja
se iseljavala iz ekonomskih i politikih
razloga potkraj XIX. i tijekom XX. stoljea.
Pod pojmom dijaspora u suvremenoj
se hrvatskoj uporabi podrazumijeva stanovnitvo koje se s hrvatskoga dravnoga
i etnikog prostora iseljavalo uglavnom od
XV. do XVIII. st., i to u vie selidbenih valova i u vie smjerova: na Apeninski poluotok (dananja Italija), na dio prostora
srednje Europe (dananja Austrija, Madarska, Slovaka, eka i pokrajina Vojvodina) te u smjeru istoka na podruja u
dananjoj Rumunjskoj. Hrvatsko se stanovnitvo selilo zbog turskih ekspanzivnih
ratova i zauzimanja dotadanjih hrvatskih
etnikih prostora, a osnovni privlani imbenik u zemljama srednje i istone Europe
bila je nenaseljenost i akutni nedostatak
radne snage. Na Kosovo su se Hrvati naseljavali i prije, od XIII. st., osnivajui dubrovake i kotorske rudarske i trgovake
kolonije.
U Italiji hrvatsku dijasporu ine moliki Hrvati, koji su se odrali jo samo u tri
sela u pokrajini Molise: Aquaviva Collecroce (hrv. iva Voda Kru), San Felice del
Molise (hrv. Stifili ili Fili) i Montemitro
(hrv. Mundimitar). U dananjoj istonoj
Austriji i zapadnoj Madarskoj nastanjeni
su gradianski Hrvati, a u Madarskoj i33

DIJASPOrA

ve i druge hrvatske etnike skupine, poput

pomurskih, baranjskih i bakih Hrvata.
Oni se esto susreu i pod drugim imenima
(Bonjaci, Dalmatinci, Bunjevci, okci,
Raci i dr.), koja su im u mnogim sluajevima nadjenuli pripadnici drugih etnikih
skupina u pogrdnu znaenju, a neka su se
od njih odrala do danas (Bunjevci, okci). Na podruju eke, u povijesnoj pokrajini Moravskoj, Hrvati su se odrali u
svega tri sela (Jeviovka, Dobro Polje i
Nova Prerava). U Slovakoj su Hrvati naseljavali tri podruja (Zhorie, Pridunavlje
s Bratislavom, Mali Karpati), a njihovi potomci danas ive jo samo u etiri sela
(unovo, Jarovce, Devinsko Novo Selo i
Hrvatski Grob). U Rumunjskoj ive karaevski Hrvati (Kraovani), okci i Pokupci. Ta se dijaspora obino naziva starom
hrvatskom dijasporom.
Za razliku od nje, novom se hrvatskom
dijasporom smatraju Hrvati koji su poetkom 1990-ih, nakon raspada Jugoslavije i
proglaenja samostalne hrvatske drave,
ostali izvan
granica Republike Hrvatske u bivim jugoslavenskim republikama i
po kra ji na ma: u Srbiji,
gdje ih najvei broj ivi na podruju Vojvodine, na Kosovu, u Boki kotorskoj,
Sloveniji,
Ma ke do ni ji
te Bosni i
Hercegovini.

Lit.: Katolika
crkva i Hrvati
izvan Domovine,
Zagreb,
1980; Leksikon
migracijskoga
i et nikoga

34

nazivlja, Zagreb, 1998; J. Grbi, Hrvatska dijaspora i iseljenitvo, Zagreb, b.g.

S. Bai

DIKICA (lat. Xanthium Spinosum L.),

jednogodinja korovska biljka, u narodu
poznata i kao
boca trnovita,
svinjarica, bijeli
trn i sl. Stablo joj
je visoko 15-80
cm, uspravno je,
razgranato, ukastozelene boje, obraslo svijetloutim trodijelDikica
nim trnovima.
Listovi su joj tamnozeleni, obrasli slabim i
prileglim dlaicama. Cvjetovi su razdvojenih spolova, skupljeni u posebne glaviaste cvasti ute boje. Cvate od srpnja do rujna. Omota ploda obavijen je savijenim
bodljama.
Dikica raste preteito na neobraenim i
zaputenim terenima, a samo se iznimno
moe sresti
i u zajednicama kulturnih biljaka kao
korov. Nekad je rasla
i na salaima, koji su
imali velika dvorita
i uz koje su
bile povrine obrasle
travom (ledine). Dikica se kadtouzgajala
uz ogradu
kako
bi
spri je i la
perad da izlazi iz dvorita.

Prostorni razmjetaj Hrvata u poetku 1990-ih

M. Ostrogonac

DILEtAntSKA KAZALInA DrUInA .LUCIJA, neformalna skupina mladih koji su tijekom 1980-ih djelovali kao
sekcija pri tadanjem Kulturno-umjetnikom drutvu Matija Gubec u Tavankutu.
Isprva su osnovali Amaterski ekran, tj.
filmsku sekciju Drutva, u sklopu koje su
prireivali filmske veeri i prikazivali
amaterske filmove, a nakon vie od 15 godina organizirali su i pravo kino u mjesnom Domu kulture. Na prijedlog Pere
igmanova, 13. prosinca 1981., na dan sv.
Lucije, ime sekcije promijenjeno je u
....LUCIJA. S etiri izostavljena slova, to
je ime upuivalo istodobno na imenicu revolucija te na aktualne nedostatke i nedovrenost njihova projekta.
Sredinom 1980-ih skupina je proirila
djelatnost te su njezini lanovi poeli snimati vlastite kratke igrane, dokumentarne i
animirane filmove, a vie od tri godine
ureivali su i Pink fotonovine na oglasnoj
ploi Doma kulture u Tavankutu. Svojim
su duhovitim, ali i kritikim napisima pridobili simpatije mjetana, no pobudili su i
reakcije mjesnih dunosnika, koji su cenzurirali sadraje pojedinih tekstova, pa i
fotografije. Nad nekolicinom je lanova
skupine Sluba dravne sigurnosti ak povela istragu nakon to su 1987. objavili boinu estitku, a kao politiki sumnjivima
i nepodobnima, bilo im je prijeeno djelovanje u mjesnoj omladinskoj organizaciji.
Nakon to je skupina potkraj 1980-ih
poela pripremati kazaline predstave,
imenu ....LUCIJA dodan je i pridjevak diletantska kazalina druina. Na bunjevakoj ikavici uspjeno su izveli predstavu
Branislava Nuia Sumnjivo lice te predstave Duana Kovaevia Radovan III. i
Balkanski pijun, s kojima su osvojili nekoliko nagrada na opinskoj smotri kazalinih amatera. Nakon desetak godina druina je prestala djelovati kad su lanovi koji
su inili njezinu jezgru otili na studij u
Novi Sad i Zagreb.
Lit.: N. Zeli, Protiv zaborava : Hrvatsko kulturno-prosvjetno drutvo Matija Gubec Tavankut,
Zagreb, 2000; www.matijagubec.org.yu.
B. Itvani

DISnOtOr

DILJAK, djeja igra u Bunjevaca. Skupina djece meu sobom najprije bira tko e
dijeliti diljak, a tko e biti pogaa.
Odrede ujedno to e biti diljak malen
predmet koji moe stati u sklopljene dlanove, a da se pritom ne vidi. Sva djeca nakon toga sklope dlanove, a onaj tko dijeli
diljak, idui od jednoga do drugoga, kriomice ga daje nekomu od igraa. Kada
djelitelj obie sve sudionike, pogaa,
koji je dotada stajao sa strane i promatrao
djelitelja, pogaa kod koga je diljak.
Ako je pogaa promaio, to jest polupo lonac, igra poinje iz poetka i traje
sve dok pogaa ne pronae kod koga
se nalazi skriveni predmet. Ako odmah pogodi kod koga je diljak, tada se obavlja
zamjena: pogaa odlazi u skupinu igraa, a onaj kod kojega je predmet pronaen
biva pogaa sve dok sam ne pronae
kod koga je diljak skriven.
Lit.: M. Pei, G. Balija, Renik bakih Bunjevaca, Subotica-Novi Sad, 1991; A. Sekuli, Rjenik
govora bakih Hrvata, Zagreb, 2005.
P. Skenderovi

DInDO EALJ nOSI, djeja igra u

Bunjevaca. Jedno je od djece dindo, a
ostala se hvataju u kolo. Dindo ide oko
kola u smjeru suprotnome od onoga u kojem se kolo kree, dok ostala djeca pjevaju: Dindo ealj nosi / da ga Jao prosi. /
Jao s odgovara: Ne karaj me, majko, /
priekaj me, majko / da protiram zrno /
kroz Lukino grlo / Alom padalom!. Dijete ije se ime spomene mora se okrenuti za
180 stupnjeva i nastaviti igru kreui se u
kolu suprotno od ostalih. Kad se sva djeca
okrenu prema van, igra poinje iz poetka.
Lit.: A. Sekuli, Baki Hrvati, Zagreb, 1991.

P. Skenderovi

DISnOtOr (mad. diszn: svinja; tor:

rtva), u bakih Bunjevaca naziv za svinjokolju. U salaara se klanje ranjenika
(tovnih svinja) tradicionalno obavlja u sijenju i okuplja cijelu obitelj, pri emu se
nain njegova izvoenja s vremenom prilagoivao novim mogunostima (uporaba
plina zamijenila je paljenje slamom i vruu vodu i sl.). Osim to je imao izravnu go35

DISnOtOr

spodarsku vanost s obzirom na osiguravanje hrane za dulje razdoblje, disnotor je

bio praen mnogobrojnim obiajima, esto
gotovo ritualno strukturiranima.
Disnotori su obino prethodili prelima (obiteljskim okupljanjima) i s njima
se svrstavaju u pokladne obiaje, vezane
za razdoblje od Tri kralja do iste srijede.
Uz prelo, disnotor je bio jedan od najvanijih svjetovnih dogaaja na salaima u
zimskim mjesecima.
Lit.: M. Mandi, Nekadanji svinjokolj u avolju,
Etnografija junih Slavena u Maarskoj, 4/1982,
Budimpeta.; A. Sekuli, Baki Bunjevci i okci,
Zagreb, 1990.
B. Jaramazovi

DIVAn-KLUB, kulturno-prosvjetna udru ga sa sje di tem u Alj ma u (mad.

Bcsalms), kadto se spominje i pod nazivom Bunjevaki divan-klub. Utemeljili su
ga 8. I. 1972. Joso Bende, Joso Devi, Ivan
Horvat, Antun Kubatov, Marko Markulin,
Stipan Mato, Stipan Miljaki, Joso Petrekani, Adam Prikidanovi i Mio Rudi.
Od njegova utemeljenja do 2001. predsjednik mu je bio Marko Markulin. Na polju njegovanja i ouvanja materinske rijei, obiaja i svekolike kulturne batine te
buenja i snaenja nacionalne samobitnosti bunjevakih Hrvata, Divan-klub je pridonio bogaenju kulturnog ivota grada
Aljmaa i okolnih naselja. Sve je vrijeme
svojeg djelovanja predstavljao i zastupao
interese bunjevakih Hrvata u Aljmau te
poticao ostvarivanje odluka gradske i mjesne hrvatske manjinske samouprave od
njezina utemeljenja 1992. Sudjelovao je u
organiziranju tradicionalnih priredaba: Veliko bunjevako prelo, Dan ena, Spomendani Miroljuba Ante Evetovia i biskupa
Ivana Antunovia, Hrvatski dan i Dani hrvatskoga jezika. Organizirao je izlobe i
putovanja u Hrvatsku, a najvei dogaaj u
ivotu Kluba bila je proslava 300. obljetnice doselidbe bunjevakih Hrvata, prireena 1987. Radi boljeg upoznavanja i njegovanja povijesne i kulturne batine bunjevakih Hrvata redovito je organizirao
klupska predavanja. Djelovao je na zbliavanju hrvatskoga i madarskog naroda, su36

raivao je s hrvatskim udrugama u Bakoj

i Peuhu, a zasluan je i za uspostavu prijateljske suradnje grada Aljmaa s Bizovcem 1994. Pokrenuo je tamburaki orkestar, utemeljio plesnu skupinu, a 2005. dodijeljeno mu je odlije Za nacionalne manjine Bako-kikunske upanije. Sljednicom Divan-kluba, koji nije bio registriran,
15. X. 2005. postala je Neprofitna udruga
aljmakih bunjevakih Hrvata na elu s
Valerijom Petrekani Kosz.

Lit.: S. Balatinac, upanijska nagrada aljmakom

Divan-klubu, Hrvatski glasnik, Budimpeta, br.
37/2006.
. Mandi

DIVEr (dijal.), djever, oznaka za srodniki status mueva brata, u nekim bunjevakim i okakim mjestima ima ulogu svatovskog asnika. U pravilu se za tu ulogu
bira mladoenjin brat, a ako ga mladoenja
nema, ponegdje u bunjevakim naseljima
u okolici Sombora moe se izabrati i njegov brati. Samo u Josiima spominje se
mogunost da kao djever bude izabran i
sestrin mu.

Diver (u sredini) u okakim svatovima

Primarna je djeverova uloga u svadbenim obiajima uvanje i zatita nevjeste,

koja je izrazitije zastupljena na prostorima
ostalih bunjevakih ogranaka (Primorje,
Lika, dalmatinsko zalee, zapadna Bosna,
Hercegovina) i u drugim hrvatskim krajevima nego u samih podunavskih Bunjevaca. Ta je njegova uloga potvrena samo na
pojedinim lokalitetima: u Erinu u okolici
Budimpete i u Mateviu i Bikiu u okolici Baje u Madarskoj, u Vojvodini samo u
Matariima kod Sombora, dok u subotikih Bunjevaca tu njegovu ulogu spominju

tek rijetki stariji izvori. U Matariima djever jo ima i ulogu zabavljaa svatova, dok
ulogu predvodnika svatova ima meu Bunjevcima u iroj okolici Sombora. Karakteristina djeverova uloga u Bunjevaca iz
somborskoga kraja jest i poziva svatova
(u nekim lokalitetima u toj ulozi naziva se
i fifer). Djever poziva samo uzvanike s
mladoenjine strane, dok se nevjestini svatovi pozivaju na drukiji nain. U Tavankutu je diver isto to i mustulundija (mastalundija) u ulozi pozivaa svatova. U
bakih okaca njegova je uloga da poziva
rodbinu u svatove te prati nevjestu na vjenanje.
Djever kao mladoenjin brat (ne i svatovski asnik) ima neke dunosti u svadbenim obiajima i u nekim mjestima u okolici Subotice (Tavankut, ednik), meu bakim okcima (potvreno samo u Beregu)
te u nekim lokalitetima u okolici Budimpete u okviru svoje ope asnike uloge.
U Beregu i Monotoru njegov je glavni atribut u prolosti bio prega kecelja
ili otarak (runik opasan sprijeda), koji mu
daruje mladenka te ga nosi privezana sprijeda kao kecelju, dok na reveru kaputa ima
privrenu veliku granu rumarina okienu bijelim vrpcama. Danas mu se preko
grudi obino vezuje bijelo platno za muku
koulju. U Beregu i mladenka ima svojeg
divera, koji se po boji vrpca na koulji razlikuje od mladoenjina. U Plavni djever
biva kumov sin, a njegov su svatovski atribut uture za koje su privezani runici.

Lit.: M. Radiev, okaki svadbeni obiaji u Bakom Briegu, Klasje naih ravni, 1, Zagreb, 1943;
M. erneli, Uloge i nazivi odabranih svatova u
Bunjevaca, Zagreb, 1991; M. Bosi, enidbeni
obiaji okaca Hrvata u Bakoj, Novi Sad, 1992.
M. erneli

DIVOJA, djeja igra u Bunjevaca. Desetak djece poreda se u dva reda meusobno
razmaknuta 4-5 koraka. Drei se za ruke,
pjevaju naizmjence po jedan stih kratke
pjesme (Imate li divoja, divoja? / Mi imamo divoja, divoja! / Dajte nam po jednu,
po jednu! / Mi ne damo nijednu, nijednu!/
A mi emo na silu, na silu! / Sila Boga ne
moli, ne moli!), nakon ega se jedan red

DOBrI PAStIr

zatrava prema drugomu te se pokuava

probiti izmeu njihovih spojenih ruku.
Ako u tome uspiju, jednog igraa iz protivnikog reda vode u svoj, u suprotnome jedan njihov lan ostaje kod protivnika. Nakon toga mijenjaju se uloge, a igra traje
sve dok jednom redu ne ponestane igraa.

Lit.: I. Pri, Bunjevake puke sigre, Subotika

Danica (nova) : Kalendar za 1997. godinu, Subotica, 1996.
P. Skenderovi

DIVOJAKO KAtOLIKO DrUtVO Katoliko divojako drutvo

DIVOJAKO KOLO, bunjevaki narodni ples. Pleu ga djevojke u kolu klasinog

tipa, pri emu su im ruke prekriene iza lea. Kolo se pri izvoenju giba u lijevu
stranu. Postoje dva plesna uzorka, od kojih
je jedan osmodijelni s novim nainom iskvrcavanja, a drugi etverodijelni sa starim nainom. Melodijski je divojako kolo
jednako subotikomu, no subotiko je kolo mjeovite naravi.

Divojako kolo

Lit.: A. Ivanan, Narodni plesni obiaji Hrvata

Bunjevaca, u: N. Zeli, Protiv zaborava, Zagreb,
2000.

DJEVEr Diver

Lj. Vukovi

DOBrI PAStIr, hrvatski katoliki kalendar-godinjak. Izlazio u Sarajevu

1951.-92., a izdavali su ga franjevci provincije Bosne Srebrene. Formalni utemeljitelj i osniva bilo je vlastima blisko
Udruenje katolikih sveenika Narodne
Republike Bosne i Hercegovine, a posljednjih je godina izdava postala sama redak37

DOBrI PAStIr

cija. Dugo godina sloboda sadraja bila je

ograniena i svedena uglavnom na saetak
kranskih istina i uputa za praktini vjerski ivot te na popularna i pouna tiva za
puk. Do 1970-ih i ponovnog pokretanja
kalendara Subotika Danica itali su ga i
hrvatski katolici u Bakoj, gdje su ga irili
franjevci.
Lit.: Opi religijski leksikon, Zagreb, 2002; Dobri
Pastir, Sarajevo, 1951-1992; www.bosnasrebrena.ba
J. tefkovi

DOBrOtVOrnA ZAJEDnICA AMOR

VINCIT (lat. amor vincit: ljubav
pobjeuje) humanitarna udruga ljubav
pobjeuje. Osnovana je u Subotici poetkom 1993. na poticaj vodstva Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, a njezin
se rad nastavlja na tradiciju Dobrotvorne
zajednice Bunjevaka, Katolikoga divojakog drutva i Katolikoga momakog
drutva, koji su djelovali prije Drugoga
svjetskog rata. lanstvo Zajednice ine
uglavnom ene razliitih profesija, pri emu prevladavaju lijenice, prosvjetne i socijalne djelatnice te odvjetnice.
Temeljna joj je svrha pruanje humanitarne pomoi siromanima i drugim potrebitima, prije svega pripadnicima hrvatske
zajednice u Vojvodini. Posebno intenzivno
djelovala je nakon samog osnutka, kad je,
zbog rata, velik
dio stanovnitva
Vojvodine naglo
osiromaio, a dio
je Hrvata, napose
srijemskih, prognan i izbjegao, to
je neposredno potaknulo njezino
osnivanje. Glavna
djelatnost stotinjak lanova i volontera bila je zato
u poetku nabava,
prikupljanje i raspodjela
hrane,
odjea, obue, liAmblem Dobrotvorne jekova, ogrjeva,
zajednice Amor vincit kolske opreme i
38

sl. te pruanje pravne pomoi i smjetaja

prognanim srijemskim Hrvatima. Osim na
teritoriju subotike opine, preko ogranka
u Petrovaradinu djelovala je i u Novom
Sadu te Srijemu. Financijsku potporu i potreptine osiguravali su dijelom imuniji
vojvoanski Hrvati, ali najvei su donatori
bile velike meunarodne humanitarne organizacije (npr. Crveni kri Njemake). U
dva je navrata Zajednica svoju pomo, ponajprije prehrambene proizvode, upuivala
i kosovskim Hrvatima u Janjevu.
Od kraja 1990-ih opseg djelovanja Zajednice znatno je smanjen. Rad je ogranien na prikupljanje odjee i kolskog pribora za siromane obitelji te donacije potrebitima za Uskrs i Boi. Dosadanje su
predsjednice bile Ana Kopunovi (1957.1996.) i Rua Crnkovi.

Lit.: A. Kopunovi, Dobrotvorna zajednica

Amor Vincit Subotica, Tjedan Hrvata iz Vojvodine, Zagreb, 1998; Govor predsjednice Skuptine Jelene Borkovi na sveanoj Skuptini u povodu obiljeavanja 10. obljetnice Zajednice, Arhiva Dobrotvorne zajednice Amor vincit.
T. igmanov

DOBrOtVOrnA ZADrUGA BUnJEVKI, dobrotvorna organizacija somborskih

Bunjevaka osnovana 1924. Utemeljena je
zauzimanjem lanica Bunjevakoga kola,
a za prvu predsjednicu izabrana je Julija
Bonjak. Zadruga nije imala svoje prostorije, ve je djelovala u prostorijama Bunjevakoga kola, u sklopu kojega je djelovala
kao jedna od njegovih sekcija. Svrha joj je
bila pomaganje siromanima u hrani, odjei i novanim prilozima. Sredstva za djelovanje osiguravana su veinom dobrovoljnim prilozima lanova Bunjevakoga kola,
od godinjih lanarina Drutva i prihoda
ostvarenih odravanjem kazalinih predstava i zabava. Na djelovanje Zadruge i
njezinu materijalnu osnovicu negativno e
utjecati odvajanje veeg broja nezadovoljnih lanova Bunjevakoga kola u Hrvatsko
kulturno drutvo Miroljub sredinom 1930ih godina U novo drutvo prele su i mnoge lanice Dobrotvorne zadruge Bunjevki,
na elu s predsjednicom, koje su 7. XI.
1937. pri Miroljubu osnovale sekciju

DOBrOtVOrnA ZAJEDnICA BUnJEVAKA

Dobrotvorna zajednica Bunjevaka Hrvatica. Nerijetko je izmeu dvije Zajednice

(pri Bunjevakom kolu i pri Miroljubu) dolazilo i do otvorenih sukoba.
Tijekom Drugoga svjetskog rata zadruga je nastavila svoje djelovanje pomaui
obiteljima lanova Bunjevakoga kola koji su bili pozvani u honvde (madarske
domobrane). Ipak, materijalna mo zadruge bit e bitno smanjena zbog ratnih prilika u kojima e njezino djelovanje sve vie
odumirati. Nakon ujedinjenja Bunjevakoga kola i Hrvatskoga prosvjetnog drutva
Miroljub 1945. Zadruga je prestala djelovati kao posebna organizacija.
Izvori: Arhiva HKUD Vladimir Nazor: spis o
istupanju iz Bunjevakog kola od 6. IV. 1937; Zapisnik Upravnog odnora od 7. XI 1937.
Lit.: P. Peki, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,
1929; Danica, br. 5, 6, 11, Sombor, 1934; Glas naroda, br. 11, Sombor, 1938; M. Beljanski, Sombor
i bunjevaki nacionalni preporod (1870-1945.),
Sombor, 1971.
M. Bara

DOBrOtVOrnA ZAJEDnICA BUnJEVAKA, karitativna udruga subotike

enske mladei. Osnovana je poslije Prvoga svjetskog rata. Ubrzo nakon ulaska srpske vojske u Suboticu 13. XI. 1918. poelo je karitativno djelovanje bunjevakih
djevojaka, koje su pruale pomo oboljelim i ranjenim srpskim vojnicima. U tom
razdoblju Bunjevke su usko suraivale sa
Srpkinjama, a prvi zajedniki sastanak
odran je 5. XII. 1918. u organizaciji Mice
Radi, Olge Stankovi i Mande Kunti.
Zajedniko djelovanje Bunjevaka i Srpkinja poticano je i na stranicama subotikog
Nevena, a bilo je formalizirano kao enska
sekcija Omladinskoga drutva Jugoslavija.
Iako je na slubenom peatu Zajednice
upisana 1918. godina, samostalno je djelovalo tek od 1919. U pismu koje su predsjednik Omladinskog drutva Jugoslavije
Petar Zveki i inicijatorica osnivanja bunjevakoga enskog drutva Kata Pri 1.
III. 1919. uputili subotikomu velikom upanu i gradonaelniku Stipanu Matijeviu
istie se da novo ensko drutvo ima svrhu

potpomagati i prosvjeivati kolsku mlade radi podizanja zaputene narodne svijesti. Isprva je upravitelj Dobrotvorne zajednice Bunjevaka bio Ilija Kujundi, a
nakon njega Blako Raji. U meurau se
Zajednica, osim na prosvjeivanje enske

Peat Dobrotvorne zajednice

Bunjevaka

mladei, usmjerila i na karitativni rad s

djecom, pa je svake godine na Djeji dan
organizirala velike humanitarne zabave na
kojima su prikupljani prilozi za pomo nezbrinutoj i siromanoj djeci. Zajednica je
sline priredbe i kune zabave organizirala
i prigodom katolikih blagdana, napose na
Duhove, a lanice su, skupa s Katolikim
divojakim drutvom, aktivno sudjelovale
i u organizaciji crkveno-pukih sveanosti.
Za svoju nebesku zatitnicu Zajednica je
izabrala sv. Janju s Isusom u naruju, iji
se lik nalazio i na slubenom peatu. Prva
predsjednica bila je Kata Pri, nakon nje
Manda SudareviDuli (supruga dr. Franje Sudarevia), a do kraja Drugoga svjetskog rata Manda arevi. U Dobrotvornu
zajednicu Bunjevaka 1927. bilo je ulanjeno vie od 700 djevojaka i ena (1933.
620) te je to bila jedna od najmasovnijih
meuratnih bunjevakih organizacija. Za
vrijeme Drugoga svjetskog rata lanice
Zajednice skrbile su za ljude na prisilnom
radu, a posebnu pozornost pokazale su
prema kolonistima i dobrovoljcima koji su
bili zatoeni kod stare bolnice u Subotici.
Prestala je djelovati poslije Drugoga svjetskog rata.

Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:47, II.

27/1919, IV 3471/1932, IV 3163/1933, IV
6122/1938.

39

DOBrOtVOrnA ZAJEDnICA BUnJEVAKA

Lit.: Neven, br. 13, 16, Subotica, 5. XII. 1918; M.
Kneevi, O Bunjevcima, Subotica, 1927; L. I.
Krmpoti, Drutveni rad Blaka Rajia, Subotika
Danica: Kalendar za 1984. god., Subotica, 1983;
T. Vere, Bunjevako pitanje danas, Subotica, 1997.
K. Bui

DODOLA, starodrevni obred prizivanja

kie. Izabrana, posebno opremljena skupina obilazi selo izvodei propisane obrede,
popraene odgovarajuom pjesmom. U
Hrvatskoj je obiaj bio poznat u jadranskom podruju, umberku (pod nazivom
prporue i sl.) i istonoj Slavoniji. Zastupljen je bio i u bakih Hrvata te Hrvata
u okolici Budimpete.
Prema kazivanjima mjetana, u Santovu i Beregu odravao se sve do Prvoga
svjetskog rata. U ta dva sela dodola je bio
na golo rasprimit ijak posve prekriven
zelenim granicama, najee zove. Njega
vodi pridvoa (mladi), a slijede ga
dodolaice, tj. 5-6 djevojica odjevenih
u rubinke (uske duge potkoulje). Bosi
prolaze selom, a na pridvoaev poziv:
Staro, mlado, ajde vamo! Dodola, dodola!, ljudi se, obino na uglu, okupljaju i
dodolu polijevaju vodom pjevajui: Otiraj nam suu izgladnicu, oj, dodolo, dovabi kiicu! Dodolaice se na to uhvate u
kolo i oko dodole pleu govorei: Oj, dodolo, dodolice, / domolji nam ti kiice, / da
se polje zeleni, da nam svata urodi! / De,
dodolo, ugodi, ugodi!
U Sonti su nazivane dodole ili dojdole, a zabiljeena je i puka etimologija
dojdi dole, kio. Pred Spasovo i Duhove, u vrijeme kad je poljoprivrednim kulturama kia najpotrebnija, 5-6 starijih ena
okienih zovom i predvoenih Dodom
ilo je od kue do kue i po dvoritima pjevalo: Naa Doda, / moli Boga, / da nam
padne / rosna kia, / i pokvasi, / nae polje,
/ da naraste / nae ito, / nae ito i / kukuruz / i kukuruz / i krompiri / i sva naa rana! Nakon otpjevane pjesme gazdarica je
vodom iz vjedra polijevala glavnu Dodu te
ih darivala komadom slanine, jajima i sl.
U dalmatinskih Hrvata u Senandriji
dodolanje se odralo sve do 1946. Dodolali su iskljuivo mukarci jer i Bog je
40

muki. Dodola je bio odrastao mukarac prekriven aom i liem. Vodio ga je

muki (djeak) s klepekom (klepkom) u ruci, a pratilo ih je 5-6 djeaka. Ili
su od kue do kue, i to samo u gradskom
etvrti Brdo, gdje su stanovali njihovi sunarodnjaci. Djeaci su pjevali: Oj krani
i kranke, / oj Brani i Branke, / lepo
molim vas sviju, / otvarajte kapiju, / ujte
dodolin glas, / ujte dodolin glas. Ljudi
su izlazili i pjevali: Oj, dodola, dodola,/
ta bi tebe trebalo?, a dodola im je odgovarao: Jedna kanta vodice/ i od Boga rosice. Na to su ga polijevali vodom i u torbicu, koja je mukiu visjela o vratu, stavljali novi. Pritom su dodoli govorili:
Ti za oak, a Boja rosica kablom!. Zaslugom Senandrijke Eve Drobili dodolanje je oivljeno 1972. te je postalo turistikom atrakcijom. U organizaciji senandrijske Hrvatske manjinske samouprave kadto se odrava i u nae vrijeme. Na taj obred u Senandriji danas podsjea i Dodolska
ulica (mad. Dodola utca) te kip Dodola,
rad tamonjeg Hrvata Imre Piura. U okolici se tijekom 1920-ih dodolalo i u Andzabegu i Tukulji, gdje su za vrijeme sue pravili veliku lutku, prekrivali je zelenilom, a
po naselju su je nosile djevojice pjevajui i pleui oko nje.

Lit.: . Mandi, Dalmatinci Senandrije grada,

Pogledi, asopis za kulturu i drutvena pitanja
Hrvata u Maarskoj, br. 2, Budimpeta, 2003; J.
Brdari, Obiaji iz stare Sonte, Subotika Danica
(nova): Kalendar za 2000. godinu, Subotica, 1999.
. Mandi i T. igmanov

DOKO, Zdravko (Paoe, opina Mostar,

BiH, 7. II. 1945.), lijenik specijalist. Sin
Grge i Ane, ro. Pehar. Gimnaziju je zavrio u Mostaru, a medicinski fakultet u
Novom Sadu 1971. Nakon studija radio je
kao lijenik u subotikom Domu zdravlja.
Specijalizaciju iz sportske medicine zavrio je 1977. te je postao prvi specijalist te
grane medicine u Subotici. Zasluan je za
razvoj i napredak sportske zdravstvene
slube u Subotici, a sudjelovao je i na
mnogobrojnim savjetovanjima, na kojima
je izlagao o problematici zdravstvenog stanja sportaa i o sportsko-medicinskim or-

ganizacijama. Bio je predsjednik Zdravstvene komisije Nogometnog saveza Vojvodine, predsjednik Opinskoga nogometnog saveza u Subotici i slubeni sudioniklijenik Mediteranskih igara u Splitu 1979.
Dobitnik je mnogih priznanja od sportskih
organizacija te Diplome i zvanja meunarodnoga sportskog lijenika (FIMS). Od
1990-ih godina ivi u Rijeci.

Lit.: E. Libman, F. Kinka, Prilozi za istoriju sporta i sportsko-medicinske slube u Subotici, portno-medicinske objave, br. 1-4, Ljubljana, 1984; E.
Libman, Lekarska drutva u Subotici (18802005), Subotica, 2005.
E. Libman

DOLAF (tur. dolap < pers. dulab: ormar s

policama, privren uza zid ili uzidan u
zid), u bakih Hrvata dio nekadanjega
sobnog pokustva, vea komoda. Izraivan je od vrstog drveta, sastoji se od 3-4
duboke ladice s porculanskim ruicama. U
ladicama su uvani posteljina, stolnjaci,
enska odjea, koulje i dr., a na gornjoj
povrini, koja je uglavnom prekrivana ipkom, drani su molitvenik, kri, porculanske Gospine figurice i predmeti za svakodnevnu uporabu (lampa, igice, runo zrcalo).
P. Skenderovi

DOLAMA, skupocjen muki ogrta. Bunjevci su je prihvatili pod utjecajem Madara, u kojih je bila uobiajena kao dio
graniarske odore. Potkraj XVIII. st. izraivala se od zelenog sukna, a poslije od fine crne ohe, dok je iznutra bila podstavljena crvenom ohom. Bila je duga do
koljena, a straga je bila nabrana u predjelu
struka nabori su nazivani laptiima.
Sprijeda se kopala s 18 srebrnih puceta i
s 18 srebrnih punki. Bila je uobiajena
samo u imunijim slojevima.

Lit.: M. orevi Malagurski, Stara bunjevaka

narodna nonja i vez, Subotica, 1940.
K. Suknovi

DOM, 1. list hrvatskom seljaku za razgovor i nauk. Izlazio je u Zagrebu od 15.

XII. 1899. do 10. XI. 1904. pod urednitvom Antuna Radia, koji ga je gotovo u
cijelosti ispunjavao vlastitim lancima.

DOM

Bio je ponajprije preporoditeljsko-prosvjetni list, kojemu je glavna svrha bilo

podizanje svijesti hrvatskih seljaka.
Antun Radi je u Domu objavio nekoliko lanaka o borbi ugarskih Bunjevaca i
okaca za uvoenje hrvatskog jezika u
kole. Piui o krajevima preko Drave i
Dunava, isticao je da: tamo ima jo naeg
naroda, tamo je kraj Baka i Banat, gdje su
nai Bunjevci i okci pravi Hrvati.
Prenosio je i tekstove iz subotikog Nevena, a u rubrici Glasovi iz naroda na bunjevakoj su ikavici objavljivani prilozi itatelja iz Bake. S druge strane, Neven je
prenosio lanke iz Doma o BunjevcimaHrvatima u Ugarskoj.
2. glavno glasilo Hrvatske seljake stranke. Pokrenut je 5. XII. 1906. u Zagrebu, a
ureivao ga je, s kraim prekidima, do
svoje smrti Stjepan Radi. Od 14. V. 1912.
do 27. VIII. 1914. ureivao ga je njegov
brat Antun Radi, koji je i u njemu objavljivao priloge o Bunjevcima i okcima.
Zbog napisa i politikih prilika, izdavanje
lista nekoliko je puta zaustavljano (1914.1917., 1919., 1931.-1935.), ali je ponovno
pokretan pod novim imenima: Slobodni
dom i Seljaki dom. U razliitim periodima
mijenjao je i podnaslove (seljake novine
za gospodarstvo i prosvjetu, glavno glasilo hrvatske seljake politike, glavno
glasilo Hrvatske republikanske seljake
stranke, glavno glasilo Hrvatske seljake stranke), dok je za estosijeanjske
diktature izlazio bez podnaslova. Prvi je
sustavno objavljivao novinske i knjievne
sastavke seljaka, koji su svojim sadrajem
poticali seljatvo na politiko angairanje.
U njima je na jednostavan i svakom razumljiv nain objanjavana i idealizirana uloga
seljatva u drutvu.
U politikome i kulturnom ivotu bakih Hrvata glasilo je bilo snano prisutno
od 1923., kad je ojaao Radiev utjecaj u
Bakoj, napose u Tavankutu i Bakom
Monotoru. List se irio od ruke do ruke i
zajedniki je itan na seljakim skupovima
te je broj njegovih itatelja bio mnogostruko vei od broja pretplatnika. Osim u podizanju prosvjetne razine seljatva, odi41

DOM

grao je vanu ulogu i u jaanju njihova politikog aktivizma. Politika angairanost

seljatva u Bakoj bitno je utjecala na irenje socijalnih ideja hrvatskoga nacionalnog pokreta, a ujedno i na sveukupni proces hrvatske nacionalne integracije. Kao
suradnici, svoje su priloge u listu objavljivali predstavnici mjesnih i kotarskih organizacija HSS-a u Bakoj, koji su, osim o
politikim prilikama, izvjetavali i o prosvjetno-kulturnim problemima hrvatske
zajednice.
Dom je prestao izlaziti 3. IV. 1941., a
ponovno je pokrenut na partizanskom teritoriju na Petrovoj gori u srpnju 1943. pod
nazivom Slobodni dom. Poslije rata Slobodni dom je do 1963. izlazio u Zagrebu
kao tjednik s podnaslovom glavno glasilo
Hrvatske republikanske seljake stranke.
Nakon obnove Jugoslavije Hrvatska republikanska seljaka stranka bila je kratko
vrijeme aktivna i na podruju Bake, ali ni
glasilo ni stranka vie nisu dosegnuli utjecaj koji su imali u meurau.
Izvor: Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu, fond Radi, Antun, Pavle i Stjepan, F: 815, kut. 1.

