Professional Documents
Culture Documents
A Buljubasic Kultura I Umjetnost U BiH U Vrijeme AU Uprave
A Buljubasic Kultura I Umjetnost U BiH U Vrijeme AU Uprave
Filozofski fakultet
Odsjek: Historija
Adnan Buljubai
takoe ljudi koji su u BiH doli sa linom inicijativom nadajui se da e ovdje nai
pogodno tlo za obavljanje svojih poslovnih djelatnosti. Tako su tu esti upravnici
putujuih pozorinih i operetnih ansambala koji dovode svoje trupe na gostovanje u BiH,
to isto ine upravitelji raznih cirkusa te sa pojavom filma i vlasnici putujuih kina.
Pojavljuju se i prvi knjiari koji su bili uglavnom iz reda doseljenika. Pokazalo se da su i
grafiki kapaciteti u BiH bili nedovoljni pa su se u Sarajevu i nekim drugim mjestima
poele postepeno otvarati pojedine manje tamparije iji su vlasnici preteno bili iz
redova doseljenika.
TAMPA I IZDAVAKA DJELATNOST
U vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini dolo je do intenzivnijeg
razvoja tamparstva i snanijeg irenja pisane rijei tampe i izdavake djelatnosti. U
Bosni i Hercegovini je radilo preko 40 tamparija, od kojih je gotovo jedna treina u
Sarajevu. Osim Sarajeva, postojao je znatan broj tamparija u Mostaru, Tuzli i Banja
Luci. Po jedna ili dvije tamparije bile su u Bihau, Bijeljini, Brkom, Prijedoru,
Trebinju, Travniku i Livnu. One su uglavnom zadovoljavale lokalne potrebe i nisu se
bavile tampanjem listova i knjiga. Na okupiranom podruju je u vrijeme austrougarske
uprave pokrenuto 150 listova, asopisa i drugih periodinih publikacija, dueg ili kraeg
vremena izlaenja. Najvei broj tih publikacija je izlazio u Sarajevu. Po broju pokrenutih
listova i asopisa poslije Sarajeva nalazi se Mostar, Banja Luka, Visoko i Tuzla.
Pojedinani pokuaji pokretanja listova registrovani su na nekim drugim mjestima.
Najvei broj listova, asopisa i drugih periodinih publikacija u Bosni i Hercegovini
izlazio je na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, a neki ( meu ostalim Bosnische
Post, Stimmen aus Bosnien, Sarajevoer, Nachrichten, Sarajevoer Wochendschrif,
Sarajevoer Tagblatt, Sudslavische Revue) na njemakom jeziku. Neki listovi koji su
izlazili na njemakom jeziku objavljivali su paralelne tekstove i na bosanskom, srpskom i
hrvatskom jeziku. Listovi Tarik, Mualim i Mishab izlazili su na bosanskom jeziku i
tampani su arebicom. Na turskom jeziku su izlazili listovi Vatan i Rehber, na
maarskom Bosnyak hirlap, dok je list La Alborada tampan na panskom jeziku. U
Zemaljskoj tampariji u Sarajevu, ranijoj Sopronovoj, odnosno Vilajetskoj peatlji,
tampane su prvenstveno publikacije iji je izdava Zemaljska vlada za Bosnu i
Hercegovinu. U njoj su tampane Bosansko-Hercegovake Novine pokrenute 1.septemra
1878. godine. Ove novine su u augustu 1871. promijenile naziv u Sarajevski List. Pod
ovim nazivom ove novine su izlazile do kraja austrougarske uprave u Bosni i
Hercegovini 1918. godine. U Zemaljskoj tampariji su tampani i asopisi Trebevi i
Prosvjeta, Glasnik Zemaljskog muzeja, kolski vjesnik, ilustrovani knjievni asopis
Nada, Veernji Sarajevski List ( veernje izdanje Sarajevskog Lista), kolski glasnik,
kalendar Bonjak, kolski udbenici, statistiki izvjetaji o popisima stanovnitva vreni u
Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, kao i druge zvanine publikacije. S
obzirom na to je da je Zemaljska tamparija u Sarajevu trebala da podmiruje potrebe
austrougarske uprave za izdavanje takvih pubikacija, Zemaljska vlada za Bosnu i
Hercegovinu se starala da ona bude opremljena sa savremenom grafikom tehnikom i
kadrovski dovoljno osposobljena. Gotovo sve ostale potrebe u izdavanju knjiga, broura,
listova, asopisa, kalendara i drugih periodinih publikacija trebalo je da podmiruju druge
