Professional Documents
Culture Documents
Anali 19 20 Muslimanska Društva Behar
Anali 19 20 Muslimanska Društva Behar
Anali 19 20 Muslimanska Društva Behar
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 3
ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke
Knjiga XIX-XX
Urednik:
Enes Kari}
^lanovi redakcije:
Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI],
Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I],
Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI],
Osman LAVI]
Sarajevo, 2001.
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 4
ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke
Knjiga XIX-XX
*
Izdava~:
Gazi Husrev-begova biblioteka
*
Odgovorni urednik:
Mustafa Jahi}
*
Lektor:
Tarik Jakubovi}
*
Tehni~ki urednik:
Faruk [pilja
*
Priprema:
GHB
*
[tampa:
El-Bejan
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 5
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 6
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 7
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 8
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 9
Muhsin Rizvi
DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO
U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIEVNOSTI I KULTURI
"Prva lastavica koja je navijestila duevni preporod u Bosni i Hercegovini", kako kae Baagi, dola je, na prijelazu ezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljea, sa listom Sarajevski cvijetnik - Gulseni Saraj
Mehmeda akira Kurtehajia i nizom njegovih uvodnika u njemu. Ve
sama injenica da su lanci tampani naporedo i istovjetno u dvije verzije,
na narodnom jeziku irilicom i na turskom jeziku arebicom, go-vori o
prodoru narodnjakih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni, to je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadihuseinovia Muvekita u slubenom Bosanskom vjesniku. Uvodnici i komentari iz Kurtehajieva pera, o knjievnom radu u
novinama, o zastoju domaeg kulturnog ivota, o patriotizmu, pisani su
istim narodnim jezikom, trezveno i odreeno, sa blagim i pounim tonom
u izlaganju, dobivajui ponekad, uz romantiarsko-podsticajne akcente, i
prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. Ova tiva su se drala bitnih kulturno-demokratskih naela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj", uz
pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. Ove preporoditeljske postavke Kurtehaji je dosljedno sprovodio u svome
kratkom radu i ivotu, ispunjenom neimatinom i sjetom zbog neostvarene
intimne elje za Evropom, "da nauim francuski jezik, kojim se na Zapadu
najvie govori", emu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski
znam jer se ovdje najvie govori tijem jezikom." Tako je Sarajevski cvjetnik, ispunjavan Kurtehajievim lancima, uz osvrt od Istoka prema
Zapadu, najavio pokret narodnog buenja i bosansko-muslimanskog
slavenskog duha, koji e kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti
petnaest godina kasnije, obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljea.
Naime, nakon drutveno-politikog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, i poslije stanja psihike
letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje, tek sa organiziranjem opeg i posebnog muslimanskog kolstva, i kasnijim otvaranjem
itaonica, poela je da se stvara prva italaka i kulturna publika u ovom
narodu. A tada se, krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina,
javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku
i latinikom i irilikom pismu, ostvarujui, pored ostalog, i ideje Kurte9
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 10
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 11
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 12
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 13
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 14
Drugo to treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu knjievnih stvaralaca: dok su knjievnici do preporoda, pored paa i upravnih velikodostojnika, ponajvie iz redova vjerske
inteligencije, uleme, pa bili sveenikog zanimanja ili pripadnici dervikih redova - od vremena knjievno-kulturnog preporoda pisci potjeu, bez
izuzetka, iz krugova svjetovne, laike, graanske inteligencije. Zatim,
knjievnost do preporoda sva je u rukopisima, dok se ova nova sastoji iz
tiskanih djela. Najzad, dok je italaka publika, osobito orijentalske
knjievnosti, bila svedena na uzak krug inteligencije, sad italac postaje
svaki onaj ko naui latinicu i irilicu, a knjienost ulazi u porodice, duboko
u narod. I sama knjievnost se i po karakteru mijenja: to se vidi i po italakoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje, dok je prema starijem vie ravnoduna, i gleda na njega kao na predmet knjievne arheologije. Ono to je u ovom diferenciranju najvanije istaknuti jeste da se u
naponu preporoda postie narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom,
mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakanjava za slinim preobraajima kod Srba i Hrvata. Tome je bitno doprinijela, najprije, narodna
svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju, koja je kod starijih
izraavana vie u refleksijama, dok novija pisce ispunjava u potpunosti. Tu
je, zatim, iv utjecaj narodne poezije u pisanoj knjievnosti, ije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjea samo u nesvjesnim stilskim
prodorima deseterakog stiha, u dalekim refleksima njena duha i poetike,
ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i pria. Jer novu
epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim tampanim
tekstovima, pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantiarske, ali i realistike poetike njena stvaranja.
U ta bitna obiljeja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom
preporodu javljaju u poveanoj koliini i pojaanom intenzitetu u odnosu
na knjievnost osmanlijskog razdoblja, bitno odreujui nacionalnu
knjievno-kulturnu svijest, ulazi i sama misao o narodnom bosanskom
jeziku. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadino jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog ivota, izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjenika - dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik
jedini knjievni izraz, i injenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja
samu osnovu bia i bitka preporoda. Orijentalni jezici se knjievno gase
tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam, iako istonjaki duh,
slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantiarske poetike, a arebiku pismenost zamjenjuje
latinica i neto manje irilica. Baagi pie stihove "u slatkom majinskom
14
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 15
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 16
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 17
17
anali 12.qxd
24.1.2008
18
12:10
Page 18
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 19
Beir Daka:
KNJIEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA
U BEHARU, GAJRETU I BISERU
Tradicija prevoenja i tumaenja knjievnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika - arapskog, turskog i perzijskog - u naim krajevima poinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu. Prevodilaka
aktivnost i prevodna knjievnost znaile su prenoenje i nastavljanje orijentalne tradicije meu pripadnicima islamske vjere u naim krajevima.
Uobiajeno je da se kae kako su prave umjetnosti univerzalnog
karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. Da
li je ba uvijek tako? "...Knjievnost koja se slui jezikom kao izraajnim
sredstvom, ostala bi najveim dijelom u uskim nacionalnim granicama da
nije onih koji je prenose na druge jezike. Dakle, prevodilac, onaj skromni
i gotovo anonimni kulturni radnik, ije ime je ispisano ne uvijek mnogo
vidljivim slovima i ne ba na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u
najboljem sluaju na unutranjoj naslovnoj strani, a nerijetko i na jo
manje vidnom mjestu knjige/, prevodilac je dakle, taj koji slui kao
posrednik izmeu dviju knjievnosti i kultura, kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane knjievnosti u neku zemlju; svojim prevodima on
omoguava mnogobrojnim itaocima koji ne poznaju jezik na kome je
dotina knjievnost pisana da itaju proizvode strane knjievnosti na
svome roenom jeziku. Prema tome - znaajni su instrumenti saradnje
meu narodima." 1
U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoenju i interpretiranju
orijentalno-islamske knjievne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici knjievne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se kolovali po
turskim metropolama ili u domaim tradicionalnim vjerskim kolama medresama. Posebno se tu istiu i zaljubljenici u sufijsku knjievnost koji
su i sami djelovali kroz razne sufijske redove. Tim putem i na taj nain je
uspostavljena tradicija itanja, prevoenja i tumaenja poezije perzijskih
klasika, posebno sufijske orijentacije, na posebnim skupovima koji su
nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Delaludina
Rumija, a u novije vrijeme i veerima zvanim eb-i Arus. Ta tradicija trajala je i uvana kroz vijekove da bi se odrala sve do danas, a vezana je
uglavnom za entuzijazam i djelatnost dervikih i sufijskih redova kod nas.
1. Dr Midhat ami, Strana knjievnost u bosanskohercegovakim asopisima krajem XIX
i poetkom XX stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 1965., str. 261.
19
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 20
Druga jedna tradicija prevodilake djelatnosti kod nas poinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i knjievnog preporoda u tada
pokrenutim asopisima, tj. krajem 19. i poetkom 20. vijeka. Izmeu ostalih, to su Behar, Gajret i Biser, koje su pokretali muslimanski knjievnici i
drugi intelektualci. Muslimanski knjievnici su za vrijeme austrougarske
okupacije nastojali da meu muslimanskim masama probude zanimanje za
knjige, za kolovanje i da na taj nain doprinesu drutvenom napretku
Muslimana. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka, sa jedinom
eljom za afirmacijom muslimanskim slojevima, za koje je i jedno i drugo
ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tue i nepoznato, pokrenut je sa
tim ciljem list Behar i osnovano drutvo Gajret."2
U vezi sa znaajem pokretanja ovih asopisa za okupljanje muslimanskih knjievnih snaga i za buenje sopstvenog nacionalnog bia i
etniko-vjerskog identiteta, citiraemo pisanje dr Muhsina Rizvia:
"Nakon razdoblja sporadinih pokuaja u podliscima zvaninih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih knjievnika srednje generacije u domaim srpskim i hrvatskim asopisima i publikacijama na
strani, pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera, koji nakon njega slijede,
muslimanske knjievne snage koncentriu se u okvirima vlastitog
knjievnog ivota unutar Bosne i Hercegovine, u svojim sopstvenim publikacijama, koje im omoguavaju knjievno izraavanje bez kompromisa i
nacionalno-politikog etiketiranja izvan vlastitog etnosa."3
Pored izvorne knjievnosti u ovim asopisima, uglavnom Beharu i
Gajretu, javlja se i prevodna knjievnost. Za muslimanske itaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane knjievnosti: arapska, turska i
perzijska. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su
tadanji poznavaoci turskog, arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini. To su dr Safvet-beg Baagi, Musa azim ati, turkolog Fehim
Spaho, zatim Muhamed emsudin Sarajli, Osman Asaf Sokolovi i drugi
sa manjim prilozima. Poznajui sva tri ova jezika, Baagi je imao najiri
dijapazon prevodilake djelatnosti.
U Beharu Baagi se ne javlja sa veim brojem prevoda sa perzijskog jezika. Ali ponimo redom. U Beharu iz 1900/901., u br. 7, na str.
110, tampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poinje, a tako je i
naslovljena, rijeima Nije vrijedna. Na istoj strani je i prevod dvije strofe
Hajjamove poezije. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije, jer su sadrajno
2. Dr Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u
doba austrougarske vladavine, dio I, Sarajevo 1972., str. 221.
3. Citirano djelo M. Rizvia, str., 221.
20
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 21
meusobno povezane, to kod rubaija nije sluaj. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od etiri stiha koju je napisao Sultan Togrul
Seldukovi, a naslovljena je Pri sastanku jue toliko veselja. O izboru
prevoda u sva tri sluaja nema nikakvih referenci, niti kakvih podataka o
Togrulu Seldukoviu kao pjesniku, kao ni o Hafizu i Hajjamu, koji su
dodue poznata imena i tadanjim itaocima. Baagi, potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet, i u svim sljedeim sluajevima nigdje ne navodi
nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi.
U Beharu iz 1905/906., u br.1, str. 5, nalazi se prevod pjesme sa
perzijskog jezika od 12 stihova. Autor je Sultan M.Seldukovi to je u
perzijskoj knjievnosti nepoznato ime. Prevodilac je Mirza Safvet. Pjesma
u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodrca. Oito je da se radi o
nekom seldukom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih
podataka uz prevod.
Na 113. strani Behara iz 1903/4. godine, u br. 8, poinje Baagiev
komentar 101 hadisa. Komentariui jedan hadis koji govori o domovini,
str. 114. Baagi citira stihove velikih imena svjetske poezije, izmeu ostalog i sljedea dva stiha od pjesnika Hafiza:
U tugjini svakome tugjincu
Tuno srce s domom je skopano.
U nastavku komentara na str. 116. istog godita Baagi govori o
prijateljstvu i uz hadise citira sljedei stih kao uputu za ivot:
Da ti reem ukratko nauku:
Koja vr'jedi na obadva svjeta.
S prijateljem vladaj se iskreno
A dumanu prui slanu ruku.
Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz vie drugih stihova, a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filoloki prevedeno znai:
Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke:
S prijateljima se humano, a s neprijateljima ljubazno ophodi.
Baagiev prevod "A dumanu prui slanu ruku" je vrlo vjeto izveden i, dakako, asocira na injenicu da je u predanjima Grka, Arapa i idova so simbol prijateljstva, gostoprimstva, simbol zadane rijei, vrste
rijei, upravo zbog toga to je ukus soli stalan i neunitiv. I kod Slovena
mineral so, uz hljeb, simbol je prijateljstva, gostoprimstva i prijateljskog
doeka.
Pomalo je neoekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro
nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 22
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 23
I Gajret je nastavio prevodilaku tradiciju Behara. Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima vie nego u Beharu. Pored Baagia, u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju jo i Muhamed emsudin
Sarajli, Musa azim ati i Fehim Nedati /po svoj prilici Fehim Bajraktarevi/.
Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz - njegov ivot i
djelo u IX goditu Gajreta iz 1925.g. u etiri broja, Baagi objavljuje i
prevode vie Hafizovih gazela sa 190 distihona, bez navoenja izvora
odakle su gazeli uzeti, zatim 41 distihon iz Hafizove ode krmarici, Sakiname. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Baagi napominje: "To i jo
mnogo isputenih distihona sainjava uvod u kasidu, koju je pjesnik
posvetio ahu Mansuru." 4
emsudin Muhamed Sarajli u II goditu Gajreta iz 1911. godine u
pet brojeva objavljuje prevode vie pjesama, kako veli, ejhi Sa'dija, ne
navodei izbor niti vrstu pjesama koje prevodi. Prevode je naslovio, u
broju 13-14, str. 201, sa Ljubljenom biu, u broju 15-16, str. 233, sa Pred
olujom, u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje est
prevedenih cjelina sa 51 to duim to kraim pasusom pod zajednikim
naslovom S mojom ljubavi. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oprotaja. Iako nijedna pjesma nema
nikakvih referenci, kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronaao original
prevedene pjesme. To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednikim
imenom Tajjibat. U originalu gazel ima 11 distihona, od kojih je prevedeno samo devet. O prevodu i originalu bie kasnije vie reeno.
U V goditu Gajreta iz 1912.g. u broju 9/10 na str. 140 Musa azim
ati objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao
turski sultan Selim Prvi. Prva pjesma u prevodu poinje stihom "Kad od
Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha. U napomeni ati pie: "Sultan Selim I, zvani Javuz, bijae u svoje vrijeme najvei osmanlijski pjesnik. Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana.
Ja u u jednom od iduih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz knjievnog
rada ovog velikog cara-pjesnika, kojeg zbog njegovih velikih dravnikih
sposobnosti i vojnikih vrlina smatraju najveim vladarem to ga je dala
Osmanova dinastija."
Prevodna knjievnost u asopisu Biser, koji je izlazio 1912/13.,
1913/14. i 1918. godine, ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. U
prikazu Pregleda perzijske knjievnosti, kojeg je napisao Husejin ogo,
uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I goditu Bisera iz 1912.
4. Gajret, br. 7, godina 1925., str.102.
23
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 24
godine, i to na str. 208, 246 i 272. U istom broju, na str. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse azima atia pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesnitvo, koji je kasnije pretampan u Sabranim djelima II, str. 87-95, u Tenju 1968.g. U radu ima diskutabilnih stavova to bi
zahtijevalo poseban osvrt. Na str. 247/8 u br.11, I godita iz 1912. godine
dat je Baagiev prevod Firdusijeve poruke ahu Mahmudu od Gazne, a na
249. str. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po
etiri retka. Prva poinje sa "Nek se klone sve mantije", a druga sa "Dajder
au to se smije".
Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova
tri asopisa, smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i nain
prevoenja, odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridravanje
originala. Posebno na neke prevode Muhameda emsudina Sarajlia i dr
Safvet-bega Baagia, koji imaju najvie prevedenih priloga u ovim
asopisima.
Naprijed je ve iznesen podatak da je u II goditu Gajreta iz 1911.
godine emsudin Muhamed Sarajli objavio u pet brojeva vie prevoda
pjesama od Sa'dija irazija. Razmotriemo prevod jedne pjesme Sa'dija
objavljen u br. 13-14 iz 1911. godine na 201. str., koja je naslovljena sa
Ljubljenom biu, a iji sam original pronaao u Sabranim djelima Sa'dija
/Kullijjat-i Sa'di/, Teheran 1337/1958., str. 551. To je, ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova, koji u originalu ima 11 distihona /bejt/, od kojih je
Sarajli preveo devet, dok 9. i 10. distih nisu prevedeni. Ni poredak distihona nije kao u originalu, a mi emo ih navoditi prema prevodu, dodajui
u originalu i u sopstvenom filolokom prevodu i dva neprevedena distiha.
Prevodilac istie da je prevod sa perzijskog jezika. Odmah treba rei da ovi
prevodi u knjievnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega
Baagia. Distihoni u prevodu vie lie na opirne prozne pasuse od kojih
neki sa mnogo vie teksta nego to ga ima u originalu. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeivati prevod sa tekstom originala,
daemo izvorni tekst na perzijskom, sopstveni filoloki prevod i prevod
emsudina Sarajlia. Poredak distihona daemo prema Sarajlievom prevodu.
Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli,
Moda onaj koji Te vidjeti ne moe ili onaj koji svoga vida nema.
Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi,
A haram je onom koji poten pogled nema.
Niko moda, kao to ja, takvog zadovoljstva nema,
Jer, ono to ja vidim to drugome vidljivo nije.
24
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 25
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 26
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 27
27
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 28
28
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 29
29
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 30
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 31
31
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 32
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 33
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 34
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 35
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 36
36
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 37
Munib Maglajli
LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU
Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, biljeio je
itav niz sakupljaa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadia - na
stranicama asopisa i listova kao to su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaa kao to
su iz srpske sredine: Bogoljub Petranovi, Kosta H. Risti, Marko S.,
Popovi Rodoljub, Stevan N., Davidovi i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagaji, Dragutin Hofbauer i drugi. to se tie sakupljaa
iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uobliili
zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana i-kia i
Safvet-bega Baagia, a u prvim godinama izlaenja ovog asopisa (1902.)
mostarski sakuplja Mehmed Delaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih
pjesama i balada iz mostarske sredine. Konano, itav niz sakupljaa u
ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe
rukopisne zbirke u kojima su zabiljeene brojne lirske pjesme i balade. Tu
su imena Jovana P. Mutia, Save Miladinovia, Ivana Zovke, Mihovila
Pavlinovia, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinovia i
drugih. 1
Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najvei
je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlai takoer panju i nekoliko aljivih
pjesama. Kada je rije o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sree, o smru rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim suprunicima,
o ojaenim roditeljima, te o sukobima u porodici.
U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara,
dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednika tema smru rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smru rastavljenih zaljubljenika jedna je od
najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnou zabiljeenih pjesnikih uoblienja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju
pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao
posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu biljeenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u
tekstovima: Historijat biljeenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o
usmenom pjesnitvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat biljeenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).
37
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 38
Zabiljeen je velik broj pjesnikih uoblienja ove teme, poevi od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladieve majke sinovljevu izboru dovodi do
traginog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i duinu, ali
im je zajedniko da imaju dosta vrst baladni model, sa vie motiva koji
predstavljaju njegova jaka mjesta. Razliito rjeavanje ovih postojanih
segmenata baladnog modela, uz mogunost unoenja novih pojedinosti
izmeu njih, jeste prostor u kojem su se okuavali bezbrojni pjesnici, koji
su iz narataja u narataj, sa razliitim darom i umijeem, batinei pjesniku grau, pristupali oblikovanju ove privlane teme. Brojnost zabiljeenih inaica, u vrlo irokom vremenskom rasponu, svjedoi da su
usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeenu grau koja im je davala
mogunost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim
zaljubljenicima. Po svemu sudei, i motivski niz koji ini okosnicu ove
balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenoenje:
mladiu koji ve ima dragu majka namee drugu djevojku za nevjestu; sin
se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da ue u lonicu
dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog
mladoenju da ode skinuti mladu s konja ili da ue u lonicu dovedenoj;
nevoljni mladoenja u lonici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz
pratnju tambure oprata s dragom, zaklinjui joj se na vjernost; traei od
dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju
vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruuje majci kako da ga opremi,
kuda da se kree posmrtna povorka i slino; ubija se ili umire, nalaui
prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru to
dulje veselile, posebno njegovi najblii; ujutro majka dolazi buditi
mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoenju opremaju i
ispraaju prema njegovoj elji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuenika, na razliite naine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili
umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i eka dok
opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraaju i sahranjuju; iz groba nie
raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih.
Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smru rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadri sve relevantne motive
baladnog modela skupine o kojoj je rije. U odnosu na zabiljeene varijante ove balade, inaica objavljena u Beharu istie se razvijenom slikom
obraanja nevoljnog mladoenje majci, kojoj upuuje pismo iz lonice, te
njegovih priprema za in samoubojstva:
38
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 39
39
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 40
40
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 41
41
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 42
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 43
43
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 44
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 45
45
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 46
46
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 47
Demaludin Lati
ARAPSKA KNJIEVNOST U PREPORODNIM ASOPISIMA
Arapska knjievnost prisutna je ve u prvom goditu Bonjaka
/1891/. Safvet Baagi u 17. broju objavljuje Nesretnu ljubav - Historiku
crticu iz arapskog ivota. U toj prii, ija je radnja situirana u vremenski
okvir kraja dahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku, susreemo dvije karakteristine romantiarske teme ne samo prevoene arapske literature u naim preporodnim asopisima ve i u Baagievoj, a
dobrim dijelom i u itavoj bosanskomuslimanskoj knjievnosti tog perioda. Ta tema je: strast i slava predaka.
U prilozima koji su slijedili u Bonjaku, ili to prijevodi iz arapske
knjievnosti ili tematiziranje Arapa, s romantiarskim stilskim crtama
mijeaju se prosvjetiteljske i racionalistike ideje o naobrazbi, udoreu i
podsjeanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prolosti kao
zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda. Tako Baagi
objavljuje duu pjesmu Memun kod Noirevanova groba /1/1891,17,4...i/,
a Ibrahim-ef. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892,1,12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu. Istaknimo, usput,
finu, arhainu, stilematsku leksiku ovog naeg prevodioca.
U godinama 1896-1897. Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak
objavljuje dijelove svoga Istonog blaga i najavljuje skoro izlaenje svoje
knjige. Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Raid i njegov veliki
vezir Dafer Bermei /6/1896,42,1; 43,1-2; 44,1-2/.
Jedan kratki prikaz iz godine 1894. u 14. broju Bonjaka zavreuje
posebnu panju. Anonimni autor kritiki se osvre na raspravu Islam
Milana Nedeljkovia u izdanju Letopisa Matice srpske. Nedeljkovi je,
naime, tvrdio da se "samo u hrianstvu moe razvijati kultura pa stoga
napada nau". Nedeljkovieva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam,
a svoj prikaz autor zavrava pitanjem: "Moe li se nazvati sijanjem kulture
u narodu navala na tue svetinje?"
Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadi je
pisao, pored ostalog, knjigu Islam i kultura.
Razumije se, Behar je, to zbog dueg izlaenja, to zbog irine preporodnog zamaha, mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. Ovaj
asopis je svoje itaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesnitvom,
ali i sa savremenom arapskom knjievnou. Osvrnimo se na one prve.
47
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 48
Baagi u prvom goditu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika anfare el-Azdija /510.g. po Isau/. Za njegovu pjesmu Baagi kae da je "ljepa od svake muallake". Odista se radi
o misaonoj pjesmi. U prosvjetiteljskom duhu Baagi dalje nalazi da je ta
pjesma "puna filozofije, ali poezije je u njojzi tako malo".
ati prevodi "jednog od najveih pjesnika prije islama" Antaru ibn
edaba el-Abzija /polovina 6.st./. Rije je o Antarovoj fahriji, vrsti lirske
pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme, velikane ili sama sebe." /Fahrija je naroito zastupljena u predislamskoj arapskoj knjievnosti./
U plamenu vjenog rata grudi su mi prekaljene,
U plamenu vrele krvi rodila je majka mene...
...Moja slava uzdie se iznad sunca i plejada,
Pred njezinom veliinom svaka slava u prah pada.
(Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u atievom prijevodu).
Arapski pjesnik kojim su se najvie oduevili nai pjesnici prevodioci Baagi i ati te islamski pisac Muhamed Seid Serdarevi bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r. 970/363. u Siriji/. El-Mearri je ovo potovanje, a mogli
bismo rei i tematsko-sadrajno usvajanje, zasluio svojom pjesnikom i
politikom slobodoumnou. On se slavi kao "najvei pjesnik filozof arapskog naroda", "uz Chajjama - najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Baagi/ te "elitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid
Serdarevi/.
Baagi je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat
/9/1908-1909,10,155/. Uz prevod nai prevodioci obino donose biljeku
o pjesniku te objanjenje o vrsti njegove pjesme. Tako Baagi objanjava
da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme, gdje se srokuju
dva sloga". Npr.
Pored djece, smrt staraca,
seoba iz doma,
I povratak ljudskog bia
u stanje atoma.
Muhamed Seid Serdarevi, koji o El-Mearriju pie jednu obimniju
biografsku biljeku, bez posebnih prevodilakih pretenzija, istie ovog
pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji. "Vlasnik ove grobnice,"
prevodi Serdarevi epitaf na El-Mearrijevom grobu,"bio je jedan pokriveni
dragulj, kog je Premilostivi od visosti stvorio. Sijao je, ali mu vrijeme nije
poznavalo vrijednosti, usljed ega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru".
Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu
48
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 49
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 50
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 51
1914., 7,110,8,125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika, meu njima i uvenog Ibn Zejduna.
Sunce, crvenije od cvijeta ohkuana, zalazae
za ladanjem. Ovo bijae ugovoreni as. Ja bijah
privezao svoga konja i sio. I ti doe, moja draga!
Mene je tada obuzela velika jeza, kao spavaa, kojeg
iznenadi zora.
U Gajretu 1911.g. M. . ati objavljuje svoje Religiozne sonete s
motivima iz arapsko-islamske povijesti, a u Biseru ciklus O eni u kojem
velia i uvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska
pjesma o Fatimi ez-Zehra, ija sjena obilazi Kerbelske sokake. Osman
iki u Gajretu /6/1913,4 i 5,104/ objavljuje Hazreti Muhammeda
/s.a.v.s./.
Zakljuimo, na kraju:
Arapska knjievnost je, u drugom zlatnom dobu nae kulturne povijesti, prevoena zato to je arapski lingua sacra nae bosanskomuslimanske kulture. Preko tog jezika, a naroito preko arapskog pisma, hurufata, mi smo uli u krug velike islamske kulture i civilizacije. Veza s tim
jezikom, i pored novonastalih i katastrofalnih prilika, ostala je neraskidiva, a bez tog jezika, i pored ukljuivanja u evropske tokove obrazovanja i
razvoja, preporod se ipak nije mogao zamisliti.
Djela koja su prevoena s arapskog jezika naglaeno su moralnoodgojna, podsticajna, uvijek s islamskom misaonom i etikom pozadinom
ili podlogom. Prevoena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva.
Nai prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju
opstati samo ako sauvaju autohtonu kulturnu sriku i nacionalnu
samosvojnost, samobitnost i posebitost, kojima odluni ton daje islam.
Na zalasku nae islamske renesanse, a na poetku novog doba, nai
pisci (i) na poetikom raskru goje poetiku istonjakih knjievnosti i
oplouju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. Zato smo ovdje
susreli fahrije i luzmijjate te hikaje, mekame, arapske basne i matovite
prie.
Te knjievne vrste, jal svojom formom, jal svojim motivima /ovo
drugo je naglaenije/, kreativno e biti usvojene u poecima nae moderne
knjievnosti.
51
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 52
BIBLIOGRAFIJA
Knjievnost s arapskog jezika
Bonjak
Poezija
- Baagi, Safvet: Nesretna ljubav. Historika crtica iz arapskog ivota. - 1/1891,17,1-2,....i.
- Baagi, Safvet: Memun kod Noirevanova groba
/1/1891,17,4,...i/
Proza
-Anonim: Nevjera. Preveo s arapskog Ibrahim-ef. Repovac /2/1892,
1,1-2/. Nar. prip.
-Anonim: Islam/4/1894,14,1-2/.
U godinama 1896.-1897. dijelovi iz knjige Mehmed-bega
Kapetanovia Ljubuaka "Istono blago".
-Anonim: Harun-el-Reid i njegov veliki vezir Dafer Bermei
/6/1896,42,1; 43,1-2/. Pripovijetka.
-....m: /Dopis povodom lanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u
naim gimnazijama" u Beharu/.-/12/1902,34,1-2; 35,1-1/
Behar
Poezija
-Anonim: Oev savjet sinu, koji polazi na put./Prijevod s arapskoga/. /Preveo/ A.H.Buli./7/1906-1907,21,242/
-Antar bin edad el-Absi: Fahrija.Arapski spjevao- Preveo
M.".ati./7/1906-1907l12l124-135/
-Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside./ Preveo:
azim M. ati /8/1908191135-136/. S arapskoga preveo Mirza Safvet
/S.Baagi/./9/1909.10.155/
-Ebu Firas: Ponosna pjesma. S arapskoga preveo Mirza
Safvet./S.Baagi/./6/1906,2,19/
-Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-. Preveo Mir.-vet/S.Baagi/.
/1/1900-1901,23,362-363; 24,381-382/
-Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje. S arapskoga preveo
Mirza Safvet/S.Baagi/ /6/1905-1906,1,4/
-ejh
Muhamed
Abduhu:
xxx.
/Preveo
M.
.
ati/./8/1907.1908,8,121/
-anfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb". S arapskog preveo
Mirza Safvet /S.Baagi.1/1900-1901,13,202-203/
Proza
-Anonim: Govor ponosne Arapke. /S arapskog preveo
52
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 53
/M.S./S.Baagi/./1/11900-1901,15,243.
- Iz djela "Meahirun-nisa"/Glasovite ene/.
- Anonim: enidba. Po arapskom emsuddin /Sarajli/./3/19021903,3,39/
-Anonim: Harun el-Reid. Roman iz arapske povijesti. /Odlomak/./7/1906-1907,17,197-200/
Arapske narodne pripovijetke
-Deronja Hasan: Vuk i lisica. Arapska basna. /4/19031904,13,205.Hade zade.
-Dukatar, hafiz M.A.:Dareljivost Daferi Bermekije. Arapska
pripovijetka. Preveo-./1/1900-1901,17,267-268/
-Hajrovi M.: Teveel. Arapska pria. /1/1900-1901,7,109//
-Hajrovi M.: Sabur.Arapska pripovijetka ./1/1900-1901.9.135-136/
-Hajrovi, Murat: Zavidnost. Arapska pripovijetka. /1/19001901,12,186-187/
-Kazazovi, Salih:Maka i mi.Arapska basna./5/19041905,23,363/
-Mahini, Ahmed:Carski saraj.Prijevod s arapskog. /5/19041905,23,363/
-Mufti,Hazim: Prije smrti pokaj se. Iz Hadisi-erbeina preveo
./6/1905-1906,10,158/
-Repovac Nasihudin: Baci niz vodu, nai e uz vodu. Arapska
pria. /6/1905/1906,9,139140/
-Anonim: Hatemi Tai. /Istona pria/./8/1907-1908,4,60,-62 do
9/1909-1909,4,61/64/
-Anonim: Hiljadu i jedna no. /Istona pripovijetka/. S originala
preveli: Osman Nuri Hadi i Fehim Spaho. /2/1901-1902,13,200-202. do
9/1908-1909,5,78-79/
Kritika o arapskoj knjievnosti
-Anonim: Ajal-ul-iber /udotvorni znaci/./1/1901-1902,5,82/
-Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat. Napisao Bursum- efBasili./1/1900-1901,5,83/
x O dva arapska romana.