Lit.: (***), Hrvati u Ugarskoj, Dom, 20, Zagreb,

1900; (***), Dvi hrvatske odkinute grane, Dom,
19, Zagreb, 1902; (***), Nevolje Hrvata u Ugarskoj, Dom, 20, Zagreb, 1902; (***), Nai Bunjevci, Dom, 8, Zagreb, 1904; (***), Kako napreduje
HRSS, Slobodni dom, 29, Zagreb, 1923; (***), I
Bunjevci su Hrvati, Slobodni dom, 52, Zagreb,
1923; (***), Radikalsko-batinaka strahovlada
proti Hrvatima u Bakoj, Dom, 2, Zagreb, 1925;
M. Kusturin, Pozdrav iz Bake, Dom, 17, Zagreb,
1925; S. Ognjanov, Baki Hrvati za svog vou i
poginule muenike, Dom, 32, Zagreb, 1928;
(***), Govor vojvoanskog Hrvata Vukovia,
Dom, 26, Zagreb, 1928; I. Tolj, Svi smo Hrvati danas jedno, Dom, 29, Zagreb, 1928; A. Radi, Sabrana djela II, III, Zagreb, 1936; A. Radi, Sabrana djela, IV, V, VI, Zagreb, 1937; A. Radi, Sabrana djela, XIII, Zagreb, 1938; M. Matoec, Pozdrav brai Bunjevcima, Seljaki dom, 11, Zagreb,
1939; B. Krizman, Korespondencija Stjepana Radia, Zagreb, 1972; Enciklopedija Jugoslavije, 3,
Zagreb, 1984., Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb,
2001.
M. Bara

DOMInIKAnCI, naziv za lanove Reda

propovjednika (lat. Ordo Praedicatorum,
OP) izveden iz imena njegova utemeljite42

lja. Red je u Katolikoj crkvi osnovao karizmatini propovjednik Dominik de

Guzmn (Calaruegi, panjolska, oko
1170. Bologna, Italija, 6. VIII. 1221.) kako bi pomogao u evangelizaciji Europe i
obraenju poganskih naroda i plemena na
podruju vedske, Pruske i istone Ugarske. Da bi ostvario to poslanje, Dominik je
inzistirao na tome da se Red dri stare redovnike tradicije zajednikog ivota u siromatvu, sukladno regulama sv. Augustina, ali je prihvatio novi oblik rada te su
njegova subraa putovala i propovijedala.
Prije toga morali su se opskrbiti znanjem i posvetiti se studiju teologije. Papa
Honorije II. potvrdio je 1216. osnutak Reda propovjednika, koji se ve za Dominikova ivota proirio diljem Europe. Meu
lanovima Reda velik je broj onih koji su
dali trajni prinos ne samo irenju nauka
Katolike crkve nego i razvoju sveuilita,
znanosti i filozofije (sv. Albert Veliki, sv.
Toma Akvinski, sv. Katarina Sijenska, Meister Eckhart i dr.). Danas Red propovjednika diljem svijeta ima 626 kua i vie od
6300 redovnika.
Ubrzo nakon osnutka, ve na Drugome
opem zboru Reda, koji je pod Dominikovim vodstvom odran 1221. u Bologni,
donesena je odluka o dolasku dominikanaca u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo. Od
tog doba dominikanski su samostani osnivani na cijelom teritoriju koji su naseljavali Hrvati: u Dubrovniku 1225., Ninu 1229.,
Banovu Brdu u Vrhbosanskoj upi 1233.,
Zagrebu prije 1241., Zadru 1244., Splitu
1245., Kotoru i Trogiru 1265., ibeniku
1346., Senju prije 1380., Bolu na Brau
1462., Koruli 1480. i drugdje. Samostana
je bilo i u Istri, Lici, dananjoj zapadnoj
Bosni (Biha, Dubica) te na prostoru izmeu Drave i Save, a dubrovaki dominikanci redovnike su kue imali i u trgovakim
ispostavama Republike na podruju dananje Crne Gore i Srbije. Dominikanci su
ostavili znatan trag u povijesti Katolike
crkve u Hrvata i Hrvatske na podruju visokog kolstva, znanosti i kulture, a jedan
je od najpoznatijih hrvatskih dominikanaca blaeni Augustin Kaoti. Danas djeluju u trinaest samostana u Hrvatskoj i Bosni

i Hercegovini, a Hrvatska dominikanska

provincija ima sedamdesetak redovnika.
Prvi dominikanski samostani na prostoru izmeu Dunava i Tise osnovani su
vjerojatno u XIV. st. u Bodrogu i Segedinu. U drugoj polovici XV. st. dominikanci
su podigli samostan i crkvu Marijina Uznesenja u Somboru. Slubeni dokument za
gradnju crkve i samostana izdan je 1481.,
a nalazili su se na podruju dananje Istarske ulice u Somboru. Samostan je vjerojatno uniten poslije Mohake bitke 1526. ili
prilikom turskog zauzea Sombora 1541.

Grb
dominikanskog reda

Poetkom XX. st. dominikanci su se

ponovno pojavili u meurijeju Dunava i
Tise, sada kao puki misionari i iritelji
pobonosti krunice. Dominikanac Aneo
Marija Mikov u listopadu i studenome
1908. odrao je puke misije u Lemeu,
onoplji, Bajmoku, Sonti i Vajskoj; u listopadu 1909. vodio je trodnevnu pripravu
u franjevakoj crkvi u Subotici u prigodi
posvete proirene samostanske crkve, a u
studenome iste godine puke misije u ablju, Titelu i Plavni. Dominikanci Jacint
Beli i Dominik Domi odrali su puke
misije u upi sv. Jurja u Subotici u prosincu 1930.
Ta sporadina dominikanska prisutnost
u ovim krajevima zakratko se ustalila s dolaskom dominikanaca u Suboticu nakon
Drugoga svjetskog rata. Biskup Budanovi
oduevio se dominikancima za svojega
prisilnog boravka u dominikanskom samostanu u Budimpeti 1941., gdje su ga impresionirali njihova humanost, uenost i
mudra pastoralna djelatnost. Iako nema sauvanih dokumenata o poecima dogovora
o dolasku dominikanaca u Suboticu, pismo
provincijala o. Anelka Fazinia od 20.
XI. 1945. svjedoi o tome da je tu inicija-

DOMInIKAnCI

tiva pokrenuo upravo biskup Budanovi.

Dominikanci su stigli u Suboticu 29. XI.
1945. provincijal o. Anelko Fazini i
dva lana zagrebakog samostana o. Kazimir Hori i o. Anelko Huljev. Nastanili
su se u tzv. Mamuievoj kui (Somborska
cesta 16). Na prvu nedjelju Doaa 2. XII.
1945. sm biskup Budanovi dominikance
je sveano uveo u crkvu Isusova Uskrsnua, a narodu je protumaio razlog njihova
dolaska i poslanja.
Nakon dolaska u Suboticu dominikanci su morali stei povjerenje vjernika i
svladati neke tekoe. Jedna je od njih je
bila nepoznavanje madarskog jezika pa je
o. Kazimir Hori ubrzo otiao u Bako
Petrovo Selo i ondje ga uspjeno svladao.
Da bi pokrenuli vjerski ivot u upi i cijelom gradu, dominikanci su uveli neke pastoralne novosti: prvi put u povijesti upe
Isusova Uskrsnua odrana je sveana misa polnoka, koja se prije toga slavila na
Badnju veer, a uveli su i pohod obiteljima
i blagoslov kua. Njihov rad postao je jo
plodniji nakon to je u Suboticu doao o.
Stanko Stani, vrsni propovjednik i organizator crkvenog pjevanja. Veliki uspjeh je
imao i o. Anelko Huljev u radu s ministrantima. Njegov rad privukao je u dominikance i o. Tomu Verea.
Svojim poletnim radom dominikanci
su razbudili upu, cijeli grad i oblinja
mjesta, kamo su ih pozivali da propovijedaju. No ubrzo se dogodio prvi zabrinjavajui znak: o. aslav Novak otiao je s vjernicima na hodoae u Aljma i ondje nestao 10. IX. 1946. Nikad se nita nije doznalo o njemu. Unato tomu, dominikanci
su svoj rad nastavili jo predanije te su u
Subotici odluili osnovati i samostan. Prodali su zemlju koju je Jovana Pri jo
1941. darovala za odgoj dominikanskog
pomlatka u Dubrovniku te su kupili kuu
na Somborskoj cesti br. 41, koja je bila
znatno blia crkvi. Iako su imali urednu
dokumentaciju, nikad se nisu mogli useliti
u nju. Najtei udarac pogodio ih je kad je
o. Stanko Stani uhien, lano optuen i
osuen na 7 godina zatvora. Ubrzo je i o.
Anelko Huljev bio premjeten u samostan na Bolu kao profesor povijesti u do43

DOMInIKAnCI

minikanskoj gimnaziji. O. Pero Odak i o.

Dominik anti, koji su nakon toga doli u
Suboticu, nisu se ondje dugo zadrali.
Kratko djelovanje dominikanaca u Subotici prestalo je 19. IV. 1948. Tog je dana
o. Dominiku antiu, o. Peri Odaku i o.
Kazimiru Horiu urueno rjeenje Odsjeka unutarnjih poslova kojim im je zapovjeeno da u roku od 24 sata napuste Suboticu i okolicu u krugu od 15 kilometara. O.
Kazimir zadrao se jo u Somboru, dok je
provincijal pokuao posredovati kod dravnih vlasti, ali nije uspio nita postii.
Djelovanje dominikanaca u Subotici, iako
kratko, ostavilo je traga u duhovnom ivotu vjernika grada Subotice.

Lit.: W. A. Hinnebusch, Dominikanci kratka povijest Reda, Zagreb, 1997; S. Krasi, Dominikanci povijest Reda u hrvatskim krajevima, Zagreb,
1997; T. Vere, Bili fratri u Subotici (194548),
Subotika Danica: Kalendar za 1993. godinu, Subotica, 1992; www.dominikanci.hr; www.hbk.hr.
B. Rudi

DOMInIKAnKE, lanice enskog ogranka Reda propovjednika (lat. Ordo Praedicatorum, OP). Ime su dobile po utemeljitelju Do mi ni ku de Guzmnu (Ca la ru egi, panjolska, oko 1170. Bologna, Italija, 6. VIII. 1221.). On je ve 1206. u francuskom Pruilleu osnovao zajednicu enskih redovnica, koje su ivjele prema pravilima Reda, a svojom su molitvom i rtvom zazivale Boji blagoslov na brau
propovjednike. Iz tih korijena niknule su
mnogobrojne enske dominikanske zajednice razliitih profila, kao to su klauzurne
koludrice ili redovnice, dominikanske treoredice i apostolske sestre.
Na podruju Hrvatske enske dominikanske zajednice isprva se osnivaju u dalmatinskom primorju. Stariji dominikanski
ljetopisci zaslugu za to pripisuju bl. Jakovu iz Zadra, koji je, prema nalogu samog
osnivaa Dominika, s jo trojicom brae
doao u Zadar. Ondje je osnovao samostan
i proirio djelovanje Reda, usmjereno ponajprije protiv irenja bogumilskog nauka
iz Bosne. Potaknute njihovim propovijedanjem, neke su se obraenice odluile za sa44

mostanski ivot prema dominikanskim

pravilima. Druga interpretacija dolaska
dominikanki na hrvatsko tlo vezana je uz
invaziju Mongola i bijeg redovnica iz Veszprma. Prema toj verziji najprije su dole
u Nin 1241., a poslije su preseljene u Zadar. Najpoznatija dominikanka u Hrvata
jest bl. Ozana (1493.-1565.) iz Kotora, koja je u tom gradu osnovala samostan dominikanskih treoredica.
Od svih enskih dominikanskih zajednica razliitih profila potkraj XIX. st. u Hrvatskoj su opstale samo zajednice u ibeniku i Splitu. Hrvatski dominikanac i vrsni
propovjednik o. Aneo Marija Mikov
(1848.-1922.) nije se mirio s takvim stanjem. Kad je 1902. izabran za provincijala
Dalmatinske provincije, za sjedite je izabrao grad Korulu i ondje pristupio ostvarenju svoje dugogodinje zamisli. Naao je
duhovnu i materijalnu potporu u biskupu
Josipu Juraju Strossmayeru, koji je bio prvi i najvei dobroinitelj nove zajednice
dominikanki u Hrvata. Uz njegovu potporu o. Mikov poeo je graditi samostan i
zavod za djevojke. Cilj mu je bio odgoj
enske mladei u katolikom i hrvatskom
duhu te skrb za bolesnike i potrebite. God.
1905. u Koruli je poela raditi Kongregacija sestara dominikanki Svetih anela uvara. Danas Kongregacija ima oko 140 redovnica, koje, osim u Hrvatskoj, djeluju i
u Kanadi, Sjedinjenim Amerikim Dravama, Njemakoj i Vojvodini.
Meu bakim Hrvaticama novu kongregaciju prva je upoznala Subotianka
Veronika Vidakovi, redovnikim imenom
s. Mala Tereza. Ona je stupila u zajednicu
dominikanki na Koruli 1927., a godinu
dana poslije slijedila ju je i sestra Julijana.
Obje su, a osobito s. Mala Tereza, nastojale proiriti djelovanje Kongregacije na
Baku. Nakon dugih godina molitve i molbi upuenih biskupu Laji Budanoviu
Kongregacija je dobila dozvolu za otvaranje kue u Subotici. Dominikanke su dole
u upu sv. Jurja i nastanile se u kui obitelji Kopunovi Legetin, iji je sin sveenik
Ante Kopunovi bio kolski kolega s. Male Tereze i elio je da njihova kua jednom

bude samostan dominikanki. Sestre su sveano uvedene u slubu upne zajednice 11.
V. 1947., a biskup Budanovi zaelio je da
im vjernici daju rada i povjerenja, jer je
uvjet za njihov dolazak bio da nee prosjaiti. Veliku potporu pruio im upnik Pavao Beli, a poslije i kapelan Marko Kopunovi. Sestre su se prihvaale svakog
posla: ivanja, uvanja djece, davanja satova iz glazbe i jezika. S. Mala Tereza, uz
pomo Bele Tikvickoga, osnovala je mjeoviti crkveni zbor te je uspjeno njegovala liturgijsko pjevanje.

Samostan dominikanki u Subotici

Nakon smrti vlasnika kue dominikanke su imale razliitih problema dok 1954.,
uz pomo dobroinitelja, napokon nisu isplatile kuu. Biskup je dopustio da u kapelici bude stalno prisutno Sveto otajstvo, a
sm im je darovao oltar iz Subotike matice. Zbog loih uvjeta stanovanja i stalnih
popravaka nova je zgrada podignuta
1985.-86. Sestre su do danas prisutne u
upnom pastoralu, u novije vrijeme i u
kolskom vjeronauku, a u svojem samostanu skrbe i za stare i bolesne.
Dominikanke su djelovale i u upi Srca Isusova u Tavankutu u razdoblju 1958.98. Na molbu tadanjeg upnika Ivana Lebovia dominikanke su prihvatile rad u upi, koji se sastojao u skrbi za crkvu, katehiziranju i voenju crkvenog pjevanja, a
zbog nedostatka osoblja nakon 40 godina
napustile su rad na toj upi.
Prisutnost dominikanki u Bakoj urodila je i mnogobrojnim zvanjima s ovog
podruja: 22 djevojke stupile su u njihovu
zajednicu.
Lit.: S. Krasi, Dominikanci povijest Reda u hrvatskim krajevima, Zagreb, 1997; J. Krito, Stolje-

DOrA

e sluenja Bogu, Redu i narodu, Korula-Zagreb,

2005.; s. M. J. Vidakovi, Osnutak i irenje Dominikanskog reda, Subotika Danica: Kalendar za
1988. god., Subotica, 1987; www.dominikanci.hr.
B. Rudi

DOnOSLOVI, Vilmo (Wilhelmus)

(Leme, 19. VII. 1859. ?), lijenik, publicist, drutveni djelatnik. Sin Josipa i Wilhelmine, ro. Klein. Viu gimnaziju zavrio je u Somboru 1879., a kolovanje je nastavio na Medicinskom fakultetu u Budimpeti. God. 1880. kao student bio je na elu skupine koja je krenula u potragu za povijesnim naseljem Bodrog i u Bezdanskoj
umi otkrila staro naselje Bortanj, pogreno ga drei Bodrogom. Nakon diplomiranja najprije je vodio privatnu praksu u
Somboru, a poslije se zaposlio u somborskoj bolnici. Smatra se jednim od utemeljivaa Povijesnoga drutva Bako-bodroke
upanije 1883. U lokalnom tisku objavljivao je humoristine tekstove pod pseudonimom Jao Somborac. Bio je viegodinji
odgovorni urednik somborskih listova
Zombor s Vidke i j Bcska (1904.-05.,
1910.) te glavni urednik i izdava glasila
Srpske narodne radikalne stranke Nae kolo 1907.-11. Od 1910. bio je lan ureivakog odbora Bcsmegyei Fggetlensg,
glasila Nezavisne stranke, koja je imala
zapaenu ulogu na lokalnoj razini.
Lit.: 100 godina somborske tampe, Sombor,
1964; S. Vasiljevi, Znameniti Somborci, Novi
Sad, 1989.

DOnJI tAVAnKUt tavankut

A. ota

DOrA, robert (Subotica, 29. IV. 1972.),

hrva. Sin Stipana i Katice, ro. ereg.
Osnovnu i srednju kemijsku kolu zavrio
je u Subotici. U dvanaestoj godini postao
je lanom Hrvakoga kluba Spartak, za
koji e nastupati u grko-rimskom stilu do
1997., kad je prestao aktivno hrvati. Najvee uspjehe ostvario je u mlaoj dobi
bio je pionirski, kadetski, juniorski i omladinski prvak Jugoslavije, a 1995. bio je trei na seniorskom prvenstvu SR Jugoslavije. Na Europskom prvenstvu za kadete u
turskom Izmiru osvojio je 5. mjesto, a na
45

DOrA

Europskom prvenstvu za juniore u njemakom Wittenu 9. mjesto. etiri puta bio

je proglaavam najboljim sportaem Subotice u pionirskoj, a poslije u juniorskoj
konkurenciji (1987.-90.).
P. Skenderovi

DOrA, Stipan (Sombor, 8. IV. 1935.), hrva. Sin Bele i Barbare (Bare), ro. Pangari. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom
gradu, nakon ega je pohaao teaj za brijaa, no radni e vijek provesti kao profesionalni voza. S 13 godina postao je lanom somborskoga Hrvakoga kluba Radniki, za koji se natjecao sve do odlaska na
odsluenje vojnog roka 1955. Nakon povratka iz vojske 1957. preao je u Hrvaki
klub Spartak iz Subotice, u kojem e ostati do kraja sportske karijere 1968. Hrvao je
grko-rimskim stilom u kategoriji bantam
do 57 kg.
etiri je puta bio dravni prvak (1961.,
1962., 1963. i 1964.), a jugoslavenski je
reprezentativac bio 1958.-67. Sudjelovao
je na etiri Balkanijade te je dvaput osvojio drugo mjesto (u Bukuretu 1958. i u
bugarskome Burgasu 1960.) i dvaput tree
(u Istanbulu 1963. i u rumunjskoj Konstanci 1964.). Bio je sudionik XII. olimpijskih igara 1960. u Rimu i Svjetskog prvenstva 1963. u vedskom Helsingborgu. Na
Mediteranskim igrama 1963. u Napulju
osvojio je etvrto mjesto. Na neslubenome europskom prvenstvu 1962. u Beogradu (poslijeratna slubena poinju tek
1966.) pobijedio je svjetskog prvaka Borisa Gurevia iz Sovjetskog Saveza, no zauzeo je tree mjesto. God. 1963. na jednome od najjaih hrvakih turnira na svijetu
Nikola Petrov u Sofiji osvojio je prvo mjesto. Iste godine proglaen je za najboljeg
sportaa grada Subotice.
Lit.: etvrt veka u slubi sportske kulture : Negyed
vszzad a sportkultra szolglatban, Sportsko
drutvo elezniara Jovan Miki Spartak, Subotica, [1970]; Sportsko drutvo elezniara Jovan Miki-Spartak (ur. M. Brustulov), Subotica,
1995.

P. Skenderovi

DOrI, Marcelin (Baja, 3. X. l806.

Ba, 4. XI. 1853.), profesor, franjevac. U
46

Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga stupio

je 1822. Teologiju je studirao na bogoslovnim kolama u Baji 1825.-27. i Vukovaru
1827.-29.; kolski mu je kolega bio K.
Agji. Za sveenika je zareen 1829. i odmah je preuzeo pastoralne obveze u hrvatskoj upi u budimskom predgrau Tabanu.
Na petanskom sveuilitu poloio je ispit
za profesora crkvenog prava i povijesti te
dogmatskog bogoslovlja. Predavao je u
odjelu bogoslovne kole u Baji biblijske
predmete 1830.-37., a zatim crkveno pravo
i crkvenu povijest 1842.-45. Biblijske je
predmete predavao i na vukovarskom
odjelu bogoslovne kole 1852./53., a prije
toga dogmatsko bogoslovlje u Slavonskom Brodu 1841./42. Dok je bio dekan
bogoslovne kole u Baji 1845.-52., baki
su ga Hrvati smatrali svojim duhovnim i
kulturnim voom. U meuvremenu je u
Iloku 1837.-42. obavljao slubu gvardijana i upnika, a na dunosti gvardijana u
Bau 1853. nenadano je preminuo.

Izvori: Arhiv Hrvatske franjevake provincije u

Zagrebu: Liber memorabilium conventus Valcovariensis, sv. 2, 137, 152, 153; Arhiv samostana u
Slavonskom Brodu: Protocollum seu liber annotationum, sv. 3, 115; Historia Domus Bajensis, 1,
Baja, 1991.
Lit.: Schematismus Provinciae S. Ioannis a Capistrano, Budae, 1827; F. uli, Mlogopotovanom
ocu Marcelinu Doriu od strane Bavanah 1847.
Zagreb, [1847].
F. E. Hoko

DOrOSLOVO, naselje 21 km juno od

Sombora, na cesti SomborOdaci, 1830
st. (2002.). Nalazi se u blizini Mostonge,
odnosno onog dijela rijeke koji je pretvoren u kanal Dunav-Tisa-Dunav. Naselje se
spominje u XIII. st. (1250., 1277. i 1292.).
Tijekom srednjeg vijeka mijenjalo je feudalne gospodare.
upa je osnovana 1332., a obnovljena
je 1752. Dotad je bila podruna crkva upe u Sonti pa su njome upravljali franjevci
Bosne Srebrene. Dananja upna crkva podignuta je 1800., vie je puta obnavljana, a
posveena je sv. Emeriku (Imreu) Ugarskomu. Doroslovo je jedno od najstarijih
protenita u Bakoj, poznato jo prije tur-

skih osvajanja. Na kraju naselja danas se

nalazi manja hodoasnika crkva podignuta 1825. i posveena Mariji Pomonici, u
vie navrata obnavljana. Iako je preteito
madarska upa, u ljetnim mjesecima hodoaste u nju i hrvatski vjernici iz Bake,
osobito iz susjednih okakih upa.
God. 1890. u Doroslovu je ivjelo
2911. st., od toga 2463 Madara, 392 Nijemca, 46 idova, 10 Srba.
Naselje je depopulacijsko:

DOrOtI

Stanovnitvo se bavi preteito poljoprivredom, trgovinom i ugostiteljstvom, a u

posljednje vrijeme i turizmom (seoska etnokua, spomen-kua pjesnika Ferenca
Fehra, ergela lipicanaca i ugostiteljski
objekti).

Lit.: I. Ivnyi, Bcs-Bodrog vrmegye fldrajzi s

trtnelmi helynvtra, III, Szabadka, 1906; M.
Markovi, Geografsko-istorijski imenik naselja
Vojvodine, Novi Sad, 1966; A. Sekuli, Marijanske pobonosti podunavskih Hrvata, Zagreb,
1985; Schematismus Dioecesis Suboticanae, Subotica, 1993; A. Sekuli: Hrvatski baki mjestopisi, Zagreb, 1994; Popis stanovnitva, domainstava i stanova u 2002., 1, Nacionalna ili etnika pripadnost: podaci po naseljima, Beograd, 2002.
S. Stanti

Etnika struktura djelomice se mijenja

nakon Drugoga svjetskog rata, ukljuujui
i ratna zbivanja 1990-ih:
godina
ukupno
Madari
Srbi
Hrvati
Romi
ostali

1991.
1864
1359
255
86

164

2002.
1830
952
659
84
39
96

DOrOtI, Ivan (Sombor, 16. X. 1963.),

diza utega. Sin Stipana i Leposave, ro.
uljak. Osnovnu u srednju graevinsku
kolu zavrio je u Somboru. Dizanje utega
poeo je trenirati 1976. u klubu Radniki
Bane Sekuli. etiri puta bio je juniorski
prvak Jugoslavije, a est puta seniorski
(1983., 1984., 1987., 1988., 1989. i 1990.).
Od 1981. do 1990. bio je dravni reprezentativac u kategoriji do 90 kg. Nastupao je
na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani 1992.,
Mediteranskim igrama u Casablanci
1983., gdje je osvojio esto mjesto, te na
balkanskim prvenstvima u Kikindi 1984. i
Tirani 1987., gdje je zauzeo etvrto, odnosno tree mjesto. God. 1990. prestao je trenirati, a 1992. bez ikakvih je priprava sudjelovao na dravnom prvenstvu te je
osvojio prvo mjesto. Nakon toga vie se ne
natjee. Danas je poduzetnik u Somboru.
Lit.: D. Kulundija, Leksikon somborskog sporta,
Sombor, 1990.

P. Skenderovi

Doroslovo

DOrOtI, Josip (Sombor, 13. V. 1914.

Sombor, 5. III. 1993.), pelar, kulturni
djelatnik. Roen je u uglednoj zemljoradnikoj obitelji, od oca Marijana i majke
Ane, ro. Pareti. Osnovnu i graansku
kolu zavrio je u Somboru. Pelarstvom
se poeo baviti u ranoj mladosti. Imao je i
do 600 pelinjih drutava, s kojima je obiao gotovo sve medonosne terene u bivoj
Jugoslaviji. Bio je jedan od osnivaa za47

DOrOtI

druge pelara u Somboru 1952., a poslije i

njezin predsjednik. Znatno je pridonio razvoju suvremenog pelarstva ne samo u
Somboru nego i ire. Bio je lan prvoga
Upravnog odbora Hrvatskoga kulturnog
drutva Miroljub, koje je osnovano u Somboru 6. XII. 1936., i aktivno je sudjelovao
u njegovu radu sve do kraja ivota. Jedno
je vrijeme obnaao i dunost proelnika
Odjela za salaarsku mlade.
A. Firanj

DOrOtI, Katica (Katarina), udana

Kati (Novi Sad, 9. V. 1928. Subotica,
31. XII. 1983.), atletiarka. Ki ure i Katarine, ro. Roka. Osnovnu kolu zavrila
je u Novom Sadu, nakon ega se s obitelji
preselila u Suboticu, gdje je upisala uiteljsku kolu i poela trenirati atletiku u tadanjem Drutvu za tjelesnu kulturu Radniki. Najvie se natjecala u skoku uvis, a
nastupala je i kao sprinterica u tafeti 4 x
100 m. God. 1946. bila je dvostruka seniorska prvakinja Jugoslavije, u disciplini
skok uvis s preskoenih 1,37 m i u enskoj
tafeti 4 x 100 m (Doroti, Csandi,
Magyar, Varmuzsa) s rezultatom 55,6 sekunda. God. 1946. i 1947. nastupila je i za
reprezentaciju Jugoslavije. Nakon toga se
udala i prestala baviti sportom. Do odlaska
u mirovinu radila je kao uiteljica u Subotici.

Lit.: Fizika kultura i sport u Vojvodini 19451975, ur. M. Vrani, Subotica, 1975; Sport u Subotici 1944-1984 Sportlet Szabadkn, Subotica,
1984; E. Tili, Atletika u Subotici 1945-1963, Subotica, 1963; Pedeset godina atletike Spartaka
(1945-1995), ur. V. Ili, Subotica, 1995; Sportsko
drutvo elezniara Jovan Miki-Spartak, ur.
M. Brustulov, Subotica, 1995.
P. Skenderovi

DOrOtI, Silvestar (? ?), franjevac.

Autor je prve i pete pjesme u molitveniku
Bogoljubni shest pisama na poshtenje Blaxene divice Marie ponajvishe za bratinstva
od svete krunice spravljene, koji je uredio
Stipan Grgi (Subotica, 1859.). Vjerojatno
je bio redovnik dalmatinske Provincije sv.
Jeronima.

Lit.: K. Buni [I. Kujundi], Prilog kulturnoj povijesti bunjevako-okakih Hrvata, Subotica,
1946; I. Szentgyrgyi, E. Baant, N. Bai Palko-

48

vi, Subotika bibliografija 1764-1869 Szabadka

bibliogrfija, 1, Subotica, 1988.

S. Bai

DOrOtI, andor (Sombor, 26. VI.

1968.), diza utega. Sin Stipana i Leposave, ro. uljak. Osnovnu i srednju strojarsku kolu zavrio je u Somboru. Dizanjem
utega poeo se baviti 1984. u klubu Radniki Bane Sekuli. Nekoliko je puta bio
prvak Jugoslavije: kao junior u kategoriji
do 56 kg 1984. i 1985.; kao kadet u kategoriji do 62,5 kg 1986. i 1987.; kao senior
u kategoriji do 67 kg 1989., a u disciplini
trzaj 1990. Iste se godine prestao natjecati. ivi i radi u Somboru.
Lit.: D. Kulundija, Leksikon somborskog sporta,
Sombor, 1990.

P. Skenderovi

DOrOtI, Antun, o. Vilko od sv. Alberta, OCD (Sombor, 30. VII. 1914.
Sombor, 1. II. 1994.), karmelianin. Sin je
Marijana i majke Luce, ro. Pekanovi
Nakon svretka osnovne kole u rodnom je
gradu primljen u Karmeliansko djeako
sjemenite, gdje je zavrio gimnaziju.
God. 1930. stupio je u karmelianski red, a
prve zavjete poloio je 16. VIII. 1931. Prvu godinu studija filozofije pohaao je u
Somboru, a 1932. studij je nastavio u poljskim Wadowicama. Teologiju je studirao u
Krakovu i Lavovu, a nakon zavretka studija vratio se u Sombor. Za sveenika je
zareen u subotikoj katedrali 28. VIII.
1938.
Isprva je bio orgulja i zborovoa hrvatskoga, madarskoga i njemakoga pjevakog zbora u karmelianskoj crkvi te je
u to doba sastavio veliku pjesmaricu na hrvatskome opsega 600 stranica, a biskupski
ordinarijat imenovao ga je skrbnikom svih
orgulja u Subotikoj biskupiji. Kao hrvatski rodoljub u prosincu 1942. bio je interniran u Madarsku. Spasio je od Crvene
armije karmelianski samostan u uru
1945. god.
Nakon povratka iz izgnanstva dekretom od 13. VII. 1946. general reda imenovao ga je prvim provincijalom karmeliana u Jugoslaviji sa svim ovlastima te je tu

DrA

Vilko Doroti

slubu obavljao do 1954. Imao je vanu

ulogu u osnutku prvoga karmelianskog
samostana u Hrvatskoj u Remetama kraj
Zagreba. Bio je dugogodinji prior karmelianskih samostana u Somboru i Remetama, a u tim je samostanima nekoliko godina obavljao i dunosti ekonoma.
Bio je glasovit propovjednik i omiljen
ispovjednik, a zasluan je i zbog svojeg rada na prireivanju djela nabonih sadraja.
Sastavio je molitvenik Zvijezda Karmela,
namijenjen karmelianskim treorecima, a
nabona je djela i prevodio s madarskoga
i poljskoga.

Djela: Zvijezda Karmela : prirunik i molitvenik

treeg reda Gospe Karmelske, akovo, 1940;
Konferencije o sv. Ivanu od Kria (ciklostilom),
Zagreb, 1959.
Prijevodi: Ernest od sv. Terezije: Sveta Terezija,
Sombor, 1961; Karmeliani, I.-II., Sombor, 1962.

Lit.: M. Milo, 50 godina misnitva o. Vilka Dorotia, karmeliana, u: Subotika danica: kalendar
za 1989., Subotica, 1988; M. Milo, O. Vilko Doroti, Subotika danica: kalendar za 1995., Subotica, 1994; A. Sekuli, Karmelianski prinosi hrvatskoj kulturi, Zagreb, 2001; M. Milo, Znaajni
likovi Karmela u Somboru, u: Batina za budunost : Karmel u Somboru 1904.-2004., Zagreb
Sombor, 2005.

M. Milo

DOVE (dijal.), Duhovi, kranski blagdan, spomendan silaska Duha Svetoga na

pedeset dana nakon Kristova uskrsnua.

Otuda i izraz blagdan Pedesetnice. Slave

ga krani i kao blagdan roenja Crkve budui da donose kako su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnotvo se dalo krstiti te su primili Duha
Svetoga. Naziv Duhovi preuzet je iz staroslavenskoga, gdje je to jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetoga, koji je jedan. U Bunjevaca i okaca, isputanjem
glasa h i irenjem akuzativnog oblika u nominativne funkcije, taj je izraz preinaen u
Dove. U ranom kranstvu za taj je blagdan bilo propisano trodnevno svetkovanje,
no Crkva ga je poslije ograniila na dva, s
vremenom samo na jedan dan.
U bakih Bunjevaca duhovski obiaji
poinju u predveerje blagdana, kad mladi
kidaju granice zove (bazge) kojima e u
rano nedjeljno jutro okititi prozore i ograde svojih kua, ali i gospodarske zgrade.
Ta je praksa vjerojatno ostatak drevnoga
slavenskog obiaja te spomen na praslavensku zajednicu prije njezina razlaza i selidbi. Meu duhovskim obiajima u bakih
okaca i Bunjevaca osobito su poznate
kraljice: ophod na prvi i drugi dan Duhova
u kojem sudjeluju djevojke odjevene u narodnu nonju te pjevaju prigodne pjesme i
pritom skupljaju darove.
Lit.: M. Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih
obiaja, Zagreb, 1988; A. Sekuli, Baki Bunjevci
i okci, Zagreb, 1990; http://hr.wikipedia.org/wiki
/Duhovi.
B. Jaramazovi

DrA dijal. (bagrem, lat. Robinia pseudoacacia, familia Fabaceae Papilionaceae), listopadno drvo podrijetlom iz sjeverne i srednje Amerike. Drvenasta je biljna
vrsta snana i razgranata korijena, zahvaljujui kojemu uspijeva i u stepskim podrujima s manjom koliinom oborina. U
Europi je rasprostranjen osobito u podunavskim zemljama. Raste u visinu od 20
do 30 m, cvate u svibnju, a cvjetovi su mu
bijele boje, sloeni u grozdaste cvasti, mirisni i medonosni, pa se bagremove ume
esto rabe kao pelinja ispaa. Odlikuje se
visokim stupnjem kompeticije te uguuje
druge drvenaste vrste, zbog ega moe
49

DrA

obrazovati istu umsku zajednicu drainjak. Krenjem drainjaka obino se dobiva plodno zemljite jer se na bagremovu
korijenu razvija kvrina bakterija (lat.
Rhizobium), koja iz zraka asimilira elementarni duik te ga ostavlja u tlu kao hranu za kulturne biljke.

Stablo draa oko salaa

Tijekom povijesti dra je bio neraskidivo vezan za sudbinu zemljodjelaca podunavske regije. Odgovara mu i podneblje i
zemljite, pa je ondje najrasprostranjenije
stablo. Daje vrsto i kvalitetno drvo koje
se rabi u raznovrsne svrhe od graevnog
materijala do ogrjevnog drveta, a izrauje
se od njega i drveni okvir za sulke u kasakom sportu. Salai u sjevernoj Bakoj esto su bili okrueni bagremovim drvoredom ili drainjakom, koji ih je uvao od
vjetra, napose gornjaka (sjeverca).
M. Ostrogonac

DrUGI SVJEtSKI rAt, vojni sukob

1939.-45. globalnih razmjera izmeu Sila
osovine (Njemaka, Italija, Japan) i Saveznika (Francuska, Velika Britanija, SAD,
SSSR, Kina i dr.). Poeo je napadom Njemake na Poljsku 1. IX. 1939. U Europi je
trajao do kapitulacije Njemake 8. V.
1945., a konano je zavrio kapitulacijom
Japana 2. IX. 1945. Procjene broja poginulih civila i vojnika kreu od 35 do 60 milijuna. Nakon zavretka rata europska i
svjetska povijest krenule su novim tokovima, na koje su u velikoj mjeri utjecali rezultati konferencija Roosevelta, Churchilla
50

i Staljina u Teheranu 1943. te Jalti i Potsdamu 1945.

Teka ekonomska i socijalna kriza te
politika nestabilnost nakon Prvoga svjetskog rata, u kombinaciji s nezadovoljstvom odredbama mirovnih sporazuma nametnutih poraenim zemljama bivih Centralnih sila (osobito Njemakoj i Madarskoj) te sa strahom od komunistike diktature, stvorile su 1930-ih plodno tlo za nastanak faistikih reima u Italiji, Njemakoj i jo nekim zemljama. Dio programa
tih ekstremno-totalitarnih sustava, koji su
se temeljili na dravnom korporativizmu,
sveobuhvatnoj kontroli drutva, ekstremnom nacionalizmu i rasizmu, militarizaciji, teroru, propagandi, mitskom iracionalizmu i karizmatskom kultu voe, bila je i
revizija europskih granica i teritorijalni
ekspanzionizam, zbog ega su im se priklonile i neke druge nezadovoljne europske zemlje.
Ne mirei se s gubitkom oko dvije treine teritorija prijeratne Ugarske s oko jednom treinom etnikih Madara, koji su
pripali susjednim dravama nakon 1918.,
madarska meuratna vanjska politika
oslanjala se na Njemaku, to joj je 1938.
i 1940. donijelo stanovitu reviziju granica
na podruju dananje Slovake, Ukrajine i
Rumunjske. S druge strane, vienacionalni
karakter drava nastalih na teritoriju bive
Ugarske (Kraljevina SHS, ehoslovaka)
s nerijeenim pitanjima konstitutivnih
naroda uz velike nacionalne manjine (osobito njemaku i madarsku) olakao je
njihov raspad u Drugome svjetskom ratu i
osnivanje poluzavisnih drava ili pak prikljuenje pojedinih teritorija drugim dravama.
U nadi da e izbjei rat, jugoslavenska
je vlada poetkom 1941. pristupila silama
Osovine, ali je nakon pua potkraj oujka
istupila iz njega. U neizbjenom ratu koji
je slijedio Kraljevina Jugoslavija u desetak
dana travnja 1941. godine raspala se na vie dijelova. Dio teritorija prijeratne Ugarske (Baka, Baranja, Meimurje i Prekomurje) pripojen je Madarskoj; na veem
dijelu dananje Hrvatske (bez Istre i veeg

dijela Dalmacije) i Bosne i Hercegovine

pod protektoratom Njemake i Italije formirana je Nezavisna Drava Hrvatska 10.
travnja 1941.; Banat i Srbija prikljueni su
Njemakoj itd.
Vraanje Bake u okvir Madarske
razliito se reflektiralo na hrvatsko stanovnitvo. Najvei je dio stanovnitva bio pasivan u strahu od revanizma madarskih
vlasti zbog dogaaja 1918. pa su mnogi i
prihvatili nove vlasti kao realnost (npr. Grga Vukovi, Marko Pei...). Nove su vlasti
mobilizirale lokalno stanovnitvo te su
vojno sposobni novaeni u postrojbe koje
su zavravale na Istonoj fronti, dok su
drugi bili prinueni raditi u radnim logorima. Duhovne voe bakih Hrvata Blaka
Rajia i Laju Budanovia madarske su
vlasti prisilno internirale daleko izvan
Bake u Budimpetu i iznad nje. Progon
vlasti koji je u prvom redu bio usmjeren na
prijeratne ljeviare i komuniste te na koloniste utjecao je i na dio bakih Hrvata. Tako su se u Nezavisnu Dravu Hrvatsku
vratili oni koji su se u Baku naselili u jugoslavenskom razdoblju, ali je u nju otilo
i nekoliko stotina uglavnom mlaih ljudi,
nacionalno svjesnih i preteito klerikalno
orijentiranih (okupljenih oko Drutva bakih Hrvata), u nadi ostvarenja ideje o samostalnoj hrvatskoj dravi nakon gorkoga
iskustva u Kraljevini Jugoslaviji. Neki najistaknutiji proreimski orijentirani Bunjevci prebjegli su u Srbiju (Albe Kunti,
Martin Mati i dr.), dok su oni koji su ostali bili internirani u logore (npr. Ivan Poljakovi). Manji dio stanovnitva uao je u
pokret otpora, u kojem su poslije prevladali komunisti, sudjelujui u njemu u Bakoj
(Matko Vukovi, Roko imokovi, Petar
Horvacki, Jovan Miki Spartak i dr.) ili
prelazei na druga podruja gdje je bio aktivan partizanski pokret (uro Duli, Veco
Katani, Geza Tikvicki...). Pritom je otpor prema madarskim vlastima imao izraeniju nacionalnu dimenziju, znatno manje
socijalnu. U jesen 1944. u Baku su uli
Titovi partizani i Crvena armija te su proveli mobilizaciju mladih novaka u VIII.
vojvoansku brigadu, koja je sudjelovala u
forsiranju Dunava 1944. i u zavrnim ratnim operacijama do svibnja 1945.

