Zadaci Iz FM Re TNR Boja 1

SVEUILITE U ZAGREBU
METALURKI FAKULTET
T. Matkovi, P.Matkovi, Lj.Slokar
ZNANOST O METALIMA
Zbirka rijeenih zadataka
Sisak, 2010.
SADRAJ:
1. KRISTALNE STRUKTURE METALA...............................................................2

1.1. Praznine (upljine) u kristalnim strukturama metala............................................................................. 9
1.2. Ravnine i smjerovi u kristalnim strukturama....................................................................................... 12
2. KRISTALNE STRUKTURE LEGURA ............................................................ 18

2.1. vrste otopine ili kristali mjeanci.......................................................................................................... 18
2.2. Intermetalne faze ili spojevi..................................................................................................................... 19
3.
DIFRAKCIJA RENTGENSKIH ZRAKA......................................................... 29
4.
DEFEKTI KRISTALNE REETKE ............................................................... 38
5.
RAVNOTENI FAZNI DIJAGRAMI ................................................................ 42
5.1. Binarni fazni dijagrami............................................................................................................................ 42

5.2. Ternarni fazni dijagram .......................................................................................................................... 55
5.3. Fazni dijagrami Fe-Fe3C i Fe-C .............................................................................................................. 57
6.
DIFUZIJA U METALIMA ............................................................................... 64
7.
MEHANIKA SVOJSTVA METALA ............................................................... 71
7.1. Elastina i plastina deformacija ........................................................................................................... 71

7.2. vrstoa, kovnost, tvrdoa i ilavost...................................................................................................... 79
8.
OPORAVLJANJE, REKRISTALIZACIJA I RAST ZRNA................................ 86
8.1. Oporavljanje ............................................................................................................................................ 86

8.2. Rekristalizacija ........................................................................................................................................ 86
8.3. Rast zrna................................................................................................................................................... 87
1. KRISTALNE STRUKTURE METALA

Metali u vrstom agregatnom stanju mogu biti kristalni ili amorfni. Kristalno stanje
karakterizira pravilan, ponavljajui raspored atoma u prostoru u obliku trodimenzionalne
reetke, koja tvori kristalnu strukturu. Osnovna strukturna jedinica, koja sa svojom
geometrijom (bridovima a, b, c i kutovima meu njima , , ) i ponavljanjem u prostoru
odreuje kristalnu strukturu, naziva se elementarna elija. Njezine karakteristike su
sljedee:
- parametri elementarne elije (a,b,c) i kutevi meu njima ( , , )
- broj atoma u elementarnoj eliji (n)
- koordinacijski broj (KB) - broj najbliih susjednih atoma
- gustoa slaganja atoma (P) - odnos volumena svih atoma u
elementarnoj eliji prema njezinom volumenu:
P = volumen svih atoma u elementarnoj eliji / volumen elementarne elije.
Veina metala pripada jednom od tri osnovna tipa elementarnih elija. To su:
Kubina-plono centrirana - A1 (engl. fcc) na slici 1.1.
Slika 1.1. Kubina-plono centrirana elementarna elija

n=4
(elementarnoj eliji pripadaju: 8 atoma u vrhovima kocke s 1/8 i

6 atoma na plohama s 1/2)
afcc = 2r 2 (smjer dodirivanja atoma je dijagonala plohe, d = a 2 , na kojoj se
nalaze 4 radijusa atoma, pa je: a 2 = 4r)

KB = 12
P = 74 %
(svaki atom je okruen s 12 najbliih susjednih atoma)
n Vatoma
P=
=
Velem.elije
4
4 r 3
3
100
a3
Kubina-volumno centrirana - A2 (engl. bcc) na slici 1.2.
Slika 1.2. Kubina-volumno centrirana elementarna elija
( elementarnoj eliji pripadaju: 8 atoma u vrhovima kocke s 1/8 i

1 cijeli atom u njezinoj sredini )
n=2
abcc = 4r / 3 ( smjer dodirivanja atoma je dijagonala kocke, d= a 3 , na kojoj

se nalaze 4 radijusa atoma, pa je: a 3 = 4r )
( svaki atom je okruen s 8 najbliih susjednih atoma )
KB = 8
P = 68 %
P=
n Vatoma
Velem.elije
4
2 r 3
= 33
100
a
Heksagonska gusto-sloena - A3 (engl. hcp) na slici 1.3.
Slika 1.3. Heksagonska gusto-sloena elementarna elija

n=6
(elementarnoj eliji pripadaju:12 atoma u vrhovima heksagonske prizme

s 1/6, u centrima baza s 1/2 i 3 cijela atoma u ravnini na polovini visine)
ahcp = 2r (dodirivanje atoma je u smjeru parametra a elementarne elije)

KB = 12 (svaki atom je okruen s 12 najbliih susjednih atoma)
P = 74 %
n Vatoma
P=
=
Velem.elije
6(
6(
4 3
r
3
a2
3 ) c
4
c = 2 vtetraedra = 2 a
100
2
3
Zadatak 1.-1
Nai udaljenost izmeu najbliih atoma u kristalnim strukturama tipa A1, A2 i A3, te je
izrazi pomou parametra elementarne elije a.
Rjeenje:
A1 : atomi se dodiruju uzdu dijagonale plohe:
d = 4r = a 2 a = 2r 2 .
A2 : atomi se dodiruju uzdu prostorne dijagonale: D = 4r = a 3 a = 4r/ 3

A3 : atomi se dodiruju po stranici heksagonske prizme: a = 2r
A1
A2
A3
Slika 1.4. Prikaz dodirivanja atoma u kristalnim strukturama metala
Zadatak 1.-2
Elementarna elija kroma je kubina i sadri 2 atoma. Odredi parametar elementarne elije
kroma, ako je njegova gustoa 7,19 g/cm3, a molarna masa 52 g/mol.
Rjeenje:
-
masa atoma u elementarnoj eliji:

nM
m=
NA
2 52 gmol 1
m=
= 172,76 10 24 g
6,023 10 23 mol 1
-
volumen elementarne elije:
(NA-Avogadrov broj)
m
m 172,76 10 24 g
V = =
= 24 10 30 m 3
6
3
7,19 10 gm
V
V = a 3 a = 3 V = 3 24 10 30 m 3 = 0,2884 10 9 m
a = 0,2884 nm.
Zadatak 1.-3
Bakar ima strukturu tipa A1, a radijus atoma je 0,1278 nm. Izraunaj gustou bakra, ako je
njegova molarna masa 63,5 g/mol.
=m/V
nM
4 63,5 gmol 1
m=
=
= 42,17 10 23 g
NA
6,023 10 23 mol 1
V = a 3 a = 2r 2 = 2,828 r = 2,828 0,1278 nm = 0,3615 nm
V = a 3 = (0,3615 nm )
m
42,17 10 23 g
=
V
0,3615 10 9 m
= 8,93 10 6 g / m 3
= 8,93 g / cm 3 .
Zadatak 1.-4
Olovo ima promjer atoma od 0,3492 nm i kubinu plono centriranu reetku. Koliki je
volumen elementarne elije olova?
Rjeenje:
A1 tip strukture, 2r = 0,3492 nm
d = 4r = a 2
a=
4r
2
2 0,3492 10 9 m
2
= 4,94 10 8 m
a = 4,94 10 6 cm
V Pb = a 3 = (4,94 10 6 cm) 3 = 1,2 10 16 cm 3 = 1,2 10 22 m 3 .
Zadatak 1.-5
Srebro ima kristalnu strukturu tipa A1 i atomski radijus 0,1441 nm. Izraunaj parametar
elementarne elije srebra.
Rjeenje:
d = 4r = a 2
a Ag =
4r
2
4 0,1441nm
2
= 0,4076nm
Zadatak 1.-6
Kod 20C Fe ima kristalnu strukturu tipa A2 (a = 0,2866 nm), a kod 950C strukturu tipa
A1 (a = 0,3656 nm). Kod 1425C Fe ima ponovo kristalnu strukturu tipa A2 (a = 0,2940
nm). Na svakoj od temperatura izraunaj:
a) gustou eljeza
b) radijus atoma eljeza.
Rjeenje:
a) gustoa eljeza
m M n
=
,
V V NA
M (g)
NA (atoma)
m(g)
n (atoma)
_____________________________________
nM
m=
NA
m = masa atoma (g)
V = volumen elementarne elije (g/cm3)
NA = 6,0231023 atoma/mol (Avogadrov broj)
n = broj atoma u elementarnoj eliji
M = molarna masa (g/mol), MFe = 55,85 g/mol
M n
M n 1,66 10 24 mol
=
V 6,023 10 23 / mol
a3
[g / cm ]
3
-Fe: n = 2, a = 0,2866 nm
=
55,85 g / mol 2 1,66 10 24 mol

= 7,876 g / cm 3
7
3
(0,2866 10 cm)
-Fe: n = 4, a =0,3656 nm
=
55,85 g / mol 4 1,66 10 24 mol

= 7,588 g / cm 3
(0,3656 10 7 cm) 3
-Fe: n = 2, a = 0,2940 nm
55,85 g / mol 2 1,66 10 24 mol
=
= 7,297 g / cm 3
7
3
(0,2940 10 cm)
b) radijus atoma eljeza
-Fe: A2 tip strukture, 4r = a 3
r=
a 3 0,2866 nm 3
=
= 0,124 nm
4
4
-Fe: A1 tip strukture. 4r = a 2
r=
a 2 0,3656 nm 2
=
= 0,129 nm
4
4
-Fe: A2 tip strukture, 4r = a 3
r=
a 3 0,2940 nm 3
=
= 0,127 nm
4
4
Zadatak 1.-7
Izraunaj gustou bakra, koji ima kristalnu strukturu tipa A1 i atomski radijus 0,1276 nm.
Rjeenje:
A1 tip strukture, n = 4, r = 0,1276 nm, MCu = 63,54 g/mol
M n
M n 1,66 10 24 mol
g / cm 3
=
V 6,023 10 23 / mol
a3
a=
Cu
4r
4 0,1276 nm
= 0,3609 nm
2
2
63,54 g / mol 4 1,66 10 24 mol
=
= 8,97 g / cm 3
7
3
(0,3609 10 cm)
Zadatak 1.-8
Zlato i platina imaju kristalne strukture tipa A1 s parametrima elementarne elije 0,408 i
0,391 nm. Izraunaj atomski radijus zlata i platine.
Rjeenje:
Au:
rAu
d = 4r = a 2
a 2 0,408 2
r=
=
4
4
= 0,1442 nm
d = 4r = a 2
a 2 0,391 2
r=
=
4
4
rPt = 0,1324 nm
Pt:
Zadatak 1.-9
Elementi Pb i Al imaju kristalnu strukturu tipa A1, a -Fe tipa A2. Izraunae njihove
gustoe iz broja atoma u elementarnoj eliji, parametra elementarne elije i relativne
molarne mase.
Rjeenje:
Pb: n=4, a=0,495 nm, MPb = 207,19 g/mol
Pb =
n M Pb
4 207,19 g / mol
= 11,35 g / cm 3
=
3
23
N A a Pb 6,022 10 / mol (0,495 10 7 cm) 3
Al: n = 4, a = 0,4049 nm, MAl = 26,98 g/mol
Al =
n M Al
4 26,98 g / mol
= 2,70 g / cm 3
=
7
3
23
3
N A a Al 6,022 10 / mol (0,4049 10 cm)
-Fe: n = 2, a = 0,2866 nm, MFe = 55,85 g/mol
Fe =
n M Fe
2 55,85 g / mol
= 7,88 g / cm 3
=
7
3
23
3
N A a Fe 6,022 10 / mol (0,2866 10 cm)
Zadatak 1.-10
Gustoa slaganja atoma magnezija (A3) iznosi P = 0,74. Koliki je volumen elementarne
elije magnezija, ako je njegov atomski radijus 0,161 nm? Dobiveni rezultat potvrdi i s
postupkom raunanja volumena elementarne elije pomou gustoe magnezija 1,74 g/cm3 i
njegove molarne mase od 24,31 g/mol.
Rjeenje:
1. postupak:
P=
Vat
Vel ..
Vel ..
4
6 r 3
3
Vat
8 (0,161nm )
3
=
=
=
= 0,14 nm 3
P
0,74
0,74
2. postupak:
mel .. =
Vel .. =
nM
6 24,31 gmol 1
=
= 2,42 10 22 g
23
1
N
6,023 10 mol
m
2,42 10 22 g
= 1,4 10 22 cm3 = 0,14 nm3
3
1,74 gcm
1.1. Praznine (upljine) u kristalnim strukturama metala

U navedenim tipovima kristalnih struktura nalaze se dvije vrste praznina ili intersticijskih
poloaja. Oktaedrijska praznina okruena je s 6 atoma, a tetraedrijska praznina okruena je
s 4 atoma. Praznine se mogu popunjavati s malim atomima drugog elementa ukoliko je
zadovoljen odnos izmeu radijusa pojedine praznine (oktaedrijske, ro ili tetraedrijske, rt) i
radijusa intersticijskog atoma rx. U tom sluaju treba biti zadovoljeno Hggovo pravilo da je
(rx/ra) 0,59. Radijus praznine moe se izraunati iz jednostavnog geometrijskog odnosa
izmeu poloaja praznine u kristalnoj strukturi i poloaja atoma koji je okruuju. Za
pojedine tipove kristalnih struktura broj oktaedrijskih i tetraedrijskih praznina, te odnosi
njihovih radijusa i radijusa atoma su slijedei:
A1 pono centrirana kubina elija (4 oktaedijske i 8 tetraedrijskih praznina):
ro = 0,41 ra
rt = 0,23 ra .
A2 volumno centrirana kubina elija (6 oktaedrijskih i 12 tetraedrijskih praznina):
ro = 0,155 ra
rt = 0,291 ra .
A3 heksagonska gusto-sloena elija (6 oktaedrijskih i 12 tetraedrijskih praznina):
ro = 0,414 ra
rt = 0,225 ra .
Zadatak 1.1.-1
Izraunaj radijus oktaedrijske praznine u kristalnoj strukturi A1.
Rjeenje:
atom metala
oktaedrijska upljina
a
Slika 1.1.1. Oktaedrijska praznina u kristalnoj strukturi A1
Iz slike 1.1.1. koja prikazuje oktaedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A1 parametar

elementarne elije a jednak je:
9
a = 2ra + 2ro , ra = radijus atoma elementarne elije A1

ro = radijus oktaedrijske praznine
aA1= 2ra 2
2ro = a 2ra = 2ra 2 - 2ra
ro = ra 2 - ra = 1,414 ra - ra
ro = 0,414 ra .
Zadatak 1.1.-2
Izraunaj radijus oktaedrijske praznine u kristalnoj strukturi A2.
Rjeenje:
atom metala
oktaedrijska upljina
Slika 1.1.2. Oktaedrijska praznina u kristalnoj strukturi A2
Iz slike 1.1.2. koja prikazuje jednu od oktaedrijskih praznina u kristalnoj strukturi A2

parametar elementarne elije a jednak je:
a = 2ra + 2ro ,
ra = radijus atoma elementarne elije A2

ro = radijus oktaedrijske praznine
a = 4ra / 3 = 2,31 ra
2ro = a 2ra = 2,31 ra 2ra
ro = 0,155 ra
10
Zadatak 1.1.-3
Izraunaj radijus tetraedrijske praznine u kristalnoj strukturi A2.
Rjeenje:
atom metala
tetraedrijska upljina
C
B
a/2 d
a/4
Slika 1.1.3. Tetraedrijska praznina u kristalnoj strukturi A2 s prikazom udaljenosti d
Iz slike 1.1.3. koja prikazuje tetraedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A2 udaljenost d od

centra atoma elementarne elije (D) do centra tetraedrijske praznine prema Pitagorinom
pouku jednaka je:
2
a2 a2 5a2
a a
d = + = +
=
4 16 16
2 4
2
d=
5a 2
= 0,559 a = 0,559 2,31 ra = 1,291 ra
16
d = ra + rt rt = d ra = 1,291 ra - ra
rt = 0,291 ra .
Zadatak 1.1.-4
Izraunaj radijus tetraedrijske praznine u kristalnoj strukturi A1.
Rjeenje:
11
a
C
D
(a 2) /4
a 2
a/4
Slika 1.1.4. Tetraedrijska praznina u kristalnoj strukturi A1 s prikazom udaljenosti d
Iz slike 1.1.4. koja prikazuje tetraedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A1 udaljenost d od

centra atoma elementarne elije (A) do centra tetraedrijske praznine prema Pitagorinom
pouku jednaka je:
2
2
a 2 2a 2 3 a 2
a a
2
2 = +
d = +
=
16
16 16
4 4
3a 2
d=
= 0,433 a = 0,433 2 ra 2 =1,225 ra
16
d = ra + rt rt = d ra = 1,225 ra - ra
rt = 0,225 ra .
1.2. Ravnine i smjerovi u kristalnim strukturama

U kristalnoj strukturi atomi se nalaze na odreenim zamiljenim kristalnim ravninama, koje
se oznaavaju cijelim brojevima u okrugloj zagradi (hkl) tzv. Millerovim indeksima. Ako
se reciprone vrijednosti duina, od ishodita do presjecita ravnine s osima x, y i z, svedu
na najmanji zajedniki nazivnik, tada su dobiveni brojnici (cijeli brojevi) vrijednosti
Millerovih indeksa h, k i l. Pritom vrijedi pravilo, da su presjecita osnovne ravnine s osima
jedinina, a prema tome se oznaavaju i sve ostale ravnine. Izvod Millerovih indeksa
prikazuje slika 1.2.1. s odgovarajuom tablicom.
z
c
(111)
(112)
Presjecita
prescjecita u dijelovima a, b i c
reciprone vrijednosti
redukcija (nepotrebna)
Millerov indeks
1x
1
1
1b
1
1
1/2c
1/2
2
(112)
a
x
Slika 1.2.1. Oznaavanje kristalografske ravnine s izvodom Millerovih indeksa
12
Kristalografski smjer definira se kao vektor izmeu dvije toke, od kojih je jedna ishodite
koordinatnog sustava. Duine projekcija vektora na sve tri osi izraavaju se u dijelovima
parametara elementarne elije a, b i c, te se svode na najmanje cijele brojeve. Dobivene
vrijednosti oznaavaju kristalografski smjer [uvw] i odgovaraju reduciranim projekcijama
vektora du osi a, b i c, kao to se vidi iz primjera na slici 1.2.2. s odgovarajuom tablicom.
Smjer [uvw] okomit je na ravninu (h=u,k=v,l=w).
projekcija na os y (b)
c
projekcija na os x (a)
a
x
b
x
projekcije
a/2
0c
projekcije u dijelovima a, b i c
1/2
redukcija
[120 ]
oznaka smjera
Slika 1.2.2. Oznaavanje kristalografskog smjera s izvodom

