Sistem mobilne telefonije Predavanje 11

Klasian telefonski sistem (ak i ako jednoga dana bude sav od optikih vlakana brzine prenosa
vie gigabita u sekundi) i dalje nee modi da zadovolji grupu koja svakim danom postaje sve vea:
pokretne korisnike. Ljudi oekuju da sada mogu da alju e-potu i krstare vebom iz aviona, iz
automobila, iz bazena i iz parka dok dogiraju. Iz tih razloga stalno raste zanimanje za beinu
telefoniju.
Sistem mobilne telefonije se upotrebljava za regionalni prenos govora i podataka. Postoje ve
tri generacije mobilnih telefona (engl. mobile phones, cell phones), posvuda zvane 1G, 2G i 3G.
Njihove tehnologije su, redom:
1. Analogni prenos glasa.
2. Digitalni prenos glasa.
3. Digitalni prenos glasa i podataka (Internet, e-pota itd.).
(Mobilne telefone ne treba brkati s fiksnim beinim telefonima (engl. cordless phones), koji
imaju fiksnu bazu beino povezanu s prenosivom slualicom, i namijenjeni su kunom
koritenju. Poto se ovakvi telefoni nikada ne koriste u raunarskim mreama, neemo se vie
na njima zadravati.)
lako emo uglavnom govoriti o tehnologiji sistema mobilne telefonije, zanimljivo je ukazati na
utjecaj koji na njih imaju politika i male trine razlike. Prvi sistem mobilne telefonije u SAD
ostvarila je korporacija AT&T, a organizacija FCC je sistem proglasila obaveznim za itavu
zemlju. Tako su SAD dobile jedinstven (analogni) sistem na itavoj teritoriji i mobilni telefoni
kupljeni u Kaliforniji radili su i u Njujorku tome, kada je mobilna telefonija stigla u Evropu,
svaka drava je smislila sopstveni sistem, to je rezultovalo komunikacijskom katastrofom.
Evropa je tako na tei nain nauila ta treba initi, i kada se pojavio digitalni sistem mobilne
telefonije, dravne PTT organizacije su se sastale i standardizovale jedinstven sistem (GSM),
tako da svaki mobilni telefon proizveden u Evropi radi u svakoj evropskoj dravi. U to vrijeme
je u SAD zakljueno da vlada ne treba da propisuje standarde, pa je standardizacija digitalnog
sistema mobilne telefonije ostavljena tritu. Odmah su se pojavili razliiti proizvoai koji su
nudili razliite tipove mobilnih telefona. Zbog toga danas u Sjedinjenim Dravama postoje dva
glavna, meusobno potpuno nekompatibilna sistema mobilne telefonije, kao i vie manjih.
Uprkos poetnom vodstvu SAD, danas u Evropi ima vie operatera mobilne telefonije i vie
njenih korisnika. Jedan razlog je jedinstven evropski sistem mobilne telefonije, koji radi u svim
evropskim zemljama i sa svim davaocima usluga, ali nije i jedini. Druga oblast u kojoj se SAD i
Evropa razlikuju tie se telefonskih brojeva. U SAD, brojevi mobilnih telefona ni po emu se ne

razlikuju od brojeva fiksnih telefona. Tako pozivalac ne moe znati da li je (212) 234-5678 broj
fiksnog telefona (jeftin ili besplatan razgovor) ili broj mobilnog telefona (skup razgovor). Da
bi korisnike oslobodile tog straha, telefonske kompanije su odluile da vlasnik mobilnog
telefona plaa za pozive koji su mu upueni. Iz tog razloga mnogi oklijevaju da kupe mobilni
telefon, strepei od visokih rauna koje im mogu napraviti drugi. U Evropi, mobilni telefoni
imaju poseban pozivni broj po kome su prepoznatljivi. Zbog toga se u Evropi primjenjuje
uobiajeno pravilo da pozivalac plaa poziv (osim za meunarodne razgovore iji se trokovi
dijele).
Trei razlog prihvatanja mobilne telefonije u Evropi jeste rasprostranjeno koritenje ,,pripejd"
telefona (i do 75% u nekim podrujima). Takav telefon moete kupiti u prodavnici, ba kao i
obian digitalni foto-aparat. S njim kupujete i razgovore u vrijednosti 20 ili 50 eura, a kada ih
potroite, moete ih ponovo uplatiti pomou skrivenog PIN koda. Na taj nain, praktino
svaki tinejder i mnoga mlada djeca u Evropi imaju (obino ,,pripejd") mobilne telefone, pa
njihovi roditelji uvijek mogu da ih nau, a djeca pri tome ne mogu da ih iznenade velikim
telefonskim raunom. Ako se takav mobilni telefon koristi samo povremeno, njegovo
koritenje je skoro besplatno jer nema mjesene pretplate ili naknade za dolazne pozive.