tamparije uglavnom skromnijih grafikh kapaciteta. Opozicioni listovi u Bosni i
izlaenja Nade, izazvan otporom na koji je ovaj vladin asopis naiao kod ireg kruga
saradnika i italake publike, nesumnjivo je znaio neuspijeh jednog krupnog poduhvata
austrougarske kulturne politike u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je 1910. godine poeo
da izlazi asopis za drutvena pitanja Pregled. Ovaj asopis izlazio je tri godine ( 19101913 ) i uspio je da okupi znatan broj saradnika iz redova srpskih intelektualaca, kako
onih iz Bosne i Hercegovine tako i van njenih granica. asopis je tretirao nauna,
socijalna, politika, literarna i ekonomska pitanja, dok izvorne literarne tekstove nije
donosio. Lista periodinih publikacija, pokrenutih i izdavanih u periodu 1878-1918, bila
bi nepotpuna ako u njoj ne bi bili pomenuti brojni kalendari. Meu njima se po svom
sadraju posebno istiu oni koje je izdavala okupaciona uprava i kalendari nekih
kulturno-prosvjetnih drutava, osnovanih poetkom 20. stoljea. Zemaljska vlada u
Sarajevu je u periodu 1882-1892. godine izdavala na turskom jeziku kalendar Bosna ve
Hersek Vilayet-i Salnamesi ( Godinjak pokrajine Bosne i Hercegovine ), koji je pored
uobiajenog kalendarskog dijela, objavljivao i ematizam okupacione uprave, razne
statistike i druge priloge, meu njima i lanke o Bonjacima koji su se istakli u kulturnom
ivotu. Zemaljska vlada je prestala sa publikovanjem ovog kalendara na turskom jeziku
kad je ocijenila da je politika potreba za izdavanjem salnama izgubila aktuelnost.
Prestanak publikovanja salnama vremenski se podudara sa pokretanjem lista Bonjak,
namijenjenog istoj, muslimanskoj publici i izdavanom na bosanskom jeziku. Za razliku
od salnama, kalendar Bonjak izdavan je punih 35 godina ( 1883-1918 ). Sa raznovrsnim
i brojnim prilozima, kalendar prua iscrpnu i pouzdanu dokumentaciju o mnogim
oblastima javnog ivota na okupiranom podruju. Kalendare su, pored ostalih,
publikovala i neka kulturno-prosvjetna drutva. U vremenskom razdoblju 1878-1918.
godine u Bosni i Hercegovini su bila tri pokuaja izdavanja listova za djecu, po jedan u
Mostaru, Sarajevu i Banja Luci. Prvi pokuaj da se u Mostaru pokrene 1893. godine list
Hercegove nije uspio, koji je trebao da izdaje mostarski knjiar i izdava Vladimir
Radovi,a da ga ureuju Aleksa anti i Svetozar orovi. U Sarajevu je 1903. godine
pokrenut ilustrovani mali list koji je ubrzo poslije pokretanja prestao sa izlaenjem.
Urednik lista je bio akademski slikar piro Bocari. U Banja Luci je od 1906-1909.
godine izlazio list za djecu ako kolo koji je izdavalo Uiteljsko drutvo za Bosansku
krajinu.U Bosni i Hercegovini u periodu 1878-1918. godine razvija se i izdavaka
djelatnost. U tom vremenskom razdoblju je zapoeto sistematsko izdavanje udbenika za
upotrebu u bosanskohercegovakim osnovnim i srednjim kolama. Time je postepeno
prestajala praksa nabavljanja knjiga izvan Bosne i Hercegovine. Odreeni razlozi diktirali
su i potrebu za objavljivanjem znatnog broja zvaninih publikacija koje je izdavala
Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Najkrupniji izdavaki poduhvat u objavljivanju
djela iz knjievnosti, originalne i prevedene, predstavlja izdavanje Male biblioteke u
Mostaru koji su pokrenuli i izdavali vlasnici tamparsko-umjetnikog zavoda Pahera i
Kisia u Mostaru. Pokrenuta prva na okupiranom podruju kao jasno koncipirana
kolekcija izdanja iz knjievnosti, mostarska Mala biblioteka je, nema sumnje, odigrala
prvorazrednu ulogu u stvaranju ove vrste izdavake djelatnosti u Bosni i Hercegovini
kojom se do njenog pokretanja niko nije bavio. Izdavanjem knjiga iz knjievnosti i drugih
oblasti bavili su se jo neki izdavai u Bosni i Hercegovini ( pored ostalih, Vladimir M.