Linearna gustoa (LG) jednaka je duljini l kroz n atoma (l=n2r) za taj kristalografski
smjer (vektor koji prolazi kroz sredita atoma), u ukupnoj duljini kristalografskog smjera L
u jedininoj eliji
LG = l / L
Planarna gustoa (PG) jednaka je udjelu povrine ekvatorijalnog presjeka svih atoma, koji
lee u nekoj ravnini, u odnosu na ukupnu povrinu te ravnine u jedininoj eliji:
PG = povrina ekv. presjeka svih atoma u ravnini / povrina ravnine.
Koncept linearne i planarne gustoe identian je onom za gustou slaganja

elementarnoj eliji.
atoma u
Poznavanje vrijednosti linearne i planarne gustoe vano je za proces klizanja kod plastine
deformacije metala, koji se prvenstveno dogaa upravo u onim ravninama i smjerovima
elementarne elije, koji imaju najveu gustou slaganja atoma.
13
Zadatak 1.2.-1
U kristalnim strukturama tipa A1 i A2 oznai ravnine (100), (110) i (111) s odgovarajuim
rasporedom atoma. Usporedi planarne gustoe slaganja atoma u svakoj od navedenih
ravnina.
Rjeenje:
A1
A2
Slika 1.2.3. Navedene ravnine u kristalnim strukturama A1 i A2
U kristalnoj strukturi A1 gustoa slaganja atoma u ravnini raste u smjeru:

(100) (110) (111)
U kristalnoj strukturi A2 gustoa slaganja atoma u ravnini raste u smjeru:
(100) (111) (110)
Zadatak 1.2.-2
Dokai da se tetraedar i oktaedar mogu prikazati pomou seta ravnina {111} kubine
plono centrirane reetke.
Rjeenje:
Slika 1.2.4. Prikaz tetraedra i oktaedra u kristalnoj strukturi A1
Zadatak 1.2.-3
Naznai ravnine i smjerove najgueg slaganja atoma u kristalnim strukturama A1, A2, i
A3.
14
Rjeenje: za A1 (111) - 4 ravnine seta, [110] - 3 smjera, (43=12 sustava klizanja)

za A2 (110) - 3 ravnine seta, [111] - 4 smjera, (34=12 sustava klizanja)
za A3 (001) - 1 ravnina,
[110] - 3 smjera, (13 =3 sustava klizanja)
Slika 1.2.5. Ravnine i smjerovi najgueg slaganja atoma u kristalnim strukturama A1, A2 i A3
Zadatak 1.2.-4
Izraunaj planarnu gustou (PD) za ravninu (110) u kristalnoj strukturi A2.
Rjeenje:
a
a
Slika 1.2.6. Ravnina (110) u kristalnoj strukturi A2 s prikazom rasporeda atoma
PD =
povrina atoma PA
=
povrina ravnine PR
PA = nr2 , n = 4 1/4 + 1 = 2
15
PA = 2r2
4r = a 3
4r
a=
3
PR = a a 2 = a 2 2
2
4r
16r 2 2
2 =
PR =
3
3
PD =
2 r 2
16r
3
8 2
= 0,835 = 83,5 %.
Zadatak 1.2.-5
Izraunaj PD za ravninu (100) u kristalnoj strukturi A1.
Rjeenje:

PD =
PA
PR
PR = a a = a 2
a=
PA = nr2
PA= povrina presjeka atoma
n = 4 1/4 + 1 = 2
PA = 2r2
PR= povrina navedene ravnine
2
4r
= 2r 2
; PR = 2r 2 = 8r 2
2
2 r 2
PD =
= 0,79 = 79 %.
8r 2
Zadatak 1.2.-6
Rjeenje:
16

P
PA = nr2
PD = A
PR
n = 3 1/6 + 3 1/2 = 2
PA = 2r2
a2
PR = P ( povrina trokuta) =
3 ; a( stranica trokuta) = 4r ;
4
(4r )2 3 = 4r 2 3
P =
4
PD =
2 r 2
4r2 3
= 0,91 = 91 %.
Zadatak 1.2.-7
Rjeenje:
C

P
PA = nr2
PD = A
PR
n = 4 1/4 + 2 1/2 = 2
PA = 2r2
PR = a a 2 = a 2 2
;
PD =
a = 2r 2
2 r 2
8r2 2
PR = (2r 2 ) 2 2 = 8 r 2 2
= 0,56 = 56 %.
17
2. KRISTALNE STRUKTURE LEGURA

Razliite vrste atoma mogu se mijeati u vrstom i tekuem stanju, pri emu nastaju legure
ili slitine sa sreenim ili statistikim rasporedom atoma. Makroskopski gledano legure su
homogene tvari sa svojstvima metala. One se sastoje od dva ili vie elemenata od kojih
najmanje jedan mora biti metal. Najvei broj elemenata mijea se ili legira s drugim
elementima, da bi se dobili materijali boljih svojstava.
Prilikom mijeanja dva metala mogui su sljedei sluajevi:
- atomi dodanog ili legirnog metala ulaze u kristalnu reetku osnovnog metala, te
nastaju kristali mjeanci ili vrste otopine. One mogu biti supstitucijske ili intersticijske.
- metali stvaraju intermetalnu fazu ili intermetalni spoj sa strukturom koja se razlikuje
od strukture polaznih metala.
Sastav legure izraava se u atomskim (at. %) ili masenim postocima (mas.%).
Maseni postotak elemenata u leguri sastava A-B jednak je omjeru mase elementa (mA ili mB)
i ukupne mase legure (mA + mB):
mas.% A = mA / (mA + mB)
mas.% B = mB / (mA + mB) .
Atomski postotak elemenata u leguri sastava A-B jednak je omjeru broja molova elementa
(nA ili nB) i ukupnog broja molova elemenata u leguri (nA + nB):
at.% A = nA / (nA + nB) , at.% B = nB / (nA + nB) .
2.1. vrste otopine ili kristali mjeanci

Kod stvaranja supstitucijske vrste otopine zamjenjuju se atomi osnovne kristalne strukture
s atomima legirnog elementa. Zamjena atoma je pritom najee statistika, ali postoje i
primjeri otopina sa sreenim rasporedom atoma (superstrukture).
Da bi nastale
supstitucijske vrste otopine moraju biti ispunjeni odreeni uvjeti, poznati kao HumeRothery-eva pravila:
- mala razlika u kristalnoj strukturi metala (komponenata)
- mala razlika u veliini tj. radijusu atoma (ona moe biti maks. 15 %; ako
je manja od 8 % mijeanje je potpuno, a ako je vea od 8 %, a manja
od 15 % mijeanje je djelomino)
- mala razlika u elektronegativnosti atoma.
Ispune li se ovi uvjeti idealno (tj. dva metala imaju isti tip strukture, skoro identine radijuse
i kemijski su slini) metali e se mijeati potpuno u tekuem i u vrstom stanju, znai u
podruju svih koncentracija, pa nastaje neprekinuta vrsta otopina (Cu-Ni, W-Mo i sl.). Ako
postoji dozvoljena razlika u radijusima atoma metala ili elemenata koji prave neprekinutu
vrstu otopinu, tada se parametri elementarne elije kristala mjeanaca (u prvoj
aproksimaciji) ponaaju aditivno. To je tzv. Vegardovo pravilo.
Kada atomi legirnog elementa imaju dovoljno mali radijus, da mogu ui u praznine ili
intersticije osnovne kristalne strukture, tada nastaje intersticijska vrsta otopina. Primjeri
18
za to su: otapanje vodika u vrstom aluminiju i ugljika u vrstom eljezu. Nasuprot tome,
kisik i fluor kao mali atomi stvaraju s metalima odmah okside i fluoride, zbog prevelike
razlike u elektronegativnosti (iznimka je titan, koji moe otopiti do 30% kisika). Raspored
malih intersticijskih atoma moe biti sreen ili statistiki. Strani atomi malog radijusa (npr.
H, O, N, C, B) mogu se ugraivati u praznine osnovne kristalne strukture, ako je
zadovoljeno Haggovo pravilo:
rx
0,59
ra
, gdje je:
rx = radijus intersticijskog atoma, ra = radijus osnovnog atoma.
Vaan primjer intersticijskih vrstih otopina su legure eljezo-ugljik. One nastaju

otapanjem ugljika u kristalnim strukturama -Fe (A2) ili -Fe (A1), pri emu atomi
ugljika ulaze u njihove oktaedrijske odnosno tetraredrijske praznine. Poznato je, da je
oktaedrijska praznina u strukturi -Fe mnogo vea nego tetraedrijska u strukturi -Fe.
Zbog toga je topljivost ugljika u -Fe (max. 2,06 at. % kod 1147 0C) znatno vea nego u Fe (max. 0,025 at. % kod 723 0C). Oktaedrijske praznine -Fe su toliko male da se atom
ugljika u njima ne moe smjestiti.
2.2. Intermetalne faze ili spojevi

Prilikom legiranja metala moe nastati intermetalna faza ili spoj, ako je izraena sklonost
atoma prema vezivanju i povoljni su geometrijski uvjeti. Kristalna struktura intermetalne
faze razlikuje se od strukture polaznih metala. Najvei broj intermetalnih faza ima
jednostavnu kristalnu strukturu, slinu strukturi samih metala, ali se javlja i niz vrlo sloenih
struktura. Intermetalne faze dijele se u tri osnovne grupe (ali ima i drugih) ovisno o tome
koji od navedenih imbenika ima odluujuu ulogu:
1. - elektrokemijski odn. razlika u elektronegativnosti atoma (Zintlove faze)
2. - geometrijski odn. omjer veliina atoma (Lavesove faze).
3. - elektronski odn. omjer broja valentnih elektrona po atomu (Hume-Rotheryeve
faze) itd.
Za Zintlove faze je karakteristino, da se metali meusobno spajaju prema zakonima
valencije (daltonidne faze). Zbog toga se ove faze sastoje od kationa i aniona poput soli u
anorganskoj kemiji. Kationi su alkalni- i zemnoalkalni metali, a anioni elementi IV, V, i VI
A grupe periodnog sustava. Stabilnost Zintlovih faza raste s razlikom u elektronegativnosti
ovih elemenata, a njihove kristalne strukture odgovaraju strukturama anorganskih spojeva
(NaCl, ZnS, CaF2).
Lavesove faze nastaju kada je dominantan geometrijski faktor tj. kada je odnos radijusa
atoma rA / rB = 1,225 (idealan odnos) ili u granicama od 1,05 do 1,68. Njihova
stehiometrija je AB2 , a karakteristini su slijedei tipovi struktura: MgCu2 - kubina,
MgZn2 - heksagonska i MgNi2- heksagonska. To su gusto sloene strukture s izraenom
metalnom vezom, a sastoje se od atoma koji mogu biti iz bilo kojeg dijela periodnog
sustava.
19
Hume-Rotheryeve faze ili tzv. elektronski spojevi nastaju kod tono odreene koncentracije
valentnih elektrona po atomu (KVE):
KVE =
broj valentnih elektrona

.
broj atoma
Poznata su tri tipa Hume-Rotheryevih faza, koje nalazimo npr. u sustavu Cu Zn (tablica
2.2.1.).
Tablica 2.2.1. Hume-Rotheryeve faze u sustavu Cu-Zn
Faza
-mjed
Struktura
CuZn (B2-tip, CsCl)
Cu5Zn8 (kubina)
CuZn3 (heksagonska)
KVE
(21/14) = 3/2 = 1,5
21/13 =
1,615
(21/12) = 7/4 = 1,75
Zadnji stupac tablice pokazuje, da pojedine faze nastaju kod tono odreene koncentracije
valentnih elektrona po atomu. Kao meusobni partneri javljaju se slijedei atomi s
odgovarajuim valencijama (koje nisu identine kemijskim valencijama!):
A atomi: 0-val. - Fe, Co, Ni, Pd, Pt ; 1-val. - Cu, Ag, Au
B - atomi: 2-val. - Zn, Cd, Mg, Be ; 3-val. - Ga, In, Al ; 4-val. - Si, Ge, Sn ;
5-val. - As, Sb.
Najstabilnija od svih je -faza, koja u sustavu Cu-Zn nastaje kod 50 at.% Zn. Meutim,
njezin kemijski sastav mijenja se u drugim sustavima u ovisnosti o KVE-u (npr. Cu3Al,
Cu5Sn), to vrijedi i za ostale Hume-Rotheryeve faze. Ove faze karakterizira manje ili vie
proireno podruje homogeniteta (bertolidne faze), jer treba biti zadovoljen uvjet za
koncentracijom valentnih elektrona, a ne valencije kao kod nemetala.
Zadatak 2.-1
Bronca je vrsta otopina kositra u bakru u kojoj su ~3 at.% Cu zamijenjena s Sn.
Elementarna elija bakra (A1) je sauvana, ali se malo poveava, jer atomi kositra imaju
radijus 0,1510 nm, a radijus atoma bakra je 0,1278 nm. Izraunaj parametar elementarne
elije ove legure (alegure).
Rjeenje:
1.postupak:
Sastav bronce je : 97 at.% Cu + 3 at.% Sn
Prosjeni radijus atoma = 0,97 0,1278 nm + 0,03 0,1510 nm = 0,1285 nm
a A1 == 2r 2 = aslitine
aslitine = 2 0,1285 nm 2 = 0,3624 nm
20
2.postupak:
aCu = 2rCu 2
aSn = 2rSn 2
aSn aCu = 2 2 (rSn rCu ) = 2 2 (0,1510 0,1278) nm
Prema Vegardovom pravilu odnos izmeu parametra elementarne elije legure i sastava
za neprekinutu supstitucijsku vrstu otopinu A-B priblino je linearan i jednak:
alegure = aA + (aB aA ) 0,01 B
aCu = 2rCu 2 , asn = 2rSn 2 , B = 3 at.% Sn

alegure = 2 2 0,1278 nm + 2 2 (0,1510 0,1278) nm 0,01 3
alegure = 0,3604 nm + 0,0654 nm 3 10 2 = (0,3604 + 0,1963 10 2 ) nm
a legure = 0,3624 nm.
Zadatak 2.-2
Cu i Ag otapaju se jedan u drugome samo djelomino. Oekujete li vei ili manji stupanj
topljivosti za legure srebra s Au, Pt, Pb, Pd i Ni? Svi ovi metali kristaliziraju sa strukturom
tipa A1, a promjeri njihovih atoma su sljedei:
d (Cu) = 0,255 nm
d (Ag) = 0,288 nm
d (Au) = 0,288 nm
d (Pt) = 0,277 nm
d (Pd) = 0,275 nm
d (Ni) = 0,249 nm
d (Pb) = 0,349 nm
Rjeenje:
Iz uvjeta za stvaranje vrstih otopina, kao to su: mala razlika u veliini
atoma (do 15%) i slinost kristalnih struktura slijedi:
Ag-Cu:
0,288 0,255
100 = 11,5 %
0,288
Ag-Au:
ista struktura i veliina atoma:
Ag-Pt:
0,288 0,277
100 = 3,8 %
0,288
dobra topljivost
Ag-Pd:
0,288 0,275
100 = 4,5 %
0,288
dobra topljivost
djelomina topljivost
potpuna topljivost
21
Ag-Ni:
Ag-Pb:
0,288 0,249
100 = 13,5 %
0,288
0,349 0,288
100 = 17,5 %
0,288
djelomina topljivost
nema topljivosti
Redoslijed topljivosti zadanih elemenata u srebru:

Au, Pt, Pd, Cu, Ni, Pb.
Zadatak 2.-3
Srebro i aluminij imaju A1 tip strukture i skoro identine veliine atoma (0,2882 nm i
0,2856 nm), a ipak se ne otapaju jedan u drugome. Objasni zato!
Rjeenje:
Razlog tome je znaajna razlika u elektronegativnosti atoma: Al = 1,5 i Ag = 1,9.
Zadatak 2.-4
Maksimalna topljivost kositra u bakru je 15,8 mas.% kod 586C. Izraunaj topljivost kositra
u atomskim postocima, ako je molarna masa bakra 63,54 g/mol, a kositra 118,69 g/mol.
100 mas. % bronce = 15,8 mas.% Sn + 84,2 mas.% Cu
-
broj molova bakra:

m
84,2 g
nCu = Cu =
= 1,325 mol
M Cu 63,54 gmol 1
broj molova kositra:

m
15,8 g
n Sn = Sn =
= 0,133 mol
M Sn 118,69 gmol 1
at.% Cu =
nCu
1,325mol
100 =
100 = 90,9 %
1,458mol
nCu + n Sn
at.% Sn =
n Sn
0,133
100 =
100 = 9,1 %
nCu + n Sn
1,458
Zadatak 2.-5
Legura Al-Mg sadri 5 at.% Mg. Izraunaj mas. % elemenata u ovoj leguri, ako je molarna
masa magnezija 24,31 g/mol, a aluminija 27 g/mol.
22
masa magnezija: m Mg = n Mg M Mg = 5 24,31 = 121,55 g
masa aluminija: mAl = n Al M Al = 95 27 = 2565 g