MOBILNA TELEFONIJA PRVE GENERACIJE (1G): ANALOGNI PRENOS GLASA

MOBILNA TELEFONIJA PRVE GENERACIJE (1G): ANALOGNI PRENOS

GLASA
Mobilna telefonija se sporadino koristila u pomorstvu i vojnim komunikacijama tokom prvih
decenija 20. vijeka. Prvi sistem za telefoniranje iz automobila poeo je da radi 1946. u Sent
Luisu. U njemu je koriten veliki primopredajnik smjeten na vrh visoke zgrade; imao je samo
jedan kanal i za emitovanje i za prijem. Kada je elio da govori, korisnik bi pritisnuo dugme i
time ukljuio predajnik a iskljuio prijemnik. Takvi, jednokanalni sistemi mobilne telefonije
(engl. push-to-talk systems), poev od kraja pedesetih godina instalirani su u vie gradova.
CB-radio, taksi i policijska vozila esto koriste tu tehnologiju.
ezdesetih godina je instaliran poboljani sistem mobilne telefonije (engl. Improved Mobile
Telephone System, IMTS). I u njemu je koriten jak primopredajnik (200 W), smjeten na
vrh brda, ali je sistem sada imao dvije frekvencije, jednu za slanje i drugu za primanje, tako
da je dugme za pritiskanje postalo suvino. Posto se prijem i emitovanje odvijaju na dva
razliita kanala, korisnici nisu mogli da uju i druge korisnike, kao to je to sluaj kod
sistema u taksi vozilima.
IMTS je podravao 23 kanala rasuta u frekventnom opsegu izmeu 150 i 450 MHz. Zbog
malog broja kanala korisnik je esto dugo ekao da dobije signal. Isto tako, zbog velike
snage primopredajnika ,,na brdu", susjedni sistemi su morali biti meusobno udaljeni vie
stotina kilometara da bi se izbjeglo ometanje. Kada se sve sabere i oduzme, sistem je bio
nepraktian zbog niskog kapaciteta.

Napredni sistem mobilne telefonije

Sve se promijenilo kada je 1982. u SAD uveden napredni sistem mobilne telefonije (engl.
Advanced Mobile Phone System, AMPS), projektovan u Belovim laboratorijama. Uveden je i
u Engleskoj, pod imenom TAGS, kao i u Japanu, pod imenom MCS-L1. lako je AMPS
formalno prestao s radom 2008, razmotriemo ga detaljnije, da bismo razumjeli kontekst
2G i 3G sistema koji su ga nasljedili i unaprijedili.
U svim sistemima mobilne telefonije geografsko podruje se dijeli na elije (engl. cells),
zbog ega se mobilni telefoni ponekada nazivaju celularni telefoni. U sistemu AMPS elije
su obino prenika 10-20 km; u digitalnim sistemima elije su manje. U svakoj eliji se
koristi skup frekvencija razliit od frekvencija koje koriste susjedi. Osnovno naelo zbog
koga sistem elija ima vei kapacitet od prethodnih sistema, ogleda se u formiranju
srazmerno malih elija i viestrukom koritenju istih frekvencija u bliskim (ali ne u
susjednim) elijama. Dok se u sistemu IMTS koji pokriva podruje od 100 km svakoj

MOBILNA TELEFONIJA PRVE GENERACIJE (1G): ANALOGNI PRENOS GLASA

frekvenciji pridruuje samo jedan poziv, sistem AMPS na istom podruju moe imati elije
prenika 10 km tako da na svakoj frekvenciji moe podrzati 10 do 15 poziva u meusobno
udaljenim elijama. Na taj nain se u sistemu elija kapacitet poveava barem za red veliine i to sve vie, to su elije manje. Osim toga, kad su elije manje, predajnici i telefoni mogu biti
jeftiniji i raditi manjom snagom.
Naelo viestrukog koritenja istih frekvencija ilustrovano je slikom ispod. elije ustvari nisu
estougaone ve priblino krune, ali ih je ovako lake prikazati. Na slici (a) sve elije su iste
veliine i razmjetene u grupe od po 7 elija. Svako slovo oznaava jedan skup frekvencija.
Obratite panju na to da izmeu elija obiljeenih istim slovom postoje barem dvije
drugaije oznaene elije, ime se postie dobro razdvajanje i neznatno meusobno
ometanje telefona koji rade na istim frekvencijama.
U mobilnoj telefoniji glavni problem je nai uzvieno mjesto za postavljanje antene
primopredajne bazne stanice (repetitora). Neki operateri su ak uli u pregovore s
rimokatolikom crkvom, jer ta organizacija irom svijeta poseduje brojne istaknute
visinske take, zgodne za postavljanje antena mobilne telefonije.
U podrujima gdje zbog sve veeg broja korisnika sistem postaje preoptereen, snaga sistema
moe biti smanjena i elije podijeljene na manje mikroelije (engl. microcells), ime se
omoguava ee koritenje istih frekvencija, kao na slici (b). Telefonske kompanije
ponekada za popularne sportske dogaaje, rok-koncerte i druge manifestacije na kojima se
tokom nekoliko sati okuplja veliki broj korisnika mobilnih telefona, prave privremene
mikroelije koristei prenosne stubove sa satelitskim vezama.

(a) Iste frekvencije se ne koriste ponovo u susjednim elijama. (b) Kada se

upotrijebe male elije, moe se usluiti vie korisnika.

MOBILNA TELEFONIJA PRVE GENERACIJE (1G): ANALOGNI PRENOS GLASA

U centru elije nalazi se bazna stanica s kojom su u vezi svi mobilni telefoni unutar elije.
Baznu stanicu ine raunar i primopredajnik povezan sa antenom. U malim sistemima, sve
bazne stanice su povezane s centralom sistema mobilne telefonije (engl. Mobile Telephone
Switching Office, MTSO ill Mobile Switching Center, MSC). Vei sistemi mogu imati vie
centrala koje se povezuju s centralom vieg nivoa itd. Centrale igraju ulogu lokalnih
telefonskih centrala i u stvari i jesu spojene s barem jednom lokalnom centralom sistema
fiksne telefonije. Centrale mobilne telefonije komuniciraju s baznim stanicama, izmeu
sebe i s javnom komutiranom telefonskom mreom, koristei tehniku komutiranja paketa.
Svaki mobilni telefon se u svakom trenutku logiki nalazi u odreenoj eliji, pod kontrolom
bazne stanice u toj eliji. Kada mobilni telefon fiziki napusti eliju, njena bazna stanica
zapaa da signal slabi i svim okolnim elijama alje upit o snazi signala koji primaju s tog
telefona. Kada stignu odgovori, baza predaje kontrolu eliji koja najjae prima signal; u
veini sluajeva to je ona u kojoj se telefon sada nalazi. Telefonu se alje obavjetenje o
njegovom ,,novom efu" i, ako je razgovor u toku, od njega se trai da pree na drugi kanal
(poto se stari kanal ne koristi u susjednim elijama). Opisani proces predavanja
upravljanja (engl. handoff) traje oko 300 ms. Nov kanal dodeljuje MTSO, odnosno MSC
mozak sistema. Bazne stanice nisu nita drugo do glupi radio-releji.

