ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 3

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke
Knjiga XIX-XX

Urednik:
Enes Kari}
^lanovi redakcije:
Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI],
Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I],
Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI],
Osman LAVI]

Sarajevo, 2001.

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 4

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke
Knjiga XIX-XX
*
Izdava~:
Gazi Husrev-begova biblioteka
*
Odgovorni urednik:
Mustafa Jahi}
*
Lektor:
Tarik Jakubovi}
*
Tehni~ki urednik:
Faruk [pilja
*
Priprema:
GHB
*
[tampa:
El-Bejan

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 5

RIJE^ GLAVNOG UREDNIKA

Izra`avamo nesvakida{nje zadovoljstvo i radost {to se Anali Gazi
Husrevbegove boblioteke broj XIX-XX., drugi po redu nakon agresije na
Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), nalaze u rukama svoga ~itateljstva.
Tekstovi koje objavljujemo u ovom broju Anala u cijelosti su prezentirani
ili pro~itani na simpozuju posve}enom "dobu bosansko-muslimanskog
knjievnog i kulturnog preporoda" i Beharu, ~asopisu koji je na po~etku
XX stolje}a odigrao krupnu kulturnu i knji`evnu ulogu u Bosni i
Hercegovini. S posebnom sjetom napominjemo da je na{ velikan, rahmetli
profesor Muhsin Rizvi} bio glavni inicijator odr`avanja ovog simpozija.
Po{tovanje prema profesoru Muhsinu Rizvi}u opredijelilo je Ure|iva~ki
odbor Anala da ustraje u odluci da se svi radovi publiciraju bez nekih
posebnih uredni~kih, a pogotovo bez cenzorskih, zahvata i intervencija,
unato~ velikim promjenama do kojih je do{lo od vremena kad su ovi tekstovi pisani i kad je odr`an sam simpozij. Ograni~ili smo se samo na
najnu`nije lektorske zahvate i tako sa~uvali integritet i autonomnost
svakog teksta i autorskog stava. Od odr`avanja ovog simpozija 1991.
godine mnogo se {ta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu op}enito promijenilo, te stoga svra}amo pozornost na{im ~itateljima da su ove rasprave
pisane prije svih ratnih potresa i krupnih promjena do kojih je do{lo tokom
proteklog desetlje}a.
Nadamo se da }e se ovi tekstovi, ba{ usljed ~injenice da se objavljuju
u novom dru{tvenom i politi~kom kontekstu Bosne i Balkana, sada ~itati s
posebnim interesovanjem.
I sama Gazi Husrevbegova biblioteka i njeni ljudi pro{li su kroz te{ko
desetlje}e. Ali, kako ka`e Knjiga, uz tegobu ide i olak{anje, te se s punim
pravom mo`e kazati da je Gazi Husrevbegova biblioteka u svome radu
postigla krupne rezultate. Po na{em mi{ljenju, najva`nije je da je osoblje
Gazi Husrevbegove biblioteke, na ~elu sa direktorom Mr Mustafom
Jahi}em, sa~uvalo rukopisne i knji`ne fondove GH biblioteke tokom
dugotrajnih bombardovanja i granatiranja Sarajeva. Arapski, perzijski,
turski, bosanski rukopisi su u cijelosti sa~uvani i neo{te}eni do~ekali
slobodu. To kulturno blago, najve}e takve vrste na Balkanu i u Evropi,
ostalo je, hvala Bogu, sa~uvano i pravovaljano urizni~eno. Iznova je dobro
prisjetiti se da je direktor Jahi} sa vrijednim ljudima ove biblioteke u nekoliko mahova tokom agresije 1992-1995. godine premje{tao rukopise, u
potrazi za {to sigurnijim mjestom. Tako je fond od blizu deset hiljada
5

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 6

rukopisa nastavio svoj `ivot, pobijediv{i sve prijetnje granata, topovske

salve i drugih u`asa rata koji je sre}om iza nas.
Gazi Husrevbegova biblioteka je u poratnom periodu obnovila svoje
prostorije zahvaljuju}i svojim vlastitim inicijativama, kao i inicijativama
Islamske zajednice. Napomenimo da su direktor Mustafa Jahi} i reisu lulema prof. Dr Mustafa Ceri} upoznali brojne institucije u svijetu o radu
Gazi Husrevbegove biblioteke i rukopisnom blagu koje sadr`ava.
Ostvareni su brojni kontakti, do{lo je do zajedni~kih poslova naro~ito sa
ISTAC-om u Kuala Lumpuru (~iji je direktor-osniva~ prof. dr. Syed
Muhammad Naquib al-Attas) i, jo{ intenzivnije, sa fondacijom za islamsko naslije|e Al-Furqan u Londonu (~iji je osniva~ i predsjednik [ejh
Ahmed Zeki Yamani). Gazi Husrevbegova biblioteka je krenula krupnim
koracima naprijed, nabavila je najsavremeniju tehniku i kompjutere,
objavila je pet novih kataloga rukopisa, reprintirala prvi tom kataloga, a u
procesu je mikrofilmovanje i kompjuterska obrada cjelokupnog
rukopisnog fonda. Nema sumnje da se tim uspjesima Gazi Husrevbegove
biblioteke na{a nau~na javnost treba radovati, a pro{logodi{nja {estoaprilska nagrada grada Sarajeva koja je uru~ena Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao i nedavna nagrada fondacije Al-Furqan direktoru Mustafi Jahi}u,
potvr|uje da nau~na javnost, na{a i inozemna, prati i vidi uspjehe ove na{e
va`ne kulturne institucije.
Objavljivanjem ovog broja Anala Gazi Husrevbegova biblioteka
najavljuje da }e se njenim Analima posvetiti ve}a pa`nja i da }e redovitije
izlaziti.
Glavni urednik
Enes Kari}

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 7

Dragi uesnici i gosti, dragi prijatelji,

Nije, evo, prolo ni puna godina dana a Gazi Husrev-begova biblioteka se pojavljuje kao organizator jo jednoga naunog skupa. Iz kruga
naih intelektualaca koji su osjetili potrebu da se obiljei devedeset godina od pokretanja prvog bosnasko-muslimanskog asopisa Behar, a poto
je taj asopis predstavljao uz Gajret i Biser glasilo bosansko-muslimanskog knjievnog i kulturnog preporoda, potekla je inicijativa da se iskoristi
ova injenica i da se tim povodom organizira ovaj nauni skup kojemu mi
danas prisustvujemo. U naredna tri dana sluaemo vie od etrdeset
saopenja iz isto toliko podnesenih referata o bosansko-muslimanskom
preporodu s poetka ovoga stoljea. Ne navodimo to kao tek puki statistiki podatak, ve kao injenicu da je Biblioteka, u okviru ukupnih akcija
Islamske zajednice i zajedno sa drugim znanstvenim ustanovama u Gradu
i Republici na putu svestranijeg ukljuivanja u iri protok naunih informacija i primjerenije valorizacije bogatoga kulturnog nasljea. Svojedobno je oko asopisa Behar, pokrenutog maja 1900. godine, grupa darovitih
i ambicioznih bosansko-muslimanskih intelektualaca pokuala nai, laka,
vlastita, svrhovitija rjeenja za mnoge savremene izazove, mijene i
zagonetke sa kojima se na ovjek susretao u izravnoj sueljenosti s evropskom milju, kompleksima, traumama i strahovima. Ako smo prethodni
skup ve samim naslovom pokuali okarakterizirati kao otvaranje zabravljenih i zaboravljenih kapija naega zajednikog pamenja, ovim skupom
bacamo svjetlo na jednu znaajnu, prekretnu epohu u povijesti Bosanskih
Muslimana i Bosne i Hercegovine u cjelini.
Ve iz priloenoga programa mogli ste se uvjeriti da smo na ovaj
nauni skup pozvali sva znaajnija imena iz nae nauke i kulture ija se
znanstvena otkria dotiu sa ovom epohom ili se s njom granie. Ovo je,
inae, trei nauni skup koji u naem vremenu organizira Gazi Husrevbegova biblioteka. Godine 1982. bila je domain naunog skupa
posveenog instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini. U januaru ove godine
okupila je vie naunika iz zemlje i inostranstva pod okvirnu temu
"Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini". Vjerujemo da e ovaj
skup "Doba bosansko-muslimanskog knjievno-kulturrnog preporoda"
doprinijeti daljem otkrivanju mnogih povijesnih i drugih nepoznanica iz
ovoga naega najsvjetlijeg nam vilajeta.
I za organizaciju ovoga skupa imamo blagodariti Meihatu Islamske
zajednice u Sarajevu, koji je i njegov pokrovitelj, kao i mnogim naim
7

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 8

naunim radnicima koji ne alie vremena i truda kako bi ovaj skup i

popratne manifestacije koje idu uz njega protekle na zavidnoj visini i u
najboljem redu.
Nije ni potrebno ovdje isticati koliko je ovo podruje nae povijesti
nedovoljno istraeno. Postoje, dodue, mnoge studije, lanci, objavljene
knjige, hrestomatije koje se tiu ove epohe. Ali, ovo je jedinstvena prilika
da se na jednom mjestu, u okviru jednoga, mogli bismo rei, kraeg seminara, sva ta pitanja iznova aktueliziraju, nauno problematiziraju i suglase
s novim spoznajama i otkriima. Knjiga koja e uslijediti iza ovoga skupa
i u kojoj e biti tampani ovdje podneseni referati bie krupan doprinos u
meritornoj prezentaciji povijesti bosnasko-muslimanske duhovnosti i kulture ne samo u bosanskim nego i u daleko irim znanstveno-istraivakim
relacijama. Organizacioni odbor se potrudio da ne proe ni jedan aspekt
ivota Bosanskih Muslimana u periodu preporoda. Tako emo sluati
saopenja iz prava, teoloke misli, politike, knjievnosti, umjetnosti i svih
drugih oblasti koje bi u svoj istraivaki aparat mogle ukljuiti ovaj dio
nae historije. Biblioteka e, tako, nadamo se, biti na najboljem putu da
ostvari veliku elju svoga vakifa da, zajedno sa svojom drubenicom Gazi
Husrev-begovom mederesom, u ijim prostorijama upravo i odravamo
ovaj skup, bude istinsko stjecite znanja i uenih.
elio bih, na kraju, da pozdravim sve nae drage goste koji su odvojili dio svojega dragocjenog vremena da studijski pripreme svoja izlaganja. Posebno elim da pozdravim Senahid ef. Bristria, vrioca dunosti
predsjednika Meihata Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini, profesora dr. Jusufa Ramia, dekana Islamskog teolokog fakulteta, te cijenjene
prisutne predstavnike naunih ustanova, kulturnih drutava i politikih
stranaka.
Ispred Organizacionog odbora ovoga naunog skupa elim da se
prijatno osjeate u naoj sredini i doprinesete razjanjenju svih pitanja iz
okvira naslovne teme naeg naunog skupa.
Mustafa Jahi, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke
i predsjednik Organizacionog odbora naunog skupa

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 9

Muhsin Rizvi
DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO
U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIEVNOSTI I KULTURI
"Prva lastavica koja je navijestila duevni preporod u Bosni i Hercegovini", kako kae Baagi, dola je, na prijelazu ezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljea, sa listom Sarajevski cvijetnik - Gulseni Saraj
Mehmeda akira Kurtehajia i nizom njegovih uvodnika u njemu. Ve
sama injenica da su lanci tampani naporedo i istovjetno u dvije verzije,
na narodnom jeziku irilicom i na turskom jeziku arebicom, go-vori o
prodoru narodnjakih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni, to je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadihuseinovia Muvekita u slubenom Bosanskom vjesniku. Uvodnici i komentari iz Kurtehajieva pera, o knjievnom radu u
novinama, o zastoju domaeg kulturnog ivota, o patriotizmu, pisani su
istim narodnim jezikom, trezveno i odreeno, sa blagim i pounim tonom
u izlaganju, dobivajui ponekad, uz romantiarsko-podsticajne akcente, i
prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. Ova tiva su se drala bitnih kulturno-demokratskih naela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj", uz
pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. Ove preporoditeljske postavke Kurtehaji je dosljedno sprovodio u svome
kratkom radu i ivotu, ispunjenom neimatinom i sjetom zbog neostvarene
intimne elje za Evropom, "da nauim francuski jezik, kojim se na Zapadu
najvie govori", emu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski
znam jer se ovdje najvie govori tijem jezikom." Tako je Sarajevski cvjetnik, ispunjavan Kurtehajievim lancima, uz osvrt od Istoka prema
Zapadu, najavio pokret narodnog buenja i bosansko-muslimanskog
slavenskog duha, koji e kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti
petnaest godina kasnije, obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljea.
Naime, nakon drutveno-politikog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, i poslije stanja psihike
letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje, tek sa organiziranjem opeg i posebnog muslimanskog kolstva, i kasnijim otvaranjem
itaonica, poela je da se stvara prva italaka i kulturna publika u ovom
narodu. A tada se, krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina,
javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku
i latinikom i irilikom pismu, ostvarujui, pored ostalog, i ideje Kurte9

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 10

hajieva racionalnog prosvjetiteljstva naroda i evropeiziranja pomou

modernih sredstava kulturno-knjievnog djelovanja. Tako se, zapravo, kao
odgovor na tuinsku vladavinu i germansku civilizaciju, i duhovno otimanje od nje, razvio pokret knjievno-kulturnog preporoda Bosanskih
Muslimana na osnovi narodnog jezika i stvaralatva, te narodnih zaviajnih vrijednosti. U tom smislu je i knjievnost, koja se tada poela stvarati
u vlastitim listovima i asopisima, u knjigama i kalendarima, nastavljala
taj prirodan put emancipacije duha i etnosa, sticanja i razvijanja svijesti o
sebi, o svome slavenskom biu i junoslavenskoj bosanskoj domovini, o
vezanosti za ostale narode istoga jezika u Bosni i Hercegovini i drugim
zemljama Slavenskog juga.
Ali se nije prekidala starenika veza, sve do srednjovjekovnih korijena, sa izvorima duha, jezika, prirodnog ambijenta, koja je bila ispunjena
svijeu o historijskoj sudbini Bosne i Bosanskih Muslimana, niti se gubio
do kraja estetski, idejni i etiki kontinuitet tradicionalnog knjievnog
naslijea, sainjenog od slavenskih i istonjakih tradicija, stilskoduhovnih osobenosti orijentalske knjievnosti i alhamijado-spisa. I, to je
najvanije, knjievnost bosansko-muslimanskog preporoda stvarala se na
izvorima jo uvijek ivog narodnog, usmenog stvaralatva, koje je osebujno proizlazilo iz gradske i seoske sredine. U duhovnom srodstvu sa tim
ukupnim naslijeem nastajala je i moderna pisana knjievnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su, piui o ivotu Bosanskih Muslimana, i izraavajui misli i osjeanja ovog naroda, stekli knjievno ime i
znaaj kod muslimanske italake publike u tome vremenu.
U doba preporoda, na kraju XIX i na poetku XX stoljea, vri se,
takoer, istovremeno sa knjievnim i kulturnim preobraajem, i preobraaj
narodnog imena, kao i kod drugih naroda na junoslavenskom prostoru.
Iako su itavu deceniju, od 1900. do 1910. izlazili naporedo list Bonjak i
asopis Behar, ak sa istim saradnicima, koji su zapoeli u knjievnom
prostoru prvog lista da bi 1900. godine osnovali drugi, naziv Bonjak se u
tome razdoblju u javnom i kulturnom ivotu postepeno gasi, zajedno sa
odumiranjem rukopisne bosanice, tradicionalnim oblicima orijentalske
knjievnosti i alhamijado-literature te feudalnim znamenjima njegovih
nosilaca, emu doprinosi i stvaranje opozicije austrougarskoj vlasti i
politici. A u odrednici naeg naroda jaa vjersko ime Musliman kao narodno i duhovno istovjeenje i diferentia specifica, koncentrira kulturnopovijesne sadraje i sjedinjuje drutvene i politike interese postajui
nacionalna oznaka u okviru bosanskohercegovakog regiona. Do austrougarskih vremena to ue diferenciranje nije bilo potrebno zato to su
10

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 11

Bosanski Muslimani kao dravno-politiki narod podrazumijevani pod

nazivom Bonjaci ili Turci. Sa nacionalnim identifikacijama i narastanjem
svijesti katolika i pravoslavnih, i Kalajevom unitarno-politikom
zloupotrebom integralnog bonjatva, to je postalo narodnosna, drutvena
i politika potreba. A ime Musliman, poistovijeeno u potpunosti sa narodom, postalo je integrativno za cio kulturni, drutveni i politiki ivot.
Pored jezika i usmene knjievnosti, koji neposredno i bitno spadaju u ove
dvije razvojne epohe i dva sloja u biu Bosanskih Muslimana, kao povijesno-kulturna veza i dalje, meutim, traje svijest i znanje o starenikoj
tradiciji pretapajui se stvaralaki u suvremenu knjievno-kulturnu praksu.
A da je ovo ime zaista tada dobilo osoben kulturni i drutveni
sadraj svjedoi injenica da je upravo u tome vremenu, u skladu sa
dobom graanskog formiranja, istaknuta deviza o novom oruju, peru i
knjizi umjesto sablje i mejdana. Odatle i pokret afirmacije humanih vrijednosti bosansko-muslimanskog svijeta i estoke reakcije na sve napade
sa strane na islam, Muslimane, njihov ivot i obiaje. A da se, na drugoj
strani, od 1899. produila politika borba protiv Austro-Ugarske, kao nastavak oruanog otpora iz vremena Bosanskog paaluka i okupacije Bosne
i Hercegovine, pokazuje opozicioni pokret za vjersko-prosvjetnu
autonomiju, koji e se svesti u pravu muslimansku nacionalno-politiku
stranku pod imenom Muslimanska narodna organizacija. Pod istim
imenom organizira se i druga, Muslimanska samostalna stranka, dokazujui da su Bosanski Muslimani postali i politiki narod u modernom smislu rijei. A uz to se osniva i itav niz prosvjetnih i drutvenih graanskih
institucija, listova kao to su Behar, Biser i informativnih glasila, te edicija "Muslimanska biblioteka". Ujedno i naporedo gledano, to su bila dva
vida, i dvije razine, preporoda Bosanskih Muslimana na prijelazu XIX i
XX stoljea, knjievno-kulturni i drutveno-politiki, koji su tekli paralelno, mada polarno u smislu simpatija prema hrvatskoj i srpskoj strani i
odnosa prema austrougarskoj upravi. Ali se mora istaknuti kao karakteristino da ni u vremenu knjievno-politike polarizacije pisci nisu iskazivali
line nacionalne pristranosti u svome knjievnom radu, nego su pisali djela
iz muslimanskog ivota, objavljivali ih u istim listovima i usmjeravali ih
kao muslimanski pisci muslimanskim itaocima. Jer su znali da oni,
povueni pred asimilacijom u svoje izvorno narodno povijesno-kulturno i
duhovno bie u stavu odbrane i afirmacije, nemaju razumijevanja za druge
nacionalne opcije, te da bi, u protivnom, njihovo stvaranje ostalo bez publike.
Stoga i bosansko-muslimanska knjievnost preporoda, iz aus11

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 12

trougarskog vremena, i itav tok razmicanja junoslavenskih vidika, te

proces evropeiziranja ovog naroda, pored matovne samobitnosti i osebujnosti ima i bitan socijalni zasnov u rasponu od italaca preko djela do publike, pa ona tako predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i
njena knjievnog stvaranja, ali i za viesmjerna komparativna istraivanja.
Ali treba napomenuti i to da od poetka preporoda, otkako se stala
evropeizirati, bosansko-muslimanska knjievnost naputa pojavna stilskoestetska obiljeja orijentalske knjievnosti i alhamijado-literature, karakteristina za knjievno stvaranje islamiziranih evropskih naroda, zadravajui ih tek u arhetipsko-genetskom tragu knjievnih prauzora duha, osjeajnosti, slika i ljepote. I dok se knjievnost Bosanskih Muslimana do 1878.
jasno odvajala od knjievnosti drugih junoslavenskih naroda, ona sada
prolazi razvojnim etapama i stilskim formacijama svojstvenim evropskim
knjievnostima, koje su od njih preuzele i nae jugoslavenske, poevi od
prosvjetiteljstva i romantizma Kapetanovia-Ljubuaka i Safvet-bega
Baagia, realizma Mulabdieva i naturalizma Osmana-Aziza, uz njihove
metafore opstanka, tragike, pesimizma u naslovima djela Zeleno busenje,
Bez nade, Bez svrhe, pa do impresionizma i simbolizma atieva i drugih
pjesnika, i do Bjeleveva psiholokog proziranja otuenikih stanja "pod
drugim suncem". Taj proces pribliavanja duhu i estetici evropskih i
junoslavenskih knjievnosti nije, meutim, do kraja potiskivao tematskoidejnu i emocionalno-estetsku liniju razvojnih tokova dotadanje bosansko-muslimanske tradicije. ak su inicijatori preporoda vidjeli svoju
knjievnu i kulturnu ulogu u spajanju Istoka sa Zapadom. I upravo u tome
duhovno-civilizacijskom integralu zainje se i onaj "sudbonosni diferencijal estetike svijesti koji dijeli Zapad od Istoka", a ini, zapravo, od tada kritinu liniju poetike bosansko-muslimanske knjievnosti sve do danas,
njeno poetiko teite.
Bosansko-muslimanski knjievno-kulturni, i nacionalni, preporod,
koji se moe ograniiti u razdoblju od 1887. i Narodnog blaga Mehmedbega Kapetanovia, preko epohe Behara, do 1918. posljednjeg godita
Bisera, kada je djelovalo i drutvo Gajret, zasnovan na podlozi materinskog jezika i narodnih vrijednosti, teio je istovremeno, i prirodno, za
etnikom osobenou i nezavisnou Bosanskih Muslimana kao
junoslavenskog naroda izmeu Srba i Hrvata, iskazujui politiki i izvijestan antiturski (neantiorijentalni) a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreenje. Gledano kroz drutvenu optiku, ovaj pokret se
razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih odnosa kapitalistikim oblicima privreivanja, te zainjanja, razvijanja i narastanja muslimanskog
12

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 13

graanstva, koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka,

trgovakih i zanatlijskih udruenja, politikih stranaka, uz tamparije, edicije i periodiku, kulturno-prosvjetna drutva, sve pod muslimanskim
imenom. On ima slinosti i kulturne analogije sa hrvatskim knjievnim
preporodom, odnosno ilirskim pokretom, i sa djelatnou Vuka Karadia
i njegovih pristalica u srpskom narodu, mada kasni za njima itavih etrdeset do pedeset godina. Ali je bosansko-muslimanski preporod u odnosu
prema njima sadravao i specifine idejne znaajke: evropeizaciju uz antiturstvo, te novu ulogu i poloaj ovog slavenskog elementa izmeu Istoka i
Zapada.
Pored narodnosnog i narodnjakog zasnova vidljiva su u njemu i
druga bitna obiljeja. Nasuprot uglavnom nabonoj prirodi dotadanjeg
pisanog knjievnog stvaranja, karakteristian je sekularni identitet novih
stvaralaca, izrazita svjetovnost sadraja, tematike, motiva, razmatranja,
idejnih opredjeljenja i emocionalnih doivljaja, ak izvjestan antiklerikalizam, osobito u prozi i drami, novim knjievnim oblicima ovog preobraajnog razdoblja, samo sa onom mjerom religioznog koja je obiljeje
stvarnosti ivota i mentaliteta ovog naroda.
Postoji nekoliko bitnih svojstava i strukturnih znaajki koje treba
istaknuti u uvodu ili rezimirati u zakljuku svakog izlaganja o bosanskomuslimanskoj knjievnosti na prijelazu u eru ovog preporoda, upravo radi
izrazitosti stilsko-estetskih, duhovno-etikih i tematsko-idejnih promjena
koje su se tada dogodile. Veliku i znaajnu stilsku, idejnu i poetiku te
osobito jezino-grafijsku raznovrsnot ove knjievnosti iz doba osmanlijske
vladavine zamjenjuje narodna izrazitost ove knjievnosti u vremenu preporoda, njena potpuna i iskljuiva usmjerenost narodu, svim njegovim slojevima, angairanost osobito u prozi, te, uz to, stilsko-idejni preplet Istoka
s Evropom u izvornoj poeziji. Dok su, naprimjer, izmeu krajinikih
pisama i alhamijado-literature postojale jae, ili pak slabije dodirne take
ili poveznice samo je jeziku novotokavskog narjeja, ali sa razlikama u
refleksima jata od autora do autora, a kad se uzme u obzir i orijentalska
knjievnost, onda u spomenima jezika, zatim u refleksima narodnih pjesama i njihova izraza - u svojevrsnom reciprocitetu, od vremena preporoda i jedinstvene knjievnosti, jedinstvenog izraza, jezika na osnovi
ijekavskog izgovora, moe se uoiti zbliavanje tradicijskih stvaralakih
pojava i skupno uzimanje prethodnih knjievnih epoha kao bosansko-muslimanske estetsko-duhovne inspiracije i knjievne batine, dok usmeno
stvarlatvo ne samo da ulazi u osnovu poetike nove knjievnosti nego
postaje sama podloga narodnosti.
13

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 14

Drugo to treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu knjievnih stvaralaca: dok su knjievnici do preporoda, pored paa i upravnih velikodostojnika, ponajvie iz redova vjerske
inteligencije, uleme, pa bili sveenikog zanimanja ili pripadnici dervikih redova - od vremena knjievno-kulturnog preporoda pisci potjeu, bez
izuzetka, iz krugova svjetovne, laike, graanske inteligencije. Zatim,
knjievnost do preporoda sva je u rukopisima, dok se ova nova sastoji iz
tiskanih djela. Najzad, dok je italaka publika, osobito orijentalske
knjievnosti, bila svedena na uzak krug inteligencije, sad italac postaje
svaki onaj ko naui latinicu i irilicu, a knjienost ulazi u porodice, duboko
u narod. I sama knjievnost se i po karakteru mijenja: to se vidi i po italakoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje, dok je prema starijem vie ravnoduna, i gleda na njega kao na predmet knjievne arheologije. Ono to je u ovom diferenciranju najvanije istaknuti jeste da se u
naponu preporoda postie narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom,
mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakanjava za slinim preobraajima kod Srba i Hrvata. Tome je bitno doprinijela, najprije, narodna
svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju, koja je kod starijih
izraavana vie u refleksijama, dok novija pisce ispunjava u potpunosti. Tu
je, zatim, iv utjecaj narodne poezije u pisanoj knjievnosti, ije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjea samo u nesvjesnim stilskim
prodorima deseterakog stiha, u dalekim refleksima njena duha i poetike,
ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i pria. Jer novu
epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim tampanim
tekstovima, pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantiarske, ali i realistike poetike njena stvaranja.
U ta bitna obiljeja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom
preporodu javljaju u poveanoj koliini i pojaanom intenzitetu u odnosu
na knjievnost osmanlijskog razdoblja, bitno odreujui nacionalnu
knjievno-kulturnu svijest, ulazi i sama misao o narodnom bosanskom
jeziku. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadino jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog ivota, izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjenika - dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik
jedini knjievni izraz, i injenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja
samu osnovu bia i bitka preporoda. Orijentalni jezici se knjievno gase
tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam, iako istonjaki duh,
slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantiarske poetike, a arebiku pismenost zamjenjuje
latinica i neto manje irilica. Baagi pie stihove "u slatkom majinskom
14

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 15

zboru" i, sljedstveno kulturnoj simpatiji, smatra da njegova "jezika um/

moe da goji, /moe da spoji/ Istok i Zapad/, pjesmu i um". A ati se
raduje svome zaviaju, ponovnom vraanju svome biu i svome jeziku
nakon izbivanja u Turskoj, "gdjeno tuim jezikom se zbori". italaka
publika, intelektualno i staleki raslojena u osmanlijskom dobu, u vremenu
preporoda je izjednaena i sjedinjena upravo jezikom, pismom, knjievnim i drutvenim interesom, nacionalno dozrela za djela koja za nju njeni
pisci stvaraju. Istovremeno se ta italaka publika, pod utjecajem preporodnih pisaca, i kulturnih tekovina preporoda, otvara i prema drugim
knjievnostima pisanim na jeziku kojim i ona govori, ali i prema evropskoj
knjievnosti, ispunjavajui se svijeu o historijskom poloaju i
knjievno-kulturnoj ulozi Bosanskih Muslimana izmeu Istoka i Zapada,
kako u horizontu Slavenskog juga, tako u sferi odnosa izmeu Evrope i
islamskog svijeta. "Matica muslimanska", ijem se osnivanju pristupilo u
martu 1918. na samom kraju preporodnog razdoblja u formiranju bosansko-muslimanske narodne svijesti, trebalo je da koncentrira, svede, same
i organizaciono artikulira sva knjievna, kulturna, znanstvena i izdavaka
dostignua, saznanja i ostvarenja u jedinstvenu nacionalnu instituciju, kao
to su to ranije na junoslavenskim prostorima uinile "Matica srpska"
1826, "Matica ilirska" 1839., preimenovana 1874. u "Maticu hrvatsku", te
"Matica slovenska" 1864. godine, ali je prvi svjetski rat, i nepovoljne politike prilike poslije njega, omeo ostvarenje te koncepcije.
Ovo historijsko zaostajanje za tokovima jugoslavenskih knjievnosti, i ubrzo pristizanje pojedinih knjievnih etapa u kratkom vremenskom
roku, odaje jo jednu osobenost bosansko-muslimanske knjievnosti i kulture austrougarskog razdoblja. Dok je u hrvatskoj i srpskoj kulturi prve
polovine XIX stoljea nacionalno-knjievni preporod, kao obnova i procvat slobodnog i stvaralakog narodnog duha, predstavljao naputanje
stranih i nenarodnih knjievnih izraza, te odvajanje od prosvjetiteljstva kao
stilske formacije racionalne idejnosti i sentimentalistikih moraliteta, a
isticanje i potvrivanje materinskog jezika i usmene knjievnosti, narodnih obiaja i tradicionalne historije u ukljuivanje u stilsku formaciju
romantizma kao oblasti neobuzdane mate i egzaltiranih emocija - preporod u knjievnosti Bosanskih Muslimana, uza sve te razvojne znaajke
koje je sa zakanjenjem proivio, saeo je u tridesetak godina trajnja,
pored refleksa prosvjetiteljstva kao "nauke o lijepom i mudrom ponaanju" i manifestacija folklornog i umjetnikog romantizma, i estetske karakteristike realizma, naturalizma i simbolizma, proirujui tako do kraja
teorijske granice ovog pojma i termina u historiji knjievnosti i kulture.
15

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 16

The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature

and Culture
Towards the end of Sixties and in the early Seventies in 19th Century, the emergence of the newspapers Sarajevski cvjetnik /The Flower
Garden from Sarajevo/ announced the movement of people's awakening of
Bosnian Moslem national/ethnic spirit that would last in the course of the
next three decades. Mehmed air Kurtehaji in a series of editorials in
this newspapers, which had been printed simultaneously and concurrently
in two versions, in the local language in Cyrillic alphabet and in Turkish
in a special type of Bosnian script arebica, having written on a literary
work in the newspapers, on the halt of domestic cultural affairs and life,
and on patriotism, wrote a salute to "the new age" and "the new constitutions" that this age was going to bring forward with it. In the course of
Eighties and Nineties in the last century, the Bosnian Moslem literary and
cultural revival movement gradually matured having been founded on the
people's creative accomplishments. Simultaneously with the literary and
cultural transformation, the transformation of the national name was also
taking place. The name Bosniak gradually faded away in the period, and
the religious name "Moslem" became much stronger. Besides, an opposition movement for religious and educational autonomy emerged as an
expression of resistance and political struggle against the Austro-Hungarian occupation. This movement would later become the first national and
political party of the Moslem people under the name Muslimanska narodna organizacija (The Moslem National Organization). This fact speaks
enough about the Bosnian Moslems as a political nation in the modern
sense of the word. A number of educational, social and civic institutions,
societies, organizations and magazines, such as Behar, Biser, and others
have been established.
The Bosnian Moslem literary and cultural revival can be limited to
the period starting in 1887 and the emergence of Narodno blago /People's
Treasury/ by Mehmed beg Kapetanovi. It continued during the era of
Behar, and it ended in 1918, when the last issue of Biser was published,
and when the Gajret Society was also active. This movement was based on
the backdrop of mother tongue and national values with the aspiration to
express the ethnic specificity and independence of Bosnian Moslems as
the Southern Slavic nation between the Serbs and the Croats.
16

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 17

The second characteristic worth mentioning is that the writers of

revival period, without exception, had come from the circles of secular,
laic and civic intelligentsia. This literature consisted of printed works, as
opposed to the previous ones, which had been kept in manuscripts. The
new literature was available to anyone ready to learn both Latin and Cyrillic Alphabets. This was the reason for this literature to find its ways into
families and people in general.
The strong presence and influence of national oral poetry in the
written forms of literature was quite evident. Bosnian language as the
means of literary expression was also pronounced. All these elements
brought the reading public together, particularly through language, literary
and social interest, and the mature literary works in the sense of national
awareness that the authors from the period wrote for it.

17

anali 12.qxd

24.1.2008

18

12:10

Page 18

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 19

Beir Daka:
KNJIEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA
U BEHARU, GAJRETU I BISERU
Tradicija prevoenja i tumaenja knjievnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika - arapskog, turskog i perzijskog - u naim krajevima poinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu. Prevodilaka
aktivnost i prevodna knjievnost znaile su prenoenje i nastavljanje orijentalne tradicije meu pripadnicima islamske vjere u naim krajevima.
Uobiajeno je da se kae kako su prave umjetnosti univerzalnog
karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. Da
li je ba uvijek tako? "...Knjievnost koja se slui jezikom kao izraajnim
sredstvom, ostala bi najveim dijelom u uskim nacionalnim granicama da
nije onih koji je prenose na druge jezike. Dakle, prevodilac, onaj skromni
i gotovo anonimni kulturni radnik, ije ime je ispisano ne uvijek mnogo
vidljivim slovima i ne ba na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u
najboljem sluaju na unutranjoj naslovnoj strani, a nerijetko i na jo
manje vidnom mjestu knjige/, prevodilac je dakle, taj koji slui kao
posrednik izmeu dviju knjievnosti i kultura, kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane knjievnosti u neku zemlju; svojim prevodima on
omoguava mnogobrojnim itaocima koji ne poznaju jezik na kome je
dotina knjievnost pisana da itaju proizvode strane knjievnosti na
svome roenom jeziku. Prema tome - znaajni su instrumenti saradnje
meu narodima." 1
U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoenju i interpretiranju
orijentalno-islamske knjievne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici knjievne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se kolovali po
turskim metropolama ili u domaim tradicionalnim vjerskim kolama medresama. Posebno se tu istiu i zaljubljenici u sufijsku knjievnost koji
su i sami djelovali kroz razne sufijske redove. Tim putem i na taj nain je
uspostavljena tradicija itanja, prevoenja i tumaenja poezije perzijskih
klasika, posebno sufijske orijentacije, na posebnim skupovima koji su
nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Delaludina
Rumija, a u novije vrijeme i veerima zvanim eb-i Arus. Ta tradicija trajala je i uvana kroz vijekove da bi se odrala sve do danas, a vezana je
uglavnom za entuzijazam i djelatnost dervikih i sufijskih redova kod nas.
1. Dr Midhat ami, Strana knjievnost u bosanskohercegovakim asopisima krajem XIX
i poetkom XX stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 1965., str. 261.

19

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 20

Druga jedna tradicija prevodilake djelatnosti kod nas poinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i knjievnog preporoda u tada
pokrenutim asopisima, tj. krajem 19. i poetkom 20. vijeka. Izmeu ostalih, to su Behar, Gajret i Biser, koje su pokretali muslimanski knjievnici i
drugi intelektualci. Muslimanski knjievnici su za vrijeme austrougarske
okupacije nastojali da meu muslimanskim masama probude zanimanje za
knjige, za kolovanje i da na taj nain doprinesu drutvenom napretku
Muslimana. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka, sa jedinom
eljom za afirmacijom muslimanskim slojevima, za koje je i jedno i drugo
ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tue i nepoznato, pokrenut je sa
tim ciljem list Behar i osnovano drutvo Gajret."2
U vezi sa znaajem pokretanja ovih asopisa za okupljanje muslimanskih knjievnih snaga i za buenje sopstvenog nacionalnog bia i
etniko-vjerskog identiteta, citiraemo pisanje dr Muhsina Rizvia:
"Nakon razdoblja sporadinih pokuaja u podliscima zvaninih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih knjievnika srednje generacije u domaim srpskim i hrvatskim asopisima i publikacijama na
strani, pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera, koji nakon njega slijede,
muslimanske knjievne snage koncentriu se u okvirima vlastitog
knjievnog ivota unutar Bosne i Hercegovine, u svojim sopstvenim publikacijama, koje im omoguavaju knjievno izraavanje bez kompromisa i
nacionalno-politikog etiketiranja izvan vlastitog etnosa."3
Pored izvorne knjievnosti u ovim asopisima, uglavnom Beharu i
Gajretu, javlja se i prevodna knjievnost. Za muslimanske itaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane knjievnosti: arapska, turska i
perzijska. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su
tadanji poznavaoci turskog, arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini. To su dr Safvet-beg Baagi, Musa azim ati, turkolog Fehim
Spaho, zatim Muhamed emsudin Sarajli, Osman Asaf Sokolovi i drugi
sa manjim prilozima. Poznajui sva tri ova jezika, Baagi je imao najiri
dijapazon prevodilake djelatnosti.
U Beharu Baagi se ne javlja sa veim brojem prevoda sa perzijskog jezika. Ali ponimo redom. U Beharu iz 1900/901., u br. 7, na str.
110, tampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poinje, a tako je i
naslovljena, rijeima Nije vrijedna. Na istoj strani je i prevod dvije strofe
Hajjamove poezije. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije, jer su sadrajno
2. Dr Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u
doba austrougarske vladavine, dio I, Sarajevo 1972., str. 221.
3. Citirano djelo M. Rizvia, str., 221.

20

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 21

meusobno povezane, to kod rubaija nije sluaj. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od etiri stiha koju je napisao Sultan Togrul
Seldukovi, a naslovljena je Pri sastanku jue toliko veselja. O izboru
prevoda u sva tri sluaja nema nikakvih referenci, niti kakvih podataka o
Togrulu Seldukoviu kao pjesniku, kao ni o Hafizu i Hajjamu, koji su
dodue poznata imena i tadanjim itaocima. Baagi, potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet, i u svim sljedeim sluajevima nigdje ne navodi
nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi.
U Beharu iz 1905/906., u br.1, str. 5, nalazi se prevod pjesme sa
perzijskog jezika od 12 stihova. Autor je Sultan M.Seldukovi to je u
perzijskoj knjievnosti nepoznato ime. Prevodilac je Mirza Safvet. Pjesma
u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodrca. Oito je da se radi o
nekom seldukom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih
podataka uz prevod.
Na 113. strani Behara iz 1903/4. godine, u br. 8, poinje Baagiev
komentar 101 hadisa. Komentariui jedan hadis koji govori o domovini,
str. 114. Baagi citira stihove velikih imena svjetske poezije, izmeu ostalog i sljedea dva stiha od pjesnika Hafiza:
U tugjini svakome tugjincu
Tuno srce s domom je skopano.
U nastavku komentara na str. 116. istog godita Baagi govori o
prijateljstvu i uz hadise citira sljedei stih kao uputu za ivot:
Da ti reem ukratko nauku:
Koja vr'jedi na obadva svjeta.
S prijateljem vladaj se iskreno
A dumanu prui slanu ruku.
Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz vie drugih stihova, a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filoloki prevedeno znai:
Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke:
S prijateljima se humano, a s neprijateljima ljubazno ophodi.
Baagiev prevod "A dumanu prui slanu ruku" je vrlo vjeto izveden i, dakako, asocira na injenicu da je u predanjima Grka, Arapa i idova so simbol prijateljstva, gostoprimstva, simbol zadane rijei, vrste
rijei, upravo zbog toga to je ukus soli stalan i neunitiv. I kod Slovena
mineral so, uz hljeb, simbol je prijateljstva, gostoprimstva i prijateljskog
doeka.
Pomalo je neoekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro
nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 22

vima lista Perjumedija, a prevodi ih Safvet-beg Baagi. Tako u broju 24

iz 1900/901. godine, na str.380, nalazi se pjesma od sedam strofa od po 4
stiha, pod naslovom Alkemija, perzijski spjevao Ibni Jemin, prevod sa
perzijskog: Mirza Safvet. U Beharu br. 9 iz 1903/904. godine, na str. 147,
u komentaru 101 hadisa, govorei o prijateljstvu, Baagi upuuje na stihove Ibni Jemina: "A sada ujte ta pjeva glasoviti perzijski knez pjesnik
Ibni Jemin Ferjumedi." Zatim sljedee etiri strofe od po etiri stiha u
kojima se govori o osobinama pravog prijatelja. U broju 11 istog godita,
na str. 162, u nastavku rasprave o prijateljstvu, donosi prevod jedne strofe
uz obraanje itaocu: "Evo kako pjeva Ibni Jemin." U estom goditu
Behara iz 1905/906 g., u br. 1, na str. 4-5, uz prevode sa arapskog i
turskog, stoji i prevod sa perzijskog jezika, i to stihova Ibni Jemina, tri
strofe sa po 6 stihova. Prevodilac je Baagi, a pjesma nosi naslov Svijet.
Ko je bio Ibni Jemin?
Iz iranskih izvora vidi se da je to pjesnik iz 14. vijeka ije puno ime
glasi Emir Fahr al-haqq ve al-din Mahmud Ibni Jemin al-Mustoufi al-Ferjumedi, da je porijeklom iz Horosana, iz grada Ferjumeda na istoku Irana.
Slubovao je na dvorovima dinastije Serbedaran. Imao zbirku-divan poezije koja je u jednom ratnom sukobu izgubljena. Kasnije sakupljen jedan
broj pjesama koje su se nalazile kod prijatelja i nastala je nova, manja zbirka. Umro 1368. u rodnom mjestu Ferjumedu. Za Irance Ferjumedi je
osrednji pjesnik. Ono to je interesantno ovdje spomenuti i to je moda
bilo odluujue kod Baagia za ovoliki izbor i prevod stihova osrednjeg
perzijskog pjesnika u listu Behar jeste podatak da je u Beu 1852. godine
austrijski orijentalista Veshard lehta /Wesshard Schlechta/ napravio i
objavio izbor sa prevodom 164 epigrama /kit'a/ iz poezije Ibni Jemina,
ime se mogao koristiti i Baagi pri prevoenju. Naalost u Sarajevu do
sada nisam uspio doi do ovog izdanja, a kada to bude mogue, lako bi se
moglo, uporedbom originala i prevoda, utvrditi da li je to vie "prevod prevoda" ili prevod sa originala.
Mada su pokretai Behara u svom proglasu, najvie iz razloga izbijanja argumenata iz ruku konzervativnih protivnika Behara, isticali da e
knjievnost Turaka, Arapa i Perzijanaca biti jedan od izvora budue grae
Behara, prevodna knjievnost sa ova tri jezika je relativno dosta zastupljena, svakako vie nego to su pokretai Behara oekivali, i to najvie sa
turskog, zatim arapskog i ponajmanje sa perzijskog jezika, upravo zbog
nepostojanja poznavalaca perzijskog jezika. Baagi se u Beharu javlja
kao jedini prevodilac sa perzijskog jezika, i to poezije Ibni Jemina, Hafiza,
Hajama i dvojice Seldukovia, Sultana M. i Sultana Togrula.
22

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 23

I Gajret je nastavio prevodilaku tradiciju Behara. Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima vie nego u Beharu. Pored Baagia, u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju jo i Muhamed emsudin
Sarajli, Musa azim ati i Fehim Nedati /po svoj prilici Fehim Bajraktarevi/.
Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz - njegov ivot i
djelo u IX goditu Gajreta iz 1925.g. u etiri broja, Baagi objavljuje i
prevode vie Hafizovih gazela sa 190 distihona, bez navoenja izvora
odakle su gazeli uzeti, zatim 41 distihon iz Hafizove ode krmarici, Sakiname. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Baagi napominje: "To i jo
mnogo isputenih distihona sainjava uvod u kasidu, koju je pjesnik
posvetio ahu Mansuru." 4
emsudin Muhamed Sarajli u II goditu Gajreta iz 1911. godine u
pet brojeva objavljuje prevode vie pjesama, kako veli, ejhi Sa'dija, ne
navodei izbor niti vrstu pjesama koje prevodi. Prevode je naslovio, u
broju 13-14, str. 201, sa Ljubljenom biu, u broju 15-16, str. 233, sa Pred
olujom, u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje est
prevedenih cjelina sa 51 to duim to kraim pasusom pod zajednikim
naslovom S mojom ljubavi. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oprotaja. Iako nijedna pjesma nema
nikakvih referenci, kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronaao original
prevedene pjesme. To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednikim
imenom Tajjibat. U originalu gazel ima 11 distihona, od kojih je prevedeno samo devet. O prevodu i originalu bie kasnije vie reeno.
U V goditu Gajreta iz 1912.g. u broju 9/10 na str. 140 Musa azim
ati objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao
turski sultan Selim Prvi. Prva pjesma u prevodu poinje stihom "Kad od
Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha. U napomeni ati pie: "Sultan Selim I, zvani Javuz, bijae u svoje vrijeme najvei osmanlijski pjesnik. Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana.
Ja u u jednom od iduih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz knjievnog
rada ovog velikog cara-pjesnika, kojeg zbog njegovih velikih dravnikih
sposobnosti i vojnikih vrlina smatraju najveim vladarem to ga je dala
Osmanova dinastija."
Prevodna knjievnost u asopisu Biser, koji je izlazio 1912/13.,
1913/14. i 1918. godine, ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. U
prikazu Pregleda perzijske knjievnosti, kojeg je napisao Husejin ogo,
uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I goditu Bisera iz 1912.
4. Gajret, br. 7, godina 1925., str.102.

23

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 24

godine, i to na str. 208, 246 i 272. U istom broju, na str. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse azima atia pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesnitvo, koji je kasnije pretampan u Sabranim djelima II, str. 87-95, u Tenju 1968.g. U radu ima diskutabilnih stavova to bi
zahtijevalo poseban osvrt. Na str. 247/8 u br.11, I godita iz 1912. godine
dat je Baagiev prevod Firdusijeve poruke ahu Mahmudu od Gazne, a na
249. str. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po
etiri retka. Prva poinje sa "Nek se klone sve mantije", a druga sa "Dajder
au to se smije".
Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova
tri asopisa, smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i nain
prevoenja, odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridravanje
originala. Posebno na neke prevode Muhameda emsudina Sarajlia i dr
Safvet-bega Baagia, koji imaju najvie prevedenih priloga u ovim
asopisima.
Naprijed je ve iznesen podatak da je u II goditu Gajreta iz 1911.
godine emsudin Muhamed Sarajli objavio u pet brojeva vie prevoda
pjesama od Sa'dija irazija. Razmotriemo prevod jedne pjesme Sa'dija
objavljen u br. 13-14 iz 1911. godine na 201. str., koja je naslovljena sa
Ljubljenom biu, a iji sam original pronaao u Sabranim djelima Sa'dija
/Kullijjat-i Sa'di/, Teheran 1337/1958., str. 551. To je, ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova, koji u originalu ima 11 distihona /bejt/, od kojih je
Sarajli preveo devet, dok 9. i 10. distih nisu prevedeni. Ni poredak distihona nije kao u originalu, a mi emo ih navoditi prema prevodu, dodajui
u originalu i u sopstvenom filolokom prevodu i dva neprevedena distiha.
Prevodilac istie da je prevod sa perzijskog jezika. Odmah treba rei da ovi
prevodi u knjievnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega
Baagia. Distihoni u prevodu vie lie na opirne prozne pasuse od kojih
neki sa mnogo vie teksta nego to ga ima u originalu. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeivati prevod sa tekstom originala,
daemo izvorni tekst na perzijskom, sopstveni filoloki prevod i prevod
emsudina Sarajlia. Poredak distihona daemo prema Sarajlievom prevodu.
Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli,
Moda onaj koji Te vidjeti ne moe ili onaj koji svoga vida nema.
Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi,
A haram je onom koji poten pogled nema.
Niko moda, kao to ja, takvog zadovoljstva nema,
Jer, ono to ja vidim to drugome vidljivo nije.
24

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 25

Svaka no danom prestaje, a svaki dan kraj svoj ima,

No moga sastanka sa Voljenim Biem, kraja svoga nema.
Na kom god se estoki pogled ljepotica zaustavi,
Propao je, ako ig pogleda izdrati ne moe.
U kosu mi ti pogledaj, ja na cijelom tijelu svome,
Ni dlaicu jednu ne znam koja tebe ne spominje.
Svako znade, zaljubljenom lijek jedini strpljenje je,
ta da radi, kada jadnik ni strpljenja vie nema?!
Ko god tvoju oknivenu aku vidi, vikne tada:
Nije udno kada neko u toj aci smrtno strada.
/Bijah reko neto tuge iz svog srca kazau ti,
ta da kaem tebi sada, kada srca vie nemam!
Nije teko, ako me sav svijet nekad zaboravi,
Ti me pazi, jer od tebe odbaenom, niko pomoi ne moe./
Sa'di na te vie misli nego na sav svijet ostali,
Panja tebi posveena od svih mana slobodna je.
Stihovi u zagradama ne nalaze se u Sarajlievom prevodu, koji
glasi:
ejhi Sa'di:
Ljubljenom biu
Preveo s perzijskog: Muhamed . Sarajli
1. Ljubljena, ima li na svijetu ovjeka kojemu uzvieni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima, onda ili si Ti
umakla njegovu pogledu, ili mu se na oi navukao zastor zaslijepljenosti.
2. Svako, a naroito neisti ne usuuju se i haram im je pogledati
Tvoje svijetlo lice.
3. I kad se preda mnom ukazuje velinstvena ljubav, u taj asak mi
se porodi elja, da joj ja jedini budem motriocem.
4. Dan ukida no sa zemlje i svega nestaje, ali naa ljubav ne poznaje zadnjeg asa.
5. Koga god resi proziran pogled, pa makar dotini bio i pod teretom, opijen je ljubavlju.
6. Proei mi tijelo pogledom, nek mi svi atomi njegovi odiu sjeanjem na Tvoju veliinu.
7. Sav svijet zna, da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek,
ali ta e biti, ako taj nesretnik ne mogne vie trpjeti ljubavnih muka?
8. Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku, rekao bi: za ovom rukom
umrtvljeni, ne treba da je pohlepan.
9. Sa'dija, okrenuvi glavu od svega svijeta, samo Tebi svoj pogled
25

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 26

obraa. Svu panju Tebi posveuje i nema nita to bi Ti uskratio. A ne

moe ni uskratiti, kad rob nita i nema.
Uporeujui original i ovako opiran prevod-komentar, kao i udaljivanje od smisla originala, vie bi se reklo da je ovo prevod prevoda sa
nekog drugog jezika, a ne sa perzijskog. Jer, original je jednostavan i moe
se jednostavnije prevesti bez ovako dugih i pogrenih deskripcija. Po
nepotrebno dugom deskriptivnom prevodu, gdje ima i odstupanja od originala, karakteristini su 1. i 11. a kod Sarajlia 1. i 9. distihon. Od jedinstvenog znaenja 1. distiha:
Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli,
Moda onaj koji Te vidjeti ne moe, ili onaj koji svoga vida nema.
Sarajli pravi nepotrebno dug prozni pasus. Pri tome pravi odreene
greke. Tako zamjenicu iz originala "Sa Tobom" prevodi sa "Ljubljena"
ime predmet ljubavi iskazan zamjenicom Ti stavlja u enski rod i na taj
nain ograniava i reducira viestojnost znaenja originala koji daje
mogunost konkretnog i sufijskog znaenja distiha. Naime, stih se moe
uzeti kao konkretna slika u smislu da bi svak za tobom, tj. dragim ili
dragom, elio sastanak, izuzev onih koji te ne mogu vidjeti jer nemaju priliku da te vide, nemaju tu ansu, ili pak oni koji su slijepi, koji nemaju
takav organ vienja kojim bi te mogli vidjeti. Time se moe prijei i na
sufijski plan interpretacije. Znai, pod uslovom da u prevodu, kao i u originalu, stoji zamjenica ti sa prijedlogom sa, postoji mogunost da se ti
odnosi i na predmet sufijske ljubavi, tj. na Boga i svaki pravi vjernik i
zaljubljenik u Njega elio bi susret sa Njim, izuzev, dakle, onih koji nemaju priliku za to ili nemaju tako ulo vida kojim bi mogli vidjeti Voljeno
Bie iskazano zamjenicom ti; takvi nisu duhovno usavreni i uzdignuti da
bi Ga mogli vidjeti.
I sintagma ljubavni sastanak odbacuje sufijsku interpretaciju stiha,
jer ima znaenje konkretnog, tjelesnog voenja ljubavi, to se ovim stihom
ne eli rei. I u originalu ne stoji ljubavni sastanak, nego susret, veza sa
tobom /pejvend-i tu/.
I 11. distihon je dugo i nairoko prokomentarisan, uz dodavanje
znaenja kojih u originalu nema. Smisao originala je jasan. Pjesnik saoptava da svu svoju panju posveuje Voljenom Biu, panju koja nema
nikakvih mana i nedostataka:
Sa'di na Te vie misli nego na sav svijet ostali,
Panja Tebi posveena od svih mana slobodna je.
U prevodu Sarajlia samo prvi dio distiha ima veze sa originalom,
iako je prevod nepoetian, krut i razvuen. Drugi dio distiha nije tano ni
26

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 27

preveden, mada je opirno prokomentarisan. "Svu panju Tebi posveuje i

nema nita to bi ti uskratio. A ne moe ni uskratiti, kad rob nita i nema."
Tanost ili netanost prevoda ostalih distihona moe uoiti italac
uporeujui original ili filoloki prevod sa Sarajlievim prevodom.
to se tie dr Safvet-bega Baagia, on je kao veliki pjesnik bio
mnogo uspjeniji od ostalih, i kao prevodilac, koji je svojim poetskim talentom pravio izuzetno dobre prevode i prepjeve. ak i tamo gdje se udaljavao od originala, nastupao je njegov pjesniki genije i dopunjavao ono
to je iz originala izostavljeno. O prevodu rubaija Omera Hajama ovom
prilikom neemo govoriti, jer bi se o tome mogao organizovati poseban
nauni skup. Ovom prilikom osvrnuemo se na Baagieve interpretacije
Hafiza i na prevode Hafizovih stihova. O nainu kako je poimao i interpretirao Hafiza, moe se dosta razabrati iz naina pisanja o njemu. Baagi je o Hafizu prvi put pisao u zagrebakoj Prosvjeti iz 1894. godine. U
tom goditu na str. 343-344 Baagi je objavio ivotopis Hafizov pod
naslovom Hafiz-ivotopis, gdje u legende iz ivota Hafizova, izlae i neke
svoje stavove o njemu. Kasnije, u Gajretu iz 1925. godine objavio je drugu
studiju o Hafizu pod naslovom Hafiz - njegov ivotopis i djelo.
Odmah se mora rei da Baagi stoji pod neposrednim uticajem
zapadnoevropskih poimanja i ocjena o Hafizu i kojih se stie utisak da je
Hafiz vinski pjesnik, vjeiti oponent islamskim propisima i islamskom
svetenstvu i slino. Sudbina je mnogih velikih pjesnika da ne budu
shvaeni u svoje vrijeme, a esto ni kasnije sa vee vremenske distance.
Svoju studiju o Hafizu Baagi zavrava erovom ocjenom o Hafizu, to
bi trebalo shvatiti da je ta ocjena za njega meritorna i prihvatljiva. A ta
ocjena glasi:"Hafizov Divan pripada, bez sumnje meu najsjajnija lirska
djela cijele svjetske knjievnosti... Cijeli Divan je preliven vinom, svud po
njemu se uju poljupci. Stihovi se kreu udnovatom umiljatou, okieni
velianstvenim slikama, zadojeni radostima ovjeijega ivota, ditirambskim usklicima slave - pripovijedaju prirodu, ljepotu i ljubavne draesti, a
prosipaju ognjene strijele na drveno i pokvareno svetenstvo."5
Ovakva ocjena o Hafizu ne moe se prihvatiti kao konana. Istina i
u svoje vrijeme Hafiz je od jednog dijela svetenstva proglaavan nevjernikom i kao takav anatemisan. Ali Hafizova poezija uinila je svoje. Prihvaena je od strane svih italaca. Zato je i ortodoksno svetenstvo, uvijek
podozrivo, prihvatilo Hafiza i poelo ga predstavljati kao tumaa ortodoksnog islama kroz poeziju. Hafizov simboliki i alegorijski jezik svetenstvo proglaava jezikom bogobojaznog sufije i nazivaju ga doslovno
5. Prosvjeta, Zagreb, 2/1894., str.380.

27

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 28

"jezikom tajni" /lisan al-gajb/. Nekada tako nazivaju i samog pjesnika, a

nekada njegovu zbirku - dvn poezije. Hafiza su proglasili bogobojaznim
i svetim ovjekom u punom znaenju te rijei. Jer, dvosmislenost i
nedoreenost misli izraenih uvijenim aluzijama, a ponekad i igrom rijei,
davali su mogunost razliitog shvaanja i tumaenja a time i vieslojnosti znaenja jednih te istih gazela. Hafiz nije bio neko koga se moglo tek
tako proglasiti nevjernikom i anatemisati. On je znao Kur'an napamet, poznavao je filozofiju, vjersku dogmatiku, arapsku knjievnost, kao i neke
druge nauke svoga vremena. Posebno treba istai da je dobro poznavao
tesavvuf i bio dosljedni sljedbenik uenja i filozofije svog velikog
prethodnika i uzora, sufijskog velikana Delaludina Rumija. U svjetlu ovih
napomena, ne moe se bez rezerve prihvatiti ni sljedei stav o Hafizu koji
iznosi Baagi: "Hafiz uiva u etiri stvari, naime: u prirodi, ljubavi, pjesmi i vinu. On nije pjevao da neto spjeva, pa da ga zovu pjesnikom, nego
da utjei sebe i drugoga; on nije ljubio da ima dragu, nego da i ljubljen
bude i u ljubavi uiva; on nije pio da se opije, nego da kroz au rumenike
boje posmatra svijet."6
Ovakav Baagiev sud o Hafizu, pjesniki razigran, uopten je
poetian, ali nedovoljno argumentovan.
Meu gazelima pjesnika Hafiza koje je preveo Baagi nalazi se
prvi gazel iz Divana. Gazel ima 7 distihona i Baagi je preveo svih sedam,
to inae nije sluaj kod drugih gazela koje je prevodio. Prevod ovog
gazela Baagi je objavio u Gajretu iz 1925. u broju 7, na str. 100. Prvi dio
prvog distiha ovog gazela je na arapskom jeziku i nije ga Hafiz spjevao,
nego ga je uzeo iz jednog epigrama /qit'a/ koji je spjevao Jezid, sin
uvenog valije Damaska i osnivaa umejadske dinastije Muavije. itav
distih u filolokom prijevodu znai:
O krmaru, daj da aa obilazi okolo i svima je daj,
Jer, ljubav se u poetku jednostavnom uini, ali nastae tekoe.
Baagi je ovaj distih prepjevao na sljedei nain:
Krmarice, natoi mi au vina rumenoga
Ljubav - negda tako mila - sad me goni do zla Boga.
To je vrlo vjeto i uspjelo prepjevano. Samo je malo odstupio od
originala kada je u pitanju Saq, koja je mukog roda i primarno oznaava
nekoga ko daje vodu i napaja edne, a u terminologiji krme oznaava
osobu koja puni ae vinom i daje ih posjetiocima krme, to je u Hafizovo doba u Iranu bio posao iskljuivo mukaraca, i to pripadnika zoroastrovske vjere. No Baagi je to posmatrao iz svog, naroito bekog, vre6. Prosvjeta, Zagreb, 2/1894., str.380.

28

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 29

mena i tako prevodio.

Drugi polustih svjedoi o Hafizovom suoenju sa problemom i tajnama ljubavi, koje su njemu ostale nerjeive. Hafiz priznaje, ve u I
gazelu, da prava ljubav nije tako jednostavna stvar kako mu je izgledala na
poetku, tj. na poetku svoga javljanja i nastanka. O tekoama poimanja
ljubavi Hafiz se osvre jo u mnogim gazelima, kao, npr., u sljedeem:
Tekoa ljubavi je izvan dometa naeg znanja,
Tu delikatnost ne rjeava naa nesavrena misao.7
Smatrajui tajne ljubavi nerjeivim, Hafiz i ne pokuava da ih razrijei i odgonetne, posebno ne pomou razuma i nae nesavrene misli.
Zaljubljeni sufija bi rekao da je lake pomou srca i ovom stihu on bi pronaao sufijsku tematiku. Baagi je, meutim, svojim prepjevom sveo
znaenje distiha na konkretnu dimenziju.
Drugi distih u filolokom prevodu znai:
Zbog mirisa koji jutarnji povjetarac donosi iz onog uvojka,
I zbog lokni njenih crnih, koliko srca prokrvari!
I ovdje je u Baagievom prepjevu znaenje distiha svedeno na realnu sliku:
Taj mousov mio miris ona kosa jutrom dava
Koje saluf skovrani moje srce obasjava.
Sufija bi u traganju za svojom tematikom i porukama rije bu sa primarnim znaenjem miris, uzeo da ovdje znai nada, to mu je kao drugo
znaenje, a posebno u poeziji; onda bi stih znaio, u nadi da jutarnji vjetar
donese neki glas od Voljenog, jer saba u jeziku pjesnika znai povjetarac
koji dolazi iz ulice Voljenog Bia ili jednostavno iz ulice voljenih osoba.
Znai u oekivanju toga povjetarca, zaljubljeni su nestrpljivi i srca im od
nestrpljenja i drugog iekivanja krvare.
Trei distih ovog gazela glasi:
Proli vino po serdadi, ako ti tako prvak magova kae,
Jer putnik na Putu poznaje Put i obiaje na konaitima.
Baagiev prevod-prepjev glasi:
Proli vino po serdadi iako ti magi zbore,
Da ne moe bez njih niko u nebeske doi dvore.
Prepjev izuzetno poetian, lagan, razigran i jednostavan; to je prepjev vrhunske umjetnike vrijednosti. Ali, ta iz njega razumijemo? Kao da
se savjetuje itaocu da prolije vino po serdadi, mada magi govore da se
samo sa njima moe vinuti u nebeske dvore, a ne prolijevanjem vina po
serdadi, to dalje znai da su magi, odnosno prvak magova, protiv proli7. Hafiz, Divan, gazel br.136., izdanje Kazvinija Teheran, s.a.

29

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 30

jevanja vina po serdadi. Meutim, u originalu, uz koji je dat i doslovni

prevod, Hafiz upravo govori obrnuto: treba posluati rijei starine prvaka
magova, tj. vrhovnog maga i prosuti vino po serdadi na kojoj se obavlja
namaz, jer, vrhovni mag u krmi, koja je simbol sufijskog hrama, a koji se
u drugom polustihu naziva salik tj. putnik na Putu sufijskog usavravanja
i stizanja do Uzvienog Bia, dobro zna kako se treba na tom Putu ponaati
i kako se tamo stie.
Sufijska tematika se nastavlja i u sljedeem distihonu Hafizovog
gazela gdje se kae:
U konaitima do Voljenog Bia za mene odmora nema,
Zvona stalno upozoravaju, za put stvari pripremite.
To znai da sufija koji se usmjerio i uputio prema Voljenom Biu
nema vremena za duge stanke i odmore, za besposlice, jer ove stanke na
ovom svijetu vrlo brzo prolaze, a na to nas mnogo tota na ovom svijetu
opominje i upozorava, to je simbolizovano zvukom zvona. Inae zvona
uvijek nekom ili za nekim zvone. U Baagievom prepjevu ovo se ne moe
shvatiti:
Zadovoljstva i veselja kod dragane svoje nemam,
Eno sluaj zvono zvoni, da se odmah na put sprema/m/.
Ovo znai da se putnik ve nalazi kod drage i da je nezadovoljan i
neveseo, jer mu zvono odmah zvoni da je brzo mora napustiti, to je samo
realna slika i opis konkretne ljubavi i odnosa zaljubljenih. A iz doslovnog
prevoda vidjeli smo da Hafizov distih nije ogranien samo na realnu sliku
i opis.
Sljedei, peti distih, kod Hafiza glasi:
No je mrana, a strah od valova i vrtloga tako velik,
Gdje da znaju nae stanje oni bezbrini na obalama?!
U ovom distihu sufijska tematika izbija u prvi plan, mada ima
mogunosti i za realnu sliku. Sufija bi objanjavajui ovaj stih, rekao da
smo mi na ovom svijetu kao u vrtlogu nemirnih valova koji nas u mrkloj
noi ovog ivota bacaju tamo-amo, to stvara opasnost i smetnje da moda
ne stignemo do eljenog cilja - do Voljenog Bia. Toga pak nisu svjesni
mnogi koji ni o emu mnogo ne razmiljaju, nego, lieni svih briga i
razmiljanja, sjede bezbrino na obalama, po strani izvan svega, zato i ne
shvataju nae stanje, ne razumiju nas.
U izvrsnom prepjevu Baagia sugerie se drugi smisao ili u najmanju ruku suava se i ograniava vieslojnost znaenja Hafizova stiha,
jer stihu daje socijalni karakter. I ne samo da tako prevodi, nego na jednom mjestu, govorei o Hafizu, to potvruje svojim komentarom: "Hafiz
30

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 31

se javio u ono burno doba, kad je izbilo na povrinu raskolnitvo islama,

tj. kad je perzijski duh tonuo u moru krvi prolivene od vlastitih sinova. U
tome komeanju odjeknule su mnoge pjesme koje karakteriu ondanje
stanje u Perziji."8 Kao potvrdu za takvo svoje miljenje navodi prepjev
upravo ovog distiha:
No je mrana, more strano, bijesni se vali nose,
Gdje da znaju nae jade, koji breme alom nose.
"Ti stihovi najbolje nam kau kako je bilo stanje u Perziji u to
doba."9
U traenju vieslojnosti znaenja, mogla bi se u ovom distihu Hafizovom nai i neka uvijena aluzija i na stanje u Perziji, ali ne samo, i ne
prvenstveno, to.
esti distih ovog gazela u filolokom prevodu znai:
Svi moji postupci, zbog sebinosti, najzad zavrie blamaom,
Gdje da ostane skrivena tajna o kojoj se dre sijela.
Baagi je i ovo virtuozno preveo i prepjevao:
U javnost e najposlije izai i moja djela,
Kako e se sakrit tajna o kojoj se dre sijela.
U prvom dijelu distiha Baagi je u svom prepjevu izostavio o
kakvim se to djelima radi koja se ne mogu sakriti to je vrlo vano za tano
razumijevanje stiha. Zato i ovaj itav prepjev prestaje biti Hafizov i postaje razigrani Baagiev stih sa jednostavnim i logikim porukama i
zakljucima iz realnog ivota. Ali, sufijska interpretacija, koja ovdje izbija u prvi plan, aludira na to da sufija nikada ne smije da misli samo na sebe,
ne smije da bude sebian, sebe i svoj ego treba da zaboravi i da misli na
predmet svoje sufijske ljubavi, jer to mu daje priliku da se priblii svome
Cilju, a Hafiz je to u jednom trenutku bio zaboravio, bio je sebian, mislio
je samo na sebe i tako postupajui osramoen je, doivio je blamau, o
emu se ve pria po skupovima, i to se vie ne moe sakriti. Iz prepjeva
Baagia ovo se ne vidi, jer su neki dijelovi Hafizova stiha zanemareni i
smisao je usmjeren u drugom pravcu.
I najzad, zavrni distih u kome je i pjesniki nadimak, takoer je
dosta slobodno prepjevan, pri emu je dosta izgubljeno od Hafizovih misli
i poruka. Hafiz, naime, kae:
"O hafize, ako eli svoj mir, ne zaboravi sljedee:
eli li postii ono to voli, pozdravi se s ovim svijetom i zaboravi
ga."
8. Prosvjeta, Zagreb, 2/1894., str.380.
9. Ibidem.

31

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 32

I ovdje je tematika sufijskog karaktera, u smislu da svako ko eli

svoj unutarnji mir i spokojstvo, ne treba da zaboravi sljedeu poruku koja
je izreena u drugom dijelu distihona reenicom na arapskom jeziku koja
deskriptivno saoptena znai: ako eli da dospije do onoga koga voli,
treba da zaboravi ovaj svijet i uivanje na njemu, jer sufijama je za stizanje pred Voljeno Bie, uslov da zaborave uivanja ovog svijeta, pa i sebe
samog, da nikada i nikako ne misle o dobrima i uivanjima na ovom svijetu, nego da se pozdrave sa svim tim i usmjere se prema uzvienoj
Ljubavi, to im osigurava spokojstvo i unutarnji mir dok su na ovom svijetu. Baagiev prevod, koji glasi:
Ako eli mir, Hafize, sa mejdana ne uteci
Kad ti ljudi ljubav shvate - ti svijetu zbogom reci,
jeste poetian, ali ne nudi sve one poruke koje nudi original. Prepjev je otiao u nekom drugom pravcu i sa originalom se dodiruje samo na
poetku distiha gdje se pjesnik obraa sam sebi: "Ako eli mir, Hafize...",
a dalje skoro da nema nikakve sadrajne veze sa originalom, kao da
znaenje originala nije shvaeno.
Baagiev prevod jedne Hafizove rubaije koji je objavljen u Beharu
iz 1900/901. u br.7, str. 110 i u Gajretu iz 1925. u br.5, str. 66, sa malim
razlikama u prevodu, uinio mi se nejasan. Prevod u Gajretu je noviji i jeziki dotjeraniji. Ali prije nego citiramo prevod i original, smatramo za
potrebno da istaknemo Baagievo miljenje o povodu nastanka stihova
ove rubaije. Iz pisanja o Hafizu moe se uoiti da je Baagi tokom vremena razliito pisao o nekim Hafizovim problemima. U ve citiranom
radu o Hafizu u zagrebakoj Prosvjeti iz 1894. godine, str. 343-344, na jednom mjestu Baagi pie: "Neki tvrde da je Hafiz u siromatvu ivotario,
navodei neka mjesta iz Divana, gdje se pjesnik tui na siromatvo, ali ta
vijest nije vjerovatna, niti se moe dokazati. "Meutim, u Gajretu, dosta
kasnije, 1925. u br. 5., str. 66, o istoj temi Baagi pie sljedee: "Iz njegovih pjesama znamo da nije znao uvati bijele pare za crne dane. Odgovor Timur-Lenku jasno nam kae da je ve tada loe materijalno stajao. U
tim danima mogli su nastati sljedei stihovi:
Ne vrijedi jada ovog svijeta srea
Ne vrijedi muke ovog svijeta hrana.
Uitak od sedam hiljada godina
Ne vrijedi patnje sedam dana.
U starijoj verziji prevoda ove rubaije u Beharu iz 1900/901. jezik je
stariji i danjanjim itaocima arhaian:
Nije vr'jedna kobi ovog sv'jeta srea,
32

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 33

Nije vr'jedna muke sva slast uivana.

Uitak od sedam hiljada godina
Nije vr'jedan patnje: samo sedam dana.
Svojim pisanjem i stavom o Hafizu i o povodu nastanka ovog katrena namee se pomisao kao da je Baagi kroz projekciju svog ivota i svojih ivotnih prilika i neprilika posmatrao i ocjenjivao i Hafiza. A kada je u
pitanju prevod, u zamrenim konkretnim i simbolikim slikama, sadraj i
smisao rubaije ostaju dosta nejasni, a posebno je teko prihvatljiva Baagieva premisa da je to ilustracija i aluzija na slabo materijalno stanje Hafizovo. Zato sam potraio original rubaije i u mnotvu Hafizovih stihova,
pronaao sam ovu rubaiju koja glasi:
Filoloki prevedena rubaija znai:
Srea ovog svijeta ne vrijedi nasilja na ovom svijetu.
Slast njegovog postojanja ne vrijedi njegovog bola.
Sedam hiljada godina radosti na ovom svijetu,
Ne zavreuje patnju tugovanja od ovo sedam dana.
Kako god da se prevede ova rubaija, pa i najtanije, za itaoce prevoda, pa i za one koji poznaju perzijski jezik, pravi smisao i poruka sadraja ostaju nejasni i teko shvatljivi. To pokazuje koliko je teko i riskantno
prevoditi dijelove poezije izdvojene iz ireg konteksta i izvan odreenog
civilizacijskog miljea. Naime, da bi se shvatio pravi smisao ovog katrena,
treba se podsjetiti da su stari narodi, stare nauke i stare knjige tvrdili da
ovaj svijet traje sedam hiljada godina. S druge strane, na ivot na ovom
svijetu se uporeuje sa vrlo kratkim vremenom: od poreenja sa vremenom od jednog treptaja onih kapaka, zatim sa vremenom od pet, est,
a najee sedam dana, uzimajui taj broj kao sveti, stajai broj. Imajui to
u vidu druga dva stiha znae da ni sedam hiljada godina, pa makar one bile
i radosne, koliko traje ovaj svijet, ne zavreuju podnoenje patnje i tuge u
ovom kratkom ivotu od sedam dana. Ako bi preli na plan sufijske interpretacije, onda bi se moglo rei da patnje i tuga u vremenu od sedam dana
boravka i ivota na ovom svijetu dolaze zbog naeg odvajanja, zbog udaljavanja nae prave egzistencije od svog Praizvora, od Boga i zbog zatvaranja nae boanske iskre u mrane okove tjelesnosti na ovom svijetu, a
to zatvaranje, simboliki iskazano, ivot je od sedam dana.
Interesantan je nain kako je Baagi odabrao i preveo samo tri distiha iz 11. gazela Hafizovog Divana. Prevod je objavljen u Gajretu 1925.
godine u br.7, na str. 100. Od tri Hafizova distiha Baagi je napravio etiri
distiha svoga prepjeva. U originalu prvi distih glasi:
O krmaru, sjajem vina osvijetli au moju,
33

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 34

A ti svire, zapjevaj, svijet se krenu po mojoj elji.

Baagiev prepjev glasi:
O krmare, rujnim vinom daj posveti au moju,
A ti svire, zapjevaj mi! Ja postigoh elju svoju.
Bez imalo dvojbe, Baagi je izvrsno prepjevao ovaj prvi stih. No
sljedeeg njegovog distiha u originalu nema, a on je "dopjevao" svoj distih, koji po sadraju ima veze sa prvim distihom pa kao Baagiev distih
glasi:
Ta danas se cio svijet po eifu mome kree
to je bilo sve e proi, samo ovaj spomen nee.
Kako vidimo, prvi dio ovog novog, Baagievog distiha, izgleda
kao na drugi nain prepjevan i ponovljen jedan dio prvog distiha, naime da
se sve kree po elji, eifu pjesnika, a osnove za drugi dio distiha u originalu uopte nema. U originalu je prvi distihon sadrajem i smislom
povezan sa drugim distihom koji glasi:
U ai ja lice vidim Voljenoga Bia svoga,
O ti koji ne poznaje slast pijanstva vjeitoga.
I ovaj distih Baagi je na svoj nain divno prepjevao, pri emu
vjeito pijanstvo, opojnost naziva nebeskim nadahnuem:
ujte, koji ne poznate nadahnua nebeskoga
Ja sam danas u peharu vio lice zlata svoga.
etvrti i posljednji distih u Baagievom prevodu glasi:
Ko ne umre onog asa, kad oivi u ljubavi
Taj Hafizu nek se hvali, da je i on junak pravi.
Tematikom o vinu i ljubavi, naravno u prenesenom sufijskom
tumaenju tih pojmova, nastavlja se i u ovom distihu, koji u filolokom
prevodu glasi:
Ne umire nikad onaj ko oivje u ljubavi,
U knjizi o ovom svijetu nae trajanje je zapisano.
Original ova tri distriha, pored povrne, lirske, nudi i drugu, dublju,
sufijsku interpretaciju: Pojmovi: vino, aa, opijenost, mogu biti interpretirani i u drugom, dakle, alegorijskom znaenju. Zanesenost i opijenost
ljubavlju prema Boijem Biu za iskrenog sufiju znai vrhunac uivanja i
slasti i ko ne moe da doivi takvu ljubav ne zna ni za slast opijenosti
takvom ljubavlju. U treem distihu Hafiz poruuje da nikad ne umire, tj.
da je vjean onaj koji stekne ivot u takvoj ljubavi, drugim rijeima: ko
stigne do Voljenog i utopi se u Njemu, postaje vjean kao to je vjean i
Voljeni do koga je stigao i u Njemu kao jedinka nestao, tj. vratio se svome
Praizvoru, iz koga je i potekao, a sve to je zapisano, veli pjesnik, u knjizi
34

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 35

o ivotu na ovom svijetu. Baagiev prepjev na neki nain prati znaenje

originala, ali bez prethodnog poznavanja sufijskog uenja o oivljavanju
posredstvom ljubavi u trenutku zavretka ovosvjetskog ivota, za itaoca
je teko razumljiv, i original i prepjev.
Na kraju da zakljuimo. Baagiev pjesniki genije, toliko razigran
i matovit, esto u svojim virtuoznim prevodima i prepjevima kao da nije
imao mira i strpljenja da prati i traga za svim moguim sadrajima i
porukama originala, njegov eruptivni poetizam nije mu dozvoljavao da se
smiri i razmilja ta je sadrano u Hafizovim stihovima, nego je, uoivi
prvu ideju ili poruku, iz njega progovorio njegov sopstveni poetski talenat
i iz njega provrele njegove sopstvene misli i poruke, ime je, bez ikakve
sumnje, esto nadmaivao prevoene pjesnike, ne samo one slabije nego i
one najvee. U takvim sluajevima, nemajui pred sobom original koji se
prevodi ili pak ne poznajui jezik originala, itaocu je vrlo teko znati i
odrediti granicu gdje prestaje, u ovom sluaju Hafiz, a gdje poinje Baagi, ta je Hafizovo, a ta Baagievo. Dakako, sigurno je i to da su ova dva
velikana umjetnosti rijei ponekada i u poneemu vrlo srodni i da se nimalo ne razlikuju.
Sarajevo, 20.12.1990.
Literary translations from Persian in Behar, Gajret and Biser
A tradition of translating and interpreting of literary and other works
from Islamic and oriental languages-Arabic, Turkish and Persian-began in
our parts mostly with the establishment of the Ottoman rule in the Balkans. The translating activities and translation as such meant a transfer and a
continuation of oriental tradition among the members of Islam in our parts.
The major role in translating and interpreting of the oriental and Islamic
traditions among our people was played by a number of true lovers of literary traditions in three oriental languages who had gone to schools in
larger Ottoman cities, or who pursued their education in the traditional
religious schools at home-madrasahs. One should mention in particular
those who fell in love with the Sufi thought, and who were also the members of various Sufi orders.
The other line of translating tradition activities in our parts began at
the time of Bosnian Moslem cultural and literary revival in the newly
founded periodicals towards the end of 19th and in early decades of 20th
35

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 36

century. The Bosnian Moslem writers and other intellectuals founded,

among others, the journals such as Behar, Gajret and Biser, respectively.
During the Austro-Hungarian occupation, the Moslem writers endeavored
to incite the interest among the Moslem masses for books, education and,
in this way, to give their own contribution towards the social progress of
the Moslem people. Next to the original works from literature, notably in
Behar and Gajret, there were a number of works published as translated
literature. The Moslem readership and translators were very fond of three
foreign literatures: the Arabic, Turkish and Persian ones. The main contribution to the translated literature from these three languages came from the
people who knew Turkish, Arabic and Persian well in the contemporary
Bosnia and Herzegovina. They were Dr. Safvet beg Baagi, Musa azim
ati, a specialist in Turkish studies Fehim Spaho, Mehmed emsudin
Sarajli, Osman Asaf Sokolovi, and the others whose contribution was
lesser from those aforementioned. Having known all three languages,
Baagi had the largest scope of his translation activities.
The poetical genius of Baagi was quite playful and imaginative.
Very often he had no patience and ease to follow and search all kinds of
subject matters and poetic messages in the original, but, in his masterly
translations and poetical translations, having spotted the first idea or the
message, his original poetical talent would burst out. His own thoughts and
messages would then freely flow. In this way, he would, no doubt, surpass
the poets translated, and not only the minor ones, but also the greatest ones
among them.

36

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 37

Munib Maglajli
LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU
Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, biljeio je
itav niz sakupljaa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadia - na
stranicama asopisa i listova kao to su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaa kao to
su iz srpske sredine: Bogoljub Petranovi, Kosta H. Risti, Marko S.,
Popovi Rodoljub, Stevan N., Davidovi i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagaji, Dragutin Hofbauer i drugi. to se tie sakupljaa
iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uobliili
zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana i-kia i
Safvet-bega Baagia, a u prvim godinama izlaenja ovog asopisa (1902.)
mostarski sakuplja Mehmed Delaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih
pjesama i balada iz mostarske sredine. Konano, itav niz sakupljaa u
ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe
rukopisne zbirke u kojima su zabiljeene brojne lirske pjesme i balade. Tu
su imena Jovana P. Mutia, Save Miladinovia, Ivana Zovke, Mihovila
Pavlinovia, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinovia i
drugih. 1
Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najvei
je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlai takoer panju i nekoliko aljivih
pjesama. Kada je rije o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sree, o smru rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim suprunicima,
o ojaenim roditeljima, te o sukobima u porodici.
U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara,
dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednika tema smru rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smru rastavljenih zaljubljenika jedna je od
najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnou zabiljeenih pjesnikih uoblienja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju
pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao
posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu biljeenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u
tekstovima: Historijat biljeenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o
usmenom pjesnitvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat biljeenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).

37

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 38

Zabiljeen je velik broj pjesnikih uoblienja ove teme, poevi od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladieve majke sinovljevu izboru dovodi do
traginog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i duinu, ali
im je zajedniko da imaju dosta vrst baladni model, sa vie motiva koji
predstavljaju njegova jaka mjesta. Razliito rjeavanje ovih postojanih
segmenata baladnog modela, uz mogunost unoenja novih pojedinosti
izmeu njih, jeste prostor u kojem su se okuavali bezbrojni pjesnici, koji
su iz narataja u narataj, sa razliitim darom i umijeem, batinei pjesniku grau, pristupali oblikovanju ove privlane teme. Brojnost zabiljeenih inaica, u vrlo irokom vremenskom rasponu, svjedoi da su
usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeenu grau koja im je davala
mogunost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim
zaljubljenicima. Po svemu sudei, i motivski niz koji ini okosnicu ove
balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenoenje:
mladiu koji ve ima dragu majka namee drugu djevojku za nevjestu; sin
se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da ue u lonicu
dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog
mladoenju da ode skinuti mladu s konja ili da ue u lonicu dovedenoj;
nevoljni mladoenja u lonici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz
pratnju tambure oprata s dragom, zaklinjui joj se na vjernost; traei od
dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju
vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruuje majci kako da ga opremi,
kuda da se kree posmrtna povorka i slino; ubija se ili umire, nalaui
prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru to
dulje veselile, posebno njegovi najblii; ujutro majka dolazi buditi
mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoenju opremaju i
ispraaju prema njegovoj elji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuenika, na razliite naine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili
umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i eka dok
opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraaju i sahranjuju; iz groba nie
raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih.
Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smru rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadri sve relevantne motive
baladnog modela skupine o kojoj je rije. U odnosu na zabiljeene varijante ove balade, inaica objavljena u Beharu istie se razvijenom slikom
obraanja nevoljnog mladoenje majci, kojoj upuuje pismo iz lonice, te
njegovih priprema za in samoubojstva:

38

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 39

Podie se Omerica mali,

podie se na noge lagahne,
pa se fati divit i kalema,
i hartije, knjige bez jazije,
pa on pie pismo alovito,
ba u ruke ostarjeloj majki:
"uje li me, moja mila majko,
potrai mi dva majstora nova,
nek posijeku orah u livadi,
od oraha da teneir prave.
Ti otidi u Novu ariju,
pa sazivaj hode i hadije,
kupajte me studenom vodicom,
i utrite rumenom ruicom,
niz teneir pustite mi perin,
to mi ga je Hasna odgojila,
na prozoru, pri na mjeseini.
Poneste me poljem zelenijem,
a kraj dvora Hasnije djevojke,
ne bi l' joj se mladoj saalilo,
ne bi l' mene mlada oplakala.
Halali mi, moja mila majko!" 2
Druga antologijska balada iz Behara o nesretnim dragim pripada
skupini pjesama u kojima tragian zaplet izaziva bolest i smrt jednog od
voljenih, koja u nekim pjesnikim uoblienjima dovodi do smrti drugog
zaljubljenika. I u ovom sluaju, dakle, smrt konano razdvaja
zaljubljenike, ali joj ne prethodi naglo razdvajanje jo za ivota, nevoljenom i nasilnom enidbom dragoga, kao u prvoj skupini pjesama sa
ovom temom. Poto u svim zabiljeenim pjesnikim uoblienjima ove
teme jedan ili oba zaljubljenika umiru od kuge, moe se zakljuiti da su
pjesme iz ove skupine odjek zbivanja prouzrokovanih pomorima kuge,
koji u prolosti Bosne nisu bili rijetki. Neke inaice sadre i lokalna obiljeja u imenima likova i mjesta za koje je baladino zbivanje vezano. U
varijanti iz Behara baladino zbivanje odvija se "na Zagorju, u engia
dvoru", a junaci su Ajka Seferova, jauklija Bahtijarevia. Pjesma iz
Behara, koju je priopio suradnik potpisan pseudonimom Osman Sabrija,
izdvaja se skladnom alopojkom zarunika nad grobom drage:
2. Behar, 9/1908-09, 18/19, 293-294.

39

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 40

"Hej, jaglue, i uza te grane!

Truhnu ruke koje su te vezale,
crne oi, koje su gledale,
medna usta, koja su brojila,
b'jeli zubi konce otkidali!" 3
Od dvije antologijske balade iz Behara o zlosretnoj nevjesti, prva koja je objavljena pod naslovom Ljepotica Fata, a priopio ju je Ibrahim
Dautovi - pripada skupini pjesama o stradanju isproene u roditeljskom
domu, koje je izazvano urocima. U ovom sluaju tragika krivnja junakinje balade sadrana je u njezinoj nesvakidanjoj ljepoti. Ljepota postaje
kobna jer je dovoljno da se nae na pogledu zlih oiju ili da se povodom
nje zane misao ili izrekne rije. Bezbroj je mogunosti da osoba ija ljepota izaziva panju okoline bude ureena, da postane rtva uroka i tako
strada. U ovoj baladi svijest o izuzetnoj ljepoti vlastite keri navodi majku
isproene da je krije od pogleda svatova koji bi ju mogli urei. Ali to je ve
zakanjela predostronost: zlosretna nevjesta bila je predodreena za
stradanje onoga asa kada se u glavi njezine nesuene jetrve zaela misao
da ju isprosi za svoga djevera. Tiho izreeni usklik ljepoti djevojke koja je
zainila kolo bio je dovoljan da je uini rtvom zle kobi. U trenutku kada
svatovi dolaze po zlosretnu nevjestu ona vie ne pripada ovome svijetu i
odlazi, odazivajui se zovu rajskih hurija:
Kolo igra na sred Sarajeva,
u tom kolu Fata ljepotica,
sve je kolo glavom nadvisila,
a ljepotom kolo zainila.
Gledala je Hasanaginica,
gledajui tiho govorila:
"Mili Boe, uda velikoga!
Ja kakva je ljepotica Fata,
za moga bi Muhameda bila,
Muhameda, mojega djevera!"
Ona ide ljepotici Fati,
pa od majke isprosi djevojku.
Pokupila kitu i svatove,
pa odoe po lijepu Fatu.
Tu ih oni lijepo doekali:
sve svatove u nove konake,
a atove u nove ahare,
3. Behar, 6/1905-06, 6, 93.

40

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 41

jenibule na gornje ardake.

Veerae i akam klanjae,
tad govori Hasanaginica:
"Prijo moja, Alibegovice,
izvedi nam Fatu ljepoticu,
da je vidim i da krnu metnem."
Progovara Alibegovica:
"Prijo moja, Hasanaginice,
ne mogu ti Fatu izvoditi,
moja Fata odvie je lijepa,
ovdje ima premnogo svijeta,
ve ti idi i krnu joj metni!
Otlen ode Hasanaginica,
ona ode u gornje ardake.
Kad je prva vrata otvorila,
obasja je sjajna mjeseina;
kad je druga vrata otvorila,
nju obasja jarko sunace;
kad je trea vrata otvorila,
ali Fata na dueku spava,
dva joj nura na obrazu gore.
Skoi Fata na noge lagahne,
pa govori Hasanaginici:
"Hodi, hodi, moja jetrvice,
uje sada ta hurije zbore:
Sad e nama naa Fata doi!"
To izusti, pa duicu pusti,
i umrije, alosna joj majka! 4
Temu zlosretne nevjeste uobliava jo jedna pjesma koju je za
Behar zabiljeio Ibrahim Dautovi iz Bijeljine. Pjesma zapravo predstavlja razvijenu metaforu o hladnoi novoga doma i okrutnosti novih ukuana
prema dovedenoj. Hasanaginici, koja tri dana u mukama raa, nee prinijeti vode ni svekar, ni svekrva, ni zaova, a kad najzad Hasanaga prispije i
ode po vodu, bude to prekasno da se ugasi e i spasi ivot.5
Prva od dvije pjesme sa temom nesretnih suprunika kazuje o
pogubnom pohodu materi. Balada o pogubnom pohodu materi ljube koju
na putu za roditeljski dom sustiu crne vijesti o smrti djece i vojna na
4. Behar, 4/1903-04, 14, 220
5 Behar, 1/1900-01, 9, 142.

41

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 42

uvjerljiv nain kazuje o stalno prisutnoj enji dovedene za majkom i

roditeljskim domom, ali je snagom ovoga zova mjerena zapravo ljubav
prema vojnu, ija se snaga - u doivljaju ivota pjesnika koji su uobliavali
ovu temu - stavlja ispred ljubavi prema djeci. Jer, sa dugo prieljkivanog
pohoda majci, zlosretnu ljubu e vratiti tek vijest o smrti voljenog vojna.
Najvee mogunosti za pokazivanje pjesnike inventivnosti pri oblikovanju ove teme pruao je motiv povratka u dvore zlosretne ljube i majke, koja
od varijante do varijante zatie svaki put drugaiji, ali uvijek jeziv i
poguban prizor u dvorima koje je u oajanju i neoprezno proklela. Ukupno stradanje u baladi ostvaruje se kao ispunjenje kletve koju ljuba izvija u
enji za majkom i roditeljskim domom, to je u varijanti koju je Beharu
priopio gimnazijalac Mustafa Kurtagi uobliena na pjesniki upeatljiv
nain:
Dvore mela Alibegovica,
dvore mela, svoje dvore klela:
"Dvori moji, ostali mi pusti,
otkad sam ja mlada dovedena,
ja nijesam svoje majke vid'la!"
To mumljae, da niko ne uje,
al' to slua bee Ali-bee,
pa govori svojoj vjernoj ljubi:
"Ti pokuhaj medene kolae,
pa ti hajde majci u pohode."
To je ona jedva doekala,
pa pokuha medene kolae,
ona ode majci u pohode.
Kad je bila na prvom konaku,
haber stie i siahna knjiga:
"Vrat se natrag, Alibegovice,
kuga ti se u dvor uselila,
obje ti se keri razboljele."
"Ne vratih se dok ne vidim majke,
da su vala i obadva sina."
Kad je bila na drugom konaku,
haber stie i siahna knjiga:
"Vrat' se natrag, Alibegovice,
kuga ti se u dvor uselila,
oba ti se sina razbolila!"
"Ne vratih se dok ne vidim majke,
42

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 43

da s' Alibeg glavom razbolio!"

Kad je bila na treem konaku,
haber stie i siahna knjiga:
"Vrat' se natrag, Alibegovice,
kuga ti se u dvor uselila,
Alibeg se glavom razbolio!"
Kad to ula Alibegovica,
to je polje od dvanaest sahata,
ona ga je za est preletila.
Kad je bila blizu b'jela dvora,
dvije keri u raku spustie,
a dva sina raci donesoe,
Alibegu vodu nastavie.
Ona sjela jade jadovati:
"Dvije keri, dvije koutice,
a dva sina, dva siva sokola!
Alibee, sunce iza gore,
ali ti me bjee obasjalo,
al' mi odmah za goricu zae,
za goricu, pod crnu zemljicu!"
U njojzi je ivoj srce puklo,
i umrije, alosna joj majka. 6
Druga antologijska balada o nesretnim suprunicima, objavljena na
stranicama Behara, kazuje o umiruem vojnu koji se sa ivotom dijeli
zazivajui ljubu i aljui joj predsmrtnu poruku. Dok se druge balade iz
ove skupine, s obzirom na irinu zahvatanja u sferi opeljudskog, mogu
odnositi na bezbrojne situacije, pjesma o na smrt bolesnom Havaliu Begi
odnosi se na posve odreenu situaciju u kojoj se jedna porodica nala, to
naravno ne umanjuje univerzalno znaenje ove pjesme. Pjesnik ove balade
ostvario je jasno modeliran lik umirueg junaka, uobliivi predstavu o
njegovoj ukupnoj linosti, gledajui je kroz odnose prema majci, sestrama
te, konano, prema ljubi, o kojoj umirui vojno govori sa puno obzira.
Nepoznati pjesnik uspio je, meutim, u ovoj kratkoj baladi ostvariti, u
svega etiri stiha, i lik ljube, ije spominjanje vojna uvjerljivo posvjedouje da se tu radilo o jednom vrlo skladnom odnosu meu suprunicima, i u iroj porodici openito. Poetna situacija u baladi o na smrt
bolesnom Havaliu Begi slina je poetnoj situaciji u Fortisovoj alosnoj
pjesanci: ranjenog ratnika obilaze mati i sestrica, a ljubovca od stida ne
6. Behar, 5/1904-05, 1, 12.

43

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 44

mogne i samo mu alje pozdrav. Meutim, odnos naravi izmeu Havalia

Bege i njegove ljube bitno je drugaiji nego li izmeu Hasan-age i njegove
ljube te ovaj nedolazak ne izaziva tragini nesporazum meu suprunicima, kao u Hasanaginici. Havali Bego, najprije u razgovoru s majkom i
sestrom, a zatim i u svojoj predsmrtnoj poruci, koja je ujedno i njegov
usmeni testament, pokazuje puno njenosti i brige za ljubu koju ostavlja.
Balada je u cijelosti skladna tvorevina nepoznatog pjesnika:
Razbolje se Havaliu Bego,
ni u putu, ni u Carigradu,
ve u Niu strae uvajui.
Oblazi ga majka i sestrica,
vjerna ljuba od stida ne moe.
Selam alje Havaliu Begi,
selam alje, za vrata se krije:
"Mila majko, selam e mi Begi!"
Otle ode majka i sestrica.
Kad su dole Havalia Begi,
za sve pita Havaliu Bego,
a najprije za vjernu ljubu:
"Mila majko, kako mi je ljuba?"
Havaliu majka govorila:
"Drago d'jete, zdravo ti je ljuba,
selam ti je ljuba uinila."
Onda veli Havaliu Bego:
"A Boga ti, moja mila majko,
ako meni suen danak doe,
suen danak i umrli sahat,
a ja imam do dv'je seke svoje:
star'joj seki timar Tihorica,
mlaoj seki ojluk selo ravno.
Tebi, majko, kula na Zagorju,
oko kule hiljadu dimova,
to e tebe, mila majko moja,
to e tebe do smrti hraniti.
Mojoj ljubi ogo od niaha,
zeir prsten sa desnice ruke,
i bijela kula, u kojoj je,
i pod kulom zelena livada,
po njoj pase hiljadu ovaca,
44

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 45

i pod njima hiljadu janjaca.

Mojoj ljubi i od Boga krivo,
ona nema od srca evlada!"
To izusti Havaliu Bego,
to izusti, svoju duu pusti.7
Konano, tematskoj skupini pjesama o sukobima u porodici pripada
samo jedna antologijska balada objavljena na stranicama Behara. Rije je
o prastaroj temi o brai u zavadi oko nasljedstva, koje miri plemenita
snaha. U pjesmi koja je pod naslovom Dva brata objavljena u Beharu, radnja je lokalizirana u Zagorje, gdje se dijeli Hasan-aga s bratom Muhamedom. Sporan dio nasljedstva oko kojeg se braa zavaaju jeste jedan itluk
i "Bijela na Zagorju kula". Hasan-aga nalae ljubi da otruje njegova brata
Muhameda, a on odlazi u lov, u planinu. Plemenita nevjesta, pritisnuta
tekim nalogom mua, nalazi izlaz iz muke u kojoj se nala tako to iz
svoga ruha uzima zlatnu matrafu i poklanja je djeveru Muhamedu, razmutivi od meda erbe u njoj. Dirnut ovim nevjestinim velikodunim
inom, djever joj kao uzdarje daje sporni itluk i kulu na Zagorju, ime
prestaje uzrok zavade meu braom. Za to vrijeme Hasan-agi, koji lovi u
planini, naglo se ukazuje sva udovinost naruenog bratoumorstva, te on
hrli dvoru u posve promijenjenom raspoloenju, u zebnji za bratom. Kada
od ljube saznaje da je brat iv i zdrav - susree se s njim i halali, ime se
skladno zaokruuje ova usmena tvorevina nepoznatog pjesnika. 8
Ovaj kratki osvrt na lirsko i baladno pjesnitvo u Beharu ukazao je
samo na vrhunske pjesnike domete, a za potpuniji uvid u motivsko-tematsku raznovrsnost te u raznolikost pjesnikih zahvata na nivou pojedinih
segmenata usmenih tvorevina, neophodan je sustavan i irok zahvat u
grau, koji nam tek predstoji.
Lyrical Song and Ballad in Behar
There have been many persons who collected the Moslem lyrical
songs and ballads before the emergence in the Behar journal. They were
published-after the collections by Vuk Karadi-in the newspapers and
journals such as Bosanski prijatelj/Bosnian Friend/, Bosanski vjesnik
/Bosnian Herald/, or Bosanska vila/Bosnian Fairy/. There were also the
separate collections published, for instance by the gatherers from the Ser7. Behar, 6/1905-06, 7, 108.
8. Behar, 1/1900-01, 20, 320.

45

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 46

bian circles such as B. Petranovi, K.H. Risti, M.S. Popovi Rodoljub,

S.N. Davidovi and others; whereas from the Croatian circles the gatherers were N. Tordinac, K. Blagaji, D. Hofbauer and others. The majority
of lyrical songs published on the Behar pages belonged to the love songs.
The ballads printed in the Behar contained examples of all thematic
groups, i.e. the songs of an unhappy girl, about the lovers parted by death,
about the unhappy bride, unhappy married couple, bereaved parents, and
the conflicts within the family. This short paper about the lyrical and ballad poetry in the Behar pointed out only to the loftiest poetical accomplishments. The more complete insight into the variety of motives and topics, as well as a divergence of poetical creations on the level of some segments in oral poetry, require the more systematic and wider insight into the
available documents. This is the task that still lies ahead of us.