________________________________________
ukupna masa:
muk = 2686,55 g
mas.% Mg =
mas.% Al =
mMg
muk
100 =
121,55 g
100 = 4,5 %
2686,55 g
m Al
2565 g
100 =
100 = 95,5 %
muk
2686,55 g
Zadatak 2.-6
Kod 1000C -Fe (A1) moe otopiti 1,7 mas.% ugljika. Koliko atoma ugljika e
biti sadrano u 100 elementarnih elija? Molarna masa eljeza je 55,85 g/mol, a ugljika
12,01 g/mol.
Rjeenje:
vrsta otopina se sastoji od 98,3 mas.% Fe i 1,7 mas.% C.
Jedna elementarna elija A1 sadri 4 atoma eljeza, a 100 elementarnih elija sadri:
100 4 = 400 atoma Fe , koji ine 98,3 mas.%
mC
m Fe
mas.% Fe =
mas.%C =
m Fe + mC
m Fe + mC
m=
mFe =
nM
NA
nFe M Fe
NA
mC =
nC M C
NA
n Fe M Fe
n Fe M Fe
n M Fe
NA
mas.% Fe =
=
= Fe
n Fe M Fe nC M c n Fe M Fe + nC M C
muk
+
NA
NA
mas.% C =
muk =
nFe M Fe
mas.% Fe
nC M C
muk
muk =
nC M C
mas.%C
n Fe M Fe
n MC
= C
mas.% Fe mas.% C
nC =
n Fe M Fe mas.% C 400 55,85 1,7

=
= 32
12,01 98,3
M C mas.% Fe
23
Zadatak 2.-7
Promotri shematsku sliku intersticijske vrste otopine ugljika u -Fe (A1). Izraunaj sadraj
ugljika u elementarnoj eliji u mas. % ?
Slika 2.1. Kristalna struktura intersticijske vrste otopine ugljika u -Fe
Rjeenje:
nFe M Fe
n MC
= C
mas.% Fe mas.%C
Dvije elementarne elije sadre: 2 4 = 8 atoma Fe + 1 atom C
n Fe M Fe
n MC
(100 mas.% C ) mas.% C
= C
100 mas.% C mas.% C
nFe M Fe mas.% C = nC M C (100 mas.% C )
nFe M Fe mas.% C + nC M C mas.% C = nC M C 100

mas.% C =
nC M C
100
nFe M Fe + nC M C
mas.% C =
1 12,01
100 = 2,61
8 55,85 + 1 12,01
Dvije elementarne elije sadre 2,61 mas % C, a jedna elementarna elija sadri:
2,6 : 2 = 1,3 mas. % C.
Zadatak 2.-8
Navedi komponente za uobiajene supstitucijske legure: mjed (mesing),12-karatno zlato,
broncu, sterling srebro, monel.
Rjeenje:
mjed (mesing):
Cu + Zn
12-karatno zlato:
50% Au
bronca:
Cu + Sn
sterling srebro:
Cu + Ag
monel:
Cu + Ni.
Zadatak 2.-9
Na osnovi podataka u tablici odredi, koji od navedenih metala ima najveu topljivost u
vrstom bakru.
24
Tablica 2.1. Kristalna struktura i radijusi atoma elemenata

Element
Al
Cu
Cd
Ni
Zn
Kristalna struktura
A1
A1
A3
A1
A3
Radijus, nm
0,1432
0,1278
1,4800
0,1246
0,1390
Rjeenje:
Najveu topljivost u bakru imati e nikal, jer ima istu kristalnu strukturu kao bakar i
najblii radijus atoma.
Zadatak 2.10
Na osnovi podataka u tablici treba ustanoviti, koja kombinacija zadanih elemenata (ili sami
element) daje najmanju dimenziju kubine elementarne elije parametra a.
Tablica 2.2. Kristalna struktura i radijusi atoma elemenata
Element
Cu
Sn
Zn
Kristalna struktura
A1
tetragonska
A3
Radijus atoma, nm
0,1278
0,1509
0,1390
Rjeenje:
isti Cu
mjed = Cu + Zn
bronca = Cu + Sn
Najmanju dimenziju elementarne elije imat e isti bakar, jer su bronca i mjed slitine kod
kojih dolazi do poveanja dimenzije elementarne elije osnovnog metala bakra u podruju
nastanka supstitucijske vrste otopine.
Topljivost Zn u Cu znatno je vea nego Sn u Cu, zbog manje razlike u strukturi i
radijusima atoma.
Zadatak 2.-11
Izvedi formulu za izraunavanje gustoe iz parametara elementarne elije za binarnu leguru
A- B uz pretpostavku da:
a) A i B stvaraju supstitucijsku vrstu otopinu
b) A i B stvaraju intersticijsku vrstu otopinu.
Rjeenje:
a)
m
V
mA, mB, mI = masa atoma u elementarnoj eliji (A, B ili I)
25
V = volumen elementarne elije, V = a3

MA, MB , MI = molarna masa atoma A, B ili I
m=
M n
NA
nA, nB , nI = broj atoma u elementarnoj eliji (A,B ili I)

NA = 6,0231023 atoma/mol (Avogadrov broj)
sup st . =
M A n A + M B nB
V NA
b) m = mA (u elementarnoj eliji) + mI (u prazninama -intersticijama elementarne

elije)
int er . =
M A n A + M I nI
.
V NA
Zadatak 2.-12
Kojem tipu intermetalnih spojeva pripadaju sljedee faze: FeAl, Cu5Sn,
Fe5Zn21, Ni5Zn21, FeZn7 i Ag3Sn? Navedi njihove osnovne karakteristike.
Rjeenje:
"Valencije" i
faza
0 3
FeAl
1 4
Cu5Sn
0
Fe5Zn21
0
Ni5Zn21
0 2
FeZn7
1 4
Ag3Sn
KVE
broj valentnih el./atom
0 1 + 3 1 3
= = 1,5
1+1
2
1 5 + 1 4 9
= = 1,5
5 +1
6
0 5 + 2 21 42
=
= 1,6
5 + 21
26
0 5 + 2 21 42
=
= 1,6
5 + 21
26
0 1 + 2 7 14
=
= 1,75
1+ 7
8
1 3 + 1 4 7
= = 1,75
3 +1
4
Tip strukture
-faza
(idealni omjer
val.el./atom=1,5)
-faza
(idealni omjer
val.el./atom=1,6)
-faza
(idealni omjer
val.el./atom=1,75)
Zadatak 2.-13
Kojem tipu intermetalnih spojeva pripadaju sljedee intermetalne faze: Cu3Ga, Ag5Cd8,
Ag5Al3, BeCu, Ni7CuSn5 i AgCd3?
26
Rjeenje:
"Valencije" i
faza
1
Cu3Ga
2
BeCu
1
Ag5Cd8
0
1 4
Ni7CuSn5
1
Ag5Al3
1
AgCd3
KVE
3 1 + 1 3 6
= = 1,5
3 +1
4
1 2 + 11 3
= = 1,5
1+1
2
5 1 + 8 2 21
=
= 1,6
5+8
13
7 0 + 1 1 + 5 4 21
=
= 1,6
7 +1+ 5
13
5 1 + 3 3 14
=
= 1,75
5+3
8
11 + 2 3 7
= = 1,75
1+ 3
4
Tip strukture
-faza
(idealni omjer
val.el./atom=1,5)
-faza
(idealni omjer
val.el./atom=1,6)
-faza
(idealni omjer
val.el./atom=1,75)
Zadatak 2.-14
Kojem tipu intermetalnih spojeva pripadaju sljedee faze: Cu3Al, AuMg, Cu31Sn8, Au5Zn8,
AuZn3 i Cu3Si? Navedi njihove osnovne karakteristike.
Rjeenje:
"Valencije" i
faza
1 3
Cu3Al
1 2
AuMg
1
Cu31Sn8
1
Au5Zn8
1 2
AuZn3
1
Cu3Si
KVE
3 1 + 1 3 6
= = 1,5
3 +1
4
1+ 2 3
= = 1,5
1+1 2
1 31 + 4 8 63
=
= 1,6
31 + 8
39
1 5 + 8 2 21
=
= 1,6
5+8
13
1 1 + 2 3 7
= = 1,75
1+ 3
4
1 3 + 1 4 7
= = 1,75
3 +1
4
Tip strukture
-faza
(idealni omjer
val.el./atom=1,5)
-faza
(idealni omjer
val.el./atom=1,6)
-faza
(idealni omjer
val.el./atom=1,75)
Zadatak 2.-15
Legura Fe-C ima strukturu tipa A1 i sadri 0,8 mas.% C. Parametar elementarne elije
a = 0,3583 nm, a gustoa = 8,142 g/cm3. Dokai raunskim putem je li legura
intersticijska ili supstitucijska ?
Rjeenje:
27
1. postupak
- raunanje gustoe za -Fe (A1):
a-Fe ~ aslitine = 0,3583 nm
MFe = 55,85 g/mol
Fe = m/V
m Fe =
n M Fe
4 55,85 g / mol
= 3,71 10 22 g
=
23
NA
6,022 10 / mol
V = a 3 = (3,583 10 8 cm) 3 = 4,6 10 23 cm 3
3,71 10 22 g
= 8,065 g / cm 3 .
23
3
4,60 10 cm
Znaajno poveanje gustoe (od 8,065g/cm3 na 8,142g/cm3) je dokaz za nastanak intersticijske

vrste otopine. Pritom atomi ugljika ulaze u praznine kristalne reetke -Fe i poveavaju njezinu
gustou. Kada bi ovo bila supstitucijska legura gustoa bi bila manja.
2. postupak
-
raunanje gustoe za intersticijsku leguru -Fe- C:

-Fe-C (A1) ; nFe = 4
0,8 mas.% C + 99,2 mas.% Fe
MFe = 55,85 g/mol
MC = 12,01 g/mol
- odnos izmeu mas. %, broja atoma i molarne mase elemenata je:
nFe M Fe
n MC
= C
mas.% Fe mas.%C
-
broj atoma ugljika:

nC =
nFe M Fe mas.%C 4 55,85 g / mol 0,8

=
= 0,158
M C mas.% Fe
12,01g / mol 99,2
gustoa legure:
slitine
nFe M Fe + nC M C
4 55,85 g / mol + 0,158 12,01g / mol
m + mC
NA
6,022 10 23 / mol
=
=
= Fe
=
Vel ..
a3
(0,3583 10 7 cm)3
3,743 10 22 g
=
= 8,139 g / cm 3
3
23
4,599 10 cm
slitine = 8,139 g/cm3 ~ 8,142 g/cm3.

Bliske vrijednosti izraunate gustoe (intersticijska legura) i eksperimentalne gustoe
dokazuju, da je legura intersticijska.
28
3. DIFRAKCIJA RENTGENSKIH ZRAKA

Najvanija metoda, koja se upotrebljava u analizi vrstog kristalnog stanja, je difrakcija
rentgenskih zraka. Ona omoguava odreivanje znaajki kristalne strukture, kao to su:
parametri elementarne elije, tip strukture i raspored atoma u elementarnoj eliji.
Rentgenske zrake su vrsta elektromagnetskog zraenja visoke energije i kratkih valnih
duljina ( 0,1 nm). Kada snop rentgenskih zraka pada na kristal, koji ima periodinu
reetku i meuatomske razmake reda veliine valne duljine rentgenskih zraka, dolazi do
difrakcije, koja je ekvivalentna simetrinoj refleksiji rentgenskih zraka s razliitih kristalnih
ravnina (slika 3.1.). Snop rentgenskih zraka valne duljine pada pod kutem na niz
kristalnih ravnina s meuplonim razmakom d i reflektira se pod isti kutem . Razlika u putu
izmeu upadnog i reflektiranog snopa rentgenskih zraka jednaka je sumi udaljenosti QP +
PR, koje su jednake dsin, poto je sin = QP(PR) / d. Uvjet za difrakciju je, da razlika u
putu rentgenskih zraka bude cjelobrojni viekratnik valne duljine, pa se dobiva:
n = QP + PR = dsin + dsin = 2d sin.
Relacija n = 2dsin je poznati Bragg-ov uvjet za difrakciju.
okomica na
ravnine
up
ad
ni
sn
op
dif
ra
p
no
is
n
ra
N
k ti
O
Q
d
d
ravnine atoma
Slika 3.1. Difrakcija rentgenskih zraka na nizu kristalnih ravnina
Standardna metoda difrakcije rentgenskih zraka, koja omoguava ispunjavanje Bragg-ovog

uvjeta i pojavu refleksije s razliitih kristalnih ravnina je metoda praha ili DebyeScherrerova metoda. Rentgensko zraenje pada na fini, prakasti polikristalni uzorak koji
rotira, tako da dovoljan broj kristalnih ravnina moe doi u poloaj, koji zadovoljava
Braggov uvjet za difrakciju. Kut izmeu upadnog i reflektiranog snopa je 2, a svaki set
kristalnih ravnina doprinosi stocu reflektiranih zraka s vrnim kutom 4. Oni sijeku film u
koncentrinim krugovima smjetenim oko ulaznog i izlaznog otvora (slika 3.2). Precizno
mjerenje linija na difraktogramu daje korisne informacije o kristalnoj strukturi uzorka, jer
poloaji linija ovise o veliini i tipu elementarne elije, a intenziteti linija o rasporedu atoma
u elementarnoj eliji.
29
Slika 3.2. Shematski prikaz metode praha i odgovarajueg difraktograma
Iz poloaja linija na difraktogramu moe se odrediti kut difrakcije . Vrni kut stoca
reflektiranog zraenja 4, razmak izmeu linija na difraktogramu S i radijus kamere R (slika
3.3.) povezuje relacija: 4 : S = 360o : 2R, iz koje se dobiva: = 14,32 2S/R.
Slika 3.3. Odnos izmeu kuta difrakcije i razmaka S na filmu
Idui korak je indiciranje difraktograma, odnosno pripisivanje odgovarajuih Millerovih

indeksa svakoj liniji na difraktogramu, na osnovi njezine sin2 vrijednosti. To je jednostavno
za sustave visoke simetrije, kao npr. kubini, kod kojeg je meuploni razmak
d = a / h2 + k 2 + l 2 .
Uvrtavanjem d-vrijednosti u Braggov zakon n = 2d sin, ako je n=1, dobiva se:
sin2 = (h2+k2+l2) 2/4a2.
30
Iz ove relacije moe se izraunati parametar elementarne elije a za kubini sustav iz

poznatih sin2 vrijednosti i Millerovih indeksa (hkl) za svaku liniju na difraktogramu, te
rentgenskog zraenja.
Zadatak 3.-1
Parametar elementarne elije nekog kubinog kristala (tip strukture A1) je 0,3256 nm. Snop
rentgenskog zraenja s = 0,04 nm pada sukcesivno na ravnine (100), (110) i (111) pod
kutom od 10. Koja od ovih ravnina daje difrakcijske linije najnieg reda?
Rjeenje:
a
d=
d100 =
d110 =
d111 =
h +k +l
2
0,3256 nm
1 +0+0
2
n=
12 + 12 + 0
0,3256 nm
12 + 12 + 12
n=
2 0,3256 sin 10
3
0,04
= 0,2309 nm
n=
2 0,2309 sin 10
2
0,04
= 0,1882 nm
n=
2 0,1882 sin 10
1
0,04
= 0,3256 nm
0,3256 nm
2d sin
Difrakcijske linije najnieg reda daje ravnina (111).
Zadatak 3.-2
Ravnina (111) nekog kubinog kristala (tip strukture A1) daje difrakcijske linije najnieg
reda za rentgensko zraenje s = 0,2 nm kod kuta od 30. Izraunaj parametar elementarne
elije ovog kristala.
Rjeenje:
n = 2d sin
1 0,2 = 2d sin 30
d=
a
h +k +l
2
0,2
= 0,2 nm
2 sin 30
d=
a = d h2 + k 2 + l 2
a = 0,2 12 + 12 + 12 = 0,346 nm.
Zadatak 3.-3
Faza sa strukturom A2 (a = 0,3 nm) snimana je metodom praha (radijus kamere je 6,0 cm).
Kolika je udaljenost dviju linija na filmu koje odgovaraju refleksiji {112}, ako je
upotrebljeno zraenje s = 0,08 nm?
Rjeenje:
31
d=
0,3 nm
h2 + k 2 + l 2
n = 2d sin
12 + 12 + 2 2
= 0,122 nm
n 1 0,08 nm
=
= 0,328
2d 2 0,122 nm
= 19,14
sin =
Iz relacije = 14,32 2S/R dobiva se:

S = 4R

180
= 4 6,0 cm
19,2
= 8,04 cm.
180
Zadatak 3.-4
Izraunaj meuploni razmak za ravninu (311) u kristalnoj reetki bakra (a = 0,3608 nm).
Rjeenje:
d ( 311) =
a
h2 + k 2 + l 2
0,3608 nm
3 2 + 12 + 12
= 0,109 nm.
Zadatak 3.-5
Izraunaj i d- vrijednosti za prvih 5 linija na difraktogramu kubinog kristala s
primitivnom reetkom i parametrom elementarne elije a = 0,5 nm. Valna duljina
rentgenskog zraenja = 0,154 nm.
Rjeenje:
Prvih 5 linija na difraktogramu primitivne kubine reetke, za koju nema uvjeta pogaenja,
ima Millerove indekse: (100), (110), (111), (200) i (210).
n
n = 2d sin
sin =
2d
d100 =
d110 =
d111 =
d 200 =
d 210 =
32
0,5
12 + 0 + 0
0,5
sin =
0,154
= 0,154
2 0,5
= 8,9
= 0,355 nm
sin =
0,154
= 0,217
2 0,355
= 12,5
= 0,289 nm
sin =
0,154
= 0,266
2 0,289
= 15,5
sin =
0,154
= 0,308
2 0,250
= 17,9
sin =
0,154
= 0,344
2 0,224
= 20,1.
= 0,5 nm
12 + 12 + 0
0,5
12 + 12 + 12
0,5
2 +0+0
0,5
2
2 2 + 12 + 0
= 0,250 nm
= 0,224 nm
Zadatak 3.-6
Na difraktogramu kubinog kristala prve 4 linije imaju sljedee d- vrijednosti: 0,250 nm,
0,177 nm, 0,144 nm i 0,125 nm. Svakoj liniji pripii odgovarajui Millerov indeks, te
izraunaj parametar elementarne elije.
Rjeenje:
Parametar elementarne elije kubinog kristala moe se izraunati, kada su poznate dvrijednosti i Millerovi indeksi (hkl) linija na difraktogramu, iz relacije:
a
a = d h2 + k 2 + l 2 .
d=
2
2
2
h +k +l
Vrijednosti Millerovih indeksa mogu se odrediti pomou metode probe i pogreke.
Rjeenje se trai na taj nain, da se za svaku zadanu d-vrijednost (ili sin2) rauna
parametar elementarne elije a, uvrtavajui sukcesivno mogue (h2+k2+l2) ili Qvrijednosti. Ispravan rezultat je ona vrijednost parametra a, koja se pojavljuje u svim
nizovima kombinacija.
Tablica 3.1. Millerovi indeksi (hkl) i odgovarajue Q-vrijednosti
(hkl)
Q= (h2+k2+l2)
(100)
(110)
(111)
(200)
(210)
(211)
(220)
(221), ( 300)
(310)
(311)
(222)
(320)
(321)
(400)
1
2
3
4
5
6
8
9
10
11
12
13
14
16
a1 = 0,250 nm 1 = 0,250 nm ,
a 2 = 0,177 nm 2 = 0,250 nm
a1 = 0,250 nm 2 = 0,353 nm ,
a 2 = 0,177nm 3 = 0,306 nm
a1 = 0,250 nm 3 = 0,433 nm
a 2 = 0,177 nm 4 = 0,354 nm
a3 = 0,144 nm 5 = 0,322 nm
a 4 = 0,125 nm 8 = 0,354 nm
a3 = 0,144 nm 6 = 0,353 nm
a = 0,3535 nm.
33
Rezultat indiciranja difraktograma:

d, nm
(hkl)
____________________________
0,250
(110)
0,177
(200)
0,144
(211)
0,125
(220)
Zadatak 3.-7
Jedna faza (spoj) ima na sobnoj temperaturi kristalnu strukturu tipa CsCl (a = 0,4059 nm)
koja se kod 138C transformira u strukturu tipa NaCl (a = 0,6867 nm). Izraunaj dvrijednosti za prve 4 linije koje se dobiju na difraktogramu za fazu tipa CsCl. CsCl ima
strukturu A2, za koju su uvjeti pogaenja : h + k + l = 2n.
Rjeenje:
Millerovi indeksi za prve 4 linije su: (110), (200), (211), (220)
a
d=
h2 + k 2 + l 2
0,4059
d110 =
12 + 12 + 0
0,4059
d 200 =
22 + 0 + 0
0,4059
d 211 =
= 0,288 nm
= 0,203 nm
2 2 + 12 + 12
0,4059
d 220 =
22 + 22 + 0
= 0,166 nm
= 0,143 nm .
Zadatak 3.-8
Kristal NaCl koristi se za mjerenje nekih valnih duljina rentgenskog zraenja. Kut difrakcije
je 5,2 za ravninu (111) u NaCl. Kolika je , ako je parametar elementarne elije 0,563 nm?
Rjeenje:
n = 2d sin
d111 =
(n = 1)
a
h +k +l
2
0,563
1 + 12 + 12
2
= 0,325 nm
= 2d sin
= 2 0,325 sin 5,2
= 0,059 nm.
34
Zadatak 3.-9
Kositar se javlja u dvije modifikacije, kao bijeli i sivi Sn. Elementarna elija bijelog Sn je
tetragonska s a = 0,583 nm i c = 0,318 nm. Izraunaj Braggov kut kod kojeg se javlja
prvih 6 difrakcijskih linija, ako je upotrebljeno CuK zraenje ( = 0,1542 nm).
Rjeenje:
Kvadratna formula za d-vrijednost za tetragonski sustav jednaka je:
d=
1
h2 + k 2 l 2
+ 2
a2
c
Millerovi indeksi za prvih 6 linija na difraktogramu su:

(100), (110), (111), (200), (210) i (211)
n = 2d sin sin =
d100 =
1
1 +0
0
+
2
0,583
0,318 2
2
= 0,583 nm
sin =
2d
0,1542
= 0,1322
2 0,583
= 7,6
d110 =
1
1 +1
0
+
2
0,583
0,318 2
2
= 0,292 nm
sin =
0,1542
= 0,2640
2 0,292
= 15,31
d111 =
1
1 +1
1
+
2
0,583
0,318 2
2
= 0,252 nm
sin =
0,1542
= 0,3060
2 0,252
= 17,81
d 200 =
1
2 +0
0
+
2
0,583
0,318 2
2
= 0,146 nm
sin =
0,1542
= 0,5281
2 0,146
= 31,88
d 210 =
1
2 2 + 12
0
+
2
0,583
0,318 2
= 0,117 nm
sin =
0,1542
= 0,6590
2 0,117
= 41,22
35
d 211 =
1
2 2 + 12
12
+
0,583 2 0,318 2
sin =
= 0,202 nm
0,1542
= 0,3817
2 0,202
= 22,44 .
Zadatak 3.-10
Na difraktogramu praha neke kubine faze prvih 6 linija im d-vrijednosti: 0,408 nm, 0,353
nm, 0,250 nm, 0,213 nm, 0,204 nm i 0,177 nm. Svakoj liniji pripii odgovarajui Millerov
indeks i izraunaj parametar elementarne elije.
Rjeenje:
1
h2 + k 2 + l 2
=
d2
a2
a = d h2 + k 2 + l 2
a1 = 0,408 nm 1 = 0,408 nm
a 2 = 0,353 nm 1 = 0,535 nm
a1 = 0,408 nm 2 = 0,579 nm
a 2 = 0,353 nm 2 = 0,504 nm
a1 = 0,408 nm 3 = 0,706 nm
a 2 = 0,353 nm 3 = 0,610 nm
a 2 = 0,353 nm 4 = 0,706 nm
a3 = 0,250 nm 5 = 0,559 nm
a 4 = 0,213 nm 9 = 0,639 nm
a3 = 0,250 nm 6 = 0,612 nm
a 4 = 0,213 nm 10 = 0,674 nm
a3 = 0,250 nm 8 = 0,707 nm
a 4 = 0,213 nm 11 = 0,706 nm
a5 = 0,204 nm 12 = 0,706 nm
a 6 = 0,177 nm 16 = 0,706 nm
a = 0,706 nm.
Rezultat indiciranja difraktograma (prema tablici 3.1.):

d, (nm)
(hkl)
0,408
(111)
0,353
(200)
0,250
(220)
0,213
(311)
0,204
(222)
0,177
(400)
Zadatak 3.-11
Snimanjem kubinog kristala dobiven je difraktogram s jakim linijama kod 2 od 90, 112 i
120. Upotrebljeno je zraenje s = 0,2 nm. Izraunaj parametar elementarne elije ovog
kristala.
Rjeenje:
36
a = d h2 + k 2 + l 2
n = 2d sin
d=
1 0,2 nm
1
n
= 0,1nm
=
.
2 sin
2 sin
sin
Difrakcijski podaci za kubini kristal

,
45
56
60
sin
0,707
0,829
0,866
1/sin
1,41
1,21
1,15
d, nm
0,141
0,121
0,115
hkl
(220)
(311)
(222)
(hkl)
(100)
(hkl)
a 2 = 0,121nm 5 = 0,271nm (210)
a1 = 0,141nm 2 = 0,199nm (110)
a 2 = 0,121nm 6 = 0,296nm (211)
a1 = 0,141nm 3 = 0,244nm (111)
a 2 = 0,121nm 8 = 0,342nm (220)
a1 = 0,141nm 4 = 0,282nm (200)
a 2 = 0,121nm 9 = 0,363nm (221)
a1 = 0,141nm 5 = 0,315nm (210)
a 2 = 0,121nm 10 = 0,383nm (310)
a1 = 0,141nm 6 = 0,345 nm (211)
a 2 = 0,121nm 11 = 0,401nm (311)
a1 = 0,141nm 1 = 0,141nm
a1 = 0,141nm 8 = 0,399nm
(220)
a3 = 0,115nm 12 = 0,398nm (222)
a = 0,4 nm.
37
4. DEFEKTI KRISTALNE REETKE

Realna kristalna reetka metala i legura sadri razliite i brojne defekte o kojima ovise i
njihova svojstva, kao to su vrstoa, plastinost, difuzija itd. Defekti kristalne reetke
najee su sistematizirani prema geometriji ili dimenziji i dijele se na: 0 - dimenzionalne
ili tokaste (prazna mjesta, intersticijski atomi itd.), 1 - dimenzionalne ili linijske
(dislokacije), 2 -dimenzionalne ili povrinske (granice zrna, sraslaca, faza itd.).
Prazna mjesta su termodinamiki stabilni i stalno prisutni defekti u kristalnoj reetki.
Ravnotena koncentracija praznih mjesta cp raste eksponencijalno s temperaturom, a moe
se izraunati prema sljedeoj relaciji:
cp =
np
N
QS
R
np
N
=e
Qp
s
RT
, gdje je:
= broj praznih mjesta u kristalnoj reetki

= ukupan broj atomskih mjesta u kristalnoj reetki
p
= energija potrebna za nastanak jednog mola praznih mjesta

= opa plinska konstanta.
Dislokacija je linijski poremeaj koji nastaje na granici izmeu skliznutih i neskliznutih

dijelova kristalne reetke. One nisu termodinamiki stabilne. Razlikujemo stepeniaste i
vijane dislokacije. Jedan od naina njihovog nastanka je Orowanov process, te Frank Readov izvor. Pritom jedna dislokacija, uvrena na dva mjesta, proizvede od 20 do 100
novih dislokacija pod djelovanjem smicajnog naprezanja . Kod tog procesa vrijedi sljedea
relacija:
Gb
=
l
, gdje je:
b = Burgerov vektor (jednak je parametru reetke)

G = modul smicanja
l = udaljenost izmeu dvije susjedne prepreke (estice itd.).
Granica zrna definira se kao granica izmeu dva zrna iste faze i razliite orijentacije. S
obzirom na njezinu strukturu odnosno razliku u orijentaciji postoje dva tipa granica zrna, a
to su granice zrna malog i velikog kuta.
Granice zrna malog kuta (< 1) sastavljene su od niza stepeniastih dislokacija, to

omoguava raunanje kuta razlike u orijentaciji izmeu dva (sub)zrna. On se dobije iz
poznatih vrijednosti za parametar kristalne reetke i udaljenost izmeu metalografski
opaenih nagrienih toaka (tj. probodita stepeniastih dislokacija) prema sljedeoj relaciji:
sin b / d
b = Burgerov vektor (jednak je parametru reetke)

d = udaljenost izmeu probodita dislokacija
= kut razlike u orijentaciji zrna (u radijanima)
38
, gdje je:
b
b
d
Slika 4.1. Prikaz granica zrna malog kuta pomou niza stepeniastih dislokacija
Zadatak 4.-1
Energija aktivacije za stvaranje praznih mjesta Qsp u bakru je 83736 J/mol. Izraunaj
ravnotenu koncentraciju praznih mjesta na sobnoj temperaturi i na temperaturi
neposredno ispod talita bakra (1070C).
Rjeenje:
T1 = 20C = 293 K
T2 = 1070C = 1343 K
cp = e
Qs P
RT
- na temperaturi T1:
cp = e
- na temperaturi T2: c p = e
83736 J / mol
8, 314 J / mol K 293 K
83736 J / mol
8, 314 J / mol K 1343 K
= 1,18 10 15
= 5,5 10 4 .
Zadatak 4.-2
Brzo ohlaen aluminij sa 650C ima gustou 2,698 g/cm3. Usporedi ovu vrijednost s
njegovom teorijskom gustoom, koja se izrauna iz podataka: a=0.4049 nm, kristalna
struktura A1, a molarna masa aluminija je 26,98 g/mol. Na osnovi ove usporedbe izvedi
zakljuak o defektima u kristalnoj reetki aluminija.
Rjeenje:
teor . =
m n M
=
V N A a3
39
4 26,98 gmol 1
teor . =
3 10 cm
6,022 1023 mol 1 (0,4049nm )

1nm
2,698
=
= 0,999 = 99,9 %
2,7
650
teor .
0
= 2,7 g / cm3
Iz usporedbe gustoa moe se zakljuiti da u kristalnoj reetki brzo ohlaenog aluminija na

svakih 1000 atoma dolazi po jedno prazno mjesto.
Zadatak 4.-3
Izraunaj koliinu praznih mjesta Np /m3 za bakar kod 1000C, ako je: Qsp = 0,9 eV/atom,
MCu = 63,5 g/mol, Cu = 8,4 g/cm3, k = 1,3810-23 J/atom (8,6210-5 eV/atom K).
Rjeenje:
NP = N e
Q sP
kT
N broj atomskih mjesta (atoma) / m3

NP broj praznih mjesta
3
10 2 cm
1 m 3
6,022 10 atom / mol 8,4 gcm
V
1m
=
= 8 10 28 atoma
1
63,5 gmol
3
23
N=
N A Cu
M Cu
N P = 8 10 atoma / m e
28
0 , 9 eV
8 , 6210 5 eV / K 1273 K
N P = 2,2 10 25 praznih mjesta / m3.
Zadatak 4.-4
Izraunaj udaljenost izmeu stranih atoma d potrebnu za aktiviranje Frank-Readovog
izvora za uzorak eljeza, ako je smicajno naprezanje = 1,6109 N/m2, a modul smicanja je
G = 8 1010 N/m2.
Rjeenje:
Gb
=
d
d=
40
Gb
8 1010 N / m 2
b = 50 b
9
2
1,6 10 N / m
Frank-Readov izvor aktivira se kod smicajnog naprezanja od 1,6109 N/m2 kada udaljenost
izmeu stranih atoma iznosi 50 b
Zadatak 4.-5
Ako je Frank-Readov izvor kod volframa aktivan izmeu dva probodita dislokacija na
udaljenosti 90 b , koje je naprezanje potrebno za aktiviranje izvora? (G = 1,38109 N/m2)

Rjeenje:
G b 1,38 109 N / m 2 b
=
= 1,53 109 N / m 2
l
90 b
Zadatak 4.-6
Parametar elementarne elije jedne primitivne kubine strukture je 0,25 nm. Dva zrna ovog
materijala formiraju granicu s kutom od 10' izmeu ravnina (100). Koliki je prosjeni
razmak izmeu dislokacija na granici zrna?
Rjeenje:
sin =
b
d
d=
0,25 nm
0,167
180
= 85,77 nm .
rad
Zadatak 4.-7
Granice malih kuteva prikazuju se s nizom dislokacija. Izraunaj njihove razmake, ako je
kut izmeu dva zrna 5'. Pretpostavite da su svi meuatomski razmaci jednaki.
Rjeenje:
sin =
b
, za male kuteve << 1
d
b
~
d
= 0,083 = 0,083
rad = 0,00145 rad
60
180
d=
b
= 690 b .
0,00145
41
5. RAVNOTENI FAZNI DIJAGRAMI

Fazne promjene kod metala i legura u ovisnosti o temperaturi, tlaku i sastavu prikazuje
ravnoteni fazni dijagram ili dijagram stanja. Poznavanje i razumijevanje faznih dijagrama
za sustave legura veoma je vano, jer o njima ovisi mikrostruktura legure, a time njezina
mehanika i druga svojstva.
Mikrostruktura podrazumijeva onaj nivo strukture legure koji se vidi pomou optikog ili
elektronskog mikroskopa. Njezine znaajke su: veliina i oblik zrna, broj prisutnih faza,
njihov udjel i nain raspodjele. Mikrostruktura ovisi o vrsti legirnih elemenata i njihovom
sastavu, te o toplinskoj obradi legure (tj. temperaturi, vremenu zagrijavanja na toj
temperaturi i brzini hlaenja do sobne temperature).
5.1.
Binarni fazni dijagrami
Ovaj fazni dijagram prikazuje strukturne promjene dviju komponenti u ovisnosti o sastavu
(u mas. ili at. %) na osi x i temperaturi (u K ili 0C ) na osi y, dok je tlak konstantan.
temperatura
L
poluga
L+
xs
xo
fs
xL
fL
sastav
Slika 5.1.1. Dvofazno podruje faznog dijagrama sa spojnom linijom xS -xL za
leguru sastava xo
fs + fL = 1
xo = xsfs + xLfL
"pravilo poluge"
fl =
(x0 xs )
(xl xs )
fs =
(xl x0 )
(xl xs )
Iz ravnotenog binarnog faznog dijagrama poznatog sastava i temperature (slika 5.1.1.)

mogu se odrediti:
42
- prisutne faze postavljanjem figurativne toke (s koordinatama: sastav i temperatura) u

odreenom polju faznog dijagrama.
- sastav faza u dvofaznom podruju tako, da se kroz zadanu temperaturu povue
horizontalna linija (ili izoterma), koja sijee granice faznog polja tj. u ovom sluaju liniju
taljevine i krutine. Poloaji sjecita s obzirom na apscisu tada odreuju sastav pojedine faze
u %.
- relativni iznos faza u dvofaznom podruju odreuje se (u udjelima ili postocima)
prema tzv. pravilu poluge. Jedan mol slitine sastava x0 odabere se kao osnova. Na zadanoj
temperaturi T tada je udio taline fL, a vrste faze fS. Njihova suma jednaka je: fS + fL = 1.
Broj molova komponente B koji se nalazi u leguri sastava A-B mora biti jednak sumi broja
molova komponente B prisutnih u vrstoj i tekuoj fazi: x0 = xS fS + xL fL. Poto je fS = 1 - fL
kombinacija navedenih jednadbi daje: x0 = xS - xS fL + xL fL , iz ega slijedi pravilo
poluge.
Konstrukcija faznih dijagrama i neki principi, koji se odnose na uvjete ravnotee izmeu
faza, odreeni su zakonima termodinamike. Jedan od tih zakona zove se Gibbs-ovo pravilo
faza. Ono omoguava odreivanje broja faza u nekom sustavu, koje se nalaze u ravnotei, a
moe se izraziti jednostavnom relacijom :
F+S=K+2
, gdje je :
F = broj prisutnih faza ili homogenih dijelova sustava, koji se odnose na
agregatna stanja
S = broj stupnjeva slobode ili kontroliranih uvjeta, kao to su: tlak, temperatura i
sastav, koji se mogu mijenjati neovisno, bez promjene broja faza u ravnotei
K = broj komponenata u faznom dijagramu, a to su elementi i/ili spojevi.
Za binarne ravnotene fazne dijagrame, gdje je tlak konstantan, Gibbsovo pravilo faza je: F
+ S = K + 1, a uz uvjet da je K=2, pravilo je: F + S = 3.
U ovisnost o topljivosti dviju komponenti u tekuem i u vrstom stanju postoje sljedei
tipovi binarnih faznih dijagrama i reakcija:
1. Potpuna topljivost komponenata u tekuem i u vrstom stanju.
2. Potpuna topljivost komponenata u tekuem stanju i djelomina u vrstom stanju:
-
eutektina reakcija: taljevina +

peritektina reakcija: + taljevina
eutektoidna reakcija: +
peritektoidna reakcija: + .
3. Djelomina topljivost komponenata u tekuem stanju:

- monotektina reakcija: taljevina 1 + taljevina 2
- sintektina reakcija: taljevina 1 + taljevina 2 .
43
Zadatak 5.1.-1
Pomou faznog dijagrama Cu-Ni i pravila poluge odredi masu vrste i tekue faze za leguru
sa 70 mas. % Cu, ukupne mase 100 g na temperaturi od 1220 C.
Rjeenje:
Slika 5.1.2. Fazni dijagram Cu-Ni
% taline =
40 30
100 = 58,8 ;
40 23
% =
30 23
100 = 41,2
40 23
100g legure sadri 58,8 g taline i 41,2 g vrste otopine.
Zadatak 5.1.-2
Cu-Ni legure sa sastavom: (a) 20 mas.% Cu (b) 50 mas.% Cu (c) 90 mas.% Cu hlaene su
sporo iz podruja taline. Odredi sastav faza (u mas.%) koje su prisutne na 1500 C, 1400
C, 1120 C i 1000 C.
Rjeenje:
Iz faznog dijagrama Cu-Ni (slika 5.1.2.) proizlazi da su sastavi faza u mas. % na zadanim
temperaturama slijedei:
44
a) Cu-Ni legura sa 20 mas.% Cu:

b) Cu-Ni legura sa 50 mas.% Cu:
1500 C taljevina 100%
1400 C taljevina 50% + 50%
1120 C 100%
1120 C 100%
1000 C 100%.
1000 C 100%.
c) Cu-Ni legura sa 90 mas.% Cu:
1120 C 50% + taljevina 50%
1000 C 100%.
Zadatak 5.1.-3
U binarnom sustavu A-B taljevina eutektinog sastava sadri 55 mas.% A. Na temperaturi
eutektine reakcije (TE) vrsta otopina sadri 30 mas.% A, a vrsta otopina sadri 65
mas.% A. Koliki e biti udjeli u % i faze u eutektinoj mjeavini?
Rjeenje:
Slika 5.1.3. Eutektini fazni dijagram A-B
% =
55 30
100 = 71,4
65 30
% =
65 55
100 = 28,6
65 30
Sastav eutektine mjeavine je : 71,4% + 28,6% .

45
Zadatak 5.1.-4
U faznom dijagramu Ag-Cu eutektik se nalazi kod 40 at.% Cu. Na temperaturi eutektine
rekcije (TE = 779 oC ) -vrsta otopina bogata sa srebrom sadri 11 at.% Cu, a -vrsta
otopina bogata s bakrom sadri 5 at.% Ag. Kolika se masa zasiene - vrste otopine treba
dodati u 60 g zasiene -vrste otopine, da bi se dobio sastav eutektine mjeavine?
Rjeenje:
1200
800
temperatura C
1000
T+
T+
600
+
400
200
0
Ag
20
40
60
at.% Cu
80
100
Cu
Slika 5.1.4. Fazni dijagram Ag-Cu
% =
% =
95 40
100 = 65,5
95 11
40 11
100 = 34,5
95 11
60g
x
eutektina mjeavina: 65,5% + 34,5%
34,5 %
65,5 %
60 g 65,5%
= 114 g
34,5%
Sastav eutektine mjeavine dobije se kada se 114 g doda u 60 g .
x=
46
Zadatak 5.1.-5
Skiciraj fazni dijagram za sustav A-B u kojem su prisutne tri intermetalne faze: A2B, AB i
AB2. Faze A2B i AB2 tale se kongruentno. Faza AB tali se inkongruentno na nioj
temperaturi, pri emu nastaju faza A2B i taljevina.
Rjeenje:
T
T T+AB 2
+
+
AB AB2
AB
T+A2B
A2B
A+T
A2 B
+
AB
A+A2 B
0
at.% B
T+B
AB2
temperatura C
T+A2B
AB
+
AB2
AB2 +B
100
50
Slika 5.1.5. Fazni dijagram A-B
Zadatak 5.1.-6
Pb i Sn stvaraju jednostavan eutektini sustav s eutektikom kod 61,9 mas.% Sn. Kod TE (183
o
C) - vrsta otopina sadri 19,2 mas.% Sn. Koji je sastav - vrste otopine kod TE, ako
100g eutektika sadri 45,5 g - vrste otopine?
T
T+
temperatura C
300
200
100
Pb
T+ B
20
40
60
80
at. % Sn
100
Sn
Slika 5.1.6. Fazni dijagram Pb-Sn
47
CB
100
AB
AC
% = 54,5 =
100
AB
% = 45,5 =
CB
0,455
AC
AB =
0,545
AB =
CB
AC
=
0,455 0,545
CB
61,9 19,2 42,7
=
=
0,455
0,545
0,545
CB =
42,7 0,455
= 35,5
0,545
Kod TE sastav -vrste otopine odgovara toki B i jednak je:

C + CB = 61,9+35,5 = 97,4
Zadatak 5.1.-7
temperatura C
Binarna eutektina taljevina sadri 45 mas.% A. -vrsta otopina sadri 85 mas.% A, a vrsta otopina sadri 15 mas.% A. Koliki e biti udjeli u % i faza u eutektiku kada
taljevina eutektinog sastava skruuje u uvjetima ravnotee?
Rjeenje:
T+
85
T+
45
15
mas. % A
Slika 5.1.7. Eutektini dijagram A-B
% =
45 15
100 = 42,9
85 15
% =
85 45
100 = 57,1
85 15
Sastav euektine mjeavine: 42,9% + 57,1%

48
Zadatak 5.1.-8
Binarni sustav Na-Sb ne pokazuje topljivost u vrstom stanju i sadri dva intermetalna spoja
Na3Sb i NaSb. Shematski prikai fazni dijagram ovog sustava na osnovi sljedeih podataka:
Faza
Na
Sb
Na3Sb
NaSb
Temp. taljenja (C)

100
630
860
470
- reakcije u sustavu:
kod 440 C :
kod 400 C:
taljevina (45 at.% Sb) Na3Sb + NaSb

taljevina (61 at.% Sb) NaSb + Sb
Rjeenje:
860 oC
800
T
T+NaSb
+
Na 3Sb
600
440 C
470 C
T+NaSb
o
o
400
400 C
C
400
T+Na 3S b
200
Na
20
T+Sb
NaSb
+
Na3Sb
NaSb+Sb
NaSb
Na3Sb
temperatura C
40
60
at.% Sb
80
Sb
Slika 5.1.8. Fazni dijagram Na-Sb
49
Zadatak 5.1.-9
Pb se tali kod 327,4 C, a Sn kod 232 C, te stvaraju eutektik kod 62 at.% Sn i 182 oC.
Maksimalna topljivost Pb u Sn kod ove temperature je 3 at.%, a Sn u Pb je 19 at.%.
Pretpostavi da je topljivost svakog od ovih elemenata na sobnoj temperaturi 1 at.%. Na
osnovi ovih podataka napravi slijedee:
(a) nacrtaj fazni dijagram i oznai sve njegove toke, linije i podruja
(b) opii hlaenje legure sa 40 at.% Sn, tako da odredi prisutne faze i njihove
relativne iznose na odabranim temperaturama,
(c) skiciraj mikrostrukturu legure na sobnoj temperaturi.
Rjeenje:
(a)
327
300
temperatura C
T+
12
200
52
2
81
232 C
T+
182 oC
62
100
0
0
Pb
20
40
60
80
at.% Sn
100
Sn
Slika 5.1.9. Fazni dijagram Pb-Sn
(b) polagano hlaenje legure Pb60Sn40, prisutne faze i njihovi relativni

iznosi na odabranim temperaturama ( prikazanim tokama):
1 poetak skruivanja taline
2 taljevina (T) + :
40 12
52 40
%T =
100 = 70 ; % =
100 = 30
52 12
52 12
3 kompletna legura prelazi u vrsto stanje: +
4 na sobnoj temp: +
99 40
% =
100 = 60
99 1
(30 % - proeutektini + 30 % -eutektini)
40 1
% =
100 = 40
99 1
Sastav eutektine mjeavine : 30 % + 40 %
(c) mikrostruktura legure na sobnoj temperaturi
50
Zadatak 5.1.-10
Bi i Sb potpuno se otapaju u tekuem i vrstom stanju. Bi se tali kod 271 C, a Sb kod 630
C. Legura s 40 at.% Bi poinje skruivati kod ~510 C izdvajanjem kristala sa 90 at % Sb.
Legura sa 70 at.% Bi poinje skruivati kod 400 C izdvajanjem kristala sa 75 at.% Sb.
(a) nacrtaj fazni dijagram i oznai sve toke, linije i podruja
(b) za leguru sa 40 at.% Sb odredi:
- temperaturu poetka skruivanja
- temperaturu zavretka skruivanja
- relat. iznose faza kod 400 C.
Rjeenje: (a)
o
630 C
40 Bi
temperatura C
600
60 Bi
70 Bi
400
90 Sb
T+
75 Sb
271
20
Bi
40
60
80
a% Sb
Sb
Slika 5.1.10. Fazni dijagram Bi-Sb
(b) legura Bi60Sb40:

1 temperatura poetka skruivanja 450 C
2 temperatura zavretka skruivanja 300 C
3 relat. iznosi faza kod 400C:
% =
40 30
100 = 22,2 ;
75 30
%T =
75 40
100 = 77,8
75 30
Relativni iznosi faza su: 22,2 % + 77,8 % .
51
Zadatak 5.1.-11
Potpuno oznai priloeni fazni dijagram, sa svim prisutnim intermetalnim fazama, te napii
sve reakcije u dijagramu, koje se odnose na horizontalne linije (izoterme).
Rjeenje:
Slika 5.1.11. Fazni dijagram Fe-Sn
Reakcije u faznom djagramu su:

T1
T2
T3
T4
T5
T6
52
monotektina reakcija: T1 + T2
peritektina reakcija: + T2 Fe2Sn
peritektina reakcija: Fe2Sn + T2 FeSn
eutektoidna reakcija: + FeSn Fe2Sn
peritektina reakcija: T2 + FeSn FeSn2
eutektina reakcija: T2 FeSn2 + Sn.
Zadatak 5.1.-12
Oznai potpuno priloeni fazni dijagram, te napii reakcije koje se odvijaju na svim
horizontalnim linijama.
Rjeenje:
Slika 5.1.12. Fazni dijagram Fe-Si
Reakcije u faznom dijagramu su:

T1
T2
T3
T4
T5
eutektina reakcija:
eutektina reakcija:
eutektina reakcija:
eutektoidna reakcija:
peritektoidna reakcija:
T FeSi + FeSi2
T FeSi2 +Si
T + FeSi
+ FeSi
+ FeSi.
53
Zadatak 5.1.-13
Oznai potpuno priloeni fazni dijagram, te napii reakcije koje se odvijaju na svim
horizontalnim linijama.
Rjeenje:
Slika 5.1.13. Fazni dijagram Co-W
Reakcije u faznom dijagramu su:

T1 peritektina reakcija:
T2 eutektina reakcija:
T4 eutektoidna reakcija:
T5 peritektoidna reakcija:
54
T + CoW3
T+
+ Co7W6
+ Co7W6.
5.2. Ternarni fazni dijagram

Ternarni fazni dijagram je prostorni prikaz (slika 5.2.1. a) strukturnih promjena triju
komponenti u ovisnosti o sastavu i temperaturi. Za njegovo jednostavnije prikazivanje esto
se upotrebljava tzv. izotermiki presjek, kod kojeg se pomou konstantne temperature
dijagram reducira na dvije dimenzije (slika 5.2.1. b). Izotermiki presjek je istostranian
trokut u ijim vrhovima je koncentracija komponenata 100%, a sastavi komponenata (u at.
% ili mas.%) navedeni su na bazama trokuta. Tako npr. figurativna toka 1 na slici 5.2.2.
prikazuje leguru sa sastavom 20%A-60%B-20%C. Sve legure nekog ternarnog sustava koje
se nalaze na odreenoj temperaturi unutar istostraninog trokuta su trokomponentne, dok su
legure smjetene na bazama trokuta dvokomponentne.
(a)
(b)
Slika 5.2.1. Ternarni dijagram s tri eutektina rubna dijagrama:

(a) prostorni prikaz (b) izotermiki presjek
Slika 5.2.2. Odreivanje sastava legure u izotermikom presjeku ternarnog faznog

dijagrama
Druga mogunost dvo-dimenzionalnog prikazivanja ternarnog dijagrama je kvazi-binarni

presjek, kod kojeg se odabrani sastavi prate uzdu linije koja spaja dvije binarne legure
(toke) u odnosu na temperaturu (slika 5.2.3. b).
55
Zadatak 5.2.-1
Na osnovi slike izotermikog presjeka ternarnog faznog dijagram (slika 5.2.3.) izvedi faznu
analizu za leguru sastava 20%A-60%B-20%C u dvofaznom podruju i leguru sastava
30%A-60%B-10%C u trofaznom podruju.
(a)
(c)
(b)
Slika 5.2.3. Ternarni fazni dijagram i presjeci kroz njega:
(a) prostorni prikaz

(b) kvazi-binarni presjek uzdu sastava B'B
(c) izotermiki presjek kod temperature T1
Rjeenje:
Za leguru 1 sa sastavom 20A-60B-20C, koja se nalazi u dvofaznom podruju (L+),
odreivanje udjela faza prema pravilu poluge prikazuje tablica 5.2.1.
56
Tablica 5.2.1. Odreivanje udjela faza u dvo-faznom podruju ternarnog sustava

Faze
taljevina
Sastav
Udio faza
cT (58%B 21%A)
83 60 23
=
= 0,92
83 58 25
60 58 2
=
= 0,08
83 58 25
= 1,00
c (83%B 10%A)
Legura 2 sa sastavom 30A-60B-10C nalazi se u

prikazuje slika 5.2.4.
trofaznom
podruju (L++) , to
Slika 5.2.4. Prikaz legure 2 u trofaznom podruju, koje je izdvojeno iz slike izotermikog
presjeka 5.2.3. c
Sastavi faza (cT, c, c) oitavaju se u vrhovima trokuta, koji oznaava trofazno podruje, a
udjeli faza odreuju se prema pravilu poluge, to prikazuje tablica 5.2.2.
Tablica 5.2.2. Odreivanje udjela faza u tro-faznom podruju ternarnog sustava
Faze
taljevina
Sastav
cT (27A - 57B)
c (48A - 50B)
c (14A - 84B)
Udio faza
62.5 60.0 2.5
=
= 0,45
62.5 57.0 5.5
66 60 6
=
= 0,38
66 50 16
60 55 5
=
= 0,17
84 55 29
= 1,00
5.3. Fazni dijagrami Fe-Fe3C i Fe-C

Meu najvanije binarne sustave legura ubrajaju se legure eljeza i ugljika, a to su elici i
lijevana eljeza. Njihove strukturne promjene prikazuju ravnoteni fazni dijagrami Fe-Fe3C
(metastabilni) i Fe-C (stabilni) na slici 5.3.1
57
Slika 5.3.1. Fazni dijagrami Fe-Fe3C i Fe-C
U faznom dijagramu Fe-Fe3C odvijaju se tri vane reakcije:

o
1493 C
- peritektina reakcija: taljevina +

o
1147 C
- eutektina reakcija: taljevina
+ Fe3C (eutektina mjeavina)
ledeburit
723o C
- eutektoidna reakcija: + Fe3C (eutektoidna mjeavina).
perlit
Kao mikrostrukturni konstituenti prisutne su slijedee faze:

Cementit - Fe3C je metastabilan intersticijski spoj koji sadri 6,67 mas.% C.
Austenit je intersticijska vrsta otopina ugljika u -eljezu sa strukturom A1.
Maksimalna topljivost ugljika u - Fe je 2,06 % kod 11470C.
Ferit je intersticijska vrsta otopina ugljika u -eljezu sa strukturom A2.
Maksimalna topljivost ugljika u -Fe je 0,025 % kod 7230C i samo 0,008 % na
sobnoj temperaturi.
58
Ledeburit je eutektina mjeavina austenita i cementita koja sadri 4,3 %

ugljika i nastaje kod 11470C.
Perlit je eutektoidna mjeavina ferita i cementita koja sadri 0,8 % ugljika i
nastaje kod 7230C pri vrlo polaganom hlaenju.
Zadatak 5.3.-1
Kod ravnotenih uvjeta odredi prisutne faze, njihove sastave i postotne udjele za elik s 0,4
mas.% C; 0,8 mas.% C i 1,2 mas.% C na sljedeim temperaturama: a) u austenitnom
podruju kod ~850 C b) malo iznad 723 C c) malo ispod 723 C. Izraunaj sastav
perlita u svakom od navedenih elika.
Rjeenje:
- elik s 0,4 mas.% C:
a) T = 850C: 100%
b) T > 723C: +
0,8 0,4
100 = 51,6
0,8 0,025
0,4 0,025
% =
100 = 48,4
0,8 0,025
% =
c) T < 723C: + Fe3C