Kanali
Kanali se u sistemu AMPS ostvaruju tehnikom multipleksiranja podjelom frekvencija
(FDM). Sistem koristi 832 potpuna dupleksna kanala, svaki s dva kanala za jednosmjerni
prenos u suprotnim smjerovima. Ova ema je nazvana dvosmjerni prenos podjelom
frekvencija (enel. Frequency Division Duplex, FDD). Postoje 832 jednosmjerna kanala u
frekventnom opsegu izmeu 824 i 849 MHz, koji se upotrebljavaju za prenos od mobilnog
telefona ka baznoj stanici i 832 jednosmjerna kanala u opsegu izmeu 869 i 894 MHz za
prenos od bazne stanice ka telefonu. Svaki jednosmjerni kanal ima propusni opseg od 30
kHz.
Osamsto trideset dva kanala sistema AMPS podijeljeni su u etiri kategorije. Upravljaki
kanali (od bazne stanice ka mobilnim telefonima) slue za odravanje sistema. Pejding
kanali (od bazne stanice ka mobilnim telefonima) slue za obavjetavanje korisnika o
pristiglim pozivima. Kanali za pristupanje (dvosmjerni) slue za uspostavljanje veze i
dodjeljivanje kanala. Najzad, kanali za podatke (dvosmjerni) slue za prenos glasa,
faksimila ili podataka. Poto se iste frekvencije ne mogu koristiti u susjednim elijama, a za
upravljanje je predvien po 21 kanal u svakoj eliji, stvarni broj govornih kanala po eliji
znatno je manji od 832, najee je oko 45.

MOBILNA TELEFONIJA PRVE GENERACIJE (1G): ANALOGNI PRENOS GLASA

Uspostavljanje veze
Svaki mobilni telefon u sistemu AMPS ima svoj 32-bitni serijski broj i desetocifreni
telefonski broj, ugraene u programabilnu memoriju samo za itanje (PROM). Telefonski
broj se sastoji od trocifrenog pozivnog broja (10 bitova) i pretplatnikog sedmocifrenog
broja (24 bita). Kada se telefon ukljui, on skenira fiksnu listu s dvadeset jednim
upravljakim kanalom da bi pronaao najjai signal. Telefon tada difuzno emituje
(objavljuje) svoj 32-bitni serijski broj i svoj 34-bitni telefonski broj. Kao i svi upravljaki
podaci u sistemu AMPS, i ovaj paket se alje u digitalnom obliku (vie puta, zajedno s
kodom za ispravljanje greaka), ak i onda kada su govorni kanali analogni.
Kada bazna stanica primi objavu da je telefon spreman za rad, ona je prosljeuje centrali
koja registruje novog korisnika i obavjestava korisnikovu matinu centralu o njegovoj
trenutnoj lokaciji. Tokom normalnog rada, mobilni telefon se registruje priblino svakih 15
minuta.
Kada eli da uputi poziv, korisnik ukljuuje mobilni telefon, unosi s tastature broj
potencijalnog sagovornika i pritiska dugme SEND. Telefon tada emituje broj sagovornika i
podatke o svom identitetu preko kanala za pristupanje. Ako na njemu doe do
sukobljavanja, pokuaj emitovanja se malo kasnije ponavlja. Kada bazna stanica dobije
zatjev, ona o njemu obavjetava centralu. Ako je korisnik pretplatnik kompanije koja
odrava centralu (ili neke od njenih partnera), centrala odmah trai raspoloziv kanal za
uspostavljanje veze. Ukoliko ga nae, alje povratno njegov broj upravljakim kanalom.
Mobilni telefon se tada automatski prebacuje na dodijeljeni govorni kanal i eka da i
sagovornik ukljui telefon.
Dolazni pozivi se obraduju razliito. Ponimo od toga da svi slobodni telefoni neprestano
oslukuju pejding kanal u namjeri da otkriju njima namijenjen poziv. Kada se uputi poziv
na broj mobilnog telefona (bilo s fiksnog, bilo s mobilnog aparata), paket se alje centrali
njegovog vlasnika da bi se utvrdila lokacija telefona. Paket se zatim alje baznoj stanici
elije u kojoj se telefon trenutno nalazi, koja preko pejding kanala upuuje opti poziv,
tipa ,,etrnaestice, jesi li tamo?" Pozvani telefon odgovara prostim ,,Da" preko kanala za
pristupanje. Baza tada saoptava neto, kao ,,etrnaestice, imas poziv na kanalu 3". U tom
trenutku, pozvani telefon se prebacuje na kanal 3 i poinje da zvoni (ili da svira neku
melodiju koju je korisnik odabrao).