46

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 47

Demaludin Lati
ARAPSKA KNJIEVNOST U PREPORODNIM ASOPISIMA
Arapska knjievnost prisutna je ve u prvom goditu Bonjaka
/1891/. Safvet Baagi u 17. broju objavljuje Nesretnu ljubav - Historiku
crticu iz arapskog ivota. U toj prii, ija je radnja situirana u vremenski
okvir kraja dahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku, susreemo dvije karakteristine romantiarske teme ne samo prevoene arapske literature u naim preporodnim asopisima ve i u Baagievoj, a
dobrim dijelom i u itavoj bosanskomuslimanskoj knjievnosti tog perioda. Ta tema je: strast i slava predaka.
U prilozima koji su slijedili u Bonjaku, ili to prijevodi iz arapske
knjievnosti ili tematiziranje Arapa, s romantiarskim stilskim crtama
mijeaju se prosvjetiteljske i racionalistike ideje o naobrazbi, udoreu i
podsjeanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prolosti kao
zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda. Tako Baagi
objavljuje duu pjesmu Memun kod Noirevanova groba /1/1891,17,4...i/,
a Ibrahim-ef. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892,1,12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu. Istaknimo, usput,
finu, arhainu, stilematsku leksiku ovog naeg prevodioca.
U godinama 1896-1897. Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak
objavljuje dijelove svoga Istonog blaga i najavljuje skoro izlaenje svoje
knjige. Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Raid i njegov veliki
vezir Dafer Bermei /6/1896,42,1; 43,1-2; 44,1-2/.
Jedan kratki prikaz iz godine 1894. u 14. broju Bonjaka zavreuje
posebnu panju. Anonimni autor kritiki se osvre na raspravu Islam
Milana Nedeljkovia u izdanju Letopisa Matice srpske. Nedeljkovi je,
naime, tvrdio da se "samo u hrianstvu moe razvijati kultura pa stoga
napada nau". Nedeljkovieva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam,
a svoj prikaz autor zavrava pitanjem: "Moe li se nazvati sijanjem kulture
u narodu navala na tue svetinje?"
Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadi je
pisao, pored ostalog, knjigu Islam i kultura.
Razumije se, Behar je, to zbog dueg izlaenja, to zbog irine preporodnog zamaha, mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. Ovaj
asopis je svoje itaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesnitvom,
ali i sa savremenom arapskom knjievnou. Osvrnimo se na one prve.
47

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 48

Baagi u prvom goditu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika anfare el-Azdija /510.g. po Isau/. Za njegovu pjesmu Baagi kae da je "ljepa od svake muallake". Odista se radi
o misaonoj pjesmi. U prosvjetiteljskom duhu Baagi dalje nalazi da je ta
pjesma "puna filozofije, ali poezije je u njojzi tako malo".
ati prevodi "jednog od najveih pjesnika prije islama" Antaru ibn
edaba el-Abzija /polovina 6.st./. Rije je o Antarovoj fahriji, vrsti lirske
pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme, velikane ili sama sebe." /Fahrija je naroito zastupljena u predislamskoj arapskoj knjievnosti./
U plamenu vjenog rata grudi su mi prekaljene,
U plamenu vrele krvi rodila je majka mene...
...Moja slava uzdie se iznad sunca i plejada,
Pred njezinom veliinom svaka slava u prah pada.
(Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u atievom prijevodu).
Arapski pjesnik kojim su se najvie oduevili nai pjesnici prevodioci Baagi i ati te islamski pisac Muhamed Seid Serdarevi bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r. 970/363. u Siriji/. El-Mearri je ovo potovanje, a mogli
bismo rei i tematsko-sadrajno usvajanje, zasluio svojom pjesnikom i
politikom slobodoumnou. On se slavi kao "najvei pjesnik filozof arapskog naroda", "uz Chajjama - najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Baagi/ te "elitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid
Serdarevi/.
Baagi je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat
/9/1908-1909,10,155/. Uz prevod nai prevodioci obino donose biljeku
o pjesniku te objanjenje o vrsti njegove pjesme. Tako Baagi objanjava
da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme, gdje se srokuju
dva sloga". Npr.
Pored djece, smrt staraca,
seoba iz doma,
I povratak ljudskog bia
u stanje atoma.
Muhamed Seid Serdarevi, koji o El-Mearriju pie jednu obimniju
biografsku biljeku, bez posebnih prevodilakih pretenzija, istie ovog
pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji. "Vlasnik ove grobnice,"
prevodi Serdarevi epitaf na El-Mearrijevom grobu,"bio je jedan pokriveni
dragulj, kog je Premilostivi od visosti stvorio. Sijao je, ali mu vrijeme nije
poznavalo vrijednosti, usljed ega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru".
Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu
48

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 49

islamskog svijeta, u to vrijeme koloniziranog i zaostalog, nai prosvjetitelji

prevode one pjesnike i reformatore koji s gorinom govore o jednom stanju i propasti islamskog Istoka i s nadom najavljuju njegovo buenje.
Meni vie dozlogrdi;
Smrtnu mi je ranu dao
Grijeh i prestup mog naroda
to je tako nisko pao to je jedna kitica iz Glasa iz smrtne postelje Ibn Ebi Hukaika /preveo Mirza Safvet, 6/1905-1906,1,4,/.
ejh Muhamed Abduhu je pjesma koju je Allame-iasr ispjevao
neposredno pred preseljenje na ahiret, a preveo ju je ati. U toj pjesmi
Abduhu ali zbog propasti muslimana, moli Allaha, delle anuhu, da
Ummetu poalje jakog rukovou i kritikuje ulemu koja tavori u taklidu
/oponaanju/. ati, koji donosi i original Abuhuove pjesme, komparira
stanje muslimana i lijenost hoda u Bosni i Misiru i uvjerava nau ulemu
da isto misle veliki reformator Abduhu i nai napadani pisci, meu kojima
je svakako bio i ati.
Mali uvid u nae preporodne asopise otkrie nam didaktiku i
moralistiku notu pjesnitva i ostale literature koju oni donose.
Odgojno-moralnim stihovima proarana je veina proznih
tvorevina. Naroito se na tom polju istie A. H. Buli, koji je s arapskog
preveo Oev savjet sinu, koji polazi na put /7/1906-1907,21,242/ i Druga
mekama: El-hulvanijjetu /7/1906-1907,23,274-275/ anonimnih autora.
Od proznih formi Behar donosi odlomak romana iz arapske povijesti Harun er-Reid /7/1906-1907, 17,197-200/ anonimnog autora,
"Govor ponosne Arapke", odlomak iz djela Meahiru-n-nisa /Glasovite
ene/ u prevodu Mirze Safveta /1/1900/1901,15,243/, arapske pripovijetke, prie i basne naglaeno savjetodavnog karaktera.
Od 13. broja 2. godita do 5. broja 9. godita Osman Nuri Hadi i
Fehim Spaho prevode Hiljadu i jednu no / od broja 13/1902-1903 Spaho
to ini sam. U jeziku ovog prevoda osjea se bogatstvo nae narodne leksike, specifini historijski kolorit, ivot pripovijedanja i arolikost
eherzadinih svjetova.
A. H. Buli donosi Prevod prve Haririjeve mekame /6/19051906,18,279-380/. Buli upoznaje itaoce Behara s ovom specifino arapskom proznom formom i s njezinim najpoznatijim piscem Muhammedom
Haririjem iz XI. st. Na prevodilac mekamu naziva "umjetnom prozom", u
kojoj do izraaja dolazi "igrarija rijei", pa "ueni svijet ne dri puno do
sadraja mekama". Naveemo jedan primjer u kome se vidi kako se Buli
49

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 50

igra rijeima prevodei Haririjevu umjetnost proze:

Potucao sam se od kamen-srca
do jo tvreg tvrdca te tune slike,
kao edna ptica obilazei oko zdenca,
trae vode studenca.
U knjievnoj kritici koja se odnosi na arapsku knjievnost Behar
pozdravlja pokretanje novih listova u islamskom svijetu, donosi preglede
arapske knjievnosti /Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed, 2/1901-1902,1,
5-7 do 10, 153-155/, a u goditu 9/1908/1909 br. 3, /47 predstavljen je
savremeni Pjesnik Nila, Hafiz-ef. Ibrahim, za koga anonimni autor tvrdi da
je "narodni misirski pjesnik" i "prvi pjesnik savremene arapske poezije".
Knjievna kritika je openito biografska.
Gajret i Biser nastavljaju Beharovo interesiranje za arapskom
knjievnou. Hod je sasvim isti. Prevode se arapske prie poune
sadrine te poezija predislamskog i islamskog perioda. Osvrnuemo se na
dva prevoda, jedan iz Gajreta, drugi iz Bisera.
U Gajretu /6/1913,8 i 9,170/ F. Nedati preveo je dijelove iz Imrul-Kajsova divana. F. Nedati je pseudonim Fehima Bajraktarevia, koji za
Imru-l-Kajsa kae da je "najvei arapski pjesnik predislamske periode".
Bajraktareviev prevod izdvaja se u itavoj arapskoj prevedenoj
poeziji po novom, originalnom ritmu bez stereotipne inercije koju susreemo ak i kod atia, a kod Baagia ona je ak napadna. Bajraktareviev ritam je bez pjevljivosti. Njegov prevod ima svjeu leksiku i novu,
spontanu rimu, ukratko: to je prevod uoljive prevodilake discipline.
Dobro jutro elim vam, vi stare ruevine!
A zar je dobro onom, ko bude i umine?!
Dobro se uti samo sretnik i vjeno mladi,
to ne spava u strahu i niim se ne brine.
A kako je onom, od ijeg zadnjeg sastanka
Prooe tol'ki mjeseci i tol'ke godine?
Nesta traga od Selmina stana u Zulhalu,
Na nj se izli svaki crni oblak iz visine.
A ti dri: Selma je ista ko za sastanaka
Na Rassuev'alu il kod Huzama-doline.
I vidi jo uv'jek u Selmi mlado gazele
I nojevo jaje nasred pjeane prine,
Ko za onih noi kad ti otkri sjajne zube,
Divni vrat s nakitom i ari antilopine.
Drugi prijevod je Saliha Bakamovia, koji je u Biseru /2/1913.50

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 51

1914., 7,110,8,125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika, meu njima i uvenog Ibn Zejduna.
Sunce, crvenije od cvijeta ohkuana, zalazae
za ladanjem. Ovo bijae ugovoreni as. Ja bijah
privezao svoga konja i sio. I ti doe, moja draga!
Mene je tada obuzela velika jeza, kao spavaa, kojeg
iznenadi zora.
U Gajretu 1911.g. M. . ati objavljuje svoje Religiozne sonete s
motivima iz arapsko-islamske povijesti, a u Biseru ciklus O eni u kojem
velia i uvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska
pjesma o Fatimi ez-Zehra, ija sjena obilazi Kerbelske sokake. Osman
iki u Gajretu /6/1913,4 i 5,104/ objavljuje Hazreti Muhammeda
/s.a.v.s./.
Zakljuimo, na kraju:
Arapska knjievnost je, u drugom zlatnom dobu nae kulturne povijesti, prevoena zato to je arapski lingua sacra nae bosanskomuslimanske kulture. Preko tog jezika, a naroito preko arapskog pisma, hurufata, mi smo uli u krug velike islamske kulture i civilizacije. Veza s tim
jezikom, i pored novonastalih i katastrofalnih prilika, ostala je neraskidiva, a bez tog jezika, i pored ukljuivanja u evropske tokove obrazovanja i
razvoja, preporod se ipak nije mogao zamisliti.
Djela koja su prevoena s arapskog jezika naglaeno su moralnoodgojna, podsticajna, uvijek s islamskom misaonom i etikom pozadinom
ili podlogom. Prevoena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva.
Nai prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju
opstati samo ako sauvaju autohtonu kulturnu sriku i nacionalnu
samosvojnost, samobitnost i posebitost, kojima odluni ton daje islam.
Na zalasku nae islamske renesanse, a na poetku novog doba, nai
pisci (i) na poetikom raskru goje poetiku istonjakih knjievnosti i
oplouju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. Zato smo ovdje
susreli fahrije i luzmijjate te hikaje, mekame, arapske basne i matovite
prie.
Te knjievne vrste, jal svojom formom, jal svojim motivima /ovo
drugo je naglaenije/, kreativno e biti usvojene u poecima nae moderne
knjievnosti.

51

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 52

BIBLIOGRAFIJA
Knjievnost s arapskog jezika
Bonjak
Poezija
- Baagi, Safvet: Nesretna ljubav. Historika crtica iz arapskog ivota. - 1/1891,17,1-2,....i.
- Baagi, Safvet: Memun kod Noirevanova groba
/1/1891,17,4,...i/
Proza
-Anonim: Nevjera. Preveo s arapskog Ibrahim-ef. Repovac /2/1892,
1,1-2/. Nar. prip.
-Anonim: Islam/4/1894,14,1-2/.
U godinama 1896.-1897. dijelovi iz knjige Mehmed-bega
Kapetanovia Ljubuaka "Istono blago".
-Anonim: Harun-el-Reid i njegov veliki vezir Dafer Bermei
/6/1896,42,1; 43,1-2/. Pripovijetka.
-....m: /Dopis povodom lanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u
naim gimnazijama" u Beharu/.-/12/1902,34,1-2; 35,1-1/
Behar
Poezija
-Anonim: Oev savjet sinu, koji polazi na put./Prijevod s arapskoga/. /Preveo/ A.H.Buli./7/1906-1907,21,242/
-Antar bin edad el-Absi: Fahrija.Arapski spjevao- Preveo
M.".ati./7/1906-1907l12l124-135/
-Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside./ Preveo:
azim M. ati /8/1908191135-136/. S arapskoga preveo Mirza Safvet
/S.Baagi/./9/1909.10.155/
-Ebu Firas: Ponosna pjesma. S arapskoga preveo Mirza
Safvet./S.Baagi/./6/1906,2,19/
-Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-. Preveo Mir.-vet/S.Baagi/.
/1/1900-1901,23,362-363; 24,381-382/
-Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje. S arapskoga preveo
Mirza Safvet/S.Baagi/ /6/1905-1906,1,4/
-ejh
Muhamed
Abduhu:
xxx.
/Preveo
M.
.
ati/./8/1907.1908,8,121/
-anfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb". S arapskog preveo
Mirza Safvet /S.Baagi.1/1900-1901,13,202-203/
Proza
-Anonim: Govor ponosne Arapke. /S arapskog preveo
52

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 53

/M.S./S.Baagi/./1/11900-1901,15,243.
- Iz djela "Meahirun-nisa"/Glasovite ene/.
- Anonim: enidba. Po arapskom emsuddin /Sarajli/./3/19021903,3,39/
-Anonim: Harun el-Reid. Roman iz arapske povijesti. /Odlomak/./7/1906-1907,17,197-200/
Arapske narodne pripovijetke
-Deronja Hasan: Vuk i lisica. Arapska basna. /4/19031904,13,205.Hade zade.
-Dukatar, hafiz M.A.:Dareljivost Daferi Bermekije. Arapska
pripovijetka. Preveo-./1/1900-1901,17,267-268/
-Hajrovi M.: Teveel. Arapska pria. /1/1900-1901,7,109//
-Hajrovi M.: Sabur.Arapska pripovijetka ./1/1900-1901.9.135-136/
-Hajrovi, Murat: Zavidnost. Arapska pripovijetka. /1/19001901,12,186-187/
-Kazazovi, Salih:Maka i mi.Arapska basna./5/19041905,23,363/
-Mahini, Ahmed:Carski saraj.Prijevod s arapskog. /5/19041905,23,363/
-Mufti,Hazim: Prije smrti pokaj se. Iz Hadisi-erbeina preveo
./6/1905-1906,10,158/
-Repovac Nasihudin: Baci niz vodu, nai e uz vodu. Arapska
pria. /6/1905/1906,9,139140/
-Anonim: Hatemi Tai. /Istona pria/./8/1907-1908,4,60,-62 do
9/1909-1909,4,61/64/
-Anonim: Hiljadu i jedna no. /Istona pripovijetka/. S originala
preveli: Osman Nuri Hadi i Fehim Spaho. /2/1901-1902,13,200-202. do
9/1908-1909,5,78-79/
Kritika o arapskoj knjievnosti
-Anonim: Ajal-ul-iber /udotvorni znaci/./1/1901-1902,5,82/
-Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat. Napisao Bursum- efBasili./1/1900-1901,5,83/
x O dva arapska romana.
-Anonim:El-Muejjed./1/1900-1901,10,162/
x Biljeka o listu.
-Anonim: Enisul-Delis /Prijatan drug/./1/1900-1901,10,162/
-Anonim: Hiljadu i jedna no. /2/1901-1902,12,190/
x Najava ovog prevoda u Beharu.
-Anonim: Novi list zabavno-pouni u Misiru. /6/1905-1906,1,15/
53

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 54

-Anonim: Hiljadu i jedna no. /7/1906-1907,1,9.

x Obavijest.
-Anonim: Pjesnik Nila. /9/1908-1909,3,47/
-Buli A.H.: Prevod prve Haririjeve mekame. /6/1905-1906,18,279380/.
-Serdarevi, Muhamed Seid: Ebul-Alai-Mearri. /5/19041905,12,179-181/
-Spaho, Fehim: Iz novije arapske knjievnosti. /2/19011902,18,287/
-Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed: Pregled arapske knjievnosti.
Napisali-./2/1901-1902,1,5-7 - do 10,153-155/
Gajret
Proza
-Faik /po arapskom/: Dvije arapske prie.../4/1911,7,105-106/
Poezija
-M..ati: Religiozni soneti: Ibrahim-pejgamber, a.s. - Musapejgamber, a.s. - Isa-pejgamber a.s.-Zemzem vrelo.-Hidret./4/1911,7,9899/
- Osman iki: Hazreti Muhamed s.a.v.s./6/1913,4 i 5, 104/
-Iz Umru-l-Kajsova divana. Preveo F.Nedati /Fehim Bajraktarevi/./6/1913,8 i 9,170/
Biser
Proza
-Sloga i nesloga. Po arapskom Hazim Mufti. /3/1918,13 i 14,215/
Poezija
-M..ati: iz ciklusa "O eni": Zulejha; Merjem; Fatima ez-Zehra;
Fitnet; /1/1912-1913,7,131/
-M.".ati: Teubei-nesuh. /2/1914,4,53/
-Salih/ Bakamovi: Iz arapske lirike. /2/1913-1914,7,110; 8,125/
-Himo: El-islamu jalu ve la jula alejhi. /3/1918,7 i 8,99-100/
Arabic Literature in our Revival Periodicals
The Arabic literature was translated in the second Golden Age of our
cultural history because Arabic was lingua sacra of our Bosnian Moslem
culture. We entered into a circle of this great Islamic culture and civilization through the medium of this language, and especially through the Arabic script, hurufat. The link with that language, even under the newly cre54

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 55

ated and catastrophic circumstances, remained unbreakable. Without Arabic, our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined.
The works that had been translated from Arabic had an underlined
moral and educational character. They were meant to incite readers'
response and they always had the Islamic thinking and ethical background
or backdrop. The translated literature was in the function of Revival goals.
Our writers tried to enlighten their readers, because they knew that they
could and had to remain in these parts only if they preserved their
autochthonous cultural essence and national self-awareness, originality
and particularity. Islam gave the most decisive mark to these qualities.
Towards the sunset of our Islamic Renaissance, and at the beginning
of a new age, our writers, on the poetical crossroad, cherish the poetics of
Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern
Slavic nations. For this reason, we saw here fahriyas (stories of praise) and
loosmiyates (didactic stories), hikayas (short stories), maqamas (stories
told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an), Arabic fairy tales and imaginative stories. These literary
types, either in their form or in their motives, (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our
Modernist literature.

55

anali 12.qxd

24.1.2008

56

12:10

Page 56

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 57

Muhamed Nezirovi
PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH
JEZIKA U MUSLIMANSKIM ASOPISIMA
U DOBA PREPORODA
I zar da se posumnja u vrijednost lista
u kome susreemo ova velika imena. Anatol
Frans, Bodler, Uitmen, openhauer, ehov, Krapotkin,
Birbaum i druga?
Sarajevski list 252, Sarajevo, 1913.,
ocjenjujui djelovanje asopisa Gajret.
Interes bosanskohercegovakih Muslimana za sve ono to se
deavalo na Zapadu pa tako i za teevine francuske kulture kao i
dostignua njene knjievnosti nije bilo neto to se naglo pojavilo tek
poslije 1878. godine, to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od
strane austrougarskih trupa.
U drugoj polovici devetnaestog stoljea u Bosni i Hercegovini e
uvijek biti ljudi koji e znati i voljeti francuski jezik. Tako e francuski
putnik, advokat u parikom sudu i ovjek koji je znao na jezik i zanimao
se za nau prolost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji - koji je predavao u nekoj sarajevskoj
koli o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore nai suvremeni istraivai a koja je prema ovom svjedoenju francuskog putnika postojala na
devet godina prije osnivanja sarajevske rudije, koju je 1864. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paa.
Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju:
"J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement; j'an assez
connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi, pour apprecier son
caractere et son instruction. II a appris le francais a Paris et il aime la
France.
Istina, vidio sam u Sarajevu jednu vladinu kolu. Dobro sam upoznao direktora te kole Mustafa-efendiju, da bih mogao initi o njegovom
karakteru i njegovoj naobrazbi. Nauio je francuski u Parizu i voli Francusku." 1
Moda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija, najstariji uitelj Sara1. Muhamed Nezirovi, Henri Massieu de Clerval, Putovanje u Bosnu 1855. godine u ivot
5, Sarajevo, 1979., str. 607. /prevod sa francuskog./

57

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 58

jevske rudije iz godine 1869. za kojega je tadanji sarajevski Slubeni list

podvlaio da u svakoj prilici svoje nezadovoljstvo izjavljuje, "to vidi da
je broj uee se u rudiji djece, prema mnoini iteljstva ove varoi vrlo
mali, i neprestano se trudi da savjetima i opomenama uenike ove kole to
vie umnoi".2
Njegovo nezadovoljstvo je svakako urodilo nekim plodom jer je
ono, zasigurno, odgovaralo opoj klimi koja je postojala u odreenim kulturnim krugovima glavnog grada bosanskog vilajeta jer je Sarajevski cvjetnik u svom broju 2. od 13. oujka 1869. godine donio jednu biljeku u
kojoj je izraavao nadu da e se i u Sarajevsoj rudiji "naskoro postaviti i
jedan uitelj za francuski jezik" to se uskoro i ostvarilo jer je bosanski
valija samo mjesec i pol dana kasnije odluio da u rudiji, na osnovi sultanovog odobrenja, Arif-efendija, vojni lijenik sarajevskog garnizona,
otpone predavati francuski jezik, koji se, prema Bosni, tadanjem
zvaninom organu Bosanskog vilajeta, od 3. svibnja 1869. "dri za opti
evropski jezik".
Cijela ova atmosfera, nezadovoljstvo tadanjim stanjem kolstva ali
i svijest o potrebi da domai sinovi upoznaju jedan veliki strani jezik nala
je odjeka i kod akira Mehmeda Kurtehajia, urednika Sarajevskog cvjetnika. On je u pismu poslanom u Carigrad Read-begu koji ga je, impresioniran njegovim darom upitao gdje se kolovao, odgovarao:
Kako je u naim krajevima nauka potpuno zanemarena, a u Evropi,
ne znam je li to uroeno svojstvo naroda, ona se tamo mnogo njeguje.
Imao sam elju, pa makar tu bilo i hiljadu sramota, da se obrazujem u
nekoj tuoj zemlji na tuem jeziku...Od svih mojih elja jedna od najveih
je da nauim jedan strani jezik, na primjer francuski, koji je inae mnogo
u upotrebi, ali nisam bio u mogunosti, jer mi nije dao priliku silnik po
imenu nemo.3
Zanimljivo je, meutim, da se upravo te iste godine u ovom istom
listu pojavio i prijevod jedne druge pjesme francuskog pjesnika Alphonsea
de Lamartinea i to upravo u povodu njegove smrti, ili kako list navodi:
"Sadraj jedne pjesme iz djela prije nekog vremena umrlog francuskog
pjesnika La Martina." Pjesma je izvrsno prevedena i donesena jezikom
kojim se i danas skoro ne bi imalo to ni dodati ni oduzeti. Mi ovdje
donosimo njen poetak i kraj.
2. uri Hajrudin, kolske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini /1800.-1878./, Sarajevo, 1987., str.147.
3. Mehmed akir Kurtehaji u Sarajevskom cvjetniku od 29. zu-l-hideta 1285 /30. oujka 1869./.

58

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 59

O Boe! ta je poetak, koja

li je svrha ovoga svijeta.
Ako si ti svijetu poetak i svretak
kako je dug put njegov! Koliko
su udne stvari, koje se u ovom putu viaju!
Oh! Da li e se u dubljine mora
ovoga vremena roditi jedan dan,
koji e nas izbaviti iz ovoga mora
i po naoj nas volji na jednom mjestu
sabrati i umiriti.
(Sarajevski cvjetnik 24. od 12. svibnja 1869.)
Oito da je Mehmed akir Kurtehaji, koji je umro u Beu, gdje je
zakopan, kao i Mozart, u zajednikoj sirotinjskoj raci, znao, kako kae u
svom pismu Read-begu, slavenski i da ga je dobro nauio od svog oca
Mehmeda Emin-efendije Kurtehajia, bjelopoljskog kadije, pa je stoga i
pisao ovako lijepim jezikom kakav se osjea i u ovom prijevodu ove
pjesme, naalost, nepoznatog prevodioca.
Jo jednom se tako potvrdilo da je meu Muslimanima, nit njihovog
narodnoga jezika, kojem nije bila potrebna nikakva reforma, neprekinuto
tekla od veoma starih dana. Od onih pisama hercegovake muslimanske
gospode koja je donio dr. iro Truhelka 4 do ovoga teksta koji se pojavio
u listu Mehmeda akira Kurtehajia.
Naravno na ovaj ve pripremljeni teren nova austrougarska vlast e
uvoditi i nove oblike, osnivajui, na primjer, pojedine gimnazije koje e se
otvarati poev od studenog 1879. do konca devetnaestog stoljea u kojima
e se predavati i francuski jezik koji ipak nee nikada imati onaj status i
onu premo koju je uivao njemaki.
Na samom poetku dvadesetog vijeka, tanije 1902. godine, po
navodima Hamdije Kreevljakovia, poele su u Sarajevu stizati prve francuske novine a sigurno i prvi asopisi.
Svakako su ove dvije prve decenije naeg stoljea predstavljale i
doba snanog poleta i aktivnosti bosanskohercegovake muslimanske
inteligencije koja se poela, uvajui pritom snane zasade orijentalne kulture i poznavajui dobro velike istonjake knjievnosti, snano napajati i
na zapadnim izvorima i uzorima.
U Sarajevu je u sami osvit dvadesetog stoljea pokrenut Behar neto
kasnije Gajret i 1911. godine Zeman. Godinu dana kasnije bit e pokrenut
4. Dr iro Truhelka, Nekoliko mlaih pisama hercegovake gospode pisanih bosanicom iz
dubrovake arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja 241, Sarajevo, 1914.,477-494.

59

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 60

u Mostaru i asopis Biser.

U svim ovim asopisima, ako se izuzme Zeman, u kojem nije bilo
prijevoda sa francuskog, s vremena na vrijeme e se pojavljivati prevedeni
prozni i poetski tekstovi sa ovog jezika. Neto rjee su se u njima pojavljivali i prikazi koji su se odnosili na francusku knjievnost. Ponekada bi se
u vidu kratke biljeke, ali koja nije bila liena i vlastitog
vrijednosnog
suda, pojavio i prikaz neke francuske knjige ili neke strane knjige napisane
na francuskom. Slino se deavalo i sa knjigama napisanim na drugim
romanskim jezicima, ali openito uzev prilozi i prijevodi sa drugih romanskih jezika u ovim asopisima su odista rijetki.
Sa francuskog su, meutim, u ovim asopisima prevodili brojni
muslimanski intelektualci tako da se slobodno moe rei da je njihov broj
impozantan. Neki meu njima su se potpisivali svojim punim imenom i
prezimenom, drugi jedino svojim imenom, dok su trei upotrebljavali
samo pseudonime ili inicijale svoga imena i prezimena ili samo prezimena. Meu prvima citiramo Salih-bega Bakamovia, Esad-efendiju
Kulovia i Ismeta Saria. One koji su se potpisivali svojim imenima danas
takoer poznajemo. Salih Emin je Salih Emin Aliehi, Mehmed Tevfik je
Mehmed Teufik Azabagi, Demaluddin je hadi Mehmed Demaluddin
auevi, F. Nedati je Fehim Bajraktarevi,5 A. Hifzi, Aburezak Hifzi
Bjelevac. Nosioci drugih pseudonima i inicijala kao to su Asaf, Faik, F.
Sadik, Sabri, N. S. M., M. ostaju nama za sada nepoznati.6
Svojim prikazima iz francuske knjievnosti javljao se povremeno i
pjesnik Mustafa eri-Garanfer, koji je znao francuski i volio francusku
kulturu pa je i jednu svoju pjesmu napisanu na naem jeziku i objavljenu
1912. godine u Zemanu naslovio francuskim rijeima Chanson de coeur
/Pjesma srca/.7
Prvi asopis koji je najavio poetak muslimanskog kulturnog preporoda bio je Behar, koji su prvog svibnja 1900. pokrenuli Edhem Mulabdi, Safvet-beg Baagi i Osman Nuri Hadi, izlazio je skoro cijelu
jednu deceniju, tanije sve do prvog veljae 1911. godine. U Beharu su se
povremeno pojavljivali i prijevodi sa francuskog jezika, i to iskljuivo
5. Prema navodima dr Muhsina Rizvia, Behar Knjievnoistorijska monografija (Sarajevo,
1971.), str. 342, 362.
6. Jedino Osman Nuri Hadi prevodi i pod vlastitim imenom i pseudonimom Vamik i
Muharrem. On to radi sjajno prevodei sa starofrancuskog, latinskog i talijanskog. (Behar,
1900.)
U posljednja dva godita Behara pojavljuju se kao prevodioci i Andro Petranovi /pseudonim Frank) i Ela Kranevi.
7. Zeman, Bajramski prilog Zemana, 12. septrembar 1912.

60

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 61

francuske proze, dok prijevoda poezije nije bilo, to, na primjer, nije bio
sluaj sa prevoenjem poezije sa talijanskog jezika o emu e svakako
kasnije biti jo rijei.
Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju, da tako kaemo, dva razliita sloja. Jedni potjeu iz pera danas potpuno
nepoznatih ljudi, iji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom asopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i
preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadanjeg
itaoca. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske knjievnosti
kao to su Alphonse Daudet, Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes.
Ve u nekoliko brojeva prvog godita Behara pojavit e se
Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/, duga
pripovijest koju e prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliehi i
Mehmed Teufik Azabagi. S obzirom na znaaj ove pripovijetke i njenog
prijevoda na na jezik o njoj e biti kasnije jo rijei.
Izmeu 1906. i 1908. godine u Beharu e se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres
de mon moulin. - Prie iz mog mlina. To su bile: La chevre de Monsieur
Seguin /Koza gospodina Segena/, Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/, Le secret de matre Cornille /Tajna jednog mlinara/8, La legende de
l'or /Legenda o ovjeku zlatna mozga/, Les Etoiles /Zvijezde/. Svi ovi prijevodi potjeu iz pera nepoznata prevodioca.
U Beharu, kako je ve primijeeno, kasno poinju suraivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godita ovog asopisa. Jedna od njih je i Ela Kranevi, koja prevodi novelu Lea
(1909.), tada poznatog, a danas neto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa. Ona je takoer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim
balzamima /1908./. Jo jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kulovia, koji je u ovom asopisu objavio dva svoja prijevoda
tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. On je, naime, ve 1900. godine
preveo tekst nekog D. Langata, koji je naslovio Topalasto ene, a mnogo
kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoa Maintenont svojoj neakinji
/1908./
Pri analizi ove prevodilake djelatnosti u Beharu zapaa se jedna
zanimljivost. Znaajan poduhvat, onaj veliki zalogaj, Kandaharske
ljubavnike prevode Salih Emin Aliehi i Mehmed Teufik Azabagi, krae
tekstove Esad-efendija Kulovi. To vjerojatno dolazi zbog toga to su se
prva dvojica kolovala vani, u Beu i Carigradu - dok je Esad-efendija
Kulovi uio francuski, privatno u Sarajevu.
61

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 62

to se tie prijevoda poezije, svi prevedeni tekstovi, kako smo to

ve ranije naglasili, dolaze iz talijanske, i to modernije knjievnosti. Nikola Ostoji prevodi 1908. godine Penicu danas nepoznatog Campaninija
Naborrea i Prezrene, poemu Gabrielea d'Annuzija iz njegove zbirke Canto
Novo. Stjepko Iliji godinu dana kasnije objavljuje prijevod poeme Ruit
hora Giosue Carduccija koja se nalazi u pjesnikovoj zbirci Odi Barbare
/Barbarske ode/.
Ali vratimo se sada najznaajnijem prijevodu koji se pojavio u
Beharu, ako ne i najznaajnijem prevedenom tekstu objavljenom uope u
sva tri muslimanska asopisa ovog doba, Kandaharskim ljubavnicima.
Kako smo ve rekli ve u prvim brojevima Behara pojavio se prijevod ove obimne pripovijetke velikog francuskog pisca grofa Josepha
Arthurea Gobineaua (1818.-1882.). Gobineau je jedan od francuskih
pisaca devetnaestog stoljea koji je bio jedno vrijeme optuivan da je svojim djelima dao duhovnu osnovicu za raanje njemakog nacizma i njegovih rasnih teorija na isti onaj nain na koji su i Jeana Jacques Rousseasa
optuivali da je za uenika imao jednog Robespierrea, inicijatora terora za
vrijeme Francuske revolucije. Ovaj francuski pisac, uznositelj individualne energije i moi je odista snano utjecao na Wagnera, Nietzchea i
Spenglera ali je danas u Francuskoj sa njega skinuta ona neslavna hipoteka o kojoj smo upravo govorili, i on u ovo vrijeme ide u red onih francuskih pisaca koji mogu stati uz bok samom Stendhalu. Gobineau, francuski diplomata koji je dobar dio ivota proveo na Srednjem istoku bio je
opinjen Orijentom:
II ne rvait que mosquees et minarets, se disait musulman, prt
faire son pelerinage La Mesque - Sanjao je samo o damijama i munarama, govorio je da je musliman, spreman da obavi had u Meki - pisat e
kasnije njegova nekadanja prijateljica iz mladih dana barunica de Saint
Martin.
Pisac je putovao Istokom i kao diplomatski slubenik imao je priliku da dobro upozna Iran i susjedne zemlje. Kao plod njegova boravka u
ovim krajevima pojavile su se 1876. godine njegove Les Nouvelles asiatiques - Azijske novele, zbirka od est pripovijedaka od kojih je jedna bila
i Kandaharski ljubavnici, koja je donosila scene iz ivota avganistanskih
gortaka.
Godine 1893. Ludwig Schemman preveo je etiri Gobineauove
pripovijetke meu kojima i Kandaharske ljubavnike na njemaki. Prijevod
je imao ogromnog uspjeha, slijedili su drugi, i do 1935. godine u Njemakoj je prodano vie od stotinu tisua primjeraka ovog djela.
62

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 63

Uspjeh pripovijetke koja se pojavila u Beharu bio je takoer znatan

i tome postoje svjedoanstva iz tog vremena. Gobineau je na sam boi
1880. godine poklonio jedan primjerak svoje knjige Richardu Wagneru. O
tome na kakav je primjer ona naila kod velikog njemakog kompozitora
govori Cosima Wagner u Dnevniku IV /1881.-1883./:
Le soir diverses novelles sur l'agitation antisemite, puis nous lisons
avec grand plaisir la nouvelle du comte Les Amants de Kandahar. Richard
est tout a fait seduit a cette seconde lecture, il trouve merveilleuse la premiere scene d'amour.8
/Naveer razne vijesti o antisemitskim neredima, potom itamo sa
velikim zadovoljstvom grofovu priu Kandaharski ljubavnici. Rihard je
sasvim oaran ovim drugim itanjem i smatra arobnim prvu ljubavnu
scenu./
Uskoro je dolo i do scenske adaptacije ove prie te se na osnovi
libreta Otta Novaka pojavila i opera Leopolda Reicweina /1846.-1945./
koja je pod istoimenim naslovom Die Libebenden von Kandahar premijerno izvedena u mjesecu studenom 1907. u Breslavi.
Prijevoda ove novele u Beharu prihvatila su se, kako smo vidjeli,
dvojica ljudi. Prvih osam nastavaka potjeu iz pera Saliha Emina Aliehia
a posljednja tri iz pera Mehmeda Teufika Azabagia.
Salih Emin Aliehi zavrio je viu pedagoku kolu u Beu /Pedagogium/ i bio je upravitelj Druge narodne kole /rudije/ a kasnije, prema
navodima Hamdije Mulia i Dar-ul-mualimina.9
Zbog njegovog kolovanja u Beu bili smo dugo u dilemi pitajui se
da li je on Gobineauov tekst prevodio sa njemakog ili sa francuskog jezika. Meutim, poto je prevoenje nastavio adi Mehmed Teufik Azabagi
koji se kolovao u Carigradu i koji je, zasigurno, preveo u Gajretu sa francuskog, i pjesmu Georgesa Rollina U sumrak, /Gajret 5-6, 1912./ naklonjeni smo da mislimo da je ovaj prijevod vren sa ovog jezika. Vjerojatno
bi samo detaljna analiza pokazala sa kojeg je od ova dva jezika ovaj tekst
preveden.
to se tie Aliehievog prijevoda mora se rei da u njemu ima
nekog starinskog arma i u njegovim izrazima i obrtima osjea se utjecaj
itanja muslimanske epske pjesme tako da nas on znade ugodno iznenaditi svojim prevodilakim umijeem i svjeinom svoga izraza. On dosta vjerno prenosi dosta slojeviti i, ako se tako moe rei, viesmjerni Gobineauov
8. Cosima Wagner, Journal IV/1881-1883/, Paris, 1977., str. 29.
9. Hamdija Muli, Povijest nae poetne nastave, Uiteljska zora 1-2, Sarajevo, 1917.,
str. 15.

63

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 64

tekst i samo se nekada upusti u mala preudeavanja izazvana vie drugaijim poimanjem kulturnih relacija nego neim drugim. Desi mu se gdjekad
i da pogrijei jer ne nalazi pravu rije ili ne shvata teku konstrukciju koju
nazivamo galicizmom. Za ilustraciju njegove prevodilake vjetine ovdje
dajemo poetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod
na na jezik iz kojeg e italac zakljuiti sa kakvom je vrsnou prevodilac obavljao svoj zadatak:
Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange!
Le teint un peu basane, non de cette teinte sombre, terreuse, resultat
centain d'une origine metisse; il etait chaudement basane comme un fruit
mri au soleil. Ses cheveux noirs bouclaient, en profusion d'anneaux, sur
les plis serres de son turban bleu raye de rouge; une moustache fine, ondee,
un peu longue, caressait le contour delicatede sa levre superieure, nettement coupee, mobile, fiere, respirant la vie, la passion. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. Il etait grand, vigoureux, mince,
large des epaules, etroit des hanches.10
Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao aneo. Zagasita lica, ne one
mutne zemljane masti, po kojoj se pouzdano raspoznaje pomijeana krv:
on bijee vie zarudjela lica, kao voka to zarudi na sunanoj egi, kad
pone da zrije. Njegova crna kosa kovrila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana, koji bijee iaran crvenim prugama.
Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po njenom porubu njegove, kao
parom prorezane gornje usne, koja udisavae ivot, strast. Njegovo blago,
bistro oko asom bi zablistalo kao munja. On bijee snaan, visoka boja,
visoka stasa, u pleima irok, a u pasu tanak.11
Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik
Azabagi takoer odlino prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi
izraz ili napravi neku veu greku. Jedna od njih je, na primjer, ona kada
prevodi reenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa
Bijeli saruk injae mu maslinastu boju lica lijepom, umjesto bijeli turban
naglaavao je maslinastu boju njegova lica. Slino je i sa reenicom Le
prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara
bijee zloban, dapae okrutan, umjesto Kandaharski emir nije bio ni
zloban ni okrutan.
Ponekad mu se ak i desi da preskoi neku reenicu koja mu se ini
pretekom kao to je ova:
Alors tout absorberit, rien ne passe inapercu, rien ne se montre qui
10. Gobineau, Oeuvres III, Paris, Gallimard 1987., str. 241.
11. Behar 2 /Sarajevo,1900./, str. 28.

64

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 65

ne laisse trace sur le coeur, et, par lui, dans la memoire. /Gobineau, Oeuvres III, Gallimard, Pariz 1987., str. 282./.
Bez obzira na ove omake prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu
se ipak visoko ocijeniti.
Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je
Gobineau kod nas rijetko prevoen te da se ovaj prijevod relativno rano
pojavio na naem jeziku.
Gajret, drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo
dugo, od 1907. do 1941. sa prekidima izmeu 1914. i 1921. i 1923. godine.
Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaenja, ona koja ide od njegova osnutka do poetka prvog svjetskog rata, 1914. godine. Treba, meutim, pritom odmah naglasiti da se knjievni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom asopisu od 1909. godine. Naime, u kolovozu te
godine skuptina ovog akog potpornog drutva Gajret odluila je da se
njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino drutvene izvjetaje preobrati i pretvori u knjievni asopis. To je bio poetak jedne nove
ere.
Ono to se samo nagovjetavalo u Beharu sada se ostvarivalo
punom svojom snagom u ovom asopisu. Od godine 1910. pa do 1914. u
njemu se pojavljuju krae pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih
pisaca poev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea, ije tekstove prevodi F.Nedati /Fehim Bajraktarevi/ preko Alexandrea Dumasa. iju
crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamovi, Julesa Vernea, iju
pripovijetku Srea prevodi F. Sabri, Catulle Mendesa, iju pripovijest
Poslije sveanosti prevodi Ismet Sari upozoravajui ptitom itaoca u jednoj biljeci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika
one grupe francuskih pjesnika, koji su na ruevinama stare romantike
kole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu kolu tzv. parnasista sa devizom "l'art pour l'art"; /Gajret 10-11,
novembar 1914, str., 204./.
Lista prevedenih pisaca zavrila se imenima Guy de Maupassanta i
Anatola Francea.
Ovaj put ni pjesnitvo nije zanemareno, iako su pojedinci i u ovom
asopisu zastupljeni u mnogo manjem broju. Kronoloki gledano prvo se
pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19,1911./. Romantiki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson ansona /Gajret 8-9,1913./, i Tristesse - Tuga /Gajret 4-5.1913./. Ove
pjesme su dosta dobro prevedene ali se, naalost, njihov prevodilac nije
potpisao. Neto kasnije Fehim Nedati /Fehim Bajraktarevi/ je objavio
65

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 66

jednu pjesmu Victora Hugoa pod nazivom Djetinjstvu /Gajret 2,1914./.

Charles Baudelaire, koji je u to doba sigurno poznat u Bosni, zastupljen je u ovom asopisu, takoer, sa dvije pjesme. Prva se pojavila pod
naslovom Mugjenje, u Gajretu 6-7.1913. To je Baudelaireova pjesma
Obsession iz njegove zbirke Cvijee zla. Njen prevodilac se potpisao
pseudonimom Frank, to je pseudonim Andre Petranovia. Moramo rei
da njegov prijevod predstavlja pravi mali promaaj. Druga pjesma /njen
prijevod je potpisan inicijalom F./ pojavila se pod naslovom Opijajte se. To
je Budelairova pjesma Enivrez-vous preuzeta iz njegove zbirke Petits
poemes en prose - Male poeme u prozi koja je prvi put objavljena u Le
Figarou 1884. godine a u spomenutoj zbirci se pojavljuje pod brojem 33.
Kako smo ve naglasili Charles Baudalaire je, sigurno, izazivao
interes meu mladim bosanskim intelektualcima.
Mustafa eli Garafer i sam pjesnik i novinar koji je svoje stihove
objavljivao u Gajretu posvetio je ovom pjesniku jedan rad pod naslovom
Les Fleurs du mal /Gajret 8-9,1913./ u kojem je raspravljao o duhu i vrijednosti ove zbirke velikog francuskog pjesnika.
Meutim, kao i u Beharu tako i u Gajretu nalazimo na prijevode
crtica i kraih pria danas potpuno nepoznatih autora. Ti prijevodi su
svakako nastajali kao plod itanja francuskih asopisa. Tako, na primjer,
A.Hifzi Bjelevac prevodi Ikara, pjesmu u prozi koju je napisao Philippe
Despotte /Gajret 7-8,1912./. I sam reisu-l-ulema hadi Mehmed Demaluddin-efendija auevi se ogledao u prevodilatvu, pa je tako i u
Gajretu 13-14 iz 1911. godine objavio prijevod impresije M. Levela U
balonu.
Zanimljivo je da je u Gajretu 11-12 iz godine 1912. objavljena i
jedna kraa pripovijetka Vila brodarica Mihaela Sadoveanua /1880.1961./, jednog od najveih i najplodnijih rumunjskih pisaca uope.
Pripovijetku je preveo Ismet Sari. Mislimo da se ovdje radi o jednom prijevodu sa francuskog, jer pretpostavljamo da ovaj Mostarac nije znao
rumunjski.
Gajret je uz to pratio i ono to se dogaalo i u kulturnim sredinama
drugih jugoslavenskih zemalja. Tako je on, na primjer, obavijestio svoje
itaoce u broju 1. iz godine 1914. da je Jelena orovi prevela u Beogradu
Chamfortove Maksime i misli a Milutin Uskokovi /Gajret 4,1914./ Maksime drugog velikog francuskog mislioca La Rochefoucaulda.
Kada se pogleda sve ovo, onda se zaista moe rei da se radi o
znaajnom broju prijevoda i zbiru velikih imena. Naravno, njihova najvea
dostignua nisu tu zaustavljena jer, s jedne strane prostorna skuenost
66

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 67

asopisa i obimnost pievog djela, to nije dozvoljavala, ali je napor bio tu,
ali i rezultat. Stoga mislimo da je kritiar Sarajevskog lista, u broju 252 od
1. prosinca 1913. dosta strogo zakljuivao kada je ovako karakterzirao
djelovanje Gajreta na ovom polju:
to se tie prevodilake knjievnosti ona nije tako esto zastupljena
kao to treba, bar do godine 1913. Turska lirika je ipak tu, od Evropljana
ovamo zaluta katkada Mjesnicki, Tven, Alfred de Mise i gdjekoji drugi.
Kao posljednji meu muslimanskim asopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser, koji je izlazio u Mostaru. Prvi njegov broj pojavio se
1.svibnja 1912., i on je, kako je njegovo urednitvo naglaavalo, trebao da
popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaenja naeg prvog
zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta. Urednitvo je
dalje podvlailo da e list donositi "zatim prijevode iz turske, arapske i
stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/".
Ovaj asopis koji je izlazio dva puta mjeseno od svibnja 1912. do mjeseca svibnja 1914. ureivao je Musa azim ati /prva dva godita/ a zatim,
tree, Muhamed Bekir Kalajdi donosio bi ponekada i tekstove prevedene
sa francuskog. Recimo prvo, da se sam Musa azim ati upoznao sa
francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu, gdje je drugovao sa Antonom Gustavom
Matoem. Stoga u atievom ciklusu O eni nalazimo i pjesmu posveenu
Jeanne d'Arc kao i drugu posveenu George Sand. On je isto tako preveo
sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveenu Alfredu de Mussetu
/Behar ,15,1908., str., 228./.
U Biseru se, shodno njegovom zacrtanom programu, 1913. godine
pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju
je Salih-beg Bakamovi preveo sa francuskog u vie brojeva ovog
asopisa.
Zanimljivo je svakako i podvui da je isti prevodilac prevodio i
panjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika. Tako je, na primjer,
preveo (Biser, 7, 1913.) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna
/1003.-1170/. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronaao
u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom asopisu
Mercure de France. Ovo bi bio i prvi sluaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u naim krajevima.
Iste godine A. Hifzi Bjelevac je upoznao itaoce Bisera s knjigom
Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace, /octobre
1912 - mai 1913/ - Sa pobijeenima Rat u Trakiji /rujan 1912 - svibanj
1913/ - u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaaje i ratna zbi67

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 68

vanja iz drugog balkanskog rata koja su sa znatnim zanimanjem praena u

Bosni i Hercegovini.
I hadi Mehmed Demaluddin-efendija auevi, tada ve reisu-lulema, objavio je na samom poetku godine 1914. /Biser 14-16/ prijevod
jedne due pripovijesti Jim-Jim, djelo danas nepoznatog pisca - A. Delcampa.
Zanimljivo je da je upravo jedna francuska tema izazvala zlu krv
izmeu pjesnika Mustafe elia Garanfera i urednitva Bisera. Ovaj pjesnik je naime ponudio ovom asopisu svoj rad o stvaralatvu Charlesa
Baudelairea. Biser je rad poslao na miljenje u Zagreb popravivi ga jednim, ini nam se, suvie otrim i neprimjernim komentarom:
M..G. u S. Va prikaz Charlesa Baudelairea postali smo g. Matou,
da ga pogleda, jer - ne poznavajui francuski jezik - mi se bojimo, da taj
prikaz nije jednostavno otkle izvaen i preraen na na jezik. /Biser,
9,1913./.
Ovo je izazvalo izvjesno razoarenje pjesnikovo i neku vrst zlovolje jer se urednitvo istog asopisa ali /Biser, 15-16, 1914., da je M.eli
poveo meu acima kampanju protiv Bisera.
To bi bio, u nakraim crtama, opis prevodilake djelatnosti sa
romanskih jezika u muslimanskim asopisima u doba preporoda ali bi on
bio nepotpun ako se bar kratko ne bismo osvrnuli na linosti samih prevodilaca koje, naalost, nai leksikoni prevodilaca ne spominju.
Prvo to upada u oi je njihov broj koji je znatan za jednu zemlju
koja nije pripadala krugu zemalja u kojoj je francuska rije bila osobito
zastupljena. Meu njima treba izdvojiti:
Aliehi Salih Emin. Vjerskoprosvjetni radnik. Zavrio vie
pedagoke studije u poznatom zavodu Pedagogium u Beu. Bio direktor II
osnovne kole /rudije/ u Sarajevu i Dar-ul-mualimina. Jedan od osnivaa
i pokretaa Gajreta. Preuredio Sufaru hadi Ahmed efendije Ribia, svog
prethodnika na mjestu ravnatelja Dar-ul-mualimina u Sarajevu.
Azabagi hadi Mehmed Teufik-beg /1838-1918/, drugi po redu
reis-ul-ulema Bosne i Hercegovine. kolovao se u svom rodnom gradu
Tuzli a zatim i u Carigradu gdje je nauio francuski.
Bajraktarevi Fehim /F. Nedati/, / Sarajevo 1889.-1970./. Orijentalist. Studirao istone jezike i knjievnosti u Beu gdje je i doktorirao/,
Aliru i Londonu. Prevodio sa istonih jezika, francuskog i engleskog.
Njegovi prijevodi sa francuskog u Beharu i Gajretu potiu iz njegovog
akog perioda.
Bakamovi Salih-beg /Mostar 1885 - Breza 1940/. Potjee iz
68

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 69

ugledne i stare mostarske obitelji Bakamovia. Njegov otac hadi Jusu-beg

kolovao je svoja tri sina u Carigradu. Tako je i Salih-beg uio gimnaziju
i pravne nauke u Carigradu a orijentalnu filologiju u Budimpeti. Prema
svjedoenju njegovih roaka ostavio je jedan obimni etverojeziki rjenik
srpskohrvatsko-persijsko-tursko-francuski, koji je danas izgubljen i za koji
oni misle da se sada nalazi u Skoplju. Prevodio je sa francuskog i turskog.
Preveo je u broju 127. Sarajevskog lista od 17. svibnja 1915. i onaj tekst
koji je nosio naslov Primjer francuskog divljatva - Muenika smrt Sulejmana Halebije za koji neki misle da je posluila Ivi Andriu kao osnovica za onu poznatu scenu nabijanja na kolac opisanu u romanu Na Drini
uprija. Bilo kako bilo, Ivo Andri je poznavao taj prijevod jer je posvjedoio da ga je itao dodajui pri tom lakonski: "A o uticajima nikada ne
treba raspitivati kod pisca."12
Bjelevac Abdurezak Hivzi /Mostar 1886. - Sarajevo 1972./. Trgovaku akademiju zavrio u Mostaru i licej u Sarajevu, gdje je nauio francuski.
auevi hadi Mehmed Demaluddin-efendija /Arapua 1870. Sarajevo 1938./, etvrti reisu-l-ulema muslimana BiH. Poslije zavrene
medrese u Bihau otiao na kolovanje u Carigrad, gdje je uz vjersko
kolovanje na Mekteb-inuvvabu zavrio i pravni fakultet - Mekteb-ihukuk.
Za boravka u Istanbulu nauio francuski u dobrim carigradskim kolama.
Hadi Osman Nuri: (1869-1937), knjievnik i publicist studirao
prava u Beu i Zagrebu. Prevodio sa francuskog pod vlastitim imenom i
pseudonimom Muharremi Vamin.
Kulovi Esad-efendija (Sarajevo, 1854.-1918.). Sin Sulejmana
Rudi-efendije, sarajevskog kadije. Uz turski i arapski, koje je uio u
tadanjim kolama, privatno je nauio i francuski ili kako kae Bosnische
Post 165 od 24. srpnja 1917. u jednom lanku povodom njegove smrti:
Ausser der turkischer, arabischen und serbischen Sprache, die in den
damaligen Schulen gelehrt wurde, erlernte er privat franzsich und
befasste sich mit der Literatur aller dieser Sprachen, die er gut kannte.
Sari Ismet roen u Mostaru. Zbog svoje prosrpske orijentacije
prelazi godine 1911. iz Mostara u Sarajevo gdje nastavlja kolovanje. Pjesnik. Autor zbirke pjesama Iz zveke sindira. Suradnik Gajreta. Prevodio sa
francuskog, moda i rumunjskog.
Uz njih su u Beharu prevodili sa francuskog, kako smo to ve podvukli, i Petranovi Andro Frank kao i Ela Kranjevi.
Tako smo stigli do konca ovog rada. U ovo doba muslimanskog kul12. Ljubo Jandri, Sa Ivom Andriem, Beograd, SKZ 470, 1987., str. 89.

69

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 70

turnog preporoda djelovala su tri asopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjee sa talijanskog jezika. Za Behar koji je kronoloki bio i prvi, moglo bi se rei da je predstavljao utjelovljenje nekih
tenji, da se uz zadravanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske
orijentalne knjievnosti, turske, arapske i persijske, oslunu i odjeci koji su
dolazili sa Zapada. Gajret je ve bio jedan dalji korak unaprijed. Po broju
prevedenih pisaca i njihovoj knjievnoj vrijednosti on bi mogao da se
poredi sa Bosanskom vilom, koja je dodue mnogo due izlazila /1885.1914./, i on bi bio, po broju prijevoda, neki njen muslimanski pandan.
Biser, shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren
i europskim, reklo bi se ne toliko samo knjievnim, nego i onim koje su se
ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane. Odatle i
Bakamoviev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavev osvrt na
knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme
drugog balkanskog rata. Kratkoa njegova izlaenja ne dozvoljava da se
kae kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska knjievnost
bila zastupljena kao to pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de
Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A. Hifzi Bjelevac u
drugoj seriji ovog asopisa /Biser od 1-15., kolovoza 1918. str.230/.
Muslimani koji su prevodili sa francuskog, ma kako to na prvi
pogled paradoksalno izgledalo, bolje prevode sa francuskog od ostalih.
Ova injenica je, meutim, laho objanjiva. Najvei broj njih se kolovao
u Carigradu, gdje je pohaao dobre zavode u kojima je francuski bio
veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro naue. Ostali
domai sinovi bili su lieni te mogunosti, nego su ovaj jezik uili u
domaim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta, ponekad
samo fakultativno-obligativan predmet. Stoga je i malo prevodilaca sa
ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca, tako da ih moemo nabrojati na
prste jedne ruke: Jelena orovi, Duan Tamindi iz Mostara, budui
pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaeg sina i Risto
Depina iz Banje Luke. Prevodilaca meu Muslimanima, kako smo ve
vidjeli, bilo je vie. Meutim, oni se ne spominju ili se malo spominju.
Tako Midhat ami u svom obimnom radu Francuska knjievnost na
stranicama knjievnog asopisa Bosanska vila /1885.-1914./13 zakljuuje
da je "srazmjerno malo uenika ovaj jezik uilo i nauilo, i posebno malo
obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo."
U osnovi tana tvrdnja, koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublaiti
konstatacijom da je ipak meu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro
13. Midhat ami, Francuska knjievnost... Radovi LVI Odjeljenja za knjievnost i umjetnost knjiga 2, ANUBiH, Sarajevo, 1975., str. 46.

70

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 71

znali i sa njega dobro prevodili. Signe du temps!

Mada u prevoenju sa francuskog u ovim muslimanskim asopisima nije bilo nekog sistema ili neke volje koja bi usmjeravala ove prevodilake napore u nekom eljenom pravcu, ipak je doprinos muslimanskih
prevodilaca sa francuskog bio znatan jer su oni publici jednog malog
europskog naroda irom otvarali vrata ove velike zapadnoeuropske
knjievnosti.
Translations from French and Other Romance Languages in the
Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival
The interest of the Bosnian-Herzegovinian Moslems for everything
that have been taking place in the West, and, seen in this light, for the fruits
of the French culture and the achievements of its literature, was not a sudden thing that occurred only after the Austro-Hungarian troops occupied
Bosnia and Herzegovina in 1878.
Many years before the event, a certain lawyer Henri Massieu de
Clerval would travel through Bosnia. He spoke with zest about a certain
Mustafa effendi, a teacher in one of the secondary schools in Sarajevo
(rudija), who has learned to speak French in Paris, as a true lover and
connoisseur of French literature. In 1869, a certain Arif effendi would start
to teach French in the rudija after having obtained the legal permission
from the Sultan. From that time on, French would signify "a common
European language". Mehmed air Kurtehaji complained in the Sarajevski Cvjetnik for not having had the opportunity to learn, among other
things, French, which was the language mostly spoken at the time.
During the period of the Bosnian Moslem cultural revival, there
were three periodicals that published the translations of literary texts from
French. These journals were Behar, Gajret and Biser, respectively. One
should mention here as the most diligent translators: Salih Emin Aliehaji, Hajji Mehmed Tevfik beg Azapagi, Salih beg Bakamovi, Abdurezzak Hivzi Bjelevac, Mehmed Demaludin auevi, Esad effendi Kulovi
and Ismeta Sari. The majority of these translators learned French during
their school years in Istanbul. In the end, one should also mention that
although the translation from the French in these Moslem journals was not
a systematic activity, and since there was no certain will that would channel these translating efforts towards the directions desired, the contribution
71

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 72

of these Moslem translators could be seen as considerable. They managed

to have the gates of this great Western European literature wide open to the
readership of a small European nation.

72

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 73

Redep Jahovi, Sarajevo

NJEMAKA KNJIEVNOST U MUSLIMANSKIM
PREPORODNIM ASOPISIMA 1900.-1918.
Nae stoljee poelo je burnim i po mnogo emu radikalnim promjenama koje su bile izraz buenja svijesti, to se sa zakanjenjem budila na
prostorima evro-azijskog kontinenta. Ona se posebno manifestirala kod
naroda jo uvijek pritisnutih poznim feudalizam Austro-ugarske monarhije, Osmanske imperije i ruskog carizma koji su ih stezali poput eljeznog
oklopa u vrijeme uspona kapitalizma ka imperijalizmu u zapadnoj Evropi.
Pod uticajem industrijske revolucije u tim zapadno-evropskim zemljama
sa poletom kapitalistikog razvitka u njima budila se nacionalna svijest
naroda koji su eznuli za nacionalnim osloboenjem i nacionalnim ujedinjenjem bez kojih je bio nezamisliv kapitalistiki razvitak. U njima su se
naroito budile intelektualne snage protiv postojeeg drutvenog stanja,
nastojei na razliite naine da izazovu promjene tipa onih koje su bile
izvrene u zapadno-evropskim zemljama. U tu svrhu one su pokretanjem
razliitih publikacija i na drugi nain budile nacionalnu svijest, koja je bila
sve izrazitiji pokreta lokalnih nacionalno-oslobodilakih pobuna i ratova
u sjenci velikih sila. Dok se razmah kapitalizma na Zapadu oitovao u
formi irenja kolonijalizma, dotle su ti narodi stenjali stagnirajui povijesno pod okovima poznog feudalizma Austro-Ugarske, Turske i Rusije.
Tako su razvijenije kapitalistike zemlje izazivale imperijalistike
ratove radi kolonijalnog porobljavanja kolonijalno jo nepotinjenih naroda kada su ti narodi poduzimali nacionalno-oslobodilake ratove, to je
poetak naeg stoljea obiljeilo ratnikim. Utoliko prije to su svi ratovi
na zapadu i istoku znaili uvod u prvi svjetski rat. Naime, od burskih ratova 1900., koje su Englezi vodili protiv Bura u Africi, japansko-ruskog rata
1905. godine i balkanskih ratova 1912. i 1913. godine dolo je do prvog
svjetskog rata 1914. god. Pod austro-ugarskom i turskom okupacijom u
tom razdoblju budila se muslimanska inteligencija, pokreui listove i
asopise, preko kojih je djelovala na svijest i osjeanje svojih pripadnika u
pravcu njihovog nacionalnog buenja. Ona je preko tih glasila nastojala
povezati najrazvijenije kulturne tekovine Zapada i Istoka. Utoliko je njena
specifinost bila u tome to je imala podjednako razumijevanje i osjeanja za kulturne tekovine orijenta i okcidenta, ime se ne mogu pohvaliti
ostale nae nacionalne inteligencije kako zbog svog robovanja hrianskom duhu tako i zbog neprijateljskog raspoloenja prema orijentalnim
73

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 74

kulturama koje nisu poznavale. U tom njihovom nedostatku mogue je

prepoznati izvor za njihovo nedopustivo zapostavljanje i nipodatavanje
svega to je muslimanska inteligencija uinila na povezivanju Istoka i
Zapada u ovim naim prostorima. Ako se tome doda tendencija prije svega
velikosrpske, ali i hrvatske buroazije da asimilira Muslimane u svoje
nacionalno bie, onda je razumljivo potcjenjivanje i negiranje svega to su
Muslimani stvarali.
No, ne ulazei u tu dimenziju tematizirane problematike, elim
ovdje ukazati na sadraj i karakter njemake knjievnosti u asopisima
Behar, Gajret i Biser bez pretenzije da u tome budem iscrpan s obzirom da
nisam raspolagao njemakim izdanjima iz kojih su raeni prevodi na na
jezik, i uprkos spoznaji da su ti evropisi svojevrsno ogledalo svog vremena.
Ako se osnivanjem Behara, muslimanskog asopisa za pouku i
zabavu, 1900. god. otvara snaan knjievni pokret Muslimana u BiH u vrijeme austougarske vladavine, ukljuujui i prevoenje gotovo svih
knjievnih vrsta i rodova: lirike, novele, drame, epigrama i dr. poznatih i
manje znaajnih autora iz knjievnosti i narodnog stvaralatva evropskih i
azijskih naroda, ta posebno prevodilaka aktivnost sa njemakog, francuskog, ruskog i engleskog jezika nastavlja se i u Gajretu, osnovanom
1907. god. i Biseru, 1912. god., premda u ovom posljednjem neto manjeg
intenziteta, to je uslovljeno politikim, drutvenim i historijskim prilikama toga perioda. Ipak, zajedniki im je cilj knjievno-publicistiko
prikazivanje muslimanskog narodnog ivota, koji se nije mogao oblikovati
u kulturnom i prosvjetnom pogledu nezavisno od evropskih knjievnosti i
njihova uticaja ne samo na intelektualne krugove nego i na muslimanske
mase na ovim prostorima i ire. Naroito je izrazit cilj asopisa Behar da
se izmeu ostalog priblii muslimanski ivalj BiH Zapadu i da se u njegovoj narodnoj bitnosti pokae specifinost kao spona izmeu istoka i
zapada. Naravno, preko tih asopisa se takoe eljelo pribliiti Zapad ne
samo Muslimanima ve i drugim jugoslovenskim narodima i Muslimane
posebno ovim posljednjim upravo posredstvom literarnog stvaralatva
muslimanskog naroda. Na to sugeriraju i prevedeni tekstovi iz razliitih
knjievnih rodova (lirika, proza, drama) sa njemakog na na jezik, to
svjedoi o prodiranju evropskih knjievnosti, posebno njemake, na ove
prostore, a to nije bilo u suprotnosti sa politikim i drugim interesima austrougarske vlasti.
Sa svojim slovensko-orijentalnim nasljeem, tradicijom i obiajima,
BiH se nastoji ograditi u ovim asopisima prema negativnim sadrajima
74

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 75

zapadne civilizacije, elei pri tome da prilagodi i adaptira produkte

zapadne kulture svojim potrebama i dovede u sklad sa domaom etikom,
kako se to osjea u nekim prevodima, a istovremeno nastoji udovoljiti
zahtjevima novog i savremenog. Budui da je njemaki jezik ulazio u program srednjokolskih predmeta, njegov uticaj na na jezik bio je veoma
veliki, emu se suprotstavio Behar svojim produktima, elei da suzbije
strani uticaj i oisti na jezik od stranih izraza, posebno njemakih. Meutim, to nije ilo na tetu prezentiranja knjievnih radova na hrvatskosrpskom jeziku, o emu svjedoe prevodi razliitih literarnih vrsta u ovim
asopisima. Primjer za to su prijevodi njemake lirike u Beharu. Tamo je
prevedeno devet pjesama i to: est Heineovih, od kojih etiri iz poznate
Zbirke pjesama ("Buch der Lieder") i po jedna pjesma od Petera Roseggera, Friadricha Ruckerta i Augusta Grafa von Platena. Istina, kod prevoda sa drugih jezika, osim malog izuzetka, ilo se i u izboru lirike sa njemakog bez plana i programa zbog ega je izostao "pregled oblika
duhovnih i poetskih vrijednosti"1 date knjievnosti.
Mladalake patnje (junge Leiden) Heinricha Heinea (1797-1856)
mogu se uzeti, s obzirom na svoju orijentaciju, na tradiciju, kao ponovno
otkrie njemake narodne poezije, koja se javlja sa romantizmom, jer je on
najznaajniji njemaki liriar izmeu romantizma i realizma.
Pjesmin pozdrav2 je njegova prva u Beharu prevedena pjesma, iji
je sadraj tradicionalan, premda je brojne metafore ine alegorinom u
prenoenju pozdrava voljenoj dragoj.
Slian sadraj i formu ima i pjesma Pozdrav,3 koju je preveo Munib
Osmanagi pod pseudonimom Narcis. Ove dvije pjesme nisu sadrane u
Knjizi pjesama (Buch der Lieder) 4.
Da bi se italakoj publici Behara makar djelimino doarala Heineova Knjiga pjesama, prevoenje etiri pjesme povjereno je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjeviu: emu usamljena suza, Povratak, Odsjaj
mora prostirao se daleko, Kad proem pored tvoje kue5.
Nivo prijevoda je takve umjetnike i pjesnike vjetine da se, itajui ih, stie dojam da se ne radi o prijevodu. Taj dojam se potvruje prilikom poreenja prijevoda sa originalom. Pjesme sadre, inae, romantiarske, ali i vjeno u lirskoj pjesmi obraivane motive: priroda, ljubav,
1. Muhsin Rizvi, Behar, Svjetlost, Sarajevo, 1971. str.92.
2. Behar 8/1907.-1908. br. 20.
3. Behar 10/1909.-1910. br. 22-23.
4. Buch der Lieder, Leipzig, Verlag der Literaturwerke, Minerva.
5. Behar 9, 1908/1909. br. 20 i 21, str. 326-327.

75

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 76

sjeanje na nju i njenu prolaznost, prolost. Sve ove konvencionalne

motive sa simbolikom ljubavi nalazimo i u naim narodnim pjesmama, to
je dokaz da je Heine autor pjesama i u narodnom tonu. Meutim, on je
osim toga i pjesnik soneta, pjesama slobodnog ritma, majstorskih balada i
satirine epike. Otuda nije sluajno to su ga u svoje vrijeme neki znaajni teoretiari 19. stoljea poredili sa Goetheom. U svjetskoj knjievnosti
Heine je poznat izmeu ostalog i po pjesmama nepomuenog odsjaja, ako
se izuzmu neke satirine i podrugljive pjesme sa izrazito cininim tonom,
a osim toga njegova Knjiga pjesama spada u "najljepe bisere svjetske
knjievnosti", to se istie u predgovoru pomenutog izdanja.6
Pjesma Nae srce7 Petra Roseggera (1843.-1918.) iz tajerske, za
koju je pjesnik bio intimno vezan i iji opisi ljudi odiu umjetnikom
snagom i humorom, metaforiki slika ivotnu realnost, svijetle i mrane
strane ivota. U svijetu po Roseggeru ima dosta niskosti i podlosti, ali i
bogatstva raznih vrijednosti i veliine, to je upravo prepoznatljivo i u
navedenoj pjesmi. U njoj je vjeita dijalektika ivota svojevrsna poruka
ljudima da ivot shvate kao borbu i neminovno smjenjivanje dobra i zla,
veselog i tunog. Pored pjesama Rosegger je poznat i po manjim priama,
pisanim u duhu narodnog jezika i tematski vezan za zaviajnu idilu.
Sinovlji dug8 Friedricha Ruckerta (1788.-1866.), u prijevodu Fihma
Nedati, vjerovatno Fehima Bajraktarevia, pjesnika borbenih soneta
(Geharnischte Sonette), viestrukog njegovatelja forme, ima neprolazne
vrijednosti moralnog nazora na svijet u odnosu djeteta prema roditelju. U
svojem stvalakom knjievnom radu Ruckert se oslanja na rokoko i
klasiku, ali posebno na romantiku (ton narodne pjesme, pohvala skromnosti i ednosti kao i davanje prednosti orijentalnim motivima i formama
u odnosu na antike. Inicijator je gazela - i makam - forme orijentalne
lirike u njemakoj knjievnosti i zagovornik iste rime. Poslije objave ciklusa soneta u osjeajno-romantiarskoj tradiciji i patriotskih pjesama protiv Napoleona sa puno retorskog poleta poveava se njegova pjesnika
slava objavom Istonih rua (stliche Rosen) 1822., koje je i Goethe
pohvalio. Nije beznaajno napomenuti da je Friedrich Ruckert bio profesor za orijentalne jezike na Univerzitetu u Erlangenu 1826., a 1841. godine
u Berlinu. Teko bi bilo zamisliti takvog poznavaoca orijentalnih jezika i
lirike, a da i sam nije bio autor ljubavnih pjesama, te je poznata njegova
zbirka te tematike Proljee ljubavi (Liebesfruhling). Pribliavanjem ori6. Buch der Lieder....(.n.n.mjestu-Einleitung-uvod).
7. Behar 8,1907/1908. br. 20, str. 313.
8. Behar 8,1907/1908. br. 20, str. 313.

76

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 77

jentalne lirike njemakom govornom podruju stekao je velike zasluge za

prosvjetu svoje zemlje. Podstaknut svojim istraivanjem orijentalnih jezika i lirike Ruckert se istinski bavio slobodnom pjesnikom preradom i prevoenjem orijentalne lirike. Prevodio je sa Sanskrita, hebrejskog, perzijskog i arapskog. Svojom preradom i prevodima sa orijentalnih jezika htio
je do starog ovekovjeiti ono istinsko, koje je zajedniko svim narodima i
svim vremenima. Iz gore navedenih razloga Ruckert je morao biti dobro
poznat ne samo prevodiocima ve i tadanjem urednitvu Behara, radi
ega mu je objavljen prevod pjesme Sinovlji dug, u kojoj je tradicionalan
motiv obaveze, panje i uzvraanje ljubavi sina roditeljima. Tematika i
sadraj pjesme se slau sa tim oblicima u Kur'anu, to se moe smatrati uticajem orijentalne knjievnosti i islamskog nazora na svijet. To je ono
staro, to Ruckert hoe da ovjekovjei, a emu se nijedan nazor na svijet,
niti bilo koja religija ne bi suprotstavili. Neka i ti stihovi iz davnih vremena, to "staro", bude pouka i opomena nemoralnim ili bezobzirnim u ovim
vremenima sa veoma niskim moralom.
Historijska balada Grob u Buzentu (Das Grab im Busento)9 Augusta Grafa von Platena (1796-1835), prevod Fehim Nedmati, Fehim Bajraktarevi vjerovatno, objavljena 1822. i ima za predmet sahranu Alarika,
hrabrog mladog vojnika, u tuini na obali kod Buzeta. Inae, Platenove
historijske balade krasi bogatstvo formi i snana lirska izraajnost. Kao
aristokrata i duhovnik usmjerio je svoju liriku ne samo ka graansko-ljudskom, ve na neemu iznad toga, neemu uzvienom, to se moe porediti sa slobodnim letom orla u nebeske visine. Patetinost i enja proimaju liriku ovog subjektivistikog elegiara, uprkos njegovim odama klasike
i dilemama. Njegove pjesme Hafizovo ogledao (Der Spiegel des Hafis)
objavljene su 1822. god., a Nove gasele (Die neuen Ghaselen 1823. god.
Kao i Friedrich Ruckert Platen njeguje orijentalne forme lirike predromantiarske i postromantiarske tradicije, majstorski vladajui strogom
antikom, romanskom i orijentalnom metrikom (oda, sonet, gazela). S
obzirom na najjau vezanost Behara za orijentalne prevode s jedne i malog
broja Nijemaca, poznavalaca orijentalnih jezika i knjievnosti s druge
strane to poetsko stvaranje nepobitno dokazuje da su se i neki veliki
Nijemci interesovali u to vrijeme za orijentalnu knjievnost.
Pored lirike prevoenje i objavljivanje novela obrazloeno je u drugom dijelu programskog lanka Behara: "No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilima poetike, u pripovijetki su takoreku slobodne ruke. Dobar pripovijeda ispria nam dogaaj ili istinit ili izmiljen,
9. Behar 8,1907/1908. br. 23 i 24, str.365-366.

77

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 78

ali je na dlaku sve mogue, da se onako dogodilo, pa to nas zanese, osvoji, a svaki dogaaj - razumije se - nosi u sebi i neko iskustvo, pouku za
onog koji je to doivio, moda prepatio neto itd., a mi to njegovo usvojimo, jednom rijei bez ikakva troka. Lijepoj je pripovijetki i romanu
zadaa osim toga jo i to: da mahane ljudske prikae da su zle kao i to
jesu, vrline da pohvali, a tim sam dvjema injenicama navraaju se itatelji
na pravi put. Pa i s druge strane, svakom je narodu mila njegova prolost,
uspomene iz ratova itd., to se punim pravom od nas moe traiti. Ovaki
se dogaaji, koji takoe u sebi kriju neku nauku, mogu i u drami obraditi."10
Od proze objavljene u Beharu prevoene su iskljuivo novele i
crtice sa njemakog na na jezik, i to etiri od anonimnih autora. Plava
ptica11 (prevod Hajdar Fazlagi) od anonimnog autora predstavlja simboliko-alegoriku priu o ptici, koja se po spoljanosti razlikuje od ostalih ptica, zbog ega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica, ali uprkos
tome njena pjesma ostaje da ivi kao djelo trajne vrijednosti. Novela ima,
inae, didaktiki karakter: human biti i prema najneobinijim u poreenju
sa ostalim, jer emo i sami tako biti zatieni i nagraeni, to vai ak i za
nau sredinu u ovom tekom vremenu materijalne i duhovne krize. Ako mu
to dozvoljava priroda bia, ovjek se mora prilagoditi sredini i ivotnim
okolnostima, ukoliko misli da opstane. Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagi. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima, a sve to
proglaava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajue klase.
Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog, ali humanog ovjeka provlai se kroz cio sadraj novele. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva, a nenaklonost prema krtima i ucjenjivaima, rtvovanje ovjekove budunosti, osjeaj za pravdu i humanost prema ovjeku u nevolji,
ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju, nagraivanje dobrih
djela, neuzvraanje ljubavi, ako ne moe biti krunisana itd. u potpunosti se
uklapaju u programska naela Behara.
Kineska novela Punac13, prevod Sulejman Mursel, anonimnog
autora i prevodioca na njemaki jezik pokazuje pozitivni etiki rezultat:
ona je "u slubi etikih ideala srenog porodinog ivota, u kojem mu i
ena ine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu."14 Glavni motiv je predo10. Muhsin Rizvi, Behar, n.n. mjetu str. 38.
11. Behar 2,1901/1902. str. 27.
12. Behar 2, 1901/1902. br. 23, str. 359.
13. Behar, 6,1905/1906. br. 17,str. 263.

78

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 79

dreenost ljudske sree, odnosno njena podvrgnutost sudbini, koja se mora

prihvatiti i njeno postojanje priznati, nezavisno od toga da li ovjek to hoe
ili pak ne. Iz tog razloga svi ljudski pokuaji su nekorisni i uzaludni, ak i
onda kada se radi o ljubavi, a posebno o onoj izmeu srodnika (jer je takva
ljubav moralni prekraj), ako to nije predodreeno sudbinom. Pozitivne
konvencionalne osobine oba suprunika u harmoninom braku posebno su
istaknute; superiornost mukarca postoji, ali se ona ne osjea.
Lavina15 je alegorina pria anonimnog autora, s njemakog je preveo Idrisi Sabri, u kojoj smjena zime proljeem simbolizira budue revolucionarne preobraenje. Smjena ova dva godinja doba je unitavanje i
obnavljanje prirode, jer bez dolaska lavina nema rtava, ali ni proljea. To
je dijalektika prirode i drutva sa nunim preokretima, sa kojima dolazi
novi ivot. Postavlja se pitanje kakva je veliina ovjek u toj prirodi i daje
stvarni odgovor: "ovjeja je dua samo jedan atom ove prirode, ona ivi,
bori se i umire sa njom, slino arenom cvijeu."16
Borba dobra - sunce i proljee - i zla - zima i snijeg - simbolina je
pobjeda nad zlim, i oboje su u neprekidnom lancu smjenjivanja, pri emu
zlo uzima manje rtve da bi se pokazala pobjeda dobra.
Crtica Amnestija17 od M. Brea, prevod sa njemakog jezika
Muharem Dubravi, ima za glavnu linost osuenika, kojem amnestija
nita ne znai: on je u zatvoru fiziki i psihiki skrhan, a porodica mu tragino zavrava. Autor crtice je elio pokazati nehumanost rukovodeeg
osoblja u zatvoru s jedne i posljedice koje snosi osuenik s druge strane,
na to se i u ovom sluaju eli skrenuti panja italakoj publici bez obzira na svu tragediju i povratak osuenika na zatvorski nain ivota.
Novela Pretraga18 (prevodilac Sulejman Mursel) Felixa Hollaendera (1867-1931), koji pripada naturalistikim pripovjedaima ranog perioda veoma je karakteristina za kraj 19. vijeka. Djela naturalistikih pisaca
obrazovano graanstvo od 1900. godine shvata aktuelnim. Kao naturalistiki pripovjeda Hollaender je poeo prikazivanjem nemoralnog stanja
berlinskog drutva. Osim tekog i oskudnog ivota, siromatva itd. novela
sadri elemente didaktikog karaktera: strpljivost i mudrost uenja na
tuem iskustvu olakavaju ovjeku ivot; didaktika strana novele posebno dolazi do izraaja u odgoju djece; odmjerenost u zahtjevima, pravednost i njenost, te stalna kontrola igraju bitnu ulogu po napredak porodice.
14. Rizvi, Behar, n.n. mjetu, str. 245.
15. Behar 1910-1911, br. 2,str. 27.
16. Behar 1910-1911. br. 2, s. 28 (Lavina)
17. Behar 6,1905-1906. br. 21,s.325.
18. Behar 6, 1905-1906. br. 23 i 24, s. 361.

79

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 80

Superiornost ene u braku, njena kratkovidnost, naivnost, podmuklost,

lakovjernost odudaraju od tradicionalnog kodeksa o harmoninom
branom ivotu, pa je logino da to vodi porodicu u materijalnu bijedu i
konano propast. Nasljedni faktor, uloga sudbine, strpljivo i stoiko podnoenje svih mranih strana ivota pa i prirodnih pojava ukomponovani su
u sadraj novele.
Novela ivot ili smrt19, s njemakog preveo Muharem Dubravi,
Leonarda Meericka (London) ima za predmet biografiju siromanog pisca,
koji od honorarnog rada ne moe da preivi sa enom i djetetom. Ljubav i
odgovornost prema djetetu su jai od svih drugih motiva, koji bi ga otjerali u smrt, ime se naglaava didaktiki element novele.
Da bi se bolje uklopili u idejni program Behara prevoena proza je
etiko- odgojne sadrine, te su birane ozbiljnije poune teme. Prevedena
proza s njemakog jezika u Beharu nema dovoljno izotrenog kriterija izbora, jer im je bio cilj da se italaka publika kroz zabavu poui, odnosno
upozori na neke elemente neodgovarajueg morala i pogleda na svijet.
Poslije okupacije od strane austrougarske vlasti otvoren je veliki
broj srednjih kola u BiH, u kojima je izuavan njemaki jezik, ime se da
objasniti da je pretean dio prijevoda s evropskih jezika bio s njemakog,
a prevodioci u muslimanskim preporodnim asopisima BiH bili su Muslimani sa dva izuzetka. Oni su bili vie zainteresovani za motive (ideje) i
sadraj skoro svih literarnih vrsta s njemakog na na jezik. Knjievni prijevodi s njemakog u zavisnosti su od obrazovanja i kvalifikacije prevodilaca.20 Prijevodi drame u Beharu manje su zastupljeni u odnosu na ostale
literarne vrste. Prekinuta drama Selim III u pet inova, iji je autor Murad
Efendi, objavljena je u dva prizora, a prevodilac je S. Konjhodi.21 Tema
je otpor u janjiarskim redovima iz vremena reformisanja vojske i administracije u turskoj carevini pod sultanom Muradom III. Vrijeme ranije je
1807. godina u vremenskom periodu od dva dana.
Put kroz prozor22 je komedija jednoinka francuskog autora Skriba
i Lemoana, duhovitog i zabavnog karaktera, koju je sa francuskog na njemaki preveo Otto Randolf, a s njemakog na na jezik Sulejman Mursel.
Tema radnje su odnosi u braku sa naglaavanjem ljubavnog tona na
mukarcu i zalaganjem za tradicionalnu superiornost mua nad enom.
Komedija ima pouni karakter za tadanju italaku publiku, naglaava19. Behar 6, 1905-1906, br. 23 i 24,s.361.
20. Anonimnost autora novele i neraspolaganje odreenim izdanjima onemoguili su mi da
se ovog puta pozabavim lingvistikom analizom prijevoda.
21. Behar 11, 1910-1911. br. 2.
22. Behar 6, 1905-1906. br. 11-14.

80

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 81

jui znaaj ivotnog iskustva i presudnu ulogu razboritih starijih osoba u

trasiranju ivotnog puta mlaima. Praktina strana ivota, dobijanje koristi
i sticanje autoriteta radom, patrijarhalna shvatanja o braku zloupotreba
ispoljene ljubavi od strane ene, udovoljavanje eljama ene i poslunost
prema njoj, slabost pred enskom ljepotom, mijeanje starijih u brak
mladih, neblagovremeni stav u postavljanju zahtjeva supruzi i istrajnost u
njima, malograansko ponaanje sredine prema mladim branim parovima, nepotovanje branog druga (mua), neophodnost postojanja
obostrane ljubavi, uobraenost ene, njena taktinost itd. jesu elementi koji
upuuju itaoca na negativne ili pozitivne odnose i postupke u ivotu.
Da bi se upotpunio sadraj Behara folklorni program se prostirao i
na poslovice, izreke i aforizme. Od 1900.-1911. godine u Beharu je objavljeno ukupno 168 sa njemakog prevedenih aforizama i izreka. Od toga je
trinaest sakupio izvjesni Selim, a Poslanik - Sulejman Mursel, 155. U
njima se izmeu ostalog istiu: bezvrijednost lai i vanost istine, tolerantan stav prema novom, i starom, osuda rata, negativan uticaj loeg,
sebinost tvrdice, znaaj obrazovanosti, mrnja, raskorak izmeu elje i
realnosti, opreznost u izjavama u drutvu, dobro upoznavanje ene prije
braka, nemogunost udovoljavanja zahtjeva svima, siromatvo, mo
novca, nekorisnost pomoi neznalici, svjesnost donoenja sudova o drugima, nespretnost, bezvrijednost znanja bez razuma, ena kao zagonetka,
oslobaanje od svojih negativnih osobina, kratki vijek zaljubljenosti, prilagoavanje novom vremenu i uslovima, umiljenost, srea, otmjenost,
nepretjerivanje u odijevanju, skromnost, podnoenje tekoa, potvrda
teorije u praksi, raanje gluposti i genijalnosti, vanost iskustva itd.
Od 1910.-1914. godine u Gajretu su prevedene etiri umjetnike
pjesme, od kojih je jedna Pjesma Hermanna Lingga (1820.-1905.), objavljena bez navoda prevodioca,23 pjesnika koji je pripadao minhenskom
pjesnikom krugu, iji su lanovi oponaali mnoge literarne pravce i strujanja. Lingg je, inae, bio epigon i pisao je prigodne pjesme. Poto je
nakon 1848. godine uskraena mogunost razvoja politikoj lirici,
klasino-romantiarska pjesma vazila je kao idealna pjesnika forma. Radi
zadovoljenja rastuih graanskih potreba za obrazovanjem minhenski s
pobrinuli su se za njihovo zadovoljenje i tako su njihovi proizvodi preplavili literarno trite. Povratak pjesnika klasicizmu znaio je njihovo
bjeanje od politike i socijalne aktuelnosti. Oni su, suprotstavljajui se
tehnici, prirodnim naukama, politici istorije i civilizacije, pjevali melanholine pjesme o veeri, jeseni, ljubavi, stihove oprotaja i eznuli za pri23. Gajret 6, 1913. br. 4 i 5.

81

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 82

vatnim i autonomnim ivotom. Izvan tih okvira pjesnikog stvaralatva

nije izlazio ni Lingg, ija Pjesma tradicionalnog sadraja nema naroite
umjetnike vrijednosti, premda izraava tugu za voljenom dragom i sugerira da od ostvarene ljubavi zavisi cijeli napredak i rad pa ak i ljepota
prirode i drai proljea.
U estom goditu Gajreta objavljena je pjesma Zemljo, draga
zemljo...24 Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) koji kao spretan autor,
redaktor i novinar spada meu najagilnije figure na prekretnici iz 19. u 20.
stoljee. Skoro da je bio izmeu naturalizma i impresionizma, u elji da
ugleda renesansu rokokoa, ananekreontike biedermajera i narodne pjesme
kao i svih umjetnosti i cijelog ivota, predstavljajui time najljepu sintezu
impresionistikog nijansiranja sa tradicionalnim formama i temama
ljubavne i lirike o prirodi. U tom duhu je i njegova gore navedena pjesma
po sadraju i formi, pozivajui na uivanje i potovanje svega to ovjeku
priroda prua.
Pjesma Arthura Schopenhauera (1788-1860) Vremenu25, prevedena
pod pseudonimom Faik (Jovan Palavestra), tipina je za njegov nihilizam
i metafiziki pogled na svijet. Prolaznost realnog svijeta, koji vrijeme guta
i time ga lijei, nita ne znai u odnosu na vjenost, tj. na ivot poslije
smrti, kada se tek pojavljuje istinsko dobro. Istina, ljubav i mir26 bie
udrueni, jer na zemlji ili nisu postojali ili su bili privremeni. Smru e se
ovjek uzdii, ostavljajui duboko ispod sebe sve to je zemaljsko i poivae meu zvijezdama "visoko iznad sree, smrti i vremena".27 Ova
Schopenhauerova pjesma Vremenu jasno pokazuje slinost njegovog
pogleda na svijest sa islamskim poimanjem ivota i smrti, te je interesantna bila za italaku publiku.
Friedrich Schiller (1759.-1805.) u pjesmi Znak pitanja28 (prevod
anonimnog prevodioca) postavlja pitanje na koje ovjeanstvo nije dalo
odgovor: otkuda je doao ovjek, ta znai ovjek i kuda ide. Da li je to
traenje za ovjekom grkog filozofa Diogena, mogao bi se dati odgovor,
ali ne i ire, jer e svakog prekinuti smrt ekajui ga.
Od poznatih tekstova u Gajretu je od 1900.-1914. god. objavljen
jedan prozni tekst, dvije novele i dvije crtice. Prozni tekst Hermanna
Hessea (1877-1962) Oprotaj s praumom29 je priznanje usamljenosti
kada je ovjek odgurnut od drugih, ali i da kao takav ima duevni mir.
24. Gajret, 1913. br. 1-3, str. 17.
25. Gajret 6, 1913. br. 12.
26. Gajret 6, 1913. br. 12, str. 222.
27. Gajret 6, 1913. br. 12, str. 222.
28. Gajret 7, 1914. br. 1, s. 11.

82

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 83

Posebno naglaen jak doivljaj prirode i duevno zadovoljstvo koje ovjek

nalazi u toj neokrnjenoj prirodi daleko od ljudi - glavni su motivi ovog
kratkog proznog teksta.
Autor novele Ja ne znam je anoniman, a prevodilac s njemakog je
I. Sari.30 Moto novele je: "Volja je apsolutna, ako je naa." Motiv alkohola i njegov uticaj na nesvjesno ili polusvjesno ponaanje ovjeka i tragian kraj novele elementi su koji ukazuju na naturalistike motive. No italac treba i neto da zakljui: tetnost alkohola po ljudsko zdravlje i
netrezveno ponaanje, odnosno zbog nemogunosti rasuivanja i kontrolisanja svojih postupaka u pripitom stanju uzrok su gaenja jednog ivota i gonjenja drugog ovjeka u propast. U noveli je takoe uperena kritika protiv vlasti, jer ne traga za motivima koji navode ljude na ovakva djela.
Autor novele "Novac"31 (prevodilac anoniman) A. Hotner-Grefe nedovoljno je poznat u njemakoj knjievnosti; novela je socijalnog karaktera
i prikazuje materijalne nevolje jedne porodice. Ljubav kao glavni motiv za
sklapanje braka na jednoj i bogatstvo na drugoj ("Kako se prostre, onako
se spava") razliiti su nazori na svijet glavnih linosti, koje su jasno izdiferencirane. Pregalatvo i ambicije mladih ljudi iz siromanih slojeva
drutva, elei se izvui iz socijalne bijede, stradanja nevinih u malograanskoj sredini, neznalica i neprosvijeenih proimaju novelu. Da bi se
pokazao uzoran moral i plemenitost bogatih, Kristina Ler (bogata tetka
glavne linosti Norberta) prikazana je kao dareljiva osoba.
Crtica U balonu32 ima didaktiki karakter: oklijevanje ne vodi uspjehu ni u ljubavi, iako je njeno ostvarenje opet sudbinski predodreeno.
O jednom junaku33 je crtica Hansa Landa, koju je s njemakog preveo S. Sari. I ona je didaktikog sadraja: panja i osjeaj ljubavi sina
prema roditelju, kojeg je bolest prikovala za postelju. Glavna linost se
uporeuje sa junakom, jer stoiki podnosi bolest koja ga je skrhala i raduje se srei drugih. Didaktiki elemenat crtice je i u naglaavanju prolaznosti svega, a posebno nesigurnosti u dobrom ili loem, lakom ili
tekom ishodu ljudskog ivota, jer se nikada ne zna kako emo zavriti.
U razdoblju 1913.-1914. godine u Gajretu je anonimni prevodilac u
nekoliko nastavaka prevodio s njemakog komediju u tri ina Kua lutaka
(Puppenheim) Henrika Ibsena. Ona je za italaku publiku bila ne samo
veoma interesantna nego i izrazito znaajna za upoznavanje makar jedne
29. Gajret 7, 1914. br. 1, s. 11.
30. Gajret 5, 1912. br. 7 i 8.
31. Gajret 5, 1912. br. 11 i 12.
32. Gajret, Sarajevo, 1910. 4. s. 64-65. napisao Wiener, prijevod Zahir
33. Gajret, Sarajevo, 1914. br. 5, s. 77-78.

83

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 84

od drama tako markantne i individualne pojave u svjetskoj knjievnosti

kakav je bio Henrik Ibson. U tom periodu bio je jedan od najmarkantnijih
pisaca, ije su se drame izvodile sa nesmanjenim intenzitetom na svjetskim
pozornicama i poetkom 20. stoljea. Devedesetih godina 19. stoljea bio
je najitaniji pisac, izazivajui buru dopadanja ne samo kod gledalaca na
pozornici ve i italaca. S obzirom da je u to doba Ibsenova komedija Nora
bila prevedena skoro na sve moderne jezike, bio je jedan od povoda za
objavljivanje na naem jeziku. Ibsenove drame Per Gint i Brand po dubini misli uporeuju se sa Goetheovim Faustom. Ibsen je, inae, socijalni
pisac, iako ostaje idealista i ne predlae rjeenje teke socijalne krize i konflikata. Kao najvei dramatiar Skandinavije istovrermeno je i jedan od
najjaih pisaca u oblasti drame 19. stoljea.
Kritika slabih karaktera, licemjerstvo, neiskrenost, rasipnitva skorojevia, la itd. posebno su u drami naglaeni. Treba takoe rei da je ova
komedija po svojim knjievnim i teatralnim kvalitetima dobila vremenski
neogranienu vrijednost, nastala u 19. stoljeu pod uticajem aktuelnog
pitanja ravnopravnosti ene i mukarca.
I sam Ibsoen je bio u dilemi da li ostati kod starih, tradicionalnih vrijednosti i biti miran, uivajui postojee blagostanje, ak i kada bi se saznala neistina koja bi donijela brojne negativnosti: gubljenje ugleda,
remeenje duevnog mira itd. ili se pak pobuniti i ruiti pod platom
skrivene licemjerne tradicije i teiti novim vrijednostima. Izmeu ova dva
pitanja se nalazila tadanja inteligencija, mada radije ostaje pri ouvanju
starog, jer se ruenje tradicije kosi sa njenim pogledom na svijet.
Od 1912.-1914. god. iz njemake lirike nisu objavljeni prevodi u
Biseru. Iz proze prevedeno je tri novele i jedan prozni tekst korisnih pouka.
Takoe je prevedeno 59 epigrama. Izuzimajui novelu Maka mladog
mornara, koju je preveo N. Resulovi, prevodilac ostalih tekstova s njemakog na na jezik za ovaj asopis bio je Sulejman Mursel.
Nesrenik uoi nove godine34 Jeana Paula (1763.-1815.) je pria,
slobodni prijevod Sulejmana Mursela, u kojoj se radnja ne iznosi prema
loginom redoslijedu koji italac oekuje, ve je viestruko ispreturana,
preputajui svakom da se snalazi u tom lavirintu, pria u kojoj dolaze do
izraaja fantaziranja, osjeaj i iskustvo autora, koliko i sposobnost pisca da
duboko pronikne u ljudsku duu i njeno bogatstvo. Da bi se prikazala
tmurna strana iskustva, predmet pripovijedanja je san, i to je ono romantiarsko, a da bi se pribliila stvarnosti, glavna linost se budi iz sna i
izvlai pouku iz njega; nastoji se, dakle, blisko uiniti dalekim, a daleko
34. Biser 1912./1913. br.4.

84

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 85

tako bliskim da ih naa osjeanja mogu obuhvatiti oboje. Mladi ovjek,

glavna linost, koji sanja da je postao oronuli starac uoi nove godine,
cijelu no bdi nesretan "opustjele due", skrhan i nosei sa sobom bolest i
grijeh srca puna "otrova a starosti tekog kajanja". Ova pouna crtica
obrauje san i stvarnost raskra ivota za mladog ovjeka, a cilj je da
pokae da na izboru ima pravi, srean, plodan put, zasaen najraznovrsnijim cvijeem. Suprotan tom putu je put tame, nesree, "zatrovan zmijskim
otrovom", put davljenja i guenja. Pokuaj povratka na pravi put je put
povratka u mladost, na pravi i put dostojan pravog ivota. Neposlunost
prema roditeljima rezultat je odlaska na pogrean put, na put njegove nesree, te crtica ima i didaktiki karakter; kao takva nije mogla odudarati od
programa redakcije asopisa.
Crtica Maka mladog mornara35 anonimnog autora, a prevodilac le
N. Resulovi, ima pouni i zabavni karakter sa motivima koristoljublja i
poude za vlau.
Nagrada ljudske dobrote, ak kada se ovjek nalazi i u najnezavidnijem poloaju, i postojanje humanih ljudi u svijetu glavni su akcenti u
crtici.
Korisne pouke36 Johanna Petera Habela (1760.-1826.), u slobodnom prijevodu Sulejmana Mursela, upuuju na vanost kole za ivot,
mudrost primjene naunog, korisnost tednje i posljedice rasipnitva,
neiskoritenog vremena, tetnost nerada i oklijevanja pri zapoinjanju
planiranog posla itd.
Johann Peter Habel je poznat kao majstor anegdote sa puno humora
i pjesnik o prirodi i njenim ivopisnim prikazivanjem. Gua37 - crtica
anonimnog autora (H. W.), u prevodu Sulejmana Mursela, ima didaktiki
karakter. Neodlunost, odnosno oklijevanje, kao i podlijeganje uticaju
neukih ne mogu voditi eljenom cilju i uspjehu.
Ve je reeno da je u Biseru objavljeno 59 aforizama u periodu od
1912.-1914. godine, a prevodilac s njemakog je Sulejman Mursel,
Poslanik. U njima nisu sadrane samo izreke njemakog ve i drugih naroda. Sadraj je veoma razliit: nemogunost mijenjanja prirode ovjeka,
blagovremenost poetka rada, cijenjenje ovjeka po duhu i znanju, ivot
kao uitelj, pravo tiranina, upornost, bitnost nasljednog faktora, duevni
nemir zaljubljenih, vanost i prolaznost ljepote, vanost strpljivost i
odlunosti, prozrivost licemjerstva i lukavstva, uloga novca, negativna
35. Biser 1912./1913. br. 4.
36. Biser 1912./ 1913. br. 5.
37. Biser 1912./1913. br. 15 i 15.

85

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 86

strana duga, lijenost kao uzrok siromatva itd.

Zakljuak
Na prekretnici stoljea sa poletom kapitalizma dolazi do radikalnih
promjena koje su izraz buenja nacionalne svijesti i nacionalnog ujedinjenja na prostorima evro-azijskog kontinenta. Intelektualne snage se bune
protiv postojeeg stanja, nastojei da izmeu ostalog i pokretanjem razliitih listova i asopisa izvre promjene sline zapadnoevropskim.
Pokretanjem Behara 1900. god., a kasnije Gajreta i Bisera stvara se
jak knjievni pokret Muslimana u BiH za vrijeme austro-ugarske vladavine sa ciljem knjievno-publicistikog prikazivanja ivota ovog naroda, ne zapostavljajui pri tome ni prevoenje razliitih knjievnih rodova
i vrsta orijentalne i zapadno-evropske knjievnosti kako bi se uspostavila
jaa spona izmeu istoka i zapada. Muslimanska glasila ele se pri tome
ograditi od negativnih sadraja zapadne civilizacije s jedne i prilagoditi i
odabrati literarne produkte sa zapada u skladu sa svojom tradicijom i
etikom s druge strane, nastojei pri tome udovoljiti zahtjevima izazova
novog vremena. Prevoena literatura sa njemakog jezika odgovara programskim naelima asopisa. Kod prevoda sa ovog na na jezik u izboru
se polazilo bez odreenog plana i programa, te time nisu zastupljeni literarni pravci i struje u njemakoj knjievnosti niti se vodilo rauna (sa
malim izuzecima) o prezentiranju karakteristinih djela ili njihovih dijelova italakoj publici. Svojim literarnim produktima i prevodima pomenuti asopisi ele smanjiti strani uticaj i oistiti na jezik od stranih izraza,
posebno njemakog.
Prijevodi lirike su uglavnom prezentirani tradicionalno obraivanim
motivima (priroda, ljubav i njena prolaznost, shvatanje ivota itd.) sa
didaktikim elementima.
Prevedena proza sa njemakog ima etiko-odgojnu sadrinu, ne
zanemarujui pri tome ni zabavni karakter. U elji da prevodi imaju tradicionalne sadraje u pomenutim asopisima su prezentirani literarni produkti nekih njemakih predstavnika epigonalne knjievnosti, koji su bili
dobri poznavaoci i prevodioci orijentalnih jezika i knjievnosti kao i nekih
iji je pogled na svijet bio slian ili se slagao sa islamskim shvatanjem ivota i smrti. elei istai zabavni karakter drama je predstavljena komedijom sa tradicionalnom temom odnosa mukarca i ene u braku i pokretanja pitanja ravnopravnosti ene.
Radi interesantnih sadraja, koji su udovoljavali programskim zahtjevima redakcije pomenutih asopisa, prevoeni literarni produkti nekih
86

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 87

stranih autora na njemaki jezik prevedeni su i na na.

Prevedeni aforizmi i izreke njemakog i drugih naroda imaju pouni
karakter.
S obzirom da su mnogi nai studenti studirali na Bekom univerzitetu i da je njemaki jezik kao jezik vlasti na ovim prostorima bio
spona izmeu Evrope i Istoka upravo preko kulture bosanskih Muslimana,
logino je da su prevodioci njemake knjievnosti na na jezik bili skoro
iskljuivo Muslimani.
German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period
On the crossroad of centuries, with the impetus of capitalism, some
radical changes took place. They were the expression of national awakening and national unity achieved on the vast territories of Eurasian continent. The intellectual forces rebelled against the current situation having
tried, among other things, to establish different newspapers and journals
that would correspond to the changes in the Western European countries.
With the emergence of Behar in 1900, and later on Gajret and Biser
a strong literary movement of Moslems in Bosnia and Herzegovina under
the Austro-Hungarian rule came to surface. Its primary goal was to present
various works of Moslem nation in the fields of literature and journalism.
At the same time, different literary genres and types of Oriental and
Western European literatures were not neglected. They were widely translated in order to establish stronger ties between the East and the West. On
one hand, the Moslem journals and newspapers wanted to put a barrier
against the negative influences from the Western civilization. On the other
hand, they tried to select and adjust the literary products from the West in
accordance with their own tradition and ethics. They also tried to respond
to the needs and requests in their own time. The literature translated from
German corresponded to the journals' programmatic principles. When having translated into our language, the selection was made without the previously agreed plan and program. The major literary currents in the German literature could not be found in the translations. With a very few
exceptions, attention was not paid to present the most characteristic works
or their segments to the general readership. The journals wanted to reduce
the foreign influence in the form of their own literary products and trans87

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 88

lations from the foreign languages. They also tried to purify our language
from the foreign expressions, notably from German.
Translations from lyrical poetry were presented, in general, through
the traditional motives (nature, love and its transient quality, understanding of life, etc.) with some didactic elements. The fiction translated from
German was mostly oriented towards ethical principles, and had a strong
educational undertone, but its amusing features were not neglected. In
their wish to have traditional topics in the journals aforementioned, some
literary products were translated. They presented some German writers
who could be labeled as epigones or imitators, but who had known well
and translated from oriental languages and literatures, as well as those
whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. Having wanted to emphasize its amusing character,
drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. Such plays also brought forward the issue of woman's equality.
In order to have a variety of interesting pieces in their journals, the
editors sometimes translated into our language the works of some foreign
authors which had already been translated into German. The aphorisms
and proverbs from the German and other nations are usually didactic in
nature.

