Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet
Poslijediplomski sveuilini studij Knjievnost i kulturni identitet

Vedrana ivkovi Zebec

ROMANI ANTE GARDAA U KONTEKSTU HRVATSKE
DJEJE KNJIEVNOSTI
Doktorski rad

Osijek, 2013.
Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet
Poslijediplomski sveuilini studij Knjievnost i kulturni identitet

Vedrana ivkovi Zebec

ROMANI ANTE GARDAA U KONTEKSTU HRVATSKE
DJEJE KNJIEVNOSTI
Doktorski rad

Mentor:
prof. dr. sc. Ana Pintari

Osijek, 2013.
SADRAJ

1.

Uvod.................................................................................................................. 3
1

2.

Djeji roman u hrvatskoj knjievnosti.........................................................................6

2.1.

Definiranje djejega romana...............................................................................6

2.2.

Strukturni elementi djejih romana....................................................................11

2.2.1.

Likovi.................................................................................................. 12

2.2.2.

Fabula.................................................................................................. 17

2.2.3.

Akcija i pustolovnost...............................................................................18

2.2.4.

Djeja igra............................................................................................ 19

2.2.5.

Stilski elementi jednostavnost i humor.......................................................20

2.3.

3.

Periodizacija hrvatskoga djejeg romana.............................................................20

2.3.1.

Formiranje vrste djejega romana u hrvatskoj djejoj knjievnosti.......................20

2.3.2.

Periodizacijski pristupi hrvatskomu djejem romanu........................................23

Anto Garda....................................................................................................... 31
3.1.

Biografski podatci......................................................................................... 31

3.2.

Knjievno stvaralatvo................................................................................... 32

3.3.

Gardaevi romani za djecu i mlade.....................................................................36

4.

Teorijski pristupi prouavanja Gardaevih romana........................................................39

5.

Romani Ante Gardaa u kontekstu hrvatske djeje knjievnosti........................................48

5.1.

Tradicionalni romani...................................................................................... 48

5.1.1.

Tajna zelene peine.................................................................................48

5.1.2.

Ljubiasti planet..................................................................................... 56

5.1.3.

Bakreni Petar........................................................................................ 65

5.1.4.

Izum profesora Leopolda..........................................................................74

5.1.5.

Pigulica............................................................................................... 89

5.1.6.

Duh u movari..................................................................................... 101

5.1.7.

Filip, djeak bez imena...........................................................................114

5.2. Moderni romani.............................................................................................. 124

5.2.1. Miron na tragu Svetoga Grala......................................................................124
5.2.2.

Koliba u planini................................................................................... 134

5.2.3.

Miron u kripcu.................................................................................... 144

5.3.

6.

Postmoderni romani..................................................................................... 155

5.3.1.

Prikaza.............................................................................................. 155

5.3.2.

Kraa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog Terzia....................................168

5.3.3.

Tajna jednog videozapisa........................................................................177

5.3.4.

ovjek s crvenim tapom.........................................................................187

Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u Gardaevim romanima.......................197

2

6.1.
Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u Gardaevim romanima prema
kronolokom redoslijedu nastanka romana..................................................................200
6.2.
Slikovni prikaz modernosti Gardaevih romana prema oblikovnim postupcima i prema
vremenu nastanka................................................................................................. 215
7.

Recepcija Gardaevih romana s obzirom na modernost oblikovnih postupaka....................218

7.1.

Nacrt istraivanja........................................................................................ 218

7.2.

Cilj istraivanja.......................................................................................... 218

7.3.

Opis uzorka............................................................................................... 219

7.4.
Recepcijska slika Gardaevih romana promatrana s obzirom na modernost oblikovnih
postupaka........................................................................................................... 223
8.

Zakljuak........................................................................................................ 226

9.

Literatura........................................................................................................ 230

10.

Saetak........................................................................................................ 240

11.

Kljune rijei................................................................................................ 240

12.

Prilog 1........................................................................................................ 241

1. Uvod
Djeji se roman u hrvatskoj djejoj knjievnosti pojavio u 19. stoljeu prijevodima
stranih djela, a u 20. je stoljeu hrvatski djeji roman doivio pravi procvat. Prva su desetljea
20. stoljea obiljeena snanim stvaralakim osobnostima: Ivanom Brli-Maurani, Jagodom
Truhelkom i Matom Lovrakom, a suvremene se tendencije u romanesknome stvaralatvu
uoavaju u stvaralatvu Ivana Kuana i Milivoja Matoeca koji najavljuju suvremene pristupe
djejemu romanesknom stvaralatvu. Druga se polovica 20. stoljea uzima kao razdoblje
tematskoga i stilskoga pluralizma u djejem romanesknom stvaralatvu, to se osobito odnosi
na posljednja dva desetljea, koja su obiljeena i velikom romanesknom produkcijom. U radu
3

e se istraiti koje mjesto pripada romanima Ante Gardaa u razvoju i kontekstu hrvatske
djeje knjievnosti.
Stjepan Hranjec, koji je Gardaevo stvaralatvo svrstao u hrvatske djeje klasike, u
periodizaciji hrvatske djeje knjievnosti u Pregledu hrvatske djeje knjievnosti (2006.)
Gardaevo stvaralatvo smjeta u razdoblje unutar Zrelog doba koje naziva Prethodnici i
suputnici. Djela koja Hranjec svrstava u to razdoblje svojim poetikim znaajkama slijede
vitezovsko-kuanovski model, ali ga, osobito jezino, i prevladavaju i obogauju. U tom
razdoblju, od sedamdesetih godina do konca 20. stoljea, djeluju pisci starijeg narataja koji
predstavljaju svojevrsnu vezu izmeu tradicije i suvremenih pristupa. (Hranjec, 2006:217)
Odnosi tradicije i suvremenosti u Gardaevu stvaralatvu promatrat e se u ovom radu.
Anto Garda pisao je za djecu i odrasle, ali najvei je uspjeh postigao u stvaralatvu za
djecu, osobito djejim romanima. Napisao je etrnaest romana za djecu i mlade u razdoblju od
vie od trideset godina, stoga je kroz dugo razdoblje Gardaeva romanesknoga stvaralatva
mogue pratiti utjecaj promjena u hrvatskoj (i svjetskoj) djejoj knjievnosti na autorovo
stvaralatvo. Ishodini je Gardaev roman Tajna zelene peine pisan 1970.-1971., a objavljen
1979., a posljednji je Gardaev roman, koji pripada knjievnosti za djecu i mlade, ovjek s
crvenim tapom objavljen 2004. Osim navedenih romana rad e, metodama interpretacije i
analize obuhvatiti i sljedee romane: Ljubiasti planet (1981.), Bakreni Petar (1984.), Izum
profesora Leopolda (1986.), Pigulica (1988.), Duh u movari (1989.), Filip, djeak bez imena
(1994.), Prikaza (1995.), Miron na tragu Svetoga Grala (1995.), Koliba u planini (1999.),
Miron u kripcu (1999.), Kraa u galeriji ili sve se urotilo protiv malog Terzia (2001.) i
Tajna jednog videozapisa (2003.). Gardaevi se djeji romani dijele u dvije cjeline. Jednu
cjelinu ine romani koje povezuju isti protagonisti koji se prema glavnomu protagonistu
Mironu nazivaju ''mirnovski''. Drugu cjelinu ine romani izvan ''mironovskoga'' serijala koje
ne povezuju isti protagonisti niti mjesta radnje.
U ovome e se radu promatrati Gardaevo romaneskno stvaralatvo u kontekstu
hrvatske djeje knjievnosti. Rad se sastoji od dvaju dijelova. Cilj je prvoga dijela rada na
opisati promjene u Gardaevu romanesknom stvaralatvu za djecu uzrokovanim promjenama
u hrvatskoj djejoj knjievnosti kroz razdoblje osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljea,
kao i prikazati konstante u Gardaevu stvaralatvu koje ine bitna obiljeja autorove poetike.
Kao kljuni element u analizi promatrat e se modernost oblikovnih postupaka s obzirom na
razdoblje u kojima su romani pisani, pri emu e se romani podijeliti prema tipologiji Sanje
4

Vrci-Mataija (2010.) na tradicionalne, moderne i postmoderne. U romanima e se promatrati

i pripadnost romana implicitnomu itatelju, oblikovanje narativnih figura i anrovske
odrednice djela, uzimajui u obzir karakteristike Gardaeve poetike. S obzirom na modernost
pripovjednih postupaka, promatrat e se projiciranje slike djetinjstva u Gardaevim djejim
romanima i romanima za mlade.
U drugome e se dijelu rada dati slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u
Gardaevim romanima koji daju uvid u prevladavajui model te e se predoiti rezultati
terenskoga istraivanja recepcije Gardaeva stvaralatva i recepcijske prihvaenosti njegovih
romana s obzirom na modernost oblikovnih postupaka.
Pristup Gardaevu romanesknom stvaralatvu u kontekstu hrvatske djeje knjievnosti
zasnivat e se na relevantnim knjievno-teorijskim i knjievno-povijesnim spoznajama koje
e se filolokim metodama (metoda analize, interpretacije i komparacije) primijeniti na
prouavanje Gardaevih romana te statistikim i deskriptivnim metodama primijenjenima u
drugome dijelu rada.
U radu e se koristiti dosadanje knjievno-povijesne i knjievno-teorijske postavke
Stjepana Hranjeca, Dubravke Teak, Ane Pintari, Dubravke Zime, Sanje Vrci-Matija,
Berislava Majhuta i drugih teoretiara hrvatske djeje knjievnosti. Teorijske postavke
promatranja Gardaeva stvaralatva temeljit e se na tipologiji hrvatskoga djejeg romana
devedesetih Sanje Vrci-Mataija, koje su primjenjive i na druga razdoblja hrvatske djeje
knjievnosti.
Znanstveni je doprinos rada u usustavljivanju Gardaeva romanesknoga stvaralatva i
upuivanju na temeljna obiljeja Gardaeve poetike i promjene koje se uoavaju u njegovom
stvaralatvu pod utjecajem knjievnih promjena u djejoj i nedjejoj knjievnosti i
izvanknjienvih promjena.

2. Djeji roman u hrvatskoj knjievnosti

2.1.

Definiranje djejega romana

Djeja knjievnost u odnosu na knjievnost za odrasle imala je podreen poloaj, to

je znanost o djejoj hrvatskoj djejoj knjievnosti ve naglaavala (v. Crnkovi, 1966., Zalar,
1978., Dikli, Teak, Zalar, 1996., Hranjec, 1998., Zima, 2004., Majhut, 2005., Vrci-Mataija,
2010.). U povijestima hrvatske knjievnosti i Nemecovoj povijesti hrvatskoga romana ne prati
se razvoj djeje knjievnosti, a djeji se pisci spominju samo ako su se afirmirali kao pisci nedjeje knjievnosti. Afirmacija djeje knjievnosti i njezin istaknutiji poloaj u posljednjim
desetljeima omoguili su znanstveni skupovi Zlatni danci posveeni prouavanju djeje
knjievnosti, osnivanje asopisa koji se bave iskljuivo djejom knjievnou (Libri&Liberi i
6

Knjievnost i dijete), kao i izdavanje knjievno-povijesnih i knjievno-teorijskih monografija

o djejoj knjievnosti (Hranjec, Pintari, Teak, Majhut, Zima).
Kao polazite za definiranje djejega romana krenut e se od definicije romana uope.
U knjievnoj se teoriji roman definira razliitim definicijama. Kreimir Nemec donosi
otvorenu definiciju romana kao velike pripovjedne vrste (Nemec, 1995:9) i navodi da se
roman ne moe definirati po nekom petrificiranu kanonu. Milivoj Solar (1976./2005., 2006.)
navodi da tekoe pri definiranju romana nastaju iz njegove raznolikosti, to doprinosi i
nemogunosti jednoznane klasifikacije romana i navodi da nijedna klasifikacija romana ne
zadovoljava sasvim potrebu da se pojedine vrste ili tipovi romana opiu i objasne kao
knjievne vrste sa strogo odreenim bitnim osobinama. (Solar, 1976./2005:220). Solar u
definiciji romana naglaava fikcionalnost i duinu, kao i otvorenost drugim knjievnim
vrstama. Roman se naime, od proze obinog govora i one znanstvenih rasprava razlikuje
jedino sklonou pripovijedanju i oblikovanju izmiljenog svijeta, a od ostalih proznih
fikcionalnih vrsta jedino duinom, pa se tako u irokim okvirima javljaju vrlo razliite
knjievne tehnike, a zbog opsenosti mogu se ukljuiti i razliiti manji knjievni oblici, poput
lirskih pjesama, novela, jednostavnih oblika i eseja. Kako, osim toga, roman nema poput epa
priznatih uzora i uzoraka, nego se razvija i u svojevrsnom stalnom kritikom odnosu prema
ranijim ostvarenjima, razgranao se tijekom povijesti knjievnosti niz posebnih tipova, od
kojih mnogi imaju karakteristike gotovo posebne knjievne vrste ili pak prepoznatljivih
anrova. (Solar, 2006:254)
Hranjec (1998.) navodi da se u podjelama i tipologijama nedjejih romana ne nalazi
djeji roman pa tako ni Solar, navodei mogunosti podjele i klasifikacije romana u Teoriji
knjievnosti, ne spominje djeji roman.
Djeji romani imaju neke karakterisitke romana uope, ali potrebno ih je promatrati
kao zasebnu vrstu, koja ima svoja vlastita obiljeja i razvoj, a Hranjec (2006.) kao vaan
element djejih romana navodi recipijente koji odreuju djeje romane svojim itateljskim
mogunostima. Majhut (2005.) naglaava da djeja knjievnost ne prati toliko promjene koje
zahvaaju ne-djeju knjievnost, nego je vie zanima razvoj djeteta. Kako bi se razumjela
razlika izmeu djejih i ne-djejih romana, potrebno je promotriti strukturne elemente djejih
romana i njihove najvanije karakteristike koji se istiu i u definicijama djejih romana u
hrvatskoj znanosti o djejoj knjievnosti.