MOBILNA TELEFONIJA DRUGE GENERACIJE (2G): DIGITALNI PRENOS GLASA

MOBILNA TELEFONIJA DRUGE GENERACIJE (2G): DIGITALNI PRENOS

GLASA
Prva generacija mobilnih telefona bila je analogna; druga generacija je digitalna. Prelazak
na digitalnu tehniku donio je nekoliko prednosti. Digitalizacijom i komprimovanjem
govornih signala povean je kapacitet. ifrovanjem govora i upravljakih signala
poboljana je bezbijednost. Time su oteane prevara i prislukivanje, bez obzira na to da li
se radi o namjernom skeniranju ili odjecima drugih poziva zbog prostiranja radio-talasa u
RF podruju. Najzad, omoguene su nove usluge kao to je slanje tekstualnih poruka.
Kao to nije bilo globalno prihvaenog standarda za prvu generaciju, nije ga bilo ni za
drugu. Bilo je razvijeno nekoliko razliitih sistema, a iroko su bila prihvaena tri. Potpuno
digitalan napredni sistem mobilne telefonije (engl. Digital Advanced Mobile Phone System,
D-AMPS) jeste digitalna verzija sistema AMPS, koja moe s njim istovremeno da se koristi
u istoj eliji, pri emu se multipleksiranjem podjelom vremena (TDM) vie veza smijeta u
isti frekvencijski kanal. D-AMPS je opisan Meunarodnim standardom IS-54 i kasnijim
standardom IS-136. Kao glavno rjeenje nametnuo se Globalni sistem mobilnih
komunikacija (engl. Global System for Mobile Communications, GSM), koji se koristi u skoro
itavom svijetu, iako se u SAD sporo probijao. Kao D-AMPS, i GSM je zasnovan na mjeavini
multipleksiranja podjelom frekvencija (FDM) i multipleksiranja podjelom vremena (TDM).
Kodirani viestruki pristup, opisan je Meunarodnim standardom IS-95. On radi sasvim
drugaije i ne koristi ni FDM ni TDM. Kodirani viestruki pristup nije postao glavni sistem
mobilne telefonije 2G, ali jeste osnova za mobilne telefonske sisteme tree generacije.
Napomenimo da se za oznaavanje digitalnih sistema druge generacije ponekad u
marketingu koristi naziv Usluge linih komunikacija (engl. Personal Communications
Services, PCS). PCS je prvobitno oznaavao samo mobilne telefone koji rade u podruju
1900 MHz, ali se danas ta razlika uglavnom ne naglaava.

GSM - Globalni sistem mobilnih komunikacija

GSM je svoj ivot otpoeo 1980-ih, kao pokuaj da se razvije zajedniki evropski standard za
2G. Taj zadatak je povjeren telekomunikacionoj grupi nazvanoj (francuski) Groupe Speciale
Mobile. Prvi GSM sistemi su zaivjeli 1991. i odmah poeli da se naglo ire. Ubrzo je postalo
jasno da se uspjeh GSM-a nee ograniiti samo na Evropu jer su doprli sve do Australije, pa
su mu preinaili i ime tako da svijetu bude prihvatljivije.
GSM i ostali sistemi mobilne telefonije koje emo prouiti, zadrali su od 1G sistema
podjelu na elije, viekratnu upotrebu istih frekvencija u nesusjednim elijama, i

MOBILNA TELEFONIJA DRUGE GENERACIJE (2G): DIGITALNI PRENOS GLASA

mobilnost uz predavanje upravljanja kako se korisnici premijetaju. Razlika je u

pojedinostima. U nastavku emo ukratko objasniti neka od glavnih svojstava sistema GSM.
Meutim, standard za GSM zauzima vie od 5000 (!) stranica teksta. Veliki njegov dio tie
se ininjerskih aspekata sistema, naroito konstrukcije prijemnika za obradu signala koji se
prostire razliitim putanjama i sinhronizovanja rada predajnika i prijemnika.
Slika ispod pokazuje da su arhitekture GSM-a i AMPS-a sline, mada su im komponente
razliito nazvane. Sam mobilni telefon sada je podijeljen na slualicu i prenosivi ip koji
sadri podatke o pretplatniku i njegovom nalogu kod operatera, nazvan kartica identiteta
pretplatnika (engl. Subscriber Identity Module) ili kratko SIM kartica. Upravo SIM kartica
aktivira slualicu i sadri tajne podatke koji mobilnom telefonu i mrei omoguavaju da se
uzajamno prepoznaju i ifruju razgovore. SIM kartica se moe izvaditi i ubaciti u neku
drugu slualicu, ime ona postaje va mobilni telefon, barem to se mree tie.

Arhitektura GSM sistema mobilne mree

Mobilni telefon komunicira s baznim stanicama elija putem beinog interfejsa (engl. air
interface). Svaka bazna stanica povezana je sa svojim kontrolerom (engl. Base Station
Controller, BSC), koji upravlja radio-resursima elija i predaje upravljanje. Kontroleri su
povezani s centralom mobilne telefonije (kao u AMPS), koja usmjerava pozive i po potrebi
se povezuje s javnom telefonskom mreom.
Kako bi mogla da usmjerava pozive, centrala mobilne telefonije treba da zna gdje je
trenutno koji korisnik. Ona odrava bazu podataka o mobilnim telefonima kojima trenutno
upravlja (svima koji su trenutno pridrueni eliji kojom upravlja). Ta baza se zove registar
gostujuih pretplatnika (engl. Visitor Location Register, VLR). Mrea mobilne telefonije
sadri i bazu podataka koja pamti posljednju poznatu lokaciju svakog mobilnog telefona.