88

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 89

Nazif Kusturica
RUSKA KNJIEVNOST U BEHARU I GAJRETU
Behar za 1908. 1909. i
1910. (zakljuno s avgustom)
Gajret za 1912. 1913. i
1914. (zakljuno s majem)
Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u
prisutnosti ruske knjievnosti u asopisima Behar i Gajret. Njen izbor
uglavnom odgovara drutvenoj (pounoj) funkciji asopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti, koja je nuno povezana s pomenutom funkcijom
principom neophodne jasnosti i razumljivosti, napose onim modelima
umjetnike fikcije iji izbor odgovara, pored ostalih, i ovoj intenciji
asopisa. U ovom izboru suvereno vlada proza i, to je razumljivo,
pripovijetka s obzirom na prostorne mogunosti asopisa. Ruske drame
uope nema, a to je vrijeme ehova, Gorkog, Andrejeva... Drama je, inae,
to je logino, slabije zastupljena. Pored domaih tekstova tu je i jedan
Ibzen (Nora). U odreenim intervalima u oba asopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike..." u redoslijedu iz: francuske, engleske, njemake,
zatim: arapske, perzijske, turske, ak japanske i kineske lirike. to se ruske
lirike tie, za razliku od proze, ona je koliinski iza japanske i kineske. A
to vrijeme u ruskoj knjievnosti je u veoj mjeri vrijeme poezije nego
proze, vrijeme simbolizma i velikih simbolistikih pjesnika Bloka, Brjusova, Bijelog, Baljmonta, Sologuba, Anjenskog, a odmah zatim vrijeme
akmeista: Gumiljova, Mandeljtama, Ahmatove, vrijeme zaetaka futurizma i avangardne poezije... Ni traga od svega toga. Zato je to tako teko je
preciznije rei. Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije, nedostataka prevodilaca i tome sl.? Jedno je
sigurno: sloena poetika ruskih simbolista, koja je ne samo probila ve i
izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka, pripremila tlo
ruskoj avangardnoj poeziji ruei temeljne principe realistike umjetnosti,
nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih asopisa u sferi lirike u
kojoj je paradigma narodne lirske poezije jo uvijek imala svoj uinak. Pa
ipak, neto se nalo.
U Gajretu br. 1, 2, 3 od 1. III 1913. g., u redoslijedu s rubrikom iz
engleske, zatim francuske, njemake i amerike lirike nai e se rubrika iz
ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. Hirjakov (nema ga u knjievnoj
89

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 90

enciklopediji) jednom, istina dobrom pjesmim Bio je udan, ponosan

hram u kojoj hram simbolizira kulturu a pjesma tematizira njeno ruenje,
to pjesmu svrstava u simbolistiki tematski krug apokaliptikih predvianja, uobiajen u ruskih simbolista.
U Gajretu, pak, br. 12 od 5. oktobra 1913.g. predstavljene su dvije
pjesnikinje: Tatjana L. epkina-Kupernik i Zinaida Hipius, ovdje Sinajda.
Za prvu se u fusnoti kae da je "danas dobro poznata pjesnikinja" sada pak
poznatija kao prevodilac, prije svega Rostanovog "Sirana", kojega je na
nekim mjestima uspjeno dopunila; za drugu pak inae dobro poznatu
rusku pjesnikinju iz kruga simbolista, suprugu ruskog pisca Dmitrija
Merekovskog, s kojim e kasnije i emigrirati, a koja je "tampala niz novela".
U pjesmi bez naslova Kupernikov pejza vlastitog raspoloenja, koji
se opet transponuje u filozofski problem ivota kao obmane i zablude.
Pjesma Nemo Zinaide Hipius je o psiholokom problemu stvaralatva u potrazi za rijeju. I kao to: eljna sam ljubavi a voljeti ne mogu,
tako: poznam nju, istinu, ali rije za nju to ja ne poznajem. Pjesma kao
umjetniko obrazloenje inklinira onoj programskoj taki iz poetike ruskih
simbolista koju je pjesnik jednostavno izrazio stihom: "O kad bi se mogla
bez rijei kazati pjesma." I to je sve, to se tie ruske poezije u pomenutim
asopisima.
Turgenjev
Intencije oba asopisa, kao to je to i danas uobiajeno, bile su da,
koliko je to mogue, prate i savremenu stranu knjievnost, to neosporno
potvruje spisak ruskih pisaca. Razumije se da je period od nekoliko godina, koliko iznosi vrijeme asopisa u naem tretmanu, suvie kratak za potpunije predstavljanje tako obimne savremene literature kakva je bila ruska.
A da i ne govorimo o ruskoj, tada ve klasinoj, knjievnosti XIX vijeka.
Izuzetak ine, dvojica, odnosno trojica ruskih pisaca: Dostojevski, Tolstoj
i ehov. ehov je predstavljen s nekolike pripovijetke, Tolstoj jednom
priom, dok umjetnikih tekstova Dostojevskog uope nema. Postoje,
meutim, obimni kritiki napisi s obiljejem studija i intencijom da se ovi
pisci i njihovo djelo promoviraju kao mogui, da kaemo, uzor-modeli za
budui razvoj muslimanske, odnosno bosansko-hercegovake knjievnosti. To je jedan od najbitnijih razloga njihove prisutnosti u asopisima. Tu
se, meutim, naao jedan jedini put moda najvei prozni lirik u ruskoj
knjievnosti XIX vijeka Ivan Turgenjev.
U Gajretu broj 5/1912. g. objavljena je veoma kratka parabolina
90

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 91

Turgenjevljeva pria Dva bogataa. Urednika je vjerovatno privukla njena

genetski i anrovski folklorna kratkoa a iznad svega u njoj poetizirana
apsolutna etinost junaka datog u kontrapunktu. Na jednoj strani je magnat Rotild koji pomae siromane, bolesne i uope uboge, na drugoj siromani seljak koji prima u svoju kuu sirotu roaku. "Ako je primimo kae ena - neemo imati za to soli kupiti." - "Srkaemo neposoljeno" kae mu.
Tolstoj
Ime Lava Tolstoja, u periodu izlaenja ova dva asopisa koje slijedimo, pojavie se vie puta, ali samo jedanput kad je u pitanju neposredno
prezentiranje njegovih djela. U Gajretu br. 1 od 15. januara 1912. godine
nai e se njegova pria Car Petar i seljak. Pria je oigledno napisana
prema anrovskom modelu kratke narodne prie s elementima bajkovitosti. Izbor ovog anra povezan je u Tolstoja s njegovom ocjenom narodne
umjetnosti kao vrhunske, s jedne, s njegovom funkcionalnou u sferi Tolstojevih pedagokih nazora i poduhvata, s druge strane, to je moralo biti
blisko intencijama ureivake politike naeg asopisa. U prii su car Petar
i seljak, partneri u razgovoru i sluajnom susretu, ispali podjednako mudri,
ak s izvjesnom nadmoi seljaka, ija je mudrost kondenzovano folklorno
iskustvo kroz vijekove.
Meutim, etiri godine ranije, jo za Tolstojeva ivota, u Beharu br.
9. za 1908. godinu pojavie se veoma informativan esej Lj.Dvornikovia
L. N. Tolstoj. S obzirom na prostorne mogunosti ova dva asopisa u koje
je reprezentativno teko bilo smjestiti Tolstojevu epsku razuenost, ima
razloga za pretpostavku da su ovako opirni, zbirni radovi, koji se prije
svega tiu Tolstoja i Dostojevskog, bili svojevrsna zamjena za neposredno
predstavljanje njihova djela, informacija, uputa i preporuka djela itaocu,
prije svega onom obrazovanom.
Na samom poetku svoga teksta Dvornikovi kae da ga (Tolstoja NK) "svijet ipak slavi, prislukuje njegovim rijeima kao glasovima proroka (padeka rusifikacija reenice to upuuje na direktnu pozajmicu NK), divi mu se, makar i nee da za njim ide" (str. 139). Istorijski je zaista
tako i bilo: uslijedili su revolucionarni dogaaji van okvira Tolstojevog
apsolutnog humanizma, ali danas ipak prisustvujemo nekom povratku,
obnovi meu inteligencijom i u nas.
I druga tvrdnja koja slijedi u Dvornikovievom tekstu, makar bila i
pozajmljena, uglavnom je tana: "Koliko god se priinio po svojim reenicama i propovijedima, po svojim priama i protestima kao mironosac, Tol91

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 92

stoj je zapravo revolucionarac za cijelog svog ivota i cijelim svojim

radom. Revolucionarac je ne manje od njegovog antipoda Nietschea razlikuju se samo u tome to smo jednome premehki a drugome pretvrdi" (str.
139). Tolstoj je revolucionar jer je htio da mijenja svijet, prije svega Rusiju, ali u okviru svojih naela samousavravanja i apsolutnog huma-nizma,
revolucionar je po temeljnim kritikim stavovima prema sistemu,
drutvenim podjelama, zvaninoj crkvi, onoj nauci koja e po njemu
unititi svijet, kulturu i umjetnosti koja se stvara za dokone. Valja rei da
ni Tolstoj ni Nie, svaki na svoj nain, nisu podnosili ni "tvrdi" ni "mehki"
svijet.
Nakon to je s pravom istakao da Rat i mir i Ana Karenjina spadaju meu prva djela svjetske knjievnosti, Dvornikovi kae da s Anom...
poinje raskol izmeu umjetnika i filozofa: Tolstoj je "na putu da prestaje
biti pripovjeda a poinje biti filozof" (str.139). Dvornikovi zatim kae da
Tolstojeva filozofija nije originalna: "Njegovo guenje ivotnih instikata i
zatajivanje ivota nalazimo ve davno prije u indijskih mudraca, njihovu
otpornost proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi i primitivnom nainu ivota nalazimo u Rusoa" (str.140). U nastojanju da objasni ovu protivurjenost Dvornikovi kae: "ivotna snaga mladosti i
muevnosti smetala je Tolstoju da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje
asketske tenje glede smisla ivota; starac Tolstoj rijeen je toga balasta,
on se je oslobodio." (str. 140)
S useljenjem teorijskih, prije svega etikih principa u njegovo djelo
Tolstoj je poeo pisati drukije, vrijednosno moda slabije i iz razloga koje
Dvornikovi navodi, ali je pod starost napisao Hadi Murata u okvirima
poetike Rata i mira i herojskoj smrti svoga junaka podario pjesmu slavuja
kao vlastitu lirsku ocjenu.
ehov
U ova dva asopisa, u razdoblju o kome je rije, A. P. ehov je zastupljen sa tri pripovijetke, koje ne spadaju u onaj, u nas uobiajeni,
antologijski izbor, ali gotovo da imaju tu vrijednost. Uostalom, u ehova
je lake nai dobru nego lou pripovijetku, a takvog antologijskog izbora
u to vrijeme teko da je u nas moglo biti kad se radi o stranom piscu s
obzirom na vremenski raspon i uslove neophodne za to. Prema tome taj
izbor i njegov kvalitet spadaju u zasluge urednika i prevodioca.
U Beharu br. 18 i 19 od 1. februara 1909. (ehov je umro 1904.g.)
na strani 228. izala je ehovljeva pripovijetka Istrani sudac (preveo
Selim Rakoev, pseudonim Pavla S. Rakoa). Vrijednost pripovijetke,
92

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 93

njena umjetnika snaga i poenta kumulirana je u neoekivanom, naknadnom epilokom razrjeenju. Mu, sam istrani sudija, iznevjerio je
suprugu. Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taan dan svoje smrti.
Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaenja, nakon to je rodila lijepo i zdravo dijete, umire u onaj dan koji je prorekla. Niko, pa ni mu,
istrani sudija, nije dokuio uzroke tajanstvene smrti, dok u jednom,
mnogo kasnijem razgovoru, ljekar-poznanik njenom muu kojega je pekla
zagonetna smrt, nije iznio pretpostavku o samotrovanju, koja se pokazala
tanom.
Etiki besprijekorna poruka ovog traginog raspleta, koja neim
korespondira s tipom tragikog lirizma muslimanske besmrtne balade o
Hasanaginici bila je moda glavni, moda podsvjesni razlog to je dospjela u asopis pogaajui njegovu estetsko-etiku koncepciju.
Sasvim druge naravi je socijalnopsiholoka pria U tuoj zemlji
(Gajret br. 8 i 9 od 1. avgusta 1913.g.). Islueni Francuz ivi kod bogatog
Rusa, a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora
(Kamiev) na raun Francuza. Svaki put do suza uvrijeeni Francuz
pokuava da otputuje, ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim
navikama i nagovorima Rusa, koji opet ne moe bez njega. Taj odnos
postaje cio ivot ovog tandema, njegova neraskidiva veza. ehov je mrzio
glupost, pa njegov narator u prii kae: "Kamiev jede i kao obino brblja
kojeta." Rune konotacije tog brbljanja imale su, sigurno, u vremenu o
kome je rije, a i danas, pozitivan uinak u naoj vienacionalnoj sredini
pa je ehovljeva pria odgovarala koncepciji asopisa.
U Gajretu iz iste, 1913. godine, u br. 10 i 11 za oktobar i novembar,
pojavila se ehovljeva pripovijetka To je bila ona, oigledno zasnovana na
anegdoti sa dvije poente. Tanije: anegdota pretvorena u priu zahvata
samo prvu poentu, drugu je dopisao autor.
Pukovnik Petar Ivanovi pria djevojkama okupljenim oko sebe o
vlastitoj ljubavnoj dogodovtini, kada je zbog meave morao dvije noi
provesti na nekom plemikom imanju. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu
upravnikove ene. Negdje iza ponoi u sobu u kojoj je zanoio ula je
mlada, stasita ena. Djevojke su vrlo paljivo sluale, pa je pukovnik na
njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta ena. Ali kada su ule da je
to bila njegova ena (dotle pripovijetka predstavlja razraenu anegdotu),
ostale su razoarane i traile pravi nastavak prie. Tako je pria dobila i
drugu i drukiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila
ena upravnika imanja. Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prie.
93

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 94

ehovljeva komika usmjerena je prema djevojkama koje, sigurno,

ele da imaju vjerne supruge, a kad pria potvruje takvu vjernost, smatraju da pria nije istinita. Dualizam ljudske prirode koji je meta ehovljeve komike u ovoj izvanrednoj psiholokoj umjetnini urednik je vidio kao
efikasnu kritiku poruku. Izbor govori i o fleksibilnosti programske orijentacije asopisa.
U rubrici Knjievne i kulturne biljeke, u Gajretu br. 10/11 od 1.
novembra 1913.g. izaao je prevod napisa Petra Kropotkina pod naslovom
"A. P. ehov". Prevod je potpisan inicijalom H, a u fusnoti je naznaeno
da je rad uzet iz knjige Petra Kropotkina pod naslovom Stvarnost u ruskoj
knjievnosti za koju se kae da je izala iz tampe 1906. g.
Izbor jedne lijevo ideologizirane kritike potvrda je liberalizma politike asopisa (Kropotkin je predstavnik ruskog i meunarodnog anarhizma
i lan bakunjinskog krila I internacionale, naunik i pisac).
Vrijeme u kome je poeo pisati ehov prema Kropotkinu je bilo
"najsumornija perioda koju je Rusija preivjela poljednjih sto godina"
(str. 212), ime objanjava drutvene okolnosti ehovljevog pesimizma.
Tu je i poznata teza o "bankrotstvu intelektualaca, koja je kao olovo titala obrazovani dio ruskog drutva" (str. 212). Kropotkin misli da ehov nije
bio pesimista u pravom smislu rijei jer je vjerovao u napredak, to je prilino tano ali ne samo zato, jer ehovljev smijeh a priori sadri elemente
optimistikog naela. Kropotkin zatim istie jednostavnost pievog stila
lienog stilskih efekata, kao to je sluaj s Pukinom, Turgenjevom i Tolstojem. Meutim, s aspekta koji Kropotkin navodi ova trojka nije ba tako
homogena kako on kae. Tu je uobiajena usporedba izmeu ehova i
Mopasana. Kropotkin istie da je ehovu prema vlastitom priznanju,
koristilo bavljenje prirodnim naukama i da "mnoina sitnica izvaenih
detalja (prevod? - NK)... na udnovat nain ine vanredno dobar utisak."
(str. 211), a zatim, mora se rei, darovito kae: "...i u maglovitim ocrtima
slike koja se gubi oko jako osvijetljene take, a koja se prije moe pogaati
nego vidjeti" (str. 211). "Maglovite ocrte", koji su po naem miljenju svojstveniji ehovljevnoj drami nego pripovijeci, Kropotkin e nazvati, za
Tolstojem, impresionizam, a kasnija ruska sovjetska kritika adekvatom
onoga to predstavlja sudbina u klasinoj grkoj drami. Kropotkin zatim
tvrdi da ehov postie slabiji uspjeh u slikanju seoskog ivota, "njegova
prava oblast je svijet intelektualaca" (str. 211). Tvrdnja nije ba prihvatljiva. ehovljev odnos prema seljatvu i seljakoj psihologiji bio je, prema
savremenoj ruskoj kritici, negativan, mi bismo rekli veoma kritian, jer
ehov pripada onoj liniji ruske realistike knjievnosti koja, za razliku od
94

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 95

druge (Turgenjev-Tolstoj-narodnjaci) prema selu ima rigorozan kritiki

stav, to Kropotkin vidi kao umjetniku slabost. Kropotkin ak istie nadmo ehova nad Gogoljem koji je obradio "poglavito spoljanju pokvarenost." Ovo vrijednosno poreenje izgleda nam gotovo neprimjereno.
Rije je o dva sasvim razliita umjetnika idioma koji ne mogu stajati
jedan umjesto drugoga. Na planu teme o "malom ovjeku" ehov je nastavlja Gogolja. Gogolj je prikazao "malog ovjeka" kao rtvu, prije svega
istorijskih socijalnih okolnosti, ehov kao fenomen koji je iz istih razloga
"prerastao" u zlo. Misao pak da je "prostota koju ehov opisuje mnogo
dublja od one koju je ehov poznavao" (str. 212), ope je, svevaee
mjesto, mada se ono najmanje odnosi na ehova jer on spada u red pisaca
koji su vrlo svjesni smisla svog djela. S druge strane tik uz ehova
Kropotkin vrijednosno stavlja Krestovsku (pseudonim), u stvari Hvoinsku (str. 212), danas manje poznatu spisateljicu, to predstavlja ist promaaj.
Kropotkin tek pominje,i to samo tri, ehovljeve drame: Ivanov,
Ujak Vanja (u prevodu pie Vonja, to je rezultat zbrke u prevoenju s
engleskog jezika a i pokazatelj koliko je tada ehov u nas bio malo poznat) i Baa s trenjama (radi se o Vinjiku koji u originalu glasi "Vynvyj
sad", tako da je na ovjek teko da mogao pogrijeiti i prevesti vinju kao
trenju; rije je u stvari o prevodu s engleskog, na kome se vinja kae
kisela trenja). Na ovim dramama Kropotkin pokazuje evoluciju ehovljevog pesimizma jer ( ) ehovljevi junaci nalaze izlaz u radu. Prema
Kropotkinu Tolstojevo predvianje da e uticaj ehova trajati i nee se
ograniiti samo na Rusiju zaista se potvrdilo. Za drame pak kae da su
suvie "ruske" i da na Zapadu ne mogu biti shvaene, to se opet nije obistinilo.
Izbor Kropotkinovog teksta u funkciji informacije o jednom od
najveih ruskih pisaca svih vremena nije bio pogrean jer se radi o
nauniku i piscu visoke kulture i znanja ije ocjene, koje nisu samo njegove, zadravaju i danas svoju vrijednost. Kropotkinova knjiga Ideali i
stvarnost u ruskoj literaturi koja je izala u Londonu na engleskom jeziku
a zatim, 1907. godine prevedena na ruski, nastala je po svoj prilici kao
rezultat njegovog predavakog rada u Americi.
Vladimir Koroljenko
Pripovijetka Vladimira Koroljenka uma uti ili, kako se uobiajeno danas prevodi u nas, uma umi jedno je antologijski poznato djelo iz
ruske knjievnosti, koje je ulo u izbor ova dva asopisa u vremenskom
95

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 96

razdoblju na koje se odnosi na prikaz. Koroljenko (1853.-1921.), pisac,

publicista i istoriar, poznat je po obimnom djelu Istorija moga savremenika u kome su sjedinjeni umjetnik i publicista, autor uvene pripovijetke Slijepi muziar, narodnjak koji je veliki dio ivota proveo u progonstvu, urednik asopisa Rusko bogatstvo, u kome je Gorki objavio svoju
prvu pripovijetku. Uravnoteen pisac s postupnou kazivanja. U vrijeme
pojave modernizma i njegove prevage u ruskoj knjievnosti ostao vjeran
tradicijama realistike umjetnosti, njenoj spoznajnoj i drutvenoj funkciji.
Za priu uma uti (Behar br. 10 od 1. oktobra 1908. g., str. 151.,
zatim br. 11, str. 172, br. 12 i br. 13, str. 191. i 206.) karakteristian je
romantiki lirizam izvorno povezan s doivljajem prirode i besprijekornom moralnom stamenou glavnog junaka kao dijelom koncepcije jedne
literature. Narator je svjedok dramatinog dogaanja, emotivno i sauesnik u fabuli u kojoj se kmet ubistvom sveti spahiji za skrnavljenje brane
veze. Ma u kojoj mjeri okolnosti koje opisuje bile dramatine i dramske,
Koroljenko ostaje pripovjeda. Priroda nije samo pozornica dogaaja ve
lajtmotiv s nepogodom koja se ponavlja i svaki put vraa priu u svijet
naratora i ivot. Tako se forma pripovijetke skaza pretvara u legendu,
jedan anr evoluira u drugi na nae oi. Snano lirizirana moralna poruka
pripovijetke izvrsno se uklapala u programske i estetske intencije asopisa,
kako inae shvatiti upornost urednika da je objavi u nekoliko nastavaka.
V.M.Garin
Vsevolod Garin, pisac posljednje etvrti XIX vijeka i uvene
pripovijesti etiri dana, zastupljen je u Gajretu br. 6 i 7 od 1. juna 1913.
godine, na str. 135.-136., pripovijetkom Jedan vrlo kratak roman. U istom
broju ovog asopisa, na str. 145., objavljen je kratak pregled Garinovog
stvaralatva s ocjenom pojedinih djela, od kojih je u prvi plan stavljena
pripovijest etiri dana i pripovijetka Crveni cvijet, i dat kratak ivotopis
pisca s tragikim osjeanjem ivota i traginom samopresudom. Priu je s
ruskog jezika preveo Sadik, koji se ponekad potpisuje i kao F. Sadik, a
lanak s njemakog jezika - Fehim.
Redakcija asopisa nije imala mogunosti da redovno prati rusku
kao ni ostale evropske knjievnosti, ali je zato nastojala da s vremena na
vrijeme, makar i oskudno, predstavi neke znaajnije ruske pisce, kao to je
to uinjeno u sluaju Garina. Petnaest godina nakon smrti Garin je
oigledno u Bosni bio malo ili nimalo poznat pisac, odatle bio-bibliografska informacija o njemu u istom broju asopisa i selekcija onog najboljeg
to vrijedi proitati upuena itaocu.
96

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 97

Izbor pripovijetke Jedan vrlo kratak roman povezan je s vrijednou

poruke ali i s kratkoom. Mada ona sadri tragizam tipoloki prepoznatljiv
kao garinovski, to je bio uslov za ocjenu njene reprezentativnosti na
temelju koje je dospjela u asopis, realizacija njene vrijednosno
izvanredne fabule uzeta iz ivota, ispod nivoa je umjetniki gusto realizovane pacifistike ideje "ne ubij" iz etiri dana utemeljene na autorovom
neposrednom doivljaju i svjedoenju o ratnim strahotama. Djevojka sugerie svome momku, koji je i narator u pripovijeci, da se dobrovoljno javi
u rat i hrabrou istakne, a ona e se poslije njegovog povratka udati za
njega. Kada se je vratio bez noge, naao ju je s drugim, bogatim, a zatim
bio i vjenani kum. Ostatak njegovog ivota protie pod opsesijom strane
prevare i njenog traginog preivljavanja. ivot je zavren.
Gorki irikov
U Beharu br. 20 i 21 od 1. i 15. marta 1909. g. tampane su dvije
kratke prie dvojice "znanjevaca" Maksima Gorkog i u nas manje poznatog Evgenija irikova, u periodu Znanja veoma bliskog Gorkom, kasnije emigranta i njegovog ljutog protivnika.
U svoju paraboliku, vanvremensku i svevremensku priu Mudrac
u kojoj je dat vjeni tip mudraca-pesimiste s ironinim podtekstom usmjerenim na njegov pesimizam, Gorki uvodi istorijski pojam radnika i radnitva kao njegovog neto grubog ali pravednog kritiara, koji se tekstualno svojim istorizmom danas doima kao strano tijelo u tkivu teksta. U prii
se prepoznaje pieva filozofsko-ideoloka pozicija koju urednik nije
prikrio, a mogao je to uiniti nekim drugim izborom.
U irikovljevoj socijalnoj prii Nagrade, vjerovatno nastaloj pod
uticajem Gorkog, razobliava se socijalni smisao nagrade kao prevare koja
proizlazi iz hijerarhije inovnikog rada utemeljenog na eksploataciji.
Obje pripovijetke preveo je Pavle Rako pod pseudonimom Selim
Rako.
Leonid Andrejev
Leonid Andrejev, pisac prve i druge dekade XX vijeka, predstavnik
realistike grupacije ruskih pisaca iz edicije Znanje, kasnije simbolist i
ekspresionist, pripovjeda i dramski pisac.
U periodu Selima Rakoeva (Pavao M. Rako), u Beharu br. 18 i 19
od 1. februara 1909. godine (str. 302), izala je Andrejevljeva bajkovita
crtica Div, koja inklinira grupi Andrejevljevih pripovijedaka sentimentalnog (boinog) karaktera. Majka nosa sinia koji umire i pokuava da
97

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 98

ga povrati u ivot priom o smijenom, nezgrapnom Divu koji je pao, o

lijepom ivotu koji ga eka kad odraste, a u drugoj sobi otac plae.
U istom asopisu br.12/13 od 1. decembra 1909. g. (str. 200.), opet
u prevodu Rakoa, tiskana je Andrejevljeva pripovijetka La, svojim
podtekstom vrlo karakteristina za piev pacifistiki humanizam: la se
ne moe iskorijeniti ni ubiti smrtnom presudom. Andrejev je razvijao psihologizam Dostojevskog uklanjajui pri tome istorijske i socijalne okolnosti. U veoma zanimljivoj pripovijeci je junakova ljubav dovedena do tragizma usljed dvojnog ponaanja junakinje, to se zavrava ubistvom. U
pripovijeci doivljava poraz dogmatsko shvatanje istine i lai glavnog
junaka: "Hoe da sazna istinu - a da li je znadem i sama?... Nijesam li
moda rada i sama da je poznam?" - kae djevojka.
Andrejev je predstavljen i treom priom, ovoga puta u Gajretu br.
1, 2 i 3 od 1. III 1913. godine, pod naslovom Zvono na uzbunu. Prevodioca i urednika je oigledno impresionirao ekspresivni, dinamiki opis
poara, njegova unutarnja strana slika, tragizam zbivanja pred kojim je
nemona ljudska snaga i pamet. Pored snanog estetskog dojma kojim je
predstavljen autor, opis poara, kao uvijek i svuda mogue zbilje, imao je
za itaoca i edukativnu, pounu funkciju.
N. D. Teljeov
Jedan od osnivaa veoma poznatog kruoka Srijeda (kruok se sastajao srijedom), iji su uesnici, (a meu njima i N. Teljeov, a ne R. Teljeov kako to pogreno stoji u Beharu) bili lanovi knjievnog udruenja
Znanje, kojim je rukovodio M. Gorki, N. Teljeov (1967.-1957.) je u
Beharu br. 1 i 2 od 1. i 15. juna 1909., g. (str. 9 i 10) predstavljen pripovijetkom Potena rije u prevodu Pavla Rakoa. Teljeov je poznat po djelu
Poetak kraja i Pievim zapisima, sjeanjima koja se odnose prije svega
na knjievna zbivanja i njihove uesnike s kraja XIX i poetka XX vijeka.
Tipologijom fabule i siejnim motivacijama pripovijetka podsjea
na vrijeme i prozu Pukina i Ljermontova. Saetak fabule izgleda ovako:
prijatelja i sekundanta na dvoboju ubijenog mladia zapalo je da saopti
majci o smrti sina jedinca koji je pred enidbom. Ne slutei nita, majka
koja priprema enidbu sina pria o vlastitoj srei koju doivljava. Golubjenko se tako, ne sluajno, zove prijatelj i sekundant na Voloinom dvoboju, pritisnut detaljima majine prie i tragikom okolnosti u kojima i sam
ima udjela, nema snage da saopti majci o sinovljevoj smrti ve bjei iz
kue obliven suzama.
Stepenast sie, svjesno nabijen dogaanjima i emocijama prelazi
98

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 99

rubikon istog tragizma i stie sentimentalne znaajke. Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka to je vjerovatno odluilo o njenom izboru.
Merekovski
Petar Kropotkin e se jo jednom nai na stranicama asopisa, ovaj
put u Gajretu br. 3 od 1.marta 1914. g. na strani 48. i lankom Jedan savremeni ruski pisac. Taj pisac je Dmitrij Merekovski (1865.-1941.), pjesnik
i prozaist, jedan od utemeljivaa ruskog simbolizma, kasnije emigrant.
Dva citata koja emo navesti iz Kropotkinovog lanka daju saeto idejnofilozofsku i knjievnu evoluciju pisca, ali pokazuju i smjer i naela
Kropotkinove kritike:
"...poto je imao za one pisce preanje generacije koji su bili
nadahnuti eljom da svoja djela stvaraju za vie socijalne ideale, tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno potovanje, malo po malo poeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire. Naao je da oni ne bijahu
od nikakve koristi i poeo je da sve vie i vie govori o suvremenom pravu
individue...", u smislu na koji ga je uputio Nie, u smislu oajno neodreenom, i ako ne neodreenom, a ono uskom (str. 48). I drugi:
"Na alost, Merekovskovo oboavanje antikog naturizma nije bilo
od kolikog trajanja. On jo ne bijae napisao trei roman (prvi roman
trilogije Ulijan apostit, drugi Leonardo da Vini i trei Petar i Aleksej NK) svoje trilogije, kad je prodro simbolizam u njegovo djelo - s tim
ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret
jednom beznadenom misticizmu u koji i Gogolj bijae zapao posljednjih
godina svoga ivota (str. 49).
Tako je Merekovski, poput Dostojevskog, predstavljen samo
ocjenom njegovog kritiara.
Doroevi
V.M.Doroevi (a ne V. D. Doroevi kako stoji u prevodu Selima
Rakoeva) (1864.-1924.) ruski novinar, publicista, pozorini kritiar, "kralj
feljtona", kako su ga nazivali u svoje vrijeme, zastupljen je alegorijskom
pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom
sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti. Pisac joj je odredio
anr kao "kineska bajka".
Snaga sjevernih
U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poevi s br. 1 od 1. januara
99

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 100

1914. godine izaao je lanak Snaga sjevernih s potpisom H., koji se vie
puta ponavlja u asopisu. Znaaj lanka za redakciju odreuje njegovo
drugo mjesto po redoslijedu u broju. Informativni, saznajni i uope
intelektualni nivo lanka u potpisu H. zavreuje to mjesto. Rije je prije
svega o ruskoj ali i o nordijskoj knjievnosti. U proelju ovog lanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenuane, nevjerovatno
tajanstvene i komplikovane dubine ovjeje due" (str. 2), a u lanku, pak,
opet s potpisom H., objavljenom u Gajretu br. 8 i 9 od 1.avgusta 1913. g.,
dakle oko etiri mjeseca ranije, kae se: "Da svaka nacija nema svoje
naroite due, ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj dui koja je altruistina, ili o sjevernoj dui vedskih, norvekih i danskih pisaca, i, najzad, o
romanskoj dui koja je sintetian izraz najirih kulturnih sposobnosti
romanske due. Dakle, traimo tu duu muslimanske sredine jer e nam
predstavljati u knjievnosti novu stranicu." (str. 158)
Unato romantici kvalifikacija sumnjive mjere, koja proistie iz
doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi, tipoloki karakteristinoj za vremena preporoda, oigledna je autorova orijentacija, a najvjerovatnije i asopisa, na psiholoki realizam ruske knjievnosti tipa Dostojevskog i ehova i sjevernih uope. Meutim, upravo u to vrijeme je
ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudei umjesto nje
"knjievnu injenicu" i "rije kao takvu". To pak nikako ne znai da je orijentacija na "rusku knjievnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalije
due i vedsku i norvesku knjievnost s temom o spoljnjem naliju due"
(Gajret br. 1, 1. jan. 1914. str. 3.) beznadno kasna jer je evropska
knjievnost upravo u XX vijeku doivjela najvei uticaj Dostojevskog i
ehova, koji su za autora lanaka "izvor jedne moderne i realne literature
sa sasvim novim predmetom" (Ibidem., str. 3).
Kao uzrok psiholoke proze autor je uzeo ehova i njegovu
inovnikovu smrt... jer "ehov bez svih moguih efektivnih sredstava (jer
on ne trai efekte) crta samo ljudsku duu, njenu unutranjost, njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. 18). Ali zato ehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato to je od
ehovljeve male epske forme kao anra lake ii prema psiholokim vrtlozima romana Dostojevskog. Ali zbog, ili prije svega zbog ovog:"Ako je
ehov pisac uih sredina, njegov izobliitelj, kako su se u prvo vrijeme
nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece), Dostojevski je pisac svih moguih drutvenih stalea i njihova velika, topla i
humana ljubav."(Gajret br. 3, 1. mart 1914., str. 34). Redukcija ehovljeve tematske osnove na ue sredine jednostavno nije tana.
100

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 101

Pisac lanka kae da je unutarnje proienje (katarsis) neto to se

neminovno doivljava prilikom itanja Rusa, a to i jeste ono to on trai
od knjievnosti:"I to to ruski pisci ispituju vrtoglave dubine unutranjosti
dua, njihovog unutarnjeg nalija, uinilo je da su oni stvorili novu
knjievnost koja ima i tu dobru stranu da djeluje u pozitivnom moralnom
smislu na ovjeka" (Gajret br. 2, 1. febr. 1914., str. 20). Na planu morala
kao teme i trajne orijentacije ruske knjievnosti pisac daje prednost Dostojevskom nad Tolstojem: "On (Dostojevski - NK) nije rigorozni moralist
s jasnom tendencijom kao Tolstoj posljednjih dana svoga djelovanja. On
nigdje nije ni pokuao, ni u jednom svom djelu, da da svoj kredo, izloi
osnove i principe svoje religije. Osjeajui da svako suvino i naroito tendenciozno moralisanje kvari opi utisak jednog umjetnikog djela, on ga
je izbjegavao" (Gajret br. 3, 1. mart 1914., str. 34)
U Gajretu pak br. 5. od 1.maja 1914. u istom radu, kao da izravnava dug prema Tolstoju, a rije je o drugoj strani medalje odnosa Dostojevski-Tolstoj, napisae: Tolstoj "u propagiranju svog moralnog principa
ne vidi dravnih granica, on ih gotovo ignorie i vidi u drutvenoj organizaciji kakvom je postala drava smetnju linom usavravanju. Dostojevski, protivno, i pokraj svog principa po kome se moralno moe oistiti jedino dragovoljnim stradanjem... propaguje nacionalnu surevnjivost, vjeruje
u Rusiju i trai da ovjek uvijek bude spreman da se rtvuje za nju... A
uslov je da se realizuje uloga Rusije u budunosti..."(str. 70) I jedno i
drugo je tano s tim to umjetnika misao u obojice autora nije odvojena
od publicistike.
Zanimljiva je i jedna poredba s Gogoljem koja je opet u korist Dostojevskog: "Mjesto brutalnih satira nad kojim je Gogolj, piui ih, plakao,
on je propovijedao najhumaniju ljubav prema cijelom ovjeanstvu koje je
ponieno i koje pati (Ibidem., str. 34). Kvalifikativ Gogoljevih djela, koji
prije svega pogaa njegov odnos prema ivom ovjeku, onom to je ivo
u njemu, predstavlja osnovu Dostojevskijeve polemike s Gogoljem od
prvog djela Dostojevskog Bijedni ljudi pa do parodiranja (Selo Stepanikovo i Foma Opiskin), a Dostojevski je, kao to se zna, proizaao iz Gogolja. Ovdje se, meutim, zaboravlja da je Gogolju kao umjetniku bilo svojstveno naelo komike kao dominantno obiljeje njegova dara. Romani
Dostojevskog uporeeni su s grkom tragedijom.
Interesantan je i odnos prema Leonidu Andrejevu u kome ima nerazumijevanja: "I uopte kad se susretnete s jednim ruskim piscem, izuzevi
simbolistu Andrejeva, vi ete itati istoriju dua onih linosti koje pisac
predstavlja" (Gajret br. 2, 1. febr. 1914., str. 18). Andrejev je jedan od
101

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 102

pisaca koji je dosljedno razvijao psihologizam Dostojevskog, ali mu je, za

razliku od Dostojevskog i ehova, uskraivao socijalne motivacije, koje
inae na autor lanka ne pominje kad istie dubine i znaaj psiholokog
tretmana junaka u ove dvojice pisaca. U svom ekspresionistikom i simbolistikom periodu Andrejev svoj "isti psihologizam" djela puta u razne
socijalne i istorijske okolnosti da ga potvrde. S ambicijama simbolista da
se putem uklanjanja istorijskih i socijalnih "kulisa" domognu vjene
umjetnosti, onostranog carstva ideja i tajni povezano je od Andrejevljevo:
treba slikati rijeku uope, grad uope, ovjeka uope, ljubav uope. Ali
postoji i Andrejevljev period "znanjevaca". Izdavaka druina Znanje
imala je na poetku prosvetiteljski karakter (osniva K. P. Pjatnicki).
Godine 1910. u Znanje stupa M. Gorki, koji ga reorganizuje u izdavako
drutvo umjetnike knjievnosti namijenjene irokoj italakoj publici.
Pod redakcijom Gorkog izlazili su zbornici sabranih i izabranih djela
lanova drutva, mahom proznih pisaca realistike orijentacije s drutvenom problematikom, nasuprot vladajuoj simbolistikoj i dekadentnoj
poeziji.
S obzirom na ureivake intencije asopisa Behar i Gajret nije udo
to su na njihovim stranicama najbrojniji upravo "znanjevci": Gorki,
Andrejev, Teljeov, irikov i njima bliski: ehov, Koroljenko, Doroevi
sa socijalnim i psiholokim temama uokvirenim u istoriju.
Sljedea paralela tie se odnosa Turgenjev-Dostojevski: "Ima pisaca
koji su bili vei umjetnici u knjievnosti, i, da ne idemo daleko, tu je Turgenjev koji je napisao besprijekorna umjetnika djela davi im vanrednu
formu... i sve to trae rigorozni estetiari... Ali niko nije imao toliko srca
koliko Dostojevski" (Gajret br. 3 od 1. marta 1914., str. 35). Drugim rijeima prednost Dostojevskog svodi se na srce, kod drugih na psiholoke
dubine njegovog djela. A ovjek moe imati i veliko i toplo srce, biti genijalan psiholog a ne biti umjetnik. Zato je i za kritiara o kome je rije Turgenjev bio i vei umjetnik i knjievnik. Meutim, jedini ruski pisac kojega su kritiari i pisci vrijednosno uporeivali sa ekspirom bio je Dostojevski. Tako je bilo sve do Bahtinova otkria polifonije u Dostojevskog s
njenim temeljnim principom neovisnosti junakove svijesti od svijesti
njenog autora. Genijalni umjetnik traio je genijalnog kritiara.
Najvie prostora u lanku posveeno je Dostojevskom, tanije gotovo iscrpnoj analizi sluaja Raskoljnikov, odnosno Zloinu i kazni.
"Najkarakteristinije djelo Dostojevskog, i kao pisca i kao moraliste, jeste
veliki roman Zloin i kazna. To je izvjesno i njegovo najsavrenije i najbolje i najdublje pisano, i u isto vrijeme i najzrelije djelo (Gajret br. 3, od
102

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 103

1.marta 1914., str. 35). Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savrenosti moda najmanje podlijee sumnji, ali se ta savrenost u strukturi estetskog dojma vie osjea kao tehnika nego estetska. Nijedno djelo Dostojevskog ne moe se uzeti kao ivotno kao to je sluaj s mnogim drugim
piscima.
Nakon to je uspjeno proslijedio poznate fabularne tokove djela i
njihove siejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou, autor lanka e, uz pomo literature o djelu, organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloinac... jedno
korito u koje je sveden sav socijalni ivot... On osjea uskost drutva i eljeznu silu zakona... Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj slubi jedne nesrene
ideje... Recite mi da li je mogao, da li je smio da se ne revoltuje ako je u
sebi osjeao imalo snage za protest... Raskoljnikovu... valja progledati
kroz prste. Jer on je svoj zloin uinio u dobroj namjeri, on je, za jedan
trenutak, ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom
zakona, on nas je, kako bi Nie rekao, "probudio iz drijemea". To djelo,
meutim, moe se smatrati kao prost simptom: ne znai to to je
Raskoljnikov uinio zlo djelo na jednom pojedincu, da je njegov "cijeli
instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureenju." (Gajret br. 4 od 1. aprila
1914. g., str. 56)
Nakon to je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje
Nieovog Zaratustre, pisac lanka naglaava da se u ocjeni i izvrenju
kazne razilaze. Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim
uticajem autor lanka vidi kao rjeenje samog pisca, a zatim uz navod iz
Niea da se "kaznom ne moe izraziti ono preziranje (koje je zloinac
iskalio na izvjesnom pojedincu), jer zloinac je svakako neki ovjek koji
je rizikovao svoj ivot, svoju ast, svoju slobodu, mu hrabrosti", konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nie razilaze. (Vidi na istom
mjestu fusnotu uz 56 stranu).
Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima
Dostojevskog autor lanka vidi Gogoljev uticaj ne videi, ili ne znajui, da
prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s
Gogoljevom ocjenom "malog ovjeka" u injelu (Dostojevskijev Djevukin pravi je duhovni i duevni din u poreenju s Gogoljevim Bamakinom). Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne
okolnosti; naturalistike pak scene u njih nisu do pisca ve do ivota.
Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva
(treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka - NK), religioznog zaneenjaka"
- kae autor lanka Gajret br. 5 od 1. maja 1914., str. 70). Odmah zatim sli103

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 104

jedi objanjenje koje bitno ublauje kvalifikaciju: "Ali njegov misticizam

i religiozni fanatizam ne treba shvatiti u bukvalnom smislu. On je da religiju ispovijedaju i cjelina i pojedinci, iz razloga da bi ovrsla ruska socijalna zajednica, i da bi Rusija mogla da izvri svoj veliki zadatak koji joj je
predestinovan u budunosti." (str. 70)
Zanimljiva je i u mnogoemu prihvatljiva, mada iziskuje preispitivanje i dopune i "definitivna" poredbena ocjena: "Dostojevski nema, kao
Turgenjev i Gonarov, klasine mirnoe epskog izlaganja dogaaja. Njegove su intrige komplikovane i zamrene... on dovodi svaki as nepoznata lica, ispreplie sukobe i zamrava fabulu. Skabievski tvrdi da je to uticaj grada u kome se razvijao, i da se u njegovim djelima uje um mnotva... On se mnogo ne brine ni za spoljne karakteristike svojih tipova...(str.
70)
Epsku mirnou izlaganja u Dostojevskog zamjenjuje takorei epska
postupnost dijaloga ili monologa kojom se predmet iscrpljuje do totaliteta.
Nije bez razloga Bahtion vidio vezu izmeu sokratovskog dijaloga i dijaloga u Dostojevskog.
lanak Snaga sjevernih, u potpisu H., predstavljao je u svoje vrijeme pouzdanu informaciju u kojoj se prelamaju dostignue ruske kritike
i nauke o knjievnosti druge polovine XIX i poetka XX vijeka, prevashodno lijeve orijentacije, i vlastiti studiozni prilaz temi. Ona nije samo
to ve i pokuaj da se podstakne i usmjeri razvoj knjievnosti vlastitog naroda pa i ire. lanak odie zadovoljstvom to je upravo jedna slovenska
knjievnost postala to to jeste: "Sjeverni kolosi, tromi kao i svi kolosi,
daju svoju nezgrapnu, nepreraenu veliinu, punu jo svjeih i originalnih
struja koja kucaju velikom ruskom dravom."
Russian Literature in Behar and Gajret
A selection of Russian literature in the journals from the Revival
period that we deal with here neither has an essential difference in terms
of the conception of their presence, nor in their overall number. Its selection mostly corresponded to the public function of these journals and their
literary foundations. Fiction is the dominant genre in this selection, and,
what can be easily understood, a short story, because of the space available
in the journals. There is no Russian drama whatsoever and one should
remember that this was the time of Chekhov, Gorki and Andreyev. Generally speaking, the number of works from the Russian literature is rather
small in comparison to others, particularly to the French and German ones.
104

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 105

It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural
ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of
translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is
certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken
but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the
sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some
short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others,
one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.

105

anali 12.qxd

24.1.2008

106

12:10

Page 106

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 107

Enes Pelidija
RADOVI HAMDIJE KREEVLJAKOVIA I DRUGIH
HISTORIARA U BEHARU
Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se
nali u neizvjesnoj situaciji. Jo su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a
istovremeno izloeni pritisku novih vlasti da prihvataju tadanje evropske
civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se jo vie povlae u sebe i ne
prihvataju nita to dolazi iz Bea i Budimpete, ak ni kolovanje, koje im
je bilo najneophodnije. Statistiki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje kole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljea maturira prva generacija uenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1
Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beu,
Budimpeti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine
1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na
Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u
dobroj mjeri onemoguavalo da iri narodni slojevi neto vie saznaju o
svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj batini. Uviajui taj nedostatak,
nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim
pokretanje lista u kome bi se knjievno i publicistiki prikazao narodni
ivot i obiaji, te se uticalo na ire muslimanske mase u pravcu prosjetnog
i kulturnog preporoda. Meu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Baagi, Osman Nuri Hadi, Edhem Mulabdi, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je
pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu
prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim
knjievnim radovima i pjesmama Behar je uticao na italaku publiku u
pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4
To je utoliko interesantnije kada se zna da je najvei dio Muslimana bio
nepismen, barem to se tie latininog i irilinog pisma.
1. Nusret ehi, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380.
2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine
(1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta")
3. Muhsin Rizvi, Behar, knjievnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M.
Rizvi, Behar)
4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

107

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 108

U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je

na desetine knjievnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije,
kulture, tradicije, prava i savremenog ivota.5 Panju su privlaile i mnoge
drame, prie i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega
Baagia drama Abdulah-paa, Knez Ivo od Semberije Branislava Nuia,
Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klaria i drugo.6 Svoj nemali doprinos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su
mlai ljudi, uenici srednjih kola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome
su ih podravali Edhem Mulabdi i drugi stariji saradnici lista. To daje i
odgovor na pitanje: otkuda da se ve 1904. godine kao saradnik Behara
javlja i esnaestogodinji Hamdija Kreevljakovi. On se ba na stranicama Behara prvi put predstavlja iroj italakoj publici sa prvom od ukupno 343 bibliografske jedinice. U petom goditu lista tampana mu je pouna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o potenom odnosu prema
radu.8 Tu priu je uo i zabiljeio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda
da je ta pria bila ivotna vodilja ovog kasnije cijenjenog uenjaka i
plodnog historiara, jer se tokom cijelog ivota vodio tom idejom
marljivog, upornog i potenog rada. Od svojih ukuana uo je i zabiljeio
jo 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9
Saradnici Behara su donosili prevode sa vie stranih jezika od kojih
su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najvei broj prevoda je
bio sa turskog i njemakog jezika.10 Zahvaljujui entuzijazmu osnivaa i
saradnika Behar je ve od prve godine svog izlaska okupio veinu muslimanskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao znaajnu ulogu u
formiranju jedne generacije knjievnih stvaralaca koja je u ovom listu i
stasala.11
Pored navedene knjievno-publicistike djelatnosti objavljivani su i
radovi sa isto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za
dananje generacije historiara. No, veina njih moe da poslui samo kao
primjer kako i u kakvim uslovima poinje ozbiljniji nauni rad na pisanju
prolosti kod muslimanskih povjesniara na novim naunim osnovama.
5. M. Rizvi, Behar, 191
6. isto, 103/4
7. isto, 105
8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9
9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god.
VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br.
18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4
10. M. Rizvi, Behar, 255
11. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

108

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 109

Nesumnjivo, u to vrijeme najvei ugled i najznaajnije historijske lanke

objavljuje dr Safvet-beg Baagi. U svojim radovima, on eli da podigne
splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno istiui muslimansko
slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naroito dolazi do izraaja u njegovoj njizi Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knjiga je bila prvo objavljeno domae djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku
svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan nain otvorilo poglede u prolosti, te pokualo da im da odgovore o porijeklu, historiji i junakoj slavi.13 Zbog takvog naina pisanja ova knjiga nije bila po
volji tadanjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Ve u drugom broju prvog
godita Behara itaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obavijeteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak.
Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi pie i dr Milan Prelog. On
kritikuje muslimansku inteligenciju to niko meu njima nije naao za
shodno da prikae Kratku uputu u prolost Bosne i Hercegovine. Interesantno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadanje redakcije reagovao jer izreena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr
Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se
odnose na nedovoljno koritenje zapadne grae. Inae, u cjelini sa puno
uvaavanja i pohvalno pie o knjizi i njenom autoru. S pravom upuuje
kritiku svim obrazovanijim ljudima to im djelo dr. Safvet-bega Baagia
nije bilo podsticaj da i sami neto vie napiu i time sebe i svoje sunarodnike obogate veim saznanjem o svojoj daljoj i blioj prolosti. Na stranicama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno e biti objavljeno jo 11
prikaza i obavjetenja o knjigama iz isto historijske tematike.15
I pored brojnih prigovora na ureivaku politiku, te povremenih
odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom
jedanaestogodinjem izlaenju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ostvario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujui saradnicima lista formirana je moderna muslimanska knjievnost, ali odrana i
duhovna veza sa Orijentom.16 Pored knjievnih djela na stranicama
Behara objavljivani su vei i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
12. M. Rizvi, Behar, 18
13. isto, 10
14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3
15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15.
VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god.
IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1;
br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13

109

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 110

poneki interesantni i za dananje historiare. Tako su radovi Alije Kadia

Glavni dogaaji iz islamske prolosti,17 Muhameda Seida Serdarevia
Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Buatlia O Hasanagi Pekom,19
Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg slika iz bosanske prolosti,21 Osmana Nurija Hadia (Abdulhak) Saferska naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prolosti i sadanjosti23 Josipa
Milakovia Jedno zaboravljeno pleme, Kaubi,24 Mirze Safveta Istoriar
Aali,25 i Rustem-paa Skradinac,26 i drugi interesantni i za dananje povjesniare da vide kako se o pojedinim linostima, odlukama i dogaajima
mislilo i pisalo poetkom XX stoljea. Veina navedenih radova su
objavljivani u vie nastavaka. U kraim crticama, esto redakcijskim,
itaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa historijatom pojedinih dervikih redova (senusi i rufaije),27 te poneto saznaju i o izumitelju tamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih
antikih linosti Aleksandru Makedonskom.29 Urednitvo lista je cijenilo
ljude koji su pokazivali dunu panju prema prolosti. To se vidi i iz obavjetenja itaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu poklonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII stoljea.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se
ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada,
a drugi znatno vie. Oni su, iako daleko skromnije, slino kao i knjievnici poeli formirati kritiko pisanje prolosti zasnovano na novom naunom
16. Mustafa Imamovi, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledita,
XII/1971., 11-12, 1463
17. Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od
15.VI 1901. - 15. III 1902.
18. Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godita u vremenskom periodu od 1.V
1905. - 15. IV 1906.
19. Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4
20. Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godita, sa kraim prekidima u vremenskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907.
21. Rad je objavljen u V nastavaka u VII goditu Behara u vremenskom periodu od 1. IX
- 15. XI 1906.
22. Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8
23. Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48
24. Rad je objavljen u dva nastavka u IX goditu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i
174-176
25. Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15
26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2
27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35
28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83
29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9
30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46

110

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 111

poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljea meu

saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz historijske tematike, a neke je prerana smrt sprijeila u tome. Takoe su se pojedini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profesionalnog okretanja prema politici. Gledajui u cjelini Behar je dao svoj
doprinos ne samo na knjievnom, nego i na historijskom i kulturnohistorijskom polju.
The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar
In addition to the literary works, the Behar journal also published
the works with topics from history in its eleven years of publication. These
works included the papers by Alija Kadi The Main Events from the Islamic past, Muhamed Seid Serdarevi The Short History of Islam, Abdulah
Buatli About Hasanaga Peki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed
Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri
Hadi Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the
Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac,
and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who
published their works on historical topics. Some of the works published
there have continued to be of some interest for the historians as the example how certain event had been looked upon from that particular time.
Their contribution to the Behar journal represented the beginning of critical thinking in the writing about the past and based on the new understanding of history.
One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija
Kreevljakovi. He appeared for the first time on the journal's pages but
not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one
short story. His interest in history and its topics grew in the years and
decades to come. He published hundreds of articles and many studies
about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due
to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdija Kreevljakovi was elected a corresponding member to the Yugoslav
Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great
honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected
into the JAZU.

111

anali 12.qxd

24.1.2008

112

12:10

Page 112

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 113

Mahmud Tralji
PRVI SVRENICI DARU-L-MUALLIMINA
SURADNICI BEHARA
Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine
osnovala erijatsku sudaku kolu 1887. godine1 za izobrazbu kandidata
za zvanje erijatskih sudaca /kadija/, Zemaljska vakufska komisija2,
odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, donosi odluku da u Sarajevu
otvori Daru-l-muallimin, neku vrstu uiteljske kole za izobrazbu muallima, koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje, koje je
Zemaljska vakufska komisija poela otvarati u pojedinim mjestima Bosne
i Hercegovine. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu
1891. godine. Odluka sa obrazloenjem i molbom za odobrenje upuena je
Zemaljskoj vladi, jer ni jedan zakljuak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. Na suglasnost nije trebalo dugo ekati, jer je
Zemaljska vlada pozitivno odgovorila ve 16. maja iste godine s jednom
primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika, jer bez toga
nema govora o dobroj i uspjenoj nastavi.
Plan i program Darul-muallimina predviao je da naukovanje u
njemu traje tri godine, a predavae se sljedei predmeti: nauka o Kur'anu,
vjeronauka, rika, imla, ina, nauka o odgoju /ahlak/, edebijjat, zemljopis,
povijest, maternji jezik, prirodopis, fizika, raun, geometrija i gospodarstvo. U Daru-l-muallimin e se moi upisati uenici medresa, koji su zavrili
arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. Prednost imaju uenici
Kurumlije medrese i Hanikaha, jer se smatra da su oni sposobni toliko da
mogu nastaviti kolovanje u Darul-mualliminu. Predvieno je takoer da
se u prvu godinu primi 15, u drugu 8 i u treu 7 uenika, tako da u sva tri
razreda bude ukupno trideset uenika. Raspored sati je udeen tako da nastava poinje u 9 sati i traje do 12, odnosno 13 sati, i to iz razloga to je nas1. erijatsku sudaku kolu zavrilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887.-1937.)
370 apsolvenata od kojih su 223 bili erijatski suci, a ostalih 147 bili su u drugim slubama, dok 21 nije uope bilo u slubi, nego su ivjeli kao privatnici (posjednici). Vid.
Spomenica erijatske sudake kole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodinjice ovoga
zavoda (1887.-1937.), Sarajevo, 1937.
2. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. marta 1883. godine je imenovala Privremeno
vakufsko povjerenstvo, kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija, odnosno Zemaljsko
vakufsko ravnateljstvo, sa zadatkom da ustanovi i popie sve vakufe u Bosni i Hercegovini, da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima. Vid. Fehim
Spaho, Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. - Narodna uzdanica, kalendar za 1933. godinu, str. 72-89.

113

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 114

tava u medresama bila dvokratna: odmah po sabahu i iza ikindije, pa e

uenici moi pratiti i jednu i drugu nastavu.3
U drugoj polovini 1891. godine vrene su pripreme za otvaranje
kole. Naene su prostorije u rudijji na Bentbai, u zgradi gdje je bio
smjeten i prvi Daru-l-muallimin, koji je bio otvoren u Sarajevu godine
1869. i radio do 1878. godine, kada je zatvoren. U istoj zgradi radila je i
novoosnovana Uiteljska kola sve do 1890. godine. Postavljeno je i
potrebno nastavno i drugo osoblje, kao to je nabavljen i potreban inventar. Upisani su i uenici u prvi razred. Primljeno je njih 18, mjesto 15,
koliko je planom bilo predvieno.4
Sveano otvaranje prvog razreda i poetak nastave obavljeni su 28.
januara 1892. godine. Prva kolska 1891.-92. godina trajala je do mjeseca
jula i bila je kraa, dok je normalno nastava trajala od 1. oktobra do 1. jula.
Interes za Daru-l-muallimin bio je iz godine u godinu vei, pa je i broj
uenika u prvi razred priman u veem broju, nego je prvotno bilo
odreeno. Tako je ve druge kolske godine u prvi razred primljeno 34, a
tree 42 uenika. Tree kolske godine honorarno su ve predavali
pedagoke predmete profesori Uiteljske kole u Sarajevu. Uspjeh je iz
godine u godinu bio bolji. Kad su prvi upisani uenici na kraju svoje tree
i ujedno zavrne godine izali na ispit, uspjeh je bio vie nego zadovoljavajui. Od njih 18, koliko se upisalo u prvi razred, na zavrni ispit izilo
ih je osam i svi su uspjeno poloili potrebne ispite. Jedan od njih je produio kolovanje u erijatskoj sudakoj koli, jedan je kasnije poloio ispit
za vjerouitelja vjeronauke na srednjim kolama, drugi je bio doao do
idazeta, ali mu je u meuvremenu umro muderis, pa nije okonao i ovo
kolovanje. Meutim, odmah po zavretku Daru-l-muallimina njih sedam
je bilo postavljeno za mualime na mektebi-ibtidaijjama, gdje su ve u
poetku pokazali zavidan uspjeh.5
Pojava Behara primljena je sa radou i ushienjem meu muslimanima Bosne i Hercegovine, naroito onim kolovanim. Meu te su
spadali i mualimi, koji su zavrili Daru-l-muallimin. Njih nije ipak bio
mali broj, jer do pokretanja Behara, ve je est generacija zavrilo ovu
kolu. Neki od njih su odmah u prvoj godini asopisa poeli u njemu
objavljivati makar i sitnije priloge /narodne umotvorine: pjesme i pripovijetke/, narodnu frazeologiju, krae prijevode s orijentalnih jezika i dr./.
Bilo je i originalnih radova, makar i u manjem broju. U ovoj prilici spom3. Edhem Mulabdi, Daru-l-muallimin (o pedesetogodinjici osnivanja). - Narodna uzdanica, kalendar za 1942. godinu, str. 143.
4. Ibid, str. 144-145.
5. Ibid, str. 146.

114

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 115

injemo one svrenike Daru-l-muallimina, koji su zavrili kolu do 1900.

godine, to jest do pojave prvog broja Behara 1.maja 1900. godine.
1. Hafiz Mehmed Ali Dukatar. Sluio prvo kao mualim. Kasnije
poloio pred komisijom u Ulema-medlisu u Sarajevu posebni ispit za
vjerouitelja - profesora vjeronauke na srednjim kolama. Predavao je
pored vjeronauke i arapski jezik na prvoj gimnaziji /ranije velikoj gimnaziji/ u Sarajevu. Prilikom osnivanja Udruenja imama i mualima Bosne i
Hercegovine 1910. godine, igrao je zapaenu ulogu, zbog ega je biran za
prvog predsjednika ovog Udruenja. Umro je u Sarajevu 1935. godine.6
U prvom goditu Behara objavio je tri originalna lanka /Neto o postu,
Sadekai-fitr i bajram, O kurbanu/ i jednu arapsku narodnu pripovijetku
/Dareljivost Daferi Bermekije/.
2. Murat Hajrovi. Bio mualim do 1910. godine. Od te godine pa
do 1918., kada je umro, radio je u Sarajevu u Vakufskoj direkciji kao referent za mektebe. U Beharu je objavio u rubrici Male prie i dosjetke
dvadeset kraih pria /u I godini 7, u III 5, u IV 6 i u V 2/. Pod naslovom
Narodna arapska pripovijetka objavio je u I godini 3, II 1 i u VI 2 pripovijetke. Ove pripovijetke imale su i druge podnaslove /arapska narodna
pripovijetka, istona narodna pripovijetka, istona pripovijetka, istonjaka narodna pripovijetka/. U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V
godini 2 i u VI 1 narodnu pripovijetku. Osim Behara Hajrovi je suraivao u Tariku i Muallimu te kalendaru Mekteb. U prvoj godini kalendara
Mekteb (1906.-1907.) tampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaijja
u Bosni i Hercegovini i lanak Dvije-tri o sufari. U drugoj godini ovog
kalendara objavio je lanak Zato neka djeca nee da idu u mekteb. Kao
posebne knjige Hajrovi je tampao Male prie i dosjetke za muslimansku
mlade. Prvo izdanje je izalo 1906. a drugo 1913. godine. Druga posebno tampana knjiga je bila Glavna naela islama /arebicom/. I ovo djelo je
doivjelo dva izdanja.7
3. Hasan Nametak. Bio prvo mualim, a od 1914. tajnik muftijstva
u Mostaru. U rubrici Narodne umotvorine u prvoj godini Behara objavio
je u dva broja rad Iz narodne frazeologije. U istom goditu tampao je i
lanak pod naslovom Aforizmi. Nametak je suraivao jo u mostarskim
listovima Osvit i Zora, zatim u kalendaru Mekteb, pa u Novom Beharu,
Glasniku Islamske vjerske zajednice, kalendaru Narodna uzdanica i
6. Seid M.Tralji, Merhum hafiz Mehmed Ali-ef. Dukatar.- Islamski svijet. God. IV/1935,
br. 144, str.5.
7. /Alija Nametak/, Bibliografija folklorne grae u deset godita Behara s indeksom motiva.- Bilten Instituta za prouavanje folklora u Sarajevu. Dopunska izdanja. Sarajevo,
1957., str. 129.

115

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 116

Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, to ga izdaje

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti /Zagreb/. Narodne pjesme,
koje je Nametak zapisao veinom od svoje majke ustupio je svojevremeno
Matici Hrvatskoj u Zagrebu. Neke od tih pjesama su objavljene u IX i X
knjizi narodnih pjesama, to ih je izdala Matica Hrvatska.8
4. Ahmed Mahini. Muallim. Od 1914. godine do 1930. bio tajnik
Ulema-medlisa u Sarajevu. U Beharu, u godinama IV i V objavio u rubrici Narodne umotvorine dvije pripovijetke, koje imaju podnaslove Arapska
narodna pripovijetka i Narodna istona pripovijetka, dok je jednu nau
narodnu pripovijetku tampao u III godini lista. Mahini je u kalendaru
Mekteb za godinu 1906.-07./1325. po Hidri/ objavio svoj Ilmihal na
bosanskom jeziku, koji ima dva dijela, prvi o vjerovanju, a drugi o poslovanju. Preveo je s turskog jezika Tuhfetu-l-ihvan, vjeronauno djelo, koje
je kod nas due vrijeme bilo udbenik, odnosno prirunik u mektebima.
Prijevod je doivio vie izdanja. Prvo i drugo izdanje ima tekst uporedo na
turskom i bosanskom jeziku, a tree i etvrto izdanje samo na bosanskom,
arebicom. Godine 1927. tampana je Mahinieva Arapska poetnica,
latinicom i irilicom, svaka posebno. Umro je u Sarajevu 29. aprila 1945.
godine.9
5. Hazim Mufti. Poslije zavretka Daru-l-muallimina upisao se u
erijatsku sudaku kolu, koju je zavrio 1904. godine. Svoj radni vijek je
proveo u svojstvu erijatskog suca. Umro je u epu 15. decembra 1957.
godine. U Beharu je objavio 12 priloga: U rubrici Male prie i dosjetke
tampane su dvije prie (u goditu I i VI), u rubrici Narodne umotvorine
objavljeno je est priloga, dva sa podnaslovom Islamska legenda mitologija /u VI goditu/, etiri pod naslovom Narodna pripovijetka /u II
goditu, tri i III goditu jedna/, pod naslovom Pripovijetka-proza dvije
pripovijetke, a u II goditu dvije narodne pjesme. Mufti je suraivao jo
u listovima Gajret, Biser, Novi Behar, te kalendarima Mekteb, Gajret i
Narodna uzdanica. U Muslimanskoj biblioteci Muhameda Bekira Kalajdia u Mostaru tampane su dvije knjige Hazima Muftia: Stambolski
softa i Sadri-Azamova ki i Pet velikih poklonstava. Obje knjige doivjele
su po dva izdanja.10
6. Mustafa Islamovi. Po zavretku Daru-l-muallimina i on se
upisao u erijatsku sudaku kolu, koju je zavrio 1905. godine. Kratko
vrijeme radio u erijatskom sudu u Sarajevu, a onda preao u Vakufsku
8. /Mahmud Tralji/, Merhum Hasan-ef. Nametak.- Zemzem, Sarajevo, mart 1973., str. 35.M.T.M.
9. Alija Nametak, Ibid., str. 132.
10. Alija Nametak, Ibid.,str. 132-133.

116

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 117

direkciju u svojstvu kanceliste, zatim kao tajnik i konano kao pomonik

direktora. Umro je u Sarajevu 25.aprila 1971. godine. U Beharu je objavio
etiri priloga: dvije prie u rubrici Male prie i dosjetke /III godite/ i dvije
pripovijetke u rubrici Narodne umotvorine /V godite/.11
7. efkija Karabdi. I on je po zavretku Daru-l-muallimina nastavio kolovanje u erijatskoj sudakoj koli, koju je zavrio 1905. godine.
Kao erijatski sudac slubovao je u Vlasenici, Prnjavoru, Gradacu i Foi.
Umro je u Sarajevu 2. marta 1934. godine. U Beharu, godina V, objavio je
nekoliko pria u rubrici Male prie i dosjetke.12
U vezi suradnje u Beharu spominjemo jo dvojicu svrenika Darul-muallimina iz prve generacije njenih svrenika: Mustajbega Halilbaia i
Abdul-fetaha Sadikovia. Urednik Behara Edhem Mulabdi je pri kraju
drugog godita organizirao anketu meu itaocima i suradnicima Behara
sa pitanjem: Treba li nam Behar? U odgovoru na ovo pitanje, a bilo ih je
oko trideset, nalazi se i pismo Abdul-fetaha Sadikovia, erijatskog suca u
Bihau. I on, kao i mnogi drugi, vatreno se zalae da Behar nastavi
izlaenje u redakciji Edhema Mulabdia i sa tematikom kakvu je i do sad
imao.13
Kao to je poznato, po navretku svoje desete godine izlaenja,
Behar je polovinom 1910. godine prestao izlaziti. Dr. Hamid ahinovi,
advokat i pisac, bio je pokrenuo ponovno izdavanje lista. Ali poslije treeg
broja, Behar definitivno prestaje izlaziti. Bilo je i dalje pokuaja da se list
oivi, ali bez uspjeha. Tako je u toku 1912. godine uprilien jedan sastanak
u cilju nastojanja da se nastavi sa izlaenjem Behara u obliku i sa sadrajem kakav je list imao u prvih est godina njegova izlaenja. Na tom sastanku je bio i Mustajbeg Halilbai, jedan izmeu osam prvih svrenika
Daru-l-muallimina. Zakljuak sastanka je bio jedinstven: Behar treba
ponovo izdavati. Ali kad je na red doao sadraj lista, kakav bi trebao biti,
dolo je meu prisutnim do razilaenja. To je bio razlog da se list vie ne
pojavi.14
Interesantno je napomenuti da su svi navedeni suradnici Behara
objavili svoje priloge u prvih est godita lista. A to je period kad je urednik lista bio Edhem Mulabdi. Jedan od zakljuaka bi bio da su svi ovi
suradnici odobravali dotadanji nain ureivanja lista, a da kasnije nain
ureivanja Behara i njegov smjer nisu odobravali.
11. Fejzulah Hadibajri, Merhum Mustafa-ef. Islamovi, tajnik Vakufske direkcije u Sarajevu.- Glasnik VIS-a. God. XXXIV/1971, br. 9-10, str. 549-551.
12. Alija Nametak, Ibid, str. 131.
13. Muhsin Rizvi, Behar. Knjievnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971., str. 127.
14. Ibid, str. 446.

117

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 118

Meu suradnicima Behara bilo je jo svrenika Daru-l-muallimina /

npr. Muhamed Seid Serdarevi, emsudin Sarajli i dr. Meutim, oni su
zavrili Daru-l-muallimin poslije 1900. godine. Kako je u poetku reeno,
referat obuhvata samo one, koji su zavrili ovu kolu do 1900. godine u
kojoj je i Behar poeo izlaziti.
The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar
The Provincial Endowment Commission for Bosnian and Herzegovina, which had been appointed by the Provincial Government of Bosnia and Herzegovina in 1883 with the task to register all the endowments
/vakufs/, to oversee their administration and to propose new set of rules for
their governance; established Darul-muallimin in 1891. This was the
school meant to educate candidates for teachers /muallims/ in the newly
opened schools /mektebi-ibtiadije/ which the Provincial Endowment Commission had also begun to open in some towns and settlements. The school
had three classes. Students from madrasahs were admitted into it. They
were supposed to have already studied certain curricula in Arabic and
other related Islamic disciplines. The Darul-muallimin graduates were
later appointed to work as teachers in mektebi-ibtiadije, where they
showed a success in their teaching. Some of them continued their education in the Sharia Law School in Sarajevo. The Darul-muallimin graduates
greeted the appearance of the Behar journal in 1900. Some of them gave
their contributions in the first year of the journal's appearance /Hafiz
Mehmed Ali Dukatar, Murat Hajrovi, Hasan Nametak and others/. In
addition to the Behar journal, they also contributed in other Moslem newspapers and journals, such as Muallim, Tarik, Misbah, Mekteb calendar, and
others. Most of them became prominent in collecting and publishing of
popular oral forms /songs, short stories, idiomatic expressions/, as well as
in translating from the Oriental languages. They also published their original articles in the journal.

118

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 119

Vaso Milinevi
PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME
J. S. POPOVIA I M. BANA
/POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/
Rad J. S. Popovia na drami polarizovao se u dva smera: prema
prolosti i prema savremenosti, odnosno prema tragediji i prema komediji. Za tragedije ili "alosna pozorja" - kako ih je nazivao, koristio se
graom iz nacionalne prolosti, narodne istorije i poezije. Oivljavajui u
"alosnim pozorjima" nacionalnu prolost, veliajui staru srpsku dravu i
njene vladare, istiui kosovski mit i njegovu moralnu veliinu, Sterija je
budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaao veru u
bolju budunost srpskog naroda i obnovljene srpske drave upravo u ime
te slavne prolosti... Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije
za dramsku obradu, naime, one prelomne trenutke kada su padale krune i
ruila se carstva, pomalo patetino reeno. Umeo je da u ljudskom trajanju uoi ono to vreme ne moe da pohaba - etinost ovekovog ivljenja.
Pored, dakle, patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u
gledaocima i smisao za potivanje ljudskih vrlina, kao i prezir prema
nosiocima negativnih strasti: zlih intriga, izdaje, vlastoljublja, sebinosti i
drugih poroka. Prikazujui obilato i razliite negativnosti i sukobe u
prolim vremenima /borbe za vlast, spletke oko vladara, sukobe zbog ena,
kobne zablude i drugo/, Sterija je nastojao da i na taj nain prosveti i ui
svoje sunarodnike. Bilo da je pisao komedije ili tragedije, on je u osnovi
imao na umu "polzu" naroda srpskog, spajajui, horacijevski, pouku i
"poleznu zabavu".
Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva, 1827. i Milo
Obili, 1828./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju. Dok je za
prvu, koja je po optim svojstvima vie melodrama nego tragedija, koristio grau iz Rajieve Istorije..., "podraavajui gdigdi i slavnom g. Florijanu" - kada sam autor ree u predgovoru, za Miloa Obilia Sterija se
prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom.
Otuda su dramatini, pa i dramski elementi bili ve unapred fiksirani i
uoblieni, takorei gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama. U
sporednijim elementima Sterija se i stvaralaki odnosi prema preuzetoj
grai, poneto menjajui i unosei neke detalje iz drugih pesama, a to je
takoe znaajno, ugledao se i na ekspirovog Magbeta, kako je ve priodavno utvreno u istoriji knjievnosti.
119

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 120

Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod italake publike i pozorinih gledalaca, to nikako nije bio izraz njihove umetnike
vrednosti, ve je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji
je posebno "vozbudavao" duu pievih suvremenika. S obzirom na tematiku, zajedniko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci
pojavljuju i Turci. /Radnja Svetislava i Mileve vie se posredno dotie
kosovske tragedije, vezana je za njene posledice, preko neke vrste danka u
krvi Turcima, jer je kneginja Milica morala dati najmlau erku Milevu u
Bajazitov harem/. Inae, zajednike su i mnoge slabosti kojima su
optereena ova poetnika dela, posebno prvo: melodramska sentimentalnost, moralistiko-didaktiki pasai, nagla i nedovoljno motivisana reenja i dr. I likovi su psiholoki mahom jednostrano osvetljeni, bez prave ivotne ubedljivosti i umetnike punoe koja bi odgovarala dramskom delu.
Preteno su nedovoljno izdiferencirani, osim one globalne crno-bele
karakterizacije, uslovljene i nacionalnom pripadnou junaka, po kojoj su
Turci svi bez razlike negativno, a Srbi opet, osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloa Obilia, svi pozitivno i idealizovano prikazani...
Takav model prikazivanja Turaka, preuzet iz narodne poezije /u kojoj
inae ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/, bie vie-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su
Turci pomeani", s tim to su najee poistoveivani Turci i Muslimani u
pojedinim delima sve do naeg vremena.
I trea Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreno supruestvo ili
Nahod Simeun, napisana 1830., takoe je nastala po motivu iz narodne
pesme. Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove
zbirke kao osnov za dramu odabrao onu ija se radnja dogaa u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao
sredite dogaaja prikazanih u pesmi/. U drami je kao i u pesmi, obraen
edipovski motiv rodoskvrnua. ini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame, iako su otuda proizale i
neke omake upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine. Hteo je da
potedi hriansku, odnosno srpsku sredinu od tako tekog greha kakav je
rodoskvrnue. Pisac to dodue ne iskazuje direktno, ve preko svoga junaka, Nahoda. Naime, iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razliitog varvarstva koji se sreu u
drami: "Svirepi ljudi i varvarski obiaji, gdi prosvetenija nema, i gdi
svea hristijanstva ne sija" (podvukao V. M.).
Stvaranjem Teatra na umruku 1841. u Beogradu, Sterija se nakon
desetogodinje pauze ispunjene uspjenim komediografskim radom pono120

anali 12.qxd

24.1.2008

12:10

Page 121

vo latio pisanja tragedija. U tom periodu nastala su njegova najzrelija dela:

Smrt Stefana Deanskog, Vladislav, Ajduci, Lahan, Skender-beg, u kojima
je pored motiva iz srpske istorije obraivao i one iz bugarske i albanske,
predstavljajui se kao pravi balkanski pisac, s obzirom da je pisao i o Grcima i njihovoj oslobodilakoj borbi, a interesovao se i za rumunski jezik i
prouavao njegove veze sa slovenskim jezicima.
Pozorjem u pet dejstvija Ajduci, Sterija se ponovo vratio narodnoj
pesmi kao inspiraciji. Za osnovu drame posluio mu je motiv poznate
balade Predrag i Nenad. Poneto je dodao, poneto izmenio da bi ojaao i
opravdao dramski sukob. U tom cilju uplie u dramsku radnju i jednu
romantinu ljubav izmeu hajduka Obrada i paine erke Zelide, Turkinje.
I ovde se mea i poistoveuje termin Turin i Musliman... Ni ovim obogaenjem fabule nije mnogo pojaan dramski sukob, jer umesto radnje i
akcije koji bi se odvijali na sceni, junaci mahom o njima priaju... To
svakako umanjuje umetniki domet ovoga pozorja. ini se da stilska neujednaenost u delu dolazi usled pievog kolebanja oko osnovne koncepcije u prikazivanju hajduka. To potvruje i injenica da postoje dve verzije drame Ajduci. U prvoj verziji pisac je na hajduke gledao vie kao na
razbojnike i pljakae, ljude izvan zakona, a ne kao osvetnike Turcima i
zatoenike nacionalno-oslobodilake borbe, kako su obino predstavljani
u narodnoj poeziji i tradiciji u epskim krajevima. Kao vaspitanik druge
tradicije, Sterija je instinktivno zazirao od naruavanja ustaljenog reda
stvari /kako se vidi i u Lahanu/. Zato za njega, moralistu i prosvetitelja,
hajduci nisu bili samo plemeniti vitezovi bez straha i mane, kadri "stii i
utei i na stranom mestu postojati", ve i ljudi koji kre ustaljene civilizacijske i drutvene norme. S obzirom da njegove poglede nisu delili
onovremeni gledaoci i kritiari /drama je prikazana 1842. u Beogradu/, to
je bio razlog da Sterija preradi ovo delo. /Prva verzija u rukopisu otkrivena je tek u nae dane/ Koncepcijska nedoslednost u gledanju na hajduke
ogleda se i u ovoj preraenoj verziji...
Ono po emu se Ajduci bitno razlikuju od prethodnih drama u kojima su se pojavljivali Turci, odnosno Muslimani, kao dramski junaci jeste
to to je u njima izraena ideja o nacionalnoj i verskoj toleranciji izmeu
hrianstva i muslimanstva u ime viih humanistikih vrednosti. Otuda su
s istom objektivnou prikazivani dramski likovi bez obzira na nacionalnu
i versku pripadnost. tavie glavna negativna linost u delu je harambaa
Mileta, prikazan kao slavoljubiv, razmetljiv i surov despot. Dok je Obrad
zaljubljen u Zelidu, a ona mu uzvraa ljubav, harambaa Mileta ne haje za
to ve eli Zelidu za sebe po pravu jaega. Obrad gine od Miletine (bra121

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 122

tovljeve) ruke - tek tada su otkrili da su braa, i svojom smru na odreen

nain moralno iskupljuje hajduke. Kao i u nekim drugim delima Sterija
nastoji da i u ovome afirmie osvetane ljudske vrednosti kao to su
potenje, vera, zadata re, milosre i dr., koje su iznad verskih i nacionalnih razlika, kao to svedoi primer iz este pojave drugog ina. Hajduk Vitomir i po cenu sukoba s drugim hajducima zatiuje jednog Turina koji
ga u nevolji bratimi:
Jedan Turin bei, za njim tri Andrija i izdaleka opali na njega, no
ne pogodi ga.
Andrija /iza pozorita/: Dri ga, Vitomire!
Turin /pade pred njim/: A man, junae, da si mi triput po bogu brat,
nemoj mi glavu uzimati!
Vitomir: Ima li staru majku?
Turin: Imam, slepa je od dve godine.
Vitomir: Bei onamo! /Pokazuje mu rukom/. uma je gusta, moe
se sakriti. Preko one glavice je selo.
Andrija /dotri i zamane handarom/: ta stoji, te ne ubija psa!
Vitomir /uvati ga za ruku/: Nemoj, ima staru majku!
Andrija: Zar nas nije rodila mati? /Oe da se otrgne/.
Andrija: Ima li ti pameti, Vitomire?
Vitomir: Ovo je mojoj majci za zdravlje, ili moe biti za duu.
Andrija: ta mi je do tvoje majke, kad se psine ubijaju. /Hoe da se
otme/.
Vitomir: Pre u ja poginuti nego on!
Andrija: Je l' to lepo? Kome oprata? Turinu!
Vitomir: Pa i Turin je ovek.
Andrija: Ej, moj Vitomire, tako se ne ajdukuje!
Zbog svoga postupka Vitomir je bio osuen na smrt od harambae,
ali ga njegovi drugovi ne htedoe ubiti. Nisu prihvatili harambain razlog
da "u ajduka nema ni brata ni sestre", niti ikakvih obzira bilo prema kome.
Harambainoj amoralnosti pisac suprotstavlja razlog hajduka Stanka: "ta
je ajduk bez potenja, obraza i vere?"
Potujui zadatu re i obeanje Obradu i hajduk Nenad e spasti
Zelidu od harambae i vratiti je ocu, dok e prema pomalo didaktikom
zavretku drame, hajduci zajedno s harambaom posluati Obradov apel
izreen na samrti, odrei e se hajduije i vratiti se meu ljude u normalan
ivot...
Da ovakav Sterijin odnos prema pripadnicima drugih naroda i vera
nije bio sluajan potvruje i njegova pesma Turci, objavljena 1855. I u njoj
122

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 123

ovaj humanista strasno osuuje svako varvarstvo, bez obzira na to gde se

deava. Polemiki istie da zlodela nisu bila svojstvo samo jedne religije
ili pojedinih naroda, npr. Turaka, ve su ona podjednako bila prisutna u
prolosti i sadanjosti u svim sredinama i nije se moralo prikrivati ih:
"Turin to tovari, panac obilno vraa.
Radine Mavre goni, otima decu, pleni imanje,
Nad ivim ognjem ive kukavne pee..."
Istu misao jo e jednom istai i precizirati:
"Strah li te, Srbe, hvata, kad Turin srodne ti guli?
Isto Granada oku grozno pozorje nosi.
Jednako seku, peku, bez uvstva dave i plene,
Tu im je, zverma, ivot huda od mravka hui.
Pisac zna i to da "I" varvar blagotom esto trogava svojom" i buni
se protiv toga to "Prosveta veto ide zlosti ulepat svoje", pa nastavlja:
Spusti strele, pesno, nit' gaaj Turina jedna.
S njim zala kleti nee otrebiti kalj.
Pisac osuuje i uobiajeni manir da se drugi okrivljuju za vlastitu
zlu sudbinu i nedae koje su ih pratile u prolosti. Jer kad bi znali umno
promatrati drevnost videli bi "Da srpskom krivicom srpska rasu se slava."
U zavrnim stihovima Sterija saima svoje iskustvo preieno i
dogaajima iz 1848/49, da su strasti ljudske izvor svih zala:
Zato se mori, iznai zemlju, gde no izvire porok?
Predel i narodi svi gipu zloinstvima svud.
Nit' porod, nit' jezik, nit' odelo razliku deli
Zlotvorstvu svakojem srce je izvor i dom.
Slian motiv Sterija je obradio i u pesmi Izobraeniku... On ne vidi
nikakve razlike izmeu Turina Bajazita i panca Pizara. Oba po svetu
seju jade. Da li je, moda, pita Sterija ironino, Pizaro bolji to je Evropljanin, dok je Bajazit edo Azije:
Kad Turin roblje prodaje na trgu,
Bezbonik on je i zver,
Kad ti za posao kupuje Crnce
Sree otvara im dver...
Ne zaboravimo ni to da je Sterija u svojim Rodoljupcima ispoljio
izuzetnu kritinost prema svojim sunarodnicima. Uz itavu galeriju negativnih likova iz njegove narodnosti, dao je i dva pozitivna: jednog Srbina i
jednog Maara, s tim to je taj Maar i jedini lik maarske narodnosti koji
se javlja u Rodoljupcima.
II
123

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 124

I Matija Ban (1818.-1903.) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaaje iz srpske, hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima, Milijenko i Dobrila, Smrt kneza Dobrosava, Kralj Vukain, Car Lazar,
Jan Hus, Knez Nikola Zrinski i dr.). Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu,
to iznosi oko 40 hiljada stihova, Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatiara starije epohe, s tim to on podjednako pripada i hrvatskoj
knjievnosti.
Posmatran iz dananje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u
emu ne moe porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom. Iako je
zakoraio u dvadeseti vek, kao pisac nije se oslobodio klasicistikoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantiarskog iskaza i to, paradoksalno, u prvoj svojoj drami - Mejrima.
U svom vremenu, meutim, Ban je uivao glas znaajnog dramatiara. Poreen je ak i sa ekspirom (to i nije bez osnova, u nekim
delima ga je plagirao i "popravljao", kako je sam isticao). Prevoen je za
ivota (i jedino tada) na strane jezike: ruski, poljski, eki, delimino na
francuski i nemaki, zahvaljujui prvenstveno svom politikom, a ne
knjievnom, radu, kao i svojim vezama s lanovima tajnog panslavistikodemokratskog kluba poljske emigracije. Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu, i jedan punkt u Beogradu. Dodajemo da je Ban obavljao
posebno vane politike misije u burnim godinama 1848/49., kada je kao
emisar srpske Vlade putovao u vie navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaia i drugih linosti, u Zagreb kod bana Jelaia, na Cetinje kod
Njegoa. Ostavio je zanimljivo svedoanstvo o Njegou kao linosti i o
njegovim politikim pogledima u revoluciji. Tokom pedesetih godina Ban
je putovao po politikom poslu i u Istanbul i u Pariz. Na svim putovanjima, kako se vidi iz arhivske grae, na njega je budno motrila austrijska
tajna policija, smatrajui ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije.
Karakteristino je za Banovo stvaralatvo da najtrajnije knjievne
kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad, melodrama Mejrima ili
Bonjaci, "pozorino djelo u pet razdjela". Napisana 1849., a objavljena
1851., Mejrima se moe okarakterisati kao nacionalno-romantiarska
drama sa oslobodilakim akcentima, u kojoj preovlauju melodramski elementi. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaaja iz 1848.
godine i odjeci drugih drutvenih i politikih pokreta u junoslovenskim
pokrajinama. Ipak, u ovom delu sloene strukture vie dominiraju emocionalni nego drutveno-politiki akcenti. Za to bi se moglo rei da je
Mejrima ponajpre tragedija ljubavi, s motivom slinim onome u Romeu i
124

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 125

Juliji. Pod jednim podnebljem, pod istim zvezdama, vera je stavila no

izmeu dva srca, Mejrime, paine kerke, i hrianina ivana. Nacionalne,
politike, socijalne i line prilike takve su da do ostvarenja ljubavi i braka
nikako ne moe doi. Impulsivna Mejrima, ne mogavi da se pomiri s tim
da ivan pripadne drugoj, smatrajui se izdanom u svojoj beskompromisnoj ljubavi, ubija, preruena, ivanovu verenicu Ljubicu, a potom spasava
okrivljenog ivana za Ljubiinu smrt iz oeve tamnice. (ivanova zarunica Ljubica je jedina nevina rtva u drami koja strada bez ikakve svoje krivice) Najzad, mislei da je ivan izneverio svoje obeanje da e doi po nju
i oteti je sa hajducima iz Osmanovih svatova, Mejrima se sama otruje i
umire u oevom i ivanovom naruju. To bi bio osnovni sie drame, ija
je radnja lokalizovana u Visoko i okolinu.
Meutim, Mejrima je dijelom i socijalna drama. Zapravo, u njoj se
prilino spretno prepliu dva toka: ljubavni i socijalno-politiki. U
uzrono-posledinoj vezi oni se veto protkivaju, da bi na kraju istovremeno dobili jedan epilog.
Ban je dobro uoio da su bosanski muslimanski feudalci polovinom
19. veka oseali da su u procepu izmeu centralne turske (osmanske) vlasti
i hrianske raje koja je poinjala oslobodilake akcije i socijalne bune.
Oseajui te promene neki od prvaka, da bi predupredili dogaaje, nastojali su da se raji popuste stege i nameti. Takve poglede naroito je zastupao Ali-paa, Mejrimin otac, inae prijatelj sa hrianskim prvakom
Novakom, ivanovim ocem. U koncipiranju njegovog lika ini se da se
Ban oslanjao na Vinjievu pesmu Poetak bune na dahije, imajui na
umu one proroke rei Starca Foe Turcima. Suprotnosti izmeu centralne
osmanske vlasti i domaih muslimanskih prvaka dolaze do izraaja u vie
scena i replika pojedinih linosti, koje Ban veoma objektivno slika, bez
one karakteristine primese crno-belog predstavljanja junaka uslovljenog
njihovom nacionalnom pripadnou. Moemo rei da je upravo ta objektivnost izrazita vrlina Banovog dela, jer on bez verskih i nacionalnih predrasuda slika muslimanske i hrianske likove. Predstavlja objektivno njihove junake i etike osobine, kao i razliita ogranienja i predrasude kojima su optereeni. Nesumnjivo da je to bio jedan od razloga popularnosti
ove drame kod suvremenika. Publika je oseala da likovi u drami nisu
samo glasnogovornici i propagatori odreenih ideja, ve ive linosti, ljudi
koji iskreno pate i vole, zalau se za svoj rod i veru, ali su spremni i na
linu rtvu za svoja ljubavna oseanja...
Samosvest bosanskih muslimanskih prvaka iskazana je u drami u
vie replika. Tako Rustan-beg na savjetovanju kod Ali-pae kae:
125

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 126

Bog ubio travnikog vezira!

On je nama zameo to maslo;
Al' sveca mi i pokusat e ga.
Ve nam mnogo ti fermani carski,
A jo vie dod'jae veziri.
Koj' god doe, gori od preanjeg,
Svi promjene nekakve hoe,
Svi pucaju od estoke elje:
Da bi tunoj olakali raji;
A onamo sva im briga pusta,
Da izjedu sami oni meso,
A ostave gole kosti nama...
Slino je rezonovanje i jednog drugog prvaka, Durata. On se
neposredno ruga carskim nizamlijama kao junacima i kao fiziki neuglednim pojavama. S ponosom istie:
Careva je, al' i naa Bosna;
Vie naa nego i careva,
On gospodar imenom, mi djelom;
to imamo nije nam on dao,
No od davnih imamo djedova,
Prije nego i glasa je bilo
Tim osmanskim carima u svijetu...
Valja istai da je Ban ujedno u drami hteo i da se Srbija afirmie kao
ustaniko jezgro junoslovenskih pokrajina, u duhu ideja iz Garaninovog
Naertanija, iji je plan inae bio poznat Banu kao aktivnom pristalici i
saradniku Garaninovom. I Ban je smatrao Srbiju kao budui Pijemont
osloboenih i ujedinjenih junoslovenskih naroda... U slikanju te
ustanike atmosfere nacionalnog pokreta u krajevima pod turskom vlau,
Ban e prikazati i hajduke. Zanimljivo je da su njegovi hajduci blii onima
iz narodne pesme nego to su to bili Sterijini. Naime, ovo prvo Banovo
dramsko delo bilo je vie od ostalih njegovih drama inspirisano narodnom
poezijom, ali i Njegoevim Gorskim vijencem. Banovi hajduci, junaci
drame, romatinije su i herojskije prikazani, preko njih Ban slavi slobodu
nacionalnu, ali i prirodnu (u Milutinovoj pesmi slavi se slobodan ivot u
prirodi). Inae, odsjaji uticaja Gorskog vijenca oseaju se u pojedinim
reminiscencijama, slikama i poreenjima i u metaforistinijem, odnosno
zgusnutijem i aforistikijem izraavanju, ime je inae oskudno i ovo
Banovo delo, a pogotovo druge njegove drame. Ban je pojedine misli,
odnosno izreke iz Gorskog vijenca parafrazirao ili razvio, stavio u druki126

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 127

ju situaciju, ali to je posebna tema i ne bismo se vie na tome zadravali.

Mejrima je po vie osnova zanimljivo dramsko delo. Odlikuje se
dinaminom radnjom, s estim preokretima i iznenaenjima, ne uvek
najbolje motivisanim. U drami je ipak malo mesta uzdignutih na nivo
pravog dramatskog usijanja. I onda kada je piscu polazilo za rukom da
ukree pravu varnicu, postizao je to vie spoljanjim elementima nego
kontrastiranjem unutranjih, odnosno psiholokih nunosti. To se naroito
oituje u nekim scenama u kojima bi ivan trebalo da dominira (ivan s
Mejrimom u njenom vrtu ili s mrtvom Ljubicom na rukama). Kod ovog
Banovog junaka kao ljubavnika razum i celomudreno rezonovanje
neprirodno potiskuju emocije i strast. ivan se u svakom trenutku
patetino poziva na svoju veru, na to to e misliti i rei njegova okolina,
roditelji i slino:
ivan: Istinu ti moram rei, Mejro,
Iako je oboma nam gorka:
Ljubav srcu jest najdraa, ipak
Sama ona ne vlada ivotom;
Do nje vlada pravda i potenje.
Pa to troje kad u sukob dou
Jaoh onom koji sukob snosi!...
ivan se nevoljno ve pomiri s nemilom stvarnou, te savetuje
Mejrimu da se kao i on pokori sudbini, koja se, smatra, ne moe niim
preokrenuti. Mejrima, naprotiv, umesto mirenja sa sudbom, kao prava
romantiarska herojina, upravo hoe da prkosi i sudbini i nebu. Mejrima
uopte odskae od ostalih linosti punijom karakterizacijom i realizmom
delanja, odnosno, motivacijom postupka. Ona, odnosno njena ljubav,
pokreta je dramske radnje. Pisac je nastojao, u dobroj meri je i uspeo u
tome, da u njen lik utka celokupno ljudsko bie sa svim njegovim protivrenostima od prave vrline i plemenitosti, do najteeg zloina. Uz
Jakievu Jelisavetu, Mejrima je, moda, najkompleksniji enski lik u srpskoj romantiarskoj drami, ako ovo delo ubrojimo u romantiarski korpus...
Razlika izmeu ivana i Mejrime nije u tom to je ona, kako se u
nekim kritikama, ali bez dovoljno osnova u tekstu za takvu tvrdnju istie,
navodno prikazana kao posebno senzualna muslimanka koja e radi zadovoljenja svoje ulne strasti, zanemariti sva druga etika oseanja (navodno e "rtvovati i oca, rodbinu, veru i potenje"). Tako A. Veber Tkalevi
u svojoj kritici o Mejrimi (Neven, 1852., br. 42-46) rezonuje o ljubavi i o
Banovim junacima navijaki pristrasno u korist "krana". Po Tkaleviu,
127

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 128

budui da je Mejrimina ljubav "slepa", "slepo je i sve, to se oko nje vrti

(...) Ljubav je njezina i osveta naizmjerna". Kritiar upravo tu navodnu slepou vidi kao glavne crte turske udi (Podvukao V. M.), dok je po Tkaleviu "kraninu vjera najvea svetinja, za koju e sve rtvovati". Dodue,
kritiar doputa da je i krianinu ivanu sveta i ljubav, ali "ljubav koja
nije slijepa; zabacuje ju kad se ne slae s potenjem i dobrim glasom, koji
se vie cijeni nego zlatan pas".
Meutim, ovde nije re o razliitom shvatanju vere i ljubavi kod
junaka razliite vere nego o tome da je ivanov lik koncipiran u klasicistiko-prosvetiteljskom maniru, a Mejrimin u romantiarskom. Otuda
proistiu glavne razlike meu njima. Jer Ban je i u drugim delima davao
junake sline ivanu, i kada se ne radi o linostima razliite nacionalnosti
ili vere kao u Mejrimi. Poput ivana koncipiran je i Milijenko iz drame
Dobrila i Milijenko. Tako je i Laza Kosti u polemici s Banom oko ove
drame, poredei je s Romeom i Julijom, s obzirom na isti motiv, zapazio i
istakao da su Banovi muki ljubavnici smueni i celomudreni: "U Bana se
ljubavnici kaluere, a u ekspira i kalueri ljubavnie." I dalje: "Takvog
mokljana toliko ljubiti, ta se devojka moe zaista samo Dobrilom zvati"
- kae ironino Kosti.
Slian je zapravo odnos i izmeu Mejrime i ivana. Dok ivan
rezonuje i pametuje onda kada treba srce da zbori, Mejrima nee da pretpostavi bilo koji drugi razlog svojoj strasnoj ljubavi i zato e dragovoljno
poi u smrt... Kosti je dobro zapazio i to da "u Bana ne ginu samo
ljubavnici, u njega gine i sama ljubav". To e rei da ne stradaju samo tragini junaci nego i naelo za koje se bore (ovde je to ljubav). U prvoj
tragediji je, naravno, obratno: u njoj ginu nosioci tragine krivice i
odreene strasti da bi naelo u ime kojega stradaju postalo jo blistavije i
uzvienije. Inae, po ukupnim osobenostima Banova Mejrima je vie
melodrama nego tragedija, preciznije, ona je neke vrste istorijska melodrama.
Nesumnjivo je, dakle, da su Jovan Sterija Popovi i Matija Ban u
ovim svojim komadima dali nov pravac istorijskim dramama u prikazivanju Turaka, odnosno muslimana u srpskoj knjievnosti. Na slian nain
Ban je prikazivao Turke i u tragediji Car Lazar, drei se vie autentinih
istorijskih injenica nego narodne poezije i tradicije. Zbog toga je ova
drama nailazila na otpor kod pozorine publike, a i veeg dela knjievne
kritike iz ranijih vremena.
Za fenomen prikazivanja Turaka i muslimana u literaturi relevantni
su i neki drugi tekstovi L. Kostia knjievno-kritikog anra. Imam na
128

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 129

umu njegovu uvenu monografiju o Jovanu Jovanoviu Zmaju (objavljenu

1902.), koja je inae bila doekana s velikom odbojnou od srpske
drutvene i kulturne javnosti zbog Kostievog kritikog odnosa prema
Zmajevom stvaralatvu, mada je ujedno Kosti neke vidove Zmajeva pesnitva veoma visoko vrednovao, poredei ga afirmativno s najveim svetskim pesnicima.
Analizirajui Zmajevu poznu zbirku Snohvatice iz aspekta pesnikog i jezikog ukusa i mere, Kosti zamera svom pesnikom sadrugu
to u pesmama ispoljava prekomernu i estoku mrnju prema Turcima.
Iako je Turin u srpskoj narodnoj svesti poistoveen sa prakrvnikom koji
je razorio srpsku dravu na Kosovu, opet prema njemu, istie Kosti, nema
ni u narodnoj poeziji takve mrnje kakva se sree u nekim Zmajevim pesmama: "Zaista je narodna pesma oplakala Kosovo, da ga nikakav potonji
knjievni pesnik nije lepe oalio. Pa ipak iz narodnih pesama ne izbija
velika mrnja na Turke, ne samo da nije tako estoko kao u Zmajeve, nego
gotovo nikakva. Kraljevi Marko jo je najosorniji na Turke, ali ne iz
kakve "naelne" mrnje, nego vie iz prkosa. "Ore drumove", "pije uz
ramazan vino", "nosi zelene dolame", "igra kolom uz kadune", "sve uz
prkos..." Nastavljajui dalje raspravu o ovom problemu, Kosti to ini u
dijalokoj formi, suoavajui argumente i kontraargumente izmeu priaoca i zamiljenog oponenta sagovornika, koje bi preko sporenja doao do
potpunije istine:
-"Knjievni pesnik treba da izvadi iz narodne due ono to je lepe,
a ne ono to slabi narodni otpor prema krvniku. Pesnikova elja treba da je
- osvetiti Kosovo; a to se ne moe samo kukanjem, nego razigravanjem sve
ee mrnje.
- Lepo. Recimo da je tako. I u Turina, kao i u svakog plemena, ima
lepa, ugodnija i runija strana, ima lice i nalije. Da u Turaka imaju i lepe
crte, o tome niko ne sumnja, inae ne bi mogli osnovati veliko carstvo,
osvojiti Carigrad i doi pod Be. Turci su junaci, a srpskom narodu ne
moe tako lako omrznuti junaka. Turska je vera muhamedovska. O tome
ne moe biti rei koja je vera lepa. Svakom je svoja najlepa. Pa ta je
naao Zmajeva da iznese svojim itaocima, da iznese srpskom narodu, da
Turina i prezre i omrzne? On prikazuje Turina kao nejunaka, a naporedo s tim baca drvlje i kamenje na njegovu muhamedovsku veru! Dakle,
Zmajeva mrzi Turina najvie zbog njegove vere, a hoe i da Srbin gleda
na njega sa neke visine svoga mnogo veeg junatva.
- A ne spominje nedostatke u turskom plemenu.
- Ima ih dosta. I ko nije iveo s njima zna ih po uvenju. Al' ti
129

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 130

nedostaci, te tamnije strane, te mane, nisu nametljive. Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu, a zaista nije ni lepa ni
udesna, to je turski jezik. Ni najvei prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo
pa ga i sad jo dri u tri sveta, s glavom u Jevropi, a njegov jezik nema
gotovo nikakve knjievnosti. I u taj siromani, nezgrapni, srpskom, kao i
svakom arijskom uhu sasvim nemili, runi jezik bez knjievnosti, Zmajeva
se upravo uljubio."
Varirajui i dalje, preko dijaloga, uoene protivrenosti u Zmajevoj
poeziji, da mrzi Turke, a voli im, bezrazlono jezik, iznose se i argumenti
da i u narodnim pesmama ima dosta turskih rei, na to dolazi odgovor da
ne treba podravati narodne pesme u toj sluajnoj, "zaista ne sutastvenoj
osobini". Kosti se ironino osvre i na Zmajevu pesmu Marko i enivi
dervi, prepunu turskih rei kojih nema ni u Vukovom reniku, a "ni u
Sarajevu nije ni jedna poznata", da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja
u istoj pesmi. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka,
a arac mu dopadne rana". Uz tako mesto, istie Kosti, trebalo bi zaista
pridenuti zapis: "Ovo je ala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u ali."
Slino Kostiu, i Vojislav Ili je u svojim polemiko-satirinim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih
romantiara, dok je njegov otac Jovan Ili poetski afirmisao neke turske i
istonjake vrednosti.
The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popovi and
Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)
Jovan Sterija Popovi polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time, or towards a
tragedy and comedy. He used the background from the national (ethnic)
past for his tragedies or "sad theatrical pieces", as he called them. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the
Kosovo Myth and its moral grandeur. His goal was to incite the dormant
national awareness and to strengthen the belief into better and brighter
future among his compatriots. Sterija's most famous plays are Nevinost ili
Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/, Milo Obili, Nesreno supruestvo /Unhappy Marriage/, and Ajduci /Outlaws/. Sterija
appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. He points out that misdeeds are not the feature of one
130

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 131

people or religion only, in this case the Ottoman Turks, but they are equally present in the past and current times in all countries.
Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its
topics certain events from the Serbian, Croatian or Slovenian history. With
his 13 plays and tragedies, and the total number of about 40.000 verses,
Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period, but
he has earned his place equally in the Croatian literature. The best literary
qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bonjaci /Meyrem or
The Bosniaks/, "a work for theatre subdivided into five parts". It is a
nationalist and romantic play with strong accents on the liberation. Its
action is dynamic, with frequent turns and surprises, the motives of which
have not always been dealt with in the best way available.
There is no doubt that both Jovan Sterija Popovi and Matija Ban
have given a brand new direction to the historical plays having presented
the Turks, or the Moslems for that matter, in the Serbian literature. One can
find the similar standpoints in the works of Vojislav Ili and Laza Kosti,
who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia. These two authors
criticized heavily the works of Jovan Jovanovi Zmaj.

131

anali 12.qxd

24.1.2008

132

12:11

Page 132

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 133

Boris Nilevi
O POGLEDIMA VLADIMIRA OROVIA NA
KNJIEVNO-KULTURNO I UMJETNIKO STVARANJE
MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI
O VLADIMIRU OROVIU (1885.-1941.)
Vladimir orovi je bio nenaruive energije, strasnik u radu. Broj
poslova koje je ovaj historiar obavio, gotovo je nesaglediv. Podruja ispitivanja, na kojima se ogledao, kreu se od prahistorijskih vremena do
najnovije historije, od srednjovjekovne i tradicionalne knjievnosti do
moderne literature, od filologije do politike publicistike. Objavljivao je
stare pisce, arhivsku grau i anonimno knjievno naslijee. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi, iscrpne monografije,
prostrane sintetike preglede i lanke namijenjene najiroj publici. Bio je
muzejski radnik, nacionalni revolucionar, austrijski suanj, profesor univerziteta i akademik, urednik asopisa, prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i knjievnom poduhvatu. Pisao je stalno, po nekoliko
asova dnevno. Kad je 1941. godine nesreno poginuo, jo uvijek se
nalazio u punoj ivotnoj snazi, blie sredini nego kraju svog stvaralakog
puta. Uza sve to, orovi je ostavio u rukopisu toliko spisa, dobrim
dijelom ve pripremljenih za tampu i posthumno, sreom, veinom
objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do esnaestog veka; Istorija Srba u tri
knjige itd.), da bi samo to za nekog drugog historiara znailo dobar ivotni bilans.1
Dananji historiari znaju prebaciti oroviu da je usljed velikog
posla i stalne uurbanosti bio nedovoljno paljiv i taan u kritici izvora i
injenica. Nekad je i previe brzo donosio suverene sudove o jo dobro
neistraenim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja. Vrebala je opasnost
osakaene misli. To se odnosi i na njegovo nepotpuno vienje muslimanskog civilizacijskog kruga, koji je, ipak, na neki, antiev nain, i simpatisao. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje, iako ni njeno historijski zadobijeno i potvreno
mjesto nikako nije za potcjenjivanje. Bilo kur'anski ajeti, bilo najstarija
predanja, uznose dostojanstvo pera, a tokom historije islamske civilizacije
mnogobrojni su spisatelji piui naporedo o peru i sablji, daleko vie
sklonosti i simpatija pokazivali za pero, usprkos surovoj onovremenoj
1. Samardi R., Pisci srpske istorije, Prva knjiga, Beograd, 1976., 246.

133

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 134

sabljarskoj atmosferi to ih je okruivala. Malo je tradicionalnih kultura u

kojima je pisanoj rijei i uenim ljudima narod sve do naeg vremena
iskazivao i iskazuje tako iskreno i duboko potovanje kao u islamskoj.2
O BOSANSKIM MUSLIMANIMA
Bosanski Muslimani bili su, po orovievom miljenju, jedan od
najkonzervativnijih elemenata Turskog carstva. Nalazei se na krajnjoj
zapadnoj granici ove imperije, u velikim borbama navikli su da se sa
hrianima bore za pobjedu dina i turske stvari. Imajui dobar dio svog
prostora ispunjen ljudima koji su morali da naputaju Slavoniju, Liku,
Hrvatsku, Dalmaciju i najposlije Srbiju, bili su usljed toga ozlovoljeni i
uvijek spremni da se bore protiv svega hrianskog i tuinskog. Povrh
toga, bili su van sebe kad su vidjeli carigradske tenje da se poputa
hrianima. Bosanci nisu bili zadovoljni ni sultanom Selimom III, prvim
reformatorom, kao ni reformama novog sultana Mahmuta II. Stoga su od
onoga dana, otkako je pitanje reformi u Turskoj bilo stavljeno na dnevni
red, bosanski Muslimani u stalnoj borbi sa centralnom vladom. Njihova
svojevoljnost i teko privikavanje na svaku disciplinu i ulaenje u suru, u
emu je bilo dosta feudalnih atavistikih tradicija srednjeg vijeka, dobili su
u XIX stoljeu kao neki naelni i programski oblik. Oni vjeruju da vide
opasnost bolje od Stambola, jer su hrianima blii nego prijestonica. Njihova ponosita ud buni se protiv odredaba o ijoj umjesnosti niko ne pita
i njih. Povreuje ih i to to je u Stambolu davno prolo vrijeme u kojem su
Bosanci vodili glavnu rije (znamenito XVI stoljee). Turski neuspjesi na
raznim stranama tumaeni su nesposobnou i pokvarenou stambolskih
prvaka, i Bosanci su se opirali tome da ti nesposobni ljudi izdaju obavezne
naredbe i za njihovu zemlju. Svojom smetenom politikom Turska je izgubila Srbiju i Grku, pa se ne bi smjelo dozvoliti da izgubi i Bosnu. Bosanci su predstavljali potpuni ostatak Srednjeg vijeka, po svojoj optoj kulturi,
po svojim ambicijama, po svojim nepromijenjenim feudalnim tradicijama.
U akcijama i ivotu bosanskih Muslimana bilo je neeg epskog i dosta
vitekog. Na primjer, njihova bogata, zlatom vezena odijela, od teke ohe
i svile, sa orujem koje je, zaista, kieno tako da izgleda kao da vrijedi tri
careva grada. Muslimanske kule i ardaci, sa debelim zidovima kao kod
starih zamkova i sa irokim i visokim ogradama, sve je to kazivalo koliko
su oni ivjeli u naslijeu starih shvatanja i kako njih nije nimalo doticao
2. Tanaskovi D., Pero pre sablje, Bogata izdavaka djelatnost Islamske zajednice
Jugoslavije, Politika, subota, Beograd, 27. oktobra 1990., 12.

134

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 135

onaj veliki duhovni preobraaj cijelog evropskog drutva koji se vrio krajem XVIII i poetkom XIX stoljea. Bosna je ivjela svojim ivotom i
htjela je pri tome da ostane. Svako ko je dolazio da mijenja taj utvreni tok
historije, bilo vlastodrac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Velea smatran je kao neprijatelj.
Mrnja na Osmanlije ili na Turkue, kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom, osjeala se meu bosanskim Muslimanima odavno, a
poslije pokuaja nasilnog uvoenja reformi pojaala se u velikoj mjeri.3
KNJIEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI
I
Knjievnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa
knjievnou Srba i Hrvata. Njeno pismo, njene veze, njeni obrasci, njena
opta kultura, sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na
Zapadu. ak ni jedan jedini pokret knjievni ne javlja se u Bosni samostalno. Jedina osobenost bosanske knjievnosti, "da je tako nazovemo", kazuje orovi, to su Muslimani, koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko
suvih pounih pesama, ilahija i kasida; a u narodnoj itav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti
jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. Ali ta osobenost
dolazi otud, to su Bosna i Hercegovina jedine nae pokrajine, u kojima je
ceo muslimanski elemenat na i gde je on, ne naputajui maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika, unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture, koju je primio".4
II
Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnike
knjievnosti nije bilo, ak ni u tom obliku kao kod franjevaca. Meutim,
za to se javlja itav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju, na naem
jeziku, a svoje pjesme biljee turskom azbukom. U svojim umjetnikim
pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom naom poezijom toga vremena
kao to je imaju u narodnoj poeziji. Njegovi uitelji su istonjaki pjesnici, a njihovi obrasci pobone ilahije i poune kaside. Veliki broj bosanskih
3. orovi V., Istorija Jugoslavije, fototipsko izdanje iz 1933. godine, Beograd 1989., 457458.
4. orovi V., Bosna i Hercegovina, reprint izdanje iz 1925. godine, Beograd 1989., 85
(Kako je veinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir orovi
izloio u ovoj knjizi, to ne osjeamo potrebu za daljim stavljanjem napomena, jer itatelj
sve to moe provjeriti u ovom djelu).