6,67 0,4
100 = 94,4
6,67 0,025
0,4 0,025
100 = 5,6
% Fe3C =
6,67 0,025
% =
Nakon eutektoidne reakcije ( perlit) nastaje 48,4 % perlita, koji se sastoji od:
94,4 -51,6 = 42,8 % + 5,6 % Fe3C.
a) T = 850oC: 100 %
b) T > 723oC: 100 %
c) T < 723oC: 100 % perlita sastoji se od: 88% + 12% Fe3C.
a) T = 850C: 100%
b) T > 723C: + Fe3C
59
6,67 1,2
100 = 93,2
6,67 0,8
1,2 0,8
100 = 6,8
% Fe3C =
6,67 0,8
% =
c) T < 723C:
6,67 1,2
100 = 82,3
6,67 0,025
1,2 0,025
100 = 17,7
% Fe3C =
6,67 0,025
% =
93,2 % perlita sastoji se od: 17,7 -6,8 =10,9 % Fe3C + 82,3% .
Zadatak 5.3.-2
Ispitivanjem uzorka elika nepoznatog sastava pomou kvantitativne metalografije dobiveni
su sljedei rezultati: mas. % perlita = 93,55 i mas. % ferita () = 82,32. Na osnovi ovih
podataka izraunaj mas.% ugljika u eliku.
Rjeenje:
Na osnovi poznatog sastava perlita (88% + 12 % Fe3C) moe se izraunati % i % Fe3C
u zadanom % perlita.
93,55 mas. % perlita sastoji se od:
93,55 0,88 = 82,32 % ferita
93,55 0,12 = 11,23 % Fe3C.
% ferita u perlitu = % ferita u uzorku elika, to znai da se radi o nadeutektoidnom eliku.
Kod nadeutektoidnog elika proeutektoidna faza (prisutna prije eutektoidne reakcije) je
Fe3C.
Postotak proeutektoidnog cementita jednak je:
100% - 93,55% perlita =6,45 % Fe3C.
Pravilo poluge za nadeutektoidni elik na temperaturi malo iznad 723 oC:
6,67 x
100 = 93,55
6,67 0,8
x 0,8
100 = 6,45
% Fe3C proeutektoidni =
6,67 0,8
__________________________________
x = 1,17 mas. %C
% ( perlita ) =
Nadeutektoidni elik sadri 1,17 mas. % C.
60
Zadatak 5.3.-3
Odredi prisutne faze, njihove sastave i udjele za elik s 0,25 mas.% C i 2 mas.% C kod
ravnotenih uvjeta i sljedeih temperatura: a) malo iznad temperature A1 (723 oC) b) malo
ispod temperature A1. Izraunaj sastav perlita u svakom od navedenih elika.
Rjeenje:
- elik s 0,25 mas.% C
a) T > 723C: +
0,8 0,25
= 0,71
0,8 0,025
=
=
0,25 0,025
= 0,29
0,8 0,025
6,67 0,25
= 0,97
6,67 0,025
b) T < A1: + Fe3C
Fe3 C =
0,25 0,025
= 0,03
6,67 0,025
0,29 perlita sastoji se od: 0,97-0,71 = 0,26 + 0,03 Fe3C.
- elik s 2 mas. % C
a) T > A1:
+ Fe3C
6,67 2
= 0,79
6,67 0,8
Fe3 C =
b) T < A1:
+ Fe3C
2 0,8
= 0,21
6,67 0,8
6,67 2
= 0,70
6,67 0,025
Fe3 C =
2 0,025
= 0,30
6,67 0,025
0,79 perlita sastoji se od: 0,30 - 0,21 = 0,09 Fe3C + 0,70 .
61
Zadatak 5.3.-4
Uzorak elika nepoznatog sastava ispitan je metalografskom metodom. Iz kvantitativne
metalografije dobiveni su sljedei rezultati: mas. % perlita = 93,55 mas. % ferita = 88,77.
Izraunaj mas.% ugljika u eliku.
93,55 mas. % perlita sastoji se od:
93,55 0,88 = 82,32 % ferita
93,55 0,12 = 11,23 % Fe3C.
% ferita u eliku vei je od % ferita u perlitu, to znai da se radi o podeutektoidnom
eliku. Kod podeutektoidnog elika proeutektoidna faza (prisutna prije eutektoidne reakcije)
je ferit.
Postotak proeutektoidnog ferita jednak je:
100 % - 93,55 % perlita =6,45 % ferita.
Pravilo poluge za podeutektoidni elik na temperaturi malo iznad 723 oC:
% proeutektoidni =
0,8 x
100 = 6,45
0,8 0,025
x 0,025
100 = 93,55
0,8 0,025
____________________________________
x = 0,75 % C
% ( perlita ) =
Podeutektoidni elik sadri 0,75 mas. % C.
Zadatak 5.3.-5
Izraunaj relativni udio strukturnih konstituenata prisutnih u eliku s 0,35 mas. % C na
temperaturi upravo ispod eutektoidne izoterme: (a) udio ukupnog ferita iI cementita (b) udio
perlita i proeutektoidnog ferita (c) udio eutektoidnog ferita.
Rjeenje:
- elik s 0,35 mas.% C
(a) na temperaturi malo ispod A1:
+ Fe3C
ukupni =
6,67 0,35
= 0,95
6,67 0,025
Fe3C =
0,35 0,025
= 0,05
6,67 0,025
(b) na temperaturi malo iznad A1: + proeutektoidni ; perlit
62
0,8 0,35
= 0,58
0,8 0,025
0,35 0,025
( perlit ) =
= 0,42
0,8 0,025
proeutektoidni =
(c) eutektoidni ferit = ukupni proeutektoidni = 0,95 0,58 = 0,37.
63
6. DIFUZIJA U METALIMA
Pojava prijenosa mase koja se ostvaruje migracijom atoma naziva se difuzija. Na ovom
fenomenu temelje se mnoge reakcije i procesi vani u proizvodnji metala. Kod studija procesa
difuzije vana su dva aspekta: nain gibanja atoma tj. mehanizam difuzije ili brzina gibanja
atoma tj. brzina difuzije. Gibanje atoma omoguavaju pojedini defekti prisutni u kristalnoj
reetki, pa razlikujemo mehanizam difuzije pomou praznih mjesta i pomou intersticijskih
atoma.
Brzina difuzije (J) jednaka je masi (M) koja difundira okomito na jedininu povrinu (A) vrste
tvari u jedinici vremena (t) :
J=
M
A t
, ili u diferencijalnom obliku:
J=
1 dM
.
A dt
Kada se brzina difuzije ne mijenja s vremenom ostvareni su uvjeti za tzv. stacionarnu difuziju,
koju opisuje I Fickov zakon :
dc
,
J = -D
dx
u kojem je D koeficijent
koncentracije dc/dx.
difuzije, a brzina difuzije proporcionalna je gradijentu
Procesi difuzije uglavnom su nestacionarni, to znai da se brzina difuzije i gradijent

koncentracije, u nekoj odreenoj toki u vrstoj tvari, mijenjaju s vremenom. Kod tih uvjeta
vrijedi parcijalna diferencijalna jednadba poznata kao II Fickov zakon:
c c
=
D
t x x
ili
c
2c
=D
t
x2
( kada D ne ovisi o sastavu),
koji opisuje brzinu promjene gradijenta koncentracije u ovisnosti o vremenu i poloaju.

Rjeenja ove jednadbe omoguavaju, da se izrauna koncentracija tvari koja je difundirala na
odreeni poloaj u zadanom vremenu.
Van Ostrand-Deweyevo rjeenje pretpostavlja da je D neovisan o koncentraciji, a primijenjuje

se na reakciju plin-vrsta tvar uz uvjet, da je vrsta tvar polu-beskonana (tj. duljina l > Dt), a
koncentracija difundirajueg plina konstantna. Ono povezuje koncentraciju c, kod bilo kojeg
poloaja x i vremena t, s koncentracijom na povrini c2, poetnom koncentracijom c1 i
koeficijentom difuzije D:
c2 c
x
= erf
.
2 Dt
c 2 c1
x
Izraz erf
je Gaussova funkcija greke, ije vrijednosti se nalaze u matematikim
2 Dt
tablicama.
64
Temperatura ima najvei utjecaj na brzinu difuzije i koeficijent difuzije D, iji iznos pokazuje
brzinu kojom atomi difundiraju. Ovisnost koeficijenta difuzije o temperaturi daje sljedea
jednadba:
D = D0 e
Qd
RT
, gdje je:
D0 = koeficijent difuzije neovisan o temperaturi u m2/s kod 25oC

Qd = energija aktiviranja za difuziju u J/mol
R = opa plinska konstanta
T = apsolutna temperatura.
Zadatak 6.-1
Ploica eljeza izloena je naugljiavanju; s jedne strane se nalazi atmosfera bogata
ugljikom, a na drugoj strani atmosfera siromana ugljikom (kod 700C). Izraunaj tok
ugljika J kroz plou kada se uspostavi ravnotea (stacionarno stanje), ako je koncentracija
ugljika na poloajima 5 i 10 mm od naugljiene povrine 1,2 i 0,8 kg/m3. Koeficijent
difuzije kod ove temperature je 310-11 m2/s.
Rjeenje:
xA = 5 mm = 510-3 m
xB = 10 mm = 10-2 m
cA = 1,2 kg/m3
cB = 0,8 kg/m3
D = 310-11 m2/s
J = D
(1,2 0,8) kg / m3
c c
dc
= D A B = 3 10 11 m 2 / s
= 2,4 10 9 kg / m 2 s
(5 10 3 10 2 ) m
x A xB
dx
Zadatak 6.-2
Prilikom naugljiavanja elika uzorak se izlae djelovanju metana (CH4 ) pri temperaturi
od 950C. Legura u poetku ima jedinstvenu koncentraciju ugljika od 0,25 mas%. Tijekom
naugljiavanja koncentracija ugljika na povrini naglo se povea na 1,2 mas.%. Koliko
vremena je potrebno, da se postigne koncentracija ugljika od 0,8 mas.% na udaljenosti 0,5
mm ispod povrine uzorka? Koeficijent difuzije ugljika u eliku pri toj temperaturi je
1,610-11 m2/s.
Rjeenje:
c0 = 0,25 mas.%C
cs = 1,20 mas.%C
cx = 0,80 mas.%C
x = 0,50 mm = 510-4 m
D = 1,610-11 m2/s
Koristi se Van Ostrand-Deweyevo rjeenje II Fickovog zakona:
c 2 c
x
= erf
c 2 c1
2 Dt
, gdje je
2 Dt
= z
65
c x c0 0,80 0,25
=
= 1 erf
c s c 0 1,20 0,25
5 10 4 m
2 1,6 10 11 m 2 / s t
62,5 s1 / 2
0,4210 = erf
t
Tablica 6.1. Vrijednosti Gaussove funkcije greke za odreivanje z:

z
0,35
z
0,40
erf (z)
0,3794
0,4210
0,4284
- interpolacijom se dobiva:
z 0,35
0,4210 0,3794
=
0,40 0,35 0,4284 0,3794
z = 0,392
62,5 s 1 / 2
t
= 0,392
62,5 s 1 / 2
t =
0,392
t = 7,1 h.
/2
= 25400 s
Zadatak 6.-3
Izraunaj koeficijent difuzije za Mg u Al kod 400C , ako je Do = 1,210-4 m2/s, a Qd = 131
kJ/mol.
Rjeenje:
T = 400o C = 673 K
D = D0 e
Qd
RT
= 1,2 10 m / s e
2
131000 J / mol
( 8, 314 J / mol K ) 673 K
= 8,1 1015 m 2 / s.
Zadatak 6.-4
Koeficijent difuzije Al u Cu je 2,610-17 m2/s kod 500C i 1,610-12 m2/s kod 1000C. Odredi
vrijednosti D0 i Qd. Koliki je koeficijent difuzije kod 750C?
Rjeenje:
66
D = D0 e
Qd
RT
ln D = ln D0
Qd
RT
Qd
(8,314 J / mol K ) 773K
}simultano rjeavanje
Qd
12
ln (1,6 10 ) = ln D0
(8,314 J / mol K ) 1273K
____________________________________________________
D0 = 410-5 m2/s
i
Qd = 179912 J/mol
ln ( 2,6 10 17 ) = ln D0
ln D = ln(4 10 5 )
179912 J / mol
(8,314 J / mol K ) 1023K
ln D = 31,28
D = 2,5 10 14 m 2 / s.
Zadatak 6.-5
Za difuziju Cr u Ni koeficijent D0 = 1,110-4 m2/s, a energija aktivacije za difuziju Qd =
272000 J/mol. Izraunaj temperaturu kod koje e D biti 1,210-14 m2/s.
Rjeenje:
D = 1,1 10 4 m 2 / s e
ln D = ln (1,1 10 4 )
272000 J / mol
( 8 , 314 J / mol K )T
272000
8,314 T
T = 1428,5 K ili 1155,3o C.
Zadatak 6.-6
Koji je odnos koeficijenata difuzije za:
a) C u -Fe prema C u -Fe kod 500C?
b) C u -Fe prema Ni u -Fe kod 1000C?
c) C u -Fe kod 1000C prema C u -Fe kod 500C?
Konstante su navedene u tablici 6.2.
Tablica 6.2. Konstante za raunanje koeficijenta difuzije: (lnD = lnD0 Qd/RT)
Difundirajui atom
C
C
N
Matrica
fcc-Fe
bcc-Fe
fcc-Fe
Do, m2/s
210-5
2,210-4
7,710-5
Qd, J/mol
142256
122591
280328
67
Rjeenje:
a) t = 500C
C u bcc-Fe
ln D1 = ln (2,2 10 4 )
122591 J / mol
= 27,496
(8,314 J / mol K ) 773K
D1 = 1,1410-12 m2/s
C u fcc-Fe
ln D2 = ln (2 10 5 )
142256 J / mol
= 32,956
(8,314 J / mol K ) 773K
D2 = 4,8710-15 m2/s
D1 1,14 10 12
=
200
D2 4,87 10 15
b) t = 1000C
C u fcc-Fe
ln D1 = ln (2 10 5 )
142256 J / mol
= 24,261
(8,314 J / mol K ) 1273K
D1 = 2,9110-11 m2/s
Ni u fcc-Fe
ln D2 = ln (7,7 10 5 )
280328 J / mol
= 35,959
(8,314 J / mol K ) 1273K
D2 = 2,4110-16 m2/s
D1 2,91 10 11
=
120000
D2 2,41 10 16
c) t = 1000C C u fcc-Fe
t = 500C C u fcc-Fe
D1 = 2,9110-11 m2/s
D2 = 4,8710-15 m2/s
D1 2,91 10 11
=
6000
D2 4,87 10 15
Zadatak 6.-7
Koeficijent vlastite difuzije za Cu je 4,1210-9 cm2/s kod 1063C i 6,810-11 cm2/s kod
812,2C. Izraunaj D0 i Qd za ove procese.
Rjeenje:
T1 = 1063C = 1336 K
T2 = 812,2C = 1085,2 K
D = D0 e
Qd
RT
D1 4,12 10 9
=
= 61
D2 6,8 10 11
61 =
D0 e
D0 e
Qd
8 , 314 1336
Qd
8 , 314 1085, 2
e Qd 9 10
e
Qd 1,1 10 4
log 61 = log e 2 10 5 Qd
1,785 = 8,6 106 Qd
Qd = 207558 J / mol
68
= eQd ( 0,9 10
+1,1 10 4 )
= e0, 2 10
Qd
D0 =
e
Q
RT
4,12 10 9
e
207558
8, 314 1336
4,12 10 9
= 0,537 cm / s 2 .
9
7,67 10
Zadatak 6.-8
Energije aktivacije za tri tipa difuzije kod srebra (volumensku, na granicama zrna i
povrinsku) iznose: 192600 J/mol, 83700 J/mol i 41900 J/mol. Izraunaj omjer
koeficijenata difuzije pri promjeni temperature od 500C na 900 C za svaki tip difuzije.
Rjeenje:
T1 = 500C = 773 K
T2 = 900C = 1173 K
Tip difuzije:
- volumenska:
192600
8, 314 1173
D900 e
=
= e10,5 = 3,6 10 4 = 36000
192600
D500
e 8,314 773
- na granicama zrna:
D900 e
=
= e 4,5 = 90
83700
D500
e 8,314 773
- povrinska:
83700
8, 314 1173
41900
D900 e 8,314 1173

=
= e 2, 2 = 9
41900
D500
e 8,314 773
Zadatak 6.-9
Koeficijent difuzije kod 25oC Do za vlastitu difuziju nekog metala je 5 cm2/s, a energija
aktivacije za vlastitu difuziju Qd je 150725 J/mol. Izraunaj koeficijent difuzije kod sobne
temperature i kod 500 C.
Rjeenje:
T1 = 25C = 298 K
T2 = 500C = 773 K
- kod T1:
D = 5e
- kod T2:
D = 5e
150725
8, 314 298
150725
8, 314 773
= 1,9 10 26 cm 2 / s
= 3,27 10 10 cm 2 / s .
69
Zadatak 6.-10
Izraunaj koeficijent difuzije zlata u srebru kod 100C, 500C i 1000C, ako je
Do = 0,26 cm2/s, a Qd = 190499 J/mol (~190,5103 J/mol).
Rjeenje:
T1 = 100C = 373 K
T2 = 500C = 773 K
T3 = 1000C = 1273 K
D100C = 0,26 e
D500C = 0,26 e
190 , 5 103
8, 314 373
190 , 5 103
8, 314 773
D1000C = 0,26 e
= 5,1 10 28 cm 2 / s
= 3,2 10 14 cm 2 / s
190 , 5 103
8 , 314 1273
= 4 10 9 cm 2 / s .
Zadatak 6.-11
Izraunaj koeficijent difuzije ugljika u -Fe kod 871C, ako je koeficijent difuzije kod 25oC
0,21 cm2/s, a energija aktivacije Qd = 141514 J/mol.
Rjeenje:
T = 871C = 1144 K
D = D0 e
D = 0,21 e
70
Q
RT
141514
8 , 314 1144
= 7,25 10 8 cm 2 / s .
7. MEHANIKA SVOJSTVA METALA