MOBILNA TELEFONIJA DRUGE GENERACIJE (2G): DIGITALNI PRENOS GLASA

Ona je nazvana registar matinih pretplatnika (engl. Home Location Register, HLR) i
upotrebljava se za usmjeravanje dolaznih poziva na odgovarajue lokacije. Moramo stalno
aurirati obje baze podataka poto se korisnici premijetaju iz elije u eliju.
U svjetskim okvirima, GSM radi na frekvencijama 900, 1800 i 1900 Mhz. Dodijeljen mu je
vei dio spektra nego AMPS-u zato to ima mnogo vie korisnika. GSM je dvosmjerni
elijski sistem komunikacije zasnovan na podjeli frekvencija, kao AMPS. To znai da svaki
mobilni telefon predaje na jednoj i prima na drugoj, vioj frekvenciji (55 MHz vioj za GMS,
80 MHz vioj za AMPS). Meutim, nasuprot AMPS-u, u GMS-u je svaki par frekvencija
multipleksiranjem podijeljen na vremenske intervale koje koriste razni mobilni telefoni.
Da bi mogli da opslue vie mobilnih telefona, GSM kanali su mnogo iri od kanala u sistemu
AMPS (200 kHz, u odnosu na 30 kHz). Jedan kanal irine 200 kHz prikazan je na slici ispod.
Sistem GSM koji radi u podruju frekvencija oko 900 MHz, ima 124 para jednosmjernih kanala.
Svaki jednosmjerni kanal irine 200 kHz podrava osam zasebnih veza multipleksiranih
podjelom vremena. Svakoj aktivnoj stanici dodjeljuje se jedan vremenski interval u paru
kanala. U svakoj eliji se teorijski moe podrati 992 kanala, ali mnogi od njih su zabranjeni da
bi se izbjeglo sukobljavanje izmeu susjednih elija. Na slici, svih osam zasjenenih
vremenskih intervala pripadaju istoj vezi, etiri su predviena za jedan smjer a etiri za drugi.
Emitovanje i prijem ne odvijaju se unutar istog vremenskog intervala jer GSM radio ne moe
istovremeno da emituje i prima poruke, a treba vremena da se prebaci s jednog reima u drugi.
Kada mobilni telefon kome su dodijeljene frekvencije 890,4 i 935,4 MHz i vremenski interval 2
eli da poalje poruku baznoj stanici, on koristi etiri donja (na slici) zasjenena vremenska
intervala (i intervale koji ih vremenski slijede), smijetajui podatke u svaki od njih sve dok se
svi ne poalju.

GSM koristi 124 frekventna kanala, svaki sa osam vremenskih intervala dobijenih TDM modulacijom

MOBILNA TELEFONIJA DRUGE GENERACIJE (2G): DIGITALNI PRENOS GLASA

Vremenski TDM intervali, prikazani na slici iznad, dio su sloene hijerarhije okvira. Svaki TDM
interval ima specifinu strukturu, a grupe TDM intervala obrazuju viestruke okvire (engl.
multiframes), takode specifine strukture. Na slici ispod uproteno je prikazana pomenuta
hijerarhija okvira. Vidimo da se svaki TDM interval sastoji od 148-bitnog okvira za podatke koji
zauzima kanal tokom 577 s (ukljuujui i zatitnu marginu svakog intervala od 30 s). Svaki
okvir za podatke poinje i zavrava se trostrukim bitom 0 zbog boljeg razgranienja okvira.
Okvir sadri i dva polja za informacije (svako duine 57 bita), a svakom od njih pridruen je i
upravljaki bit koji ukazuje na to da li je sljedee polje za informacije namijenjeno za govor ili
za podatke. Izmeu polja za informacije smjeteno je polje za sinhronizovanje (uhodavanje)
duine 26 bita, koje koristi prijemnik da bi uhvatio korak s granicama okvira koje alje
predajnik.
Prenos okvira s podacima traje samo 547 s, ali predajnik emituje takav okvir tek svakih
4,615 ms zato to isti kanal dijeli sa sedam drugih predajnika. Ukupna brzina prenosa
svakog kanala je 270.833 kb/s, to kada se podijeli na osam korisnika iznosi 33,854 kb/s.
Meutim, kao u sistemu AMPS, sistemski podaci odnesu lavovski dio propusnog opsega,
ostavljajui 24,7 kb/s za podatke svakog korisnika prije nego to se isprave greke. Nakon
ispravljanja greaka, za govorne podatke preostaje 13 kb/s. Mada je to znatno manje od 64
kb/s, koliko u fiksnoj telefoniji impulsno-kodna modulacija (PCM) postie s
nekomprimovanim govornim signalima, u mobilnom telefonu komprimovanje dostie taj
nivo uz mali gubitak kvaliteta.
Kao to se vidi sa slike ispod, osam okvira s podacima ine jedan TDM okvir, a 26 TDM
okvira ine viestruki okvir trajanja 120 ms. Od 26 TDM okvira unutar viestrukog okvira,
interval 12 se koristi za upravljanje, a interval 25 je rezervisan za budue potrebe, tako da
preostaje samo 24 okvira za korisniki saobraaj.
Meutim, osim viestrukog okvira sa 26 vremenskih intervala koji je prikazan na slici
ispod, koristi se i (neprikazan) viestruki okvir sa 51 intervalom. Neke od tih intervala
koristi vie upravljakih kanala pomou kojih se odrava sistem. Kroz kanal za upravljanje
neusmjerenim emitovanjem (engl. broadcast control channel) neprestano teku podaci o
identitetu bazne stanice i statusu kanala. Svi mobilni telefoni neprestano prate jainu tog
signala i tako znaju kada su uli u drugu eliju.