Prvo odreenje djejega romana u hrvatskoj je djejoj knjievnosti donio Milan

Crnkovi u studiji Djeja knjievnost1 u kojoj djejim realistikim romanima smatra romane
o djetinjstvu i uzima ih kao opreku fantastinom svijetu prie i avanturistikim romanima.
Graninim vrstama Crnkovi smatra romane o ivotinjama i avanturistike romane
(znanstveno-fantastine, historijski, romani o Divljem zapadu, Indijancima i egzotinim
krajevima te gusarima). Pri odreivanju najvanijih odrednica djejih realistikih romana
polazi od prikazivanja svakodnevnoga djejeg ivota, ali i svih ostalih ivotnih situacija i
zakljuuje da oni djecu prikazuju u igri, u koli na izletima, u oponaanju odraslih kad
organiziraju drutva ili smiljaju razliite pothvate, u obitelji i u odnosu prema odraslima, u
razliitim drutvenim sredinama, u razliitim uvjetima ivota, u siromanim i bogatim
kuama, pa ak i u razliitim kataklizmama, u krajnjoj bijedi, u ratu. Smjeteni uvijek u neki
ambijent: nacionalni, vremenski klasni, urbani ili ruralni, povoljni ili nepovoljni, djeji likovi
koji se javljaju u tim djelima nisu vie predstavnici svedjejih izvanvremenskih i
svevremenskih osobina, nego ilustracija djejeg ivota odreene sredine. (Crnkovi,
1966/1971:115.)
Ivo Zalar u studiji Djeji roman u hrvatskoj knjievnosti (1978.) pri definiranju
djejega romana zakljuuje da je u knjievnoj znanosti anr djejega romana zapostavljen,
marginaliziran pa i omalovaavan. Navodei definicije i tipologije ne-djejih romana Zalar
navodi da se djeji roman ne moe definirati na jednak nain kao i roman za odrasle. Pri
donoenju definicije Zalar razlikuje pojmove 'djeji roman' i 'roman za djecu' pa tako pod
'romanom za djecu' smatra sve anrove koje je Crnkovi smatrao 'graninim' anrovima
(avanturistiki, povijesni i znanstveno-fantastini roman) koji nisu iskljuivo djeji, ali su
djeci bliski i zanimljivi, a pod pojmom 'djeji roman' ili 'pravi djeji roman' smatra ostvarenja
u kojima su glavni likovi djeca te su napisana jednostavnim i razumljivim jezikom i oni ine
djeje romane u uem smislu. Zalar se ne slae u potpunosti s Crnkovievim odreenjima
djejih romana u uem smislu kao realistikih jer se u njima pojavljuju i crte pustolovnoga,
znanstveno-fantastinoga i kriminalistikoga romana.
Zalar (1978.) navodi da djeji roman ima neke znaajke kojima se razlikuje od ostalih
vrsta romana: nema bogatstva pripovjedakih oblika koje su karakteristine za roman za
odrasle, nema toka svijesti, kronolokoga dislociranja, monoloko-asocijativnoga mozaika i
svega ostaloga to susreemo u modernom romanu. Za djeji je roman izuzetno vana vrsta
1 Crnkovieva je studija Djeja knjievnost prvi puta objavljena 1966. godine i ukupno je objavljena u
deset izdanja. U radu se koristi 3. izdanje iz 1971. godine.
8

fabula i zadrava oblik tradicionalnoga pripovijedanja. Prema Kaysereovoj tipologiji, djeji je

roman roman zbivanja. On se moe mijenjati u odnosu na pouzdana i nepouzdana
pripovjedaa, moe se u njemu pojaviti ich-forma, paralelizam radnji i retrospektivna
naracija, ali ipak ostaje roman zbivanja jer njegovi autori poznaju djeju psihu i ravnaju se
prema njoj. Promjene koje je djeji roman doivio od svoga nastanka odraavale su se vie na
tematsko-motivskoj razini, a manje u kompoziciji i tehnici, tendencija je bila usmjerena na
djecu i njihovu percepciju, a ne na tendencije u modernoj knjievnosti. U novije vrijeme
defabuliziranje se javlja i u djejim romanima (William Saroyan, Mama, volim te i Tata, ti si
lud) (Zalar, 1978.). Osim navedene defabularizacije, u suvremenim se djejim romanima
pojavljuju i drugi pripovjedni postupci kojima se u djejoj knjievnosti prate promjene koje se
zbivaju u knjievnosti za odrasle.
Joa Skok u Prozorima djetinjstva Antologija hrvatskoga djejeg romana (1991.) u svoju
definiciju djejega romana unosi i fantastina djela i djeji roman definira kao razvedenu,
sloenu i slojevitu 'izmiljenu' ili 'stvarnosnu' priu o (djejem) ivotu, s akterima koji
preteito pripadaju odreenoj uzrasnoj dobi, ali i pria koja posjeduje svoju dinamiku i
zasniva se ponajvema na specifinom djejem motritu svijeta u kojem se uzbudljivom
radnjom djela oblikuju likovi, psihologijski i etiki profilirani, moemo na temelju takvih
poetolokih odrednica, pridajui im i sve znaajne pripovjedne postupke naraciju,
deskripciju i dijalog identificirati onaj korpus hrvatskog djejeg romana koji bitno determinira
ovaj dominantni anr. (Skok, 1991:339) Skok navodi dvije tradicije iz koje se razvio hrvatski
djeji roman: svjetsku djeju knjievnost i hrvatsku tradiciju romaneskne hrvatske
knjievnosti (nedjeje).
U studiji Hrvatski djeji roman (1998.) Stjepan Hranjec navodi da se djeji roman
razvio tek poetkom 20. stoljea, a ranije su takva djela smatrana moralno-didaktikom i
pedagokom literaturom. Hranjecu su polazite za odreenje poetolokih odrednica djejega
romana Zalarova usporedba djejih i ne-djejih romana i poetoloke odrednice koje je donio
Zalar, ali se ne slae sa Zalarovom tvdnjom da o postojanju djejega romana govori djeja
recepcija naprosto stoga to djeca itaju sve (Hranjec, 1998:8). Hranjec prihvaa
Skokovu definiciju djejega romana i zakljuuje o djejem romanu: Rijeju, djeji roman je
slojevita pripovjedna vrsta djeje knjievnosti, u kojem su glavni likovi djeca, sa svim svojim
obiljejima, strepnjama i nadama. (Hranjec, 1998:9)

U Povijesti hrvatske djeje knjievnosti do 1955. (2002.) autori Milan Crnkovi i

Dubravka Teak djela namijenjena djeci dijele u dvije skupine. U prvoj su skupini slikovnica,
djeja poezija i pria, djeji roman ili roman o djetinjstvu, a u drugoj basne, roman o
ivotinjama, avanturistiki ili pustolovni roman, historijski ili povijesni roman, znanstvena
fantastika, putopisi i biografije. Pri tome preuzimaju raniju Crnkovievu podjelu na djela
prave djeje knjievnosti i granine vrste. Ona iz prve skupine obino se prema sva tri
kriterija (pisane za djecu, junaci su djeca, ivotinje ili neto njima blisko, od nakladnika i
knjiniara deklarirane kao djeje) odreuju kao djeje dok se one iz druge skupine kolebaju
prema jednom ili sva tri kriterija. (Crnkovi, Teak, 2002:15). Malo je djela druge skupine
pisano posebno za djecu, uglavnom su ih djeca s vremenom prihvatila i poela itati.
Crnkovi i Teak navode da su romani i kratke prozne vrste drugaije strukturirani u nedjejoj nego u djejoj knjievnosti. Pri klasifikaciji djejih romana pri tematskim podjelama
nalazimo podudarnosti s knjievnou za odrasle pa tako djeji romani mogu biti povijesni,
pustolovni, obiteljski, ali ne pronalazimo podjele prema drugim moguim klasifikacijama, na
primjer roman toka svijesti. Pojedine su vrste romana karakteristine samo za djeju
knjievnost kao romani o djetinjstvu, romani o nesretnom djetetu, djejim druinama i dr.
Autori preuzimaju ve navedenu Crnkovievu podjelu iz studije Djeja knjievnost i razlikuju
djeji roman uz kojega se esto vee i termin realistiki 2 roman i nazivaju ga roman o
djetinjstvu, a kao posebne se vrste djeje knjievnosti navode jo i roman o ivotinjama,
avanturistiki odnosno pustolovni roman, znanstveno-fantastini i povijesni roman. Romane o
djetinjstvu karakterizira prikaz svakodnevnih djejih dogaaja u kojima sudjeluju djeca
udruujui se u skupine i uvjerljivost pothvata pri emu se naglaava njegova stvarnosnot.
Djeji junaci iskazuju u romanu svoje vrijednosti u miljenju, organizaciji i izvoenju
nekakvog pothvata (uloviti lopova, nai izgubljenog prijatelja, otkriti tajnu, popraviti mlin i
sl.). Moe to biti jedan krupni pothvat koji obuhvaa cijeli roman, ili junaci u manjim
epizodama rjeavaju zadatke i probleme i tako se potvruju. Pothvat je u djejem romanu i
tematski i izraajno najvanije sredstvo i postupak za stvaranje napete radnje i osvajanje
itatelja. () No jedna od najveih opasnosti za uvjerljivost i ivotnost djejeg romana
proizlazi iz neusklaenosti djejeg pothvata s djejim mogunostima () Roman o
djetinjstvu nije avanturistiki roman gdje pozitivni junak moe prijei vlastite granice
postajui simbol. (Crnkovi, Teak, 2002:28)
2 Pri uporabi termina realistiki roman ne misli se na pripadnost romana knjievnom pravcu realizma,
nego se upuuje na nefantastinu djeju knjievnost u odnosu prema fantastinoj (Crnkovi, Teak,
2002.).
10