135

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 136

Muslimana obrazovao se na Istoku, ali je dobro znao istone jezike-turski,

arapski i perzijski, a jedan dio je sa uspjehom uao u tursku knjievnost.
Otud je onda sasvim razumljiv ovaj uticaj Istoka na bosansku muslimansku knjievnost. Meutim, predstavnici te poezije kod nas nisu "ljudi vee
pesnike vrednosti. Njegova stvaralaka snaga vrlo je oskudna; pesniko
oseanje gotovo potpuno nerazvijeno; stih vrlo nesiguran. Kad daju pouke
one su suve, suvie neposredne i odve uiteljske; kad daju oduka svom
patriotskom oduevljenju (npr. radi dobitka Kandije) onda su im usklici
primitivni, opaanja naivna, a perspektive gotovo detinjaste. Ali im je ipak
popularnost velika. Njih itaju, ue na pamet, prerauju i dopunjuju..."
Ono to su te poete kazivale nije uvijek samo od historijskog interesa.
Muhamed Hevaji iz Tuzle, iz prve polovine XVII stoljea, najstariji od
svih, vrlo obrazovan, znalac istonih jezika, obraa se svojim hrianskim
sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba rijetkim rijeima:
Otac jedan, jedna mati
Prvo bi nam valja znati,
Jer emo se paski klati?
Hasan Kaimija, Sarajlija, iz XVII stoljea, narodni tribun, ali "lo
pesnik, ima dve politiko-patriotske pesme i jednu kasidu protiv duvana, u
kojoj ima ovo zanimljivo mesto:
I mi smo ga pili,
I u smradu bili
Kao bogomili,
Ostante se tutuna!
Sejid Vehab Ilhamija iz epa bio je buntovan duh protiv nesposobnosti i nesavjesnosti turskih pokrajinskih vlasti. On vidi propadanje i
neminovni slom te ogoreno klie:
Turin nema amela,
Krivda pravdu zamela!
Svoju veliku iskrenost ovaj poeta je platio glavom 1821. godine u
Travniku, gdje je na vezirovu zapovijed udavljen.
orovi navodi ovaj primjer. Meutim, moramo napomenuti da su i
neki od alhamijado pisaca, zbog svog linog i pjesnikog stava spram
moralnih, socijalnih i politikih klonulosti u svom vremenu iskusili otricu
surove vlasti i ostali u uspomeni naroda kao plebejski tribuni.
Treba naroito istai, da je u Bosni i Hercegovini kod Muslimana
bilo dosta knjievnog interesa, istina ne za srpsku i hrvatsku knjievnost,
nego za istone, a u prvom redu za tursku knjievnost. Na 3000 raznih orijentalnih rukopisa ima danas u samom Sarajevu. Safvet-beg Baagi piui
136

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 137

o desetinama pisaca iz Bosne i Hercegovine u turskoj knjievnosti, govori

o nekima kao o talentima rjee vrste. Kao to su se mnogi ljudi porijeklom
iz Bosne vinuli do najviih vojnopolitikih asti i poloaja, tako su se
mnogi probili i u onovremenu intelektualnu elitu, a neki postali i vrhunski
mislioci svoga vremena, studirajui i djelujui u velikim centrima islamskog svijeta.
Izmeu ovih pisaca, koji su djelovali u istoj zemlji i meu istim narodom, nije bilo nikakvih tjenjih dodira. ak se ne moe utvrditi, da li je
pravoslavni svijet uopte itao Divkovia ili Margitia. Takoer, za katolike je vrlo malo vjerovatno da su itali srpske pisce. Za Muslimane je,
meutim, sasvim sigurno, da nisu itali ni pratili rad svojih hrianskih
susjeda. Vjerski strogo odijeljeni Bosanci su ivjeli jedni pored drugih u
uzajamnom dodiru samo pri poslu i na ulici. Njihove kue i njihove due
bile su zatvorene za one, koji nisu njihove vjere i zakona.
III
Ipak, ima jedna vrsta knjievnosti, gdje je oigledno bilo uzajamnog
doticaja izmeu hriana i muslimana. To je narodna poezija, lirska i
epska.
Kad se danas itaju ili sluaju muslimanske narodne pjesme vidi se
jasno da im je "fond isto na, a da su muslimani u izvesnom pravcu pravili varijacije i unosili jedan deo, ponekad dosta primetan, svojih elemenata. U sutini bie dosta njihovog u onoj istoj istonjakoj senzualnosti
izvesnih bosanskih pesama, gde strast govori na neobino reit nain i gde
je uzdranost izvesnih naih pesama zamenjena obeu poslovinih sarajevskih sumbul-udovica i beara iz Novog Hana. Sva lirika ulnog sevdaha nosi i suvie obeleje sredina, u kojima su se slagali novac i bogatstvo
i s njima razbluda i neista krv. Bogato i uvek raspoloeno Sarajevo ne
samo da je volelo i negovalo pesmu, nego je i stvaralo. Mnogo njegovih
lica ulo je u pesmu i ouvalo tu o sebi ma po emu zaslueni glas, kao dva
tragina Moria, kao Hadi Lojo ili kao toliko popularna Pembe Aja".
Samo od tog uticaja nisu mimoieni ni imuniji onovremeni Srbi, pogotovo vranjansko-orbaijski svijet Bore Stankovia.
Muslimanski elemenat je unoen i iz njihovih religijskih obiaja ili
iz njihovih drutvenih navika ili prema izvjesnim iniocima njihove materijalne kulture.
Epske muslimanske pjesme, u klasninom trohejskom desetercu,
apsolutno su samo jedan ogranak nae junake junoslavenske poezije.
Jedino to kod njih "odmah, na prvi pogled, upada u oi, to je neobina
137

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 138

duina pesama - dosta esto sa preko hiljadu stihova - sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranienja na izlaganje jednog dogaaja ili jedne
situacije". Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroito je karakteristian
za Bosansku krajinu. Tu je oita namjera da pjesma bude to punija i
slikovitija, bez obzira na onu smiljenu saetost, koja karakterie dobar dio
nae epske poezije. Za razliku od hercegovakih i crnogorskih gusala sa po
jednom strunom, muslimanski pjevai Krajine pjevali su svoje epske
pjesme uz gusle sa po dvije strune ili ak uz tamburu sa po dvije metalne
ice. U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci, naravno, Muslimani,
osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa aurima hrianima stalno na dnevnom redu. Junake pjesme kako hrianske, tako
i muslimanske, s uivanjem opisuju tu hajduiju na granici, kad se haraju
kule, odvodi roblje, presreu svatovi. Mejdansko doba Jankovia, Senjanina Tadije, Smiljania na jednoj strani, a na drugoj Mustaj-bega Likog,
Hrnjice i onog klasinog Budaline Tala, koji, kao stari franaki junaci,
mjesto oruja nosi drenovu batinu. Slino je stanje i u Hercegovini i Crnoj
Gori sa Bajom Pivljaninom, Manduiem i Vukom Miunoviem. Poznato je da su uz gusle osim pjevaa od zanata i slijepaca pjevali vrlo esto i
najugledniji junaci i tadanji aristokratski sloj. Otac kralja Nikole, vojvoda Mirko Petrovi, rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je
iza sebe itavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. Znameniti
hercegovaki vojvoda Bogdan Zimonji lijepo je i sa uivanjem pjevao uz
gusle. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se, da su drali posebne pjevae, nesumnjivo iz osjeanja potrebe ne samo da uivaju u pjesmi,
nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. Za Dedagu engia,
sina Smail-age, govori se da je uvijek iza veere traio od svog pjevaa po
neku junaku pjesmu. Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je
velik. Najpopularniji je svakako erelez Alija, za koga se pretpostavlja
da predstavlja smederevskog sandaka Alibega, ije se ime i junatvo
mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljea.
IV
U XIX stoljeu javljaju se kod bosanskih i hercegovakih
knjievnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadia i njegove
kole s jedne, i Ilirskog pokreta s druge strane.
U Karadievim tradicijama poela je knjievnost i kod nekih Muslimana. Prvi knjievnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanovi, turski inovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naelnik sarajev-ski.
Na knjievnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk
138

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 139

Vrevi, koji je bio austrijski konzularni inovnik u Trebinju u vremenu,

kad je Kapetanovi bio tamo kajmekam (1874. - 1876.). Mehmed-beg je
objavio 1887. godine svoje Narodno blago, veliku zbirku poslovica, anegdota i nekoliko popularnijih pjesama, sa velikom graom, ali sa malo razumijevanja za poslove ove vrste. Nekoliko godina kasnije, 1896. , objavljeno je Istono blago, izbor iz istonjakih spisa, "da se jugoslovenski svijet bar u nekoliko upozna sa istonom knjievnosti". ini nam se da je
orovi ipak potcijenio Kapetanoviev skupljaki posao. Ostali Muslimani, koji su poeli slian rad, kao na primjer S. Ugljen, M. Kulinovi, .
Sarajli, M. D. Kurt, E. E. Hadiomerspahi i drugi, radili su taj skupljaki posao uzgred i u manjoj mjeri nego Mehmed-beg Kapetanovi.
V
Prava knjievnost javila se u Bosni i Hercegovini tek koncem XIX
stoljea, kad su uslovi za rad postali neto laki i opta bezbjednost bolja i
kad su se razvile neposredne i vrlo ive stalne veze sa knjievnim pokretima iz Beograda i Novog Sada s jedne, a Zagreba s druge strane. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je u ove zemlje velik broj
inovnika iz Hrvatske, Slovenije, Dalmacije i Vojvodine, koji su stvorili i
uvrstili nove veze i znatno doprinjeli da se proiri dotadanji vidokrug
bosanske knjievnosti.
Prvi knjievni list koji se pokrenuo u Bosni sa veim znaajem bila
je Bosanska Vila u Sarajevu, koja je izlazila gotovo tri decenije: od 1885.
do 1914. godine. Ona se pojavila kao organ sarajevskog srpskog
uiteljskog zbora. List je pokrenut oigledno s namjerom, da tek izazove
iri knjievni interes u Bosni i Hercegovini, koji je do tada jedva postojao.
Oko Vile se brzo okupio i itav krug mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine.
U njoj razvija svoj talenat Aleksa anti, a Jovan Dui saoptava jednu
kratku narodnu priu. Vilin saradnik je i Svetozar orovi, a od 1896.
Osman iki i Avdo Karabegovi Hasanbegov. U ovom asopisu je poeo
da pjeva i ulazi u knjievnost i Petar Koi.
Meutim, prvo pravo knjievno sredite u zemlji nije postalo Sarajevo nego Mostar. U njemu su, pored pravoslavnih, djelovali i muslimani
i franjevci. Tu je nizao svoje poune stihove Musliman Omer Humo. U
Mostaru je ezdesetih godina bio pokrenut tursko-srpski list Neretva, a
sedamdesetih godina osnovana je mala franjevaka tamparija. Iza Okupacije knjievni rad kod Muslimana stade za izvjesno vrijeme, dok katoliki svijet dobi novog maha.
Od 1890. - 1900. godine javlja se u Mostaru itav niz novih lica koji
139

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 140

kuaju sreu u knjievnosti. orovi ih je nabrojao na etrdeset. Od 1900.

do 1914. godine, kada je rad ove grupe u naponu i kad daju djela od
nesumnjive vrijednosti, taj mu se niz jo i poveava. U samoj antievoj
familiji pored Alekse pjesnitvom su se zanimala i njegova dva brata.
tavie, knjievni interes javlja se i kod ena, koje su do tada, sem Stake
Skenderove u Sarajevu, bile potpuno van tih zanimanja. Najposlije, ovom
literatnom krugu prilaze i Muslimani i mladi Osman iki je meu njima
jedno od najmilijih i najasnijih imena. Na samrti, Modrianin, Avdo
Karabegovi Hasanbegov ostavlja svoje pjesme u amanet mostarskim prijateljima.
Kad je, poslije okonanja borbe za crkveno-kolsku autonomiju,
poela borba za isto politike i graanske slobode, javila su se u Mostaru
dva opoziciona lista: muslimanski Musavat (1906.) i srpski Narod (1907.).
U oba su ivo sudjelovali i mostarski knjievnici osim Jovana Duia, koji
je jo 1899. godine, gonjen od vlasti, napustio Mostar i otiao na studije u
enevu.
Kraj XIX i poetak XX stoljea donio je srpskoj i hrvatskoj
knjievnosti itav jedan niz muslimanskih pisaca iz Bosne i Hercegovine:
Safvet-bega Baagia, Osmana Hadia, Edhema Mulabdia, Osmana
ikia, Riza-bega Kapetanovia, dvojicu Avda Karabegovia, Musu azima atia, Hivzija Bjelevca i jo neke. Interesanto je da je najvei dio
ovih pisaca svoje knjievne obrasce naao kod srpskih i hrvatskih pisaca
XIX stoljea, a da ni jedan od njih nema nekih jaih istonjakih uticaja,
mada su neki od njih poznavali i naroito studirali arapsku, perzijsku i
tursku knjievnost. Blii dodir sa knjievnim svijetom materinske rijei i
vaspitanje u narodnoj koli uinili su da ovi muslimanski pisci, za razliku
od svojih prethodnika, ostadoe u krugu svojih sunarodnika i svoje
prirodne sredine. Po orovievom, jaeg knjievnog talenta nije imao
nijedan "od njih i njihov rad ima vie knjievno-historijski nego umjetniki znaaj. Zanimljivo je, ak, da mnogi od njih nisu uneli ni mnogo novih
motiva, ni novih tipova, ni novih problema iz svoje muslimanske
knjievno dotle malo poznato i gotovo nimalo iskoriavane sredine; njihova knjievna shvatanja i sredstva knjievnog izraza suvie pokazuju uticaj kole iz koje su izala". Meutim, sud kasnijih knjievnih historiara,
poev od prof. Mushina Rizvia, pokazuje ipak drugu sliku ovog muslimanskog knjievnog stvaralatva. Ipak, da su ti knjievnici bili bez talenta, sumnjamo da bi se kasnije svakako i pod njihovim uplivom pojavili i
Mea Selimovi, Mak Dizdar, Skender Kulenovi i drugi.
I Muslimani su imali svoje knjievne listove. Behar, koji je tampan
140

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 141

samo latinicom, izlazio je u Sarajevu od 1900. do 1910. godine i imao je

uz "izvesne panislamske tendencije uglavnom hrvatski karakter. Srpski
pisci nisu u njemu saraivali. List je, po ureivanju dosta slian Bosanskoj
Vili, sluio dosta otvoreno antisrpskoj propagandi i u mnogom je kriv za
trovanje uzajamnih odnoaja u zemlji". ini nam se da je ovdje orovi
trebao dublje sagledati dramu jednog naroda iji je jedan dio postao dijasporan, a drugi, kako-tako, pokuavao sebe nai u totalno promijenjenim
uslovima. A putu do sebe trebalo je vremena. U pitanju je tragizam koji
traje dva stoljea. Poimo od ishoda Bekog rata (1683. - 1699. Za Bosnu
i Hercegovinu on je znaio poetak historijske faze za koju se u njenoj
povijesti moe kazati da je najkomplikovanija sa stanovita globalnih
meunarodnih odnosa u ijem se sreditu nala i u pogledu unutranjih
zbivanja. Odlukom Sremsko - karlovakog mira (1699.) sjeverne i
sjeverozapadne granice Bosanskog ejaleta postale su ujedno i granice
Osmanskog carstva prema sve agresivnijim evropskim hrianskim rivalskim dravama Austriji i Mlecima, a anarhine privredne i vojno-politike
prilike u Paaluku optereene su masovnim dolaskom muslimanskog svijeta iz krajeva koje je Austrija osvojila u ovom ratu.
Poslije Karlovakog mira, vanost Bosanskog paaluka, kao
pogranine provincije evropskog dijela Turskog carstva, postala je jo
vea. Budui da je ovaj paaluk postao bedem - paaluk prema Austriji i
Mletakoj republici, turska uprava mu je posvetila mnogo panje, ureujui puteve i podiui mnogobrojne tvrave od granice prema Boki
Kotorskoj i Dubrovniku, sve do utvrenog koridora na rijeci Savi. Oivio
je i sistem kapetanija du svih granica ovog ejaleta. Kao zemlja prenaseljena vojskom, Bosna je poela dobijati onu fizionomiju sa kojom je ula
u novije doba svoje historije.
Porta je u ovim vremenima posebno raunala na pomo muslimanskog stanovnitva. Bosanskom paaluku, kao najisturenijoj provinciji
Turskog carstva, Istanbul je namijenio ulogu osmanlijske Sparte na ovim
prostorima.
Meutim, ovim je Bosna kao granini dio jednog Carstva u
dekadansi, zapala u tragizam sljedeih dvjesta godina, jer e se preko nje
braniti oronula anakrono-feudalna Imperija od sve jaeg nadiranja evropskog kapitalizma. To e ujedno znaiti i sve jae evropsko-hriansko i orijentalno-islamsko civilizacijsko zaotravanje nakon dva stoljea prilino
tolerantnog ivota. Na pomolu je provincijalizacija psihe i mentaliteta u
posvemanjem nepovjerenju i oprezu, kontemplativnosti i statinosti,
naglaenom ksenofobijom i snanim inatom. Zbog svega toga Bosnu su
141

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 142

zaobile moderne ideje toga vremena poev od prosvjeenog apsolutizma

Josipa II pa do novog duha svjetovne kulture koju je nosila Napoleonova
Francuska.
Da se opet vratimo oroviu. Protiv Behara, da mu suzbije "tetni
uticaj, krenuo je Osman iki Gajret, koji je tampan u oba pisma."
Knjievni prilozi i u Beharu i u Gajretu nisu bili od vee vrijednosti, niti
su uvijek odgovarali kulturnom nivou i potrebama bosanskih Muslimana.
U Gajretu se to naroito osjetilo nakon smrti Osmana ikia, kad je, bez
imalo razmiljanja, list ostao da donosi rav prijevod Ibzenove Nore i
naivne odjeke Nieova Zaratustre kod sarajevskih knjievnih poetaka.
Malo prije Prvog svjetskog rata pokrenut je u Mostaru panislamski
Biser i s njim u vezi Muslimanska biblioteka. U ovoj biblioteci objavljeno
je na 20 raznih knjiga. Neto su djela pojedinih domaih muslimanskih
pisaca E. Mulabdia, M. . atia, H. Bjelevca, H. Mulia i drugih, a
glavni je fond itav niz prijevoda s turskog jezika kao Borba polumjeseca
i krsta, Muslimanska ena, Panislamizam i Evropa (prevod s arapskog), i
slino.
U martu 1918. godine raspisalo je urednitvo Bisera poziv i za osnivanje jedne "Matice muslimanske", kojoj bi bila dunost da, po uzoru Matice srpske i hrvatske, izdaje knjige za narod u islamskom duhu. Meutim,
mali interes Muslimana za knjigu i velike promjene te posljednje ratne
godine, nisu dali da se ta namjera provede u djelo. Vrijedi napomenuti kao
dosta neobinu stvar, potpuno u staroj tradiciji XVII - XVIII stoljea, da
su u Sarajevu izlazila dva lista, jedan jo 1912. godine, Tarik i Mualim,
koji su, istina, bili pisani srpskohrvatskim, ali su tampani arapskim slovima.
KULTURNE PRILIKE
I
Muslimanske kole u Bosni bile su i ostale, uglavnom, dosta primitivne i loe. U njima je prevladavala vjerska nastava, esto sa mahinalnim
uenjem napamet itavih arapskih sura iz Kur'ana, koje djeca nisu nimalo
razumijevala. Uitelji, nedovoljno spremni za svoj posao, bili su bijedno
plaeni i bavili su se, pored kolskog rada i drugim, esto poniavajuim
poslovima. U kolama je bilo vrlo malo pomonih sredstava za izvoenje
nastave, naroito malo za predmete ireg kulturnog znaaja: historiju,
knjievnost, zemljopis. kole su bile pripravne, mektebi, gdje su djeca
preteno uila o vjeri, a nastava je trajala po dvije-tri godine. Osnovnim
142

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 143

kolama odgovarale su rudije. U medresama uile su softe (bogoslovi), a

u daru-l-mualiminu mualimi (uitelji).
II
Znanstvenog rada u Bosni bilo je relativno malo. Sve do austrijske
okupacije 1878. godine nedostajali su osnovni uslovi za to. Ne samo da
nije bilo naunih zavoda koji bi pomagali i traili prouavanje, nego nije
bilo pravih mogunosti ni za privatni znanstveni rad. Nedostajala je prije
svega potpuna lina bezbjednost, osobito na putovanjima, a potom i
potrebni interes sredine za takve stvari. Jedini pokuaji, koji su u tom smislu injeni, to je historiografski rad male brae u XVIII stoljeu i nastojanje uleme kod Muslimana da tumae i prouavaju, ponajvie na turskom
jeziku, razne istonjake tekstove.
Veina Bosanaca Muslimana, koja se istakla svojim talentom, bilo u
knjievnosti bilo u znanosti, djelovala je ponajvie u Stambolu, u srcu
Turskog carstva, a manji broj ostajao je u zemlji osuen na sve tegobe,
koje nedovoljno razvijene pokrajinske sredine stvaraju ljudima eljnim
rada na irim osnovama. Meu prvima Muslimani hvale naroito nekog
Sudiju, rodom iz sarajevske okoline, koji je ivio u XVI stoljeu. On je,
kazuje Baagi, "najpopularniji Bonjak meu turskim piscima". "Bosna
se moe ponositi, da je Turcima dala najboljeg i najvjetijeg komentatora
i tumaa perzijskih klasika." Meu drugim, koji su djelovali u zemlji,
Muslimani spominju Hasana Kafiju iz Prusca (umro 1616.), uenog
bogoslovskog pisca i komentatora, asketu i junaka. Nosei mjesto koulje
kostrijet, drei postove, napadajui dervike opsenare, a inei dobro
objema rukama, on je, u tradiciji levantinskih vjerskih radnika, bio ivi
primjer svojih teorija. "Strogi asketa nije trpio svirke ni pjesme bojei se
da mu ne razdrai ivce", sav se predao svojim vjerskim razmatranjima.
Kao jedno od najboljih Pruakovih djela smatra se spis o turskoj dravi,
Temelji mudrosti o ureenju svijeta, napisan na arapskom jeziku, a preraen na turski, po izriitoj elji sultana Muhameda III.
Po roditeljima je porijeklom Bosanac, a umro je kao inovnik u
Bosni (1650.) hvaljeni turski hroniar Peevi (Ibrahim-paa Alajbegovi)
koji je napisao historiju Turske od poetka vladanja Sulejmana
Velianstvenog do kraja Murata IV (1520.-1640.).
Mostarac Mustafa Ejubovi poznat pod imenom eh Jujo (1650.1707.), ivio je neto preko petnaest godina u Carigradu, gdje je postao
nastavnik i vrlo cijenjen komentator. Na njegova predavanja "jatomice su
dolazili" sluatelji i izvan njegove kole, jer je znao priroenom vjetinom
143

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 144

i govornikim darom razloiti najtea temata". Kraj svog ivota Mustafa je

proveo kao mostarski muftija, nalazei, na neki svoj nain, "da vjetar
Svemilostivoga dolazi od Hercegovine". Rekli bismo da je ova misao i
Hercegovca orovia do smrti drala. U XIX stoljeu od "izvesne je
vanosti" Sarajlija Salih Muvekit, autor jedne hroniarske historije Bosne
od dolaska Turaka. Druga lica, kojih, po orovievom miljenju nema
mnogo, nisu uspjela da svojim radom ouvaju neki naroito dostojan
pomen.
III
Vezirstvo Topal Osman-pae donijelo je Bosni osjetan napredak.
Meu ostalim stvarima, koje je pokrenuo, bijae i kupovina vilajetske
tamparije u Sarajevu 1866. godine, prve u itavoj Bosni i Hercegovini
poslije starih srpskih kaluerskih tamparija u Goradu i Mileevu iz prve
polovine XVI stoljea.
Uz tampariju pokrenut je i slubeni nedeljni list Bosna, na turskom
i srpskom, sa arapskim i irilskim slovima. Prvi broj ovog lista izaao je
16. maja 1866. godine i obratio je na sebe, sasvim prirodno, optu panju.
To je bio prvi list takve vrste u Bosni i zanimljiv znak nekih novih pokuaja. Nakon dvije godine, 1868. pokrenuo je Mehmed air Kurtehaji, na
ukastom papiru u Sarajevu, Cvjetnik, pouno-politiki list sa dosta zanimljivim sadrajem. U narodu je ovaj list zbog svoje boje nazvan utim.
UMJETNOST U BOSNI
I
Dolazak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu donio je zemlji nov
graevinski polet. Turska XV i XVI stoljea je bila drava u naponu svoje
snage, sa jakim zamahom i plodnom stvaralakom energijom. Osmanlije
podiu iz malih ili davno zaputenih sredina itave nove i jake gradove.
Glavna mjesta Bosne i Hercegovine: Sarajevo, Mostar, Banja Luka,
Travnik u najboljem svom djelu njihova su tvorevina. Mostarska kamena
uprija, podignuta 1566. godine, sa jednim jedinim smjelim i visokim
lukom iznad Neretve, jeste malo remek- djelo osmanlijske komunikacione
tehnike. Tako je od interesa i znameniti most preko Drine u Viegradu, koji
je dao podii Mehmed-paa Sokolovi 1571. godine.
Najvanija linost u lokalnoj historiji Sarajeva jeste Gazi Husrevbeg (umro 1541.). On je nastavio Isa-begovo podizanje Sarajeva i stvorio
ubrzo od njega jedan od najljepih gradova itave zemlje i cijelog
144

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 145

zapadnog dijela Osmanskog carstva. Husrev-beg je dao sazidati onu

impozantnu Begovu damiju, najljepu sve do danas u cijeloj Bosni i
Hercegovini. Podizanjem mnogih graevina digao je Husrev-beg Sarajevo
mimo sva druga mjesta svog upravnog podruja i obezbijedio mu glavno
mjesto za itav niz stoljea.
Pored toga, itava Bosna i Hercegovina pune su dosta lijepo
izraenih esama, koje su poboni Muslimani, sa naroitim razumijevanjem za potrebe svojih zemljaka, podizali sebi za duu. Postoji ak tvrdnja
kod Muslimana, vrlo trezvena, da je podizanje esama vea zadubina od
podizanja samih bogomolja.
Prouavanje arhitekture muslimanskih kua po varoima i ardaka
po selima nije, na alost, veli orovi, struno utvrivano kako treba, na
oitu tetu znanosti. Te graevine pomalo ali "osetno iezavaju i kroz
koju godinu nove studije doi e moda prekasno i na nedovoljan materijal". ta li bi tek danas kazao? Dobar dio tipa bosanske begovske kue je
orijentalnog porijekla. Zrane divanhane sa mnogo svjetlosti i prozora,
haremluci sa gustim muebcima, puno namjetenih okova i izboina,
karakteristini tip visokog imlom pokrivenog krova s polja, a mnogo
drveta esto vrlo vjetog drvoreza po tavanicama, musandarama unutra,
daju tim begovskim kuama neto osobeno i otmjeno i lijepo u isto vrijeme. Musliman je volio kuu. Osobito to vai za muslimansku enu koja
nije uestvovala u javnom ivotu. Stoga su i eljeli da kuu naprave to
prijatnijom. Otud svuda bae sa mnogo zelenila, cvijea i naroito njegovanog drvea (sevlije, igde, bademi). Ponegdje su kue nad samom vodom
ili bar sa malim vodenim kanalima kroz avliju.
Kasnije, od XVI stoljea, kada Osmanska carevina poinje da
opada, tog graevinskog poleta pomalo nestaje. Ukoliko ga i ima, on ve
nosi obiljeje dekadencije. Velike zamisli su sve rjee. Ne samo da kasnija stoljea ne stvaraju ni jedan novi grad, nego u njima oevidno propadaju i stari. Bosna nije vie polazna taka za dalja osvajanja. Ona postaje
utoite potisnutih. U njoj se pribira sumnja, ozlojeenost i uzajamno
nepovjerenje. Bosna je esto napadana i kao sve ugroene pogranine
oblasti, ukoliko nije jedan veliki logor, nosi u svom djelanju osobine
privremenosti i nesigurnosti. Karakteristino je, na primjer, da su ostale
nepopravljene i mnoge od damija, koje je popalio u svom pustoenju
Sarajeva princ Eugen Savojski. to se vie ilo novijem vremenu prilike su
po Tursku postajale sve nepovoljnije i otud je onda potpuno razumljivo to
je umjetniki interes bivao iz dana u dan sve slabiji, a stvorena djela sve
tronija.
145

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 146

II
orovi je dotakao i pozorini ivot osmansko-turske Bosne. U
Srednjem vijeku, do pada Bosne pod Osmanlije, pozorine umjetnosti nije
bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego to je Bosna.
Meutim, ako nije bilo prave pozorine umjetnosti, postojala je umjetnost
pojedinih vjetaka i njihovih manjih ili veih grupa. Da je meu tim glumcima bilo i naih ljudi jasno pokazuju njihova imena. U XV stoljeu,
aljui svoje glumce u Dubrovnik, Ali-beg, Pavlovia zemlji gospodar,
pie:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosalia z drubom na vae
svetce, neka nam ste veseli." Od XVI stoljea javljaju se i turski glumci sa
svojim Karaozom. Dana 12. decembra 1522. godine rjeavalo se u
Dubrovniku da se daruje Turin Zembaa i njegovi drugovi, koje im je
preporuio susjedni hercegovaki sandakbeg. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluila, da predstavljaima pokloni 300 aspri, ali da ne
izvode svojih igara.
Na alost, danas nam nije nita blie poznato, ta su predstavljali ti
glumci, u emu se sastojao cio njihov rad, gdje su sve nalazili uzore, ko je
sainjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. Jedino to se moe
s prilino sigurnosti rei, to je injenica da su ti glumci imali kao pravu
svoju dunost da slue za uveseljavanje svojih gospodara. Poslije pada
mone bosanske vlastele, naroito poslije XVI stoljea, glumaki zanat
osjetno propada i sve vie dolazi u redove Cigana, gdje uskoro postaje
jedno od najpogrdnijih zanimanja.
On the Views of Vladimir orovi about the Literary and Cultural
and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina
Vladimir orovi (1885-1941) had an enormous amount of energy.
He was a passionate person in his work. The number of activities that this
historian has undertaken cannot even be listed. His areas of academic and
scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history, from the medieval and traditional to the most modern literatures, from
philology to the political journalism. He published old authors, archival
records and anonymous literary heritage. He wrote historical disputes
based on the laborious analysis, rich and detailed monographs, large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. He worked
in museums, he was a nationalist revolutionary, he served his sentence in
the Austro-Hungarian prisons, he was University professor and academi146

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 147

cian, the editor of journals, and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions.
Current historians can criticize orovi that he had not always been
careful and correct enough in his criticism of sources and facts. They
attribute it to his large amount of work and constant haste. Sometimes he
reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that
have not been thoroughly or sufficiently examined. His thought was in
danger of becoming crippled. This can also refer to his incomplete view of
the Moslem civilization circle. Nevertheless, he showed some sympathies
towards it, in the manner of Aleksa anti. He must have been aware of the
role of pen in Islam, which is considered to be older and more prominent
than a sword; although the role of the sword should not be underestimated
once it had gained and confirmed its importance in history. Either the
Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen
the highest place. In the course of the Islamic civilization, many writers
have written simultaneously about the pen and the sword. Despite the cruel
atmosphere of sword prevailing they used to live in, these writers showed
more sympathies and inclination to the pen than to the sword. There are
not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and
deep respect to the written word and the learned people as it had happened
in the Islamic culture.

147

anali 12.qxd

24.1.2008

148

12:11

Page 148

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 149

Vlajko Palavestra
USMENA PREDANJA O EHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA
Na naem skupu je ve bilo, a nadam se da e jo biti govora o dobu
preporoda u bosansko-muslimanskoj knjievnosti i kulturi. Rasvijetljeni
su odreeni aspekti tog kulturnog procesa, uloga i znaaj tadanjih
asopisa i listova, posebno Behara, kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih asopisa, iji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog
stvaralatva u Bosni i Hercegovini ne moe zaobii. Ovaj referat posveujem usmenim narodnim predanjima, koja, na alost, gotovo ne nalazimo na
objavljenim stranicama Behara, znaajnog knjievno-preporodnog
asopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poetka XX vijeka.
Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnikim i ivotnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naina iskazivanja (kratko
saoptenje, memorat, fabulat). Ona odgovaraju stanovitim ovjekovim psihikim funkcijama, ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje
usmenih predanja, definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih
historijskih i kulturnih sredina. Osnovna inspiracija predanja je ljudsko
susretanje sa izvanrednim i neobinim, dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja, kao kriterij za njihovo definisanje, u toku vremena moe mijenjati. Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim,
funkcionalnim i drugim mjerilima. Prema Propovoj podjeli, etiri glavne
vrste su: etioloka, historijska, mitoloka ili demonoloka predanja, te legende ili vjerska predanja.
Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o ehitima,
zadrau se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prianja
nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetakim hagiografijama,
vezanim uz crkve i svetita, po porijeklu, dakle, knjike, ali folklorizirane
usmenim prenoenjem. Poput mitolokih predanja sadre i legende element udesnoga, u njihovu se istinitost vjeruje, esto su lokalno vezane, ali
je njihov unutranji iskaz razliit od predaje. Njihove nadnaravne pojave
nisu magijski-stravine, one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u
ivot, nego naprotiv vjerovanjem u Boja i svetaka uda nastoje, uz
pomo svojih fantastinih iluzija (...), uspostaviti red i harmoniju, rijeiti
nadnaravnim putem ivotne nesklade i nepravde, donijeti skrueno
smirenje. Stil im je drukiji od stila predanja" (M. Bokovi-Stulli, Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Zagreb 1975. str. 131-132). Posmatrana sa knjievno-teorijskog stanovita usmena predanja o ehitima149

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 150

kefaloforima su kratke, stilski uglavnom nerazvijene i ture informacije,

ija je funkcija da saoptavaju sadraje iz religijskih uvjerenja naroda.
U Bosni i Hercegovini gotovo da nema starijeg muslimanskog
groblja za koje usmeno predanje ne tvrdi da su tu, pored ostalih, sahranjeni
i turski ratnici - ehiti koji su izginuli u vrijeme Fetha, osvajanja Bosne
1463. godine. Ova usmena predanja su redovno ukraena natprirodnim
motivom o kefaloforiji. Prema objavljenoj grai i meunarodnom indeksu motiva, poznata su u Irskoj i Italiji, a nose meunarodnu oznaku F
511.0.4. "Man carries his head under his arm". Poznato je da su ova
predanja uobiajena i vrlo rasprostranjena u Turskoj i na Bliskom istoku.
Da je u muslimanskoj usmenoj tradiciji Bosne i Hercegovine motiv
odavno bio poznat svjedoi jedinstven kronogram u turbetu na groblju u
Kozarcu iz XVIII vijeka: "Boe, ovo je turbe poivalite muenika (ehid).
Allah ga je uinio znakom svoje moi, junaki se neko vrijeme borio i sa
odsjeenom glavom doao na ovo mjesto. Neka se za njega zauzme Boiji vjerovjesnik (Muhammed). Boe, primi od nas ovo dobro djelo u ime
svih muenika (ehida) i naeg vjerovjesnika Muhammeda. Neka je svaka
hvala Allahu, gospodaru svjetova. Dobrotvor ovog djela je plemeniti
kapetan Kozarca Mehmed-beg. Godina 1125 (1713)". (M. Mujezinovi,
Islamska epigrafija III, Sarajevo, 1982., str. 42-43)
Islamska religijska vjerovanja u evlije, njihove nadnaravne moi ili
uda, tzv. keramete, kao i u ehite-kefalofore u bosanskohercegovakom
muslimanskom stvaralatvu registrovana su i oko 1832. godine u popisu
sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta (A.Bejti, POF
XXXI/1981, str. 111-121). U popisu su spomenuti Kizil Veli-Dede,
pokopan kraj Musale, koji je "pao kao ehit u slubi carskog pjeaka, a
grob mu je mjesto hodoaa", kao i "glasoviti Mustafa-aga orbadija,
ehit iz doba Fetha", iji je grob na Obhoi takoe mjesto hodoaa Sarajlija. U popisu se dodue ne navodi motiv kefaloforije, inae veoma est,
to nikako ne mora znaiti da Sarajlijama i anonimnom sastavljau popisa
ovaj motiv nije bio poznat. Tu pretpostavku potvruju zapisi i zabiljeke te
objavljena folklorna graa od kraja XIX vijeka, kada se u sakupljanje i
objavljivanje usmenih predanja ukljuuju obrazovani pojedinci, aci, studenti, uitelji, naunici, novinari i drugi: od Fejze avkia (Banja Luka
1903.), Sejfudin-ef. Kemure (Sarajevo, 1908.), B. ajkanovia i M.
Filipovia (Beograd, 1927. i 1928.), H. Kreevljakovia (Sarajevo 1927.1951.) do S. M. Traljia, M. Hadijahia, I. Varatanovia, R. Kadia i A.
Bejtia i drugih do danas, bosanskohercegovaki sakupljai su postepeno
bogatili fond grae o usmenim predanjima u Bosni i Hercegovini i svojim
150

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 151

sakupljanjem i istraivanjem stvarali osnovu za savremena zakljuivanja.

Muslimanska historijsko-religijska predanja o bogougodnicima i
muenicima - kefaloroforima i evlijama, variraju u rasponu od prianja o
stvarnim historijskim linostima do predanja o anonimnim pojedincima sa
natprirodnim osobinama, koje su primili Bojom voljom ili nekom drugom natprirodnom mistinom silom. Veina gazija i ehita, osobito onih
to su, kako tradicija kae, sahranjeni po starim muslimanskim seoskim
grobljima, anonimni su i nepoznati pojedinci. Takvi su, npr., legendarni
Krk bin Kul-aga, ehit kefalofor iz istone Bosne, trojica brae ehita iz
okoline Vranduka, braa ehiti sa ehitluka u Banjoj Luci i mnogi drugi. S
druge strane, brojne lokalne sredine, osobito varoke, pamte imena svojih
evlija, ehita i gazija za koje se ponekad mogu nai potvrde u historijskoj
grai; takvi su nekolicina sarajevskih ehita i evlija, ejh Jujo (Mustafa
Ejubovi) iz Mostara i brojni drugi pravednici koje spominje muslimanska religijska tradicija u Bosni i Hercegovini.
Pored poznatih usmenih predanja o ehitima, u Bosni i Hercegovini
su poznate i poetske forme istog i slinog sadraja: "Obeleavanje ehita
kao muenika koji naknadno dobija oprost od Boga javlja se u nekoliko
izrazito uspelih balada", a na to su skrenuli panju H. Krnjevi (Usmene
balade, str. 196) i M. Maglajli (Prilozi prouavanju usmene knjievnosti
na stranicama asopisa Novi behar, Putevi 6, Banja Luka 1989., str. 5159). U usmenoj muslimanskoj tradici poznate su dakle i registrovane dvije
knjievne kategorije, prozna i poetska, u osnovi istog siejnog tipa u kojima se govori na jednoj strani o ehitima, ratnicima - kefaloforima, a na
drugoj (poetskoj) o muenicima koji su ivot izgubili nevini, kao rtve
ljubomore i spletke (npr. banjaluka balada o potopnici Bisernazi, stolaka balada o Mehmed-agi ehiu, balada o vjeanju hode Kusture i o
pogibiji Hifzi-bega -umiia).
Karakteristian motiv noenja vlastite odsjeene glave poznat je
ranokranskoj tradiciji zapadne Evrope. Susreemo ga u starijim ivotopisima svetitelja - muenika (Ursus i Viktor, Regula i Regulus Elifius iz
Tula, Gemulus iz Gana i drugi). Kranska legenda o svetom Domniusu
(splitskom sv. Dujmu) kae da je on nakon pogubljenja nosio svoju
odsjeenu glavu preko rijeke, sve do groblja u kome je sahranjen. Sv. Elisiju je, po legendi koja je zabiljeena u njegovu ivotopisu, takoe odsjeena glava, nakon ega je svetac-muenik uzeo glavu u obje ruke i praen
anelima odnio je na brdo, te stavio na kamen koji se istog asa pretvorio
u sarkofag u kome poiva sveevo mrtvo tijelo. Sv. Justinijan je svoju
odsjeenu glavu nosio do morske obale i dalje preko mora sve do luke,
151

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 152

koja od tada nosi njegovo ime. Sv. Heleriusu su na ostrvu Jersey, u nekom
naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama
stotinu koraka daleko; sv. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do
manastira u marami koju je isprosio od neke pralje; sv. Hilarianus je oprao
svoju odsjeenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova
smaknua; nadbiskup Ruana Leo, koga su kod Bajona posijekli Mauri 900.
godine, je prema legendi je stajao bez glave jo itav sat, kao da je iv, a
zatim je u pratnji anela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan,
itd. (upor. Gunter, H.: Psychologie der Legende, Freiburg, 1949., str. 122123). Na crnogorskom podruju, u okolini Bara, poznata je Krajivskom,
koji je takoe nosio svoju odsjeenu glavu.
Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine moe se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kranskih starosjedilaca, pri emu se ne smije
iskljuiti mogui uticaj ranijih kranskih vjerskih kazivanja, koje su u
doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaki misionari i
drugi propovjednici te s druge strane, nakon propasti Bosne 1463. godine,
u irenju islama, njegove kulture i tumaenju njegove sutine, u emu je
znaajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim
varoima, te vojnici i trgovci, a posebno brojni dervii, njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor. D. ehaji: Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1986.).
Bez opsenih i detaljnih istraivanja teko je zakljuiti odakle se
mogu iriti motiv o muenicima koji u ruci nose svoje odsjeene glave do
mjesta vjenog poivalita. Podruje koje se za sada moe naslutiti je
oblast drevnog Bliskog istoka, u kojoj su roene dvije velike svjetske
religije, kranstvo i islam. Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali
ulogu u njegovom nastanku, ostaje zamagljeno u tami vremena, ali se ve
sada moe pretpostaviti da su religijska prianja o muenicima, palim za
vjeru i svoja vjerska ubjeenja, nastala iz zajednikog ljudskog sna o Boijoj pravdi za sve nedune rtve i pravednike.
Sa aljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo
znaajne uloge u knjievno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i
Hercegovine, asopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina, obogati vieznanim sadrajima brojnih usmenih predanja, pogotovo
o onima koja su vjerskog karaktera, kakva su prianja o ehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini.

152

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 153

The Oral Tradition about Shahids and their Graves

Behar, as well as the other journals from the revival period failed,
unfortunately, to enrich us ninety years ago with the multiple meaning articles about numerous oral traditions, particularly those of religious character, such as the stories of shahids, cephalophori and their tombs in Bosnia
and Herzegovina. This does not mean that has no been such tales in the traditions of other people, and we are going to speak about them in this paper.
An oral tradition is a peculiar hybrid form with artistic and living
functions. It appears in three basic manners of narration (a short summary,
a memort and a fabulat). The basic inspiration of tradition can be seen in a
human meeting with extraordinary and unusual, whereas the belief in
truthfulness and the cognitive character of tradition, as a criterion for their
determination, can be changed in the course of time. There are four fundamental types of tradition: etiological, historical, mythological, and legends or religious traditions.
The religious traditions are tales that have been made after apocrypha, or medieval biographies of saints (hagiographies). They were connected to churches and the places of worship. Therefore, their origin came
from books, but they assumed certain folklore features in the process of
oral transmission from one generation to another. They contain the elements of miraculous. People tend to believe in their truth. They are often
bound to local situations, but their internal expression differs from the tradition. In Bosnia and Herzegovina one can hardly find an older Moslem
cemetery without the oral tradition attached to it that claimed that in that
place, in addition to the others, the Ottoman Turkish warriors had been
buried. They were the shahids who lost their lives in the time of Sultan
Mehmed el-Fatih (the Conqueror) during his conquest of Bosnia in 1463.
We give as an illustration here a chronogram from a tombstone (tourbet)
from the cemetery at Kozarac from 18th century: "Dear Lord, this is the
cemetery where the martyrs found their final rest. May Allah make him the
sign of its power, he has fought bravely for a while and he has come with
his head cut off to this place"...)
Numerous local communities remember the names of their "good
men" (evliyas), fallen warriors for the faith (shahids) and the brave ones
(gaziyas). One can find some confirmations about them in the historical
153

anali 12.qxd

24.1.2008

sources.

154

12:11

Page 154

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 155

Raid Duri
ESTETSKA, ETIKA I STRUKTURNA SVOJSTVA
MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U
BEHARU 1900.-1912.
I
Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja. Usmenom poetskom nunou, na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje, epska pjesma prolazi kroz prostor iri
od naeg, i vrijeme, trajnije i sloenije od historijskog. Neodoljivom
snagom usmenog trajanja, epska pjesma prelazi i spaja prostore, vrijeme i
generacije, prononsirajui i spajajui nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima. Takva strukturalna svojstva epske poetike moemo
dokazivati komparacijom epova svjetske knjievnosti uope, ili posebno
sa muslimanskom epskom pjesmom. Naprimjer, odisejski motiv povratka
mua iz viegodinjeg suanjstva na svadbu ene, razraen je u nizu muslimanskih epskih pjesama, od kojih su neke objavljene u asopisu Behar.
Migracija stanovnitva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. Muslimanska epika pratila je esta selenja stanovnitva, naroito od 17. do poetka 20. stoljea. U jednom od zadnjih veih
egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu, ova je pjesma, noena kao blago duhovnog bia, iz krajikog, preko bh. i sandakog prostora dospjela do Istanbula i Izmira, zaustavi se u dalekom Anadolu.1 Tada
epski ivot bijee jo jedinstven sa realnim. Takvu simbiozu moemo
pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki, od kojih je meu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa, prvi zbornik junoslavenske
usmene lirike i epske pjesme, meu kojima je pozamaan broj muslimanskih umotvorina. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u asopisu Behar. Kroz sav period
postojanja asopisa (izuzev u sedmom goditu) objavljivane su usmene
umotvorine, meu njima i epske pjesme. One su imale snanu ideju,
nacionalno-otrenjavalaku i prosvjetiteljsku zadau i snagu. Epskom
pjesmom duhovno je oblikovana itateljska publika na maternjem jeziku,
1. O migracionom kretanju u junoslavenskoj epici, posebno muslimanskoj, noenoj od
muhadira iz Bosne i Hercegovine i Sandaka, opirnije vidi u: Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, putovanja u godinama 1930.-1932., L knjiga, Djela JAZU,
knj. 41, Zagreb, 1951.,30-52, posebno na 53. str. gdje Murko navodi da su muslimanske
epske pjesme dospjele ak do Bagdada.

155

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 156

upuivanjem na viestoljetne starenike korijene i kontinuitet bosanske,

slavensko-islamske simbioze i samobitnosti. Ranije od muslimanskih
epskih pjesama objavljenih u Beharu objavljene su samo etiri knjige ovih
pjesama, iji su sakupljai i redaktori bili poznati Herman i Marjanovi. U
vremenskoj komparaciji sa objavljivanjem prvih srpskh epskih pjesama,
Vukovom Pjesnaricom 1814. muslimanska se epika obznjanjuje javnosti
zakanjenjem od jedne generacije.
Praktini, prosvjetarski i nacionalni osvjetavaki karakter asopisa
Behar je vjerovatno utjecao da su u njemu objavljivane uglavnom krae
epske pjesme junog hercegovakog tipa, jednostavnog siea. Uvaavajui
navedeni praktini rezon, smatramo da je zastupljenost epike u jedanaest
godita Behara preskromno. Dodamo li kritikoj ocjeni tadanje postojanje ive epske pjesme ne samo irom BiH ve i u njenom centru Sarajevu,
objekcija o marginalnoj ulozi epike u Beharu je opravdanija. Da su urednici imali vie smisla i organizacionih sakupljakih sposobnosti, u Beharu
bismo nali bogatiju i strukturalno raznolikiju epsku pjesmu.2 Ovako, iz
Behara batinimo pregrt od svega desetak epskih pjesama, uglavnom
juno-hercegovakog tipa. Ipak, i one su dragocjene u prouavanju i u
sagledavanju posebnih i zajednikih estetskih i strukturnih svojstava muslimanske epike. Neke od njih mogue je koristiti za komparativna samjeravanja sa srpskom i sa hrvatskom epikom. Sve epske pjesme objavljene u
Beharu upuuju na juni hercegovaki tip. Strukturne osobitosti tih pjesama posebno je izdvojila i djelomice obradila dr. Denana Buturovi u
Studiji o muslimanskim epskim pjesmama Hermanove zbirke, Svjetlost,
Sarajevo, 1976. Niz opih mjesta i epskih formula navodi na tezu da su
pjesme objavljene u Beharu produkt jedne epske kole, jedne socijalne sredine, ak moda istog pjevaa.3
2. Objavljivanje duih epskih pjesama u nastavcima (zapoeta npr. pjesmama enidba Naki
Husejina i pjesmom Sestra i brat u suanjstvu) nije naalost imalo kontinuirani karakter.
Vie je objavljeno kraih pjesama u jednom broju asopisa, rjee duih pjesama u nastavcima.
3. Navodimo neka opa, ponavljajua mjesta koja navode na tezu da su pjesme djelo jednoga pjevaa:
- izraavanje dramatikog protoka vremena:
Dani su joj kao godinice,
a sahati kolik mjesecovi,
a dekike, dan i noca crna...
- izraavanje kritike prema junaku koji je zapostavio isproenu djevojku:
Ti zakupi zelenu livadu
ti zakupi, al je ne pokosi...
- ponavljanje provincijalizma: sebeka, sjerotica, srg...
- redovitom upotrebom broja devet u odmjeravanju broja godina provedenih u suanjstvu, itd.

156

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 157

Kao i drugim, i u pjesmama objavljenim u Beharu, u bosanskom

muslimanskom duhu oivljeni su atmosfera i ambijent junoslavensko-orijentalnoga amalgama ivljenja, sa osobenom etikom vitetva. U komparaciji sa najpoznatijim, Hermanovim i Marjanovievim zbirkama muslimanske epike, pjesme objavljene u Beharu imaju svoje stilska i etika
obiljeja. Peat pjevaeva stvaralakog individualiteta prepoznatljiv je u
sljedeim zajednikim obiljejima:
- saetost epskog pripovijedanja,
- jednosmjerno i pravolinijsko oblikovanje radnje,
- znatan udio islama u ouvanju muslimanske narodnosne tradicije:
redovito uzdanje u Allaha, uzimanje abdesta neposredno pred ratniki
okraj itd.,
- najei motiv je enidba sa preprekama junaku,
- snaan stilski upliv arabizama, turcizama i persijizama u maternji
izraz, zbog ega je za razumijevanje i doivljavanje pjesama nuan preduvjet njihovo prethodno tumaenje,
- esta i presudna uloga djevojke u oblikovanju i u rasplitanju
epskog sadraja, njeno etiko i emocionalno prevlaviavanje nad
mukarcem,
- likovi brane i zastupaju humane vrijednosti ivljenja,
- isticanje sjaja muslimanske tradicije ivljenja,
- pjeva se slui uglavnom ikavskim idiomom, katkad i ijekavizmima.
II
Sadrajna os tipine epske pjesme jest ratniki dogaaj ili sukob
likova. Pjesme objavljene u Beharu znatno odudaraju od tipine agonalnosti. I u njima su sukobi neminovni, no nisu razraeni ve usputno zahvaeni, a bez njih je epski dogaaj neizvediv. Stvaralac ovih epskih pjesama kao da ire poima etiku junatva, dokazujui da se ona socijalno
uspostavlja ne samo borbom i snagom ve i snalaljivou, pameu i
dobrotom. Uz tolerantan odnos protivnika, muslimanske epske pjesme u
Beharu su sauvale sjeanje na minule, po narod bitne dogaaje i pojedince. Uz hercegovake imenovane junake, u ovim su pjesmama opjevani i
najuveniji Derzelez, potom braa Hrnjice, Tale Lianin, Nuko bajraaktar, i drugi. Kroz njihovu sranost i odvanost ouvana je ne samo uspomena ve uzor i ideal kojemu valja teiti. Time su i ove epske pjesme vrile
prvorazrednu nacionalnu, etiku i kulturnu misiju.
Kao i druge, i epske pjesme u Beharu imaju historijski okvir, no ne
157

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 158

u smislu konkretnih dogaaja, ve onih koji su imali znaenje za lokalitet

nastajanja. Stoga su u njima najuestaliji motivi suanjstva, uz molitve
enidbe sa preprekama. Motiv suanjstva varijantno je inoviran u pjesmama baladinog tona Brat i sestra u sunjstvu i Suanj Ali-bee. tipinim in
media res postupkom pjeva nas prvim prizorom suoava sa dramatinim
prizorom posljedica pljakanja na osmansko-mletakoj granici. Dojam
trenutne dramatinosti ostvaren je etverostrukim ponavljanjem aorista:
Kad kauri Duvno porobie
I Gabele malo zahvatie
Dafer-bega dvore porobie
I dvoje mu djece odvedoe
Mehmeda u svili povjena
Ismihanu od sedam godina.
Da bi ispunio umjetniku spoznaju svijeta, pjesnik razvija poetni
motiv u vremenu, prostoru, likovima i njihovim postupcima. Stoga upotrebljava digresiju, unosei u glavni tok zbivanja niz dogaanja koji odgaaju zapoeti tok radnje. Odgaanje pjesnik razvija ne tipinim sukobima
uesnika (kojih nema nakon citiranog prizora) ve oblikovanjem sadraja
bezgranine ljubavi sestre Ismihane prema malenom bratu, koji je iz kolijevke dospio u suanjstvo. Nakon devet godina suanjstva, njihova sudbina namjerava se rijeiti razdvajanjem: udadbom Ismihane i djeakovim
slanjem u Nijemce, preko mora. U ivotno presudnom trenutku, izrasta
plemeniti lik sestrinske beskrajne ljubavi do samozaborava, s razlogom
zabrinute za mogui tragini ishod bratove sudbine:
Ciknu Isma kao zmija ljuta
Mehmede brate od matere
Ja sebeka ni malo ne alim
Nego alim tebe sjeroticu
Kako e mi njemski govoriti?
U trenucima neizvjesnosti, na epsku pozornicu dolazi banova ker
Rua, koja e se saaliti nad tunom sudbinom vrnjaka. Ona e od majke
izmoliti zajedniku etnju, u toku koje e Rua Ismu uputiti kako da pobjegne u svoj zaviaj. Rua je sve uinila za njihovu slobodu. Konaan, baladian zavretak pjesme (susretom djece sa roditeljima), ne dojmljuje se
tragino, iako majka od silne sree umire.
Suanj Ali-bee kao i komentirana pjesma ima isti, baladeskni tonus
i dramatian, na zbilji utemeljen pjesniki poetak, prikazom nesigurnog
ivljenja uz granicu. Tek oenjeni vojno "jednu je nocu sa ljubom noio",
i ve narednog dana, nakon ratnog okraja, dospio u tamnicu, iz koje e
158

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 159

"procviliti za dvadeset godina". Iz ove sadrajne osi oblikovana je radnja

o nesretnom junaku, kojoj se niti spajaju u cjelovito obraen odisejski
motiv vraanja rasunjenog (nakon viegodinjeg ropstva) u dom na svadbu. Odisejski motiv oblikovan je na nain da rasunjeni dohodi na svadbu
sina (koji ga, kao ni ostali svatovi, ne mogu prepoznati). Izvedba motiva
protkana je detaljima muslimanske enidbene tradicije, spontano utkanim
u cjelovitu izvedbu pjesme. Dra pjesme nastaje u dostojanstvenom i
nenametljivom dranju rasunjenog Ali-bega u porodinom gnijezdu.
Svati, po drevnom obiaju, odreda daruju nevoljnika, a nevjesta, nemajui
pri sebi nita prigodnije, daruje svoje "boaluk haljine". Ali-beg boaluk
vraa, elei da tim ukae na njegovu zlu sudbinu pre dvadeset godina:
Evo tebi boaluk haljina.
Ja nijesam ni svoj izderao!
Tu se niko sjetit ne mogae...
Rasplet nema karakteristinu snagu odisejskog alegorikog prepoznavanja, no Ali-begovoj pjesmi (uz "siahnu tamburu") kojom eli otkriti
identitet, ne moe se porei sugestivna snaga, na ijoj e psiholokoj
osnovi sasvim neoekivano reagirati "robinja Kumrija", otkrivi negdanjeg gospodara:
Sitno kuca jasno popijeva
Uza svaku icu popijeva:
"Ne udim se svome milom sinu,
to me mlaan poznat ne mogae
Nije mene ni oim vidio.
Nit se udim vjerenici ljubi
to me ona poznat ne mogae
Nije sa mnom ve no prenoila
Ve se udim ostarjeloj majci
to me ona poznat ne mogae
Kad me pozna dorat od mejdana."
Pjesma je ispjevana jedinstvenim misaono-emotivnim zamahom, a
nizom detalja epske uvjerljivosti (u koje spada i motiv prepoznavanja
gospodara Ali-bega od negdanjeg mu konja dorata, u pravilu najodanijeg
ovjekova prijatelja).
Epske pjesme u Beharu motivike enidbe sa preprekama etiki su
uzor i nain kojim mladii postaju ljudi. Iz ovog motivskog kruga originalnom obradom izdvaja se pjesma Begemina i Mustaj-beg, mostarskog
lokaliteta i siea. U objema pjesmama osobenim postupkom razraen je
motiv nadmetanja junaka radi zanosne ljepotice. U epskom svijetu to je
159

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 160

snaan poticaj vitekom nadmetanju, naroito bogato variran i etiki razvijen u muslimanskoj epici, koja je razvila niz psiholokih i dekorativnoraskonih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja vitetva.
Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku
srei djevojakoj, no ne u liku kranskog protivnika (to je uobiajeno u
muslimanskoj epici) ve u liku istovjernika ale harambae. Epska etika
nalae da u ovakvim sluajevima, pred odluni sukob, momak upozna
djevojku, da bi sebe uvjerio "ima li rata glavu izgubiti". Susret momka i
djevojke prelomni je moment njihova ivota. U pjesmi je originalno
oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka, kojeg ona odvraa
sa rtvenikog puta. Osjeanjem gorine mati rezonira da bi bilo bolje da
joj je Begemina "slipa... nego to je odve tako lipa". Psiholoko pregnue
na rtvu u Mustaj-begu e nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom
Begeminom. U iri etiki motiv zatite djevojke "pod manom" (ovdje
preprekom harambae Ale) originalno je utkan aik motiv neskrivene
obostrane ljubavi. Ljubav svijet pokree i njime vlada, i radi ljubavi ivot
i smrt imaju smisao. Svoju ljubav Begemina otkriva potivanjem junaka i
osnovanim strahom zbog mogue njegove pogibije:
Beg Mustaj-beg iv ti bio majci
Stid je mene u te pogledati
A kamo li s tobom govoriti.
Ali - bee pravo da ti kaem:
Ja bi volila tvoja ljuba biti
Neg iija na ovome svitu.
Al mi te je ao Mustaj-bee
to poginut od hajduke ruke.
Pjesma je osobena i po jasnim obiljejima muslimanske kulture
porodinog ivljenja, npr. klanjanjem namaza, doekivanjem musafira u
posebnoj prostoriji, izrazima potovanja mukarca i mladia od djevojke,
itd.
Istog vitekosuparnikog osnova jest i pjesma enidba Naki Husejina, s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice, koju je isprosio Ivan Senjanin, ne znajui da je ona "jauklija" Husejina Nakia. Otud
oba junaka imaju jednako etiko pravo i obavezu da se izbore za svoju
ast, i obraz djevojke. Etika motivirana u strukturi pjesme sadri nekoliko
osobenih epsko psiholokih rjeenja:
- uzorno etiko dranje Nakia (uvenog bajraktar junaka u drugim
muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva,
160

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 161

- izraz toplog gostoprimstva krana, prema nadmenom dranju

muslimanskih svatova.
Pjesme objavljene u Beharu u kojim je sie graen na prevladavanju enske nad mukom etikom i pameti, ine zaseban motivski krug. Njih
je u Beharu najmanje objavljeno, a u komparaciji sa klasinim pjesmama
iz Hermanovih i Marjanovievih zbirki, struktura kompozicije im je jednosmjerna i jednostavna. Djevojke u navedenim, klasinim zbirkama muslimanske epike, preodjevene u muku odjeu, ostvaruju podvige koje nisu
u stanju mukarci uiniti. Slian podvig obraen je u pjesmi Senjanin Ivan,
iji efektan zavretak pjesniki zgunjava odvanost i pamet izuzetne
djevojke:
Junak bila sina ti ubila
Mudra bila, kulu porobila
Milostiva sunje ispustila.
Od komentirane, zanimljivija je pjesma Seka estokrilovia, lirskoepske forme, zasnovana na obrani djevojakoj dostojanstva. Od klasine
muslimanske epske pjesme motiva junak djevojke, ova pjesma preuzela je
predijevanje u muku odjeu, i oponaanje mukarca. Njena osobenost je
u stvaranju zabavno-kominog utiska. Doznavi od brae da se, nakon tri
godine pod prstenom, a etiri pod niahom nje odrie mladi joj Zuko
Atlagi, sestra estokrilovia, preodjevena u mukarca, vjeto oponaa
"carskog kapidiju". Ona e u Atlagiu izazvati takav zort, da e on biti
doveden u niz kominih situacija. Izmeu ostalog, Zuko dvori "kapidiju"
uz veeru, potom cijelu no presjedi uz upaljenu svijeu pored kreveta
svoje djevojke. Pravedno ga kaznivi, djevojka se slavodobitno sklanja u
kulu brae estokrilovia, ostavivi posramljenog, iznenaenog i etiki
neodgovornog Atlagia na sokaku, koji joj prekasno spazi pletenice ispod
kalpaka. Ovakav epilog navodi na tezu da je stvaralac ove pjesme ena ili
djevojka koja povrno poznaje muslimansku porodinu tradiciju (poistovjeivanjem zaruka i niaha), i uveliava pravno-socijalnu ulogu "carskog
kapidije", tj. vratara na ulazu u grad ili kulu. Pjesma zavreuje komentar
zbog kominog utiska, to je rijetka estetska osobina epike uope.
Vjerojatno najkraa pjesma, koja samo vanjskim oznakama - imenima poznatih junaka upuuje na epski predloak (objavljena u Beharu) jest
erzelez Alija i Kraljevi Marko, sa svega 67 stihova. Graena je dijalogom majke i sina, na motiv straha Marka Kraljevia, izazvanog zadivljujuom pojavom Alije ereleza. Usljed straha, umjesto mogueg sukoba
pjesma zavrava emotivno motiviranim pobratimstvom dvojice poznatih
junaka. Pjesma je rudimentaran iskaz tradicije pobratimstva, koja je
161

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 162

razraena etika forma u muslimanskoj epici, i zauzima znaajnu ulogu u

strukturi ove epike. Osim toga, ova pjesma kratkom formom i etikom
zbliavanja protivnika svjedoi prenoenje motiva iz hrianske u muslimansku epiku, i obratno.
Epska pjesma Ferman iz kaurske zemlje ve od naslova (koji je
epski razraen na poetku pjesme) dokazuje nepoznavanje uobiajenog
procesa komunciranja. U ovoj, strukturno slabo oblikovanoj pjesmi vrijedno je istai samo nekoliko realistikih svojstava, i to u slici poraza
bosansko-muslimanskih ratnika, i u materijalnom motivu, kao pretpostavci
ostvarivanja junakog podviga.
I pjesma Kako je sagraena Ferhadija je rudimentarne epske strukture. Oblikovana je na konfrontaciji dviju vjera, idealizacijom milostive
"turske vire", iju je snagu pjeva utkao u vojnu pobjedu, u kojoj e biti
zasluan poznati i bogati kranski junak. Njegovim kasnijim otkupom bit
e sagraena ne samo damija pobjednika Ferhad-pae Sokolovia, ve i
urbana Banja Luka. Pjesma je salba epska obrada historijski znaajne
vojnike pobjede Ferhad-pae Sokolovi vid Kranskom vojskom u
Sloveniji u zbilji rezultiranom znaajnim materijalnim dobitkom (u koji
svakako spada i otkup kranskog prvaka).
III
Svaka usmena tvorevina rezultat je umnog rada jednog ovjeka koji
moe biti vanredno darovit. U muslimanskoj epici takvih je poznato desetine, a meu najveim jesu Avdo Meedovi, Mehmed Kolakovi, Salko
Vojnikovi, Beir Islamovi, Pao Guta, Murat Kurtagi i drugi. Istinskih
stvaralaca, naprijed navedenih, najmanje je. Vie je prosjenih dobrih
prenosilaca batine, najvie loih improvizatora. Komparirajui komentirane epske pjesme u naem radu (a koje je objavio asopis Behar), i njihova pjevaa sa ranije objavljenim pjesmama i pjevaima klasina Hermanova i Marjanovieva zbornika i navedenih sandakih rapsoda, ocjenjujemo da je pjeva pjesama iz Behara relativno niskog epskog kvaliteta,
izmeu prosjenog i loeg improvizatora.
U etapama ivota epske pjesme (u kojima razlikujemo faze od nastajanja i oblikovanja, preko gubljenja, propadanja i varijanata, do tipiziranja i biljeenja) ocjenjujemo da su epske pjesme iz Behara nastajale
kontaminacijskim procesima spajanja, iz kojih su proizili nesumnjivi procesi epske retardacije. Epski pjevai pjesama iz Behara su junog, hercegovakog izvora. Oni su se samo inspirirali bogatim bh. epskim vrelima,
njenom zaokruenom motivikom, razvijenom versifikacijom i sloenom
162

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 163

epskom strukturom (dvostrukom, ak i trostrukom radnjom u istoj pjesmi).

Od visoko razvijenog stupnja knjievno-usmene kulture, sa desetinom
likova u jednom epskom tekstu-pjesmom u pjesmi, pjesme objavljene u
Beharu od svega toga su malo ta zadrale.
Pjevai pjesama objavljenih u Beharu nisu bili umno volumeniozni
da nastave, ak ni da oponaaju visoki dostignuti kompozicijski i stilski
stupanj, u znanstvenim svjetskim relacijama, uvene muslimanske epske
pjesme, koja je u svojem najrazvijenijem stadiju dospjela do epa i epopeje, postavi time kompozicijski kuriozum i homerski izazov.
Pjevai epskih pjesama iz Behara lokalnog su obiljeja stila i kompozicije. Od desetak pjesama samo je u nekolicini na momente progovorilo istinsko stvaralako nadahnue. Ipak, pjevaima pjesama iz Behara ne
moe se porei mjestimina jezgrovitost oblikovanja epskog sadraja,
zatim bogata zapaanja socijalnog i obiajnog ivota Muslimana iako
katkad povrno, ak i pogreno prikazana), sonost lokalnog junohercegovakog kolorita, te mjestimina dramaturka svojstva epskih scena.
Lingvistiki aspekt epskih pjesama objavljenih u Beharu zavreuje posebna istraivanja, od orijentalizama (koji oblikuju osoben bosansko-islamski
ugoaj tekstu), zatim iznalaenje i komentar stilematskih svojstava provincijalizama i neizvrenog jotovanja, svojstvenog za iri prostor bosanskomuslimanskih govora.
Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in
Behar 1900-1912
Every oral creation has been the result of a cognitive labor by a single human being that can be extremely talented. There have been tens of
them in the Moslem epics. The greatest among them have been: Avdo
Meedovi, Mehmed Kolakovi, Salko Vojnikovi, Beir Islamovi, Pao
Guta, Murat Kurtovi and the others. Among the names aforementioned
there have been the minimal number of those who were true authors. There
have been more of them who could be described as average in the way they
transmitted the epic heritage. Most of them were poor improvisers. When
comparing the epic poems commented upon in our paper (and that had
been published in the Behar journal), and their chanting with the poems
that had been previously published in the classical collections by Hrmann
and Marjanovi, as well as the mentioned Sanjak Schedules, it is our judgment that the singer of the songs in the Behar journal was of a relatively
low quality, somewhere between an average and bad improviser. In the
163

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 164

epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act
of creation and shaping, through a process of losing, declining and their
variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to
their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have
emerged in the contamination processes of linking each other. The definite
process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the
Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant
Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives,
developed versification and the complex epic structure (a double and even
triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral
literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic
text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved
level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song
had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true
creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be
denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it
appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local
South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic
scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is
worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished
process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the
wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.

164

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 165

Muhamed Hukovi
MUSLIMANSKI KNJIEVNICI U GAJRETU
Glavna skuptina drutva Gajret, godine 1909. odluila je da se list
Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo drutvene vijesti, pretvori u
knjievni list, to je on poetkom 1910. godine i postao. Oekivanja da e
se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Baagi, E. Mulabdi, O. N.
Hadi i drugi nisu se ispunila to pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodinji knjievni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objanjava
posljedicom politikih i stranakih trzavica, ruenjem starog odbora i
unoenjem irilinog pisma u list. S pohvalom se istiu neki knjievni radnici kod kojih su prevladali opi interesi naroda pred stranakim, esto
linim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istie da su to
razlozi zbog kojih list nije mogao dostii literarni domet koji je imao list
Behar.
Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muli
/Ata Ner'es/, Hazim Mufti, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno,
krije emsudin Sarajli/, Hifzi Bjelevac, Mustafa eli Gazanfer. Zajednika tema veine priloga je buenje svijesti muslimanskog naroda, osuda
negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i
obiteljskom padu drutva. I u prozi kao i nekim pjesnikim tvorevinama
osuuje se nekritiko povoenje za tuim obiajima; stilom ivota, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podravanje tradicijama Muslimana stranog naina ivota. Problem iseljavanja tretiran je iz vie aspekata, ali s posebno otrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnoduan mir, fatalistiko ponaanje, a u nekim sluajevima i
neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U
socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajue djelovanje nekih asocijalnih pojava kao to su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezduno
troenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje
birtije s pjevaicom "iz prijeka" pa je i to esta tema u proznim knjievnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine.
Prilozi s pounim sadrajima nalaze se meu najbrojnijim prilozima
- zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem enske djece, pa ta didaktiko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije
165

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 166

u procesu rada, zateenost radnika s runom proizvodnjom pri uvoenju

tehnikih sredstava i maina itd.
HAZIM MUFTI spisateljski rad zapoeo je u Beharu kratkim
crticama, a bogatu aktivnost u listu Gajret, posebno u godinama 1910. i
1911. da bi naglo poslije dva priloga u 1912.g. prekinuo sa suradnjom.
Ukupno je objavio osamnaest tematski raznovrsnih priloga od kojih prevladavaju teme s pounim sadrajima. Pouka je nenametljiva, iako je
nekada izravno saopena ili u obliku pieva komentara, ili je izrie jedna
od linosti, ili se ona sama itaocu namee slijedom toka radnje. Te male
prie /crtice/ s tezom odraz su tadanjih aktualnih zbivanja od kojih su
neka imala izuzetan znaaj za vjerski i drutveni ivot Muslimana. Jedna
pojava morala je ozbiljno zabrinjavati - problem otuivanja muslimanske
kolske omladine koji su, boravei u tuini, stvorili kod sebe kompleks
stida, osjeaj manje vrijednosti svoga nacionalnog bia i njegovih znaajki u odnosu na evropske vrijednosne sudove. Po povratku u rodni kraj
ustruavaju se ispoljavati svoja nacionalna obiljeja, pripadnost svome
narodu /Podivljala ovca/. Kritika pasivnog odnosa muslimanskog ivlja
prema vitalnim pitanjima ivota izraena je u priici Spavanje hodajui, a
u crtici Zakljuak u kahvi pisac iznosi jednu negativnu osobinu svojih sugraana - da bi se trgli iz letargije potreban im je vanjski poticaj. Uspjela je
poredba znanosti s plemenitim metalima /devahirom/ s porukom da treba
prevladati svoje vjerske razlike, ako e znanje biti u slubi prosvjeivanja
i kulturnog preporoda /Nauka-devahir/. Primjereno je izraen kontrast
idiline slike prirode i sela i siromatva ljudi /Sestra/, a u prii Komljenje
kukuruza govori se o prvoj pojavi tehnikih sredstava u obradi zemlje. Kritika zaputenosti poetnih vjerskih kola, lo utjecaj takvog stanja na odgoj
djece, teak materijalni poloaj vjerouitelja slikovito je prikazan u crtici
Sibjan mekteb. Izravna pouka izreena je u prii Dvije hiaje s osnovnom
tezom da sve to nije u skladu s Boijim uputama ima negativan odraz u
svakodnevnom ivotu. I ostale crtice /Lafunger, Svoj svome, enidba
Hifzi-bega umiia, Baba Hajdar, Muharemagino brvno, Dva druga,
Stara Hata, udan uenjak/ sadre poruke koje se odnose na aktualne
dogaaje. Meu prilozima se izdvaja crtica Medenijjet, u kojoj se iznosi
teak poloaj turske manjine i ostalih graana muslimanske vjeroispovijesti u Bugarskoj.
HAMDIJA MULI - ATA NERES u nizu crtica pod naslovom
Sliice sa Neretve objavljenih u nastavcima u goditima 1910. i 1911.
osvre se na mnoga aktualna pitanja vjerskog i nacionalnog ivota Musli166

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 167

mana. Prvi prilog objavljen pod tim naslovom doima se upozoravajuom

porukom pisca muslimanskoj inteligenciji kolovanoj na Zapadu zbog
njenog snishodljivog odnosa prema vanjskim manifestacijama te este
kvazikulture. Pokuaji nakalemljivanja evropskih obiaja, uzusa ponaanja na patrijarhalnu sredinu ine se smijenim, pa se u mahalama mladii
pozdravljaju sa "servus", "klanjam se" i slino. Jedan od rijetkih mladia,
obrazovanih na evropskim kolama, ukazuje svojoj djevojci na svu
besmislenost naputanja obiaja svoga zaviaja, posebno izbjegavanja
upotrebe izvornog maternjeg jezika. Njegovo upozorenje djevojci da uva
materinsku rije ganutljivo djeluje na itaoca: "Nemoj, Aida, due ti, vie
zboriti onako kako ne uje da ti tvoja majka zbori, vidi samo kako mi
nakazno govori. Ne stidi se svoga roda, niti svoje sudbine, meni je sve
nae milo i sveto. U ponaanju i u ivotu budi onako mirna i estita kao
tvoja majka." Divna pouka nama, dananjim generacijama koji ne imadoe
dovoljno sluha za ovaj kao i za apel Omera Hume, koji na kraju 19. stoljea uskliknu:
Brez ubhe je babin jezik najlanji,
Svatko njime vama vikom besidi.
Drugi prilozi pod ovim naslovom pisani su s pounom tezom da se
Muslimani treba da prilagoavaju duhu vremena, da prihvataju nove
oblike privrednog i trgovakog poduzetnitva, da se obrazuju i samoobrazuju, da posvete panju obrazovanju enske mladei/ prilog pod
naslovom Mehmed/. "Radi u vremenu kako prilike tog vremena iziskuju",
poruuje muderis prisutnima. Nema muslimanskog pisca iz perioda austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koji nije opisao razarajui uinak
prodiranja alkoholizma sa svim njegovim posljedicama: materijalni kolaps
cijelih porodica, fiziko, psiholoko i moralno propadanje pojedinaca i
tragine sudbine linosti. Mnogi takvi moralno posrnuli pojedinci, iako
kasne, vraaju se normalnom ivotu i nerijetko postaju propovjednici
trezvenjakih ideja. Mulieva crtica Ovdje ti je, Haso, razgovor podsjea
na pripovijetku Prvi put s ocem na jutrenje Laze Lazarevia, jer je Huso
kao i Mitar, doivio moralni preporod - dolazi na njivu i ukljuuje se u
obavljanje svakodnevnih poslova. Veoma slian sadraj je opisan i u crtici pod naslovom Pokraj Drine autora HAFIZA R /vjerojatno se pod tim
imenom krije emsudin Sarajli/ gdje se "zalutali" pojedinac - sin
nekadanjeg uglednog i bogatog sugraanina - vraa rodnoj kui i postaje
gorljivi zagovornik borbe protiv alkoholizma.
U crtici Sliice s Trivode prilino uspjelo je istaknuta poredba
razmiljanja i ponaanja naih izleta na oblinje izletite kod Sarajeva.
167

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 168

Dok evropski ovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno
ivi, dotle nai ljudi uz rakiju, potpuno i fiziki i psihiki oputeni, lano
se predstavljajui kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive naputanja svoje rodne grude.
U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici
Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv
zaostalosti, sujevjerja, nesnalaenja, ali i protiv ropskog i nekritikog prihvatanja tuih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja.
Meu piscima proznih sastava svakako je najznaajniji HIFZI
BJELEVAC, koji e literarno najuspjenije iskazati svu dramatinost ivota muslimanskog naroda koji se, zateen okupacijom jedne evropske sile,
ne moe ukljuiti u nove tokove ivota, pa doivljava traume pogibeljne
za lini i obiteljski ivot Muslimana. U njegovim kraim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poetne oblike
industrijskog naina proizvodnje, uvoenje strojeva u tehnoloke procese.
Naivne su reakcije radnika koji runo obavlja fiziki naporne poslove, na
prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi trajkom popravio svoj teak
poloaj. Tako radnik, koji runo tuca kamen za posipanje ceste, naziva
takve ernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mainu za mljevenje kamena, on ekiem
udara po toku.
H. Bjelevac je autor najuspjenijeg proznog priloga u ovom periodu
izlaenja Gajreta. To je pria u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj
je opisana tragina sudbina troje mladih ljudi i tek roenog djeteta u
maniru naturalistikih opisa najtamnijih strana ljudskog ivota. Zaudo da
ova Bjeleveva proza nije skrenula panju literarnih poslenika, posebno
filmskih radnika, budui da je veoma pogodna za dramsku i filmsku
obradu. Tekst je pun neoekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim
psiholokim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromiljen gest jednog
od uesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih linosti koje su u vrtlogu
dogaaja bez svoje krivice postale rtve posljedica obmane neiskusne
mlade djevojke.
Pisac osuuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme
ivota i zna vie o dogaajima van svoje zemlje, nego to zna o onome to
se pred njenim oima deava. Isti drutveni tretman imaju i oni koji se
iskreno zalau za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju to se oko
njih deava, pa Salko, jedna linost iz prie, kae: "Svi su jednaci, i oni
koji se za sve brinu i o svemu vode rauna kao i oni koji bi mogli pomoi,
168

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 169

a ne pomau."
MUSA AZIM ATI e ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidret/ obogatiti ovu tematiku
koja e takoer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikia. Dok se
-iki zadrava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da rtvuje sina, dotle
ati sa dosta pjesnike vjetine iznosi preobraanje Ibrahima sa mnogoboake vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim
slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te udotvorna pojava
vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke
u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od
1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.., Sveta pilja, Hazreti
Omer, r.a. i Bedr /.
U pjesmi Jesenski pla prenaglaeno se slika tamna jesenska no
koja svojim tmurnim raspoloenjem razbuktava pjesnikovu bol. A i
vasiona i svi njeni mrtvi i ivi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U
pjesmi Moja ljubav, posveenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove elje, nade, enje i snovi plove na tronoj lai i da e ih divlja bura
rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveuje Osmanu ikiu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi,
ljubavi, suncu kao simbolima i izvoritima radosti i sree.
Hej, c'jela Narav zapeta je struna,
Na kojoj sunce veliajno sklada
Himnu ljubavi: veselja i nada
Prvi sonet
I tako tokom sljedeih soneta sve je u znaku vedrih i optimistikih
tonova:
Poimo tamo na one vrhunce,
Usnom i okom srkaemo sunce
Drugi sonet
"Poimo, ja u tam te nosit sada,
Na svome krilu kao vihor jaki"
Trei sonet
Vidi li njene bokove i grudi,
Vidi li, kakva on je vedra stasa,
Krv im i zdravlje licem se talasa
Na svemirskim, lunarnim prostorima ee se pjesnikova djeva
Venus, u platu od etira i prosiplje s mlijenog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdrauje nerve.
Venus
169

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 170

Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oinskim razruenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima
"bogodane pjesme":
Ah, ja sam nekad ko maleno ptie,
U tvom krilu prva krila steko:
S majinih usni sluao sam prie
Tople i slatke ko i njeno mlijeko.
U sonetima Boje i mirisi posveenim emsi H. pjesnik na
metaforian nain saopava itaocu svoje raspoloenje, svoj doivljaj
pojava u prirodi i svijetu. Tako saznajemo da su od cvijea pjesniku najdrae plave ljubice, od mirisa miris due voljene, a kovrdasta kosa najvie
oduevljava pjesnika, a od svih zvukova pjesniku najvie gode kristalni
akordi dragog smijeha svoje drage.
U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova dua ve
od roenja "plovila u muzici umnih sfera", a pjesnik postao "vjerni rob
ljepote".
Pjesnikove izljeve sree i radosti pojaavaju u svakom ponovljenom
stihu rijei: duo moja, po hazbai u sonetima pod naslovom Tri gazela
posveenih Mirzi Safvetu. I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti:
izvor, hurija, arno oko, pramenje kose, lahor, poljubac, milovalo, oganj,
opijale, silnim arom, razuzdano, srna, vrelo, sabah zora, zefir, amber cvijee, hasbata i jo velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove due.
Osim ovih spomenutih ati je u listu Gajret objavio i pjesme Iz
ljubavnih melodija, Kao to ljubice cvatu, Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika.
EMSUDIN SARAJLI e se javiti u goditima 1910. 1911. i
1912. lista pjesama romantiarsko-ljubavnog zanosa s izmijeanim
sumornim, sjetnim i vedrim tonovima. Jesenje sivilo suprotstavljeno je
pjesnikovu zaarenom srcu:
Samo moje srce vrue,
Sa ljubavi zaareno,
Dan jeseni skrhat nee
Kad u netrag sve bi djen'o
Pjesma Probudila se... nazdraviarske je naravi, pripada budniarskoj poeziji, skladnih akorda, s gradacijama i nade i malodunosti.
Iako uspavan, pjesma se probudila, pa se pjesnik pita: - da li e ona:
okvasit grudu mojih pradjedova i
170

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 171

nee li procvast pomlaenom snagom

nee li sunce srenijeg ivota
zasjat nad mojom domajom mi dragom
Sumorni tonovi, nezadovoljstvo i razoarenje stvarnou, trenuci
malodunosti zbog iznevjerenih mladenakih ideala izraeni su i u pjesmama Ko harfa sam i Slomljeno srce:
Ko harfa sam razbijena
..................................
Srce moje tugom otvoreno
Srce moje u sol zakopano
Ali u pjesnikovom srcu bar u tragovima ivi sjeanje na nekadanji
zanos:
Tek u srcu neto osta
to na zanos katkad sjea,
pa u bolnom kriku, kao u magnovenju, prieljkuje ostvarenja mladenakih snova:
ekajui kad e opet doi,
Stari dani, stare tople noi.
Kad sam svoju mladost provodio
Kad sam pjevo i kad sam ljubio
Jesenskim tonovima proeta je i pjesma O, kako je tuan jesenski
dan, ali i sa naizmjeninim vedrim raspoloenjem, to se ponavlja i u
strofama u kojima se uz pridjev tuan pojavljuje i pridjev lijep, koji se, to
nije beznaajno, nalazi u posljednjoj strofi. Da prevladava ipak nesalomljiv duh svjedoe zavrni stihovi:
O robe gladni, ne ali krvi,
Da zlobno srce tirana smiri
U pjesmi Vee dogaaji i zbivanja u prirodi povezani su s ljudskim
sudbinama. Jedna od rijetkih pjesama u kojoj se pjesniku vraa nada, vjera
u ivot je ona pod naslovom Na busu ljubavi - posveenoj Zumreti, dok se
u pjesmi Piano sva priroda saosjea s ustreptalim srcem pjesnika:
Dre zemlja
dru vali,
dre lie,
rua malih
drhte srca otkucaji!
U proznom sastavu Danica je ekala mjeseca, u inae ljubavnoj fabuli s neobinim i iznenadnim zapletima i raspletom, izraena je otra kritika ponaanja Muslimana Bosne i Hercegovine, koji ne shvaaju
171

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 172

ozbiljnost poloaja u kojem se nalaze, odaju se provodima, troe nemilice

novac i nastoje odrati staleki ponos, spremni i na velike materijalne
rtve.
Poezija FADILA KURTAGIA, kratke forme, ispunjena je simbolikim znamenjima, neobjanjivim slutnjama, odnosno saznanjima da
mladalaki ideali nestaju, da se gase pokopane nade, a tek misao o apstraktnoj eni unosi bar za tren ravnoteu izmeu radosti i boli: Sumorna
raspoloenja u velikom broju pjesama ostavljaju na itaoca teak dojam
zbog pjesnikova uvjerenja da su uzaludni svi pokuaji da bi tamne slutnje
iezle iz pjesnikove due. Badava se i aneo trudi:
Nemoj se truditi, anele mili,
Davno je zatita utjeha moja
Za gore tamne"
Aneo utjehe
Neka neobjanjiva sudbina:
"Asketski tada je guila
Duu mi i vjerovanje"
Ja snatrih
lamentira pjesnik.
Taj asketizam, samoa budi u pjesniku vapaj za danima mladosti:
Silheuette
A u pjesmi simbolikoga naslova Ilusia ustreptala dua uje davne
akorde mladosti, iluzija i nada. U tim, kako kae prof. M. Rizvi, "kobnim nemirima, neka nepostojea u pjesnikim stihovima zamiljena ena e
darivati pjesniku":
lijere iz mistikih veza
Posjet
ili e zajedno s pjesnikom:
ploviti po puini
mlijenoj lijerova snenih
Margit
ili e poslije radosnog posjeta gospoji /zamiljenoj eni/ pjesnik
ipak ieznuti:
smijui se s plaem,
i plaui u osmijehu
U pjesnikom opusu OSMANA IKIA religiozne pjesme
posveene poslanstvu nekoliko vjerovjesnika zauzimaju posebno mjesto.
U onoj koja se odnosi na Ibrahima, a.s., pod naslovom Hazreti Ibrahim
172

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 173

iznesen je poznati dogaaj iz povijesti objava - spremnost Ibrahima, a.s.,

da rtvuje sina Ismaila. Kada je Bog, d.., vidio istinsku spremnost oevu
da rtvuje sina, uinio je da se ma nije mogao nadnijeti nad glavu Ismaila,
nego je zasjekao kamen, koji se i danas nalazi u selu Mini kod Meke rasjeen. Bog je zbog odanosti oca i sina njegovoj volji, spasio Ibrahimova
sina, a umjesto njega iznenada se pojavi ovan koji kao kurban ostade simbolom prinoenja rtve velikom Stvoritelju.
Druge dvije pjesme odnose se na vjerovjesnike Isaa, a.s. i
Muhammeda, a.s. U ovoj drugoj opisane su pripreme ubistva Muhammeda, a.s., na elu kojih stoji Ebu Dehl. Meutim, kad su zavjerenici upali
u kuu, oi su im se zaslijepile i Muhammed, a.s., izie neopaen iz kue.
U pjesmi Dervi izraena je vjera u Allahovu pomo i pouka da
nikada ne treba izgubiti nadu u Boiju podrku, koja je pomogla i ovom
derviu da savlada trenutke fizike klonulosti.
Otroj kritici izvrgnuo je licemjerje strogih pobonjaka u pjesmi
Muraija, a u pjesmi Hubul vatani minel imani dovodi u vezu islamske
obaveze s dunostima vjernika prema domovini. S obzirom na tematiku u
drugim pjesmama, nema nikakve sumnje da je i ovoj pjesmi autor iki,
kakvu sumnju izraava autor prikaza knjievnog rada lista Gajret u listu
Biser.
Od etiriju Gajretovih pjesnikinja: Vahide, efike Nesterin Bjelevac, P. K. Fatme najobimniji je pjesniki opus Hatide ikieve. I kod
ikieve prevladavaju tuni tonovi, posebno je dirljiv nekrolog bratu
Osmanu, s puno toplih izljeva ljubavi prema bratu, ali i prema svome narodu. Ali i prije bratovljeve smrti pjesnikinji je neki tuni as zagorio
ivot:
Ah, od onog kobnog asa
Duu ljuti titi bol,
ko ubodi od handara
Ah, od onog kobnog asa
Bol pjesnikinje ne moe nita izlijeiti osim:
Ah, da mogu samo asak
proloj srei da se vratim
Ja bolujem
Vapaj pjesnikinje zbog beutnosti svijeta:
Tamo niko uti nee
moga srca uzdisaje
Moje misli
jer "svugdje je tama, nigdje zvijezda, da zasije"
173

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 174

Opet jesen
Zbog toga to okolina nema sluha za njen nespokoj, mora skrivati
duboko u srcu svoja osjeanja:
to mi mlado srce pati,
to u dui svojoj skrivah
nigda niko nee znati
Bolovi
A u pjesmi Ne ostavljaj izraen je protest zbog olahkog naputanja
rodne grude:
Ti si dijete zemlje bola,
dijete tuge - dijete plaa,
al ne kloni radi sudbe,
borba tvoja nek je jaa
Pjesnikinja se ipak ne predaje - zvone neustraivi poklici:
Nek me nose bijesni vali,
U krilo im rado hrlim
Boni akordi
U vrtlogu tadanjih zbivanja i pjesnik B.K.Mufti ne vidi neku svijetlu budunost za svoj narod - pjesnika pritie neka teka mora:
Ve tupi bol mi i osmijeh gorak
hladnoom tekom stalno duu mue
Kob
A zla sudbina prati i proganja pjesnika:
Opet bih gonjen osjeajem istim,
S ljubavlju arkom vama bijednim prio.
Vanim ivotom ja ivio istim
I sve bih druge elje, strasti stio
Odbaenim
A u pjesmi Svijet na Kranjeviev nain uzdie ljudske boli, jer
svako pojedinano srce ljudsko je "svijet za se, pa kao to Kranjevi
pjeva:
Nije ljudska suza da se po njoj gazi,
ve ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane",
tako i Mufti klie:
I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj,
Vjekovi lice ogledaju svoje
Miris zemlje pjesnika gui, on se obraa izvoru snage, svjetlosti, eli
se dii u vanzemaljske sfere:
O sunce svemono...
174

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 175

daj mi da izgovorim, na vjenoj vatri tvojoj

i zemlji blatnoj da ne dam nijedan dio sebe
Molitva
Upitanost pjesnika koji neodluan stoji pred saznanjem da u svijetu
ipak prevladava tamna strana ivota:
Ne znam je li krik to uvreena srca,
Il pobone due nebu topla hvala,
Ili je to jecaj roba koji grca,
Il osjeanje kobno novih zala
Dua
Utjehu, mir i zadovoljstvo donosi duboka, iskrena vjera, pa se pjesnik obraa Bogu rijeima:
I ja pruam srce vjeitom Bogu,
i carstvima vjenim neprestano hrlim
ovjek
Iako je pjesnik svjestan da:
Znamo avaj da se neto prijei,
Zlokobno i suro meu pute nae
Pomirenje
The Moslem Writers in the Gajret
In accordance to the decision passed by the Main Assembly of the
Gajret Society, the journal with the same name began to publish literary
pieces in the beginning of 1910. However, it did not manage to attract the
famous names, such as Safvet-beg Baagi, Edhem Mulabdi and Osman
Nuri Hadi, who did not agree with the new political orientation of the
Gajret Society.
A fiction in the Gajret journal was represented by Hamdija Muli,
Hazim Mufti, Hifzi Bjelevac, Mustafa eli-Gazanfer, emsudin Sarajli
under the pen name of Hafiz R. In their works one can usually find the
same, common theme. Awakening the Bosniak people's minds -criticism
of negative tendencies and events, a blind imitation of foreign customs and
habits, foreign words and expressions in language and speech, a blind support of the old ways of life, etc. The problem of immigration to Turkey was
treated in particular. Warnings were issued against asocial behavior, such
as alcoholism, prostitution, and gambling, spending larger sums of money.
A considerable portion of texts dealt with the reform of schools, education
175

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 176

of female children, as well as the application of new technologies in economy.

Hamdija Mufti usually wrote on topics with didactic undertones,
whereas Hamdija Muli mostly discussed the issues of religious and ethnic life in Bosniak people. Hifzi Bjelevac was the author of an interesting
short story Na kraju /In the End/, whereas Musa azim ati published a
cycle of religious sonnets. emsudin Sarajli published a number of songs
full of romantic and love themes where he mixed sad and grave with
serene tones. Osman iki dedicated his literary work to the activities of
several prophets, and the poet B. K. Mufti did not see a bright future for
his people.

176

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 177

\enana Buturovi}:
OTKRIE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. VIJEKU
U prvim decenijama 18. vijeka zabiljeen je znaajan broj
junoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. Meutim, i za muslimansku epiku, kao i za ostale junoslovenske epike, moemo da kaemo da je,
za iru naunu javnost, otkrivena tek u 19. vijeku. Svi sakupljai ovog
perioda ve su tokom sakupljanja imali izgraen odnos prema njoj, uvijek
kao cjelovitoj i bogatoj junoslovenskoj poeziji, uoavajui njene specifinosti u odnosu na epiku ostalih junoslovenskih naroda zajednikog
jezika.
Postoje brojna svjedoanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda, kao i na iroj teritoriji na prostoru bive evropske Turske. U stvaranju i prenoenju ove epike istaknutu
ulogu su imali bosanski ratnici. Prva poznata svjedoanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se ve za kraj 15. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malko-oglu).1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu, epskom erelezu, uvenog turskog pisca i
hroniara, Ibn Kemala (1468.-1534.). Datiramo ih u period (najkasnije) do
kraja 1492. godine.2 Utvrdili smo da oni nose peat ive epske tradicije,
koja e se, meu Junim Slovenima, muslimanima i hrianima, djelimino i Albancima, uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19.
vijeka. 3
Bujnost muslimanskih historijskih predanja ve krajem 15. vijeka
posvjedouje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg
vijeka.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno miljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku.
I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj, odnos1. \enana Buturovi: anrovske karakteristike rane junoslovenske muslimanske narodne
tradicije turskog perioda. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor. Ohrid 7-8. juli
1988. Makedonski folklor, godina XXII, broj 43, Skopje 1989.
2. \enana Buturovi: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas - erzelez heros de la chanson
epique balkanique. Balcanica XVI-XVII. Institut des etudes balkaniques. Academie serbe
des sciences et es arts, Belgrade 1985-1986., str. 267-275.
3. Isto.
4. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. May posshaiftt (gen
Constantinopel) zudem Keizer Soleyman, Anno XXX-MDXXXI. - Vidi: enana Buturovi: Osnovna pitanja u prouavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda.
Poseban otisak iz Godinjaka Odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u
Sarajevu, Sarajevo, 1977., str. 122 i 123.

177

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 178

no junoslovenskoj muslimanskoj epskoj tradiciji, od poetka 16. vijeka

pa do prvih zbirki muslimanske epike iz 19. vijeka, govore o kontinuitetu
i vitalnosti ove tradicije. One potvruju da su se pjesme o dogaajima za
koje se vezuju pjevale odmah nakon tih dogaaja, kao i to da su se pjevale
u razliitim sredinama (vojnikoj, aristokratskoj, ruralnoj itd.).5 Govore
nam o sadrini, tematici i junacima ove epike, obavjetavaju nas da su
neke pjesme posjedovale razvijene tematske obrade, da su pjesme o pojedinim junacima bile veoma brojne. Tako su se ve od prve polovine 16.
vijeka pjevali itavi ciklusi pjesama o Krajinicima.6 Sasvim je evidentno
da i na ovim historijskim vijestima o muslimanskoj epskoj tradiciji Lordova teorija multiformnosti tradicije potvruje svoju utemeljenost.7 Podacima o uticajima razliitih konfesionalnih i etnikih sredina u njegovanju i
prenoenju muslimanske epske tradicije, od perioda njenih poetaka do
prvih zbirki - zaokruuju se sve njene najbitnije pomenute odrednice. Prepoznaju se odmah potom u epici zbirki, uglavnom ve od one koju predoava Pjevanija Sime Milutinovia Sarajlije, preko poezije velikih
zbornika, kakvi su Hrmannov i Marjanoviev, pa do zapisa snimanih na
magnetofonsku vrpcu, u nae dane.
U historiji biljeenja muslimanske epske tradicije znaajno mjesto
zauzimaju bugartice i deseterake pjesme s kraja 17. s poetka i sredine
18. vijeka - u stvari pjesme iz prvih i najstarijih zbirki jugoslovenske narodne poezije ije je porijeklo u svome vremenu nedvojbeno.8 Bugartice
zabiljeene krajem 17. vijeka snano uvaju odjeke rane bosanskomusli5. ime Ljubi: Prilog Jagievoj raspravi "o grai za slovinsku poeziju". Rad Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti, knj. XL, u Zagrebu 1877., str. 144; Sebastian Tinodi: Cronica, Golosvarba, 1554; Branko Vodnik: O junakim narodnim pjesmama (uz knjigu), Narodne pjesme hrvatsko-srpske, III izdanje, u Zagrebu 1918. str. 11; Svet. Stefanovi: Nekoji
podaci iz madarske literature za datiranje nae narodne poezije. - Prilozi prouavanju narodne poezije, knjiga IV, sv. 1. i 2, str. 27-35; enana Buturovi: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poetka 16. vijeka do pojave zbirke Koste Hrmanna (1888.).
Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Etnologija, n.s. sv.
XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1972./1973., str. 8-9.
6. Ibrahim Peevi, Tarihi Peevi, I, Istanbul, 1867., str. 237; elebi Evlija, Putopis, Odlomci
o jugoslavenskim zemljama. Preveo, uvod i komentar napisao Hazim abanovi. Sarajevo,
1967., str. 8-9.
4a. John S. Miletich: Muslimanska usmena epika i srednjovjekovna epika. Izraz, knjiga
LVIII, god. XXIX, broj 9-10, sept.- okt. 1985., 63-179.
7. Albert B. Lord: The Singer of Tales. Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts,
1960. Fragmenti ove knjige kod nas su prevoeni od 1962. godine. Prevod u cjelini publikovan ove godine: Albert B. Lord: Peva pria. 1. Teorija; 2. Primena. Prevela s engleskog Slobodanka Glii. Idea. Beograd, 1990. (Biblioteka XX vek).
8. Valtazar Bogii: Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa. Glasnik Srpskog
uenog drutva, drugo odeljenje, knjiga deseta, Beograd, 1878; vidi, . Buturovi: Epska
narodna tradicija Muslimana..., str. 26-20.

178

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 179

manske tradicije. Autentinije dijelove iz sadraja muslimanske narodne

tradicije uvaju deseterake pjesme iz tzv. Rukopisa Male brae iz
Dubrovnika, a koji je nastao sredinom 18. vijeka. Pjesme iz ovog zbornika Alija pripijevanjem opet zadobi preproenu djevojku i Kako Peimana,
ki Dizdar-age, izmijeni oca idu na carevu vojsku, i kako otkri careviu
Muju, i za njim otide u Novome gradu (Pjesme 94 i 96 u Bogiievom publikovanom zborniku) - pouzdano su nastale u muslimanskoj sredini i predstavljaju najranije cjelovite zabiljeene muslimanske epske pjesme.
Autentinu muslimansku poeziju, pa i epiku iz prvih decenija 18.
vijeka, uz to zastupljenu veim brojem primjera, s evidentnim aspektom
muslimanske sredine u odnosu na epske dogaaje - prvi donosi Erlangenski rukopis.9 Erlangenski rukopis se u nauci smatra prvim mjeovitim
zbornikom narodnih pjesama Srba, Hrvata, Muslimana i Makedonaca, a
bezimeni Nijemac njegovim zapisivaem. Zbornik nudi obilje podataka o
junoslovenskoj epici s kraja 17. i iz prvih decenija 18. vijeka. Po mom
miljenju tekstovi pjesama ovoga zbornika su neadekvatno biljeeni, i
uglavnom, kada je rije o muslimanskoj epici, ne prezentiraju zapise
cjelovitih pjesama, kakve su se tada pjevale. Stoga zbornik vie govori o
sadrini, tematici i motivima muslimanske epske poezije, o njenom preplitanju sa narodnom epikom Srba, Hrvata i Crnogoraca, a mnogo manje o
njenoj pouzdanoj formi i obimu. Ipak njegovo postojanje obezbjeuje izvjestan ugao gledanja na muslimansku epiku 18. vijeka. Znaajnu dopunu
onome to znamo o muslimanskoj poeziji 18. vijeka pruaju podaci koje
donosi Andrija Kai-Mioi (1704.-1760.) u svom Razgovoru ugodnom
naroda slovinskog10 i sarajevski hroniar Mula Mustafa Baeskija (1731.1801.) u svom Ljetopisu.11 Andrija Kai Mioi je znaajan po podacima
koje donosi o junacima muslimanske epike a koji potvruju njihovu povijesnu istinitost, a Baeskija, zato to nadopunjuje sadrinu onog to pruaju same pjesme Erlangenskog rukopisa i nesumnjivo upuuje na sloeniju
formu muslimanske epike iz vremena kada su biljeene pjesme ovog
Zbornika. Pjesme o krajinskim junacima o kojima pripovijeda Baeskija
upuuju na veoma razvijenu epsku poeziju. Od Baeskije doznajemo
imena prvih poznatih muslimanskih epskih pjevaa: Baba-Alije i Jaara
ukria iz Sarajeva. Obojica su talentirani i kreativni. 12 Za ukria znamo
9. Gerhard Gezeman: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Sr.
Karlovci 1925.
10. Andrija Kai Mioi; Djela, knjiga prva. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759.).
Stari pisci hrvatski, Zagreb, 1942.
11. Mula Mustafa evki Baeskija: Ljetopis (1746.-1804.). Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovi, Sarajevo, 1968.

179

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 180

da je umro veoma star, oko 1795., to znai da je prenosio narodne pjesme

koje su se pjevale upravo u vrijeme kada je nepoznati zapisiva pjesama
Erlangenskog rukopisa biljeio poeziju ovoga Zbornika. Baba-Alija je kao
pjeva nastupao u Dubrovniku i tamo je portretiran. Koliko znam, taj do
sada nepronaeni portret je prvi portret jednog jugoslovenskog pjevaa.
Ipak je tek 19. vijek - vijek otkria junoslovenske epike. Muslimanska epika, prisutna u zbornicima nastalim do 19. vijeka, na nain kao
i epika drugih junoslovenskih naroda - bie nezaobilaziva i u prvim
nacionalnim zbornicima junoslovenske epike Srba i Hrvata u 19. vijeku.
Meutim, sve do ezdesetih godina 19. vijeka muslimanska sredina kao
nosilac narodne poezije nije privukla vidljivu panju sakupljaa narodne
poezije. Junoslovenski Muslimani toga vremena bili su pripadnici
osmanske dravne i vjerske organizacije, pa je svako ire interesovanje
svjetske javnosti za njihovu etniku povijest i narodnu kulturu bilo vie
sluajno. Vuku Stef. Karadiu su muslimanske pjesme bile poznate, ali
prema onom to danas znamo, on nije pokazivao znatnijeg interesovanja
za njih. Meutim, sasvim je izvjesno da su Vukovi najbolji kazivai u svojim oblikovanjima epskih pjesama koristili kao izvor i one pjesme koje su
sami saoptavali muslimanskoj publici kao muslimanske - ili pak one koje
su sluali od muslimanskih pjevaa. ak je i Vukov otac Stefan bio
prenosilac muslimanske epike.13 Ono to Vuk Stef. Karadi uistinu nije
imao priliku - da posjeti Bosnu i Hercegovinu i u njoj biljei pjesme, bie
dostupno drugima.
Sima Milutinovi Sarajlija, Ivan Juki, Grga Marti i Marijan unji - zabiljeili su u Bosni osmanskog perioda, u prvoj polovini 19. vijeka,
poevi ve od dvadesetih godina (Sima Milutinovi), arolik fond epske
grae koja predstavlja presjek kroz tadanje epsko pjevanje. arenilo
sadraja, tematike i motivike pjesama ovih zbirki govori o kontinuitetu
epske tradicije u Bosni i Hercegovini. Sva ova epika svjedoi o intenzivnom mijeanju epskih sredina razliitih konfesija - hrianskih i
islamske.
Pjevanija cernogorska i hercegovaka, sabrana ubrom
ojkoviem Cernogorcem pa i njim izdana istim - (objavljena u Budimu
1833. i Leipzigu 1837. godine)14 prua mnogo vie podataka o musli12. Isto, str. 268 i 429.
13. Uporedi: Narodne srpske pjesme. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi. Knjiga
etvrta, u kojoj su pjesme junake novijih vremena o vojevanju za slobodu. U Beu 1862.,
str. 24 - i Vuk Stef. Karadi, Predgovor uz Narodne epske pjesme. Skupio i na svijet izdao
Vuk Stef. Karadi. Knjiga etvrta u kojoj su razliite junake pjesme. U Beu 1833., str.
XXVIII.

180

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 181

manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. vijeka nego to to ine pjesme
Vukovih zbornika. Zbirka pokazuje da je hrianska sredina u Crnoj Gori
i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreenu tematiku, motive i
junake. Istie se desetorica pjevaa upravo ovakvih pjesama, od kojih su
trojica i kazivai autentine muslimanske pjesme. Ovo je najranija zbirka
balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaajnijih likova tzv. krajikog muslimanskog svijeta, pri emu posebno
mjesto pripada Hrnjicama. Veoma je karakteristino da se islamski svijet u
ovim pjesmama, premda politiki protivnik, priznaje i kao prijatelj i kao
pobratim.
Pjesme koje su sakupili Juki, Marti i unji svjedoe o jednako
bujnoj, muslimanskoj kao i hrianskoj, epici etrdesetih godina 19. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne, gdje su, uglavnom, pjesme ovih
zbirki zabiljeene.15 Bez obzira na moguu intervenciju nekog od zapisivaa, pjesme svjedoe o uzajamnom proimanju epskih stilova, ali i o razlikama u stilu. Smatram da su neke stilske i sadrajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saoptili kazivai hriani ovog podruja
pomenutim sakupljaima - poreene s pjesmom muslimanskih pjevaa,
poznatih ili pretpostavljenih, rezultirale iz, u to vrijeme, ovdje ee
pojave profesionalizma kod hrianskih nego muslimanskih pjevaa. Juki
je zabiljeio i publikovao neke muslimanske pjesme koje e ostati kao njihove jedine poznate, a i publikovane verzije.16
Po verziranosti u sakupljakom poslu treba istai Marijana uljia,
koji esto navodi imena kazivaa pjesama. Podatak da je pjesmu o Viliu
Huseinu kazivao Jakov Vukadin, koji je opet pjesmu nauio od Ibre
Posavljaka, potvruje ono to te pjesme analizom pokazuju - da je hrian14. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeu 1827. do 1829.
Nakon 153 godine Pjevanija je konano publikovana ove godine: Sima Milutinovi Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaka. Priredio: Dobrilo Aranitovi, Niki 1990.
15. Tek poslije Jukieve smrti 1858. godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama
kao rezultat saradnje sa Grgom Martiem - Narodne piesme bosanske i hercegovake.
Svezak prvi. Pjesme junake. U Osieku 1858. - Juki-Marti, Narodne pjesme bosanske i
hercegovake, svezak II, Mostar 1892; - Narodne junake pjesme iz Bosne i Hercegovine.
Skupio fra Marijan unji. Izdao Zbor franjevakih bogoslova "Juki". Drugo izdanje
1925. Prvo izdanje 1915. godine). O razumijevanju koje je unji pokazao za narodni ivot,
o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama, te o njegovom sakupljanju govori dosta
zanimljivo Aleksandar Giljferding, putopisac i ruski konzul u Sarajevu. - Aleksandar
Giljferding: Putovanje po Hercegovini, Bosni i staroj Srbiji. Biblioteka Kulturno naslijee,
Sarajevo, 1972., str. 315 - 316.
16. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. v. i nastale su kao refleks tih
dogaaja. Bosanski prijatelj, sv. I, pjes. br. 7, str. 39; Bosanski prijatelj, sv. II, pj. br. 23, str.
100; 22, str. 97; br. 24, str. 102; br. 25, str. 106.