10

MOBILNA TELEFONIJA DRUGE GENERACIJE (2G): DIGITALNI PRENOS GLASA

Dio hijerarhijske strukture GSM okvira

Namjenski upravljaki kanal (engl. dedicated control channel) slui za auriranje podataka
o lokaciji, registrovanje i uspostavljanje veze. Svaka bazna stanica odrava bazu podataka
o mobilnim telefonima kojima trenutno upravlja, a podaci za njeno odravanje stiu joj
preko namjenskog upravljakog kanala.
Posljednji je opti upravljaki kanal (engl. common control channel), koji je logiki podijeljen
na tri potkanala. Prvi potkanal, kanal za objavljivanje (engl. paging subchannel), koristi
bazna stanica za obavjetavanje o pristiglim pozivima. Zato ga mobilni telefoni stalno
oslukuju. Drugi potkanal, kanal za Slobodan pristup (engl. random access channel)
omoguava korisnicima da zahtijevaju vremenski interval na namjenskom kontrolnom
kanalu. Ako se dva zahtjeva sukobe, napravi se zbrka i zato se moraju kasnije ponovo uputiti.
Koristei vremenski interval na namjenskom kontrolnom kanalu, telefon moe da
uspostavi vezu. Dodijeljeni vremenski interval objavljuje se na treem potkanalu, kanalu za
dodjelu pristupa (engl. access grant channel).
Naposljetku, razlika izmeu sistema GSM i AMPS ogleda se i u nainu predavanja
upravljanja. U sistemu AMPS, to u potpunosti obavlja centrala, bez pomoi mobilnih
ureaja. Mobilni telefon u sistemu GSM vei dio vremena niti emituje, niti prima podatke.
Ti neaktivni vremenski intervali koriste se za provjeravanje kvaliteta signala prema
oblinjim baznim stanicama, o emu telefon obavjestava centralu. Na osnovu tih podataka
centrala zakljuuje kada mobilni telefon naputa jednu i prelazi u neku drugu eliju, i
prenosi upravljanje. Opisana tehnika se naziva potpomognuto preuzimanje upravljanja
(engl. Mobile Assisted HandOff, MAHO).

11

MOBILNA TELEFONIJA DRUGE GENERACIJE (2G): DIGITALNI PRENOS GLASA

Pregled arhitekture i komponenti Ericsson GSM sistema

Arhitektura Ericsson GSM sistema

MSC/VLR (Komutacijski centar mobilne GSM mree/Registar gostujuih

pretplatnika) komutira i usmjerava pozive, generira podatke za tarifiranje poziva.
GMSC (Pristupni MSC) omoguava pristup mobilnoj GSM mrei. Pomae pri
izboru odgovarajue rute prilikom poziva prema mobilnom pretplatniku.
HLR (Registar domaih pretplatnika) baza podataka. Sadri podatke o svim
pretplatnicima GSM mree.
AUC (Centar za provjeru vjerodostojnosti) generira i pohranjuje podatke koji se
koriste u sigurnosnim procedurama GSM mree.
EIR (Registar identiteta mobilne opreme) baza podataka. Sadri liste identiteta
mobilne opreme.
BSC (Kontroler bazne stanice) kontrolira resurse u radio dijelu mree.
RBS (Bazna primopredajna stanica) generira resurse (vremenske intervale na
odreenim frekvencijama) potrebne za komunikaciju mobilne stanice i GSM
mree preko zranog suelja.

12

MOBILNA TELEFONIJA TREE GENERACIJE: DIGITALNI PRIJENOS GLASA I PODATAKA

MOBILNA TELEFONIJA TREE GENERACIJE: DIGITALNI PRIJENOS GLASA I

PODATAKA
Prva generacija mobilnih telefona prenosila je glas analogno, druga ga je prenosila
digitalno, a trea digitalno prenosi i glas i podatke. Industrijski razvoj je pod utjecajem
mnogih inilaca. Najprije, razmjena podataka ve je vea od govornog saobraaja na
fiksnoj mrei i raste eksponencijalno, dok govorni saobraaj stagnira. Mnogi strunjaci
oekuju da i na mobilnim ureajima razmjena podataka uskoro premai govorni
saobraaj. Uz to, telefonija, industrija zabave i raunarska industrija danas rade gotovo
iskljuivo s digitalnim podacima i njihova tehnologija se brzo ujednaava. Mnogi
halapljivo oekuju lahke, prenosne ureaje koji e istovremeno sluiti kao telefon, plejer
muzike i videa, terminal e-pote, veb portal, igrica i tota drugo, i pritom biti globalno
umreeni na Internet brzom beinom vezom.
Dobar primjer takvog 3G ureaja jeste iPhone. Pomou njega se ljudi kae na beine
servise podataka, pa s popularnou iPhone-a naglo raste i obim podataka koje AT&T
beino prenosi. Problem je bio to to je iPhone koristio mreu 2,5G (poboljanu mreu
2G, koja nije prava 3G mrea), a u njoj nema dovoljno kapaciteta za sve zainteresovane
korisnike. Trea generacija mobilne telefonije treba da beino obezbijedi dovoljan
propusni opseg da se zadovolje ti budui korisnici.
Organizacija ITU je jo 1992. godine eljela da malo konkretizuje ovaj san i napravila je
strateki plan IMT-2000 (IMT je skraeno od International Mobile Telecommunications meunarodne mobilne komunikacije). Trebalo je da mrea IMT-2000 svojim korisnicima
obezbijedi sljedee usluge:
1. Visokokvalitetan prijenos glasa.
2. Razmjenjivanje poruka (umjesto e-pote, faksa, SMS poruka, askanja itd.).
3. Multimediju (sluanje muzike, gledanje videa, filmova, televizije itd.).
4. Pristup Internetu (krstarenje vebom, ukljuujui prijem strana sa zvukom i
videom).
Dopunske usluge mogle bi biti video-konferencije, prisustvo na daljinu (engl.
telepresence), grupne igrice i m-trgovina (plaanje u prodavnici pomou mobilnog
telefona). tavie, oekuje se da sve ove usluge budu globalno raspoloive (uz automatsko
povezivanje preko satelita kada nije dostupna nijedna zemaljska stanica), trenutne (uvijek
ukljuene) i garantovanog kvaliteta.
ITU je za IMT-2000 zamislila jedinstvenu tehnologiju, tako da bi proizvoai pravili
jedinstven ureaj koji bi se prodavao i mogao koristiti bilo gdje na planeti (slino

13

MOBILNA TELEFONIJA TREE GENERACIJE: DIGITALNI PRIJENOS GLASA I PODATAKA

raunarima i CD plejerima, za razliku od dananjih mobilnih telefona i televizora).