Berislav Majhut (2005.) smatra da djeji roman ne treba odreivati u odnosu na nedjeji roman i pronalaziti razlike djejih romana u odnosu na ne-djeje romane jer oni
pripadaju razliitim sustavima i djeji roman nije manje sofisticirana, jednostavnija i
primjerenija izvedenica romana za odrasle. Pri definiranju vrste djejega romana treba se uzeti
visok stupanj autonomije koju djeja knjievnost ima u odnosu na knjievnost uope. Pisci su
djejih romana konzervativniji jer njihovo djelo mora proi put cenzure i filtracije da bi dolo
do djeteta i zato se u prolosti pisalo ono provjereno i sigurno. U suvremeno je vrijeme djeji
roman skloniji eksperimentiranju, to je posljedica drutvenih promjena i razvoja
elektronikih medija. Majhut iznosi vanost implicitnoga itatelja pri definiranju djejeg
romana. Usporedba djejega romana i romana za odrasle moe se donositi na osnovu duine.
Naime, djeja je koncentracija manja i djeji su romani krai, a ponekad djela koja su u
knjievnosti za odrasle smatrana pripovijestima u djejoj se knjievnosti smatraju romanima
(Majhut, 2005.).
U Pregledu hrvatske djeje knjievnosti (2006.b) Hranjec navodi da je roman kao vrsta
neodredljiv i otvoren i smatra da je najbolje definirati roman kao ivotna pria o pojedincu
(jedinki) u nekoj drutvenoj sredini (Hranjec, 2006.b:28). Djeji roman potrebno je drugaije
definirati jer njega prije svega odreuju itatelji i njihove itateljske mogunosti. Dob je
recipijenata romana kratka, od 7. do 15. godine, ali u tome razdoblju djeca itaju djela koja
su na vie romanesknih razina. Nisu svi djeji romani svjesno pisani za djecu, ali su s
vremenom uli u djeju knjievnost. Hranjec smatra da je tada suvina podjela na pustolovne,
povijesne i sline romane kao granine jer ono to djeca itaju ulazi u fond djeje
knjievnosti. Struktura romana prilagoava se djejemu itatelju. Izbor tema u djejim
romanima kree se od djejih nestaluka do tabu tema. Pria je organizirana jednostavno,
konzistentno, lik je kolektivan, susreemo igru i ivotni optimizam. Hranjec najboljom smatra
definiciju djejega romana koju je dao Joa Skok.
Sanja Vrci-Mataija (2010.) uz ve naglaavane odrednice djejih romana kao to su
djeji likovi i likovi adolescenata prikazani u pustolovinama, navodi i prikazivanje psihikih
proivljavanja likova u suvremenoj knjievnosti. Uz ve poznate teme iz svakodnevnoga
ivota i djejih pustolovina, djeji romani donose i motive osamljenosti proistekle iz
otuenosti suvremenog ivota koji se preslikava u knjievnost (Vrci-Mataija, 2010:9).
Vrci-Mataija navodi da se razlikuju pojmovi 'djeji roman u uem smislu' i 'djeji roman u
irem smislu' pri emu 'djeji roman u uem smislu' podrazumijeva djelo u kojem se kao
likovi pojavljuju djeca osnovnokolskoga uzrasta, a u okvir 'djejega romana u irem smislu'
11

ulaze i romani za mlade koji imaju drugaije karakteristike od pravih djejih romana jer se u
njima pojavljuju likovi do 20. godine ivota koji imaju svoje probleme, preokupacije i stil
ivota, to se prije svega oituje u jeziku.
Definicije djejih romana naglaavaju vanost implictinih itatelja te vrste, koji se
kreu od 7. do 15. godine, s naglaskom da u tom razdoblju itatelji itaju na vie razina pa se
stoga romani mogu gledati kao djeji romani i romani za mlade. Djeje romane karakterizira
zanimljiva fabula, jednostavnost i pustolovnost, ali u suvremenim se djelima mogu pojaviti
eksperimenti i psihologijacija. Likovi su preteno djeca koja djeluju samostalno ili u
druinama i sudjeluju u razliitim pothvatima. Djeji romani mogu preuzeti sustav anrova iz
knjievnosti za odrasle, ali pojavljuju se i specifine vrste romana karakteristine samo za
djeju knjievnost (roman o djetinjstvu, roman o djejim drubama i dr.).

2.2.

Strukturni elementi djejih romana

Kako bi se razumjela razlika izmeu djejih i ne-djejih romana potrebno je promotriti

strukturne elemente djejih roman i njihove najvanije karakteristike. Zalar (1978.) navodi da
su najvanije strukturne znaajke djejih romana druina, avanturizam, akcionost, djeja igra i
jasnoa, a te su se odrednice zadrale i u kasnijim studijama o hrvatskome djejem romanu.
Crnkovi (1993.) navodi da djeji romani imaju stalna mjesta koja odreuju tu knjievnu
vrstu. U djelima najveih svjetskih i domaih predstavnika te vrste i njihovih brojnih
sljedbenika lako se mogu zapaziti stalna mjesta, podudarnosti u izboru teme, mjesta, akanata i
naina obrade, a sve zajedno, uz mogue varijacije, odreuju roman o djetinjstvu, inae jednu
od najvanijih vrsta djeje knjievnosti. Uspjeni pisci obogauju tu vrstu osobnim
doprinosom, ali svi se kreu unutar zajednikih opih odrednica i svi moraju na svoj nain
odgovarati zahtjevima vrste. (Crnkovi, 1993:49). U najvanije odrednice djejih romana
Crnkovi ubraja likove (djeji likovi, kolektivni likovi i odrasli), akciju, igru, tematiku koja je
razliita u djelima za djecu i odrasle, humor.

2.2.1. Likovi

12

U djejim su romanima likovi preteito djeca. To ne znai da se odrasli ne pojavljuju,

ali njihova je uloga esto sporedna. U pojedinim romanima nalazimo odrasle kao glavne
likove, a to je osobito est sluaj u romanima koji su pisani za odrasle, a kasnije su ih
prihvatila djeca. Djeji romani nemaju velik broj sporednih likova jer se pretpostavlja da ih
mladi itatelj nee moi zapamtiti i razlikovati (Nikolajeva, 2004.). Zalar (1978.) navodi da su
u pravim djejim romanima djeca nositelji radnje, ideja, tendencija i sukoba, a odrasli, ako se
pojavljuju, katalizatori njihovih osjeaja i misli.
U ranijim su razdobljima djeaci ee bili glavni protagonisti romana nego
djevojice. Odabir djeaka bio je pogodniji za akcije i poduhvate. Mnogi pisci su u svoja nova
djela unosili likove djevojica jer su bili kritizirani da opisuju samo djeake (Crnkovi,
1966./1971., Crnkovi, Teak, 2002.). Dob junaka kree se oko desete godine, rijetko prijee
trinaestu ili etrnaestu ili se sputa nie. Kao glavni junaci mogu se pojavljivati djeca
pojedinano (Zlatko Jagode Truhelke), u paru s varijacijama djeak-djevojica (Hlapi i Gita)
ili djevojica i djeak (Tokica i Tonek, Heidi i Petar), dvije djevojice (Kstnerove
blizanke) ili dva djeaka. Glavni protagonist moe biti i skupina u kojoj se ravnopravno ili
gotovo ravnopravno pojavljuje vie djece (Truhelkino troje brae i sestara) ili djeca mogu biti
organizirana u druine (Crnkovi, 1993.).
Likovi se najee prikazuju erogniki, djelovanjem i u igri, a moe se pronai i unutarnja
karakterizacija, npr. u romanu Nade Ivelji Marijina tajna, romanu Strah me, mama Nikole
Pulia te romanima Veliki zavodnik i Prvi sudar Zlatka Krilia. Likovi su najee radoznali i
optimistini, a esta je i hiperbolizacija u karakterizaciji u doivljajima i matanjima to je
jedno od vanijih obiljeja djeje proze. Osim preuveliavanja est je humorizam koji se
oituje u oponaanju, suodnosima i na stilskoj razini, i karakteroloka polarizacija koja se
materijalizira u odnosu dobro i zlo. esta je crno-bijela karakterizacija likova koja se rijetko
susree u ne-djejoj knjievnosti (Hranjec, 2006.b).
Likovi su ee iz realne zbilje, ali moe se pronai i spoj realnoga i fantastinoga
(Hlapi), a u suvremenoj se knjievnosti u romanima mogu pronai i fantastini likovi: u
romanima Joe Horvata, Zvjezdane Odobai, Maje Brajko-Livakovi i dr. (Hranjec, 2006.b)
Kao to je ve navedeno, djeca se u djejim romanima esto prikazuju unutar druine.
Djeji kolektivizam stoji nasuprot individualizmu u ne-djejoj knjievnosti (Hranjec, 1998.,
2006.b). Druine su postale neka vrsta toposa u djejem romansijerstvu, neto to se
gotovo obvezno javlja. (Zalar, 1978:11). Iz djeje je psihologije poznato koliko djeca vole
13

drutvo. Vie je razloga za kolektivne likove u djejoj knjievnosti. Prikazom kolektivnih

likova nudi se subjektivna pozicija za itatelje oba spola i razliite dobi. Organiziranje u
druine moe biti koriteno za prikaz razliitih aspekata ljudske prirode jedno je dijete u
skupini sebino, drugo odgovorno i brino itd. Kolektivni likovi imaju estetsku i pedagoku
funkciju (Nikoajeva 2004:171-172 prema Nikolejava 2002.a:67-87). Druba je krug djejih
likova u kojima vladaju vrijednosti i pravila drugaija od onih koje vrijede u okolnom svijetu.
Druba je svijet za sebe sa svojim vlastitim vrijednostima i vlastitom hijerarhijom. () Djeja
druba je uvijek uklopljena u stvarnost u kojoj vladaju odrasli. Djeja druba je igra, a svijet
odraslih stvarnost (Majhut, 2005:123)
Zaetke djejih druina nalazimo u Marka Twaina, a potom i u romanima Ericha
Kstnera, Ferenca Molnara i drugih svjetskih djejih romanopisaca. U hrvatskoj se
knjievnosti druine pojavljuju u stvaralatvu Mate Lovraka, Milivoja Matoeca, Ivana
Kuana, Hrvoja Hitreca, Tita Bilopavlovia, Ante Gardaa i drugih. Vrci-Mataija (2010.)
navodi da se tijekom povijesnoga razvoja uoavaju promjene u oblikovanju narativne figure
djeje drube. Od nekadanje vrste organizacije djece koja su krvlju polagala zakletvu da bi
postali lanovi druine, ija su se pravila morala potivati i zadae vjerno izvravati, preko
neformalnog okupljanja djece koja ive u istim kvartovima ili ulicama do povremenog
druenja za vrijeme praznika, okupljanja vrnjaka, sluajnih susreta istomiljenika koji
provode dio vremena zajedno doivljavajui eljene ili neeljene pustolovine. (VrciMatiaja, 2010:60)
Promjene su uoljive i u liku voe koji je u ranijim djelima bio formalno biran dok se
kasnije pojavljuju neformalni voe. Kao voa moe se pojaviti i djevojica (Pavao Pavlii,
Hrvoje Kovaevi, Zoran Pongrai). Vrci-Mataija (2010.) takoer razlikuje okupljanje u
druine i klape pri emu su druine karakteristine za djeji roman, a klape za roman za
mlade.
Potreba za udruivanjem nastaje iz same djeje naravi, a ona moe proistei i iz
nekoga drugog medijskog izvora, poput kriminalistikih i avanturistikih romana (Tom
Sawyer). Djeca u druinama nastoje oponaati starije. Druine nisu uvijek slone. U njima
moe doi do manjih prepirki, nesporazuma, ali i pravih frakcionakih sukoba i obrauna.
lanovi druine svoju ulogu shvaaju ozbiljno, svjesni su da se moraju pridravati pravila i
discipline, ali su i svjesni da je sve to igra (Zalar, 1978.).