Radovi, braa Baagi i Muhamed Bekir Kalajdi u Mostaru, Jaromir Studnika,
Mihajlo Milanovi, Jovo mitran i Iso urevi u Sarajevu, Pissenberger i Schnurmacher
u Tuzli ). Vano je spomenuti i pokretanje dvije edicije iskljuivo prevedene literature
KULTURNO-ZABAVNI IVOT
Okupaciona vlast je nastojala da pripadnicima austrougarskog vojnog i civilnog
aparata i njihovim porodicama obezbijedi kulturni ivot na okupiranom podruju. Tako
su organizovani brojni koncerti vojnih orkestara, iz jedinica stacioniranih u Bosni i
Hercegovini, i solista koji su regrutovani preteno iz kruga pripadnika vojnog ili civilnog
aparata i lanovima njihovih porodica, supruga i kerki u prvom redu. Na okupiranom
podruju dovoeni su pojedini pozorini i operetni ansambli iz centra Austro-Ugarske
monarhije na dua ili kraa gostovanja. Poseban vid aktivnosti austrogarske okupacione
uprave u prvim godinama poslije izvrene okupacije predstavljalo je organizovanje
kunih sijela koje su prireivali istaknuti funkcioneri okupacione uprave na
zaposjednutom podruju za vei broj zvanica iz redova uglednih graana. Prireivanje
takvih kunih sijela, redovno sa umjetnikim programom, registrovano je u novinama,
ime mu je davan odreeni publicitet, oigledno inspirisan iz vrhova nove vlasti u Bosni i
Hercegovini. Razlog takvom publicitetu je leao u osnovnom motivu prireivanja takvih
kunih sijela. Njima se naime, teilo privlaenju onih slojeva domaeg stanovnitva na
iju saradnju u javnom ivotu zemlje je okupaciona uprava raunala. Gostovanja
pozorinih i operetnih ansambala iz raznih centara Austro-Ugarske monarhije nalazila su
za izvoenje predstava na njemakom jeziku zahvalnu publiku meu doseljenicima. Za
ogromnu veinu bosanskohercegovakog stanivnitva ta gostovanja nisu imala bitnijeg
znaaja. U vremenskom razdoblju 1878-1918., pozorine predstave u Bosni i
Hercegovini na maternjem jeziku bosanskohercegovakog domaeg stanovnitva davali
su brojni ansambli putujuih pozorinih druina iz pojedinih junoslavenskih kulturnih
centara. Zbog nacionalnog repertoara ili zbog sumnje da unose meu
bosanskohercegovako stanovnitvo velikodravne koncepcije, neki putujui pozorini
ansambli su protjerani sa ovoga podruja. Predstave koje su davali pojedini pozorini
ansambli iz junoslavenskih zemalja na svojim turnejama po veim mjestima na
okupiranom podruju uticale su, nema sumnje, i na razvoj dramskog amaterizma u Bosni
i Hercegovini, njegovanog naroito u okviru brojnih pjevakih drutava koja su u svom
sastavu gotovo u pravilu imala i dramske sekcije. Neka od tih drutava, mostarske Gusle i
sarajevski Proleter na primjer, razvila su izvanredno ivu aktivnost i u tom pravcu. Iz
reda dramskih amatera regrutovae se kasnije i glumci prvih stalnih pozorita u ovim
krajevima. Prvo stalno pozorite koje je davalo predstave na bosanskom, srpskom i
hrvatskom jeziku osnovano je u Tuzli 1898. godine, ali je ubrzo po svom osnivanju
prestalo djelovati. Posljednje decenije austrougarskog upravljanja Bosnom i
Hercegovinom u Sarajevu su osnovana dva amaterska pozorita ( Radniko pozorite i
Srpsko diletansko pozorite ), proizala je iz pjevakih drutava Proleter i Sloga
( odnosno njihovih dramskih sekcija ), i jedno profesionalno pozorite. Njihovo djelo
prekinulo su ratni dogaaji najprije na Balkanu i, kasnije, u svijetu. Kulturnoumjetnikim priredbama udareni su, u stvari, temelji prilino intenzivnom muzikom
ivotu koji se odvijao u bosanskohercegovakim gradovima 1878-1918. najjae u
Sarajevu. U pomenutom vremenskom razdoblju prireen je znatan broj koncerata
istaknutih reproduktivnih muzikih umjetnika koji su dolazili na gostovanje u BiH. Meu
njima su bili i oni veoma visoke muzike reputacije: Frantiek Ondriek, Fric Krajsler,
slikarskih radova Jovana Bijelia, oke Mazalia i Petra Tijeia. U relativno kratkom
vremenskom razdoblju od pet godina ( 1907-1912 ) ove tri izlobe su izbacile na
povrinu prvih sedam slikara iz BiH, koji su se svojim likovnim ostvarenjima predstavili
sarajevskoj publici, a preko nje i iroj javnosti. Njihova pojava u javnom ivotu BiH,
izraena ovim trima izlobama predstavljala je, u stvari, najvaniji trenutak u poetnoj
fazi razvoja likovnog stvaralatva svjetovnog karaktera u ovim krajevima, vezanog za
visoko obrazovanje u renomiranim evropskim likovnim akademijama, oni e biti u
redovima domae inteligencije i prvi akademski slikari, prvi intelektualci tog profila u
BiH. U periodu Austro-Ugarske vladavine BiH je osjetila znaajan uticaj na polju
urbanistikog planiranja i arhitekture. Neke od promjena koje je donijela Austro-Ugarska
je bilo stvaranje novih graevinskih normi i zakona kao to je npr. obaveza nabavljanja
dozvole za gradnju, regulacija ljudske i protivpoarne zatite, regulacija debljine zidova i
visine objekata. Neke od urbanistikih promjena uvedenih bile su klasifikacija i zoniranje
ulica, regulacija harmoninog dizajna sa okolinom i potivanje regulacionog plana.