181

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 182

ski pjeva (pjeva Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije.17 Tome odgovara podatak da aban, Turin (musliman) od Mostara, prenosi hriansku
pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin).18
Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama
poinje ezdesetih godina 19. vijeka. Po mom miljenju prvu fazu ovog
rada ini period do austrougarske okupacije (1878.), dok drugu fazu ini
period nakon okupacije, do kraja vijeka. Obje faze karakterie jae
interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu,
iz ega nesumnjivo sljeduje i sakupljaki rad, uz to inspiriran djelovanjem
Vuka Stef. Karadia i ilirskim pokretom. Zato muslimanskobosanski
ueni svijet nije ranije biljeio usmenu tradiciju? Previe je vidan udio
viih obrazovanih slojeva u njegovanju i prenoenju muslimanskog tradicionalnog pjesnitva da bi se prezir prema narodnom, jednostavnom,
prisutan, po miljenju akira Kurtehajia u sadanjem narataju i kod
uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zato nemamo ni
rukopisnih ni tampanih zbirki, kako muslimanske epike tako ni drugih
tradicionalnih pjesama bosanskohercegovakih Muslimana. Ne vjerujem
da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za
narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. Usmeno stvaralatvo je drugi vid umjetnosti, drukiji od umjetnosti individualnog, zato ovaj
problem trai kompleksniji tretman, potrebno je, na primjer, sagledati na
kakav su se nain odnosili intelektualci u drugim sredinama, npr. u Dalmaciji, prema usmenoj tradicionalnoj poeziji. Potrebno je bez urbe ukazati na sve ono to moe biti relevantno za kasniji zakljuak. Samo postojanje usmenog stvaralatva temelji se na dalekom mitskom nasljieu, na
obredu, obiaju, a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni
faktori, zajednica i pojedinac. Stoga je moda i relativan pojam kulturnog
buenja kada ga dovodimo, u svim kulturnim grupama na isti nain, u vezu
sa interesovanjem javnosti i istraivaa za usmenu poeziju, smatrajui da
je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta
poezija. Meutim, danas je historija sakupljanja i biljeenja, kao i prouavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuavanja povijesti
toga naroda. Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da
pouzdanije zakljuujemo o odnosu samih Muslimana prema biljeenju i
izuavanju vlastite narodne poezije sve do 19. vijeka. Nije iskljueno da e
se jednog dana pronai nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih
pjesama (bilo da su pisani bosanicom ili arebicom). Na to upuuje i poja17. M. unji, Narodne junake pjesme, str. 84.
18. Isto, str. 207.

182

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 183

va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u sauvanim orijentalnim rukopisima, posebno medmuama (zbirkama). S druge strane treba
imati u vidu i jedno drugaije miljenje - da biljeenje pjesama meu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prolosti. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraa narodnih muslimanskih pjesama. Prialo se da je Ajka biljeila sve kavge, ratove i etovanja. Njena
je knjiga, kasnije, po predaji, dola u vlasnitvo ostroakog kapetana
Murata Beirevia, a zatim je bila odnesena u Pe. Sva traganja kasnijih
prouavalaca da se ue u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna.19
Uticaj "razumnih patriota i spisatelja, koji se zanimaju opisivanjem
raznih naroda i njihovih obiaja" uoljiv je ve u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana, posebno u njihovom radu na sakupljanju
narodnih pjesama. Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga, odreenje
vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19.
vijeka vezuju za ideju narodnog "bonjakog" jezika, tj. pjesme se sakupljaju i tampae se na bonjakom jeziku. Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika, Mehmed akir Kurtehaji (1824.1872.)20 i historiar Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekit (1825.1888.).21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bonjakom jeziku turskim slovima".22 Niz dostupnih
podataka upuuje na Muvekita kao sakupljaa i prireivaa ove zbirke. To
to je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871.) Kurtehaji ne
iskljuuje Muvekita kao sakupljaa. Na alost, zbirka nije publikovana. Ne
zna se pouzdano ni ta se sa njom dogodilo.
Zbirke muslimanske narodne epike, proistekle iz druge faze rada na
njenom sakupljanju, i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaa
Muslimana, rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima. Tako je
svakako znaajan poticaj na Vreviev zaokret prema muslimanskoj epici
imao Mehmed-beg Kapetanovi (ime se ne negira i Vreviev uticaj na
Kapetanovia), poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u
19. Luka Marjanovi: (Predgovor) uz Junake pjesme (muhamedovske), knjiga trea. Uredio dr Luka Marjanovi. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske), 1898., str. XXVII, XXX,
XXXVI.
20. Muris Idrizovi: Mehmed akir Kurtehaji, Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV
(1964.-1965.), Sarajevo, 1969. str., 353-358.
21. Muhamed Hadijahi: Salih ef. Muvekit, Novi Behar, IX, Sarajevo, marta 1936., str.
221-222: Mehmed Hadi Handi: Dva vana izvora za historiju Bosne i Hercegovine za
vrijeme osmanlijskog gospodarstva, Gajret, Kalendar za god. 1939., Sarajevo,1938., str.
81-86.
22. Sarajevski cvjetnik, 38 broj, III godite, 20. nov. 1871.; enana Buturovi: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine..., str. 74-76.

183

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 184

pruanju svesrdne pomoi Hrmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veeg publikovanog zbornika muslimanske
epike. Muslimani su pruali pomo i Luki Marjanoviu. Danas je u nauci
poznata "anonimna" pismena podrka Mehmed-bega Kapetanovia,
upuena Luki Marjanoviu, u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama. Kapetanovi se, naime, nije htio zamjeriti Kosti Hrmannu, koga je javno pomagao i podravao, a iji su odnosi sa Marjanoviem bili, u izvjesnom smislu, rivalski.
Vuk Vrevi poinje da biljei muslimanske epske pjesme negdje
oko 1866. godine. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. Karadi
odgovorio na Vreviev upit Karadiu da li da sakuplja i muslimanske
pjesme u Hercegovini koje su, po njemu, veoma interesantne, lijepe i brojne.23 U svakom sluaju Vrevievo poznanstvo sa Stojanom
Novakoviem i Pantom Srekoviem bilo je presudno u Vrevievom
sakupljakom radu na muslimanskoj epici. Naime, Stojan Novakovi i
Panta Srekovi su Vreviu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih
epskih pjesama.24 Vrevieva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadri
37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". Vrevi je pripremljenu zbirku oznaio kao prvu i uputio Srpskom uenom drutvu za publikovanje. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU
u Beogradu.25 Vrevi se ovom zbirkom predstavio kao znaajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj
deceniji 19. vijeka. Popis kazivaa uz ovu zbirku takoer je od znaaja.
Znaaj Vrevieve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je, prije svega,
u tom to je to prva sauvana zbirka ove epike s ue teritorije i same
Hercegovine. Antologijskog je karaktera, premda su pjesme koje sadri u
nju uvrene bez posebnog odabira. Iako ne u mjeri koju je najavio, Vrevievo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovake narodne pjesme koje samo
Srbi Muhamedove vjere pjevaju, objavljena u Dubrovniku 1989.
Godine 1888. i 1889. Kosta Hrmann, visoki austrougarski inovnik
u vladi Bosne i Hercegovine, publikuje dvije knjige muslimanske epike.
Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni
i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hrmannove
23. Vukova prepiska, knjiga esta. Beograd, 1912., str. 648.
24. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti, Etnografska zbirka br. 9058/57.
25. Vuk Vrevi, Junake hercegovake pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju).
Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrevi. Knjiga prva. Arhiv SANU, Etnografska zbirka 62.
- O Vuku Vreviu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pei, Vuk Vrevi, Beograd, 1967. (Filolki fakultet Beogradskog univerziteta, Monografije, knjiga XIV).

184

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 185

ostavitne publikovan je u nae dane.27 Obraujui u vie studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadina osporavanja, utvrdila sam
okolnosti njena nastanka, njene visoke vrijednosti i zaaj.28 Neosporne su
Hrmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od
1884. do 1914. godine.
Podrka i pomo koju Hrmannu obezbjeuju mnogobrojni saradnici, meu kojima i oni najkompetentniji, uz Hrmannove izuzetne radne
i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraivake
poslove - bili su bitni preduslovi u raanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike. Sauvana dokumetacija svjedoi o historiji nastajanja
zbirke. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hrmann, osim to je i
sam biljeio pjesme, i to su to za njega inili neki njegovi sakupljai,
praktikovao da vri prepise iz postojeih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. Na to upuuju njegovi saradniki odnosi sa
knjievnicima, ocem i sinom, Mehmed-begom i Riza-begom
Kapetanoviem, te sa saradnicima iz Nevesinja, sa knjievnikom Ibrahimbegom Baagiem i posjednikom Lutfi-begom Baagiem. Znatan broj
tekstova pjesama na kojima je oznaeno Hrmannovim rukopisom da
potiu od ovih zapisivaa ispisao je sam Hrmann, to nesumnjivo upuuje na prepise. Na prepise posebno upuuju sluajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom, u stvari Hrmannovi prepisi, i zapisi bosanicom - originali. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o
rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija, Halilbaia Suljage i Mehmeda
Kalabia, stavljenim na raspolganje Hromannu. Meutim, ostalo je
otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hrmann
26. Drugo izdanje izlazi 1933. godine. Izdavai su Alija Kurtovi i Jaka Kuan. Obje
knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i
Hercegovini. Sabrao Kosta Hrmann 1888.-1889. Oba izdanja su brzo rasprodata. - Godine
1930. i 1931. A. Izet Pertef je pokuao da pripremi popularno izdanje Hrmannove zbirke.
Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. Izalo ih je svega est. Kritiko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. u ediciji Kulturno naslijee. Izdanje je popraeno treom knjigom, studijom o zbirci, s tekstolokim
analizama, indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). Autor ovog priloga pripremio je i
novo izdanje povodom stogodinjice publikovanja zbirke, koje je, na alost, iz tehnikih i
finansijskih razloga izalo iz tampe tek 1990. i na naslovnoj stranici obiljeeno kao 2,
izdanje bez konsultovanja prireivaa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini.
Sabrao Kosta Hrmann 1888.-1889. I; priredila i predgovor napisala enana Buturovi. 2 izd. - Sarajevo, Svjetlost,1990.).
27. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1966. Iz rukopisne ostavtine Koste Hrmanna. Redakcija, uvod i komentari enana Buturovi.
28. enana Buturovi: Studija o Hrmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama,
Svjetlost ,1976.

185

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 186

zatekao u dostupnim rukopisima, kojima se mogao da poslui, a zatim,

pitanje veze pjesama Hrmannove zbirke s pjesmama ije je publikovanje
najavila novosadska Zastava 1866. godine i Sarajevski cvjetnik 1871. - na
bonjakom jeziku a "turskim slovima". Pomo koju muslimani intelektualci, i Muslimani uopte, pruaju i Luki Marjanoviu, zatim Friedrichu
Kraussu i drugim sakupljaima pokazuje intenzitet narodnog buenja kod
Muslimana u drugoj polovini i krajem 19. vijeka. Broj imena - znalaca
muslimanske tradicije u tom vremenu je ogromno velik. Snaan zaokret u
kulturnoj i knjievnoj historiji Muslimana toga vremena uinio je
Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak. Znaajno je da je Kapetanovi u toj
svojoj orijentaciji iao za afirmacijom muslimanske posebnosti i da je
vanredno dobro uoio da je temelj te posebnosti narodna tradicija. U tom
smislu on publikuje na narodnom jeziku i evropskim pismom zbirku narodnih umotvorina pod naslovom Narodno blago 1887., a godine 1888.
publikuje narodnu pjesmu Boj pod Banjom Lukom godine 1737.
Hrmann je sa svojim saradnicima sagledao veoma iroko znaaj
zbirke a i njenu preporoditeljsku kulturnu ulogu ne samo meu Muslimanima Bosne i Hercegovine, ve meu junoslovenskim muslimanima
openito. Zato se on i odluuje za naslov Narodne pjesme Muhamedovaca
u Bosni i Hercegovini. Da iza konfesionalne oznake stoji, u sutini, etnika, grupacijska, odnosno narodnosna oznaka, potvruju estoke reakcije
kritike upuene Kosti Hrmannu upravo stoga to je muslimanske pjesme
izdvojio iz fonda narodnih pjesama Srba i Hrvata, i nije ih nazvao ni srpskim ni hrvatskim imenom, kako je to tada, iz ideoloko-politikih razloga, bilo uobiajeno. Stoga je u povijesti Muslimana od historijskog znaaja oznaka muslimanskih umotovorina imenom koje oznaava njihovu
posebnost. Znaaj Hrmannovom zbirke, kao i cjelokupnog fonda pjesama
koje su skupljene Hrmannove zaslugom, iz aspekta povijesti usmene
tradicionalne epike - jeste u tome to su primjeri pjesama toga fonda
uistinu jedini poznati presjek kroz fiksiranu muslimansku epiku u periodu
nekoliko decenija 19. vijeka. Pjesme zbornika su svjedoanstvo regionalnih diferenciranja ove poezije, svjedoanstvo razliitih stupnjeva razvoja
pojedinih tipova i oblika, pa time i svjedoanstvo arolike slojevitosti ove
epike. Meutim, sve analize ranije grae, Hrmannovog vremena, kao i
kasnijeg, upuuju na zakljuak da granice epskih zona u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile otro omeene, ni po tipovima, ni po vrstama.
Oblikovnom i sadrajnom posebnou izdvojiv je crnogorsko-hercegovaki tip, dok se, sudei po ovoj zbirci kao cjelini, a primjeri drugih zbirki ne
obaraju ovakav zakljuak, ostala bosanskohercegovaka poezija pojavlju186

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 187

je u nizu varijacija.
Neprocjenjive zasluge u historiji biljeenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19. vijeka ima Luka Marjanovi.
Njegov je rad inspirisan svakako tadanjom optom atmosferom u
hrvatskoj kulturi i nauci, koju je karakterisala otvorenost u prouavanju
narodnog ivota i obiaja, kao i narodnog stvaralatva uopte. Mladi Marjanovi, rodom iz Zavalja kod Bihaa, jo kao ak poinje da sakuplja narodne pjesme, vjerovatno od hrianskih kazivaa (period 1859. do 1863.).
Iskljuivo muslimanskoj epici Marjanovi se okree 1886. u fazi pune
zrelosti, tada ve s titulom profesora crkvenog prava na zagrebakom
sveuilitu. Pjesme sakuplja i biljei sa izvanrednom ekipom saradnika,
meu kojima sam istie mladog studenta prava Petra Starevia, a potom
Ivana Kostrenia, tadanjeg sekretara Matice hrvatske. U biljeenju pjesama pomagali su mu, uz spomenutu dvojicu - jedni u Zagrebu, drugi na
terenu - Hugo Badali, Milivoj repel, pjesnik August Harambai,
Stjepan Bobinac, Mile Findrik, uitelj i knjievnik Janko Leskovar, student prava Pavle Majstorovi i Martin Pilar. Marjanovi je lino biljeio
mnogo, i nastojao je da samo biljeenje pjesama bude, prije svega, njegov
posao, ili da se odvija u njegovom prisustvu, te najzad da on lino kontrolira sva zapisivanja.
Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama - oko 300 junakih pjesama
sa oko 250.000 stihova.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski asopis Nada za godinu 1898. zagrebaka kola koja je radila na
sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama - imala je ambiciozan plan - da
publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama.
Posao koji je uradio Marjanovi je ogroman, bez obzira na pomo
koju je imao. Godine 1898. i 1899. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u
redakciji Luke Marjanovia publikovane su Junake pjesme (muhamedovske), knjiga III i IV. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama.
Viestruka je i ogromna vrijednost Marjanovievog rukopisnog
zbornika. Posebno je znaajno to je itava akcija na sakupljanju musli29. Cjelokupni fond ove grae, uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19. v. zavedeni
su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni ivot i obiaje JAZU u Zagrebu. urica Muibabi je, radei na projektu Rad Luke
Marjanovia na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz
strunu saradnju pisca ovog priloga) izvrila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanovi
sakupio 272 pjesme (217.000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaa, a
da je posredno dobio jo 48 pjesama od etiri pjevaa (38.000 stihova). Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320, od ega 290 epskih.

187

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 188

manske epike bila usmjerena na biljeenje pjevakog repertoara najboljih

znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne, pa su i pjesme u rukopisnom Marjanovievom zborniku predoene po pojedinim kazivaima,
odnosno pjevaima, njihovim prenosiocima i tvorcima. Ovaj princip
prisutnosti kazivaa, prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije, Marjanovi je zadrao i u publikovanom dijelu zbornika. Meutim, izbor ne
predstavlja vjerodostojno itav fond, to je uoio i Marjanoviev recenzent
(uro urmin), a i prvi kritiari. Doim, kada je rije o ukupnom Marjanovievom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike, onda treba
razlikovati znaaj rukopisnog fonda od znaaja publikovanih zbirki. Za
nauna prouavanja muslimanske epike, posebno prouavanja tipa i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i pronoenja usmenih pjesama,
nezaobilaziv je rukopisni fond. Meutim, i publikovana Marjanovieva
zbirka, kao i sve ostale zbirke junoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19. vijeku - ula je u historiju usmene knjievnosti, i bez obzira na
uticaj koji je ona imala ponovo u narodu, ona predstavlja nakon Hrmannove, drugu zbirku po znaaju u historiji prouavanja bosanskomuslimanske usmene knjievnosti. Nastala je kao rezultat knjievnoestetskih
kriterija vrednovanja usmene tradicionalne knjievnosti koji su bili karakteristini za 19. vijek, pri emu se kategorija usmeno, pa ni tradicionalno,
nije uvaavala na nain na koji e se to initi u 20. vijeku. Tako su knjievnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanovia u odabiranju primjera za
publikovanje. Za Marjanovia je "sabiranje i izdavanje, napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamaaja". Pri
svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanovi imao i posebnu
namjeru da prezentuje primjere koji e biti razliiti od onih koji su ve
publikovani u Hrmannovoj zbirci, ili kako je on sam isticao, da donese
bolje i interesantnije. U cjelini gledajui zbirka je daleko vie od Hrmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. U odnosu na Hrmanna Marjanovi je nedopustivo vie intervenisao u tekstovima pjesama,
unosio je nove stihove, izbacivao stihove i itave stihove cjeline (od
dvadesetak do oko 700 stihova), ime je uticao na strukturu pjesme i na
njen kvalitet. Zanemario je manir i umijee pjevaa koji, saoptavajui
pjesme, u stvari ih ponovo komponuju. Marjanovieva zbirka muslimanske epike, posmatrana iz knjievno-historijskog aspekta, pa i folkloristikog, zanimljiva je, ne samo po prezentiranju poezije koju donosi,
nego i po svojoj ukupnoj opremljenosti, a posebno po predgovoru koji
predstavlja zanimljivu i modernu studiju o muslimanskoj epici. I pored
danas nedopustivih manjkavosti koje su uslijedile nakon Marjanovievih
188

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 189

redaktorskih intervencija, pjesme u ovom izboru, dragocjeno su dopunile,

ne samo dotad poznati fond muslimanske ve i same junoslovenske
epike. A kvalitet izdanja, s obzirom na predgovor i dodatke s pregledom
varijanata, uvrtavaju zbirku u red najmodernijih zbirki junoslovenske
epike iz 19. vijeka.
Marjanoviev rukopisni fond, vanredno sauvan i dostupan, samo je
djelimino do sada koriten, a prua bogatu grau za izuavanje brojnih
pitanja iz historije muslimanske epike.
Za sagledavanje i prouavanje muslimanske epike 19. vijeka nuan
je uvid u ostale brojne rukopisne zbirke Matice hrvatske koje se nalaze u
arhivu Odbora za narodni ivot i obiaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, kao to je s druge strane, nuan uvid u rukopisne
zbirke muslimanskih epskih pjesama iz 19. vijeka koje su pohranjene u
Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu.
Otkrivanje muslimanske epike nije zavreno njenim otkriem u 19.
vijeku. K. Hrmann i Matija Murko su poetkom 20. vijeka jasno istakli
da muslimanska epika jo uvijek nije, ne samo istraena nego ona jo uvijek nije ni zabiljeena. Milan Parry i Albert Lord izvrili su to novo otkrie
muslimanske epike u 20. vijeku. Oni su utvrdili da je ona, u odreenim
regijama i oazama, u svojoj usmenoj formi jo uvijek jednaka tradicionalna i iva, arhaina i nova, sve istovrermeno.30
A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century
30. Milman Parry, mladi i talentovani ameriki naunik, klasini filolog - homerolog, u vrijeme odbrane doktorske disertacije u Parizu, krajem tree decenije 20. vijeka, upoznaje
Slovenca Matiju Murka, najveeg znalca jugoslovenske epike. Pod Murkovim uticajem
Parry pravi zaokret u svojim prouavanjima Homera pa Homerov formularni stil poinje
da naziva usmenim tradicionalnim. Ono najznaajnije iz susreta Murko-Parry jeste da Parry
pod Murkovim uticajem organizuje moderna terenska prouavanja usmene epike u
Jugoslaviji (u dijelovima Bosne i Hercegovine, Sandaka i Crne Gore) u periodu od 1932.
do 1934. Upravo ova prva prouavanja i snimanja ive usmene tradicionalne epike prije
svega muslimanske obuhvataju grau koja e biti temelj za teoriju o usmenom pjesnitvu
Albertu B. Lordu, nastavljau Parryjevog djela, njegovom studentu, kasnije harvardskom
profesoru, klasiaru, homerologu i slavisti. Nakon Parryjeve smrti Albert Lord je nastavio
da skuplja junoslovensku poeziju (1935., 1937., 1950., 1951.), opet preteno muslimansku. Lord e se istom poslu vraati u Jugoslaviju, u vie navrata, u periodu izmeu 1960. i
1965. uz pomo svoga saradnika Davide Bynuma. U tom periodu oni e mikrofilmovati i
dostupne arhive narodnih pjesama u Jugoslaviji. ini se da su najvea otkria u muslimanskoj epici Parry i Lord pronali u tradicionalnim repertoarima sandakih pjevaa, u umijeu njihovog usmenog rekreiranja tradicionalnih epskih povijesti, u pjevau Avdi Meedoviu, po Lordu najboljem nakon Homera. /"Meu pevaima modernih vremena nijedan
nije ravan Homeru, ali onaj koji je, koliko im poznajemo epsku pesmu, najblii velikom
majstoru jeste Avdo Meedovi iz Bijelog Polja u Jugoslaviji. On je na savremeni balkanski Peva pria." - Albert B.Lord, Peva pria. 1. Teorija. Idea, Beograd, 1990., str. 5
(Piev predgovor)/.

189

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 190

A great number of Southern Slavic Moslem epic songs have been

recorded in the first few decades in 18th century. However, one can say
that the Moslem epic songs, as well as the other Southern Slavic epic
songs, have been discovered for the wider academic and scholarly community only in 19th century. All the person that gathered the oral poetry
in this period had had a defined relation towards it. They always saw it as
the overall and rich Southern Slavic poetry having observed its specific
features in relation to the epic poetry of other Southern Slavic nations with
whom they shared a common life.
There are numerous records about the antiquity and widespread territory of the Moslem epics in the Ottoman Bosnia, as well as in the wider
region on the larger area of European Turkey. The Bosnian warriors played
a prominent role in creating and spreading of this epic. The first known
documents about the Southern Slavic Moslem epic can be traced to the end
of 15th century. The rich Moslem historical accounts towards the end of
15th century testify about their foundations in the abundant and similar tradition of the Middle Ages. Many other precious pieces of news about the
Bosnian Moslem epic tradition from the beginning of 16th and until the
first collections of Moslem epic in 19th century affirm a continuity and
vitality of this tradition. The songs about events they related to were sung
immediately after these events had taken place and in different environments (military, aristocratic, rural, etc.). These songs also spoke about the
topics and heroes of this epic. We know that the songs about certain heroes
from different places were quite numerous. The most important determining factors can be made complete by adding the data on the influences by
various confessional and ethnic environments in the process of cherishing
and transmitting the Moslem epic tradition from the period of its early
beginnings to the appearance of the first collections. One can recognize
them immediately in the collections that had been presented in Pjevanija
/Songs/ by Simo Milutinovi Sarajlija, then in the poetry of great collections such as those published by Hrmann and Marjanovi, and until the
recordings on tape in our time.

190

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 191

Enes KUJUNDI
FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA
OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH
DRUTAVA NA POETKU XX STOLJEA
Napomena
Poto je dr. Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu
nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih drutava na prijelazu iz XIX u
XX stoljee ja bih elio neto rei o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih drutava koja su formirana na poetku XX stoljea uzimajui pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerikoj filantropiji
istog perioda. Pri tome smatram ameriku filantropiju reprezentativnom za
zajedniki tip ove vrste aktivnosti.
Istraivanje filantropije, odnosno dobrotvornog rada, u povijesti
Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraivanja uloge vakufa
u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda.
Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zatienu od propadanja,
otuivanja ili drugih oblika razvlaivanja, darovanu u nabonodobrotvorne svrhe putem koritenja njenih plodova (Vidi: S. Maovi,
Anali GHB, )
Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeu drave i vjerske
organizacije u povijesti islama, osobito u Osmanskom carstvu, nikada se
nije uzimalo zdravo za gotovo da je drava obavezna da osigurava sredstva za odravanje religioznih ustanova i slubi. Ustvari, trokovi te vrste
predstavljali bi ogroman teret za dravnu blagajnu. Otuda je njihovo osnivanje i odravanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te
ustanove sluile.
Istina je da je ve zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz dravne hazne odvaja za odravanje i podizanje novih vjerskih i
drugih ustanova, ali glavnina tih sredstava, posebno za religijske institucije, sticala su se iz privatnih ruku, uglavnom u vidu permanentnih zaklada
zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname).
Takve zaklade - vakufe osnivali su, pored visokih dravnih
slubenika i vjerskih dostojanstvenika, i privatne linosti od najranijeg
doba islama, i to u korist damije, medresa, hanikaha, tekija, turbeta, i
teorijski trebali su sluiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonanost.
191

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 192

Pored specifino vjerskih ustanova kakve smo navie pobrojali,

vakufi su osnivani i za druge potrebe kao to su biblioteke, putevi,
mostovi, vodenice, rezervoari za vodu, hamami, svetionici ukljuujui i
filantropske ustanove u uem smislu kao to su: bolnice, svratita za putnike (hanove), kue za nezbrinute hudovice, siroad, imareta i tome
slino. Ovo nije bilo sve; imamo sluajeva da se osnivaju vakufi da bi se
osigurala sredstva za kauciju u cilju oslobaanja siromaih zatvorenika,
zatim plaanja ruha za sirote djevojke prispjele za udaju, pa ak i osiguranje penice i pirina za ishranu ptica i osiguranje hrane i vode za
nezbrinute ivotinje.
Poto je o vakufima u BiH opirno govoreno na simpoziju koji je
odran u Sarajevu 22. i 23. novembra 1982. godine sa naslovnom temom
"Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom ivotu Muslimana i Institucija Gazi Husrev-begova vakufa" to je objavljeno u Analima GHB, knjiga IX-X (1983.) ja o tome ne bih elio posebno govoriti.
Ali bih ukazao na injenicu da se sa pojavom kulturno-prosvjetnih
drutava u bosansko-muslimanskoj sredini na prijelazu iz XIX u XX stoljee javlja i jedno drugaije shvatanje filantropije od onoga koje je karakteriziralo vjekovima isticane motive prilikom osnivanja vakufa.
Tako u vakufnami Dervi pae Bajezidagia iz 1593. godine stoji i
sljedee (Parafraziram):
Spomenuti opunomoitelj - neka ljudi trajno
imaju u vidu njegovu dobrotu - svojom pronicljivou
spoznao je da je ovaj svijet kua prolaznosti i iskuenja,
a ne kua postojanosti i mira...
Pa ipak to je i svijet mogunosti da se ovjek putem
velikih dobroinstava
priblii uzvienom Allahu, i to u saglasnosti sa Vjerovjesnikom
rijeima "Ovaj svijet (dunjaluk)
je njiva za onaj drugi svijet (ahiret)" zato ne treba
odgaati dobra djela za sutra jer moe se desiti da te
sutra ne bude" M. Muji, Anali GHB, IX-X (1983.), str. 21.
Iz ovog nije teko zakljuiti da je motivacija za dobrotvorno djelovanje utemeljena u nabono-etikom idealu i odgovarajuoj pripremi za
zagrobni ivot.
Pravila Gajreta, prosvjetnog i kulturnog drutva Muslimana u Bosni
i Hercegovini. Sarajevo, Islamska dion. tamparija (tiskara), 1911.
II. Zadatak Druva:
Paragraf 3:
192

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 193

Istiu da mu je zadatak:
a) da daje materijalne pomoi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine, koji ue u srednjim, zanatlijskim i viim kolama u Bosni i Hercegovini, u Austro-Ugarskoj monarhiji i u viim vjersko-prosvjetnim kolama u Kairu i u Turskoj;
b) da daje materijalne pomoi mladiima Muslimanima iz Bosne i
Hercegovine, koji se odaju valjanim zanatima ili ele da se u zanatu
usavre u Bosni i Hercegovini, u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu;
c) da iri pismenost u narodu davanjem analfabetskih teajeva;
d) da podupire domau muslimansku knjievnost;
e) da pomae osnivanje knjinice;
f) da pomae osnivanje antialkoholistikih i gimnastikih drutava.
Pravila "Kluba Muslimana akademiara iz Bosne i Hercegovine u
Beu". Mostar: tamparija Biser. (s.a.)
Paragraf 2: Drutvu je svrha: drutveni odgoj svojih lanova, te kulturno i gospodarsko unapreivanje interesa bos. herc. muslimana,
iskljuivi pri tom svaku politiku.
Filantropski ideal je najpotpunije izraen Pravilima Muslimanskog
dobrotvornog drutva "Merhamet" za spreavanje prosjaenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionika tamparija
(tiskara), 1913.)
Paragraf 2:
Svrha je udruenja da ukine prosjaenje, meu muslimanskom
sirotinjom u gradu Sarajevu, te e u tu svrhu drutvo nastojati:
1. da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski
dom, u kojem e nai utoita oni starci i stare muslimanske ene koje su
neopskrbljene i za svaki rad nesposobne;
2. da prui materijalnu pomo neopskrbljenim i za rad nesposobnim
muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere;
3. da trai zarade muslimanima i muslimankama i da ih namjeta u
razne radnje i time im prua priliku boljeg i asnijeg naina ivota nego li
je to od samog prosjaenja;
4. da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim intitucijama namjeta nezaposlenu muslimansku mlade, prije nego
li bi se na prosjaenje dala, na razne zanate i trgovinu;
5. uope sve initi da bi se prosjaenje meu muslimanima ukinulo
i da bi se to i u zakonskoj formi dananjih prosjakih zakona sprovelo
analogno onim kakovi u drugim kulturnim dravama postoje.
193

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 194

(Ovdje se pod kulturnom dravom vjerovatno misli na socijalnu

dravu kakve su, primjerice, Danska i vedska danas).
Kao to se iz citiranih ulomaka vidi u nabrajanju motiva
dobrotvornog djelovanja nema invokacije koja bi sadravala duh pobono
usmjerenih poruka kojima se podstie dobroinstvo i skrb za one kojima
je ona potrebna to je izrazito prisutno u parafraziranom odjeljku
Bajezidagieve vakufname. Rije je, dakle, o jednom sekulariziranom i
ako hoete evropeiziranom shvatnju koje provihava kroz paragrafe ovih
pravila.
Slino tome sekularistiki duh proima i filantropsko nastojanja u
Americi, koja se u dilemi izmeu Cotton Marhera, koji se u prvoj polovini 18. stoljea zalagao da svako treba da igra ulogu u pomaganju sirotinje
i doprinosi drutvu u ime religije, u veoj mjeri opredijelila za ideje njegovog suvremenika Bendamina Franklina, koji je bio uvjerenja da svaki
graanin treba da pomae svojim sugraanima putem mudrog investiranja
i linih sredstava bez spominjanja religije.
Krajem devetnaestog stoljea - to je period koji se donekle poklapa
sa onim vremenom kojim se mi ovdje bavimo - u Njujorku se pojavljuje
Drutvo dobrotvorne organizacije, iji je osniva bila Josephina Shaw
Lowell i industrijalac Andrew Carnegie, oboje su se zalagali za pruanje
one vrste pomoi koja naglaava oslonac na sopstvene snage, tj. samopomo.
I dok se na jednoj strani gospoa Lowel zalagala za ideju da je siromanima bolje osigurati posao nego kratkotrajnu radost povremenim poklonima u odjei i hrani, dotle je A. Carnegie upozoravao svoje kolege milionere da svoja dobroinstva usmjeravaju ka onima koji su spremniji da
pomognu sami sebi.
Na poetku dvadesetog stoljea pristalice ideja pokreta "Progresivna era" kao to je Jane Adams insistirali su, na primjer, na tome da cilj
moderne filantropije treba da bude irok font lijeenja socijalnih bolesti
prije nego tretiranje problema na individualnom nivou.
Institucionalni okvir kroz koji je oticala filantropska pomo u nie
drutvene slojeve predstavljale su socijalna starateljstva i fondacije kakve
poznajemo i danas. (Na primjer, Rasel Sage fondacija (osnovana 1907.),
Carnegie (osnovana 1911.), Rokefelerova (osnovana 1913. godine).
Veoma poznata Fordova fondacija osnovana je 1936. godine. Njihov pandan u Evropi danas ine najvea Gulbenkijan fondacija u Portugalu i Volskvagenova fondacija u Zapadnoj Njemakoj. U Japanu, trenutno najproduktivnijem centru filantropije u modernom svijetu, samo od ranih 70-tih
194

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 195

godina osnovano je vie od 2.000 fondacija. U Americi je 1982. godine

bilo oko 22.000 razliitih fondacijskih ustanova. Pa i pored ovako velikog
broja filantropsko usmjerenih organizacija lina davanja u filantropske
svrhe u SAD ine 90% svih dobrotvornih davanja i 1982. dostigla su iznos
od cca. 54 milijarde dolara.
Zakljuci:
- Prezentirana onako kako su formulirana Pravila drutvenih organizacija i kulturno-prosvjetnih i dobrotvornih drutava Bosanskih Muslimana - rije je samo o ovla odabranim uzorcima - u osnovi su zapadnjakog tipa i ne vode mnogo rauna o bogatoj tradiciji dobrotvornog djelovanja i davanja utemeljenih u institucijama vakufa i zekata.
- Ideali koji su vodili amerike filantrope poetkom ovog stoljea ne
razlikuju se mnogo od koncepta sadanjih u pravilima kulturno-prosvjetnih i humanitarnih drutava Bosanskih Muslimana na prijelazu ovog stoljea, ali su im rezultati barem po onome kakvo je stanje danas potpuno
razliiti.
- Potpunija slika o stanju bosansko-muslimanske filantropije na
poetku ovog stoljea moe se stei naravno jednim mnogo kompleksnijim i dugotrajnijim istraivanjem nego to je to mogue uvidom u pravila
pomenutih drutava jer svjesni smo estog raskoraka izmeu onog to se
proklamuje i onog to se ostvari.
- I pored znaajnih rezultata koji su putem dobrotvornih i kulturnoobrazovnih drutava postignuti u prvim decenijama XX stoljea u bosansko-muslimanskoj sredini, posebno u pomaganju i stipendiranju aka i studenata, mora se skrenuti panja da je kao nusprodukt sekularizacije i
evropeizacije osnova na kojima su ova drutva utemeljena dolo do kulturnohistorijskog diskontinuiteta i izvjesnog iaenja u odnosu na sredinu
kojoj su ona pripadala i trebala da im slue.
Sa svoje strane, pak, vakuf suoen sa svojom zastarjelom organizacijom i izuzetno nepovoljnim objektivnim okolnostima nije mogao na
adekvatan nain odgovoriti zadai koju je tokom prethodnih vijekova tako
uspjeno rjeavao ispunjavajui svoju ulogu na najbolji nain upravo u
periodima kada je rigorozno provodio elje svojih utemeljivaa ovjekovjeene u vakufnamama.
Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular
review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of
195

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 196

20th Century
The issue of charity work in a community cannot be separated from
the level of overall organization of that same community. The social and
historical circumstances, the development level, but also the domineering
ideas that have motivated and oriented its members usually condition it.
The charity work in Bosniaks in the based was based both on the
understandable social solidarity and also on the religious imperative that
had sprung out from the basic principles of Islam. These principles were
the leading idea for the majority of members of this nation, at least in the
past. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people
for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that
had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/, but also in
finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for
the more developed societies in Western Europe and USA.

196

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 197

Hivzija Hasandedi
MUSLIMANSKA DRUTVA U MOSTARU
Do konca prolog stoljea u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko drutvo. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru
odvijao se je do 1898. godine kroz damije, mektebe, medrese i tekije, i u
ovim ustanovama sticalo se sve znanje, obavljali vjerski obredi, odvijao
sav kulturni ivot i proslavljali svi vjerski pa i dravni praznici. Damije
su bile nou osvijetljene kandiljima i svijeama /mum/. One su bile dupkom pune prilikom ramazana, dva bajrama, dume petkom u podne,
mevluda, proslavljanja odabranih /mubarek/ noi, poklanjanja hatmi za
due umrlih, uenja dova za dug i srean ivot novog sultana i
novoroenog princa na dvoru sultana. Imami, hatibi, vaizi i drugi ueni
ljudi /ulema/ drali su prigodom svih ovih sveanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uili prigodne dove. Kod Ali-hodine damije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uene su kine dove na koje
su dovoena i djeca iz mekteba.
Sav humano-socijalni rad kod muslimana - odvijao se do konca
prolog stoljea iskljuivo kroz davanje zekata, sadakai-fitre, klanja kurbana na Kurban- bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje
je ranije bilo mnogo. Veina bogatih muslimana su sve ove dunosti striktno izvravali jer su bili ubijeeni muslimani. Posebno se vodila briga o
bolesnicima i svako je se trudio da na neki nain pomogne bolesniku,
makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim. Zato su mnogi uvali,
do truhljenja, razne vrste voa: limune, prtokale /narane/, pipunove,
lubenice, groe, smokve, ipke i drugo voe, i nosili ih bolesnicima. Na
ovaj nain oni su mnogo pomagali u rjeavanju raznih socijalnih problema, a mnogi su se primali, posebno ene, i da njeguju bolesnike, i to sve
iskljuivo radi sevapa.
I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaajnu ulogu u rjeavanju
socijalnih problema muslimana i pomaganju siromanih i nezbrinutih
osoba. Svi iole imuniji muslimani su ranije za ivota pisali oporuke i
odreivali da se poslije njihove smrti, iz njihove ostavine, podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime proputenih farzova, vadiba, kefareta,
nezrova i jemina. Sve oporuke legalizovao je i u sidil upisao kadija gdje
je detaljno navedeno ta je i u koju svrhu oporuitelj ostavio i koga je
odredio za izvrioca i kontrolora svoje oporuke.
197

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 198

Posebno su bili lijepi bajramski i ramazanski obiaji i meusobno

posjeivanje rodbine i komija u tim danima. U ove dane top je s tabije
pucao i oglaavao poetak /sehur/ i zavretak posta /iftar/. Top je jo pucao
petkom u podne, za tri dana Ramazanskog i etiri dana Kurban-bajrama,
na Muhammedov, a.s., roendan /mevlud/, zatim kod stupanja na prijesto
novog sultana, roenja princa na dvoru, kada je u Mostar dolazio novi
mutesarif /okruni predstojnik/ i prilikom svake pobjede i poraza turske
vojske. S tabije je jedno vrijeme top pucao i poslije 1878. godine. Ali poto
je jaka detonacija uznemirivala okolne stanovnike i kue im potresala,
ondanja vojna komanda je, na pritubu nekih graana, prenijela top na
Hum odakle je pucao sve od 1918. godine. Od 1918. do 1941. godine top
je pucao s Mazoljica i samo oglaavao zavretak posta /iftar/.
U Mostaru je posebno bilo sveano prilikom ispraaja hodoasnika
na had u Meku i doeka hadija na povratku otuda. Do prolaska eljeznice kroz Mostar 1884. godine ovaj ispraaj i doek prireivani su kod
Hadinske sofe u najjunijem dijelu Mostara, a od 1884. kod stare eljeznike stanice u Riini. U ovoj ceremoniji su glavni uesnici bili mektebska djeca a koja su od kue ila s hodoasnikom u povroci kroz grad do
zbornog mjesta. Najvei i najgrlatiji izmeu njih iao je na elu povorke i
glasno izgovarao tekst jedne dosta duge i rimovane dove koja se prigodom
ovih ispraaja samo u Mostaru uila, a ostala djeca su ga pratila sa "amin".
Na isti nain prireivan je i doek hadiji koga bi djeca od Hadinske sofe
ili stare eljeznike stanice do kue u povorci s glasnim uenjem dove
dopratila. Tada su djeca u hadijinoj kui dobivala somune napunjene
halvom i neto novaca. Ovom prilikom su ponekad prireivane u hadijinoj kui i bogate gozbe.
Kod Hadinske sofe je za turske uprave prireivan i ispraaj ratnika
kad su polazili u boj. Oni bi se ovdje pod bajrak skupljali, tu im je svijet
donosio dvopek /peksimet/, arape i drugo to je za put i borbu bilo potrebno. Nakon obavljanja kratke molitve i opratanja sa svima, ratnici su
odavde zajedniki polazili u boj a hodoasnici u Meku.
U Mostaru je za turske uprave radilo vie od pedeset vrsta raznih
zanatlija koji su bili udrueni u posebne organizacije zvane esnafi ili
cehovi. Svaki esnaf imao je svog starjeinu /ehaju/, svoju upravu zvanu
londa, svoj statut i bajrak kao vanjski znak esnafa. Postojao je ustaljen
obiaj da se prilikom proizvoenja zanatlija u vie zanatske rangove, kalfe
i majstore, organizira sveanost i veselje u okviru jednog esnafa i o troku
pripadnika dotinog esnafa. Ove su sveanosti bile poznate pod imenom
"kuanme" ili opasivanje majstorske pregae kao simbola kvalifikacije u
198

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 199

svom zanatu. Tada su zanatlije dotinog esnafa ile kroz grad u povorkama i izvodile razne ale i eretluke, a u kuama promovisanih kalfi i majstore prireivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. Zanimljivi su bili
i enidbeni obiaji kao i obiaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/.
U sidilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju
kamena s ramena, nakon izlaska iz damije na Bajram ujutro. Bilo je, sigurno, i drugih sportskih tamienja kao u: skoku u dalj, hrvanju, trkama i
slino, ali ovim vrstama takmienja nema spomena u poznatim izvorima.
Sve spomenuto je u prolo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmienja.
U periodu od 1898. do 1945. godine u Mostaru je, prema podacima
s kojima raspolaemo, osnovano 29 muslimanskih drutava koji su se
prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna, humano-socijalna,
politika, staleka, sportska i pogrebna. Za neka drutva nemamo nikakvih
podataka pa ih samo poimenino navodimo. Potrebno bi bilo pregledati
svu periodinu tampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945.
godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih drutava.
Ovdje kronolokim redom donosimo spisak muslimanskih drutava koja
su u Mostaru djelovala od konca prolog stoljea do 1945. godine i kojima smo nali spomen u pristupanim izvorima.
IZVORI: Sidil mostarskog kadije 1632. do 1634., preveo
Muhamed A. Muji. Ljubljana, 1987., str. 122; Sidil mostarskog kadije
/SMK/ broj 3, list 18; Uspomene Riste Ivanievia Mostarca, Bratstvo,
XXVIII, 43. knjiga, Drutvo Sv. Save, Beograd, 1933. - str. 33-34; Hasan
Nametak, Hadijska dova u Mostaru, Glasnik IVZ, Sarajevo, 1938., br. 2,
str. 71-75; Jugoslovenski list (JL), Sarajevo, 1939., broj 173 i 252; H.
Hasandedi, Nekoliko novih podataka o oporukama, rudiji, hanovima,
gradskoj opini i broju muslimanskih kua u Mostaru, Glasnik VIS-a,
Sarajevo, 1989., broj 1, str. 88-90.
1. MUHAMEDANSKO ITAONIKO I DOBROTVORNO
DRUTVO /KIRAETHANA/
Na osnivakoj skuptini koja je odrana u velikoj sali Kalhane na
Velikoj Tepi poetkom 1898. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska
itaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaelnik Mujaga Komadina /1839.-1925./. U pravilima drutva
pie da je ono imalo zadatak da "iri drutveni napredak, nauku i izobrazuje lanove, pa podie materijalno stanje poljodjelaca, obrtnika i trgovakih poduzea, da pomae siromane muslimanske familije, da ustroji
199

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 200

itaonicu, da dijeli stipendije i da nema nikakav politiki znaaj".

Nou uoi 3. maja 1899. godine nestalo je Fate Omanovi, malodobne kerke Osmanove iz Kuti Liva u Bijelom Polju kod Mostara.
Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prole
noi pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. Ovaj dogaaj je uzbudio
sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6. maja 1899. godine odran
protestni zbor u mostarskoj Kiraethani. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane,
motiviui to time da je "iz nje potekla sva agitacija".
IZVORI: Bonjak 1899., broj 4 i broj 83; Osman Nuri Hadi, Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u Bosni i Hercegovini, Gajret,
Sarajevo, 1925., broj 7 - 12; Ferdo Hauptman, Borba muslimana Bosne i
Hercegovine za vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju, Sarajevo, 1967.,
str. 89 i 327.
2. MUSLIMANSKA ITAONICA /KIRAETHANA/
Na osnivakoj skuptini odranoj 19. avgusta 1904. godine u
Mostaru osnovana je Muslimanska itaonica /Kiraethana/ koja je djelimino nastavila rad prve Kiraethane. Za prvog predsjednika izabran je hafiz
Husein-ef. Puzi, a za potpredsjednika Ali Riza-ef. Temim. itaonica je
radila na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i esto je prireivala
zabave u Hrvoju. Prvu zabranu dali su 3. novembra 1914. godine, drugu
12. marta 1905., treu 31. oktobra 1905., etvrtu 12. novembra 1905., petu
4. marta 1906. godine. Biblioteka Kiraethane nalazila se do 1914. godine
u jednoj zgradi na poetku Brkia i Temimove ulice u Brankovcu.
Ova je Kiraethana bila nadaleko uvena, jer je posjedovala velik
broj vrijednih i rijetkih knjiga, koje je dobivala ak iz inostranstva. Znaaj
ove itaonice je bio jo i u tome to su njeni lanovi kroz nju potajno vodili
politiku borbu protiv onovremene austrougarske uprave. Od 1908. djelovala je pod imenom Muslimanska itaonica sa dobrotvornim drutvom
/Mostarda me'a dem'ijjeti hajrijje islam kiraethanesi/. Husaga ii, poznati javni i kulturni radnik Mostara, bio je jedno vrijeme bibliotekar ove
biblioteke. Kad je poeo prvi svjetski rat 1914. godine, ova je Kiraethana
bila odmah od strane austrougarskih vlasti zatvorena i sav inventar i knjige
bili su konfiskovani, to je sve bez traga nestalo. U Arhivu Hercegovine
uva se jedna biljenica ove Kiraethane u koju su bila upisivana lica koja
su iz ove biblioteke uzimala knjige na itanje.
IZVORI: Behar, Sarajevo, 1904./5, broj 11, str. 175 i broj 14, str.
223; i broj 23. str. 366; Osvit, Mostar, 1905., broj 22; Sarajevski list, Sara200

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 201

jevo, 1906., broj 26; H. Hasandedi, Merhum Husaga ii, Glasnik VISa, Sarajevo, 1957., broj 1-2, str. 138-141; H. Hasandedi, Mujaga Komadina, njegov ivot i djelo, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1974., broj 7-8, str. 303313.
3. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUENJE ITTIHAD
Ovo je drutvo osnovano u julu 1906. a Zemaljska vlada Bosne i
Hercegovine odobrila je njegova pravila 4. oktobra 1906. godine. U osnivaki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce, Ibraga Mahini, Mujaga Turko,
Hasan-aga Alikalfi, Mehmed Hadi, Muhamed uki i Sulejman S.
Krpo. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik drutva, a poslije njega na
ovom poloaju su se vie godina nalazili: Mustafa O. ii, Mustafa Topuzovi i dr Muhamed Rianovi. Ovo je bilo najstarije zanatsko drutvo u
Bosni i Hercegovini.
Glavni zadatak drutva bio je da pomae i unapreuje sve vrste
zanatstva u gradu i okolini, naroito poslije rjeenja agrarnog pitanja kod
nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noi dole na prosjaki
tap. Drutvo je prireivalo razne humano-socijalne akcije i na razne
naine pomagalo sirotinju. lanovi drutva su esto prireivali
dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomo sirotinji. Drutvo je
1912. priredilo zabavu u korist muhadira. Drutvo je dalje svake godine
besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromanu muslimansku djecu u gradu,
i to obrezivanje vrio je niz godina dr Muhamed Rianovi. Osim navedenog lanovi drutva su odravali analfabetske teajeve u gradu i okolini
i uz ramazan prireivali predavanja koja su drali profesori mostarskih
srednjih kola: Salih Balji, Vehbija Imamovi, Mustafa Alikalfi, Fuad
Slipievi, Abdurahman Nametak, Besim Korkut i dr. evkija Bali.
Godine 1936. osnovana je pri ovom drutvu muzika, pjevaka i
diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muziko drutvo u
Mostaru. Dr Safvet-beg Baagi spjevao je himnu drutvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926. u broju 4, na stranici 50. Drutvo je prestalo s
radom 1941. godine.
IZVORI: Osvit, Mostar, 1907., broj 34, str. 103; Behar, Sarajevo,
1912., broj 9, str. 192, 1913., god. broj 13, str. 207; Sarajevski list, Sarajevo, 1914., broj 13; Novi Behar, Sarajevo, 1932., broj 1-2, str. 26; JL, 1930.,
broj 29, 1932., god. broj 103, 1933., god. broj 21 i 196, 1934., god. broj
102 i 288, 1935., god. broj 8 i 42 i 1939., god. broj 261 i 270; Vehbija
Imamovi, Ittihad, nae najstarije zanatsko drutvo, kalendar Gajret, Sarajevo, 1940. str. 286-289.
201

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 202

4. MUSLIMANSKO POZORINO DRUTVO

Ovo je drutvo djelovalo u Mostaru 1907. godine. Na 1. aprila 1907.
priredilo je zabavu u Hrvoju i davali komad Abdulah-paa od dr Safvetbega Baagia. Ne zna se kada je drutvo osnovano i kada je prestalo raditi.
IZVORI: Osvit, Mostar, 1907. broj 34.
5. MUSLIMANSKO TRGOVAKO UDRUENJE
Osnovano je 1908. godine i cilj mu je bio da pomae promicanje
trgovine u gradu. Radilo je i 1910. godine.
IZVORI: Bonjak, Sarajevo, 1908., broj 35; Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru / AVPM /, akt broj 991/1910.
6. PRIVREMENI ODBOR ISLAMSKOG SIROTITA
Ovaj je odbor djelovao u Mostaru 1909. godine.
IZVORI: Behar, Sarajevo, 1909./10. /X/, broj 4, str. 79.
7. MJESNI ODBOR KULTURNO-PROSVJETNOG
DRUTVA GAJRET
Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog drutva Gajret u Mostaru osnovan je 1911. godine. U odboru ovog drutva radili su, od njegova osnivanja do prestanka djelovanja, sljedei: Ahmed Diki, Omer Ugljen, hadi
Ibrahim Slipievi, Salih ii, Husnija Kurt, air Bijedi, Mustafa
Alikalfi, Vehbija Imamovi, ing. azim Ugljen, air Konjhodi,
Mustafa M. ii, Hasan ii, Ibrahim-ef. Feji, Alija Veli, Sulejman
S.Krpo, Smajil Brki, Hakija ii, Hajro Trebovi, ing. Salko Diki i
drugi.
Poetkom 1919. godine osnovan je u Mostaru enski odbor Gajreta,
u kome su radile: Muruveta Alajbegovi, Fikreta i Enesa Behlilovi, Ferida Jahi, Mukelefa Ugljen, Kajdafa Efica, Ulfeta i Hameta Arpai, efika Hadi, Ziba Kapetanovi, emsa Kajtaz, amila Noi, Azema
Mrkonji, Sidika Omeragi, Zejna Drae, Atifa Kurt, Fahra Milavi,
Rahma Vrgora, erifa Koluder, Hatida ii, efika eva i druge.
Posebna je zasluga Gajreta to je od prvih dana svoga djelovanja
davao stipendije uenicima muslimanima iz cijele Hercegovine koji su
pohaali trgovake i zanatske kole. Godine 1911. ovo drutvo je dalo 51,
a 1912. godine 32 stipendije. Godine 1920. otvoren je u Mostaru Gajretov
muki konvikt, koji je radio sve do poetka drugog svjetskog rata 1914.
202

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 203

godine. Bio je smjeten u Kajtazovoj kui blizu Male Tepe u kojoj je za

turske uprave stanovao mutesarif /okruni predstojnik/. Ahmed Diki,
uitelj, vrio je niz godina dunosti upravnika ovog konvikta, a vaspitai
su bili: hadi Muhamed-ef. Behlilovi, Omer-ef. Alajbegovi, hadi hafiz
Ibrahim-ef. Rianovi, hafiz Ahmed-ef. Kasumovi i Ali-ef. Sefi. U
ovom konviktu je 1924. bilo 47, 1925. god. 48, 1931. god. 55 i 1934.
godine 43 pitomca. U Mostaru je radio i enski konvikt u kome je 1924.
godine bilo 47 i 1925. god. 45 pitomaca.
Godine 1919. osnovana je u Mostaru Gajretova narodna biblioteka,
koja je posjedovala velik broj vrijednih knjiga i iji su lanovi drali predavanja u svojim prostorijama spram Karaoz-begove damije. Ova predavanja su drali profesori srednjih kola: Salih ii, Mustafa Alikalfi,
Vehbija Imamovi, dr Hasan Mahi i drugi.
Gajret je imao i svoj pjevaki hor koji je na Bajrame a i prigodom
nekih drugih sveanosti prireivao koncerte, ajanke i zabave u Mostaru,
Blagaju i Bijelom Polju. U Mostaru je vie godina radila Gajretova kreditna zadruga, koja je pojedincima a i raznim organizacijama davala novac
na kredit.
Inicijativom Gajreta otvorena je u Mostaru Domainska kola, koja
je svake godine drala petomjesene teajeve iz domainstva. Ove teajeve pohaalo je i zavravalo svake godine 25-30 muslimanskih djevojaka. Gajret je dalje vrio i razne humano-socijalne akcije s ciljem potpomaganja muslimanske sirotinje. Pri Gajretu je vie godina djelovao odbor za
pomaganje siromane kolske djece.
IZVORI: Gajret, 1911., broj 1, 1912. god., broj 5-6, 1924. god., broj
6, 1929. god., broj 3, 8, 13-14, 1930. god., str. 531, 1931. god., broj 5, 13
i 21, 1932. god., broj 1 i 22, 1933. god., broj 13-16, 18 i 20, 1934. god.,
broj 7-8; JL, 1930. god., broj 16, 1931. god., broj 13, 1932. god., broj 69,
92, 103 i 282, 1933. god., broj 32 i 255, 1934. god., broj 74, 1935. god.,
broj 25 i 49, 1937. god., broj 141 i 147, i 1939. god., broj 212; ore
Pejanovi, Kulturno-prosvjetne ustanove u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,
1930., str. 103-104.
8. MUSLIMANSKI "SOKO"
Ovo je drutvo osnovano 8. aprila 1912. godine i za prvog predsjednika je izabran Husein Dubravi ogo, uitelj i knjievnik. Mujaga
Komadina, gradonaelnik Mostara, vlastitim sredstvima je za ovaj klub
kupio potrebne rekvizite koji su nabavljeni u Pragu u ehoslovakoj.
IZVORI: Sarajevski list, Sarajevo, 1912., broj 135; AVPM, akt broj
203

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 204

425/1913; . Pejanovi, nd. str.104.

9. MUSLIMANSKI KLUB
Osnovan je na osnivakoj skuptini odranoj 9.marta 1913. godine.
Za prvog predsjednika izabran je hafiz Muhamed Hilmi-ef. Butum, a za
tajnika Abdurezak Hifzi Bjelevac. Od osnutka do zavretka prvog svjetskog rata imao je kancelariju u "Kafe - Evropi" kod ulaza s Male Tepe u
Kujundiluk. Od 1929. djelovao je pod nazivom Muslimanski jugoslovenski klub i imao kancelariju u vakufskom dvoru spram Karaoz-begove
damije. Posljednji njegov predsjednik bio je Smail-aga emalovi, poznati politiar i publicist iz predratne Jugoslavije, koji je 1944. godine odveden u logor u Jasenovac i tamo ubijen.
IZBORI: Sarajevski list, 1913., broj 59; AVPM, akt broj 484/1913. i
205/1936; JL, 1935. god., broj 48.
10. MUSLIMANSKI AKI SPORTSKI KLUB
Ovaj je klub imao 1916. godine itaonicu koja je bila smjetena u
jednoj sobi Koski Mehmed-paine medrese na Maloj Tepi. Klub je postojao i djelovao i 1912. godine.
IZVORI: AVPM, akt broj 42/1916. i 209/1920.
11. MUSLIMANSKA ENSKA ZADRUGA
Osnovana je 1919. godine s ciljem strunog obrazovanja i potpomaganja muslimanki. Radila je u zgradi enske mektebi, ibtidaije u
Brankovcu, koju je 1912. godine sagradio Mujaga Komadina na ruevinama hadi Baline medrese. Ova je zadruga, u kojoj su muslimanske djevojke uile ivanje, radila do 1933. godine.
IZVORI: AVPM, akti broj 25/1919. i 651/1933.
12. MUSLIMANSKI OMLADINSKI ODBOR ZA
PODUAVANJE AKA
Za ovaj odbor samo znamo da je djelovao u Mostaru 1920. godine.
IZVORI: AVPM, akt broj 209/1920.
13. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUTVO
"SVIJEST"
Ovo je drutvo osnovano oko 1922. godine i imalo za cilj da se bori
protiv alkoholizma. Prvu zabavu priredili su 11. marta 1922. godine. Ne
zna se kada je prestalo djelovati.
204

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 205

IZVORI: Narodna sloboda, Mostar, 1922., broj 10

14. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUVO "RAHMET"
Ovo je drutvo osnovano 1924. godine i zadatak mu je opremanje i
sahranjivanje umrlih muslimana. U prvi odbor ovog drutva izabrani su
bili: Omer-ef. Ugljen, poznati mostarski trni inspektor /ari-ehaja/,
Omer H. Sefi, Avdija Simit, Muhamed-aga Deronja, Muhamed Mahini,
Alaga Hadimusi, Mujaga Popovac. Glavni inicijator osnivanja ovog
drutva bio je Omer-ef. Ugljen - ija se velika uramljena slika i danas
nalazi na zidu u kancelariji Rahmeta. U odbor ovog drutva, od njegovog
osnivanja do danas, bili su birani i sljedei: Selim Kolukija, bio je jedno
vrijeme predsjednik, Salih-aga Popovac, Mustafa Beevi, prof. Salih
Balji, dr evkija i Omer Bali, Ali- ef. i Ahmed Sefi, hafiz Salih-ef.
Puzi, prof. Mustafa Alikalfi, bio je predsjednik, Alaga Seferovi, Hasan
iirak, Avdaga Skiki, Tahir Kosovi, Ali-ef. Muji, Muhamed Omeragi, Salih Efica, Suljaga Krpo, dr. Muhamed Rianovi, Mustafa, Suljaga i
Muhamed ii, bio je predsjednik, Muhamed Hadiosmanovi, hadi
Ibraga Slipievi, air Muratovi, Osman Kukrica, Ibrahim Tikvina,
Hamdija Taslaman, Ahmed Mui, predsjednik od 1968. do danas i drugi.
Rahmet je 1937. godine imao jednog dobrotvora, devet umrlih i
etiri iva utemeljivaa: Smail-aga emalovi, air Konjhodi,
Muhamed Muslibegovi i Husein ef. eva. Salih-ef. Miijevi iz Turske
bio je utemeljiva Rahmeta i poslao mu je 1937. godine 500 dinara.
Na sjednici Rahmeta odranoj 1935. godine zakljueno je da se pri
ovom drutvu osnuje socijalni fond za dijeljenje pomoi siromanim
uenicima i davanje stipendija egrtima. Prof. Salih Balji bio je 1939.
godine predsjednik ovog fonda. Rahmet je vrio i razne humano-socijalne
akcije i prikupljao priloge od graana koje je pred Bajrame dijelio mjesnoj
sirotinji. Pomo u novcu dali su 1933. godine sljedei: Ranko Semiz, Isidor Maestro, J. Koen, Avdaga Bajgodi i Nurija airovi. Neki NN dao je
1937. pola vagona brana da se podijeli sirotinji. Blako Slikovi, gostioniar, dijelio je godinama, preko Rahmeta, hljebove mektebskoj djeci i
davao priloge u novcu i odjei. Estera Danon bila je velika dobrotvorka i
mnogo je pomogla svu sirotinju bez razlike vjere. Zadik Danon dao je
1934. deset odijela da se podijele djeci, a Omer-ef. Ugljen dva odijela.
Tahir Jaarbegovi dijelio je esto hljebove sirotinji. Hadi Husaga Kajtaz
poklonio je dio imetka humanim ustanovama. Rahmet je dalje besplatno
sahranjivao sve siromane muslimane to i danas ini.
Rahmet je vie puta pomagoao opravku damija: Baba Beirove na
205

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 206

Balinovcu, Dervi-pae Bajezidagia u Podhumu i Zirai Ahmed-age u

Donjoj mahali u Mostaru i izgradnju damija u: Potocima kod Mostara,
Donjim Vranjeviima vie Blagaja, u abljaku, u Ljubukom, Nevesinju,
dvije damije u selima Podveleja, Gornjem Vakufu, Dusini kod Fojnice i
drugdje. Dalje je pomagao i davao novane priloge za izgradnju gusulhane, opravku mekteba i ograivanje harema u Potocima, izgradnju gusluhane u Travniku, izgradnju gusulhane u Ljubukom, izgradnju gusulhane
u Nevesinju, i za ograivanje aria harema i harema u oinovcu u
Mostaru.
Rahmet je dalje dao prilog za izgradnju spomenika na Rotimlji gdje
su Nijemci 1943. godine ubili 63 muslimana, i za bojadisanje pravoslavne
crkve u Mostaru. Ovo drutvo je vie puta slalo jednokratne pomoi
Crvenom krstu i nekim licima iz Bosne i Hercegovine za koje se saznalo
da su teko i neizljeivo bolesni. Za sve ove brojne pomoi drutvo je od
daroprimalaca dobilo vie pismenih priznanja i zahvalnica koje uvaju u
svojoj arhivi a neke su uramili i objesili po zidovima prijemne kancelarije. Rahmet je, od svoga osnutka do danas, prireivao uenje hatmi svojim
umrlim lanovima. Hatme su se poklanjale 27. no ramazana uoi Lejleikadra, u damijama: ejvan ehajinoj, Tabaici, Koski Mehmed-painoj i
Karaoz-begovoj. Ovo je jedino muslimansko drutvo iz predratne
Jugoslavije koje i danas djeluje u Mostaru.
IZVORI: JL, 1932., broj 26, 110 i 284, 1933. god., broj 4, 8, 29, 284
i 316, 1934. god., broj 11, 13, 15, 59, 73, 276 i 304, 1935. god., broj 4, 16,
26, 53, 1936. god., broj 53, 1939. god., broj 160, 164, 168 i 181; Pravda,
Sarajevo, 1935., broj 28 i 48.
15. MUSLIMANSKO KULTURNO DRUTVO
"OMLADINA"
Ovo je drutvo osnovano oko 1926. godine i prvi njegov predsjednik bio je Omer S. Sefi /1903.-1986./, a tajnik Ahmed Hadiomerovi.
Drutvo je imalo diletantsku sekciju i prireivalo koncerte i javne zabave
u Mostaru. Drutvo je djelovalo i 1930. godi.
IZVORI: Ove podatke sam dobio od rahm. Omera Sefia; AVPM,
akt broj 67/1930.
16. MUSLIMANSKA ZANATSKA ZADRUGA
Osnovao ju je Omer Bali /1894.-1932./ oko 1927. godne. O radu
ove zadruge nemamo nikakvih podataka.
IZVORI: Novi Behar, Sarajevo, 1932., broj 4-5, str. 63.
206

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 207

17. "HAREM" DRUTVO ZA UREENJE, OGRAIVANJE I

IENJE GROBALJA
Ovo drutvo osnovao je Omer Bali oko 1927. godne. Drutvo je
svojim sredstvima ogradilo harem oko hadi Ali-bega Lafe damije u
Zahumu na Raskru.
IZVORI: Novi Behar, Sarajevo, 1932., broj 4-5, str. 63, AVPM, akt
broj 354/1936.
18. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUTVO
"BUDUNOST"
Ovo je drutvo osnovao Omer Bali oko 1927. godine. O njegovom
radu nemamo nikakvih podataka.
IZVORI: Novi Behar, Sarajevo, 1932. broj 4-5, str. 63.
19. MUSLIMANSKA NARODNA BIBLIOTEKA
Osnovana je u ljeto 1928. a prestala s radom 20. aprila 1941. godine.
Opirnije o njenom radu vidi: Fazlija Alikalfi, Stasanje jedne mladosti /sjeanje na rad Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru/, Mostar,
AVPM, akt broj 220/1942.
20. ODBOR NARODNE UZDANICE
Mjesni odbor Narodne uzdanice u Mostaru osnovan je na konstituirajuoj skuptini odranoj u augustu 1929. godine. Predsjednici, odbornici i razni funkcioneri ovog drutva od 1929. do prestanka njegovog
djelovanja koncem 1944. godine bili su sljedei: hadi Mehmed-aga Bonji, Hasan ii, Salih-aga Efica, dr evkija Bali, Abdurahman Nametak,
Husein i Salem Metiljevi, Muhamed i Omer Hadiosmanovi, Muhamed
Hadrovi, Hamdija Hasanefendi, Halil Blagajac, Mirza Bali, Mustafa i
Omer Kalajdi, Sabit Milavi, Hasan iirak, Mustafa Lakii, Mahmud
emi, Hajrudin Trebovi, Ahmed Sefi, Sulejman Demirovi, Smail
Dadi, Mustafa Rami, Alija Kajtaz, Ahmed i Avdo Raljevi i drugi.
Polovinom 1933. godine osnovan je u Mostaru i enski odbor Narodne
uzdanice u kome su kao odbornice i funkcionerke radile: Uzejfa
Hadiomerovi, /Alibegovica/, Memnuna i Ilduza Hadiosmanovi,
Fehma Baagi, Hiba Bali, Umica ii, Enisa Efica, Munira Hamzi,
Munira Rizvi i druge. Glavni cilj i zadatak drutva bio je da radi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i u tu svrhu su oba odbora
prireivali u gradu i okolini mevlude, predavanja, priredbe, zabave, sijela
207

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 208

i teferie. Drutvo se izdravalo iz prihoda ubranih od lanarina raznih

priredbi i jednokratnih pomoi. Mostarska gradska opina je 1936. godine
dala ovom drutvu 2000 dinara. Drutvo je otvorilo svoj Muki konvikt u
Mostaru, koji je poeo s radom 6. oktobra 1935. godine. Tada je u Konviktu prireen mevlud i odrana akademija. Od osnutka do konca 1936.
Konvikt je radio u zgradi Hasan-bega Lakiia vakufa kod Karaozbegove damije /sada je na tom mjetu dvokatnica u ijem prizemlju radi
prodavnica, a na spratu su kancelarije raznih ustanova/, od 1936. do 1940.
u zgradi Muftijstva na Bainama /sada ovdje radi Gradski orkestar/, od
1940. do bombardovanja Mostara 14. januara 1944. u staroj Kajtazovoj
kui nedaleko od Male Tepe, gdje je do 1940. radio Gajretov konvikt, /sada
se na tom mjestu nalazi Djeije obdanite/, i od 14. januara 1944. do konca
ove godine u zgradi mekteba u Brankovcu koji je 1912. godine sagradio
Mujaga Komadina /sada su ovdje privatni stanovi/.
U konviktu je 1935./36. kol. godine bilo 16 pitomaca, 1936./37.
kol. god. 18, 1937./38. kol. god. 21, 1938./39. kol. god. 19 i 1942./43.
godine 48 pitomaca-stipendista. Za kolske godine 1940./41. i 1941./42.
nemamo podataka o broju pitomaca, iako se zna da je konvikt i u ovim
godinama radio. Pitomci su, povremeno, prilikom raznih vjerskih blagdana i dravnih praznika, prireivali u konviktu: predavanja, deklamacije,
recitacije, monologe i razne priredbe. Od poetka rada konvikta 1935. do
njegovog zatvaranja koncem 1944. godne, upravnici i vaspitai /prefekti/
u njemu bili su: Alija Ahmi, vjerouitelj, Husein Metiljevi, nastavnik,
hafiz Salih Puzi, imam, Hasan Haam, uitelj, Muhamed ii,
slubenik, Muhamed Hamidovi, Ejub Kabil i posljednji Hivzija
Hasandedi, vjerouitelji.
IZVORI: Novi Behar, 1929. god. broj 9, str. 150 i broj 10, str. 165,
1930. god. broj 17-18, str. 278, 1932. god., broj 3, str. 43, 1935. god., broj
709, str. 113; kalendar Narodne uzdanice za 1936. god., str. 176, za 1937.
god., str. 188, za 1938. god., str. 223, za 1939. god., str. 197, za 1943. god.,
str. 187-188; Narodna sloboda, Mostar, 1929. broj 33; JL, 1932. god., broj
232, 1933. god., broj 46, 187 i 237, 1934. god., broj 37, 60, 159, 173 i 208,
135. god., broj 28, 1936. god., broj 4, 12, 30 i 93, 1937. god., broj 7, 31,
32, 50, 124, 162, 191 i 197, 1939. god., broj 187, 241 i 256; Pravda, Sarajevo, 1933. god., broj 32, 1935. god., broj 28 i 31, 1936. god., broj 4,
1937. god., broj 32 i 1940. god., broj 26; AVPM, akti broj 547/1935. i
532/1936.

208

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 209

21. UDRUENJE IMAMA MATIARA

Ne zna se kada je ovo drutvo osnovano a djelovalo je 1932. godine,
i tada mu je bio predsjednik Ali-ef. Sefi, imam i mualim.
IZVORI: JL, 1932. god., broj 233 i 1933. god., broj 205.
22. ODBOR ZA SAKUPLJANJE PRILOGA ZA
MUSLIMANSKU SIROAD IZ MEKTEBA
Ovaj odbor je 1932. godine obukao 180 djece iz mekteba. Mehmed
Ribica je 1932. kupio knjige za 18 djece. Vakufsko povjerenstvo je 1939.
godine, preko imama i mualima u gradu, skupilo priloge od graana i
obuklo 200 djece.
IZVORI: JL, 1932. god., broj 213 i 281, 1939. god., broj 245.
23. MUSLIMANSKI GRAANSKI SPORTSKI KLUB
Osnovan je na osnivakoj skuptini 13. septembra 1932. i za prvog
predsjednika izabran je bio Ahmed Alajbegovi. Klub je ukinut 20. oktobra iste godine kada mu je zabranjen daljnji rad.
IZVORI: Novi Behar, 1932., broj 4-5, str. 67; JL, 1932., broj 252 i
288.
24. DRUTVO "ISLAHAT"
Ne zna se kada je i s kakvim ciljem ovo drutvo osnovano a prestalo je s radom prije 1933. godine.
IZVORI: AVPM, akt broj 95/1933.
25. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUTVO "MERHUM"
Grupa lanova pokopnog drutva Rahmet osnovala je ovo drutvo u
aprilu 1935. godine i na osnivakoj skuptini izabralo Ibragu elebia za
predsjednika, a hafiz Salih-ef. Puzica za blagajnika. Drutvo je kratko vrijeme radilo i ukinuto je naredne, 1936., godine.
IZVORI: Islamski glas, Sarajevo, 1936., broj 20 i 22.
26. RELIGIOZNO SOCIJALNO DRUTVO "IHVAN"
Ovo je drutvo osnovao rahmetli hadi air-ef. Konjhodi
/Mostar 1902.- Sarajevo 1983./, kada je 1934. doao za sudiju Sreskog
suda u Mostaru. On je bio ne samo osniva drutva nego i stalni predsjednik od osnutka do njegove likvidacije 1941. godine. Drutvo je djelovalo
u dva vida: humano-socijalnom i religiozno-propagandnom. U Mostaru je
u predratno doba ivjelo mnogo muslimanske sirotinje to je sve bilo
209

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 210

posljedica nehumanog i nesocijalnog rjeenja agrarnog pitanja u Bosni i

Hercegovini 1919. godine. Drutvo je preko svojih povjerenika koje je
imalo po svim etvrtima grada, dijelilo redovito brano i druge ivene
namirnice muslimanskoj sirotinji. Njegovi povjerenici su ovu dunost savjesno vrili i nikad upravi drutva nije ni od koga dola prituba da su neto
nepravilno podijelili ili da su napravili kakvu malverzaciju.
Drugi vid djelovanja drutva bio je da propovijeda najistije i
najortodoksnije uenje o islamu, jer je vjerski ivot u ono doba u Mostaru
bio pao na niske grane i damije su bile skoro prazne. Drutvo je imalo
svoja pravila, odobrena od vlasti, ali se do danas nisu sauvala. U pravila
su bila unesena neka naela senusijskog pokreta, jer su se ta naela osnivau najvie sviala.
Prostorije drutva nalazile su se u dershani Karaoz-begove
medrese. U svrhu vjerskog pouavanja i moralnog uzdizanja lanova
drutva odravana su predavanja u Karaoz-begovom mektebu, koji im je
vakufsko povjerenstvo u Mostaru u ovu svrhu besplatno ustupalo. Prvo
predavanje odrao je rahm. hadi air i, poto se ono prisutnima dopalo,
morao ga je jo jednom ponoviti. Za stalnog predavaa drutva je angairao rahm. Kasim ef. Dobrau, profesora vjeronauke u mostarskoj gimnaziji. Sva njegova predavanja bila su veoma aktualna pa je sala u kojoj su ona
odravana bila uvijek dupkom puna. Drutvo je jednog ramazana oko
1935. godine pozvalo u Mostar mog kolegu rahm. amila Avdia, koji je
svaku veer, poslije klanjanja teravih-namaza, govorio prisutnima o raznim temama iz islamistike. I prof. Salih Balji drao je ovdje predavanja
prigodom raznih vjerskih praznika: roenja Muhammeda, a.s. /mevluda/ i
Nove hidretske godine.
Glavni saradnici rahm. aira za sve vrijeme rada i djelovanja drutva bili su: hadi Ahmed-ef. Karabeg, muderis, Hamza-ef. Puzi, muderis,
Salih-ef. Udovii, kadija, hafiz Salih Puzi, imam, Ismet Terzimehi,
sudija, Omer-ef. Kalajdi, Nazif-ef. Koji i Omer-ef. Halilhodi.
Drutvo je 1937. godine imalo 466 lanova. U ovoj godini njegovi
organizatori su odrali 78 predavanja u gradu, dva na selu i stipendirali
dvoje djece na izuavanju zanata. Pri ovom drutvu radila je 1941. godine
i omladinska sekcija. Drutvo je prestalo s radom koncem 1941. godine.
IZVORI: Podatke o drutvu Ihvan dobio sam od rahm. aira Konjhodia u pismu od 24. maja 1982. godine; AVPM, akti broj 266/1937. i
220/1941.

210

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 211

27. ODOBOR EL-HIDAJE ORGANIZACIJE ILMIJE

KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
Ovaj odbor je osnovan koncem 1936. i za prvog predsjednika bio je
izbran hadi Ahmed-ef. Karabeg a za tajnika hafiz Salih-ef. Puzi. Godine
1943. u ovom odboru su bili: Ibrahim-ef. Feji, predsjednik, Mehmed-ef.
Udovii, potpredsjednik, Ejub Kabil, tajnik Ragib Balta, blagajnik i
odbornici: hafiz Omer-ef. Dabi, hadi Salih-ef. Udovii, Smail-ef.
Duda i Osman ehi. Drutvo je imalo zadatak da iri islamsku prosvjetu meu muslimanima na svome podruju. U tu vrhu prireivana su predavanja po damijama koje su drali imami i vjerouitelji mostarskih
kola.
IZVORI: El-Hidaje, Sarajevo, 1936. do 1943. godine.
28. ORGANIZACIJA MLADIH MUSLIMANA
U okviru Odbora El-Hidaje djelovao je u periodu od 1941. do 1944.
godine ogranak Mladih muslimana, organizacija koja nije imala nikakav
politiki karakter. Ogranak je prireivao predavanja prigodom svih vjerskih blagdana po damijama i u sali Vakufskog povjerenstva na Maloj Tepi
a ta su predavanja drali imami i vjerouitelji srednjih kola. Osim toga
organizacija je drala seminare za poduavanje uenika niih razreda srednjih kola koji su se odravali u prostoriji iznad ulaza u dvorite Koski
Mehmed-paine damije na Maloj Tepi. Predavanja iz raznih predmeta na
ovom seminaru drali su bolji uenici viih razreda. Za cijelo vrijeme
djelovanja ovog ogranka predsjednik je bio Hivzija Hasandedi.
29. PODODBOR MERHAMETA
Bive muslimansko dobrotvorno drutvo Merhamet u Sarajevu
osnovalo je u ljeto 1943. godine svoj pododbor u Mostaru. Merhametove
prostorije nalazile su se na Mejdanu kod Male Tepe a inventar je naslijedio od Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru, koja je 1941. zatvorena i potpuno likvidirana.
U toku prolog rata stradale su hiljade muslimana u istonoj Bosni i
drugim pograninim mjestima Bosne i Hercegovine iza kojih je ostalo
mnogo nezbrinute djece. Ova djeca su sakupljana po popaljenim selima,
dopremana na Ali-pain Most kod Sarajeva i ovdje smjetena u poseban
dom. Odavde su djeca otpremana u razna mjesta Bosne i Hercegovine i
povjeravana na izdravanje muslimanskim porodicama.
Dana 31. oktobra 1943. godine u Mostar je stigao veliki transport
djece od etiri do dvanaest godina ivota koja su od eljeznike stanice
211

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 212

prevezena u sabirne centre - damije i odmah razdijeljena porodicama.

Merhamet je po unaprijed izraenim formularima popisao svu djecu i
ustrojio tanu evidenciju. Svaki staratelj morao je potpisati dva formulara
i obavezati se da e primljeno dijete ne samo izdravati nego i u vjerskom
pogledu odgajati. Djeca su imala i zdravstvenu zatitu jer su se neki
mostarski ljekari obavezali da e ih besplatno lijeiti.
Na dopremi djece s Ali-painog mosta i njihovom zbrinjavanju
mnogo su radili sljedei: Mustafa Alikalfi, dr. evkija Bali, ing. Ragib
Kolakovi, dr. Asim Opija, Vehbija Imamovi, Hajrudin Trebovi i drugi.
Vie od 200 muslimanskih porodica iz Mostara, Blagaja, Bijelog Polja i
drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdravanje i brinuli se o njima sve
do zavretka rata 1945. godine.
IZVORI: Osvit, Sarajevo, 1943., br. 88 i 89, Preporod, 1986.,br. 1.
The Moslem Societies in Mostar
Until the end of the last century there have not been a single Moslem
society in Mostar. All the cultural and educational activities among the
Moslems in Mostar were taking place in the mosques, schools /mektebs/,
madrasahs and monasteries /tekke/. These institutions offered learning,
religious rites, and all forms of cultural life, even the celebration of religious and state holidays.
All the humanitarian and social work among the Moslems was conducted until the end of 19th century in the form of giving zekjat, offering
charity /sadakai fitre/, slaughtering a sacrifice /kurban/on Bayram holidays, and in distributing charities to the poor who had been quite numerous in these times. The majority of wealthy Moslems performed these
duties out of sheer conviction since they were truly observing Moslems.
One should also mention testaments /vassiyetnamas/ that also played an
important role in solving the social problems among the Moslems and in
supporting the poor and persons not catered for. All the testaments left
behind the rich Moslems were made legal by the judge and registered in
the local register /sigil/, where the testator gave a full account what he/she
left behind, for what purpose, and who was nominated as the executor and
controller of his/her will. Perhaps the reasons aforementioned, or because
of some other reasons, one could not find any Moslem society in Mostar
until the end of 19th century. The first such society was established in
1898.
212

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 213

According to our data, 29 different Moslem societies were set up in

Mostar between 1898 and 1945. They can be discerned as: cultural and
educational, humanitarian and social, political trade union or belonging to
certain guilds, sports and burial societies. Some of them did not leave any
concrete data, so we mentioned their names only. The chronological lists
of Moslem societies that were active in Mostar towards the end of 19th
century until 1945, and had been mentioned in the sources available, were
presented in the paper.

213

anali 12.qxd

24.1.2008

214

12:11

Page 214

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 215

Minka Memija
TAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD
BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIEVNOSTI
Vrijeme koje emo oznaiti kao pretpreporodni period moglo bi se
karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. To je sredina XIX stoljea, kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeu istonjakih i
zapadnih anrova u literaturi, kada se zainje ostvarivanje sinteze tih dviju
kulturno-knjievnih paradigmi. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s
naim vremenom. Do tog stepena proimanja, trajae decenije postupnog
naputanja i prihvaanja, odnosno graenja novog izraza koji u sebi sadri
i neto od onoga naputenog i neto od onoga uzetog.
Muslimansko stanovnitvo Bosne i Hercegovine za vrijeme
osmanske uprave, dakle i u XIX vijeku, prakticira u literaturi gotovo sve
istonjake anrove. Tako se ovdje njeguju i traju, u poeziji: kaside, ilahije, rubaije, gazel, munadat, nat, tarih, mersija, medhija, arzuhal, ehrengiz..., a u prozi: hikaja, putopis, memoarska i historiografska proza,
komentar, risala, biografija. Neki od ovih anrova ispisuju se iskljuivo na
orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski, arapski i perzijski
jezik), neki i na narodnom u okviru alhamijado literature.
Vidljiva granina linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se
s pojavom tampe i izdavake djelatnosti, uslovljenih osnivanjem prve
tamparije u Sarajevu 1866. godine. Te godine poinju dva lista: Bosanski
vjestnik, na narodnom, i Bosna, bilingualno, i na turskom jeziku. Bitni faktori koji omoguuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadanje vrijeme jesu jezik i pismo. Istina, osmanska vlast za sve vrijeme svog
trajanja iskazivala je visok stepen jezike tolerancije to je omoguilo rad
na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor,
bogat korpus narodne poezije kod svih ovdanjih naroda, spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o emu svjedoi alhamijado literatura,
krajika pisma, korespondencija. A s pojavom prvih novina taj jezik i
pismo vide se u novom mediju, one su mogunost da se istupi iz
zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo.
Tako u ovim novinama Muslimani prvi put tampaju na zapadnom pismu
i narodnom jeziku. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hode
Mehmmeda Emin-efendije, Pozdrav naelnika pravosua mufetii-huamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi
215

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 216

ovdanjih Muslimana objavljeni na narodnom jeziku i nearapskim pismom, irilicom.

Prva drugaija literarna forma javlja se takoer u novinama - najprije u Sarajevskom cvjetniku - Gulseni-sarayu, listu prvog muslimanskog
novinara Mehmeda aira Kurtehajia1, kasnije i u zvaninoj Bosni2. To
su prilozi u dijalogu koji po formi i po sadraju podsjeaju na grki mim,
moda bi se mogli smjestiti izmeu satirinog koji se u helenskoj
knjievnosti vezuje za Menipa i pouno-filozofskog sadraja kakav je
pisao Platon.
Na Zapadu se ovaj anr obnavlja u vrijeme prosvjetiteljstva. U
skladu s politikim stanjem i stepenom historijskog razvoja ove zemlje u
to vrijeme, duh prosvjetiteljstva ovdje se javlja gotovo stoljee kasnije i
ostvaruje se u specifinim modifikacijama: prvenstveno u znaku snanih
inicijativa za kulturno samoosvjeenje i emancipacije, te u znaku
nacionalno-preporoditeljskih pokreta, to su neodvojive dimenzije jednog
jedinstvenog procesa.
Prvu dijaloku rubriku donosi Sarajevski cvjetnik u aprilu 1869.
godine. Razgovaraju dvojica, "Musliman i Hristjanin", o savremenoj
situaciji. Dijalog je pun polemikih tonova, kranin prigovara muslimanu
sve ono to bi valjda zamjerio predstavnicima vlasti. Jedan od bitnih
prigovora je i to da se narod meusobno slabo drui. Rubrika se u ovom
listu nastavlja u 1890. i 1872. godini. U jo dva priloga sudionici ovog razgovora su imenovani kao "dvojica Hercegovaca" i "Mostarac i Trebinjac",
ostale rubrike, i u Bosni, ne donose nikakve podatke o njima, prilozi su
nastavljeni kao Razgovor dvojice, a razlikuju se kao prvi i drugi. Dvije
rubrike potpisane su sa: Jedan patriot, to ove priloge kvalificira kao
dobronamjerne, angairane pristupe zadatoj temi.
Teme ovih dijaloga su uzete iz ivota, uglavnom su to kritike zbog
neostvarenih projekata u komunalnoj djelatnosti, u obrazovanju, zbrinjavanju sirotinje i slino, i u vezi s tim iznosi se na vidjelo korupcija, nemar,
nebriga, potkradanje dravnog novca i drugo.
Iz jedne od tih rubrika daemo fragment da se vidi njena priroda:
Prvi: ta ima novo?
Drugi: U rijeima svata a u poslu nita.
Prvi: ta e to rei?
Drugi: Tako je zaista, jer da je sve uinjeno ta je govoreno ta bi
1) Sarajevski cvjetnik, izlazio na turskom i narodnom jeziku od decembra 1868. do jula
1872. godine.
2) Bosna poinje u maju 1866. godine i traje do ljeta 1878. godine.

216

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 217

kojeta bilo.
Prvi: emu su te tvoje rijei namijenjene, to hou da im razjasni.
Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve, no nas se tie samo ono to se u
naoj Bosni radi.
Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije nita svreno?
Drugi: ta pita kad zna. Prije dvije godine ovdje se je poveo govor
da e se ustanoviti daru-efeka (sirotinjska kola). O tome je javljeno tako
kao da je stvar ve svrena, i ve se po svijem vilajetskim novinama bijahu
raznijeli lanci u pohvalu toga djela kojega nema, a osobito mi je ao
rijei kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuio i ostalijem
vladama vilajetskim, pa to bi od toga?
Prvi: Pa zar je ta kola neto, svejedno nainila se-ne nainila, no
to bih ja rad bio zanati ta bi od konjikog puta koji je jedini put veui
Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo.
Drugi: E moj brate, ti svojim pitanjem pokazuje da nijesi itao
dosadanje novine ovoga vilajeta.
Prvi: Kad si ih itao morao si u njima nai da je taj put nainjen
tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su eljezni mostovi iz Engleske,
bog zna s koliko troka doneeni i namjeteni...
Put, naravno, nije dovren, iako su utroena velika sredstva. Toliki
troak zauuje sagovornike pogotovo zato to su u gradnji puta besplatno
radili radnici iz Travnikog i Hercegovakog sandaka te vojska.
Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgraniene
do kraja; oni nisu uvijek oponenti, jedan kritikuje a drugi, branei neto,
iznosi injenice koje takoer optuuju, pa i on tako postaje kritiar. Tako
se, u jednom razgovoru, obojica slau u tome da mnogi planovi ostaju na
nivou obeanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne
zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara".
Ova rubrika bila je dosta itana to se kae i u jednom Razgovoru
dvojice. A ita se, po miljenju jednoga od njih, zato to njihov dijalog "ne
pokazuje nikakve privatne mrnje, niti potvaranja, no to svijet na govor
odobrava o tome da ne govorimo, nego da vidimo ima li kakve koristi od
naega govora i pisanja". Ovi se prilozi, po svojoj namjeni, uklapaju u generalnu ideju ovih novina - da se bude koristan.
Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga
anra.4 Nijedan od njih nije potpisao imenom. Moda nije presmjelo veza3. Tereki, list koji je izlazio u Istanbulu.
4. U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br. 14 od 3. aprila 1869.; br. 14 od 4. aprila 1870.; br. 15. od 11. aprila 1870.; br. 17
od 25. aprila 1870.; br. 9 od 29. aprila 1872. i br. 15 od 1. jula 1872. Bosna je objavila dvije
rubrike: u broju 197 od 17/29. marta 1870. i br. 229. od 27.oktobra /8.novembra iste godine.

217

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 218

ti ih za Kurtehajia, jer se javljaju u Bosni kad je on na elu toga lista, te

u Cvjetniku, koji on takoer ureuje. Mada nije beznaajna "ureivaka
ruka" kao injenica koja govori u prilog ovoj pretpostavci, nju mogu
potkrijepiti i oni primarni zahtjevi Kurtehajia, novinara i urednika: e
za naukom, za napretkom u svakom pogledu i za aktivitetom.
Iako je Bosna izlazila jo est godina nakon Kurtehajieve smrti,
Razgovor dvojice nikad se vie nije pojavio, to bi takoer moglo da govori o vezanosti ovog autora i rubrike.
Listovi ovoga osmanskog perioda donose esto informacije i o kulturnom ivotu u Evropi i svijetu. Tako se italac u Bosni upoznaje i sa kulturnim i knjievnim tokovima izvan Osmanskog carstva. Ove novine
objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. Sarajevski cvjetnik sredinom 1869. godine objavljuje informaciju da je umro francuski pjesnik
Lamartin a neto kasnije i prevod jedne njegove elegije. Prevedeni prilozi,
takoer poznati turski publicista i pjesnik Ebu Zije Teufik. On u vie nastavaka donosi fragmente iz Dnevnika Dobroga Riara uz informaciju o
izuzetnoj popularnosti ovoga djela, te da je u cijelosti prevedeno i objavljeno na turskom jeziku.
U salnamama, kalendarima koji su na turskom jeziku izlazili na
prelazu osmanskog i austrougarskog perioda, nalazimo zaetke istraivako-kritikih radova. Ibrahim-beg Baagi objavljuje u njima 22 teksta
o znamenitim linostima iz bosanskohercegovake historije, i u okviru
toga o etrnaest pisaca.
A austrougarskim vremenom jaaju procesi pribliavanja evropskom kulturnom krugu. Oni su omogueni intenziviranjem izdavake djelatnosti, reformom obrazovanja, razvojem svjetovnih kola, pokretom za
afirmaciju narodnog jezika i latinice i irilice, te kolovanjem Muslimana
u zapadnim centrima.
U dramskom anru stvari su neto sloenije, zbog odsustva dramske
tradicije u islamskoj kulturi. Vjerovatno su zato prvi dramski tekstovi
samo tematski oslonjeni na kulturnu tradiciju islamskog kruga, a tehniki
su preuzeti iz zapadne tradicije. O tome svjedoe, na primjer, drame Pod
Ozijom Safvet-bega Baagia i Hadun Rizabega Kapetanovia. U dramskom anru zapravo ne moe biti rijei o preporodu nego o nastanku nove
knjievne vrste.
Iako u prvim djelima koja oznaavaju uvoenje novih anrova u literaturi nema izuzetne knjievno-estetske vrijednosti, njihov kulturnohistorijski znaaj je golem. Ta djela predstavljaju neophodnu knjievnu i civilizacijsku pripremu osvajanja zapadnih oblika knjievnog umijea, to e
218

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 219

u razdoblju s kraja vijeka omoguiti pojavu profiliranih autorskih figura i

knjievno-umjetniki relevantnih ostvarenja, poput Safvet-bega Baagia,
atia, Bjelevca i drugih.
Proces sinteze kulturno-knjievnih tradicija Istoka i Zapada traje
kao bitno obiljeje bosanskohercegovake umjetnosti novoga doba. To je
posebno vidljivo u knjievnosti i u likovnoj umjetnosti, na primjerima
djela Selimovia, Suia, Skendera Kulenovia, Ibriimovia, Kondia,
Karahasana, Horozovia (u literaturi) te Behaudina Selmanovia,
Numankadia, Berbera, Obralia, Hasanefendia, Hoze, Dragulja,
Ramia... (u likovnoj umjetnosti).
REZIME
Pojava tampe u Bosni i Hercegovini 1866. godine predstavlja onu
graninu liniju koja se moe nazvati pretpreporodnim periodom u
knjievnom ivotu ovdanjih Muslimana. To vrijeme razlikuje se od
dotadanjeg prije svega po jeziku i pismu. Stvaranje na tri orijentalna jezika i na arapskom pismu postupno uzmie pred narodnim jezikom i zapadnim pismima - irilicom i latinicom. U prvim bosanskohercegovakim
novinama Muslimani prvi put tampaju svoje radove na narodnom jeziku
i nearapskim pismom. U tim novinama javljaju se i nove literarne forme
koje se mogu kvalificirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. Te novine
objavljuju i prve prevode iz zapadne literature.
Procesi pribliavanja zapadnom kulturnom krugu ii e uzlaznom
linijom u narednim decenijama da bi se okonali s naim vijekom.
The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before
the Revival
An emergence of press in Bosnia and Herzegovina in 1866 can be
seen as a border mark that can be called the Period before the Revival in
the literary life of the local Moslems.
This time is different from the present one, above all, in terms of
language and alphabet. Writing in three oriental languages and in Arabic
gradually retreated when confronted with the people's, or mother tongue
and the Western scripts-Latin and Cyrillic. The Moslems printed their
works in the first Bosnian-Herzegovinian newspapers in their own mother
tongue and in a non-Arabic alphabet. These newspapers also presented
219

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 220

some literary forms that can be qualified as another meeting of the East
and the West. These newspapers also published the first translations from
the Western literature.
The process of getting closer to the Western cultural circle would be
in ascending line in the decades that followed. It ended in our century.

220

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 221

Amra Reidbegovi
Narodna i univerzitetska biblioteka BiH
OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIKE TAMPARIJE
(TISKARE) U SARAJEVU OD 1905.-1918. GODINE
Osnivanje Islamske dionike tamparije u Sarajevu (1905.-1948.)
uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. u 20. stoljee. Tragove ideje o
osnivanju takve ustanove moemo pratiti jo od kraja osmanskog doba u
idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda aira Kurtehajia,
koji je ukazivao na potrebu prosvjeivanja i kolovanja muslimanskog naroda, to se ne da ni zamisliti bez tamparije u to vrijeme.
Ideja o osnivanju tamparije kao prvenstveno kulturne ustanove
ponovno se javlja, sada ve kao stvarnost, prilikom osnivanja lista za
pouku i zabavu Behar (1900.-1910.). Tada zamiljena islamska tamparija
trebalo je da bude temeljna islamska ustanova, koja e omoguiti opti kulturni preporod Muslimana kao i tampanje publikacija, osim na domaem
bosanskom i na orijentalnim jezicima. Od tada pa do ustanovljenja tamparije 1905. godine, na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci, kulturni poslenici i druge istaknute linosti. Iako je bila
plod vee grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udruila ista ideja i
potreba za napretkom bosansko-hercegovakih Muslimana, za pokretanje
i osnivanje Islamske dionike tamparije najzasluniji su Ademaga Mei,
Mahmudbeg Fadilpai-erifovi, Avdaga ahinagi, Sejid Alibeg
Filipovi, Dr Halilbeg Hrasnica, Demaluddin auevi, Fehim Spaho,
Hamdija Kreevljakovi1 i drugi. Ve do 1903. godine sazrijeva i vizija o
organizaciji tamparije kao dioniarskog drutva, a tokom 1904. godine
zavrene su gotovo sve pripreme za osnivanje tamparije. Na glavnoj
skuptini dioniara 16. septembra 1904. godine Islamska dionika tamparija je i osnovana, kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor. Predsjedavajui Skuptine Ademaga Mei proglasio je za ravnatelja upravnog
odbora Mahmudbega Fadilpaia, a za podravnatelje Seida Alibega
Filipovia i Zija Rizaefendia. U nadzorni odbor izabrani su Ademaga
Mei, Avdaga ahinagi, Ajni Buatli i Mustafa Mujagi. Tada su uraena i pravila tamparije koja je Zemaljska vlada odobrila ve 25. novembra
1. O ostalim linostima vidi: Novi Behar, 1930., br. 16 i 17. Abdurahman Mei: Islamska
tamparija, 1905.-1930.

221

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 222

1904. godine. U ovom periodu poduzeta je, kako se kasnije pokazalo, uspjena oglasna kampanja o potrebi islamske tamparije i poziv na uee u
njenom osnivanju u vidu kupovine dionica. Ve do septembra 1904.
godine svih 1.000 izdatih dionica bilo je rasprodato, pa je: "... ravnateljstvo odluilo u interesu samog preduzea raspisati upis jo drugih 1.000
dionica".2 Po upisu Drutva u trgovaki registar,3 8. aprila 1090. godine:
"... u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdanje kiraethane na Bendbai..." odrana je prva glavna skuptina dioniara na kojoj se ve raspravljalo o nabavci tamparskog postrojenja.
Otvorenje Islamske dionike tamparije obavljeno je 10. jula 1905.
godine na ve tradicionalno svean nain. Kao i prilikom otvaranja Vilajetske tamparije u Sarajevu 1866. godine, kada je njenom osnivau Topal
Osman-pai iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra
Grge Martia), tako je i za ovu znaajnu priliku pjesnik Musa azim ati
spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj tampariji.
"tamparija", oj koraka divna
U napredak, moj premili rode!
Kolika li za te teevina,
Krasan simbol prosvjete - slobode!
"tamparija" - to ti je putokaz
Bajnoj stazi, gdje budunost cvjeta,
"tamparija" - tvoj je novi dokaz,
Da si udio kulturnog svijeta...4
Svi koji su na bilo koji nain uestvovali u osnivanju ove ustanove,
osjeali su se tada poput pjesnika atia. Pojava Islamske dionike tamparije znaila je zajedniku tenju istaknutih predstavnika muslimanskog
naroda da se ukljui u savremene tokove ivota, emu e doprinijeti tamparija kao "... sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna
kao komad hljeba...".5 Osnivanje Islamske dionike tamparije, stoga,
znailo je mnogo vie od jednog privrednog poduhvata, to je zapravo bio
vie kulturno-civilizacijski in.
Djelatnost
Srazmjerno svom tamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veeg kapaciteta, Islamska dionika tamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije. Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2. Behar, 1904. br. 12, str. 192.
3. Behar, 1905. br. 23, str. 368.
4. Behar, 1905. br. 6, str. 84-85.
5. Behar, 1905. br. 6, Islamska tamparija (E. Mulabdi).

222

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 223

vanja do 1918. godine, tamparija je proizvela preko 120 publikacija, od

ega oko 100 monografskih i preko 20 naslova periodike. Veliki broj tamparskih porudbina i pretrpanost poslom od samog poetka, kao i nastojanje da u dogovorenom roku i to bolje realizira sve ugovorene poslove,
najvjerovatnije je opredijelilo Islamsku dioniku tampariju da svoju djelatnost usmjeri preteno na tamparstvo. Izdavatvo je stoga bilo manje
zastupljeno, a iz istog razloga najvjerovatnije nije dolo ni do programom
zacrtanog osnivanja sopstvenog lista i knjiare. Ipak, Islamska dionika
tamparija je izdala oko 14 publikacija. Svoj izdavaki prvenac tampala
je ve 1904. godine u tampariji Riste J. Savia u vrijeme dok jo nije
poela djelovati i kao tamparsko preduzee. To su Pravila Islamske dionike tamparije (tiskare) u Sarajevu. Autori ijim je radovima bila i
izdava ova tamparija, jesu Ekrem ahinovi sa dramatskim spjevom
Hivzibeg, 1905.; Murat Hajrovi, koji se javlja kao sakuplja i autor dva
izdanja knjge Male prie i dosjetke za muslimansku mlade, 1906. i 1913.;
Sejfullah Proho sa djelom Zubdat-ul-faraid, 1908.; Sejfuddin Kemura;
Ilustrovana povijest sarajevskih zadubina, 1908. i Prvi srpski ustanak pod
Karaorem..., 1914.; Svetozar orovi: Komije, 1911.; Aleksa PopoviSarajlija: Osuda muira Sulejman-pae..., 1906. i ivotopis znamenitih
Sarajlija, 1910. i drugi.
Od 21 naslova periodike koji je tampala Islamska dionika tamparija je i izdavala Muslimansku slogu: glasilo bosansko-hercegovakih
muslimana (1910.-1912.; 1914.), iji je neko vrijeme bila i vlasnik (do 23,
avgusta 1911.) i Trgovaki kalendar za prostu godinu 1907.
U pogledu sadraja monografske tamparske produkcije, ova tamparija je nastojala da obuhvati mnoge oblasti ljudskog znanja. Ipak,
najbrojniji su knjievni i historijski radovi, a potom politiki i religijski,
to ukupno ini 62% produkcije. Preostali dio tamparske produkcije (oko
31%) ine razni pravilnici, izvjetaji, zapisnici i zakoni, dok najmanji broj
(oko 7%) jesu radovi iz oblasti prirodnih i primijenjenih nauka.
Iz najzastupljenije oblasti - knjievnosti, izdvajamo poznatije autore
ija su djela tampana u Islamskoj dionikoj tampariji. To su Safvet-beg
Baagi Redepai, Ekrem ahinovi, emsudin Sarajli, Sejfuddin
Kemura, Aleksa Popovi Sarajlija, Hifzi Bjelevac, Svetozar orovi, Salih
Kazazovi, Josip Milakovi i drugi. Najvei broj svojih radova Safvet-beg
Baagi je tampao u ovoj tampariji u sopstvenom ili izdanju Knjiare
brae Baagi. Njegove Misli i uvstva su meu prvim knjigama tampanim u Islamskoj dionikoj tampariji (u dva izdanja, 1905. i 1906. godine),
Gazi Husrev-beg... tampan 1907.; Uzgredne biljeke i prie i dosjetke,
223

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 224

1907.; i Izabrane pjesme, 1913. godine.

Tu je i nita manji broj djela Sejfuddina Kemure, koji je zahvaljujui vanrednom poznavanju orijentalnih jezika i povijesti bio u mogunosti da koristi turske i druge izvore, na osnovu kojih je nastala veina njegovih djela. Pored ve spomenutih u izdanju tamparije, u njegovom
vlastitom izdanju ovdje su tampani i njegovi radovi o sarajevskim muftijama; o prolosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja i drugi.
Aleksa Popovi-Sarajlija se ovdje javlja kao prevodilac sa turskog i
maarskog jezika, ili kao autor nekad pod pseudonimom Pertev-efendija.
Uz ve spomenute dodajemo i rad o tridestogodinjici vladanja Sultana
Abdul-Hamida II.
Ekremu ahinoviu Islamska dionika tamparija 1907. godine
tampa komediju Dva naelnika; emsudinu Sarajliu pripovijest Razija,
1908. i Vjetar 1917.; Josipu Milakoviu Knjiga i pismo u naoj narodnoj
pjesmi 1911.; Petru Koiu Sudaniju, 1911.; Salihu Kazazoviu alu u tri
ina Oba gluha, 1911.; Hifzi Bjelevcu Aprilske kie, a Sofiji Pletikosi pod
pseudonimom Safija-hanum Pisma u obranu muslimanskog enskinja
1911. itd. Iako je uglavnom pruala samo tamparske usluge za periodine
publikacije (izuzev dva ve pomenuta naslova), iz njihovih sadraja, a
esto i samih naslova, mogue je spoznati kulturni i prosvjetni program i
usmjerenje Islamske dionike tamparije. Prvi list tampan u ovoj tampariji bio je Bonjak: list za politiku, pouku i zabavu, iji je broj 28. iziao
ve 13. jula 1905. godine i ovdje e se tampati do kraja, do 1910. godine.
Samo dva dana poslije, 15. jula 1905. godine u Islamskoj dionikoj tampariji izlazi iz tampe Behar, list za pouku i islam od broja 6. 1905. sve do
1910. godine.
Naredne 1906. godine u Islamskoj dionikoj tampariji tampaju se
etiri nova naslova periodike. To su Bosansko-hercegovaki glasnik: list za
politiku, ekonomiju i knjievnost, Bosanska vila: list za zabavu, pouku i
knjievnost, sve do 1913. godine, te kalendari Kalendar Gajret za 1906./7.
i Trgovaki kalendar: za prostu godinu 1907. U 1907. godini tampa se
svih 13 brojeva Baagievog Ogledala, zatim Gajret: glasilo Gajreta Drutva za potpomaganje aka Muslimana na srednjim i viim kolama
koji e se ovdje tampati sve do 1914. godine i Kalendar Gajret za
1907./8. Tri nova naslova u 1908. godini tampana u Islamskoj dionikoj
tampariji su Bosansko-hercegovaki teak: organ centralnog pelarskog
drutva i podrunica u Bosni i Hercegovini sve do 1915. godine; Tarik: list
za pouku i zabavu tampae se ovdje sve do 1911. godine i Muslimanska
svijest: neovisni organ Muslimanske napredne stranke za Bosnu i Herce224

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 225

govinu do 1910. godine.