14

Promatrajui razvoj hrvatskoga djejeg romana do 1945. Majhut (2005.) zakljuuje da

su se romani o djejim druinama u hrvatskoj djejoj knjievnosti pojavili nakon pustolovnih
romana i romana o siroetu. U romanima o djejim druinama uoava elemente pri
oblikovanju likova unutar drube, koji se mogu primijeniti i na kasnije razdoblja. Druine
esto imaju vou koji se istie svojim osobinama, inventivan je, domiljat, snalaljiv i daje
obiljeje kolektivu u kojem djeluje i gotovo zapovijeda. Voa je vie stalni lik nego netko tko
se istie svojom nadmoi. Uz vou se kao ostali stalni likovi pojavljuju izdajica, mali,
pobonik. I drugi lanovi drube mogu preuzeti ulogu junaka, ne samo voa, a primjer je za to
Nemeek iz Junaka Pavlove ulice. Voa u drubi ima isti odnos, brige, miljenja kao i drugi
lanovi drube. Pretea voa druine jest Tom Sawyer, a njegovi su nasljednici u knjievnosti
Feri A i Jano Boka (Junaci Pavlove ulice), Ljuban (Vlak u snijegu), Pero (Druba Pere
Kvrice) i ostali poznati protagonisti djejih romana (Majhut, 2005.).
Romani o djejim drubama razlikuju se od pustolovnih romana po pojavi junaka i
njegovoj funkciji unutar drube. Za pustolovne je romane karakteristina pojava junaka koji
izvode pothvat koji svojom veliinom i neobinou prelazi svakodnevno iskustvo. Knjievna
konvencija, kao i u bajci, od pustolovnoga junaka trai spremnost na rtvovanje vlastitoga
ivota kako bi svladao zadau. Smrtna opasnost u kojoj se junak naao mjera je njegove
angairanosti. Od publike se oekuje divljenje junakovoj hrabrosti i angairanosti. Od svog
poetka u Robinson Crusoeu i robinzonadama 'pogibije' u koju zapada junak pustolovnog
romana doivjela je zanimljive transformacije. (Majhut, 2005:135)
Junak treba udovoljavati sljedee kriterije:
-kvalifikacija: opsenija informacija o izgledu, psihologiji, motivaciji, prolosti
-distribucija: junak se esto pojavljuje u prii, njegova ili njezina nazonost se osjea u
vanim trenutcima fabule;
-neovisnost: junak se moe pojavljivati sam ili drati monologe;
-funkcija: odreene radnje obavlja samo on: on/a postie sporazume, nadvladava neprijatelja,
razotkriva izdajicu itd. ;
-veze: on/a odrava veze s najveim brojem likova. (Majhut, 2005:105-106 prema Bal
(1985) 1999:132)

15

Odnos voe i ostalih lanova drube u pustolovnom je romanu odnos junaka i

podreenoga lana. ene se u pustolovnim romanima gotovo i ne pojavljuju, a ako se pojave,
onda su podreene. Mogu se pojaviti u ulozi majke, na kraju prie kao eljeno dobro,
seksualno privlane djevojke, naklonjene junaku ili protivnice. Ako imaju veu ulogu u
romanu, ponaaju se poput mukaraca (Majhut, 2005.).
Govorei o dobi junaka u pustolovnim romanima i romanima o djejoj drubi, Majhut
navodi da junak u pustolovnome romanu ne bi trebao biti mlai od implicitnoga itatelja jer
e djeji itatelj teko doivjeti junaka mlaega od sebe, nekoga koga nadvisuje osobnim
iskustvom i fizikom snagom. Junak moe biti stariji od itatelja ili njegov vrnjak. U
romanima o djejim druinama dob junaka trebala bi biti jednaka dobi implicitnoga itatelja.
Strategija romana o djejoj drubi zahtijeva vrnjake: itatelj i lanovi drube iste su dobi.
To je bitan zahtjev diskursa: samo e vrnjaci i oni koji se potpuno razumiju moi dijeliti istu
poziciju, istu toku gledita u svijetu djela: onu suprotnu odraslim likovima. (Majhut,
2005:112)
U djejim je drubama uloga junaka drugaija. Junak romana o drubi posve je
specifian jer je dvostruk: junak je i sama druba jer samo ona je u stanju obaviti zadau i
neki lik unutar drube, najee onaj lik koji okuplja drubu (najee voa, ali nije
presudno.). Naime, zadaa koju druba treba ostvariti stvara pritisak unutar drube koji je
esto zanimljiviji od vanjske radnje svladavanja velike zadae. U borbi da se druba zadri
na okupu, i da ne poklekne pri pritisku vanjskih potekoa, junak je netko od lanova drube.
(Majhut, 2005:106) Treba razlikovati drubu u romanima o drubama i u pustolovnim
romanima. Svi lanovi drube

u romanima o djejim drubama sudjeluju u rjeavanju

problema, zadatka i zato se jedan lan drube ne moe izdvojiti kao da je samo on za sve
zasluan, a svi ostali su samo pomonici. U pustolovnome romanu druba moe posluiti
junaku kao sredstvo postizanja osobnoga cilja. U takvome romanu druba traje onoliko koliko
je potrebno da se ostvari cilj, a nakon toga nema vie razloga za postojanjem. U romanu o
drubama zadaa je zadatak cijele drube, ne samo glavnoga junaka. Takva druba opstaje i
nakon ispunjenja cilja. Brojnost drube odreena je veliinom pothvata koji trebaju izvesti.
Veliine drube mogu biti razliite, od sasvim malih (Druba Pere Kvrice) do cijelih razreda
(Vlaku snijegu) ili male vojske (Majhut, 2005.).
Piui o romanima o djejim drubama, Majhut navodi da je druba aktant, subjekt, ali
na povrini diskursa nisu svi lanovi drube ravnomjerno osvijetljeni. Na razini diskursa
16

rijetko je kad osvijetljeno vie od pet-est likova, a to odgovara broju stalnih likova drube:
voa, pobonik (ponekad i predstavnik neindividualnih lanova drube), izdajica (ponekad
pretendent na mjesto voe), mali, djevojice. Djevojice najee igraju sporednu ili
dekorativnu ulogu ili ih uope nema, a ako su prisutne u drubi moraju pokazati svoju
ravnopravnost i da su djeaci po svemu osim po imenu. Djevojice nikada ne preuzimaju ni
jednu od stalnih uloga drube: voe, izdajice ili malog. esto upotrebljavaju tipina enska
sredstva za ostvarivanje nadmoi (koketiranje). Djevojice se mogu nai i kao posrednice
dvaju suprotstavljenih klanova. Izdajica je neophodan element romana o djejoj drubi i on je
izraz unutarnje nesigurnosti. Mali je najmanji i najslabiji dio drube i esto se upotrebljava za
komino pripovijedanje ili za pripovijedanje koje slui kao oduak (Milo dijete u Drube
Pere Kvrice). Za lanove je drube poeljno da, osim tjelesno, budu i duhovno razliiti, a
ono to im je zajedniko jest odanost drubi i entuzijazam (Majhut, 2005).
Odrasli se mogu pojaviti u romanu o djejim drubama, ali imaju sporedne uloge.
Iskljueni su iz svijeta drube i ne dijele djeje brige. Tek nekoliko odraslih likova moe biti
siejno osvijetljeno i oni su uglavnom nevani za radnju. Odrasli se iz tijeka radnje uklanjaju
razliitim postupcima koji mogu biti siejni i fabultativni. Pri siejnom su uklanjanju odrasli
negdje u blizini, a pri fabulativnim uklanjanju djeca ili odrasli odlaze nekamo. Djeca, i kada
su izdvojena iz svijeta odraslih, djeluju po pravilima toga svijeta i ne kre norme. Odrasli ipak
imaju vanu ulogu u djejim romanima. Ako se i ne pojavljuju u romanu, njihova se uloga
osjea u vrijednostima koje su prenijeli na djecu (Majhut, 2005.). Ponekad likovi starijih
ravnopravno sudjeluju u fabuli i imaju korektivu, savjetodavnu funkciju (npr. Starica u
romanu Marijina tajna Nade Ivelji ili Barka u Poetku plovidbe Zlatka Krilia). Osobito
mjesto u djejoj knjievnosti ima lik uitelja koji je u djelu najee moralna vertikala i zalog
didaktinosti teksta (Hranejc, 2006.b). Likovi odraslih esto se pojavljuju kao negativci
(kradljivci i sl.), ali mogu biti i djeji saveznici (Crnkovi, 1993.). Kako su odrasli malokad
ocrtani sa svojim problemima to ih skrivaju pred djecom i odnose se prema djeci sa svom
dobrohotnou koja nuno prelazi u naivnost, likovi odraslih esto gube velik dio ivotne
uvjerljivosti ili realistinosti te se ponaaju prema potrebi radnje kao odrasli mladi ili odrasla
djeca (Crnkovi, 1993:50).
U djejoj se prozi kao likovi pojavljuju i ivotinje koje su u nekim djelima
antropomorfizirane. U drugim se djelima pronalazi skladnost odnosa ivotinja i djece. Upravo
animalistikim likovima i odnosom prema njima djeja knjievnost na toj razini iskazuje
najviu posebnost spram nedjeje knjievnosti (Hranjec, 2006.b).
17

2.2.2. Fabula
Djeji romani najee zadravaju tradicionalno pripovijedanje i vrsto organiziranu
fabulu tako da prema Kayserovoj tipologiji djeji romani pripadaju 'romanu zbivanja' (Zalar,
1978., Hranjec, 1998., Hranjec, 2006.b). U djejoj knjievnosti radnja je najee najvaniji
element djela, ali ne mora tako uvijek biti. U suvremenoj se knjievnosti nalaze primjeri
defabularizacije i knjievnih eksperimenata. Stjepan Hranjec istie vanost fabule u djejim
romanima i nesklonost eksperimentiranjima kakva se pojavljuju u romanima za odrasle poput
sloene fabule i sloenih stilskih postupaka (struje svijesti, monoloko-asocijativni tijek) i
naglaava da je fabula u djejim romanima jednostavno strukturirana (Hranjec, 1998.).
Fabulu odreuju prostor i vrijeme. Okruenja u kojima se radnja zbiva mjesta su na
kojima se djeca inae sastaju ili igraju (priroda, dvorita, obala, gradilita), a esto su to i
kola i dom. U hrvatskoj djejoj knjievnosti zapaamo dva kompleksa, ruralni, iji je
najznaajniji predstavnik Mato Lovrak, a osim njega ruralni kompleks nalazimo i kod Josipa
Paviia, Nikole Pulia, Ivana Iana Ramljaka i drugih. Drugi je prostorni kompleks urbani
kompleks koji pronalazimo u djelima Milivoja Matoca, Ivana Kuana, Zvonimira Mileca,
Hrvoja Hitreca i drugih (Crnkovi, 1993., Hranjec, 2006.b). Fabula je najee stvarnosno
utemeljena, ponekad i dokumentaristiki, ali gradi se i na izmiljenoj ili pretpostavljenoj zbilji
(npr. u romanima Sunane krinjari, Joe Horvata, Tihomira Horvata i drugih) (Hranjec,
2006.b).
Hranjec (2006.b) navodi da se struktura fabule u djejoj knjievnosti moe ostvariti na vie
naina:
a) preuzimanjem dramske fakture
b) preuzimanjem filmskoga jezika
c) spojem niza pripovijedaka koje figuriraju kao samostalne cjeline, a povezuju ih isti
likovi, mjesto i nerijetko vrijeme zbivanja
d) dnevniki ispripovijedana fabula u kojoj se navode nadnevci
e) fabula na vie naracijskih slojeva koji se isprepliu i ispunjuju (npr. bajkoviti i stvarni
sloj)
f) skokovita fabula koja uzima isjeke iz ivota likova

18

g) fabula organizirana na krimi-zapletu, koji se fiksira na poetku, a potom se izmjenjuju

poglavlja s tajanstvenim zavretcima, nailazi na lane tragove, donose mogua
rjeenja i navode istraiteljeve dvojbe
h) fabula koju karakterizira anrovska geminacija, pri emu se u roman moe unositi
crtica, novela, stih i dr.

2.2.3. Akcija i pustolovnost

Zalar kao dvije vane odrednice djejih romana navodi pustolovnost (avanturizam) i
akciju. U djejim romanima esto susreemo pustolovnost to se povezuje s djejom psihom.
Avanturistika ili pustolovnost (...) bitan je konstiteus djeje psihe. (Zalar, 1978: 13)
Pustolovnost je opravdana u djejim knjigama jer djeca tee razliitm podvizima,
pustolovinama, putovanjima i neobinim susretima. Zalar (1978.) navodi da umjetnike tenje
ne mogu i ne smiju izbaciti pustolovnost iz djejih romana.
Djeje romane karakterizira i akcija jer se djeca ele kretati, djelovati i stoga su esto
prikazana na putovanjima, u lutanjima, skitnji. Uestalost putovanja smatra se osnovnim
agensom fabule i stvara odreenu jednolikost u romanima, ali nepobitno odgovara djejim
eljama i psihi. Osim putovanja, akcionost se postie i razliitim podvizima, borbama,
svaama, obraunima pojedinaca ili druina (Zalar, 1978.). U djejim se romanima pojavljuju
i detektivski i kriminalistiki elementi pri emu se istie akcionost i napetost u traganju za
rjeenjem odreenoga zloina. Elementi akcionosti i pustolovnosti u djejim romanima u
uem smislu odnosno u romanima o djetinjstvu trebaju ostati u granicama mogunosti mladih
protagonista. Uvjerljivost romana o djetinjstvu uvelike ovisi o prilagodljivosti djejeg
pothvata djejim mogunostima, a s tim u vezi i o mjeri naivnosti naivnost je imanentna
djejem romanu kojom se vodi radnja i ocrtavaju karakteri. Tenja za realistinou i
istodobno krupnim pothvatima teko se mogu uskladiti, kako to pokazuju primjeri djejih
podviga u ratnim ili tzv. socijalnim knjievnim tekstovima. (Crnkovi, 1993:51)
Romani za odrasle u kojima su naglaeni elementi pustolovnosti i akcije smatraju se
manje vrijednima, ali u djejoj je knjievnosti drugaije. Mladi recipijenti trae akciju,
kretanje, traenje, napetu priu koja e ga navesti na itanje (Hranjec, 1998.).