-Anonim:El-Muejjed./1/1900-1901,10,162/
x Biljeka o listu.
-Anonim: Enisul-Delis /Prijatan drug/./1/1900-1901,10,162/
-Anonim: Hiljadu i jedna no. /2/1901-1902,12,190/
x Najava ovog prevoda u Beharu.
-Anonim: Novi list zabavno-pouni u Misiru. /6/1905-1906,1,15/
53
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 54
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 55
ated and catastrophic circumstances, remained unbreakable. Without Arabic, our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined.
The works that had been translated from Arabic had an underlined
moral and educational character. They were meant to incite readers'
response and they always had the Islamic thinking and ethical background
or backdrop. The translated literature was in the function of Revival goals.
Our writers tried to enlighten their readers, because they knew that they
could and had to remain in these parts only if they preserved their
autochthonous cultural essence and national self-awareness, originality
and particularity. Islam gave the most decisive mark to these qualities.
Towards the sunset of our Islamic Renaissance, and at the beginning
of a new age, our writers, on the poetical crossroad, cherish the poetics of
Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern
Slavic nations. For this reason, we saw here fahriyas (stories of praise) and
loosmiyates (didactic stories), hikayas (short stories), maqamas (stories
told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an), Arabic fairy tales and imaginative stories. These literary
types, either in their form or in their motives, (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our
Modernist literature.
55
anali 12.qxd
24.1.2008
56
12:10
Page 56
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 57
Muhamed Nezirovi
PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH
JEZIKA U MUSLIMANSKIM ASOPISIMA
U DOBA PREPORODA
I zar da se posumnja u vrijednost lista
u kome susreemo ova velika imena. Anatol
Frans, Bodler, Uitmen, openhauer, ehov, Krapotkin,
Birbaum i druga?
Sarajevski list 252, Sarajevo, 1913.,
ocjenjujui djelovanje asopisa Gajret.
Interes bosanskohercegovakih Muslimana za sve ono to se
deavalo na Zapadu pa tako i za teevine francuske kulture kao i
dostignua njene knjievnosti nije bilo neto to se naglo pojavilo tek
poslije 1878. godine, to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od
strane austrougarskih trupa.
U drugoj polovici devetnaestog stoljea u Bosni i Hercegovini e
uvijek biti ljudi koji e znati i voljeti francuski jezik. Tako e francuski
putnik, advokat u parikom sudu i ovjek koji je znao na jezik i zanimao
se za nau prolost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji - koji je predavao u nekoj sarajevskoj
koli o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore nai suvremeni istraivai a koja je prema ovom svjedoenju francuskog putnika postojala na
devet godina prije osnivanja sarajevske rudije, koju je 1864. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paa.
Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju:
"J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement; j'an assez
connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi, pour apprecier son
caractere et son instruction. II a appris le francais a Paris et il aime la
France.
Istina, vidio sam u Sarajevu jednu vladinu kolu. Dobro sam upoznao direktora te kole Mustafa-efendiju, da bih mogao initi o njegovom
karakteru i njegovoj naobrazbi. Nauio je francuski u Parizu i voli Francusku." 1
Moda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija, najstariji uitelj Sara1. Muhamed Nezirovi, Henri Massieu de Clerval, Putovanje u Bosnu 1855. godine u ivot
5, Sarajevo, 1979., str. 607. /prevod sa francuskog./
57
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 58
58
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 59
59
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 60
60
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 61
francuske proze, dok prijevoda poezije nije bilo, to, na primjer, nije bio
sluaj sa prevoenjem poezije sa talijanskog jezika o emu e svakako
kasnije biti jo rijei.
Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju, da tako kaemo, dva razliita sloja. Jedni potjeu iz pera danas potpuno
nepoznatih ljudi, iji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom asopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i
preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadanjeg
itaoca. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske knjievnosti
kao to su Alphonse Daudet, Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes.
Ve u nekoliko brojeva prvog godita Behara pojavit e se
Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/, duga
pripovijest koju e prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliehi i
Mehmed Teufik Azabagi. S obzirom na znaaj ove pripovijetke i njenog
prijevoda na na jezik o njoj e biti kasnije jo rijei.
Izmeu 1906. i 1908. godine u Beharu e se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres
de mon moulin. - Prie iz mog mlina. To su bile: La chevre de Monsieur
Seguin /Koza gospodina Segena/, Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/, Le secret de matre Cornille /Tajna jednog mlinara/8, La legende de
l'or /Legenda o ovjeku zlatna mozga/, Les Etoiles /Zvijezde/. Svi ovi prijevodi potjeu iz pera nepoznata prevodioca.
U Beharu, kako je ve primijeeno, kasno poinju suraivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godita ovog asopisa. Jedna od njih je i Ela Kranevi, koja prevodi novelu Lea
(1909.), tada poznatog, a danas neto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa. Ona je takoer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim
balzamima /1908./. Jo jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kulovia, koji je u ovom asopisu objavio dva svoja prijevoda
tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. On je, naime, ve 1900. godine
preveo tekst nekog D. Langata, koji je naslovio Topalasto ene, a mnogo
kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoa Maintenont svojoj neakinji
/1908./
Pri analizi ove prevodilake djelatnosti u Beharu zapaa se jedna
zanimljivost. Znaajan poduhvat, onaj veliki zalogaj, Kandaharske
ljubavnike prevode Salih Emin Aliehi i Mehmed Teufik Azabagi, krae
tekstove Esad-efendija Kulovi. To vjerojatno dolazi zbog toga to su se
prva dvojica kolovala vani, u Beu i Carigradu - dok je Esad-efendija
Kulovi uio francuski, privatno u Sarajevu.
61
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 62
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 63
63
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 64
tekst i samo se nekada upusti u mala preudeavanja izazvana vie drugaijim poimanjem kulturnih relacija nego neim drugim. Desi mu se gdjekad
i da pogrijei jer ne nalazi pravu rije ili ne shvata teku konstrukciju koju
nazivamo galicizmom. Za ilustraciju njegove prevodilake vjetine ovdje
dajemo poetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod
na na jezik iz kojeg e italac zakljuiti sa kakvom je vrsnou prevodilac obavljao svoj zadatak:
Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange!
Le teint un peu basane, non de cette teinte sombre, terreuse, resultat
centain d'une origine metisse; il etait chaudement basane comme un fruit
mri au soleil. Ses cheveux noirs bouclaient, en profusion d'anneaux, sur
les plis serres de son turban bleu raye de rouge; une moustache fine, ondee,
un peu longue, caressait le contour delicatede sa levre superieure, nettement coupee, mobile, fiere, respirant la vie, la passion. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. Il etait grand, vigoureux, mince,
large des epaules, etroit des hanches.10
Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao aneo. Zagasita lica, ne one
mutne zemljane masti, po kojoj se pouzdano raspoznaje pomijeana krv:
on bijee vie zarudjela lica, kao voka to zarudi na sunanoj egi, kad
pone da zrije. Njegova crna kosa kovrila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana, koji bijee iaran crvenim prugama.
Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po njenom porubu njegove, kao
parom prorezane gornje usne, koja udisavae ivot, strast. Njegovo blago,
bistro oko asom bi zablistalo kao munja. On bijee snaan, visoka boja,
visoka stasa, u pleima irok, a u pasu tanak.11
Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik
Azabagi takoer odlino prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi
izraz ili napravi neku veu greku. Jedna od njih je, na primjer, ona kada
prevodi reenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa
Bijeli saruk injae mu maslinastu boju lica lijepom, umjesto bijeli turban
naglaavao je maslinastu boju njegova lica. Slino je i sa reenicom Le
prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara
bijee zloban, dapae okrutan, umjesto Kandaharski emir nije bio ni
zloban ni okrutan.
Ponekad mu se ak i desi da preskoi neku reenicu koja mu se ini
pretekom kao to je ova:
Alors tout absorberit, rien ne passe inapercu, rien ne se montre qui
10. Gobineau, Oeuvres III, Paris, Gallimard 1987., str. 241.
11. Behar 2 /Sarajevo,1900./, str. 28.
64
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 65
ne laisse trace sur le coeur, et, par lui, dans la memoire. /Gobineau, Oeuvres III, Gallimard, Pariz 1987., str. 282./.
Bez obzira na ove omake prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu
se ipak visoko ocijeniti.
Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je
Gobineau kod nas rijetko prevoen te da se ovaj prijevod relativno rano
pojavio na naem jeziku.
Gajret, drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo
dugo, od 1907. do 1941. sa prekidima izmeu 1914. i 1921. i 1923. godine.
Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaenja, ona koja ide od njegova osnutka do poetka prvog svjetskog rata, 1914. godine. Treba, meutim, pritom odmah naglasiti da se knjievni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom asopisu od 1909. godine. Naime, u kolovozu te
godine skuptina ovog akog potpornog drutva Gajret odluila je da se
njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino drutvene izvjetaje preobrati i pretvori u knjievni asopis. To je bio poetak jedne nove
ere.
Ono to se samo nagovjetavalo u Beharu sada se ostvarivalo
punom svojom snagom u ovom asopisu. Od godine 1910. pa do 1914. u
njemu se pojavljuju krae pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih
pisaca poev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea, ije tekstove prevodi F.Nedati /Fehim Bajraktarevi/ preko Alexandrea Dumasa. iju
crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamovi, Julesa Vernea, iju
pripovijetku Srea prevodi F. Sabri, Catulle Mendesa, iju pripovijest
Poslije sveanosti prevodi Ismet Sari upozoravajui ptitom itaoca u jednoj biljeci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika
one grupe francuskih pjesnika, koji su na ruevinama stare romantike
kole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu kolu tzv. parnasista sa devizom "l'art pour l'art"; /Gajret 10-11,
novembar 1914, str., 204./.
Lista prevedenih pisaca zavrila se imenima Guy de Maupassanta i
Anatola Francea.
Ovaj put ni pjesnitvo nije zanemareno, iako su pojedinci i u ovom
asopisu zastupljeni u mnogo manjem broju. Kronoloki gledano prvo se
pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19,1911./. Romantiki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson ansona /Gajret 8-9,1913./, i Tristesse - Tuga /Gajret 4-5.1913./. Ove
pjesme su dosta dobro prevedene ali se, naalost, njihov prevodilac nije
potpisao. Neto kasnije Fehim Nedati /Fehim Bajraktarevi/ je objavio
65
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 66
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 67
asopisa i obimnost pievog djela, to nije dozvoljavala, ali je napor bio tu,
ali i rezultat. Stoga mislimo da je kritiar Sarajevskog lista, u broju 252 od
1. prosinca 1913. dosta strogo zakljuivao kada je ovako karakterzirao
djelovanje Gajreta na ovom polju:
to se tie prevodilake knjievnosti ona nije tako esto zastupljena
kao to treba, bar do godine 1913. Turska lirika je ipak tu, od Evropljana
ovamo zaluta katkada Mjesnicki, Tven, Alfred de Mise i gdjekoji drugi.
Kao posljednji meu muslimanskim asopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser, koji je izlazio u Mostaru. Prvi njegov broj pojavio se
1.svibnja 1912., i on je, kako je njegovo urednitvo naglaavalo, trebao da
popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaenja naeg prvog
zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta. Urednitvo je
dalje podvlailo da e list donositi "zatim prijevode iz turske, arapske i
stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/".
Ovaj asopis koji je izlazio dva puta mjeseno od svibnja 1912. do mjeseca svibnja 1914. ureivao je Musa azim ati /prva dva godita/ a zatim,
tree, Muhamed Bekir Kalajdi donosio bi ponekada i tekstove prevedene
sa francuskog. Recimo prvo, da se sam Musa azim ati upoznao sa
francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu, gdje je drugovao sa Antonom Gustavom
Matoem. Stoga u atievom ciklusu O eni nalazimo i pjesmu posveenu
Jeanne d'Arc kao i drugu posveenu George Sand. On je isto tako preveo
sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveenu Alfredu de Mussetu
/Behar ,15,1908., str., 228./.
U Biseru se, shodno njegovom zacrtanom programu, 1913. godine
pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju
je Salih-beg Bakamovi preveo sa francuskog u vie brojeva ovog
asopisa.
Zanimljivo je svakako i podvui da je isti prevodilac prevodio i
panjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika. Tako je, na primjer,
preveo (Biser, 7, 1913.) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna
/1003.-1170/. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronaao
u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom asopisu
Mercure de France. Ovo bi bio i prvi sluaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u naim krajevima.
Iste godine A. Hifzi Bjelevac je upoznao itaoce Bisera s knjigom
Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace, /octobre
1912 - mai 1913/ - Sa pobijeenima Rat u Trakiji /rujan 1912 - svibanj
1913/ - u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaaje i ratna zbi67
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 68
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 69
69
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 70
turnog preporoda djelovala su tri asopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjee sa talijanskog jezika. Za Behar koji je kronoloki bio i prvi, moglo bi se rei da je predstavljao utjelovljenje nekih
tenji, da se uz zadravanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske
orijentalne knjievnosti, turske, arapske i persijske, oslunu i odjeci koji su
dolazili sa Zapada. Gajret je ve bio jedan dalji korak unaprijed. Po broju
prevedenih pisaca i njihovoj knjievnoj vrijednosti on bi mogao da se
poredi sa Bosanskom vilom, koja je dodue mnogo due izlazila /1885.1914./, i on bi bio, po broju prijevoda, neki njen muslimanski pandan.
Biser, shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren
i europskim, reklo bi se ne toliko samo knjievnim, nego i onim koje su se
ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane. Odatle i
Bakamoviev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavev osvrt na
knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme
drugog balkanskog rata. Kratkoa njegova izlaenja ne dozvoljava da se
kae kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska knjievnost
bila zastupljena kao to pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de
Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A. Hifzi Bjelevac u
drugoj seriji ovog asopisa /Biser od 1-15., kolovoza 1918. str.230/.
Muslimani koji su prevodili sa francuskog, ma kako to na prvi
pogled paradoksalno izgledalo, bolje prevode sa francuskog od ostalih.
Ova injenica je, meutim, laho objanjiva. Najvei broj njih se kolovao
u Carigradu, gdje je pohaao dobre zavode u kojima je francuski bio
veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro naue. Ostali
domai sinovi bili su lieni te mogunosti, nego su ovaj jezik uili u
domaim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta, ponekad
samo fakultativno-obligativan predmet. Stoga je i malo prevodilaca sa
ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca, tako da ih moemo nabrojati na
prste jedne ruke: Jelena orovi, Duan Tamindi iz Mostara, budui
pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaeg sina i Risto
Depina iz Banje Luke. Prevodilaca meu Muslimanima, kako smo ve
vidjeli, bilo je vie. Meutim, oni se ne spominju ili se malo spominju.
Tako Midhat ami u svom obimnom radu Francuska knjievnost na
stranicama knjievnog asopisa Bosanska vila /1885.-1914./13 zakljuuje
da je "srazmjerno malo uenika ovaj jezik uilo i nauilo, i posebno malo
obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo."
U osnovi tana tvrdnja, koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublaiti
konstatacijom da je ipak meu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro
13. Midhat ami, Francuska knjievnost... Radovi LVI Odjeljenja za knjievnost i umjetnost knjiga 2, ANUBiH, Sarajevo, 1975., str. 46.
70
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 71
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 72
72
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 73
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 74
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 75
75
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 76
76
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 77
77
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 78
ali je na dlaku sve mogue, da se onako dogodilo, pa to nas zanese, osvoji, a svaki dogaaj - razumije se - nosi u sebi i neko iskustvo, pouku za
onog koji je to doivio, moda prepatio neto itd., a mi to njegovo usvojimo, jednom rijei bez ikakva troka. Lijepoj je pripovijetki i romanu
zadaa osim toga jo i to: da mahane ljudske prikae da su zle kao i to
jesu, vrline da pohvali, a tim sam dvjema injenicama navraaju se itatelji
na pravi put. Pa i s druge strane, svakom je narodu mila njegova prolost,
uspomene iz ratova itd., to se punim pravom od nas moe traiti. Ovaki
se dogaaji, koji takoe u sebi kriju neku nauku, mogu i u drami obraditi."10
Od proze objavljene u Beharu prevoene su iskljuivo novele i
crtice sa njemakog na na jezik, i to etiri od anonimnih autora. Plava
ptica11 (prevod Hajdar Fazlagi) od anonimnog autora predstavlja simboliko-alegoriku priu o ptici, koja se po spoljanosti razlikuje od ostalih ptica, zbog ega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica, ali uprkos
tome njena pjesma ostaje da ivi kao djelo trajne vrijednosti. Novela ima,
inae, didaktiki karakter: human biti i prema najneobinijim u poreenju
sa ostalim, jer emo i sami tako biti zatieni i nagraeni, to vai ak i za
nau sredinu u ovom tekom vremenu materijalne i duhovne krize. Ako mu
to dozvoljava priroda bia, ovjek se mora prilagoditi sredini i ivotnim
okolnostima, ukoliko misli da opstane. Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagi. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima, a sve to
proglaava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajue klase.
Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog, ali humanog ovjeka provlai se kroz cio sadraj novele. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva, a nenaklonost prema krtima i ucjenjivaima, rtvovanje ovjekove budunosti, osjeaj za pravdu i humanost prema ovjeku u nevolji,
ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju, nagraivanje dobrih
djela, neuzvraanje ljubavi, ako ne moe biti krunisana itd. u potpunosti se
uklapaju u programska naela Behara.
Kineska novela Punac13, prevod Sulejman Mursel, anonimnog
autora i prevodioca na njemaki jezik pokazuje pozitivni etiki rezultat:
ona je "u slubi etikih ideala srenog porodinog ivota, u kojem mu i
ena ine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu."14 Glavni motiv je predo10. Muhsin Rizvi, Behar, n.n. mjetu str. 38.
11. Behar 2,1901/1902. str. 27.
12. Behar 2, 1901/1902. br. 23, str. 359.
13. Behar, 6,1905/1906. br. 17,str. 263.
78
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 79
79
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 80
80
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 81
81
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 82
82
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 83
83
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 84
84
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 85
85
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 86
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 87
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 88
lations from the foreign languages. They also tried to purify our language
from the foreign expressions, notably from German.
Translations from lyrical poetry were presented, in general, through
the traditional motives (nature, love and its transient quality, understanding of life, etc.) with some didactic elements. The fiction translated from
German was mostly oriented towards ethical principles, and had a strong
educational undertone, but its amusing features were not neglected. In
their wish to have traditional topics in the journals aforementioned, some
literary products were translated. They presented some German writers
who could be labeled as epigones or imitators, but who had known well
and translated from oriental languages and literatures, as well as those
whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. Having wanted to emphasize its amusing character,
drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. Such plays also brought forward the issue of woman's equality.
In order to have a variety of interesting pieces in their journals, the
editors sometimes translated into our language the works of some foreign
authors which had already been translated into German. The aphorisms
and proverbs from the German and other nations are usually didactic in
nature.
88
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 89
Nazif Kusturica
RUSKA KNJIEVNOST U BEHARU I GAJRETU
Behar za 1908. 1909. i
1910. (zakljuno s avgustom)
Gajret za 1912. 1913. i
1914. (zakljuno s majem)
Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u
prisutnosti ruske knjievnosti u asopisima Behar i Gajret. Njen izbor
uglavnom odgovara drutvenoj (pounoj) funkciji asopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti, koja je nuno povezana s pomenutom funkcijom
principom neophodne jasnosti i razumljivosti, napose onim modelima
umjetnike fikcije iji izbor odgovara, pored ostalih, i ovoj intenciji
asopisa. U ovom izboru suvereno vlada proza i, to je razumljivo,
pripovijetka s obzirom na prostorne mogunosti asopisa. Ruske drame
uope nema, a to je vrijeme ehova, Gorkog, Andrejeva... Drama je, inae,
to je logino, slabije zastupljena. Pored domaih tekstova tu je i jedan
Ibzen (Nora). U odreenim intervalima u oba asopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike..." u redoslijedu iz: francuske, engleske, njemake,
zatim: arapske, perzijske, turske, ak japanske i kineske lirike. to se ruske
lirike tie, za razliku od proze, ona je koliinski iza japanske i kineske. A
to vrijeme u ruskoj knjievnosti je u veoj mjeri vrijeme poezije nego
proze, vrijeme simbolizma i velikih simbolistikih pjesnika Bloka, Brjusova, Bijelog, Baljmonta, Sologuba, Anjenskog, a odmah zatim vrijeme
akmeista: Gumiljova, Mandeljtama, Ahmatove, vrijeme zaetaka futurizma i avangardne poezije... Ni traga od svega toga. Zato je to tako teko je
preciznije rei. Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije, nedostataka prevodilaca i tome sl.? Jedno je
sigurno: sloena poetika ruskih simbolista, koja je ne samo probila ve i
izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka, pripremila tlo
ruskoj avangardnoj poeziji ruei temeljne principe realistike umjetnosti,
nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih asopisa u sferi lirike u
kojoj je paradigma narodne lirske poezije jo uvijek imala svoj uinak. Pa
ipak, neto se nalo.
U Gajretu br. 1, 2, 3 od 1. III 1913. g., u redoslijedu s rubrikom iz
engleske, zatim francuske, njemake i amerike lirike nai e se rubrika iz
ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. Hirjakov (nema ga u knjievnoj
89
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 90
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 91
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 92
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 93
njena umjetnika snaga i poenta kumulirana je u neoekivanom, naknadnom epilokom razrjeenju. Mu, sam istrani sudija, iznevjerio je
suprugu. Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taan dan svoje smrti.
Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaenja, nakon to je rodila lijepo i zdravo dijete, umire u onaj dan koji je prorekla. Niko, pa ni mu,
istrani sudija, nije dokuio uzroke tajanstvene smrti, dok u jednom,
mnogo kasnijem razgovoru, ljekar-poznanik njenom muu kojega je pekla
zagonetna smrt, nije iznio pretpostavku o samotrovanju, koja se pokazala
tanom.
Etiki besprijekorna poruka ovog traginog raspleta, koja neim
korespondira s tipom tragikog lirizma muslimanske besmrtne balade o
Hasanaginici bila je moda glavni, moda podsvjesni razlog to je dospjela u asopis pogaajui njegovu estetsko-etiku koncepciju.
Sasvim druge naravi je socijalnopsiholoka pria U tuoj zemlji
(Gajret br. 8 i 9 od 1. avgusta 1913.g.). Islueni Francuz ivi kod bogatog
Rusa, a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora
(Kamiev) na raun Francuza. Svaki put do suza uvrijeeni Francuz
pokuava da otputuje, ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim
navikama i nagovorima Rusa, koji opet ne moe bez njega. Taj odnos
postaje cio ivot ovog tandema, njegova neraskidiva veza. ehov je mrzio
glupost, pa njegov narator u prii kae: "Kamiev jede i kao obino brblja
kojeta." Rune konotacije tog brbljanja imale su, sigurno, u vremenu o
kome je rije, a i danas, pozitivan uinak u naoj vienacionalnoj sredini
pa je ehovljeva pria odgovarala koncepciji asopisa.
U Gajretu iz iste, 1913. godine, u br. 10 i 11 za oktobar i novembar,
pojavila se ehovljeva pripovijetka To je bila ona, oigledno zasnovana na
anegdoti sa dvije poente. Tanije: anegdota pretvorena u priu zahvata
samo prvu poentu, drugu je dopisao autor.
Pukovnik Petar Ivanovi pria djevojkama okupljenim oko sebe o
vlastitoj ljubavnoj dogodovtini, kada je zbog meave morao dvije noi
provesti na nekom plemikom imanju. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu
upravnikove ene. Negdje iza ponoi u sobu u kojoj je zanoio ula je
mlada, stasita ena. Djevojke su vrlo paljivo sluale, pa je pukovnik na
njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta ena. Ali kada su ule da je
to bila njegova ena (dotle pripovijetka predstavlja razraenu anegdotu),
ostale su razoarane i traile pravi nastavak prie. Tako je pria dobila i
drugu i drukiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila
ena upravnika imanja. Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prie.
93
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 94
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 95
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 96
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 97
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 98
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 99
rubikon istog tragizma i stie sentimentalne znaajke. Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka to je vjerovatno odluilo o njenom izboru.
Merekovski
Petar Kropotkin e se jo jednom nai na stranicama asopisa, ovaj
put u Gajretu br. 3 od 1.marta 1914. g. na strani 48. i lankom Jedan savremeni ruski pisac. Taj pisac je Dmitrij Merekovski (1865.-1941.), pjesnik
i prozaist, jedan od utemeljivaa ruskog simbolizma, kasnije emigrant.
Dva citata koja emo navesti iz Kropotkinovog lanka daju saeto idejnofilozofsku i knjievnu evoluciju pisca, ali pokazuju i smjer i naela
Kropotkinove kritike:
"...poto je imao za one pisce preanje generacije koji su bili
nadahnuti eljom da svoja djela stvaraju za vie socijalne ideale, tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno potovanje, malo po malo poeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire. Naao je da oni ne bijahu
od nikakve koristi i poeo je da sve vie i vie govori o suvremenom pravu
individue...", u smislu na koji ga je uputio Nie, u smislu oajno neodreenom, i ako ne neodreenom, a ono uskom (str. 48). I drugi:
"Na alost, Merekovskovo oboavanje antikog naturizma nije bilo
od kolikog trajanja. On jo ne bijae napisao trei roman (prvi roman
trilogije Ulijan apostit, drugi Leonardo da Vini i trei Petar i Aleksej NK) svoje trilogije, kad je prodro simbolizam u njegovo djelo - s tim
ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret
jednom beznadenom misticizmu u koji i Gogolj bijae zapao posljednjih
godina svoga ivota (str. 49).
Tako je Merekovski, poput Dostojevskog, predstavljen samo
ocjenom njegovog kritiara.
Doroevi
V.M.Doroevi (a ne V. D. Doroevi kako stoji u prevodu Selima
Rakoeva) (1864.-1924.) ruski novinar, publicista, pozorini kritiar, "kralj
feljtona", kako su ga nazivali u svoje vrijeme, zastupljen je alegorijskom
pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom
sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti. Pisac joj je odredio
anr kao "kineska bajka".
Snaga sjevernih
U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poevi s br. 1 od 1. januara
99
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 100
1914. godine izaao je lanak Snaga sjevernih s potpisom H., koji se vie
puta ponavlja u asopisu. Znaaj lanka za redakciju odreuje njegovo
drugo mjesto po redoslijedu u broju. Informativni, saznajni i uope
intelektualni nivo lanka u potpisu H. zavreuje to mjesto. Rije je prije
svega o ruskoj ali i o nordijskoj knjievnosti. U proelju ovog lanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenuane, nevjerovatno
tajanstvene i komplikovane dubine ovjeje due" (str. 2), a u lanku, pak,
opet s potpisom H., objavljenom u Gajretu br. 8 i 9 od 1.avgusta 1913. g.,
dakle oko etiri mjeseca ranije, kae se: "Da svaka nacija nema svoje
naroite due, ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj dui koja je altruistina, ili o sjevernoj dui vedskih, norvekih i danskih pisaca, i, najzad, o
romanskoj dui koja je sintetian izraz najirih kulturnih sposobnosti
romanske due. Dakle, traimo tu duu muslimanske sredine jer e nam
predstavljati u knjievnosti novu stranicu." (str. 158)
Unato romantici kvalifikacija sumnjive mjere, koja proistie iz
doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi, tipoloki karakteristinoj za vremena preporoda, oigledna je autorova orijentacija, a najvjerovatnije i asopisa, na psiholoki realizam ruske knjievnosti tipa Dostojevskog i ehova i sjevernih uope. Meutim, upravo u to vrijeme je
ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudei umjesto nje
"knjievnu injenicu" i "rije kao takvu". To pak nikako ne znai da je orijentacija na "rusku knjievnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalije
due i vedsku i norvesku knjievnost s temom o spoljnjem naliju due"
(Gajret br. 1, 1. jan. 1914. str. 3.) beznadno kasna jer je evropska
knjievnost upravo u XX vijeku doivjela najvei uticaj Dostojevskog i
ehova, koji su za autora lanaka "izvor jedne moderne i realne literature
sa sasvim novim predmetom" (Ibidem., str. 3).
Kao uzrok psiholoke proze autor je uzeo ehova i njegovu
inovnikovu smrt... jer "ehov bez svih moguih efektivnih sredstava (jer
on ne trai efekte) crta samo ljudsku duu, njenu unutranjost, njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. 18). Ali zato ehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato to je od
ehovljeve male epske forme kao anra lake ii prema psiholokim vrtlozima romana Dostojevskog. Ali zbog, ili prije svega zbog ovog:"Ako je
ehov pisac uih sredina, njegov izobliitelj, kako su se u prvo vrijeme
nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece), Dostojevski je pisac svih moguih drutvenih stalea i njihova velika, topla i
humana ljubav."(Gajret br. 3, 1. mart 1914., str. 34). Redukcija ehovljeve tematske osnove na ue sredine jednostavno nije tana.
100
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 101
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 102
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 103
1.marta 1914., str. 35). Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savrenosti moda najmanje podlijee sumnji, ali se ta savrenost u strukturi estetskog dojma vie osjea kao tehnika nego estetska. Nijedno djelo Dostojevskog ne moe se uzeti kao ivotno kao to je sluaj s mnogim drugim
piscima.
Nakon to je uspjeno proslijedio poznate fabularne tokove djela i
njihove siejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou, autor lanka e, uz pomo literature o djelu, organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloinac... jedno
korito u koje je sveden sav socijalni ivot... On osjea uskost drutva i eljeznu silu zakona... Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj slubi jedne nesrene
ideje... Recite mi da li je mogao, da li je smio da se ne revoltuje ako je u
sebi osjeao imalo snage za protest... Raskoljnikovu... valja progledati
kroz prste. Jer on je svoj zloin uinio u dobroj namjeri, on je, za jedan
trenutak, ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom
zakona, on nas je, kako bi Nie rekao, "probudio iz drijemea". To djelo,
meutim, moe se smatrati kao prost simptom: ne znai to to je
Raskoljnikov uinio zlo djelo na jednom pojedincu, da je njegov "cijeli
instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureenju." (Gajret br. 4 od 1. aprila
1914. g., str. 56)
Nakon to je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje
Nieovog Zaratustre, pisac lanka naglaava da se u ocjeni i izvrenju
kazne razilaze. Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim
uticajem autor lanka vidi kao rjeenje samog pisca, a zatim uz navod iz
Niea da se "kaznom ne moe izraziti ono preziranje (koje je zloinac
iskalio na izvjesnom pojedincu), jer zloinac je svakako neki ovjek koji
je rizikovao svoj ivot, svoju ast, svoju slobodu, mu hrabrosti", konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nie razilaze. (Vidi na istom
mjestu fusnotu uz 56 stranu).
Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima
Dostojevskog autor lanka vidi Gogoljev uticaj ne videi, ili ne znajui, da
prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s
Gogoljevom ocjenom "malog ovjeka" u injelu (Dostojevskijev Djevukin pravi je duhovni i duevni din u poreenju s Gogoljevim Bamakinom). Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne
okolnosti; naturalistike pak scene u njih nisu do pisca ve do ivota.
Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva
(treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka - NK), religioznog zaneenjaka"
- kae autor lanka Gajret br. 5 od 1. maja 1914., str. 70). Odmah zatim sli103
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 104
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 105
It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural
ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of
translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is
certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken
but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the
sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some
short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others,
one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.
105
anali 12.qxd
24.1.2008
106
12:10
Page 106
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 107
Enes Pelidija
RADOVI HAMDIJE KREEVLJAKOVIA I DRUGIH
HISTORIARA U BEHARU
Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se
nali u neizvjesnoj situaciji. Jo su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a
istovremeno izloeni pritisku novih vlasti da prihvataju tadanje evropske
civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se jo vie povlae u sebe i ne
prihvataju nita to dolazi iz Bea i Budimpete, ak ni kolovanje, koje im
je bilo najneophodnije. Statistiki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje kole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljea maturira prva generacija uenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1
Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beu,
Budimpeti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine
1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na
Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u
dobroj mjeri onemoguavalo da iri narodni slojevi neto vie saznaju o
svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj batini. Uviajui taj nedostatak,
nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim
pokretanje lista u kome bi se knjievno i publicistiki prikazao narodni
ivot i obiaji, te se uticalo na ire muslimanske mase u pravcu prosjetnog
i kulturnog preporoda. Meu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Baagi, Osman Nuri Hadi, Edhem Mulabdi, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je
pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu
prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim
knjievnim radovima i pjesmama Behar je uticao na italaku publiku u
pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4
To je utoliko interesantnije kada se zna da je najvei dio Muslimana bio
nepismen, barem to se tie latininog i irilinog pisma.
1. Nusret ehi, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380.
2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine
(1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta")
3. Muhsin Rizvi, Behar, knjievnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M.
Rizvi, Behar)
4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27
107
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 108
108
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 109
109
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 110
110
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 111
111
anali 12.qxd
24.1.2008
112
12:10
Page 112
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 113
Mahmud Tralji
PRVI SVRENICI DARU-L-MUALLIMINA
SURADNICI BEHARA
Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine
osnovala erijatsku sudaku kolu 1887. godine1 za izobrazbu kandidata
za zvanje erijatskih sudaca /kadija/, Zemaljska vakufska komisija2,
odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, donosi odluku da u Sarajevu
otvori Daru-l-muallimin, neku vrstu uiteljske kole za izobrazbu muallima, koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje, koje je
Zemaljska vakufska komisija poela otvarati u pojedinim mjestima Bosne
i Hercegovine. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu
1891. godine. Odluka sa obrazloenjem i molbom za odobrenje upuena je
Zemaljskoj vladi, jer ni jedan zakljuak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. Na suglasnost nije trebalo dugo ekati, jer je
Zemaljska vlada pozitivno odgovorila ve 16. maja iste godine s jednom
primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika, jer bez toga
nema govora o dobroj i uspjenoj nastavi.
Plan i program Darul-muallimina predviao je da naukovanje u
njemu traje tri godine, a predavae se sljedei predmeti: nauka o Kur'anu,
vjeronauka, rika, imla, ina, nauka o odgoju /ahlak/, edebijjat, zemljopis,
povijest, maternji jezik, prirodopis, fizika, raun, geometrija i gospodarstvo. U Daru-l-muallimin e se moi upisati uenici medresa, koji su zavrili
arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. Prednost imaju uenici
Kurumlije medrese i Hanikaha, jer se smatra da su oni sposobni toliko da
mogu nastaviti kolovanje u Darul-mualliminu. Predvieno je takoer da
se u prvu godinu primi 15, u drugu 8 i u treu 7 uenika, tako da u sva tri
razreda bude ukupno trideset uenika. Raspored sati je udeen tako da nastava poinje u 9 sati i traje do 12, odnosno 13 sati, i to iz razloga to je nas1. erijatsku sudaku kolu zavrilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887.-1937.)
370 apsolvenata od kojih su 223 bili erijatski suci, a ostalih 147 bili su u drugim slubama, dok 21 nije uope bilo u slubi, nego su ivjeli kao privatnici (posjednici). Vid.
Spomenica erijatske sudake kole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodinjice ovoga
zavoda (1887.-1937.), Sarajevo, 1937.
2. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. marta 1883. godine je imenovala Privremeno
vakufsko povjerenstvo, kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija, odnosno Zemaljsko
vakufsko ravnateljstvo, sa zadatkom da ustanovi i popie sve vakufe u Bosni i Hercegovini, da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima. Vid. Fehim
Spaho, Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. - Narodna uzdanica, kalendar za 1933. godinu, str. 72-89.
113
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 114
114
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 115
115
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 116
116
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 117
117
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 118
118
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 119
Vaso Milinevi
PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME
J. S. POPOVIA I M. BANA
/POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/
Rad J. S. Popovia na drami polarizovao se u dva smera: prema
prolosti i prema savremenosti, odnosno prema tragediji i prema komediji. Za tragedije ili "alosna pozorja" - kako ih je nazivao, koristio se
graom iz nacionalne prolosti, narodne istorije i poezije. Oivljavajui u
"alosnim pozorjima" nacionalnu prolost, veliajui staru srpsku dravu i
njene vladare, istiui kosovski mit i njegovu moralnu veliinu, Sterija je
budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaao veru u
bolju budunost srpskog naroda i obnovljene srpske drave upravo u ime
te slavne prolosti... Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije
za dramsku obradu, naime, one prelomne trenutke kada su padale krune i
ruila se carstva, pomalo patetino reeno. Umeo je da u ljudskom trajanju uoi ono to vreme ne moe da pohaba - etinost ovekovog ivljenja.
Pored, dakle, patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u
gledaocima i smisao za potivanje ljudskih vrlina, kao i prezir prema
nosiocima negativnih strasti: zlih intriga, izdaje, vlastoljublja, sebinosti i
drugih poroka. Prikazujui obilato i razliite negativnosti i sukobe u
prolim vremenima /borbe za vlast, spletke oko vladara, sukobe zbog ena,
kobne zablude i drugo/, Sterija je nastojao da i na taj nain prosveti i ui
svoje sunarodnike. Bilo da je pisao komedije ili tragedije, on je u osnovi
imao na umu "polzu" naroda srpskog, spajajui, horacijevski, pouku i
"poleznu zabavu".
Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva, 1827. i Milo
Obili, 1828./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju. Dok je za
prvu, koja je po optim svojstvima vie melodrama nego tragedija, koristio grau iz Rajieve Istorije..., "podraavajui gdigdi i slavnom g. Florijanu" - kada sam autor ree u predgovoru, za Miloa Obilia Sterija se
prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom.
Otuda su dramatini, pa i dramski elementi bili ve unapred fiksirani i
uoblieni, takorei gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama. U
sporednijim elementima Sterija se i stvaralaki odnosi prema preuzetoj
grai, poneto menjajui i unosei neke detalje iz drugih pesama, a to je
takoe znaajno, ugledao se i na ekspirovog Magbeta, kako je ve priodavno utvreno u istoriji knjievnosti.
119
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 120
Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod italake publike i pozorinih gledalaca, to nikako nije bio izraz njihove umetnike
vrednosti, ve je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji
je posebno "vozbudavao" duu pievih suvremenika. S obzirom na tematiku, zajedniko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci
pojavljuju i Turci. /Radnja Svetislava i Mileve vie se posredno dotie
kosovske tragedije, vezana je za njene posledice, preko neke vrste danka u
krvi Turcima, jer je kneginja Milica morala dati najmlau erku Milevu u
Bajazitov harem/. Inae, zajednike su i mnoge slabosti kojima su
optereena ova poetnika dela, posebno prvo: melodramska sentimentalnost, moralistiko-didaktiki pasai, nagla i nedovoljno motivisana reenja i dr. I likovi su psiholoki mahom jednostrano osvetljeni, bez prave ivotne ubedljivosti i umetnike punoe koja bi odgovarala dramskom delu.
Preteno su nedovoljno izdiferencirani, osim one globalne crno-bele
karakterizacije, uslovljene i nacionalnom pripadnou junaka, po kojoj su
Turci svi bez razlike negativno, a Srbi opet, osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloa Obilia, svi pozitivno i idealizovano prikazani...
Takav model prikazivanja Turaka, preuzet iz narodne poezije /u kojoj
inae ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/, bie vie-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su
Turci pomeani", s tim to su najee poistoveivani Turci i Muslimani u
pojedinim delima sve do naeg vremena.
I trea Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreno supruestvo ili
Nahod Simeun, napisana 1830., takoe je nastala po motivu iz narodne
pesme. Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove
zbirke kao osnov za dramu odabrao onu ija se radnja dogaa u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao
sredite dogaaja prikazanih u pesmi/. U drami je kao i u pesmi, obraen
edipovski motiv rodoskvrnua. ini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame, iako su otuda proizale i
neke omake upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine. Hteo je da
potedi hriansku, odnosno srpsku sredinu od tako tekog greha kakav je
rodoskvrnue. Pisac to dodue ne iskazuje direktno, ve preko svoga junaka, Nahoda. Naime, iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razliitog varvarstva koji se sreu u
drami: "Svirepi ljudi i varvarski obiaji, gdi prosvetenija nema, i gdi
svea hristijanstva ne sija" (podvukao V. M.).
Stvaranjem Teatra na umruku 1841. u Beogradu, Sterija se nakon
desetogodinje pauze ispunjene uspjenim komediografskim radom pono120
anali 12.qxd
24.1.2008
12:10
Page 121
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 122
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 123
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 124
I Matija Ban (1818.-1903.) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaaje iz srpske, hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima, Milijenko i Dobrila, Smrt kneza Dobrosava, Kralj Vukain, Car Lazar,
Jan Hus, Knez Nikola Zrinski i dr.). Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu,
to iznosi oko 40 hiljada stihova, Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatiara starije epohe, s tim to on podjednako pripada i hrvatskoj
knjievnosti.
Posmatran iz dananje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u
emu ne moe porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom. Iako je
zakoraio u dvadeseti vek, kao pisac nije se oslobodio klasicistikoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantiarskog iskaza i to, paradoksalno, u prvoj svojoj drami - Mejrima.
U svom vremenu, meutim, Ban je uivao glas znaajnog dramatiara. Poreen je ak i sa ekspirom (to i nije bez osnova, u nekim
delima ga je plagirao i "popravljao", kako je sam isticao). Prevoen je za
ivota (i jedino tada) na strane jezike: ruski, poljski, eki, delimino na
francuski i nemaki, zahvaljujui prvenstveno svom politikom, a ne
knjievnom, radu, kao i svojim vezama s lanovima tajnog panslavistikodemokratskog kluba poljske emigracije. Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu, i jedan punkt u Beogradu. Dodajemo da je Ban obavljao
posebno vane politike misije u burnim godinama 1848/49., kada je kao
emisar srpske Vlade putovao u vie navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaia i drugih linosti, u Zagreb kod bana Jelaia, na Cetinje kod
Njegoa. Ostavio je zanimljivo svedoanstvo o Njegou kao linosti i o
njegovim politikim pogledima u revoluciji. Tokom pedesetih godina Ban
je putovao po politikom poslu i u Istanbul i u Pariz. Na svim putovanjima, kako se vidi iz arhivske grae, na njega je budno motrila austrijska
tajna policija, smatrajui ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije.
Karakteristino je za Banovo stvaralatvo da najtrajnije knjievne
kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad, melodrama Mejrima ili
Bonjaci, "pozorino djelo u pet razdjela". Napisana 1849., a objavljena
1851., Mejrima se moe okarakterisati kao nacionalno-romantiarska
drama sa oslobodilakim akcentima, u kojoj preovlauju melodramski elementi. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaaja iz 1848.
godine i odjeci drugih drutvenih i politikih pokreta u junoslovenskim
pokrajinama. Ipak, u ovom delu sloene strukture vie dominiraju emocionalni nego drutveno-politiki akcenti. Za to bi se moglo rei da je
Mejrima ponajpre tragedija ljubavi, s motivom slinim onome u Romeu i
124
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 125
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 126
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 127
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 128
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 129
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 130
nedostaci, te tamnije strane, te mane, nisu nametljive. Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu, a zaista nije ni lepa ni
udesna, to je turski jezik. Ni najvei prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo
pa ga i sad jo dri u tri sveta, s glavom u Jevropi, a njegov jezik nema
gotovo nikakve knjievnosti. I u taj siromani, nezgrapni, srpskom, kao i
svakom arijskom uhu sasvim nemili, runi jezik bez knjievnosti, Zmajeva
se upravo uljubio."
Varirajui i dalje, preko dijaloga, uoene protivrenosti u Zmajevoj
poeziji, da mrzi Turke, a voli im, bezrazlono jezik, iznose se i argumenti
da i u narodnim pesmama ima dosta turskih rei, na to dolazi odgovor da
ne treba podravati narodne pesme u toj sluajnoj, "zaista ne sutastvenoj
osobini". Kosti se ironino osvre i na Zmajevu pesmu Marko i enivi
dervi, prepunu turskih rei kojih nema ni u Vukovom reniku, a "ni u
Sarajevu nije ni jedna poznata", da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja
u istoj pesmi. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka,
a arac mu dopadne rana". Uz tako mesto, istie Kosti, trebalo bi zaista
pridenuti zapis: "Ovo je ala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u ali."
Slino Kostiu, i Vojislav Ili je u svojim polemiko-satirinim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih
romantiara, dok je njegov otac Jovan Ili poetski afirmisao neke turske i
istonjake vrednosti.
The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popovi and
Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)
Jovan Sterija Popovi polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time, or towards a
tragedy and comedy. He used the background from the national (ethnic)
past for his tragedies or "sad theatrical pieces", as he called them. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the
Kosovo Myth and its moral grandeur. His goal was to incite the dormant
national awareness and to strengthen the belief into better and brighter
future among his compatriots. Sterija's most famous plays are Nevinost ili
Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/, Milo Obili, Nesreno supruestvo /Unhappy Marriage/, and Ajduci /Outlaws/. Sterija
appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. He points out that misdeeds are not the feature of one
130
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 131
people or religion only, in this case the Ottoman Turks, but they are equally present in the past and current times in all countries.
Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its
topics certain events from the Serbian, Croatian or Slovenian history. With
his 13 plays and tragedies, and the total number of about 40.000 verses,
Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period, but
he has earned his place equally in the Croatian literature. The best literary
qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bonjaci /Meyrem or
The Bosniaks/, "a work for theatre subdivided into five parts". It is a
nationalist and romantic play with strong accents on the liberation. Its
action is dynamic, with frequent turns and surprises, the motives of which
have not always been dealt with in the best way available.
There is no doubt that both Jovan Sterija Popovi and Matija Ban
have given a brand new direction to the historical plays having presented
the Turks, or the Moslems for that matter, in the Serbian literature. One can
find the similar standpoints in the works of Vojislav Ili and Laza Kosti,
who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia. These two authors
criticized heavily the works of Jovan Jovanovi Zmaj.
131
anali 12.qxd
24.1.2008
132
12:11
Page 132
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 133
Boris Nilevi
O POGLEDIMA VLADIMIRA OROVIA NA
KNJIEVNO-KULTURNO I UMJETNIKO STVARANJE
MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI
O VLADIMIRU OROVIU (1885.-1941.)
Vladimir orovi je bio nenaruive energije, strasnik u radu. Broj
poslova koje je ovaj historiar obavio, gotovo je nesaglediv. Podruja ispitivanja, na kojima se ogledao, kreu se od prahistorijskih vremena do
najnovije historije, od srednjovjekovne i tradicionalne knjievnosti do
moderne literature, od filologije do politike publicistike. Objavljivao je
stare pisce, arhivsku grau i anonimno knjievno naslijee. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi, iscrpne monografije,
prostrane sintetike preglede i lanke namijenjene najiroj publici. Bio je
muzejski radnik, nacionalni revolucionar, austrijski suanj, profesor univerziteta i akademik, urednik asopisa, prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i knjievnom poduhvatu. Pisao je stalno, po nekoliko
asova dnevno. Kad je 1941. godine nesreno poginuo, jo uvijek se
nalazio u punoj ivotnoj snazi, blie sredini nego kraju svog stvaralakog
puta. Uza sve to, orovi je ostavio u rukopisu toliko spisa, dobrim
dijelom ve pripremljenih za tampu i posthumno, sreom, veinom
objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do esnaestog veka; Istorija Srba u tri
knjige itd.), da bi samo to za nekog drugog historiara znailo dobar ivotni bilans.1
Dananji historiari znaju prebaciti oroviu da je usljed velikog
posla i stalne uurbanosti bio nedovoljno paljiv i taan u kritici izvora i
injenica. Nekad je i previe brzo donosio suverene sudove o jo dobro
neistraenim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja. Vrebala je opasnost
osakaene misli. To se odnosi i na njegovo nepotpuno vienje muslimanskog civilizacijskog kruga, koji je, ipak, na neki, antiev nain, i simpatisao. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje, iako ni njeno historijski zadobijeno i potvreno
mjesto nikako nije za potcjenjivanje. Bilo kur'anski ajeti, bilo najstarija
predanja, uznose dostojanstvo pera, a tokom historije islamske civilizacije
mnogobrojni su spisatelji piui naporedo o peru i sablji, daleko vie
sklonosti i simpatija pokazivali za pero, usprkos surovoj onovremenoj
1. Samardi R., Pisci srpske istorije, Prva knjiga, Beograd, 1976., 246.
133
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 134
134
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 135
onaj veliki duhovni preobraaj cijelog evropskog drutva koji se vrio krajem XVIII i poetkom XIX stoljea. Bosna je ivjela svojim ivotom i
htjela je pri tome da ostane. Svako ko je dolazio da mijenja taj utvreni tok
historije, bilo vlastodrac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Velea smatran je kao neprijatelj.
Mrnja na Osmanlije ili na Turkue, kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom, osjeala se meu bosanskim Muslimanima odavno, a
poslije pokuaja nasilnog uvoenja reformi pojaala se u velikoj mjeri.3
KNJIEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI
I
Knjievnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa
knjievnou Srba i Hrvata. Njeno pismo, njene veze, njeni obrasci, njena
opta kultura, sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na
Zapadu. ak ni jedan jedini pokret knjievni ne javlja se u Bosni samostalno. Jedina osobenost bosanske knjievnosti, "da je tako nazovemo", kazuje orovi, to su Muslimani, koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko
suvih pounih pesama, ilahija i kasida; a u narodnoj itav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti
jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. Ali ta osobenost
dolazi otud, to su Bosna i Hercegovina jedine nae pokrajine, u kojima je
ceo muslimanski elemenat na i gde je on, ne naputajui maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika, unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture, koju je primio".4
II
Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnike
knjievnosti nije bilo, ak ni u tom obliku kao kod franjevaca. Meutim,
za to se javlja itav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju, na naem
jeziku, a svoje pjesme biljee turskom azbukom. U svojim umjetnikim
pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom naom poezijom toga vremena
kao to je imaju u narodnoj poeziji. Njegovi uitelji su istonjaki pjesnici, a njihovi obrasci pobone ilahije i poune kaside. Veliki broj bosanskih
3. orovi V., Istorija Jugoslavije, fototipsko izdanje iz 1933. godine, Beograd 1989., 457458.
4. orovi V., Bosna i Hercegovina, reprint izdanje iz 1925. godine, Beograd 1989., 85
(Kako je veinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir orovi
izloio u ovoj knjizi, to ne osjeamo potrebu za daljim stavljanjem napomena, jer itatelj
sve to moe provjeriti u ovom djelu).
135
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 136
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 137
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 138
duina pesama - dosta esto sa preko hiljadu stihova - sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranienja na izlaganje jednog dogaaja ili jedne
situacije". Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroito je karakteristian
za Bosansku krajinu. Tu je oita namjera da pjesma bude to punija i
slikovitija, bez obzira na onu smiljenu saetost, koja karakterie dobar dio
nae epske poezije. Za razliku od hercegovakih i crnogorskih gusala sa po
jednom strunom, muslimanski pjevai Krajine pjevali su svoje epske
pjesme uz gusle sa po dvije strune ili ak uz tamburu sa po dvije metalne
ice. U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci, naravno, Muslimani,
osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa aurima hrianima stalno na dnevnom redu. Junake pjesme kako hrianske, tako
i muslimanske, s uivanjem opisuju tu hajduiju na granici, kad se haraju
kule, odvodi roblje, presreu svatovi. Mejdansko doba Jankovia, Senjanina Tadije, Smiljania na jednoj strani, a na drugoj Mustaj-bega Likog,
Hrnjice i onog klasinog Budaline Tala, koji, kao stari franaki junaci,
mjesto oruja nosi drenovu batinu. Slino je stanje i u Hercegovini i Crnoj
Gori sa Bajom Pivljaninom, Manduiem i Vukom Miunoviem. Poznato je da su uz gusle osim pjevaa od zanata i slijepaca pjevali vrlo esto i
najugledniji junaci i tadanji aristokratski sloj. Otac kralja Nikole, vojvoda Mirko Petrovi, rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je
iza sebe itavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. Znameniti
hercegovaki vojvoda Bogdan Zimonji lijepo je i sa uivanjem pjevao uz
gusle. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se, da su drali posebne pjevae, nesumnjivo iz osjeanja potrebe ne samo da uivaju u pjesmi,
nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. Za Dedagu engia,
sina Smail-age, govori se da je uvijek iza veere traio od svog pjevaa po
neku junaku pjesmu. Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je
velik. Najpopularniji je svakako erelez Alija, za koga se pretpostavlja
da predstavlja smederevskog sandaka Alibega, ije se ime i junatvo
mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljea.
IV
U XIX stoljeu javljaju se kod bosanskih i hercegovakih
knjievnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadia i njegove
kole s jedne, i Ilirskog pokreta s druge strane.
U Karadievim tradicijama poela je knjievnost i kod nekih Muslimana. Prvi knjievnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanovi, turski inovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naelnik sarajev-ski.
Na knjievnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk
138
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 139
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 140
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 141
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 142
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 143
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 144
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 145
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 146
II
orovi je dotakao i pozorini ivot osmansko-turske Bosne. U
Srednjem vijeku, do pada Bosne pod Osmanlije, pozorine umjetnosti nije
bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego to je Bosna.
Meutim, ako nije bilo prave pozorine umjetnosti, postojala je umjetnost
pojedinih vjetaka i njihovih manjih ili veih grupa. Da je meu tim glumcima bilo i naih ljudi jasno pokazuju njihova imena. U XV stoljeu,
aljui svoje glumce u Dubrovnik, Ali-beg, Pavlovia zemlji gospodar,
pie:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosalia z drubom na vae
svetce, neka nam ste veseli." Od XVI stoljea javljaju se i turski glumci sa
svojim Karaozom. Dana 12. decembra 1522. godine rjeavalo se u
Dubrovniku da se daruje Turin Zembaa i njegovi drugovi, koje im je
preporuio susjedni hercegovaki sandakbeg. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluila, da predstavljaima pokloni 300 aspri, ali da ne
izvode svojih igara.
Na alost, danas nam nije nita blie poznato, ta su predstavljali ti
glumci, u emu se sastojao cio njihov rad, gdje su sve nalazili uzore, ko je
sainjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. Jedino to se moe
s prilino sigurnosti rei, to je injenica da su ti glumci imali kao pravu
svoju dunost da slue za uveseljavanje svojih gospodara. Poslije pada
mone bosanske vlastele, naroito poslije XVI stoljea, glumaki zanat
osjetno propada i sve vie dolazi u redove Cigana, gdje uskoro postaje
jedno od najpogrdnijih zanimanja.
On the Views of Vladimir orovi about the Literary and Cultural
and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina
Vladimir orovi (1885-1941) had an enormous amount of energy.
He was a passionate person in his work. The number of activities that this
historian has undertaken cannot even be listed. His areas of academic and
scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history, from the medieval and traditional to the most modern literatures, from
philology to the political journalism. He published old authors, archival
records and anonymous literary heritage. He wrote historical disputes
based on the laborious analysis, rich and detailed monographs, large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. He worked
in museums, he was a nationalist revolutionary, he served his sentence in
the Austro-Hungarian prisons, he was University professor and academi146
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 147
cian, the editor of journals, and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions.
Current historians can criticize orovi that he had not always been
careful and correct enough in his criticism of sources and facts. They
attribute it to his large amount of work and constant haste. Sometimes he
reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that
have not been thoroughly or sufficiently examined. His thought was in
danger of becoming crippled. This can also refer to his incomplete view of
the Moslem civilization circle. Nevertheless, he showed some sympathies
towards it, in the manner of Aleksa anti. He must have been aware of the
role of pen in Islam, which is considered to be older and more prominent
than a sword; although the role of the sword should not be underestimated
once it had gained and confirmed its importance in history. Either the
Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen
the highest place. In the course of the Islamic civilization, many writers
have written simultaneously about the pen and the sword. Despite the cruel
atmosphere of sword prevailing they used to live in, these writers showed
more sympathies and inclination to the pen than to the sword. There are
not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and
deep respect to the written word and the learned people as it had happened
in the Islamic culture.
147
anali 12.qxd
24.1.2008
148
12:11
Page 148
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 149
Vlajko Palavestra
USMENA PREDANJA O EHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA
Na naem skupu je ve bilo, a nadam se da e jo biti govora o dobu
preporoda u bosansko-muslimanskoj knjievnosti i kulturi. Rasvijetljeni
su odreeni aspekti tog kulturnog procesa, uloga i znaaj tadanjih
asopisa i listova, posebno Behara, kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih asopisa, iji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog
stvaralatva u Bosni i Hercegovini ne moe zaobii. Ovaj referat posveujem usmenim narodnim predanjima, koja, na alost, gotovo ne nalazimo na
objavljenim stranicama Behara, znaajnog knjievno-preporodnog
asopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poetka XX vijeka.
Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnikim i ivotnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naina iskazivanja (kratko
saoptenje, memorat, fabulat). Ona odgovaraju stanovitim ovjekovim psihikim funkcijama, ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje
usmenih predanja, definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih
historijskih i kulturnih sredina. Osnovna inspiracija predanja je ljudsko
susretanje sa izvanrednim i neobinim, dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja, kao kriterij za njihovo definisanje, u toku vremena moe mijenjati. Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim,
funkcionalnim i drugim mjerilima. Prema Propovoj podjeli, etiri glavne
vrste su: etioloka, historijska, mitoloka ili demonoloka predanja, te legende ili vjerska predanja.
Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o ehitima,
zadrau se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prianja
nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetakim hagiografijama,
vezanim uz crkve i svetita, po porijeklu, dakle, knjike, ali folklorizirane
usmenim prenoenjem. Poput mitolokih predanja sadre i legende element udesnoga, u njihovu se istinitost vjeruje, esto su lokalno vezane, ali
je njihov unutranji iskaz razliit od predaje. Njihove nadnaravne pojave
nisu magijski-stravine, one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u
ivot, nego naprotiv vjerovanjem u Boja i svetaka uda nastoje, uz
pomo svojih fantastinih iluzija (...), uspostaviti red i harmoniju, rijeiti
nadnaravnim putem ivotne nesklade i nepravde, donijeti skrueno
smirenje. Stil im je drukiji od stila predanja" (M. Bokovi-Stulli, Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Zagreb 1975. str. 131-132). Posmatrana sa knjievno-teorijskog stanovita usmena predanja o ehitima149
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 150
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 151
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 152
koja od tada nosi njegovo ime. Sv. Heleriusu su na ostrvu Jersey, u nekom
naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama
stotinu koraka daleko; sv. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do
manastira u marami koju je isprosio od neke pralje; sv. Hilarianus je oprao
svoju odsjeenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova
smaknua; nadbiskup Ruana Leo, koga su kod Bajona posijekli Mauri 900.
godine, je prema legendi je stajao bez glave jo itav sat, kao da je iv, a
zatim je u pratnji anela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan,
itd. (upor. Gunter, H.: Psychologie der Legende, Freiburg, 1949., str. 122123). Na crnogorskom podruju, u okolini Bara, poznata je Krajivskom,
koji je takoe nosio svoju odsjeenu glavu.
Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine moe se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kranskih starosjedilaca, pri emu se ne smije
iskljuiti mogui uticaj ranijih kranskih vjerskih kazivanja, koje su u
doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaki misionari i
drugi propovjednici te s druge strane, nakon propasti Bosne 1463. godine,
u irenju islama, njegove kulture i tumaenju njegove sutine, u emu je
znaajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim
varoima, te vojnici i trgovci, a posebno brojni dervii, njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor. D. ehaji: Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1986.).
Bez opsenih i detaljnih istraivanja teko je zakljuiti odakle se
mogu iriti motiv o muenicima koji u ruci nose svoje odsjeene glave do
mjesta vjenog poivalita. Podruje koje se za sada moe naslutiti je
oblast drevnog Bliskog istoka, u kojoj su roene dvije velike svjetske
religije, kranstvo i islam. Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali
ulogu u njegovom nastanku, ostaje zamagljeno u tami vremena, ali se ve
sada moe pretpostaviti da su religijska prianja o muenicima, palim za
vjeru i svoja vjerska ubjeenja, nastala iz zajednikog ljudskog sna o Boijoj pravdi za sve nedune rtve i pravednike.
Sa aljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo
znaajne uloge u knjievno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i
Hercegovine, asopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina, obogati vieznanim sadrajima brojnih usmenih predanja, pogotovo
o onima koja su vjerskog karaktera, kakva su prianja o ehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini.
152
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 153
anali 12.qxd
24.1.2008
sources.
154
12:11
Page 154
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 155
Raid Duri
ESTETSKA, ETIKA I STRUKTURNA SVOJSTVA
MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U
BEHARU 1900.-1912.
I
Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja. Usmenom poetskom nunou, na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje, epska pjesma prolazi kroz prostor iri
od naeg, i vrijeme, trajnije i sloenije od historijskog. Neodoljivom
snagom usmenog trajanja, epska pjesma prelazi i spaja prostore, vrijeme i
generacije, prononsirajui i spajajui nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima. Takva strukturalna svojstva epske poetike moemo
dokazivati komparacijom epova svjetske knjievnosti uope, ili posebno
sa muslimanskom epskom pjesmom. Naprimjer, odisejski motiv povratka
mua iz viegodinjeg suanjstva na svadbu ene, razraen je u nizu muslimanskih epskih pjesama, od kojih su neke objavljene u asopisu Behar.
Migracija stanovnitva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. Muslimanska epika pratila je esta selenja stanovnitva, naroito od 17. do poetka 20. stoljea. U jednom od zadnjih veih
egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu, ova je pjesma, noena kao blago duhovnog bia, iz krajikog, preko bh. i sandakog prostora dospjela do Istanbula i Izmira, zaustavi se u dalekom Anadolu.1 Tada
epski ivot bijee jo jedinstven sa realnim. Takvu simbiozu moemo
pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki, od kojih je meu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa, prvi zbornik junoslavenske
usmene lirike i epske pjesme, meu kojima je pozamaan broj muslimanskih umotvorina. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u asopisu Behar. Kroz sav period
postojanja asopisa (izuzev u sedmom goditu) objavljivane su usmene
umotvorine, meu njima i epske pjesme. One su imale snanu ideju,
nacionalno-otrenjavalaku i prosvjetiteljsku zadau i snagu. Epskom
pjesmom duhovno je oblikovana itateljska publika na maternjem jeziku,
1. O migracionom kretanju u junoslavenskoj epici, posebno muslimanskoj, noenoj od
muhadira iz Bosne i Hercegovine i Sandaka, opirnije vidi u: Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, putovanja u godinama 1930.-1932., L knjiga, Djela JAZU,
knj. 41, Zagreb, 1951.,30-52, posebno na 53. str. gdje Murko navodi da su muslimanske
epske pjesme dospjele ak do Bagdada.