DrUtVO AnELA UVArA

Kako je zavretak Drugoga svjetskog

rata u Madarskoj i Jugoslaviji ujedno znaio i promjenu drutvenog poretka, lanovi partizanskog pokreta i komunistike
partije postali su novi zastupnici hrvatskih
interesa, s time da su u Jugoslaviji prijeratni klerikalni elementi jo kratko vrijeme
tolerirani, ali su ubrzo potisnuti iz javnosti
te su bili progonjeni kao idejni protivnici.
Vanu je novost donio prestanak dotadanje karaorevievske i hortyjevske politike poticanja antihrvatstva bakih Bunjevaca i njihovo slubeno priznavanje Hrvatima, to je bilo na crti nacionalne ravnopravnosti koje su proklamirale nove komunistike vlasti. Nakon rata meu bakim Hrvatima s obiju strana granice pojavile su se i nade u teritorijalni preustroj.
Tako se meu Hrvatima iz Bajskog trokuta agitiralo za prikljuenje Titovoj federalnoj Jugoslaviji, s pozivom na zajedniki
antifaizam i socijalistiki sustav dviju drava. Do toga meutim nije dolo, a nakon
sukoba Tita i Staljina 1948. vlasti su se
otro razraunale s tamonjim bunjevakim stanovnitvom, koje je pod izlikom
optuaba za titoizam bilo predmetom
montiranih politikih procesa, konfisciranja, progona i raseljavanja u druge dijelove Madarske. U jugoslavenskom dijelu
Bake mjesni hrvatski politiari nastojali
su da u federalnom preustroju drave dijelove Bake uz Dunav te granicu s Madarskom, na kojima je hrvatsko stanovnitvo
bilo naseljeno u znatnijem broju, ukljue u
okvir federalne Hrvatske, ali je ilasova
Komisija za razgranienje izmeu Hrvatske i Srbije odluila da u sastav Hrvatske
ue jugoslavenski dio Baranje, dok je za
Baku odreeno da kao dio autonomne
Vojvodine (u koju je uao i vei dio Srijema, do tada u Hrvatskoj) bude u sastavu
Srbije.
S. Bai

DrUtVO AnELA UVArA, katoliko drutvo pri Drubi sestara Nae Gospe. Usporedno sa irenjem Drube po Kalako-bakoj nadbiskupiji nakon 1860.,
Drutvo je utemeljeno u vie mjesta u kojima je djelovala i Druba. Podaci o njego51

DrUtVO AnELA UVArA

vu djelovanju danas su oskudni, no zna se

da su lanovi pomagali ponajprije djeci i
uenicima. Nakon Drugoga svjetskog rata
Drutvo vie nije radilo.

Trgu kralja Tomislava. Osnovna mu je djelatnost bila usmjerena na upoznavanje hrvatskog opinstva s povijeu, gospodarstvom i ivotom bakih Hrvata te su o toLit.: s. M. A. Kujundi, Povijest Drube sestara me napisani mnogobrojni lanci i prireivani sastanci i sveanosti. Tako su u ZaNae Gospe (ciklostilom), Zagreb, 1980.
A. Kujundi grebu bili organizirani Bunjevako-okaka matineja 1939. i Dan bako-baranjskih
DrUtVO BAKIH HrVAtA, udruga Hrvata 1940., kojima su nazoili hrvatski
Hrvata iz Bake i Baranje. Utemeljena je u uglednici iz javnoga i drutvenog ivota, a
Zagrebu 1938. radi okupljanja bako-ba- u Varadinu i akovcu Bunjevako-okaranjskih Hrvata i suradnje na nacionalno- ka akademija 1940. Mlai lanovi i sveukulturnom planu sa svim hrvatskim kraje- ilitarci suraivali su svojim prilozima u
vima. Nastalo je kao izraz jaanja narodne zagrebakim glasilima (Hrvatska revija,
svijesti bakih Hrvata izmeu dvaju svjet- Hrvatska smotra, Obitelj, Lu, Aneo uskih ratova na politikome i kulturnom var, Nedjelja i dr.), a zagrebaki tisak (Hrplanu, koja se izraavala i u porastu broja vatski narod, Jutarnji list i dr.) pratio je
srednjokolaca i sveuilitaraca iz Bake zbivanja meu bakim Hrvatima i njihovu
Drutvu u Zag-rebu. U predveerje rata
koji su naobrazbu stjecali u Zagrebu, to je
1939. objelodanjena je u nakladi Hrvatrezultiralo i formalnim okupljanjem u jedskoga knjievnog drutva sv. Jeronima
no drutvo. Utemeljeno je na poticaj Alekbroura Bunjevci i okci Marka ovia i
se Kokia, Marka ovia i Josipa Andria
Alekse Kokia, a 1940. Drutvo je objavipoetkom studenoga 1938. u prostorijama
lo knjiicu Dan bako-baranjskih Hrvata i
Hrvatskoga knjievnog drutva sv. Jeroni- glazbena djela Tri bunjevako-okake poma. Najprije je djelovalo je kao zagreba- pijevke Josipa Andria te Cincokrt Albe
ka podrunica Hrvatske kulturne zajednice Vidakovia. Mnogi hrvatski znanstvenici i
iz Subotice, a od 26. I. 1940. postalo je sa- uglednici iz Zagreba odlazili su u Baku,
mostalnim drutvom pod imenom Drutvo poglavito u Suboticu i Sombor, na poziv i
bakih Hrvata, koje je istodobno bilo i lan uz suradnju lanova Drutva: Alojzije SteHrvatske kulturne zajednice.
pinac, Ivan Pernar, Milutin Mayer, Mile
Dva su razdoblja u djelovanju Drutva: Budak i dr., a u suradnji sa zaviajnim
prvo do proljea 1941., a drugo od 1941. udrugama prireeni su i pohodi Zagrebu,
do kraja 1946. U oba razdoblja predsjed- Mostaru i vrelu Bune. lanovi Drutva sunik Drutva bio je Josip Andri, a prvi taj- raivali su i u pripremanju i obradi natuknik Marko ovi, no njega su poslije za- nica za prve sveske Hrvatske enciklopedimijenili druje, koju je
gi, me-u koureivao
jima se zauMate Ujevi.
zetou istilanovi Drucao pravnik
tva zauziPerica Vidamali su se
kovi.
nakon sporazuma MaU prvom
ekCvetkorazdoblju
vi da se u
Drutvo je
konanom
djelovalo u
utvr i va nju
prostorijama
granica BaHr vat sko ga
novine Hrknjievnog
vatske u nju
drutva sv.
ukljui i est
Jeronima na
Osnivai drutva bakih Hrvata
52

hrvatskih kotareva iz zapadnog dijela Bake. U tom razdoblju poznatiji su lanovi

Drutva bili: sveuilini profesori Stjepan
Vidakovi i Ante ercer, ing. Bela imi,
prof. Stjepan Bartolovi, Marin Vako, Albe oki, Aleksa Koki, Joza Radiev,
Albe Vidakovi, Marin emudvarac i dr.
Od travnja 1941., zbog ratnih prilika,
rad se Drutva izmijenio lanstvo se nekoliko puta povealo, potrebe su bile vee,
tekoe jedva savladive. Zbog promjene
vlasti i granica mnogobrojni su mladi ljudi
i istaknute osobe naputali zaviaj i prelazili u Hrvatsku, a svreni sveuilitarci,
mladi intelektualci, nisu se vraali Baku i
Baranju, koje su zauzele madarske vlasti.
Drutvo se nalo u veoma sloenim okolnostima kad su stigle mnogobrojne skupine mladei iz Bake eljne nastaviti i svriti svoje kolovanje na Hrvatskom sveuilitu u Zagrebu (Veco Barakovi, eljko
Balaevi, Mirko i Perica Vidakovi, Alojzije Poljakovi, Roza Antunovi, Marija
Maftej, Matilda Milankovi, Pavo Jurkovi i dr.). U njihovu smjetaju posebice su
se zauzimali Josip Andri i Marko ovi,
a susretljiva je bila i dravna i gradska
vlast. Stizale su takoer cijele obitelji, meu njima obitelj Katanec, Mrljak, Malagurski, Rukavina, Janka, Skenderovi i
dr. Nitko od njih pritom nije pomiljao na
trajni ostanak, nego su se privremeno sklonili od neprilika, neugodnosti i pogibelji te
su se nakon rata eljeli vratiti u zaviaj.
Kad je u jesen 1941. u Zagreb stigao nekadanji kustos Matice subotike, pisac i javni djelatnik Ivan Kujundi, okupio je oko
sebe skupinu mladih ljudi koji su mu pomagali u skupljanju knjievne i povijesne
grae. Drutvo je pokrenulo novi teaj asopisa Klasje naih ravni (1942.44.), a
1942. uselilo se u vlastit dom u Zagrebu na
uglu Gundulieve i Masarykove (tada ufflayeve) ulice, u kojem su se odravali redoviti sastanci, razvijao drutveni ivot u
odjelima i odsjecima (knjievni, kazalini,
glazbeni i dr.) te na raznim teajevima. Te
je godine osnovana i knjinica Drutva.
Osim mladei, u Drutvu su svoje mjesto
nalazili i stariji Gavro ovi, Mihovil Katanec, slikar Marko Horvacki, Ivan Malagurski Tanar, Andrija Kujundi ia, Ma-

DrUtVO BAKIH HrVAtA

tej Janka i dr. Mlai lanovi Stjepan Bartolovi, Marko ovi, pravnik Marko Horvacki, Ivacko Tikvicki, Marko Horvacki
ml. i dr. pomagali su i sudjelovali u priredbama koje je Drutvo prigodice prireivalo (obljetnice, radijske priredbe i predavanja i sl.). God. 1944. Drutvo je objelodanilo knjigu pjesama Jakova Kopilovia
Daleko od zaviaja. Pratei politika zbivanja u Hrvatskoj te susjednoj Baranji i
Bakoj, hrvatska mlade okupljena u Drutvu bakih Hrvata objelodanila je na svojem skupu 17. VI. 1944. u Zagrebu svoju
Odluku o eljenoj budunosti zaviajnih
podruja, u kojoj su izrazili namjeru da se
vrate u rodni kraj i odravaju veze s ostalim dijelovima hrvatskog naroda te zahtijevali da se omogui neometan politiki,
kulturni i gospodarski razvitak te podizanje kulturne razine bako-baranjskih Hrvata, ravnopravnost i potivanje u hrvatsko-srpskim odnosima. Drutvo je tijekom
rata izgubilo vie svojih mladih lanova na
raznim bojitima (Petar Kuli, Ico Malagurski, Marin Pejak, Joza Radiev, Lazar
Horvatski i dr.), ukljuujui i one na Bleiburkom polju i kod Batine.
Tijekom 1945. mnogobrojni su se lanovi Drutva vratili u zaviaj (Mara ovi,
Vojislav Peut, Marko Ostrogonac, pravnik Marko Horvacki, Ivacko Tikvicki,
Marko Horvacki ml. i dr.), a mnogi su od
njih osueni u tri montirana procesa 1948.
Prilike nakon Drugoga svjetskog rata bitno
su izmijenile obiteljski, gospodarski i narodni ivot, a nekadanji lanovi Drutva
krenuli su svojim ivotnim putevima. Drutvo je pak u Zagrebu ukinuto, pismohrana
je nestala, a imovina razgrabljena.

Lit.: J. Andri, Velebna priredba bunjevako-okakih Hrvata u Zagrebu, Subotike novine, XX,
12, Subotica, 1939.; M. ovi, A. Koki, Bunjevci i okci, Zagreb, 1939; M. Ivekovi, Narod i zemlja Hrvata, Zagreb, 1939; J. Andri, Slavlje Bake Hrvatske u Zagrebu, Subotike novine, XXI,
19, 5, Subotica, 1940; M. ovi, Baka Hrvatska,
Subotike novine, XXI, 41, Subotica, 1940; Klasje
naih ravni, Zagreb, 194244; I. Kujundi, Bunjevako-okaka bibliografija, Rad JAZU, 355,
Zagreb, 1969; A. Sekuli, Hrvatska knjievnost
podunavskih Hrvata XX. stoljea, Zagreb, 1996.
A. Sekuli

53

DrUtVO BUnJEVAKIH KAZALInIH DOBrOVOLJACA

DrUtVO BUnJEVAKIH KAZALInIH DO BrO VO LJA CA, kul tur na

udruga koju je u travnju 1930. u selu Gari
utemeljio Antun Karagi (1913.-66.) radi
kulturnog i prosvitnog uzdizanja i jaanja
svisti Hrvata u Bajskom trokutu. Imalo je
pedesetak stalnih lanova, poglavito mladih bunjevakih Hrvata iz Gare. U povodu
razliitih kranskih blagdana svake je godine prikazivalo dva-tri izvorna hrvatska
ili s madarskoga prevedena igrokaza. Jezik im je zaviajni dijalekt, ali i standardni
hrvatski jezik, jer je cilj bio da Drutvo
preraste u stalno diletantsko putujue kazalite, koje e gostovati u svim krajevima
Madarske gdje ive Hrvati, ali i u Hrvatskoj. Na poticaj Drutva razvilo se svojevrsno kulturno-prosvjetno gibanje koje je
obuhvatilo sva hrvatska naselja u madarskom dijelu Bake i grad Moha. Na elu
su mu bili upnik Ivan Petre te odvjetnici
Mio Jeli i Antun Karagi. Uskoro je u
Bajskom trokutu djelovalo ak 12 diletantskih kazalinih drutava (Bunjevaka
omladina kamarskoga katolikog kruga,
Bunjevaka omladina u Gornjem sv. Ivanu, Santovako okako momako drutvo, Baaljmako bunjevako omladinsko
drutvo i dr.). Drutvo se bavilo i izdavakom djelatnou te je objavilo igrokaze
Antuna Karagia Svijest i epa 1943. te
Rastatkinja i enina ljubomornost 1944.
Zbog protumanjinske politike ondanje
madarske vlade, 1949. Drutvo je prestalo djelovati.

Drutvo bunjevakih kazalinih dobrovoljaca

Lit.: S. Krpan, Hrvatski uglednici u maarskom

Podunavlju, Budimpeta, 1991; S. Blaetin, Knjievnost Hrvata u Maarskoj od 1918. do danas,
Osijek Peuh, 1998; . Frankovi (priredio),

54

Hrvatski knjievnici u Maarskoj, Antun Karagi,

Kazalini komadi i novele, Peuh Budimpeta,
2003.

. Mandi

DrUtVO HrVAtSKIH KnJIEVnIKA (DHK), jedna od najstarijih institucija hrvatske kulture, utemeljena 1900.
Danas je DHK, prema Statutu, dobrovoljna udruga knjievnika koji ive i djeluju u
Republici Hrvatskoj i knjievnika koji ive izvan Republike Hrvatske, a njihovo
djelo pripada korpusu hrvatske knjievnosti, kao i onih knjievnika koji to izriito
ele, djeluje kao jedinstvena udruga u Hrvatskoj i u dravama u kojima ive i rade
lanovi DHK. Cilj je DHK trajno udruivanje i podupiranje te bez obzira na svjetonazore, osobne ili ideoloke razlike samostalno i slobodno odluivanje o svom
ustrojstvu i djelovanju. lanom moe postati knjievnik koji je objavio tri knjige
nedvojbene knjievne vrijednosti, uz uvjet
da su doivjele ozbiljnu kritiku recepciju.
Uz isti uvjet lanom DHK moe postati
dramski pisac kojemu su izvedena tri djela. Bez obzira na broj objavljenih knjiga,
lanom DHK moe iznimno postati i knjievnik ije je djelo doivjelo ozbiljnu kritiku recepciju.
Ustrojstvo. Tijela su Drutva Skuptina,
Zbor, Upravni odbor, asni sud, Nadzorni
odbor, Odbor za statut i ope propise, Odbor za knjievne veze i Odbor Fonda Miroslav Krlea. Izborna skuptina odrava
se svake tree godine. Radom Drutva izmeu skuptin rukovodi Upravni odbor
od 12 lanova, a u njemu su i predsjednik
te dva dopredsjednika. DHK danas broji
524 lana i ima ogranke sa sjeditima u
akovcu, Puli (Istarski ogranak), Osijeku
(Slavonsko-baranjski ogranak), Rijeci,
Splitu i Zadru. Ogranci nisu pravne osobe,
ali samostalno koncipiraju i organiziraju
svoj rad u zemlji i inozemstvu. Od 1990.
radi i Sekcija DHK za prouavanje knjievnosti u hrvatskom iseljenitvu.
Osnovne promotivne djelatnosti DHK
precizirane su statutom, a meu najvanijima i najrelevantnijima za javnost jesu:
tjedne knjievne tribine (u vlastitim pro-

storima u Zagrebu, Trg bana Jelaia 7) te

diljem Hrvatske i u inozemstvu; dvadesetak ve tradicionalnih knjievnih priredaba, festivala i susreta na kojima se dodjeljuju i prestine godinje knjievne nagrade (najuglednije su Tin Ujevi za pjesnitvo u Vrgorcu; Gjalski za prozu u Zaboku; Judita, Davidias i Slavi za Dan hrvatske knjige u Splitu; Fran Galovi u Koprivnici; Ivan i Josip Kozarac u Vinkovcima i dr.). DHK je utemeljitelj dviju uglednih, danas bienalnih meunarodnih manifestacija Zagrebakih knjievnih razgovora od 1966. i Meunarodnoga pjesnikog festivala. I nakladnika djelatnost
DHK tradicionalna je vana zadaa. Danas
izlaze mjesenik Republika (od 1950., u
nakladi od oko 2000 primjeraka) i asopis
za meunarodne knjievne veze Most/The
Bridge (od 1966., u nakladi od oko 1700
primjeraka 1500 za inozemstvo), a od
2003. Mala knjinica DHK (dosad izalo
ezdesetak svezaka).

Iz povijesti DHK. Najstarija hrvatska kulturna institucija Matica hrvatska (utemeljena 1842. pod imenom Matica ilirska) iznjedrila je svojom djelatnou tijekom desetljea, u mukotrpnom procesu modernizacije, niz novih, samostalnih drutava i
ustanova. Potkraj XIX. stoljea u hrvatskome kulturnom ivotu dolo je do suprotnosti generacija starih i mladih,
pri emu su se mladi zauzimali za tada
moderne knjievne i uope umjetnike
smjernice i pritom doli u sukob sa starima, okupljenima u Matici hrvatskoj. Da
bi zatitili svoje interese i promicali naela artizma, individualnosti, slobode knjievnog stvaranja i veze s europskim misaonim pokretima, a u politici realizam i moderni liberalizam, mladi su osnovali
Drutvo hrvatskih umjetnika, ija su pravila potvrena 1897. Na elu pokreta bio je
Milivoj Deman. Unato nesuglasicama,
predstavnici sukobljenih strana na zajednikom su se sastanku 11. X. 1899. usuglasili da se osnuje samostalno knjievniko
drutvo. Nacrt pravila odobrila je hrvatska
vlada 17. III. 1900. Svrha je Drutva bila,
kako stoji u prvim pravilima, da se knji-

DrUtVO HrVAtSKIH KnJIEVnIKA

evnici udrue i podupiru te da, bez obzira

na politike smjerove, unapreuju hrvatsku knjievnost; da se zatiuje i die
ugled knjievnikoga stalea, da se potpomae prave lanove i njihovu siroad. Bile su tri skupine lanova: utemeljitelji i zakladnici (plaali su stanovitu svotu), izvanredni lanovi (plaali su manje mjesene prinose) i pravi lanovi. Pravim je lanom mogao postati hrvatski knjievnik koji je objelodanio neko knjievno djelo ili je
najmanje 2 godine bio suradnik nekog asopisa. Upravu DHK inilo je uz predsjednika 12 vijenika. Osnivaka skuptina odrana je 22. IV. iste godine, na dan
kad je Marko Maruli 1501. zavrio pisanje svoje Judite, kojom je stekao asni naslov oca hrvatske knjievnosti. Za prvog
predsjednika jednoglasno je izabran Ivan
Trnski. DHK je imao etiri odsjeka: beletristiki, struno-knjievni, novinarski i
glazbeno-umjetniki (novinari su se ubrzo
odvojili i 1910. osnovali samostalno Hrvatsko novinarsko drutvo), a 1906. pokrenut je asopis Savremenik. Godine 1908.
poelo je izdavanje djela suvremenih hrvatskih pisaca (prva knjiga bilo je divot-izdanje pjesama S. S. Kranjevia). Godine
1945. Drutvo se rekonstruira pod politikim pritiskom, a i ime mu je promijenjeno
u Drutvo knjievnika Hrvatske. Izvorno
ime vraeno je 1990. Godine 1967. DHK
je, uz Maticu hrvatsku, bio jedan od glavnih organizatora danas ve povijesne Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskoga
knjievnog jezika.
Tijekom gotovo stoljetne povijesti
DHK njegovi su lanovi bili i mnogi hrvatski knjievnici iz svijeta, navlastito pripadnici hrvatskoga naroda iz okolnih zemalja:
Austrije, Bosne i Hercegovine, Madarske
i Srbije, ali i oni od njih koji su napustili
zaviaj i nastanili se u Hrvatskoj. Danas su
iz Bake i Madarske lanovi DHK: Marko Deki, Mijo Karagi, Tomislav Ketig,
Lazar Merkovi, Milovan Mikovi, Milivoj Pri, Vojislav Sekelj, Ante Sekuli i
Tomislav igmanov.

Lit.: Ljetopis Drutva hrvatskih knjievnika u Zagrebu za godinu 1903. (pr. Milan Grlovi), Za-

55

DrUtVO HrVAtSKIH KnJIEVnIKA

greb; Hrvatska enciklopedija, 5, Zagreb 1945;

Leksikon lanova DHK (pr. Miroslav S. Maer),
Vinkovci, 1999.
S. Lipovan

DrUtVO HrVAtSKIH KnJIEVnIKA U MADArSKOJ, suvremena hrvatska knjievna udruga u Madarskoj. Na

poticaj Ladislava Gujaa, ondanjega glavnog urednika tjednika Hrvatski glasnik, u
sklopu Hrvatskog dana prireenoga u Zalskoj upaniji, Drutvo je utemeljeno 12. X.
2004. u Serdahelu (Ttszerdahely) u nazonosti dvadesetak hrvatskih pjesnika i
pisaca. Za predsjednika je izabran Marko
Deki, a za tajnika uro Frankovi. Cilj je
Drutva promicanje kulturnih i prosvjetnih
interesa Hrvata u Madarskoj, potpora izdavanju knjievnog asopisa te djel domaih pjesnika i pisaca, zatita njihovih
prava i interesa, organiziranje predstavljanja hrvatskih knjievnika, populariziranje
hrvatske pisane rijei, prevoenje madarskih knjievnih djela na hrvatski i obrnuto.
Drutvo jo nije steklo svojstvo pravne
osobe.

ega je sedamdesetak knjievnih prevoditelja. Drutvom upravlja Skuptina, koju

ine lanovi, Upravni odbor i predsjednik.
Od hrvatskih knjievnika iz Vojvodine samo je Petko Vojni Purar bio predsjednik
Drutva (1984.-85.), a u lanstvo je od
1966. primljeno tridesetak knjievnika Hrvata iz Vojvodine (Viktorija Aladi, Zvjezdana Asi, Pavao Bai, Grgo Balija,
Daniela Duli, Lazar Francikovi, Tomislav Ketig, Josip Klarski, Jakov Kopilovi,
Ladislav Kovai, Josip Kulundi, Ivan
Lerik, Jasna Melvinger, Lazar Merkovi,
Milovan Mikovi, Vladimir Milari, Jakov
Ori, Ivan Pani, Marko Pei, Franja Petrinovi, Matija Poljakovi, Ivo Popi, Stanislav Preprek, Drako Reep, Zvonko Sari, Vojislav Sekelj, Marija imokovi,
Robert Tilly, Petko Vojni Purar, Balint
Vujkov, Ante Vukov, Petar Vukov, Hinko
Zlomisli i Tomislav igmanov), no oni
unutar Drutva nisu organizirani.

. Mandi

DrUtVO KnJIEVnIKA VOJVODInE, regionalna strukovna asocijacija

knjievnika i knjievnih prevoditelja. Cilj
je Drutva zauzimanje za slobodu pisane
rijei te rad na njegovanju, afirmaciji i razvijanju knjievnosti na jezicima naroda
koji u znatnijem broju ive u Vojvodini
(hrvatski, madarski, rumunjski, rusinski,
slovaki i srpski). Tijekom povijesti imalo
je, a i danas ima vanu ulogu i u kulturnom
ivotu Vojvodine i u veini manjinskih zajednica. Tijekom 1990-ih nije bilo na visini svoje temeljne misije, osobito na podruju ostvarivanja politike multikulturalnosti i viejezinosti te djelovanja s pozicija politike neutralnosti i iskljuenosti iz
dnevnopolitikog angamana.
Kao Drutvo knjievnika i knjievnih
prevodilaca Vojvodine osnovano je 1976.
iz Sekcije vojvoanskih pisaca pri Udruenju knjievnika Srbije, koja se izdvojila
kao posebna sekcija Udruenja jo 1966.
Trenutano ima gotovo 500 lanova, od
56

Logo Drutva knjievnika Vojvodine

Od osnutka Drutvo dodjeljuje Brankovu nagradu za najbolju prvu pjesniku

knjigu mladim pjesnikinjama i pjesnicima.
Za Jugoslavije tu su prestinu nagradu dobivali i knjievnici iz Hrvatske: Tito Bilopalovi 1967., Zvonimir Husi 1975.,
Branko Male 1979. te Draen Katunari
1984. Drutvo dodjeljuje i Nagradu za ivotno djelo te nagrade za najbolju knjigu
na srpskome i za prijevod godine. Odnedavna se dodjeljuju i nagrade za najbolju
knjigu na madarskome (Istvn Konc),
slovakome (Palyo Bohu) i rumunjskome

(Vasko Popa), dok nagrada za knjigu na

hrvatskome jo nije utemeljena zbog institucionalne nerazvijenosti hrvatske knjievnosti u Vojvodini. Osim to prireuje
knjievne veeri i druge knjievne i kulturne manifestacije (npr. Kolonija knjievnika u Kanjii, Frukogorski knjievni susreti, knjievni karavani, Meunarodni novosadski knjievni festival i dr.), Drutvo
ima i vlastitu nakladniku djelatnost tijekom svoje povijesti izdavalo je razliita
knjievna glasila i mjesenike (Knjievna
klima, Zraci, trenutano Zlatna greda) te
knjige u nekoliko edicija.
Lit.: www.dkv.org.yu

Petko Vojni Purar

DrUtVO OLtArSKO, katolika udruga iji lanovi iskazuju ast presvetoj

Euharistiji te skrbe za opskrbu oltara u siromanim crkvama. Drutvo je osnovala
Anna Meuss 1849., a u Madarskoj je djelovalo od 1859. Nekad je okupljalo mnotvo vjernika god. 1942. u 997 oltarskih
drutava diljem Madarske bilo je ulanjeno 100.000 lanova. Poslije Drugoga
svjetskog rata rad je Drutva zabranjen i u
Madarskoj i u Jugoslaviji. Od 1990. ponovno je poelo djelovati u Madarskoj,
dok u Subotikoj biskupiji njegovo djelovanje nije obnovljeno.

lanska knjiica sredinjeg

Oltarskog drutva u Subotici

DrUtVO SV. StIPAnA U BUDIMPEtI

Do 18. travnja 1923. matina Druba

oltarskih drutava u Kalako-bakoj biskupiji bila je u Kalai, a dotadanje podruno Oltarsko drutvo upe sv. Terezije u
Subotici postalo je glavno drutvo svih oltarskih drutava na podruju dananje Subotike biskupije, pod upravom Rimske
nadbratovtine.
lanovi drutva promicali su klanjanje
Presvetomu oltarskom sakramentu i svaki
je lan bio duan jedanput na mjesec provesti sat klanjanja. Od prikupljene lanarine i darova vjernika obnavljali su i kupovali liturgijsku opremu: misnice, kalee,
oltarnike, liturgijske knjige i sl. Na posebnoj su im brizi bile siromane upe i njihove crkve.

Lit.: Pravila Drutva oltarskog, za viito klanjanje

pridostojnom sakramentu oltarskom i pomaganje
ubogih crkava u Kalai ustrojenoga, Subotica,
1913; Baki zakonik iz 1936. godine, Subotica,
1997; Magyar Katolikus Lexikon, 10, Budapest,
2005.
S. Bereti

DrUtVO SV. JErOnIMA Hrvatsko

knjievno drutvo sv. Jeronima

DrUtVO SV. StIPAnA U BUDIMPEtI

(mad. Szent Istvn Trsulat), najstariji
moderni nakladni zavod u Madarskoj, koji neprekinuto djeluje od 1848. Utemeljen
je na poticaj varadinskog kanonika
Mihlya Fogarasyja, ima svoju tiskaru
Stephaneum. Zavod se bavi ureivanjem i
izdavanjem nabonih knjiga, udbenika za
sve tipove kola, knjievnih i znanstvenih
djela, novina i asopisa. Svojim izdanjima
pokriva gotovo sva podruja madarske
kulture i znanosti. Dosad je objavio vie tisua izdanja na madarskome, njemakome, hrvatskome, slovakome, rumunjskome i ukrajinskom jeziku, u sveukupnoj nakladi od vie desetaka milijuna primjeraka.
Godine 1948. profil mu je drastino suen,
ali od 1992. ponovno doivljava procvat i
ubraja se u najvea poduzea te vrste u
Europi. Drutvo je od 1871. izdavalo i hrvatske udbenike, molitvenike za Hrvate u
Madarskoj (nekoliko izdanja Budanovieve Slave Boje, poslije molitvenike i pjesmarice G. Cserhtija), izmeu dvaju
57

DrUtVO SV. StIPAnA U BUDIMPEtI

svjetskih ratova kalendar Danicu, namijenjen Hrvatima u Madarskoj itd.

Lit.: A 150 ves Szent Istvn Trsulat, Budapest,

1998.
. Mandi

DrUtVO VOJVOAnSKIH I PODUnAVSKIH HrVAtA, udruga iz Zagreba. Utemeljena je 21. IV. 1990. radi
okupljanja graana podrijetlom iz Bake,
Banata, Baranje i Srijema te drugih zainteresiranih za narodne obiaje i stvaralatvo
vojvoanskih i podunavskih Hrvata. Prvi
predsjednik Drutva bio je Tomislav Vukovi, a nakon njega Vinko Rukavina,
Zvonimir Cvijin, Marija Zai-Kubatovi i
Marijan Bri Kosti.
Drutvo je u prve dvije godine rada organiziralo pruanje pomoi Hrvatima
prognanima iz vojvoanskog dijela Srijema i iz drugih podruja Vojvodine, a desetak je godina skrbilo i za studente iz Bake te je u tu svrhu u okviru Drutva osnovana Zaklada za skrb o sveuilitarcima A.
G. Mato. Kako bi pridonijeli ouvanju,
razvijanju i populariziranju narodnih obiaja i stvaralatva vojvoanskih i podunavskih Hrvata, lanovi Drutva organizirali su mnogobrojne priredbe, kao to su
proslava Materica i Prelo, predstavljanje
knjiga, predavanja, izlobe i sl., a najvanija priredba bila je izloba Iz batine
bakih Hrvata Bunjevaca, koju je Drutvo organiziralo u suradnji s Etnografskim muzejom u Zagrebu u prostorijama
tog muzeja od 17. II. do 17. III. 1998.

Lit.: Iz batine bakih Hrvata Bunjevaca, Zagreb,

1998, Hrvatska rije, br. 38 i 39, Subotica, 2003;
Z. Cvijin, Bunjevci u Zagrebu, Zbornik radova o
biskupu Laji Budanoviu, Subotica, 2004.
M. Zai-Kubatovi

DrUtVO ZA POMAGAnJE BEDnIH I nEVOLJnIH DOBrO DELO,

dobrotvorno drutvo u Subotici za pomo
starim, siromanim i nemonim osobama
izmeu dvaju svjetskih ratova. Osnovano
je 7. XII. 1929. na poticaj predstavnika subotikih gradskih vlasti. Za prvog predsjednika Drutva izabran je tadanji grad58

ski naelnik Subotice umirovljeni brigadni

general Selimir Ostoji (1875.1931.).
Nakon njegove smrti predsjednici su uvijek bili elni ljudi gradskih vlasti, izrazito
proreimski orijentirani Bunjevci: Ivan Ivkovi Ivandeki, Marko Juri i Ladislav
Lipozeni. Drutvo je za svoje tienike
prikupljalo priloge u novcu, hrani i odjei,
a djelovala je i puka kuhinja: u Ubokome domu (ul. Save Tekelije), pored Pravnog fakulteta (ul. Harambaieva 24), iza
crkve Sv. Jurja u policijskoj straari (ul.
Paje Kujundia), a pred rat je za tu namjenu dobilo zgradu i u eleznikoj ulici
br. 9. Upravu Drutva inile su istaknute
linosti iz lokalnog politikog, privrednog
(npr. industrijalac Vilim Conen Jakobi) i
kulturnog ivota grada (Josip oki, knjievnik i novinar). Gradske vlasti i provladin subotiki tisak pomagali su akcije Drutva. Svojim radom u Drutvu isticali su se
Ivan Ivkovi Ivandeki, Pajo Ivkovi Ivandeki, dugogodinji dopredsjednik, Taza
Manojlovi i Joso Poljakovi.

Peat Dobrog dela

Lit.: Jugoslovenski nacionalni list, br. 11, Subotica, 1939; S. Makovi, G. Lalija, M. Pece, Crveni
krst u Subotici 1886 2006, Subotica 2006.
M. Bara i S. Makovi

DrUtVO IVE KrUnICE (Kruniarsko drutvo), katolika molitvena bratovtina. Njegovi lanovi, razdijeljeni u vijence po petnaest, svakodnevno mole jednu od petnaest desetaka krunice sv. Dominika (lat. rosarium: krunica), koje dobivaju u mjesenim izvlaenjima. Na elu svakog vijenca stoji pridnjak. Deset vijenaca ini perivoj, na ijem elu stoji nastojnik, a imenuje ga upravitelj. Petnaest perivoja, 100 vijenaca i 2475 lanova ine
krunu bl. Djevice Marije. Za krunu se stara upravitelj, koji je u pravilu sveenik, a
imenuje ga poglavarstvo Reda dominikanaca.

DrUBA SEStArA KErI MILOSrA

[L. Budanovi], O Drutvu sv. Krunice, to se

zove iva ruica, Subotica, 1924.

Drutvo je bilo raireno i meu Hrvatima u Bakoj pa je fancaki puki pisac i

pjesnik Stipan Grgi za potrebe njegovih
lanova izdao molitvenik i pjesmaricu iva Ruica, koji je doivio deset izdanja
prvo 1859. u Kalai, a ostala, od 1865. do
1901., u Subotici. U Subotici je Drutvo
ive krunice osnovano 1858., a u katedralnoj je upi djelovalo 178 vijenaca s 2670
lanova.

Izvor: upni arhiv katedralne upe sv. Terezije,

Subotica.

Lit.: G. Tormsy, A szabadkai rmai kath. fplbnia trtnete, Szabadka, 1883; [L. Budanovi],
O Drutvu sv. Krunice, to se zove iva ruica, Subotica, [1899], 2. izd. 1924; Baki zakonik iz 1936.
godine, Subotica, 1997.
S. Bereti

DrUBA BAKIH SIrOMAnIH SEStArA UItELJICA OD nAE GOSPE Druba sestara nae Gospe

DrUBA SEStArA KErI MILOSrA trEEGA SAMOStAnSKOG rEDA SV. FrAnJE, enska redovnika zajednica. Izvorna je hrvatska redovnika
druba, utemeljena u Blatu na Koruli
1920. Osnovala ju je djevojka Marija Petkovi (1892.-1966.), redovnikim imenom
s. Marija od Propetog Isusa, radi zbrinja-

vanja i kranskog odgoja ratne i druge siroadi.