2.2.4. Djeja igra

19

Djeja je igra prirodno aktivnost djeteta i stoga je ni djeji romani ne smiju zanemariti
i na njoj trebaju zasnovati svoju tematiku i podrediti joj strukturu. Dakle, ma kakva bila
tematika, ideja ili sie djejeg romana, on uvijek na ovaj ili onaj nain integrira djeju igru.
Bez nje i ne bi bio pravi djeji roman, niti bi njegovi junaci bili istiniti i uvjerljivi. To vrijedi
za dananja ostvarenja kao i za ona napisana prije stotinu godina. (Zalar, 1978: 15) Mnogi se
junaci u djejim romanima igraju i tako ostvaruju svoje pothvate: djeaci u Drubi Pere
Kvrice igraju se kada obnavljaju mlin i park, Molnarovi se djeaci igraju zaraenih strana u
Junacima Pavlove ulice i dr. (Zalar, 1978.). Djeca se igraju razliito u urbanim i ruralnim
sredinama pa se iz njihove igre mogu upoznati znaajke sredine iz koje dolaze. Takoer, kroz
djeju se igru mogu upoznati i oitovati karakteri djece, njihove sklonosti, ambicije i dr.
(Crnkovi, 1971.). Osim na planu radnje, igra se moe oitovati i na stilskome planu to je
karakteristika suvremenoga pripovijednog izraza, a uoljiva je na primjer u Kuanovu
romanu Ljubav ili smrt u kojemu pisac ispravlja pogrjeke u romanu koji je napisao Koko, lik
iz njegovih prethodnih romana (Hranjec, 2006.b).
Djeja je igra povezana i s detektivskim elementima u djejim romanima odnosno iz
nje proizlazi sklonost detektivskim elementima. Detektivski je roman organizirana igra koja
zahtijeva domiljatost, snalaenje i hrabrost, a prua i zabavu. (Crnkovi, 1993:51).

2.2.5. Stilski elementi jednostavnost i humor

Jednostavnost i jasnoa vane su osobine djejih romana jer djeji itatelji nemaju
jednake recepcijske predispozicije kao odrasli itatelji. Tekstove koji su im nerazumljivi i
preteki, djeca e odbaciti. Jednostavnost djejega romana oituje se na svim razinama:
strukturi, gradnji likova, izriaju (Hranjec, 1998.). Devedesetih se godina pojava
jednostavnosti djejih romana propituje i pojavljuju se romani namijenjeni djeci koji slijede
promjene u ne-djejoj knjievnosti koje odlikuje sloenost i eksperimentiranje. Vrci-Mataija
(2010.) pri tipologiji djejih romana devedesetih uoava moderne i postmoderne elemente
koji se oituju u eksperimentiranju i novinama na planu izraza.
Osobina je djejih romana pojavljivanje humora. Humor pomae da se tijek radnje ne
izdigne iznad igre, da dimenzije 'junaka' i 'podviga' zadre pravu mjeru i da sama igra ne
20

izgubi vedrinu, a naivnost se ne uzme doslovno. Dok je pravi hepiend u nedjejoj knjievnosti
donekle znak lakega anra, u djejem je romanu on pravilo. (Crnkovi, 1993:52).

2.3.

Periodizacija hrvatskoga djejeg romana

2.3.1. Formiranje vrste djejega romana u hrvatskoj djejoj
knjievnosti

U hrvatskoj je znanosti o djejoj knjievnosti nekoliko pristupa periodizaciji djejega

romana koji se razlikuju s obzirom na gledanje na tematsko-strukturne promjene i drutvene
promjene u vrijeme nastanka pojedinih djela, s obzirom na implicitnoga itatelja i na
nakladnitvo.
Djeja se knjievnost, pa tako i djeji roman, u odnosu na povijest svjetske
knjievnost smatra mladom pojavom. Djeji se roman se u svjetskoj knjievnosti pojavljuje u
18. stoljeu, a u hrvatskoj djejoj knjievnosti u 19. stoljeu.
U hrvatskoj se znanosti o djejoj knjievnosti razliito gleda na poetke hrvatskoga
djejeg romana, ali svi se periodiari slau da roman udnovate zgode egrta Hlapia Ivane
Brli-Maurani zauzima vano mjesto u nastajanju toga anra.
U Djejoj knjievnosti (1966./1971.) Crnkovi istie Jagodu Truhelku i Ivanu BrliMaurani kao utemeljiteljice hrvatske djeje realistine knjievnosti koje nisu imale prave
prethodnike u svome stvaralatvu u hrvatskoj djejoj knjievnosti. Ove dvije knjievnice,
bez ikakvih prethodnika, udarile su izvrsnim djelima i temelje naoj realistikoj knjievnosti.
(Crnkovi, 1971:125) Crnkovi navodi da je Jagoda Truhelka 1894. izdala roman za
djevojke Tugomilu, ali su udnovate zgode egrta Hlapia poznatije () tako da mnogi
misle da naa realistika djeja knjievnost poinje ovim djelom. (Crnkovi, 1971:126)
Crnkovi navodi da se u svim kasnijim realistikim romanim djelima moe nai neto od
Hlapia.
Zalar (1978.) navodi da se Jagoda Truhelka u djejoj knjievnosti javila ranije s
Tugomilom (1894.), romanom3 koji nije postigao uspjeh jer je stvaralaki slab i optereen
3 Crnkovi, Teak (2002.) za Tugomilu navode da je pripovijest, a Hranjec (2006.) pria
21

pobonim dociranjima, a spominje i Vjekoslava Koevia i njegov roman Sretni kova

(1895.). On takoer navodi udnovate zgode egrta Hlapia kao prvi roman hrvatske djeje
knjievnosti. I kasniji prouavatelji hrvatske djeje knjievnosti (Skok, 1991., Hranjec, 1998.,
Crnkovi, Teak, 2002., Hranjec, 2006.b) istiu vanost udnovatih zgoda egrta Hlapia kao
romana koji se smatra prvim hrvatskim djejim realistikim romanom kojim zapoinje vrsta
djejega romana u hrvatskoj djejoj knjievnosti. Taj je roman odmah po izlasku proglaavan
remek-djelom i klasikom.
Majhut u studiji Pustolov, siroe i djeja druba (2005.) istie vanost djela
objavljenih prije udnovatih zgoda egrta Hlapia za razvoj djejega romana. Majhut navodi
da nije u redu kao poetak uzimati djelo koje je vrhunac stvaralatva. Naime, time se ini
nepravda prethodnicima koji su utrli put tome djelu i njihov je trud ugraen i u djelo koje je
postiglo uspjeh. Takoer navodi da je teko biti vrhunac neega to se preuuje, time se
umanjuje vrijednost vrhunca. Djela koja se danas smatraju vrijednima nisu 'razbacani otoci',
nego postoji poveznica izmeu tih djela i djeji romani nisu sluajne tvorevine iznikle iz
iste mate nadahnutih stvaralaca (Majhut, 2005:21). Majhut stoga navodi da djeji roman u
hrvatskoj knjievnosti postoji od 19. stoljea i publika poznaje knjievne konvencije i
pripovjedne strategije pustolovnih romana i romana o siroetu. Djeji romani koji su izali
prije udnovatih zgoda egrta Hlapia prijevodna su djela ili djela koja obiljeava pretjerano
pedagogiziranje, moraliziranje i didakticizam. Prevedena djela imaju snaan utjecaj na
stvaranje djela nacionalne knjievnosti, u ovom sluaju djejih romana. Prvi prevedeni roman
u hrvatskoj djejoj knjievnosti jest djelo Mlajssi Robinzon Joachima Heinricha Campea
prevedeno 1796. (preveo Antun Vrani), a u 19. su stoljeu popularni i vani bili prijevodi
Genoveve (Majhut, 2005.).
Drugaiji pogled na periodizaciju hrvatske djeje knjievnosti daje Majhut u lanku
Periodizacija hrvatske djeje knjievnosti i knjievnosti za mlade od 1919. U
periodizacijskome pristupu Majhut (2008.a) kree od publike i nakladnitva i njihova utjecaja
na razvoj hrvatske djeje knjievnosti. Majhut prepoznaje faze hrvatske djeje knjievnosti
prije 1919. U hrvatskoj djejoj knjievnosti prije 1918. jasno razlikujemo nekoliko faza koje
slijede istu shemu razvoja: svaka faza u sebi nosi vlastitu negaciju koja e ve u sljedeoj fazi
biti prevladana. (Majhut, 2008.a) Prva faza toga razdoblja predstavlja namjensku knjievnost
kojoj je negacija pojava nenamjenske knjievnosti izlaskom romana Mlajssi Robinsson 1796.,
kojim zapoinje druga faza. Trea je faza koju Majhut navodi faza jaanja djeje knjievnosti

22

i pojava naslova djeje knjievnosti na slobodnom tritu, u kojoj su vani meusposrednici

izmeu knjige i djeteta odrasli.
U razdoblju nakon 1919. Majhut razlikuje etiri faze: 1. faza (1919.-1945.), 2. faza
(1945-1956.), 3. faza (1956-1990) i 4. faza (1990. do danas). Prvu fazu obiljeava pojava
romana u svescima koji se prodaju na kioscima, to omoguuje izravan kontkat publike i
nakladnika, ali i zahtjeva promjene u poetici pripovijedanja. S druge strane, jaa utjecaj
drugih medija poput filma i stripa, to takoer utjee na poetiku pripovijedanja sa zahtjevima
da se radnja u romanima ubrza, a utjecaj novih medija uoava se i u trivijalnoj i kanonskoj
knjievnosti. U tome je razdoblju velika razlika izmeu trivijalne i klasine knjievnosti, a
hrvatska se djeja knjievnost dijeli na ozbiljniju i pretparaku. Razdoblje NHD
obiljeava ideoloka restrikcija djeje knjievnosti i materijalne neprilike, ali i shvaanje
promidbene i odgojne vrijednosti djeje knjievnosti. Druga faza traje od 1946. do 1956. i
obiljeava ju razvijanje svijesti o angairanoj ulozi djeje knjievnosti. Izbacuju se autori i
knjievne vrste koje ne mogu prenositi revolucionarne poruke (npr. bajke, pustolovni romani),
prekida se s knjinicama i asopisima nastalim u vrijeme NDH, izbacuju se i preuuju
nepodobni autori (Jagoda Truhelka, Verka kurlaIliji, tefa Jurki, Zlatko poljar, Josip
Cvrtila i dr.). Pojavljuju se novi, podobni naslovi, a prijevodnu knjievnost ine djela
prevedena s ruskoga jezika. Raste popularnost Mati Lovraku u ijim se djelima nalaze
korijeni socijalne misli hrvatske djeje knjievnosti. To razdoblje karakterizira odsustvo
trivijalne knjievnosti. Trea je faza od 1956. do 1990. Djeje se nakladnitvo okree
komercijanlim zahtjevima, ali s potrebom nezanemarivanja odgojnih ciljeva. anrovska
knjievnost ulazi i u djeju kanonsku knjievnost. Majhut istie objavu Kuanova
kriminalistikoga djejeg romana Uzbuna na Zelenom Vrhu 1956. i izdavanje prvoga
hrvatskog djejeg znanstveno-fantastinog romana Mjeseeva djeca (1958.) Predraga Jirsaka.
Velik je utjecaj filma na djeju knjievnost. Opet se pojavljuje prijepor izmeu trivijalne i
ozbiljne djeje knjievnosti. Na podruju nakladnitva 1957. pokreu se djeja biblioteka
Vjeverica i omladinska biblioteka Jelen. Televizija u svojim poetcima emitiranja nije mogla
ispunuti zahtjeve djece i mladei pa je knjievna produkcija golema. etvrta je faza od 1990.
do danas i na djeju knjievnost utjeju izvanknjievne inenjice: prelazak iz komunistikoga
u demoktarsko drutvo, stvaranje Hrvatske, Domovinski rat i najvie tehnoloki razvoj.
Slodobno vrijeme mladih itatelja sve vie zaokuplja uporaba medija, televizije i interneta.
Djeja se knjievnost mora prilagoditi novonastalim okolnostima u globalizacijskome
okruenju.
23

Prouavajui sliku djeteta u hrvatskome djejem romanu, Dubravka Zima u korpus

prouavanih romana unosi i romane izale prije udnovatih zgoda egrta Hlapia. U
romanima 19. stoljea dijete nema identitet, nego ini funkciju koju odrasli pune 'znaenjem'.
Odrasli su takoer svedeni na funkcije koje su djelovanje za dobrobit zajednice i domovine. U
djelima prvih dvaju desetljea 20. stoljea Zima uoava mijenjanje slike djeteta, djeji je lik
aktivan, pokreta radnje, sam domilja vlastiti identitet i

uspijeva izboriti i odreenu

samostalnost i neovisnost o odraslima. (Zima, 2004). Djetinjstvo se vie u romanima ne gleda

kao vrijeme pripreme za ivot, a smisao je pripovijedanja opisivanje pustolovina. Prvi lik na
kojem se oituje promijenjena percepcija jest egrt Hlapi.