155
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 156
156
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 157
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 158
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 159
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 160
snaan poticaj vitekom nadmetanju, naroito bogato variran i etiki razvijen u muslimanskoj epici, koja je razvila niz psiholokih i dekorativnoraskonih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja vitetva.
Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku
srei djevojakoj, no ne u liku kranskog protivnika (to je uobiajeno u
muslimanskoj epici) ve u liku istovjernika ale harambae. Epska etika
nalae da u ovakvim sluajevima, pred odluni sukob, momak upozna
djevojku, da bi sebe uvjerio "ima li rata glavu izgubiti". Susret momka i
djevojke prelomni je moment njihova ivota. U pjesmi je originalno
oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka, kojeg ona odvraa
sa rtvenikog puta. Osjeanjem gorine mati rezonira da bi bilo bolje da
joj je Begemina "slipa... nego to je odve tako lipa". Psiholoko pregnue
na rtvu u Mustaj-begu e nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom
Begeminom. U iri etiki motiv zatite djevojke "pod manom" (ovdje
preprekom harambae Ale) originalno je utkan aik motiv neskrivene
obostrane ljubavi. Ljubav svijet pokree i njime vlada, i radi ljubavi ivot
i smrt imaju smisao. Svoju ljubav Begemina otkriva potivanjem junaka i
osnovanim strahom zbog mogue njegove pogibije:
Beg Mustaj-beg iv ti bio majci
Stid je mene u te pogledati
A kamo li s tobom govoriti.
Ali - bee pravo da ti kaem:
Ja bi volila tvoja ljuba biti
Neg iija na ovome svitu.
Al mi te je ao Mustaj-bee
to poginut od hajduke ruke.
Pjesma je osobena i po jasnim obiljejima muslimanske kulture
porodinog ivljenja, npr. klanjanjem namaza, doekivanjem musafira u
posebnoj prostoriji, izrazima potovanja mukarca i mladia od djevojke,
itd.
Istog vitekosuparnikog osnova jest i pjesma enidba Naki Husejina, s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice, koju je isprosio Ivan Senjanin, ne znajui da je ona "jauklija" Husejina Nakia. Otud
oba junaka imaju jednako etiko pravo i obavezu da se izbore za svoju
ast, i obraz djevojke. Etika motivirana u strukturi pjesme sadri nekoliko
osobenih epsko psiholokih rjeenja:
- uzorno etiko dranje Nakia (uvenog bajraktar junaka u drugim
muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva,
160
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 161
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 162
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 163
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 164
epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act
of creation and shaping, through a process of losing, declining and their
variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to
their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have
emerged in the contamination processes of linking each other. The definite
process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the
Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant
Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives,
developed versification and the complex epic structure (a double and even
triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral
literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic
text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved
level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song
had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true
creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be
denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it
appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local
South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic
scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is
worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished
process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the
wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.
164
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 165
Muhamed Hukovi
MUSLIMANSKI KNJIEVNICI U GAJRETU
Glavna skuptina drutva Gajret, godine 1909. odluila je da se list
Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo drutvene vijesti, pretvori u
knjievni list, to je on poetkom 1910. godine i postao. Oekivanja da e
se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Baagi, E. Mulabdi, O. N.
Hadi i drugi nisu se ispunila to pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodinji knjievni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objanjava
posljedicom politikih i stranakih trzavica, ruenjem starog odbora i
unoenjem irilinog pisma u list. S pohvalom se istiu neki knjievni radnici kod kojih su prevladali opi interesi naroda pred stranakim, esto
linim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istie da su to
razlozi zbog kojih list nije mogao dostii literarni domet koji je imao list
Behar.
Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muli
/Ata Ner'es/, Hazim Mufti, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno,
krije emsudin Sarajli/, Hifzi Bjelevac, Mustafa eli Gazanfer. Zajednika tema veine priloga je buenje svijesti muslimanskog naroda, osuda
negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i
obiteljskom padu drutva. I u prozi kao i nekim pjesnikim tvorevinama
osuuje se nekritiko povoenje za tuim obiajima; stilom ivota, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podravanje tradicijama Muslimana stranog naina ivota. Problem iseljavanja tretiran je iz vie aspekata, ali s posebno otrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnoduan mir, fatalistiko ponaanje, a u nekim sluajevima i
neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U
socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajue djelovanje nekih asocijalnih pojava kao to su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezduno
troenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje
birtije s pjevaicom "iz prijeka" pa je i to esta tema u proznim knjievnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine.
Prilozi s pounim sadrajima nalaze se meu najbrojnijim prilozima
- zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem enske djece, pa ta didaktiko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije
165
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 166
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 167
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 168
Dok evropski ovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno
ivi, dotle nai ljudi uz rakiju, potpuno i fiziki i psihiki oputeni, lano
se predstavljajui kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive naputanja svoje rodne grude.
U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici
Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv
zaostalosti, sujevjerja, nesnalaenja, ali i protiv ropskog i nekritikog prihvatanja tuih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja.
Meu piscima proznih sastava svakako je najznaajniji HIFZI
BJELEVAC, koji e literarno najuspjenije iskazati svu dramatinost ivota muslimanskog naroda koji se, zateen okupacijom jedne evropske sile,
ne moe ukljuiti u nove tokove ivota, pa doivljava traume pogibeljne
za lini i obiteljski ivot Muslimana. U njegovim kraim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poetne oblike
industrijskog naina proizvodnje, uvoenje strojeva u tehnoloke procese.
Naivne su reakcije radnika koji runo obavlja fiziki naporne poslove, na
prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi trajkom popravio svoj teak
poloaj. Tako radnik, koji runo tuca kamen za posipanje ceste, naziva
takve ernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mainu za mljevenje kamena, on ekiem
udara po toku.
H. Bjelevac je autor najuspjenijeg proznog priloga u ovom periodu
izlaenja Gajreta. To je pria u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj
je opisana tragina sudbina troje mladih ljudi i tek roenog djeteta u
maniru naturalistikih opisa najtamnijih strana ljudskog ivota. Zaudo da
ova Bjeleveva proza nije skrenula panju literarnih poslenika, posebno
filmskih radnika, budui da je veoma pogodna za dramsku i filmsku
obradu. Tekst je pun neoekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim
psiholokim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromiljen gest jednog
od uesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih linosti koje su u vrtlogu
dogaaja bez svoje krivice postale rtve posljedica obmane neiskusne
mlade djevojke.
Pisac osuuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme
ivota i zna vie o dogaajima van svoje zemlje, nego to zna o onome to
se pred njenim oima deava. Isti drutveni tretman imaju i oni koji se
iskreno zalau za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju to se oko
njih deava, pa Salko, jedna linost iz prie, kae: "Svi su jednaci, i oni
koji se za sve brinu i o svemu vode rauna kao i oni koji bi mogli pomoi,
168
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 169
a ne pomau."
MUSA AZIM ATI e ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidret/ obogatiti ovu tematiku
koja e takoer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikia. Dok se
-iki zadrava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da rtvuje sina, dotle
ati sa dosta pjesnike vjetine iznosi preobraanje Ibrahima sa mnogoboake vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim
slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te udotvorna pojava
vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke
u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od
1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.., Sveta pilja, Hazreti
Omer, r.a. i Bedr /.
U pjesmi Jesenski pla prenaglaeno se slika tamna jesenska no
koja svojim tmurnim raspoloenjem razbuktava pjesnikovu bol. A i
vasiona i svi njeni mrtvi i ivi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U
pjesmi Moja ljubav, posveenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove elje, nade, enje i snovi plove na tronoj lai i da e ih divlja bura
rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveuje Osmanu ikiu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi,
ljubavi, suncu kao simbolima i izvoritima radosti i sree.
Hej, c'jela Narav zapeta je struna,
Na kojoj sunce veliajno sklada
Himnu ljubavi: veselja i nada
Prvi sonet
I tako tokom sljedeih soneta sve je u znaku vedrih i optimistikih
tonova:
Poimo tamo na one vrhunce,
Usnom i okom srkaemo sunce
Drugi sonet
"Poimo, ja u tam te nosit sada,
Na svome krilu kao vihor jaki"
Trei sonet
Vidi li njene bokove i grudi,
Vidi li, kakva on je vedra stasa,
Krv im i zdravlje licem se talasa
Na svemirskim, lunarnim prostorima ee se pjesnikova djeva
Venus, u platu od etira i prosiplje s mlijenog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdrauje nerve.
Venus
169
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 170
Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oinskim razruenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima
"bogodane pjesme":
Ah, ja sam nekad ko maleno ptie,
U tvom krilu prva krila steko:
S majinih usni sluao sam prie
Tople i slatke ko i njeno mlijeko.
U sonetima Boje i mirisi posveenim emsi H. pjesnik na
metaforian nain saopava itaocu svoje raspoloenje, svoj doivljaj
pojava u prirodi i svijetu. Tako saznajemo da su od cvijea pjesniku najdrae plave ljubice, od mirisa miris due voljene, a kovrdasta kosa najvie
oduevljava pjesnika, a od svih zvukova pjesniku najvie gode kristalni
akordi dragog smijeha svoje drage.
U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova dua ve
od roenja "plovila u muzici umnih sfera", a pjesnik postao "vjerni rob
ljepote".
Pjesnikove izljeve sree i radosti pojaavaju u svakom ponovljenom
stihu rijei: duo moja, po hazbai u sonetima pod naslovom Tri gazela
posveenih Mirzi Safvetu. I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti:
izvor, hurija, arno oko, pramenje kose, lahor, poljubac, milovalo, oganj,
opijale, silnim arom, razuzdano, srna, vrelo, sabah zora, zefir, amber cvijee, hasbata i jo velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove due.
Osim ovih spomenutih ati je u listu Gajret objavio i pjesme Iz
ljubavnih melodija, Kao to ljubice cvatu, Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika.
EMSUDIN SARAJLI e se javiti u goditima 1910. 1911. i
1912. lista pjesama romantiarsko-ljubavnog zanosa s izmijeanim
sumornim, sjetnim i vedrim tonovima. Jesenje sivilo suprotstavljeno je
pjesnikovu zaarenom srcu:
Samo moje srce vrue,
Sa ljubavi zaareno,
Dan jeseni skrhat nee
Kad u netrag sve bi djen'o
Pjesma Probudila se... nazdraviarske je naravi, pripada budniarskoj poeziji, skladnih akorda, s gradacijama i nade i malodunosti.
Iako uspavan, pjesma se probudila, pa se pjesnik pita: - da li e ona:
okvasit grudu mojih pradjedova i
170
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 171
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 172
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 173
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 174
Opet jesen
Zbog toga to okolina nema sluha za njen nespokoj, mora skrivati
duboko u srcu svoja osjeanja:
to mi mlado srce pati,
to u dui svojoj skrivah
nigda niko nee znati
Bolovi
A u pjesmi Ne ostavljaj izraen je protest zbog olahkog naputanja
rodne grude:
Ti si dijete zemlje bola,
dijete tuge - dijete plaa,
al ne kloni radi sudbe,
borba tvoja nek je jaa
Pjesnikinja se ipak ne predaje - zvone neustraivi poklici:
Nek me nose bijesni vali,
U krilo im rado hrlim
Boni akordi
U vrtlogu tadanjih zbivanja i pjesnik B.K.Mufti ne vidi neku svijetlu budunost za svoj narod - pjesnika pritie neka teka mora:
Ve tupi bol mi i osmijeh gorak
hladnoom tekom stalno duu mue
Kob
A zla sudbina prati i proganja pjesnika:
Opet bih gonjen osjeajem istim,
S ljubavlju arkom vama bijednim prio.
Vanim ivotom ja ivio istim
I sve bih druge elje, strasti stio
Odbaenim
A u pjesmi Svijet na Kranjeviev nain uzdie ljudske boli, jer
svako pojedinano srce ljudsko je "svijet za se, pa kao to Kranjevi
pjeva:
Nije ljudska suza da se po njoj gazi,
ve ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane",
tako i Mufti klie:
I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj,
Vjekovi lice ogledaju svoje
Miris zemlje pjesnika gui, on se obraa izvoru snage, svjetlosti, eli
se dii u vanzemaljske sfere:
O sunce svemono...
174
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 175
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 176
176
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 177
\enana Buturovi}:
OTKRIE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. VIJEKU
U prvim decenijama 18. vijeka zabiljeen je znaajan broj
junoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. Meutim, i za muslimansku epiku, kao i za ostale junoslovenske epike, moemo da kaemo da je,
za iru naunu javnost, otkrivena tek u 19. vijeku. Svi sakupljai ovog
perioda ve su tokom sakupljanja imali izgraen odnos prema njoj, uvijek
kao cjelovitoj i bogatoj junoslovenskoj poeziji, uoavajui njene specifinosti u odnosu na epiku ostalih junoslovenskih naroda zajednikog
jezika.
Postoje brojna svjedoanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda, kao i na iroj teritoriji na prostoru bive evropske Turske. U stvaranju i prenoenju ove epike istaknutu
ulogu su imali bosanski ratnici. Prva poznata svjedoanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se ve za kraj 15. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malko-oglu).1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu, epskom erelezu, uvenog turskog pisca i
hroniara, Ibn Kemala (1468.-1534.). Datiramo ih u period (najkasnije) do
kraja 1492. godine.2 Utvrdili smo da oni nose peat ive epske tradicije,
koja e se, meu Junim Slovenima, muslimanima i hrianima, djelimino i Albancima, uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19.
vijeka. 3
Bujnost muslimanskih historijskih predanja ve krajem 15. vijeka
posvjedouje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg
vijeka.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno miljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku.
I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj, odnos1. \enana Buturovi: anrovske karakteristike rane junoslovenske muslimanske narodne
tradicije turskog perioda. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor. Ohrid 7-8. juli
1988. Makedonski folklor, godina XXII, broj 43, Skopje 1989.
2. \enana Buturovi: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas - erzelez heros de la chanson
epique balkanique. Balcanica XVI-XVII. Institut des etudes balkaniques. Academie serbe
des sciences et es arts, Belgrade 1985-1986., str. 267-275.
3. Isto.
4. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. May posshaiftt (gen
Constantinopel) zudem Keizer Soleyman, Anno XXX-MDXXXI. - Vidi: enana Buturovi: Osnovna pitanja u prouavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda.
Poseban otisak iz Godinjaka Odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u
Sarajevu, Sarajevo, 1977., str. 122 i 123.
177
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 178
178
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 179
179
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 180
180
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 181
manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. vijeka nego to to ine pjesme
Vukovih zbornika. Zbirka pokazuje da je hrianska sredina u Crnoj Gori
i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreenu tematiku, motive i
junake. Istie se desetorica pjevaa upravo ovakvih pjesama, od kojih su
trojica i kazivai autentine muslimanske pjesme. Ovo je najranija zbirka
balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaajnijih likova tzv. krajikog muslimanskog svijeta, pri emu posebno
mjesto pripada Hrnjicama. Veoma je karakteristino da se islamski svijet u
ovim pjesmama, premda politiki protivnik, priznaje i kao prijatelj i kao
pobratim.
Pjesme koje su sakupili Juki, Marti i unji svjedoe o jednako
bujnoj, muslimanskoj kao i hrianskoj, epici etrdesetih godina 19. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne, gdje su, uglavnom, pjesme ovih
zbirki zabiljeene.15 Bez obzira na moguu intervenciju nekog od zapisivaa, pjesme svjedoe o uzajamnom proimanju epskih stilova, ali i o razlikama u stilu. Smatram da su neke stilske i sadrajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saoptili kazivai hriani ovog podruja
pomenutim sakupljaima - poreene s pjesmom muslimanskih pjevaa,
poznatih ili pretpostavljenih, rezultirale iz, u to vrijeme, ovdje ee
pojave profesionalizma kod hrianskih nego muslimanskih pjevaa. Juki
je zabiljeio i publikovao neke muslimanske pjesme koje e ostati kao njihove jedine poznate, a i publikovane verzije.16
Po verziranosti u sakupljakom poslu treba istai Marijana uljia,
koji esto navodi imena kazivaa pjesama. Podatak da je pjesmu o Viliu
Huseinu kazivao Jakov Vukadin, koji je opet pjesmu nauio od Ibre
Posavljaka, potvruje ono to te pjesme analizom pokazuju - da je hrian14. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeu 1827. do 1829.
Nakon 153 godine Pjevanija je konano publikovana ove godine: Sima Milutinovi Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaka. Priredio: Dobrilo Aranitovi, Niki 1990.
15. Tek poslije Jukieve smrti 1858. godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama
kao rezultat saradnje sa Grgom Martiem - Narodne piesme bosanske i hercegovake.
Svezak prvi. Pjesme junake. U Osieku 1858. - Juki-Marti, Narodne pjesme bosanske i
hercegovake, svezak II, Mostar 1892; - Narodne junake pjesme iz Bosne i Hercegovine.
Skupio fra Marijan unji. Izdao Zbor franjevakih bogoslova "Juki". Drugo izdanje
1925. Prvo izdanje 1915. godine). O razumijevanju koje je unji pokazao za narodni ivot,
o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama, te o njegovom sakupljanju govori dosta
zanimljivo Aleksandar Giljferding, putopisac i ruski konzul u Sarajevu. - Aleksandar
Giljferding: Putovanje po Hercegovini, Bosni i staroj Srbiji. Biblioteka Kulturno naslijee,
Sarajevo, 1972., str. 315 - 316.
16. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. v. i nastale su kao refleks tih
dogaaja. Bosanski prijatelj, sv. I, pjes. br. 7, str. 39; Bosanski prijatelj, sv. II, pj. br. 23, str.
100; 22, str. 97; br. 24, str. 102; br. 25, str. 106.
181
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 182
ski pjeva (pjeva Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije.17 Tome odgovara podatak da aban, Turin (musliman) od Mostara, prenosi hriansku
pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin).18
Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama
poinje ezdesetih godina 19. vijeka. Po mom miljenju prvu fazu ovog
rada ini period do austrougarske okupacije (1878.), dok drugu fazu ini
period nakon okupacije, do kraja vijeka. Obje faze karakterie jae
interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu,
iz ega nesumnjivo sljeduje i sakupljaki rad, uz to inspiriran djelovanjem
Vuka Stef. Karadia i ilirskim pokretom. Zato muslimanskobosanski
ueni svijet nije ranije biljeio usmenu tradiciju? Previe je vidan udio
viih obrazovanih slojeva u njegovanju i prenoenju muslimanskog tradicionalnog pjesnitva da bi se prezir prema narodnom, jednostavnom,
prisutan, po miljenju akira Kurtehajia u sadanjem narataju i kod
uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zato nemamo ni
rukopisnih ni tampanih zbirki, kako muslimanske epike tako ni drugih
tradicionalnih pjesama bosanskohercegovakih Muslimana. Ne vjerujem
da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za
narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. Usmeno stvaralatvo je drugi vid umjetnosti, drukiji od umjetnosti individualnog, zato ovaj
problem trai kompleksniji tretman, potrebno je, na primjer, sagledati na
kakav su se nain odnosili intelektualci u drugim sredinama, npr. u Dalmaciji, prema usmenoj tradicionalnoj poeziji. Potrebno je bez urbe ukazati na sve ono to moe biti relevantno za kasniji zakljuak. Samo postojanje usmenog stvaralatva temelji se na dalekom mitskom nasljieu, na
obredu, obiaju, a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni
faktori, zajednica i pojedinac. Stoga je moda i relativan pojam kulturnog
buenja kada ga dovodimo, u svim kulturnim grupama na isti nain, u vezu
sa interesovanjem javnosti i istraivaa za usmenu poeziju, smatrajui da
je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta
poezija. Meutim, danas je historija sakupljanja i biljeenja, kao i prouavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuavanja povijesti
toga naroda. Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da
pouzdanije zakljuujemo o odnosu samih Muslimana prema biljeenju i
izuavanju vlastite narodne poezije sve do 19. vijeka. Nije iskljueno da e
se jednog dana pronai nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih
pjesama (bilo da su pisani bosanicom ili arebicom). Na to upuuje i poja17. M. unji, Narodne junake pjesme, str. 84.
18. Isto, str. 207.
182
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 183
va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u sauvanim orijentalnim rukopisima, posebno medmuama (zbirkama). S druge strane treba
imati u vidu i jedno drugaije miljenje - da biljeenje pjesama meu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prolosti. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraa narodnih muslimanskih pjesama. Prialo se da je Ajka biljeila sve kavge, ratove i etovanja. Njena
je knjiga, kasnije, po predaji, dola u vlasnitvo ostroakog kapetana
Murata Beirevia, a zatim je bila odnesena u Pe. Sva traganja kasnijih
prouavalaca da se ue u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna.19
Uticaj "razumnih patriota i spisatelja, koji se zanimaju opisivanjem
raznih naroda i njihovih obiaja" uoljiv je ve u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana, posebno u njihovom radu na sakupljanju
narodnih pjesama. Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga, odreenje
vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19.
vijeka vezuju za ideju narodnog "bonjakog" jezika, tj. pjesme se sakupljaju i tampae se na bonjakom jeziku. Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika, Mehmed akir Kurtehaji (1824.1872.)20 i historiar Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekit (1825.1888.).21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bonjakom jeziku turskim slovima".22 Niz dostupnih
podataka upuuje na Muvekita kao sakupljaa i prireivaa ove zbirke. To
to je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871.) Kurtehaji ne
iskljuuje Muvekita kao sakupljaa. Na alost, zbirka nije publikovana. Ne
zna se pouzdano ni ta se sa njom dogodilo.
Zbirke muslimanske narodne epike, proistekle iz druge faze rada na
njenom sakupljanju, i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaa
Muslimana, rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima. Tako je
svakako znaajan poticaj na Vreviev zaokret prema muslimanskoj epici
imao Mehmed-beg Kapetanovi (ime se ne negira i Vreviev uticaj na
Kapetanovia), poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u
19. Luka Marjanovi: (Predgovor) uz Junake pjesme (muhamedovske), knjiga trea. Uredio dr Luka Marjanovi. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske), 1898., str. XXVII, XXX,
XXXVI.
20. Muris Idrizovi: Mehmed akir Kurtehaji, Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV
(1964.-1965.), Sarajevo, 1969. str., 353-358.
21. Muhamed Hadijahi: Salih ef. Muvekit, Novi Behar, IX, Sarajevo, marta 1936., str.
221-222: Mehmed Hadi Handi: Dva vana izvora za historiju Bosne i Hercegovine za
vrijeme osmanlijskog gospodarstva, Gajret, Kalendar za god. 1939., Sarajevo,1938., str.
81-86.
22. Sarajevski cvjetnik, 38 broj, III godite, 20. nov. 1871.; enana Buturovi: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine..., str. 74-76.
183
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 184
pruanju svesrdne pomoi Hrmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veeg publikovanog zbornika muslimanske
epike. Muslimani su pruali pomo i Luki Marjanoviu. Danas je u nauci
poznata "anonimna" pismena podrka Mehmed-bega Kapetanovia,
upuena Luki Marjanoviu, u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama. Kapetanovi se, naime, nije htio zamjeriti Kosti Hrmannu, koga je javno pomagao i podravao, a iji su odnosi sa Marjanoviem bili, u izvjesnom smislu, rivalski.
Vuk Vrevi poinje da biljei muslimanske epske pjesme negdje
oko 1866. godine. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. Karadi
odgovorio na Vreviev upit Karadiu da li da sakuplja i muslimanske
pjesme u Hercegovini koje su, po njemu, veoma interesantne, lijepe i brojne.23 U svakom sluaju Vrevievo poznanstvo sa Stojanom
Novakoviem i Pantom Srekoviem bilo je presudno u Vrevievom
sakupljakom radu na muslimanskoj epici. Naime, Stojan Novakovi i
Panta Srekovi su Vreviu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih
epskih pjesama.24 Vrevieva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadri
37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". Vrevi je pripremljenu zbirku oznaio kao prvu i uputio Srpskom uenom drutvu za publikovanje. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU
u Beogradu.25 Vrevi se ovom zbirkom predstavio kao znaajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj
deceniji 19. vijeka. Popis kazivaa uz ovu zbirku takoer je od znaaja.
Znaaj Vrevieve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je, prije svega,
u tom to je to prva sauvana zbirka ove epike s ue teritorije i same
Hercegovine. Antologijskog je karaktera, premda su pjesme koje sadri u
nju uvrene bez posebnog odabira. Iako ne u mjeri koju je najavio, Vrevievo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovake narodne pjesme koje samo
Srbi Muhamedove vjere pjevaju, objavljena u Dubrovniku 1989.
Godine 1888. i 1889. Kosta Hrmann, visoki austrougarski inovnik
u vladi Bosne i Hercegovine, publikuje dvije knjige muslimanske epike.
Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni
i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hrmannove
23. Vukova prepiska, knjiga esta. Beograd, 1912., str. 648.
24. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti, Etnografska zbirka br. 9058/57.
25. Vuk Vrevi, Junake hercegovake pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju).
Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrevi. Knjiga prva. Arhiv SANU, Etnografska zbirka 62.
- O Vuku Vreviu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pei, Vuk Vrevi, Beograd, 1967. (Filolki fakultet Beogradskog univerziteta, Monografije, knjiga XIV).
184
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 185
ostavitne publikovan je u nae dane.27 Obraujui u vie studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadina osporavanja, utvrdila sam
okolnosti njena nastanka, njene visoke vrijednosti i zaaj.28 Neosporne su
Hrmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od
1884. do 1914. godine.
Podrka i pomo koju Hrmannu obezbjeuju mnogobrojni saradnici, meu kojima i oni najkompetentniji, uz Hrmannove izuzetne radne
i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraivake
poslove - bili su bitni preduslovi u raanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike. Sauvana dokumetacija svjedoi o historiji nastajanja
zbirke. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hrmann, osim to je i
sam biljeio pjesme, i to su to za njega inili neki njegovi sakupljai,
praktikovao da vri prepise iz postojeih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. Na to upuuju njegovi saradniki odnosi sa
knjievnicima, ocem i sinom, Mehmed-begom i Riza-begom
Kapetanoviem, te sa saradnicima iz Nevesinja, sa knjievnikom Ibrahimbegom Baagiem i posjednikom Lutfi-begom Baagiem. Znatan broj
tekstova pjesama na kojima je oznaeno Hrmannovim rukopisom da
potiu od ovih zapisivaa ispisao je sam Hrmann, to nesumnjivo upuuje na prepise. Na prepise posebno upuuju sluajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom, u stvari Hrmannovi prepisi, i zapisi bosanicom - originali. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o
rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija, Halilbaia Suljage i Mehmeda
Kalabia, stavljenim na raspolganje Hromannu. Meutim, ostalo je
otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hrmann
26. Drugo izdanje izlazi 1933. godine. Izdavai su Alija Kurtovi i Jaka Kuan. Obje
knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i
Hercegovini. Sabrao Kosta Hrmann 1888.-1889. Oba izdanja su brzo rasprodata. - Godine
1930. i 1931. A. Izet Pertef je pokuao da pripremi popularno izdanje Hrmannove zbirke.
Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. Izalo ih je svega est. Kritiko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. u ediciji Kulturno naslijee. Izdanje je popraeno treom knjigom, studijom o zbirci, s tekstolokim
analizama, indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). Autor ovog priloga pripremio je i
novo izdanje povodom stogodinjice publikovanja zbirke, koje je, na alost, iz tehnikih i
finansijskih razloga izalo iz tampe tek 1990. i na naslovnoj stranici obiljeeno kao 2,
izdanje bez konsultovanja prireivaa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini.
Sabrao Kosta Hrmann 1888.-1889. I; priredila i predgovor napisala enana Buturovi. 2 izd. - Sarajevo, Svjetlost,1990.).
27. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1966. Iz rukopisne ostavtine Koste Hrmanna. Redakcija, uvod i komentari enana Buturovi.
28. enana Buturovi: Studija o Hrmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama,
Svjetlost ,1976.
185
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 186
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 187
je u nizu varijacija.
Neprocjenjive zasluge u historiji biljeenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19. vijeka ima Luka Marjanovi.
Njegov je rad inspirisan svakako tadanjom optom atmosferom u
hrvatskoj kulturi i nauci, koju je karakterisala otvorenost u prouavanju
narodnog ivota i obiaja, kao i narodnog stvaralatva uopte. Mladi Marjanovi, rodom iz Zavalja kod Bihaa, jo kao ak poinje da sakuplja narodne pjesme, vjerovatno od hrianskih kazivaa (period 1859. do 1863.).
Iskljuivo muslimanskoj epici Marjanovi se okree 1886. u fazi pune
zrelosti, tada ve s titulom profesora crkvenog prava na zagrebakom
sveuilitu. Pjesme sakuplja i biljei sa izvanrednom ekipom saradnika,
meu kojima sam istie mladog studenta prava Petra Starevia, a potom
Ivana Kostrenia, tadanjeg sekretara Matice hrvatske. U biljeenju pjesama pomagali su mu, uz spomenutu dvojicu - jedni u Zagrebu, drugi na
terenu - Hugo Badali, Milivoj repel, pjesnik August Harambai,
Stjepan Bobinac, Mile Findrik, uitelj i knjievnik Janko Leskovar, student prava Pavle Majstorovi i Martin Pilar. Marjanovi je lino biljeio
mnogo, i nastojao je da samo biljeenje pjesama bude, prije svega, njegov
posao, ili da se odvija u njegovom prisustvu, te najzad da on lino kontrolira sva zapisivanja.
Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama - oko 300 junakih pjesama
sa oko 250.000 stihova.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski asopis Nada za godinu 1898. zagrebaka kola koja je radila na
sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama - imala je ambiciozan plan - da
publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama.
Posao koji je uradio Marjanovi je ogroman, bez obzira na pomo
koju je imao. Godine 1898. i 1899. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u
redakciji Luke Marjanovia publikovane su Junake pjesme (muhamedovske), knjiga III i IV. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama.
Viestruka je i ogromna vrijednost Marjanovievog rukopisnog
zbornika. Posebno je znaajno to je itava akcija na sakupljanju musli29. Cjelokupni fond ove grae, uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19. v. zavedeni
su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni ivot i obiaje JAZU u Zagrebu. urica Muibabi je, radei na projektu Rad Luke
Marjanovia na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz
strunu saradnju pisca ovog priloga) izvrila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanovi
sakupio 272 pjesme (217.000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaa, a
da je posredno dobio jo 48 pjesama od etiri pjevaa (38.000 stihova). Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320, od ega 290 epskih.
187
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 188
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 189
189
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 190
190
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 191
Enes KUJUNDI
FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA
OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH
DRUTAVA NA POETKU XX STOLJEA
Napomena
Poto je dr. Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu
nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih drutava na prijelazu iz XIX u
XX stoljee ja bih elio neto rei o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih drutava koja su formirana na poetku XX stoljea uzimajui pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerikoj filantropiji
istog perioda. Pri tome smatram ameriku filantropiju reprezentativnom za
zajedniki tip ove vrste aktivnosti.
Istraivanje filantropije, odnosno dobrotvornog rada, u povijesti
Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraivanja uloge vakufa
u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda.
Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zatienu od propadanja,
otuivanja ili drugih oblika razvlaivanja, darovanu u nabonodobrotvorne svrhe putem koritenja njenih plodova (Vidi: S. Maovi,
Anali GHB, )
Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeu drave i vjerske
organizacije u povijesti islama, osobito u Osmanskom carstvu, nikada se
nije uzimalo zdravo za gotovo da je drava obavezna da osigurava sredstva za odravanje religioznih ustanova i slubi. Ustvari, trokovi te vrste
predstavljali bi ogroman teret za dravnu blagajnu. Otuda je njihovo osnivanje i odravanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te
ustanove sluile.
Istina je da je ve zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz dravne hazne odvaja za odravanje i podizanje novih vjerskih i
drugih ustanova, ali glavnina tih sredstava, posebno za religijske institucije, sticala su se iz privatnih ruku, uglavnom u vidu permanentnih zaklada
zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname).
Takve zaklade - vakufe osnivali su, pored visokih dravnih
slubenika i vjerskih dostojanstvenika, i privatne linosti od najranijeg
doba islama, i to u korist damije, medresa, hanikaha, tekija, turbeta, i
teorijski trebali su sluiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonanost.
191
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 192
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 193
Istiu da mu je zadatak:
a) da daje materijalne pomoi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine, koji ue u srednjim, zanatlijskim i viim kolama u Bosni i Hercegovini, u Austro-Ugarskoj monarhiji i u viim vjersko-prosvjetnim kolama u Kairu i u Turskoj;
b) da daje materijalne pomoi mladiima Muslimanima iz Bosne i
Hercegovine, koji se odaju valjanim zanatima ili ele da se u zanatu
usavre u Bosni i Hercegovini, u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu;
c) da iri pismenost u narodu davanjem analfabetskih teajeva;
d) da podupire domau muslimansku knjievnost;
e) da pomae osnivanje knjinice;
f) da pomae osnivanje antialkoholistikih i gimnastikih drutava.
Pravila "Kluba Muslimana akademiara iz Bosne i Hercegovine u
Beu". Mostar: tamparija Biser. (s.a.)
Paragraf 2: Drutvu je svrha: drutveni odgoj svojih lanova, te kulturno i gospodarsko unapreivanje interesa bos. herc. muslimana,
iskljuivi pri tom svaku politiku.
Filantropski ideal je najpotpunije izraen Pravilima Muslimanskog
dobrotvornog drutva "Merhamet" za spreavanje prosjaenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionika tamparija
(tiskara), 1913.)
Paragraf 2:
Svrha je udruenja da ukine prosjaenje, meu muslimanskom
sirotinjom u gradu Sarajevu, te e u tu svrhu drutvo nastojati:
1. da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski
dom, u kojem e nai utoita oni starci i stare muslimanske ene koje su
neopskrbljene i za svaki rad nesposobne;
2. da prui materijalnu pomo neopskrbljenim i za rad nesposobnim
muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere;
3. da trai zarade muslimanima i muslimankama i da ih namjeta u
razne radnje i time im prua priliku boljeg i asnijeg naina ivota nego li
je to od samog prosjaenja;
4. da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim intitucijama namjeta nezaposlenu muslimansku mlade, prije nego
li bi se na prosjaenje dala, na razne zanate i trgovinu;
5. uope sve initi da bi se prosjaenje meu muslimanima ukinulo
i da bi se to i u zakonskoj formi dananjih prosjakih zakona sprovelo
analogno onim kakovi u drugim kulturnim dravama postoje.
193
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 194
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 195
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 196
20th Century
The issue of charity work in a community cannot be separated from
the level of overall organization of that same community. The social and
historical circumstances, the development level, but also the domineering
ideas that have motivated and oriented its members usually condition it.
The charity work in Bosniaks in the based was based both on the
understandable social solidarity and also on the religious imperative that
had sprung out from the basic principles of Islam. These principles were
the leading idea for the majority of members of this nation, at least in the
past. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people
for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that
had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/, but also in
finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for
the more developed societies in Western Europe and USA.
196
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 197
Hivzija Hasandedi
MUSLIMANSKA DRUTVA U MOSTARU
Do konca prolog stoljea u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko drutvo. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru
odvijao se je do 1898. godine kroz damije, mektebe, medrese i tekije, i u
ovim ustanovama sticalo se sve znanje, obavljali vjerski obredi, odvijao
sav kulturni ivot i proslavljali svi vjerski pa i dravni praznici. Damije
su bile nou osvijetljene kandiljima i svijeama /mum/. One su bile dupkom pune prilikom ramazana, dva bajrama, dume petkom u podne,
mevluda, proslavljanja odabranih /mubarek/ noi, poklanjanja hatmi za
due umrlih, uenja dova za dug i srean ivot novog sultana i
novoroenog princa na dvoru sultana. Imami, hatibi, vaizi i drugi ueni
ljudi /ulema/ drali su prigodom svih ovih sveanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uili prigodne dove. Kod Ali-hodine damije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uene su kine dove na koje
su dovoena i djeca iz mekteba.
Sav humano-socijalni rad kod muslimana - odvijao se do konca
prolog stoljea iskljuivo kroz davanje zekata, sadakai-fitre, klanja kurbana na Kurban- bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje
je ranije bilo mnogo. Veina bogatih muslimana su sve ove dunosti striktno izvravali jer su bili ubijeeni muslimani. Posebno se vodila briga o
bolesnicima i svako je se trudio da na neki nain pomogne bolesniku,
makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim. Zato su mnogi uvali,
do truhljenja, razne vrste voa: limune, prtokale /narane/, pipunove,
lubenice, groe, smokve, ipke i drugo voe, i nosili ih bolesnicima. Na
ovaj nain oni su mnogo pomagali u rjeavanju raznih socijalnih problema, a mnogi su se primali, posebno ene, i da njeguju bolesnike, i to sve
iskljuivo radi sevapa.
I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaajnu ulogu u rjeavanju
socijalnih problema muslimana i pomaganju siromanih i nezbrinutih
osoba. Svi iole imuniji muslimani su ranije za ivota pisali oporuke i
odreivali da se poslije njihove smrti, iz njihove ostavine, podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime proputenih farzova, vadiba, kefareta,
nezrova i jemina. Sve oporuke legalizovao je i u sidil upisao kadija gdje
je detaljno navedeno ta je i u koju svrhu oporuitelj ostavio i koga je
odredio za izvrioca i kontrolora svoje oporuke.
197
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 198
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 199
svom zanatu. Tada su zanatlije dotinog esnafa ile kroz grad u povorkama i izvodile razne ale i eretluke, a u kuama promovisanih kalfi i majstore prireivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. Zanimljivi su bili
i enidbeni obiaji kao i obiaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/.
U sidilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju
kamena s ramena, nakon izlaska iz damije na Bajram ujutro. Bilo je, sigurno, i drugih sportskih tamienja kao u: skoku u dalj, hrvanju, trkama i
slino, ali ovim vrstama takmienja nema spomena u poznatim izvorima.
Sve spomenuto je u prolo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmienja.
U periodu od 1898. do 1945. godine u Mostaru je, prema podacima
s kojima raspolaemo, osnovano 29 muslimanskih drutava koji su se
prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna, humano-socijalna,
politika, staleka, sportska i pogrebna. Za neka drutva nemamo nikakvih
podataka pa ih samo poimenino navodimo. Potrebno bi bilo pregledati
svu periodinu tampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945.
godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih drutava.
Ovdje kronolokim redom donosimo spisak muslimanskih drutava koja
su u Mostaru djelovala od konca prolog stoljea do 1945. godine i kojima smo nali spomen u pristupanim izvorima.
IZVORI: Sidil mostarskog kadije 1632. do 1634., preveo
Muhamed A. Muji. Ljubljana, 1987., str. 122; Sidil mostarskog kadije
/SMK/ broj 3, list 18; Uspomene Riste Ivanievia Mostarca, Bratstvo,
XXVIII, 43. knjiga, Drutvo Sv. Save, Beograd, 1933. - str. 33-34; Hasan
Nametak, Hadijska dova u Mostaru, Glasnik IVZ, Sarajevo, 1938., br. 2,
str. 71-75; Jugoslovenski list (JL), Sarajevo, 1939., broj 173 i 252; H.
Hasandedi, Nekoliko novih podataka o oporukama, rudiji, hanovima,
gradskoj opini i broju muslimanskih kua u Mostaru, Glasnik VIS-a,
Sarajevo, 1989., broj 1, str. 88-90.
1. MUHAMEDANSKO ITAONIKO I DOBROTVORNO
DRUTVO /KIRAETHANA/
Na osnivakoj skuptini koja je odrana u velikoj sali Kalhane na
Velikoj Tepi poetkom 1898. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska
itaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaelnik Mujaga Komadina /1839.-1925./. U pravilima drutva
pie da je ono imalo zadatak da "iri drutveni napredak, nauku i izobrazuje lanove, pa podie materijalno stanje poljodjelaca, obrtnika i trgovakih poduzea, da pomae siromane muslimanske familije, da ustroji
199
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 200
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 201
jevo, 1906., broj 26; H. Hasandedi, Merhum Husaga ii, Glasnik VISa, Sarajevo, 1957., broj 1-2, str. 138-141; H. Hasandedi, Mujaga Komadina, njegov ivot i djelo, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1974., broj 7-8, str. 303313.
3. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUENJE ITTIHAD
Ovo je drutvo osnovano u julu 1906. a Zemaljska vlada Bosne i
Hercegovine odobrila je njegova pravila 4. oktobra 1906. godine. U osnivaki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce, Ibraga Mahini, Mujaga Turko,
Hasan-aga Alikalfi, Mehmed Hadi, Muhamed uki i Sulejman S.
Krpo. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik drutva, a poslije njega na
ovom poloaju su se vie godina nalazili: Mustafa O. ii, Mustafa Topuzovi i dr Muhamed Rianovi. Ovo je bilo najstarije zanatsko drutvo u
Bosni i Hercegovini.
Glavni zadatak drutva bio je da pomae i unapreuje sve vrste
zanatstva u gradu i okolini, naroito poslije rjeenja agrarnog pitanja kod
nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noi dole na prosjaki
tap. Drutvo je prireivalo razne humano-socijalne akcije i na razne
naine pomagalo sirotinju. lanovi drutva su esto prireivali
dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomo sirotinji. Drutvo je
1912. priredilo zabavu u korist muhadira. Drutvo je dalje svake godine
besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromanu muslimansku djecu u gradu,
i to obrezivanje vrio je niz godina dr Muhamed Rianovi. Osim navedenog lanovi drutva su odravali analfabetske teajeve u gradu i okolini
i uz ramazan prireivali predavanja koja su drali profesori mostarskih
srednjih kola: Salih Balji, Vehbija Imamovi, Mustafa Alikalfi, Fuad
Slipievi, Abdurahman Nametak, Besim Korkut i dr. evkija Bali.
Godine 1936. osnovana je pri ovom drutvu muzika, pjevaka i
diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muziko drutvo u
Mostaru. Dr Safvet-beg Baagi spjevao je himnu drutvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926. u broju 4, na stranici 50. Drutvo je prestalo s
radom 1941. godine.
IZVORI: Osvit, Mostar, 1907., broj 34, str. 103; Behar, Sarajevo,
1912., broj 9, str. 192, 1913., god. broj 13, str. 207; Sarajevski list, Sarajevo, 1914., broj 13; Novi Behar, Sarajevo, 1932., broj 1-2, str. 26; JL, 1930.,
broj 29, 1932., god. broj 103, 1933., god. broj 21 i 196, 1934., god. broj
102 i 288, 1935., god. broj 8 i 42 i 1939., god. broj 261 i 270; Vehbija
Imamovi, Ittihad, nae najstarije zanatsko drutvo, kalendar Gajret, Sarajevo, 1940. str. 286-289.
201
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 202
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 203
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 204
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 205
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 206
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 207
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 208
208
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 209
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 210
210
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 211
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 212
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 213
213
anali 12.qxd
24.1.2008
214
12:11
Page 214
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 215
Minka Memija
TAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD
BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIEVNOSTI
Vrijeme koje emo oznaiti kao pretpreporodni period moglo bi se
karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. To je sredina XIX stoljea, kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeu istonjakih i
zapadnih anrova u literaturi, kada se zainje ostvarivanje sinteze tih dviju
kulturno-knjievnih paradigmi. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s
naim vremenom. Do tog stepena proimanja, trajae decenije postupnog
naputanja i prihvaanja, odnosno graenja novog izraza koji u sebi sadri
i neto od onoga naputenog i neto od onoga uzetog.
Muslimansko stanovnitvo Bosne i Hercegovine za vrijeme
osmanske uprave, dakle i u XIX vijeku, prakticira u literaturi gotovo sve
istonjake anrove. Tako se ovdje njeguju i traju, u poeziji: kaside, ilahije, rubaije, gazel, munadat, nat, tarih, mersija, medhija, arzuhal, ehrengiz..., a u prozi: hikaja, putopis, memoarska i historiografska proza,
komentar, risala, biografija. Neki od ovih anrova ispisuju se iskljuivo na
orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski, arapski i perzijski
jezik), neki i na narodnom u okviru alhamijado literature.
Vidljiva granina linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se
s pojavom tampe i izdavake djelatnosti, uslovljenih osnivanjem prve
tamparije u Sarajevu 1866. godine. Te godine poinju dva lista: Bosanski
vjestnik, na narodnom, i Bosna, bilingualno, i na turskom jeziku. Bitni faktori koji omoguuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadanje vrijeme jesu jezik i pismo. Istina, osmanska vlast za sve vrijeme svog
trajanja iskazivala je visok stepen jezike tolerancije to je omoguilo rad
na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor,
bogat korpus narodne poezije kod svih ovdanjih naroda, spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o emu svjedoi alhamijado literatura,
krajika pisma, korespondencija. A s pojavom prvih novina taj jezik i
pismo vide se u novom mediju, one su mogunost da se istupi iz
zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo.
Tako u ovim novinama Muslimani prvi put tampaju na zapadnom pismu
i narodnom jeziku. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hode
Mehmmeda Emin-efendije, Pozdrav naelnika pravosua mufetii-huamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi
215
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 216
216
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 217
kojeta bilo.
Prvi: emu su te tvoje rijei namijenjene, to hou da im razjasni.
Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve, no nas se tie samo ono to se u
naoj Bosni radi.
Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije nita svreno?
Drugi: ta pita kad zna. Prije dvije godine ovdje se je poveo govor
da e se ustanoviti daru-efeka (sirotinjska kola). O tome je javljeno tako
kao da je stvar ve svrena, i ve se po svijem vilajetskim novinama bijahu
raznijeli lanci u pohvalu toga djela kojega nema, a osobito mi je ao
rijei kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuio i ostalijem
vladama vilajetskim, pa to bi od toga?
Prvi: Pa zar je ta kola neto, svejedno nainila se-ne nainila, no
to bih ja rad bio zanati ta bi od konjikog puta koji je jedini put veui
Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo.
Drugi: E moj brate, ti svojim pitanjem pokazuje da nijesi itao
dosadanje novine ovoga vilajeta.
Prvi: Kad si ih itao morao si u njima nai da je taj put nainjen
tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su eljezni mostovi iz Engleske,
bog zna s koliko troka doneeni i namjeteni...
Put, naravno, nije dovren, iako su utroena velika sredstva. Toliki
troak zauuje sagovornike pogotovo zato to su u gradnji puta besplatno
radili radnici iz Travnikog i Hercegovakog sandaka te vojska.
Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgraniene
do kraja; oni nisu uvijek oponenti, jedan kritikuje a drugi, branei neto,
iznosi injenice koje takoer optuuju, pa i on tako postaje kritiar. Tako
se, u jednom razgovoru, obojica slau u tome da mnogi planovi ostaju na
nivou obeanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne
zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara".
Ova rubrika bila je dosta itana to se kae i u jednom Razgovoru
dvojice. A ita se, po miljenju jednoga od njih, zato to njihov dijalog "ne
pokazuje nikakve privatne mrnje, niti potvaranja, no to svijet na govor
odobrava o tome da ne govorimo, nego da vidimo ima li kakve koristi od
naega govora i pisanja". Ovi se prilozi, po svojoj namjeni, uklapaju u generalnu ideju ovih novina - da se bude koristan.
Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga
anra.4 Nijedan od njih nije potpisao imenom. Moda nije presmjelo veza3. Tereki, list koji je izlazio u Istanbulu.
4. U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br. 14 od 3. aprila 1869.; br. 14 od 4. aprila 1870.; br. 15. od 11. aprila 1870.; br. 17
od 25. aprila 1870.; br. 9 od 29. aprila 1872. i br. 15 od 1. jula 1872. Bosna je objavila dvije
rubrike: u broju 197 od 17/29. marta 1870. i br. 229. od 27.oktobra /8.novembra iste godine.
217
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 218
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 219
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 220
some literary forms that can be qualified as another meeting of the East
and the West. These newspapers also published the first translations from
the Western literature.
The process of getting closer to the Western cultural circle would be
in ascending line in the decades that followed. It ended in our century.
220
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 221
Amra Reidbegovi
Narodna i univerzitetska biblioteka BiH
OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIKE TAMPARIJE
(TISKARE) U SARAJEVU OD 1905.-1918. GODINE
Osnivanje Islamske dionike tamparije u Sarajevu (1905.-1948.)
uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. u 20. stoljee. Tragove ideje o
osnivanju takve ustanove moemo pratiti jo od kraja osmanskog doba u
idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda aira Kurtehajia,
koji je ukazivao na potrebu prosvjeivanja i kolovanja muslimanskog naroda, to se ne da ni zamisliti bez tamparije u to vrijeme.
Ideja o osnivanju tamparije kao prvenstveno kulturne ustanove
ponovno se javlja, sada ve kao stvarnost, prilikom osnivanja lista za
pouku i zabavu Behar (1900.-1910.). Tada zamiljena islamska tamparija
trebalo je da bude temeljna islamska ustanova, koja e omoguiti opti kulturni preporod Muslimana kao i tampanje publikacija, osim na domaem
bosanskom i na orijentalnim jezicima. Od tada pa do ustanovljenja tamparije 1905. godine, na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci, kulturni poslenici i druge istaknute linosti. Iako je bila
plod vee grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udruila ista ideja i
potreba za napretkom bosansko-hercegovakih Muslimana, za pokretanje
i osnivanje Islamske dionike tamparije najzasluniji su Ademaga Mei,
Mahmudbeg Fadilpai-erifovi, Avdaga ahinagi, Sejid Alibeg
Filipovi, Dr Halilbeg Hrasnica, Demaluddin auevi, Fehim Spaho,
Hamdija Kreevljakovi1 i drugi. Ve do 1903. godine sazrijeva i vizija o
organizaciji tamparije kao dioniarskog drutva, a tokom 1904. godine
zavrene su gotovo sve pripreme za osnivanje tamparije. Na glavnoj
skuptini dioniara 16. septembra 1904. godine Islamska dionika tamparija je i osnovana, kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor. Predsjedavajui Skuptine Ademaga Mei proglasio je za ravnatelja upravnog
odbora Mahmudbega Fadilpaia, a za podravnatelje Seida Alibega
Filipovia i Zija Rizaefendia. U nadzorni odbor izabrani su Ademaga
Mei, Avdaga ahinagi, Ajni Buatli i Mustafa Mujagi. Tada su uraena i pravila tamparije koja je Zemaljska vlada odobrila ve 25. novembra
1. O ostalim linostima vidi: Novi Behar, 1930., br. 16 i 17. Abdurahman Mei: Islamska
tamparija, 1905.-1930.
221
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 222
1904. godine. U ovom periodu poduzeta je, kako se kasnije pokazalo, uspjena oglasna kampanja o potrebi islamske tamparije i poziv na uee u
njenom osnivanju u vidu kupovine dionica. Ve do septembra 1904.
godine svih 1.000 izdatih dionica bilo je rasprodato, pa je: "... ravnateljstvo odluilo u interesu samog preduzea raspisati upis jo drugih 1.000
dionica".2 Po upisu Drutva u trgovaki registar,3 8. aprila 1090. godine:
"... u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdanje kiraethane na Bendbai..." odrana je prva glavna skuptina dioniara na kojoj se ve raspravljalo o nabavci tamparskog postrojenja.
Otvorenje Islamske dionike tamparije obavljeno je 10. jula 1905.
godine na ve tradicionalno svean nain. Kao i prilikom otvaranja Vilajetske tamparije u Sarajevu 1866. godine, kada je njenom osnivau Topal
Osman-pai iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra
Grge Martia), tako je i za ovu znaajnu priliku pjesnik Musa azim ati
spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj tampariji.
"tamparija", oj koraka divna
U napredak, moj premili rode!
Kolika li za te teevina,
Krasan simbol prosvjete - slobode!
"tamparija" - to ti je putokaz
Bajnoj stazi, gdje budunost cvjeta,
"tamparija" - tvoj je novi dokaz,
Da si udio kulturnog svijeta...4
Svi koji su na bilo koji nain uestvovali u osnivanju ove ustanove,
osjeali su se tada poput pjesnika atia. Pojava Islamske dionike tamparije znaila je zajedniku tenju istaknutih predstavnika muslimanskog
naroda da se ukljui u savremene tokove ivota, emu e doprinijeti tamparija kao "... sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna
kao komad hljeba...".5 Osnivanje Islamske dionike tamparije, stoga,
znailo je mnogo vie od jednog privrednog poduhvata, to je zapravo bio
vie kulturno-civilizacijski in.
Djelatnost
Srazmjerno svom tamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veeg kapaciteta, Islamska dionika tamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije. Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2. Behar, 1904. br. 12, str. 192.
3. Behar, 1905. br. 23, str. 368.
4. Behar, 1905. br. 6, str. 84-85.
5. Behar, 1905. br. 6, Islamska tamparija (E. Mulabdi).
222
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 223
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 224
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 225
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 226
the Behar magazine was founded (1900-1910). The Islamic Printing Shop
was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems, as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages. The Moslem intellectuals, cultural and other
prominent public figures gathered around this idea. The Islamic Printing
Shop was established on September 16, 1904 as a stockholding company,
with Adem-aga Mei as the Chairman of the Company's Assembly. The
official opening ceremony took place on July 10, 1905. During the first 14
years of its activities, which happens to be the topic of this paper, the Printing Shop produced 120 publications, out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones. Its activity was exclusively
directed towards printing business although it has had publishing as a part
of its program orientation. The eminent Bosniak names, such as Safvet-beg
Baagi. emsudin Sarajli, Sejfudin Kemura, Hifzi Bjelevac and others
printed their works in this printing shop.
One should mention Bosansko-hercegovaki glasnik /Bosnian and
Herzegovinian Herald/, Bosanska vila /Bosnian Fairy/, Tarik /TariqChronogram/, Gajret, Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. Having taken into account the low educational level among the population of
Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people,
the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the
best way possible. In this way, it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders.
226
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 227
Ibrahim Kemura
MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUTVA
Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine predstavljala je prelomni dogaaj sa dalekosenim posljedicama na njen dalji
historijski razvitak. Nagli prodor savremenog naina proizvodnje i
uspostavljanja kapitalistikih drutvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima ivota, tako da poslije 1878. godine nastupa svojevrstan preobraaj cjelokupne zateene civilizacije u Bosni i
Hercegovini.
Tim procesima bili su, vie ili manje, zahvaeni svi slojevi bosanskohercegovakog stanovnitva. Prilagoavanje pojedinih socijalnih grupa
i itavih naroda novonastalim uslovima teklo je - s obzirom na neujednaenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijea - osobenim putevima i neravnomjerno. To se posebno odnosilo na Muslimane, koji su
tokom stoljea osmanske vladavine ivjeli u duhovnim, materijalnim i
politikim sferama koje su ih vrstim nitima, prvenstveno putem religije,
vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju. Austrougarskom okupacijom
te veze su oslabljene, tovie i pokidane, a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaani. Muslimani su prema ovim
neoekivanim krupnim promjenama, koje su osporavale i ruile dotadanji ustaljeni sistem drutvenog ivota, navika i shvatanja, bili nepovjerljivi
i vrlo rezervisani, pa je stoga i njihov put prilagoavanja bio spor i skopan
s velikim tekoama. Optereenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoavanja novim prilikama usporava leao je i u dravnopravnom poloaju Bosne i Hercegovine, koja je i dalje, sve do 1908.
godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana. To je pothranjivalo
iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije
1878. godine, ime su Muslimani sami sebe liavali mogunosti aktivnog
ukljuivanja u savremene tokove. To je rezultiralo sve dubljim povlaenjem u sebe, izraavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema
sistemu koji je ta vlast donosila, odnosno predstavljala. Na sve novine koje
se javljaju kao posljedica modernog evropskog naina ivota gledano je
kao na ustupak zapadnim obiajima i odbacivane su kao nespojive sa
islamom kao religijom i vievjekovnom tradicijom.
Proces udruivanja kao novi i vii oblik drutvenog ivota koji je
nametao novi duh vremena poslije 1879.g. odvijao se u muslimanskoj sre227
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 228
228
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 229
obuhvatao i dranje popularnih predavanja, rad na suzbijanju nepismenosti, prireivanje zabava i slino.6
I nakon osnivanja Gajreta, prvog kulturno-prosvjetnog drutva
Muslimana, itaonice i slina drutva djelomino su dopunjavali njegov
rad i na taj nain inili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i
kulturnog uzdizanja Muslimana. Podrku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu kolovanja omladine, itaonice i druga
drutva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu, a koji
su ostvarivani putem zabava, sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge
naine.
Posljednja decenija 19. stoljea obiljeena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije kolovane u evropskom duhu. Njihovim istupanjem na politiku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaajni
procesi drutveno-kulturnog preobraaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u
kolama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom
civilizacijom i njenim mogunostima, preuzela je na sebe teak zadatak da
muslimanski narod upozna i priblii toj civilizaciji i njenim vrednotama i
utie na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno ouvanje slavenskoislamskih ivotnih shvatanja.7
U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim
putem, stavljajui kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom,
ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom brem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije. Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani drutveno-politiki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije. Meutim, prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rjeenja i u tim okvirima traenje
mogunosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana
putem kolovanja na osnovama zapadne pismenosti, doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuenju inteligencije od irokih muslimanskih slojeva, koji
su odbijali da prihvate takva rjeenja. Bez obzira na to koliko realno bilo
6. Tako se u Pravilima Muslimanske itaonice u Tenju, odobrenim 1906. godine, jasno
preciziraju njeni ciljevi, koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa
lanova. To se postizalo itanjem pounih i politikih dnevnih listova kao i popularnih i
strunih djela. Osim toga zadatak itaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih lanova za pisanje i itanje, po mogunosti da ih upuuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u itaonike i razliite dobrotvorne svrhe". - Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada, Prs. 5214/23.
7. Mustafa Imamovi, Maximilian Braun o poecima evropeizacije u knjievnosti bosanskih Muslimana. ANUBiH, Sarajevo, 1978., str. 104.
229
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 230
230
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 231
Hadi i drugi.
Prvo znaajno ostvarenje koje je realizovao Baagiev intelektualni
krug bilo je pokretanje asopisa Behar, ime zapravo poinje kulturni
pokret bosanskohercegovaih Muslimana, koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu, ali uz ouvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti, uz prihvatanje i proimanje sa tekovinama zapadne civilizacije.9
I osnivanje Gajreta, jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini, moe se smatrati
nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove
koje je zastupao o potrebi obrazovanja, kao i na linosti koje su se angaovale u osnivanju Gajreta, a pripadale su istom krugu kulturnih radnika
pokretaa Behara. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg
Baagi.
U skladu sa naelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija - o neophodnosti ukljuivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug - i osnivanje Gajreta, drutva za pomoganje siromanih
uenika na srednjim i viim kolama, imalo je za cilj da taj proces prilagoavanja i prihvatanja novih vrednota pospjei i uini bezbolnijim.
Pozitivno izjanjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije, prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje budunosti, u
kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine, izuavanje modernih zanata i slino.
Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog kolovanja Muslimana
na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuujui i Univerzitete. Te
zadatke na formiranju graanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem
stipendiranja srednjokolske i univerzitetske omladine. Rezultat takve orijentacije drutva sadran je u injenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja
do 1914. godine drutvo Gajret potpuno ili djelomino omoguilo kolovanje preko 500 uenika na srednjim kolama i fakultetima.10
Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila, on je ipak pomagao i kolovanje teolokog kadra dodjeljivanjem stipendija uenicima er9. Muhsin Rizvi, Behar, knjievno-historijska monografija. Svjetlost, Sarajevo 1971. ,
str. 12.
10. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.). Veselin Maslea, Sarajevo, 1986., str. 103-121.
231
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 232
232
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 233
akademiara "Zvijezda", kulturno-sportskog drutva "El-Kamer", "Muslimanskog kluba", drutva napredne islamske mladei "Svijest", "Imamskomualimsko drutvo BiH" i drugih.
Drutvo bekih akademiara "Zvijezda" osnovano je 20. februara
1904. godine. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja drutva,
izneen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja. Davanjem
novostvorenom drutvu ime "Zvijezda" eljela se obiljeiti usmena na
zaslunog kulturnog radnika Ibrahima Repovca, koji je radio na osnivanju
omladinskog drutva pod istim imenom i sa slinom svrhom.14 U pravilima "Zvijeze" je naglaeno da je zadatak drutva "podizanje duevnog
obrazovanja" njenih lanova, to se postie odravanjem sastanaka, predavanja i tsl.15 Prvi predsjednik drutva bio je Muhamed-beg Dubravi,
potpredsjednik Husein Biser, lanovi: Mehmed Spaho, Abdulah-beg
Bukvica, urija Alagi, Omer Ibrahimbegovi, Ejub Mujezinovi,
Mustafa Denili, Hamdija Karamehmedovi i hfz. Alija Bubi.16
Drutvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beu osnovano je
31.oktobra 1907. godine kao protutea "Zvijezdi". Ovo drutvo nastalo je
istupom iz "Zvijezde" dijela akademiara koji se nisu slagali sa njenom
politiko-nacionalnom orijentacijom. Za pretsjednika drutva izabran je
Abdulah-beg Bukvica, potpretsjednika Abdurezak Dizdarevi, a u prvi
odbor uli su: Atif Hadikadi, Osman Dusinovi, Omer Cepi, Muhamed
Bajraktarevi i Abdurahman Reizovi.17 Pravilima drutva projicirana je
njegova programska i drutveno-kulturna uloga.18 Aktivnost "Svijesti"
ispoljavala se, prije svega, na drutvenim sastancima na kojima su lanovi
drali predavanja iz aktuelne ili strune tematike. Svoje programe i
stavove drutvo "Svijest" iznijelo je u nizu lanaka tampanih u brouri
"Naem narodu".19
Kulturno-sportsko drutvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904.
godine. Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Baagi, tajnik Sulejman-ef.
Heimovi, blagajnik Mustafa-ef. Biaki, a odbornici bez funkcije
Edhem Mulabdi i Mustajbeg Halilbai.20
Bliskost ovih drutava sa "Gajretom", pored programske orijentaci14. Ibrahim Kemura, Proglas Muslimanske akademske omladine u Beu od 1907. godine.
Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu, XIII/1977., str. 336.
15. Pravila "Zvijezde", Behar, 5/1904.-5, 1, 16; Bonjak, XIV/1904., br. 17, 18, 19.
16. Bonjak, XIV/1904. 10, 10. III 1904.
17. Bonjak, XVII/1907., br. 45, 7.XI 1907.
18. Bonjak, XVII/1907., 49-50, 6.12.1907.
19. Naem narodu, Nakladom Muhamed-age Bajraktarevia, Sarajevo, 1908.
20. Behar, 5/1904.-5, 4, 15.VI 1904. 59-60.
233
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 234
234
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 235
European one.
Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia
through the process of education of young people in secondary schools and
at University levels, respectively, the Gajret Society had a wide influence
in the larger Moslem environment. It developed activities that were meant
to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. This function was attained through the number of activities, such as
"Gajret's" publishing activities (a journal and calendars), its popular public lectures, and a work to spread literacy (various types of literacy courses), reading rooms, social gatherings and outings. In addition to the
"Gajret's" activities, the new cultural and educational societies emerged.
They followed and complemented its activity because their program goals
were similar. These societies were somehow organically linked to the
Gajret Society. These societies were: The Moslem Society of University
Students "Zvijezda" /The Star/, Cultural and Sports Club "El-Kamer", the
Moslem Club, The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina
and others. All these societies, with the Gajret in the center made a unique
cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of
20th century. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems.
235
anali 12.qxd
24.1.2008
236
12:11
Page 236
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 237
dr Lamija Hadiosmanovi
ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU
MUSLIMANA
Preporodni period u kulturi bosanskohercegovakih Muslimana
uvjetovan je nizom vanjskih faktora. On zapravo poinje s dolaskom jedne
nove politike uprave - austrougarske, odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka. To je period kraja prologa stoljea kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se naputa vievjekovna okrenutost
istonjakim formama i sieima i prihvata se zapadni kulturni krug. Ovi
procesi nisu jednoznani i brzi, iz njih se stvara jedna specifina kulturna
tekovina koja nije ni istona ni zapadna, nego susret tih dviju kultura.
Svaka nova svjetovna kola, nova tamparija, list, asopis, jesu segmenti koji e zajedno graditi ono to zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovakih Muslimana. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i
asopis Biser, koji je djelovao svega tri godine, (1912.-13., 1913.-14. i
1918.), ali je nesumnjivo i on dao odreeni doprinos.
Biser se javlja kao etvrti po redu muslimanski asopis od poetka
preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da
izlazi Behar, dakle u jednom kulturnom vakuumu.
Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behlilovi,
Mihrab ukri Kariikovi, Husein ogo, Abdurrezak Hivzi Bjelevac,
Salih Bakamovi, Omer A. Bali, okupljaju se oko Muhameda Bekira
Kalajdia u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut knjievnom
i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine. Osnovna intencija lista naznaena je u podnaslovu "List za irenje prosvjete meu Muslimanima".
Ve je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatije u kulturnom i knjievnom ivotu. Biser zato ima i zadatak da animira i
stvaraoce i itaoce. Urednitvo naglaava da e Biser biti "pouno-zabavni
list" koji e ii za tim da iri prosvjetu meu Muslimanima, klonei se politike. Slijedei takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije
moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu.
Iako se Biser distancirao od politike u onom klasinom smislu, ipak
se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaan put, s
jedne strane bio je vrlo angairan u isticanju autohtonosti bosanskohercegovakih Muslimana, ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu, pa i
237
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 238
panturcizmu. Panislamistika njegova orijentacija bila je zapravo slijeenje ideja koje su ustvari ve tada bile u nestajanju. U prvom broju ovog
asopisa M. Hivzi Mufti pie tekst pod naslovom: "ta je na cilj?" U
odgovoru na ovo pitanje on navodi irenje vjere, pravde, reda, napretka i
tolerancije, ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. Zanimljivo
je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu, imenuje Bonjacima.1
Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser e
gledati da probudi nau svijest, da se ve jednom maknemo sa nae
dosadanje mrtve take gdje se je mnogo pero slomilo, mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila, mnogo veliko i plemenito djelo propalo. List Biser
tampae se latinicom, te e donositi izabrane radove naih knjievnika u
pjesmi i prozi, pa bili oni pounog ili zabavnog sadraja, razne pripovijesti
iz naeg svakidanjeg ivota, zatim prijevode iz turske, arapske i strane literature (kod potonje, ukoliko se ne bude kosilo s programom lista);
donosie rasprave koje zasijecaju u islam i u naa ivotna pitanja i potrebe,
kao i prikaze iz stranih literatura, kao i razne dogaaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta, sakupljanjem narodnog blaga, itd."2
Biser ima dva karakteristina perioda svoga djelovanja: jedan, onaj
poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureivao Musa azim ati (1878.1915.) i kada su u njegovom izdavakom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici.
Iako ati nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir
Kalajdi, kao vlasnik i izdava, uglavnom diktirao pravac, ipak je vidljiva atieva invencija u ureivanju. U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda, neki su iz atievog pera. Za dvije godine koliko je ati ureivao
ovaj asopis, u njemu je objavio i dosta svojih pjesama. Meu njima su
posebno karakteristini soneti kao forma koju ati prvi uvodi u muslimansku knjievnost. Tako Biseru pripada ast da na svojim stranicama
objavi jednu pjesniku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska
knjievnost.
ati je preuzeo urednitvo lista od osmog broja i taj Kalajdiev
izbor ocijenjen je visoko. "Da e Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureivanog pouno-zabavnog lista, svjedoi sam knjievniki glas naeg azima, koji je sa svojih radova svuda u naoj domovni poznat i priznat."3 U
svakom sluaju to je najzanimljiviji i najuspjeniji period Bisera. ati,
1. M. Hivzi Mufti: ta je na cilj? Biser, Mostar, 1912.-13. I, 1.
2. Urednitvo Bisera: Rije - dvije o pokrenuu Bisera, Biser, Mostar, 1912.-3. I, 1, str. 1.
3. Uprava Bisera: Naim prijateljima, suradnicima i pretplatnicima, Biser, Mostar, 1912.13. I, 8, str. 168.
238
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 239
239
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 240
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 241
241
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 242
cije Kalajdia. Eminentni saradnici Bisera, meu kojima posebno istiemo atia i Bjelevca uinili su da se u ovom listu osjeti jae duh vremena
i onaj prelazni period, koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno
odvaja od istonjakog duha u umjetnosti kao jedinog izvorita i oslonca.
To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreu dajui novi kvalitet i novi
izraz. Ta linija proimanja i preplitanja nije prestala do dananjih dana.
The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the
Moslem People
If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century, the Biser
would, without any doubt, earn a rather high place. Two lines can be seen
when observing its importance: the owner of this journal, Muhamed Bekir
Kalajdi, tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters.
His primary idea was to awaken the Moslem population from the
lethargy and to turn it towards progress. However, Kalajdi preferred
Islam in his notions as his ideal or model. He even avoided becoming
involved in the contemporary quarrels about the national identity although
he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national
entity.
The other line of Biser's value took place even without the wish and
concept of Kalajdi himself. The prominent contributors to Biser, among
whom one should mention ati and Bjelevac in particular, made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became
detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and
its principal support. It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression. This line of interchangeable intertwining did not end until our time.
242
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 243
Asim Peco
MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA
NAEGA JEZIKA
Ja u ovom prilikom govoriti o dva problema iz nae historije i historije naega standardnog jezika. To su ovi problemi:
1. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj, a samim tim i u
junoslovenskoj jezikoj zajednici.
2. Znaaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog
jezika.
1. Muslimani bosanskohercegovakog govornog podruja, a o
njima je ovdje rije, ine sastavni dio srpskohrvatske jezike zajednice - od
svoga postanka do danas. To jest, drugaije reeno, oni su, iskonski, dio
slovenskog bia na ovim balkanskim prostorima, a nikako, ni historijski,
ni u savremenom vremenu, ne ine dio nekog drugog naroda koji je tu, na
naem tlu, imao svoju upravnu vlast u nekoliko prolih vjekova. Jeste,
dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u naim krajevima, ali je injenica da taj in nikako nije izdvojio te islamizirane
Slovene iz kruga svoje iskonske jezike zajednice. Upravo, ja sam znatno
ranije, negdje, napisao da islamizacija nikako ne znai i deslovenizaciju
isto onako kao to primanje hrianstva/kranstva nije za sobom povlailo takvu pojavu. A, kao to nam je svima poznato, kada su nai daleki preci
stizali na Balkan, niko nije imao vjersko obiljeje koje danas ima. Svi su,
znai, na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze:
neko ranije, neko kasnije. Ovaj in, opet, nikome nije oduzimao njegovo
iskonsko porijeklo, nije kidao niti sa irom genetskom zajednicom. Svi su
i dalje ostali lanovi i junoslovenske i sveslovenske zajednice. I jeziki i
inae. To isto vrijedi i za onaj dio naega jezikog bia koji je primio
islam, za nae Muslimane.
Drugo je pitanje zato se to ponekada negira. Ja o tome ovdje ne bih
elio da govorim. O tome problemu, u posljednje vrijeme, dosta se pisalo.
Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani
srpskohrvatskog jezikog podruja sastavni dio junoslovenske jezike
zajednice. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao
historijsku injenicu. Naravno, ovim se nikako ne eli rei da i meu naim
Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni, a koji su
243
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 244
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 245
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 246
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 247
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 248
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 249
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 250
250
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 251
The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community, from
their beginning to the present day. Therefore, they are the primeval part of
the Slavic being in these Balkan's lands. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. Even when they
moved into other countries, they never renounced their origin and language, but they often offered with success their own language and culture
to the others.
A question has been posed for a long time: who are our Moslems
and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different
answers have been given, of course, but the members of Islamic faith could
never identified themselves with the other two confessions, or nations. Our
Moslems, as the social community, have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. A science should begin
from the scientific facts and not from the legends, or subjective individual
opinions.
The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat
language was both great and considerable. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. This sound was a constituent segment of our vocal system until
16th century when it started to disappear. This constrictive was kept intact
in the speech of the Moslems. It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. It is obvious that the living word of
Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language
norm. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language,
and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the
process of establishing norms of certain phonetic problems.
251
anali 12.qxd
24.1.2008
252
12:11
Page 252
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 253
Ahmet Kasumovi
Slobodana Principa 20
75000 TUZLA
BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK
Dosadanja nauna istraivanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik, pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije.* Meutim, najvei dio tih istraivanja ne
iznose sve injenice, ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli
muslimanistike (u najirem smislu ove rijei) u ba tom srpskohrvatskom
jeziku. Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istraena, ali tu
nemamo gotovo nikakav znaajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju
i razvoju srpskohrvatskog jezika. Istina, to se i ne negira, ali se ba zbog
toga danas u jezikoj nauci osjeaju potrebe za studijama o razvoju
hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana. to e pokazati rezultati takvih
istraivanja, ostaje nam da vidimo, ali ono to je ve sada sasvim sigurno
moglo bi se saeti u tri cjeline:
1) Jezik bosanskohercegovakih Muslimana neophodno je zasebno
istraiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana, pri
tome ostavljajui po strani dijalektoloka istraivanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima, u korist istraivanja muslimanskih
govornih izoglosa, area i sl. kao jezika muslimanskih knjievnih stvaralaca.
Ovakva istraivanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH.
2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna, jezika i etnoloka povijest naih Muslimana
nije dovoljno istraena, a za pojedine segmente moemo rei da uopte
nisu istraeni. Kao i kod svih istraivanja kad su u pitanju drugi narodi,
tako je i ovdje nuna znanstvena saradnja, pored lingvista i istoriara, i
niza drugih naunika a prije svih: etnologa, arheologa, folklorista, orijentalista, hungarologa i drugih. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinanih i zajednikih studija.
3) Aktuelni jeziki portret bosanskohercegovakih Muslimana daje
nam znatan broj injenica koje ukazuju da se muslimanskim jezikim
doprinosima ne poklanja adekvatna panja, ili se ti doprinosi minimizira* - Bosanski jezik
253
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 254
254
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 255
narodi, jezike realizacije produkuju iz svoga naina ivljenja, svoje kulture, tradicije... sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku, zapravo opredmeuju svoj
entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak. Jedna od najviih faza takvog
produktivnog samopotvrivanja je proces nastanka knjievno-umjetnikog djela, a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralatva Muslimana, zbog ega je i izuavanje jezika knjievnoumjetnikih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nunost, nego
je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraivanja muslimanskih govora. Oekivati je da e ovi putokazi jasno pokazati da je jezik
bosanskohercegovakih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeima, potvren sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s vie jeziko-knjievnih izraza,
vie varijanata - ali, jezik bosanskohercegovakih Muslimana ni po
kakvom osnovu nije neka stilistika varijanta. To istovremeno ne znai da
se i jezik Srba, Hrvata, Muslimana, Crnogoraca i drugih ne moe pojaviti
i u funkciji varijante, jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta. Tek kad se istrae govori Muslimana i jezik knjievnih djela muslimanskih pisaca, dobit e se nauna fotografija jezika a ne kvazidrutvena
(politika) elja. Traei odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik
u muslimanskim govorima, dobit e se i odgovor iji je to jezik, kako ga
imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. S kritikim pristupom kalajevtini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni
regionalno (ili neko drugo) ime jezika, objektivna fotografija stanja na
terenu i u muslimanskoj knjievnosti javnosti e ponuditi injenice koje
govore o posebnostima jezika bosanskohercegovakih Muslimana. Te
posebnosti nisu od jue ili od danas, mnoge od njih su iz najstarije
prolosti ovoga naroda, a drugo je pitanje to su te jezike osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane". U tome i jest jedan od najveih
problema jezika bosanskohercegovakih Muslimana, ono to se manifestovalo u svakodnevnom ivotu apliciralo se i na jezik. Da bi se sva zastarivanja to vie otklonila, neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i
nauno-istraivakim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezike
prolosti. O emu je zapravo rije evidento je u drugoj tematskoj cjelini
ovoga rada.
Druga tematska cjelina (ona moe pruiti obilje podataka o jeziku
bosanskohercegovakih Muslimana) podrazumijeva opsena historijska
* - Bosanski jezik
4. T. Kraljai, Kalajev reim u BiH (1882.-1903.), Sarajevo, 1987. godine.
255
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 256
256
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 257
na Balkan.
Iz vie naunih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali
Balkan i prije Osmanlija, a ve u 9. i 10. a naroito od 11. stoljea oni su
tu bili znaajno prisutni.5 Da li je to bio poetak islama (i islamizacije) u
naim krajevima, ili je to otpoelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da
da posljednju rije. Za jezik bosanskohercegovakih Muslimana to je vrlo
bitan podatak, jer olakava niz tumaenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). Predosmanlijski muslimanski narod, po
podacima na osnovu dosadanjih istraivanja,6 nastanjivao je Ugarsku, a
ta je sve podrazumijevala oblast tadanje Ugarske i koliko je ona bila
prisutna u Bosni, historija dovoljno zna. Ipak, treba istai injenicu da je
velik dio sjeveroistone Bosne bio pod tadanjom Ugarskom, pa nije svejedno to su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali mogunost da ive
i na ovim podrujima: Modria, Graanica, Gradaac, Srebrenik, Tuzla,
Zvornik i naravno ka unutranjosti Ugarske. U toponimiji, u usmenom
narodnom stvaralatvu, u arheologiji itd. sigurno je da se moe rei niz
potvrda za to.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaela ideja oko "svog" ili
"zajednikog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti, logikom ime naroda - ime jezika, kao namjeran ili
iznuen, sluajan postupak,9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan, uvajui svoj jeziki koine10 bio nuno upuen da prihvati svaku
majorizaciju. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u
jeziku bosanskohercegovakih Muslimana obiljeit e i osmanlijska
islamizacija Balkana, a posebno BiH, te bogumilstvo koje se u mnogim
segmentima moe uporedo istraivati sa islamizacijom, te udio katolikopravoslavnog elementa s obzirom da su erijatski propisi islama decidno
priznavali i potivali svaku monoteistiku vjeru i suivot s njom na
svakom planu pa i jezikom. Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5. Smatra se da su doli iz oblasti oko Kaspijskog jezera, iz Harezma i okolnih teritorija, te
da su se najvie zadrali u podrujima dananje Panonske nizije. Da li je to bio poetak islama i islamizacije u naim krajevima, ili je to otpoelo dolaskom Osmanlija, nauka jo nije
definitivno utvrdila.
6. A. Handi, Sikiri, Jona, Bali i drugi
7. Ismailije - Halisije - Kalisije
8. Mnoge stare porodice u sjeveroistonoj Bosni i danas su zadrale predanja da su njihovi
preci iz Unurovine od plemena Halisija. Izmeu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija, u
njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je). Ovdje su evidentna prezimena: Kalesi, Kalesiji, Halisija, Halusija, Halusi, ak je zabiljeeno i muslimansko muko ime Halusija, itd.
9. A. Peco, Stazama naega jezika, Beograd, 1985. g.
10. Ovo nije jedini sluaj, vidi: D. Sesar, O jednom primjeru jezine politike, Jezik, br. 2.,
Zagreb, 1987. godine.
257
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 258
258
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 259
259
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 260
260
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 261
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 262
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 263
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 264
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 265
265
anali 12.qxd
24.1.2008
266
12:11
Page 266
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 267
Devad Juzbai
REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912./13. GODINE
NA DRANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI
Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaaja novije
istorije, koji su odluujue uticali na oblikovanje politike karte savremene
Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu. Uticaj ovih ratova na
meunarodne odnose i unutranjopolitiku situaciju u jugoslovenskim
zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. Promjene
na Balkanu dale su snaan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih
pokreta kod Junih Slavena na jednoj strani, ali i zaotravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa, kao to je to bio posebno sluaj u Bosni i Hercegovini. Budui da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske, njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih
planova parirati novim izazovima. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu
ocjenjivali su poetkom 1913. da se cjelokupno miljenje, dranje i djelatnost stanovnitva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim
dogaajima na Balkanu.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima, to se neminovno odrazilo i na odnose izmeu njihovih
politikih predstavnika.
Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeu srpske i
muslimanske politike u Bosni i Hercegovini, pa su se, prema zapaanju
vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa, bosanskohercegovaki Hrvati, koji su se kolebali izmeu simpatija za junoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji, javljali kao vezujui
elemenat izmeu srpskog i muslimanskog politikog tabora.2
Iako je meu bosanskohercegovakim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova dolo do ispoljavanja simpatija za Srbiju, a meu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuenju jugoslovenskoj zajednici, ire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini jo nije bila zahvatila ideja slovenske
solidarnosti kako je to bio sluaj u Dalmaciji. Za razliku od srpskog seljatva, koje je, zahvaeno nacionalnim oduevljenjem, napustilo ranije
inertno dranje i nestrpljivo oekivalo da se ukine davanje haka, kao to je
267
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 268
268
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 269
269
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 270
270
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 271
271
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 272
272
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 273
273
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 274
274
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 275
275
anali 12.qxd
24.1.2008
276
12:11
Page 276
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 277
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 278
je, moi biti dostupno recepciji uenika. Stoga u daljnje istraivanje nisu
mogli biti uvrteni, na primjer, soneti visoke poetske vrijednosti kao to su
oni koje je R. Kadi uvrstio u zbirku Pobone pjesme bosanskohercegovakih Muslimana1 jer bi za poetno razumijevanje njihove motivike u
ovome /rijekome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. Neka bi od
tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedea s kojom se uenici susreu, ali
ne prva.
Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okruju neke od njihovih ljubavnih pjesama, i to zbog pretpostavljenih tekoa u recepciji ne samo motivike ve i idejnog sloja te
ponegdje vrlo sloene, mada uvijek suptilno odabrane simbolike u
motivskoj grai.
Opredijelili smo se, tako, za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva
temeljna razloga:
1) svojom ukupnou ova pjesma moe biti reprezentantom poezije
Muse azima atia i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom
opusu;
2) prikladnim metodikim instrumentarijem uenici se mogu voditi
u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni
recepcijski uinci.
S tim dvjema poetnim hipotezama provedeno je istraivanje, koje
ima dva temeljna dijela, i to:
1) anketiranje studenata jezika i knjievnosti i profesora srednjih
kola i
2) metodiki eksperiment.
Anketa
Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili
srpski jezik i knjievnost Pedagokog fakulteta u Rijeci i profesore rijekih srednjih kola.
Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse azima atia Ja
n'jesam sanjar, a onda su im bila postavljena ova tri pitanja:
1. Za koji bi razred osnovne ili srednje kole ova pjesma bila prikladna?
1. Pobone pjesme bosansko-hercegovakih Muslimana, priredio R. Kadi, Starjeinstvo
Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, 1980. 2.
2. Opredijelili smo se za varijantu s biljeenjem apostrofa u rijei "nijesam" i drugdje
prema verziji u knjizi Branka Milanovia Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija,
Knjiga III, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1971. Taj grafiki znak, drimo, skree
pozornost prema brizi pjesnikovoj za to iim ritmikim ustrojstvom pjesme.
278
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 279
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 280
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 281
2) jeziko-stilske osobitosti;
3) estetske vrednote;
4) kontrastiranje;
5) misaono ustrojstvo;
6) fatalizam.
Jedan se profesor oitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova,
runog, ovozemaljskog i onog ljepeg; nemogunost da svojim zanatom
/pjesnitvom/ osigura sebi dostojan ivot; paralela pjesnik-patnik; jednostavnost jezika, metaforika; poredbe su konvencionalne; al za prolou."
Profesori su se, takoer, razliito oitovali i o tome to bi eljeli da
njihovi uenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom. Prema uestalosti
odgovori se rangiraju ovako:
1) spoznaje o odnosu prema ivotu;
2) spoznaje o odnosu prema radu;
3) spoznaje o odnosu prema sebi;
4) spoznaje o odnosu prema drugima;
5) estetski doivljaj;
6) obiljeje knjievne vrste.
Jedan je profesor iskazao ovo gledite: "Osjeaj samoe koja prati
umjetnika, u ovom sluaju pjesnika, tragika ivota kojim ivimo. Ali, listajui ove itanke za srednju kolu, vidim da je previe ovakvih tunih,
pesimistikih djela. Zar ne bi trebalo potraiti i prezentirati neto vedrije,
optimistikije? Zar treba mladome ovjeku tuge i alosti? On e ve tokom
godina otkriti kakav je ivot, kakav je svijet. Dajmo mu neto primjerenije njegovim godinama."
Metodiki eksperiment
Metodiki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodike
znanosti.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija:
1) motivacija;
2) upoznavanje s pjesmom;
3) objavljivanje dojma;
4) interpretacija;
3. Metodiki eksperiment izveden u Graevinskoj koli u Rijeci. Zahvaljujem prof. Mariji
neperger i prof. Zrinki Frkovi za suradnju.
4. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja, urednik Ante
Been, kolske novine, Zagreb, 1986.
O ogranienjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. Dometi eksperimentalnog istraivanja u
podruju stvaralake upotrebe jezika kod uenika osnovne kole, u zb. Zbornik 18, Institut
za pedagoka istraivanja, Beograd, 1985., str. 259.
281
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 282
282
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 283
svehli listak -, te neto manje - lice mrtva knjiga. Uz - otac - javlja se i leksem - babo -.
Evo jednog uenikog iskaza u cijelosti:
"Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snaan dojam. Ja, zapravo, suosjeam s pjesnikom, odnosno njegovom duom koja pati i koju
razdiru bol i tuga. Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila
tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih. On je poput mrtve
knjige kojoj su slova nevolje i brige. Ostao je bez iega u ivotu i mora
sam sebi stvarati ivot i to radi piui pjesme. On ivi u sadanjosti i ne
nada se boljoj budunosti. Zato on nije sanjar ve je ivot prikazao na
jedan pesimistian nain. Kao i njegov ivot i ova je pjesma bolna i puna
tuge i gorine."
Cjelovitu ueniku recepciju nekog knjievnog djela mogue je
istraiti na vie naina. Plodonosnom se pokazala analiza uenikih
zapisa.6 Ueniki zapis oblikovan kao vezani tekst, a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak. Osim u osobnome iskustvu,
opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uenike recepcije nekog knjievnoumjetnikoga djela, utemeljujemo i na miljenjima
kao to je ovo akademika A. V. Tekueva: "U njima /sastavcima/ se najsnanije i najizrazitije odraava unutranji svijet uenika, po sastavcima se
moe pratiti razvitak uenika, formiranje njegovog pogleda na svijet,
odnos prema knjizi."7
U naem sluaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje.
Uenici su bili dobili ovaj zadatak:
- Kraim zapisom iskai to si ponio u sebi iz susreta s pjesmom
Muse azima atia Ja n'jesam sanjar.
Dva su temeljna tipa inkoativnih reenica u uenikim sastavcima.
Jedan tip moe prezentirati ova reenica: "Kao to sam ve napisala, ova
je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje." Tim jezinim izborom
uenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom, to indicira autorinu
potrebu da zaokrui, finalizira, cjelokupni proces komunikacije s pjesmom.
Drugi tip moe predoiti ova reenica: "Ponijela sam u sebi tugu
pjesnikovu, osjeaj aljenja i nemoi." Opetovanjem predikata upitne
reenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je jo vrlo intenzivno
6. Zdenka Gudelj-Velaga. Djeje pisano stvaralatvo s ishoditem u pjesmama Drage Gervaisa, Dometi, Rijeka, 1987. 7-9, str. 641-650.
7. A.V.Tekuev. Metodika ruskoga jezika v srednej kole, Prosveenie, Moskva, 1980.,
str.331.
283
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 284
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 285
285
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 286
286
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 287
287
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 288
288
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 289
Ismet Smailovi
POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI
Jezika analiza jednog knjievnog djela, a pogotovu cijeloga godita jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije
nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom
metodologijom, tj. analitiki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna
fonetska analiza, zatim morfoloka, sintaktika, a osobito leksika, pa
analiza tvorbe rijei, analiza stila, analiza stranih jezikih elemenata itd.
Za ovu priliku to bi bilo veoma opirno struno izlaganje i izlazilo bi iz
okvira teme i ciljeva ovoga skupa.
No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz
1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja
sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret
u 1913. godini, to znai da se neu uputati u opirnu jeziku analizu, ve
u samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu.
Ali prije nego to ponem svoje izlaganje o tome, elim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam traiti bilo koje godite
iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo
ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino nalo pri ruci u mojoj biblioteci, a do
drugih godita nisam mogao u Banjaluci doi. 2) Pogled na jezik u ovom
goditu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na
priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi
ritma, rime, poetskog izraza, pjesnike slobode i jo iz drugih razloga
ponekad namjerno stvaraju posebne rijei, izraze i oblike, slue se
arhaizmima, provincijalizmima, neto skrauju, neto proiruju, a sve to ne
daje pravu sliku ondanjeg svakodnevnog govora, odnosno knjievnoga
jezika.
U ovom izlaganju najprije u govoriti o pismu, odnosno o pismima
kojima je tampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u
ovom goditu, mjesto izlaenja, datum i godina tampani su na 3 pisma:
latinicom, irilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa urednitva tampani su samo latinicom i irilicom, i
to naporedo. lanci, rasprave, knjievni radovi, prijevodi i ostali prilozi
289
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 290
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 291
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 292
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 293
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 294
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 295
(37), koliko li sam sretan (37), ali je ova godina bila sretna (65), naa nesretna partajinost (18), da se sretniji opet podigne (62), sretan u svome
ivotu (113), kako u i ja biti sretan (123), najnesretniji u braku (99),
koliko bih se sretnijim osjeao (100), da budete sretni (105), Neka je svima
sretno i hajirli! (147), a sa ima 12 primjera: da u biti nesrean (22), Vi
me vidjeste tako nesrena i htjedoste me uiniti srenim (22), kad su bili
sreni ili nesreni (59), nesreni graanin atenski (90), njega je uinilo
nesrenim (90), Pa i oni rijetki srenici (45), ja sam te ubio, ja nesrenik
(54), uinila je od njeg jednog nesrenika (60), znam da sam sreniji od
majke, a nesreniji od babe (200).
Ostale vanije fonetske karakteristike uoavaju se u sljedeim primjerima: kaluf (14), prekalufljen (14), safun (68), kemiar (6), kemijska
(68), kemijskim (109), kemijski (139), kroninu (176), ofenziva (117),
defenziva (117), Madari (69), madarskom (6), niko (6, 38, 50, 126), nitko
(155), iko (21), svako (64, 91), a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje
se 5 puta bez t, dakle ko (44, 89, 91, 98, 126) i 4 puta sa t kao tko (10, 34,
63, 156).
Morfoloke karakteristike ne zasluuju nikakvu posebnu panju jer
su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama
dananje jezike norme, ali bi se moglo neto ukratko rei o tvorbi rijei,
naroito o glagolima s infinitivnim nastavcima - ovati, -irati i -isati i o
nekim imenicama. Odmah da kaem da takvih glagola nema mnogo i da
se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1),
nego je jo konkretizovao (2), demokratizovati (2), za posao se mora
angaovati (71), konstatujemo alosnu injenicu (116), dok konstatujemo
(147), najbolje nam garantuje (147), mnogi su se ivo interesovali (150),
lijenik je konstatovao dijagnozu (200), radi toga apelujemo (214), kristalizovan i stilizovan (214); s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju
se (9), irilicom je ratificirao ugovor (86), nikoga ne interesira (96),
reformiranog Gajreta (219), ilustrirati (116), a s nastavkom -isati postoje
samo 2 primjera, i to: regenerisane (3) i reformisane (3).
to se tie imenica, panju zasluuju: poduzetnik, poduzee, suradnik, suradnja, minuta i sekunda, koje su tampane samo u takvom tvorbenom obliku, npr.: da poduzetnik daje posao radnicima (4), s fabrikim
poduzeima (5), mnoga su naa drutvena poduzea propala (16), svako
ovo poduzee (16), prema poduzeima sa slabim kapitalom (140), otkazao
je svoju suradnju (116), kako e otkazati svoju suradnju (116), koji obustavie svoju suradnju (116), otkaze za suradnju (151), da opravdate Vau
295
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 296
suradnju u Gajretu (151), od naeg suradnika (116), naem bivem suradniku (116), surednik svih ozbiljnih listova (178), jo minutu (84), jo
sekundu (84), stajala je jednu minutu (55).
A sada da pogledamo upotrebu leksike, koja u ovom izlaganju
zasluuje posebnu panju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913.
godini ve i na jezik tadanjeg bosanskohercegovakog javnog komuniciranja i knjievnog stvaralatva. Evo kakva je situacija u tom pogledu:
Prije svega, imena svih mjeseci nisu slavenska ve latinska, tj. januar, februar, mart, april itd. i nema ni jednog primjera koji bi potvrivao
slavenski naziv mjeseca. Takoer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisua a sedmica tjedan. Umjesto tisua uvijek je hiljada, a
umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik, npr. izvjetaj tajnika (prilog
Gajretu, str. 1 i 12), tajnik Fehim Kafadarevi (prilog Gajretu str. 1 i 12),
na mjesto tajnika Mustafe Islamovia (prilog Gajretu, str. 1), primio se
funkcije tajnika (prilog Gajretu str. 2), tajniko izvjee (prilog Gajretu,
str. 1 i 12), Izet ef. Pertevu, bivem vakufskom tajniku (82), Mehmed ef.
Spahe, tajnika Trgovake komore (116) itd. Ovdje mogu rei da je Gajret
imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Rije sudac takoer je dominantna, npr. Hazim ef. Mufti, eriatski
sudac (114), jedan eriatski sudac (118), Jusuf Zija ef. Midi, eriatski
sudac u Tuzli (150), Salih ef. Hadiegri, eriatski sudac (183), ali rije
lijenik nije, jer pored veeg broja primjera za lijenik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struno zanimanje naziva ljekar, npr. Gradskom
poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijenika (116), lijenik u Bosanskom
Petrovcu (148), Obukao se i otiao po lijenika (200), Kad sam se povratio sa lijenikom (200), Lijenik je konstatovao dijagnozu (200), lijenika
svjedodba (183), ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27), preporuuju i
ljekari (83), opet se treba prvo obratiti ljekaru (83).