Zbog tekih materijalnih prilika, posebno na otocima, utemeljiteljica se 1922.
uputila u pronju najprije u Slavoniju, a
zatim u Baku. Obratila se i Ministarstvu
za zatitu djece u Beogradu, gdje je odmah
dobila prvu materijalnu pomo. Vlasti u
Beogradu zamolile su je da njezine sestre
preuzmu brigu za dravni djeji dom Kolijevka u Subotici, to je i uinila ve 1923.
dovevi est sestara. Sestre su u Kolijevci
djelovale sve do poetka Drugoga svjetskog rata. U humanitarnom radu sestrama
su pomagale i udruge Dobrotvorna zajednica Bunjevaka i Patronaa. Napose se isticala Marija Duli, poslije prva redovnica
Drube iz Bake (redovniko ime s. Jelisava), koju je u redovnikom pozivu slijedilo jo tridesetak djevojaka iz Bake. Marija Petkovi uz pomo upnika upe sv. Roka Blaka Rajia 1930. otvorila je iza crkve sv. Roka u Subotici samostan Zavod
sv. Terezije od Djeteta Isusa. U njemu je
otvoren katoliki djeji vrti i konvikt za
siromanu djecu. Tu je svoje mjesto nalo
i nekoliko katolikih udruga, meu kojima
su bile i Patronaa te Katolika akcija pape Pija XI., poznata i kao Kriarski pokret.
Ubrzo nakon dolaska madarskih vlasti
1941. Kolijevka je zatvorena, a sestre su se
povukle u svoj subotiki samostan. Nakon
rata Druba je svoje djelovanje bila primorana svesti na rad pri crkvi te su sestre radile kao katehistice, vodile su liturgijsko
pjevanje, ureivale crkve i vodile kuanstva po upama. U Subotikoj su biskupiji
djelovale u Vajskoj (1962.-72.), u Novom
Sadu (1962.-92.), u urinu (1968.-92.),
Somboru (upa sv. Kria, 1971.-90.; upa
Presv. Trojstva, 1992.-99.). U subotikoj
su upi Marije Majke Crkve od 1972. sve
do danas, a od samog poetka do danas
prisutne su u upi sv. Roka. Sestre se u Subotikoj biskupiji bave katehiziranjem,
brinu se za liturgijsko pjevanje i ureenje
crkve, predaju vjeronauk, skrbe za bolesnike i starce. Nakon vie od 50 godina, od
2001. u Subotici ponovno vode katoliki
djeji vrti na hrvatskome jeziku.
59

DrUBA SEStArA KErI MILOSrA

Druba se vremenom irila u Hrvatskoj

i Bakoj, ali i po svijetu, tako da danas postoje misije u Junoj Americi (Argentina,
ile, Peru, Paragvaj) i Italiji. Oko 450 lanica Drube djeluje na tri kontinenta u 12
drava, posveene su odgoju i kolskoj izobrazbi djece i mladih, katehizaciji, njezi
staraca, bolesnika i nemonih, misijama i
upnom pastoralu. Za svojega treeg pohoda Hrvatskoj 2003. papa Ivan Pavao II.
proglasio je tijekom misnog slavlja u Dubrovniku utemeljiteljicu ove redovnike
drube s. Mariju od Propetog Isusa blaenom.

Znak Drube sestara keri milosra

Lit.: Subotika Danica za 1931., Subotica, 1930;

L. I. Krmpoti, 70 godina prisutnosti Keri Milosra u Subotici, Subotika Danica : Kalendar za
1994, Subotica, 1993; A. Anii, Sestre Keri Milosra 80 godina s nama, Subotika Danica : Kalendar za 2004, Subotica. 2003.
K. elikovi

DrUBA SEStArA nAE GOSPE,

enski red u Katolikoj crkvi. U hrvatskom ih puku zovu notrdamke, prema
francuskom imenu drube (franc. Notre
Dame: Naa Gospa). Red je 1597. osnovao
sv. Petar Fourier skupa s bl. Alix le Clerc u
francuskoj pokrajini Loreni. Temeljna je
svrha reda odgoj u kranskom duhu i obuka za ivot enske mladei, to ih je trajno
odredilo da se posvete prosvjetnom radu.
Red je potvrdio papa Urban VIII. 1628.
pod imenom Canonicae regulares s. Augu60

stini Congregations B. M. Virginis sub titulo DOMINAE NOSTRAE. Strogi ivot redovnica ureen je konstitucijama koje je
sainio utemeljitelj prema pravilima sv.
Augustina.
Iz Francuske druba se prvo proirila u
njemake zemlje, a zatim i u druge drave.
Za vrijeme jakobinske diktature 1793.-94
druba je u Francuskoj ukinuta, a poetkom XIX. st. prestala je postojati i u njemakim zemljama. Red je u Bavarskoj
meutim 1833. obnovila Terezija Gerhardinger uz pomo regensburkog biskupa
Michaela Wittmanna, ali pod novim imenom (Druba siromanih sestara uiteljica
Nae Gospe) i s manje strogim pravilima
redovnikog ivota. Reformirana druba
odatle se proirila u eku, nakon toga i u
Madarsku, gdje je 1860., za vrijeme nadbiskupa Jzsefa Kunszta, osnovana Matica
za Kalako-baku nadbiskupiju (Kalaka
druba kolskih siromanih sestara Nae
Gospe). Bio je to prvi enski red na teritoriju Bake u novijoj povijesti. Za vrijeme
nadbiskupa Ljosa Hajnalda druba se brzo irila na teritoriju cijele Bake, napose
u veim naseljima s madarskim i njemakim stanovnitvom. God. 1868. osnovan je
samostan u Beeju, 1869. u Topoli, 1878.
u Novom Sadu, 1881. u Temerinu. Od gradova u kojima je ivio i znatan postotak
hrvatskog stanovnitva samostani se osnivaju u Baji 1872., kamo dolaze na poziv
upnika Gavre Latinovia; u Suboticu
1874. zalaganjem dobrotvorke Josipe Vojni i Gospojinskog drutva; u Bau 1876. i
u Somboru 1887. U Subotici su 1874.
osnovale i sirotite, a zasluge za to ima i
Elizabeta Jakobi, supruga buduega gradonaelnika Subotice Laze Mamuia. Zavod za siroad otvoren je 1884. i u Bau, a
1892. i u Somboru.
Poetkom XX. st. postale su najbrojnije redovnice u Bakoj sa samostanima u
svim veim naseljima s madarskim i njemakim stanovnitvom (Apatin, Futog,
Kanjia, Kula, Odaci, Senta, Vrbas i dr.),
u kojima je slubovalo vie od 200 sestara,
preteito madarske i njemake narodnosti. Uz svoje su redovnike kue imale i

kole, vrtie, sirotita i internate. Ukupno

142 uiteljice u provinciji u to su vrijeme
radile sa 7561 uenicom osnovnih kola,
830 uenica graanskih kola, 1353 djece
u vrtiima, 110 uenica gospodarskih kola te 98 siroadi. S obzirom na etniki sastav drube u Bakoj, ona je imala naglaeno madarsko i njemako nacionalno
obiljeje, zbog ega nije znatnije utjecala
na bake Hrvatice. Aktivnosti drube k tomu nisu obuhvaale ensku djecu iz seoskih i prigradskih salaarskih dijelova, u
kojima je ivio najvei dio hrvatskog stanovnitva.
Nakon Prvoga svjetskog rata 22 redovnike kue nale su se u novoj dravi
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Uz
smanjenje opsega djelovanja u redu, budui da od novih vlasti nisu odmah dobile dopusnice za rad u prosvjeti na madarskome
i njemakome, to je uzrokovalo i druge
promjene u organizaciji i upravljanju. Zauzimanjem biskupa Laje Budanovia Sv.
Kongregacija za redovnike utemeljila je
1930. samostalnu kongregaciju Druba
bakih siromanih sestara uiteljica od Nae Gospe, to je poetak rada hrvatskog
ogranka drube. Matica joj je bila u Subotici, a drubom su upravljale Hrvatice,
iako su bile u manjini. God. 1934. Sv. Stolica imenovala je s. M. Rozu Kopunovi
vrhovnom glavaricom Provincije, koja je
uzela redovniko ime Marija Anuncijata.
Jedan dio redovnica madarske nacionalnosti nije prihvatio novu provinciju drube
te je, ostavi vjeran upravi u Kalai, otiao
u Madarsku. Ve sljedee godine otvorena je redovnika kua u Zagrebu, gdje su
boravile mlade asne sestre tijekom kolovanja za uiteljice i odgojiteljice. Doavi
iz Bake, druba se nastavila iriti i po Hrvatskoj.
Uz postojee razrede na madarskome
jeziku, u subotikoj kui sestara (Zrinjski
trg br. 22 dananja Osnovna kola Jovan
Jovanovi Zmaj) redovnice su poetkom
1920-ih u osnovnoj koli i u etverogodinjoj graanskoj djevojakoj koli ustrojile i hrvatske razrede, na poticaj tadanjega
katedralnog upnika Laje Budanovia i
uz osobno angairanje s. Roze Kopunovi

DrUBA SEStArA nAE GOSPE

na okupljanju djece. Bile su to prve kole

na hrvatskom jeziku u Bakoj namijenjene
enskoj mladei i uope prvi institucionalni oblik formalne edukacije na hrvatskome.
Kad se za Drugoga svjetskog rata cijela Baka ponovno nala u okviru Madarske, matica sa sjeditem u Kalai preuzela
je upravu nad drubom i u junom dijelu
Bake. Madarski se jezik ponovno uvodi
u kole, a sestre Hrvatice, budui da nisu
dobro vladale madarskim, bivaju otputene. Malen broj mladih asnih sestara njih
ukupno 18 elio je ostati vjeran svojem
ogranku drube i nastaviti raditi u kolstvu
na hrvatskome te su postupno otile u Zagreb. Posredovanjem zagrebakog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca Sv. Kongregacija za redovnike 1941. odobrila je da druba moe nastaviti rad sa sjeditem u Zagrebu. Matica i dio novicijata preneseni su u
Zagreb, s time da je iz naziva hrvatskog
ogranka isputen pridjev baki. Otad se
sjedite hrvatskog ogranka nalazi u Zagrebu. U Hrvatskoj su za rata sestre nastavile
rad u kolama.

Grb Drube sestara Nae Gospe

Nakon Drugoga svjetskog rata sestre

hrvatskog ogranka drube vraaju se u
Baku. Kua Matica ostala je prazna, djelomino je unitena za boravka sovjetske
vojske, a ubrzo i nacionalizirana i pretvorena u Osnovnu kolu Jovan Jovanovi
Zmaj, pa im je biskup Lajo Budanovi
1946. dodijelio kuu sveenikog doma
u Harambaievoj ulici br. 7, u kojoj su on61

DrUBA SEStArA nAE GOSPE

da djelovale do 1999. god. Bilo im je zabranjeno predavati u kolama pa su se morale preusmjeriti na druge oblike apostolata: orguljanje, crkveno pjevanje, kateheza,
voenje upnog kuanstva i dr. God. 1952.
sestre su otile na upu u oblinji Stari
ednik, gdje su bile do 1981., te u Rumu.
Poetkom 1950-ih poele su djelovati i u
Belgiji, a koncem 1960-ih u Njemakoj.
Na molbu biskupa Matie Zvekanovia sestre su 1958. preuzele rad na biskupiji i upi sv. Terezije, a kad je u Subotici otvorena zgrada sjemenita Paulinum (1965.),
preuzele su i svu brigu oko njega (kuhanje,
pranje i pospremanje) sve do danas. Samostan Anuncijata na teritoriju subotike upe Isusova Uskrsnua otvorile su 1982.

Kako je nakon 1941. atribut baki zadran u imenu madarskog ogranka drube, zauzimanjem subotikog biskupa Matie Zvekanovia 1960. madarski ogranak
drube u Bakoj ponovno je postao neovisan o Kalai te je dobio samostalnu upravu
u Kanjii. Iako je bilo vie pokuaja, hrvatska i madarska grana drube u Bakoj do
danas se nisu uspjele ujediniti, ve djeluju
posebno. Pri tome madarska grana djeluje preteito u veinskim madarskim upama.
Danas diljem svijeta druba djeluje u
dvadesetak provincija i ima vie od 7000
redovnica. Hrvatska grana drube ima sjedite u Zagrebu, u 15-ak mjesta redovnike zajednice te sedamdesetak sestara. U
Bakoj trenutano postoje dvije zajednice
sestara, obje u Subotici na biskupiji i u
samostanu Anuncijata. Od 2000. druba
nosi naziv Druba sestara Nae Gospe
Zagreb.

Lit.: . sestre od Nae Gospe u Bakoj, Subotika Danica: kalendar za 1925, Subotica, 1924;
Schematicmus cleri Suboticanae, Subotica, 1968;
M. A. Kujundi, Druba sestara Nae Gospe
kroz svoju povijest, Subotika Danica : kalendar
za 1971, Subotica, 1970; s. M. A. Kujundi, Povijest Drube sestara Nae Gospe (ciklostilom),
Zagreb, 1980; Bako klasje, br. 18, 19-20, Subotica, 1982; A. Anii, Jubileji sestara Nae Gospe, Subotika Danica (nova): Kalendar za
1998. godinu, Subotica, 1997.

T. igmanov

62

DrUBA SIrOMAnIH SEStArA

UItELJICA OD nAE GOSPE
Druba sestara nae Gospe
DrAVA SLOVEnACA, HrVAtA I SrBA, samoproklamirana drava u vrijeme
raspada Austro-Ugarske organizirana na
dijelu njezina teritorija nastanjenome preteito junoslavenskim narodima. Slijedei primjer ekoga narodnoga vijea, politiki prvaci Slovenaca i Hrvata Anton Koroec i Ante Paveli (zubar) 6. X. 1918. u
Zagrebu su osnovali Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba kao politiko predstav ni tvo ju go sla ven skih na ro da u
Austro-Ugarskoj. U njega je 8. X. ula i
najjaa prijeratna parlamentarna grupacija
Hrvatsko-srpska koalicija, koju je predvodio Svetozar Pribievi. Istog dana objavljen je i Pravilnik o radu te organizacije,
u kojem se definira etnografski junoslavenski teritorij zemalja Dvojne Monarhije
od Istre, slovenskih pokrajina s Goricom i
Prekomurjem, Trojedne Kraljevine s Rijekom i Meimurjem, Bosne i Hercegovine
do Slavenima nastanjenog prostora june
Ugarske. Njime je bila odreena i zastupljenost predstavnika pojedinih pokrajina
u vijeu s ukupno 80 lanova. Ve idueg
dana Narodno je vijee donijelo Deklaraciju, kojom odrie pravo austrijskom carskom dvoru i ugarskoj vladi da zastupaju
interese junoslavenskih naroda, a 19. X.
proklamira se preuzimanje sve vlasti na
definiranom teritoriju. U Zagrebu je 29. X.
Sabor Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije raskinuo dravnopravne
veze s Austro-Ugarskom, ime je stvorena
Drava Slovenaca, Hrvata i Srba.
Od svoje uspostave Drava SHS nailazila je na mnogobrojne probleme od potpunoga rastrojstva vojske, pobuna i pljake do meunarodnog poloaja. Kako se
pojavila prijetnja da e dio njezina teritorija okupirati susjedne zemlje, napose Italija
i Srbija, na sastanku u enevi 6.-9. XI.
1918. predsjednik Narodnog vijea SHS
Koroec i predsjednik Jugoslavenskog odbora Ante Trumbi postigli su s predsjednikom srpske vlade Nikolom Paiem sporazum u kojem je priznata jednakoprav-

nost Drave SHS i Srbije do donoenja

ustava, ali je ubrzo nakon konferencije Pai povukao potpis, dok su se srpski monarhistiki krugovi u iduim pregovorima
oslanjali na Pribievia, koji je proteirao
bezuvjetno ujedinjenje Drave SHS sa Srbijom i zagovarao centralistiko i unitarno
ureenje budue drave. Kako se zbog sve
veega drutvenog rastrojstva veina lanova Narodnog vijea pod Pribievievim
utjecajem izjasnila za bezuvjetno prikljuivanje Kraljevini Srbiji, Sredinji odbor
Narodnoga Vijea SHS dao je 23. i 24. XI.
deputaciji striktne upute u vidu Naputaka
za pregovore u Beogradu. Protiv odlaska u
Beograd bio je samo Stjepan Radi, koji je
upozoravao da ne treba bezuvjetno ulaziti
u novu dravnu zajednicu, ve da najprije
treba osnaiti Dravu SHS kao samostalni
meunarodni subjekt. Ipak, deputacija na
elu s Antom Paveliem (zubar) i Svetozarom Pribieviem otputovala je u Beograd,
gdje su pod Pribievievim pritiskom odustali od odredaba Naputka i izradili novu
Adresu, u kojoj se nije inzistiralo na dravnopravnoj jednakosti Drave SHS, ve se
pristupilo bezuvjetnom ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom. Tom inu, koji se pred
regentom Aleksandrom dogodio 1. XII.
1918., prethodilo je prikljuenje Baranje,

DrAVA SLOVEnACA, HrVAtA I SrBA

Bake i Banata Srbiji 25. XI. te Crne Gore

26. XI., to je Pribieviu pomoglo da uini dodatni pritisak na Pavelia i druge lanove deputacije. Nakon to je Ante Paveli
u ime Drave SHS proitao Adresu, regent
Aleksandar izjavio je da je prima na znanje
te je u ime kralja Petra I. proglasio uspostavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
na elu s dinastijom Karaorevi. Tim je
inom i formalno prestala postojati Drava
SHS.
Junougarski Hrvati (Bunjevci i
okci) i Drava Slovenaca, Hrvata i Srba. Prva javna politika akcija na planu
raskida junoslavenskih naroda od Ugarske bila je Rezolucija Srba i Hrvata iz june Ugarske u Subotici 2. X., u kojoj je istaknuto da su Baranja, Baka i Banat sastavni dijelovi slobodne jugoslavenske zajednice, pri emu se u prvoj toki Rezolucije istie kako se ona odnosi na Srbe i Hrvate, a kao pojanjenje uz hrvatsko ime u
zagradi se navode Bunjevci i okci. Rezoluciju je u Zagreb odnio Petar Konjovi,
dirigent iz Sombora.
U tim je trenucima postojala stanovita
koordinacija izmeu Zagreba i Subotice:
predstavnici ugarskih Junih Slavena bili
su ukljueni u izradu Deklaracije Narod-

Drava Slovenaca, Hrvata i Srba

63

DrAVA SLOVEnACA, HrVAtA I SrBA

nog vijea SHS od 8. X. kao prvog ina

politikog osamostaljivanja svih junoslavenskih naroda u Austro-Ugarskoj Monarhiji; u Pravilniku Narodnog vijea od 8. X.
za predstavnike Baranje, Bake i Banata
predvieno je 10 mjesta u Narodnom vijeu; u Saopenju Narodnog vijea od 19. X.
navodi se da su pri izboru lanova Predsjednitva tog tijela u radu sudjelovali i
predstavnici Jugoslavena Ugarske; lanovi
Junougarskog kluba (slavenski zastupnici
iz june Ugarske u Ugarskom saboru) bili
su pridrueni lanovi i konsultanti Narodnog vijea SHS (od ugarskih Bunjevaca
bili su to Mirko Ivkovi Ivandeki, Stipan
Vojni Tuni, Matija Evetovi i Stipan Buljovi); o subotikoj Rezoluciji od 2. X.
raspravljalo se na sjednici Sredinjeg odbora Narodnog vijea SHS 26. X. i dr.
Rezolucija od 2. X. dopunjena je 23.25. X., kad su vodei pripadnici hrvatskobunjevake i srpske zajednice u Subotici
izrazili elju da jedinu kompetenciju u pogledu rjeavanja pitanja Hrvata i Srba iz
june Ugarske ima Narodno vijee SHS u
Zagrebu te da se Subotica i njezino podruje odvoje od Ugarske i pridrue novoj
jugoslavenskoj zajednici. Izmijenjenu je
rezoluciju Narodnom vijeu u Zagreb odnio Blako Raji, koji je tamo stigao 28. X.
Ondje je 29. X. nazoio saborskoj sjednici,
ali se zbog njegova kasnog dolaska o izmijenjenoj Rezoluciji nije raspravljalo. Tom
je prigodom dr. Ante Paveli (zubar) ipak
istaknuo kako prostor Baranje, Bake i Banata smatra dijelom Drave SHS. Na susretima s dunosnicima Narodnog vijea
Raji je predao zahtjeve bunjevakih i srpskih politikih predstavnika iz Subotice i
ujedno traio instrukcije, ali je od njih dobio obeshrabrujui odgovor: Idite i inite
to znate.
Kako zagrebake elite, koje zbog posvemanjih nereda nisu bile kadre u potpunosti ustrojiti novu vlast, pa tako ni pomoi narodnom pokretu u Bakoj, Raji se
vratio u Suboticu, a kao lanovi Narodnog
vijea ostali su Mirko Ivkovi Ivandeki i
Stipan Vojni Tuni, koji su od srpske vlade zatraili da u cilju junoslavenskog uje64

dinjenja to urnije oslobodi prostor Baranje, Bake i Banata. Srpska je vlada na te

njihove elje te na molbu Mate Drinkovia, povjerenika za obranu Drave SHS,
uputila postrojbe ne samo na prostor Baranje, Bake i Banata, odnosno u dijelove
Drave SHS zahvaene neredima, ve je
prela u okupaciju cijelog njezinog teritorija.
Boravak u Zagrebu Blaka Rajia
uvrstio je u uvjerenju da se bunjevake
elite moraju jae povezati sa srpskim preanskim politiarima kako bi mogli ostvariti razdruivanje Baranje, Bake i Banata
od Ugarske te s monarhistikim srbijanskim krugovima kao jamcem za provedbu
tih tenji. On je 3. XI. u prostorijama Hrvatske zemaljske banke d.d. podnio izvjee o boravku u Zagrebu, a na novome sastanku, kojemu su nazoili dunosnici subotikog ogranka Srpske narodne radikalne stranke (koji su se do tada pasivno drali iekujui instrukcije iz Novoga Sada,
odnosno Beograda), odranome 5. XI. u
domu brae Vladislava i Jovana Manojlovia, na tragu zagrebakih odluka od 29.
X. i Wilsonovih naela, koji malim narodima Austro-Ugarske Monarhije priznaje
pravo da sami izaberu svoje budue dravno-pravno ureenje, odlueno je da se hitno osnuje Bunjevako-srpsko narodno vijee, koje bi radilo na odvajanju tog prostora od Ugarske i njegovu ulasku u buduu jugoslavensku zajednicu.
lanovi Puke kasine organizirali su
10. XI. Veliku subotiku narodnu skuptinu subotikih Bunjevaca i Srba u kristalnoj dvorani hotela Hungarija. Bunjevaki
puk pred hotel je stizao u velikim povorkama, a na elu glavne povorke stupali su
bivi austrougarski asnici, koje je predvodio Gavro ovi. Oni su nosili veliku svilenu hrvatsku trobojnicu, to su nazoni
oduevljeno pozdravili, klicali su Jugoslaviji i pozivali graane Subotice da im se
pridrue. Prvi govornik Blako Raji pozvao nazone da izaberu odbor kako bi se
mogli povezati s Srbijom, odnosno Dravom SHS. Poslije njega govorili su jo
Vladislav Manojlovi te Jovan Petrovi.
Na skupu su izabrani Bunjevako-srpski

narodni odbor i izaslanici za buduu veliku narodnu skuptinu radi odluivanja o

sudbini cijeloga slavenskog stanovnitva
junougarskog prostora. Nakon toga bivi
mladi asnici Austro-ugarske vojske ponovno su ulicama grada pronijeli hrvatsku
trobojnicu kliui Jugoslaviji, a zastavu su
nakon toga i izvjesili na toranj gradske kue.
Intenzivni rad bunjevakih prvaka na
elu s Blakom Rajiem oko odvajanja baranjsko-bako-banatskoga prostora te njegova uklapanja u budui jugoslavenski
okvir izravni je poticaj imao u zagrebakim politikim dogaajima. U svojim nastojanjima on je slijedio odluke Narodnoga vijea SHS, ali ne prejudicira konano
rjeenje, ve to ostavlja otvorenim u cilju
ouvanja proklamiranog jedinstva Srba i
Hrvata-Bunjevaca. U to vrijeme novosadske srpske elite, uz potporu srpskih vojnih
postrojba i u dogovoru s monarhistikim
srpskim krugovima, preuzimaju inicijativu
oko ujedinjenja junougarskog prostora u
novu jugoslavensku zajednicu. Nakon to
je srpska vojska zauzela Novi Sad, preanski srpski politiari okupljeni oko Srpskoga narodnog odbora u Novom Sadu organiziraju konferenciju mjesnih narodnih odbora 16. XI. u Matici srpskoj, na kojem
zbog utjecaja srpskih radikala, nije odlueno hoe li se ujedinjenje provesti preko
Drave SHS ili Kraljevine Srbije, ve je
predloeno kompromisno rjeenje da se
ujedinjenje prvo pokua ostvariti uz pomo Narodnog vijea SHS, a ako ono ne
bude provelo ujedinjenje s Kraljevinom
Srbijom, Vojvodina zadrava mogunost
samostalnog ujedinjenja sa Srbijom te je
donesena nova rezoluciju u kojoj se potvruje elja slavenskog stanovnitva Baranje, Bake i Banata da se razdrui od Madarske i da se u tom cilju 25. XI. organizira Velika narodna skuptina u Novom
Sadu.
U Nevenu od 22. XI. tiskan je poziv
Agitacijskog odbora Narodnog odbora iz
Novoga Sada upuen narodima Baranje,
Bake i Banata da se prikljue slobodnoj
Dravi SHS te da se na ujedinjenju u ve-

DrAVA SLOVEnACA, HrVAtA I SrBA

liku Dravu SHS, koja e se prostirati od

Soe do Vardara, od Subotice do Bitolja i
od Trsta do Temivara. U dva lanka subotiki Neven od 23. XI. (Na koju emo
stranu? i Pred izbore za veliku narodnu
skuptinu u Novom Sadu) jasno izraava
elju subotikih Bunjevaca da aktivno sudjeluju u ujedinjenju junoslavenskih zemalja, govorei pritom o Dravi Srba, Hrvata i Slovenaca, a ne Kraljevini Srbiji. Na
povezanost s Narodnim vijeem upuuje i
poziv iz Nevena od 24. XI. za prikupljanje
dobrovoljnog poreza, kakvu je odluku donijelo i zagrebako Narodno vijee 26. X.
Na zboru u hotelu Hungarija 24. XI.
nazoni su u kratku vremenu izabrali 75
izaslanika koji e predstavljati Suboticu na
Velikoj skuptini u Novom Sadu, od kojih
su veinu inili Bunjevci. Izaslanstvo je u
Novi Sad stiglo 25. XI. ujutro, a prije samog zasjedanja Velike narodne skuptine
odrana je jo jedna konferencija vodeih
osoba srpske i hrvatske zajednice, jer se
doznalo da je vojvoanski radikal Jaa Tomi prethodnu no na tajnom dogovoru
srpskih elita odluio da se Vojvodina odmah ujedini s Kraljevinom Srbijom. Na
tom sastanku u Matici srpskoj Bunjevce su
zastupali Babijan Malagurski, Mirko Ivkovi Ivandeki i Blako Raji, koji su se usprotivili tom rjeenju, jer je Bunjevakosrpsko narodno vijee dalo pristanak svojim izaslanicima samo za ujedinjenje preko Zagreba.
Iako je vladala velika napetost, Velika
narodna skuptina poela je svoj rad u hotelu Grand oko 11 i 30 sati. Nazoilo joj je
757 izaslanika iz 221 mjesta Baranje, Bake i Banata, od ega 578 Srba, 89 Hrvata,
62 Slovaka, 21 Rusin, 6 Nijemaca i 1 Madar (majorizacija slavenskog stanovnitva
s podruja koje je bilo pod okupacijom
srpske vojske i na kojem su Slaveni inili
samo jednu treinu stanovnitva trebala je
pomoi srpskim elitama da lake provedu
svoju odluku o razdruivanju od Ugarske
te izravnom ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom). Skuptinu je otvorio knjievnik Jovan Hranilovi, a tajnik skuptine Jaa Tomi proitao je pripremljeni tekst prve re65

DrAVA SLOVEnACA, HrVAtA I SrBA

zolucije, u kojoj se moli Kraljevina Srbija

da zastupa interese slavenskog stanovnitva tog prostora na buduoj mirovnoj
konferenciji te da se taj prostor prikljuuje
Kraljevini Srbiji. Prema kasnijoj Hranilovievoj izjavi, u dokumentu je Tomi sintagmu jugoslovenske zemlje zamijenio
rijeju Srbija. Krenje ranijih dogovora
pokuao je prikriti na nain to se u daljnjem tekstu rezolucije kompromisno upuuju po dva izaslanika u Beograd i Zagreb,
koji trebaju pripomoi Narodnom vijeu
SHS i Vladi Kraljevine Srbije oko ujedinjenja svih jugoslavenskih zemalja, pri emu je subotiki radikal Jovan Manojlovi
dobio prednost u zastupanju vojvoanskih
interesa u Narodnom vijeu pred kikindskim demokratom Vasom Stajiem, koji je
dotad ve sudjelovao u radu Vijea. Tu politiku poziciju meutim nisu podravali
svi izaslanici, pa je slovaki izaslanik Jan
Grunk ak podnio prijedlog da se Banat,
Baka i Srijem pripoje Dravi SHS. Neizvjesnu situaciju prekinuo je Blako Raji,
koji je u kraem govoru zahvalio to je
predloen da zastupa interese Baranje,
Bake i Banata kod Vlade Kraljevine Srbije i, prihvaajui tu dunost, istaknuo kako
vjeruje da je rjeenje nacionalnog pitanja o
ujedinjenju u tekstu rezolucije dobro sroeno te on to prihvaa. Nakon toga rezolucija je prihvaena aklamacijom, a odmah
je izglasovana i druga rezolucija, u kojoj
se odluivalo o razdruivanju od Ugarske i
kojom je osnovano Veliko narodno vijee
za Banat, Baku i Baranju kao predstavniko tijelo te Narodna uprava kao izvrno
tijelo.
U rezolucijama se, s jedne strane, zagovara bezuvjetno ujedinjenje s Srbijom, a
s druge se strane predstavnici alju u Zagreb kako bi se potaknulo ujedinjenje u
novu jugoslavensku zajednicu, to pokazuje da su srpske elite, zbog svoje podijeljenosti, zadravale stanovit dvojni model i
priznavale djelominu mjerodavnost Narodnom vijeu SHS u Zagrebu. Usto je
razvidno da druga rezolucija nije nastala u
suglasju s Vladom Kraljevine Srbije, ve
je bila izraz ranijih elja slavenskog stanovnitva june Ugarske. Pritom je ustroj66

stvo vlasti Baranje, Bake i Banata bilo

preslika modela ustroja Narodnoga vijea.
Istog dana kad je odrana Velika narodna skuptina u Novom Sadu, na sjednici Narodnog vijea SHS u Zagrebu, pod
predsjedanjem Svetozara Pribievia, odlueno je da se pone proces ujedinjenja s
kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom.
Ve 26. XI. Blako Raji i Jaa Tomi otputovali su u Beograd kako bi Vladu Kraljevine Srbije upoznali s donesenim rezolucijama, koja je odluke primila na znanje,
ali o njima nije raspravljano ni u parlamentu ni u vladi, to pokazuje da je taj teritorij
smatrala dijelom proirene Srbije. Bunjevaka i srpske tijela vlasti s prostora Baranje, Bake i Banata upravljale su cijelim
prostorom june Ugarske do 11. III. 1919.,
kad su izvrila demisiju Vladi Kraljevine
SHS te su bila postupno inkorporirana kao
Odjel za Banat, Baku i Baranju pri Ministarstvu unutarnjih poslova.

Lit.: Neven, Subotica, 1918.-1919; F. ii, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.-1919., Zagreb, 1920; P. Peki, Povijest
Hrvata u Vojvodini, Zagreb, 1929; Spomenica
osloboenja i ujedinjenja Grada Subotice, Subotica, 1938; P. Peki; Povijest osloboenja Vojvodine, Subotica, 1939; J. Horvat, Politika povijest
Hrvatske, 2, Zagreb, 1989; A. Sekuli; Prilog istraivanju drutvenog ivota bakih Hrvata od
1918. do 1928. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, 23, Zagreb,
1990; A. Sekuli, Hrvati iz junougarskih podruja u godinama od 1918. do 1920., Radovi Zavoda
za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu 26, Zagreb, 1993; Povijest Maarske, ur. P.
Hank, Zagreb, 1995; H. Matkovi, Povijest Jugoslavije (1918.-1991.) Hrvatski pogled, Zagreb
1998; M. Grlica, Blako Raji i stvaranje prve jugoslovenske drave, Ex Pannonia, 5-6-7, Subotica, 2003; L. Vrkati, Pojam i bie srpske nacije,
Sremski Karlovci-Novi Sad, 2004.
K. Bui

DrAVLJAnStVO, osobita pravna veza izmeu pojedinca i drave temeljem koje se odreuje koje je drave dotini pojedinac dravljanin. Ima iznimno znaenje s
obzirom na ostvarivanje najrazliitijih prava i obveza (zapoljavanje, dobivanje
osobne iskaznice i putovnice, pravo glasa,
vojna obveza i dr.). Ideja dravljanstva javlja se od XVII. st. kao odraz novoga

shvaanja prava i obveza prema dravi

umjesto prema feudalnom gospodaru, a
podrobnije se pravno regulira od kraja
XVIII. i poetka XIX. st. Dravljanstvo se
katkada koristi kao sinonim za nacionalnost odn. nacionalnu pripadnost (franc.
nationalit, engl. nationality), iako se ove
dvije kategorije ne moraju poklapati.

Najee se stjee roenjem ili podrijetlom (ius sanguinis naelo krvne veze),
kada dijete stjee dravljanstvo svojih roditelja ili jednoga od njih (najee oca)
bez obzira na to gdje je roeno i gdje ono
ili njegovi roditelji ive, ili pak po mjestu
roenja (ius soli naelo tla), kad se dravljanstvo odreuje prema dravi na ijem
je teritoriju dijete roeno, bez obzira na dravljanstvo roditelja. Rjee se dravljanstvo stjee naknadnim primitkom stranaca,
najee naturalizacijom ili priroenjem
(ius domicilii naelo prebivalita), kad
osoba stjee dravljanstvo drave u kojoj
stalno ivi uz ispunjenje dodatnih uvjeta
(npr. poznavanje jezika, odricanje od prijanjeg dravljanstva). Neke kategorije osoba dravljanstvo mogu stei pod povlatenim uvjetima (sklapanje braka s dravljaninom, etniko podrijetlo, osobe koje su
pruale posebne usluge dravi, poput vrhunskih sportaa ili pripadnika oruanih
postrojba), a moe se stei i po meudravnim ugovorima. Svaka drava slobodno odreuje uvjete za stjecanje dravljanstva, a u praksi se kao temeljno naelo uzima naelo podrijetla ili naelo tla, koje se
onda dopunjuje ostalim naelima. Kao rezultat toga moe se dogoditi da novoroeno dijete ostane osoba bez dravljanstva
(apatrid), ali i da ima dvojno dravljanstvo
(bipatrid), pa ak i viestruko dravljanstvo (multipatrid). Za razliku od prijanjeg
trenda ograniavanja dvojnog dravljanstva, posljednjih se desetljea, zbog pojaanih migracija te potreba ublaavanja posljedica raspada europskih socijalistikih
federalnih drava za graane, u praksi
olakava stjecanje dvojnog dravljanstva.
Od dvojnog dravljanstva razlikuje se
dvostruko dravljanstvo, kakvo postoji u
federalnim dravama, u kojima istodobno
postoji dravljanstvo federalne jedinice i
federacije.

DrAVLJAnStVO

Podunavski su Hrvati tijekom posljednjeg stoljea i pol stjecajem povijesnih

okolnosti ivjeli u vie razliitih dravnih
tvorevina, u ovisnosti o emu se mijenjala
i njihova dravljanska pripadnost. Nakon
raspada Austro-Ugarske Monarhije odredbama Trianonskoga mirovnog ugovora
bivim ugarskim dravljanima ostavljen
rok za optiranje, tj. za odluku o tome hoe
li uzeti dravljanstvo Madarske ili Kraljevine SHS, u kojem su se neke hrvatske
obitelji iz Bajskog trokuta preselile u jugoslavensku dravu, dok su se neke madarizirane bunjevake obitelji iz dijela Bake
koji pripao jugoslavenskoj dravi preselile
u Madarsku. Nakon raspada federalne Jugoslavije 1991. godine biva republika
dravljanstva postala su temeljem za dravljanstvo novonastalih drava s prostora
bive Jugoslavije, to je za Hrvate koji su
se u socijalistikom razdoblju u Vojvodinu
doselili iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine
stvorilo tekoe pri dobivanju dravljanstva Srbije, a to je bila rairena pojava u
svim novim neovisnim dravama bive Jugoslavije.
Za hrvatsku je dijasporu i iseljenitvo
bitnu novinu uveo Zakon o hrvatskom dravljanstvu iz 1991. godine, koji je, po
uzoru na zakonodavstvo u nekim zemljama, omoguio stjecanje hrvatskog dravljanstva naturalizacijom pripadnicima hrvatskog naroda koji nemaju prebivalite u
Republici Hrvatskoj, ograniavajui pritom uvjete za primitak u hrvatsko dravljanstva na poznavanje hrvatskoga jezika
i latininog pisma, na to da se iz njihova
ponaanja moe zakljuiti da potuju pravni poredak i obiaje u Republici Hrvatskoj
i da prihvaaju hrvatsku kulturu te na to da
daju pisanu izjavu o tome kako se smatraju hrvatskim dravljaninom. Tu su mogunost iskoristili mnogi baki Hrvati, ime je
olakana, obnovljena i uvrena integracija bakih Bunjevaca i okaca u hrvatski
narodni korpus. No posljednjih godina, usprkos neizmijenjenom Zakonu o hrvatskom dravljanstvu, hrvatska dravna tijela u praksi nerijetko ograniavaju primitak
u hrvatsko dravljanstvo bakih Hrvata
67

DrAVLJAnStVO

(to vrijedi i za Hrvate iz drugih dijelova

Vojvodine, Bosne i Hercegovine i drugih
susjednih zemalja), to negativno utjee na
integraciju bakih Hrvata u cjelinu hrvatskog naroda.
S. Bai

DrAVnO UDrUEnJE OKAKIH

HrVAtA, kulturna udruga sa sjeditem u
Santovu. Utemeljio ju je 1968. santovaki
profesor Stjepan Velin radi irenja prosvjete i povezivanja okakih Hrvata u Madarskoj, ali su je vlasti ukinule poslije tri
godine rada. Na poticaj i uz potporu Marina Mandia, glavnog tajnika Demokratskog saveza Junih Slavena u Madarskoj,
Udruenje je, na elu sa Stipanom Paniem, 1984. ponovno poelo djelovati te
otad nesmetano radi. U njegovu sklopu desetak je godina djelovalo kulturno-umjetnika skupina koja se proslavila nastupima
u Madarskoj i inozemstvu. U Udruenju
se prireuju knjievne veeri i druge prigodne manifestacije, a njegovi lanovi surauju i s Hrvatima u Vojvodini (Sombor)
i Slavoniji (Donji Miholjac). Udruenje
ima 110 registriranih lanova, a zasluno
je za njegovanje i prikazivanje narodnih
obiaja te uvanje predmetne batine okakih Hrvata. U zgradi u kojoj su klupske
prostorije smjetena je, kao stalni postav, i
stara okaka soba.