Jedinstvena tehnologija bi olakala ivot mrenim operaterima i podstakla mnoge
potencijalne korisnike da se pretplate na ove usluge. Rat formata, kao izmeu Betamaxa i
VHS-a u trenutku pojave videorikordera, nije dobar za poslove.
Ispostavilo se da su malo previe htjeli. Broj 2000 imao je trostruko znaenje: (1) godinu
kada je usluga trebalo da proradi, (2) frekvenciju na kojoj je usluga trebalo da radi (u
MHz) i (3) propusni opseg usluge (u kb/s). Nijedan od planova nije se ostvario. Do 2000.
godine nita nije bilo realizovano. ITU je preporuila svim dravama da rezerviu
podruje frekvencije oko 2 GHz da bi ureaji nesmetano radili bez obzira na dravne
granice. To frekventno podruje rezervisala je samo Kina. Najzad, ustanovljeno je da
brzina prijenosa od 2 Mb/s trenutno nije ostvariva za korisnike koji previe brzo mijenjaju
mjesto (zbog tekoa brzog preuzimanja upravljanja). Realistinije je da brzinu 2 Mb/s
ostvari stacionarni (kuni) korisnik (tada se moe konkurisati ADSL liniji), brzinu 384
kb/s korisnik koji se kree pjeice, a 144 kb/s korisnik u automobilu.
Bez obzira na poetne neuspjehe, otada je postignuto mnogo. Pojavilo se vie IMT
prijedloga i poslije izvijesne trijae", preostala su samo dva. Ericsson je dao prvi prijedlog:
irokopojasni CDMA (engl. Wideband CDMA, WCDMA). Evropska Unija je podrala
Ericssonov prijedlog i nazvala ga Univerzalni sistem mobilnih telekomunikacija (engl.
Universal Mobile Telecommunication System, UMTS). Drugi je bio prijedlog Qualcomma:
CDMA2000.
Slinosti izmeu ovih sistema su vee od njihovih razlika zato to su oba zasnovana na
irokopojasnom CDMA; WCDMA ima kanale irine 5 MHz, a CDMA2000 kanale irine
1,25 MHz. Da su okupili inenjere Ericssona i Qualcomma i naredili im da naprave
zajedniki projekat, oni bi to vjerovatno prilino brzo i uinili. Kao i obino, problem nije
bio tehnike prirode, ve politiki. Evropa je eljela sistem koji bi se mogao povezati sa
GSM mreama, a SAD sistem kompatibilan sa sistemom koji se tamo ve masovno koristi
(IS-95). Svaka strana je takoe gurala svoju lokalnu kompaniju (Ericsson se nalazi u
vedskoj, Qualcomm u Kaliforniji). Ericsson i Qualcomm su na kraju zavrili na brojnim
roitima, svaki titei svoje CDMA patente.
U 2011. godini, u svjetskim okvirima, 10-15% pretplatnika mobilne telefonije ve koristi 3G
mree. U Sjevernoj Americi i Evropi, njih je otprilike treina. Japan je meu prvima
usvojio tu tehnologiju i tamo su gotovo svi mobilni telefoni 3G. Ovi procenti obuhvataju
i UMTS i CDMA2000, poto u itavoj 3G oblasti i dalje kljua kao u kotlu dok traje trina
borba. Da zbrka bude vea, UMTS je postao jedinstven standard za 3G, ali s mnogo
nekompatibilnih opcija, meu kojima je i CDMA2000. To je bio pokuaj da se ujedine oba