7. 1. Elastina i plastina deformacija
Kod veine metala, pri djelovanju malog, vlanog naprezanja u smjeru jedne osi, odnos
izmeu naprezanja () i istezanja () je proporcionalan, a daje ga poznati HOOK-ov zakon:
=E
, gdje je E modul elastinosti ili YOUNG-ov modul.
Odnos izmeu malog smicajnog naprezanja () i istezanja takoer je proporcionalan:

=G
, gdje je G modul smicanja, a je kut smicanja.
Deformacija kod koje su naprezanje i istezanje proporcionalni naziva se elastina

deformacija, za koju je karakteristino da se nakon uklanjanja optereenja uzorak vraa u
poetno stanje. Elastino ponaanje metala opisuju odgovarajue elastine konstante, a to
su: moduli elastinosti i smicanja, te kontrakcijski ili Poissonov broj (), koji se definira kao
odnos izmeu suenja (uslijed istezanja) i istezanja probe (slika 7.1.1.) :
= - x /z = - y /z .
Slika 7.1.1. Jednoosno istezanje (z) i kontrakcija (x) valjkastog uzorka pod djelovanjem
vlanog naprezanja
Module elastinosti i smicanja, te Poissonov broj povezuje sljedei izraz:

E = 2 G ( 1+ )
, a uz 1/3
E8G/3.
71
Veina metala deformira se elastino samo do istezanja od priblino 0,5%. Nastavlja li se

deformacija iznad ove toke vie nije proporcionalno sa , a promjene u dimenzijama
probe postaju izrazite i trajne, to su znaajke plastine deformacije. Kao dogovorna
granica za poetak plastine deformacije uzima se granica razvlaenja ili elastinosti
(R0,2), koja se definirana kao naprezanje koje uzrokuje trajno istezanje probe od 0,002 ili
0,2%. Vlana ili rastezna vrstoa (Rm ) jednaka je naprezanju u maksimumu krivulje na
dijagramu naprezanje-istezanje (slika 7.1.2.)
Slika 7.1.2. Dijagram naprezanje-istezanje
Pri plastinoj deformaciji metala dolazi do gibanja velikog broja dislokacija pod
djelovanjem smicajnog naprezanja. Ovaj proces naziva se klizanje, a ravnina gibanja
dislokacije klizna ravnina, to se moe jednostavno objasniti na primjeru monokristala (slika
7.1.3.). Ako je kut izmeu normale na ravninu klizanja i smjera primijenjenog
naprezanja, a kut izmeu smjera klizanja i naprezanja tada je :
R = cos cos
, kada je: + 90o .
Slika 7.1.3. (a) Geometrijski odnos izmeu smjera naprezanja, ravnine klizanja i smjera
klizanja kod monokristala
72
Klizanje kod monokristala zapoinje u najpovoljnije orijentiranom sustavu klizanja kod

odreenog kritinog smicajnog naprezanja RK. To je minimalno smicajno naprezanje
potrebno za poetak klizanja odnosno poputanja materijala, kada je R max = RK koje
iznosi:
y = RK / (cos cos )max.
Zadatak 7.1.-1
Koliko je istezanje (u %) za uzorak eljeza kod naprezanja od 6,9107 N/m2, ako je njegov Emodul = 2,071011 N/m2?
Rjeenje:
= E
6,9 10 7 N / m 2
= 3,33 10 4
11
2
2,07 10 N / m
[%] = 3,33 10 4 10 2 = 0,033 .
Zadatak 7.1.-2
Legura aluminija ima granicu elastinosti R0,2 = 300 MPa i E- modul = 72000 MPa.
Izraunaj njezino elastino istezanje.
Rjeenje
300 MPa
= E
= =
= 0,0042 .
E 72000MPa
Zadatak 7.1.-3
Pravilna prizma bakra podvrgnuta je smicajnom naprezanju = 1,38108 N/m2. Izraunaj
smicajno istezanje , ako je G = 4,621010 N/m2, uz upotrebu shematskog crtea.
Rjeenje:
Slika 7.1.4. Shematski prikaz smicajnog naprezanja na prizmi bakra
= G
= 2,98 10 3
1,38 10 8 N / m 2
= 2,98 10 3 rad
10
2
4,62 10 N / m
180
= 0,171 .
73
Zadatak 7.1.-4
Na valjkasti uzorak neke legure promjera 10 mm djeluje vlana sila od 1500 N, pri emu
dolazi do elastine redukcije promjera za 0,0067 mm. Izraunaj E- modul ove legure, iji je
= 0,35.
Rjeenje:
2r = do = 10 mm r = 5 mm
d = - 0,0067
1500 N
F
F
N
= 2 =
= 1,9110 7 2 = 19,1 MPa
2
Ao r (0,005 m) 3,14
m
x
,
z
x =
d 0,0067 mm
=
= 6,7 10 4
do
10 mm
6,7 10 4
z = x =
= 1,9 10 3
z
0,35
= E E =
19,1 MPa
=
= 105 GPa .
1,9 10 3
Zadatak 7.1.-5
Na icu aluminija, poetnog promjera do = 24 mm, djeluje vlano optereenje od 210 MPa.
Izraunaj promjenu promjera ice, ako je za aluminij E- modul = 73 GPa, a = 0,34.
Rjeenje:
= E =
210 MPa
= 2,88 10 3
73 GPa
l
= 2,88 10-3
lo
d / d o
d / d o = l / l o = 0,34 2,88 10 3 = 1,18 10 4
l / l o
d / d o = 1,18 10 4 d = 1,18 10 4 24 mm = 0,0028 mm

Promjer ice smanji se za 0,0028 mm.
Zadatak 7.1.-6
Iz dijagrama naprezanje-istezanje za mjed (slika 6.5.) odredi sljedee:
(a) E- modul (b) rasteznu vrstou (c) maksimalno optereenje za valjkasti uzorak s
promjerom do = 12,8 mm (d) promjenu duljine uzorka pri vlanom naprezanju od 345 MPa
(lo = 254 mm).
74
Slika 7.1.5. Dijagram naprezanje-istezanje za mjed
Rjeenje:
(a)
E=
2 1 100 0
=
=
=100 GPa
2 1 0,001 0
(b) Rastezna vrstoa mjedi od 250 MPa jednaka je vrijednosti naprezanju u toki, u kojoj
linija paralelna s Hookovim pravcem kod istezanja od 0,002 sjee krivulju naprezanje
istezanje.
(c )
F
F = Ao
Ao
2
d
12,8 mm
4
2
2
Ao = o =
3,14 =124,61 mm = 1,25 10 m
2
2
= Rm = 450 MPa = 450 106

F = 450 10 6
N
m2
N
1,25 10 4 m 2 = 5,62 10 4 N
2
m
(d) Da bi izraunali promjenu duljine uzorka l, potrebno je odrediti njegovo istezanje

pri naprezanju od 345 MPa. Prema toki A na krivulji dijagrama istezanje iznosi oko
0,06.
l
l = l o = 0,06 254 mm =15,24 mm
lo
75
Zadatak 7.1.-7
Valjkasti uzorak mjedi (2R = 10 mm) nalazi se pod vlanim naprezanjem u smjeru osi
valjka. Odredi silu F potrebnu za smanjenje promjera uzorka d za 2,510-3 mm, ako je
deformacija skoro elastina, a konstante elastinosti za mjed su: E = 10,1104 MPa, =
0,35.
Rjeenje:
2R = 10 mm = d0
d = 2,510-3 mm
R = 5 mm = 510-3 m
-suenje u smjeru osi y:

d
2,5 10 3 mm
y =
=
= 2,5 10 4
d0
10 mm
-istezanje u smjeru osi x:
y
2,5 10 4
= y x = =
= 7,14 10 4
0,35
= x E = 7,14 10 4 10,1 10 4 MPa = 72,11 MPa

=
F
A0
F = A0 = R 2 =
F = 72,11 10 6 N / m 2 (5 10 3 m) 2 3,14
F = 5660 N .
Zadatak 7.1.-8
elina ploa ima na svojoj povrini obiljeen kvadrat veliine 100x100 cm i optereena je
u jednom smjeru sa 200 MPa. Treba izraunati: (a) dimenzije obiljeenog podruja, ako je
za elik = 0,29, a E = 205 GPa (b) nove dimenzije obiljeenog podruja, ako je bez
uklanjanja poetnog naprezanja primjenjeno i vlano naprezanje od 410 MPa okomito na
poetno naprezanje.
Rjeenje:
(a)
(b)
Slika 7.1.6. Shematski prikaz djelovanja naprezanja na kvadrat u sluaju (a) i (b)
76
= z E
(a)
= y
z
z =
200 10 6 Pa
= 9,75 10 4 istezanje
9
205 10 Pa
y = z = 0,29 9,75 10 4 = 2,8 10 4 suenje

a
-dimenzije kvadrata:
1000 mm (1 + 9,7510-4) x 1000 mm (1 2,810-4) = 1001 mm x 999,7 mm
(b)
y =
b
z
y
410 106 Pa
= 2 10 3
9
205 10 Pa
istezanje
z = y = 0.29 2 103 = 5.8 104

b
suenje
- dimenzije kvadrata:
1001 mm (1 5,810-4) x 999,7 mm (1 + 210-3) = 1000,4 mm x 1001,7 mm
Zadatak 7.1.-9
Monokristal Zn valjkastog oblika ima promjer 1 mm. Kut izmeu ravnine klizanja i osi
valjka = 90- = 42, a kut izmeu smjera klizanja i osi valjka je 45. Poputanje poinje
kod optereenja od 186 g. Izvedi izraz za R, te izraunaj kritino smicajno naprezanje RK.
Rjeenje:
F
n
smjer klizanja
II
ravnina
klizanja
Ao
Slika 7.1.7. Shematski prikaz odnosa izmeu smjera naprezanja, te smjera i ravnine
klizanja
77
= kut izmeu normale (okomice) i osi naprezanja; = 90 - 42 = 48

= kut izmeu smjera klizanja i osi naprezanja; = 45
Iz pravokutnih trokuta sa slike 7.1.7. dobiva se:
cos =
FII
F
FII = F cos
cos =
A0
A
A=
A0
cos
FII F cos F
=
=
cos cos
A0
A
A0
cos
R = cos cos
F
A0
F = m g = 0,186 kg 9,81m / s 2 = 1,825 N

A0 = r 2 = (0,5 mm) 2 = 0,785 mm 2
1,825 N
= 2,325 N / mm 2 .
2
0,785 mm
R = cos cos =2.325 N/mm2 cos 45ocos 48o= 1,10 N/mm2
Zadatak 7.1.-10
Monokristal -Fe (tip strukture A2) orijentiran je tako, da vlano naprezanje djeluje u
kristalografskom smjeru [010]. Izraunaj: (a) inicijalno smicajno naprezanje za klizanje u
ravnini (110) i smjeru [111], kada se primijeni vlano naprezanje od 52 MPa (b) vlano
naprezanje potrebno za poetak poputanja, ako se klizanje pojavi u ravnini (110) i smjeru
[111], a kritino smicajno naprezanje iznosi 30 MPa.
Rjeenje:
Elementarna elija -Fe sa smjerom i ravninom klizanja, te smjerom djelovanja naprezanja
prikazana je na slici 7.1.8 (a). Kut izmeu normale na ravninu (110) i smjera [010] je 45o. Iz
trokuta ABC na slici 7.1.8 (b) kut , izmeu smjera klizanja i smjera naprezanja, dobije se iz:
tg = a 2 /a = 54,7o.
78
Slika 7.1.8. Elementarna elija - Fe s prikazom smjera naprezanja, te smjera i ravnine klizanja
(a)
R = cos cos = 52 MPacos 45o cos 54,7o= 21,1 MPa
(b)
y =
R
30 MPa
=
= 73,1 MPa .
cos cos cos 45 o cos 54,7 o
7. 2. vrstoa, kovnost (duktilnost), tvrdoa i ilavost

Najvanija mehanika svojstva metala, koja proizlaze iz njihovog ponaanja
mehanikom optereenju, su: vrstoa, kovnost (duktilnost), tvrdoa i ilavost.
pri
vrstoa metala uglavnom je proporcionalna njegovoj vlanoj vrstoi, koja odgovara

vrijednosti maksimuma na krivulji tehnikog dijagrama naprezanje- istezanje. Za razliku
od tehnikog dijagrama, kod znanstvenog dijagrama nema maksimuma na krivulji
naprezanje-istezanje (slika 7.2.1). Razlog tome, je definiranje znanstvenog ili pravog
naprezanja ( = F/A) i istezanja ( = l/l), koje uzima u obzir povrinu poprenog presjeka
(A) i duljinu (l) uzorka, prisutne u trenutku mjerenja.
Slika 7.2.1. Krivulje naprezanje-istezanje u tehnikom i znanstvenom dijagramu

(M i M' su odgovarajue vlane vrstoe)
79
Nominalno naprezanje (N) i istezanje (N) kod tehnikog dijagrama povezani su s pravim
naprezanjem i istezanjem kod znanstvenog dijagrama sljedeim jednadbama:
N = (1+ )
N = ln(1+).
Kovnost (duktilnost) je mjera za stupanj plastine deformacije metala do prijeloma. Metali
koji imaju vrlo malu ili nikakvu plastinu deformaciju do prijeloma su krhki. Shematski
prikaz krivulja naprezanje-istezanje za kovan (duktilan) i krhak metal nalazi se na slici 7.2.2.
Slika 7.2.2. Shematski prikaz krivulja naprezanje-istezanje za kovan (duktilan) i krhak metal
Kovnost (duktilnost) se moe kvantitativno izraziti kao postotak istezanja:

% istezanja =
(l 0 l K )
l0
100
, gdje je :
l0 = polazna (originalna) duljina probe

lK = duljina probe kod prijeloma,
ili kao postotak suenja (kontrakcije) probe kod ispitivanja na kidalici:
% suenja =
( A0 AK )
A0
100
, gdje je:
A0 = polazna (originalna) povrina poprenog presjeka probe

AK = povrina poprenog presjeka probe kod prijeloma.
80
Tvrdoa je mjera za otpor metala prema lokalnoj, trajnoj plastinoj deformaciji. Prema
njezinoj vrijednosti moe se orijentaciono procijeniti vrstoa materijala. Kvantitativne
metode mjerenja tvrdoe zasnivaju se na utiskivanju malog, tvrdog tijela (indentera) u
povrinu metala pod kontroliranim uvjetima optereenja (sila i vrijeme). Vrijednosti tvrdoa
raunaju se prema veliini otiska i one su relativne. Karakteristike osnovnih metoda
mjerenja tvrdoe prema Vickers-u, Brinel-u, Knoop-u i Rockwell-u prikazuje tablica 7.2.1.
Tablica 7.2.1. Karakteristike osnovnih metoda mjerenja tvrdoe
Tvrdou mjerenu prema jednoj metodi esto treba preraunati u drugu, povoljniju, skalu
tvrdoa. Usporedba razliitih skala nalazi se na slici 7.2.3.
Tvrdoa i rastezna vrstoa donekle su proporcionalne za veinu metala prema sljedeoj
relaciji:
Rm (MPa) 3,45 HB .
81
Slika 7.2.3. Usporedba razliitih skala tvrdoe

ilavost je mjera za sposobnost metala da apsorbira energiju do loma ili otpornost metala
prema dinamikom, udarnom optereenju. Jedna od metoda ispitivanja ilavosti je Charpyev test (slika 7.2.4.) u kojem se odreuje udarna radnja loma ili udarna ilavost aK. Pri
slobodnom padu utega-ekia iz poetnog poloaja h1, u kojem je potencijalna energija Ep =
mgh1, udarac odreene energije prenosi se na uzorak u obliku epruvete sa zarezom.
Potencijalna energija se tada pretvara u kinetiku, a nakon prijeloma uzorka uteg dolazi u
poloaj h2. Eenergija utroena na prijelom uzorka jednaka je mg(h1-h2), a svoenjem na
dimenziju povrine presjeka probe u m2, odgovara udarnoj ilavosti metala aK u J/m2.
Slika 7.2.4. Shematski prikaz Charpyevog ureaja za ispitivanje udarne ilavosti
82
Zadatak 7.2.-1
Valjkasti uzorak elika, poetnog promjera do = 12,8 mm, testiran je u vlanom pokusu do
loma. Odreena je vrijednost tehnikog ili nominalnog naprezanja kod loma, K N = 450
MPa, uz promjer poprenog presjeka uzorka dK = 10,7 mm. Odredi:
a) kovnost kao % suenja povrine
b) pravo ili znanstveno naprezanje kod loma K..
Rjeenje:
a) % suenja povrine =
A0 Ak
100
A0
d
A0 = r = 0
2
2
12,8
2
A0 =
= 6,4
2
2
10,7
2
AK =
= 5,35
2
6,4 2 5,35 2
100 = 30 %
6,4 2
F
b) pravo naprezanje kod loma: K =
AK
% suenja povrine =
AK = povrina poprenog presjeka kod loma
F
=
A0
F = K
A0
F = 450 MPa (6,4 10 3 m )

F = 57876,5 N
2
K =
z
F
57876,5 N
=
= 644 MPa
AK (5,35 10 3 m )2
Zadatak 7.2.- 2
Bakrena ica ima nominalno naprezanje kod loma K
= 300 MPa. Njezina kovnost
iznosi 77 % suenja presjeka. Izraunaj pravo naprezanje kod loma K .