Dom Dravnog udruenja

okakih Hrvata u Santovu

Lit.: Hrvatska rije, br. 5, Subotica, 2003; Hrvatski glasnik, Budimpeta, br. 35/2005, 4/2006.

. Mandi

DUBAK, u bakih Bunjevaca i okaca pomagalo u kojem se mala djeca ue hodati.

68

Izraivao se isprva od drveta kao stalak

bez kotaa, a poslije su se poeli izraivati i s drvenim kotaima. Danas se vie ne
izrauju jer postoje moderne i pristupane
hodalice.

Lit.: M. Pei, G. Balija, Renik bakih Bunjevaca, Novi Sad-Subotica, 1990; A. Sekuli, Rjenik
govora bakih Hrvata, Zagreb, 2005.
M. eremei

DUD, listopadno drvo iz porodice Moraceae. Od oko 100 vrsta u Bakoj su zastupljene preteito dvije: Morus Alba (Bijeli
dud) i Morus Nigra (Crni dud). U Podunavlju se poeo iriti u XVIII. st. radi proizvodnje svile pa su drvoredi uz glavne ceste
sve do polovice XX. st. najee bili dudovi. To drvo ima debelo stablo i golemu
kronju koja baca veliku sjenu. Listovi su
mu jednostavni, spiralna rasporeda na granama. Cvate u travnju i svibnju, a muki i
enski cvjetovi skupljeni su u cvat res.
enski cvjetovi nakon oplodnje meusobno se spajaju obrazujui soan i ukusan
plod oraicu, u puku poznatu pod imenom dudinja. Zreli su plodovi ukastobijeli (bijeli dud), odnosno crvenkastocrni
(crni dud). Plodovi duda konzumiraju se
svjei, a izrauju se od njih sokovi i rakija
sa specifinim okusom i aromom.
Dud je esto bio zasaen ispred salaa.
Tijekom ljeta ispod njega je stajao velik
stol (astal) s dugakim klupama. Za
njim se objedovalo, ali je sluio i za drutvene kontakte sa susjedima ili gostima.
Dudovina je vrsto, tvrdo i trajno drvo koje se rabilo u kolarstvu, tokarstvu, bavarstvu i gradnji amaca. Dud je bio vaan i
za proizvodnju svile u Bakoj su tijekom
XIX. i u prvoj polovici XX. st. postojale
manufakturne radionice koje su proizvodile svilu biolokim putem, s pomou svilene bube ili sviloprelja. Ona se u stadiju gusjenice, koji traje do 25 dana, intenzivno
hrani dudovim liem i svoju teinu povea do 10.000 puta. Pri preobrazbi u liinku
gusjenice oko sebe zapredaju svilenu nit
dugu 1500-2000 metara.
M. Ostrogonac

DUDS, Antal (Kupusina, 26. I. 1933.

Pali, 29. I. 2006.), slikar, likovni pedagog. Diplomirao je 1958. na Odsjeku likovne umjetnosti Vie pedagoke kole u
Novom Sadu. Slikarstvo mu je motivski
vezano preteito za vojvoanska sela i ivot seljaka, no likovni mu je izriaj posve
suvremen. Izlagao je samostalno i na skupnim izlobama u zemlji i inozemstvu. Od
1975. bio je lan Saveza udruenja likovnih umjetnika Vojvodine (SULUV) i
Udruenja likovnih umjetnika Srbije
(ULUS). Dobitnik je vie nagrada i priznanja za likovno stvaralatvo. Objavljivao je
i likovne kritike.
Od 1990-ih godina objavio je vie popularnih lanaka iz prolosti Kupusine,
osobito nekoliko godina prije svoje smrti u
listu Bcsorszg. Za bake je Hrvate osobito vaan njegov lanak O zaboravljenim
Dalmatima-okcima u Kupusini (Rukovet,
12/1990, Subotica), u kojem je prvi iznio
osnovne podatke o nekadanjoj nazonosti
Hrvata u tome danas madarskom selu
popisao je hrvatska prezimena, nadimke i
toponime u Kupusini te hrvatske rijei u
lokalnome madarskom govoru. Ilustrirao
je i madarski prijevod odabranih bunjevakih pripovijedaka iz zapisa Balinta
Vujkova Aranyhaj testvrek: Bunyevc
npmesk (Braa zlatne kose: bunjevake
narodne pripovijetke), objavljen u Novom
Sadu 1988.
Lit.: Likovno stvaralatvo Kpzmvszeti
alkotsok : Subotica 1944-1984, Subotica, 1984;
Duds Antal, katalog, Salon Likovnog susreta,
Subotica, 1995.
E. Baant

DUDS, Gyula (Senta, 19. IX. 1861.

Homonna, 8. I. 1911.), prosvjetni radnik,
urednik i povjesniar. Potjee iz ugledne
plemike porodice Duds-Muhoray, iji su
lanovi imali vanu ulogu u drutvenim
dogaanjima u Bako-bodrokoj upaniji
u XIX. st.. kolovao se u Senti, Segedinu i
Subotici, a sveuilini studij zavrio je u
Budimpeti, stekavi isprva zvanje profesora, a nakon toga i doktora znanosti na Filozofskom fakultetu. U gimnaziji u Senti

DUDS

predavao je povijest, latinski i grki jezik,

a poslije je postavljen u upravu prosvjetnih
nadzornika u Segedinu. God. 1889. postao
je profesor Vie trgovake kole u Somboru. Usporedno je ureivao i somborski list
Bcska, no nakon nekog vremena prestao
je predavati. Kako se stalno bavio povijesnim istraivanjima, 1891. izabran je za
tajnika Povijesnog drutva Bako-bodroke upanije, a bio je i urednik njegova
Godinjaka 1895.-97. Uredio je monumentalnu dvosveanu Opu monografiju
Bako-Bodroke upanije (Bcs-Bodrogh
vrmegye egyetemes monografija), objavljenu u Somboru 1896., za koju je sabrao
i obradio najvei dio povijesne grae. U
novinama, asopisima i godinjacima objavio je vie od stotinu radnja, preteito iz
povijesti Bake. Nekoliko godina prije
smrti ponovno se vratio prosvjetnom radu
izabran je za prosvjetnog nadzornika u
Budimpeti, zatim u Homonnu u Zemplenskoj upaniji (dananja istona Slovaka),
gdje je ivio do kraja ivota.

Za povijest bakih Hrvata vana je njegova radnja A bunyevcok trtnete (Povijest Bunjevaca), objavljena u Godinjaku
Povijesnog drutva Bako-bodroke upanije (4/1904), u kojoj je opisao povijest
Bunjevaca do doseljenja u Podunavlje.
Znaajna su i njegova istraivanja upanijskog plemstva, u sklopu kojih je obradio i
bunjevake plemenitae. Toj je temi posvetio knjigu A bcskai nemes csaldokadalkul
Bcs-Bodrogh
vrmegye
trtnethez (Sombor, 1893.) i lanke u
spomenutom Godinjaku (A bcskai nemes csaldok, 4/1893; A bcskai nemes
csaldok sszersa, 3/1897; A Vojnits
csald sei, 3/1897; A Latinovics csald
rgi birtokviszonyai 3/1897; A bcskai nemes csaldok sszeirsa, 3-4/1898,
2/1899).

Lit.: S. Borovszky, Bacs-Bodrog vrmegye II, Budapest, 1909; K. Kich, A Bcs-Bodrog vrmegyei
Trtnelni Trsulat vknyvnek repertriuma
(1885-1918), jvidk, 1984; Z. Kalapis, letrajzi
Kalauz I., jvidk, 2002.
E. Baant

69

DUDI

DUDI, Andrija (Andreas Dudith, Dudit/h/ius, Sbardellatus, ab /H/orehowicza) (Budim, 16. II. 1533. Breslau /danas
Wrocaw/, 23. II. 1589.), biskup, diplomat
i humanist. Potjee iz hrvatske plemike
porodice koja je drala posjed Orehovicu
kraj Krapine (otuda plemiki pridjevak
Orehoviki). Otac Jeronim poginuo mu je
1541. kraj Budima u bici s Turcima. Brigom majke i njezine utjecajne rodbine, napose ujaka Augustina Sbardellatusa, biskupa u Vcu, postigao je zavidnu naobrazbu,
najprije uei u Budimu, a zatim studirajui u leskoj (Breslau) i Italiji (Verona, Pavija, Mleci, Padova). Nakon zavretka studija uao je u diplomatske krugove. Pratei papinskog izaslanika kardinala Reginalda Polija 1553.-57. po Njemakoj, Nizozemskoj, Francuskoj i Engleskoj, upoznao
je mnoge znamenite ljude i razliite sredine. God. 1560. boravio u Ugarskoj i na
bekom dvoru kod Ferdinanda I. Habsburkoga, u ijoj je slubi bio i njegov otac.

Andrija Dudi

Kad se postavilo pitanje predstavnika

ugarskog sveenstva na treem zasjedanju
Tridentskog koncila 1561., na prijedlog
papinskog nuncija Delfina imenovan je biskupom u Kninu, koji su jo 1522. zauzeli
Turci, te je, zajedno s anadskim biskupom Jnosem Kolozsvryjem, poslan na
sabor, dok je Ferdinand I. za svojega savjetnika na saboru uzeo peukog biskupa
Juraja II. Drakovia. Sudjelovao je u radu
Tridentskog sabora od 7. II. 1562. do 16.
70

VII. 1563. Bio je jedan od najistaknutijih

predvodnika u borbi za temeljitu reformu
Crkve i vjersku snoljivost. Zauzimao se
za prihvaanje nekih protestantskih zahtjeva kako bi se vratili u Katoliku crkvu i
pridobili za pomo u borbi protiv Turaka,
ime je pobudio sumnjiavost saborskog
vodstva. Mnogi su ga smatrali najboljim
govornikom na cijelomu saboru i usporeivali ga s Ciceronom. Nakon to je potkraj 1562. preminuo anadski biskup
Kolozsvry, naslijedio je njegovu biskupsku stolicu. Po elji papinskih legata polovicom 1563. napustio je sabor i prihvatio
posredniku ulogu izmeu saborskog
predsjednitva i bekog Dvora. Potkraj iste
godine naslijedio je Drakovia na peukoj biskupskoj stolici, ali kako su Turci
ve drali Peuh, preselio se u Siget
(Szigetvr).
Prije same opsade Sigeta 1566. car
Maksimilijan II. uputio ga je u diplomatsku misiju u Poljsku, zahvaljujui emu je
izbjegao sudbinu ostalih sigetskih branitelja. Na poljskome kraljevskom dvoru u
Krakovu istaknuo se irokim znanjem, ali
se i oenio jednom dvorskom plemkinjom
i napustio biskupski poloaj. Preao je najprije na kalvinizam, zatim je postao antitrinitarac, a naposljetku evangelik, zbog ega
je ekskomuniciran iz Katolike crkve, ali
je ostao u vezi s habsburkim vladarima. U
politiku se nakratko vratio 1572. nastojei
osigurati da na ispranjeno poljsko prijestolje doe habsburki kandidat. Kad je
1575. za poljskoga kralja izabran stari Dudiev neprijatelj sedmogradski (erdeljski)
vojvoda Istvn Bthory, sa suprugom je
otiao u lesku, a od 1579. stalno se nastanio u Breslauu i potpuno se posvetio znanstvenom radu. Umro je vjerojatno od kuge
i pokopan je u tamonjoj evangelikoj crkvi sv. Elizabete. Imao je est sinova, od
kojih su se neki istaknuli u poljskome javnom ivotu.
Bavio se s mnogim humanistikim i
prirodnim disciplinama: filozofijom, teologijom, filologijom, pravom, povijeu,
zemljopisom, medicinom, astronomijom,
matematikom, fizikom. Autor je tridesetak
djela, od kojih su neka jo u rukopisu, a

neka su i nedovrena, i nalaze se razasuta

u desetak velikih europskih knjinica i arhiva. Prevodio je s grkoga (proslavio se
latinskim prijevodom ogleda Dionizija
Halikarnaanina O Tukididu iz 1560.), pisao latinske i grke pjesme, govore, politike polemike... Pet njegovih znamenitih
govora, iz kojih zrai duh humanizma najbolje erazmovske tradicije te izvrsna klasina latintina, vie su puta tiskani, a
1991. prevedeni su i na hrvatski. S talijanskoga je na latinski 1563. preveo ivotopis
svojega zatitnika kardinala R. Polija. Meu njegovim prirodoslovnim radovima istie se Raspravica o znaenju kometa iz
1579. Ostavio je za sobom bogatu zbirku
poslanica, koja se u sklopu meunarodnog
projekta izdaje od 1992. Za hrvatsku kulturnu povijest zanimljiva je njegova korespondencija s Antunom Vraniom te s biskupima Jurjem Drakoviem i Pavlom
Gregorijancem. U medicini je kritizirao
galenske predrasude, formalistiku uroskopiju i pulsologiju traei da se dijagnoza temelji na metodikom promatranju bolesnika, a terapija na eksperimentalnom ispitivanju djelotvornosti pojedinih lijekova.
Iako mu djela nemaju kapitalnu razinu,
ve su esto publicistike naravi, mnogi
njegovi krai spisi otkrivaju golemu erudiciju i slobodoumni duh. Zbog zasluga na
oivljavanju znanstvenog ivota i humanistikih znanosti u sredinama u kojima je
djelovao te zbog svojih vlastitih prinosa,
smatra se jednim od najznamenitijih humanista sjeverne Europe u drugoj polovici
XVI. st.

Djela: Dionysius Halicarnassensis. De Thucydidis

historia iudicium (Andrea Duditio Pannonio interprete), Venetiis, Aldus, 1560; (pod naslovom: Qua
ratione, via et methodo... legendae sint... Venetiis,
1571, Basileae 1576, 1636, Francofurdi, 15864,
Londini, 17046, Lipsiae, 17777; Carmen (u: P. Pitatus, Compendium. Veronae, 1560); Orationes
duae in sacrosancto oecumenico Consilio Tridentino habtiae, Venetiis, Apud Jordanum Ziletum,
1562, Brixiae, Apud Damianum Turlinum, 1562,
Parisiis 15633, 19028, Offenbachi 15904, Venetiis
17286, 17337, Friburgi Brisgoviae 19099; Sententia de calice laicis permittendo, Patavii, Apud
Gratiosum Perchacinum, 1563, Offenbachi 1590,
Halae Magdeburgicae 17433, Lovanii 17854, Friburgi Brisgoviae 19095; Epistola Andrae Dudit-

DUDI

hii... ad Johannem Lasicium equitem Polonum, s.

l., s. a, Cracoviae 1571 (u: F. A. Modrzewski,
Sylvae quattuor, Cracoviae, 15903), Amstelodami,
16564; Rerum im Gallia gestarum abusque promulgato pacis edicto mense Maio 1576... (Auctore Andrea Dudith?), Canthurii, Ex officina Menalcae, 1577; Epistola ad Tneodorum Bezam scripta
die 1. Augusti 1570., Basileae 1577, Christingae
1584, (u: F. Socino, De haereriticis, s. l., 15843),
Heidelbergae 15934 (s. l.) 15935; (u: F. Socino,
Opera omnia, 1. Irenopoli 16566); De cometarum
signficatione commentariolus..., Basileae, Ex officina Pettri Pernae, 1579, Cracoviae 1579, Basileae 1580 (u: Th. Erastus, De cometis dissertationes. Basileae, Ex officina L. Ostenii, 15804), Braslae, Typis Baumannianis, impensis Davidis Mulleri, 16195, Vratislaviae 16216, Vratislaviae, Ed.
Michael Brutus. 16297; (u: W. Serlin, Cometologia. Francofurti 16658); (u: J. A, Bosius, De significatu cometarum. Jenae 16659); (u; J. G. Graevius, Oratio de cometis. Trajecti ad Rhenum, Ex officina R. a Zyll, 166510, 168111); Ad Justum Lipsium epistolae. Francofurti 1590. Offenbachii
16102; (u: J. Lipsius, Centuriae. Hardevici 16213):
(u: P. Burmann, Sylloge. Leidae 17274). Epistolae
medicinales (u: Crato von Krafftheim. Consiliorum et epistolarum medicinalium, 3. Francofurti
1592, 15952), (u: L. Scholtz, Epistolarium philosophicarum... volumen. Francofurti ad Moenum,
Apud A. Wecheli haeredes, 15983, Hannoviae,
Apud haeredes J., Aubrii, 16104), (u: Crato von
Krafftheim, Consiliorum et epistolarum medicinalium, 3. Schleichii 16115, 16296); Ad Jacobum
Monavium carmina tria (u: J. Monawius, Symbolum. Gorlicii 1595); Ad Petrum Monavium epistolae. Hannoviae 1598; Themistius (i.e. Andreas
Dudith) Oratio septima ad Valentem imperatorem
(u: Themistius, Orationes sex augustales. Ambergae 1605, Francofurti 16142, Flexiae 16153, Parisiis 16184, 16845, Lipsiae 18326); Epistola ad Joh.
Wolfium scripta Cracoviae die Pentecostes anno
MDLXIX... Hannoviae 1610; Qu. Reuter: Andreae
Dudithi de Horehoviza... Orationes in concilio
Tridentino habitae. Apologia ad d. Maximilianum
II. imp. Commentarius pro coniugii libertate, cum
appendice Epistolarum... Offenbachi, Typis Conradi Nebenii..., 1610; Orartiuncula habita Tridenti 1562 (u: G. Wicelius, Via regia. Helmestadii
1650); Quaestio ubi vera et catholica Jesu Christi
Ecclesia invenienda sit... Hannoviae, Impensis C.
Biermanni, 1610, Amstelodami 16562; Ad Johannem camerarium patrem. Lugduni Batavorum
1697; Epistola Christophoro Threicio (u: Ph. Limborch, Praestantium virorum. Amstelodami 1704);
Oratio Tridenti habita 6. IV 1562 (u: K.. Pterfy,
Sacra concilia, 2. Posonii, Typis Haeredum
Roynarianorum, Viennae Austriae, Typis Kaliwodianis, 1742); Orationes quinque in Concilio Tridentino habitae... Halae Magdeburgicae. In officina Rengeriana. 1743; Sententia de residentiae

71

DUDI

decreto in generali congregatione Concilii Tridentini (u: J. La Plat, Monumentorum ad historiam

Concilii Tridentini potissimum illustrandam spectantium amplissima collectio, 3. Lovanii, Typographia academica, 17812); Ad canonicos Ecclesiae Quinqueecclesiensis: Ad cardinalem Commendoni XI epistolae (u: J. Koller, Histona episcopatus Quinqueecclesiensis, 6. Posonii 1782, Pesthini
1806); Ad Cratonem a Crafftheim; Ad Quirinum
Reuterum (u: J. Sudhof. Olevianus et Ursinus. Elberfeldae 1857); Ad Antonium Verantium (u: A.
Vrani. Opera omnia, 20. Pestini 1865); Ad Nicolaum Olah (u: I. Hegeds, Dudith Andras letehez. Budapest 1900); Dialogus de electione regis
Poloniae; Conditiones (u: J. Czubek, Pisma polityczne. Krakw 1906); Epistolae philosophicae
(u: P. Costil, Andre Dudith. Paris 1935); Govori
na koncilu u Tridentu 1562. godine. Mogunosti,
8-10/1991, Split.
Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1984;
Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb, 1993; Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb, 2001.
S. Bai

DUDVAr (mad. Nemesndudvar), selo u

madarskom dijelu Bake, izmeu Baje i
Kalae, koje Hrvati jugoistono od Baje
zovu Dudvara, a Nijemci Nadwar. Ima
2142 stanovnika (2001.). Prvi se put spominje 1431. u obliku Nagwdwar. Do 1900.
ime mu je bilo Ndudvar, to je upuivalo
na trskom ograeno mjesto, dvorac (mad.
udvar), a predmetak nemes (mad. plemi)

dobio je zato to su ondje neko stanovali

plemiki kmetovi szekszrdske opatije.
Za vrijeme turske vlasti bio je poprite
estih okraja i bitaka. God. 1701. iz budimskog Tabana ovamo je preseljeno nekoliko hrvatskih obitelji, koje su kue podigle pokraj movare Halasice. Prema popisu iz 1715. u Dudvaru je ivjelo 6 hrvatskih i jedna madarska obitelj, a 1720. popisano je 14 hrvatskih i slovakih obitelji.
God. 1724. napuen je Nijemcima (25 obitelji), koji su, prema nadbiskupskom urbaru iz 1725., jedini stanovnici sela, dok su
se Hrvati vratili na prvotno mjesto stanovanja (prezimena Dudvarevi i Dudvari zabiljeena su 1730-ih u Budimu i okolici). Kalaki biskup Gabrijel Patai dao
je 1736. sagraditi crkvu posveenu Gospi
od Srpa, koja je 1806. posve obnovljena u
kasnobaroknom stilu. Doselidba Nijemaca
nastavlja se sve do 1787. U revoluciji
1848./49. Dudvarci sudjeluju u veliku broju. God. 1881. od 2147 stanovnika 18 su ih
Hrvati, uglavnom Dunoani, koji se tad
spominju posljednji put. God. 1947. neki
ovdanji Nijemci preseljeni su u Biki,
Sentivan i avolj, a 80 njihovih obitelji u
Njemaku. Na njihovo mjesto doselili su
se Madari iz june Bake i Slovake. Danas je Dudvar poznat po vinogradarstvu i
glasovitim podrumima.

Lit.: A Magyar Korona orszgaiban az 1881. v

elejn vgrehajtott npszmlls fbb eredmnyei
megyk s kzsgek szerint rszletezve (Census
1881), Budapest, 1882; D. Csnki, Magyarorszg
trtnelmi fldrajza a Hunyadiak korban, Budapest, 1890 1913; Gy. Bnrvy, A Budavzivrosi temet, Histria, IV, Budapest, 1931;
E. Solymos M. Solymosn Gldner, A kalocsai
rsekuradalom halszati szerzdsei 1725-1916,
Cumania, V, Kecskemt, 1974; L. Kiss, Fldrajzi
nevek etimolgiai sztra, Budapest, 1980;
Nemesndudvar mltjbl, Nemesndudvar, 1998.
. Mandi

72

Dudvar (Nemesndudvar)

DUGOnI, Andrija (Dugonics, Andrs)

(Segedin, 18. X. 1740. Segedin, 25. VII.
1818.), sveenik, sveuilini profesor, pisac, matematiar i etnograf. Roen je u
imunoj segedinskoj obitelji Dalmatina
kao drugo od sedmero djece, od Andrije
Dugonia i udovice Katalin Halaburi.

Puku kolu i gimnaziju, koju su vodili pijaristi, zavrio je u rodnom gradu. God.
1756. stupio je u pijaristiki red, koji se u
to vrijeme preteito bavio odgojem i izobrazbom mladei. Nakon dvije godine kunje provedene u mjestu Privigye (danas
Prievidza) nastavio je kolovanje. U
Nagykrolyu (danas Carei) zavrio je studij filozofije (pedagogije), a u Nyitri teologije. Nakon toga radio je kao gimnazijski
profesor u Nyitri, Nagykrolyu i Segedinu.
U 25. godini zareen je za sveenika. U
poetku je bio nastavnik u Sedmogradskoj
(tj. u Erdelju, u mjestu Medgyes predavao
je govornitvo i poeziju), odatle je premjeten u Vc, a od 1770. bio je profesor filozofije u biskupskom sjemenitu u Nyitri.
Nakon to je 1773. ukinut isusovaki red,
Dugoni je 1774. imenovan za sveuilinog profesora (osnovne) matematike Sveuilita u Trnavi (mad. Nagyszombat), a
kad je sjedite Sveuilita 1777. premjeteno u Budim, i Dugoni se preselio u taj
grad te je u njemu ostao do umirovljenja
1808.
Poznata je njegova knjievnika djelatnost na madarskome u sklopu koje nije
ostavio traga samo kao autor knjievnih
djela nego i kao etnograf, istraiva narodnog blaga, tradicije i folklora. Prvo mu je
djelo Opsada Troje (Trja veszedelme) iz
1774., koje nije nailo na znaajniji odjek
kod publike. Pravom je uspjenicom postao njegov roman Etelka iz 1788., koji se
smatra prvim madarskim povijesnim romanom. U vrijeme apsolutistike vladavine Josipa II. 1780.-90. s njemakoga je
prevodio i na madarski adaptirao kazaline komade, obogaujui ih domaim poslovicama i dajui im aktualne politike
konotacije, ime je postao jednim od najpopularnijih madarskih dramskih autora.
Znatan uspjeh postigao je komad Zlatni
pereci, koji je 1792. na pozornici izvelo
prvo madarsko glumako drutvo, a poslije i njegov dramski uradak Btori
Mria, koji je desetljeima bio na kazalinom repertoaru. Danas se malo cijene romani i kazalini komadi koje je napisao, a
njegovim ivotnim djelom smatraju se
Madarske poslovice i poznate uzreice

DUGOnI

(Magyar pldabeszdek s jeles mondsok), objavljene nakon njegove smrti.

U matematici je ostavio neizbrisiv trag
svojim udbenikom Knjige znanja (A
tudkossg knyvei), u kojem je u madarski jezik uveo i ovjekovjeio mnogobrojne
pojmove iz matematike i fizike (npr. az
egyenlet, gmb, gyk, hasb, henger, kb,
kr, maradk, szg, ttel = jednadba, sfera, korijen, stupac, valjak, kub, krug, ostatak, kut, stavka) te se smatra utemeljiteljem matematikog nazivlja u Madarskoj.
Njegovo ustrajavanje na madarskom jeziku mnogi smatraju iznimno utjecajnim na
tadanju politiku situaciju u Madarskoj.
Krui predaja da je Dugoni bio ponosan
jer je na Ugarskom
saboru
1790./91. pokrenuto pitanje
uvoenja madarskog jezika, to je smatrao svojom zaslugom, a to su
mu priznavali i
suvremenici.
U Segedinu
ve vie od stotinu godina djeluje udruga Dug o n i c s
Trsasg, koja
radi na njegoAndrija Dugoni
vanju uspomena i na promicanju njegova lika i djela.
Njegovo ime odnedavna nosi i segedinsko
Drutvo hrvatsko-madarskog prijateljstva, a ujedno i sredinji segedinski trg ispred zgrade rektorata, zatim ulica u kojoj
se nalazila kua u kojoj je roen, osnovna
kola koja je izgraena na mjestu njegove
rodne kue, dananja Pijaristika gimnazija te groblje na kojem je pokopan.

Odabrana djela: A tudkossgnak kt knyvei,

melyekben foglaltatik a Betvets (algebra) s a
Fldmrs (geometria), Pest, 1874; Etelka, Pozsony Kassa, 1788; A gyapjas vitzek III., Pozsony, 1794; Jeles trtnetek III., Pest, 1794.-95;
Jolnka, Etelknak lenya III., Pest, 1803.-04;
Cserei, Szeged, 1808; Magyar pldabeszdek s

73

DUGOnI

jeles mondsok III., Szeged, 1820; Fljegyzsek:

Sajt al rendezte ifj. Szinnyei Jzsef, Budapest,
1883.

DUHOVI Dove

L. Heka

DUKAt (tal. ducato: vojvodstvo), zlatnik

i ujedno ukrasni predmet. Ime je dobio
prema lat. ducatus (vojvodstvo), kao nazivu za Mletaku Republiku na natpisu reversa zlatnika, koja ga je poela kovati
koncem XIII. st. Zbog svoje solidnosti postao je uzor za kovanje zlatnoga novca i u
drugim dravama, a ime je postalo oznakom za zlatni novac uope. Izraivao se od
24-karatnog zlata, a u podunavskih Hrvata
rasprostranjen je bio osobito dukat s likom
cara Franje Josipa s jedne strane i s grbom
Austro-Ugarske Monarhije s druge. Veliki
je dukat bio promjera 40 mm i teak 14
grama, a mali promjera 20 mm i teak 3,5 gr.

Dukati se nikad nisu kupovali odjednom. Obitelj ih je obino poinjala kupovati kad djevojka pone stasavati te je svake godine kupovala jedan do dva komada.
Tako se, dok ne doe vrijeme za udaju, za
djevojku mogao napraviti lijep niz. Jedan
vei dukat vrijedio je kao dvije velike ugojene svinje.
Petar Vojni Purar

DULI, jedna od najbrojnijih bunjevakih

porodica u Bakoj. Prema porodinom stablu izraenome 1859., porodica potjee od
Ivana, koji se s drugim Bunjevcima 1686.
doselio iz porjeja rijeke Bune u Podunavlje. Danas je sredite porodice urin, a
njezini pripadnici tradicionalno ive i na
podruju susjednih sela Bajmoka i ednika. Kako su za austro-ugarskoga razdoblja
ivjeli na salaima, a samo u neznatnu broju u Subotici, ostali su izvan domaaja tadanjih asimilacijskih procesa, no stanovitom je asimilacijom rezultirala urbanizacija dijela porodice nakon Drugoga svjetskog rata. Okrenutost ruralnomu u AustroUgarskoj imala je kao posljedicu gospodarsko jaanje na selu, meu ostalim i na
planu primjene novijih tehnikih dostignua. Vremenom se porodica uveala, a da bi
se pojedine grane meusobno razlikovale,
stvoreno je nekoliko desetina nadimaka,

Ukrasni dukati

Kao ukrasni predmeti, dukati su se nosili samo u sveanim prigodama. Nizali su

se pritom, najee u neparnu broju, na
zlatne lanie, obino posebno veliki i posebno mali. Djevojke su takve nizove nosile kao ogrlicu ili kao narukvicu, a pojedine su dukate nosile i kao naunice. Dok su
ogrlice i narukvice od dukata imale samo
imunije djevojke, naunice su bile uobiajene i u djevojaka skromnijeg imetka.
Mukarci su dukate nosili umjesto puceta
za kopanje koulje ispod vrata.

74

Porodino stablo Dulievih

meu kojima su najpoznatiji: Barnini,

varkovi, Frasini, Fratrovi, Hauzerovi,
Kurjakovi, Morkanovi, Trinajsti i dr. Dosad su odrana dva velika skupa Duli
1971. i 1997.
Lit.: L. I. Krmpoti, Veliko obiteljsko stablo Dulievih, Subotica, 2005.
S. Bai

DULI, Alojzije Franjo (Subotica, 7. X.

1923. Split, 27. XI. 1987.), profesor,
agronom. Sin opinskog slubenika matiara Josipa i Elizabete, ro. Skenderovi.
Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Subotici, nakon ega je, tijekom Drugoga
svjetskog rata, upisao Poljoprivredni fakultet u Zagrebu, na kojem je i diplomirao
1949.

Alojzije Franjo Duli

Poslije rada na strunim mjestima u nekoliko poljoprivrednih poduzea u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1961. postao je
profesorom u Srednjoj poljoprivrednoj
koli u Opuzenu. Istodobno je vodio istraivaki rad na podruju poboljanja vrste
rajica. Od 1967. do 1969. radio je za
UNESCO u Maroku kao profesor na Ecole dHorticulture de Mekn. Nakon 1969.
ostao je na istome mjestu pod ugovorom s
Ministarstvom po ljo pri vre de Ma ro ka.
God. 1976. postigao je najvei struni in
tog ministarstva inenjer izvan kadra.
Nakon toga radio je kao zamjenik ravnatelja te kole, a 1981. vratio se u Hrvatsku
kao umirovljenik.
Lj. Duli

DULI

DULI, Antun varak (Subotica, 24.

XII. 1818. Subotica, 5. VIII. 1899.) zemljoposjednik. Sin je Mate i Ane ro.
Bai Palkovi. Nakon smrti toga najbogatijeg Bunjevca u mnogobrojnim se nekrolozima isticao njegov strelovit uspjeh.
Kada je poeo gazdovat, samo je 14 lanaca zemlje imao, a kad je umro, posid mu se
sastojao od 914 lanaca. Osim tog, ostalo je
u bankovi iza njeg i 100 hiljada forinti (...)
Bio je did Tune primerom svim Bunjevcima kako uvarnost, radinost i umirenost
pridragi Bog naplauje.

Lit.: Neven, Subotica, 8/1899; Bavanin, Subotica, 13.VIII.1899; Subotika Danica ili bunjevako-okaki kalendar za prostu godinu 1900., Subotica, 1899.
M. Grlica

DULI, Antun eno (Subotica, 15. V.

1862. Subotica, 1. IV. 1911.) pravnik, visoki dunosnik subotike gradske administracije. Sin je Ivana i Jozefe, ro. Stipi.
Nakon svretka gimnazijskog kolovanja u
Subotici i studija prava u Budimpeti poeo je kontinuirani uspon u njegovoj karijeri: zamjenik raunovoe 1886., zamjenik
biljenika 1887., razrednik biljenik
1889., prvi podbiljenik 1890., porezni senator 1892., veliki biljenik 1896., zamjenik gradonaelnika 1908.
Izvor: Historijski arhiv Subotica: F:2. Ured gradonaelnika. Matina knjiga slubenika 1-75, (18901918).

Antun eno Duli

75

DULI

Lit.: Neven, Subotica, 1/1891, 8/1892, 10/1895,

2/1896, 7/1897, 4/1911; Subotike novine, Subotica, 6. III. 1897; Bcskai Friss jsg, Subotica, 3.
VII. 1907, 17. VII. 1907.

M. Grlica

DULI, Bolto (urin, 6. I. 1905. Subotica, 23. VII. 1982.), arhitekt. Sin Lazara i Konstaze Kolete. Odrastao je na salau, a osnovnu je naobrazbu stekao u salaarskoj koli u urinu. Gimnaziju je zavrio u Subotici, a diplomirao je 1930. na
Arhitektonskom odjelu Tehnikog fakulteta u Zagrebu. U mladosti je bio aktivan sudionik u mjesnim hrvatskim kulturnim
zbivanjima. Nakon diplomiranja vratio se
u Suboticu, gdje je isprva radio u privatnim inenjerskim uredima (npr. Lea Strassa, Molcera), a od 1937. do 1944. bio je inenjer u subotikoj upravi dravnih eljeznica. Predavao je u srednjoj tehnikoj i
graevinskoj koli te na vioj graevinskoj
i tehnikoj koli, u ijem je osnivanju sudjelovao. Bio predsjednik Drutva inenjera i tehniara Subotice 1945.-54. te struni suradnik Urbanistikog zavoda.

Bolto Duli

Projektirao je velik broj objekata u Subotici, Vojvodini, Makedoniji, Boki Kotorskoj: pojedine zgrade u industrijskim
objektima (mlin u urinu 1942.; Vetserum 1949.; Mladost 1949.; 8. mart 1951.;
Budunost 1952.; tvornicu eljezniar kod
gradske Kalvarije 1961.), javne i gospodarske graevine (Narodni dom u urinu
1942.; paviljon F u gradskoj bolnici u Subotici 1942.; Sindikalni dom u Strugi, Makedonija; Sindikalni dom u Ohridu, Makedonija 1947.; Ljetnu pozornicu na Paliu
1950.; uiteljske stanove na urinu
1953.; stambene blokove u ulici Ivana Gorana Kovaia; stambenu zgradu kifla

76

kod Strojarske kole; stambene zgrade na

Senanskom putu 1954.; zgradu socijalnog
osiguranja 1959.), zgrade za obrazovanje
(ueniki dom i gimnastiku dvoranu u
Harambaievoj ulici 1949.; osnovnu kolu Novi grad danas Majanski put; Ekonomski fakultet 1960.; studentsku menzu
Ekonomskog fakulteta u Subotici 1968.) te
vie privatnih zgrada u urinu, Paliu i
Subotici, meu ostalim i svoju obiteljsku
kuu u Bogovievoj 22. u Subotici i dr. Poseban dio njegova opusa ini crkveno graditeljstvo. Osim njegova prvoga vanijeg
pothvata upne crkve Josipa radnika u
urinu (1935./36.), projektirao je i crkvu
sv. Ivana Krstitelja u Hajdukovu (1936.38.) i crkvu sv. Adalberta u Bakom Petrovcu (1938. s Krolyom Molcerom), djeako sjemenite Paulinum (1963.-65.) i
sveeniki dom Jozefinum (1970./71.) u
Subotici te upnu crkvu Marije Majke Crkve u subotikom predgrau andoru
(1980.-82.), njegov zadnji idejni projekt.
Izveo je i mnoge adaptacije, preoblikovanja svetita u crkvama i restauratorske zahvate (sakralni objekti u Bau, Bakome
Monotoru, Bakom Petrovcu, Bajmoku,
Beogradu, antaviru, Doroslovu, urinu,
Gakovu, Horgou, Iloku, Kelebiji, Malom
Iou, Odacima, Paliu, Skoplju, Somboru, Subotici, Tavankutu, Temerinu, Zrenjaninu i na otoku Sv. Juraj u Boki Kotorskoj)
te projektirao mnogobrojne upne urede.
Prema njegovu prijedlogu nadgrobni spomenik Paji Kujundiu na subotikome
Bajskom groblju dobio je oblike paralelopipednog monolita.
Pripadao je avangardnim tokovima arhitekture XX. st., projektirao je i gradio
moderne i bezornamentalne graevine, pri
emu se posebno isticao tenjom za funkcionalnou, ekonominou i skladom s
prirodom.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 3, Subotica; B.

Duranci, Baltazar (Bolto) Duli (1905-1982) graditelj u nevreme, Rukovet, br. 9-10-11-12/2002,
Subotica.

V. Fabian

DULI, Branka (Tavankut, 27. IV.

1960.), umjetnica u tehnici slame, pjesni-

kinja. Ki je Ivana i Mande, ro. Gabri.

Osnovnu i srednju prevodilaku kolu zavrila je u Subotici. S umjetnou u tehnici slame upoznala se 1999. u slamarskoj
sekciji HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta. Tragajui za novim nainom izraavanja u toj tradicionalnoj tehnici, ubrzo se
osamostalila i pronala svoj samostalni
put, koji je odreen modernim izrazom i
suvremenim namjenama (B. Duranci). U
tehnici slame izrauje tako uglavnom slike
dama sa eirima i izlae ih kolektivno i
samostalno u zemlji i inozemstvu (Ravel,
Subotica, 2000., Galerija Gyngyszem, Peuh, 2001., New York Stationary Show,
2002. i 2003., La Festival des Chapeaux,
Caussade kraj Toulousea, 2005., Palaa
Ranjina, Dubrovnik, 2006., vie izloaba u
Vojvodini i Hrvatskoj). Njezini se radovi
nalaze na internetskim stranicama Amerikoga muzeja umjetnosti u slami (American
Strawart Museum). Surauje s amerikom,
francuskom i maarskom udrugom slamara. Pie i poeziju na bunjevakoj ikavici,
pjesme su joj objavljivane u Subotikoj
Danici i Zvoniku, a sudionica je Lire naive
2004.-2006.
T. igmanov

DULI, s. Cecilija (Manda) (Bajmok, 1.