Dok za svjedodbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoanstvo ve
samo svjedodba, dotle uz rije odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati, npr.: poljedice ravog moralnog odgoja (96), lijepog i estitog odgoja (96), da se uenice odgoje u duhu koji prija (156), nauen i lijepo odgojen (163), ali: da se lanovi jednog drutva vaspitaju (73), dobar uspjeh u
drutvenom vaspitanju (74), mo duevnog vaspitanja (154), vaspitanje
duha (154), strogom disciplinom se vaspitavaju lanovi (47).
Rijei stroj i maina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa
imamo: u parnom stroju (7), ito posijano sijaim strojem (83), razni strojevi (109), strojevi koji proizvode snagu (109), ali: juno voe, maine i
296
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 297
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 298
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 299
taries. It is interesting to note that all the three newspapers from the last
years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside
the Turkish language. Having examined the Gajret in 1913 meant also to
see what was the way and style it had been written in it eighty or so years
ago. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul. He was famous for his
sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and
activities. In this year, one can find the contributions from, among others,
by: Hajji Hamid Svrzo. Dr. Mehmed Spaho, Hasan Hodi, Hamdija
Muli, Osman Nuri Hadi, Hifzi Bjelevac, Fadil Kurtagi, Mustafa
engi-Gazanfer and others. A great deal of authors did not give their full
name and surname, but only in initials, so we do not know who they were.
It is also interesting to note that all the contributions but the one on page
180 about the poems of M. Svara had been published in iyekavian dialect.
The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful
places. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century
and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and
authentic linguistic expression.
299
anali 12.qxd
24.1.2008
300
12:11
Page 300
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 301
Alija Isakovi
VID BOSANSKOG JEZIKA
Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog
perioda i nai pravopisi
Kako su Bonjaci krupna stasa,
Znaj da su im tako i rijei krupne,
Pa ih onda dovesti na metrum,*
To je gvozden luk koji nije mogue nategnuti.
Hevai, 1631.
Kako stvari idu od 1918. do danas, Bosanski Muslimani su na
dobrom putu da izgube svoj jezik, odriui se svojih jezikih osobenosti,
odravanih u vievjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. Prvo su se, to
milom to silom, odricali imena bosanski jezik, ulazei u Kraljevinu SHS
kao neizdiferencirana narodna masa s preteno opredjeljenskom inteligencijom. Oni muslimanski intelektualci koji su imali politikih ambicija
opredjeljivali su se kao Srbi, i saobrazno tome poeli svoj jezik nazivati
srpskim, a oni drugi, zapravo vei dio - prihvatili su hrvatstvo, jo u doba
Austro-Ugarske, i poeli se priklanjati hrvatskom knjievnom jeziku i
upotrebljavati to ime. Naravno, dijelom se sve ovo dogaalo i prije 1918.
ali je u novim dravnopolitikim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano, ak i muslimanska kulturno-prosvjetna drutva, te je Gajret bio
prosrpski, a Narodna uzdanica prohrvatska. Osnovna narodnosna masa
bila je nepismena, ekonomski upropaena i preputena politikoj nesigurnosti, dijelom i fizikoj nesigurnosti, da bi se lake iseljavala, politiki
opredjeljivala i asimilirala.
Ako u pogledu nacionalnog statusa nije vie tako, u pogledu jezika
jeste jer smo preputeni njegovoj jednostranosti - u obrazovanju, u
masovnim medijima, u administraciji.
Tu se nita nije promijenilo nabolje od 1918. bez obzira na poslijeratne slatkorjeive zakljuke o knjievnojezikoj toleranciji. Da budem
precizan, u toj i takvoj praksi bio je snoljiviji meuratni period. To se
moe lahko utvrditi poreenjem leksike u meunarodnoj i poratnoj bh.
* da se mogu sricati.
301
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 302
tampi. Od 1945. do danas bh. standardnojeziki prostor popunio je tanjugovski jezik uinivi ga, praktino, ijekavskim oblikom istone varijante.
Lektori obino promijene samo jednu rije iz Tanjugovog ekavskog teksta, rije lane, lani. Ja pratim leksiku u Osloboenju ravno 25 godina, od
teksta Nervoza u naem knjievnom jeziku objavljenom u Odjeku, 1965.
godine. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu, a porodina
tradicija se gasila, i pravo je udo kako jo poneki pisac potegne staru
dobru bosansku rije.
Sreom, ve sada ima takvih i meu onima koji jedva da su bili
roeni u vrijeme odravanja tzv. Mostarskog savjetovanja o jezikoj toleranciji.
Ja sam o ovome govorio i pisao u vie navrata. Potpuno uprazno.
Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje, niti je bilo koja tvrdnja ita izmijenila u praksi. Zato preporuujem pokretanje strune publikacije o bosanskom jeziku da bi nae nove generacije to nauile i starije se podsjetile. S
tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajui karakteristine primjere od 1550. godine do 1985. u sto pedeset
djela.
Ovo su fragmenti te cjeline i teko je o tome govoriti kratko i
konzistentno.
Dakle, govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. to se, pak, tie zajednikog
bosansko-srpsko-hrvatskog jezikog standarda u naim zajednikim masmedijima, u prosvjeti i administraciji, to je stvar zajednikog prosuivanja, iskazivanja i dogovora Muslimana, Srba i Hrvata. Ovdje o tome nije
rije, premda vaei Pravopis iz 1960. i njegova bosanskohercegovaka
depandansa zvana Pravopisni prirunik iz 1972. godine ne pruaju Muslimanima ni minimum jezikog potovanja, i valja ih mijenjati.
Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poeli s
evropeizacijom, objavljujui djela dananjim pismom, latinicom i irilicom, imali su u svome pamenju, u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. Naizgled, i nominalno, danas ga nemaju. Meutim, to je
nemogue. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi, niti je dovoljan da
se u to povjeruje.
Spomenut u ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u
pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi,
autor tursko-bosanskog rjenika, 1631. godine, Mula Mustafa Baeskija,
autor uvenog Ljetopisa, Stoanin Hrle, prevodilac s arapskog, Mostarac
Omer Humo, autor prve u nas tampane knjige arebicom i Bosanskog
302
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 303
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 304
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 305
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 306
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 307
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 308
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 309
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 310
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 311
u udvojenim suglasnicima nekih turcizama, u nekim morfolokim oblicima, razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici
razlikuju meu sobom.
Ovdje nije mjesto da se to sve objasni. Bosanski Muslimani (ili
Bonjaci) danas su ijekavci u knjievnom jeziku, kao i Hrvati, s Hrvatima
imaju pretenu leksiku, ali nee moi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice, nee pisati zajednike (strane) rijei izvorno, osim vlastitih imena,
nisu zadrali l na kraju rijei (vol, sokol), napustili su oblike zamjenica tko,
svatako, nisu nikada prihvatili oblike toka, tono, a prema srpskom,
preteno ekavskom, imaju svuda h mjesto zamjena v i j, imaju opi i opina prema opti i optina, imaju i brojne druge leksike razlike - identine
s hrvatskim jezikom, ne mogu srpski jezik pratiti u itavom nizu akcenata,
itd.
Ove razliitosti, ove duboko ukorijenjene razlike, uticale su u
svakodnevnom jezikom proimanju na znaenjsko razluivanje sinonima
i pridonijele bogaenju bosanskoga jezika koji je tako doao u povoljan,
tzv. meuvarijantski poloaj, kako je bilo i u prolosti.
Tako je ve uveliko prihvaeno da je as (kolski), a sat (vremenski); okolica (geogr.), a okolina (sociol.); istota (stila), a istoa (ulice);
hrianin (pravoslavac), a kranin (katolik); metalni (ekser), a metalski
(radnik); (sjeverni) pol, a (m. i .) spol; provoenje (zadataka), a
sprovoenje (uhapenika), itd.
Bosanski jezik, prema knjievnom hrvatskom i srpskom jeziku, ima
najmanje razlike izmeu narodnog i knjievnog jezika, izmeu
dijalekatskog i knjievnog i ima - za junoslavenske prilike - izvanredan
kontinuitet, jeziku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru, bez
diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski knjievni jezik do poetka
Vukovih i Gajevih reformi sredinom prolog vijeka. To to u okviru bosanskog jezika nije bilo jezikih i pravopisnih reformi nije teko razumjeti.
Pisali su bosanicom i arebicom, uglavnom, kako su i govorili. Pii kao to
govori nije niija deviza, to je inicijalni poriv pismenog ovjeka.
The Aspect of Bosnian Language
The Bosnian language has existed in people and in literature at least
as long as the Croatian and Serbian language. If it is less known to the general public, the reasons have been of political and not of linguistics nature.
Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts,
and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life, a non-nam311
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 312
ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations, and, particularly, of Bosnian Moslems (Bosniaks).
There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are, both nominally and really, two systems in the
function of distinct, separate languages. I consider the Bosnian variant as
the Bosnian language having applied the same reasoning. Regardless to the
fact that our language is, basically, one language, it is not the single and
unique language that can be understood. The Moslem people, regardless
how it has been called under the different historical circumstances, had
always called its language the Bosnian, both in a common people's speech,
and also in literature and numerous linguistics works. The term Bosnian
language has been used by the others who had considered themselves to be
Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then), to
what extent and when. I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being, and it is us who
determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. The linguistic pluralism is its social reality and its
mutual feature.
312
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 313
Vasilije ekli
PEDAGOKI FAKULTET RIJEKA
ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI
KNJIEVNO-KULTURNI PREPOROD
Mogunosti poreenja
Govorei o politikom i narodnom znaaju ilirskog preporoda,
Antun Barac kae: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19. i 20. vijeka,
koji su ili za zbliavanjem jugoslavenskih naroda, gledali su u ilirizmu
ishodite i uzor."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuivosti pojedinaca
i nekih stranaka preuivali su ga ili proglaavali tetnim - zakljuuje
Barac svoju ocjenu. Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao
i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske
vladavine. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo, ali se teko moe
dokazati bez obzira na slinosti u genezi tih dvaju pokreta. Stoga e u
ovom radu biti govora o valjanosti Bareve tvrdnje na osnovi usporeivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja.
Drutveno-povijesni kontekst
Na poetku 19. stoljea, kada je zapoeo proces nacionalne integracije, Hrvatska se nalazila u veoma tekoj situaciji. Egzistirala je na rubu
Beke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja.
Bila je teritorijalno i politiki razdijeljena na nekoliko razliitih podruja
(Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna krajina), a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlau. Prema Barevim rijeima, tada je svedena na politiki i geografski pojam granine pokrajine "s nekim karakteristinim povijesnim, folklornim i etnografskim obiljejima", a ne zemlju s
posebnim narodnim svojstvima.
Austrijsko kolstvo uoi preporoda bilo je anacionalno. U to doba
nije postojala nijedna hrvatska srednja kola, niti se u gimnazijama uio
hrvatski jezik, a na Zagrebakoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u
pravilu birani Madari, iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. Obrazovni sistem u doba Metternicha sluio je odnaroivanju i pripremanju poslunih
inovnika i odanih podanika. No budui da se temeljio na klasinim principima naobrazbe, djelovao je na budue ilirce kontraproduktivno. Suprot1. Hrvatska knjievnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. Knjiga I. Knjievnost ilirizma, Zagreb, 1954., str. 36-37.
313
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 314
no odgojnim zadacima kolskog sistema, oni su stjecali svijest o slobodoumlju, mrnju protiv tiranije i kritiki odnos prema feudalnoj Austriji.
U takvoj drutvenoj situaciji, usporedo s preporodnim kretanjima u
Evropi i prodiranjem romantizma u knjievnost, sazrijevala je ideja o kulturnom i politikom jedinstvu koje se u povijesti knjievnosti naziva ilirizmom, ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. Ilirizam,
kao izraz narodnog buenja, nije nastao ni iz ega, nego se razvijao iz
vlastitih unutarnjih snaga koje su mu jo od 17. stoljea utirale put. Njegovi prethodnici potjecali su najveim dijelom iz redova nieg sveenstva,
graanstva i sitnih plemia. Osim rijetkih izuzetaka, domai feudalci ivjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili dravnopravni
poloaj svoje zemlje, a ne hrvatski narod.
Za hrvatski narodni preporod, u vrijeme njegova najveeg uspona,
nerazluivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809.-1872.), uspjena organizatora knjievnog ivota. Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne,
pouzdane i duhovno profilirane istomiljenike, koje je vrsto ujedinio. Bili
su to veinom mladi ljudi, vatreni rodoljubi, sposobni i obrazovani intelektualci (S. Vraz, D. Demetar, I. Maurani, Lj. Vukotinovi, D. Rakovac, A.
Nemi, P. Preradovi i drugi). Prema imenu starosjedilakog stanovnitva na Balkanu, pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za june Slavene.
Ideja je potekla od Gaja, koji je vrsto vjerovao da Hrvati potjeu od starih Ilira, a prihvatili su je i njegovi sljedbenici, mada su neki sumnjali u
vjerodostojnost ove teze (D. Demetar). Tim mrtvim imenom, kako je tvrdio Vuk Karadi, eljeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne
snoljivosti okupiti zajedno sve nae narode.
Tako je zapoela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne
integracije. Ta e faza potrajati do banovanja Ivana Maurania (1873.1880.), sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. Mada su jo u doba
ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u knjievnom
a drugi u politikom smislu), Mauranieva kroatizacija bitno e utjecati
na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima. Istona
kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875.-1878.) sve e vie optereivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i
pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana.
Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog
knjievnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije.
Bosna i Hercegovina je u 19. stoljeu bila vie no ikad u svojoj povijesti
izloena razliitim pritiscima. Izvana su je ugroavali pretendenti na njezin
314
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 315
315
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 316
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 317
Vjersko-nacionalni sindrom
Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika ve i nerazumijevanje najbliih susjednih zemalja Srbije i Slovenije. Najvie su se ilircima suprotstavljali srpski knjievnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama. Poznato je da se antagonizam Hrvata
i Srba nakon doseljavanja na podruja Hrvatske i Ugarske pojaavao ne
samo zbog razliite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka. Antagonistika napetost poela je na prijelazu iz 18. u 19. stoljee sve vie dobivati politike dimenzije do ilirskog pokreta, kada jasno
dolazi do izraaja tenja za zbliavanjem i prevladavanjem dotadanje
napetosti. Ilirci su se nadali da e svojom junoslavenskom orijentacijom
privui Srbe u svoje redove. Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politiku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske. Meutim, ilirske su ideje
imale mnogo protivnika i meu Hrvatima, a kamoli meu Srbima. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim
zabludama i tenjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete
da se itava Hrvatska povlai. Jo ei otpor izazvale su ilirske ideje kod
Srba, osobito u dananjoj Vojvodini gdje se ve razvio osjeaj nacionalne
posebnosti kao u Srbiji. Konzervativno srpsko graanstvo, okupljeno oko
pravoslavne crkvene hijerarhije, pokrenulo je etrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta. Optuivali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik, pravopis,
narodnost i pravoslavlje. U ilirskim tenjama za ostvarivanje duhovnog i
kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije, koja Hrvate eli
iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politiku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama.
Knjievno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u
sloenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. Jo u Turskoj
Carevini neke je muslimanske umove muilo pitanje vlastitog identiteta,
ne znajui kome zapravo pripadaju. Henri Massieu de Clerval, koji dolazi
u Bosnu 1855. godine, izvjetava da "domai Muslimani ive u alosnoj
izoliranosti izmeu svojih katolikih i pravoslavnih zemljaka, koji ih
gledaju kao otpadnike, i Osmanlija, koji u njima vide samo nekakve
nesavrene Turke".4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kae de Clerval - stari Osmanlije iz Azije rugaju im se to ne znaju turski,
a Slavofili ih prikazuju kao udovita."
4. Dr Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta, Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1974., str. 83.
317
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 318
Muslimani su ve sedamdesetih godina poeli osjeati snane pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije. Budui da se tada poelo
govoriti o mogunostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine,
zaotrile su se razmirice meu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova
zemlja treba pripasti. U vezi s tim pitanjem, sukobile su se dvije politike
koncepcije: srpska - koja je jo od Garaaninova Naertanija (1844.) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom, i hrvatska - koja ih je eljela sebi pripojiti unutar Habsburke monarhije. Koncepcija velike Srbije
bila je ve razraena u knjizi Justina Mihailovia Iliri i Srbi (1843.), u
kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdei da od Pete do
Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba, ni drugi jezik osim
onoga kojim se Srbi slue u Ugarskoj, niti pismo osim stare srpske irilice.5 Posve suprotne politike ciljeve izrie Eugen Kvaternik u svojoj
knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860.).6 U okviru pravake koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske drave na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine.
Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaotrava poslije okupacije.
Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili
hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. Zbog toga zapoinje meu
srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju
Muslimana. Ekstremistiko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva otre reakcije Ante Kneevia, Josipa Ljubia i drugih rodoljuba, a neki
muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjanjavaju za
bosansku nacionalnu ideologiju. Svojatanje Muslimana nastavlja se i u
staroj Jugoslaviji, i na alost, u razliitim oblicima traje do danas.7
Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u
Bosni i Hercegovini. Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo
li u obzir izjavu generala Filipovia francuskom konzulu "da je islam
neminovno osuen da iezne, u dodiru s katolikom vjerom, koju (sada)
bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vjetiji misionari nego to su
bili jadni franjevci".8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa
5. Miodrag Popovi: Vuk Stefanovi Karadi 1787.-1864., Beograd, 1964., str. 333.
6. Knjiga je izila anonimo u Parizu, jer je autor bio u emigraciji.
7. Bekir Krupi, predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske, koja je osnovana potkraj oktobra 1990. u Osijeku, tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s
velikim M osmiljen proizvod boljeviko-marksistike provenijencije s osnovnim ciljem
da se najvei dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske. Budui da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima, nije
im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene, kroz koje e tei zajednika krv". Vjesnik, LI, 15051, Zagreb, 13. XI. 1990., str. 12.
318
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 319
319
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 320
imali ni uvjeta ni moi da ih ostvare, oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaajne uspjehe. Njihova je glavna zasluga u tome to se
Gajev narod bez narodnosti probio kroz razliite drutveno-ekonomske
krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politiki narod. Pored toga,
ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest, povezali preporodnu
knjievnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije.
Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci
izmijenili su kulturni pejza hrvatskog prostora kakav se nije mogao
zamisliti tridesetih godina. Do poetka ilirskog pokreta nije bilo drugih
knjiga osim molitvenika, kalendara i ivota svetaca. Ilirci su znatno proirili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija, drama, novela,
humoristika i satirika pria, feljton, epigram i knjievna kritika). Da bi
ubrzali razvoj pomlaene hrvatske knjievnosti, pokretali su novine,
knjievne listove i zbornike. Usprkos protivljenju madarskih vlastodraca, izale su 1835. Novine horvatske i knjievni list Danica horvatska,
slavonska i dalmatinska, koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv.
Neto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842.), Iskra (1844.), poluknjievni list Zora dalmatinska (1844.) i tjednik Branislav (1844.), jedno vrijeme tampan u Beogradu zbog pootrene cenzure. Pored toga, ilirci su
mnoge prigodne pjesme i krae tekstove objavljivali u lecima.
Uporedo s izdavanjem listova, asopisa i zbornika, preporodni pisci
osnivali su i razliite institucije (itaonicu, tiskaru, drutvo za izdavanje
knjiga i druge). Najpoznatija meu tim ustanovama bila je Matica ilirska
(kasnije Matica hrvatska), osnovana 1839. godine, koja se s kraim
prekidom u novije vrijeme odrala do danas. Osnovana je sa svrhom da
podstie i razvija nacionalnu svijest, kulturno prosvjeivanje naroda i
uvanje narodne batine. Premda je po sadraju rada trebala biti apolitina, u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraivala iz naznaenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike.
Muslimanski knjievno-kulturni preporod razvijao se u drugaijem
povijesnom kontekstu i politikoj situaciji. Nekadanji teritorij Bosanskog
paaluka bio je smanjen okupacijom. Budui da je Sandak i dalje ostao
pod turskom upravom, granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s
kulturno-etnikim identitetom muslimanskog stanovnitva. Politiki akteri
Muslimana, ukoliko se o njihovoj djelotvornosti moe govoriti, u prvim
godinama okupacije, nisu bili jo svjesni ni svojega identiteta. Stoljeima
naviknuti da u ratovima slue sultana a u miru da se bune protiv centralne
vlasti, Muslimani su nasilno privedeni zapadnjakoj civilizaciji i baeni u
320
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 321
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 322
322
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 323
Muslimanski preporodni pokret trajao je do svretka prvog svjetskog rata. I za njega se moe rei da je imao minimalni i maksimalni program, s realnijim ciljevima od ilirskoga. Zadaci su prvoga bili prilagoivanje Muslimana novim uvjetima ivota i kulturno-prosvjetno uzdizanje
na narodnom jeziku, a drugoga - neutralizacija srpske i hrvatske
nacionalne propagande na osnovi iroke vjerske tolerancije i stvaranje
uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politikog rjeenja meuvjerskog i meunacionalnog partikularizma u Bosni i
Hercegovini".11 Budui da integralno bosanstvo nije imalo nunih uvjeta
za prerastanje u nacionalnu kategoriju, na koncu se reduciralo na muslimanstvo. Muhamed Hadijahi kae da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske iroke slojeve,
a kamoli za katolike i pravoslavne kmetove. Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana, jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim
pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m, veliko M).
Bez obzira na razne devijacije i lutanja, u preporodnom razdoblju
bosanskih Muslimana postignuti su znaajni rezultati u kulturnom i
knjievnom radu. Muslimanski intelektualci uvrstili su vlastiti identitet i
stekli povjerenje u svoje stvaralake snage, objavljeno je dosta knjievnih
djela, stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova itateljska
publika. Pored ve spomenutog lista Bonjak, izlazili su i knjievni
asopisi Behar (1900.-1911.), Gajret (1907.-1918.) i Biser (1912.-1918.).
Uspjeno su djelovale i razliite institucije (itaonice, pjevaka drutva,
Muslimanski klub, Muslimanska biblioteka u Mostaru). Osobito je znaajno osnivanje kulturno-prosvjetnog drutva Gajret (1903.), koje je pomagalo uenike raznih kola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine,
organiziralo analfabetske teajeve, pomagalo domau knjievnost i osnivalo narodne knjinice. Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne
knjige za narod, ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih drutveno-politikih promjena u posljednjoj godini rata. I napokon, u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz, Edhem Mulabdi, Abdurezak Hifzi Bjelevac), lirskih pjesnika (Osman iki, Avdo
Hasanbegov Karabegovi, Musa azim ati) i dramatiara (Safvet-beg
Baagi, Hamid ahinovi Ekrem, Husein ogo).
Knjievni jezik i publika
Ilirskim piscima velike tekoe zadavao je problem knjievnojez11. Muhsin Rizvi: Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba
austrougarske vladavine, knj. I., Sarajevo, 1973., str. 114.
323
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 324
ikog izraza. Do proglaenja tokavskog narjeja knjievnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske jo od Antuna Vramca prilino razvijena kajkavska knjievna tradicija, a u primorskim oblastima akavska.
Stoga je trebalo uloiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika
u knjievnosti. ak su i prve pokuaje tokavske poezije pisali kajkavci
(Antun Nemi) ili akavci (Matija Maurani). Izbor knjievnojezikog
standarda oteavala je u ono vrijeme i poplava njemarenja u javnom i privatnom ivotu. Ve je Janez Trdina zapazio da su se ilirci estoko opirali
madarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik, ali su se mlako borili protiv jo opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848. pjevali hrvatske
davorije esto su sa svojim roacima i poznanicima razgovarali njemaki."12
U takvoj situaciji, prije pobjede Vukove reforme, Gaj je proklamirao tokavsko narjeje za osnovu hrvatskoga knjievnog jezika, odriui se
kajkavske jezike tradicije. Njegov izbor bio je logian s obzirom na
tokavsku prodornost i knjievnu supremaciju, utemeljenu jo u
dubrovakoj knjievnosti i crkvenom govornitvu 17. i 18. stoljea. U
tenji za ostvarivanjem zajednike knjievnojezike komunikacije, mnogi
liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u tokavskoj postavi
narodnog jezika. Na taj nain stvarani su preduvjeti za pobjedu tokavtine
na svim prostorima gdje ive Hrvati pod tuinskom vlasti (Turska, Austrija, Venecija).
Polazei od shvatanja da su jezik, obiaji i nain ivota glavna obiljeja naroda, ilirci su teili jezikom strategijom konstituirati hrvatsku
naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u viem, narodnom smislu zanemarujui druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog bia.
Njihove tenje bile su donekle ostvarene Knjievnim dogovorom u Beu
1850. s Vukom Karadiem i urom Daniiem, u kojemu su potpisnici
zakljuili da jedan narod mora imati jednu knjievnost i jedan jezik. Ali
kako je taj zakljuak naiao na slab odziv u Hrvatskoj, Beki dogovor
imao je vie deklarativno nego stvarno znaenje i zato je ostao bez praktinih posljedica. U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je
shvatanje Ivana Maurania, takoer jednog od potpisnika, da "nijedno
nae puko narjeje nije samo po sebi dostojno da postane knjievni jezik,
ve da takav jezik tek treba stvarati na irokim temeljima narodnoga govora, oplemenjujui ga patinom starine".13 U tom svjetlu postaje jasnije
zato je dubrovaka knjievnost sluila ilircima kao uzor i zbog ega su
12. Bachovi husari i ilirci, Sjeanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853.-1867.
(preveo Tone Potokar), Zagreb, 1980., str. 40.
324
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 325
325
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 326
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 327
327
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 328
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 329
svome putopisu 1858. godine ovim rijeima: "...Ve odavna bijae tajna
moja elja zaviriti u susiednu Bosnu, odkuda su doli pradiedovi moji i
toliko inijeh porodicah hervatskieh; gdie se govori isti jezik kao i u nas; i
koja nam je ipak, poradi razline vlade i upravljanja, dalja i stranija od
Rima i Pariza." 15
Tree, politiki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao. U svojim stratekim ciljevima vezali su se
protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o junoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti.
Osnove te ideologije razradio je sredinom 17. stoljea Juraj Kriani
(1618.-1683.) svojim konceptom o jezinom i etnikom jedinstvu naeg
naroda slavenskog. Poslije revolucije 1848. godine i uvoenja Bachova
apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa, ali je ostala
vrsto usaena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. Bila je to povijesna
lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreivanju stratekih
ciljeva realniji od iliraca. Apstrahiramo li koncept integralnog bonjatva,
oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije
nala na okrajcima zapadne civilizacije. Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaenje najkraih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeene zaostalosti. Budui da je muslimansko stanovntvo
bilo privreno orijentalnoj tradiciji, traili su u domaoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politiko osvjeivanje i kulturno-prosvjetno
uzdizanje bosanskih Muslimana. Na toj osnovi razvijao je Baagi u svojim dramama i povjesnicama kult zaviajnog ponosa, predakog junatva
i bosanskog rodoljublja.
etvrto, nosioci ilirskog pokreta s Gajem na elu predstavljali su
homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veinom
seljakog i graanskog porijekla. Pripadnike te grupe pokretali su isti
motivi i jedinstveni politiki ciljevi, bez obzira na stanovita unutarnja razilaenja u nekim pitanjima. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi, generacijskoj
pripadnosti, duhovnom obzorju i politikim opredjeljenjima. Zbog toga se
relativno brzo poela raslojavati na nekoliko razliitih struja. Najvei
problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske
i hrvatske nacionalne orijentacije. Mada se svi nisu opredjeljivali iz
unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju, u irim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. Bez obzira na razloge nji15. Putovanje po Bosni. Zagreb, 1858., str. 5-6.
329
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 330
hova opredjeljivanja, svi su oni morali platiti manji ili vei danak za
renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika, jalovim srbovanjem i
hrvatovanjem, zanesenjakim uzletima i pokajnikim uzmacima, a neki
ak ikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj
Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914.).
Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se
rasipala stvaralaka energija muslimanskih pisaca.
Peto, ilirski pokret nastao je u doba specifinog hrvatskog romantizma, za koji je Krlea rekao da je najoriginalniji po tome to su se ilirci
odluno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika, a ne po konvencionalnim romantiarskim idejama o osloboenju i ujedinjenju koje su
tada bile rairene kod svih slavenskih naroda pod tuinskom vlau. Taj
romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodniarstva, ponekad
mucavog zbog toga to su kajkavski ilirci morali uiti novi knjievni jezik,
do Mauranieve romantiarsko-simbolike apstrakcije. Za razliku od
hrvatskog romantizma, koji je izrastao iz drugaijeg povijesno-duhovnog
svijeta, bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike, u vrijeme realistiko-naturalistike faze
hrvatske knjievnosti. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktike
proze, preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantino-simbolikog naturalizma sa socijalnim konotacijama, sve do poezije Muse
azima atia pod utjecajem srpskog simbolizma, hrvatske moderne i
suvremenih turskih pjesnika. U irem vremenskom rasponu evoluirao je
od narodnjako-folkloristikih shvatanja Mehmed-bega Kapetanovia do
Osman-Azizove drutveno-aktivistike poetike. Zbog toga se i muslimanska knjievna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima,
interesima i razini knjievne kulture.
esto, ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu, to se vidi iz
informativno-politikih putovanja Matije Maurania, Ivana Kukuljevia
Sakcinskog i Mihovila Pavlinovia u razdoblju od 1840. do 1875. godine.
Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. F. Juki, M. Nedi. G.
Marti), ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadanju prilino veliku
grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesniki opus Mula Mustafe
Baeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. Ti muslimanski pisci nisu ni znali
za ilirski pokret, osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barii optuivao bosanske ilirce da kuju zavjeru. ak ni Baagi, u fazi
hrvatsko-starevianske orijentacije, nije znao za putopise spomenutih
iliraca niti za hajduko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala
negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujui ga crno330
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 331
331
anali 12.qxd
24.1.2008
332
12:11
Page 332
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 333
air Filandra
MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. I POETKA
20. STOLJEA
Za ili protiv Evrope, pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa
time i bosanskomuslimanskom svijetu. Ono je latentno obiljeilo dva
posljednje stoljea islama, nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje.
Susret Evrope i Istoka, islama i kranstva je star. Samo zahvaljujui
Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja, uenja,
niti straha. Islam je kranstvo podrazumijevao tako da se prema njemu
nije odnosio u formi pitanja ve dileme. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave, svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obiljeavao svoju supremaciju i otvorenost. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono to ne bi moglo biti
predmetom upitnosti, tako da se i odnos spram hrianstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi
je fiktivno, s obzirom na istjecite njihovih kultura, ali je legitimno s
obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. Kao pitanje koje po sebi to nije, ovaj odnos
je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja, autorskog
iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost, ali daje mogunosti
viestrukog promatranja te time doprinosi obogaenju spoznaje.
Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlai se od
samog nastanka i Muslimana i Evrope. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teko je danas razaznati kao to je jo tee pratiti tragove njegova
odgovora. U pitanom odnosu, logikom samog pitanja, jedno od ovog
dvoga je upitno, Muslimani ili Evropa. Nije teko uoiti da su u ovoj
relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. I pored toga, ono to
je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro, sadrano je u injenici
postojanja samog pitanja. Naime, njihova samorefleksija vlastitog odnosa
sa Evropom i Evrope sa njima, ovom narodu je davala znaenjski dignitet
partnera, subjekta s kojim treba razgovarati, to implicite znai i priznavanje njegova subjektiviteta. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih
susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistonoevropskih naroda.