2.3.2. Periodizacijski pristupi hrvatskomu djejem romanu

U studiji Djeja knjievnost iz 1966. (1971.) Crnkovi donosi prvi periodizacijski
pristup hrvatskomu djejem romanu koji promatra preko pripovijedaka i romana o djetinjstvu
pri emu prati razvoj svjetske, jugoslavenske i hrvatske djeje knjievnosti. Poetke hrvatske
realistike djeje knjievnosti vidi u Jagodi Truhelki i Ivani Brli-Maurani, a potom izdvaja
Lovrakov kolektivizam. Promatrajui realistinu prozu o II. svjetskom ratu izdvaja i hrvatske
romanopisce, a u poglavlju Suvremena strujanja pie o Kuanovu i Matoevu stvaralatvu i
navodi ih kao hrvatske pisce koji su najbolji predstavnici anra koji opisuju dijete u domu,
koli i igri i pri tome donose vlastita naela.
Djeji roman u hrvatskoj knjievnosti (1978.) studija je u kojoj Zalar donosi
kronoloko autorsku periodizaciju i poetke razvoja hrvatskoga djejeg romana smjeta u
kontekst stvaralatva Jagode Truhelke i Ivane Brli-Maurani u poglavlju koje naziva
Poetci hrvatskog djejeg romana. U sljedeem poglavlju obuhvaa opus Mate Lovraka
(Lovrakove djeje druine), a potom donosi opis Lovrakovih suvremenika Dragoslava
Heiligsteina, uru Vilovia, Zlate Perli i Josipa Paviia (Krug se iri). U zasebno
periodizacijsko poglavlje Zalar smjeta romane o ratu u kojima naglaava stvaralatvo Danka
Oblaka, Gabre Vidovia i Milivoja Matoeca (Djetinjstvo u sjeni rata). Matoevo
(Matoeva zbilja i fantastika) i Kuanovo (Kuanove uzbudljive igre i traganja) stvaralatvo
Zalar istie u zasebnim poglavljima. U posljednjem poglavlju studije (Na utrtim novim
stazama) Zalar promatra autore koji su mu suvremenici (Mladen Bjai i Zvonimir Furtinger,
Zvonimir Veljai, Palma Katalni, Ivo Balenotiv, Gabro Vidovi, Vinja Stahuljak, Nikola
24

Puli, Mladen Kuec, Jozo Vrki, Branko Hribar, Kazimir Klari, Zvonimir Milec, Hrvoje
Hitrec).
Idrizovi u Hrvatskoj knjievnosti za djecu (1984.) autorsko-kronolokim pristupom
promatra razvoj hrvatske djeje knjievnosti i navodi sljedea razdoblja: 1. Poetci hrvatske
knjige za djecu, 2. Razdoblje didaktike knjievnosti, 3. Na prijelazu od didaktike k izvornoj
djejoj knjizi, 4. Knjievnost dvadesetog vijeka, 5. Izmeu tradicije i suvremenosti.
U Hrvatskom djejem romanu (1998.) Hranjec istie tekoe odabira pristupa
hrvatskomu djejem romanu: Naime, postavlja se pitanje: kako pristupiti djejoj hrvatskoj
romanesknoj produkciji od poetka ovoga stoljea tematski, kronoloki ili s obzirom na
strukturu? (Hranjec, 1998:12) Hranjec stoga odabire dva pristupa hrvatskoj djejoj
romanesknoj produkciji, kronoloki i tematsko-strukturni i time potvruje Zalarovu
kronoloku-autorsku periodizaciju i Skokovo opredjeljenje za tematsko-strukturnu tipologiju.
Hranjec donosi sljedee periodizacjiske odrednice: 1. Poetci hrvatskoga djejeg romana
(Jagoda Truhelka, Ivana Brli-Maurnai), 2. Realistiki djeji roman: Lovrak i suvremenici
(Mato Lovrak, uro Vilovi, Josip Pavii), 3. Zrelo doba (Milivoj Matroec, Ivan Kuan), 4.
Suvremeno tematsko i vrstovno bogatstvo. U razdoblju suvremenoga tematskog i vrstovnog
bogatstva Hranjec donosi anrovsku podjelu djejih romana pri emu razlikuje: povijesni
djeji roman, ratni djeji roman4, djeji 'roman u trapericama', socijalno-psiholoki djeji
roman, akcijski djeji roman, bajkoviti roman, djeji kriminalistiki roman, animalistiki
djeji roman, znanstveno-fantastini djeji roman, autobiografski djeji roman, djeji
ljubavni roman, humoristiki djeji roman, ludistiki djeji roman. Iako u naslovu navedenoga
poglavlja istie suvremenosti, pie i o autorima ije stvaralatvo ne pripada razdoblju koje se
smatra suvremenim (August enoa, Marija Juri Zagorka, Ivana Brli-Maurnai).
Iz navedene su podjele uoljivi razlozi dvojakoga pristupa romanesknoj grai 20.
stoljea. U prvoj se polovici 20. stoljea istiu jake autorske osobnosti i zato je potreban
autorski pristup njihovu stvaralatvu dok je u drugoj polovici 20. stoljea istaknuta
mnogobrojnost romanesknih tema i anrova.
U Povijesti hrvatske djeje knjievnosti od poetaka do 1955. Crnkovi i Teak
naglaavaju tekoe periodizacije hrvatske djeje knjievnosti koja traje samo stoljee i pol.
Djeja je knjievnost po svojoj prirodi drugaija od ne-djeje i ne moe slijediti promjene niti
4 U ratnim djejim romanima Hranjec izdvaja dvije skupine romana koje tematiziraju dva rata:
Partizanski rat i Domovinski rat.
25

periodizacijske

odrednice

ne-djeje

knjievnosti

poput

realizma,

naturalizma

ili

ekspresionizma. Ne moe se dijeliti niti po stoljeima i stoga se autori odluuju na sljedei

pristup periodizaciji: Ako se uzmu u obzir specifini elementi njezina razvoja, razvoj glavnih
vrsta, dugog i munog neumjetnikog stvaranja kola i afirmacija velikih imena, ona bi se
mogla prikladno podijeliti u etiri razdoblja: prvo je pripremno, a zapoinje Filipovievim
Malim tobolcem i traje dugo, drugo zapoinje prvim umjetniki visoko vrijednim klasinim
djelom hrvatske djeje knjievnosti, romanom egrt Hlapi (1913.) Ivane Brli-Maurani;
tree prvim romanima (1933.) popularnog Mate Lovraka; etvrto prvom knjigom zrele
poezije Grigora Viteza (1956.). (Crnkovi, Teak, 2002:124-125) Autori naglaavaju da
granice pojedinih razdoblja ne treba uzimati preotro i naglaavaju mogunosti podjele
razdoblja unutar druge polovice 20. stoljea u kojemu bi se moglo istaknuti Balogovo
stvaralatvo i devedesete godine.
Majhut u studiji Pustolov, siroe i djeja druba (2005.) promatra hrvatsko
romaneskno stvaralatvo do 1945. i donosi drugaije poglede na razvoj hrvatskoga djejeg
romana do toga razdoblja. Osim ve navedenih razlika u razmatranju poetka vrste hrvatskoga
djejeg romana, Majhut drugaije promatra i periodizacijske odrednice koje su u znanosti o
hrvatskoj djejoj knjievnosti ranije istaknuli Crnkovi (1966., 1972.), Crnkovi, Teak
(2002.), Zalar (1978.) i Hranjec (1998.) i koji su kao prijelomnu godinu u razvoju suvremene
odnosno novije hrvatske djeje knjievnosti uzeli 1956. godinu. Majhut kao prijelomnu
godinu uzima 1945. i romane objavljene do 1945. naziva 'rani hrvatski djeji romani'. Raniji
su prouavatelji djeje knjievnosti isticali velike stvaralake osobnosti unutar jednoga
razdoblja koji je po toj osobnosti i nazvan. Majhut navodi 1945. kao godinu koja stvara
razdjelnicu i donosi knjievne i izvnaknjievne promjene, a to je vrijeme prema ranijim
periodiarima nazvano Lovrakovo doba. Smatramo prikladnijim nae istraivanje zakljuiti
godinom 1945. u kojoj je dolo do radikalnog loma tradicije. Ne samo da su nestali naslovi
poput Genoveve, na due vrijeme Karl May, Burroughs i drugi, bajke e postati nepoeljno
staromodno tivo, nestat e stare knjievne institucije kao to su Knjinica za mlade
Hrvatskog pedagoko-knjievnog zbora nakon 67 godina izlaenja, Smilje nakon 72 godine,
nakladnik Kugli nakon 89 godina. Lovrakovo doba definitivno u sebi nosi razdjelnicu.
(Majhut, 2005:44)
Periodizaciju iz Hrvatskog djejeg romana Hranjec preuzima i u Pregledu hrvatske
djeje knjievnosti (2006.) kao i podjelu na razdoblja djeje knjievnosti koju su donijeli
Crnkovi i Teak (2002.). U Pregledu hrvatske djeje knjievnosti periodizacijom su
26

obuhvaene sve vrste i anrovi stvaralatva za djecu. I u toj studiji Hranjec donosi dva naina
odreivanja razdoblja djeje knjievnosti, kronoloko-autorski i tematsko-stilski. Hranjec
razlikuje sljedea razdoblja hrvatske djeje knjievnosti:
1. Knjievni pokuaji u 19. stoljeu
2. Procvat hrvatske djeje knjievnosti unutar kojega razlikuje 1. Doba Jagode
Truhelke i Ivane Brli Maurani, 2. Lovrakovo doba
3. Zrelo doba unutar kojega donosi sljedeu podjelu: 1. Zaetnici (Grigor Vitez i Ivan
Kuan, Milivoj Matoec i Zvonimir Balog), 2. Nastavljai (Pajo Kaniaj, Luko Paljetak,
Hrvoje Hitrec, Sunana krinjari, Nada Ivelji, Vinja Stahuljak), 3. Prethodnici i suputnici
4. Suvremeno tematsko i stilsko bogatstvo: U tom poglavlju Hranjec obuhvaa pisce i
djela nastala od sedamdesetih godina 20. stoljea.
Kao znaajnu prijelomnicu u hrvatskoj djejoj knjievnosti pa tako i u djejem
romanesknom stvaralatvu Hranjec uzima 1956. A poetna e i meanja godina za noviju i
suvremenu hrvatsku djeju knjievnost biti upravo 1956. kada Grigor Vitez objavljuje
pjesniku zbirku Prepelica, a Ivan Kuan roman Uzbuna na Zelenom Vrhu. Ova dva hrvatska
djeja pisca uistinu su zaetnici i najavljivai suvremenoga pristupa, ali i funkcije djeje
knjievnosti. (Hranjec, 2006.b:91) Kronoloki gledano, ne mogu se sva razdoblja i
stvaralatva pojedinih autora koje Hranjec navodi strogo omeiti godinama jer pojedini pisci
stvaralaki su aktivni kroz nekoliko desetljea, kao primjerice Mato Lovrak ije se
stvaralatvo protee na etiri desetljea od tridesetih do kraja ezdesetih godina.
Takoer, i autori koje Hranjec navodi unutar Zrelog doba obuhvaa i pisce koji su stvaralaki
aktivni do kraja 20. stoljea i poetkom 21. stoljea. Kuanovi su romani tako objavljivani od
pedesetih godina do zakljuno 1996. i romana Koko u Kninu. Hranjec navodi potekoe koje
se javljaju pri periodizaciji, osobito suvremene knjievnosti: Problem periodizacije (trpanja
u ladice) vrlo je nezahvalan posao jer u njemu ne mogu pomoi kakvi objektivni, utvreni
parametri, ve je razvrstavanje u knjievnosti najee stvar osobnoga pristupa pa tad i
subjektivna odnosa prema knjievnim pojavama, djelima i stvaraocima. Osobito je takav
odnos zamjetan pri susretu s novijom i suvremenom knjievnou jer ona, jasno, veim
dijelom nije doivjela valjanu kritiku prosudbu, to pretpostavlja ili barem pomae u
formiranju objektivnih mjerila; a poglavito je to sluaj s djejom knjievnou, po inerciji
stvari permanentno marginaliziranom. (Hranjec, 2006.b:154) Stoga Hranjec, osim
27