Rjeenje:
Kz =
K
F
= 300 MP ,
A0
F
AK
A0 = povrina poetnog poprenog presjeka probe
83
F = 300106 Pa A0
A0 Ak
= 0,77
A0
A0 AK = 0,77 A0
% suenja presjeka =
AK = A0 (1-0,77)
K =
300 MPa A0
= 1300 MPa .
A0 (1 0,77)
Zadatak 7.2.-3
Kuglica za odreivanje Brinellove tvrdoe ima 2R =10 mm. Ona se utiskuje u elik uz
optereenje od 1000 kg, pri emu nastaje otisak promjera 2,5 mm. Izraunaj:
a) Brinellovu tvrdou
b) dijagonalu otiska d kod optereenja od 500 kg, da bi tvrdoa bila 300 HB.
Rjeenje:
a)
HB =
HB =
2P
D D D2 d 2
2 1000kg
3,14 10 mm 10 mm (10 2 2,5 2 ) mm 2
HB = 199
b)
HB =
2P
D (D D d )
2
2P
, ako je:
D ( D x)
HB D ( D x) = 2 P
300 3,14 10 (10 x) = 1000
9420 (10 x) = 1000
/ : 1000
9,42 (10 x) = 1
94,2 9,42 x = 1
x = 9,89
D 2 d 2 = 9.89 / 2
D 2 d 2 = 97,81
100 d 2 = 97,81
d 2 = 2,19
d = 1,48 mm.
84
D2 d 2 ) = x
Zadatak 7.2.- 4
Odredi Brinellovu i Rockwellovu tvrdou mjedi uz pomo dijagrama naprezanje istezanje
za mjed na slici 7.1.5.
Rjeenje:
RM (MPa) = 3,45 HB
RM M iz dijagrama iznosi 450 MPa.
450 MPa = 3,45 HB

450
HB =
= 130
3,45
Brinellova tvrdoa mjedi HBmjed = 130, a prema tablici za konverziju tvrdoe Rockwellova
tvrdoa mjedi HRC mjed 75.
Zadatak 7.2.-5
Kod Charpy-evog testa ispitivanja udarne ilavosti uteg mase 10 kg udaljen je 75 cm od
uporita poluge. On je pomaknut za kut od 120 od osi uzorka i puten da slobodno pada.
Nakon prijeloma uzorka njegov hod na suprotnu stranu iznosio je 90. Kolika je energija
koju pritom apsorbira testirani materijal?
Rjeenje:
C
A
h2
E = m g (h1 h2 )
E = 10 kg 9,81 m / s 2 (h1 h2 )
E = 98 N 0,75 m sin 30
E = 36,8 J
m
5c
12
0
90
7
30
h1 h2
B
h1
h1 h2
0,75 m
h1 h2 = 0,75 m sin 30
sin 30 =
85
8. OPORAVLJANJE, REKRISTALIZACIJA I RAST ZRNA

Prilikom plastine deformacije polikristalnog uzorka metala na relativno niskim
temperaturama, u odnosu na temperaturu taljenja, dolazi do promjene njegove
mikrostrukture i svojstava (fizikalnih i mehanikih). One su vezane uz promjenu oblika
zrna, otvrdnjavanje uslijed naprezanja i poveanje gustoe dislokacija.
Navedena svojstva i mikrostruktura mogu se vratiti u stanje prije deformacije
odgovarajuom toplinskom obradom na povienoj temperaturi, pri emu prvo dolazi do
oporavljanja, a nakon toga i do rekristalizacije, koju prati rast zrna.
8.1.
Oporavljanje
Pri niim temperaturama odvija se proces oporavljanja, kod kojeg se odreena fizikalna
svojstva, kao to su npr. elektrina i toplinska vodljivost, vraaju u stanje prije deformacije.
Tijekom oporavljanja ne mijenja se mikrostruktura, ve se razgrauju tokasti defekti
kristalne reetke (prazna mjesta i sl.), a djelomino se smanjuje i broj dislokacija uslijed
promjene njihove konfiguracije u energetski povoljniju strukturu (poligonizacija).
Plastina deformacija kod monokristala povezana je s kretanjem dislokacija u odreenim
sustavima klizanja (ravnina + smjer). Kako pritom ne dolazi do deformacije kristalne
reetke, mogue je potpuno oporavljanje tvrdoe i npr. granice razvlaenja, koje se kod
monokristala cinka dogaa u jednom danu kod sobne temperature. Proces oporavljanja je
tada definiran Arhenius-ovom jednadbom:
Q
1
= A e R T
t
, gdje je:
t = vrijeme oporavljanja
Q = energija aktivacije za oporavljanje u J/mol
A = konstanta
R = opa plinska konstanta u J/(mol K)
8.2.
Rekristalizacija
U procesu rekristalizacije nastaje nova mikrostruktura sastavljena od pravilnih,

nedeformiranih zrna s malom gutoom dislokacija, tako da se mehanika svojstva metala
vraaju na poetno stanje prije deformacije
Pokretaka snaga za stvaranje nove
mikrostrukture je razlika u energiji (tj. gustoi dislokacija itd.) izmeu deformiranog i
nedeformiranog dijela kristalne reeteke. Nova zrna formiraju se kao mali nukleusi, koji
rastu dok potpuno ne zamijene postojeu mikrostrukturu, to je vezano uz proces difuzije.
Rekristalizacija je proces koji ovisi o temperaturi (temperatura rekristalizacije TR) i
vremenu, a prethodno zahtijeva minimalni stupanj deformacije (od 1- 5 %). Energija
aktivacije za rekristalizaciju QR smanjuje se s poveanjem stupnja deformacije (tj. gustoom
dislokacija itd.). Temperatura rekristalizacije TR je temperatura potrebna za potpunu
rekristalizaciju nekog metala ili legure u odreenom vremenu (oko 1h). Ona ovisi o stupnju
86
prethodne deformacije i priblino je proporcionalna temperaturi taljenja metala (TR ~ 0,3 Tt)
ili legure (TR ~ 0,7 Tt).
Odnos izmeu vremena t i temperature T kod rekristalizacije, koji pokazuje sl. 8.1.,
matematiki odgovara Arhenius-ovoj jednadbi:
ln t = C +
B
,
T
gdje su C i B konstante.
Slika 8.1. Odnos izmeu vremena i temperature kod rekristalizacije istog bakra
(98 % hladne deformacije)
Proces rekristalizacije ovisi o temperaturi prema sljedeoj relaciji:
t R = to e
QR
RT
gdje je:
to = vrijeme poetka rekristalizacije

tR = vrijeme zavretka rekristalizacije
QR = energija aktivacije za rekristalizaciju u J/mol
R = opa plinska konstanta u J/(mol K)
8.3.
Rast zrna
Nakon zavretka procesa rekristalizacije, nedeformirana zrna nastavljaju svoj rast, ako
uzorak metala ostane na povienoj temperaturi. Ova pojava naziva se rast zrna, prisutna je
kod svih polikristalnih materijala i nije uvjetovana s prethodnim oporavljanjem i
rekristalizacijom.
Prilikom rasta zrna smanjuje se ukupna granina povrina, a time i ukupna energija granica
zrna, to ini pokretaku snagu ovog procesa. Pod rastom zrna podrazumijeva se pomicanje
granica zrna; pritom ne rastu sva zrna jednako, ve primarno ona vea na raun manjih.
Gibanje granica zrna povezano je s difuzijom atoma od jedne strane granice na drugu, pri
emu je smjer njezinog gibanja suprotan od smjera gibanja atoma (slika 8.2.).
87
Slika 8.2. Shematski prikaz rasta zrna pomou difuzije
Za veinu polikristalnih materijala promjer zrna d mijenja se s vremenom t prema relaciji:

n
d n do = K t
gdje je:
do = poetni promjer zrna kod t = 0

K, n = konstante neovisne o vremenu, n 2 .
Ovisnost veliine zrna o vremenu i temperaturi prikazuje slika 8.3., gdje je promjer zrna d
funkcija vremena t u logaritamskom mjerilu za mjed na razliitim temperaturama.
Slika 8.3. Promjer zrna u ovisnosti o vremenu (u log-mjerilu) za mjed

na razliitim temperaturama
Zadatak 8.-1.
Prema eksperimentalnim podacima energija aktivacije za oporavljanje granice elastinosti
monokristala cinka Q je 83600 J/mol. Ako je poznato da kristal cinka oporavi svoje
granice elastinosti za 5 minuta kod 0 C, koje e vrijeme biti potrebno za oporavljanje
granice elastinosti kod: a) 27 C b) -50 C?
Rjeenje:
88
Oporavljanje monokristala cinka moe se prikazati Arhenius-ovom jednadbom:

Q
1
= A e R T .
t
Ako se ista reakcija odvija na dvjema razliitim temperaturama tada je:
t1 A e
Q
RT1
= t2 A e
Q
R T2
Q 1

t1
R T2 T1
=
e
odnosno:
.
t2
a) t2 = 5 min
T1 = 27 C (300 K)
T2 = 0 oC (273 K)
t1 = t 2 e
1
Q 1

R T2 T1
t 300 K = 5 min e
83600 J / mol 1
1
8, 314 J / mol K 273 K 300 K
t 300 K = 0,275 min .

b) t2 = 5 min
T1 = - 50 C (223 K)
T2 = 0 oC (273 K)
t 223 K = 5 min e
83600 J / mol 1
1
8, 314 J / mol K 273 K 223 K
t 223 K = 25000 min ili malo vie od 17 dana (ako je 1 dan = 1440 min).
Zadatak 8.-2.
Toplinska obrada elika, koji se zagrijavao na temperaturi od 600 C, zavrena je nakon 3
sata. Kod koje temperature elik treba zagrijavati (ariti), da bi toplinska obrada bila
gotova nakon 0,5 sati, ako je energija aktivacije za rekristalizaciju QR = 240 kJ/mol?
Rjeenje:
T1 = 600 C (873 K)
t1 = 3 h
t2 = 0,5 h
QR = 240 kJ/mol
R = 8,314 Jmol-1K-1
T2 = ?
t R = to e
QR
RT
89
t R 2 = t0 e
t R1 = t 0 e
T2 =
QR
RT2
QR
RT1
T2 =
QR
t
R ln R 2
t0
t 0 = t R1 e
QR
RT1
uvrtava se u jednadbu za T2:
1
1
=
= 923K
t
8
,
314
J
/
mol
K
0,5 sati
1
R
1
R2
ln
+
ln
+
240000 J / mol
3 sata 873 K
QR
t R1 T1
T2 = 923K = 650C.
Zadatak 8.-3.
Dva identina uzorka mjedi imaju prosjeni promjer zrna d = 50 m. Zagrijavanjem
uzorka A, na temperaturu od 650 C u vremenu od 4,5 sati, promjer zrna se udvostruio na
100 m. Isto poveanje promjera zrna za uzorak B postiglo se za samo 30 minuta na
temperaturi od 700 C. Izraunaj vrijeme potrebno za dvostruko poveanje promjera
zrna kod 750 C.
Rjeenje:
t1 = 4,5 h
T1 = 650 C (923 K)
t2 = 30 min = 0,5 sati
T2 = 700 C (973 K)
t750 = ?
ln t = C +
- kod 650 C:
- kod 700C:
B
T
ln 4,5 h = C + B / 923K = 1,50

ln 0,5 h = C + B / 973K = 0,70
Simultanim rjeavanjem ovih jednadbi dobiva se:

B = 39 500 K, C = - 41,3 .
Tada je: ln t = 41,3 + 39500 K / T
- kod 750C:
ln t = 41,3 + 39500 K / 1023K = 2,7

t = 0,07 sati.
90
Zadatak 8.-4.
Prosjeni promjer zrna (d) nekog uzorka metala izmjeren je kao funkcija vremena (t) kod
650 oC (tablica 8.1.). Izraunaj: a) originalni promjer zrna b) promjer zrna nakon 200
minuta kod 650 oC.
Tablica 8.1. Promjer zrna u ovisnosti o vremenu kod 650 oC
d, mm
0,056 (y1)
0,080 (y2)
t, min.
40 (x1)
100 (x2)
Rjeenje:
Linearna ovisnost promjera zrna d o vremenu t na niim temperaturama (slika 8.3.) moe
se prikazati s jednadbom pravca: d = k t + do.
Jednadba pravca, koji prolazi kroz dvije toke je:
y y1 =
y 2 y1
( x x1 ) .
x 2 x1
Kada se uvrste odgovarajue vrijednosti za promjer zrna (y) i vrijeme (x) dobiva se:
y 0,056 =
0,080 0,056
( x 40)
100 40
y 0,056 = 0,0004 (x 40)

y 0,056= 0,0004x 0,016
y = 0,0004 x + 0,04.
Usporedbom sa : d = k t + do , dobiva se:
a)
originalni ili poetni promjer zrna do = 0,04 mm.
b) promjer zrna nakon 200 minuta d (y) je:

y = 0,0004 200 + 0,04 = 0,12 mm.
91
Literatura:
S. H. Avner, Introduction to Physical Metallurgy, McGraw- Hill Book Comp.,
New York, 1964.
H. J. Bargel, G. Schultze, Werkstoffkunde, Springer- Verlag, Berlin, 2005.
W. D. Callister, Materials Science and Engineering, John Wiley & Sons,
New York,1994.
A. G. Guy, Elements of Physical Metallurgy, Adison- Wesley Publ. Comp.,
Reading, 1959.
B. Ilschner, Werkstoffwissenschaften, Springer- Verlag, Berlin, 1990
R. E. Reed- Hill, Physical Metallurgy Principles, D. Van Nostrand Comp.,
New York, 1964.
M. H. Richman, An Introduction to the Science of Metals, Blaisdell Publ. Comp.,
Amsterdam, 1965.
R. E. Smallman, R.J. Bishop, Modern Physical Metallurgy and Materials Engineering,
Butterworth- Heinemann, Oxford, 1999.
L. H. van Vlack, Elements of Materials Science and Engeeniring, Adison- Wesley
Publ. Comp., Reading, 1989.
92

Zadaci Iz FM Re TNR Boja 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Zadaci Iz FM Re TNR Boja 1

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zadaci Iz FM Re TNR Boja 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

T. Matkovi, P.Matkovi, Lj.Slokar

1. KRISTALNE STRUKTURE METALA...............................................................2

2. KRISTALNE STRUKTURE LEGURA ............................................................ 18

DIFRAKCIJA RENTGENSKIH ZRAKA......................................................... 29

DEFEKTI KRISTALNE REETKE ............................................................... 38

RAVNOTENI FAZNI DIJAGRAMI ................................................................ 42

5.1. Binarni fazni dijagrami............................................................................................................................ 42

DIFUZIJA U METALIMA ............................................................................... 64

MEHANIKA SVOJSTVA METALA ............................................................... 71

7.1. Elastina i plastina deformacija ........................................................................................................... 71

OPORAVLJANJE, REKRISTALIZACIJA I RAST ZRNA................................ 86

8.1. Oporavljanje ............................................................................................................................................ 86

1. KRISTALNE STRUKTURE METALA

Slika 1.1. Kubina-plono centrirana elementarna elija

(elementarnoj eliji pripadaju: 8 atoma u vrhovima kocke s 1/8 i

afcc = 2r 2 (smjer dodirivanja atoma je dijagonala plohe, d = a 2 , na kojoj se

nalaze 4 radijusa atoma, pa je: a 2 = 4r)

(svaki atom je okruen s 12 najbliih susjednih atoma)

Kubina-volumno centrirana - A2 (engl. bcc) na slici 1.2.

Slika 1.2. Kubina-volumno centrirana elementarna elija

( elementarnoj eliji pripadaju: 8 atoma u vrhovima kocke s 1/8 i

abcc = 4r / 3 ( smjer dodirivanja atoma je dijagonala kocke, d= a 3 , na kojoj

( svaki atom je okruen s 8 najbliih susjednih atoma )

Heksagonska gusto-sloena - A3 (engl. hcp) na slici 1.3.

Slika 1.3. Heksagonska gusto-sloena elementarna elija

(elementarnoj eliji pripadaju:12 atoma u vrhovima heksagonske prizme

ahcp = 2r (dodirivanje atoma je u smjeru parametra a elementarne elije)

A2 : atomi se dodiruju uzdu prostorne dijagonale: D = 4r = a 3 a = 4r/ 3

Slika 1.4. Prikaz dodirivanja atoma u kristalnim strukturama metala

masa atoma u elementarnoj eliji:

volumen elementarne elije:

55,85 g / mol 2 1,66 10 24 mol

55,85 g / mol 4 1,66 10 24 mol

b) radijus atoma eljeza

-Fe: A2 tip strukture, 4r = a 3

-Fe: A1 tip strukture. 4r = a 2

-Fe: A2 tip strukture, 4r = a 3

Al: n = 4, a = 0,4049 nm, MAl = 26,98 g/mol

-Fe: n = 2, a = 0,2866 nm, MFe = 55,85 g/mol

1.1. Praznine (upljine) u kristalnim strukturama metala

Iz slike 1.1.1. koja prikazuje oktaedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A1 parametar

a = 2ra + 2ro , ra = radijus atoma elementarne elije A1

Slika 1.1.2. Oktaedrijska praznina u kristalnoj strukturi A2

Iz slike 1.1.2. koja prikazuje jednu od oktaedrijskih praznina u kristalnoj strukturi A2

ra = radijus atoma elementarne elije A2

Slika 1.1.3. Tetraedrijska praznina u kristalnoj strukturi A2 s prikazom udaljenosti d

Iz slike 1.1.3. koja prikazuje tetraedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A2 udaljenost d od

Slika 1.1.4. Tetraedrijska praznina u kristalnoj strukturi A1 s prikazom udaljenosti d

Iz slike 1.1.4. koja prikazuje tetraedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A1 udaljenost d od

1.2. Ravnine i smjerovi u kristalnim strukturama

Slika 1.2.1. Oznaavanje kristalografske ravnine s izvodom Millerovih indeksa

Slika 1.2.2. Oznaavanje kristalografskog smjera s izvodom

Koncept linearne i planarne gustoe identian je onom za gustou slaganja

Slika 1.2.3. Navedene ravnine u kristalnim strukturama A1 i A2

U kristalnoj strukturi A1 gustoa slaganja atoma u ravnini raste u smjeru:

Slika 1.2.4. Prikaz tetraedra i oktaedra u kristalnoj strukturi A1

Rjeenje: za A1 (111) - 4 ravnine seta, [110] - 3 smjera, (43=12 sustava klizanja)

Slika 1.2.6. Ravnina (110) u kristalnoj strukturi A2 s prikazom rasporeda atoma