Glas slobode: organ socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine jedini je novi periodini naslov tampan u 1909. godini. U 1910.
godini tampaju se dva nova naslova u Islamskoj dionikoj tampariji. To
su Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovakih Muslimana koji se
sve vrijeme svog izlaenja tampa u ovoj tampariji do 1911. godine.
Drugi naslov je Muallim: glasnik muslimanskog muallimskog i imamskog
drutva za Bosnu i Hercegovinu sve do 1913. I 1911. godine javljaju se
dva nova naslova, Uiteljska zora: list za narodno kolstvo, glasilo Saveza
uiteljskih drutava Bosne i Hercegovine (1911.,1912. djelomino i 1916.1918. takoer djelomino tampan je Novi musavat, 1911./12.
Misbah: organ udruenja bosansko-hercegovake ilmijje je jedini
novi naslov tampan u 1912. godini sve do 1913./14., dok se 1913. godine
ne tampa ni jedan novi naslov periodike.
U 1914. godini od novih naslova tapa se jedino Jenjimisbah kao
nastavak Misbaha, a u 1915. samo Kalendar Gajret: za 1915. godinu.
Tokom 1916. i 1917. godine ne tampaju se novi naslovi, emu su
vjerovano razlog ratne prilike, a 1918. godine u Islamskoj dionikoj tampariji tampa se Biser: list za irenje prosvjete meu Muslimanima u Bosni
i Hercegovini, iji podnaslov u potpunosti odgovara i itavom programskom opredjeljenju tamparije u proteklom periodu.
tamparija je pored monografskih i periodinih publikacija tampala i sve vrste tiskanica (pogotovo trgovakih) i vrlo uspjeno obavljala
sve knjigovezake poslove zahvaljujui sopstvenoj savremeno opremljenoj knjigoveznici. tampajui djela latinicom, irilicom i arabicom,
esto i uporedo ovim pismima, Islamska dionika tamparija je uvaavala
multikulturni karakter bosanskohercegovakog stanovnitva i nacionalne i
historijske specifinosti ove sredine.
Imajui u vidu nedovoljno visok obrazovni stupanj bosanskohercegovakog stanovnitva i znatan procenat nepismenih, Islamska dionika
tamparija je svoju kulturno-civilizacijsku misiju obavila na najbolji
mogui nain, ime je ostvarila nade i ciljeve svojih pokretaa i osnivaa.
The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. In Sarajevo Between 1905 and 1918
The idea on the establishment of Islamic Printing Shop as an institution could be traced from the end of the Ottoman period and the emergence of Mehmed air Kurtehaji. This idea gained in importance when
225

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 226

the Behar magazine was founded (1900-1910). The Islamic Printing Shop
was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems, as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages. The Moslem intellectuals, cultural and other
prominent public figures gathered around this idea. The Islamic Printing
Shop was established on September 16, 1904 as a stockholding company,
with Adem-aga Mei as the Chairman of the Company's Assembly. The
official opening ceremony took place on July 10, 1905. During the first 14
years of its activities, which happens to be the topic of this paper, the Printing Shop produced 120 publications, out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones. Its activity was exclusively
directed towards printing business although it has had publishing as a part
of its program orientation. The eminent Bosniak names, such as Safvet-beg
Baagi. emsudin Sarajli, Sejfudin Kemura, Hifzi Bjelevac and others
printed their works in this printing shop.
One should mention Bosansko-hercegovaki glasnik /Bosnian and
Herzegovinian Herald/, Bosanska vila /Bosnian Fairy/, Tarik /TariqChronogram/, Gajret, Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. Having taken into account the low educational level among the population of
Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people,
the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the
best way possible. In this way, it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders.

226

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 227

Ibrahim Kemura
MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUTVA
Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine predstavljala je prelomni dogaaj sa dalekosenim posljedicama na njen dalji
historijski razvitak. Nagli prodor savremenog naina proizvodnje i
uspostavljanja kapitalistikih drutvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima ivota, tako da poslije 1878. godine nastupa svojevrstan preobraaj cjelokupne zateene civilizacije u Bosni i
Hercegovini.
Tim procesima bili su, vie ili manje, zahvaeni svi slojevi bosanskohercegovakog stanovnitva. Prilagoavanje pojedinih socijalnih grupa
i itavih naroda novonastalim uslovima teklo je - s obzirom na neujednaenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijea - osobenim putevima i neravnomjerno. To se posebno odnosilo na Muslimane, koji su
tokom stoljea osmanske vladavine ivjeli u duhovnim, materijalnim i
politikim sferama koje su ih vrstim nitima, prvenstveno putem religije,
vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju. Austrougarskom okupacijom
te veze su oslabljene, tovie i pokidane, a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaani. Muslimani su prema ovim
neoekivanim krupnim promjenama, koje su osporavale i ruile dotadanji ustaljeni sistem drutvenog ivota, navika i shvatanja, bili nepovjerljivi
i vrlo rezervisani, pa je stoga i njihov put prilagoavanja bio spor i skopan
s velikim tekoama. Optereenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoavanja novim prilikama usporava leao je i u dravnopravnom poloaju Bosne i Hercegovine, koja je i dalje, sve do 1908.
godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana. To je pothranjivalo
iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije
1878. godine, ime su Muslimani sami sebe liavali mogunosti aktivnog
ukljuivanja u savremene tokove. To je rezultiralo sve dubljim povlaenjem u sebe, izraavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema
sistemu koji je ta vlast donosila, odnosno predstavljala. Na sve novine koje
se javljaju kao posljedica modernog evropskog naina ivota gledano je
kao na ustupak zapadnim obiajima i odbacivane su kao nespojive sa
islamom kao religijom i vievjekovnom tradicijom.
Proces udruivanja kao novi i vii oblik drutvenog ivota koji je
nametao novi duh vremena poslije 1879.g. odvijao se u muslimanskoj sre227

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 228

dini postupno. U tom pogledu znaajnu ulogu odigrale su itaonice

(kiraethane) s obzirom na njihovu tradiciju meu muslimanskim
stanovnitvom i kao takve predstavljale su najpodesniju formu okupljanja
i razvijanja drutvenog ivota. Koristei afinitet Muslimana prema itaonicama, a u cilju njihovog breg prilagoavanja novostvorenim uslovima,
osnovana je u Sarajevu, na inicijativu oportunistiki raspoloenih intelektualaca, Muslimaska itaonica, kao prvo drutvo ove namjene. itaonica
je otvorena 19.VII 1888. godine u novoj zgradi na Bendbai, podignutoj
specijalno za tu svrhu, a sagraena je u orijentalnom stilu o troku mearif
-sanduka.1 itaonica je imala 140 lanova i prirunu biblioteku.2 Ona je
postala stjecite i centar okupljanja muslimanske inteligencije i istaknutih
muslimanskih javnih i politikih linosti. U itaonici su drana predavanja iz kulturne i politike historije Bosne i voeni razgovori o znaajnim
pitanjima politike prirode kojima su pored uglednih Muslimana prisustvovali kao gosti i predstavnici vlasti.3
Ova itaonica je kao prvi oblik modernog udruivanja Muslimana,
pored uticaja na formiranje njihovog kulturnog i politikog mnijenja, odigrala i znaajnu ulogu u propagiranju obrazovanja na osnovama koegzistencije orijentalistike tradicije i novog zapadnjakog smjera.4 Sa osnivanjem ove itaonice kao posebne muslimanske institucije otpoinje proces kulturno-prosvjetnog pa donekle i politikog udruivanja Muslimana.
Sline institucije osnivaju se kasnije i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine: Banjaluci (1890), Tuzli (1891.), Brkom (1898.), Prozoru (1898.)
i drugim. U periodu do 1903. godine osnovano je 13 itaonica, a kasnije
e njihov broj znatno porasti, te e do 1911. biti osnovano 116 ovakvih
ustanova.5 Djelatnost itaonica dopunjuje se i proiruje osnivanjem drutava i udruenja socijalno-humanog i drugog karaktera, koja su sve do
1903. godine, do osnivanja Gajreta, predstavljala, uslovno reeno, jedine
kulturno-prosvjetne ustanove Muslimana. Tu svoju obrazovnu i kulturnoprosvjetnu funkciju itaonice i srodne joj ustanove (kao to su: klubovi,
kasina, omladinska, zanatlijska, trgovaka, dobrotvorna i ina drutva)
ispunjavale su programom svoga djelovanja, koji je pored osnovnog,
1. Todor Kruevac, Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878.-1918. Izdanje Muzeja
grada Sarajeva. Sarajevo, 1960., str. 277.
2. Muhamedovska itaonica. Sarajevski list, XI/1888. 122, 17.X 1888., str. 2-3.
3. T. Kruevac, Isto., str. 415.
4. Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosnii Hercegovini u doba
austrougarske vladavine. ANUBiH, Sarajevo, 1973. Knjiga I, str.77.
5. ore Pejanovi, Kulturno-prosvjetna i socijalna drutva u Bosni i Hercegovini za
vreme austrijske vladavine. Sarajevo 1930., str. 36.

228

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 229

obuhvatao i dranje popularnih predavanja, rad na suzbijanju nepismenosti, prireivanje zabava i slino.6
I nakon osnivanja Gajreta, prvog kulturno-prosvjetnog drutva
Muslimana, itaonice i slina drutva djelomino su dopunjavali njegov
rad i na taj nain inili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i
kulturnog uzdizanja Muslimana. Podrku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu kolovanja omladine, itaonice i druga
drutva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu, a koji
su ostvarivani putem zabava, sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge
naine.
Posljednja decenija 19. stoljea obiljeena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije kolovane u evropskom duhu. Njihovim istupanjem na politiku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaajni
procesi drutveno-kulturnog preobraaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u
kolama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom
civilizacijom i njenim mogunostima, preuzela je na sebe teak zadatak da
muslimanski narod upozna i priblii toj civilizaciji i njenim vrednotama i
utie na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno ouvanje slavenskoislamskih ivotnih shvatanja.7
U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim
putem, stavljajui kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom,
ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom brem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije. Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani drutveno-politiki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije. Meutim, prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rjeenja i u tim okvirima traenje
mogunosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana
putem kolovanja na osnovama zapadne pismenosti, doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuenju inteligencije od irokih muslimanskih slojeva, koji
su odbijali da prihvate takva rjeenja. Bez obzira na to koliko realno bilo
6. Tako se u Pravilima Muslimanske itaonice u Tenju, odobrenim 1906. godine, jasno
preciziraju njeni ciljevi, koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa
lanova. To se postizalo itanjem pounih i politikih dnevnih listova kao i popularnih i
strunih djela. Osim toga zadatak itaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih lanova za pisanje i itanje, po mogunosti da ih upuuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u itaonike i razliite dobrotvorne svrhe". - Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada, Prs. 5214/23.
7. Mustafa Imamovi, Maximilian Braun o poecima evropeizacije u knjievnosti bosanskih Muslimana. ANUBiH, Sarajevo, 1978., str. 104.

229

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 230

sagledavanje situacije u kojoj su se Muslimani nali nakon okupacije 1878.

godine i na to koliko se inilo racionalno rjeenje koje je inteligencija
zagovarala i nudila, njen rad nailazio je u svakom sluaju na velike otpore
i s potekoama je prihvatan od najirih slojeva. Preorijentacija i usmjeravanje ka zapadnoj kulturi i civilizaciji, to je u datim okolnostima bila
neminovnost opstanaka Muslimana, a u tom pravcu je bila jednim dijelom
usmjerena djelatnost inteligencije, bila su krajnje nepopularna. To je, prije
svega, podrazumijevalo mirenje i prihvatanje okupatora koji se identifikovao sa nosiocem te civilizacije. A opte raspoloenje naroda upravo se
ispoljavalo u mrnji, preziru i nepovjerenju prema svemu to je poticalo od
okupatora. To je svakako bitno uticalo da se takvo neraspoloenje i nepovjerenje prenese i na zagovornike takve politike i usmjeravanja, to e u
krajnjoj liniji i pored postignutih rezultata, djelovanje inteligencije u toj
poetnoj fazi biti ogranieno na prilino uzak krug.
Svakako da je takvom raspoloenju prema inteligenciji doprinosio i
sam njen stav prema autonomnom pokretu, uz koga je pristajao najvei dio
Muslimana, a kome se inteligencija gotovo u potpunosti suprotstavila.
Vie razloga je uticalo na takav njen stav: konzervativizam vostva muslimanskog autonomnog pokreta, koji se izraavao u njegovoj politikoj
strategiji, koja je polazila od toga da je stanje stvoreno okupacijom provizorij i iluzijama o konstruktivnoj ulozi Turske i ponovnoj uspostavi njene
vlasti u Bosni i Hercegovini; srpsko-muslimanska politika saradnja ostvarena u toku autonomne borbe, djelovala je odbojno na muslimansku
inteligenciju, koja je u veini bila prohrvatski orijentisana; znatan dio muslimanske inteligencije svojom egzistencijalnom zavisnou od reima u
ijem je aparatu nalazila zaposlenje rezultiralo je i njenim lojalnim odnosom i saradnjom sa reimom; inteligencija je bila nezadovoljna i programom autonomnog pokreta, koji je naroito u poetku bio izrazito neprijateljski raspoloen prema prihvatanju tekovina modernog evropskog
razvitka i svakog pribliavanja Muslimana novim tekovinama.8
Meutim, iako bez ire podrke, napori inteligencije na planu prosvjeivanja i obrazovanja, a time pribliavanja i ukljuivanja Muslimana u
savremene tokove nisu ostali bez rezultata. Vidniji uspjesi oznaeni su
pokretanjem lista Behar, osnivanjem Gajreta i nizom drugih akcija, koje
su bile rezultat nastojanja i djelovanja te prve generacije muslimanskih
intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu. Najistaknutiji predstavnici
te generacije bili su dr. Safvet-beg Baagi, Edhem Muladbi, Osman Nuri
8. Nusret ehi, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i
Hercegovini. Svjetlost, Sarajevo, 1980., str. 377-384.

230

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 231

Hadi i drugi.
Prvo znaajno ostvarenje koje je realizovao Baagiev intelektualni
krug bilo je pokretanje asopisa Behar, ime zapravo poinje kulturni
pokret bosanskohercegovaih Muslimana, koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu, ali uz ouvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti, uz prihvatanje i proimanje sa tekovinama zapadne civilizacije.9
I osnivanje Gajreta, jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini, moe se smatrati
nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove
koje je zastupao o potrebi obrazovanja, kao i na linosti koje su se angaovale u osnivanju Gajreta, a pripadale su istom krugu kulturnih radnika
pokretaa Behara. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg
Baagi.
U skladu sa naelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija - o neophodnosti ukljuivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug - i osnivanje Gajreta, drutva za pomoganje siromanih
uenika na srednjim i viim kolama, imalo je za cilj da taj proces prilagoavanja i prihvatanja novih vrednota pospjei i uini bezbolnijim.
Pozitivno izjanjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije, prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje budunosti, u
kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine, izuavanje modernih zanata i slino.
Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog kolovanja Muslimana
na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuujui i Univerzitete. Te
zadatke na formiranju graanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem
stipendiranja srednjokolske i univerzitetske omladine. Rezultat takve orijentacije drutva sadran je u injenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja
do 1914. godine drutvo Gajret potpuno ili djelomino omoguilo kolovanje preko 500 uenika na srednjim kolama i fakultetima.10
Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila, on je ipak pomagao i kolovanje teolokog kadra dodjeljivanjem stipendija uenicima er9. Muhsin Rizvi, Behar, knjievno-historijska monografija. Svjetlost, Sarajevo 1971. ,
str. 12.
10. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.). Veselin Maslea, Sarajevo, 1986., str. 103-121.

231

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 232

ijatske sudake kole i studentima na teolokim fakultetima u Carigradu i

Kairu. Angaovanje Gajreta na pomaganju teolokog pravca bilo je
motivisano neophodnim potrebama za stvaranjem savremenog vjerskog
kadra, to je u krajnjoj liniji olakavalo i "Gajretovu" misiju kulturnog i
prosvjetnog rada u irim slojevima.11
I na privrednom planu drutvo Gajret je, iako u manjem obimu,
usmjeravanjem i forsiranjem izuavanja i pohaanja za ono vrijeme perspektivnih i modernih zanata, u znatnoj mjeri doprinosilo brem ukljuivanju Muslimana u savremene procese kapitalistikog naina proizvodnje.12
Kao i druga tadanja vodea kulturno-prosvjetna drutva u Bosni i
Hercegovini, "Prosvjeta" i "Napredak", i Gajret je razvijao izdavaku djelatnost u kojoj se oitovala socijalna priroda, programska orijentacija i kulturna potencija Gajreta tokom prve faze njegovog izlaenja. U kulturnom
i prosvjetnom obrazovanju Muslimana istaknutu funkciju vrila su "Gajretova" izdanja, prije svega njegov asopis i kalendari. Posebno znaajnu
ulogu na tom planu odigrao je asopis Gajret, koji je tokom svoje prve serije izlaenja 1907.-1914. godine doprinosio i formiranju muslimanske italake publike. U tom periodu asopis su ureivali Edhem Mulabdi, Mustajbeg Halilbai, Osman iki, dr Murat Sari i Avdo Sumbul. Uz zadravanje muslimanskog obiljeja kao osnovne odrednice, asopis Gajret se
svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne
duhovne vrijednosti i uz istovremeno akceptiranje pozitivnih tekovina
zapadne kulture i civilizacije, svrstavao u red istaknutih knjievnih listova
toga doba.13
I ostale viestruke aktivnosti Gajreta potvruju da se uticaj ovog
drutva nije ograniavao samo na njegovo lanstvo, nego je imao iri
dijapazon to se izraavalo kako konceptom njegovog programa tako i
brojnou uesnika u njegovom sprovoenju. Ostvarivanje ireg uticaja
izvan okvira svoje organizacije Gajret je postizao razvijanjem aktivnosti
putem kojih su se propagirale i irile njihove ideje prosvjetiteljskog i kulturnog preporoda. U toj funkciji pored navedenog, bila su njegova predavanja, rad na irenju pismenosti, itaonice, zabave i drugi oblici rada.
Osnivanje Gajreta podsticajno je djelovalo na dalji proces kulturnoprosvjetnog udruivanja Muslimana, to se konkretizovalo pojavom novih
kulturnih i prosvjetnih drutava kao to su: drutvo Muslimana
11. Isto
12. Isto
13. Isto. str. 122-130.

232

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 233

akademiara "Zvijezda", kulturno-sportskog drutva "El-Kamer", "Muslimanskog kluba", drutva napredne islamske mladei "Svijest", "Imamskomualimsko drutvo BiH" i drugih.
Drutvo bekih akademiara "Zvijezda" osnovano je 20. februara
1904. godine. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja drutva,
izneen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja. Davanjem
novostvorenom drutvu ime "Zvijezda" eljela se obiljeiti usmena na
zaslunog kulturnog radnika Ibrahima Repovca, koji je radio na osnivanju
omladinskog drutva pod istim imenom i sa slinom svrhom.14 U pravilima "Zvijeze" je naglaeno da je zadatak drutva "podizanje duevnog
obrazovanja" njenih lanova, to se postie odravanjem sastanaka, predavanja i tsl.15 Prvi predsjednik drutva bio je Muhamed-beg Dubravi,
potpredsjednik Husein Biser, lanovi: Mehmed Spaho, Abdulah-beg
Bukvica, urija Alagi, Omer Ibrahimbegovi, Ejub Mujezinovi,
Mustafa Denili, Hamdija Karamehmedovi i hfz. Alija Bubi.16
Drutvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beu osnovano je
31.oktobra 1907. godine kao protutea "Zvijezdi". Ovo drutvo nastalo je
istupom iz "Zvijezde" dijela akademiara koji se nisu slagali sa njenom
politiko-nacionalnom orijentacijom. Za pretsjednika drutva izabran je
Abdulah-beg Bukvica, potpretsjednika Abdurezak Dizdarevi, a u prvi
odbor uli su: Atif Hadikadi, Osman Dusinovi, Omer Cepi, Muhamed
Bajraktarevi i Abdurahman Reizovi.17 Pravilima drutva projicirana je
njegova programska i drutveno-kulturna uloga.18 Aktivnost "Svijesti"
ispoljavala se, prije svega, na drutvenim sastancima na kojima su lanovi
drali predavanja iz aktuelne ili strune tematike. Svoje programe i
stavove drutvo "Svijest" iznijelo je u nizu lanaka tampanih u brouri
"Naem narodu".19
Kulturno-sportsko drutvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904.
godine. Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Baagi, tajnik Sulejman-ef.
Heimovi, blagajnik Mustafa-ef. Biaki, a odbornici bez funkcije
Edhem Mulabdi i Mustajbeg Halilbai.20
Bliskost ovih drutava sa "Gajretom", pored programske orijentaci14. Ibrahim Kemura, Proglas Muslimanske akademske omladine u Beu od 1907. godine.
Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu, XIII/1977., str. 336.
15. Pravila "Zvijezde", Behar, 5/1904.-5, 1, 16; Bonjak, XIV/1904., br. 17, 18, 19.
16. Bonjak, XIV/1904. 10, 10. III 1904.
17. Bonjak, XVII/1907., br. 45, 7.XI 1907.
18. Bonjak, XVII/1907., 49-50, 6.12.1907.
19. Naem narodu, Nakladom Muhamed-age Bajraktarevia, Sarajevo, 1908.
20. Behar, 5/1904.-5, 4, 15.VI 1904. 59-60.

233

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 234

je, vidljiva je i po direktnoj angaovanosti kruga oko Baagia, bilo kao

inicijatora ili indikrektno kao onih koji su omoguili uslove za njihovo
formiranje. Ta povezanost je vidno naglaena, primjerice kod osnivanja
"Zvijezde" 20. februara na godinjicu osnutka Gajreta, ili kod "El-Kamera", uz arke zrake naeg Gajreta i nae "Zvijezde" zasja na naem obzorju"21, a jo vie potvrena Pravilima kojima je predvieno da imovina
drutva po njihovom rasputanju pripada Gajretu. Sva ova drutva sa
"Gajretom" u sreditu sastavni su dio jedinstvenog kulturno-prosvjetnog
pokreta Muslimana prvih decenija 20. stoljea koji je u svojim osnovnim
smjernicama ispunjavao zadatke na kulturno prosvjetnom i drutvenom
preobraaju Muslimana.
The Muslim cultural and educational associations
The alteration of social and political relations having been caused by
the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878 led
to a number of important changes in all areas of life. The Moslems were
particularly exposed to these processes. Under the new conditions, they
were forced to adjust and become involved into the contemporary trends
and currents of the Western European civilization.
The first beginnings of the modern alliance of Moslems took form
of reading rooms as the most suitable and most acceptable ways for the
Moslems. For quite some time these were the only institutions of cultural
and educational character in Bosnia and Herzegovina until the emergence
of the Gajret Society, which was established in 1903 in Sarajevo.
The establishment of the Gajret Society came as a result of activities and endeavors by the first generation of Moslem intellectuals who
have been educated in the European spirit. They were instigators and promoters of all cultural activities at the beginning of 20th century. The most
prominent representatives of this generation were Dr. Safvet-beg Baagi,
Edhem Mulabdi, Osman Nuri Hadi and others.
The establishment of the Gajret Society meant an exceptional trial
of the Moslem awareness and one of the most notable crossroads in the
more recent history of the Moslems. This history was all in transformation
and alteration from the Oriental and Islamic civilization to the Western
21. Isto.

234

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 235

European one.
Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia
through the process of education of young people in secondary schools and
at University levels, respectively, the Gajret Society had a wide influence
in the larger Moslem environment. It developed activities that were meant
to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. This function was attained through the number of activities, such as
"Gajret's" publishing activities (a journal and calendars), its popular public lectures, and a work to spread literacy (various types of literacy courses), reading rooms, social gatherings and outings. In addition to the
"Gajret's" activities, the new cultural and educational societies emerged.
They followed and complemented its activity because their program goals
were similar. These societies were somehow organically linked to the
Gajret Society. These societies were: The Moslem Society of University
Students "Zvijezda" /The Star/, Cultural and Sports Club "El-Kamer", the
Moslem Club, The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina
and others. All these societies, with the Gajret in the center made a unique
cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of
20th century. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems.

235

anali 12.qxd

24.1.2008

236

12:11

Page 236

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 237

dr Lamija Hadiosmanovi
ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU
MUSLIMANA
Preporodni period u kulturi bosanskohercegovakih Muslimana
uvjetovan je nizom vanjskih faktora. On zapravo poinje s dolaskom jedne
nove politike uprave - austrougarske, odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka. To je period kraja prologa stoljea kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se naputa vievjekovna okrenutost
istonjakim formama i sieima i prihvata se zapadni kulturni krug. Ovi
procesi nisu jednoznani i brzi, iz njih se stvara jedna specifina kulturna
tekovina koja nije ni istona ni zapadna, nego susret tih dviju kultura.
Svaka nova svjetovna kola, nova tamparija, list, asopis, jesu segmenti koji e zajedno graditi ono to zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovakih Muslimana. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i
asopis Biser, koji je djelovao svega tri godine, (1912.-13., 1913.-14. i
1918.), ali je nesumnjivo i on dao odreeni doprinos.
Biser se javlja kao etvrti po redu muslimanski asopis od poetka
preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da
izlazi Behar, dakle u jednom kulturnom vakuumu.
Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behlilovi,
Mihrab ukri Kariikovi, Husein ogo, Abdurrezak Hivzi Bjelevac,
Salih Bakamovi, Omer A. Bali, okupljaju se oko Muhameda Bekira
Kalajdia u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut knjievnom
i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine. Osnovna intencija lista naznaena je u podnaslovu "List za irenje prosvjete meu Muslimanima".
Ve je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatije u kulturnom i knjievnom ivotu. Biser zato ima i zadatak da animira i
stvaraoce i itaoce. Urednitvo naglaava da e Biser biti "pouno-zabavni
list" koji e ii za tim da iri prosvjetu meu Muslimanima, klonei se politike. Slijedei takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije
moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu.
Iako se Biser distancirao od politike u onom klasinom smislu, ipak
se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaan put, s
jedne strane bio je vrlo angairan u isticanju autohtonosti bosanskohercegovakih Muslimana, ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu, pa i
237

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 238

panturcizmu. Panislamistika njegova orijentacija bila je zapravo slijeenje ideja koje su ustvari ve tada bile u nestajanju. U prvom broju ovog
asopisa M. Hivzi Mufti pie tekst pod naslovom: "ta je na cilj?" U
odgovoru na ovo pitanje on navodi irenje vjere, pravde, reda, napretka i
tolerancije, ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. Zanimljivo
je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu, imenuje Bonjacima.1
Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser e
gledati da probudi nau svijest, da se ve jednom maknemo sa nae
dosadanje mrtve take gdje se je mnogo pero slomilo, mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila, mnogo veliko i plemenito djelo propalo. List Biser
tampae se latinicom, te e donositi izabrane radove naih knjievnika u
pjesmi i prozi, pa bili oni pounog ili zabavnog sadraja, razne pripovijesti
iz naeg svakidanjeg ivota, zatim prijevode iz turske, arapske i strane literature (kod potonje, ukoliko se ne bude kosilo s programom lista);
donosie rasprave koje zasijecaju u islam i u naa ivotna pitanja i potrebe,
kao i prikaze iz stranih literatura, kao i razne dogaaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta, sakupljanjem narodnog blaga, itd."2
Biser ima dva karakteristina perioda svoga djelovanja: jedan, onaj
poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureivao Musa azim ati (1878.1915.) i kada su u njegovom izdavakom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici.
Iako ati nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir
Kalajdi, kao vlasnik i izdava, uglavnom diktirao pravac, ipak je vidljiva atieva invencija u ureivanju. U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda, neki su iz atievog pera. Za dvije godine koliko je ati ureivao
ovaj asopis, u njemu je objavio i dosta svojih pjesama. Meu njima su
posebno karakteristini soneti kao forma koju ati prvi uvodi u muslimansku knjievnost. Tako Biseru pripada ast da na svojim stranicama
objavi jednu pjesniku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska
knjievnost.
ati je preuzeo urednitvo lista od osmog broja i taj Kalajdiev
izbor ocijenjen je visoko. "Da e Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureivanog pouno-zabavnog lista, svjedoi sam knjievniki glas naeg azima, koji je sa svojih radova svuda u naoj domovni poznat i priznat."3 U
svakom sluaju to je najzanimljiviji i najuspjeniji period Bisera. ati,
1. M. Hivzi Mufti: ta je na cilj? Biser, Mostar, 1912.-13. I, 1.
2. Urednitvo Bisera: Rije - dvije o pokrenuu Bisera, Biser, Mostar, 1912.-3. I, 1, str. 1.
3. Uprava Bisera: Naim prijateljima, suradnicima i pretplatnicima, Biser, Mostar, 1912.13. I, 8, str. 168.

238

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 239

talentirani stvaralac i ovjek bogatog duha i irokih vidika, insistirao je na

asopisu koji bi bio progresivan u najirem znaanju tog pojma. Zbog
takvih svojih ideja i nastojanja, ati je u estom sukobu sa vlasnikom
Kalajdiem, koji se direktno mijea u ureivaku politiku, nastojei da
realizira svoje dosta uske, pa i konzervativne poglede. Ovi odnosi daju se
naslutiti i iz atievog pisma Avdi Karabegoviu gdje veli: "Moram ti se
izjadati. Izmeu mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane, i Kalajdia s druge, nastale su nesuglasice povodom ureivanja i pravca lista,
pa bi vrlo lahko moglo doi do neizlaenja lista. Kalajdi pokuava da se
mijea u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju, to ja svaki put kategoriki odbijam."4
Jedan od drastinijih sukoba izmeu redakcije i vlasnika Bisera
dogodio se kada je Kalajdi insistirao da njegov list prenese iz Misbaha
polemike tekstove Sakiba Korkuta, u kojima se napadaju muslimanski
akademiari, "zbog toboe svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacionalnom osvjeivanju muslimana". Tada su iz redakcije istupili Husein ogo
i Hivzi Bjelevac, ali je ati i dalje ostao kao urednik. Naruenog zdravlja ati uskoro naputa i Biser i Mostar da se vie nikada ne vrati u njega.
Meutim, njegov utjecaj osjetio se jo neko vrijeme u Biseru. Biser je i
dalje nastojao da njeguje one glavne knjievne i kulturno-prosvjetne
tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti.
Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualacapisaca na jednom zajednikom poslu - irenju prosvjete i kulture meu
Muslimanima. Tako se na ovim stranicama susreu imena: Safvet-beg
Baagi, Edhem Mulabdi, Osman Nuri Hadi, Fehim Spaho, emsudin
Sarajli, Hamdija Muli, Hazim Mufti, Hivzi Bjelevac, Mirhab ukri
Karikovi, Husein ogo, Sulejman Mursel, Fejzulah avki i drugi predstavnici mlade knjievne generacije.
Po Kalajdievom nalogu u drugom goditu Biser se okree religijsko-islamskom duhu, pa se to kae i u novom podnaslovu: "List za irenje islamske prosvjete."
Intencija asopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno
dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku", da ga "kulturno i prosvjetno podigne i ojaa", i izvue "iz onog mrtvila u kome se je nalazio". Zato
je on posebnu panju posvetio lancima pouno-zabavnog obiljeja,
pripovijestima iz svakodnevnog ivota, te prijevodima prvenstveno iz
turske i arapske literature. Uz to ovdje su nale mjesta narodne
4. Omer Zorabdi: Musa azim ati - jedan pjesnik i jedno vrijeme, Osloboenje, 28. X
1990., XLVII, 15210.

239

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 240

umotvorine, te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naa ivotna pitanja i

potrebe" i obavjetavaju o raznim dogaajima "iz islamske povijesti i
islamskog svijeta".
Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranicama Bisera nali panislamistike ideje. Mada je to vlasnik asopisa negirao
i insistirao na neutralnosti svoga lista, on se prirodom svoje koncepcije
ipak svrstao na stranu preteno islamske problemtike, to, naravno, samo
po sebi nije znailo i panislamizam.
Biser je prije svega bio knjievni asopis. Na njegovim stranicama
javilo se tridesetak pjesnikih imena meu kojima su najznaajnija: Musa
azim ati, emsudin Sarajli i Fadil Kurtagi. ati je objavio oko
pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog
jugoslavenskog i evropskog pjesnitva. Na njegovoj poeziji najbolje se
vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u naoj knjievnosti.
Svoju saradnju u Biseru openito ati zavrava pjesmom "Krvavi
stihovi" objavljenoj u etrnaestom broju drugog godita.
to se tie proznih tekstova, Biser je praktikovao objavljivanje
obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. Tako je objavio i jedan cijeli
roman. Meu proznim piscima, na stranciama ovog lista javljaju se:
Hamdija Muli, emsudin Sarajli, Hazim Mufti, Abdurezak Hivzi Bjelevac i niz mlaih neafirmiranih pisaca. Meu dosad nepoznatim piscima,
najznaajniji trag ostavlja Nafija Sarajli. Kao to je ati obiljeio pjesniki opus Bisera, tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac. Kroz dva
godita provlai se njegov roman "Pod drugim suncem". I ovaj roman, kao
to je to i atieva poezija, oznaava onu prekretnicu ka novoj knjievnoj
orijentaciji, odnosno proimanju istonjakog i zapadnog. Uz navedeni
roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadermeresov dnevnik".
Kratka komedija "Lukavi opanar" nije predstavila Bjelevca uspjenim piscem kao to je to sluaj sa njegovim romanima. I inae dramski
tekstovi u Biseru, mada raznovrsni po anru ne predstavljaju najvie
domete muslimanske dramske knjievnosti. Pored Bjelevca, ovdje je
Husein ogo objavio farsu "Doktor Lacmanin", Nedip ardi adaptaciju pria o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noi i Nazif Resulovi dramu "Sloga".
U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku, ponajvie turskoj literaturi. Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insistirali na knjievnosti Zapada, Biser nalazi probitanijim za svoga itaoca
literaturu islamskog duha. Najveu zaslugu za dobre prijevode u Biseru
ima ati. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi 240

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 241

prepjevi su ono naljepe to je Biser objavio u prijevodnoj knjievnosti. To

je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. ati je prevodio i
prozne tekstove. Pored njega kao prevodilac iz istonih knjievnosti javlja se jedino Salih Bakamovi. Nekoliko prijevoda iz evropskih knjievnosti pripada manje poznatim autorima.
Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva
dva godita. Tree se javlja 1918. godine, neposredno nakon zavretka
rata, u tekim vremenima, gladnim duhovnosti. Kalajdi pokuava da
ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinskoasopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. "Tu i tamo bilo je pojedinanih
glasova i poduzea, no skupna rada, zajednike inicijative nije bilo niti je
moglo biti iz jednostavnog razloga to nije bilo organa u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. Biserova je ambicija da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve nae kulturne radnike: feslije i saruklije, mlae i
starije."5
Iako je Kalajdi nastojao da produi onu uspjenu liniju iz prva dva
godita, nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. I dalje
u njemu sarauju renomirana savremena imena: emsudin Sarajli, Hivzi
Bjelevac, Hazim Mufti, Sulejman Mursel, Hajdar Fazlagi, Hamdija
Muli, Nafija Sarajli, Jusuf Tanovi i drugi i taj dio u kome se oni javljaju moe se ocijeniti uspjenim. Meutim, stranice lista koje su posveene
ivotnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdi i dalje kloni
da u Biseru tematizira sloene drutveno-politike procese. To je vrijeme
kada se rjeava sudbina junoslovenskih naroda, a Biser se izdie iznad
toga i razumljivo je da gubi itaoce i dah. Tako se on postupno gasi da bi
skonao s etverobrojem koji nosi datum 1-15. decembar.
Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto asopisa u ukupnim kulturnim i
drutvenim procesima prvih decenija ovog vijeka, nesumnjivo je da bi se
moralo dati odreeno mjesto u Biseru. U posmatranju njegovog znaaja
zanimljive su dvije linije. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdi od
poetka do kraja izlaenja lista se trudio da ga izlui iz tekue politike i da
se usredsredi na kulturni i prosvjetni angaman.
Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovnitvo
probudi iz letargije i okrene napretku. U tim idejama, meutim, Kalajdi
je preferirao islam kao uzor. On je ak izbjegavao ukljuivanje u tada vrlo
aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu, iako je djelovao u procesu
posebnosti Muslimana.
Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo elje i koncep5. Anonim: S Urednikog stola, Biser, Sarajevo, 1918. III, 1, str. 16.

241

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 242

cije Kalajdia. Eminentni saradnici Bisera, meu kojima posebno istiemo atia i Bjelevca uinili su da se u ovom listu osjeti jae duh vremena
i onaj prelazni period, koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno
odvaja od istonjakog duha u umjetnosti kao jedinog izvorita i oslonca.
To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreu dajui novi kvalitet i novi
izraz. Ta linija proimanja i preplitanja nije prestala do dananjih dana.
The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the
Moslem People
If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century, the Biser
would, without any doubt, earn a rather high place. Two lines can be seen
when observing its importance: the owner of this journal, Muhamed Bekir
Kalajdi, tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters.
His primary idea was to awaken the Moslem population from the
lethargy and to turn it towards progress. However, Kalajdi preferred
Islam in his notions as his ideal or model. He even avoided becoming
involved in the contemporary quarrels about the national identity although
he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national
entity.
The other line of Biser's value took place even without the wish and
concept of Kalajdi himself. The prominent contributors to Biser, among
whom one should mention ati and Bjelevac in particular, made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became
detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and
its principal support. It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression. This line of interchangeable intertwining did not end until our time.

242

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 243

Asim Peco
MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA
NAEGA JEZIKA
Ja u ovom prilikom govoriti o dva problema iz nae historije i historije naega standardnog jezika. To su ovi problemi:
1. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj, a samim tim i u
junoslovenskoj jezikoj zajednici.
2. Znaaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog
jezika.
1. Muslimani bosanskohercegovakog govornog podruja, a o
njima je ovdje rije, ine sastavni dio srpskohrvatske jezike zajednice - od
svoga postanka do danas. To jest, drugaije reeno, oni su, iskonski, dio
slovenskog bia na ovim balkanskim prostorima, a nikako, ni historijski,
ni u savremenom vremenu, ne ine dio nekog drugog naroda koji je tu, na
naem tlu, imao svoju upravnu vlast u nekoliko prolih vjekova. Jeste,
dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u naim krajevima, ali je injenica da taj in nikako nije izdvojio te islamizirane
Slovene iz kruga svoje iskonske jezike zajednice. Upravo, ja sam znatno
ranije, negdje, napisao da islamizacija nikako ne znai i deslovenizaciju
isto onako kao to primanje hrianstva/kranstva nije za sobom povlailo takvu pojavu. A, kao to nam je svima poznato, kada su nai daleki preci
stizali na Balkan, niko nije imao vjersko obiljeje koje danas ima. Svi su,
znai, na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze:
neko ranije, neko kasnije. Ovaj in, opet, nikome nije oduzimao njegovo
iskonsko porijeklo, nije kidao niti sa irom genetskom zajednicom. Svi su
i dalje ostali lanovi i junoslovenske i sveslovenske zajednice. I jeziki i
inae. To isto vrijedi i za onaj dio naega jezikog bia koji je primio
islam, za nae Muslimane.
Drugo je pitanje zato se to ponekada negira. Ja o tome ovdje ne bih
elio da govorim. O tome problemu, u posljednje vrijeme, dosta se pisalo.
Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani
srpskohrvatskog jezikog podruja sastavni dio junoslovenske jezike
zajednice. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao
historijsku injenicu. Naravno, ovim se nikako ne eli rei da i meu naim
Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni, a koji su
243

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 244

se, tokom dueg ivljenja u naoj sredini, uklopili u nae Muslimane,

postali sastavni njihov dio. Ali, to nije sluaj samo sa Muslimanima.
Takvih sluajeva nalazimo u svim naim narodima. Bitno je da su se oni
uklopili u nau drutvenu zajednicu, primili njene obiaje, a prije svega
primili njen jezik kao svoj. Nije rijedak sluaj da i njima na jezik postaje
maternji, a na nekadanje njihovo porijeklo jo moe da upuuje njihovo
prezime (Arap, Arapovi, Firdus, Bilal, Arnaut, Arnautovi, pa i tu se esto
javlja nae patronimsko obiljeje - tvorbeni morfem-i: Firdusovi,
Arapovi i sl.).
Istina, sve do naih dana esto su se lomila koplja oko pitanja: ko su
nai Muslimani i kome oni pripadaju: da li Srbima ili Hrvatima? Odgovor
na ovo pitanje, bar kada je u pitanju najira muslimanska populacija, bio
je "neopredijeljen". A takav odgovor proisticao je iz saznanja da su, po
pravilu, svi pravoslavci - Srbi, svi katolici - Hrvati, a poto je tu odluujui bio religiozni momenat, pripadnici islamske vjeroispovijesti nikako se
nisu mogli identifikovati sa tim dvjema vjerama, odnosno - nacijama. A
onoga asa kada je i pripadnicima islamske vjere priznata nacionalna
posebnost, makar to bilo i u vrijeme kada je religija bila marginalna komponenta, najvei dio pripadnika islamske vjeroispovijesti izjasnio se kao
Musliman. Taj momenat jasno govori da je vrijeme uinilo svoje.
Ja ovdje jo ukazujem na neke nazive koji, nerijetko, prate nae
Muslimane. To su: Turin, poturenjak, poturica, a proces islamizacije
obiljeava se sa: turiti se, poturiti se, isturiti se i sl. Ova terminologija,
kada su u pitanju nai Muslimani, naalost, moe se sresti i danas na naem
jezikom podruju. ak i iz pera onih koji bi morali luiti Turke i Slovene,
bez obzira na vjeru, i koji bi morali znati da nije vjerska pripadnost
osnovni i glavni elemenat nacionalnog bia. To, ak, ni kod nas, a da i ne
govorimo ire. Svakako, svi ovi nazivi plod su vjerskih razlika, i shvatanja, bar kada su u pitanju Muslimani, da vjerska pripadnost odreuje i
nacionalnu pripadnost. Istina je, meutim, sasvim drugaija. Izmeu vjerske i nacionalne pripadnosti ne moraju postojati nikakve veze, pogotovo
znak jednakosti. Jer ako onaj ko je primio vjeru od Rimljana, nije postao
Rimljanin, ako onaj ko je primio vjeru od Grka, nije postao Grk, zato bi
onaj koji je primio vjeru posredstvom Turaka, postao Turin. Pogotovo
tamo gdje su i jedan i drugi i trei ostali na matinoj zemlji, zadrali
mnoge obiaje svojih pradjedova i, iznad svega, ostao u krugu jezike
zajednice kojoj su pripadali i njegovi preci. Zbog svega tog smatram da je
krajnje vrijeme da se napuste takvi nazivi i takva obiljeja kada je rije o
naim Muslimanima. Oni nikada, ponavljam, nikada, nisu postajali ono to
244

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 245

im se pripisuje, niti su ikada prestajali biti ono to su im bili i preci, bez

obzira na sve okolnosti koje su pratile njihov ivot na ovim prostorima i u
doba turske vladavine ovim krajevima. Pogotovo kasnije. To jest, drugaije reeno, nai Muslimani, kao drutvena zajednica, nikada nisu stavljali
znak jednakosti izmeu sebe i Turaka. Nauka mora polaziti od naunih
injenica a ne od legendi ili subjektivnih miljenja pojedinaca.
Koliko je na ovjek, makar bio i iz turskog tabora, ostajao vjeran
svome porijeklu i svojoj zemlji, govore i ovi podaci: a) Arif-beg Rizvanbegovi, u poeziji poznat kao Hikmet, a unuk Ali-pae Rizvanbegovia,
koji je ivio u Carigradu, visoko je cijenio jezik svojih predaka koji je,
sposoban za svaku vrst pjesme. Uz to on kae da je njegov narod, to jest,
mi, sinovi ovih prostora, najvei pjesnik (isp. o tome kod mene: Iz jezike
teorije i prakse, Nauna knjiga, Beograd, 1987., str. 14. ispod teksta) , b)
Skender Kulenovi, koji je, bez sumnje, spadao meu odline poznavaoce
naega jezika; uz to, dobro je poznavao ivot naih Muslimana, nudi u svojoj Ponornici neka razmiljanja o ovim problemima. Tu itamo:
- Od Allaha ko trai pomoi,
Neka Mevlud Pejgamberu proui - i nastavlja:
"...tako poinje prevod na bosanski, a Muhamed-efendija ui na
turskom originalu, jer to djeluje uzvienije; bosanski prevod ionako svi
znaju napamet, ili bar priu pjesme, pa im nije teko slijediti i na turskom,
koji niko ovdje ne zna, osim Muftije, mene i strica Kunstmalera; jo pet
stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdanji patareni govorili bi bosanski "(Podvukao A.Patr.155)
To su injenice koje potvruju svako ozbiljnije prodiranje u historiju i Bosne, i Muslimana na ovim prostorima. I, to je, takoe, znaajno, to
vrijedi za sve pripadnike islamske vjere na ovim naim prostorima. Svuda
je SH jezik bio i ostao jedino sredstvo za meuljudsku komunikaciju. Ovo,
ak, i u sluajevima kada su se nai ljudi nalazili na tuim jezikim prostorima, pa i u samoj Turskoj. Reklo bi se do naih dana. Uz to, injenica je
da su nai ljudi i strancima nametali upravo na jezik za meusobno sporazumijevanje.
A kada su se nai ljudi nali u tuini, oni nisu, ni poslije dueg
boravka van rodne grude, zaboravljali svoj rodni kraj, pa ni svoj jezik. Za
to nam lijepih podataka nudi Skenderova Ponornica. Up.:"Taj na Husrefbeg... oevidno u nekoj svojoj misli - odgovara stric Selimbeg -. Ne bih,
veli, dao jedan kamen i jedan busen nae zemlje za sav onaj bursanski sultanski mermer i sevlije! Volio bih tamo uti svakoga kera, nego ovdje najglasnijeg mujezina."
245

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 246

To je iskonska ljubav za rodni kraj. To je ljubav za zemlju koju nita

ne moe da zamijeni. To je ona ljubav koju nam i danas potvruju nai iseljenici diljem Evrope, i svih drugih kontinenata.
Vrijedno je, uz ovo, dodati i injenicu da se nai Muslimani nisu
nikada osjeali Turcima. Vjerska spona nije mogla da otkloni mnoge druge
razlike: od jezika do obiaja. Otuda na naem tlu, i to prvenstveno kod
naih Muslimana, naziv Turkua za one koji su iz Turske. A taj naziv nosi
u sebi i dozu pejorativnosti. Za to nalazimo potvrdu i u Ponornici.
Up.:"Turkue, govori Husrefbeg, nek ovo dobro upamte!... Oblijeu
mi oko keri - da im je naih ljepotica! Ne dam, pa da im je kua sva od
alema! Dau je Jermeninu, urijancu, sa Turkuom mi, beli, nee lei u
duek... upihtijae se, mene iz mog iupae, a ovdje me umuhaderie. I
lei u im u zemlju kao u otrov."
A ta se podrazumijevalo pod nazivom Turkua, pisac nam pria u
sljedeim redovima:
- "Turkua" - znam dobro ta to znai, stotinu sam puta to uo u
obitelji: to je kod nas izraz krajnjeg gaenja prema predstavnicima
carevine koja je otila. ak i naeg ovjeka, ako je raundija ili ako je
spuvast, pihtijast, nazivaju ovdje Turkuom, a to se osjeanje najbolje
izraava u tome to se takvog ovjeka gade i ene" (str. 115) Bilo kakav
komentar svemu ovome bio bi suvian.
2. Znaaj muslimanskih govora za standardizaciju sh jezika
a) Jedna od zajednikih osobina govora naih Muslimana jeste i postojanost foneme h u njihovom konsonantizmu. Iz historije sh jezika se zna
da je ovaj zadnjonepani konstriktiv inio sastavni dio naega glasovnog
sistema do XVI vijeka kada se, u najveem dijelu tokovskih govora ili
gubi ili se na njegovu mjestu javljaju neki drugi suglasnici (up. snahesnaje, muha-muva, dooh-dook, miljah-miljag i sl.), to moe biti
uslovljeno i pozicijom rijei (snahe=snaje, muha=muva) kao i prirodom
samoga govora. Na sudbinu ovoga suglasnika u sh jeziku, svakako, imala
je uticaja i njegova fonetska priroda: zadnjonepani i uz to konstriktiv. Ali,
a to je za nas ovdje bitno, sudbina foneme h nije ista u svim narjejima sh
jezika niti, pak, u svim govorima tokovskog narjeja. Od ranije se zna da
se ovaj glas uva u kajkavskim i akavskim govorima. Od tokavskih govora za njega znanju neki govori Crne Gore, govor Dubrovnika i govor
Muslimana na cijelom naem jezikom podruju. Izuzeci su neznatni
(Mrkovii u Crnoj Gori i Drenica u Hercegovini).
Ova injenica, da se h uva u razliitim predjelima tokavskog narjeja, imala je znatnog uticaja na njegovu sudbinu u naem jezikom stan246

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 247

dardu. Naime, Vuk Karadi naputa pisanje ovoga suglasnika u svojim

gramatikim radovima od 1818.-1936. U Poslovicama, koje je izdao na
Cetinju, on vraa ovaj suglasnik u svoju pisanu rije. To obrazlae injenicom da se taj glas uva u nekim govorima Crne Gore, u Dubrovniku i
po varoima Bosne, naroito u govoru onih koji su turskoga zakona (Skupljeni gramatiki i politiki spisi, III, Beograd, 1896., 3-8). Od tada do
danas fonema h se pie u sh jeziku, ali ne uvijek tamo gdje mu je po etimologiji mjesto. U tome su najdosljedniji Muslimani, jer ga oni, sve do
danas, najdosljednije i uvaju u svome govoru.
Razliiti su uzronici koji su uticali na ouvanje foneme h u govornoj rijei navedenih oblasti. U jednom sluaju uvanje ovoga glasa u
govoru u skladu je sa arhainou govora kao cjeline. To vrijedi kako za
crnogorske govore tako i za dubrovaki govor. Istina, na dubrovaku govornu situaciju imala je uticaja i pisana rije koja je u Dubrovniku cvjetala
kroz vjekove. Na sudbinu foneme h u govoru naih Muslimana, po mome
miljenju, znatnog uticaja, ako ne i presudni uticaj, dolazio je sa strane.
Evo na osnovu ega ja tako mislim. Historijski podaci nam govore da se
islam poeo, masovnije, iriti na sh jezikom tlu od XVI vijeka. Svima
nam je poznato da su sve molitve kod Muslimana na arapskom jeziku. Te
molitve obiluju fonemom h. Dovoljno se prisjetiti samo one molitve kojom
poinje svaki dobar posao (bismille: Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim) koja
se bezbroj puta dnevno ponavlja. Uz nju i mnoge druge u kojima se h esto
javlja. Dakle, tu je h bio postojan glas. Upravo u to vrijeme, XVI vijek,
fonema h je poela da se gubi iz naega jezika. I, prirodno, oni koji su
primili islam, zbog navedenih razloga, ouvali su ovaj suglasnik u svome
glasovnom sistemu. Jer, ako su izgovarali Allah, valah, bilah, mogli su da
izgovaraju i orah, odoh, dooh i sl. Tamo gdje je islamizacija dola neto
kasnije, i subina fonema h je neto drugaija.
Uz ovo vrijedno je ukazati i na sljedee: mada naa standardna
norma iziskuje uvanje foneme h u govornom i pisanom izrazu, taj se glas
obino uva u pisanoj rijei. Govorna rije tu ne potuje jezike normative.
ak ni visokoobrazovnih ljudi. Ali, i tu se govor Muslimana odlikuje postojanou foneme h. To vrijedi kako za nae urbane sredine tako i za govor
naega sela. Bez sumnje, sve je to posljedica postojanosti ovoga glasa u
muslimanskim govorima kao cjelini na sh jezikom podruju.
b) Vuk je sve do 1839. pisao: evojka, erati, tj. prihvatao je oblike
sa izvrenim ijekavskim jotovanjem u sekv. te, de. Od 1839. on naputa
oblike sa ijekavskim jotovanjem i priklanja se oblicima sa ouvanim
skupinama tje>te, dje>de. A upravo je takve oblike sluao u Dubrovniku,
247

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 248

a bili su mu potvreni i iz govora varoana Bosne. Dakle, isti izvori kao i

za h.
O tome kod Vuka itamo sljedee: "... po mnogijem mjestima (kao
npr. u Hercegovini, Crnoj Gori i Boki) (pretvara se, A. P.) d u , a t u ,
npr. ed, evojka, eca, vieti, ge (e), ove, one, vreti, leeti, erati
itd. ", ali, Vuk omdah dodaje da ima govora u kojima nije dolo do ove
glasovne promjene, tj. ima govora u kojima se uvaju neizmijenjene suglasnike skupine dje i tje. To su govori dubrovaki i u Bosni - osobito po
varoima u kojima se ova (se) dva slova ne pretvaraju, nego se govori:
djed, djevojka, djeca, vidjeti, gdje, ovdje, ondje, vrtjeti, tjerati itd." A poto
je to osobina govora varoi, Vuk primjeuje da bi se za ovaj govor moglo
rei "da je varoki - gospodski - govor junoga narjeja". Vuk u ovome
radu (a to je: Odgovor na Sitnice jezikoslovne G. J. Hadia, M. Svetia,
koji je objavljen u Beu 1839. godine) ve pie skupine tje i dje (up. stidjeli, gdjekoje, ovdje, vidjeli smo, vidjeti, djelo, htjelo). Od tada ova osobina postaje jedna od odlika Vukove pisane rijei, to e, naravno, postati i
osobina knjievnog jezika ijekavskog izgovora. Do tada je, da i to
istaknem, Vuk pisao sve ove rijei sa jotovanim plozivima t i d (up. njegova eca, voe, vieo, iljade ece, e, ekojim mjestima, ekoje rijei,
ekoja su velika slova i sl. u Vukovom Prvom srpskom bukvaru, koji je
tampan u Beu 1827.).
Istina, izgovor sekvence, tje i dje u primjerima tipa tjerati i djeca,
nije nikakav gospodski govor. To je osobina koja se javlja u onim
ijekavskim govorima Bosne u kojima nailazimo na jo neke arhaizme.
Naime, sauvana skupina tje i dje u navedenim primjerima, svakako, daju
oblik kakav je mogao da ima svaki ijekavski govor do jotovanja. Pa, iako
je taj oblik stariji od onoga sa izmijenjenim suglasnikim skupinama tje,
dje u e i e, on je prihvaen za knjievni. Razlozi za to nalaze se i u injenici da je ta osobina znaila mnogo za stvaranje zajednike sh jezike
norme.
c) Govor Muslimana, svakako, uticao je na nau standardnu jeziku
normu i kada je u pitanju sudbina sugl. skupine - jr - u rijeima orijentalnog porijekla. To su primjeri tipa Bajram i bajrak. U Rjeniku Vuka
Karadia iz 1852. nalazimo: bajrak, gen. pl. barjaka, Die Fahne, signum,
vexillum; barjaktar, der Fahnentrger, signifer; tako i sve izvedene rijei:
barjaktarev/barjaktarov, barjaktarski. Tu je i: barjam, das Bairamsfest,
festum bairam apud Turcas; hadijnski barjam, nekakav drugi svetac osim
pravoga barjama (pred kojim se posti) koji osobito praznuju hadije". Naravno, tu je i: barjamovanje, barjamovati, barjai (sve s.v.).
248

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 249

Od Vuka je ovakav fonetski sklop prihvaen kao knjievna norma.

Tako u Pravopisu srpskohrvatskog knjievnog jezika od A. Belia (Gece
Kona, Beograd, 1923.) imamo: barjak, barjai, barjam (bajram). Tu je,
znai, izvorna forma, sa sekv. - jr -, stavljena u zagradu, kao neknjievni
oblik, kada je u pitanju naziv muslimanskog praznika. U Believom
Pravopisu iz 1950. imamo upravo obrnuto stanje kada je u pitanju ovaj
muslimanski praznik. To jest, tu je izvorni oblik sa sekv. -jr- stavljen kao
ispravan obli, a onaj sa sekv. -rj- stavljen je meu zagrade. Dakle: bajram
(barjam). Istina, i tu je samo barjak, barjaktar, barjae (sve s.v.).
U Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika od D. Borania (deseto
izdanje, Zagreb, 1951.) imamo: Bajram, a s.v. Barjam nalazi se "v.
Bajram". Dakle, tu se prihvata realno stanje ovoga glasovnog sklopa kako
ivi u govoru onih koji slave taj praznik. Istina, i Borani ima barjai.
U Informatoru o savremenom knjievnom jeziku sa renikom, iji su
autori dr Asim Peco i dr Mitar Peikan (Mlado pokolenje, Beograd, 1967.),
nalazimo: Bajram, Bajram-namaz, Kurban-bajram (ne barjam). Tu imamo
i: Bajraktarevi, uz napomenu "nije isto prezime kao Barjaktarevi". Tu je
i bajrak, bajraktar, bajraktarev, uz napomenu i (obinije) barjak. Svakako,
ovdje se mislilo na situaciju koju nalazimo u ekavskim govorima.
U Pravopisnom priruniku, iji su autori: Sv. Markovi, M.
Ajanovi i Zv. Dikli (Svjetlost, Sarajevo, 1972.) nalazimo: Bajram, uz:
bajrak i barjak.
U zajednikom pravopisu naega jezika (Matica hrvatska - Matica
srpska, Zagreb-Novi Sad, 1960.) imamo samo: Bajram, bajramski uz: barjak i bajrak, barjaktar i bajraktar, ali: barjae, barjai. A uz oblik Barjam stoji "ne nego Bajram".
I ovo nekoliko primjera jasno nam pokazuje koliko je iva rije
naih Muslimana bila znaajna za stabilizaciju srpskohrvatske jezike
norme. Svakako, za sve ovo bilo je presudno saznanje da su nai Muslimani sinovi ovoga tla i ovoga jezika, da oni nemaju ni domovine ni
otadbine van ovih geografskih prostora i da je njihov maternji jezik bio i
ostao samo ovaj kojim mi ovdje govorimo. A kada je tako, a jeste, onda je
bilo sasvim prirodno to se oslukivala i njihova govorna rije i to je upravo ta rije mogla imati odluujuu ulogu pri normiranju nekih fonetskih
problema. Jeste, injenica je da su u novije vrijeme stasali i brojni kulturni
poslanici iz redova naih Muslimana, da su se javili i istaknuti pisci iz tih
redova. Njihova rije nije se mogla mimoii kada su u pitanju ovi problemi, a oni su tu upravo nudili one oblike koje nalazimo u govoru sredine iz
koje su oni; to jest, oni su nudili, po pravilu, stanje koje nalazimo danas
249

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 250

kao ispravno i u naem jezikom standardu.

Literatura:
1. Dr Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta (Geneza
nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Svjetlost, Sarajevo, 1974. g.,
str. 90-95.
2. Avdo Sueska: Poloaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj
dravi, Pregled, asopis za drutvena pitanja, god. LXIV, Sarajevo, maj
1974., str. 483-509.
3. Vuk Stef. Karadi: Skupljeni gramatiki i polemiki spisi, knj.
III, Beograd, 1896. za h v. str. 3-10, za dj, tj. v. str. 37.
4. A. Beli: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika, I, Fonetika,
Beograd, 1960.
5. A. Peco: Govor istone Hercegovine, SDZb XIV, Beograd, 1964.
6. A. Peco: Jedan aktuelan problem nae fonetike (izgovor i pisanje
foneme h), Na jezik, knj. XVIII, Beograd, 1971.
7. A. Peco: Ikavskoakavski govori zapadne Bosne, BHDZb I,
Sarajevo, 1975.
8. Hanka Glibanovi-Vajzovi: Glas h u rijeima orijentalnog porijekla u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku, Radovi Instituta za jezik i knjievnost, Odjeljenje za jezik, knj.III, Sarajevo, 1976.
9. Ismet Smailovi: Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku (prilog raspravi), Radovi Instituta za
jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, knj. IV, Sarajevo 1981.
10. Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Matica srpska
Matica hrvatska, Novi Sad-Zagreb, 1960. Ostali pravopisi i jeziki
prirunici navode se u tekstu.
The Moslem People's Speeches and the Standardization of
Our Language
This paper deals with two important issues from our history and the
history of our language.
The first is the place of Moslems in the Serbo-Croat and with it in
the Southern Slavic language community, and the importance of the
Moslem speeches for the standardization of Serbo-Croat language.

250

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 251

The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community, from
their beginning to the present day. Therefore, they are the primeval part of
the Slavic being in these Balkan's lands. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. Even when they
moved into other countries, they never renounced their origin and language, but they often offered with success their own language and culture
to the others.
A question has been posed for a long time: who are our Moslems
and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different
answers have been given, of course, but the members of Islamic faith could
never identified themselves with the other two confessions, or nations. Our
Moslems, as the social community, have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. A science should begin
from the scientific facts and not from the legends, or subjective individual
opinions.
The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat
language was both great and considerable. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. This sound was a constituent segment of our vocal system until
16th century when it started to disappear. This constrictive was kept intact
in the speech of the Moslems. It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. It is obvious that the living word of
Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language
norm. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language,
and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the
process of establishing norms of certain phonetic problems.

251

anali 12.qxd

24.1.2008

252

12:11

Page 252

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 253

Ahmet Kasumovi
Slobodana Principa 20
75000 TUZLA
BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK
Dosadanja nauna istraivanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik, pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije.* Meutim, najvei dio tih istraivanja ne
iznose sve injenice, ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli
muslimanistike (u najirem smislu ove rijei) u ba tom srpskohrvatskom
jeziku. Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istraena, ali tu
nemamo gotovo nikakav znaajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju
i razvoju srpskohrvatskog jezika. Istina, to se i ne negira, ali se ba zbog
toga danas u jezikoj nauci osjeaju potrebe za studijama o razvoju
hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana. to e pokazati rezultati takvih
istraivanja, ostaje nam da vidimo, ali ono to je ve sada sasvim sigurno
moglo bi se saeti u tri cjeline:
1) Jezik bosanskohercegovakih Muslimana neophodno je zasebno
istraiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana, pri
tome ostavljajui po strani dijalektoloka istraivanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima, u korist istraivanja muslimanskih
govornih izoglosa, area i sl. kao jezika muslimanskih knjievnih stvaralaca.
Ovakva istraivanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH.
2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna, jezika i etnoloka povijest naih Muslimana
nije dovoljno istraena, a za pojedine segmente moemo rei da uopte
nisu istraeni. Kao i kod svih istraivanja kad su u pitanju drugi narodi,
tako je i ovdje nuna znanstvena saradnja, pored lingvista i istoriara, i
niza drugih naunika a prije svih: etnologa, arheologa, folklorista, orijentalista, hungarologa i drugih. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinanih i zajednikih studija.
3) Aktuelni jeziki portret bosanskohercegovakih Muslimana daje
nam znatan broj injenica koje ukazuju da se muslimanskim jezikim
doprinosima ne poklanja adekvatna panja, ili se ti doprinosi minimizira* - Bosanski jezik

253

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 254

ju, a nerijetko se i asimiliraju i prezentiraju kao neije tue blago.

Kad je rije o prvoj tematskoj cjelini, svjetskoj lingvistikoj nauci
odavno je jasno da je poeljno, ak i nuno, dijalektoloka terenska istraivanja obavljati interdisciplinarno (mikrodijalekatski), te na osnovu tako
dobijenih rezultata utvrivati jeziki portret ueg ili ireg lokaliteta (a
posebno naroda). Za nas je znaajno i to da kvestionare pravimo prema
modelima srpskohrvatskog jezika na svim razinama, umjesto da stvaramo
fotografiju narodnih govora i na osnovu nje mozaik (kvestionari u po
mnogo emu monolitnim sredinama u svijetu nikako ne mogu imati istu
funkciju i kod nas). Kad je rije o govorima Muslimana u BiH, nuno je
istraivati govor od sela do sela, ostavljajui po strani konfiguraciju, i tek
kad se geografski istrai teren prema toponimima, u obzir se mogu uzeti i
sva druga geografska parcelisanja za istraivanje grae. U vezi s ovim
posebno je vrijedno istai dosadanje oblike snimanja terena: u gotovo
etrdeset sela sjeveroistone i centralne Bosne, dominantno naseljenih
Muslimanima, nikada nije bio niti jedan jeziki istraiva (sela: Devetak,
Poljice, Bikode, Tabaci, Prokosovii...). Pitamo se kako se onda uopte
moe generalizirati jezika situacija.1 Ono to je na jednom terenu kod
jednog naroda sasvim uoljivo, ne moe kod drugog naroda u istom tom
trenutku jednostavno odsustvovati, razlozima: ili toga nikada nije bilo, ili
se kao jezika jedinica potralo u korist neega drugoga, ili je procesom tihe
asimilacije proces upotrebe paralelan. Naravno, mogue su i druge forme,
ali je nedopustivo javnosti davati odgovore kao na kvizu: ima-nema, jestnije i sl. Jezik BiH. Muslimana, kao i jezik drugih naroda, jednostavno je
argumentiran, pa se i sve to je u vezi s njim injenicama moe pokazati.
Jedan od uvjeta za to je snimanje muslimanskih govora (a ne govora: kotlina, planina, klisura, polja i sl.), te njihovo dovoenje u jedinstvenu ravan
sa samim sobom, meusobno, kao i u odnos prema govorima drugih naroda a prije svih susjednim govorima. Da se dosad tako radilo, ne bi se
"izgubile" rijei: hanuma, ganjak, hudovica, rahatluk, dulehati, kastile,
muhalebija... Ovome treba dodati i istraivanje jezika muslimanskih
pisaca,2 ime e se postii dva cilja: a) utvrivanje jezikog identiteta
pisca, b) utvrivanje jezikog identiteta materijala u kontekstu jezikog
blaga naroda kome pisac pripada.3 S obzirom da Muslimani, kao i drugi
1. Vidi: Propis punktova bih. dijalekatskog kompleksa (BiH dijalektoloki zbornik, Sarajevo, 1979. godine, str. 365.).
2. Dosad je istraen jezik samo nekoliko muslimanskih pisaca: Ljubuak, Kiki, Sui.
3.Nedopustivo je malo pisaca-Muslimana iz ijih je knjievnih djela ekscerpirana leksikografska graa za sve nauci dosad poznate rjenike sh/hs. jezika u Jugoslaviji.

254

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 255

narodi, jezike realizacije produkuju iz svoga naina ivljenja, svoje kulture, tradicije... sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku, zapravo opredmeuju svoj
entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak. Jedna od najviih faza takvog
produktivnog samopotvrivanja je proces nastanka knjievno-umjetnikog djela, a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralatva Muslimana, zbog ega je i izuavanje jezika knjievnoumjetnikih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nunost, nego
je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraivanja muslimanskih govora. Oekivati je da e ovi putokazi jasno pokazati da je jezik
bosanskohercegovakih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeima, potvren sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s vie jeziko-knjievnih izraza,
vie varijanata - ali, jezik bosanskohercegovakih Muslimana ni po
kakvom osnovu nije neka stilistika varijanta. To istovremeno ne znai da
se i jezik Srba, Hrvata, Muslimana, Crnogoraca i drugih ne moe pojaviti
i u funkciji varijante, jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta. Tek kad se istrae govori Muslimana i jezik knjievnih djela muslimanskih pisaca, dobit e se nauna fotografija jezika a ne kvazidrutvena
(politika) elja. Traei odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik
u muslimanskim govorima, dobit e se i odgovor iji je to jezik, kako ga
imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. S kritikim pristupom kalajevtini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni
regionalno (ili neko drugo) ime jezika, objektivna fotografija stanja na
terenu i u muslimanskoj knjievnosti javnosti e ponuditi injenice koje
govore o posebnostima jezika bosanskohercegovakih Muslimana. Te
posebnosti nisu od jue ili od danas, mnoge od njih su iz najstarije
prolosti ovoga naroda, a drugo je pitanje to su te jezike osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane". U tome i jest jedan od najveih
problema jezika bosanskohercegovakih Muslimana, ono to se manifestovalo u svakodnevnom ivotu apliciralo se i na jezik. Da bi se sva zastarivanja to vie otklonila, neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i
nauno-istraivakim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezike
prolosti. O emu je zapravo rije evidento je u drugoj tematskoj cjelini
ovoga rada.
Druga tematska cjelina (ona moe pruiti obilje podataka o jeziku
bosanskohercegovakih Muslimana) podrazumijeva opsena historijska
* - Bosanski jezik
4. T. Kraljai, Kalajev reim u BiH (1882.-1903.), Sarajevo, 1987. godine.

255

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 256

istraivanja koja su dosad, veinom, ovla doticana ili im se poklanjala

fragmentarna panja. Od ovih istraivanja prirodno je oekivati i najvie
podataka o povijesti jezika bosanskohercegovakih Muslimana, ali i niz
drugih argumenata relevantnih za osobine dananjeg jezika i svakako standard. Nekoliko je pravaca kojima bi trebalo usmjeriti ovaj naunoistraivaki rad:
a) Dosad je o seobama stanovnitva napisan znatan broj radova,
meutim, nije teko uoiti da sva takva literatura ne daje dovoljno podataka o kontaktu, vazalskim odnosima, razlazu i asimilaciji Avara* i Slavena.
Nejasnoe u vezi s tim proizvode niz pretpostavki: 1) da li su Salveni jo
u najranijoj fazi dolaska na Balkan barem periferno "islamizirani" (ako su
Avari bili dominantno islamski narod**, a Slavene su prihvatili u vazalsku
slubu - nije li to mogao biti prirodan ali i prinudni postupak, s prethodnim
napomenama o pojavi islama, 2) da li su Avari Slavene upotrebljavali kao
tampon - narod/zonu prema Vizantiji u podrujima Balkana (ako je ovo i
djelimino mogua solucija, onda se moe pretpostaviti da su svi vazali
prihvatajui avarske kaganate prihvatili, barem sekundarno, i obredni njihov ivot: rat, sahrana, ishrana i sl.), 3) da li su Slaveni preli Panonsku
niziju i upustili se u vrleti Balkana zahvaljujui avarskom zatitnikom
okruenju i moi avarskih ratnika (ukoliko bi se ovo moglo prihvatiti kao
injenica, onda se neosporno namee i znatan broj argumenata koji upuuju na avariziranje Slavena), 4) da li je konana nauna tvrdnja da se Avari
nisu uputali dalje od Save, tj. da nisu ili dalje od panonskih ravniarskih
prostranstava (da li je u pitanju njihovo konjaniko ratnitvo, povjerenje u
Slavene koje su "posvojili" ili neto drugo), 5) zato su napad na Carigrad
i Avari i Slaveni podjednako doivljavali, a neuspjeh i poraz svako na svoj
nain, te ta se to moglo desiti da doskoranji vazali (Slaveni) najveim
dijelom asimiliraju svoje gospodare (Avare)?
Sva ova pitanja itekako su znaajna za historiju jezika bosanskohercegovakih Muslimana, jer se odgovorima na njih (naravno i odgovorima na druga pitanja rasvjetljava ne samo niz jeziko-povijesnih injenica, nego i niz uopte povijesnih injenica za islamizaciju na balkanskim prostorima. Uz to dobijamo i podatak o postojanju/nepostojanju
islamiziranih plemena na Balkanu prije dolaska Slavena, i svakako, poslije dolaska Slavena a prije dolaska Osmanlija na Balkan. Samo po sebi
namee se pitanje da li je bilo muslimana na Balkanu prije dolaska Turaka
* - 582. godina (Savez u Sremu)
** - Misli se na vrijeme poslije sukoba sa Turcima i turskog razbijanja velike avarske
drave od Koreje do S. Azije.

256

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 257

na Balkan.
Iz vie naunih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali
Balkan i prije Osmanlija, a ve u 9. i 10. a naroito od 11. stoljea oni su
tu bili znaajno prisutni.5 Da li je to bio poetak islama (i islamizacije) u
naim krajevima, ili je to otpoelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da
da posljednju rije. Za jezik bosanskohercegovakih Muslimana to je vrlo
bitan podatak, jer olakava niz tumaenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). Predosmanlijski muslimanski narod, po
podacima na osnovu dosadanjih istraivanja,6 nastanjivao je Ugarsku, a
ta je sve podrazumijevala oblast tadanje Ugarske i koliko je ona bila
prisutna u Bosni, historija dovoljno zna. Ipak, treba istai injenicu da je
velik dio sjeveroistone Bosne bio pod tadanjom Ugarskom, pa nije svejedno to su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali mogunost da ive
i na ovim podrujima: Modria, Graanica, Gradaac, Srebrenik, Tuzla,
Zvornik i naravno ka unutranjosti Ugarske. U toponimiji, u usmenom
narodnom stvaralatvu, u arheologiji itd. sigurno je da se moe rei niz
potvrda za to.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaela ideja oko "svog" ili
"zajednikog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti, logikom ime naroda - ime jezika, kao namjeran ili
iznuen, sluajan postupak,9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan, uvajui svoj jeziki koine10 bio nuno upuen da prihvati svaku
majorizaciju. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u
jeziku bosanskohercegovakih Muslimana obiljeit e i osmanlijska
islamizacija Balkana, a posebno BiH, te bogumilstvo koje se u mnogim
segmentima moe uporedo istraivati sa islamizacijom, te udio katolikopravoslavnog elementa s obzirom da su erijatski propisi islama decidno
priznavali i potivali svaku monoteistiku vjeru i suivot s njom na
svakom planu pa i jezikom. Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5. Smatra se da su doli iz oblasti oko Kaspijskog jezera, iz Harezma i okolnih teritorija, te
da su se najvie zadrali u podrujima dananje Panonske nizije. Da li je to bio poetak islama i islamizacije u naim krajevima, ili je to otpoelo dolaskom Osmanlija, nauka jo nije
definitivno utvrdila.
6. A. Handi, Sikiri, Jona, Bali i drugi
7. Ismailije - Halisije - Kalisije
8. Mnoge stare porodice u sjeveroistonoj Bosni i danas su zadrale predanja da su njihovi
preci iz Unurovine od plemena Halisija. Izmeu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija, u
njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je). Ovdje su evidentna prezimena: Kalesi, Kalesiji, Halisija, Halusija, Halusi, ak je zabiljeeno i muslimansko muko ime Halusija, itd.
9. A. Peco, Stazama naega jezika, Beograd, 1985. g.
10. Ovo nije jedini sluaj, vidi: D. Sesar, O jednom primjeru jezine politike, Jezik, br. 2.,
Zagreb, 1987. godine.

257

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 258

iteta islamskog elementa na Balkanu. Historija o tome ima znatan broj

podataka,11 ali oni nisu potpuno istraeni. Ipak, nedvojbena je injenica da
su muslimani naseljavali Balkan i prije Turaka, ak prije dolaska Slavena
na Balkan.12 Ve u jezikom fondu tih naroda imamo rijei harem,
kaduna/katun, upan, ban/bajan (Bajan, veliki avarski kagan), kan,
kagan/vo haziz/prijatelj topor-sjekira, horna-hrana itd. a to je moglo trajati najmanje dva stoljea koliko je trajala i avarska vlast koju su sruili
Franci.13 O ovome za jezik Muslimana BiH vrlo znaajnom periodu, a ne
samo da su izostala leksikografska istraivanja nego i ira historijska,
posebno kad je rije o avarskom (i slavenskom) pohodu na Bosnu (oko
610. godine). I neto kasnije, za muslimanski narod takoe znaajan historijski period (9-12 stoljee) ostao je nedovoljno istraen i rasvijetljen. Za
jezik bosanskohercegovakih Muslimana ni ovo nije beznaajan period,
jer recimo, 1149. godine ugarski kralj Geza Srbima u pomo alje svoju
vojsku koju je, pored ostalih, sainjavao i njegov narod Muslimani (Kalisije). Kalisije su ivjele u (S) Mitrovici i oko nje, a neki ih nazivaju i
Kazarima iz plemena K(v)alisija.14 Kakvu su sudbinu imale Kalisije poslije poraza Ugara, ali i poslije, naroito do dolaska Turaka na Balkan, nauka
jo nije istraila. Kakav je bio njihov jezik, kako su se nacionalno i na
druge naine saivljavali s Ugarima, Slavenima i drugim narodima, za
sada su sve to samo pretpostavke. Ipak, kao nepotpuna injenica, koja
takoe kao pretpostavka moe pomoi pri osvjetljavanju mnogih istina,
svakako je i podatak da su bogumilska naselja najbrojnija bila upravo u
priobalnim kontakt-podrujima Ugarske i Bosne, a kasnije (prisilom,
porobljavanjem, pokrtavanjem, seobama itd.) i bogumilska i katolika
naselja ustupit e mjesto pravoslavlju, a naroito u vrijeme Osmanlija koji
su to, svojim prisustvom na ovim podrujima, inicirali. Da li je predosmanlijski islamski elemenat na Balkanu15 olakao islamizaciju u vrijeme
nadiranja Turaka i da li su elementi orijentalnih jezika ve imali korijenje
i bili dobra podloga orijentalizmima to su se poeli inkorporirati u sve
nae dijalekatske zone turskom najezdom.
U tom pogledu znaajne su prilike i kod Srba i kod Hrvata, ali one
nikako ne smiju (to je u mnogo emu ve postalo obaveza) predstavljati
11. Konstantin Jireek, Istorija Srba, Beograd, 1988. g.
12. Usp. Turski (mongolski) nomandski narod Avari (Obri) poslije Huna zaposjeli su njihove posjede, a Sirmijum su opsjedali ve u 579. godini (Jiriek, 47-50)
13. Vidi: N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1989. godine
14. Jireek, str. 142. Istorija Srba, Beograd, 1988. g.
15. Vidi: A. Gluhak, Podrijetlo imena Hrvat, Jezik, 5., Zagreb, 1990. (Slaveno-iranski kontakti, Maari/Turci).

258

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 259

nikakav klie ili standard za vrednovanje Muslimana. Ako ni zbog ega

drugoga onda zato to je duhovna, pa i jezika tradicija, kao i svaka druga,
ipak specifina za svaki narod pa i Muslimane.16 Kad je u pitanju jezik
kojim oni govore, vie stoljea je pokazalo da oni znaju da imaju svoj jeziki izraz, vrlo dobro znaju ta je u tom jeziku njihovo a ta nije. Meutim,
pred nauku se stavlja hitna obaveza da o tom jeziku kae barem onoliko i
sve ono to je i o drugim jezicima i narodima u Jugoslaviji reeno, ali ne
snagom fikcija nego: izradom historije muslimanske umjetnosti, folkloristike, etnologije i arheologije, zatim izradom studija o predosmanskoj
islamizaciji Balkana, o balkansko-muslimanskim jezikim izoglosama, o
boravku arapskih moreplovaca u naim krajevima, kontaktu Maura u
paniji s naim ljudima, o vardarskim Turcima iz vremena cara Teofila
(oko 830.g.), o prodoru i boravku Avara na Balkanu, o krstjanima/kranima/hrianima i muslimanima, kao i o drugim istinama o islamu i islamskim narodima za koje je bila dosad uskraena naa i svjetska nauna
javnost. Zbog svih ovih nauno-istraivakih nedostataka najmanje je
bitno kojim jezikom govore bosanskohercegovaki Muslimani, mnogo je
bitnija injenica to do danas nije reeno kakav i koliki je doprinos Muslimana srpskohrvatskom jeziku, te koje su karakteristike muslimanskih govora i jezika muslimanskih pisaca. Kad se o tome oglasi nauka, ona e
definitivno osporiti zablude da su bosanskohercegovaki Muslimani azijati/Osmanlije... da je njihov jezik neiji a ne njihov.17
Krajnje je vrijeme da se prestanu istraivati srodnosti i da se panja
usmjeri na specifinosti. Praksa je pokazala da jugoslavenski narodi jedni
o drugima ne znaju dovoljno (posebno hriani/krani o muslimanima).
Vrijednosti u istinama o pojedinim narodima, meu kojima je jedna od
najizraenijih istina o jeziku, vrijednosti su u istinama o razlikama a ne
identinostima po potrebi. U jezikoj nauci nemio je termin (fiktivnog)
zajednitva, jer se ono meu jezicima ispoljava kao asimilacija, neutralizacija, ponitavanje, gubljenje i sl. Istraiti razlike znai onemoguiti
16. Kvazilogikom: patriot - nasilnik (agresor) javnosti su obratnih kvaliteta predstavljeni
Mujo Hrnjica (kao zulumar i pljaka) i Bajo Pivljanin (kao narodni junak). Istina je upravo obratna.
17. Suvie je ispolitizirana i lingvistiki nedovoljna tvrdnja da su srpski jezik i hrvatski
jezik jedan jezik. Da li je to jedan u znaenju isti ili po jedan i kojim onda jezikom govore
Muslimani. Pravna istina (praktina) i propisana nisu identine. Ako se za prvih 650 godina od doseljavanja Slavena na Balkan gotovo nita pouzdano ne zna, onda se ne zna ni za
koga, ni za Srbe i Hrvate. Ali poslije toga vremena mnogo toga se pouzdano zna i moe se
rei ta je ija batina i kakva. injenica je da Muslimani svoj jezik zovu bosanskim
jezikom.

259

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 260

teorije o veem, jaem, brojnijem i sl. jer je to u nauci sekundarno. U

jeziku se samo pomou istraenih razlika (a ne zajednitva) gradi skupni
mozaik u kome je evidentno i ono to je zajedniko.18 ak i kada su u
nauci identinosti cilj, to je samo pola posla, najvei dio jezikog (meujezikog) posla su ipak razlike. Bez istraivanja specifinosti apsurd je
istaivati i slinosti, jer je postojanje jezika i naroda u stvari postojanje
korisnih opozicija, pa u tom kontekstu treba gledati i na Muslimane i jezik
kojim oni govore.19
uvajui svoje cjelovito nacionalno bie Muslimani su sauvali i
svoju tradiciju, kulturu i naravno jezike osobine - i obratno.
S obzirom da su bili okrueni i pozitivnim, ali znatno vie i negativnim okolnostima to su uticale na njihov jeziki izraz, Muslimani su
razvili dva jezika standarda, dvije jezike strukture svoga svakodnevnorazgovornog (kolokvijalnog) komuniciranja: 1) savremeno-situacijski tip
komunikacije (reimsko-administrativni), 2) tradicionalno-obiajni tip
komunikacije. Prvim tipom slue se u administraciji, trgovini, kolstvu
itd., a drugim tipom slue se u svojim kuama, meusobno, u vrijeme
obreda (dova, sunet, mevlud, duma...). Obje ove komunikacije meusobno se razlikuju na gotovo svim jezikim nivoima (kod drugih naroda to
nije sluaj, jer je za savremenu komunikaciju uzeto ono to je njihov obiajno-tradicijski tip), te nema nikakvog osnova smatrati ih lingvostilistikim
tipovima (stilovima).20
Ovo se prije svega uoava u leksici i frazemima21, tvorbi, paremiolokim konstrukcijama itd. Uz to bosanskohercegovake muslimanske
govore, pojedinano i regionalno, a u nekim segmentima i generalno,
danas karakterie:
1) akcenat rijei
- u prezimenima tipa: Omerovi, Jusufovi, Ferhatovi, a ne
Omerovi, Jusufovi, Ferhatovi;
- u prezimenima tipa: Dervibegovi, Jusufagi, Hasanbegovi, a ne
18. Nije to samo naa specifinost: Jezika antianglizacija (antiamerikanizacija) Evrope je
insistiranje na razlikama, te time i konkretan otpor unificiranju (i pored esperanta Evropa
njeguje mnoge jezike).
19. Kako drugaije objasniti nekome da hoda ne pjeva, ne vie... nego ui, okuie / ili
muslimanske paremioloke modele tipa: Vei stomak - vei gazda Vei stomak - vea hasta
itd.
20. Pored ostalog i ovo je jedno od sredstava kojim su se titili da, recimo, ne doive jeziko-nacionalnu sudbinu moldovskih Gadauza ili drugih naroda.
21. Usp.: Aman jarabi /Veselatu, veselamu/ Tobe jarabi, Tobe estagfirulah/ Gluho bilo i
oravo...

260

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 261

Dervibegovi, Jusufagi, Hasanbegovi;

- u imenima tipa: Merima, Fatima, Rahima, a ne Merima, Fatima,
Rahima;
- upotreba predakcentske duine u hipokoristicima i deminutivima
tipa: pilkica curica, vratica pored pilkica, curica, vratica;
- upotreba predakcenatske duine u ostalim imenima kad su oblik i
znaenje razlikovani: utica, travica, mamica;
- upotreba predakcenatskih duina u toponimiji: jedne duine
(Hasii pored Hasii) dvije duine (Kulovii pored Kulovii), tri duine
(Avdibaii pored Avdibaii);
- upotreba dugouzlaznog akcenta na drugom slogu dueg oblika
ijekavskog jata kod rijei tipa: vrijeme, dijete, mlijeko pored vrijeme,
dijete, mlijeko;
- prenoenje akcenta na proklitiku: u nos, na glavu, pod ruku a ne u
nos, na glavu pod ruku;
- upotreba akcenta kao razlikovnog obiljeja kod rijei tipa: famelija (porodica) - famelija (rodbina).
2) Sve je izraenija upotreba jezikih tabuizama kod Muslimana
usljed tradicionalno-kulturno-obiajnog otpora svim oblicima vulgarizma,
te tendencija eliminiranja jezikih oblika vulgarnosti (usp. psovke), ali i
uzdravanje od svih oblika tzv. taksirata, usp.:
- sve to je prostako, tue zlo i sl. je anamo on/ona;
- svaka psovka je sastaviti je i be;
- boi je bozgun, prozuk, troi...;
- svaka pojedinana vulgarnost je ona stvar, neka stvar, tamo ona i
sl.;
- moralno-karakterni razvratni je zagondija a takva ena je funjara
(kuja);
- nevina, u smislu nedeflorirana djevojka je hemza;
- karcinom ili rak kao bolest je paskovi, ono najgore i sl.;
- ii u zahod, tj. imati stolicu, to je ii pored sebe, ii na dvor, ii
napolje;
- nedosljednost glasovne alternacije u orijentalizmima tipa: sapunsafun, kalup-kaluf, kanapa-kanafa...;
- vrlo je razvijena upotreba priloga tipa: otoi, hibre, haman, hajli,
hunjerli, vesveseli (rastresen), kastile, vaktile itd., zatim priloga umjesto
prijedloga i imenice tipa: s obrazom - obrazli, s hujom - hujali, s vodom
(u smislu teno) - orbali itd. te tvorbe sa sufiksom -li: doekli, belajli,
kalajli, galameli...;
261

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 262

5) upotreba boja u govorima Muslimana ima naturalno-materijalnu

oznaku: zejtin-zejtuni (zelenkasto uta), kahva-kahvaji (smea), turundaturundi (narandasta), kupus-kupusi (svijetlozelena), golub-golubi (siva),
med-medeni (tamnouta, smea), eer-eeri (krem, peeni eer), zatim
pembe-ruiasta, mavi-plava, limuni-svijetlouta, sade - ista boja (bilo
koja), pa vinjevi, vrani, bezi, (bejazi), adi itd;
6) esto je pokraivanje zapovjednog naina kod glagola tipa: marnuti-marni-mar, ornuti-orni-or, gutnuti-gutni-gut, srknuti-srkni-srk,
bubnuti-bubni-bub, egnuti-egni-eg itd.;
7) esto je pojaavanje neke osobine, stanja i sl. radi isticanja
karakteristinih formi totaliteta (maksimalnosti): mok-mokra, sam-sama,
gnjiz-gnjila, glaz-gladna, praz-prazna, led-leden, boz-bosa, dab-dabe,
vru-vrua, goz-gola, noz-novo suh-suha, ljut-ljuta...;
8) srpskohrvatski prijedlozi radi i zbog neutraliziraju namjeru i
uzrok prijedloga sevep (Usp.: Sevep ega si doao. Sevep smrti mu je bila
svaa);
9) od postojeih deminutiva evidentan je i jedan stepen vie deminutivnosti: koko-pile-pili, ali pilence i pilehce, meso-mesara-mesnica ali
mesnica i mesniica, huja (ljutnja) - hujica ali hujica i hujiica;
10) u nekim sluajevima komparacija se obavlja samo semantikom:
kiselo-naokis-maho, lagahno-polajnak-polajnhale, brzo-hitro(m)-bolje,
dlakav-upav-rutav, mrav-suh-kicav, crno-garavo-mrko, lijep-naoitglavit itd.;
11) upotreba domaih oblika nesvrenih glagola i tuih glagola
svrenih oblika (prijedlog + glagol) identine semantike, tipa: trati-zalaufati, upirati-podprcati, koiti-zalajfati (zabremzati), zatim paralelnih
oblika tipa: krug-okruiti-oestariti, pravac-uspraviti-uciprati itd;
12) upotreba pokaznih zamjenica sa znaenjem: ba taj, upravo taj,
kao oznaka prisutnosti objekta ili bia, te tane pokazivake markiranosti:
eni - eno oni (usp. ljudi), enaj - eno onaj, evaj - evo ovaj, eno ono - etaj,
evaki, enaki, etaki / evakav, etakav, enakav, ak i u sluajevima tipa: Evaj
ja svojim oima sam vidio - tj. lino, osobno, sopstveni ja ( njem. des eigenen ich).;
13) upotreba titula ispred imena i prezimena tipa: beg Kulenovi,
muftija Kurt, kadija Habul, potar Kasim, haznadar Muhamed itd., osim
sluajeva kad se te titule osjeaju kao dijelovi polusloenica ili sloenica i
upotrebljavaju se iza imena i/ili prezimena: Ferid-paa, Ibrahim-efendija,
Jusuf-kapetan, Dervi-ehaja, Kasim-beg itd.;
14) genitiv mnoine imenica enskog roda nema nepostojano A,
262

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 263

tipa: motka-motki (pored motaka), viljuka-viljuki (pored viljuaka),

guska-guski (pored gusaka), sjemenka-sjemenki (pored sjemenaka),
haljinka-haljinki (pored haljinaka), ljuska-ljuski (pored ljusaka) itd.;
15) evidentna je upotreba geminata u tuicama ali i u domaim
rijeima: temenna, Muhamedda mi, ponne (podne), polla (polila), elhamdulillah, estakfirullah, neuzubillah, inallah, dennet, sille, evval (mjesec)
itd.;
16) vrlo je izraena upotreba karakteristinih uzvika, onomatopeja i
onomatopejskih uzvika: uj, hooj, ho-ja, eeh, tufa, ejvalah, puc itd.;
17) upravo muslimanski govori pokazuju da: , , d, , nisu
nacionalno markirani glasovi, naprotiv markira ih govorna praksa sela i
grada;
18) upotreba suglasnika H kod vlastitih imena ljudi esto je u protetikoj funkciji: Asim-Hasim, Aljo-Haljo, Ilijaz-Hiljaz, Enver-Henver...;
19) suglasnik H u muslimanskim govorima zasluuje zasebnu panju. Dovoljno je rei da u ovim govorima dominira proha a nikako proja,
zatim, hedek, mehbo itd.;
20) vokativi vlastitih imena ljudi na suglasnike K,G,H, trojako se
realiziraju:
a) identini su nominativima uz duenje zadnjeg sloga (Abdulah,
efik, Namik),
b) imaju vokativni oblik na e ali bez glasovnih promjena (Malike,
Salihe, Nesuhe),
c) upotrebljava se njihov hipokoristik kao alternativ (efik-efko,
Faruk-Fako, Abdulah-Avdo)...;
21) zanimljivo je da su Muslimani i u toponomastici ostavili obiljeja svojih govora: pored Ajvazi i Ajvazi kod nemuslimana, kod muslimana su Hajvazi (selo kod Kalesije), pored Rankovi kod pravoslavaca,
Rankovi kod katolika, kod Muslimana je Hrankovi (selo kod Teslia), ali
imamo i sluajeva markiranja etnika u odnosu na toponim: pored TuzlaTuzlak-Tuzlanka-Tuzlaci (misli se na tzv. Donju Tuzlu) imamo: Gornja
Tuzla-Gornjotuzlan-Gornjotuzlani itd.;
22) pored rijei za oznaavanje singulara i plurala evidentne su i
rijei koje istu materiju u kompletu, garnituri, kao stroj, cjelinu i sl. imenuju zasebno: basamak-basamaci ali basamake, muebak-muepci ali muebake, kalafa-kalafai ali kalafake (garnitura zidarskih ekia), parmakparmaci ali parmake i sl.
Sve ove osobine, kao i mnoge druge, neophodno je temeljito istraiti i u to skorijoj budunosti dovesti ih u vezu s muslimanskom
263

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 264

dijalekatskom bazom i jezikim blagom muslimanskih pisaca. Tome treba

dodati izradu terminolokog rjenika narodnog jezika Muslimana, izradu
rjenika frazema, pravopisnog prirunika (iskljuivo kao fotografiju
stvarnog stanja pa tek onda pristupiti konvencijama), te ostalih oblasti
etnolingvistike prirode, pa e se pomou injenica jasno i nedvojbeno
moi rei mnogo toga o jeziku bosanskohercegovakih Muslimana - o
emu danas uglavnom govorimo na osnovu nedovoljnog istraivakog
rada. Podrazumijeva se da ovdje treba iskljuiti svako nacional-kulturno
samozadovoljenje, euforinu samodopadljivost, pseudovrijednosti i sl.
Muslimanski knjievno-jeziki izraz sa svojim elementima i svojom strukturom jasno e pokazati ta je muslimanski jeziki standard, a njega e
kasnije - kao to je to i svugdje u svijetu - normirati strunjaci, bogatiti
dobri pisci i govori muslimanskog stanovnitva. "Istina nema potrebe za
kienjem!"
Meutim, ta istina svoju naunu misiju meu Muslimanima
zapoinje od imena jezika. Dosadanja knjievno-praktina saznanja
pokazuju da Muslimani svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom, ali time ne
negiraju drugim narodima u Bosni i Hercegovini da isti taj jezik zovu srpskim, hrvatskim ili kako to oni ve ele. Ne postoje nikakve civilizacijskokulturoloke prepreke za to, niti da se ospori injenica da je rije o jednom
jeziku. I nemuslimanu i Muslimanu treba omoguiti da isti jezik (jedan
jezik) - svoj jezik nazove svojim imenom, onako kako ga osjea i kako je
taj jezik ivio u njegovoj tradiciji. Za Muslimane BiH taj jezik je bosanski jezik.
Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language
The language of Bosnian Moslems has not been examined properly
and into depth up to now. Even the rare research was limited to a fragmented mentioning only. It is essential to examine the language of the
Bosnian-Herzegovinian Moslems within the context of overall cultural and
other existence of Moslems.
As any other nation, the Bosnian Moslems and their language has
had their own history. This linguistic and ethnological history has also not
been investigated enough.
The appropriate attention has not been paid to the Moslem linguis264

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 265

tics contributions. Sometimes these contributions are minimized, or they

are presented as the treasure of other nations, which can only help to the
process of its assimilation.
The careful studies will show clearly that the language of the Bosnian Moslems is a single language, having been accumulated for centuries,
confirmed with its own manifestations within the context of a non-unified
system. Their language cannot be understood as a stylistic variant.
Only when the speeches of the Bosnian Moslems and the language
of literary works by Moslem authors are investigated, the scientific photograph of that language will emerge, and not a pseudo-social (political)
wish.
It is more than obvious that the language of Bosnian Moslems have
its own specific features. These features belong to the oldest history of this
nation, and cannot be taken as the thing that happened yesterday or today.
These specific features have been neutralized for years now.
The literary and practical facts up to now show that the Moslems
call their own language Bosnian, but they do not want to deny the other
nations in Bosnia and Herzegovina to call that same language Serbian,
Croatian, or whatever name they choose to have. There are neither civilization nor cultural barriers for it; nor one can deny the fact that it is the
one and the same language. Both non-Moslems and Moslems should be
allowed to call the same language (the single language) - their own language with their own name the way he/she feels it, and in the way that language has lived in his/her tradition. For the Moslems in Bosnia and Herzegovina that language is the Bosnian language.

265

anali 12.qxd

24.1.2008

266

12:11

Page 266

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 267

Devad Juzbai
REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912./13. GODINE
NA DRANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI
Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaaja novije
istorije, koji su odluujue uticali na oblikovanje politike karte savremene
Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu. Uticaj ovih ratova na
meunarodne odnose i unutranjopolitiku situaciju u jugoslovenskim
zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. Promjene
na Balkanu dale su snaan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih
pokreta kod Junih Slavena na jednoj strani, ali i zaotravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa, kao to je to bio posebno sluaj u Bosni i Hercegovini. Budui da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske, njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih
planova parirati novim izazovima. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu
ocjenjivali su poetkom 1913. da se cjelokupno miljenje, dranje i djelatnost stanovnitva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim
dogaajima na Balkanu.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima, to se neminovno odrazilo i na odnose izmeu njihovih
politikih predstavnika.
Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeu srpske i
muslimanske politike u Bosni i Hercegovini, pa su se, prema zapaanju
vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa, bosanskohercegovaki Hrvati, koji su se kolebali izmeu simpatija za junoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji, javljali kao vezujui
elemenat izmeu srpskog i muslimanskog politikog tabora.2
Iako je meu bosanskohercegovakim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova dolo do ispoljavanja simpatija za Srbiju, a meu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuenju jugoslovenskoj zajednici, ire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini jo nije bila zahvatila ideja slovenske
solidarnosti kako je to bio sluaj u Dalmaciji. Za razliku od srpskog seljatva, koje je, zahvaeno nacionalnim oduevljenjem, napustilo ranije
inertno dranje i nestrpljivo oekivalo da se ukine davanje haka, kao to je

1. Collas Zemaljskoj vladi, Situationsbericht 14.2.1913. (prepis) Kriegsarchiv Wien (dalje

KA) Miltrkanzlei Franz Ferdinands (MKFF) 1565./1913. 8-1/37.
2. Ibidem.

267

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 268

to bio sluaj u krajevima zaposjednutim od Srbije,3 hrvatsko seosko

stanovnitvo ostalo je potpuno pasivno. Meutim, meu hrvatskim gradskim stanovnitvom, odnosno njegovim malobrojno obrazovanim dijelom
osjeao se odreeni politiki uticaj iz susjednih jugoslovenskih zemalja u
prilog balkanskim saveznicima. Tome je posebno doprinosilo i
prohrvatsko dranje Srba u Hrvatskoj za vrijeme komesarijata kao i intenzivno propagiranje sloge Hrvata i Srba od strane zagrebakih listova.4
Poznato je da se opoziciono i antiaustrijsko raspoloenje dijela muslimanske srednjokolske i akademske omladine izraavalo, naroito nakon
aneksije, sve vie u njenom opredjeljivanju za borbeni srpski nacionalizam
i jugoslovensku orijentaciju.5 Iz njenih redova regrutovali su se dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci za vrijeme balkanskih ratova i u
prvom svjetskom ratu, kao i uesnici u sarajevskom atentatu. Ove politike
tendencije meu muslimanskom inteligencijom bitno su se razlikovale od
raspoloenja koje je vladalo u irim muslimanskim slojevima, a posebno
od politike muslimanskih predstavnika u Saboru. Tako je po izbijanju
balkanskog rata organ Ujedinjene muslimanske organizacije Zeman od 15.
oktobra 1912. izraavajui najdublje simpatije prema Turcima najotrije
osuivao kao islamske Efijalte, one pojedince meu Muslimanima u
Mostaru i Sarajevu koji su svojim telegramima pozdravili "srpsku vojsku,
osloboditeljicu potlaene brae u Turskoj". Osuivan je i list Dervibega
Miralema Novi Musavat, koji povodom izbijanja balkanskog rata nije
donio "ni rijei osude pasjaluka balkanskih naroda."6 Meutim, saborski
3. Prepis izvjetaja generala andarmerije njaria Zemaljskoj vladi od 15.12.1912., Arhiv
Bosne i Hercegovine u Sarajevu (dalje ABH), Privatregistratur (Priv. Reg.) 1252./1912. I
baron Collas ukazuje na evoluciju nacionalne svijesti kod irokih srpskih masa od uvoenja ustavnosti, te njen enormni napredak pod uticajem pobjeda Kraljevine Srbije. On konstatuje da se nekada indiferentna narodna masa sada nalazi u drugaijem psihikom stanju
nego to je to bila za vrijeme aneksione krize u zimu 1908. i 1909. Collas Zemaljskoj vladi
15.12.1912. Priv. Reg. 1251./1912. Vidi: Milorad Ekmei, Uticaj balkanskih ratova
1912./1913. na drutvo u Bosni i Hercegovini, Marksistika misao 4, Beograd 1985.
4. Prepisi izvjetaja okrunih predstojnika Rukavine od 16.2.1913. i Besarovia od
19.2.1913. Zemaljskoj vladi, KA MKFF 1831./1913. 8-1/45.
5. Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine
(1903.-1941.), Sarajevo, 1986., 55-77; Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta,
Sarajevo 1974. ,179-184.
Zanimljivo je da je poetkom 1913. zagrebaka muslimanska akademska omladina zastupala miljenje da bi upravo Muslimani, kada jednom oslabi uticaj vjerskog separatizma,
mogli bitno doprinijeti srpskohrvatskom jedinstvu. Mirjana Gross, Hrvatska politika u
Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914., Historijski zbornik XIX-XX, 1968., ,61.
6. "Rat pravoslavlja proti islamu!" Zeman, 15.10.1912., Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, Zbirka Adalberta Sheka.