XII. 1927.), asna sestra, poglavarica. Roena je kao tree od trinaestero djece Stipana i Elizabete, ro. Gabri. ivei pobono, majci je bila pomonica u odgoju brae i sestara, a iako je od rane mladosti eljela biti redovnica, dugo nije mogla ostvariti elju. Zavrila je 4 razreda ope puke
kole, a 1948. poloila je ispit za krojaku
struku. U svojoj 36. godini dola je u Zagreb i zaposlila se. Ondje se odluila za
Red Pohoda Marijina (Ordo visitationis B.
M. V.), katoliki enski red ije lanice ive kontemplativnim ivotom u strogoj klauzuri, tj. u stalnoj molitvi Presvetom Otajstvu u samostanu u kojem drugima nije doputen pristup. U klauzurni samostan sestara u Zagrebu, jedini samostan toga reda
u Hrvatskoj, u okviru kojega se nalazi kapela Corpus Domini sa stalno izloenim
Presvetim Otajstvom, ula je 1964., redovniko je odijelo primila idue godine, prve

DULI

redovnike zavjete poloila je 1966. a

vjene 1969., kad je i dobila redovniko
ime Cecilija. Deset godina poslije preuzela je poglavarsku slubu, koju je obavljala
ukupno 15 godina u 4 mandata. Na tu je
dunost zbog svojih sposobnosti birana
uzastopno unato uobiajenim pravilima
Reda, koja ne doputaju uzastopne mandate i njihovo produavanje. Do danas obavlja odgojiteljsku slubu mlaih sestara.
N. Tumbas

DULI, eno (Subotica, 18. X. 1830.

Subotica 7. VI. 1894.), zemljoposjednik,
prvi predsjednik Puke kasine u Subotici.
Puku kolu i est razreda gimnazije zavrio je u Subotici, dok je sedmi pohaao u
Segedinu, ali ga nije zavrio. Umjesto toga, oenio se u 17. godini, a u 18. je bio
lan postrojbe u ijem su sastavu bili
Subotiani koja je u revolucionarnim dogaajima 1848./49. neuspjeno opsjedala
Szent-Toms (srp. Srbobran). Sve do
1878. i smrti sina Albe ivio je na salau, a
od tada u Subotici. Jedan je od 178 potpisnika poziva kojim je 27. VII. 1878. obznanjena namjera osnutka Bunjevake kasine. Iste godine na osnivakoj skuptini te
institucije, koja je morala biti preimenovana u Puku kasinu da bi je vlasti uope
odobrile, izabran je za njezina prvog predsjednika. Za Marin-dan, tj. Svijenicu 2.
veljae idue godine svojim je govorom
pozdravio prvo Veliko prelo, koje je postalo tradicionalnim godinjim zboritem

eno Duli
77

DULI

bakih Hrvata. Na elu Puke kasine ostao

je do 1889., a idue se godine zbog slabog
vida odrekao i dunosti zastupnika u gradskoj skuptini, koju je obav-ljao vie od
dva desetljea, te poloaja predsjednika crkvene opine sv. Terezije, koji je obnaao
od 1886. Njegova ki ula majka je biskupa Laje Budanovia.

Lit.: Szabadkai Kzlny, Szabadka, 5. I. 1879;

Bcskai Ellenr, Szabadka, 8. V. 1881; Subotike
novine, Subotica, 10. VI. 1894; Neven, Subotica,
7/1894, 12/1894, 6/1897, 7/1897; Hrvatski biografski leksikon, 3, Zagreb, 1993.
M. Grlica

DULI, uro (Bajmok, 15. XII. 1912.

Beograd, 29. VIII. 2006.), narodni heroj,
general-potpukovnik. Potjee iz obitelji siromanoga seoskog obrtnika Stipana i
Jelisavete, ro. Vojni. Osnovnu kolu zavrio je u rodnome mjestu, a gimnaziju
kao pitomac karmelskog zavoda je pohaao u Somboru. Nakon prekida kolovanja
vratio se u Bajmok, gdje je radio kao nadniar i opinski inovnik. Poetak rata zatekao ga je kao vojnika u Novom Sadu. Izbjegao je zarobljavanje i vratio se kui, no
kao prijeratni tajnik Sokola uhien je i odveden u logor u Apatin i Sombor. Nakon
putanja iz logora otiao je najprije u Beograd, a zatim u okolicu Zvornika. Potkraj
kolovoza 1941. prikljuio se partizanima
te je stupio u 7. etu Valjevskoga partizanskog odreda. U listopadu 1941. postao je
lan KPJ. Nakon povlaenja partizanskih
snaga iz Srbije u Bosnu, kao pouzdan borac i politiki komesar ete, postao je za-

povjednik pratee ete Vrhovnog taba u

svibnju 1942. U rujnu je postao zapovjednik 1. bataljuna 12. slavonske proleterske
brigade, a od prosinca iste godine do veljae 1944. bio je zamjenik i zapovjednik 16.
omladinske brigade Joa Vlahovi. Polovicom 1944. na svoj se zahtjev pjeice vratio
u Vojvodinu, gdje je najprije bio zapovjednik Bako-baranjske operativne zone, od
listopada 1944. zamjenik zapovjednika 51.
vojvoanske divizije u vrijeme forsiranja
Dunava kod Batine i Apatina, a od sijenja
1945. do kraja rata zapovjednik 12. slavonske udarne divizije 6. korpusa. Ranjen
je na umberku. Nakon zavretka rata, iz
kojega je izaao u inu potpukovnika,
ostao je u vojnoj slubi, a kolovao se na
Vojnoj akademiji M. V. Frunze u Moskvi.
Zavrio je Viu vojnu akademiju u Beogradu, na kojoj je poslije radio kao predava.
Zauzimao je mnogobrojne visoke formacijske zapovjedne poloaje (Leskovac,
Kumanovo, Skoplje, Slavonska Poega).
Bio je naelnik Vojne akademije Kopnene
vojske u Beogradu 1962.-67. te naelnik
Glavnog taba Teritorijalne obrane Vojvodine 1968.-73., odakle je otiao u mirovinu u inu general-potpukovnika. Bio je nositelj Partizanske spomenice 1941., za narodnog je heroja proglaen 1953., odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom. Pokopan je u Beogradu.

Lit.: M. Dubaji, Portreti, Subotica, 1976; Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1984; Prvoborci
: zbornik nosilaca Spomenice 1941 iz subotike
optine, Subotica, 1991; Bunjevake novine, br.
14, Subotica, 2006.

S. Makovi

DULI, Francika Spahi, Francika

78

uro Duli

DULI, Grgo (Subotica, 27. II. 1860. ?)

zemljoposjednik, poduzetnik, virilist u subotikoj skuptini. Sin je zemljoposjednika Ivana i brat Antuna ene. Njegovo mjesto u prvome upravnom odboru Kreditnog
zavoda subotikih gazda i obrtnika d.d.,
osnovanoga 27. II. 1899., i sustav tog odbora svjedoe da je bio jedan od rijetkih
onodobnih Bunjevaca koji su u kolektiv-

DULI

nim poduzetnikim pothvatima iskoraili

izvan vlastite nacionalne zajednice.

dustriji (mobilnih telefona, raunala, automobila i dr.).

Lit.: Neven, Subotica, 9/1913.

DULI, Ivan (Subotica, 29. VIII. 1815.

Subotica, 17. VI. 1901.), zemljoposjednik,
u subotikoj gradskoj skuptini dugogodinji virilist (najvei porezni obveznici koji
su inili polovicu gradske skuptine). Sin
je Grge i Janje, ro. Pri. Kao jedan od
krupnijih bunjevakih zemljoposjednika
(posjed mu se prostirao na oko 300 lanaca), imao je osigurano mjesto meu virilistima od poetka primjene tog sustava
1872. sve do svoje smrti. Nakon dugogodinje potpore Slobodoumnoj stranci gradonaelnika Lazara Mamuia, od sredine
1890-ih zastupao je stajalita kranskodemokratske Puke stranke. Svi nekrolozi
gotovo su jednoglasno navodili da je umro
utjecajni virilist, ugledni starjeina.

Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:086. CT. 2/III.

M. Grlica

DULI, Hrvoje (Split, 13. X. 1961.), inenjer, informatiar. Sin je Alojzija i Davorke, ro. Jelii. Od 1967. do 1979. ivio je u Maroku, gdje je pohaao osnovnu
kolu i francusku gimnaziju. Nakon mature 1979. primljen je u poznatu pripremnu
kolu za francuske inenjerske kole
Lyce Louis Le Grand u Parizu, a 1981.
bio je jedan od 7000 kandidata i 35 primljenih u Ecole Centrale de Paris, jednu
od vrhunskih inenjerskih kola u Francuskoj. Diplomirao je 1984. sa specijalizacijom u informatici. Do 1988. radio je u nekoliko manjih tvrtki, a nakon toga trinaest
je godina proveo na poslovima istraivanja
nafte za tvrtku Schlumberger. Od 2000. u
spomenutoj tvrtki, koja je tada imala 15
tvornica i stotinjak poslovnica diljem svijeta, odgovoran je za internetsku trgovinu,
programe marketinga, prodaju, telefonske
centre i dr. Usporedo s radom u Schlumbergeru od 1996. do 1999. bio je koordinator jednoga od projekata Europske unije za
potporu istraivanjima vezanima za informacijske tehnologije i njihovu uporabu u
proizvodnji i uslugama u okviru programa
CORDIS (Community Research and Development Information Service Informacijska sluba o istraivanjima i razvoju zajednice) web-baze podataka o svim tekuim
tehnolokim istraivanjima, programima,
projektima, postignutim rezultatima i drugim aktivnostima vezanima za istraivanja
i tehnoloki razvoj u EU-u koje podupire
Unija. Od 2001. do 2005. radi za tvrtku
Capgemini u Parizu, najveu francusku
konzultantsku kuu na podruju organizacije i voenja velikih informatikih projekata. Obavlja dunost principala (visoko
pozicioniranog direktora) i direktora velikih projekata. God. 2005. postaje direktor
informatike u tvrtki Altis Semiconductor,
filijali IBM-a i Infineona, koja proizvodi
elektronike ipove iroke primjene u in-

Lj. Duli

Lit.: Neven, Subotica 11/1895, 8/1901; Bcskai

Friss jsg, Szabadka, 18. VI. 1901.

M. Grlica

DULI, Ivan (Bajmok, 24. VI. 1958.),

geolog-paleontolog. Roen je u poljodjelskoj obitelji od oca Ante i majke Tereske,
ro. Duli. Osnovnu kolu pohaao je u
urinu, a srednju graevinsku kolu zavrio je u Subotici. Studirao je geodeziju
na Graevinskom fakultetu u Sarajevu, a
diplomirao je 1987. godine na Rudarskogeolokom fakultetu u Beogradu, na smjeru za regionalnu geologiju i paleontologiju
usmjerenje paleontologija. Na Sveuilitu u Beogradu obranio je magistarsku tezu 1993. te disertaciju Palinomorfe iz albskih i cenomanskih tvorevina Jugoslavije
2003. Radi na mjestu voditelja stratekih
projekata u Naftnoj industriji Srbije NISNaftagas u Novom Sadu.
Sudionik je u vie domaih i etiri meunarodna znanstvena projekta. Kao autor
ili u suautorstvu objavio je vie od 40
znanstvenih i strunih radova u domaim i
inozemnim asopisima i zbornicima (Geoloki vjesnik, Zagreb, 1989.; Geoloki anali Balkanskog poluostrva, Beograd, 1989.,
1990., 1992., 1993., 1994.; Ekologija, Beograd, 1997.; Zatita prirode, Beograd,
1998.; Bilten SANU Odeljenje za mate79

DULI

matike i prirodne nauke, Beograd, 1999.,

2002., 2004.; sterreichische Akademie
der Wissenschaften Schriftenreihe der
Erdwissenschaftlichen Kommissionen,
Be, 2002.). Sudjelovao je na desetak domaih i meunarodnih znanstvenih kongresa i simpozija (Gttingen, 1992.; Bratislava, 1992.; Tomsk, 1997., 2001., 2005.;
Be, 1998., 2000.; Maastriht, 1995.; Atena, 2002. i dr.). S geolozima i paleontolozima iz Rusije organizirao je tri rusko-srpske znanstveno-istraivake geoloke ekspedicije (Altaj, 2002.; Kuzbas, 2004.; Balkan, 2005.). Autor je idejnih projekata i
scenarija za znanstveno-popularne televizijske filmove Fosili erevikog potoka,
Snovi starog Slankamena i Darovi gore te
za znanstveno-popularni televizijski serijal
Fruka gora Ostrvo u Panonskom moru.
lan je nekoliko meunarodnih i domaih
znanstvenih i strukovnih udruga. Za objavljene znanstvene radove iz podruja geolokih i rudarskih znanosti 2003. dobio je
povelju Branislav A. Milovanovi, a za
znanstveni doprinos u podruju paleontologije 2004. primio je nagradu Jovan ujovi.

Hrvatske, odselio se u Zagreb, gdje se zaposlio, a nekoliko godina poslije preao je

u Opu bolnicu u Vinkovcima. Ondje radi
na konsolidaciji zdravstvene slube u Slavoniji nakon rata, a danas je voditelj Odjela za one bolesti.
T. igmanov

DULI, Ivana (urin, 31. I. 1944.),

umjetnica u tehnici slame. Podrijetlom iz
seoske obitelji Kalora i Matije, ro.
Jaramazovi. Odrasla u salakom okruju,
meu ukuanima koji su svi neto rukotvorili: majka Matija bila je takoer slamarka, a objavljena joj je i zbirka pjesama, dok su otac i braa bili samouki majstori. Osnovnu kolu pohaala je u urinu, zabavljala se izraujui predmete, slike i figure od slame, kukuruzovine, trske...
Radni vijek provela je kao daktilografkinja
u Subotici, ali nije zanemarila strast oblikovanja u kreativnom suzvuju s prirodnim okrujem svojega salakog djetinjstva.

J. Ivanovi

DULI, Ivan (Subotica, 3. III. 1960.), oftalmolog. Roen je u obitelji Josipa i Marije, ro. Duli. U Subotici je zavrio
osnovnu kolu i gimnaziju, a na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je
1984. Na istom fakultetu obranio je 1991.
magistarsku radnju eerna bolest kao
uzrok oteenja vida u subotikoj regiji, a
1997. i doktorsku disertaciju Usporedba
patolokih promjena staklastog tijela u
emetropiji i ametropiji.
Karijeru je poeo u Domu zdravlja Kopar u Sloveniji, gdje je, nakon odsluenog
vojnog roka, radio kao lijenik ope prakse due od dvije godine. Specijalizaciju iz
oftalmologije poeo je 1989. na onom
odjelu Medicinskog centra u Subotici, a
nastavio na Klinici za one bolesti Rebro u
Zagrebu. Specijalistiki ispit poloio je
1992. Nakon toga vratio se u Suboticu i
kratko nastavio rad u gradskoj bolnici. Ne
elei obui vojnu uniformu u ratu protiv
80

I. Duli, Jabuke, slama

Tek 2000. godine, najprije u likovnoj

sekciji SLAP (pri udruenju penzionera), a
zatim u Slamarskoj radionici penzionera
SRP, izlae rukotvorine od rezane pletene
slame. Na Meunarodnoj koloniji naive u
Bakuu (Moldavija) sudjelovala je 2002., a
zatim u kolonijama u Hrvatskoj i Madarskoj te uestalo u urinu kraj Subotice.
Izlagala je kolektivno u Rumunjskoj, Hrvatskoj, Madarskoj, Bugarskoj i Srbiji
(Zrenjanin, Beograd, Vrnjaka Banja, Bajmok, Ruski Krstur, Baka Topola i dr.). Prvu samostalnu izlobu priredila je u Senti
2003., a zatim u Beogradu, na Paliu i u
Subotici.

Ne miri se s konvencionalnim, domilja izazvana materijalom. Slamom, liem

kukuruza i travom plete i modelira poetina paorsko-gospodstvena snovienja,
raskono odjevene lutke i zlatne jabuke,
klasje istinitije od pravoga i salake prizore prepoznatljivim i samosvojnim rukopisom.

Lit.: L. I. Krmpoti, Umjetnost u tehnici slame,

Subotica, 2004; Ivana Duli: Katalog samostalne
izlobe, Subotica, 2005.
B. Duranci

DULI, Jelisava S. M. (Marika) (urin, 15. IX. 1885. Subotica, 13. XI.
1970.), redovnica. Roena u dobrostojeoj
obitelji Petra i Cecilije ro. Crnkovi, ro.
Jaramazovi. Kao mlada djevojka 1923.
pomagala je bl. Mariji Petkovi, utemeljiteljici Drube sestara Keri Milosra, u sakupljanju milostinje po bunjevakim salaima za potrebe samostana i sirotita u
Blatu na Koruli. Ubrzo je sav svoj imetak
odluila dati Drubi te je od tih sredstava
poela gradnja subotikog samostana Drube iza crkve sv. Roka u Subotici. U samostanu u Blatu bila je prva redovnica te Drube iz Bake, a redovniko joj je ime bilo
Jelisava. Slijedilo ju je u u redovnikom
pozivu jo tridesetak djevojaka iz Bake.
Lit.: s. M. Imakulata Baji, Sestra Marija Jelisava
Marika Duli lanica Drube keri Milosra,
Subotika Danica. Kalendar za 1994. god., Subotica, 1993; L. I. Krmpoti, Veliko obiteljsko stablo
Dulievih, Subotica, 2005.
N. Tumbas

DULI, Josip (Subotica, 22. XII. 1927.

Subotica, 7. IV. 1994.), lijenik specijalist,
drutveni djelatnik. Sin Marka i Ane, ro.
tolc. kolovanje u Subotici i studiranje u
Beogradu esto je prekidao zbog materijalnih tekoa. Studij medicine na Medicinskom fakultetu u Beogradu zavrio je
zato tek u 32. godini.
Osim lijenikim i strunim radom, bavio se i organizacijskim pitanjima zdravstvene slube. Bio je jedan je od zagovornika povezivanja malih ambulanata ope
prakse u jedinstveni Dom zdravlja u Subotici. Nakon ostvarenja te ideje postao je
njegovim prvim ravnateljem 1965. Zauzi-

DULI

mao se i za osnivanje ambulanata medicine rada pri poduzeima, smatrajui da je

za zdravstvenu zatitu vano otkriti povezanost izmeu bolesti i uvjeta rada. Iz Subotice je s mjesta ravnatelja Medicinskog
centra 1975. preao na dunost pokrajinskog tajnika za zdravlje i socijalnu politiku
u Izvrnom vijeu SAP Vojvodine, koju je
obnaao do 1978. Nakon toga vratio se u
Suboticu te je postao direktorom Sloene
zdravstvene organizacije udruenog rada
Sjeverna Baka. U organizaciji zdravstvene slube pomogla mu je i specijalizacija
iz socijalne medicine s organizacijom
zdravstvene slube, koju je zavrio 1969.
To mu je omoguilo da se posveti teorijskoj razradi i praktinoj primjeni socijalno-medicinske problematike, organizacije
zdravstvene zatite i zdravstvene djelatnosti openito. Sa suradnicima je napisao vei broj radova, analiza i priopenja na te
teme.

Josip Duli

Bio je lan Strunog vijea Pokrajinskoga zdravstvenog centra, izaslanik Socijalno-zdravstvenog vijea Skuptine SR
Srbije, potpredsjednik Skuptine Zajednice zdravstvenih organizacija Vojvodine,
predsjednik Lijenikog drutva u Subotici i dr. Za svoj rad dobio je zvanje primarius 1983. te vie nagrada i priznanja: Orden rada sa srebrnim vijencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Spomenicu Srpskoga lijenikog drutva u povodu 100-te obljetnice postojanja Drutva,
Listopadsku nagradu Subotice i dr.
Izvori: Z. Horvatski, Biografija dr Josipa Dulia
Arhivski podaci Zdravstvenog centra Subotice.

E. Libman

81

DULI

DULI, Josip (Tavankut, 3. VIII. 1928.),

geodet. Sin Ivana i Marije, ro. Kujundi.
Puku kolu zavrio je u Tavankutu 1939.,
a gimnaziju u Subotici 1948. Na Geodetskom odsjeku Graevinskog fakulteta u
Beogradu diplomirao je 1955. Od 1956. do
umirovljenja 1990. u Subotici je radio kao
inenjer geodezije, najprije u Narodnom
odboru sreza Subotica, a poslije u komunalnoj ustanovi u Subotici, koja je vie puta mijenjala ime (Biro za urbanizam, Ekonomsko-inenjerski zavod, Zavod za urbanizam i geodeziju).
Vaan prinos unapreenju urbanizma u
Subotici dao je kao voditelj Geodetskog
odjela Zavoda za urbanizam i geodeziju
predloivi osnivanje Katastra komunalnih
instalacija za podruje Opine Subotice te
potaknuvi snimanje komunalnih instalacija i nanoenje podataka na katastarske
planove. Na temelju toga Skuptina Opine Subotice donijela je Odluku o katastru
komunalnih vodova i objekata (Slubeni
list Optine Subotica, broj 11/76). Sa
strunim referatom Mikrofilm u arhiviranju sudjelovao je na Kongresu Drutva geodetskih inenjera i geometara u Sarajevu
1970.
U kaznenom postupku koji se vodio
protiv ustako-kriarske organizacije
1947., kao gimnazijalac je uhien do 8.
prosinca ostao je u istranom zatvoru.
God. 1969. u svezi s pripremama za osnivanje Ogranka Matice hrvatske u Subotici
postao je lan-radnik Matice hrvatske u
Zagrebu i kasnije zbog toga opet uhien.
Osniva je HKUD-a Bunjevako kolo
(1970). Nakon politikih promjena od lipnja 1990. do listopada 1994., bio je predsjednik Subotike podrunice Narodne seljake stranke. Od 1995. kao umirovljenik
ivi u Novome Vinodolskome.

Lit.: A. Sekuli: Dvije subotike presude (1948. i

1972.), Politiki zatvorenik, br. 102, Zagreb, 2000;
N. Zeli: Hrvatsko proljee i baki Hrvati. Dani Balinta Vujkova : dani hrvatske rijei : zbornik
radova sa znanstvenih skupova 2002. 2005., Subotica, 2006.
N. Zeli

DULI, Josip (Subotica, 20. X. 1936.),

tehnolog. Roen je u brojnoj obitelji od
82

oca Mate, trgovca, i majke Terezije, ro.

Duli, kuanice. Od 1939. ivi u Tavankutu, gdje mu je otac imao trgovaku radnju
mjeovite robe, koja je 1947. nacionalizirana. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je
u Subotici, gdje je maturirao 1955. Iste godine upisao je studij na Tehnolokom fakultetu u Zagrebu, koji je apsolvirao 1959.
Odmah se zaposlio kako bi mlaem bratu
omoguio da studira. Oenio se 1960. Katom Tumbas, a nakon to im je u Zagrebu
1961. roena ki Ivana i nakon to je supruga diplomirala, s obitelji se vratio u Suboticu.
Radio je na mjestu upravnika i tehnologa u novoizgraenome vinarskom podrumu u Tavankutu i uz rad je 1967. diplomirao na Tehnolokom fakultetu u Novom
Sadu. God. 1968. preao je u subotiko
poduzee Fidelinka, gdje je kao prvi diplomirani tehnolog postao lan ekipe koja je
to poduzee transformirala u modernu
mlinsku tvornicu. Prvi je u tadanjoj Jugoslaviji projektirao i primijenio tzv. No Time postupak u proizvodnji kruha, i to
opremom domaih proizvoaa. Taj je postupak omoguio smanjivanje organizacije, vremena proizvodnje i utroka energije
te potrebnog prostora. Od 1972., kao voditelj odjela za razvoj tehnikog sektora,
projektirao je tehnologiju, vodio nadzor i
izgradnju industrijske pekare u Velenju
(Slovenija). Od 1980. do 1986. bio je glavni tehnolog novoizgraene hladnjae Medoprodukt u Tavankutu, koja je u drugoj
godini poslovanja dostigla pun obrt kapaciteta, a 1984. bila je jedan od vodeih izvoznika voa i povra u bivoj Jugoslaviji.
God. 1986. vratio se u Fidelinku na mjesto
tehnikog direktora krobare i tvornice tjestenina. Radio je na racionalizaciji krobarske proizvodnje te projektiranju i realizaciji novih rjeenja primarne prerade brana, to je rezultiralo poveanjem opsega
proizvodnje za 300 %. Od 1989. bio je direktor sektora proizvodnje u Fidelinki, a
od 1993. do odlaska u mirovinu 2003. radio je na mjestu pomonika generalnog direktora za proizvodnju i tehniko-tehnoloke poslove.
T. igmanov

DULI, Josip (Subotica, 6. XI. 1970.),

nogometa. Sin Josipa i Gizike, ro. imon. Nogometom se u svojem selu edniku bavio od najmlaih dana. Do zavretka
osnovne kole igrao je za mjesni NK ednik, a 1985. preao je u subotiki prvoliga
Spartak. U prvoj je ekipi nastupao ve
1986., a za taj je klub u Prvoj i Drugoj ligi
igrao do 1995. Tad je otiao u inozemstvo,
najprije na jednu sezonu u islandski klub
Fram iz Reykjavika, a nakon toga 1996.2000. u madarski prvoligaki klub Videoton iz Stolnog Biograda (mad. Szkesfehrvr). Jo je jednu sezonu igrao za subotiki Spartak, a od 2001. trenira i igra za
lokalni KNSK Kelebia iz Kelebije (Madarska). Za jugoslavensku dravnu reprezentaciju nastupao je 25 puta za kadetsku
1985.-86, omladinsku 1987.-88. i olimpijsku 1989. ivi u Subotici.
Lj. Fabijan

DULI, Kata (Subotica, 25. XI. 1936.),

fitofarmceutkinja. Roena je u obitelji sa
sedam djece od oca Matije Tumbasa i majke Stane, ro. Duli. Osnovnu kolu i gimnaziju pohaala je u Subotici, gdje je i maturirala 1956. Diplomirala je 1961. na Poljoprivredno-umarskom fakultetu u Zagrebu. Magistarsku radnju na temu Prouavanje i suzbijanje lisnih minera u vonjacima R.O. Peara u Subotici 1980. i
1981. godine obranila je 1985. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, a doktorsku
disertaciju Razvoj lisnih minera i njihovo
suzbijanje u vonjacima Subotike peare
1989. na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu.
God. 1961. zaposlila se u Zemljoradnikoj zadruzi Tavankut, koja je 1963. ula
u sastav Peare. Cijeli radni vijek provela je u toj organizaciji kao referentica za
zatitu voarskih kultura. Skrbila je za zatitu na 700 ha vonjaka, s 12 kultura u
rasponu 80 km. Posebnu je pozornost posveivala edukaciji voara u okolici Subotice i na drugim voarskim podrujima za
pravilnu i pravodobnu zatitu voarskih
kultura te je pomagala mlaim kolegama
pri uvoenju u praksu. I nakon odlaska u
mirovinu 1991. stalno surauje s privatnim
poljoprivrednicima.

DULI

Suraivala je s poljoprivrednim institutima i fakultetima u Novom Sadu, Mariboru, Zagrebu, Beogradu i Skoplju te s voarskim organizacijama iz cijele Jugoslavije. Provodila je oglede iz zatite voarskih kultura, na temelju ega su nastali radovi koji su, samostalno ili u suautorstvu,
objavljeni u domaim (Zatita bilja, Beograd, 1987, 1988, 1993; Pesticidi, Beograd, 1990, 1991, 1992; Glasnik zatite bilja, Zagreb, 1991; Savremena poljoprivreda, Novi Sad, 1994; Biljni lekar, Beograd,
1999) i stranim asopisima (Zeitschrift fr
angewendete Entomologie, Hamburg,
1983; BCPC, Brayton, 1984; Acta Phytopathologica et Entomologica Hungarica,
Budimpeta, 1992). Suautorica je est
knjiga u kojima je obraivala pitanje zatite bilja i ekonomiku zatite. Sudjelovala je
na vie savjetovanja i kongresa u zemlji i
inozemstvu (Be, Brayton u Velikoj Britaniji, Godelo u Madarskoj). Bavila se i integralnom proizvodnjom, tj. pravilnom
primjenom svih mjera u zatiti bilja, a ne
samo primjenom pesticida. Bila je u timu
projekta za integralnu proizvodnju voa u
Jugoslaviji 1980.-84. Sudjeluje u meunarodnom projektu pet balkanskih zemalja
Uputa za integralnu proizvodnju nekih vrsta voa i povra. Za svoj rad dobila je vie priznanja i nagrada.

Djela: Razvoj voarstva i vinogradarstva, prerade

i prometa voa i groa na Subotiko-horgokoj
peari od 1978. do 1990. (suautor P. Cindri),
Subotica, 1981; Gusta sadnja jabuka (suautor D.
Gvozdenovi), Beograd 1982; Gusti zasadi kruke
i jabuke (suautori D. Gvozdenovi i dr.), Beograd,
1983; Gusti sadni nasadi (suautori D. Gvozdenovi i F. Lomberger), Ljubljana, 1988; Intenzv almatermeszts a homokon (suautori V. Dobrenov i
dr.), Novi Sad, 1989; Savremena proizvodnja jabuke, kruke i dunje (suautori D. Gvozdenovi i
dr.), Novi Sad, 1993.
T. igmanov

DULI, Lazo varak (urin, 7. I.

1900. Subotica, 22. IV. 1931.), posjednik, boem, bear. Sin Tome i Kate, ro.
Raji. Naslijedivi veliko porodino imanje, ivio je rastronim i boemskim ivotom te je cjelokupni imetak za ivota potroio. Meu prvima je u Subotici imao
83

DULI

automobil. O njemu su stvorene mnogobrojne urbane legende koje se meu bunjevakim pukom u Subotici do danas prepriavaju. Osim Dulievim nemirnim duhom,
te su legende motivirane i stvarnim problemima teakog ivota te moralnim predrasudama bunjevakoga patrijarhalnog drutva. Prema jednoj od legenda, unajmio je
skupinu risara koji su kosili uprazno ispred same subotike Gradske kue dok je
njega pratila muzika. Gradskoj je upravi
tom prigodom poruio da e porez platiti
im proda ono to risari pokose.
Lit.: L. I. Krmpoti, Veliko obiteljsko stablo Dulievih, Subotica, 2005.
S. Bai

DULI, Ljiljana (Subotica, 25. X.

1958.), ekonomistica. Ki uglednog obrtnika Ivana i Terezije, ro. Crnkovi. Maturirala je 1977. u Subotici, diplomirala
1979. na Vioj statistikoj koli u Zagrebu,
a 1986. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od zavretka studija radila je u nekoliko zagrebakih tvrtki kao ekonomistica. Nakon povratka u Suboticu 1999. postala je suradnicom Urednitva programa
na hrvatskom jeziku Radio Subotice. God.
2004. angairana je u Skuptini opine Subotica kao prva prevoditeljica za hrvatski
jezik nakon njegova uvoenja u slubenu
uporabu u Opini 4. XI. 1993. U sijenju
2005. postala je glavna i odgovorna urednica programa na hrvatskome Radio Subotice. Za njezina mandata, zapoelo je emitiranje programa na hrvatskome vikendom
i blagdanima, uvedene su nove emisije, a
otvoren je i prvi interaktivni internetski
portal u hrvatskoj zajednici u Vojvodini
(www.suboticadanas.info).
T. igmanov

DULI, Marija, ro. Maftej (Maja)

(Subotica, 16. I. 1925.), kulturna djelatnica. Ki ure i Cilike, ro. Rogi. Osnovnu
i graansku kolu zavrila je u Subotici.
Dravnu uiteljsku kolu pohaala je u Zagrebu, gdje je i diplomirala 1945., nakon ega se vratila u zaviaj. Radila je kao uiteljica u osnovnoj koli u Crnkovi-kraju
(Gornji Tavankut). U proljee 1948. u po84

litiki montiranome sudskom procesu u

Subotici, u sklopu tzv. druge skupine od
devet mlaih subotikih sveenika i prosvjetnih djelatnika, osuena je kao lanica
ustako-kriarske organizacije na 14
mjeseci strogog zatvora s prisilnim radom.
Nakon izdrane kazne u Kazneno-popravnom domu za ene u Poarevcu nikad vie
nije primljena u uiteljsku slubu. Do odlaska u mirovinu radila je na knjigovodstveno-raunovodstvenim poslovima, zavrivi Viu ekonomsko-komercijalnu
kolu u Subotici.
Povremeno pie pjesme i zapise iz ivota. Pjesme su joj objavljene u lokalnoj
periodici (Zvonik, Subotika Danica, ig,
Hrvatska rije) te u tri zbirke pjesama Lira naiva (2004., 2005., 2006.). Prigodom
boravka kod sina u Kanadi u Glasniku Hrvatske seljake stranke iz Vancouvera objavila je napise o boinim obiajima bakih Hrvata-Bunjevaca, o duijanci i umjetnosti u tehnici slame (2002., 2003.). U zagrebakom listu Politiki zatvorenik (br.
87 i 88, 1999; br. 115, 2001.) opisala je subotiki politiki proces iz 1948. u kojem je
osueno 27 Hrvata, a pisala je i o aktualnim politikim prilikama u Subotici.
Kao lanica HKPD-a Matija Gubec iz
Tavankuta, od 1990. bavila se izradom slika i predmeta u tehnici slame. Sudjelovala
je na nekoliko kolonija slamarki i desetak
skupnih izloaba. lanica je i Likovnog
odjela HKC-a Bunjevako kolo te Katedralnog zbora Albe Vidakovi iz Subotice.

Lit.: Osmi saziv Prve kolonije naive u tehnici slame, Tavankut, 1993; Lira naiva, Subotica, 2005.

T. igmanov

DULI, Marija (Tavankut, 6. XII. 1936.),

slamarka. Roena je u poljodjelskoj obitelji Franje i Mande, ro. Crnkovi. etverogodinju puku kolu zavrila je u Tavankutu, no kolovanje je morala prekinuti
zbog materijalnih razloga, kad je obiteljska imovina konfiscirana nakon Drugoga
svjetskog rata. Nastavila je kolovanje poslije etverogodinje pauze puku i srednju kemijsku kolu zavrila je u Subotici, a
zatim je upisala Tehnoloki fakultet u Zag-

rebu, gdje je i apsolvirala 1963. Vie godina radila je u SR Njemakoj, a 1980-ih

vratila se u Suboticu te je ondje do mirovine radila kao kemiarka u GP Panonija.

DULI

bile pravi dom, a krmari jataci i pomagai. Zbog bearskog ivota, krijumarenja
konja iz Slavonije i drugih nedoputenih
radnja bio je u stalnu sukobu s policijom,
enderima, koji su esto organizirali potjeru za njim te je bio vie na konju nego u
kui. Svoj je ivotni put zavrio u starijoj
dobi pavi s konja u bijegu pred enderima. Njegovo bearenje puk je idealizirao
i opjevao u pjesmi: Duli Marko na kapiji
pio / Tri je Tota na putu sustrio / Jednoga
je na mistu ubio / Drugome je rebra izlomio / A treeg je u roblje odveo.
N. Zeli

M. Duli, Deran i pivac, slama

U djetinjstvu je od oca i tete nauila

plesti u slami branu, krune i ukrasne
predmete. Na nagovor roakinje Ane Crnkovi poetkom 1980-ih ponovno je poela raditi u tehnici slame, najprije prigodne
estitke, a poslije i slike. God. 1985. prvi
je put sudjelovala u nekoj likovnoj koloniji u Ernestinovu, a u tavankutskoj koloniji
naivnog slikarstva u tehnici slame, koju
organizira nekadanji KUD, danas HKPD
Matija Gubec, radi gotovo svake godine.
Sudjelovala je na vie od stotinu skupnih
izloaba u zemlji i inozemstvu. Najei
su motivi njezinih slika u tehnici slame salai s dvoritem punim ivotinja, radovi u
polju te ivotinje u krajoliku. Radila je i s
mladima, prenosei im svoje umijee.

DULI, Marko (24. IV. 1831. 22. VI.

1888.), zemljoposjednik. Sin Grge i
Marije, ro. ovi. Bio je zastupnik subotike gradske skuptine, lan kolske stolice i Zdravstvenog odbora. U povijesti je
ostao zabiljeen i kao privremeni predsjednik Puke kasine tijekom 1887.
M. Grlica

DULI, Marko (Subotica, 6. X. 1874.

Subotica, 14. V. 1924.), veleposjednik, virilist u subotikoj gradskoj skuptini. Sin
je Luke i Jozefine, ro. Gabri. Jedan je od
inicijatora izlaska vee skupine bunjevakih dioniara iz Puke gazdake banke d.d.
i osnivanja Zemljodilske tedionice d.d.
11. I. 1904., u kojoj je nekoliko godina bio
dopredsjednik. Kad se 1912. ta banka utopila u Hrvatsku zemaljsku banku d.d., postao je predsjednikom upravnog odbora

Lit.: Privatna arhiva Stipana abia, Subotica; N.

Zeli, Protiv zaborava, Zagreb, 2000; L. I. Krmpoti, Umjetnost u tehnici slame, Zagreb-Subotica, 2001.
T. igmanov

DULI, Marko (urin, po. XIX. st. ?),

bear i haramija. Sredinom XIX. st. uzeo
je pravdu u svoje ruke te je, osim u okolici Subotice, djelovao i na irem podruju
Bake. Prema kazivanju njegovih srodnika, bio je veoma snaan ovjek, koji je pijanevao danima i noima te su mu krme

Marko Duli

85

DULI

subotike podrunice. U Pukoj kasini

proao je put od obinog lana preko blagajnika 1903.-05. i dopredsjednika 1906.15. sve do njezina sedmog predsjednika
1916.-1923. Bio je lan Bunjevako-srpskog narodnog odbora 1918., a poslije poasni predsjednik mjesne uprave podrunice Jugoslavenske banke u Subotici. Njegov je unuk glumac Vlatko Duli.

XI. 1918. izabran je za lana Bunjevakosrpskog narodnog odbora, a 20. XI. 1918.
postavljen je za efa poreznog zvanja u prvoj jugoslavenskoj gradskoj upravi. Potkraj 1921. umirovljen je nakon vie od 34
godine inovnike slube kao glavni gradski porezni raunovoa.