Muslimani i Evropa su isto godite. Ovo je teza koja umnogome
moe da da upute za propitivanje, a ne rjeavanje, pitanja sadranog u
333
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 334
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 335
u supstancu, svoje tekovine i svoju mo duguje zaboravljanju, zabranjivanju ili zarobljavanju svega razliitog od samog sebe.
Nasuprot takvoj Evropi, Bosna itavo vrijeme jeste heretina, polifona i multilateralna. Ona svojom irinom i toplinom dva puta postiuje
Evropu, ali joj omoguava i konstituciju. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kranskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad
prima Jevreje sebi u goste. Ta karakteristika Bosnu ini Bosnom, specifinom i samosvojnom. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a
Evropa danas ima ansu da bude Bosna. Promjene pozicije u korist Bosne,
u razmatranom odnosu ne s Evropom, stvar je ontolokog a ne historijskopolitikog znaenja i proizlazi iz analize noseih koordinata ovih dvaju
kulturno-povijesnih entiteta. Samo iz medija razliitosti moglo je i nastati
pitanje o njihovu odnosu.
Ostajui u mediju supstancijalne analize duha a analizirajui
pomenuti odnos s kraja 19. i poetka 20. st. nije teko uoiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. (Ne ulazei u
razmatranje sloenosti politike situacije tog doba u Bosni, Balkanu i
Evropi, te tako ne upadajui u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatoloki determinizam, zadrat emo se samo na analizi
kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja.)
Nije pretjerano rei da je jedan broj bosansko-muslimanske
inteligencije bio opinjen Evropom. Nastala na osnovi cijepanja ve
prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja, ova kategorija intelektualaca, kolovanih u
Evropi, Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda.
ta je sve Evropa njima znaila na jednom mjestu teko je rei.
Samo su dvije injenice izvjesne: jedna da je elja za imperativnim
prikljuenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana, i druga, da se kompleks evropskog uzimao za eljenu vrijednost bez
mnogo zadrke.
Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i
Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno.
Naavi se otrgnuti od Istoka, svog institucionalnog islamskog habitusa a
isputeni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva, u sudaru sa novim nainom
ivota i novim vrijednostima oni su doivljavali emocionalno buran sudar.
Tu novu situaciju Osman Nuri Hadi opisuje rijeima: "A mi? Mi smo
pare Istoka, koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama
Zapada, niti da bjei ispred njih, ve da pod njima napreduje, cvijeta, uva335
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 336
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 337
komplementarno je zainjanju sociologije, filozofije, kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretiara. Krajnji rezultat svih tih napora
bilo je osvjedoenje o nunosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi.
Odnosno, u odnosu na razmea evropskih kao dolazeih i orijentalnoislamskih kao izmiuih duhovnih gibanja, sazrela je svijest o vlastitosti,
svijest o svom vlastitom i pojedinanom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva
velika duhovna koridora. Da je svijest o mogunosti miljenja iz Jedinstva, osnove duhovne i kulturne raspoluenosti na Istok i Zapad, islam i
slavenstvo, iz sasvim specifinog sinkretinog narodnog bia i njegova tla
Bosne, kod naih intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluenosti nudila, iz analize njihovih djela je neosporno.
Mada poetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa
znanstveno-tehnikog racia, dogaanje u sferi fizike i kritike filozofije
nagovjetavaju puteve premotavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma.
Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma, islama i nauke.
Pitanje odnosa islama i nauke najvie je zaokupljalo panju muslimanske intelektualne javnosti. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristino je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom,
racionalistikom europskom znaenju ve su njenu paradigmu izvodili iz
islama. Pri tome se polazei od suvremene diskrepancije islama i nauke
njihovo jedinstvo naglaavalo u prolosti. Kritiku suvremenog stanja ove
relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljea
islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali
jedinstvo. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je
sadrana u kritici suvremene recepcije islama.
Tzv. svjetovna inteligencija kao i manji dio teoloke, stalno je
naglaavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci.
Svjesni injenice da je u veini aspekata muslimansko drutvo islamsko,
oni su polazei od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih
efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi, stalno
naglaavali nesuvremeni karakter islama u Bosni, njegovu izvitoperenost,
teologiziranost, uahurenost, kanoniziranost i neprijemivost za nove
forme nacionalnog, naunog, drutvenog i kulturnog razvoja. Recepcija
islama od strane islamskog sveenstva, koje je samo u takvoj formi islama
moglo i nastati te islam privatizirati, po miljenju inteligencije je bila glavna konica razvoju muslimanskog drutva. U toj kritici je za cjelinu paradigmatian O. N. Hadi djelom Islam i prosvjeta. Istiui racionalni
karakter islama on naglaava da "sve to vjera ui, zapovijeda ili zabran337
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 338
juje, mora biti razumno. Obrnuto, nita to se ne slae sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str.3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuivanje Muslimana u moderne evropske tokove on posee za
nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke.
Pored inzistiranja na ovakvoj sutini islama a svjestan injenice da je u
jednom drutvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemona bez njene religijske potpore i pobude, on istie i nadmo islamskog
pojma i iskustva drutva nad evropskim glede njegove prijemivosti za
multikonfesionalnu situaciju.
Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom uvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda
neosjetljivog na razlike, toliko je ono proizlazilo i iz same sutine islama i
islamske projekcije problema od strane naih intelektualaca. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog
duhovnog horizonta inilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. Prijemivost formi zapadnog ivljenja kroz naglaavanja racionalnosti islama i pored toga to je u veini sluajeva rezultiralo sekularizmom
u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju sr ima islam, predstavlja
danas najaktuelniji segment miljenja ovog vremena.
O istrajnosti na rjeavanju ovog problema svjedoi i posezanje za
dostignuima Kantove filozofije. Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. Kantovo
postavljanje odnosa razuma i vjere, danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova miljenja, naim autorima je davalo kako uputu
tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima. Zaklanjajui se za Kantov
autoritet, u neto kasnijem dobu, Devad Sulejmanpai svoj polemos sa
nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove
filozofije. Naglaavajui da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i
hikmetovtina) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant
ipak, i to definitivno, odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost due svih
izvrnih filozofskih napada, kao i od onih koji se ubudue mogu da izvre
oslanjajui se na ovjeiji um i razum" (str. 10.). Ovim rijeima je Sulejmanpai ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u mogunost
jedinstva uma i vjere, te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama, ve
je inio i jasno distanciranje od vladajue logike zapadnoevropskog miljenja, promovirajui mogunost, a za Muslimane i nunost, jedne drugaije paradigme ustrojstva i promiljanja svijeta.
Odnos Muslimana prema politikim gibanjima Evrope, formi njene
demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja, svoje
338
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 339
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 340
nom smislu. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog, tad neizdiferenciranog narodnog bia, ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj
naciji ve samoj naciji kao takvoj. Nacija je za njih bila instrument nae
evropeizacije, modernizacije i socijalne homogenizacije. Po tome to bi se
nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. Ovakvo nekritiko
instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku mo po sebi, korespondentno je takoe uvjerenju tog kruga
intelektualaca da e skidanje zara/ferede samo od sebe nae ene uiniti
slobodnim i prosvjeenim. Nemogue je prenapregnuti injenicu da se
zagovaranjem nacionalnog identificiranja eljelo izvriti distingviranje od
balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog ivljenja, te tako
oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. I onda kad su
kao ukrija Kurtovi u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaaj islama za kulturni identitet Muslimana, oni su imali dobru namjeru, jer ishodita svoje nepromiljenosti nisu uvijek bili svijesni.
(Danas, skoro stoljee poslije, opravdano se pitati moe li nam
posluiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom. to je ostalo u
naoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaenja, greki i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. ta danas Evropa nama znai a ta mi njoj, gdje smo
mi danas u evropskom nacionalnom, politikom i kulturnom prostoru,
pitanje je koje obiljeava dananji muslimanski kulturni preporod).
Iskustvo posljednjeg stoljea ui da Evropa prevazilazi samu sebe.
Samo jedna porazna slika o njoj danas, kakvu daje Edgar Moren u djelu
Kako misliti Evropu, svjedoi da je kompleks evropskog kao imperijalnog
na izdisaju. S druge strane to iskustvo ui o nemogunosti asimiliranja
jednog nacionalno-kulturnog entiteta, bez obzira na golgote totalitarnosti
kroz koje on prolazi. Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju ansu
da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda,
suegzistiraju samo na nain samosvojnosti i autohtonosti. Svaki drugi
pokuaj, bilo mitsko-romantiarski od strane Muslimana ili prozelitistiko-imperijalni od strane Evrope, vodi kataklizmi i degradaciji oba
entiteta te provociranju kotaa povijesti na hod unazad.
340
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 341
341
anali 12.qxd
24.1.2008
342
12:11
Page 342
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 343
Fahrudin Rizvanbegovi
LIRIZAM KAO OBILJEJE KNJIEVNOSTI U BISERU
Kriza Behara nakon poznatog razlaza, a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika emsi-bega Salihbegovia i faktinog Muse azima
atia, odlukom vlasnika Adem-age Meia, na prelaz 1907. u 1908. godinu bila je kriza drutvene i politike provenijencije, ali i dubinska kriza
stvaralatva, a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u
razvoju bosanskomuslimanske knjievnosti. Generacija pisaca to je
napustila Behar jo u estoj i sedmoj godini njegova izlaenja, najvea je
ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralakim osnovama bila potpuno
profilirana. Uspon i obnova to je ati napravio u goditu svoga urednikovanja ponajprije e biti rezultat linog zraenja pjesnikova i najava
jednog novog senzibiliteta nae knjievnosti. "Ono to je za prvo godite
predstavljala knjievno impozantna i stimulativna linost Safvet-bega
Baagia, dajui mu ton i peat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom, to je za osmo godite bila stvaralaka linost
Muse azima atia, za omladinu boemski romantina i poetski magina
i privlaiva", rei e Muhsin Rizvi u svojoj historiji ovog perioda 1. S tim
magnetizmom, a s ve objavljenim pjesmama, u Beharu i drugdje, to e
se kao zbirka pojaviti tek 1914. s karakteristinim naslovom Pjesme od
godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdia,
ati je doao u Mostar za urednika Bisera. Ambicija vlasnika, koji je oko
lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca, kulturnih radnika i
prosvjetitelja, bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na
Bosanske Muslimane to ga je nekada imao Behar. Redakcija je list, u
uvodnom tekstu Rije-dvije o pokrenuu Bisera2, tretirala kao pounozabavni, koji e ponajprije prosvjeivati jer je "naem narodu prede
duevno prosvjetljenje i usavrenje, nego li prazna politika koja - unaprijed budi reeno nee u naem listu mjesto imati". Biser je zaista nastojao
da ide za tom orijentacijom, ali a dobrom mjerom proklamirane didaktinosti. Meutim, osjeajui da mu je uloga i u knjievnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list e biti otvoren za sve
1. Muhsi Rizvi, Bosansko-muslimanska knjievost u doba preporoda 1887.-1918., 2 izd,
Sarajevo 1990., str. 196. Opirnije vodjeti u: M. Rizvi: Behar, knievo-istorijska monografija, Sarajevo 1971., str. 321 - 359.
2. Biser, 1 / 1912.-1913., 1, str. 1.
343
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 344
344
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 345
345
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 346
ostali su samo elja. Je li te pokuaje sputavao sam Biser moemo nasluivati, a injenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan
novi senzibilitet (o emu svjedoi odgovor redakcije Faiku u T.11 O prijedlogu Mustafe elia Gazanfera da napie ogled o Baudelaireu, a to je
isto urednitvo eliu odgovorilo, koji broj ranije, da je njegov prikaz
Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matou). Sve to samo je dokumenat
o stanju previranja u lirici i meu pjesnicima to su saraivali u Biseru. No,
bez obzira na suzdranost redakcije prema demonijakom i traginom
doivljaju svijeta, ipak se novi lirski senzibilitet probija. Pa i u onim
Tanovievim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst
nasljeen od Kranjevia (U krvavoj noi, In memoriam tirano, Na razboju, Pla robinje, Vjetar) probija se u leksici naroito taj novi izraz koji e
omoguiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o veliini
malenih i u ovom sluaju. Osim Tanovia, kao najplodnijeg saradnika (sa
23 pjesme u Biseru, to je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagia, istina sa svega 4 pjesme, i Muniba Osmanagia sa 7, pa i Mirhaba Kariikovia, ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. Ba ovaj senzibilitet sigurno e biti uticati i na obznanje Skendera Kulenovia desetak
godina kasnije, 1926, s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule,
ba te atievske, biserovske, posredno, matoevske inspiracije.
Paralelno sa spominjanim pjesnicima ija je uloga zaista promicateljna, pie cijeli niz stihotvoraca u tradiciji ve dosegnutog i izraza, i
ideje, i strukture.
Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju ena pisaca stihova u
Biseru. Svakako da je najznaajnija Nafija Sarajli sa proznim medaljonima nazvanim Teme, ali u oblasti stiha javljaju se efika Nesterin-Bjelovac,
ena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka, koje piu u duhu sentimentalne
pozije aiklija i sevdalija iz minulog perioda ili, poput Bjeleveve, pseudosentimentalnog ala za prolim vremenima, (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-pae Rizvanbegovia).12 Meutim, stvaranje koje je
promicalo bosanskomuslimansku knjievnost u periodu Bisera porodilo je
najbolja ostvarenja Muse azima atia i njegova kruga i uvrstilo proces
oslobaanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladinog tona predhodnog perioda. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze
Hume Nutarnji ivot, pa estoko, svojim ekspresionistikim vizijama i
slobodnim stihom, naglo za krenula tok ove knjievnosti, moglo je
nakratko izgledati da e ba jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. Poruke i odgovori urednitva, Faiku u T, Biser , II, str. 256
12. Biser, II, str. 280-281.
346
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 347
ture, bez obzira to se danas ispod skrame dominirajueg ekspresionistikog izraza nazire i tradicija, naroito jasna na podruju morfemskog i
sintagmatskog. Ipak, kad se 1924. pojavila zbirka Grad rima i ritmova,
pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao
glavnim obiljejem sada bogatijim za onu avanturu to karakterizira zbirku
Nutarnji ivot, i nije bila bez ozbiljnijeg traga. Povratak je bio samo zalet,
ba kao to je proslov S. Kulenovia Ocvale primule zapravo batinjanje
faze Biserove lirike atieva kruga. Ontogeneza to ju je morao proi
ati, ali i Humo i Kulenovi u svom razvoju, zapravo je bila pomak na
liniji to je sebi preporodni val zacrtao. Nijedan od spominjanih pjesnika,
a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za
islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignua. Kad god je taj
dvostruki temelj iznevjeren, kad se ilo samo na jednu osnovu bio je to
zapravo rukavac to e se vratiti matici. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala, zapravo je nesumnjiva.
Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser
Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mei was not even aware
what he did when he fired the nominal editor of Behar emsibeg Salihovi
and the real editor Musa azim ati. This act would gain in importance
somewhat later on. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdi went as far as to Teanj in order to bring to Mostar Musa azim ati
as the new editor for Biser. ati had already proved himself as the editor
of Behar. During the period of one and a half years as the editor of Biser,
ati would do more than he had ever done in his entire creative period.
He also created something new in our parts that can be understood as, with
some reservations, the so-called Circle of Musa azim ati. He was also
the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdi
and Safvet-beg Baagi and the new, emerging generation with Hamza
Humo as its leader. Musa azim ati as a peculiar person of his times and
his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. This lyrical type leaned on Mato. It also gave birth
to one of our greatest poets Skender Kulenovi, who did not hide that he
had been inspired on the Biser source. The lyrical features as one of the
main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical
collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. Tin Ujevi
would point out the lyrical style of Musa azim ati. In addition to the
lyrical poets from the Biser Circle, such as Hifzi Bjelevac, Hamza Humo,
347
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 348
Fadil Kurtagi and others, several poetesses would also emerge. The most
renowned among them were Nafija Sarajli, efika Nesterin Bjelevac and
others. Nevertheless, the lyrical qualities of Musa azim ati's type and
circle would reach its culmination in the person and work of Hamza
Humo.
348
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 349
Osman Lavi}
Bibliografija Anala (XI-XII - XIX-XX)
Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972.
godine. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je
objavljena u knjizi IX-X, str. 335-341. Po istoj metodologiji je izra|ena i
ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka.
Knjiga XI-XII je {tampana 1985. godine, XIII-XIV/1987.; XV-XVI/1990.;
XVII-XVIII/1996. i XIX-XX/2001. godine. Autori su poredani abecednim, a radovi hronolo{kim redom.
Ali} H. Salih:
1. Jedno medicinsko djelo, pisano vjerovatno u Bosni, Nida'i,
menaf en-nas (Ljekarske koristi svijetu), XV-XVI/1990; 141-155.
Azapagi}, Mehmed Teufik:
2. Risala o hid`ri, XV-XVI/1990,197-222. Prijevod i bilje{ke:
Osman Lavi}.
Buturovi} D`enana:
3. Otkri}e muslimanske epike u 19. vijeku, XIX-XX/2001; 175-178.
Cviko Fazileta:
4. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi, XIXII/1985; 75-78.
^ar-Drnda Hatid`a:
5. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke, XIII-XIV/1987;
53-67.
6. Neki legati Osman-ehdijine biblioteke, XV-XVI/1990; 243-252.
]ekli} Vasilije:
7. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod, XIX-XX/2001; 311-329.
Duri} Ra{id:
8. Estetska, eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu, XIX-XX/2001; 153-162.
D`aka Be}ir:
9. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme, XVIIXVIII/1996; 369-372.
10. Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu, Gajretu i
Biseru, XIX-XX/2001; 17-34.
349
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 350
D`ananovi} Ibrahim:
11. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka, Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja, XVII-XVIII/1996; 83-90.
D`ilo Hasan:
12. Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. sure Kur'ana u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci, XVII-XVIII/1996;31-40.
Faji} Zejnil:
13. Biblioteka ejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka, Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u, XI-XII/1985; 55-68.
14. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije, XIII-XIV/1987; 1536.
15. Abdurrahman Mufti} - novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima, XV-XVI/1990; 237-242.
Filandra a}ir:
16. Muslimani i Evropa s kraja 19. i po~etka 20. stolje}a, XIXXX/2001; 331-339.
Gazi} Lejla-Trako Salih:
17. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije, XVXVI/1990; 105-130.
Gudelj Zdenka:
18. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac, XIX-XX/2001; 2275-286.
Had`ibajri} Fejzulah:
19. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi
Husrev-begove biblioteke, XI-XII/1985; 69-74.
20. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku, XIII-XIV/1987; 113123.
21. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke, XV-XVI/1990;
283-286.
Had`ibegovi} Zalkida:
22. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci, XIII-XIV/1987; 103-111.
Had`i} Mehmedalija:
23. Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XVIIXVIII/1996; 131-145.
Had`ijahi} Muhamed:
24. Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas, XI-XII/1985;
101-111.
25. In Memoriam (Seid M. Tralji}), XI-XII/1985; 336-339.
Had`ijamakovi} Muhamed:
350
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 351
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 352
95.
46. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana, XVXVI/1990; 223-235.
Isakovi} Alija:
47. Vid bosanskog jezika, XIX-XX/2001; 299-310.
Jahi} Mustafa:
48. Rukopisi djela ejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XIXII/1985; 39-54.
49. Apozitivi u arapskoj re~enici - prema poglavlju "Apozititvi" u
djelu al-Fawaid al-Abdijja ejha Juje, XV-XVI/1990; 169-189.
50. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum
wa asfar, XVII-XVIII/1996; 147-160.
51. Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda", XIX-XX/2001; 5-6.
Jahovi} Red`ep:
52. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima, XIX-XX/2001; 71-86.
Juzba{i} D`evad:
53. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13. godine na dr`anje
Muslimana u Bosni i Hercegovini, XIX-XX/2001; 265-273.
Kar~i} Fikret:
54. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti, XI-XII/1985; 113-120.
55. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini
u XIX vijeku, XVII-XVIII/1996; 221-231.
Kari} Enes:
56. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu, XIII-XIV/1987; 135-151.
57. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda, XV-XVI/1990; 59-70.
58. Rije~ glavnog urednika, XIX-XX/2001; 3-4.
Kasumovi} Ahmet:
59. Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik, XIXXX/2001; 251-263.
Kasumovi} Azra:
60. Hafiz Abdullah Ajni ef. Bu{atli}, XVII-XVIII/1996; 323-333.
Kasumovi} Ismet:
61. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu, XIII-XIV/1987;153178.
62. Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme, XVII352
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 353
XVIII/1996; 211-219.
Kemura Ibrahim:
63. Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u
dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a, XI-XII/1985; 121-139.
64. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva, XIX-XX/2001; 225233.
Korkut Halima:
65. Doprinos Osmana A. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva,
XIII-XIV/1987; 217-220.
Krasni~i Ajten:
66. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke, (druga knjiga),
XIII-XIV/1987; 125-133.
Kujund`i} Enes:
67. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke
potrebe, XIII-XIV/1987; 241-249.
68. Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku, XVXVI/1990; 73-102.
69. Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago
Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka, XVII-XVIII/1996; 179-185.
70. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na
pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a, XIX-XX/2001;
189-194.
Kusturica Nazif:
71. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu, XIX-XX/2001; 87-103.
Lati} D`emaluddin:
72. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima, XIX-XX/2001;
45-53.
Lavi} Osman:
73. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci,
XIII-XIV/1987; 37-51.
74. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a,
XVII-XVIII/1996; 123-129.
Maglajli} Munib:
75. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega
Kapetana Ljubu{~aka, XVII-XVIII/1996; 389-396.
76. Lirska pjesma i balada u Beharu, XIX-XX/2001; 35-44.
Mahmut}ehaji} Rusmir; Mujezinovi} Mehmed; Merhemi};
353
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 354
Osman:
77. Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a, XI-XII/1985, 229-258.
Mahmutovi} Mirsad:
78. @ivotni put Osmana ef. Red`ovi}a, XVII-XVIII/1996; 347-355.
Ma{i} Ahmed:
79. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju, XVII-XVIII/1996; 369371.
Mehdiu Feti:
80. Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini,
XVII-XVIII/1996; 163-167.
Mehti} Halil:
81. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida
i Abdullaha Serdarevi}a, XVII-XVIII/1996; 303-311.
Memija Minka:
82. Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti,
XVII-XVIII/1996; 267-272.
83. tampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske
knji`evnosti, XIX-XX/2001; 213-218.
Milin~evi} Vaso:
84. Prosvetiteljsko-preporodne drame J. S. Popovi}a i M. Bana
/posebno Mejrima i hajduci/, XIX-XX/2001; 117-129.
Mrahorovi} Muhamed:
85. Mustafa Ejubovi}-ejh Jujo, Risala fi adab el-bahs, (Traktat o
disputaciji ili o metodi postupka u raspravi), XVII-XVIII/1996; 97-105.
Mulahalilovi} Enver:
86. Sulejman Fikri Erten, (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}):
(1292-1382.H./1875-1962.n.e), XI-XII/1985; 141-164.
Mulaomerovi} Jasminko:
87. Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u
Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu, (Prilog istoriji astronomije u BiH), XI-XII/1985; 87-97.
88. Kvadranti u Bosni i Hercegovini, XIII-XIV/1987; 227-239.
89. Muvekkithane, muvekkiti i mjerenje vremena, XV-XVI/1990;
267-280.
Naki~evi} Omer:
90. Muhaddis Mustafa Pru{~ak, Mustafa b. Muhamed, Bosanac,
Pru{~anin; - XI-XII/1985; 3-17.
91. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini, XIII354
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 355
XIV/1987; 179-190.
92. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana, XVIIXVIII/1996; 7-28.
Nametak Alija:
93. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a, (1579-1632),
XI-XII/1985; 277-287.
Nametak Fehim:
94. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca, XI-XII/1985;
181-200.
95. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, XIII-XIV/1987; 7-14.
96. Teme, motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne
i Hercegovine, XV-XVI/1990; 27-56.
97. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni, XVIIXVIII/1996; 253-257.
Nezirovi} Muhamed:
98. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda, XIX-XX/2001; 55-70.
Nilevi} Boris:
99. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i
Hercegovini 1463-1557. godine, XIII-XIV/1987; 209-214.
100. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i
Hercegovini, XVII-XVIII/1996; 187-194.
101. O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i
umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH, XIX-XX/2001; 131-145.
Omerdi} Muharem:
102. Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali
El-Bergilija, XI-XII/1985; 19-37.
103. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka, XIIIXIV/1987; 68-84.
104. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe
Pru{~aka, XV-XVI/1990; 163-168.
105. Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam, XVII-XVIII/1996; 41-49.
Palavestra Vlajko:
106. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima, XIXXX/2001; 147-152.
Peco Asim:
107. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika,
355
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 356
XIX-XX/2001; 241-249.
Pelidija Enes:
108. Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj, kulturnoj
i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme
osmanske uprave, XVII-XVIII/1996; 233-238.
109. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu,
XIX-XX/2001; 105-109.
Re{idbegovi} Amra:
110. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u
Sarajevu od 1905-1918. godine, XIX-XX/2001; 219-224.
Rizvanbegovi} Fahrudin:
111. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru, XIX-XX/2001; 341346.
Rizvi} Muhsin:
112. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji, XVII-XVIII/1996;
385-387.
113. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj
knji`evnosti i kulturi, XIX-XX/2001; 7-15.
Sadak Bekir:
114. Ali Fehmi D`abi}, XVII-XVIII/1996; 289-294.
Sadikovi} A. Alija:
115. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli, XVII-XVIII/1996; 357368.
Silajd`i} Adnan:
116. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed
ef. Hand`i}a, XVII-XVIII/1996; 75-81.
Smailovi} Ismet:
117. Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, XIXXX/2001; 287-297.
Smaji} Husein:
118. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu, XVII-XVIII/1996; 113121.
ami} Jasna:
119. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?, XI-XII/1985; 175179.
120. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe, XI-XII/1985; 201-210.
121. ta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u
jevrejskoj op}ini u Sarajevu, XVII-XVIII/1996; 91-95. Rad je {tampan na
francuskom jeziku.
356
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 357
eta Ferhat:
122. Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959., `ivot i djelo: Porijeklo
porodice Merhemi}, XVII-XVIII/1996; 335-345.
ukri} Nijaz:
123. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u
Bosni i Hercegovni, XVII-XVIII/1996; 195-208.
Tanaskovi} Darko:
124. Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ",
XVII-XVIII/1996; 273-278.
Trako Salih:
125. Ibrahim Zikrija iz U`ica, komentator Sulejman ^ejebijina djela
Vesilet en-Ned`at, XI-XII/1985; 165-173.
126. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata
Orijentalnog instituta u Sarajevu, XI-XII/1985; 261-265.
127. Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu, XIIIXIV/1987; 221-226.
128. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva, XVXVI/1990; 157-161.
129. Pendnama - knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina, XVIIXVIII/1996; 107-111.
Tralji} Mahmud:
130. In memoriam, Prof. dr Had`i Abdurahman Nametak,
Muhamed A. Muji}, Prof dr Ahmed Tuzli}, Abdulah Polimac, Ahmed
Selimovi}; - XI-XII/1985; 331-336.
131. In Memoriam, dr Muhamed Had`ijahi}; -XIII-XIV/1987; 251256.
132. In Memoriam, Prof. had`i Ali ef. Nametak, XV-XVI/1990;
293-299.
133. In Memoriam, Prof. had`i Fejzulah ef. Had`ibajri}, XVXVI/1990; 287-291.
134. Vaz, vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini, XVII-XVIII/1996;
281-286.
135. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara, XIXXX/2001; 111-116.
Uredni{tvo:
136. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke, XIIIXIV/1987; 3-6.
Ze~i} D`evad:
137. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab", XIII357
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 358
XIV/1987; 97-102.
Zlatar Behija:
138. Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u
Sarajevu u XVI vijeku, XIII-XIV/1987; 193-207.
358
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 359
SADAJ
Muhsin Rizvi:
DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO
U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIEVNOSTI I KULTURI
The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and
Culture.................................................................................................... 9
Beir Daka:
KNJIEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU,
GAJRETU I BISERU
Literary translations from Persian in Behar, Gajret and Biser.............
19
Munib Maglajli:
LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU
Lyrical Song and Ballad in Behar......................................................... 37
Demaludin Lati:
ARAPSKA KNJIEVNOST U PREPORODNIM ASOPISIMA
Arabic Literature in our Revival Periodicals........................................ 47
Muhamed Nezirovi:
PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U
MUSLIMANSKIM ASOPISIMA U DOBA PREPORODA
Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian
Moslem Journals in the Time of Revival.............................................. 57
Redep Jahovi:
NJEMAKA KNJIEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM
ASOPISIMA 1900.-1918.
German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period....... 73
Nazif Kusturica:
RUSKA KNJIEVNOST U BEHARU I GAJRETU
Russian Literature in Behar and Gajret................................................ 89
Enes Pelidija:
RADOVI HAMDIJE KREEVLJAKOVIA I DRUGIH
HISTORIARA U BEHARU
The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar....107
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 360
Mahmud Tralji:
PRVI SVRENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA
The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar........... 113
Vaso Milinevi:
PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. S. POPOVIA I
M. BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI)
The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popovi and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)................................. 119
Boris Nilevi:
O POGLEDIMA VLADIMIRA OROVIA NA KNJIEVNOKULTURNO I UMJETNIKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI
I HERCEGOVINI
On the Views of Vladimir orovi about the Literary and Cultural and
Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina................ 133
Vlajko Palavestra:
USMENA PREDANJA O EHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA
The Oral Tradition about Shahids and their Graves........................... 149
Raid Duri:
ESTETSKA, ETIKA I STRUKTURNA SVOJSTVA
MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU
1900.-1912.
Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar
1900-1912............................................................................................ 155
Muhamed Hukovi:
MUSLIMANSKI KNJIEVNICI U GAJRETU
The Moslem Writers in the Gajret...................................................... 165
\enana Buturovi}:
OTKRIE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. VIJEKU
A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century............................. 177
Enes KUJUNDI:
FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM
OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUTAVA NA
POETKU XX STOLJEA
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 361
anali 12.qxd
24.1.2008
12:11
Page 362
Devad Juzbai:
REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912./13. GODINE NA
DRANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI
Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of
Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina...................... 267
Zdenka Gudelj -Velaga:
MUSA AZIM ATI KAO KOLSKI PISAC
The paper examines a possibility ofincluding the poem by
Musa azim ati.............................................................................. 277
Ismet Smailovi:
POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI
An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret
Journal in 1913................................................................................... 289
Alija Isakovi:
VID BOSANSKOG JEZIKA
The Aspect of Bosnian Language....................................................... 301
Vasilije ekli:
ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI
KNJIEVNO-KULTURNI PREPOROD
The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and
cultural renaissance............................................................................. 313
air Filandra:
MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. I POETKA
20. STOLJEA
Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of
20th Century........................................................................................ 333
Fahrudin Rizvanbegovi:
LIRIZAM KAO OBILJEJE KNJIEVNOSTI U BISERU
Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser........... 343
Osman Lavi}:
Bibliografija Anala (XI-XII - XIX-XX)................................................ 349