268

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 269

klub muslimanskih disidenata nije u svom proturskom stavu zaostao iza

saborskog kluba Ujedinjene muslimanske organizacije kad su se odmah po
izbijanju tripolitanskog rata, poetkom oktobra 1911. godine, oba kluba u
ime Muslimana Bosne i Hercegovine posebnim telegramima obratila austrougarskom ministru vanjskih poslova Aehrenthalu sa molbom da on
intervenie u korist Osmanskog carstva.7 Nepunih dvije godine dana docnije, krajem jula 1913. godine, Rifat-beg Sulejmanpai i Dervi-beg
Miralem ponovo su, ovaj put zajedno, prenosili elje bosanskohercegovakih Muslimana zemaljskom poglavaru da se Monarhija zauzme kako bi
Jedrene i ostala podruja, koja su otomanske trupe ponovo zaposjele u drugom balkanskom ratu, ostale pod Turskom.8
Nasuprot oduevljenju s kojim su Srbi pozdravljali pobjede sunarodnika i angaovali se na skupljanju pomoi za srpski crveni krst, srpsku
vojsku i dr., u muslimanskom javnom mnijenju naglaeno su preovladavali
izrazi solidarnosti sa Turskom, koji su praeni i javnim manifestacijama
kakva je bila masovni ispraaj turskih vojnih obveznika u oktobru 1912.
godine u Sarajevu. Uprkos zabrani skupljanja dobrovoljaca, oni su ilegalno prelazili granicu. Muslimanski dobrovoljci stupali su u tursku vojsku, a
pripadnici sve tri vjere, u prvom redu pravoslavni Srbi, u srpsku i
crnogorsku. U turskoj vojsci je postojao bosanski baibozuk, formiran od
iseljenika iz Bosne, a u srpskoj i crnogorskoj bile su itave grupe koje su
dole iz Sjedinjenih Drava (Amerikanci). Odjek spoljnopolitikih zbivanja, ratna atmosfera stvorena velikom koncentracijom austrougarskih trupa
(na vrhuncu krize u zemlji je bilo do 190 hiljada vojnika), zaotravanje
unutranjih politikih i socijalnih odnosa, sistiranje ustava i zavoenje
izuzetnih mjera u maju 1913. dalo je povoda za ocjenu da je Bosna i
Hercegovina doivjela ratove na Balkanu kao zaraena strana.9
Kada je rije o nacionalno-konfesionalnim odnosima, onda je u
prvom redu dolo do daljeg pojaanja muslimansko-srpskog politikog
antagonizma i jo veeg pribliavanja muslimanskog politikog vostva
austrougarskim vlastima. Muslimani su bili duboko deprimirani i zbunjeni
zbog sloma Turske. Baron Collas je u svom povjerljivom izvjetaju
uporeivao poloaj u kome su se nali Muslimani sa ovcama koje je vuk
natjerao u tor Monarhije. U Muslimanima on je vidio vrijednu protivteu
7. Zemaljska vlada Zajednikom ministarstvu finansija, telegrami od 5. i 10. oktobra 1911.,
ABH Zajedniko ministarstvo finansija (ZMF), Pr BH 1301 i 1305 iz 1911. (dalje citiram
samo signature istog fonda).
8. Potiorek Bilinskom 30.7.1913. (prepis) KA Nachlass Potioreks (dalje N1 Pot.) A/3 Fasz
1, 339.
9. Ekmei, Uticaj balkaskih ratova

269

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 270

dranju Srba kao i uopte Jugoslovena.10 Kao odgovor na poznatu

deklaraciju srpskih poslanika Bosanskohercegovakog sabora povodom
izbijanja srpske vojske na Jadran i omladinskih demonstracija u Sarajevu,
koje su organizovali Srbi u novembru 1912. protiv balkanske politike Austro-Ugarske, prireene su muslimanske protudemonstracije koje su dale
punu podrku politici Monarhije u albanskom pitanju.10a U tuzlanskom
okrugu su gradska zastupstva, svugdje gdje su Muslimani imali veinu,
izglasala novane priloge za austrougarske trupe, koje su boravile u Bosni
i Hercegovini, odnosno priloge za porodice pozvanih rezervista.11
Dok su podrune vlasti u pretenom dijelu zemlje ocjenjivale da, i
pored velike promjene u stanju duhova pod uticajem ratnih zbivanja, ipak
najvei dio stanovnitva gleda svoga posla u borbi za ivot,12 izvjetaji iz
Bosanske krajine ukazivali su da je tamo bila stvorena ozbiljnija politika
situacija nego u drugim krajevima. Za razliku od mirnog dranja srpskog
gradskog stanovnitva, pravoslavni seljaci i seoski svetenici pokazivali su
u Krajini vidne znakove svoga nezadovoljstva. Na podruju Kljua, Petrovca i Drvara irile su se vijesti meu seljacima, navodno fanatizovanim od
popova, da e umarirati srpska vojska i osloboditi ih plaanja rente
zemljoposjednicima. Bila je stvorena takva atmosfera u kojoj su se ponavljale masovne tue izmeu Srba i Muslimana. Vlasti su u pomenutim
mjestima pribjegle najviim policijskim kaznama, ali i nekim vanrednim
sredstvima izvan zakonskih okvira, kao i za vrijeme seljakog trajka
1910. godine. Ranije su zatvarane gradske pijace, da bi se seljaci odstranili
iz grada, gostionice su zatvorene ve u 6.30 h navee, a na javnim mjestima bilo je zabranjeno voditi politike razgovore. Uzroci stvorenog stanja
traeni su u jakom kmetskom pokretu, izrazito srpskom karakteru ovog
podruja i odsustvu vojnih garnizona.13 Oito je da su se i u ovom sluaju socijalne suprotnosti izmeu age i kmeta znatno ire transponovale kao
suprotnosti izmeu Srba i Muslimana.
I pored toga to je znaio likvidaciju iflukog sistema u zemljama
koje su se do tada nalazile pod turskom vlau, i u datim okolnostima bio
realno mogui korak ka nacionalnom osloboenju jugoslovenskih naroda,
rat na Balkanu bio je praen nizom negativnih pojava, od kojih su neke,
10. Kao napomena 1.
10a. Vidi, Hamdija Kapidi, Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (lanci i
rasprave), Sarajevo, 1968., 119-129.
11. U Bijeljini 3.000 k., u Tuzli 5.000 k. u Zvorniku 800 k. itd. Okruni predstojnik Baron
Zemaljskoj vladi 22.1. 1913. (prepis), KA MKFF 1831./1913. 8-1/45.
12. Ibidem; okruni predstojnik Deftedarevi Zemaljskoj vladi 27.2.1913. (prepis) KA
MKFF 1843./1913. 8-1/44 i kao napomena 4.
13. Richard Riedl, izvjetaj iz Otrelja 9.11.1912. KA MKFF Mb/11-1912. 134.

270

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 271

dodatno potencirane antisrpskom propagandom tampe bliske reimu, u

mnogom uticale i na politiku klimu u Bosni i Hercegovini. Mada je u srpskoj graanskoj politici jo u XIX vijeku preovladalo nastojanje da se
borba protiv Turske, koja je u ranijim razdobljima voena na religioznoj
ideolokoj osnovi (geslo za krst asni i slobodu zlatnu nasuprot geslu za
din devlet), vodi u ime modernog naela narodnosti, ipak su u zbivanjima
na Balkamu 1912./13. doli vidno do izraaja i elementi vjerskog rata. I
samo naelo narodnosti, na koje su se, inae, pozivali balkanski saveznici,
bilo je, kada je rije o Albancima i Makedoncima, grubo ignorisano za
raun dravnih interesa saveznika. Posebno nije moglo ostati bez krajnje
nepovoljnog odjeka u Bosni i Hercegovini masovno pokrtavanje
stanovnitva islamske vjere, a dijelom i prekrtavanje katolika u prvim
mjesecima po izbijanju rata na teritoriji koja je pripala Crnoj Gori. Ono je
vreno uz upotrebu drastinih nasilnih metoda i bilo je praeno ubistvima,
pljakama, paljenjem sela i drugim represalijama. Nasilno prevoenje u
pravoslavlje izvreno je u Beranama, u Plavu i Gusinju i u okolini Pei.
Albansko stanovnitvo muslimanske vjere bjealo je zbog nasilnog pokrtavanja sa crnogorske na srpsku teritoriju. Pomenuti postupci, koji su naili
i na osudu srpske vlade,14 bili su jedan od uzroka priliva u Bosnu muslimanskih izbjeglica iz podruja zahvaenih ratnim zbivanjima, u prvo vrijeme prvenstveno iz graninih podruja susjednog Sandaka. Taj priliv je
smanjen kada je dolo do izmjene dranja crnogorskih vlasti prema
stanovnitvu islamske vjere.15 Iako su austrougarske vlasti ubrzo zatvorile
14. Milorad Ekmei, Ratni ciljevi Srbije, Beograd 1973., 128-130; up. Branko Babi,
Migracije u novoosloboenim krajevima Crne Gore, JI 3 - 4/1973., 163-170, isti, Politika
Crne Gore u novoosloboenim krajevima 1912.-1914., Cetinje 1984.; Mustafa Memi, Plav
i Gusinje u prolosti, Beograd 1989., 199-213.
15. Okruni predstojnik Deftedarevi u izvjetaju od 14.10. 1912., koji je poslao sa granice
na Metaljci, navodi da su spaljena muslimanska sela Nefer, Tara, (tj. Lever, Tara, primjedba
D. J.), urevia Tara, Glibae, Maoa, Stanane, Orulja, Mali Kolain i Vitina, i to oznaava kao razlog bjekstva stanovnitva. Po ulasku crnogorskih snaga u pojedinim mjestima bilo
je sluajeva da su domaini ubijani ispred svojih kua naoigled ukuana, a kue paljene.
Deftedarovi donosi i podatak da su Crnogorci palili kue i pojedinih Srba da bi pokrenuli
sandake Srbe u borbu, jer im se oni u poetku nisu htjeli prikljuiti. Meutim, uskoro je
30.10.1912. Deftedarevi iz Uvca javljao o izmjeni situacije i vraanju kuama izbjeglica sa
granice, te o "upadno dobrom postupanju sa Muslimanima" od strane kako srpskih vlasti u
Prijepolju tako i crnogorskih u Pljevljima, gdje je na elu civilne uprave postavljen Omerbeg
Bajrovi, od ranije srpski nacionalno orijentisan. KA N1 Pot. A/3 Fasz 1, 133 a, 152. O korektnom dranju srpske vojske prema muslimanskom stanovnitvu Novog Pazara u oktobru
1912. vidi Ejup Muovi, Etniki procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pazara, izd.
SANU Etnografski institut, Beograd 1979. 44 i 105-106. O uspostavljanju crnogorske uprave
u Novopazarskom sandaku vidi: arko epanovi, Osloboenje Bijelog Polja 1912. godine
i organizacija vlasti, Istorijski zapisi 1-2/1986., 67-93.

271

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 272

granicu prema Sandaku, ipak je preko nje neposredno poslije izbijanja

rata prebjeglo u Bosnu oko 1000 lica.16
Bosanski Muslimani ranije iseljeni u vilajete Skoplje, Solun i Bitolj,
kao i Novopazarski sandak, vraaju se dijelom u Bosnu i Hercegovinu a
dijelom uestvuju u masovnoj seobi muslimanskog stanovnitva u druge
krajeve Turske. Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili
izloeni bosanski naseljenici u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog
budueg poloaja pod vlau pobjednikih hrianskih drava. Repatrijacija se odvijala brodovima iz Soluna u Trst, a odatle eljeznicom u
Bosnu. Ovim pravcem se vratilo oko 5.000 osoba u razdoblju od polovine
novembra 1912. do sredine maja 1913. kada je bosanska uprava obustavila masovni povratak o zemaljskom troku. Povratnici su naseljavani na
erarnom zemljitu uz finansijsku potporu vlasti, a u njihovom zbrinjavanju uestvovalo je i muslimansko stanovnitvo.17 Muslimanski prvaci
Savfet-beg Baagi i Rifat-beg Sulejmanpai pokrenuli su sredinom
novembra 1912. pitanje da se erarno zemljite dodjeljuje po konfesionalnom kljuu i u tom su smislu namjeravali podnijeti rezoluciju u Saboru.
Tome se usprotivio zemaljski poglavar, general Oskar Potiorek, jer je smatrao da bi to zaotrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguilo rad
Sabora, koji je trebalo da uskoro usvoji zakon o izgradnji novih eljeznikih pruga od vojno-stratekog znaaja za Monarhiju. Naseljavanje
repatriraca dodatno je zaotravalo politike odnose u zemlji. Snaan otpor
naseljavanju pruala su sela iz kojih porijeklom nisu bili povratnici, kao i
nemuslimanska sela. I neki srpski listovi, kao npr. Narod, odluno je istupao protiv povratnika nazivajui ih nepouzdanim elementima, problematinim tipovima i sankilotima. Nasuprot tome Srpska rije se ograivala od takvog pisanja, zalaui se i poslije sloma Turske za dobre odnose
sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini.18
Paralelno sa nastojanjem austrougarskih politikih funkcionera da
muslimanski faktor iskoriste kao protuteu jugoslavenskom okupljanju na
osnovu principa nacionalnosti kao zajednice jezika, austrijska publicistika
je pred prvi svjetski rat zagovarala ideju o muslimanskoj naciji na Balkanu koja ne priznaje nikakve jezike razlike. Uporite za to ona je nalazila
u staroj praksi na Orijentu da se nacija i religija poistovjeuju.19 Pomenuta ideja mogla je biti potaknuta i jaanjem panislamskih tendencija u dijelu
17. Ibidem, str. 151-162.
18. Ibidem, str. 158-160; Ekmei, Uticaj balkanskih ratova, 140; Isti, Nacionalni pokreti
u Bosni i Hercegovini, u: Istorija srpskog naroda, knj. 6, 1 tom, Beograd 1983., 647.
19. Ekmei, Ratni ciljevi Srbije, 144-145.

272

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 273

bosanskohercegovake muslimanske inteligencije. Te tendencije dole su

do izraaja u asopisu Biser, osobito od 1913. i bile su jo vie prisutne u
izdavakoj djelatnosti Muslimanske biblioteke. Iako je u svojoj osnovi
imala religiozni duhovni supstrat, nacionalno-politika platforma Bisera
nije bila jedinstvena. Ona je, kako je to ukazao Muhsin Rizvi, sezala od
ispoljavanja osjeaja muslimanske narodno-vjerske posebnosti do propagiranja povezanosti sa drugim islamskim narodima. Pri tome je u Biseru
bilo ispoljeno i shvatanje da bosanskohercegovaki Muslimani, koji se
imenuju Bonjacima, "po jeziku pripadaju onoj slavenskoj grupi od desetak milijuna dua", kojoj pripadaju i Srbi i Hrvati; da svi oni zajedno predstavljaju jedan narod - "samo sa tri imena i tri vjere".20 To je bilo suprotno austrijskoj ideji muslimanske nacije koja ne priznaje jezike razlike.
Meutim, i pored nastojanja da se distancira od dnevne politike, kao i od
srpskog i hrvatskog nacionalizma, Biser je, nasuprot Gajretu, pokazao vie
simpatija prema hrvatskoj literaturi.21 Inae, Novi vakat, kao novo glasilo
Ujedinjene muslimanske organizacije, koje je usmjeravao erif Arnautovi, pisao je u ljeto 1913. da Muslimani moraju da izvuku konsekvence
iz sloma Turske i da se u njima mora razviti svijest da su jedno sa narodom
s kojim ive. List se izjasnio i za "narodno jedinstvo Srba i Hrvata", uz
obrazloenje da bi se u protivnom Muslimani morali pocijepati u dva
nacionalno-politika tabora. Meutim, Novi vakat je izraavao rezervu
prema lozinkama o srpskohrvatskom jedinstvu koje su dolazile iz srpskih
redova, videi u njima skrivenu tendenicju da se srbiziraju Muslimani.22
Takoer, Savfet-beg Baagi, lan sabornog Predsjednitva, ocijenio je u
jesen 1913. plan srpskog kulturnog drutva Prosvjeta da u cijeloj zemlji
osnuje specijalne konvikte za siromane muslimanske ake kao "eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata",23
kojoj je on, inae, bio naklonjen.
Za nacionalizovanje Muslimana u srpskom smislu zalagali su se oni
muslimanski intelektualci koji su bili aktivni i srpskom nacionalnom
pokretu. I pored toga to su, kao ukrija Kurtovi, isticali tezu: "Srbi i
Hrvati su jedan narod, ali dva plemena", oni su smatrali da je samo srpski
nacionalizam isti nacionalizam, pa je samo taj nacionalizam trebalo
20. Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba
austrougarske vladavine, izd. ANUBiH 2/1, Sarajevo, 1973., 286-289.
21. Ibidem.
22. Gross, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, 64; up. Mustafa Imamovi, Pravni
poloaj i unutranji politiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. do 1914., Sarajevo,
1976. 258.
23. Gollas Potioreku, 7.10.1913., KA N1 Pot. A/3 Fasz 2, 540.

273

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 274

davati Muslimanima.24 Pri tome je politiki angaman srpski orijentisanih

muslimanskih intelektualaca u ovom razdoblju podrazumijevao ne samo
protuaustrougarski nego i protuturski i antifeudalni stav. Mada je politika
nacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela istorijski neuspjeh,
muslimanska inteligencija, koja se zalagala za nacionalizovanje Muslimana u srpskom, odnosno hrvatskom smislu, doprinosila je prevazilaenju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je
odreenu ulogu u prihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana.
iroko rasprostranjenu ideju da jeziko jedinstvo znai i narodno
jedinstvo deklarativno su prihvatili u drugoj polovini 1913. i vodei muslimanski saborski politiari, kao i njihovi srpski i hrvatski partneri, u programu saborske radne veine koja je trebalo da se obrazuje.25 Meutim, ta
ideja imala je razliito znaenje u politici razliitih snaga na bosanskohercegovakoj politikoj sceni. U daljem toku istorijskih zbivanja vodei
akteri muslimanske politike u Saboru, kao i veliki dio muslimanske
inteligencije, ostali su po strani od kretanja koja su vodila jugoslovenskom
ujedinjenju.
Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light
of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina
Apart from the territories where they took place, the Wars on the
Balkans 1912-1913 would have had far reaching consequences than it
could have been expected. In our parts they would primarily mean the further rift and deepening of quarrel between the Moslems and the Serbs, and
to the lesser extent towards the Croats, who took a rather passive position
in the events. The Balkans Wars and their results would throw the
Moslems of Bosnia and Herzegovina into the arms of Austro-Hungarian
Monarchy. These wars led to the strengthening of the idea of Southern
24. ukrija Kurtovi, O nacionalizovanju muslimana, Sarajevo 1914., 50-52.
25. U uvodu programa radne veine (autor dr Milan Srki), koji je nastao krajem ljeta
1913., Hrvatski i Muslimanski saborski klub i grupa poslanika oko Srpske rijei prihvatili
su gledite "da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena". Istovremeno je konstatovano "da u Bosni i Hercegovini Srbi i Hrvati i Muslimani, koji potiu od iste krvi,
imaju jedan zvanini jezik a to je srpskohrvatski" (Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913., Wien 1914., XXVII-XXVIII). Ovaj programski stav ostao
je neizmijenjen i nakon to je u provladinoj saborskoj veini grupu oko Srpske rijei zamijenila Srpska narodna stranka sa dr Danilom Dimoviem na elu.

274

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 275

Slavic unity (Yugoslavianism or Yugoslavhood), especially among the

Serbs, and that would mean the increased level of aggressive behavior,
particularly against the Moslems. The wars would give rise to the feeling
in the Moslem population that the Ottoman Turkey was no longer relevant.
For this reason, the Moslem population:
a) opted mostly for the protection under the Austro-Hungarian leadership,
b) showed only a few signs of enthusiasm for the idea of Southern
Slavic unity (Yugoslavianism).
In the sources from the period one could find more and more terms
that spoke about the notions that had not been that unknown but used not
so often before, such as nations, nationalities etc. In the previous period the
Serbian side emphasized the struggle for the Cross-and-Honor, and the
Moslem one the struggle for the Faith and Empire (din and devlet). For the
first time one could hear the notion uttered about one nation, only with
three names and religions. In this period people were asked to declare their
ethnic affiliation although this issue was more popular and less real. One
could conclude that the Bosnian-Herzegovinian Moslems had taken very
little part in the Balkans Wars (having sent only a small number of volunteers), but they felt much more the consequences and results of these wars.

275

anali 12.qxd

24.1.2008

276

12:11

Page 276

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 277

Zdenka Gudelj -Velaga

Pedagoki fakultet u Rijeci
Rijeka
MUSA AZIM ATI KAO KOLSKI PISAC
Uvod
Tri su temeljne grupe razloga uvrtavanju nekoga knjievnoumjetnikog djela u nastavni program, i to:
1) jeziko-stilski razlozi,
2) tematsko-motivski razlozi,
3) knjievnopovijesni razlozi.
Prvim dvama upravljaju interne potrebe knjievno-jezikog odgoja
i obrazovanja. Trei, knjievno-povijesni razlozi na razini konkretizacije
mogu izazvati potekoe.
Kad knjievna krititka ocijeni neko djelo umjetniki vrijednim, a
povijest ga knjievnosti uvrsti u spisak znaajnih za epohu ili pojavu,
otvara se potreba ukljuivanja toga djela /ili opusa pisca/ u nastavni program knjievno-jezikog odgoja i obrazovanja. Te poslove obavlja
metodika znanost, slijedi situiranje teksta u itanku, izrada popratnog
metodikoga instrumentarija te, ako je djelo predvieno za samostalnu lektiru uenika, izdavanje posebnih naklada, a to su u naim uvjetima izdanja s najveim brojem primjeraka u podruju umjetnike knjievnosti.
U tome se procesu nerijetko javljaju potekoe kod usklaivanja
knjievnoteorijskog i knjievnopovijesnog s pedagoko-psiholokim kriterijem. Te potekoe metodika znanost rjeava naelno i na razini
konkretnoga.
Pregledom nastavnih programa i itanki ustanovili smo da nije predvieno da se uenici u Hrvatskoj susreu u nastavi s djelom Muse azima
atia. Znanost o knjievnosti, pak, utvrdila je da je rije o piscu relevantnom za sliku bosanskohercegovake, a poglavito muslimanske
knjievnosti s poetka XX stoljea, te da je njegovo djelo neprijeporno
znaajan inilac ukupnosti korpusa bosanskohercegovake, odnosno muslimanske knjievnosti.
Iz autorovog opusa valjalo je odabrati djelo koje e biti u stanju
ponijeti teret reprezentativnosti te, u odnosu na jeziko-civilizacijsko oru277

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 278

je, moi biti dostupno recepciji uenika. Stoga u daljnje istraivanje nisu
mogli biti uvrteni, na primjer, soneti visoke poetske vrijednosti kao to su
oni koje je R. Kadi uvrstio u zbirku Pobone pjesme bosanskohercegovakih Muslimana1 jer bi za poetno razumijevanje njihove motivike u
ovome /rijekome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. Neka bi od
tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedea s kojom se uenici susreu, ali
ne prva.
Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okruju neke od njihovih ljubavnih pjesama, i to zbog pretpostavljenih tekoa u recepciji ne samo motivike ve i idejnog sloja te
ponegdje vrlo sloene, mada uvijek suptilno odabrane simbolike u
motivskoj grai.
Opredijelili smo se, tako, za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva
temeljna razloga:
1) svojom ukupnou ova pjesma moe biti reprezentantom poezije
Muse azima atia i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom
opusu;
2) prikladnim metodikim instrumentarijem uenici se mogu voditi
u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni
recepcijski uinci.
S tim dvjema poetnim hipotezama provedeno je istraivanje, koje
ima dva temeljna dijela, i to:
1) anketiranje studenata jezika i knjievnosti i profesora srednjih
kola i
2) metodiki eksperiment.
Anketa
Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili
srpski jezik i knjievnost Pedagokog fakulteta u Rijeci i profesore rijekih srednjih kola.
Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse azima atia Ja
n'jesam sanjar, a onda su im bila postavljena ova tri pitanja:
1. Za koji bi razred osnovne ili srednje kole ova pjesma bila prikladna?
1. Pobone pjesme bosansko-hercegovakih Muslimana, priredio R. Kadi, Starjeinstvo
Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, 1980. 2.
2. Opredijelili smo se za varijantu s biljeenjem apostrofa u rijei "nijesam" i drugdje
prema verziji u knjizi Branka Milanovia Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija,
Knjiga III, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1971. Taj grafiki znak, drimo, skree
pozornost prema brizi pjesnikovoj za to iim ritmikim ustrojstvom pjesme.

278

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 279

2. Na kojim biste sastavnica ustrojstva temeljili interpretaciju ove

pjesme?
3. to biste eljeli da vai uenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom?
Kvantificiranje podataka iz odgovora ispitanika drimo neprimjerenim cilju istraivanja. Meutim, uoavaju se razlike u odgovorima
prema grupama ispitanika. Stoga emo ovdje prikazati skupno odgovore
studenata, a onda posebno odgovore profesora srednjih kola. Rangovi su
ogledalo redoslijeda podataka.
Studenti procjenjuju da bi pjesma Ja n'jesam sanjar bila primjerena
VIII razredu osnovne kole i svim razredima srednje kole. Prednost daju
I i III razredu srednje kole.
Tri su temeljna podruja na kojima bi studenti gradili svoju interpretaciju ove pjesme, i to: jezik i stil, izvanjezini sadraji, korelacija s
drugim pjesmama.
U podruju jezika i stila studenti navode ovaj jeziki i poetski
rekvizitarij: ritam, rima, strofa, jedanaesterac, cezura, leksik, ponavljanje
strofe, ponavljanje izrazom, apostrof, funkcija osobne zamjenice, referencijalnost iskaza, metriko ustrojstvo, pjesnika slika, jednostavnost izraza,
sloenost izraza, pjesnika figura, metrika, stih, struktura pjesme, stilska
sredstva, intonacija, nabrajanje, arhaine rijei, ritmino-melodijska sredstva, metafora, poredba, epitet.
U podruju izvanjezikih sadraja studenti navode: dojam, sugestivnost, opreka: sanjar-pjesnik, suprotnost: san-java/realnost, emocionalni
svijet pjesme, raspoloenje, misaonost, motiv, misao, ugoaj, doivljaj,
egzistencija. Jedan je student ovako napisao: bizarnost / sklonost naraciji
u poeziji je netipina."
Studenti su uspostavili korelativne veze ove pjesme s dvije druge, i
to s pjesmom Pjesnici su uenje u svijetu. A. B. imia i s pjesmom Ovo
su rijei crne od dubine iz Kolajne Tina Ujevia.
Studentske odgovore na drugo pitanje ilustriramo ovim primjerima:
"U ovoj autoprezentacijskoj pjesmi vano bi bilo na planu izraza ukazati
na stih i rimu, no, po mom miljenju, bilo bi moda jo vanije uputiti
uenike da trae motiv i nain na koji ga pjesnik razvija, da pokuaju
osjetiti raspoloenje koje pjesma izaziva, vezano s pjesnikovim egzistencijalnim problemima, ali i sa snagom koju ispoljava." "Ovo je spoznajnootkrivaka pjesma slinog ugoaja kao dio Kolajne? Ove su rijei crne od
dubine?; prepoznati rijei koje znae arhaino, zadati motivacijsku rije
/dubina - ivot - patnja ili slino/ interpretaciju utemeljiti na osnovnoj
279

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 280

suprotnosti san-java/zbilja; koje se slike, misli, osjeaji javljaju u pjesmi i

onda u nama."
Studentski odgovori na tree pitanje oituju ova temeljna podruja
pretpostavljene /poeljne/ uenikove recepcije zadane pjesme: odnos
prema pjesmi, odnos prema pjesniku i odnos prema ivotu.
U podruju uspostavljanja odnosa uenika prema pjesmi dominira
njihova elju da ostvare estetski doivljaj, istinski doivljaj poezije, da
spoznaju bit pjesnikog stvaranja, da doive ljepotu koja uznosi duh, a
doive pjesmu na svoj nain i njen poetski smisao.
Studenti su eljeli da uenici doive pjesnikovu linost, njegove
osjeaje i strepnje. Oni navode: osjeaj tuge, melankolija, pjesnikova istina, emocije koje pjesnik izraava u pjesmi, pjesnikovo razoarenje, pjesnika dua koja se otvara onima koji su to spremni prihvatiti.
Iz ovoga treega podruja dominiraju iskazi o umjetnosti i ivotu, te
o ivotu samome. Takvi su iskazi: spoznaja o umjetnikome radu, veza
emocija s umjetnikim stvaranjem, vrijednost umjetnikog stvaranja za
ivot, teina stvaralakoga poziva, oitovanje ovjekove stvaralake
aktivnosti, spoznaja biti pjesnikoga stvaranja u odnosu na ivotnu
stvarnost i matu, nain i trenutak u kome nastaje pjesma. Iznijeli su i ove
opaske: "da /uenici/ razmiljaju o brigama na produktivan nain", "...da
negativnu energiju ne zadravaju u sebi", "da ne misle da pjesma nastaje u
trenucima razbibrige".
Evo primjer cjelovitog studentskog odgovora na tree pitanje: "eljela bih da uenici pokuaju shvatiti probleme s kojima se ovjek u ivotu
susree, da razmiljaju o patnjama, nevoljama, brigama /pjesnikovim i
svojim/, ali i da uvide kako se i iz najgorih patnji moe roditi jedno suptilno i iskreno umjetniko djelo - lirska pjesma. Ispovijedajui svoje brige i
stradanja, pjesnik si je, moda, olakao duu, pa iako je u tom trenutku bio
osamljen i tuan, ova je pjesma posluila kao most, ruka koja trai prijatelja i nalazi ga u nama."
Na ista pitanja profesori srednjih kola odgovorili su ovako:
Pjesmu Ja n'jesam sanjar profesori dre primjerenom za sva etiri
razreda srednje kole. Prednost daju III razredu. Ni jedan profesor ne primjeruje ovu pjesmu uenicima osnovne kole.
Profesori su se razliito oitovali o tome na kojim bi sastavnicama
ustrojstva utemeljili interpretaciju ove pjesme.
Statistika obrada njihove odgovore prema frekvenciji rangira
ovako:
1) tematsko-idejni sloj;
280

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 281

2) jeziko-stilske osobitosti;
3) estetske vrednote;
4) kontrastiranje;
5) misaono ustrojstvo;
6) fatalizam.
Jedan se profesor oitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova,
runog, ovozemaljskog i onog ljepeg; nemogunost da svojim zanatom
/pjesnitvom/ osigura sebi dostojan ivot; paralela pjesnik-patnik; jednostavnost jezika, metaforika; poredbe su konvencionalne; al za prolou."
Profesori su se, takoer, razliito oitovali i o tome to bi eljeli da
njihovi uenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom. Prema uestalosti
odgovori se rangiraju ovako:
1) spoznaje o odnosu prema ivotu;
2) spoznaje o odnosu prema radu;
3) spoznaje o odnosu prema sebi;
4) spoznaje o odnosu prema drugima;
5) estetski doivljaj;
6) obiljeje knjievne vrste.
Jedan je profesor iskazao ovo gledite: "Osjeaj samoe koja prati
umjetnika, u ovom sluaju pjesnika, tragika ivota kojim ivimo. Ali, listajui ove itanke za srednju kolu, vidim da je previe ovakvih tunih,
pesimistikih djela. Zar ne bi trebalo potraiti i prezentirati neto vedrije,
optimistikije? Zar treba mladome ovjeku tuge i alosti? On e ve tokom
godina otkriti kakav je ivot, kakav je svijet. Dajmo mu neto primjerenije njegovim godinama."
Metodiki eksperiment
Metodiki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodike
znanosti.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija:
1) motivacija;
2) upoznavanje s pjesmom;
3) objavljivanje dojma;
4) interpretacija;
3. Metodiki eksperiment izveden u Graevinskoj koli u Rijeci. Zahvaljujem prof. Mariji
neperger i prof. Zrinki Frkovi za suradnju.
4. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja, urednik Ante
Been, kolske novine, Zagreb, 1986.
O ogranienjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. Dometi eksperimentalnog istraivanja u
podruju stvaralake upotrebe jezika kod uenika osnovne kole, u zb. Zbornik 18, Institut
za pedagoka istraivanja, Beograd, 1985., str. 259.

281

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 282

5) pisani iskaz o recepciji pjesme.

Raspravljanje ovdje utemeljujemo na 1., 3. i 4. nastavnoj situaciji.
Motivacija uenika provedena je tako to je uz pitanje:
- to oekujete, kakva je temeljna intonacija pjesama Muse azima
atia ako Tin Ujevi o njemu kae ovo:
"Svakoga sam gledao kao tueg. Pored njega, svejedno, morao sam
osjetiti aljenje i ljudsku bol. Iz njega je izlazio osjeaj Tuge, kao nalije
osjeaja goleme ivotne radosti. Tu su poeci, moda i itavo objanjenje
najgore tragedije, u ovoj tuzi koja rastvara i razara. azima sam najprije
shvatio kao jednu opreku. No, onda je ta prepona savladana, i on je bio
samo drug. Samo ovjek, jer ni knjievnik, to je neto odreeno, nije htio
biti. Ili, ako je bio pjesnik, znailo je da hoe da pjesniki ivi. No, to je
to pjesniki razumio drugaije, bez ogranienja. Je li u ivotu sve saopivo, ili ljude spaja samo muk?"5
Uenici su dojam objavili pisanim iskazom. Inventarizacija izvanjezikih sadraja tih iskaza pokazala je njihova dva teita. Jedno teite
obrazuju ueniki iskazi o pjesnikovom opem emotivnom i duhovnom
stanju. Na frekvencijskoj listi prve rangove zauzimaju ove rijei:
1) tuga / s pridjevom - tuan-/;
2) bol / s pridjevom - bolan - i prilogom - bolno-/;
3) gorina / s pridjevom - gorak- i prilogom - gorko-/;
4) razoaran / rijetko: razoaranje/;
5) osamljen / s imenicama - osamljenost - i - samoa-/
S neto niom frekvencijom slijede rijei: patnik/patnja, patiti,
tegoban, izgubljen, sirot, nesretan, tmuran, nelagodan, pesimist, sjetan.
S izrazitom uestalou javljaju se ovi skupovi rijei: okrutan ivot,
nesretan/ najnesretniji ovjek, teka prolost, dua /pre/puna
bola/patnje/jeda/gorine, pesimistian stav.
Drugo teite obrazuju iskazi o pjesnikovoj ivotnoj stvarnosti.
Skoro svi uenici navode najmanje jedan od ovih podataka:
- pjesnik je rano ostao bez ikoga /pa je siroe/;
- pjesniku otac nije ostavio nita / pa je siromaan/;
- pjesnik radom /pjesnitvom/ zarauje za ivot, a to nije dovoljno
/pa ga ne eka ni dobra budunost/.
Pjesnikov izriaj - ja n'jesam sanjar - denotiraju /uglavnom/ s - pjesnik je sagledao realnost ivota -.
U uenikim iskazima javljaju se varijacije pjesnikova motiva 5. Prema: Biserje, antologija muslimanske knjievnosti, priredio Alija Isakovi, Otokar
Kerovani, Opatija, 1990., str. 305.

282

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 283

svehli listak -, te neto manje - lice mrtva knjiga. Uz - otac - javlja se i leksem - babo -.
Evo jednog uenikog iskaza u cijelosti:
"Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snaan dojam. Ja, zapravo, suosjeam s pjesnikom, odnosno njegovom duom koja pati i koju
razdiru bol i tuga. Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila
tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih. On je poput mrtve
knjige kojoj su slova nevolje i brige. Ostao je bez iega u ivotu i mora
sam sebi stvarati ivot i to radi piui pjesme. On ivi u sadanjosti i ne
nada se boljoj budunosti. Zato on nije sanjar ve je ivot prikazao na
jedan pesimistian nain. Kao i njegov ivot i ova je pjesma bolna i puna
tuge i gorine."
Cjelovitu ueniku recepciju nekog knjievnog djela mogue je
istraiti na vie naina. Plodonosnom se pokazala analiza uenikih
zapisa.6 Ueniki zapis oblikovan kao vezani tekst, a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak. Osim u osobnome iskustvu,
opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uenike recepcije nekog knjievnoumjetnikoga djela, utemeljujemo i na miljenjima
kao to je ovo akademika A. V. Tekueva: "U njima /sastavcima/ se najsnanije i najizrazitije odraava unutranji svijet uenika, po sastavcima se
moe pratiti razvitak uenika, formiranje njegovog pogleda na svijet,
odnos prema knjizi."7
U naem sluaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje.
Uenici su bili dobili ovaj zadatak:
- Kraim zapisom iskai to si ponio u sebi iz susreta s pjesmom
Muse azima atia Ja n'jesam sanjar.
Dva su temeljna tipa inkoativnih reenica u uenikim sastavcima.
Jedan tip moe prezentirati ova reenica: "Kao to sam ve napisala, ova
je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje." Tim jezinim izborom
uenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom, to indicira autorinu
potrebu da zaokrui, finalizira, cjelokupni proces komunikacije s pjesmom.
Drugi tip moe predoiti ova reenica: "Ponijela sam u sebi tugu
pjesnikovu, osjeaj aljenja i nemoi." Opetovanjem predikata upitne
reenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je jo vrlo intenzivno
6. Zdenka Gudelj-Velaga. Djeje pisano stvaralatvo s ishoditem u pjesmama Drage Gervaisa, Dometi, Rijeka, 1987. 7-9, str. 641-650.
7. A.V.Tekuev. Metodika ruskoga jezika v srednej kole, Prosveenie, Moskva, 1980.,
str.331.

283

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 284

zaokupljen procesom koji se u njemu odvija.

Znatno je manje uenika sastavak poelo komunikacijski relativno
neutralnom reenicom, tip: "S ovom pjesmom shvatio sam nekoliko
veoma bitnih stvari koje su potrebne za ostvarenje normalnog i uspjenog
ivota."
Ni jedan uenik nije ostao ravnoduan prema pjesnikovom ivotu,
ali se prema njegovim "rjeenjima" razliito odnose. Evo primjera: "Ono
to ostaje u nama nakon interpretacije ove pjesme je neizmjerna tuga
prema nekom tko je za sobom ostavio takav dokument jednog vremena,
svoju bol i unutranju patnju a da do danas ja lino nisam ula da to ime
postoji, a da je nekad postojao ovjek s tim imenom i ivotom. Nije mi
svejedno to priznati jer to dokazuje moju malenost. Pjesma nas tjera da
razmislimo o sebi, svojoj budunosti, ivotu koji izgleda dug, a ustvari je
veoma kratak, nagoni nas da shvatimo smisao ivota i pripremimo
odreeni stav prema ivotu."
"Ponio sam autorovu poruku o vienju svijeta iz njegovog ugla
gledanja, ali smatram da se ne treba povoditi za takvim nainom razmiljanja jer ono vodi u depresiju. Zato na svoju stvarnost ne bi gledali ljepe
i sanjarili o sretnijoj budunosti, makar nas danas okolina tjera na prizemljenje, jer ivot bez ideala nije nikakav ivot." "Pjesma me potakla da i ja
sama razmislim o svojim tegobama. Da ne bjeim od stvarnosti, nego da
je primim onakvom kakva je suena, te da je tek onda, ako mogu, pokuam
promijeniti nabolje. Mislim da sve nije tako vano i da za to ne smijemo
sve sitnice uveliati te si time ogoravati taj ivot koji je ustvari tako
kratak."
Ueniki sastavci nedvojbeno pokazuju ovo: Evidentna je akvizicija idejno-tematskog sloja pjesme i napor u razumijevanju i tumaenju toga
sloja. Drugotnim se ovdje ini procjena o cijelosnosti ili necijelosnosti
toga razumijevanja, poglavito pak s gledita koje bi suponiralo pjesnikovu
autorsku intenciju. Isto je tako evidentno da su uenici u svojim pisanim
iskazima /sastavcima/ jednostavno preli preko stilsko-jezikog, poetskog
sloja pjesme kao da se, naizgled, s njime nisu ni sreli. Tome je uistinu samo
"naizgled" tako, a zapravo je drukije.
Zakljuna razmatranja
Najprije valja odgovoriti na pitanje: - Otkud to da uenici u dojmu
iznose onoliko fabulativnih elemenata, a da se iz vrlo sloene i bogate
motivske grae laaju skoro iskljuivo svehlog listka i mrtve knjige, dakle
izriaja na kojim nijedan interpretator ne bi pokuao graditi sliku o bogat284

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 285

stvu i bljetavosti pjesnikoga rekvizitarija ove pjesme, koji u njoj realno

postoji i po kojemu ona jeste upravo to odreeno i neponovljivo umjetniko djelo po kojemu, onda, i postoji ideja njime uspostavljena i kazana?
Iz metodike je literature poznato da uenici za tzv. slobodno itanje u pravilu biraju prozu, a ne poeziju. Mira Kermek-Sredanovi utvrdila
je interes uenika VIII razreda osnovne kole iskaziv omjerom 80:20 u
korist proze.8 Birajui izmeu 9 ponuenih vrsta lirskih pjesama, ti uenici biraju - pjesme o radosti, srei i ljubavi -, zatim - pjesme o domovini-,
a - pjesme o smrti, bolu i stradanjima - su im na posljednjem, devetom
mjestu.9 Zanimanje za emocionalne sadraje u pjesmama uenici su
iskazali ovako: na prvom su mjestu - ozbiljne pjesme - , slijede - radosne
-, pa - tune -, onda - aljive - , a na kraju liste su - podrugljive i smijene. Birajui izmeu dva ponuena - elementa lirske strukture - uenici se
opredjeljuju za - pjesniku sliku - pred - muzikom stiha - s omjerom
75:25.10
Kad je autorica ponudila uenicima srednje kole da rangiraju svoj
interes za tri sastavnice ustrojstva dramskoga teksta, oni su ponuene varijable rangirali ovako: 1. tok dogaaja, 2. dijalog, 3. likovi.11
Bavei se interpretacijom knjievnoga lika u nastavi, Zvonimir Dikli navodi rezultate istraivanja s uenicima VII i VIII osnovne te I. i II.
razreda srednje kole "da ispitanike u pripovijednome djelu najvie
privlai uzbudljiva fabula, a da je njegov interes za druge kompozicijske,
odnosno strukturne elemente /likovi, ideje, opisi, jezik i dr./ u drugome
planu."12 Isti autor navodi kako "u III i IV razredu srednjeg usmjerenog
obrazovanja opada zanimanje za fabulu, to je svakako rezultat ne samo
psihike zrelosti uenika nego i njihove ope kulture i knjievnog obrazovanja."13
Za utvrivanje recepcijskog praga, ovdje nam je jo potrebno
ukljuiti skicu psihologijskoga portreta adolescenta. Drimo dostatnim
navesti kako taj portret ocrtavaju Inhalder i Piaget: "Mada razvoj adolescenta jo uvek traje, on poinje da misli na budunost, tj. na svoje sadanje ili budue zanimanje i posao u okviru toga drutva, nadovezujui na
8. Mira Kermek-Sredanovi. Knjievni interesi djece i omladine, kolske novine, Zagreb,
1985., str. 66.
9. Isto, str. 71.
10. Isto, str. 73.
11. Isto, str. 121.
12. Zvonimir Dikli, Lik u knjievnoj, scenskoj i filmskoj umjetnosti, kolska knjiga,
Zagreb, 1989., str. 40.
13. Isto, str. 41.

285

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 286

svoje sadanje aktivnosti ivotni program u koji su ukljuene potonje ili

odrasle aktivnosti. Najzad, nastojei da uklopi sebe i svoj sadanji ili
budui posao u drutvo, adolescent takoer namerava /a, po njegovom
miljenju, samim tim/ da reformie to drutvo u nekom ogranienom
podruju ili u celini / bez sumnje, ovo vai za gotovo sve adolescente u
savremenim civilizovanim drutvima/."14 Neto kasnije, autori dodaju i
ovo: "Ako se zadovoljimo sa sasvim globalnim i naivnim promatranjem,
ne pokuavajui da razlikujemo po osobenim socijalnim reakcijama uenika srednje kole, egrte, mlade radnike i mlade seljake, zapaamo da se
adolescent razlikuje od deteta, pre svega refleksijom koja premaa sadanjost. /Potcrtava ZGV/ Adolescent se upuuje u pravcu neaktuelnih razmiljanja koja su, ipak, u vezi sa doivljenim i aktuelnim situacijama. Drugaije reeno, adolescent, za razliku od deteta, poinje da gradi sisteme i
teorije, ako reima "teorija" i "sistem" pridamo najire znaenje."15
Drimo da i bez irenja teorijske podloge moemo prihvatiti
zakljuak da je recepcija uenika III razreda srednje kole pjesme Ja n'jesam sanjar Muse azima atia upravo izvanredna i u velikoj mjeri udovoljava kriterijima koje uspostavlja metodika teorija. Naime: Moglo se
oekivati da e se uenici zadrati na onome to bismo iz motivike pjesme
mogli oznaiti fabulativnim. Da njihov obzor, meutim, nije suen
iskljuivo na dogaajnost, govore u prvom redu tematske rijei iz frekvencijskoga rjenika koji je dobiven potanjom leksikom analizom njihovih
iskaza o dojmu. Bez snanog doivljaja upravo prvoga dijela pjesme, a
koji kasnije ne navode, odnosno navode samo u citatu svehli listak i mrtva
knjiga /uz sporadino javljanje neba i bure, to ovdje nije relevantno jer u
primorju predstavlja motiviku svakodnevnice pa je teko procijeniti porijeklo tih leksema u tekstu/, taj leksiki niz izvjesno ne bi bio takav. Ovdje
je rije o ekstrapolaciji estetskog, mada neosvijetenog, doivljaja u ideju,
tj. o izvjesnoj sinkreziji emotivnoga i racionalnoga. Leksika analiza
pjesme kazuje da se samo rije tuan /koja se u uenikome frekvencijskome nizu nalazi uz imenicu tuga/ nalazi u pjesmi, i to u sintagmi tuni
pjesnik, a ta se sintagma ni jednom ne javlja u uenikim zapisima. Ostale
leksike jedinice s prvih rangova frekvencijskoga niza /bol, gorina,
razoaran, osamljen/ dokumentiraju unutranju preobliku poetnog
/ulaznog/ poticaja. Pjesma je, dakle, motivirala eksteritorizaciju leksika iz
emotivne sfere. Drimo da uope nisu realna oekivanja da bi uenici u
14. . Pijae - B. Inhelder /J. Piaget/, Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978., str. 48.
15. Isto, str. 49.

286

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 287

zaista slobodnom iskazu o dojmu, govorili o ljepoti pjesnikoga jezika i

navodili njegov instrumentarij. Njihov, pak, iskaz izrazito je individualiziran, on je lian u sadraju i izrazu, te ga, stoga, cijenimo - stvaralakim.16
Uz to, uenici su na pjesmu reagirali razmiljanjem! Prema
unutranjoj stvarnosti pjesme oni su se ponijeli kao prema punoj stvarnosti, to kazuje da su osjetili taj svijet pjesme kao zaseban i u sebi stvaran.
Ne mogu se od srednjokolaca oekivati Katiieve spoznaje o odnosu
zbilje knjievnoga djela prema zbiljskome svijetu.17 Oni su, jednostavno,
uli u taj svijet kao da je stvaran. Kako je taj svijet knjievnog djela
jezikom sazdan svijet, to je jedini put da se do njega doe - jezik. Stoga s
punom izvjesnou moemo rei da su uenici osjetili atiev pjesniki
jezik, da ih je on dvojako motivirao: na njegov pjesniki rekvizitarij reagirali su jezikim stvaralatvom, a na motiviku fabulativne provenijencije razmiljanjem.
To drimo dostatnim za uvrtenje ove pjesme u programe nastave
knjievnosti, i to upravo u III razred srednje kole. Time bi se, dijelom,
popunila programska praznina, odnosno pridonijelo bi se upotpunjavanju
slike bosanskohercegovake knjievnosti s poetka stoljea, koja bez programske zastupljenosti pisaca muslimanskoga kruga ne moe biti valjana.
Ovaj zakljuak, jasno, ne iskljuuje i druge izbore.
Uz potvrdu poetne teze da je pjesma Ja n'jesam sanjar Muse azima atia, uz odgovarajuu metodiku aparaturu, dostupna recepcijskim
mogunostima uenika III razreda srednje kole izvan bosanskohercegovakog kulturno-povijesnoga prostora, ovo je istraivanje, drimo, ukazalo
na potrebu za sljedeim koje bi, s ambicioznijim ciljem i njemu primjerenom metodologijom, bilo usmjereno prema utvrivanju korpusa muslimanske bosanskohercegovake knjievnosti sukladnog potrebama i
mogunostima knjievno-jezikog odgoja i obrazovanja u ovim prostorima.
Jo neto: Za ulazak u svijet poezije svakako je vana i potrebna civilizacijska pripravljenost, odnosno gotovost. Otvara se pitanje: Moe li put
biti obrnut, tj. moe li se zamijeniti toka polaska s tokom dolaska? Povijest knjievne recepcije i knjievno-jezikog odgoja i obrazovanja pokazuje da to moe biti. Poezija otvara recepijentu civilizacijske obzore i razvija u njemu potrebu da to njih dosegne. Stoga se ovdje presudno vanim
16. Zdenka Gudelj-Velaga. Nastava stvaralake pismenosti, kolska knjiga, Zagreb, 1990.,
str. 27.
17. Radoslav Katii, Jezikoslovni ogledi, kolska knjiga, Zagreb, 1971., str. 224.

287

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 288

ini sljedei podatak: Na kraju nastave u svakome od eksperimentalnih

odjeljenja profesor je pitao uenike: "Biste li eljeli saznati neto vie o
pjesnikovom duhovnom i civilizacijskom obzorju?" Ueniki je odgovor
bio potvrdan, uz realan, statistiki zanemariv, onih koji su se izjasnili da
im je svejedno.
Onoga trenutka kad nastava knjievnosti svojom kvalitetom prestaje biti ueniku samo radna obaveza, ve kad je on doivio kao komunikacijski proces s osobnim interesom za sudjelovanje u njemu, uionica
se pretvara u knjievnu tribinu, a uenik od prinudnoga recepcijenta postaje potencijalnim diseminatorom knjievne kulture. Upravo stoga nastavni
programi imaju vrlo vano socio-kulturno znaenje, pa je isplativ trud oko
situiranja pisca u nastavni program.
The paper examines a possibility ofincluding the poem by
Musa azim ati
The paper examines a possibility of including the poem by Musa
azim ati Ja n'jesam sanjar /I' not a Dreamer/ into the curriculum. The
survey among students and teachers, as well as students' texts, are being
examined. The author concludes that the inclusion into the curriculum will
fill in the gap and contribute to the overall introduction of students into the
area of Moslem literature at the beginning of 20th century. The paper advocates the use of poetry in the process of establishment of inter-civilization
relations.

288

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 289

Ismet Smailovi
POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI
Jezika analiza jednog knjievnog djela, a pogotovu cijeloga godita jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije
nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom
metodologijom, tj. analitiki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna
fonetska analiza, zatim morfoloka, sintaktika, a osobito leksika, pa
analiza tvorbe rijei, analiza stila, analiza stranih jezikih elemenata itd.
Za ovu priliku to bi bilo veoma opirno struno izlaganje i izlazilo bi iz
okvira teme i ciljeva ovoga skupa.
No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz
1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja
sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret
u 1913. godini, to znai da se neu uputati u opirnu jeziku analizu, ve
u samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu.
Ali prije nego to ponem svoje izlaganje o tome, elim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam traiti bilo koje godite
iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo
ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino nalo pri ruci u mojoj biblioteci, a do
drugih godita nisam mogao u Banjaluci doi. 2) Pogled na jezik u ovom
goditu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na
priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi
ritma, rime, poetskog izraza, pjesnike slobode i jo iz drugih razloga
ponekad namjerno stvaraju posebne rijei, izraze i oblike, slue se
arhaizmima, provincijalizmima, neto skrauju, neto proiruju, a sve to ne
daje pravu sliku ondanjeg svakodnevnog govora, odnosno knjievnoga
jezika.
U ovom izlaganju najprije u govoriti o pismu, odnosno o pismima
kojima je tampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u
ovom goditu, mjesto izlaenja, datum i godina tampani su na 3 pisma:
latinicom, irilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa urednitva tampani su samo latinicom i irilicom, i
to naporedo. lanci, rasprave, knjievni radovi, prijevodi i ostali prilozi
289

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 290

tampani su i latinicom i irilicom, ali ne naporedo ve po elji autora ili

po nahoenju urednika. Kad sam izbrojio u cijelom goditu sve priloge,
ustanovio sam da ih je 140 tampano latinicom, a 94 irilicom. Sve redakcijske rubrike, kao, npr. Gajretov glasnik, Poruke urednitva, Iz urednitva
lista, zapisnici skuptine, izvjetaji, razni oglasi i obavjetenja, tampani su
preteno latinicom, ali ima i irilikih tekstova.
Kada je rije o pismima kojima je tampan list Gajret, valja naglasiti da je u to doba bilo nekih Muslimana koji su zahtijevali da se Gajret
ne tampa irilicom ve samo latinicom. U vezi s tim u trobroju Gajreta
br. 1, 2 i 3 od 1. marta 1913. izlazi bez potpisa redakcijski lanak pod
naslovom irilica i muslimani, koji poinje ovako:
"Dok se kod ostalih prosvijeenih nacija rjeavaju zamana pitanja,
koja potresaju svojim velianstvenim pojavama i rezultatima, dotle su kod
nas izbile neke neozbiljne i dosadne zaevice radi toga to se list Gajret
tampa osim latinicom i irilicom. Te zamjerice idu za separatizmom, idu
za tim da se u ovo prosvjetno drutvo urue politiki intransigentizam, da
se iz njega iskljue svi oni koji imaju drugo miljenje o pismu irilici i
zadatku drutva Gajret. I to bi neminovno slijedilo da se redakcija lista ne
dri jedne odluke glavne skuptine, a to je da se list ima ureivati i irilicom i latinicom, tj. onako kako ko eli da mu se radovi tampaju."
Poslije toga pisac lanka, poput nekadanjeg Crnorisca Hrabara,
koji je u 10. stoljeu branio staroslovenski jezik i irilovo pismo, dokazuje zato bosanskohercegovaki Muslimani treba da se uz latinicu slue i
irilicom i da nema nikakva razloga da je odbacuju. Evo nekoliko reenica iz takvog dokazivanja:
"... Svakom je slobodno da ima neko svoje miljenje, ali se nikad ne
smije dopustiti da on to svoje miljenje drugom na silu namee. Zato je
najpravednije da se svakom dopusti na volju da pie onim slovima koje on
za umjesno nae."
"Ljudi mogu biti hravi koliko god hoete, ali je svako pismo dobro.
Meu protivnicima irilice ima i taj razlog (!), jer vele da je irilica pismo
pravoslavne crkve. Peke, a zar nije latinica pogotovo pismo katolike
crkve. Pa ne samo ta dva pisma, ve su uope sva pisma bila u slubi
raznih vjera..."
"A da to nije pismo preko noi meu nama izbilo, najbolje govori ta
injenica da su za vrijeme otomanske vlade svi listovi izlazili arapskim
hurufatom i irilicom! Gjulen Saraj, Bosna, Neretva u Mostaru, zatim
Saferska naredba, slubeni oglasi itd. Jo i danas ima tih listova, a jo i
danas ima svijeta koji to pamti.
290

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 291

to se tada niko ne podie pa da rekne: latinica je pismo muslimana

u Bosni i Hercegovini. to onda nikom nije palo na um da ide na upravu
na Musalu da protestira to se za muslimane upotrebljava irilica?"
Navodei jo niz razloga i dokaza u korist irilice pisac lanka
zakljuuje svoje izlaganje ovako:
"Ovo nije miljenje samo pisca ovih redaka, ve to miljenje zastupaju svi uviavni radnici na kulturnom polju. A kad bi se dopustilo da
takve naune probleme rjeavaju onakvi mentaliteti kao to su oni koji su
protiv irilice, onda iz temelja to ne bi bio kulturni problem, ve stvar
vaarskih cirkusa.
Danas kada ima 80 postotaka analfabeta u naem narodu, moda i
vie, naa je glavna dunost da taj svijet dovedemo do pismenosti, pa neka
se slui kakvim god hoe pismom. Mi emo kako do sada tako i od sada
svaki lijep i koristonosan rad tampati onako kako suradnici budu zahtijevali. Slaui se i pokoravajui se zakljuku glavne skuptine da se list
Gajret mora tampati i jednim i drugim pismom, mi emo se toga i drati."
Meutim, ovaj lanak nije jedini kojim list Gajret brani irilicu.
Odmah sljedeeg mjeseca u dvobroju br. 4 i 5 od 1. aprila 1913. na prvoj,
drugoj i treoj stranici izlazi opet nepotpisani redakcijski lanak s
naslovom Muslimani i irilica. U tom lanku nepoznati autor historijskim
injenicama i dokumentima dokazuje da je irilica stoljeima bila tradicionalno pismo bosanskohercegovakih Muslimana i da su se njome dugo
vremena sluili i turski sultani, turski namjesnici u Bosni i mnogi bosanskohercegovaki domai begovi. Pri tome navodi kako su turski sultani:
Murat II, Mehmed II, Bajazid II, Selim I, Sulejman I, Selim II i Sulejman
II pisali vie svojih pisama naim jezikom i irilinim pismom, a po ugledu na njih irilicom su pisale i neke turske pae, turski namjesnici i ostali
turski dostojanstvenici, kao npr. Mehmed-paa, Mehmed-beg Minetzade,
Mahmut-paa Abogovi, Skender-beg gospodar bosanski, Ajas-paa
hercegovaki, Mustafa-paa - sultanov namjesnik u Misiru, Gazi Husrevbeg - sultanov namjesnik u Bosni, Mehmed-paa, gospodar Budima, i jo
mnogi drugi. Evo nekoliko i doslovnih izvoda iz tog lanka:
"U Bosni i Hercegovini irilica je bila jedino pismo narodno, i to ne
samo za pravoslavne i muslimane nego i za katolike. Nae takozvano
begovsko pismo razvilo se iz kurzivne irilice i nije nita drugo nego samo
jedna grana njezina... Koliko je irilica bila ula u na elemenat, vidi se
najbolje po tome to su neki nai begovi njom pisali sve to su znali, dok
su za turska pisma uzimali naroite pisare. Takav sluaj bio je u uvenoj
porodici engia. I ne samo to: ima sluajeva gdje su nai stari na svojim
291

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 292

balucima upotrebljavali irilicu. Jedan takav natpis nalazi se u aevini

kod Rogatice, a drugi na grobu Mahmuta Brankovia u Brankoviima, isto
u Rogatikom kotaru. Katoliki sveenici i sav njihov puk pisali su isto sve
od XVIII stoljea samo irilicom; jo 1737. izrino je zabranjivao fra Luka
Karagi upotrebu latinice..."
"Ali proimo svu tu daleku prolost. Nijesu li nai svi stariji ljudi jo
i iza okupacije pisali samo svojim starim begovskim pismom, vrstom irilice? Nije li turska uprava uz turski jezik i pismo priznavala i upotrebljavala samo irilicu? Treba uzeti sva tri naa lista iz zadnjih godina turske
vlade u Bosni i Hercegovini, Bosnu, Cvjetnik i Neretvu, pa e se vidjeti da
u tim zvaninim i poluzvaninim listovima stoji samo irilica pored
turskog pisma. Treba li poslije toga veih, jaih i neposrednijih dokaza?"
I na kraju autor lanka zavrava svoje izlaganje ovako:
"...Iako se ovako oevidno moe pokazati tolikogodinja tradicija
irilice, poevi od turskog dvora pa do obinih kajmekama provincijskih... mi ipak ne traimo njezinu bezuslovnu upotrebu. irokogrudi liberalizam na je prvi i glavni princip u ivotu... Njegovati i uiniti oba
pisma i sluiti se njima i preko njih za sve to vodi pravoj kulturi i svjesnom napretku, to je dunost svih onih koji ozbiljno ele da budu uistinu
prosvijeeni i napredni elementi i koji to ele svome narodu uope."
Kad danas itamo ovakve lanke i misli, izreene i napisane u aneksiranoj Bosni i Hercegovini prije 80 godina, moramo biti ponosni na
irokogrudost, objektivnost i toleranciju tih naih prethodnika i ne smijemo se zavaravati i sebi u zasluge pripisivati da smo samo mi u posljednih
20 godina pravi borci za jeziku ravnopravnost i ravnopravnost naih
pisama.
A sad da bacimo pogled na jeziku stranu lista Gajret u 1913. godini. Meutim, prije toga potrebno je neto rei o autorima priloga iji jezik
promatramo i o glavnom uredniku tadanjeg lista Gajret. Glavni urednik
svih brojeva Gajreta u 1913. godini bio je Avdo Sumbul, koji je zbog
svoga antiaustrijskog djelovanja i simpatija prema Srbima bio 1914.
interniran u Arad, gdje je u tamonjem zatvoru ubrzo umro. Svoje prozne
priloge objavljivali su u tadanjem Gajretu sljedei autori: Hadi Hamid
Svrzo, dr Mehmed Spaho, Hasan Hodi, Hamdija Muli, Osman Nuri
Hadi, Nazif Resulovi, Fejzulah avki, Mustafa Spaho, Hifzi Bjelevac,
Beir Novo, Ahmed Raidkadi, Hasan Nurki, Dervi Tafro, Hasan
Midi, Fadil Kurtagi, Muhamed Zahirovi, Mustafa eli Gazanfer i
Muhamed Hadi. Velik je broj autora koji svoje priloge nisu potpisivali
punim imenom i prezimenom ve samo imenom ili inicijalima imena i
292

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 293

prezimena, pa ne znamo o kojem se autoru radi. Svi tekstovi, izuzev lirskih

pjesama, koji nemaju nikakva potpisa mogu se smatrati redakcijskim.
U ovom pogledu na jezik najprije emo promatrati ono to ide u
oblast fonetike, a zatim ono to ide u druge jezike oblasti, navodei primjere s oznakom stranice na kojoj se nalaze.
Prije svega elim da naglasim da su svi prilozi u ovom goditu, bez
obzira jesu li objavljeni latinicom ili irilicom, tampani dosljedno
ijekavskim izgovorom. Jedino je na 180. str. jedna kratka ocjena Mustafe
elia Gazanfera o pjesmama M. Svare tampana ekavski.
Prezentski oblici s negacijom pomonog glagola biti, oblika jesam,
u cijelom goditu uvijek su: nijesam, nijesi, nijesmo, nijeste, nijesu.
Glas h gotovo dosljedno uva se u svim rijeima gdje mu je po etimologiji mjesto, pa tako imamo primjere: suhim plaem (37), suha ljiva
(64), suhe ljive (64,69), suhe pustare (95), suhim ubrusima (139), suhe
naredbe (153), kuha (73), kuhati (73), (177), kuharica (177), gluh (46),
gluhi (46), halku (46), mahane (7), mahanu (38), muha (47,152), duhan
(64), duhana (64), duhanom (198), mahrama (73), mahramom (73), historiara (120), historiju (15,156), historijskoj (85), historijsku (92, 156,
159), kahvu (50, 152), kahvedije (152), kahva (51), kahvene kaiice (73).
Umjesto h imamo v samo u 3 primjera, i to: suvo zlato (58) u lanku
nepoznata autora i zatim suvobisernim oblicima (197) u prevedenom
lanku Filozof Anatola Fransa. Bez etimolokog h postoje takoer samo 3
primjera, a to su: kafu (198), istoriju (95) i mana (95).
Galas h se nalazi i u ovim primjerima: lahka (74), lahko (94, 127),
lahak (10), hravom (94, 127), lahak (4), lahku (10), hravom (11), hravih (137), shrvana (137), vrhnula (137), shrvana (137), vehnula (137),
vehnula (165), shrvana (137), vehnula (165), a najvie u rijei sahat, gdje
mu po etimologiji nije mjesto: sahat (43, 51, 52, 101, 123), pola sahata
(43), sedam sahata (151), sahat-dva (51). Samo sam na 3 mjesta naao ovu
rije bez h, tj. sat, i to u jednoinki Siroe Nazifa Resulovia 2 puta, te u
redakcijskom oglasu za Gajretovu skuptinu, gdje uz primjer 7 sahata stoji
i u 2 sata (151). Na 2 mjesta, i to opet u lanku Nazifa Resulovia Umiljenost i hvalisanje, postoje primjeri bez h: ravog moralnog odgoja (96) i
ravih zabluda (96).
Rijei opi i njezine izvedenice pisane su gotovo dosljedno samo sa
, npr. opim interesima (14), opeg stanja (16), ope ovjeanstvo (42),
opem dobru (65), opeg napretka (162), opeg dizanja (185) opih uslova (71), sveopi znaaj (154) sveopa prosvjeta (154), sveopa ljubav
(173), uope (6, 11, 35, 41, 65,69, 71, 84, 139, 142). Samo na 3 mjesta
293

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 294

nalazimo tu rije pisanu sa t: optu pozornost (60), opti propisi (73) i

opteg buenja (185).
Meutim, rijei opina i opinski pisane su dosljedno samo sa , bez
ijednog primjera sa t: opine (5), opinskim silama (39), opinski oci (40),
naih opina (40), opinsku tipendiju (41), molio opinu (123), banjaluka opina (146), opina u Bilei (146), za opinsku bolnicu u Tuzli (116),
opinski biljenik iz Gorada (15), opine Biha i Mostar (68), svih opina (147), u naoj opini (147), od svoje opine (183).
I rijei baa i baovan nalazimo samo sa uz jedan izuzetak sa
t, npr. zasad manjka uz sirotite baa (41), uzdravanje bae (41), kua
s baom (50), u bai (51), po avliji ili bai (51), vae bae (56), njegova se pjesma razli zelenom baom (35), razvijala se u bai ul-ruica
(100), nesvjesno bi tumarao po bai (36), kad baovan njeguje (7), ali u
lanku Ahmeda Raidkadia nalazimo ovaj primjer: radili su u svojim batama (95).
Upadljivi su mnogi primjeri u kojima je glas s ispred suglasnika lj
palatariziran u , a danas toga u standardnom jeziku nema, npr. poljednjih
100 godina (4), poljednji nain (5), u poljednje vrijeme (5), od poljednjih mjesta (16), u poljednjim brojevima (17), poljednju mrvu (31), s
poljednjim dahom (55), poljedica toga jest (40), sa svim svojim poljedicama (58), napoljetku (65,94), najpogubnijih poljedica (95), u poljednje doba (158), njihovih naljednika (95).
Ima takoer primjera gdje se u stranim rijeima sekvenca st pie kao
t. Evo nekoliko takvih: dijeli acima tipendije (2), na dijeljenje tipendija (3), Gajret dijeli tipendije (8), Gajretovu tipendiju (41), te su tudije
(6), da nastavim svoje tudije (31), nove intitucije (42), ovaka intitucija
(42).
Broj milion mnogo ee se pie milijun nego milion, pa nalazimo
11 puta milijun a 4 puta milion, npr.: milijune i milijune potroie i jedni i
drugi (14), preko pola milijuna (20), uprkos mojih milijuna (54), nekoliko
milijuna kruna (64), i milijune kruna narodnog novca (70), ima na milijune
gljivica (176), 15 milijuna kruna (67), 25 milijuna kruna (67), postae
viestruki milijunari (15), mladom milijunerskom paru (52), ali: i etvrt
miliona kruna (2), snijege nanio milione tete (64), dvije stotine miliona
ljudi (155) i milion ljudi (199).
to se tie pridjeva sretan s njegovim oblicima i izvedenicama,
nalazimo ga i sa glasom t i sa glasom gotovo u istom brojnom odnosu.
Sa t ima 15 primjera: niko nije bio tako sretan (35), na one sretne asove
(36), koje dijete ine sretnim (36), sretne due (36), kako si postala sretna
294

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 295

(37), koliko li sam sretan (37), ali je ova godina bila sretna (65), naa nesretna partajinost (18), da se sretniji opet podigne (62), sretan u svome
ivotu (113), kako u i ja biti sretan (123), najnesretniji u braku (99),
koliko bih se sretnijim osjeao (100), da budete sretni (105), Neka je svima
sretno i hajirli! (147), a sa ima 12 primjera: da u biti nesrean (22), Vi
me vidjeste tako nesrena i htjedoste me uiniti srenim (22), kad su bili
sreni ili nesreni (59), nesreni graanin atenski (90), njega je uinilo
nesrenim (90), Pa i oni rijetki srenici (45), ja sam te ubio, ja nesrenik
(54), uinila je od njeg jednog nesrenika (60), znam da sam sreniji od
majke, a nesreniji od babe (200).
Ostale vanije fonetske karakteristike uoavaju se u sljedeim primjerima: kaluf (14), prekalufljen (14), safun (68), kemiar (6), kemijska
(68), kemijskim (109), kemijski (139), kroninu (176), ofenziva (117),
defenziva (117), Madari (69), madarskom (6), niko (6, 38, 50, 126), nitko
(155), iko (21), svako (64, 91), a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje
se 5 puta bez t, dakle ko (44, 89, 91, 98, 126) i 4 puta sa t kao tko (10, 34,
63, 156).
Morfoloke karakteristike ne zasluuju nikakvu posebnu panju jer
su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama
dananje jezike norme, ali bi se moglo neto ukratko rei o tvorbi rijei,
naroito o glagolima s infinitivnim nastavcima - ovati, -irati i -isati i o
nekim imenicama. Odmah da kaem da takvih glagola nema mnogo i da
se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1),
nego je jo konkretizovao (2), demokratizovati (2), za posao se mora
angaovati (71), konstatujemo alosnu injenicu (116), dok konstatujemo
(147), najbolje nam garantuje (147), mnogi su se ivo interesovali (150),
lijenik je konstatovao dijagnozu (200), radi toga apelujemo (214), kristalizovan i stilizovan (214); s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju
se (9), irilicom je ratificirao ugovor (86), nikoga ne interesira (96),
reformiranog Gajreta (219), ilustrirati (116), a s nastavkom -isati postoje
samo 2 primjera, i to: regenerisane (3) i reformisane (3).
to se tie imenica, panju zasluuju: poduzetnik, poduzee, suradnik, suradnja, minuta i sekunda, koje su tampane samo u takvom tvorbenom obliku, npr.: da poduzetnik daje posao radnicima (4), s fabrikim
poduzeima (5), mnoga su naa drutvena poduzea propala (16), svako
ovo poduzee (16), prema poduzeima sa slabim kapitalom (140), otkazao
je svoju suradnju (116), kako e otkazati svoju suradnju (116), koji obustavie svoju suradnju (116), otkaze za suradnju (151), da opravdate Vau
295

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 296

suradnju u Gajretu (151), od naeg suradnika (116), naem bivem suradniku (116), surednik svih ozbiljnih listova (178), jo minutu (84), jo
sekundu (84), stajala je jednu minutu (55).
A sada da pogledamo upotrebu leksike, koja u ovom izlaganju
zasluuje posebnu panju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913.
godini ve i na jezik tadanjeg bosanskohercegovakog javnog komuniciranja i knjievnog stvaralatva. Evo kakva je situacija u tom pogledu:
Prije svega, imena svih mjeseci nisu slavenska ve latinska, tj. januar, februar, mart, april itd. i nema ni jednog primjera koji bi potvrivao
slavenski naziv mjeseca. Takoer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisua a sedmica tjedan. Umjesto tisua uvijek je hiljada, a
umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik, npr. izvjetaj tajnika (prilog
Gajretu, str. 1 i 12), tajnik Fehim Kafadarevi (prilog Gajretu str. 1 i 12),
na mjesto tajnika Mustafe Islamovia (prilog Gajretu, str. 1), primio se
funkcije tajnika (prilog Gajretu str. 2), tajniko izvjee (prilog Gajretu,
str. 1 i 12), Izet ef. Pertevu, bivem vakufskom tajniku (82), Mehmed ef.
Spahe, tajnika Trgovake komore (116) itd. Ovdje mogu rei da je Gajret
imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Rije sudac takoer je dominantna, npr. Hazim ef. Mufti, eriatski
sudac (114), jedan eriatski sudac (118), Jusuf Zija ef. Midi, eriatski
sudac u Tuzli (150), Salih ef. Hadiegri, eriatski sudac (183), ali rije
lijenik nije, jer pored veeg broja primjera za lijenik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struno zanimanje naziva ljekar, npr. Gradskom
poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijenika (116), lijenik u Bosanskom
Petrovcu (148), Obukao se i otiao po lijenika (200), Kad sam se povratio sa lijenikom (200), Lijenik je konstatovao dijagnozu (200), lijenika
svjedodba (183), ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27), preporuuju i
ljekari (83), opet se treba prvo obratiti ljekaru (83).
Dok za svjedodbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoanstvo ve
samo svjedodba, dotle uz rije odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati, npr.: poljedice ravog moralnog odgoja (96), lijepog i estitog odgoja (96), da se uenice odgoje u duhu koji prija (156), nauen i lijepo odgojen (163), ali: da se lanovi jednog drutva vaspitaju (73), dobar uspjeh u
drutvenom vaspitanju (74), mo duevnog vaspitanja (154), vaspitanje
duha (154), strogom disciplinom se vaspitavaju lanovi (47).
Rijei stroj i maina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa
imamo: u parnom stroju (7), ito posijano sijaim strojem (83), razni strojevi (109), strojevi koji proizvode snagu (109), ali: juno voe, maine i
296

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 297

ibice (69), upotrebu raznih maina (109), prema industrijskim mainama

(109), nove vrste alata i maina (5).
Naporednu upotrebu u priblino jednakom brojnom odnosu imaju i
sljedee rijei: domovina i otadbina, vazduh i zrak, znanost i nauka, uslov
i uvjet, izvjetaj i izvjee, stoljee i vijek, omladina i mlade, tvornica i
fabrika, val i talas, sveuilite i univerzitet, odnosno univerza, zanat i obrt
i jo neke druge, a rijei gospodarstvo i gospodarski ee su nego privreda i privredni.
Bez odgovarajuih sinonima naao sam ove rijei: voz, kat, muzika,
brzojavni, svjedoba, kukci, knjinica, zemljopis, sudac, tajnik, hiljada i
latinske nazive mjeseci.
I na kraju bit e zanimljivo ukazati na neke neobine rijei koje se
danas ne mogu uti u Bosni i Hercegovini, ili ako se uju, znaenje im je
drukije nego 1913. godine. Tako npr. rije elemenat gotovo uvijek znai
narod, etnika zajednica, npr.: jer smo mi elemenat zaputen (18); a to se
moe najvie da primijeti kod muslimanskog elementa (68); Ba ni u
jednog elementa u naoj zemlji nema tako primjetljivih stalekih razlika
kao kod nas (74); Koliko je irilica bila ula u na elemenat (87); i mi se
kao prosvjetni organ naeg elementa osjeamo moralno zaduenim (153);
ovo je na muslimanski list koji iri kulturu i prosvjetu meu naim elementom (prilog Gajretu, str. 5).
U opisu Vakufskog sirotita u Sarajevu na 3 mjesta nalazimo rije
blagovalite sa znaenjem blagovaonica, odnosno trpezarija, npr.: im se
ue u hodnik s vana, na desnoj se strani nalaze prostorije za upravu sirotita, kuhinja... a zatim blagovalite (40); Blagovalite je samo jedna velika
soba (4); ili: Na lijevoj se strani ulaza nalazi isto velika soba kao i blagovalite (40).
Iznenauje rije vatrenjaa u znaenju voz ili vlak, npr. Jo desetak
dana... i nekoliko sati... pa e uz prvi zviduk vatrenjae ostaviti Sarajevo
(32), a neobine su i rijei: kamatnjak, lumpaenje i utemeljaina. Rije
kamatnjak upotrijebljena je sa znaenjem kamata, npr.: Radi ovog stanja
sve su banke zadrale s poetka svoj kamatnjak, koji je ve bio velik (66),
a rije lumpaenje ima isto znaenje kao i lumpovanje, npr.: Prostitucija i
lumpaenje mora biti apsolutno iskljueno (142), ili: prostitucija i
lumpaenje iziskuju isto toliko hrane (..) koliko i najjai fiziki rad (142).
Rijeju utemeljaima oznaavao se prilog utemeljaa nekog drutva, npr.:
U prolom broju smo javili da se banjaluka opina upisala za Gajretova
utemeljaa, poloivi odmah cijelu utemeljainu (146), ili: Muslimanska
tedionica upisala se za lana utemeljitelja naeg Gajreta i odmah uplatila
297

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 298

itavu utemeljainu (184).

Najinteresantnija je rije partajinost sa znaenjem pripadnost nekoj
politikoj stranci, odnosno partiji, npr.: Gajret je nas svih: malih i velikih,
bez razlike u rodu, staleu, ta vie i u partajinosti (18); ili: tu je opet naa
nesretna politika partajinost (18); ili: U interesu je Gajreta da se u
pododbor biraju lica bez razlike na partajinost (18). Bit e da je i tada ova
rije bila neobina pa se traila neka bolja, pa tako u Gajretu od 1. avgusta 1925. na 234. strani umjesto nje nalazimo rije partizanstvo u ovoj
reenici tadanjeg predsjednika Gajreta dr Avde Hasanbegovia: "Poratne
prilike, ekonomski udar naeg elementa, a to je najglavnije i najalosnije
zaslepljenost, natranjatvo i partizanstvo naih muslimanskih politikana
iz Bosne onemoguuju Gajretu materijalno da svoju delatnost razvije to
jae..."
Eto, za ovu priliku ovo bi bilo najvanije to je moj pogled na jezik
lista Gajret iz 1913. g. mogao obuhvatiti, a opirnija jezika analiza sigurno bi ukazala na vie detalja i pojedinosti. No i ovo je, nadam se,
dovoljno da se vidi kako se govorilo i pisalo u prvim decenijama 20. stoljea u Bosni i Hercegovini, to je od takvog jezika do danas ostalo a to
nije, i to se u dananjem zvaninom jeziku i jeziku javnog obavjetavanja uva i njeguje, odnosno ne uva i ne njeguje kao bosanskohercegovaki autohtoni i autentini jeziki izraz.
An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret
Journal in 1913
In 1913 several journals were published in our parts, and it is almost
impossible to do an analysis of language and script of one journal only,
particularly under conditions such as ours. That is why we chose to offer
an outlook on the language and alphabet of only one journal, and that is the
Gajret in 1913. There is no particular motive why should one analyze the
Gajret in 1913, but, on the other hand, it might be the interesting reason
for it. In a large number of issues in this year one could follow a dispute
about the reasons for writing in Cyrillic or Latin script. Many arguments
were offered in favor of Cyrillic script. In a number of articles one could
see the statements that a considerable number of Ottoman Sultans, such as
Murat II, Mehmed II, Bayazid II, Selim I, Suleiman I, Selim II and
Suleiman II, wrote many letters in our language and in Cyrillic script.
Their example was followed by a great deal of Ottoman Turkish digni298

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 299

taries. It is interesting to note that all the three newspapers from the last
years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside
the Turkish language. Having examined the Gajret in 1913 meant also to
see what was the way and style it had been written in it eighty or so years
ago. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul. He was famous for his
sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and
activities. In this year, one can find the contributions from, among others,
by: Hajji Hamid Svrzo. Dr. Mehmed Spaho, Hasan Hodi, Hamdija
Muli, Osman Nuri Hadi, Hifzi Bjelevac, Fadil Kurtagi, Mustafa
engi-Gazanfer and others. A great deal of authors did not give their full
name and surname, but only in initials, so we do not know who they were.
It is also interesting to note that all the contributions but the one on page
180 about the poems of M. Svara had been published in iyekavian dialect.
The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful
places. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century
and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and
authentic linguistic expression.

299

anali 12.qxd

24.1.2008

300

12:11

Page 300

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 301

Alija Isakovi
VID BOSANSKOG JEZIKA
Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog
perioda i nai pravopisi
Kako su Bonjaci krupna stasa,
Znaj da su im tako i rijei krupne,
Pa ih onda dovesti na metrum,*
To je gvozden luk koji nije mogue nategnuti.
Hevai, 1631.
Kako stvari idu od 1918. do danas, Bosanski Muslimani su na
dobrom putu da izgube svoj jezik, odriui se svojih jezikih osobenosti,
odravanih u vievjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. Prvo su se, to
milom to silom, odricali imena bosanski jezik, ulazei u Kraljevinu SHS
kao neizdiferencirana narodna masa s preteno opredjeljenskom inteligencijom. Oni muslimanski intelektualci koji su imali politikih ambicija
opredjeljivali su se kao Srbi, i saobrazno tome poeli svoj jezik nazivati
srpskim, a oni drugi, zapravo vei dio - prihvatili su hrvatstvo, jo u doba
Austro-Ugarske, i poeli se priklanjati hrvatskom knjievnom jeziku i
upotrebljavati to ime. Naravno, dijelom se sve ovo dogaalo i prije 1918.
ali je u novim dravnopolitikim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano, ak i muslimanska kulturno-prosvjetna drutva, te je Gajret bio
prosrpski, a Narodna uzdanica prohrvatska. Osnovna narodnosna masa
bila je nepismena, ekonomski upropaena i preputena politikoj nesigurnosti, dijelom i fizikoj nesigurnosti, da bi se lake iseljavala, politiki
opredjeljivala i asimilirala.
Ako u pogledu nacionalnog statusa nije vie tako, u pogledu jezika
jeste jer smo preputeni njegovoj jednostranosti - u obrazovanju, u
masovnim medijima, u administraciji.
Tu se nita nije promijenilo nabolje od 1918. bez obzira na poslijeratne slatkorjeive zakljuke o knjievnojezikoj toleranciji. Da budem
precizan, u toj i takvoj praksi bio je snoljiviji meuratni period. To se
moe lahko utvrditi poreenjem leksike u meunarodnoj i poratnoj bh.
* da se mogu sricati.

301

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 302

tampi. Od 1945. do danas bh. standardnojeziki prostor popunio je tanjugovski jezik uinivi ga, praktino, ijekavskim oblikom istone varijante.
Lektori obino promijene samo jednu rije iz Tanjugovog ekavskog teksta, rije lane, lani. Ja pratim leksiku u Osloboenju ravno 25 godina, od
teksta Nervoza u naem knjievnom jeziku objavljenom u Odjeku, 1965.
godine. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu, a porodina
tradicija se gasila, i pravo je udo kako jo poneki pisac potegne staru
dobru bosansku rije.
Sreom, ve sada ima takvih i meu onima koji jedva da su bili
roeni u vrijeme odravanja tzv. Mostarskog savjetovanja o jezikoj toleranciji.
Ja sam o ovome govorio i pisao u vie navrata. Potpuno uprazno.
Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje, niti je bilo koja tvrdnja ita izmijenila u praksi. Zato preporuujem pokretanje strune publikacije o bosanskom jeziku da bi nae nove generacije to nauile i starije se podsjetile. S
tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajui karakteristine primjere od 1550. godine do 1985. u sto pedeset
djela.
Ovo su fragmenti te cjeline i teko je o tome govoriti kratko i
konzistentno.
Dakle, govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. to se, pak, tie zajednikog
bosansko-srpsko-hrvatskog jezikog standarda u naim zajednikim masmedijima, u prosvjeti i administraciji, to je stvar zajednikog prosuivanja, iskazivanja i dogovora Muslimana, Srba i Hrvata. Ovdje o tome nije
rije, premda vaei Pravopis iz 1960. i njegova bosanskohercegovaka
depandansa zvana Pravopisni prirunik iz 1972. godine ne pruaju Muslimanima ni minimum jezikog potovanja, i valja ih mijenjati.
Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poeli s
evropeizacijom, objavljujui djela dananjim pismom, latinicom i irilicom, imali su u svome pamenju, u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. Naizgled, i nominalno, danas ga nemaju. Meutim, to je
nemogue. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi, niti je dovoljan da
se u to povjeruje.
Spomenut u ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u
pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi,
autor tursko-bosanskog rjenika, 1631. godine, Mula Mustafa Baeskija,
autor uvenog Ljetopisa, Stoanin Hrle, prevodilac s arapskog, Mostarac
Omer Humo, autor prve u nas tampane knjige arebicom i Bosanskog
302

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 303

rjenika (Lugati bosnevi), Nikianin Salih Gaovi, autor popularnog

spjeva o Muhammedu (Molie me kolainski prvii, Mevlud nami daj
bosanski napii), epak Ilhamija, i toliki drugi. Kada je u Sarajevo doao
Evlija elebi, 1660. godine, zapisuje: "Narod se u ovim krajevima u
pukom govoru zove Bonjaci. Samo, drae im je kad se kae Bosanci.
Kao to je itav njihov jezik, tako su, zaista, i oni sami bistri ljudi koji sve
ispravno prosuuju. Jezik im je blizak latinskom..."
Tako jezik imenuje i Matija Divkovi, a Andrija Kai-Mioi "u
bosanski jezik" prevodi svoju Korabljicu s latinskog i italijanskoga.
Friedrich Krauss u pogovoru epu Smailagi Meho 1886. godine tvrdi da
Bosanci i Hercegovci "kau uope da govore bosanski ili naki. Akademik
Aleksandar Beli, u tekstu Bosanski jezik i stil, 1937. zakljuuje: "Nema
nikakve sumnje da je bosanski jezik, zajedno s Vukovim hercegovakim i
Daniievim vojvoanskim, narodna osnovica naeg knjievnog jezika."
Ovdje je mjesto i poznatoj Isidorinoj reenici: "Svi Bosanci sobom loe
onu tamnu vatru koja u njihovu jeziku i stilu nikada ne dogoreva... Jezik i
stil Bosne, to je jedna kolektivna umetnost iste genialnosti, od ranga narodnih umotvorina, ali koja nije samo udo prolosti, nego i udo sadanjosti." I. Sekuli objavila je ovo 1941. pod naslovom Bosanski jezik, govor
i stil. Tako je i Jakov Mikalja, s poetka 17. vijeka, u svome hrvatsko-italijansko-latinskom rjeniku tvrdio da je bosanski jezik najljepi meu
naim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella). Muhamed Hadijahi,
u knjizi Od tradicije do identiteta istie kako su Kanili, Katani,
Appendini i I. Popovi, "u nastojanju za knjievnim jedinstvom Junih
Slavena, zalagali se za usvajanje bosanskog govora kao opeg knjievnog
jezika, jo mnogo prije manifesta iz 1850", dakle, prije Bekog knjievnog
dogovora.
Tako neu nikoga uvjeravati da postoji bosanski jezik, kao to bih
bio izlian kad bih nekoga uvjeravao u postojanje Bosanaca, u postojanje
bivih Bonjana, Bonjaka, u postojanje starih bosanskih tekstova, pisma
bosanica, bosansko-turskih rjenika, alhamijado tekstova, bosanskog
kuhara, postojanje bosanskog brdskog konja. Isto tako, bio bih potpuno
indiferentan prema neijoj tvrdnji da bosanski jezik ne postoji. Sve dok
postoji srpski jezik, dok postoji hrvatski jezik, postojat e i bosanski. Ne
bude li tako, Muslimani e se jeziki opredjeljivati, kao to su se do juer
nacionalno opredjeljivali. Tzv. srpskohrvatski, tzv. hrvatskosrpski praktino ne postoji, ni kao narodni, ni kao jedinstvena norma, postoji samo
kao konvencija. Muslimani nisu njeni potpisnici, to se vidi iz 1. take
zakljuaka. Dok je ta konvencija primjenjivana u praksi, a to se dogaa i
303

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 304

danas, Muslimani imaju privilegij da budu samo korisnici, ali ne i batinici.

Zato se dogaa da ti pisci potuju pravopise u onoj mjeri u kojoj
pravopisi potuju njihove jezike osobenosti. To se najlake vidi u djelima
Skendera Kulenovia, jedinog Muslimana koji je bio pridrueni potpisnik
Novosadskog dogovora. Proitajte njegov roman Ponornica i poemu o
majci Hanifi. Dakle, sve to naa braa Hrvati, Srbi i Crnogorci njeguju u
svome duhovnom krilu, ve prema analogiji, mora postojati i u Bosanskih
Muslimana, isto ili srodno, razvijenije ili manje razvijeno. Ni jedan od
ovih naroda nije nedonoe na ovom prostoru, i niko nikome nije duan,
ili je pak svako svakome. Moglo je biti samo plodotvornog proimanja i
bogaenja. Ovo moemo rezimirati nimalo pretjeranom tvrdnjom: Kakvi
su meunacionalni i meukulturni odnosi bili u vrijeme Hvalovog zbornika, 1404., u vrijeme Muhameda Hevaije, autora prvog bosansko-turskog
rjenika, 1631., u vrijeme dopisivanja Ali-pae Rizvanbegovia sa Njegoem, takvi su i danas.
Osnovna leksika karakteristika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda: ne zazirati od jezikih bogaenja iz ostalih istojezikih
kulturnih centara, ali im se i ne priklanjati. Poet u ovo citatom najveeg
proznog pisca toga perioda Edhema Mulabdia iz teksta Jeziko iverje
(Zeman, II/1912.,82,1): "Na estiti starina (...) darovao je u dobrotvorne
svrhe dvanaest tisua. Hiljadili se ovaki!" U mojoj ekscerptiranoj grai za
rjenik karakteristine leksike imam prvo biljeenje hiljade u krajinikim
pismima iz 1636. godine: "Ne bi mi uzdarje, zato piem v. m. da mi inite
poslati moe knige ili hiljadu groa", ... a tisuu imam, takoer u krajinikom pismu, sedam godina kasnije: "Ovo godie pasalo ukrcano je
dvi tisue karih", i u Hevaije iz 1651.
Ove leksike dvojnosti, i nova leksika bogaenja, ire se danas i na
ostale bh. pisce. Vremenom okolica ostaje kao geografski pojam, a okolina socioloki, kolski je as, ali pet sati, istota stila i istoa ulice,
hrianin je pravoslavac, a kranin katolik, jedno je sveenik a drugo
svetenik, i tako dalje.
Od Vuka naovamo, malo ko je potovao njihova jezika svojstva,
njihove leksike osobenosti. Vuk je postupio korektnije od svih kasnijih
pravopisaca, premda ni on nije usvojio sve oblike sa h. "Ja u pisanju
Rjenika nijesam gledao ko ta vjeruje, nego kako ko govori, a budui da
je glavna namjera mojega posla bila da se pozna jezik po svemu narodu,
zato sam u Rjenik uzeo rijei po svim ovim narjejima", pie on Sreznjevskom 1852., iste godine kada je finalno oblikovao svoje jezike norme.
304

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 305

I pored ovakvog pravopisnog stanja mogu slobodno rei da do 1918.

meu bosanskomuslimanskim piscima ima malo leksikih razlika, bez
obzira na prohrvatske i prosrpske politike struje meu njima.
Generalno gledano, mora se rei da muslimanski pisci s pravom
nisu potovali postojee pravopise, nisu nikada sudjelovali u njihovim
izradama. Ne samo Skender Kulenovi, koji je gajio najrafiniraniji jeziki
osjeaj, ve i brojni drugi iz mnogih generacija. Veina naih trajnih svojstava tretirana je pravopisno kao neknjievni oblici, ili je izostavljena. Ve
sam ranije navodio kako je meu 608 izvora za estotomni Rjenik Matica samo 11 muslimanskih izvora (meu listovima nema Behara, Gajreta,
Bisera), dakle 1,8 odsto. Neto je slabije u uzetoj grai za Renik SANU,
koji se jo radi, i za Rjenik JAZU, koji je okonan 1976. godine.
Prireujui knjiicu Rukovijet ale, 1893. Mulabdi se jasno izrazio
o svome jeziku, o jeziku svoje generacije, o jeziku svoga naroda. "Nastojao sam da ovu zbiricu izdam na istom naem jeziku, bez ikakvih novih
i tuih rijei." To je bilo vrijeme prepuno jezikih i, posebno, leksikih
previranja poslije objavljivanja Hrvatsko-njemako-talijanskoga rjenika
znanstvenog nazivlja iji je autor Bogoslav ulek, otac mnogih kovanica u
hrvatskom knjievnom jeziku od kojih su neke sada dio naeg svakodnevnog rjenika. Mulabdi je gajio ist, zdrav bosanski jezik i prirodno je
to nije mogao ostati indiferentan prema svim novotarijama i svim jezikim anomalijama. Valja proitati njegov roman Zeleno busenje iz 1898.
Leksika u objavljenim djelima bosanskomuslimanskih pisaca tradicionalna je s vievjekovnim kontinuitetom. I danas bi mnogi pisci mogli
pozavidjeti Hevaijinoj narodnoj leksici iz njegovog tursko-bosanskog
rjenika s poetka 17. vijeka. U njega je gnoj, a ne ubre, govedar mjesto
oban, graa mjesto japija, kut mjesto budak, lubenica mjesto karpuza,
nosilo mjesto tabut, ognjilo mjesto akmak, puce mjesto dugme, stupac
mjesto direk, svitnjak mjesto ukur, lijeb mjesto oluk.
Ovaj leksiko-pravopisni nesklad u tampanim djelima naih pisaca
esto je otklanjan nasilnim zahvatima u njihov jezik. Zadrat u se na dva
primjera. Edhem Mulabdi je objavio pripovijetke Na obali Bosne 1900. u
Zagrebu. Autorov jat izmijenjen je u korijensko ie, u gj, ko u tko, lahko
u lako, daia u ujak, takva u takova, zrak u vazduh i tako dalje. Tako je
postupano i prema jeziku Osman-Aziza (Osmana Nuri Hadia i Ivana
Milievia). Njegova djela tampana u nakladi Knjiare Lav Hartman,
Matici hrvatskoj i asopisima u Zagrebu pretrpjela su jezika prilagoavanja nekim tadanjim hirovima knjievnojezike politike u Hrvatskoj. U
kojoj je to mjeri raeno sa znanjem autora, nije moguno utvrditi. Meu305

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 306

tim, u tekstovima ovih autora objavljenim u Sarajevu (u Nadi i Beharu)

jezik je autorski, dakle - bosanski. Da li iz veeg uvaavanja autora ili zbog
nedostatka jezikoispravljivaa, ne znam. Evo nekoliko primjera tih nasilnih zahvata: ko je postalo tko, takvi - takovi, taka - toka, sedmerica - sedmorica, baa - bata, lice - lice, lahko - lako, sahat - sat, Kur'an - kuran,
munara - minaret, ejrek - erek. Sve je to pedantno uraeno, kao da je
radio neki dananji lektor. Mulabdi je bio i protiv olahkog uvoenja zamjena za strane odomaene rijei. "Svako e zaista radije rei tunel nego
prorov, vulkan mjesto egara," kae Mulabdi, "jer su ove tue rijei
mnogo starije od kovanica, a kovanice opet nijesu postale u duhu narodnog
govora."
Tako, sa aljenjem, moram rei da su izdavai, urednici i redaktori
vrlo rano poeli mijenjati jezik u muslimanskih pisaca. Navest u ovdje
primjer Mehmeda Delaluddina Kurta i njegove knjige Hrvatske narodne
enske pjesme (muslimanske), tampane u Hrvatskoj dionikoj tiskari u
Mostaru, 1902. godine. Autor je morao tampati napomenu na kraju knjige
tamparske pogrijeke. Iz ovih ispravki vidi se da su prilikom tampanja
knjige neke rijei zamijenjene: nena u neva, pobie u pobjee, sevdahluk u
sevdaluk, safun u sapun, pivae u pjevae, uiti (knjigu ui) u itati. I tako
dalje.
O govoru i pisanju glasa h u bosanskih Muslimana mogla bi se
napisati pozamana knjiga. Oni su u tome dosljedni, i vremenski i prostorno. Ljubuak je smatrao ispravnim oblike lahko i mehko, to se vidi u
biljeci E. Mulabdia povodom Ljubuakove smrti, Sarajevski vjesnik,
1902. "Muslimani po pravilu uvaju h", pie Pavle Ivi u Dijalektologiji
sh. jezika. Takoer Asim Peco u poasnom broju Zore, 1968./69.: "Odranije je poznato da na hercegovakom podruju, naroito centralnohercegovakom, esto sretamo pojavu sekundarnog h ispred sonanta r. To potvruje i antieva pisana rije." Beli u Pravopisu iz 1923. jo podrava h:
"Oni pisci koji, povodei se za svojim narodnim govorom, upotrebljavaju
i tu (gdje jo nije odomaeno, A. I.) pravilno h ine uslugu doslednosti
naeg pravopisa." Ono h koje je protjerano iz dananjeg Pravopisa imaju:
Gunduli, Hanibal Luci, Kai, Divkovi, Reljkovi, Njego, ulek, ak
i Julije Benei, autor nedavnog poljsko-hrvatskog rjenika. Juki u
Bosanskom prijatelju ima duhan, uho, adaha, proha, ak marha, marva.
Kako je, vremenom, glas h gubio pravo graanstva pokazat u na
primjerima rijei adaha u raznim izdanjima Believog Pravopisa: 1923.
bilo je adaha (adaja), 1934. adaha=adaja, 1950. adaja=adaha, i
Pravopis 1960.: adaha, ne nego adaja! Nevjerovatno!
306

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 307

Do koje mjere Pravopis Matica iz 1960. godine nije potovao

bosanskomuslimansku jeziku tradiciju vidjet emo na primjeru
pravopisnog normiranja muslimanskih vlastitih imena. Popovi u svome
Reniku iz 1884. pie: Ahmet, v. Ahmed, a spomenuti Pravopis Ahmed, v.
Ahmet. U Pravopisu je i Zulejka, umj. Zulejha, vjerovatno prema analogiji: drktati - umj. drhtati, tu je i Ethem, umj. Edhem, itd.
Drugi primjer eklatantnog nepotovanja bosanskomuslimanske jezike tradicije otkrivamo poreenjem djela iz 1895. izdatog u Sarajevu a
zove se Tuma turskim, arapskim i perzijskim rijeima, dakle tuma s
poetka bosanskomuslimanskog knjievnog preporoda u kojem stoji:
Alah, adaha, bajrak, baa, baovan, ejrek, mejdan, munara, panda i
pehlivan, i Pravopisa koji je sada na snazi i preporuuje malo Alah, adaja, barjak, bata, batovan, erek, megdan, minaret (?), kanda, pelivan (?).
Ne moram posebno isticati da su prvospomenuti oblici jedini u naih
pisaca toga vremena. Nije predmet ove teme da govorim kako je danas.
Komentirajui Tursko-bosanski rjenik nepoznatog autora iz 17. vijeka
Dervi Korkut jasno istie kako autor "nije smatrao neim stranim turcizme koji su se ve bili ukorijenili u naem jeziku, pa se nije trudio da im
nae zamjenu: feslian, perin, soluf, zijafet, menuha, meutim, i ovaj
autor kao i mnogo, izbirljiviji Hevai ne prihvaa rije makaze ve noice".
(Hevaijin rjenik Potur-ahidija zasluuje posebnu panju. Sretni smo to
je ovih dana ponovo tampan u tuzlanskom Univerzalu, lijepo opremljen i,
nadam se, dostojno prireen.)
Mareti u svojoj Gramatici pie: "Vuk je h uveo u knjievnost drei
se govora manjine naroda; izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini, i to osobito muhamedovci. to taj glas govore Dubrovani, Bokelji
i Crnogorci, to valjda ne bi navelo Vuka da ga uvede u knjievnost, jer oni
inae ne govore sredinjim govorom. Na pisanje slova h nagnala je Vuka
velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. K
tome se slovo h opravdava i prolou naega jezika i poreenjem s drugima slavenskim. Svi ti razlozi zajedno uzeti preteniji su od injenice to
vei dio naroda h ne izgovara. Dakle je gramatiki pravilnije pisati ga nego
ne pisati."
U prilog upotrebi glasa h slui i trea taka Knjievnog dogovora u
Beu 1850., koja glasi: "Nali smo za dobro i za potrebno, da bi i
knjievnici istonoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto, kao to oni vjerozakona zapadnoga piu h, i kao to narod na
obadva vjerozakona na mnogo mjesta po junijem krajevima govori."
Ve stari Bartol Kai, umro 1650., "ima oblike sa sekundarnim h:
307

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 308

liepahno, lagahno, malahno, tanahno, za koje potvrdu nalazimo i kod M.

Dria, dok posebno stoje primjeri primehkano, mehkoput, lahko, te jedanput samo ziehnu, to je stari dubrovanizam. Za ove forme Kai je poticaj mogao dobiti iz djela bosanskih franjevaca, gdje na primjer kod
Divkovia imamo mehko, lahko, ili neposredno iz bosanskih govora".
(Darija Gabri-Bagari: Jezik Ivana Bandulavia).
Evo nekoliko primjera karakteristine leksike s glasom h u rijeima
koje nisu turcizmi, tzv. sekundarno h, koje imaju i neki drugi Slaveni, a u
Bosanaca je steklo sva graanska prava jer nikada nije nestajalo, dakle,
primarno jer je ivotno:
lagahan, pie Ljubuak u zbirci iz 1889.;
lahak, pie Baagi, Behar, Biser, Bjelevac i Kulender u svojem
Tursko-bosanskom rjeniku objavljenom 1912.;
lahka, pie iki i Biser,;
lahko, pie Ljubuak, Gaovi, Oman-Aziz, Mulabdi u Zelenom
busenju, Behar, list Bonjak, ati, Gajret, Ogledalo, Biser i Nafija Sarajli 1916;
lahkoa, pie Baagi u djelu Bonjaci i Hercegovci i Behar;
lahkouman, pie Ljubuak;
lahkoumnost, takoer Ljubuak;
lahkovjernost, pie Baagievo Ogledalo.
Oblik mehak ima u Ljubuaka, u Hrmannovoj zbirci, u Mulabdia.
Svi ovi autori piu turcizme u oblicima koji su blii izvornom, u
oblicima koji su u postojeem Pravopisu svi proglaeni neknjievnim!
Piu bajrak, ejrek, mejdan, hendek, adaha, a ne bajrak, erek, megdan,
jendek, adaja.
Ako u ovih preporodnih pisaca promotrimo neke oblike, s obzirom
na dananje meuvarijantske podjele, vidjet emo da su oni i u tim prilikama ujednaeni. U uzorcima koje imam, odnos ko, niko prema tko,
nitko jeste 41:11, a taka i tano prema toka i tono 11:6. Razumije se,
ima izvjesnog kolebanja u pojedinih autora, ve prema tome ko je njihov
izdava, urednik, redaktor. Premda su ovi autori bili vie prohrvatski
naklonjeni, a neki objavljivali i u Zagrebu, oblici tko, nitko, toka i tono
nisu prevladali nad oblicima ko, niko, taka, tano, koji su u Bosni uobiajeniji, i danas. U Vuka je kao u bosanskih pisaca tko, v. ko. Oblik ko je ve
u krajinikim pismima s poetka 17. vijeka i u Hevaije, 1631.
Evo kako izgleda odnos opi / opti, kao izrazite markacije meuvarijantskih podjela. Poznato je da je t (svetenik, opti) ulo u na jezik
iz crkvenoslavenskog, a "mesto tih glasova u zapadnijem krajevima naeg
308

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 309

naroda upotrebljava se i izvornije sveenik, opi", Aleksandar Beli. U

preporodnom periodu rijei opi, opina i njihove izvedenice stoje prema
opti, optina i njihovim izvedenicama u omjeru 30:0! U periodu od 1918.
do 1985. taj odnos je 105:58. Dakle, jasna prevaga oblika koji su karakteristini za zapadne krajeve. Bh. javna jezika praksa ignorira ovu injenicu.
Ako se drimo principa pii kao to govori, koji je stariji od Vuka
Karadia, i koji - s izvjesnom mjerom valja i ubudue primjenjivati, tada
se moraju potovati udvojeni suglasnici, npr. l i m u bosanskomuslimanskim govorima i u pisanoj rijei: Svi dosadanji nai pravopisi su to
odbacivali emu se ne treba osobito uditi ako znamo da u pravopisnim
komisijama nije bilo Muslimana. Dakle, Allah, (Pravopis, prema kome
danas ue naa djeca i lektori sreuju knjige i novine, pie alah!, to je
ista smisaona i lingvistika besmislica jer je Allah vlastito ime, s odreenim lanom!), zatim Muhammed (jer nema toga neodnaroenog, Muslimana ni muslimana koji e rei Muhamed), zatim Allah pie iki u Aiklijama 103., i to irilicom!, dehennem i dennet. (Vasilija Radojii pjeva
na Radio-Beogradu, septembra 1981: Nit sam dennet nit dennetska hurija...) Kao to u primjerima nuzzarada, preddravni, najjeftiniji i sl. postoji
"tenja da se ne krnji znaenje" (Asim Peco), takva tenja postoji i u sluajevima spomenutih turcizama. Tomo Mareti ima rije osammjeseni
(osammjeseni boravak, pogovor knjizi I. Lovri: Biljeke o putu po Dalmaciji Zagreb, 1948., 222.
"Piui takve rijei s udvostruenim suglasnikom Kiki se nije
obazirao na nae tadanje pravopise, iji propisi nisu sasvim u skladu s
izgovorom arapskih rijei, ve se oslanjao na govor Muslimana koji arapske rijei izgovaraju mnogo tanije nego ostali", pie Ismet Smailovi,
povodom jezika Kikia.
Zakljuak
Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski
jezik. Ako je to manje poznato iroj javnosti, razlozi su politike, a ne
lingvistike naravi. S obzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari, u svim oblicima fizikog i duhovnog ivota, to je
neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo u korelaciji s politikim (ne)imenovanjem bosanske nacije, posebno Bosanskih Muslimana
(Bonjaka).
Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta dananjeg
zajednikog jezika, stvarno i nominalno, dva sistema u funkciji posebnih
309

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 310

jezika te bosansku varijantu takoer smatram bosanskim jezikom, s istom

razlonou. (Ova varijantska razlaganja objanjavao sam tekstom "Varijante na popravnom ispitu", u asopisu ivot, 1970. godine.) Ovo sve moe
se odnositi na crnogorski jezik. Bez obzira to je na zajedniki jezik, u
osnovi, jedan jezik, on nije jedinstven jezik, to se razumije. Nee biti
udno ako se uskoro pojave meusobni (meujeziki) rjenici razlika i,
svakako, razliiti pravopisi. S nevjerovatnim udaljavanjima. Slinih
nakana ve je bilo ispoljeno u Reniku savremenog srpskohrvatskog
knjievnog jezika s jezikim savetnikom dr. M. Moskovljevia, 1966. god.,
i u Hrvatskom pravopisu iz 1971. gdje na prvoj str. uvoda stoji: "Rijei i
oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti, a ne idu u
sustav hrvatskoga knjievnog jezika oznaeni su zvjezdicom, a uz njih su,
iza znaka > , dodane razmaknutim slovima normalne hrvatske rijei" (potcrtao A. I.).
Hou rei, ne moe stajati tvrdnja da na ukupnost tzv. srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika Srbi i Hrvati imaju vea prava nego
Bosanski Muslimani (Bonjaci) i Crnogorci. Ostane li tako, ispada da smo
mi sretni batinici tueg jezika. Upravo je blie istini ako bismo rekli
obratno.
Jedan od prvih tursko-bosanskih rjenika (drugi na rjenik po starini uope) sainio je Hevaija iz Donje Tuzle 1631. god. ("Bosanski da vam
besidim, bratani..."), a posljednji Ahmed Kulender Mali tursko-bosanski
rjenik 1912. godine. Muslimanski narod, bez obzira kako se nazivao u
razliitim historijskim okolnostima, uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim, kako u narodnom govoru, tako i u knjievnosti i u brojnim lingvistikim djelima. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se
smatrali Bonjacima (Bosancima), bez obzira u kom smislu se to (tada)
podrazumijevalo, u kojoj mjeri i do kada. Bosanski jezik i danas imenuju
svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandak, Crna
Gora, Kosovo, Makedonija), te u iseljenitvu u Turskoj i drugdje. Tako
bosanski jezik smatram konstitutivnom komponentom bosanskomuslimanskog nacionalnog bia, a nau jeziku politiku odreujemo naom
novom drutvenom zbiljom. Jeziki pluralizam je drutvena stvarnost i
njena uzajamnost.
Sam sistem razlika izmeu srpskoga i hrvatskog jezika, koji e, bez
sumnje, jo biti razraen, dovoljan je da utvrdi razlike izmeu ova dva i
bosanskog jezika. Naime, bosanski jezik, kao poseban varijantski sistem
zajednikog jezika, nije identian ni s hrvatskom ni srpskom varijantom, a
u nekim sluajevima: u uvanju glasa h u domaim rijeima i turcizmima,
310

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 311

u udvojenim suglasnicima nekih turcizama, u nekim morfolokim oblicima, razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici
razlikuju meu sobom.
Ovdje nije mjesto da se to sve objasni. Bosanski Muslimani (ili
Bonjaci) danas su ijekavci u knjievnom jeziku, kao i Hrvati, s Hrvatima
imaju pretenu leksiku, ali nee moi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice, nee pisati zajednike (strane) rijei izvorno, osim vlastitih imena,
nisu zadrali l na kraju rijei (vol, sokol), napustili su oblike zamjenica tko,
svatako, nisu nikada prihvatili oblike toka, tono, a prema srpskom,
preteno ekavskom, imaju svuda h mjesto zamjena v i j, imaju opi i opina prema opti i optina, imaju i brojne druge leksike razlike - identine
s hrvatskim jezikom, ne mogu srpski jezik pratiti u itavom nizu akcenata,
itd.
Ove razliitosti, ove duboko ukorijenjene razlike, uticale su u
svakodnevnom jezikom proimanju na znaenjsko razluivanje sinonima
i pridonijele bogaenju bosanskoga jezika koji je tako doao u povoljan,
tzv. meuvarijantski poloaj, kako je bilo i u prolosti.
Tako je ve uveliko prihvaeno da je as (kolski), a sat (vremenski); okolica (geogr.), a okolina (sociol.); istota (stila), a istoa (ulice);
hrianin (pravoslavac), a kranin (katolik); metalni (ekser), a metalski
(radnik); (sjeverni) pol, a (m. i .) spol; provoenje (zadataka), a
sprovoenje (uhapenika), itd.
Bosanski jezik, prema knjievnom hrvatskom i srpskom jeziku, ima
najmanje razlike izmeu narodnog i knjievnog jezika, izmeu
dijalekatskog i knjievnog i ima - za junoslavenske prilike - izvanredan
kontinuitet, jeziku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru, bez
diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski knjievni jezik do poetka
Vukovih i Gajevih reformi sredinom prolog vijeka. To to u okviru bosanskog jezika nije bilo jezikih i pravopisnih reformi nije teko razumjeti.
Pisali su bosanicom i arebicom, uglavnom, kako su i govorili. Pii kao to
govori nije niija deviza, to je inicijalni poriv pismenog ovjeka.
The Aspect of Bosnian Language
The Bosnian language has existed in people and in literature at least
as long as the Croatian and Serbian language. If it is less known to the general public, the reasons have been of political and not of linguistics nature.
Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts,
and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life, a non-nam311

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 312

ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations, and, particularly, of Bosnian Moslems (Bosniaks).
There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are, both nominally and really, two systems in the
function of distinct, separate languages. I consider the Bosnian variant as
the Bosnian language having applied the same reasoning. Regardless to the
fact that our language is, basically, one language, it is not the single and
unique language that can be understood. The Moslem people, regardless
how it has been called under the different historical circumstances, had
always called its language the Bosnian, both in a common people's speech,
and also in literature and numerous linguistics works. The term Bosnian
language has been used by the others who had considered themselves to be
Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then), to
what extent and when. I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being, and it is us who
determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. The linguistic pluralism is its social reality and its
mutual feature.