kronolokih znaajki, uzima i stilske elemente i stupanj inovativnosti u poetikama pojedinih

autora pri odreivanju pripadnosti autora pojedinomu razdoblju.
Novo suvremeno razdoblje hrvatske djeje knjievnosti intenzivira se u djelima autora
koje Hranjec naziva nastavljaima, a osnovna su obiljeja razdoblja 'nastavljaa' (koje
obuhvaa 60., 70. i 80. godine 20. stoljea): Djeja hrvatska knjievnost napokon je stekla
pravo graanstva, nala se, kako bi se reklo; javlja se mnotvo imena, a odreen broj njih
posveuje se samo stvaranju za djecu; zamjetna je tematska i stilska raznovrsnost. (Hranjec,
2006.b:118). U romanesknome stvaralatvu Hranjec uoava dva pristupa: jedan nastavlja
tradicionalan, realistiki pristup, poesto s autobiografskim izvoritem, jasno, u znatnoj mjeri
optereen tendencioznou, a recepcijski osuvremenjen humorom, drugi pak prozni model
tei matovitim zamiljajima, primjerice u znanstveno-fantastinom romanu i bajkovitoj
pripovijetci i romanu, drukije zamiljenom od brlievske strukture. (Hranjec, 2006.b:118)
Tada popularan i djeji krimi i animalistika proza. U razdoblje 'nastavljaa' Hranjec smjeta
romaneskno stvaralatvo Hrvoja Hitreca, Sunane krinjari, Nade Ivelji, Vinje Stahuljak.
Piui o 'prethodnicima i 'suputnicima' Hranjec u njih smjeta autore koji su stvarali
posljednja etiri desetljea 20. stoljea. Tako unutar te skupine razlikuje sljedee stvaralake
poetike: a) oni koji su slijedili kuanovsko-balogovsku poetiku, premda ne u onom stupnju
zaudnosti i kreativne prodornosti kao nastavljai, b) oni ije djelovanje zapoinje u reenom
vremenskom okviru te ine odreenu sponu sa suvrmenim zamislima djeje knjievnosti i c)
napokon oni knjievnici koje manje-vie djelomice ubrajamo meu djeje jer su svoje mjesto
priskrbili meu odraslim knjievnicima, primjerice, Gustav Krklec, Vjekosalv Majer, Drago
Ivanievi, Dobria Cesati (Hranjec, 2006.b:154) Od autora koji su se istaknuli
romanesknim stvaralatvom Hranjec u Prethodnike i suputnike svrstava Jou Horvata,
Mladena Bjaia, Blanku Dovjak-Matkovi, Palmu Katalini, Dragutina Horkia, Anelku
Marti, Danka Oblaka, Branka Hribara, Maju Gluevi, Antu Gardaa, Nikolu Pulia, Ivana
Iana Ramljaka, Alojza Majetia, Zvonimira Mileca, Dubravka Horvatia, Kazimira Klaria,
Ivicu Ivanca, Predraga Jirsaka, Tita Bilopavlovia, Ljudevita (Ludwiga) Bauera.
U razdoblje Suvremenog tematskog i stilskog bogatstva Hranjec svrstava pisce koji su
roeni u godinama poslije Drugoga svjetskog rata do okvirno osamostaljivanja Hrvatske
odnosno pisce koji stvaraju od sedamdesetih godina do danas. Dogaaji iz izvanknjievne
zbilje koji su se dogodili u tome razdoblju (tenja za osamostaljivanjem, hrvatsko proljee
1971., represija, osamostaljivanje Hrvatske i Domovinski rat) ostavili su utjecaja i na
knjievno stvaralatvo. Djeji se pisci po njihovu izrazu mogu svrstati u dvije struje, prvi piu
28

tradicionalnije dok drugi nastoje osuvremeniti svoja djela. Hranjec tako prepoznaje i
postmodernistike elemente u djejoj knjievnosti koji su se prvotno pojavili i formirali u nedjejoj knjievnosti. Hranjec kao najvanije karakteristike toga razdoblja navodi: Openito
se za suvremenu djeju knjievnost moe ustvrditi da se pie mnogo i - dobro: susreemo se s
pojavom novih, mladih imena (preteito u prozi), s tematskim proirenjem te knjievnosti i,
osobito, s obiljem novih stilskih zamisli, koje su i djelom preseljene iz odrasle knjievnosti,
ali su u veini sluajeva motivirane nakanom da se knjievni tekst svidi malom itatelju.
(Hranjec, 2006.b:216). Djela koja Hranjec svrstava u to razdoblje svojim poetikim
znaajkama slijede vitezovsko-kuanovski model, ali ga, osobito jezino, i prevladavaju i
obogauju. U tom razdoblju, od sedamdesetih godina do konca 20. stoljea, djeluju pisci
starijeg narataja koji predstavljaju svojevrsnu vezu izmeu tradicije i suvremenih pristupa.
(Hranjec, 2006.b:217)
Crnkovi i Teak u Povijesti hrvatske djeje knjievnosti od poetaka do 1955. (2002.)
ostavili su otvoreno pitanje hoe li se razdoblje devedesetih godina uzeti kao zasebna
periodizacijska cjelina. Vrci-Mataija u studiji Tipologija hrvatskoga realistikoga djejeg
romana 1991.-2001. upravo razdoblje devedesetih godina uzima kao vanu razdjelnicu pri
promatranju razvoja djejega realistikog romana i u tome razdoblju istie promjene koje su
se zbile u drutvenoj zbilji i ostavile utjecaj na oblikovanje romaneskne realistike produkcije
u Hrvatskoj. Romane devedesetih godina uz stilsku raznolikost karakteristinu za razdoblje
knjievnosti od 1956. karakterizira i sve sloenija struktura i stilska eksperimentiranja i
strukturne inovacije. Autorica uspostavlja tipologiju romana s obzirom na dobni kriterij
recipijenata, stupanj modernosti oblikovnih postupaka i s obzirom na prevladavajue
narativne figure kao kljuni kriterij u odreenju specifinih tipova djejega romana
devedesetih. Autorica raspravlja o pojmu suvremenosti koji istie kao nedovoljno jasan jer se
pojam suvremenosti upotrebljava kako bi se oznaila pripadnost knjievnoga djela
dananjemu vremenu, u periodizacijskome smislu, ali i u stilskome smislu pri emu se u tim
djelima pojavljuju odreene zajednike znaajke. Pojam suvremenosti nije dovoljno jasan
pojam jer se i u tekstovima s poetka dvadesetoga stoljea nalazi pojam suvremenosti za
tadanja djela. Istie da neujednaenost termina (suvremena djeja knjievnost, novija djeja
knjievnost, moderna djeja knjievnost) namee potrebu propitivanja terminoloke
neujednaenosti i redefiniranja navedenih pojmova u periodizacijskome i stilskome smislu.
Vrci-Mataija stoga

odbacuje pojam suvremenoga romana i prihvaa pojam 'hrvatskog

djejeg romana devedesetih godina prologa stoljea' koji nudi dovoljno grae za tipologiju s
29

obzirom na strukturno-stilska, recepcijska i narativna obiljeja. U svojoj tipologiji VrciMataija donosi tri tipologije djejih romana devedesetih:
1. Tipologija djejeg romana s obzirom na djeju dob/implicitni itatelj u kojima
razlikuje romane za djecu u uem smislu i romane za mlade
2. Tipologija djejeg romana prema oblikovnom postupku unutar koje raspoznaje tri
temeljna tipa djejih romana devedesetih: tradicionalni, moderni, postmoderni
3. Tipologija djejeg romana s obzirom na prevladavajue narativne figure unutar koje
razlikuje romane druine, roman lika, obiteljski roman i meugeneracijski roman.
Dubravka Zima u svojoj je studiji Krai ljudi povijest djejeg lika u hrvatskom
djejem romanu (2011.)5 promatrala oblikovanje i predoavanje slike djeteta u hrvatskome
djejem romanu povezane s promjenama u izvanknjievnoj zbilji. S obzirom na promjene
koje su uoene u oblikovanju djejih likova, njihove autonomnosti i odnosa odraslih prema
njima, Zima razlikuje sljedea razdoblja oblikovanja lika u hrvatskome djejem romanu: 1.
Dijete nema identiteta: djeji roman u 19. stoljeu, 2. Dijete zadobiva identitet: prva dva
desetljea 20. stoljea, 3. Testiranje novih ideja o djetetu- problem identiteta, idealizirano
dijete, kolektivizam tridesete godine 20. stoljea, 4. Kolektivizam, utilitarnost, dokidanje
autonomnosti: etrdesete godine 20. stoljea, 5. (Ne)ideologizirano dijete: djeji roman o
ratu6, 6. Dijete samo konstruira svoj kulturni i socijalni identitet: Ivan Kuan i Milivoj
Matoec, 7. Dijete i stereotipi: ezdesete godine 20. stoljea, 8. Kompetentno dijete:
sedamdesete godine 20. stoljea, Zagonetno dijete: osamdesete godine 20. stoljea,
Problemsko dijete: devedesete godine 20. stoljea. Navedene se promjene u oblikovanju
djejega lika trebaju povezati s drutvenim percepcijama djece i vremena djetinjstva koja je
projicirana u djeje romane.

5 Dubravka Zima u disretaciji pod naslovom Hrvatski djeji roman (2004.) pie o povijesti djejega
lika od poetaka hrvatskoga djejeg romana do 2. polovice 20. stoljea zakljuno s Ivanom Kuanom i
Milivojem Matocem, a svoju studiju proiruje u monografiji Krai ljudi u kojoj promatra sliku djeteta
i predodbe o djetetu kroz likove u djejim romanima od poetka hrvatskoga djejeg romana u 19.
stoljeu do kraja 20. stoljea. Gardaevo stvaralatvo Zima promatra unutar stvaralatva osamdesetih
godina, iako se njegovo stvaralatvo protee i u devedesete godine 20. stoljea, kao i u prve godine 21.
stoljea. Navodei osobine knjievnoga stvaralatva osamdesetih godina 20. stoljea, Zima navodi da
predodba o djetetu u tim godinama nije jednostavna i nije ju lako uopiti jer se u tome razdoblju
pojavljuju razliite i nepomirljive predodbe o djetetu.
6 Unutar poglavlja o djejim romanima o ratu Dubravka Zima razmatra i romane o Drugom svjetskom
ratu i djeje romane koji tematiziraju Domovinski rat.
30

3. Anto Garda
3.1.

Biografski podatci

Svestrani pisac, koji se istaknuo prije svega u stvaralatvu za djecu, ali je pisao i za
odrasle, Anto Garda roen je 21. svibnja 1938. u Agiima u blizini Dervente u Bosni i
Hercegovini. Nakon Drugoga svjetskog rata 1947. s obitelji seli u blizinu Naica, u
Velimirovac. Osnovnu kolu pohaao je u Velimirovcu i Naicama, a u Naicama je pohaao i
gimnaziju od 1954. do 1958. i lan je prve generacije naikih gimnazijalaca. Na Pravnome