Izvor: Historijski arhiv Subotica, F: 28.2

Lit.: Neven, Subotica 3/1903, 3/1904, 11/1904,

3/1905, 2/1907, 9/1908, 3/1909, 48/1912.
M. Grlica

DULI, Marko (Subotica 25. XI. 1936. )

arhitekt. Sin Alojzija i Veronike, ro. Pri.
Srednju tehniku kolu zavrio je u Subotici, a diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu 1967. Isprva je radio u
projektnom birou u Bakoj Topoli te kao
profesor u Srednjoj tehnikoj koli u Subotici, no najdui dio svojega radnog vijeka proveo je u Standardprojektu. Projektirao je nekoliko zgrada u Subotici: etverokatnice na Karaorevoj (Halakoj) cesti,
poslovno-stambeni objekt na uglu Zagrebake ulice i Somborske ceste te vie privatnih stambenih zgrada. Bio je dobitnik
prve nagrade na pozivnom natjeaju za revitalizaciju subotike sajamske u sportsku
dvoranu (Hala sportova), a radio je i na
preureivanju Teniske kue na Paliu.
S. Makovi

DULI, Mate (Subotica, 7. III. 1867.

Subotica, 12. III. 1930.), inovnik, drutveni djelatnik. Gimnaziju je pohaao u
rodnom gradu do 1878., nakon ega ulazi
u gradsku slubu, a 1889. postaje varoki blagajnik. Drutveni ugled potvren
mu je poetkom 1896., kad je imenovan za
poasnog biljenika u Pukoj kasini, i potkraj iste godine, kad je izabran za naelnika gruntovnice. U posljednjim godinama
XIX. st. bio je jedan od zaetnika ideje o
osnivanju Kola mladei i jedan od njegovih najaktivnijih lanova, a u godinama
pred Prvi svjetski rat bio je jedan od osnivaa Prve kolske zadruge u Subotici. Na
zboru u hotelu Hungarija u Subotici 10.
86

Mate Duli

Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:47. 29170/1921.

Lit.: Neven, Subotica, br. 10/1889, 2/1896,

1/1897, 7/1897,1/1898, 37/1913; J. oki, Subotica pre i posle osloboenja, Subotica, 1934; M.
Evetovi, Kulturna povijest bunjevakih i okakih Hrvata (rukopis).
M. Grlica

DULI, Matija, ro. Jaramazovi (urin, 17. V. 1912. urin, 8. VII. 2002.),
puka pjesnikinja i slamarka. Roena je u
poljodjeljskoj obitelji Marijana i Mande,
ro. Crnkovi. Osnovnu je kolu zavrila u
urinu, prva tri razreda graanske kole
u Subotici, a etvrti u Novom Sadu. Nakon
toga vratila se na sala u okolici urina,
ondje se udala, s obitelji se bavila poljodjelstvom, rodila je sedmero, a odgojila estero djece.
Pisati je poela prema vlastitu priznanju u 56. godini, poglavito pjesme, ali i
pripovijetke, no one dosad nisu objavljene.
Pjesme je najvie objavljivala u katolikoj
periodici u Bakoj, u listu Bako klasje i
kalendaru Subotika Danica, a Hrvatsko
knjievno drutvo sv. irila i Metoda iz

Zagreba 1988. izdalo joj je zbirku Rasuto

vlae s vie od 60 pjesama. Pjesnikinja je
snanoga pukog prosedea, a pjesniki joj
je opus tematski odreen svijetom neposredna okruenja: rodnim krajem, vjerskim ivotom, narodnim obiajima, djejim svijetom... Osim elemenata naiviteta, u
mnogim se njezinim pjesmama, osobito u
domoljubnima, osjea i patos romantizma.

Matija Duli

God. 1969. postala je lanicom Likovne sekcije KUD-a Matija Gubec iz Tavankuta, a sljedee godine poela je izraivati
slike u tehnici slame. Izlagala je na vie od
40 skupnih izloaba lanova Drutva u zemlji i inozemstvu. Kao predstavnica Vojvodine, prema izboru Pokrajinskog odbora
za meunarodnu godinu ena i subotikoga Gradskog muzeja, 1975. sudjelovala je
na susretu seoskih ena stvarateljica u slovenskome mjestu Trebnje, gdje je nastupila kao pjesnikinja i slikarica u tehnici slame.

DULI

Nakon zavretka studija zaposlio se u

rudniku bakra u Boru koji je tada bio u vlasnitvu jedne francuske tvrtke. Prve poslove obavljao je u kemijskom laboratoriju, a
zatim je preao na poslove primarnog obogaivanja ruda, tj. flotacije. S vremenom je
postao strunjak za flotacije te je nakon
Drugoga svjetskog rata sudjelovao u pokretanju flotacija u Starom Trgu (Trepa),
Zveanu, Blagojevu Kamenu, Makatnici
i dr. God. 1951. preao je u rudnik antimona Zajaa kraj Loznice na mjesto glavnog
tehnologa te je sudjelovao u podizanju,
moderniziranju i pokretanju desetak flotacija (u Stolicama, Krupnju, Rudniku, Velikom Majdanu, Malom Zvorniku, Zajai i
dr.). Od 1953. radio je u Vreocu, gdje je
podigao prvu suaru lignita u zemlji, a od
1955. u Novkabelu u Novom Sadu na mjestu direktora kontrole. Nakon toga radio je
na investicijama, preseljenju i modernizaciji tvornice.
Objavio je vie znanstvenih i strunih
radova s podruja obogaivanja sirovina i
prerade metala te je s priopenjima sudjelovao na znanstvenim skupovima u zemlji
i inozemstvu. Bio je lan izaslanstva Jugoslavije u Meunarodnoj organizaciji za
standardizaciju, komitetu TC 26 za obojenu metalurgiju. Vie je puta nagraivan za
inovacije i unapreenja u proizvodnji, a
odlikovan je Ordenom rada III. reda.
T. igmanov

Djelo: Rasuto vlae, Zagreb, 1988.

Lit.: Privatna arhiva Stipana abia, Subotica; N.

Zeli, Protiv zaborava, Zagreb, 2000; L. I. Krmpoti, Umjetnost u tehnici slame, Zagreb-Subotica, 2001; J. Temunovi, Salaarske skice, Subotica, 2002.

T. igmanov

DULI, Mihajlo (urin, 6. IX. 1909.

Novi Sad, 7. XI. 1971.), kemiar. Sin je
Vece i Estere, ro. Vukovi. Osnovnu kolu zavrio je u urinu, a gimnaziju u Subotici 1931. Studirao je kemiju na Sveuilitu u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1936.
na kemijsko-inenjerskom odsjeku Tehnikog fakulteta.

Mihajlo
Duli

DULI, nesto (urin, 15. IX. 1940.

Subotica, 5. XII. 2005.), profesor fizike,
visokokolski predava. Roen je na sala87

DULI

Nesto
Duli

u u okolici urina u poljodjelskoj obitelji od oca Ivana i Elizabete, ro Bukvi.

Osnovnu kolu poeo je pohaati u rodnome mjestu, a u etvrtom razredu preao je
u Suboticu. Nakon zavretka osnovne kole u Subotici je upisao gimnaziju, gdje je
maturirao 1959. Fiziku je diplomirao na
Prirodoslovno-matematikom fakultetu u
Zagrebu 1965. Vratio se u Suboticu i zaposlio u srednjoj strojarsko-elektrotehnikoj
koli, gdje je kratko vrijeme predavao matematiku. God. 1968. preao je na Viu
tehniku kolu u Subotici, gdje je isprva
bio asistent za predmet Fizika. Zvanje predavaa za predmet Mehanika fluida dobio
je 1973., a 1982. za predmet Fizika. Od
1984. do 1986. obnaao je dunost pomonika ravnatelja Vie tehnike kole za nastavna pitanja. Bio je sudionik nekoliko
znanstveno-istraivakih projekata s podruja fizike i mehanike, a sudjelovao je i
na desetak znanstvenik simpozija. Zbog
bolesti je umirovljen 1993.
Autor je Zbirke reenih zadataka iz
nauke o toploti (Subotica, 1984.), s
Gyrgyom Botkom i Ferencom Koczom
napisao je Praktikum za laboratorijske vebe iz fizike (Subotica, 1973.), Praktikum za
laboratorijske vebe iz nauke o toploti
(Subotica, 1974.) i Praktikum za laboratorijske vebe iz mehanike fluida (Subotica,
1974.), a s Lszlm Horvthom skriptu
Osnovi mehanike fluida (Subotica, 1977.).
Suautor je i dvadesetak znanstvenih i
strunih radova s podruja fizike i mehanike, koji su objavljeni u zbornicima u Jugoslaviji i Maarskoj te u asopisima u zem88

lji (Glasnik hemijskog drutva, 1980, Journal of the Serbian Chemical Society,
1987, 1992) i inozemstvu (madarskom
Acta Physica et Chemica, 1978, 1984; britanskom Journal od Applied Polymer Science, 1989; njemakom Electroanalysis,
1990). Za svoj rad dobio je nekoliko nagrada i priznanja.
V. Pokorni

DULI, nikola (Subotica, 15. V. 1907.

Subotica, 27. I. 1963.), sveenik, kulturni
djelatnik. Osnovnu kolu pohaao je u Subotici, a gimnaziju u Subotici i Travniku.
Teologiju je zavrio u akovu. Za sveenika je zareen 12. VII. 1931. u Subotici. Isprva je bio kapelan u Subotici i edniku te
kateheta u djevojakim kolama u Subotici, zatim vikar u urinu, Subotici i Boanima te na kraju upnik u Bajmoku sve do
smrti.
Osim to se bavio pastoralnim radom,
bio je aktivan i u hrvatskim katolikim
udrugama te na polju kulture bakih Hrvata. Pripadao je skupini mladih suradnika
koje je biskup Lajo Budaovi okupio oko
svojih inicijativa bio je lan Zadubinskog odbora Zadubine biskupa Budanovia od njezina osnutka 1933. te kustos
Subotike matice 1933.-37. Za potrebe
vjernika priredio je Adventske i boine pisme. Iz Velike slave Boje; Molitve i pisme

Nikola Duli

korizmene, uskrnje i duhovske. Iz Velike

slave Boje te Pisme o imenu i srcu Isusovu i sakramentske. Iz Velike slave Boje,
koje je objavila Matica subotika 1935. i
1936.
Lit.: Schematismus cleri archidioecesis Colocensis et Bachiensis ad annum Christi 1942., Coloczae, 1942; I. Kujundi, Bunjevako-okaka bibliografija Prilog kulturnoj povijesti bunjevako-okakih Hrvata, Rad JAZU, 355, Zagreb,
1969; J. Temunovi, Subotika matica, Subotica,
2002; J. Temunovi, Zadubina biskupa Budanovia, Subotica, 2002.
J. Temunovi

DULI, nikola (Bor, 19. XII. 1939.), tehnolog. Sin Mihajla i Cecilije, ro. Pokri.
Osnovno obrazovanje stekao je u Boru, a
gimnaziju je zavrio u Novom Sadu 1959.
Na Tehnoloko-metalurkom fakultetu u
Beogradu diplomirao je 1965. Magistarski
rad s temom Praenje promjena parametara termo-mehanikog reima hladnog izvlaenja specijalnih mesinga pod utjecajem treeg legirajueg elementa obranio je
na istom fakultetu 1982.
Cijeli radni vijek proveo je u Novkabelu u Novom Sadu. Radio je na poslovima
mlaeg tehnologa, tehnologa, glavnog tehnologa, voditelja razvoja, a na kraju je bio
tehniki direktor metalskog dijela. Sa suradnicima je osvojio cijeli niz novih proizvoda (lemne legure, legure za nosee vodove, kapilarne bakarne cijevi i dr.). U mirovini je od 2003.
S podruja plastine prerade metala i
novih legura objavio je dvadesetak znanstvenih i strunih radova u domaim i inozemnim asopisima. S priopenjima je sudjelovao na veem broju znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. U Savjetu za
uzajamnu ekonomsku pomo (SEV), organizaciji za gospodarsku suradnju socijalistikih zemalja, bio je stalni lan izaslanstva Jugoslavije u Komisiji za znanstvenotehniku suradnju na podruju obojene
metalurgije te lan Komisije za standardizaciju. Autor je veeg broja standarda iz
podruja klasifikacije i prerade obojenih
metala, i to i domaih i SEV-ovih. U dva je
mandata obavljao biranu funkciju predsjednika Saveza inenjera i tehniara Voj-

DULI

vodine. Suosniva je i dugogodinji lan

predsjednitva Saveza inenjera metalurgije Jugoslavije.
T. igmanov

DULI, Oliver (Beograd, 21. I. 1975.), lijenik, politiar. Sin Ivana i Nade, ro.
Sladojevi. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u Subotici, na Medicinskom fakultetu u Beogradu diplomirao 1999. U politiki ivot uao je 1996. kao jedan od voa
protumiloevievskoga studentskog prosvjeda 1996./97. i jedan od lanova inicijativnog odbora prosvjeda, a meu osnivaima je Studentske inicijative, organizacije
koja je bila jedan od inicijatora studentskog pokreta Otpor. U inievu Demokratsku stranku ulanio se 1997. te je u
njoj bio dopredsjednik Opinskog odbora
u Subotici 1999.-2001., a predsjednik
2001.-05. te dopredsjednik Pokrajinskog
odbora 2000.-06. Bio je naelnik Sjeverno-bakog okruga 2001.-03., zastupnik u
Skuptini Srbije 2001.-03, zastupnik u parlamentu Srbije i Crne Gore 2004.-06., u
kojem je ujedno bio predsjednik Odbora za
europske integracije, a vijenik je Skuptine Opine Subotica od 2004. do danas. Na
lokalnim izborima 2004. bio je kandidat za
gradonaelnika Subotice i u izbornoj je
utrci izgubio s tijesnim rezultatom.
S. Makovi

DULI, regina S. M. (Justina) (urin,

25. I. 1914. - Subotica, 15. VIII. 1994.),
asna sestra, misionarka. Potjee iz velike
obitelji Nikole i Julijane, ro. Duli. Slijedei primjer svoje tete s. Jelisave Duli,
odluila se za Drubu sestara Keri Milosra, u koju je stupila 1936. Privremene
zavjete poloila je 1938., a vjene 1943.,
kad je dobila i redovniko ime Regina.
Kao bolniarka radila je u Zemunu, Blatu
na Koruli i Osijeku. Trinaest godina bila
je nadstojnica i bolniarka u misijama u
Argentini, ileu i Paragvaju, a kratko u Rimu. Nakon toga posvetila se njezi staraca
u Zavodu sv. Terezije u Drubi sestara
Keri Milosra u Subotici.

Lit.: Subotika Danica (nova). Kalendar za 1995.

godinu, Subotica, 1994; L. I. Krmpoti, Veliko
obiteljsko stablo Dulievih, Subotica, 2005.

N. Tumbas

89

DULI

DULI (Duli-Fier), relja (Subotica,

31. XII. 1975.), tenisa, teniski trener. Sin
je Josipa i Etele, ro. Kungl. Osnovnu i
srednju kolu zavrio je u rodnom gradu.
Tenisom se poeo baviti 1984. u TK Spartak iz Subotice, za iju je seniorsku momad igrao 1992.-99. Tada je preao u beogradski Partizan, za koji je nastupao do
2002., nakon ega se vraa u Spartak te za
taj klub igra do danas danas. Od 1997. do
danas ekipno je nastupao i za budimpetanske klubove Mlev i MTK te za MTKTords, za koji i danas igra. U ekipnim natjecanjima bio je lan momadi Spartaka
koja je osvojila drugo mjesto u SRJ 1993.,
s Partizanom je osvojio dva naslova ekipnoga dravnog prvaka 2000. i 2002. te naslove prvaka Madarske nastupajui za
Mlev 1997. i MTK-Tords 2000. te 2001.
U pojedinanim natjecanjima osvojio je tri
seniorska prvenstva SRJ u zimskoj sezoni
1999.-2001., pet puta prvenstvo Vojvodine
i dva puta prvenstvo Srbije. U natjecateljskoj sezoni 2001./02. zauzeo je 330. mjesto u singlu i 300. mjesto na svjetskoj ATP
listi. Bio je finalist 12 meunarodnih turnira za svjetsku rang-listu ATP, meu kojima
i pobjednik ciklusa ITF satelitskih turnira
2000. u SRJ u pojedinanoj konkurenciji i
u parovima. Za reprezentaciju SRJ nastupao je sedam puta u razdoblju 1999.-2002.
Savezni trener Davis Cup reprezentacije
Srbije i Crne Gore bio je 2002.-05.
Lit.: Hrvatska rije, br. 37, Subotica, 2003.

S. Bai

DULI, Spartak (Subotica, 17. XII.

1970.), akademski slikar-grafiar. Sin Grge i Jelisavete, ro. Poljakovi. Osnovnu i
srednju strojarsku kolu zavrio je u Subotici. God. 1993. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1998. diplomirao je na Grafikom odsjeku u klasi
prof. Ante Kuduza. Nekoliko puta je bio
vanjski suradnik u Hrvatskome restauratorskom zavodu u Zagrebu i Osijeku, radio
je kao nastavnik likovne kulture u osnovnoj koli, a od 2001. do 2005. kao profesor
strunih predmeta u osjekoj Srednjoj koli primijenjenih umjetnosti, dizajna i tekstila. Suosniva je Udruge za audiovizualnu suvremenu umjetnost Graddonji i Gru90

pe Megatron 9 iz Osijeka. Nakon poetnoga klasinog likovnog izraza opredijelio se

za moderne umjetnike forme istraivaki rad i intermedijsku praksu, osobito u
formi instalacije i performansa, esto uz
sudjelovanje publike. Osim slika i grafike,
izraivao je murale, reljefe, instalacije, a
bavio se i organizacijom prostora, videom
i performansom. Sudjelovao je u nekoliko
meunarodnih umjetnikih projekata. Dosad je imao dvadesetak skupnih te 10 samostalnih izlobi u Hrvatskoj, Srbiji (Subotica, Beograd), Sloveniji (Ljubljana) i
Madarskoj (Budimpeta).

Lit.: Hrvatska rije, br. 81, 125, Subotica, 2004,

2005.
T. igmanov

DULI, Stipan Hauzer (ednik, 18.

VIII. 1918. ednik, 12. IV. 1995.), voza
i trener konja kasaa. Sin Stipana i Stake,
ro. Radak. Provodei djetinjstvo na salau, od malih je nogu razvio ljubav prema
konjima. Nakon Drugoga svjetskog rata
postao je lan Konjikog kluba Baka te se
poeo natjecati kao voza konja kasaa.
etiri je puta bio dravni prvak, odnosno
pobjednik Jugoslavenskoga kasakog derbija 1951. s grlom Narcisom, 1953. s grlom Asom, 1956. s grlom Alenkom i 1971.
s grlom Amandom. Usporedno je radio i
kao trener konja kasaa, u emu je takoer
postizao dobre rezultate.

Stipan
DuliHauzer

Lit.: Fizika kultura i sport u Vojvodini 19451975, ur. M. Vrani, Subotica, 1975; L. I. Krmpoti, Veliko obiteljsko stablo Dulievih, Subotica,
2005.
P. Skenderovi

DULI, Veco Kneevi, Milivoje

DULI, Vince (urin, 29. IV. 1928.

Tavankut, 1. IV. 2003.), drutveni djelatnik. Sin Pere i Lize, ro. Vukov. Odrastao
je u imunijoj poljodjelskoj obitelji u Gornjem Tavankutu, koja je tijekom Drugoga
svjetskog rata bila na strani pokreta otpora
i na ijem je salau bila baza, no oca su
mu, pod nerazjanjenim okolnostima, u jesen 1944. ubili partizani. Osim osnovne
kole, pohaao je i graansku kolu u Suboticu, koju zbog oeve smrti nije zavrio.
Jedan je od osnivaa mjesnoga Hrvatskoga
kulturno-prosvjetnog drutva Matija Gubec 1946., a poslije je neko vrijeme obnaao i dunost predsjednika Drutva. Velik
dio svojeg ivota posvetio je razvijanju
kulturnog stvaralatva, organiziranju kulturnog ivota i probitku nekoliko mladih
narataja koji su djelovali u Drutvu. Bio
je sudionik mnogobrojnih kulturnih dogaaja i do pred kraj ivota, kao lan uprave,
sudjelovao je u radu Drutva. esto je i
materijalno podupirao njegov rad, osobito
u tekom razdoblju tijekom 1990-ih.

Vince Duli

Lit.: J. Klarski, Crveni pesak, Subotica, 1985; N.

Zeli, Protiv zaborava, Zagreb, 2000; www.matijagubec.org.yu
L. Suknovi

DULI, Vjekoslav (Subotica, 27. I.

1957.), biolog. Roen u obrtnikoj obitelji,
od oca Ivana i majke Terezije, ro. Crnkovi. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je
u Subotici. Na Prirodoslovno-matemati-

DULI

kom fakultetu u Zagrebu diplomirao je

1980. biologiju. God. 1981. dobio je stipendiju za poslijediplomski studij na Institutu Weizmann u izraelskom Rehovotu
(Izrael), gdje je magistrirao 1983. Pod
vodstvom dr. Arija Gafnija istraivao je
uzroke starenja enzima koristei se naelom fluorescentne spektroskopije. God.
1982. izabran je na mjesto znanstvenog
asistenta u Zoolokom zavodu na Prirodoslovno-matematikom fakultetu u Zagrebu, ali je zbog zapoetog doktorata to mjesto napustio te je karijeru nastavio izvan
Hrvatske. God. 1983. dobio je stipendiju
za izradu doktorata na Institutu Weizmann,
gdje je, u laboratoriju dr. Israela Pechta,
prouavao molekule koje kontroliraju alergijske reakcije na bijelim krvnim stanicama.
Od 1985. doktorski je studij nastavio
na Institutu za istraivanje raka u Lausanni (ISREC), a od 1987. na institutu Biozentrum Sveuilita u Baselu. U laboratoriju dr. Howarda Riezmana radio je na problematici staninog transporta koristei se
genetikim pristupom na kvascu (Saccharomyces cerevisiae) te je otkrio enzim koji
sudjeluje u biogenezi vakuole (organela u
kojoj se odvija razgradnja proteina neophodna za metabolizam stanice). Gotovo
sluajno otkrie jednog proteina nunoga
za diobu jezgre u kvascu (organela u kojoj
se nalazi cjelokupni genetski materijalDNA) usmjerilo ga je na istraivanje mehanizama koji kontroliraju staninu diobu.
Na poslijedoktorsku specijalizaciju 1990.
otiao je na Institut Scripps u La Jolli u kalifornijskome San Diegu, gdje se prikljuio timu genetiara dr. Stevena I. Reeda. Iz
te suradnje, koja je dovela do otkria skupine proteina (cyclins), koji igraju kljunu
ulogu u procesu duplikacije ljudskog genoma, te staninih inhibitora (CKI), koji
zaustavljaju proliferaciju stanica pri oteenju DNK, nastali su radovi koji su objavljeni u prestinim svjetskim znanstvenim
asopisima. Kasniji rad mnogobrojnih laboratorija pokazao je da je jedan od uzroka nekontroliranog rasta tumora upravo
odsutnost tih inhibitora ili nekontrolirana
aktivnost ciklina.
91

DULI

God. 1994. dobio je mjesto stalnog istraivaa u francuskome Nacionalnom

centru za znanstvena istraivanja (CNRS)
te je karijeru u Francuskoj poeo u laboratoriju dr. Jacques Pouyssgura u Nici.
God. 1996. dobio je stipendiju za osnivanje vlastita istraivakog tima u Centru za
istraivanje biokemije makromolekula u
Montpellieru (CRBM), iji je direktor znameniti strunjak u podruju stanine diobe
dr. Marcel Dore. Problematika kojom se
bavi jesu molekularni mehanizmi iji
poremeaji uzrokuju kancerogenezu. Istrauje molekulske putove koji ograniavaju
proliferaciju, t.j. pretjeranu diobu humanih
stanica u sluaju trajnog oteenja genske
informacije ili u stanjima kao to su starenje, diferencijacija ili odsutnost hormona
rasta. Od 2000. docent je na Sveuilitu
Montpellier II., a 2004. dobio je zvanje directeur de recherche CNRS, ekvivalentno
zvanju vieg znanstvenog savjetnika.
Radove s podruja stanine i molekularne biologije predstavljao je na mnogobrojnim meunarodnim i nacionalnim
francuskim kongresima, a objavljivao je u
vie strunih asopisa (Periodicum Biologorum, Zagreb, 1981, 1994; Mechanisms
of Ageing and Development, Oxford, Velika Britanija, 1987; Trends in Biochemical
Sciences, London, 1986; The European
Molecular Biology Organization Journal,
London, 1989, 2003, 2004; Journal of Cell
Sciences, Cambridge, Velika Britanija,
1990; Cell, Cambridge, SAD, 1991, 1992,
1994; Science, Washington D.C., 1992;
Journal of Biological Chemistry, Bethesda, SAD, 1992; Genes & Development,
Cold Spring Harbor, SAD, 1992; Proceedings of the National Academy of Sciences
USA, Washington D.C., 1993, 1994; BioEssays, London, 1995; Oncogene, London, 1998; Molecular and Cellular Biology, Washington D.C., 1998, 1999, 2000;
Molecular Biology of the Cell, Bethesda,
SAD, 2004)
J. Ivanovi

DULI, Vlatko (Subotica, 20. IV. 1943.),

kazalini i filmski glumac te redatelj. Otac
Lajo, odvjetnik, bio je lan uprave Puke
92

kasine, a majka Milica, ro., Bonjak,

pjevala je u Hrvatskom pjevakom drutvu
Neven. Maturirao je u subotikoj gimnaziji 1962., pravo studirao u Beogradu i
Zagrebu 1962.-65., a glumu na zagrebakoj Akademiji dramskih umjetnosti
1966.70. Debitirao je u Zagrebakom kazalitu mladih ulogom Slatkovia (A.
Nemi, Kvas bez kruha, 1969.), a od
1970. do 1981., stalno angairan u Gradskome dramskom kazalitu Gavella, odigrao je niz karakternih uloga: Basho (E.
Bond, Uski put prema dubokom sjeveru,
1972.), Pjeva (P. Weiss, Hlderlin,
1973.), Platonov (A. P. ehov, Drama bez
naslova, 1973.), Victor (R. Vitrac, Victor
ili djeca na vlasti, 1974.), Alfred (. von
Horvth, Prie iz beke ume, 1975.), Luka (M. Krlea, Vujak, 1977.), Malvolio
(W. Shakespeare, Na Tri kralja, 1978.),
Franz Moor (F. Schiller, Razbojnici,
1989.), Michal (V. Havel, Izloba, 1980.).
Od 1981. do 2006. u statusu slobodnog
umjetnika glumio je u mnogim zag-rebakim kazalitima. U popularnom putujuem Teatru u gostima nastupio je 543 puta
u ulogama: Sidney Bruhl (I. Levin, Klopka, 1982.), Pukovnik (P. Shaffer, Crna komedija, 1984.), X (I. Csurka, Deficit,
1985.). Na sceni Teatra &TD ostvario je
lik Staneka (V. Havel, Protest, 1981.), s
Glumakom druinom Histrioni Gospodina Fulira (V. Majer, Dnevnik malog Perice, 1988.), u Gradskome dramskom kazalitu Gavella Baruna Lenbacha (M. Krlea, U agoniji, 1988.) i Firsa (A. P. ehov,
Vinjik, 1999.). Bogatu glumaku osobnost
potvrdio je i u Satirinom kazalitu Kerempuh ulogama iz repertoara kominosatirinog anra igrajui glavne i vee uloge: Rikard Fausner, Kapetan Risti i Profesor (I. Brean, Neastivi na filozofskom fakultetu, 1989.; Vienje Isusa Krista u kasarni V. P. 2507, 1991.; Gnjida, 1999.),
Bokilo (M. Dri, Dundo Maroje, 1992.),
Nevjestin otac (B. Brecht, Pir malograana, 1997.), Deda (B. Radakovi, Kaj sad?,
2002.), Karaulov (A. P. ehov, Brak iz rauna, 2006., prema humoresci i jednoinkama O tetnosti duhana, Prosidba, Medvjed, Svadba). Nastupao je na Splitskom
ljetu (L. Pirandello, ovjek, zvir i kripost)

DULI

Itvaniem (Duh u movari) i V. Bulajiem (Libertas). Glumio je u mnogim televizijskim dramama i serijama: Tomo Bakran u reiji E. Galia 1978. i U logoru u
reiji B. Ivande 1983. prema Krleinim
djelima. Glumac urbane pojave, suzdranih gesta, sonornog baritona, uspjeno je
kreirao anrovski razliite likove razliitih
stilskih razdoblja: od beskunika do uglaenih intelektualaca i politiara, od sitnih
kriminalaca i umjetnika do visokih crkvenih dostojanstvenika.

Vlatko Duli

i Dubrovakim ljetnim igrama kao Gospar

Divo (C. Goldoni, Kafeterija), Kapetan
Lujo (I. Vojnovi, Suton), General (J. Glowacki, etvrta sestra). U zrelim glumakim godinama okuao se i kao redatelj postavivi u Satirinom kazalitu Kerempuh
tri satirine komedije N. Stazia, koje su
postale pravim uspjenicama (Domovnica
d.o.o., 1993.; Ratni profiteri u Hrvata,
1995.; Vjebanje demokracije, 1996.), zatim komedije N. krabea (Za kunu nade,
1996.) i F. Hadia (Ministrov sin, 1999.)
te kabaretsku predstavu (J. Masteroff, J.
Kander, F. Ebb, Cabaret, 2001.). U mostarskome Hrvatskome narodnom kazalitu 2004. reirao je drame D. Lukia (Nada iz ormara) i S. Mroeka (Emigranti) te
alu A. P. ehova (Prosidba, 2005.). Od 1.
lipnja 2006. u Satirinom kazalitu Kerempuh stupio je u stalni angaman i tako prekinuo etvrtstoljetni status slobodnoga
umjetnika. Na zagrebakoj Akademiji
dramske umjetnosti predavao je scenski
govor 1981.-83. Nastupio je u 27 filmova,
a glavne i vee uloge snimio je s redateljima: V. Kljakoviem (Usporeno kretanje,
1979.), Z. Tadiem (San o rui, 1986.;
Osueni, 1987.; ovjek koji je volio sprovode, 1989.; Orao, 1990.; Trea ena;
1997.), K. Golikom (Vila Orhideja, 1988.),
V. Breanom (Kako je poeo rat na mom
otoku, 1996.; Maral, 1999.), N. Hitrecom
(Snivaj, zlato moje, 2005.) te 2006. s B.

Lit.: B. Senker, Pegaz u ormi, Prolog, 43, Zagreb,

1980; B. Heimovi (ur.), Repertoar hrvatskih kazalita IIII, Zagreb, 1990, 2002; I. Mrdulja (ur.),
Teatar u gostima. 30 godina putujuega kazalita
1974.-2004., Zagreb, 2004.
J. Ivani

DULI, Vranje (Subotica, 7. X. 1887.

Subotica, 18. VI. 1916.), uitelj, profesor
tjelovjebe. Nakon dvije i pol godine rada
u pukoj koli subotike gradske vlasti izabrale su ga za gimnazijskog profesora
gimnastike i gombanja (tj. loptanja) od
poetka kolske 1911./12. godine. Na
okrunom natjecanju u Peuhu odranome
1912. skupina od 21 uenika profesora
Vranje Dulia i Nikole Matkovia osvojila
je sedam odlija u atletici i nogometu. Predan rad donio mu je mjesto profesora tjelovjebe i u subotikoj Mukoj graanskoj
koli. Na poetku Prvoga svjetskog rata
mobiliziran je na bojinicu, odakle se vratio ivano rastrojen. Tijekom lijeenja u
Subotici taj ovjek snanog tijela i golubije due prekratio si je muke hicima iz
vlastita oruja. U nekrologu ravnatelja
gimnazije rpda Kosztolnyija za Dulia
stoji da je bio odlian pedagog kojemu je
svaka rije bila odmjerena.

Lit.: A Szabadka Vrosi Magyar Fgimnzium

rtestje, Szabadka, 1912; A Szabadka Vrosi
Magyar Fgimnzium rtestje, Szabadka, 1913;
A Szabadkai Vrosi Magyar Fgimnzium
rtestje, Szabadka, 1914; A Szabadka Vrosi
Magyar Fgimnzium rtestje, Szabadka, 1915;
A Szabadka Vrosi Magyar Fgimnzium
rtestje, Szabadka, 1916; Neven, Subotica, br.
9/1911.
M. Grlica

DULI-FIEr, relja Duli, relja

93

DULI

DULI-KASIBA, Cilika (Subotica, 4.

XI. 1932.), samouka naivna slikarica. Roena je u poljodjelskoj obitelji Nikole i Janje Duli, ro. Poljakovi. Osnovnu je
kolu pohaala u Subotici. Iako je jo u ranom djetinjstvu pokala zanimanje za crtanje, slikanjem se poela baviti nakon to
su je likovni pedagog Stipan abi i likovni umjetnik Ivan Jandri, zajedno s Margom Stipi i Anom Milodanovi, pozvali
da sudjeluje na likovnoj koloniji u Tavankutu 1961. Sudjelovanje na tavankutskoj
koloniji oznailo je poetak njezina sustavnoga slikarskog rada, u kojem su upravo 1960-e najvanije razdoblje. Orijentira
se preteito na prikaz motiva iz ivota bakih Hrvata (Momako kolo, Svatovi, Poklade, Dolazak rad snae, Kieljenje kupusa, Peenje kruva, Badnje vee, Rakijare i
sl.). Prvi je put izlagala u Tavankutu 1962.
uz Grupu estorice, Margu Stipi i Anu
Milodanovi, koja je tada izloila i prvu
sliku od slame Rit. Od 1962. do 1973. izlagala je na svakoj izlobi tavankutske kolonije. Sudjelovala je na kolektivnim izlobama lanova likovne sekcije HKPD-a
Matija Gubec iz Tavankuta u Zagrebu, Beogradu, Dubrovniku, Osijeku, Sisku, Kovaici, Jagodini i drugdje. Nakon to je likovna sekcija 1972. prestala djelovati, radila je samostalno sve do 1992., kad se
ukljuila u rad obnovljene likovne sekcije
HKC-a Bunjevako kolo u Subotici. Od
1997. godine sudjeluje u radu Likovne kolonije Bunari u Subotici.

C. Duli-Kasiba, Vralj, ulje na lezonitu

Autentian i za subotiki kraj nov nain likovnog izraavanja u njezinim radovima postao je poznat kao odlika tzv. Subotike grupe. Specifian lirski prikaz vi94

enoga, posvjedoenoga i proivljenoga te

zadravanje uz tematiku vezanu za ivot
sredine i zajednice iz koje je potekla ostaje trajna odlika njezina slikarstva. Njezine
se slike danas nalaze u zbirci HKPD-a Matija Gubec u Tavankutu, HKC-a Bunjevako kolo u Subotici, Gradskog muzeja u Subotici, Muzeja naivne umjetnosti u Jagodini i mnogobrojnim privatnim zbirkama.
Lit.: Enciklopedija likovnih umjetnosti, 4, Zagreb,
1966; K. Dimitrijevi, Narodni umetnici Jugoslavije, Beograd, 1976; Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1, Zagreb, 1984; N. Zeli, Protiv zaborava
HKPD Matija Gubec Tavankut (1946.-1996.),
Zagreb, 2000; Cilika Duli Kasiba : retrospektivna izloba 1961.-2001., katalog izlobe, Subotica,
2001; www.matijagubec.org.yu.
Lj. Vukovi

DULI-MArKOVI, Ivana (Zagreb,

13. VI. 1961.), agronomka, politiarka.
Ki je Josipa i Kate, ro. Tumbas. Osnovnu kolu i gimnaziju pohaala je u Subotici, gdje je i maturirala 1980. Na Odsjeku
voarstva, vinogradarstva i vinarstva Fakulteta poljoprivrednih znanosti u Zagrebu
diplomirala je 1985. Diplomski rad, u kojem je prvi put na prostoru tadanje Jugoslavije dokazala postojanje virusa arke
ljive u breskvi, predstavila je na meunarodnom skupu u Francuskoj. Magistrirala
je 1991. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu radnjom Svojstva virusa
krljavosti ljive (prune dwarf virus) izolata iz breskve, a doktorirala 1999. na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu na temu Detekcija i identifikacija virusa jagode.
Nakon studija, na preporuku dr. Ane
ari, zaposlila se u Institutu za voarstvo
u aku, gdje se do 2000. bavila istraivanjima virusnih bolesti voaka. Usavravala se u laboratorijima za istraivanje biljnih virusa u SAD-u, Italiji i kotskoj. Bavila se dijagnostikom virusa kotiavog i
jagodastog voa te prouavanjima virusa
voaka, osobito virusa krljavosti Prunusa. Dokazala je postojanje soja virusa bunaste krljavosti maline koji inficira sortu
Vilamet, imunu na obian soj tog virusa. U
dijagnostiku virusa uvela je molekularne
metode: 1.) lananu reakciju polimeraze

(polymerase chain reaction, PCR), ijom

primjenom je identificirala sojeve virusa
arke; i 2.) izolaciju dvolananih RNK, ijom primjenom je dokazala nekoliko virusa u jagodi. Od 1995. bila je suradnica
Centra za PCR na Biolokom fakultetu u
Beogradu. U studenome 2000. postala je
direktorica Zavoda za genetike resurse
pri Saveznome ministarstvu poljoprivrede.
U djelokrugu Zavoda bilo je ouvanje biljnih i ivotinjskih genetikih resursa u poljoprivredi, priznavanje i zatita biljnih sorata i regulativa genetiki modificiranih
organizama. Objavila je, kao autorica i suautorica, vie od 40 znanstvenih i strunih
radova u zbornicima i asopisima u zemlji
(Zatita bilja, Beograd, 1987, 1992, 1992,
1992, 1998; Poljoprivredna znanstvena
smotra, Zagreb, 1990; Biljni lekar, Beogard, 1996; Jugoslovensko voarstvo, aak, 1997, 2003, 2004) i inozemstvu (Acta
Horticulturae, Hag, 1986, 1992, 1995,
1998; Acta Virologica, Bratislava , 1998).
Od 2003. gostujui je profesor u zvanju
docenta na predmetu Fitopatologija na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci.
Aktivno se ukljuila u akcije Graanskog parlamenta, Otpora i ekspertnu mreu G17 Plus 1999. God. 2004. izabrana je
za ministricu poljoprivrede, umarstva i
vodoprivrede, a u lipnju 2006., kao prva
ena u povijesti Srbije, za potpredsjednicu
Vlade Republike Srbije.
T. igmanov

DUMEnDI, Josip Metar (Boani,

6. VII. 1951.), pjesnik. Sin Stipana i Kate,
ro. Herbst. Osnovnu kolu pohaao je u
Boanima i Vajskoj, a klasinu gimnaziju
Paulinum u Subotici zavrio je u Subotici.
Kratko je vrijeme ivio u Ljubljani, a do
1991. radi u Poljoprivredno-industrijskom
kombinatu u Borovu. Od tada ivi u Boanima i bavi se poljodjelstvom.
Pjesme je poeo pisati 1966., a objavljivao ih je najprije u tvornikom listu
Borovo. Nakon toga objavljuje preteito u
hrvatskoj periodici u Bakoj (Subotika
Danica, Zvonik, Hrvatska rije, Miroljub).
Suautor je dviju zbirki pjesama grada Vukovara etvrta smjena 1980. i Krijesnice

DUnAV

1982. Prvu samostalnu zbirku okake radosti i tuge objavio je 2001. Zastupljen je i
u knjizi poezije hrvatskih pjesnika koji ive izvan Hrvatske Nad vremenom i ognjitem (Reetari, 2004.). Pie na okakoj
ikavici i na hrvatskome knjievnom jeziku. Sudjelovao je na susretima pjesnika Lira naiva 2003.-06.te je zastupljen u svim
zbirkama izabranih stihova s tih susreta.
Pisao je i o okakim narodnim obiajima
u jugozapadnoj Bakoj (Subotika Danica
za 2005 i 2006.).
Djela: okake radosti i tuge, Subotica, 2001.
Lit.: Lira naiva 2005, Subotica, 2005.