312

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 313

Vasilije ekli
PEDAGOKI FAKULTET RIJEKA
ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI
KNJIEVNO-KULTURNI PREPOROD
Mogunosti poreenja
Govorei o politikom i narodnom znaaju ilirskog preporoda,
Antun Barac kae: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19. i 20. vijeka,
koji su ili za zbliavanjem jugoslavenskih naroda, gledali su u ilirizmu
ishodite i uzor."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuivosti pojedinaca
i nekih stranaka preuivali su ga ili proglaavali tetnim - zakljuuje
Barac svoju ocjenu. Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao
i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske
vladavine. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo, ali se teko moe
dokazati bez obzira na slinosti u genezi tih dvaju pokreta. Stoga e u
ovom radu biti govora o valjanosti Bareve tvrdnje na osnovi usporeivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja.
Drutveno-povijesni kontekst
Na poetku 19. stoljea, kada je zapoeo proces nacionalne integracije, Hrvatska se nalazila u veoma tekoj situaciji. Egzistirala je na rubu
Beke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja.
Bila je teritorijalno i politiki razdijeljena na nekoliko razliitih podruja
(Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna krajina), a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlau. Prema Barevim rijeima, tada je svedena na politiki i geografski pojam granine pokrajine "s nekim karakteristinim povijesnim, folklornim i etnografskim obiljejima", a ne zemlju s
posebnim narodnim svojstvima.
Austrijsko kolstvo uoi preporoda bilo je anacionalno. U to doba
nije postojala nijedna hrvatska srednja kola, niti se u gimnazijama uio
hrvatski jezik, a na Zagrebakoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u
pravilu birani Madari, iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. Obrazovni sistem u doba Metternicha sluio je odnaroivanju i pripremanju poslunih
inovnika i odanih podanika. No budui da se temeljio na klasinim principima naobrazbe, djelovao je na budue ilirce kontraproduktivno. Suprot1. Hrvatska knjievnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. Knjiga I. Knjievnost ilirizma, Zagreb, 1954., str. 36-37.

313

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 314

no odgojnim zadacima kolskog sistema, oni su stjecali svijest o slobodoumlju, mrnju protiv tiranije i kritiki odnos prema feudalnoj Austriji.
U takvoj drutvenoj situaciji, usporedo s preporodnim kretanjima u
Evropi i prodiranjem romantizma u knjievnost, sazrijevala je ideja o kulturnom i politikom jedinstvu koje se u povijesti knjievnosti naziva ilirizmom, ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. Ilirizam,
kao izraz narodnog buenja, nije nastao ni iz ega, nego se razvijao iz
vlastitih unutarnjih snaga koje su mu jo od 17. stoljea utirale put. Njegovi prethodnici potjecali su najveim dijelom iz redova nieg sveenstva,
graanstva i sitnih plemia. Osim rijetkih izuzetaka, domai feudalci ivjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili dravnopravni
poloaj svoje zemlje, a ne hrvatski narod.
Za hrvatski narodni preporod, u vrijeme njegova najveeg uspona,
nerazluivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809.-1872.), uspjena organizatora knjievnog ivota. Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne,
pouzdane i duhovno profilirane istomiljenike, koje je vrsto ujedinio. Bili
su to veinom mladi ljudi, vatreni rodoljubi, sposobni i obrazovani intelektualci (S. Vraz, D. Demetar, I. Maurani, Lj. Vukotinovi, D. Rakovac, A.
Nemi, P. Preradovi i drugi). Prema imenu starosjedilakog stanovnitva na Balkanu, pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za june Slavene.
Ideja je potekla od Gaja, koji je vrsto vjerovao da Hrvati potjeu od starih Ilira, a prihvatili su je i njegovi sljedbenici, mada su neki sumnjali u
vjerodostojnost ove teze (D. Demetar). Tim mrtvim imenom, kako je tvrdio Vuk Karadi, eljeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne
snoljivosti okupiti zajedno sve nae narode.
Tako je zapoela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne
integracije. Ta e faza potrajati do banovanja Ivana Maurania (1873.1880.), sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. Mada su jo u doba
ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u knjievnom
a drugi u politikom smislu), Mauranieva kroatizacija bitno e utjecati
na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima. Istona
kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875.-1878.) sve e vie optereivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i
pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana.
Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog
knjievnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije.
Bosna i Hercegovina je u 19. stoljeu bila vie no ikad u svojoj povijesti
izloena razliitim pritiscima. Izvana su je ugroavali pretendenti na njezin
314

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 315

teritorij, a iznutra potresale bune kranske raje protiv feudalnog sistema i

domaih feudalaca protiv centralne turske vlasti. Regularne carske
jedinice otro interveniraju protiv jednih i drugih ostavljajui pusto za
sobom, tako da jednako strada i kransko i muslimansko stanovnitvo.
Zbog toga je u zemlji pri kraju turske uprave zavladalo kaotino stanje.
Oportunistiki domai feudalci, privueni materijalnim obeanjima, bili su
voljni prihvatiti austrougarsku okupaciju radije nego da padnu pod barbarsku vlast Srbije i Crne Gore. Narod je ostao naputen i obezglavljen, a
zemlja teko osiromaena. Usprkos svemu tome, mnogi Muslimani ne prihvataju odluke Berlinskog kongresa 1878. i sultanov pristanak na okupaciju Bosne i Hercegovine, pa se pripremaju na oruani otpor. estoke
borbe protiv invazionih trupa iznenadile su Beku vladu i glavnog komandanta generala Josipa Filipovia. Oito je bilo potcijenjeno nepovjerenje i
averzija bosanskohercegovakog stanovnitva prema susjednoj Austriji.
Postojanje takve averzije potvruje i Georgina Mackenzie (Dordina
Mekenzi) u svojim zapisima s putovanja po Bosni poetkom ezdesetih
godina prolog stoljea." Juni Slaveni pod osmanlijskom vlasti" - pie
ona - "ne ele se prikljuiti Austriji. Radije trpe tursko barbarstvo nego
da prihvate austrijsku kvazicivilizaciju. Krani su ak spremni da se s
orujem pridrue Muslimanima radi spreavanja prelaska bijelim mundirima preko granice.2
Austrougarska okupacija najtee je pogodila Muslimane. Iako se oni
primanjem islama nisu deslavenizirali i zaboravili svoj jezik, ipak je
viestoljetna islamska tradicija ostavila duboke tragove u svijesti ljudi i u
navikama i obiajima svakodnevnog ivota. Osjeaj ugroenosti pojaao
se i zbog otrih represalija protiv muslimanskog stanovnitva za koje kroniar invazionoga korpusa Zdekauer tvrdi "da se s ovim ljudima moe izii
nakraj jedino pomou tjelesnih kazni, batina ili vjeanja".3 Zbog toga je
veina Muslimana doivjela prevrat tragino, kao teku nesreu koja je
duboko potresla njihovo psihiko i drutveno bie. Naglim presijecanjem
organskog dodira s Turskom oni su se nali u zrakopraznom prostoru i zatvarali se u sebe negodujui protiv sultana i prezirui okupacijsku vlast.
Opa drutvena klonulost traje do hercegovakog ustanka Muslimana i Srba 1882., koji predstavlja uvod u razdoblje Kallayeve vladavine.
Poslije toga sve vie dolazi do izraaja shvatanje o nunosti prilagoavan2. Omer Hadiselimovi: Na vratima Istoka, Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16.
do 20. vijeka, Sarajevo, 1989., str. 348.
3. Midhat ami: Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini u XIX stoljeu 1836.-1878.,
Sarajevo, 1981., str. 253.

315

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 316

ja novoj stvarnosti. Podravajui takve tenje, Zemaljska vlada poinje

mijenjati odnos prema Muslimanima, da bi ih odvojila od pravoslavaca i
pribliila katolicima. Tada zapoinje i proces raslojavanja u muslimanskim
redovima. Oni koji nisu mogli prekinuti tradicionalne veze s carigradskom
maticom iseljavaju u Tursku (premda su uzroci migracija bili sloeniji od
privrenosti Carigradu), ili svoje nezadovoljstvo novim poretkom iskazuju prkosnim turkofilstvom, politikim opozicionarstvom, vjerskim fanatizmom i drugim oblicima otpora. Pomirljivija struja realnije prihvata novu
stvarnost nasluujui vee mogunosti ekonomskog, kulturnog i prosvjetnog razvoja Muslimana, pa se nastoji prilagoditi izmijenjenoj politikoj
situaciji. Prema orijentalnom kulturnom naslijeu pripadnici ove struje
odnose se dvojako. Jedni otvoreno propagiraju zapadnjake obrasce ivota
vjerujui da e njihovim uvoenjem brzo uslijediti znaajne civilizacijske
promjene. U stalnom raskoraku s muslimanskim klerom, oni kritiziraju
pasivnost i tromost Muslimana kao posljedice naslijea orijentalne
umalosti (Osman-Aziz, odnosno Osman Nuri Hadi i Ivan Milievi).
Drugi se zalau za plodno duhovno spajanje Istoka i Zapada, s naglaenim
kultom tradicije i bosanskog domoljublja (Safvet-beg Baagi).
Oslanjajui se na umjerenu muslimansku struju, Kallay je elio realizirati austrijsku varijantu nacionalnog bonjatva. Budui da su procesi
samoidentifikacije triju bosanskohercegovakih naroda ve bili u toku, on
je nastojao zaustaviti te procese i uguiti svaki pokuaj nacionalne afirmacije koji bi mogao ugroziti poziciju Habsburke monarhije na ovim prostorima. Misao o integralnom bonjatvu formulirana je jo u doba autonomakog pokreta Husein-kapetana Gradaevia i u knjievno-publicistikoj djelatnosti za vrijeme reformskih nastojanja erif Osman-pae
Topala ezdesetih godina. Povijesno gledano, ta je ideja bila psiholoki
prihvatljiva s obzirom na injenicu da je Bosna i Hercegovina predstavljala specifinu drutvenu zajednicu, u kojoj Srbi nisu isto to i Srbijanci,
niti Hrvati isto to i Dalmatinci, Slavonci ili Zagorci. Ni u jednoj etnikoj
skupini pod osmanlijskom vlasti nikad nije zamro osjeaj pripadnosti
zemlji Bosni, u ijoj se heterogenoj ali nedjeljivoj tradiciji prepliu kulture, religije, obiaji, jezik i svakodnevni ivot. Kako je bonjatvo najdulje ivjelo u svijesti Muslimana, usporedo s osjeajem islamske pripadnosti, Kallay je uz njihovu pomo pokuao kod cjelokupnog stanovnitva
razviti osjeaj bosanske posebnosti i narodnosti. Meutim, njegovi
pokuaji nisu mogli uspjeti zbog nepovjerenja veine Muslimana i estokih protivljenja vodeih slojeva srpskog i hrvatskog graanstva, u kojima je
nacionalna svijest ve bila snano razvijena.
316

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 317

Vjersko-nacionalni sindrom
Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika ve i nerazumijevanje najbliih susjednih zemalja Srbije i Slovenije. Najvie su se ilircima suprotstavljali srpski knjievnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama. Poznato je da se antagonizam Hrvata
i Srba nakon doseljavanja na podruja Hrvatske i Ugarske pojaavao ne
samo zbog razliite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka. Antagonistika napetost poela je na prijelazu iz 18. u 19. stoljee sve vie dobivati politike dimenzije do ilirskog pokreta, kada jasno
dolazi do izraaja tenja za zbliavanjem i prevladavanjem dotadanje
napetosti. Ilirci su se nadali da e svojom junoslavenskom orijentacijom
privui Srbe u svoje redove. Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politiku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske. Meutim, ilirske su ideje
imale mnogo protivnika i meu Hrvatima, a kamoli meu Srbima. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim
zabludama i tenjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete
da se itava Hrvatska povlai. Jo ei otpor izazvale su ilirske ideje kod
Srba, osobito u dananjoj Vojvodini gdje se ve razvio osjeaj nacionalne
posebnosti kao u Srbiji. Konzervativno srpsko graanstvo, okupljeno oko
pravoslavne crkvene hijerarhije, pokrenulo je etrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta. Optuivali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik, pravopis,
narodnost i pravoslavlje. U ilirskim tenjama za ostvarivanje duhovnog i
kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije, koja Hrvate eli
iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politiku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama.
Knjievno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u
sloenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. Jo u Turskoj
Carevini neke je muslimanske umove muilo pitanje vlastitog identiteta,
ne znajui kome zapravo pripadaju. Henri Massieu de Clerval, koji dolazi
u Bosnu 1855. godine, izvjetava da "domai Muslimani ive u alosnoj
izoliranosti izmeu svojih katolikih i pravoslavnih zemljaka, koji ih
gledaju kao otpadnike, i Osmanlija, koji u njima vide samo nekakve
nesavrene Turke".4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kae de Clerval - stari Osmanlije iz Azije rugaju im se to ne znaju turski,
a Slavofili ih prikazuju kao udovita."
4. Dr Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta, Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1974., str. 83.

317

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 318

Muslimani su ve sedamdesetih godina poeli osjeati snane pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije. Budui da se tada poelo
govoriti o mogunostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine,
zaotrile su se razmirice meu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova
zemlja treba pripasti. U vezi s tim pitanjem, sukobile su se dvije politike
koncepcije: srpska - koja je jo od Garaaninova Naertanija (1844.) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom, i hrvatska - koja ih je eljela sebi pripojiti unutar Habsburke monarhije. Koncepcija velike Srbije
bila je ve razraena u knjizi Justina Mihailovia Iliri i Srbi (1843.), u
kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdei da od Pete do
Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba, ni drugi jezik osim
onoga kojim se Srbi slue u Ugarskoj, niti pismo osim stare srpske irilice.5 Posve suprotne politike ciljeve izrie Eugen Kvaternik u svojoj
knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860.).6 U okviru pravake koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske drave na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine.
Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaotrava poslije okupacije.
Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili
hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. Zbog toga zapoinje meu
srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju
Muslimana. Ekstremistiko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva otre reakcije Ante Kneevia, Josipa Ljubia i drugih rodoljuba, a neki
muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjanjavaju za
bosansku nacionalnu ideologiju. Svojatanje Muslimana nastavlja se i u
staroj Jugoslaviji, i na alost, u razliitim oblicima traje do danas.7
Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u
Bosni i Hercegovini. Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo
li u obzir izjavu generala Filipovia francuskom konzulu "da je islam
neminovno osuen da iezne, u dodiru s katolikom vjerom, koju (sada)
bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vjetiji misionari nego to su
bili jadni franjevci".8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa
5. Miodrag Popovi: Vuk Stefanovi Karadi 1787.-1864., Beograd, 1964., str. 333.
6. Knjiga je izila anonimo u Parizu, jer je autor bio u emigraciji.
7. Bekir Krupi, predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske, koja je osnovana potkraj oktobra 1990. u Osijeku, tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s
velikim M osmiljen proizvod boljeviko-marksistike provenijencije s osnovnim ciljem
da se najvei dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske. Budui da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima, nije
im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene, kroz koje e tei zajednika krv". Vjesnik, LI, 15051, Zagreb, 13. XI. 1990., str. 12.

318

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 319

tadlera za pokatoliavanje Muslimana, da bi postali pravi Hrvati, samo su

pojaavala njihove strepnje. Strah od katolikog prozelitizma potvruje i
tajni sporazum prvaka Muslimanske i Srpske narodne organizacije 1902.
godine o zajednikom radu i buduem ureenju zemlje, kojim se u jednom
lanu predvia protjerivanje svih duhovnih redova osim franjevaca s teritorija Bosne i Hercegovine nakon osnivanja eljene autonomije.
Vremenske granice i programi
Veina knjievnih historiara smatra da hrvatski narodni preporod
zapoinje tridesetih godina pojavom Gajeve knjiice o pravopisu, a kao
osmiljen i organiziran pokret 1835. kada je pokrenut knjievni list Danica. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razliita miljenja. Antun Barac kae da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do
1849. godine, jer se tada veina povlai iz javnosti. Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do ezdesetih godina, odnosno do osnivanja JAZU 1867. (I.
Frange, C. Milanja i drugi). Po shvatanju Milorada ivanevia "jedan
pokret traje dok ive njegove ideje i dok slue transmisije koje ih
prenose".9
U poetku je ilirizam zamiljen kao knjievni pokret s minimalnim
programom da na osnovi zajednikog pravopisa i knjievnog jezika razvije jedinstven narodni osjeaj i jedinstvenu knjievnost kod svih junih
Slavena. Kasnije nadrasta prvotne tenje i postaje drutveni i politiki
pokret s maksimalnim programom da ostvari teritorijalnu cjelovitost
Hrvatske, a zatim ujedinjenje svih junih Slavena od Trsta do Varne.
Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve do
zabrane ilirskog imena i simbola 1843., kada je sumnjiava austrijska cenzura shvatila da se ilirskim programom u biti promovira zamaskirano
hrvatstvo. Ta je zabrana teko pogodila vodee ilirske linosti, mnogo vie
no njihove suputnike koji su svoje ilirstvo ee manifestirali vinskim
rodoljubljem (u znaku romantiarskog paradiranja, amblema, zastava, titula i kienog nazdraviarstva) nego korisnim drutvenim akcijama. Ukidanjem ilirskog imena poinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog
programa, a romantiarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoenja
Bachova apsolutizma. Sljedbenici ilirskog pokreta trae tada utoite u
austroslavizmu, odnosno u ideji federacije slavenskog ivlja u okviru Habsburke monarhije.
Usprkos megalomanskim stratekim ciljevima iliraca, koji nisu
8. Midhat ami: Isto, str. 293.
9. Ilirizam i kroatizam. OKO, XIII, 338, Zagreb, 28.II - 14. III. 1985., str. 17.

319

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 320

imali ni uvjeta ni moi da ih ostvare, oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaajne uspjehe. Njihova je glavna zasluga u tome to se
Gajev narod bez narodnosti probio kroz razliite drutveno-ekonomske
krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politiki narod. Pored toga,
ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest, povezali preporodnu
knjievnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije.
Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci
izmijenili su kulturni pejza hrvatskog prostora kakav se nije mogao
zamisliti tridesetih godina. Do poetka ilirskog pokreta nije bilo drugih
knjiga osim molitvenika, kalendara i ivota svetaca. Ilirci su znatno proirili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija, drama, novela,
humoristika i satirika pria, feljton, epigram i knjievna kritika). Da bi
ubrzali razvoj pomlaene hrvatske knjievnosti, pokretali su novine,
knjievne listove i zbornike. Usprkos protivljenju madarskih vlastodraca, izale su 1835. Novine horvatske i knjievni list Danica horvatska,
slavonska i dalmatinska, koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv.
Neto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842.), Iskra (1844.), poluknjievni list Zora dalmatinska (1844.) i tjednik Branislav (1844.), jedno vrijeme tampan u Beogradu zbog pootrene cenzure. Pored toga, ilirci su
mnoge prigodne pjesme i krae tekstove objavljivali u lecima.
Uporedo s izdavanjem listova, asopisa i zbornika, preporodni pisci
osnivali su i razliite institucije (itaonicu, tiskaru, drutvo za izdavanje
knjiga i druge). Najpoznatija meu tim ustanovama bila je Matica ilirska
(kasnije Matica hrvatska), osnovana 1839. godine, koja se s kraim
prekidom u novije vrijeme odrala do danas. Osnovana je sa svrhom da
podstie i razvija nacionalnu svijest, kulturno prosvjeivanje naroda i
uvanje narodne batine. Premda je po sadraju rada trebala biti apolitina, u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraivala iz naznaenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike.
Muslimanski knjievno-kulturni preporod razvijao se u drugaijem
povijesnom kontekstu i politikoj situaciji. Nekadanji teritorij Bosanskog
paaluka bio je smanjen okupacijom. Budui da je Sandak i dalje ostao
pod turskom upravom, granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s
kulturno-etnikim identitetom muslimanskog stanovnitva. Politiki akteri
Muslimana, ukoliko se o njihovoj djelotvornosti moe govoriti, u prvim
godinama okupacije, nisu bili jo svjesni ni svojega identiteta. Stoljeima
naviknuti da u ratovima slue sultana a u miru da se bune protiv centralne
vlasti, Muslimani su nasilno privedeni zapadnjakoj civilizaciji i baeni u
320

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 321

vrtlog proturjenih interesa i nacionalnih egoizama. Taj prijelomni dogaaj

prekinuo je kulturnu i knjievnu aktivnost koja je zapoela pri kraju turske
vladavine u listovima na narodnom jeziku i irilikom pismu. I dok su se
pripadnici drugih konfesija bre snalazili pod novom vlasti i poeli koristiti njene tekovine, oni su zbunjeno zastali na raskru svoje povijesti ne
znajui kojom pravcem krenuti. Trebalo je protei nekoliko godina da se
trgnu iz letargije i shvate da je kola i prosvjeta jedini izlaz iz zaahurenosti i jedina mogunost formiranja vlastite inteligencije koja e se odupirati
tuinskoj supremaciji.
Takvi ciljevi nisu mogli biti ostvareni u konfesionalnom obrazovnom sistemu kakav je do okupacije postojao u Bosni i Hercegovini
(mektebi, rudije, medrese). Za vrijeme turske uprave drava se nije brinula za kole niti je propisivala nastavne planove i programe. Zbog toga je
austrougarska vlast nastojala reorganizirati muslimansko kolstvo prema
suvremenijim prosvjetno-pedagokim naelima i podvrgnuti ga diskretnom nadzoru. Najprije proiruje nastavne programe konfesionalnih kola
novim sadrajima, a zatim osniva obrazovne ustanove kombiniranog tipa
(Sarajevska rudija, erijatska sudaka kola). Pored teolokih predmeta i
orijentalnih jezika, u tim kolama izuavaju se u veoj mjeri i svjetovni
predmeti. Usporedo s organizacijom opeg i posebnog muslimanskog
kolstva, nova uprava otvara i dravne kole (Velika gimnazija, Uiteljska
kola), u kojima se nastava knjievnosti i narodnog jezika prilagoava
vienacionalnoj i vjerski podijeljenoj sredini, a lektira odabire selektivno u
skladu s idejno-politikim ciljevima novog reima.
U tenji da se politiki i kulturno priblii Muslimanima, Zemaljska
vlada nastavlja izdavanje turskog kalendara Salname (godinji almanah) i
odobrava pokretanje lista Vatan (domovina) na turskom jeziku, koji je bio
namijenjen uem krugu muslimanske inteligencije, u prvom redu vjerske.
Na taj nain eljela je stvoriti privid da se u duhovnoj sferi Muslimana
nita bitno nije izmijenilo. U procesu njihova buenja iz apatije izazvane
okupacijom znaajnu ulogu imala je Muslimanska itaonica. Oko nje se
formirala prva generacija muslimanskih pisaca i itateljska publika
knjievnih djela na narodnom jeziku.
Muslimanski preporodni pokret formalno zapoinje pojavom lista
Bonjak 1891. godine, ali je imao i svoju prethistoriju. Prva lastavica koja
je navijestila duevni preporod u Bosni i Hercegovini bio je, prema Baagievim rijeima, Mehmed akir Kurtehaji. On je u Sarajevskom cvjetniku (1868.-1872.) zapoeo knjievno-urnalistiku djelatnost koju e
nakon okupacije, u fazi prilagoavanja novim uvjetima, nastaviti prvi
321

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 322

muslimanski pisci na narodnom jeziku knjievnom suradnjom iz nude u

domaim slubenim glasilima, listovima i asopisima (Bosanskohercegovake novine, Bosanska vila, Pobratim i drugi).
Sredinja linost i rodonaelnik muslimanskoga knjievnog i kulturnog preporoda bio je Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak (1839.1902.), jedan od najuglednijih i najobrazovanijih Muslimana onoga vremena, pokreta i glavni urednik lista Bonjak. Kritikim usporeivanjem
dekadencije istonjakog svijeta i razvojnog zamaha zapadnjakog, nakon
kolebanja izmeu orijentalne tradicije i austrijskih simpatija, opredijelio se
za emancipaciju od Turske, ali se u svome knjievnom radu obilato koristio bogatstvom duhovne riznice Istoka. U prvim brojevima Bonjaka
izloio je osnove svoje teorije o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku, koja
se zasnivala na shvatanju da sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan jedini isti bosanski narod. Iz njegova ranijeg djela Pouka o
lijepom ponaanju (1883.) razvio se knjievni pokret koji e u prvom
desetljeu 20. vijeka dosegnuti svoj vrhunac. Poklanjao je veliku panju
narodnim umotvorinama, biljeio ih i podsticao druge na sakupljanje. Njegovi podsticaji rezultirali su pojavom zbornika Koste Hrmanna Narodne
pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888.,1889.), premda je
ovaj zbornik imao i politiku namjenu pribliavanja austrougarske uprave
Muslimanima.
List Bonjak (1891.-1910.) bio je tjednik s knjievnim podlistkom,
namijenjen irim muslimanskim slojevima koji su nauili itati latinicu.
Pored Mehmed-bega Kapetanovia i drugih pisaca iz narodnjake grupe
oko Muslimanske itaonice (Safvet-beg Baagi, Riza-beg Kapetanovi,
Mehmed-beg Repovac i drugi), okupljao je i muslimanske knjievne
poetnike. Podsticao je njihovu narodnosnu svijest u duhu integralnog
bonjatva, suprotstavljajui se nabujalim tokovima srpske i hrvatske ideologije. U redakcijskoj politici slijedio je dvije linije. Prva je bila pozitivna jer se zalagala za svestranu afirmaciju Muslimana, a druga negativna jer
je pod zajednikim bosanskim nazivnikom poricala opstojanje srpskog i
hrvatskog naroda. Zbog takvih shvatanja i proreimske orijentacije uslijedile su otre kritike u srpskoj i hrvatskoj tampi Bosne i Hercegovine,
osobito izvan njenih granica. Meu kritiarima oglasio se i Jovan Dui,
koji je prigovorio Muslimanima to su se zbog bosanskog naziva jezika i
naputanja irilice nali "izmeu dvije vatre - pa ne znaju kome e se privoljeti carstvu". 10
10. Pjesme Riza-bega Kapetanovia Ljubuaka od 1889.-1893. Moji saputnici, Sabrana
djela, knj. IV, Sarajevo, 1969., str. 174.

322

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 323

Muslimanski preporodni pokret trajao je do svretka prvog svjetskog rata. I za njega se moe rei da je imao minimalni i maksimalni program, s realnijim ciljevima od ilirskoga. Zadaci su prvoga bili prilagoivanje Muslimana novim uvjetima ivota i kulturno-prosvjetno uzdizanje
na narodnom jeziku, a drugoga - neutralizacija srpske i hrvatske
nacionalne propagande na osnovi iroke vjerske tolerancije i stvaranje
uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politikog rjeenja meuvjerskog i meunacionalnog partikularizma u Bosni i
Hercegovini".11 Budui da integralno bosanstvo nije imalo nunih uvjeta
za prerastanje u nacionalnu kategoriju, na koncu se reduciralo na muslimanstvo. Muhamed Hadijahi kae da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske iroke slojeve,
a kamoli za katolike i pravoslavne kmetove. Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana, jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim
pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m, veliko M).
Bez obzira na razne devijacije i lutanja, u preporodnom razdoblju
bosanskih Muslimana postignuti su znaajni rezultati u kulturnom i
knjievnom radu. Muslimanski intelektualci uvrstili su vlastiti identitet i
stekli povjerenje u svoje stvaralake snage, objavljeno je dosta knjievnih
djela, stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova itateljska
publika. Pored ve spomenutog lista Bonjak, izlazili su i knjievni
asopisi Behar (1900.-1911.), Gajret (1907.-1918.) i Biser (1912.-1918.).
Uspjeno su djelovale i razliite institucije (itaonice, pjevaka drutva,
Muslimanski klub, Muslimanska biblioteka u Mostaru). Osobito je znaajno osnivanje kulturno-prosvjetnog drutva Gajret (1903.), koje je pomagalo uenike raznih kola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine,
organiziralo analfabetske teajeve, pomagalo domau knjievnost i osnivalo narodne knjinice. Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne
knjige za narod, ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih drutveno-politikih promjena u posljednjoj godini rata. I napokon, u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz, Edhem Mulabdi, Abdurezak Hifzi Bjelevac), lirskih pjesnika (Osman iki, Avdo
Hasanbegov Karabegovi, Musa azim ati) i dramatiara (Safvet-beg
Baagi, Hamid ahinovi Ekrem, Husein ogo).
Knjievni jezik i publika
Ilirskim piscima velike tekoe zadavao je problem knjievnojez11. Muhsin Rizvi: Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba
austrougarske vladavine, knj. I., Sarajevo, 1973., str. 114.

323

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 324

ikog izraza. Do proglaenja tokavskog narjeja knjievnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske jo od Antuna Vramca prilino razvijena kajkavska knjievna tradicija, a u primorskim oblastima akavska.
Stoga je trebalo uloiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika
u knjievnosti. ak su i prve pokuaje tokavske poezije pisali kajkavci
(Antun Nemi) ili akavci (Matija Maurani). Izbor knjievnojezikog
standarda oteavala je u ono vrijeme i poplava njemarenja u javnom i privatnom ivotu. Ve je Janez Trdina zapazio da su se ilirci estoko opirali
madarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik, ali su se mlako borili protiv jo opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848. pjevali hrvatske
davorije esto su sa svojim roacima i poznanicima razgovarali njemaki."12
U takvoj situaciji, prije pobjede Vukove reforme, Gaj je proklamirao tokavsko narjeje za osnovu hrvatskoga knjievnog jezika, odriui se
kajkavske jezike tradicije. Njegov izbor bio je logian s obzirom na
tokavsku prodornost i knjievnu supremaciju, utemeljenu jo u
dubrovakoj knjievnosti i crkvenom govornitvu 17. i 18. stoljea. U
tenji za ostvarivanjem zajednike knjievnojezike komunikacije, mnogi
liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u tokavskoj postavi
narodnog jezika. Na taj nain stvarani su preduvjeti za pobjedu tokavtine
na svim prostorima gdje ive Hrvati pod tuinskom vlasti (Turska, Austrija, Venecija).
Polazei od shvatanja da su jezik, obiaji i nain ivota glavna obiljeja naroda, ilirci su teili jezikom strategijom konstituirati hrvatsku
naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u viem, narodnom smislu zanemarujui druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog bia.
Njihove tenje bile su donekle ostvarene Knjievnim dogovorom u Beu
1850. s Vukom Karadiem i urom Daniiem, u kojemu su potpisnici
zakljuili da jedan narod mora imati jednu knjievnost i jedan jezik. Ali
kako je taj zakljuak naiao na slab odziv u Hrvatskoj, Beki dogovor
imao je vie deklarativno nego stvarno znaenje i zato je ostao bez praktinih posljedica. U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je
shvatanje Ivana Maurania, takoer jednog od potpisnika, da "nijedno
nae puko narjeje nije samo po sebi dostojno da postane knjievni jezik,
ve da takav jezik tek treba stvarati na irokim temeljima narodnoga govora, oplemenjujui ga patinom starine".13 U tom svjetlu postaje jasnije
zato je dubrovaka knjievnost sluila ilircima kao uzor i zbog ega su
12. Bachovi husari i ilirci, Sjeanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853.-1867.
(preveo Tone Potokar), Zagreb, 1980., str. 40.

324

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 325

toliko cijenili jezik i narodnu poeziju.

Hrvatska itateljska publika u doba ilirskog pokreta bila je ne samo
malobrojna ve i prilino nezainteresirana za razvoj nacionalne
knjievnosti. Stoga nije mogla pozitivno utjecati na domae pisce u smislu izbora pouzdanijih vrednosnih kriterija i obogaivanja literarne tematike. U tom razdoblju uzdigli su se iznad prosjeka hrvatske literarne produkcije jedino prozni pisci Matija Maurani i Antun Nemi, a u poeziji
Stanko Vraz, Ivan Maurani i Petar Preradovi. Knjievna publika formirala se preteno iz redova mladoga hrvatskog graanstva, koje je u ovo
vrijeme bilo nedovoljno razvijen drutveni sloj da bi mogao jae utjecati
na oivljavanje knjievne atmosfere. Zbog toga se pojavljuju lamentacije
o hladnom odnosu hrvatskog itateljstva prema ilirskoj knjievnosti. Barac
istie da su tvorci te knjievnosti veinom bili siromani, isto kao i itatelji
koji su je podravali iskljuivo pretplatom. Malobrojna graanska publika
nije mogla sluiti kao potpora hrvatskoj knjievnosti, a seljatvo je bilo
nepismeno i toliko zaostalo da je - kako tvrdi Adolf Veber Tkalevi "prosti ovjek vie poludivljaku, izobraene strane svijeta itelju, slian
bio" (Razmatranja domorodna).
Barac takoer navodi podatke koji ukazuju na velike nesrazmjere
izmeu hrvatskih i njemakih izdanja u Zagrebu. Najplodnije 1843. godine
tampano je na hrvatskom jeziku dvostruko manje primjeraka Ilirskih novina i Danice od njemakih listova i asopisa. Najvie itatelja pretplatilo
se tada na Vrazovu knjigu Gusle i tambure (600). Dalmatinska publika bila
je jo malobrojnija. Prema podacima Nike Staniia u knjizi Hrvatska
nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980.), zbog kulturnog dvojstva (graanstvo se iskljuivo sluilo talijanskim jezikom) od
1814. do pojave Zore dalmatinske (1844.) objavljeno je oko 500 razliitih
italijanskih izdanja, nerijetko visoke knjievne i naune vrijednosti, a na
hrvatskom jeziku samo oko 70 molitvenika i drugih vrsta nabonog tiva.
Iz knjievnosti su tampana jedino djela Ivana Gundulia u Dubrovniku.
Kada je zapoeo muslimanski knjievni preporod, ve su bile
stvorene osnove za formiranje zajednikog ali nejedinstvenog knjievnog
jezika koji e se konstituirati poetkom 20. stoljea. Kako je Bosna i
Hercegovina baza naega knjievnojezikog standarda, muslimanski preporodni pisci imali su manje problema s jezikom nego ilirci. U izgraivanju knjievnojezike komunikacije oni su se koristili izvoritima
usmene knjievnosti, alhamijado literature i krajinikih pisama. Najire je
bila rasprostranjena narodna poezija koja se na tokavskoj osnovi razvijala
13. Milorad ivanevi: Isto, str. 17.

325

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 326

sukladno s jezikim izrazom usmene predaje Srba, Hrvata i Crnogoraca.

Alhamijado literatura, bremenita stranim jezikim naslagama, takoer je
egzistirala u okrilju novotokavskog folklornog koinea kao jedan od predstandardnih tokova zajednikoga knjievnog jezika. U krajinikim pismima bosanicom dominirao je isti narodni govor blizak knjievnojezikom
izrazu muslimanske epske poezije.
Preporodni pisci okupljeni oko Mehmed-bega Kapetanovia pisali
su uglavnom po ugledu na Kurtehajieve tekstove iz Sarajevskog cvjetnika, u kojima se vie osjea utjecaj narodne poezije nego alhamijado literature. Po tradiciji su svoj jezik nazivali bosanskim, jer se pod tim
nazivom sredinom prolog stoljea sluao i kao nastavni predmet u vjerskim kolama. Takvo imenovanje odgovaralo je Kallayevoj projekciji
bonjatva, ali kako se njegovom politikom poveavala netrpeljivost meu
etnikim skupinama, tako je jaao i otpor u svim konfesijama protiv nadnacionalnog oznaavanja jezika. Kao izraz toga otpora, umjesto slubenih
naziva zemaljski jezik i bosanski jezik esto se upotrebljavaju evazivne
oznake (na jezik, maternji ili materinski jezik). Takvo stanje trajalo je do
1907. godine, kada se naredbom Vlade slubeno uvodi naziv srpskohrvatski.
Muslimanski pisci preporodnog razdoblja esto iskazuju romantiarsko-rodoljubni zanos prema maternjem jeziku, pjevaju o njegovoj ljepoti i izraajnosti, uzdiu ga kao najveu vrijednost i zalau se za njegovu
afirmaciju istiui prednost nad drugim jezicima. Pri tome paljivo otklanjaju uvrijeene predrasude da se u islamskom duhu moe pisati samo na
orijentalnim jezicima. Po svojim pogledima na istotu jezika bili su bliski
Vukovu odnosu prema turcizmima, internacionalizmima i neologizmima.
Vuk je, naime, odbijao jezike novotvorbe i slavenske naslage, a prihvatao
turcizme i internacionalizme, posve suprotno ilircima koji su bili protiv
svih neslavenskih tuica i internacionalizama, a otvoreni slavenskim
jezicima i mogunostima graenja novih leksikih tvorbi.
O muslimanskoj knjievnoj publici na narodnom jeziku u prvim
godinama okupacije ne moe se mnogo govoriti. U 19. stoljee Muslimani
su uli s bogatim naslijeem pismenosti i knjievnosti na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Meutim, ta je knjievnost bila pristupana
uskom krugu orijentalno-filoloki obrazovane inteligencije. Stoga je novu
publiku trebalo iz poetka razvijati. Alhamijado tekstovi, pisani narodnim
(bosanskim) jezikom, bili su vrlo popularni, ali zbog skromnije literarne
vrijednosti i ogranienog broja rukopisa nisu mogli bitno utjecati na formiranje publike. Budui da nisu postojale dravne kole, tamparije i listovi,
326

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 327

veina muslimanskog stanovnitva bila je nepismena. O razmjerama

tadanje nepismenosti ostavila je znaajan podatak Pulina Irby (Polina
Irbi), koja je poetkom sedamedesetih godina putovala u Bosnu nekoliko
puta. Govorei o prirodnoj nadarenosti domaih ljudi, ona sa aljenjem
konstatira da je "bosansko stanovnitvo neuko, niti jedan ovjek od stotinu
ne zna itati, a glavni grad, Sarajevo, koji, ima izmeu etrdeset i pedeset
hiljada stanovnika, nema ni jednu knjiaru.14
Uvjeti za razvoj pisane rijei postali su neto povoljniji nakon osnivanja Vilajetske tamparije (1866.), pokretanja nekoliko listova na narodnom jeziku (irilicom) i prvih tampanih izdanja kolskih udbenika,
kalendara i drugih knjiga. Meutim, uvoenjem zapadnog pisma poslije
austrougarske okupacije i mnogi pismeni ljudi postali su nepismenima jer
nisu znali itati latinicu. Budui da je u poetku postojala odbojnost jednog
dijela Muslimana prema tuinskom pismu, trebalo je uloiti mnogo napora za prevladavanje atavistikih zasada i prihvatanje zapadnjakog obrazovanja. U tome su znaajnu ulogu odigrale neke reorganizirane kolske
ustanove, a najvie Sarajevska rudija i erijatska sudaka kola, koje su
postale izvorita novih knjievnih narataja, pisaca i itatelja.
Muslimanski pisci takoer se ale na malobrojnost i nehaj, svoje
publike. Abdurezak Hifzi Bjelevac jada se u treem goditu Gajreta na
teak poloaj lijepe knjige i splanjavanje interesa itatelja. Do slinog
zakljuka dolazi i Hamdija Muli na temelju nekoliko izdanja koja
nerasprodana lee u skladitima (Baagieve zbirke, Mulabdievo Zeleno
busenje, Hadieva knjiga Islam i kultura i dr.). Usprkos takvim
lamentacijama, ipak je Behar 1906. godine dosegao tira od 800 primjeraka, a Gajret je pri kraju 1911. imao 2.000 pretplatnika, na emu bi mu i
danas mnoge redakcije asopisa pozavidjele.
I hrvatski i bosansko-muslimanski preporodni pokret imali su izrazito etiko obiljeje. Gotovo svi pisci isticali su moralnu osnovu svoje
knjievno-kulturne djelatnosti i potrebu tolerancije prema drugim narodima. Kod iliraca je ta tendencija izraena jo u prvim pjesmama Ivana
Maurania, u kojima se daje prednost kulturnom radu nad ratnikom
slavom (Vjekovi Ilirije). Etiku orijentaciju jo odlunije su naglaavali
Pavao toos (Poziv u ilirsko kolo), Dragutin Rakovac (Pjesma
knjievnikom) i drugi ilirski pisci.
Etike tendencije muslimanske knjievnosti nasluuju se ve u novinarsko-publicistikim teksovima Mehmeda akira Kurtehajia, a jasno
dolazi do izraaja kod Mehmed-bega Kapetanovia i nekih pripadnika
14. Omer Hadiselimovi: Isto, str. 362.

327

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 328

mlaih knjievnih generacija. Kritizirajui nemaran odnos prema kulturi,

prosvjeti i nauci, Edhem Mulabdi upozorava itatelje u Bonjaku rijeima jednoga svog literarnog junaka na glavni problem drutvenog trenutka.
"Prola su vremena kad smo mi svoj imetak, svoj uhret, ugled, mo i sve
svoje branili maem (...), danas je dolo vrijeme da to branimo naukom."
(Cit. prema M. Rizviu, 13)
Iz etike osnove proizlazila je moralno-didaktika orijentacija
hrvatske i muslimanske preporodne knjievnosti. ak je i Stanko Vraz,
jedan od najrigoroznijih kritiara ilirske literarne osrednjosti, isticao da je
osnovna svrha knjievnosti "silaziti k narodu, iskopati ga iz blata sirovosti
i uzdii na svijetli vrh izobraenosti i prosvjetiti ga" (Misli o knjievstvu).
Neke Preradovieve strofe - kae Antun Barac - kao da su bile iskljuivo
napisane za odgojne svrhe kolskog sistema. Slinu orijentaciju slijedila
je i veina muslimanskih pisaca u preporodnom razdoblju. I jedni i drugi
vie su gledali na politiku i nacionalnu korist nego na umjetniku snagu
i ljepotu literarnih tvorevina. Takva pragmatistika poetika odgovarala je
prosjenim piscima, ozbiljnim i suhim umovima, kako bi rekao Barac,
nadarene je ograniavala u stvaralakom zamahu.
Zakljuno razmatranje
Iz danaenje retrospektive vidi se da ilirski pokret i muslimanski
knjievno-kulturni preporod u doba austrougarske vladavine imaju dosta
zajednikih crta. Meutim, to ne znai da su slinosti nastale pod utjecajem ilirizma na muslimanske preporodne pisce. Usprkos navedenim
slinostima, postoje i neke znaajne razlike koje iskljuuju mogunost
cirkulacije takvih utjecaja.
Prije svega, muslimanski preporodni pokret zapoeo je organizirano
djelovanje skoro etiri desetljea kasnije od zavretka hrvatskog narodnog
preporoda. Prvi dodiri sa Zagrebom, hrvatskom kulturom i knjievnou
ostvareni su tek sredinom dvadesetih godina i djelovali su na muslimanske
pisce zbunjujue. Prema tome, ne moe se uope govoriti o cirkuliranju
ilirskih ideja u bosansko-muslimanskoj sredini. Uostalom i poeci
evropeizacije Bosne i Hercegovine ezdesetih godina inicirani su preko
carigradskoga kulturnog kruga a ne preko susjedne Hrvatske, odnosno
Austro-Ugarske.
Drugo, u vrijeme ilirskog preporoda nisu postojale nikakve kulturne
veze izmeu Hrvatske i Bosne osim s bosanskim franjevcima, koje su ilirci podsticali na otpor osmanlijskoj upravi. Da je Bosna predstavljala tamni
vilajet za Hrvate, potvruje i poznati ilirac Ivan Kukuljevi Sakcinski u
328

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 329

svome putopisu 1858. godine ovim rijeima: "...Ve odavna bijae tajna
moja elja zaviriti u susiednu Bosnu, odkuda su doli pradiedovi moji i
toliko inijeh porodicah hervatskieh; gdie se govori isti jezik kao i u nas; i
koja nam je ipak, poradi razline vlade i upravljanja, dalja i stranija od
Rima i Pariza." 15
Tree, politiki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao. U svojim stratekim ciljevima vezali su se
protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o junoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti.
Osnove te ideologije razradio je sredinom 17. stoljea Juraj Kriani
(1618.-1683.) svojim konceptom o jezinom i etnikom jedinstvu naeg
naroda slavenskog. Poslije revolucije 1848. godine i uvoenja Bachova
apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa, ali je ostala
vrsto usaena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. Bila je to povijesna
lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreivanju stratekih
ciljeva realniji od iliraca. Apstrahiramo li koncept integralnog bonjatva,
oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije
nala na okrajcima zapadne civilizacije. Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaenje najkraih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeene zaostalosti. Budui da je muslimansko stanovntvo
bilo privreno orijentalnoj tradiciji, traili su u domaoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politiko osvjeivanje i kulturno-prosvjetno
uzdizanje bosanskih Muslimana. Na toj osnovi razvijao je Baagi u svojim dramama i povjesnicama kult zaviajnog ponosa, predakog junatva
i bosanskog rodoljublja.
etvrto, nosioci ilirskog pokreta s Gajem na elu predstavljali su
homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veinom
seljakog i graanskog porijekla. Pripadnike te grupe pokretali su isti
motivi i jedinstveni politiki ciljevi, bez obzira na stanovita unutarnja razilaenja u nekim pitanjima. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi, generacijskoj
pripadnosti, duhovnom obzorju i politikim opredjeljenjima. Zbog toga se
relativno brzo poela raslojavati na nekoliko razliitih struja. Najvei
problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske
i hrvatske nacionalne orijentacije. Mada se svi nisu opredjeljivali iz
unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju, u irim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. Bez obzira na razloge nji15. Putovanje po Bosni. Zagreb, 1858., str. 5-6.

329

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 330

hova opredjeljivanja, svi su oni morali platiti manji ili vei danak za
renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika, jalovim srbovanjem i
hrvatovanjem, zanesenjakim uzletima i pokajnikim uzmacima, a neki
ak ikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj
Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914.).
Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se
rasipala stvaralaka energija muslimanskih pisaca.
Peto, ilirski pokret nastao je u doba specifinog hrvatskog romantizma, za koji je Krlea rekao da je najoriginalniji po tome to su se ilirci
odluno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika, a ne po konvencionalnim romantiarskim idejama o osloboenju i ujedinjenju koje su
tada bile rairene kod svih slavenskih naroda pod tuinskom vlau. Taj
romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodniarstva, ponekad
mucavog zbog toga to su kajkavski ilirci morali uiti novi knjievni jezik,
do Mauranieve romantiarsko-simbolike apstrakcije. Za razliku od
hrvatskog romantizma, koji je izrastao iz drugaijeg povijesno-duhovnog
svijeta, bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike, u vrijeme realistiko-naturalistike faze
hrvatske knjievnosti. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktike
proze, preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantino-simbolikog naturalizma sa socijalnim konotacijama, sve do poezije Muse
azima atia pod utjecajem srpskog simbolizma, hrvatske moderne i
suvremenih turskih pjesnika. U irem vremenskom rasponu evoluirao je
od narodnjako-folkloristikih shvatanja Mehmed-bega Kapetanovia do
Osman-Azizove drutveno-aktivistike poetike. Zbog toga se i muslimanska knjievna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima,
interesima i razini knjievne kulture.
esto, ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu, to se vidi iz
informativno-politikih putovanja Matije Maurania, Ivana Kukuljevia
Sakcinskog i Mihovila Pavlinovia u razdoblju od 1840. do 1875. godine.
Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. F. Juki, M. Nedi. G.
Marti), ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadanju prilino veliku
grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesniki opus Mula Mustafe
Baeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. Ti muslimanski pisci nisu ni znali
za ilirski pokret, osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barii optuivao bosanske ilirce da kuju zavjeru. ak ni Baagi, u fazi
hrvatsko-starevianske orijentacije, nije znao za putopise spomenutih
iliraca niti za hajduko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala
negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujui ga crno330

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 331

bijelom tehnikom (M. Bogovi, J. Tombor, V. Nikoli i drugi). I

Kapetanovievo citiranje stihova Petra Preradovia ne moe se uzimati
kao dokaz Bareve teze o utjecaju ilirizma, jer autor kao iroko obrazovan
pisac koristi citate iz svoje lektire iskljuivo u funkciji kulturno-politikih
ciljeva integralnog bonjatva.
Kao to se iz dosadanjeg izlaganja vidi, ne postoji nijedan pouzdan
argument koji bi mogao potvrditi pretpostavku Antuna Barca o moguem
utjecaju ilirizma na bosansko-muslimanski knjievno-kulturni pokret. Na
osnovi toga namee se zakljuak da ovaj pokret nije imao gotovo nikakve
veze s ilirskim preporodom. U vezi s takvim zakljukom moe se postaviti pitanje: otkuda toliko slinosti u genezi jednoga i drugoga pokreta. Na
to pitanje mogue je razliito odgovoriti, a ja bih se odluio na jedno
objanjenje analogijom, mada nisam siguran u njegovu valjanost. Kao to
prema poligenetskom tumaenju u slinim klimatskim i geografskim uvjetima rastu jednake biljke, isto bi se tako moglo rei da u slinim povijesnim i drutvenim uvjetima nastaju slini pokreti.
The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and
cultural renaissance
In his paper professor ekli compares the Illyrian Movement with
the Bosnian Moslem literary and cultural revival under the Austro-Hungarian Rule. Having compared these two movements in their most essential facts and determining factors, the author examines the validity of statement that had been uttered by Antun Barac in 1954 in his book Croatian
Literature from the Revival to the Establishment of Yugoslavia, Vol. I.
Barac proposed the idea that all the Yugoslav movements of the similar
kind in 19 and 20th century, respectively, have had their model and source
in the Illyrian Movement. Professor ekli mentions many similarities, but
also some considerable differences.

331

anali 12.qxd

24.1.2008

332

12:11

Page 332

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 333

air Filandra
MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. I POETKA
20. STOLJEA
Za ili protiv Evrope, pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa
time i bosanskomuslimanskom svijetu. Ono je latentno obiljeilo dva
posljednje stoljea islama, nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje.
Susret Evrope i Istoka, islama i kranstva je star. Samo zahvaljujui
Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja, uenja,
niti straha. Islam je kranstvo podrazumijevao tako da se prema njemu
nije odnosio u formi pitanja ve dileme. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave, svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obiljeavao svoju supremaciju i otvorenost. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono to ne bi moglo biti
predmetom upitnosti, tako da se i odnos spram hrianstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi
je fiktivno, s obzirom na istjecite njihovih kultura, ali je legitimno s
obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. Kao pitanje koje po sebi to nije, ovaj odnos
je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja, autorskog
iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost, ali daje mogunosti
viestrukog promatranja te time doprinosi obogaenju spoznaje.
Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlai se od
samog nastanka i Muslimana i Evrope. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teko je danas razaznati kao to je jo tee pratiti tragove njegova
odgovora. U pitanom odnosu, logikom samog pitanja, jedno od ovog
dvoga je upitno, Muslimani ili Evropa. Nije teko uoiti da su u ovoj
relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. I pored toga, ono to
je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro, sadrano je u injenici
postojanja samog pitanja. Naime, njihova samorefleksija vlastitog odnosa
sa Evropom i Evrope sa njima, ovom narodu je davala znaenjski dignitet
partnera, subjekta s kojim treba razgovarati, to implicite znai i priznavanje njegova subjektiviteta. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih
susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistonoevropskih naroda.
Muslimani i Evropa su isto godite. Ovo je teza koja umnogome
moe da da upute za propitivanje, a ne rjeavanje, pitanja sadranog u
333

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 334

samom naslovu. Ona je jedan hermeneutiki sklop koji omoguava prije

sagledavanje pretpostavki postojanja pitanog odnosa, posebno izraenog u
doba muslimanskog kulturnog preporoda na prelomu 19. i 20. stoljea,
nego to omoguava njegovo validno adaktiranje. Uostalom, bez velikih
pretenzija bih napomeno da ona moe i danas da poslui pri sagledavanju
ovog pitanja na prelazu 20. u 21. stoljee.
To da su Bosanski Muslimani i Evropa isto godite udaljava Evropu
od Muslimana vie no Muslimane od Evrope. Istraujui pretpostavke
ovog odnosa dolazimo do bitnih duhovnih lomova na prelazu 15. u 16.
stoljee u cijeloj Evropi. Tih godina se nae pitanje postavlja kroz razmatranje odnosa islama i hrianstva, inae fundamentalne relacije za razumijevanje ovog pitanja od tog doba do danas. U Evropi se tad odvija
dvostruki proces samokonstitucije. Sukladno u hrianstvu legitimiranom
stvaranju svetog i profanog te gubljenju pretpostavki za razumijevanje primordijalnog jedinstva vjera, u sferi duhovnog, dominantno hrianskog,
dolazi do cijepanja jedinstva Istine na dva od tada pa skoro do danas
suprotstavljena polja njenog ispoljavanja. Istina od tada u Evropi postaje
transparentna, a raspoloivost svega, pa i Svetog, njeno osnovno obiljeje.
U mediju duhovnog vladajui princip postaje princip iskljuivosti svega
drugog i drugaijeg. Pretvaranje panije u jezgro katolianstva protjerivanjem islama i judaizma, Evropa u mediju duha poinje svoje konstituiranje, to pada u doba etabliranja islama u Bosni. Dok Bosna, preovlaujue islamska, prima Jevreje pod svoje skute, odravajui
katolianstvo i pravoslavlje, dotle Evropa svoj nastanak duguje unitenju
svih od nje razliitih vjera i svjetonazora. To konstituiranje na antiislamskom principu, ne u konfensionalnom, ve u ontolokom znaenju, udaljava Evropu od habitusa Bosanskih Muslimana. Antiislamska kao antiturska propaganda 16. i 17. st. u Evropi je ila do te mjere da je in proklinjanja Turina/muslimana iao dotle da su stvarane mise contra Turcos,
skladane su pobjednike pjesme nad Turcima u jezuitskim koledima, a
sam Luter pie Poziv na molitvu protiv Turina (. Delimo, Strah na
Zapadu, str. 375.).
S druge strane, u stvorenom mediju profanog, tih godina se zahvaljujui Beconu, Decartesu, Leibenzu i Galileju, u Evropi utemeljuje kult
znanstveno-tehnikog miljenja, supremacije uma i obogotvorenja subjekta. Tekovine tog pobjednikog pohoda uma na raskrivanju svih velova
tajstva Istine, vrhuni u Hegelovom panlogistikom sistemu, paradigmi ne
antiislamskog ve aislamskog miljenja. Nikada islam i Evropa nisu bili
udaljeniji kao kod Hegela. Ovo miljenje, sadrano u pretvaranju subjekta
334

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 335

u supstancu, svoje tekovine i svoju mo duguje zaboravljanju, zabranjivanju ili zarobljavanju svega razliitog od samog sebe.
Nasuprot takvoj Evropi, Bosna itavo vrijeme jeste heretina, polifona i multilateralna. Ona svojom irinom i toplinom dva puta postiuje
Evropu, ali joj omoguava i konstituciju. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kranskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad
prima Jevreje sebi u goste. Ta karakteristika Bosnu ini Bosnom, specifinom i samosvojnom. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a
Evropa danas ima ansu da bude Bosna. Promjene pozicije u korist Bosne,
u razmatranom odnosu ne s Evropom, stvar je ontolokog a ne historijskopolitikog znaenja i proizlazi iz analize noseih koordinata ovih dvaju
kulturno-povijesnih entiteta. Samo iz medija razliitosti moglo je i nastati
pitanje o njihovu odnosu.
Ostajui u mediju supstancijalne analize duha a analizirajui
pomenuti odnos s kraja 19. i poetka 20. st. nije teko uoiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. (Ne ulazei u
razmatranje sloenosti politike situacije tog doba u Bosni, Balkanu i
Evropi, te tako ne upadajui u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatoloki determinizam, zadrat emo se samo na analizi
kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja.)
Nije pretjerano rei da je jedan broj bosansko-muslimanske
inteligencije bio opinjen Evropom. Nastala na osnovi cijepanja ve
prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja, ova kategorija intelektualaca, kolovanih u
Evropi, Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda.
ta je sve Evropa njima znaila na jednom mjestu teko je rei.
Samo su dvije injenice izvjesne: jedna da je elja za imperativnim
prikljuenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana, i druga, da se kompleks evropskog uzimao za eljenu vrijednost bez
mnogo zadrke.
Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i
Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno.
Naavi se otrgnuti od Istoka, svog institucionalnog islamskog habitusa a
isputeni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva, u sudaru sa novim nainom
ivota i novim vrijednostima oni su doivljavali emocionalno buran sudar.
Tu novu situaciju Osman Nuri Hadi opisuje rijeima: "A mi? Mi smo
pare Istoka, koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama
Zapada, niti da bjei ispred njih, ve da pod njima napreduje, cvijeta, uva335

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 336

jui trajno svoju osebujnost" (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini,

Zagreb, 1902., str. 4.). Ove rijei su paradigmatine za odnos naih intelektualaca prema novom. Ono se prihvata samo pod uslovom ouvanja svoje
samobitnosti.
Negativni saldo Muslimana u odnosu na Evropu ogleda se i u
itavom nizu njihovih manjkavosti glede takva ogledala. Prije svega,
materijalna osnova zanatske i sitne privrede, mala zastupljenost latinske
pismenosti i tampe, nedostatak zapadnoobrazovnih kadrova u privrednoj,
obrazovnoj i socijalnoj sferi, uticala je na imperativ breg prozapadnog
razvoja. to je i postojalo kadrova tog profila po pravilu je pravilo otklon
od svog ishodita i nerijetko sluilo kao lo primjer cilju koga su srano i
dobronamjerno zagovarali.
I usprkos takva stanja, i injenice da je Evropa kod nas poesto kasnila i itavo stoljee, u doba preporoda u liku nekolicine autora, Osmana
Nuri Hadia, akira Kurtehajia, Safvet-bega Baagia, Mehmed-bega
Kapetanovia Ljubuaka, Devada Sulejmanpaia, Ahmeda Muradbegovia, Edhema Balbulovia, Mehmeda Begovia Kurtagia i dr. Muslimani dobijaju prve Evropi suvremene teorijske mislioce. Teorijska ostvarenja ovih intelektualaca znatnih su filozofskih pretenzija i po samom
refleksivnom biu teorijskog miljenja dokaz su stupnja razvoja jedne kulture. injenica da teorijsko miljenje pretpostavlja postojanje jednog
drutvenog bia, njegovu koherentnost i problematsku izdiferenciranost,
svoj izraz je nala u liku ovih intelektualaca.
Ono to je zajedniko svim duhovnim nastojanjima tog doba a to
se u ovom mediju duhovnog stvaralatva naroito osjea, sadrano je u
razmatranju problema susreta Istoka i Zapada u biu jednog naroda i na
prostorima njegova tla. Dok je knjievnost, produkt imaginacije, po svjedoenju M. Rizvia i M. Begia od tog doba poetski preokupirao pojam
raskra, za teorijsku i publicistiku misao moglo bi se rei da je nosei
problem pojam susreta. Uza svu simplificiranost i hipotetinost ovako
naznaenog sukusa miljenja, teko se oteti utisku da nas ovaj problem i
danas posebno ne intrigira.
Dok su knjievnici i umjetnici, shodno prirodi vlastitog bia,
okrenuti vie svijetu vlastitosti i subjektivnosti, dotle su publicisti i teoretiari, opet shodno karakteru vlastitog djela, svoju misao oprobavali na
goruim pitanjima objektivnog i povijesnog karaktera. Ono to je i jednima i drugima zajedniko jeste relativno brzo ukljuivanje, s obzirom na
polazite, u osnovne tokove evropskih duhovnih gibanja. Brzo oprobavanje romantizma, ekspresionizma i impresionizma od strane naih umjetnika
336

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 337

komplementarno je zainjanju sociologije, filozofije, kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretiara. Krajnji rezultat svih tih napora
bilo je osvjedoenje o nunosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi.
Odnosno, u odnosu na razmea evropskih kao dolazeih i orijentalnoislamskih kao izmiuih duhovnih gibanja, sazrela je svijest o vlastitosti,
svijest o svom vlastitom i pojedinanom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva
velika duhovna koridora. Da je svijest o mogunosti miljenja iz Jedinstva, osnove duhovne i kulturne raspoluenosti na Istok i Zapad, islam i
slavenstvo, iz sasvim specifinog sinkretinog narodnog bia i njegova tla
Bosne, kod naih intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluenosti nudila, iz analize njihovih djela je neosporno.
Mada poetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa
znanstveno-tehnikog racia, dogaanje u sferi fizike i kritike filozofije
nagovjetavaju puteve premotavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma.
Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma, islama i nauke.
Pitanje odnosa islama i nauke najvie je zaokupljalo panju muslimanske intelektualne javnosti. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristino je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom,
racionalistikom europskom znaenju ve su njenu paradigmu izvodili iz
islama. Pri tome se polazei od suvremene diskrepancije islama i nauke
njihovo jedinstvo naglaavalo u prolosti. Kritiku suvremenog stanja ove
relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljea
islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali
jedinstvo. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je
sadrana u kritici suvremene recepcije islama.
Tzv. svjetovna inteligencija kao i manji dio teoloke, stalno je
naglaavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci.
Svjesni injenice da je u veini aspekata muslimansko drutvo islamsko,
oni su polazei od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih
efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi, stalno
naglaavali nesuvremeni karakter islama u Bosni, njegovu izvitoperenost,
teologiziranost, uahurenost, kanoniziranost i neprijemivost za nove
forme nacionalnog, naunog, drutvenog i kulturnog razvoja. Recepcija
islama od strane islamskog sveenstva, koje je samo u takvoj formi islama
moglo i nastati te islam privatizirati, po miljenju inteligencije je bila glavna konica razvoju muslimanskog drutva. U toj kritici je za cjelinu paradigmatian O. N. Hadi djelom Islam i prosvjeta. Istiui racionalni
karakter islama on naglaava da "sve to vjera ui, zapovijeda ili zabran337

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 338

juje, mora biti razumno. Obrnuto, nita to se ne slae sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str.3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuivanje Muslimana u moderne evropske tokove on posee za
nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke.
Pored inzistiranja na ovakvoj sutini islama a svjestan injenice da je u
jednom drutvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemona bez njene religijske potpore i pobude, on istie i nadmo islamskog
pojma i iskustva drutva nad evropskim glede njegove prijemivosti za
multikonfesionalnu situaciju.
Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom uvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda
neosjetljivog na razlike, toliko je ono proizlazilo i iz same sutine islama i
islamske projekcije problema od strane naih intelektualaca. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog
duhovnog horizonta inilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. Prijemivost formi zapadnog ivljenja kroz naglaavanja racionalnosti islama i pored toga to je u veini sluajeva rezultiralo sekularizmom
u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju sr ima islam, predstavlja
danas najaktuelniji segment miljenja ovog vremena.
O istrajnosti na rjeavanju ovog problema svjedoi i posezanje za
dostignuima Kantove filozofije. Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. Kantovo
postavljanje odnosa razuma i vjere, danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova miljenja, naim autorima je davalo kako uputu
tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima. Zaklanjajui se za Kantov
autoritet, u neto kasnijem dobu, Devad Sulejmanpai svoj polemos sa
nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove
filozofije. Naglaavajui da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i
hikmetovtina) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant
ipak, i to definitivno, odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost due svih
izvrnih filozofskih napada, kao i od onih koji se ubudue mogu da izvre
oslanjajui se na ovjeiji um i razum" (str. 10.). Ovim rijeima je Sulejmanpai ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u mogunost
jedinstva uma i vjere, te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama, ve
je inio i jasno distanciranje od vladajue logike zapadnoevropskog miljenja, promovirajui mogunost, a za Muslimane i nunost, jedne drugaije paradigme ustrojstva i promiljanja svijeta.
Odnos Muslimana prema politikim gibanjima Evrope, formi njene
demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja, svoje
338

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 339

ishodite ima u fundamentalnim rjeenjima islamske ontologije drutva.

Posljednja rije Islama Jevropi, tekst Demaludina Afganije od nepoznatog prevodioca izaao u Novom Sadu 1905. godine, paradigmatian je
za razumijevanje odnosa islama i objektivnog uma u jednom od najjaih
islamskih reformatorskih pokreta s kraja 19. st. koji je vrio i znatan uticaj
na naa domaa islamska kretanja. Afgani u hrianskoj kao zapadnoevropskoj kulturi i njenoj kategoriji svetog trojstva nalazi osnov jaza islama i hrianstva i ishodite kategorije posredovanja, nunosti institucionaliziranja, zadobijanja identiteta preko Drugog, ne Boga ve crkve kao
njegova institucionalnog otjelovljenja. Naglaavajui islamski princip
neposrednosti, pravednosti, jednakosti i racionalnosti, ovaj velikan savremenog islama, francusku revoluciju, apostola novog svijeta, proglaava
vjerom sveopeg razuma.
I nai intelektualci tog vremena, posebno Baagi, pozdravljaju
francusku revoluciju i prihvataju njene politike implikacije. akir Kurtehaji, prvi promotor novog duha na ovim prostorima, u svom alu za
nenauenim francuskim jezikom, odraava stanje tog duha. Mehmed-beg
Kapetanovi Ljubuak svojom linou i djelom enciklopedijsko-prosvjetiteljskog karaktera u jednoj osobi spaja plemiko porijeklo, nacionalnoromantiarski duh i tip savremenog evropskog intelektualnog pregaoca.
Shodno svijesti o neophodnosti ukljuivanja u savremene evropske
tokove nai teoretiari su najvie zaokupljeni iznalaenjem forme
drutvenog identiteta komplementarne evropskim mjerilima. Njihov
tadanji intelektualni ivot se odvija u napetom luku izmeu individualnointrovertiranog solpsizma, medijativnog modusa samoodnoenja islamske
naravi i pervertiranog solpsizma, meditativnog modusa samoodnoenja
islamske naravi i pervertiranog nagona za evropeiziranim socijalnim identitetom. Ta raspoluenost izmeu individualnog i opeg, privatnog i
drutvenog, intimnog i javnog, trajna je odrednica kulturno-politikog bia
Bosanskih Muslimana, a posebno se ispoljava u osobenom stilu ivljenja
gdje kua zadobiva specifian karakter svetosti i politikom organiziranju
koje zbog nesvojstvenosti mita islamu nikada ne zadobiva karakter monolitnosti. Shodno samospoznaji takvog karaktera svoje vlastitosti i svijesti o
nunosti zadobijanja isprofilirane forme kolektivnog ivljenja kao uslova
preivljavanja u suvremenom institucionaliziranom drutvu, evropeizirani
muslimanski intelektualci svoje napore su bili usredsredili na izgraivanje
vlastitih formi socijalnog identiteta.
Takva situacija duha se najkonzistentnije izrazila u tzv. opredjeljivanju intelektualaca u srpskom, hrvatskom ili jugoslavenskom nacional339

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 340

nom smislu. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog, tad neizdiferenciranog narodnog bia, ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj
naciji ve samoj naciji kao takvoj. Nacija je za njih bila instrument nae
evropeizacije, modernizacije i socijalne homogenizacije. Po tome to bi se
nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. Ovakvo nekritiko
instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku mo po sebi, korespondentno je takoe uvjerenju tog kruga
intelektualaca da e skidanje zara/ferede samo od sebe nae ene uiniti
slobodnim i prosvjeenim. Nemogue je prenapregnuti injenicu da se
zagovaranjem nacionalnog identificiranja eljelo izvriti distingviranje od
balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog ivljenja, te tako
oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. I onda kad su
kao ukrija Kurtovi u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaaj islama za kulturni identitet Muslimana, oni su imali dobru namjeru, jer ishodita svoje nepromiljenosti nisu uvijek bili svijesni.
(Danas, skoro stoljee poslije, opravdano se pitati moe li nam
posluiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom. to je ostalo u
naoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaenja, greki i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. ta danas Evropa nama znai a ta mi njoj, gdje smo
mi danas u evropskom nacionalnom, politikom i kulturnom prostoru,
pitanje je koje obiljeava dananji muslimanski kulturni preporod).
Iskustvo posljednjeg stoljea ui da Evropa prevazilazi samu sebe.
Samo jedna porazna slika o njoj danas, kakvu daje Edgar Moren u djelu
Kako misliti Evropu, svjedoi da je kompleks evropskog kao imperijalnog
na izdisaju. S druge strane to iskustvo ui o nemogunosti asimiliranja
jednog nacionalno-kulturnog entiteta, bez obzira na golgote totalitarnosti
kroz koje on prolazi. Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju ansu
da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda,
suegzistiraju samo na nain samosvojnosti i autohtonosti. Svaki drugi
pokuaj, bilo mitsko-romantiarski od strane Muslimana ili prozelitistiko-imperijalni od strane Evrope, vodi kataklizmi i degradaciji oba
entiteta te provociranju kotaa povijesti na hod unazad.

340

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 341

Moslems and Europe towards the End of 19th and at the

Beginning of 20th Century
An encounter between Islam and Europe towards the end of 19th
and at the beginning of 20th century takes place after Islam and Judaism
have been removed from Europe (Spain), and the establishment of Imperial spiritual thinking on the achievements of Christian ideology. The
Moslems entered into this encounter mostly with their oriental and romantic heritage and a strong and rather stable Qur'anic fundament. During the
entire period, the encounter will be defined by these positions. Europe will
offer to Islam and Moslems both the heritage of the French Revolution and
the ideas of the most prominent spokesman of Europe, Immanuel Kant.
One part of Islamic intellectuals has been charmed by the aforementioned.
They will try to resolve the meeting between the Moslem and Europe in
this way. On behalf of Moslems, Jamaluddin Afghani played an important
role in this process. The Moslems managed to retain their identity because
they relied mostly to Qur'an. They have tried to find a common ground
with Europe on such foundations. We do hope that this encounter between
Islam and Europe at the end of 19th and the beginning of 20th century will
continue to happen in the future in the form of getting closer to each other,
but with the mutual respect of both sides and without some well-known
examples of European exclusiveness that had been present in the past.

341

anali 12.qxd

24.1.2008

342

12:11

Page 342

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 343

Fahrudin Rizvanbegovi
LIRIZAM KAO OBILJEJE KNJIEVNOSTI U BISERU
Kriza Behara nakon poznatog razlaza, a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika emsi-bega Salihbegovia i faktinog Muse azima
atia, odlukom vlasnika Adem-age Meia, na prelaz 1907. u 1908. godinu bila je kriza drutvene i politike provenijencije, ali i dubinska kriza
stvaralatva, a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u
razvoju bosanskomuslimanske knjievnosti. Generacija pisaca to je
napustila Behar jo u estoj i sedmoj godini njegova izlaenja, najvea je
ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralakim osnovama bila potpuno
profilirana. Uspon i obnova to je ati napravio u goditu svoga urednikovanja ponajprije e biti rezultat linog zraenja pjesnikova i najava
jednog novog senzibiliteta nae knjievnosti. "Ono to je za prvo godite
predstavljala knjievno impozantna i stimulativna linost Safvet-bega
Baagia, dajui mu ton i peat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom, to je za osmo godite bila stvaralaka linost
Muse azima atia, za omladinu boemski romantina i poetski magina
i privlaiva", rei e Muhsin Rizvi u svojoj historiji ovog perioda 1. S tim
magnetizmom, a s ve objavljenim pjesmama, u Beharu i drugdje, to e
se kao zbirka pojaviti tek 1914. s karakteristinim naslovom Pjesme od
godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdia,
ati je doao u Mostar za urednika Bisera. Ambicija vlasnika, koji je oko
lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca, kulturnih radnika i
prosvjetitelja, bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na
Bosanske Muslimane to ga je nekada imao Behar. Redakcija je list, u
uvodnom tekstu Rije-dvije o pokrenuu Bisera2, tretirala kao pounozabavni, koji e ponajprije prosvjeivati jer je "naem narodu prede
duevno prosvjetljenje i usavrenje, nego li prazna politika koja - unaprijed budi reeno nee u naem listu mjesto imati". Biser je zaista nastojao
da ide za tom orijentacijom, ali a dobrom mjerom proklamirane didaktinosti. Meutim, osjeajui da mu je uloga i u knjievnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list e biti otvoren za sve
1. Muhsi Rizvi, Bosansko-muslimanska knjievost u doba preporoda 1887.-1918., 2 izd,
Sarajevo 1990., str. 196. Opirnije vodjeti u: M. Rizvi: Behar, knievo-istorijska monografija, Sarajevo 1971., str. 321 - 359.
2. Biser, 1 / 1912.-1913., 1, str. 1.

343

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 344

knjievne generacije. Ta otvorenost omoguila je da Biser u knjievnoj

povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta, na kome e biti ati, izmeu generacije Baagia i Mulabdia, s jedne, i generacije, to je zapoela s Hamzom Humom, s druge strane. Sama injenica da je Kalajdi za urednika
Bisera postavio Musu azim atia od prvorazrednog je znaaja ne samo
za profiliranje lista, nego i za okonanje perioda to ga zovemo knjievnim preporodom, a na ijem je ati vrhuncu. Tako je list bio otvoren i u
njemu saraivali pisci razliitih orijentacija i profila, ipak, a naroito od
devetog broja iz februara 1913, otkad se pojavljuje ati kao urednik,
Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. (Karakteristina je injenica da u njemu ipak nisu saraivali ni Baagi ni OsmanAziz). Ta lirska nota to je donosi atiev krug, da ga tako nazovem,
oznait e prevladavajui novost u naoj bosansko muslimanskoj
knjievnosti i biti sastavnica starije romantine knjievne generacije iji su
reprezantanti Baagi, iki, Karabegovi i . Sarajli prema generaciji
Hamze Hume, a poslije Skendera Kulenovia i Maka Dizdara, o emu su
pisali Muhsin Rizvi, Midhat Begi i, u najnovijem predgovoru ontologoje Muslimanska poezija XX vijeka, Enes Durakovi"3.
Iako je ati bio ve afirmiran pisac, lina i pjesnika kriza u kojoj
ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdi kad je po njega potegao u Teanj
i doveo ga za urednika Bisera, te strogost kojom ga je tjerao da radi4,
izvanredna je injenica u knjievnosti i kulturi Bosanskih Muslimana.
ati je za tu godinu i po, kako svjedoi knjievna povijest, uredio vie
nego za sve godine ovoga stvaranja. Prevodilaki rad, knjievna kritika,
ali, i iznad svega, kvalitet pjesnikog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50
objavljenih pjesama, od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu
ono mjesto u bosanskomuslimanskoj knjievnosti koje danas s pravom
zauzima. atieva uloga u mostarskom razdoblju od znaaja je i iz jo
jednog razloga: stvorio je krug, kao pjesnik jo ranije, a kao urednik sada,
koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom. Taj atiev krug lirizma to je nastao na liniji njegova simbolistikog otklona od starije romantine poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku to e
se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji ivot Hamze Hume. Iz tog kruga
posebno treba istaknuti Jusufa Tankovia, Fadila Kurtagia i Muniba
Osmanagia - Narcisa, iji e se knjievni putevi, nestankom atia,
3. M. Rizvi; Musa azim ati - izmeu erotike i mistike, u: Ispod i iznad teksta, Sarajevo, 1969. Prenapregnuta ulnost kao opsesija izraza, predgovor Sabranim djelima Hamze
Hume 1-6, Sarajevo 1976, knj. 1. M. Begi, Nepostojea zbirka, djela 5, Sarajevo 1988.,
str. 235.
4. A. Isakovi, Musa azim ati u Mostaru, u: Neminovnost, Tuzla 1987., str.8.

344

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 345

zapravo ugasiti poput Tanovieva, ili e ih progutati politiki angaman

poratnog razdoblja, poput Kurtagieva.
ati u fazi Bisera, a to vai i za njegov knjievni krug mladih
saradnika, nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolistikom i kraja
impresionistikom pokretu, u to nas uvjerava poznato, nadahnuto Ujevievo svjedoenje5. U njegovoj poeziji, pa i u ranijoj fazi, nalazi se i ona
osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja vrsto stoji na poziciji svoje
orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno, u zreloj fazi Preporoda, iskorauje u evropski krug lirike. Ujevi je to sasvim jasno
iskazao: "ati je u ono vrijeme meu matoevcima s kojim se druio bio
potpuno usamljen, izolovan. Jer, matoevci ili nematoevci (kako hoete)
oni su bili u tome asu artiste i dekadenti a ati, ako hoemo da budemo
iskreni nije bio ni jedno ni drugo, jer je bio kudikamo od njih blii tipu narodnoga pjesnika i prirodnoga ovjeka, osobito isprva. Filozofija njihova,
uzeta priblino, kod nekih moda i podsvjesno bila je simbolistika; filozofija atia bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture
koja je dola do procvata, a imala u sebi neeg realistikog".6 Ovaj Ujeviev uvid oznaio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom literaturom, a karakteristian je i za atiev krug oko "Bisra". Jusuf Tanovi
je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i ve u prvom
broju lista u pjesmi u prozi Najljepa stranica neispisana7 trai izraza
kojim bi iskazao svoj lirski program. Demon to e sve sanje pjesnikove
rastjerati na kraju pjesme vidrievske je inspiracije, ali ne i nadahnua.
Tanovievo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja, pa u Akordu bola8
prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost atievskog (i posredno
matoevskog) daha, ali i onaj oslon na realnost to je kod njegova mantora otkriva Ujevi. Meutim, osim vala impresionizma i simbolizma to je
ovog, osim atia najagilnijeg pjesnika Bisera, pojavljuje se i kod njega
jedan, istina artificijelan i u dalekom predosjeanju, nagovjetaj onoga to
e Humo uspjeti iskazati. Taj predosjeaj mladog Tanovia samo je kolebanje izmeu sluenih iskoraka i ostvarenja, ali leksika, posebno morfema,
jo vrsto dri ovog mladog pjesnika i uz baagievski iskaz.9 Tanovievi
pokuaji da se otrgne i napravi odluan iskorak, kao u Pjesmi momenta10
5. M. Rizvi, Bosansko - muslimanska knjievnost... , str. 251.
6. Tin Ujevi, Musa azim ati, Novi Behar, 10 / 1936.-1937., 1 / 3, str. 8-13, 4 / 5, str.
46-50, Sabrana djela, II, Teanj, 1968., str. 244-266.
7. Biser, I, str. 9
8. Biser, I, str. 11
9. Biser, I, str. 268-269
10. Biser, II, str. 37

345

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 346

ostali su samo elja. Je li te pokuaje sputavao sam Biser moemo nasluivati, a injenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan
novi senzibilitet (o emu svjedoi odgovor redakcije Faiku u T.11 O prijedlogu Mustafe elia Gazanfera da napie ogled o Baudelaireu, a to je
isto urednitvo eliu odgovorilo, koji broj ranije, da je njegov prikaz
Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matou). Sve to samo je dokumenat
o stanju previranja u lirici i meu pjesnicima to su saraivali u Biseru. No,
bez obzira na suzdranost redakcije prema demonijakom i traginom
doivljaju svijeta, ipak se novi lirski senzibilitet probija. Pa i u onim
Tanovievim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst
nasljeen od Kranjevia (U krvavoj noi, In memoriam tirano, Na razboju, Pla robinje, Vjetar) probija se u leksici naroito taj novi izraz koji e
omoguiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o veliini
malenih i u ovom sluaju. Osim Tanovia, kao najplodnijeg saradnika (sa
23 pjesme u Biseru, to je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagia, istina sa svega 4 pjesme, i Muniba Osmanagia sa 7, pa i Mirhaba Kariikovia, ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. Ba ovaj senzibilitet sigurno e biti uticati i na obznanje Skendera Kulenovia desetak
godina kasnije, 1926, s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule,
ba te atievske, biserovske, posredno, matoevske inspiracije.
Paralelno sa spominjanim pjesnicima ija je uloga zaista promicateljna, pie cijeli niz stihotvoraca u tradiciji ve dosegnutog i izraza, i
ideje, i strukture.
Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju ena pisaca stihova u
Biseru. Svakako da je najznaajnija Nafija Sarajli sa proznim medaljonima nazvanim Teme, ali u oblasti stiha javljaju se efika Nesterin-Bjelovac,
ena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka, koje piu u duhu sentimentalne
pozije aiklija i sevdalija iz minulog perioda ili, poput Bjeleveve, pseudosentimentalnog ala za prolim vremenima, (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-pae Rizvanbegovia).12 Meutim, stvaranje koje je
promicalo bosanskomuslimansku knjievnost u periodu Bisera porodilo je
najbolja ostvarenja Muse azima atia i njegova kruga i uvrstilo proces
oslobaanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladinog tona predhodnog perioda. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze
Hume Nutarnji ivot, pa estoko, svojim ekspresionistikim vizijama i
slobodnim stihom, naglo za krenula tok ove knjievnosti, moglo je
nakratko izgledati da e ba jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. Poruke i odgovori urednitva, Faiku u T, Biser , II, str. 256
12. Biser, II, str. 280-281.

346

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 347

ture, bez obzira to se danas ispod skrame dominirajueg ekspresionistikog izraza nazire i tradicija, naroito jasna na podruju morfemskog i
sintagmatskog. Ipak, kad se 1924. pojavila zbirka Grad rima i ritmova,
pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao
glavnim obiljejem sada bogatijim za onu avanturu to karakterizira zbirku
Nutarnji ivot, i nije bila bez ozbiljnijeg traga. Povratak je bio samo zalet,
ba kao to je proslov S. Kulenovia Ocvale primule zapravo batinjanje
faze Biserove lirike atieva kruga. Ontogeneza to ju je morao proi
ati, ali i Humo i Kulenovi u svom razvoju, zapravo je bila pomak na
liniji to je sebi preporodni val zacrtao. Nijedan od spominjanih pjesnika,
a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za
islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignua. Kad god je taj
dvostruki temelj iznevjeren, kad se ilo samo na jednu osnovu bio je to
zapravo rukavac to e se vratiti matici. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala, zapravo je nesumnjiva.
Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser
Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mei was not even aware
what he did when he fired the nominal editor of Behar emsibeg Salihovi
and the real editor Musa azim ati. This act would gain in importance
somewhat later on. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdi went as far as to Teanj in order to bring to Mostar Musa azim ati
as the new editor for Biser. ati had already proved himself as the editor
of Behar. During the period of one and a half years as the editor of Biser,
ati would do more than he had ever done in his entire creative period.
He also created something new in our parts that can be understood as, with
some reservations, the so-called Circle of Musa azim ati. He was also
the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdi
and Safvet-beg Baagi and the new, emerging generation with Hamza
Humo as its leader. Musa azim ati as a peculiar person of his times and
his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. This lyrical type leaned on Mato. It also gave birth
to one of our greatest poets Skender Kulenovi, who did not hide that he
had been inspired on the Biser source. The lyrical features as one of the
main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical
collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. Tin Ujevi
would point out the lyrical style of Musa azim ati. In addition to the
lyrical poets from the Biser Circle, such as Hifzi Bjelevac, Hamza Humo,
347

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 348

Fadil Kurtagi and others, several poetesses would also emerge. The most
renowned among them were Nafija Sarajli, efika Nesterin Bjelevac and
others. Nevertheless, the lyrical qualities of Musa azim ati's type and
circle would reach its culmination in the person and work of Hamza
Humo.

348

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 349

Osman Lavi}
Bibliografija Anala (XI-XII - XIX-XX)
Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972.
godine. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je
objavljena u knjizi IX-X, str. 335-341. Po istoj metodologiji je izra|ena i
ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka.
Knjiga XI-XII je {tampana 1985. godine, XIII-XIV/1987.; XV-XVI/1990.;
XVII-XVIII/1996. i XIX-XX/2001. godine. Autori su poredani abecednim, a radovi hronolo{kim redom.
Ali} H. Salih:
1. Jedno medicinsko djelo, pisano vjerovatno u Bosni, Nida'i,
menaf en-nas (Ljekarske koristi svijetu), XV-XVI/1990; 141-155.
Azapagi}, Mehmed Teufik:
2. Risala o hid`ri, XV-XVI/1990,197-222. Prijevod i bilje{ke:
Osman Lavi}.
Buturovi} D`enana:
3. Otkri}e muslimanske epike u 19. vijeku, XIX-XX/2001; 175-178.
Cviko Fazileta:
4. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi, XIXII/1985; 75-78.
^ar-Drnda Hatid`a:
5. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke, XIII-XIV/1987;
53-67.
6. Neki legati Osman-ehdijine biblioteke, XV-XVI/1990; 243-252.
]ekli} Vasilije:
7. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod, XIX-XX/2001; 311-329.
Duri} Ra{id:
8. Estetska, eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu, XIX-XX/2001; 153-162.
D`aka Be}ir:
9. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme, XVIIXVIII/1996; 369-372.
10. Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu, Gajretu i
Biseru, XIX-XX/2001; 17-34.
349

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 350

D`ananovi} Ibrahim:
11. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka, Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja, XVII-XVIII/1996; 83-90.
D`ilo Hasan:
12. Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. sure Kur'ana u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci, XVII-XVIII/1996;31-40.
Faji} Zejnil:
13. Biblioteka ejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka, Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u, XI-XII/1985; 55-68.
14. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije, XIII-XIV/1987; 1536.
15. Abdurrahman Mufti} - novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima, XV-XVI/1990; 237-242.
Filandra a}ir:
16. Muslimani i Evropa s kraja 19. i po~etka 20. stolje}a, XIXXX/2001; 331-339.
Gazi} Lejla-Trako Salih:
17. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije, XVXVI/1990; 105-130.
Gudelj Zdenka:
18. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac, XIX-XX/2001; 2275-286.
Had`ibajri} Fejzulah:
19. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi
Husrev-begove biblioteke, XI-XII/1985; 69-74.
20. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku, XIII-XIV/1987; 113123.
21. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke, XV-XVI/1990;
283-286.
Had`ibegovi} Zalkida:
22. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci, XIII-XIV/1987; 103-111.
Had`i} Mehmedalija:
23. Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XVIIXVIII/1996; 131-145.
Had`ijahi} Muhamed:
24. Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas, XI-XII/1985;
101-111.
25. In Memoriam (Seid M. Tralji}), XI-XII/1985; 336-339.
Had`ijamakovi} Muhamed:
350

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 351

26. Had`i Ahmed Asim-beg Muteveli}, XI-XII/1985; 79-86.

27. Med`mua Abdul-Vehhaba Karahod`e (Karahod`a zade), XIXII/1985; 211-227.
28. Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana, XIII-XIV/1987; 85-92.
29. Med`mua Saliha Emina, XV-XVI/1990; 131-139.
30. Porodica Had`ijamakovi}a, XVII-XVIII/1996; 295-301.
Had`iosmanovi} Lamija:
31. Porijeklo mud`ellitskog obrta u Bosni i Hercegovini, XVXVI/1990; 257-266.
32. Biblioteka i ulema, XVII-XVIII/1996; 259-265.
33. Uloga Bisera u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Muslimana,
XIX-XX/2001; 235-240.
Hafizovi} Fazileta:
34. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stolje}a, XV-XVI/1990;
19-24.
Hafizovi} Re{id:
35. Mustafa Ejubovi} - ejh Jujo i njegova summa theologica,
XVII-XVIII/1996; 51-72.
Hajdarhod`i} Hamdija:
36. Dubrova~ke i mleta~ke pripreme pred razgrani~enje 1699.
godine, XI-XII/1985; 289-329.
Hand`i} Adem:
37. Dokumenat o prvom slu`benom popisu Husrev-begova vakufa
iz 1604. godine, XV-XVI/1990; 3-18.
38. Rukopisne zbirke i biblioteke na podru~ju Grada~ca, XVIIXVIII/1996; 169-175.
Hasandedi} Hifzija:
39. Jedan rukopis Muhameda Prozorca, XV-XVI/1990; 191-194.
40. Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u
Mostaru, XV-XVI/1990; 253-256.
41. Karabezi, u~eni ljudi (ulema) njihov rad i djela, XVIIXVIII/1996; 313- 321.
42. Muslimanska dru{tva u Mostaru, XIX-XX/2001; 195-211.
Hukovi} Muhamed:
43. Napori za uvo|enje narodnog jezika u po~etne vjerske {kole
Muslimana, XVII-XVIII/1996; 241-250.
44. Muslimanski knji`evnici u Gajretu, XIX-XX/2001; 163-174.
Ili} Slobodan:
45. Jedan perzijski gazel Husejna Lamekanija, XIII-XIV/1987; 93351

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 352

95.
46. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana, XVXVI/1990; 223-235.
Isakovi} Alija:
47. Vid bosanskog jezika, XIX-XX/2001; 299-310.
Jahi} Mustafa:
48. Rukopisi djela ejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XIXII/1985; 39-54.
49. Apozitivi u arapskoj re~enici - prema poglavlju "Apozititvi" u
djelu al-Fawaid al-Abdijja ejha Juje, XV-XVI/1990; 169-189.
50. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum
wa asfar, XVII-XVIII/1996; 147-160.
51. Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda", XIX-XX/2001; 5-6.
Jahovi} Red`ep:
52. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima, XIX-XX/2001; 71-86.
Juzba{i} D`evad:
53. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13. godine na dr`anje
Muslimana u Bosni i Hercegovini, XIX-XX/2001; 265-273.
Kar~i} Fikret:
54. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti, XI-XII/1985; 113-120.
55. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini
u XIX vijeku, XVII-XVIII/1996; 221-231.
Kari} Enes:
56. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu, XIII-XIV/1987; 135-151.
57. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda, XV-XVI/1990; 59-70.
58. Rije~ glavnog urednika, XIX-XX/2001; 3-4.
Kasumovi} Ahmet:
59. Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik, XIXXX/2001; 251-263.
Kasumovi} Azra:
60. Hafiz Abdullah Ajni ef. Bu{atli}, XVII-XVIII/1996; 323-333.
Kasumovi} Ismet:
61. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu, XIII-XIV/1987;153178.
62. Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme, XVII352

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 353

XVIII/1996; 211-219.
Kemura Ibrahim:
63. Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u
dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a, XI-XII/1985; 121-139.
64. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva, XIX-XX/2001; 225233.
Korkut Halima:
65. Doprinos Osmana A. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva,
XIII-XIV/1987; 217-220.
Krasni~i Ajten:
66. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke, (druga knjiga),
XIII-XIV/1987; 125-133.
Kujund`i} Enes:
67. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke
potrebe, XIII-XIV/1987; 241-249.
68. Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku, XVXVI/1990; 73-102.
69. Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago
Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka, XVII-XVIII/1996; 179-185.
70. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na
pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a, XIX-XX/2001;
189-194.
Kusturica Nazif:
71. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu, XIX-XX/2001; 87-103.
Lati} D`emaluddin:
72. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima, XIX-XX/2001;
45-53.
Lavi} Osman:
73. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci,
XIII-XIV/1987; 37-51.
74. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a,
XVII-XVIII/1996; 123-129.
Maglajli} Munib:
75. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega
Kapetana Ljubu{~aka, XVII-XVIII/1996; 389-396.
76. Lirska pjesma i balada u Beharu, XIX-XX/2001; 35-44.
Mahmut}ehaji} Rusmir; Mujezinovi} Mehmed; Merhemi};
353

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 354

Osman:
77. Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a, XI-XII/1985, 229-258.
Mahmutovi} Mirsad:
78. @ivotni put Osmana ef. Red`ovi}a, XVII-XVIII/1996; 347-355.
Ma{i} Ahmed:
79. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju, XVII-XVIII/1996; 369371.
Mehdiu Feti:
80. Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini,
XVII-XVIII/1996; 163-167.
Mehti} Halil:
81. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida
i Abdullaha Serdarevi}a, XVII-XVIII/1996; 303-311.
Memija Minka:
82. Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti,
XVII-XVIII/1996; 267-272.
83. tampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske
knji`evnosti, XIX-XX/2001; 213-218.
Milin~evi} Vaso:
84. Prosvetiteljsko-preporodne drame J. S. Popovi}a i M. Bana
/posebno Mejrima i hajduci/, XIX-XX/2001; 117-129.
Mrahorovi} Muhamed:
85. Mustafa Ejubovi}-ejh Jujo, Risala fi adab el-bahs, (Traktat o
disputaciji ili o metodi postupka u raspravi), XVII-XVIII/1996; 97-105.
Mulahalilovi} Enver:
86. Sulejman Fikri Erten, (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}):
(1292-1382.H./1875-1962.n.e), XI-XII/1985; 141-164.
Mulaomerovi} Jasminko:
87. Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u
Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu, (Prilog istoriji astronomije u BiH), XI-XII/1985; 87-97.
88. Kvadranti u Bosni i Hercegovini, XIII-XIV/1987; 227-239.
89. Muvekkithane, muvekkiti i mjerenje vremena, XV-XVI/1990;
267-280.
Naki~evi} Omer:
90. Muhaddis Mustafa Pru{~ak, Mustafa b. Muhamed, Bosanac,
Pru{~anin; - XI-XII/1985; 3-17.
91. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini, XIII354

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 355

XIV/1987; 179-190.
92. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana, XVIIXVIII/1996; 7-28.
Nametak Alija:
93. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a, (1579-1632),
XI-XII/1985; 277-287.
Nametak Fehim:
94. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca, XI-XII/1985;
181-200.
95. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, XIII-XIV/1987; 7-14.
96. Teme, motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne
i Hercegovine, XV-XVI/1990; 27-56.
97. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni, XVIIXVIII/1996; 253-257.
Nezirovi} Muhamed:
98. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda, XIX-XX/2001; 55-70.
Nilevi} Boris:
99. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i
Hercegovini 1463-1557. godine, XIII-XIV/1987; 209-214.
100. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i
Hercegovini, XVII-XVIII/1996; 187-194.
101. O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i
umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH, XIX-XX/2001; 131-145.
Omerdi} Muharem:
102. Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali
El-Bergilija, XI-XII/1985; 19-37.
103. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka, XIIIXIV/1987; 68-84.
104. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe
Pru{~aka, XV-XVI/1990; 163-168.
105. Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam, XVII-XVIII/1996; 41-49.
Palavestra Vlajko:
106. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima, XIXXX/2001; 147-152.
Peco Asim:
107. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika,
355

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 356

XIX-XX/2001; 241-249.
Pelidija Enes:
108. Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj, kulturnoj
i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme
osmanske uprave, XVII-XVIII/1996; 233-238.
109. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu,
XIX-XX/2001; 105-109.
Re{idbegovi} Amra:
110. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u
Sarajevu od 1905-1918. godine, XIX-XX/2001; 219-224.
Rizvanbegovi} Fahrudin:
111. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru, XIX-XX/2001; 341346.
Rizvi} Muhsin:
112. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji, XVII-XVIII/1996;
385-387.
113. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj
knji`evnosti i kulturi, XIX-XX/2001; 7-15.
Sadak Bekir:
114. Ali Fehmi D`abi}, XVII-XVIII/1996; 289-294.
Sadikovi} A. Alija:
115. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli, XVII-XVIII/1996; 357368.
Silajd`i} Adnan:
116. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed
ef. Hand`i}a, XVII-XVIII/1996; 75-81.
Smailovi} Ismet:
117. Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, XIXXX/2001; 287-297.
Smaji} Husein:
118. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu, XVII-XVIII/1996; 113121.
ami} Jasna:
119. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?, XI-XII/1985; 175179.
120. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe, XI-XII/1985; 201-210.
121. ta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u
jevrejskoj op}ini u Sarajevu, XVII-XVIII/1996; 91-95. Rad je {tampan na
francuskom jeziku.
356

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 357

eta Ferhat:
122. Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959., `ivot i djelo: Porijeklo
porodice Merhemi}, XVII-XVIII/1996; 335-345.
ukri} Nijaz:
123. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u
Bosni i Hercegovni, XVII-XVIII/1996; 195-208.
Tanaskovi} Darko:
124. Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ",
XVII-XVIII/1996; 273-278.
Trako Salih:
125. Ibrahim Zikrija iz U`ica, komentator Sulejman ^ejebijina djela
Vesilet en-Ned`at, XI-XII/1985; 165-173.
126. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata
Orijentalnog instituta u Sarajevu, XI-XII/1985; 261-265.
127. Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu, XIIIXIV/1987; 221-226.
128. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva, XVXVI/1990; 157-161.
129. Pendnama - knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina, XVIIXVIII/1996; 107-111.
Tralji} Mahmud:
130. In memoriam, Prof. dr Had`i Abdurahman Nametak,
Muhamed A. Muji}, Prof dr Ahmed Tuzli}, Abdulah Polimac, Ahmed
Selimovi}; - XI-XII/1985; 331-336.
131. In Memoriam, dr Muhamed Had`ijahi}; -XIII-XIV/1987; 251256.
132. In Memoriam, Prof. had`i Ali ef. Nametak, XV-XVI/1990;
293-299.
133. In Memoriam, Prof. had`i Fejzulah ef. Had`ibajri}, XVXVI/1990; 287-291.
134. Vaz, vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini, XVII-XVIII/1996;
281-286.
135. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara, XIXXX/2001; 111-116.
Uredni{tvo:
136. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke, XIIIXIV/1987; 3-6.
Ze~i} D`evad:
137. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab", XIII357

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 358

XIV/1987; 97-102.
Zlatar Behija:
138. Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u
Sarajevu u XVI vijeku, XIII-XIV/1987; 193-207.

358

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 359

SADAJ
Muhsin Rizvi:
DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO
U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIEVNOSTI I KULTURI
The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and
Culture.................................................................................................... 9

Beir Daka:
KNJIEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU,
GAJRETU I BISERU
Literary translations from Persian in Behar, Gajret and Biser.............

19

Munib Maglajli:
LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU
Lyrical Song and Ballad in Behar......................................................... 37
Demaludin Lati:
ARAPSKA KNJIEVNOST U PREPORODNIM ASOPISIMA
Arabic Literature in our Revival Periodicals........................................ 47
Muhamed Nezirovi:
PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U
MUSLIMANSKIM ASOPISIMA U DOBA PREPORODA
Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian
Moslem Journals in the Time of Revival.............................................. 57
Redep Jahovi:
NJEMAKA KNJIEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM
ASOPISIMA 1900.-1918.
German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period....... 73
Nazif Kusturica:
RUSKA KNJIEVNOST U BEHARU I GAJRETU
Russian Literature in Behar and Gajret................................................ 89
Enes Pelidija:
RADOVI HAMDIJE KREEVLJAKOVIA I DRUGIH
HISTORIARA U BEHARU
The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar....107

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 360

Mahmud Tralji:
PRVI SVRENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA
The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar........... 113
Vaso Milinevi:
PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. S. POPOVIA I
M. BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI)
The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popovi and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)................................. 119
Boris Nilevi:
O POGLEDIMA VLADIMIRA OROVIA NA KNJIEVNOKULTURNO I UMJETNIKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI
I HERCEGOVINI
On the Views of Vladimir orovi about the Literary and Cultural and
Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina................ 133
Vlajko Palavestra:
USMENA PREDANJA O EHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA
The Oral Tradition about Shahids and their Graves........................... 149
Raid Duri:
ESTETSKA, ETIKA I STRUKTURNA SVOJSTVA
MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU
1900.-1912.
Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar
1900-1912............................................................................................ 155
Muhamed Hukovi:
MUSLIMANSKI KNJIEVNICI U GAJRETU
The Moslem Writers in the Gajret...................................................... 165
\enana Buturovi}:
OTKRIE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. VIJEKU
A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century............................. 177
Enes KUJUNDI:
FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM
OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUTAVA NA
POETKU XX STOLJEA

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 361

Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review

of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of
20th Century........................................................................................ 191
Hivzija Hasandedi:
MUSLIMANSKA DRUTVA U MOSTARU
The Moslem Societies in Mostar........................................................ 197
Minka Memija:
TAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKOMUSLIMANSKE KNJIEVNOSTI
The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before
the Revival.......................................................................................... 215
Amra Reidbegovi:
OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIKE TAMPARIJE
(TISKARE) U SARAJEVU OD 1905.-1918. GODINE
The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. In Sarajevo
Between 1905 and 1918..................................................................... 221
Ibrahim Kemura:
MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUTVA
The Muslim cultural and educational associations............................. 227
Lamija Hadiosmanovi:
ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU
MUSLIMANA
The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the
Moslem People................................................................................... 237
Asim Peco:
MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA
NAEGA JEZIKA
The Moslem People's Speeches and the Standardization of
Our Language..................................................................................... 243
Ahmet Kasumovi:
BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK
Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language..................... 253

anali 12.qxd

24.1.2008

12:11

Page 362

Devad Juzbai:
REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912./13. GODINE NA
DRANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI
Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of
Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina...................... 267
Zdenka Gudelj -Velaga:
MUSA AZIM ATI KAO KOLSKI PISAC
The paper examines a possibility ofincluding the poem by
Musa azim ati.............................................................................. 277
Ismet Smailovi:
POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI
An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret
Journal in 1913................................................................................... 289
Alija Isakovi:
VID BOSANSKOG JEZIKA
The Aspect of Bosnian Language....................................................... 301
Vasilije ekli:
ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI
KNJIEVNO-KULTURNI PREPOROD
The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and
cultural renaissance............................................................................. 313
air Filandra:
MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. I POETKA
20. STOLJEA
Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of
20th Century........................................................................................ 333
Fahrudin Rizvanbegovi:
LIRIZAM KAO OBILJEJE KNJIEVNOSTI U BISERU
Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser........... 343
Osman Lavi}:
Bibliografija Anala (XI-XII - XIX-XX)................................................ 349