14

MOBILNA TELEFONIJA TREE GENERACIJE: DIGITALNI PRIJENOS GLASA I PODATAKA

tabora, ali se sveo na puko papirno pokrie brojnih tehnikih razlika i zamaglio smjer
daljnjeg razvoja. Mi emo oznaku UMTS upotrebljavati kao skraenicu za WCDMA, za
razliku od CDMA2000.
CDMA (kodirani viestruki pristup ili multipleksiranje podjelom koda) nije ni FDM
(multipleksiranje podjelom frekvencija) ni TDM (multipleksiranje podjelom vremena),
nego neka vrsta njihove mjeavine u kojoj svi korisnici istovremeno emituju u istom
podruju frekvencija. Kada je sistem CDMA prvi put predloen za mobilnu telefoniju,
industrija je reagovala na nain na koji je reagovala kraljica Izabela kada se Kolumbo
ponudio da doplovi do Indije jedrei u pogrenom smjeru. Meutim, uporno podravan
jedino od kompanije Qualcomm, sistem CDMA se proirio u mobilnim sistemima druge
generacije (Meunarodni standard IS-95) i toliko sazrio da je postao osnova za mobilne
telefonske sisteme tree generacije.
Da bi kodirani viestruki pristup bio upotrebljiv u mobilnoj telefoniji, potrebno je vie od
najjednostavnije CDMA tehnike. Sinhroni CDMA u kojem su sekvence podintervala
uzajamno strogo ortogonalne radi kada su svi korisnici tano sinhronizovani u pogledu
vremena poetka emitovanja svojih sekvenci podintervala; takva je bazna stanica kada
emituje signal mobilnim telefonima. Bazna stanica moe istovremeno poeti predaju
sekvenci podintervala, tako da signali budu ortogonalni i da se mogu razdvojiti. Meutim,
kako sinhronizovati emisije pojedinanih mobilnih telefona? Ako to njima prepustimo,
njihove emisije bi u baznu stanicu stigle u razliita vremena i ortogonalnost ne bi bila
zagarantovana. Poto mobilne telefone putamo da emituju bez sinhronizacije, trebaju
nam kodne sekvence koje su meusobno ortogonalne i uz sve mogue uzajamne
vremenske pomjeraje u pogledu poetka emitovanja, a ne samo kada je sve sinhrono.
CDMA ima tri glavne prednosti. Prvo, CDMA poveava kapacitet tako to koristi male
vremenske intervale kada neki predajnici ne emituju. U pristojnom razgovoru, jedan
sagovornik uti dok onaj drugi govori. Telefonska linija je prosjeno zauzeta tek 40%
vremena trajanja razgovora. Meutim, pauze su kratke i teko ih je predvidjeti. U TDM i
FDM sistemima, vremenske intervale odnosno frekvencijske kanale nije mogue dovoljno
brzo predodjeliti da bi se te kratke pauze iskoristile. S druge strane, dok se u CDMA ne
emituje signal jedne veze, smanjuje se interferencija za druge korisnike, a u svakom
trenutku dio korisnika zauzetih elija vjerovatno ne emituje. Tako CDMA koristi
oekivane pauze i omoguuje vei broj istovremenih razgovora.
Drugo, sve elije u CDMA koriste iste frekvencije. Za razliku od sistema GSM i AMPS, za
razdvajanje veza raznih korisnika nije potrebno multipleksiranje podjelom frekvencija
(FDM). Time nestaje potreba za komplikovanim planiranjem koritenja pojedinanih

15

MOBILNA TELEFONIJA TREE GENERACIJE: DIGITALNI PRIJENOS GLASA I PODATAKA

frekvencija i poveava se kapacitet. Takoer, bazna stanica lake koristi vie usmjerenih ili
sektorskih antena, umjesto jedne antene koja podjednako zrai u svim smjerovima.
Direkcione antene zrae jae u eljenom pravcu a u ostalim pravcima manje, te je i
interferencija manja. I to je razlog za poveanje kapaciteta. Rairena su tri oblika
sektorskih antena. Bazna stanica mora da prati mobilni telefon dok on prelazi iz jednog
sektora u drugi. U CDMA je praenje lahko, poto se u svim sektorima koriste sve
frekvencije.
Tree, CDMA olakava mehko predavanje upravljanja (engl. soft handoft), kada nova
bazna stanica preuzima kontrolu nad telefonom prije nego to se prethodna baza odjavila.
Na taj nain se kontinuitet potpuno odrava (slika ispod). To je lako u CDMA, zato to se
u svim elijama upotrebljavaju sve frekvencije. U alternativnom otrom predavanju (engl.
hard handoff), prethodna bazna stanica prekida kontrolu nad telefonom prije nego to je
nova baza preuzme. Ako nova baza ne uspije da preuzme kontrolu nad telefonom (npr.
zato to nema raspoloive frekvencije), veza se naglo prekida. Naravno da se korisnici
zbog toga ne vesele, ali je, naalost, u dananjim sistemima to ponekad neizbjeno. Otro
predavanje upravljanja je neizbjeno u FDM sistemima kako bi se izbjeglo da mobilni
ureaj istovremeno predaje ili prima na dvije frekvencije.

Mehko predavanje upravljanja (a) prije, (b) tokom, i (c) poslije

Mnogo je napisano o 3G sistemima, uglavnom slavopojke. ekajui da se slegne praina,
neki operateri su i sami oprezno krenuli u tu tehnologiju stvarajui neto to je nazvano
2.5G, mada bi tome vie odgovarala oznaka 2.1G. Jedno takvo rjeenje je sistem ubrzanog
prenosa podataka za GSM (engl. Enhanced Data rates for GSM Evolution, EDGE), to nije
nita drugo do GSM uz veu brzinu prijenosa. Vie prenijetih bitova po simbolu znai,
naalost, i vie greaka po simbolu, tako da EDGE ima devet ema za modulisanje i
ispravljanje greaka koje se meusobno razlikuju po tome koliko je propusnog opsega
rezervisano za ispravljanje greaka uvedenih brim prijenosom. EDGE predstavlja jedan

16

MOBILNA TELEFONIJA TREE GENERACIJE: DIGITALNI PRIJENOS GLASA I PODATAKA

korak prelaznog rjeenja od GSM-a do sistema WCDMA. Na slian nain, definisana je

evoluciona putanja za mrene operatere koji ele da nadograde mreu IS-95 do
CDMA2000.
Iako 3G mree jo uvijek nisu potpuno razvijene, neki istraivai smatraju da je to gotova
stvar i okreu se 4G sistemima pod imenom LTE (Long Term Evolution, dugorona
evolucija). Meu pretpostavljenim osobinama 4G sistema su:

veliki propusni opseg, sveprisutnost (mogunost povezivanja bilo gdje u svijetu);

glatko povezivanje s kablovskim i beinim IP mreama, meu kojima su i
pristupne take 802.11 (WiFi) mree;
prilagodljivo upravljanje resursima i frekventnim spektrom;
i visokokvalitetne multimedijske usluge.

U meuvremenu, ve su napravljene beine mree sa 4G nivoom performansi. Glavni

primjer je 802.16, poznatija kao WiMAX.

17