K. elikovi

DUnAV, po duljini druga rijeka u Europi

(poslije Volge), a 27. na svijetu. Izvire na
padinama Schwarzwalda kod Donaueschingena u Njemakoj na visini od 679
m. Nakon 2857 metara toka kroz vie
europskih zemalja ulijeva se u Crno more.
Na tom podruju vladaju razliiti klimatski i drugi prirodni te drutveni uvjeti, koji djeluju na rijeni tok i porjeje. Njegovo
porjeje ima povrinu od oko 817.000
km, a prima na njemu oko 300 pritoka,
meu kojima su Drava, Sava, Tisa, Tami... Plovan je 2580 km od Ulma, odnosno Regensburga.
Vodni reim Dunava mijenja se ovisno
o reimu oborina. Maksimalnu koliinu
vode u panonskom prostoru ima tijekom
travnja i svibnja, a u alpskome tijekom lipnja i srpnja. Protjecaj kod Bezdana iznosi
2064 m/s. Vano je i kolebanje vodostaja,
koje u srednjem Podunavlju iznosi oko
230 cm, korito se kree od 380 do 2000 m,
a dubina od 4,7 m pa do 53 m u Kazanu u
erdapu (najvea rijena dubina u Europi,
9 m ispod razine mora).
Regulacija Dunava provodi se od kraja
XVIII. st. Gradnja nasipa i prokopavanje
poelo je jo 1793. radovima na Francovom kanalu (zavren 1802., danas slubeno: Veliki baki kanal, odnosno Ferenccsatorna), koji dio dananjeg hidrosustava
Dunav-Tisa-Dunav.
Osim za plovidbu, vode Dunava upotrebljavaju se za proizvodnju elektrine
95

DUnAV

energiju (erdap, Gabkovo i dr.), turizam, natapanje, ribarstvo i u druge svrhe.

U porjeju Dunava ivi oko 85 milijuna ljudi, meu njima i Hrvati, koji su naseljeni u gotovo svim dravama kroz koje
Dunav protjee. Najvie ih je u Njemakoj
(176.000 ili 0,2% u podunavskom dijelu
saveznih zemalja Baden-Wrttemberg i
Bavarskoj), Austriji (u pokrajini Gradie
Hrvati su jedan od autohtonih naroda, oko
25.000 ivi ih u priblino 80 naselja, a jo
oko 50.000 doselilo ih se u vee gradove
nakon Drugoga svjetskog rata), Slovakoj,
Madarskoj (oko 100.000 Hrvata podijeljenih u pet etnikih skupina), Srbiji
(70.602 prema popisu iz 2002., najvie u
Vojvodini i Beogradu, objektivno oko
100.000) i Rumunjskoj (oko 8000 Hrvata).
Hrvati u donjem dijelu meurijeja
Dunava i Tise, koji su danas poznati kao
baki Hrvati (Bunjevci i okci) u literaturi
se nazivaju jo i podunavskim Bunjevcima
(I. Antunovi, J. Erdeljanovi, M. erneli
i dr.) i podunavskim Hrvatima (A. Sekuli
i dr.). U dananjoj se pak Madarskoj ponekad se podunavskim Hrvatima u literaturi nazivaju dvije skupine Hrvata: jedna
od njih obitava u okolici Kalae (Dunok,
Baino), govori starotokavskim ekavskim
govorom i regionalno se naziva Racima i

96

rackim Hrvatima, dok je druga heterogena

skupina koja je neko u veliku broju obitavala na epeljskom otoku, u okolici Budima (Senandrija, Tukulja, Andzabeg, Erin...) i u samom Budimu, govor joj je bio
novotokavski ikavski, a sebe zovu Racima i Ilirima (Erinci), Dalmatinima i dalmatinskim Hrvatima (Senandrijci) i sl.
Lit. Pomorska enciklopedija 2, Zagreb, 1955; Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1958; Enciklopedija Jugoslavije 3, Zagreb, 1984; J. Markovi,
Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije,
Sarajevo, 1990; Atlas Europe, Zagreb, 1997; Popis stanovnitva, domainstva i stanova u 2002. 1,
Nacionalna ili etnika pripadnost: podaci po naseljima, Beograd, 2003; D. okevi, Kratka povijest Hrvata u Maarskoj (http://www.croatica.hu).
M. ani i S. Stanti

DUnAV, nogometni klub iz (Bakog) Monotora. Osnovan je 26. IV. 1926. pod imenom port-klub Graanski, po uzoru na
tada popularne nogometne klubove u Zagrebu i Osijeku. Pripada u klubove s duljom
tradicijom u somborskoj opini. Kao prvo
mjesno sportsko drutvo, imao je veliku
vanost za razvoj sportskog ivota u Monotoru.
Prvu je nogometnu loptu u selo donio
trgovac i ugostitelj Mihajlo Elgec, koji je,
uz mesara Mihajla Kolara, obrtnika Matiju

Porjeje Dunava

urina, maturanta Trgovake akademije

Ivana Perikia te druge Monotorce, bio i
osniva kluba. God. 1933. klub je promijenio ime u Dunav, sljedee godine nosio je
naziv Grom, a 1935. ponovno Dunav, kako se zove do danas. Na proslavi obiljeavanja desete obljetnice osnutka kluba
1936. nazoio je i ministar za tjelesni odgoj u vladi Kraljevine Jugoslavije dr. Josip
Rogi te je tom prigodom darovao velik
klupski stijeg, koji je do danas ouvan.
Istim je povodom vjerojatno izraena i velika klupska znaka.

Amblem NK Dunav

Tijekom Drugoga svjetskog rata NK

Dunav nije radio, a nakon rata vlastitim se
igrakim snagama izborio za natjecanje u
Bakoj ligi, u kojoj je igrao 1948.-51. Danas nastupa u Podrunoj ligi Sombor. U
povodu 70 godina postojanja 1996. objavljena je klupska monografija, a klupske su
boje plavo-bijela.
Lit.: I. Kova, Fudbalski klub Dunav u Bakom
Monotoru : 1926-1996, Baki Monotor, 1996.
I. Kova

DUnAVSKA BAnOVInA, administrativna jedinica sa sjeditem u Novom Sadu,

koja je 1929.-41. obuhvaala junu Baranju, Baku, Banat, istoni Srijem i gotovo
cijelu umadiju, osim Beograda, koji je inio posebno upravno podruje. Osnovana
je nakon uvoenja estosijeanjske diktature kralja Aleksandra Zakonom o nazivu i
podjeli Kraljevine na upravna podruja od
3. X. 1929., kojim je tadanja Jugoslavija
podijeljena na devet banovina umjesto na
dotadanje 33 oblasti. Na elu banovine

DUnAVSKA BAnOVInA

stajao je ban, koji je postavljan kraljevom

uredbom na prijedlog osoba od kraljeva
povjerenja. Banovine su bile samo administrativna podruja bez stvarne autonomije,
a njihovim se utemeljivanjem pod novim
nazivima elio izbrisati kontinuitet povijesnih i nacionalnih pokrajina.
Povrina Dunavske banovine iznosila
je 30.158 km, to je inilo 12,1% dravnog teritorija. Administrativno je bila podijeljena na 4 okruna inspektorata, 48 kotareva, 10 samoupravnih gradova i 768 opina. Prema popisu stanovnitva iz 1921.,
imala je 2.108.000 stanovnika ili 17,6%
ukupnog broja stanovnika Kraljevine Jugoslavije. Prema materinskom jeziku njezin je sastav bio sljedei: Hrvati i Srbi
56,90%, Maari 18,29%, Nijemci 16,33%,
Rumunji 3,78%, esi i Slovaci 2,89%, Rusini i Rusi 0,79%, Slovenci 0,38%, ostali
0,64%. Teritorijalnim oblikovanjem Dunavske banovine, tj. prikljuenjem dijelova sjeverne Srbije i istonog Srijema nekadanjoj Podunavskoj te Bakoj oblasti,
srpsko stanovnitvo postalo je veinsko u
ukupnom stanovnitvu banovine.
U sklopu rjeavanja tzv. hrvatskog pitanja i preureenja drave Uredbom o Banovini Hrvatskoj od 26. VIII. 1939. osnovana je nova teritorijalna jedinica Banovina Hrvatska. Nastala je spajanjem Savske i
Primorske banovine te pridruivanjem kotareva iz drugih banovina u kojima je hrvatsko stanovnitvo inilo apsolutnu veinu. Iz Dunavske su banovine Banovini Hrvatskoj tako pridrueni iloki i idski kotar, a tijekom pregovora Cvetkovi-Maek
raspravljalo se i o buduoj pripadnosti est
kotareva Bake i Baranje u kojima su Hrvati inili 90% slavenskog stanovnitva:
kotarevi Darda i Batina u Baranji te Subotica, Sombor, Apatin i Odaci u Bakoj.
Navedena su podruja, unato zahtjevima
bako-baranjskih Hrvata da se pripoje Banovini Hrvatskoj, ostala su u sastavu Dunavske banovine sve do izbijanja Drugoga
svjetskog rata. S poetkom rata Madarska
je ponovno zaposjela Baranju i Baku,
NDH Srijem, a umanjena Dunavska banovina, sastavljena od Banata i umadije te s
upravnim sreditem u Smederevu, odrala
97

DUnAVSKA BAnOVInA

se 1941.-44. kao dio okupirane Srbije.

Unutar nje Banat je inio posebno autonomno podruje kojim su upravljali pripadnici tamonje njemake etnike zajednice.

Dunavska banovina

Lit.: V. Manakin (ur.), Almanah Kraljevine Jugoslavije, Zagreb, 1932.; Enciklopedija Novog Sada,
7, Novi Sad, 1996; H. Matkovi, Povijest Jugoslavije: 1918.-1991.: hrvatski pogled, Zagreb, 1998.
M. Bara

DUnJA, zimski pokriva od gujeg perja

u Bunjevaca i okaca. ivane su od tkanine zvane perjavaa i bile su duge najee 2, a iroke 1,6 metara, tako da su se
jednom dunjom mogle pokrivati i dvije
osobe. Saivena perjavaa popunjavala se
gujim perjem, pri emu nije koriteno
krupnije perje iz krila ili repa. Teila je od
4 do 8 kg, u ovisnosti od materijalnih mogunosti obitelji. Siromanije su obitelji u
kui imale do dvije dunje, a bogatije i vie,
pri emu su djevojke u tafir, tj. miraz,
znale ponijeti jednu, a bogatije i dvije dunje.
Kod okaca je bilo dvije vrste dunja
jedna je bila za pridnju sobu, s kojom se
gotovo nikad nije pokrivalo, jer je namijenjena buduoj mladoj za miraz. Navlaka
za nju je bila bogato raena bila je lingovana, imala je uplete i nije se pokrivala
ponjavom da bi se vidio bogati rad. Na
mjesto gdje je bio uplet stavljalo se ispod
platno, obino ute boje kako bi se rad jo
vie isticao. Druga vrsta dunja bila je manja i namijenjena redovnoj uporabi, a navlake na njoj nisu bile bogato vezene.
98

Dunja ima veoma dobre termoizolacijske odlike pa prostorija u kojoj se spavalo

pod njom nije morala biti jako zagrijana.
K. Suknovi

DUnJICA, posteljica u koju se umotava

dijete od roenja do dobi od nekoliko mjeseci. Nakon toga sluila je obino kao pokriva u kolijevci. Zastupljena je i u Bunjevaca i u okaca, a izrauje se od bijelog
platna u koje se umee perjanica od perjavae. U dunjici su se djeca neko nosila na krtenje, to se odralo do danas, a u
novije doba djeca se u njoj iznose i iz rodilita. Dijete se u dunjici vezalo pamunim
vrpcama, koje su u pravilu bile plave ako
je rije o djeaku ili ruiaste ako se radi o
djevojici. Dio platna na kojem poiva
djetetova glava bio je ureen bijelim vezom i ipkom, a u imunijim obiteljima izvezen je nerijetko bio i boni dio dunjice.
K. Suknovi

DUrAK (rus. durak: glupak, budala), kartaka igra. Igra se madarskim kartama uz
sudjelovanje etvero igraa. Meusobnim
dogovorom svaki od njih odabere svoj
adut (mak, tikva, zelen i crven),
ija se jakost kree od sedmice do asa
(kecema). Pri dijeljenju svakom igrau
pripada osam karata, a cilj je to prije ostati bez njih (izai).
Sama igra tee tako to poetni igra
baca najslabiju kartu, koja je adut suparnika kojemu niti baca niti od njega izravno
prima kartu. Nakon toga drugi igra baca
jau kartu iste boje (ubija je) i od sljedeega trai jau od njegove najslabije, koja
takoer nije njegov niti adut prvog suigraa do njega. Trei igra ini slino kao i prva dva, traei od etvrtoga da ubije posljednju baenu kartu. Ako neki od igraa
nema traenu boju, ubija je svojim adutom. Radi to breg izlaska igra se prvo
oslobaa najslabijih karata koje ima, a da
to nisu njegovi aduti. Cilj je takoer i to
vei broj nakupljenih karata na stolu (sastavljenih gradativno od najslabijih k najjaima) dati igrau do sebe i to tako to
ih on nee imati im ubiti, bilo jaom
traenom kartom bilo svojim adutom. Na-

ime, igrai duraka, osim svojih, obino

za kraj uvaju i adute igraa kojemu bacaju. Loim igraima nerijetko se dogaa da
svojem suparniku poalju praznog aduta
(bez ostalih slabih karata) ili da ne procijene dobro vrijeme kad je potrebno udariti
tako da suparnik nosi vei broj karata.
Dvoje igraa obino rano zavrava igru, ali
zato borbe dvoje preostala igraa moe trajati i vie od sat vremena. Ako su preostale karte neusporedivo jae u rukama jednoga, drugi igra obino predaje partiju i biva durak.
Iako se igre karata obino vezuju za
novac, durak nikad nije bio hazarderska
igra, poput ajnca, ferble, kolica ili
nekih drugih, ve je slovila kao intelektualna meu ruralnim stanovnitvom, jer je
za nju potrebnije znanje nego srea. Vrijeme njezina nastanka teko je precizno odrediti, ali, sudei prema nazivu, vjerojatno
je donesena odnekud s Istone fronte tijekom Prvoga svjetskog rata. U Subotici i
njezinoj okolici najveim dijelom nije bio
popularan ni meu Nijemcima, ni meu
Madarima, ni meu Srbima, nego uglavnom u hrvatskog stanovnitva.
Z. Romi

DUrAnCI, Bela (Ba, 5. VII. 1931.), povjesniar umjetnosti, likovni kritiar. Sin
Janka i Kate, ro. Budanovi. Biskup Lajo Budanovi bio mu je djed ujak po majci. Djetinjstvo je proveo u Seleni, Boanima i Bakom Monotoru, a 1942. upisao
se u somborsku gimnaziju. U Suboticu se
doselio 1945. te je ondje nastavio gimnazijsko kolovanje. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1963. diplomirao je povijest umjetnosti kao izvanredni student.
Od 1959. do 1975. kustos je u Gradskom muzeju u Subotici te ondje vodi
umjetniku zbirku. Jedan je od osnivaa
ustanove Likovni susret 1962., a iduih desetak godina i njezin stalni suradnik. Od
1975. radi u Domu kulture Gradska kua u
Subotici te sudjeluje u osnivanju ispostave
za zatitu kulturnih spomenika. Rezultat
tih napora bilo je i utemeljenje Meuopinskog zavoda za zatitu kulturnih spomenika 1980., u kojem je radio do odlaska
u mirovinu 1984.

DUrAnCI

Bavio se istraivanjem djelatnosti preteito zaviajnih i vojvoanskih likovnih

umjetnika, odraza umjetnikog pravca secesije u Subotici, razvitkom i radom
umjetnikih likovnih kolonija u Vojvodini
te zatitom spomenika. Surauje s mnogobrojnim likovnim umjetnicima, umjetnikim kolonijama, kulturnim ustanovama,
muzejima i galerijama. Radio je na mnogim samostalnim, kolektivnim, studijskim
i retrospektivnim izlobama, a od 1962.
prati rad i razvitak slamarki i slamarske umjetnosti. Sudjelovao je u mnogim
strunim savjetovanjima s podruja likovnih umjetnosti i zatite kulturnih spomenika. Od 1970. do 1989. bio je predsjednik
ocjenjivakog suda za dodjelu vojvoanske likovne nagrade Forum u Novom Sadu. Prikaze, eseje i studije objavljivao je u
Subotikim novinama, novosadskim dnevnicima Magyar Sz i Dnevnik, beogradskoj Politici te asopisima Rukovet, Hd,
Ltnk i zenet. Svoje je priloge objavljivao i u strunim publikacijama: Zborniku
za likovne umetnosti Matice srpske, Zborniku Narodnog muzeja iz Beograda, Sponi,
Grai Pokrajinskog zavoda za zatitu spomenika kulture u Novom Sadu, budimpetanskim asopisima Mvszet i Memlkvdelem, zagrebakom Peristilu i sl.
Suraivao je u izradi priloga i emisija s
podruja likovnih umjetnosti s Radio Suboticom, Radio Novim Sadom, Televizi-

B. Duranci, Slikar Stipan Kopilovi

1877-1924, Subotica, 1991.

99

DUrAnCI

jom Beograd, Televizijom Novi Sad i Duna TV iz Budimpete.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i
priznanja, meu njima Likovne nagrade
Nagyapthy Kukac Pter u Bakoj Topoli
1986., Nagrade Dr. Ferenc Bodrogvry u
Subotici 1989., 1996. i 2001., Likovne nagrade Forum u Novom Sadu 1991. i dr.
Subotiko priznanje Pro urbe dodijeljeno
mu je 1996. ivi u Subotici.

Djela: A kt Pechan/Dva Pehana (suautor s Gy.

Bords), jvidk, 1982; A vajdasgi ptszeti
szecesszi (Secesija u vojvoanskoj kulturi),
jvidk, 1983 (Szabadka, 2005); Milivoje Nikolajevi, Novi Sad, 1987; Farag Endre, jvidk,
1988; Umetnike kolonije, Subotica, 1989; Duga
nad akademijom, Panevo, 1991; Slikar Stipan
Kopilovi (1877-1924), Subotica, 1991; Nabanja
i Vojvoani : sto godina Umetnike kolonije /
Nagybnya s a vajdasgiak : a Mvsztelep szz
ve, SuboticaNovi Sad, 1996; Donacija dr. Vinka
Peria : Umjetnine zaviajne zbirke, Subotica,
1996; Farkas Bla, jvidk, 1999; Javni spomenici optine Subotica (suator s Vera Gabri-Poua),
Subotica, 2001; Vojvodina bogatstvo razliitosti,
Novi Sad, 2002; O slikarstvu Save Stojkova (suautor sa Savom Stepanovim), Novi Sad, 2004; Moj
izbor, Novi Sad, 2004; Petrik Pal, jvidk, 2004;
Arhitektura secesije u Vojvodini, Subotica, 2005;
Izmeu minulog i preteeg (dnevnike beleke od
21. marta 2003. do 7. oktobra 2005.), Subotica,
2006.

ti i Peri, u umi zvanoj Grab navodno

pobili Turke i tako oslobodili selo. Dravne vlasti, a s njima u sprezi i katolika crkva, nametnuli su im etnonim Rac. Na
poetku XVIII. st., prema slubenim podacima, jednu polovicu stanovnitva ine Hrvati, a drugu Madari. Hrvata je zacijelo
bilo znatno vie jer se od 1735. do 1835.
bogosluje izvodi iskljuivo na hrvatskom
(rackom) jeziku. Tijekom vremena Madari su se u Dunoku asimilirali s Hrvatima te se svi nazivaju Racima. Veinom su
katolici, a nekoliko obitelji pripada nazarenskoj sljedbi.

Dunok

Lj. Vukovi

DUnOK (mad. Dusnok), selo izmeu

Baje i Kalae, 3441 stanovnik (2001.). Jezikoslovci se slau da ime sela potjee od
slavenske rijei dunik.
U XVI. st. naselje je srednje veliine
izmeu oltske i Bodroke upanije. God.
1690. ima svega tri stanovnika, stoga nije
oporezovan, a 1699. jo je pustara, kojoj
su posjednici Jnos Miskey i Istvn Veres.
Na poetku XVIII. st. kalaki biskup s bivega biskupijskog posjeda u okolici Vinkovaca, ovamo, takoer na biskupijski posjed, nastanjuje Hrvate. Prema predaji, potjeu iz lavunije, iz sela Jankovaca. Sa
sobom su donijeli arhaino tokavsko narjeje i ekavski izgovor.
Prema pukoj predaji, Dunoani su u
novoj postojbini bili ve i u vrijeme Turaka, kad su dvojica njihovih suseljana, Ma100

Crkva, posveena apostolima Filipu i

Jakobu, podignuta je 1742., no 1812. izgorjela je te je 1816. posve obnovljena i
proirena. Izmeu 1967. i 2000. unutranjost joj je obnovljena u duhu Drugoga
vatikanskog koncila.
U rujnu 1864. poar je unitio vei dio
sela. Potkraj XIX. st. u selu su bile 654 kue i 3443 stanovnika, svi okci. God.
1960. od 3942 stanovnika 157 osoba izjanjava se kao Juni Slaveni, a 2001. u
Dunoku slubeno ima 442 Hrvata.
Nakon pada komunizma u selu je utemeljena Hrvatska manjinska samouprava,
a u mjesnoj osnovnoj koli pouava se hr-

vatski jezik. Poznate su lokalne kulturne

manifestacije Ivanjdan, Racki Pinke (na
Duhove) i festival Kenelu, na kojima nastupaju i mjesni sastav Racke ice, Mjeoviti pjevaki zbor i plesna skupina.

Lit.: D Csnki, Magyarorszg trtnelmi fldrajza

a Hunyadiak korban, Budapest, 1890 1913;
Pest-Pilis-Solt-Kiskun vrmegye monographija,
I, ur. S. Borovszky, Budapest, 1909; K. Eperjessy,
Bcs-Kiskun, illetve a hajdani Bcs-Bodrog
megye a II. Jzsefkori orszglersban, Bcs-Kiskun megye mltjbl, II, Kecskemt, 1979; A.
Zorn, A katolikus npoktats helyzete a kalocsai
rseksg terletn a Canonica Visitatik tkrben,
17111848., Bcs-Kiskun Megye Mltjbl, 5,
Kecskemt, 1983; J. Brth, Migrcis adatok a
Duna-Tisza kzi hatrperekben, Cumania. A
Bcs-Kiskun Megyei nkormnyzat Mzeumi
Szervezetnek vknyve, 14, Kecskemt, 1997.
. Mandi

DUIJAnCA (duionica, doionica, doenjanca, doejanca), etveni obiaj bakih Bunjevaca, oko Subotice nazivan duijanca, oko Sombora i Bajmoka doionica, B. Raji spominje doenjancu, I.
Pri st. doejancu. Proslavljala se u poljodjelskim obiteljima, koje su se bavile
uzgojem penice (ita). Motivi su joj
jednostavni i podudarni s motivima etvenih obiaja u Dalmaciji i Lici, u Gradianskih Hrvata, koji je nazivaju doenjka, te drugih europskih poljodjelskih naroda u ijoj se tradiciji proslavlja zavretak
etve.
Duijanca kao obiteljska sveanost
odravala se u vrijeme dok se ivjelo u velikim obiteljskim zajednicama koje su se
meusobno pomagale mobom, to je karakteriziralo drutveno-ekonomske odnose
u Bunjevaca sve do Drugoga svjetskog rata. Do poetka XX. st. oralo se poglavito
volovskim zapregama i primitivnim plugovima, poslije konjskim zapregama i
traktorima. Za etve (risa) eteoci (risari) mukotrpno su runo kosili, a ene i
djevojke (risarue, rukovetaice) skupljale su pokoenu penicu, ito, rukovetale, odlagale na ua i vezivale u snoplje. Pri
kraju etve izdvojile bi se najspretnije rukovetaice koje su plele su vijenac od penine slame i klasja, koji se predvodniku
etelaca (bandau) stavljao na eir, i

DUIJAnCA

ukrase (prlice) za kienje ostalih etelaca. Kad je penica ponjevena i skupljena u snopove (krstine), risari okieni
pletenim ukrasima i poljskim cvijeem s
bandaem na elu u povorci su odlazili su
na domainov sala. Domaica je blagoslovljenom vodom kropila penini vijenac, a domain je risare nudio rakijom i vinom. Banda ga je pritom izvijestio o etvi, kakvoi ljetine i broju krstina te mu je
predavao itni vijenac, koji se vjeao u trijem (ambetu) ili u sobu i uvao do idue godine, a s jeseni se iz njega uzimalo
par zrna i stavljalo u sjetvenu penicu. U
opoj razdraganosti i veselju eteoci su se
meusobno poljevali. Duijanca je zavravala uz bogat stol i obvezatni prisnac
(savijaa sa sirom), a kad je u etvi sudjelovala vea druina, veselje i ples znali su
potrajati dugo u no.
Godine 1911. Blako Raji, tada upnik upe sv. Roke u subotikom naselju
Keru, u suradnji s Katolikim divojakim
drutvom i njegovom predsjednicom Justikom Skenderovi-Leinom, organizirao je
prvu javnu proslavu duijance i misu zahvalnicu 6. kolovoza 1911. Bandaki par u
znak zahvalnosti za etvu prinio je na oltar
penini vijenac, a blagoslovljeno klasje
dijeljeno je vjernicima. Poslijepodne je
prireena zabava (kolo). Prvi banda na
javnoj duijanci bio je Ive Pri, a bandaica Marija Pri. Vijenac od klasja i slame
izradila je ula Pri, a bio je ukraen ruicama i groem od voska. Proslava duijance organizirana je i 1912. (bandaki par
Antun Skenderovi i Maca Baji) i 1913.
(bandaki par Stipan Duli i Roza Pei Tukuljac). Za vrijeme Prvoga svjetskog rata
proslave duijance nisu organizirane te je
prva sljedea prireena 1919. (1919.
bandaki par Pajo Mikovi i Giza arevi). Nakon toga redovito su odravane do
1940. (1920. bandaki par Stipan Duli i
Mara Duli; 1921. bandaki par Aleksandar Vidakovi i Marga Kopunovi; 1922.
bandaki par Marko Stipi i ula Duli;
1923. bandaki par Jakov arevi i
Manda Jaramazovi; 1924. bandaki par
Andrija Miljaki Matak i Klara Skenderovi; 1925. bandaki par Geza Duli i Kri101

DUIJAnCA

stina Jaramazovi; 1926.- bandaki par

Mate Romi Regi i Kata Miljaki Matak;
1927. bandaki par Marko Budinevi i
Gabrijela Skenderovi; 1928. bandaki
par Pere Matkovi i Giza Romi; 1929.
bandaki par Lajo Peni i Jelena Buljovi; 1930. bandaki par Franjo Ostrogonac i Rozika Pletikosi; 1931. bandaki
par Pere Jaramazovi i Giza Pri; 1932.
bandaki par Lacko Vojni Hajduk i Elizabeta Poljakovi; 1933. - bandaki par Josip
Kujundi i Stana Muki; 1934. bandaki par Mate Jaramazovi i Etela Duli;
1935. bandaki par Bolto Kopunovi i
Eta Matkovi; 16. kolovoza 1936., na duijanci s iznimno bogatim programom u
okviru proslave 250. obljetnice doseljenja
jedne skupine Bunjevaca, bandaki su parovi bili Grgo Vukov i Erika uki i Vranje arevi i Koca Skenderovi; 1937.
bandaki par Ive Antunovi i Tona Skenderovi; 1938. bandaki par Ivan Orai
i Krista Duli; 1939. bandaki par Pajo
Lipozeni i Mara Duli; 1940. bandaki
par Vinko Vukovi i Teruka Kunti). Od
1919. do 1940. sredinje duijance odravane su u crkvi sv. Terezije Avilske u Subotici, a proslave su prireivane i u upama u Somboru te u naseljima Tavankutu i
edniku, a poslije i u Bajmoku, urinu,
Maloj Bosni, onoplji i drugdje. Tijekom
rata duijanca nije obiljeavana. God.
1946. i 1947. bandaki su parovi bili mladii i djevojke Lazo Ivkovi Ivandeki i
Roza Gabri, odnosno Grgo Skenderovi i
Anica ovi, a nakon toga sve do 1957.
djeca. Od 1958. bandaki su parovi ponovo momci i djevojke, s time da su u pojedinim upama u naseljima i dalje sudjelovala i djeca. U prvo vrijeme za proslave
duijance pleli su se penini vijenci, esto
ukraeni poljskim cvijeem, a poslije kranski simboli (kale, mostranca i drugo)
te krune. Izraivale su ih poznate pletilje
Krista oki, ro. Vukovi (Subotica),
ula Pri (Tavankut) i dr., meu njima i
slikarice slamarke Kata Rogi i Mara Ivkovi Ivandeki (urin), Ana i Teza Milodanovi (ednik), ula Matkovi (Mala
Bosna), Jozefa Skenderovi (Subotica) i
dr.
102

Go. 1968. proslava duijance organizirana je kao folklorno-turistika manifestacija s bogatim programom priredaba natjecanje risara, kolo s izborom bandaa i
bandaice, konjike utrke, izlobe, skuptina risara i mimohod sa zavrnom sveanou u kojoj je prikazan obiaj obiteljske
duijance. Od 1968. do 1971. u mimohodu
i u folklornom programu na zavrnoj sveanosti, uz mnogobrojne skupine graana
iz Subotice i okolnih naselja, sudjelovala
su i amaterska folklorna drutva iz Subotice, Sombora i okolnih naselja (KUD Matija Gubec iz Tavankuta, KUD Bratstvo iz
Subotice, OKUD Mladost iz Subotice,
HKUD Bunjevako kolo iz Subotice, KUD
Vladimir Nazor iz Sombora, ZKUD Bla
Brtok iz antavira, KPD Bratstvo iz Horgoa, KPD Gyengyes Bokreta iz Horgoa,
KPD Jedinstvo iz Bajmoka i KPD Silvije
Kranjevi iz Bakog Brega), ali i mnogobrojni gosti (KPD Matija Gubec iz Rume,
KUD Vatroslav Lisinski iz Iloka, KUD
Sloga iz Keinaca, KUD Gorjanac iz Gorjana, STD Pajo Kolari iz Osijeka, KUD
Milica Krian iz Osijeka, Tamburaki orkestar Bisernica iz apca, eka opina iz
Bjelovara i Sredinji folklorni ansambl
DSJS iz Budimpete), a 1969. sudjelovao
je i Foklorni ansambl Lado iz Zagreba.
God. 1969., 1970. i 1971. u sklopu duijance organizirana je i svojevrsna smotra
tamburaa pod nazivom Memorijal Pere
Tumbas Haje. Na tim proslavama bandaki su parovi bili: 1968. Grgo Kujundi
i Mirjana Duli, 1969. Nikola Babi i
Marija Cvijin, 1970. Marinko Pri i
Marija Bai, 1971. Nikola Nimevi i

Kata Matkovi. Ulogu domaina na improviziranom salau na sredinjem gradskom trgu imali su subotiki kazalini
glumci Geza Kopunovi i Katarina Balija, a gradonaelnika Subotice kao domaina grada i svih sudionika proslave bandaki je par darivao kruhom peenim od brana od novoga uroda penice.
Nakon sjednice Izvrnog komiteta CK
SKJ u Karaorevu u prosincu 1971. i odluka o Hrvatskom proljeu uslijedio je politiki progon mnogobrojnih bakih Hrvata u Subotici, ponajprije nosilaca drutvenih i kulturnih aktivnosti hrvatske zajednice angairanih u HKUD-u Bunjevako kolo iz Subotice i KUD-u Matija Gubec iz
Tavankuta. Ubrzo je ukinuto sve to je
imalo hrvatski predznak pa je i proslava
duijance od 1972. do 1990-ih bila praznik ratara svih naroda i narodnosti.
Od 1993. crkvena i graanska sveanost, dotad razdvojene, organiziraju se i
proslavljaju kao zajednika duijanca. U
Subotici se u povodu duijance tijekom
nekoliko mjeseci svake godine organiziraju mnogobrojne priredbe s bogatim i raznovrsnim programom, koje poinju blagoslovom ita na itnom polju na dan sv.
Marka 25. travnja i nastavljaju natjecanjem risara, izlobom slamarskih radova,
knjievnim veerima, velikim kolom s
izborom bandaa i bandaice i dr., a proslave se organiziraju i u Somboru, Bajmoku,
onoplji, urinu, Maloj Bosni, Tavankutu i edniku. Sredinja se proslava odrava u Subotici, a poinje ispraajem bandakog para iz upe sv. Roke. U sveanome
mimohodu, u kojem sudjeluju barjaktar
duijance, mnogobrojni jahai i ukraene
zaprege s djevojkama i mladiima u bunjevakoj narodnoj nonji, bandaki par odlazi u katedralu, gdje se na sveanoj misi
blagoslivljaju itna kruna i drugi simboli i
darovi. Nakon mise u mimohodu se odlazi
na sredinji gradski trg, gdje se, na pozornici stiliziranoj u obliku salaa, prikazuje doek risara. U nastavku sveanosti
bandaki par gradonaelniku, kao domainu grada i svih sudionika proslave, predaje kruh od novog brana. Istog poslijepodneva odrava se bandaiino kolo. Pro-

DUIJAnCA

slava duijance zavrava protenjem na

subotikome prigradskom svetitu Bunariu.
etveni su obiaji tema prve bunjevake opere Duijanca skladatelja Josipa Andria, koja je praizvedena u subotikom
kazalitu 29. travnja 1953. Hrvatska premijera u reiji Petra arevia, sa scenografijom Ivana Balaevia i pod ravnanjem Zorana Jurania, odrana je u Hrvatskome narodnom kazalitu u Osijeku 29.
listopada 1994., a osjeko je kazalite operu izvelo i na gostovanjima u Subotici i
Baji.

O duijanci je snimljeno nekoliko dokumentarnih filmova, primjerice Duijanca 68, koji su u Subotici snimili Josip
tricki i Stevo Brani; Duijanca 70,
koji je za TV Zagreb reirao Nika Fulgozi; Putem melografa, Duijanca - emisija o
etvenim obiajima Bunjevaca u Bakoj,
koji je za TV Beograd snimljen prema scenariju Dragoslava Devia; Duijanca
2002. U tome divnom gradu Subotici, redatelja i snimatelja Rajka Ljubia i dr.

Lit.: Duijanca, Neven, br. 7, Subotica, 15. VII.

1911; Doejanca u Subotici, Subotika Danica :
Kalendar za 1924., Subotica, 1923; G. Sekelj, Bunjevaki obiaji, Knjievni sever, I/3, Subotica,
1925; Doejanca Kat. Djevojakog Drutva i Kat.
Momakog Drutva, Hrvatske novine, br.17, Subotica,18. VIII. 1928; Kroniar, Velianstveno jubilarno slavlje bakih Hrvata u Subotici, Suboti-

103

DUIJAnCA

ka Danica : Kalendar za 1937., Subotica, 1936; I.

Pri, Bunjevaki narodni obiaji, Subotica, 1937;
Ljudevit Vujkovi Lami, Nekoji bunjevaki narodni obiaji, Glasnik Jugoslovenskog Profesorskog
Drutva, XVIII/11-12, Beograd, 1938; Z.
Alki [A. Koki], Katolika crkva i Bunjevci
prigodom Duijance 23. srpnja 1939., Subotike
novine, Subotica, 21. VII. 1939; S. Kneevi,
Umetnost ena iz Tavankuta, Rukovet, 7-8/1966,
Subotica; M. V., Zavrene trodnevne sveanosti
praznika etve / Preko 60 hiljada ljudi na proslavi
Duijance 68 Subotike novine, br. 32, Subotica, 23. VII. 1968; V. Cveji: Kad se slavi praznik
etve Politika, Beograd, 24. VII. 1968; B. Gabri,
Duijanca u Katedrali, Bako klasje, br. 4, Baka
Palanka, 1982; A. Sekuli, Narodni ivot i obiaji
bakih Bunjevaca, Zbornik za narodni ivot i obi-

104

aje, 50, Zagreb, 1986; M. Skenderovi, Duijanca 91, Glas ravnice, br. 11, Subotica, 1991; N.
Skenderovi: Duijanca kao simbol odnosa
prema svijetu / Dostojanstveno prikazivanje zahvale, ig, br. 55, Subotica, 1996; Somborske etvene sveanosti, Subotica, 1996; A. Stanti, Kruv
na svagdanji, Subotica, 2001; Duijanca, Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb, 2001; . Zeli, Sredinje slavlje Duijance 2005., Zvonik, Subotica,
br. 8/2005; L. Vojni Hajduk, A. Kopilovi, A.
Stanti, Duijanca, Subotica, 2006; M Evetovi,
Kulturna povijest bunjevakih i okakih Hrvata,
Klasje naih ravni, 5-6/2006, Subotica; . Vukov,
Duijanca u Tavankutu / Zahvala za plodove s njiva, Hrvatska rije, br. 179, Subotica, 2006.
N. Zeli

TISKANJE OVOG SVESKA POMOGLI SU:

Pokrajinsko tajnitvo za znanost i tehnoloki razvoj
Skuptina Opine Subotica
Vlada Republike Hrvatske
Color Press Group, Novi Sad

TISAK
Printex
Subotica

NAKLADA
1000