Takoer je dolo do promjene u generalnoj filozofiji dizajna koji se razvio u dva
distinktna arhitektonska stila: Secesijska arhitektura i Pseudomaurski stil. Secesijska
arhitektura se pojavila poto su politiki smjerovi nastojali da odcijepe bosansku kulturu
od njenih prijanjih asocijacija i asimiliraju je u evropski kolotok. Pseudomaurska
arhitektura je zauzela drugaiji stav. Preuzela je uticaj od maurske arhitekture iz panije.
Ovo je ukljuilo koritenje ornamentike i drugih maurski dizajnerskih strategija koje se
ipak nisu sasvim slagala sa prijanjim i izvornim normama bosanske arhitekture. Ipak
obje promjene su doprinijele jo veoj raznovrsnosti ve relativno komplekse urbane
sredine bosanskih gradova. To je dovelo do useljenja struno obrazovanih arhitekata iz
zapadne Evrope, koji su gradnjom novih objekata i novom regulacijom gradova u BiH
doveli do poveanja urbanog stanovnitva u zemlji, ime je jo vie izmijean kulturni
karakter zemlje. Ove su promjene istovremeno pospjeile industrijalizaciju i vodile su
opem napretku ekonomije. U tom su periodu posebno gradovi poeli da mijenjaju svoj
prvobitni karakter i fiziologiju. Glavna pota u Sarajevu je jedan od primjera projekata
koji koriste formalne karakteristike dizajna kao to su jasnoa forme, simetrija i
proporcija. Gradska vijenica u Sarajevu je karakteristian primjer tzv. pseudomaurskog
stila, pri emu su se koristile dekoracije i lukovi mavarskog karaktera, pomijeani sa
formalnim i klasinim normama u savremenoj arhitekturi 20. stoljea. Kada je rije o
muzikom stvaralatvu u BiH u periodu 1878-1918, treba naglasiti da se i prvi
kompozitori pojavljuju u ovim krajevima sa austrougarskom okupacijom, i to gotovo
iskljuivo iz redova doseljenika koji su se ovdje nastanili ili iz redova etnomuzikologa
koji se, kao Ludvig Kuba, dolazili na okupirano podruje na kraa ili dua
etnomuzikoloka istraivanja. Mada je muziki ivot u BiH pod austrougarskom
upravom bio relativno dobro razvijen u Sarajevu i nekim drugim gradovima, o emu
svjedoe brojna gostovanja stranih reproduktivnih muzikih umjetnika ( vokalnih i
instrumentalnih ) a i nastupi muzikih umjetnika sa ovog tla ( violinistkinja Blanda Heler
i dr. ), evidentan je bio raskorak izmeu takvog koncertnog ivota u veim gradovima i
odsustva sistematskog muzikog obrazovanja mladih generacija domaeg stanovnitva.
Podatak da je prva muzika kola, i to privatna, otvorena u Sarajevu tek 1908. godine
punih 30 godina poslije autrougarskog vojnog zaposijedanja ovih krajeva, dovoljno to
ilustruje. Posmatrano u cjelini umjetniko stvaralatvo na ovom podruju dostiglo je u
vremenskom razdoblju 1878-1918, u poreenju sa prethodnim periodima u historiji BiH,
10
11