31

fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1968. Najvei dio radnoga vijeka proveo je u osjekoj
poti, od 1973. do umirovljenja 31. prosinca 2003. (Garda, 2003.d7.).
Gardau je motivacija za pisanje bila velika ljubav prema itanju koju je imao u
djetinjstvu, ali i nemogunost da tada doe do knjiga. Zbog toga je razloga odluio pruiti
djeci ono to sam nije imao vjerujui da e oni uivati u tome kako bi on uivao (Teak,
2008.c). ivio je mirnim obiteljskim ivotom to mu je bilo idealno okruenje za knjievniki
poziv (Hranjec, 2004). Obiteljski sklad i poticaje obitelji i sam je pisac isticao u nizu
intervjua, a osobito poticaje svoje djece: Zapravo, moja djeca su mi prvi recenzenti i dosta
dobro uoavaju neke stvari, stalno se nadviruju nad pisai stroj, uvijek kau to misle i
ponekad mi dadu ideju. (Hranjec, 2004:322 prema Lendi, 1981.- Glas Slavonije, iz
razgovora s knjievnikom); Moja djeca mnogo mi pomau u radu, esto ih upitam savjet...
(Hranjec, 2004:322 prema Pocrni, 1982., Modra lasta, iz razgovara s knjievnikom), Moja
ki i sin bili su mi (i ostali) svojevrsna pomo u stvaranju knjige. Najprije su mi bili poticaj i
inspiracija, poslije su davali inicijativu, pa i sasvim odreenu temu za pisanje, a jo kasnije
postali su i moji prvi recenzenti i kritiari. (Pila, 2004:45 iz razgovora s knjievnikom).
Gotovo svaku svoju knjigu posveuje svojoj djeci, a novija djela unucima Heleni, Leoni i
Dominiku. Hranjec naglaava da se posvetama u djejoj knjievnosti do 2004. nitko nije
bavio, a one mogu mnogo govoriti. Tako kod Gardaa posvete, osim pieve zahvale i ljubavi,
donose i temeljnu pretpostavku zdravo obiteljsko okruenje za zdravo tivo namijenjeno
djetetu. (Hranjec, 2004:322), to se uoava i u njegovu romanesknom stvaralatvu.

7 Podatci preuzeti iz evidencije bio-bibliografskih podataka koje je knjievnik Anto Garda zabiljeio
za ivota, zakljuno s 31. prosincem 2003. U tim se zabiljekama nalaze iscrpni podatci o autorovu
ivotopisu, kolovanju, knjievnomu radu, drutvenoj angairanosti, izdanjima knjiga s izvjeima o
kronologiji, ilustratorima, nakladi, izdanjima Gardaeva knjievna stvaralatva unutar zbornika,
antologija, asopisa, udbenika, itanaka i sl., uglazbljenim pjesmama, kao i osvrti na kritike, prikaze i
ocjene njegovih djela, recenzije, pogovore, predgovore, kao i intervjui s autorom i suradnja s
novinama i asopisima. Ondje se nalaze i podatci koje su o Gardau donijele enciklopedije, leksikoni i
adresari. Autor je pomno biljeio knjievna gostovanja na kojima je bio kao i sudjelovanje na
knjievnim manifestacijama. Donosi i iscrpne podatke o knjievnim nagradama i priznanjima koja je
dobio za ivota, kao i natjeajima na koje se prijavio, ali nije osvojio nagrade. Takoer, osvre se i na
prijevode djela i putovanja u inozemstvo poslovnoga i privatnoga karaktera. Podatci koje je autor
donio u svojoj bio-bibliografiji ine vrijedan izvor informacija pri istraivanju njegova stvaralatva i
vrijedan su izvor podataka o nastanku njegovih djela, uspjesima koje je postizao, a o kojima je teko
pronai detaljnije informacije, poput osvajanja nagrada na haiku natjeaju u Japanu.
32

Anto Garda preminuo je u Osijeku 10. lipnja 2004. U ast Gardau osnovana je
knjievna nagrada Anto Garda koja se dodjeljuje za najbolji djeji roman ili zbirku
pripovijedaka na hrvatskome knjievnom jeziku.

Knjievno stvaralatvo

3.2.

Knjievna je kritika za Gardaa isticala da je raznorodan i raznovrstan pisac. S

knjievnim je stvaralatvom zapoeo ve s trinaest godina i knjievno je bio aktivan sve do
smrti 2004. godine8. Pisao je pjesme, haiku prie, basne, bajke, igrokaze i romane. Bio je
suradnik u knjievnim asopisima, novinama i na radiju. Osim samostalnih knjiga djela su mu
objavljivana

antologijama,

zbornicima,

panoramama,

godinjacima,

prigodnim

publikacijama i slino. Iako je pisao i za djecu i za odrasle, najvei je uspjeh postigao piui
za djecu. U knjievnom se radovima koristio i pseudonimima i iframa Vladimir Gembarski,
Vladimir Gembarovski, A. G., _____ag-, Vladimir (Sabli Tomi, Rem, 2003., Garda,
2003.). Prie i pjesme prevoene su mu na vie svjetskih jezika (poljski, maarski,
makedonski, albanski, turski, engleski, francuski, slovaki, japanski, slovenski, njemaki)
(Garda, 2003.d). Za knjievno je stvaralatvo nagraivan u zemlji i inozemstvu pri emu se
istiu: Nagrada Grigor Vitez9 1981. za roman Ljubiasti planet, Nagrada Ivan Kozarac
1995. za cjelokupno knjievno stvaralatvo, prva nagrada Hrvatskoga radija na anonimnom
natjeaju 1996. za igrokaz za djecu (Djeak i konj, kasnije objavljen kao bajka u zbirci
Damjanovo jezero pod naslovom Bronani kotli), nagrada Peat grada Osijeka 1996.,
nagrade zbirkama haiku poezije u Japanu10 i Engleskoj (od 1999. do 2002.).
8 U svojoj bio-bibliografiji Garda donosi planove knjievnoga stvaralatva za pojedine godine i osvrt
na ostvarenje tih planova na kraju godine. Tako je 2004. u planu imao objaviti roman ovjek s
crvenim tapom i Obraun s vodenjakom, objaviti drugo izdanje zbirke pria Zvijezda u travi, napisati
novi roman za mlade ili knjigu bajki, odrati stotinjak knjievnih susreta i poraditi na objavljivanju
drugoga izdanja pria Zaboravljena torba ili novela Postelja gospoe Jelene.
9 Knjievna nagrada Grigor Vitez prva je i najstarija nagrada za djeju knjievnosti Hrvatskoj.
Dodjeljuje se za najbolji knjievni tekst i ilustraciju na godinjoj razini.
10 Od nagrada za haiku istie se druga nagrada u Japanu na 10. natjeaju za haiku ITOEN 99 (1999.)
u konkurenciji 956.174 haiku pjesme. Na istom je natjeaju i 2002. osvojio takoer drugu nagradu.
33

Stjepan Hranjec u Pregledu hrvatske djeje knjievnosti Gardaevo stvaralatvo promatra

unutar razdoblja nazvanoga Zrelo doba u kojemu su kao zaetnici suvremenoga pristupa
romanu izdvojeni Ivan Kuan i Milivoj Matoec. Unutar zreloga doba Hranjec razlikuje
zaetnike, nastavljae i prethodnike i suputnike. Gardaevo stvaralatvo obrauje unutar
stvaralatva prethodnika i suputnika. U tu je skupinu Hranjec uvrstio knjievnike ije se
stvaralatvo protee na posljednja etiri desetljea 20. stoljea i koji dijele neke od sljedeih
karakteristika: slijede kuanovsko-balogovsku poetiku, s manjom zaudnosti i kreativnosti,
autore koji su spona sa suvremenim zamislima u djejoj knjievnosti i autore koji nisu
poglavito djeji knjievnici, nego su se afirmirali naroito kao pisci za odrasle11.
Knjievnim se stvaralatvom Garda poeo baviti ve kao trinaestogodinjak u
osnovnoj koli. Prva pjesma Pod kestenom objavljena mu je 1957. u srednjokolskome
asopisu Polet. Prvu pjesniku zbirku Na jednoj obali objavio je kao tridesetogodinjak, 1968. Te
je godine objavio i prvu djeju pjesmu Dopisnici javljaju. Izdao je sljedee pjesnike zbirke za

djecu i odrasle: Na jednoj obali (1968.), Balada o kapetanovom povratku (1975.), Uvijek
netko nekog voli (1986.), Prvi suncokreti (1987.), Plavokrila ptica (1998., s igrokazima), Glas
koji te vodi (2000.), Dobro je imati brata (2003.), Ljepi e postati svijet (2003.) te haiku
zbirke: Uz more (1991.), Grm divlje rue (1994.), uborenja (1996.), Sto sunovrata/Hunderd
daffodils (1997.). Svojim poetskim opusom za odrasle okrenut je i Slavoniji i neke su mu
pjesme i uglazbljene. Izdao je pjesmaricu Hej, beari (1996.) u kojoj se nalaze pjesme
uglazbljene za tamburako izvoenje (Sabli Tomi, Rem, 2003.). Kritika je vie panje
posvetila Gardaevu pjesnitvu za odrasle i proznom stvaralatvu za djecu.
Od djejih su zbirki zamjeenije tri zbirke: Uvijek netko nekog voli, Prvi suncokreti,
Plavokrila ptica. U Gardaevu pjesnitvu za djecu pronalazi se irok raspon motiva, od
tradicionalnih, poput motiva make i mia i djeje ljubavne preokupacije, preko zaviajnih
motiva, opisa pejzaa i godinjih doba, svakodnevice poput traktora, drobilica i slino do
suvremenih problema. U svakoj zbirci donosi i pokoju angairanu pjesmu i otre tonove,
11 U skupinu Prethodnika i suputnika Hranjec ubraja i sljedee knjievnike: Gustava Krkleca,
Vjekoslava Majera, Dragu Ivanievia, Dobriu Cesaria, Stanislava Femenia, Ratka Zvrku, Vesnu
Parun, Boru Pavlovia, Stjepana Jakevca, Jou Horvata, Mladena Bjaia, Blanku Dovjak-Matkovi,
Palmu Katalini, Dragutina Horkia, Anelku Marti, Danka Oblaka, Branka Hribara, Maju
Gluevi, Nikolu Pulia, Ivana Iana Ramljaka, Alojza Majetia, Zvonimira Mileca, Dubravka
Horvatia, Kazimira klaria, Ivicu Ivanca, Predraga Jirsaka, Tita Bilopavlovia, Ljudevita (Ludwiga)
Bauera, Zvonimira Goloba, Miroslava Maera, Dubravka Ivanana, Tina Kolumbia, Tonija Perasova
Marovia, Antu Modruana i Miroslava Doleneca Dravskoga.
34

poput antiratnih gledita, ekolokih tema i slino. U njegovim se pjesmama osjea ljubav
prema svemu to nas okruuje, a i istie se i Gardaeva mo zapaanja pri emu opaa svaki
detalj i divi mu se. U nekim se pjesmama osjea pouka, a Dubravka Teak (2008.b) naglaava
da jednostavnost strukturiranja i zanemarivanje stilskih novosti Gardaevu poeziju pribliava
izrazu narodne djeje lirike, naroito kad pie pjesme u ritmu brojalica ili igara popraenih
odreenim frazama (Razbrajalica, Doao je drijem, Tko je kriv). Uope, u svojoj poeziji
slui se strogo rimovanim strofikim i stihikim oblicima pa ostaje mnogo blii
tradicionalnome pjesnitvu, ne trudei se da uini neki avangardni i novotarski iskorak. Ne
pripada pjesnicima koji su inili revolucionarne zaokrete u djejoj poeziji, ali njegove pjesme
odiu jedinstvenim pjesnikim identitetom graenim na plemenitosti ideja, iskrenosti osjeaja
i zanimljivosti metafora. (Teak, 2008.b:12) Stjepan Hranjec (2004., 2006.b) istie
Gardaevu tradicionalnost u stihotvorstvu i dah 19. stoljea. Iako je razvidna raznolikosti u
motivici i ritamska dopadljivost, Hranjec ne pronalazi u njima osobite novine u hrvatskome
djejem pjesnitvu. Unato tradicionalnosti pjesnikoga izraza za djecu, pjesme su mu
recepcijski dobro prihvaene kod djejih itatelja (Teak, 2008.b).
Garda je pisao i djeje igrokaze. Uz proznu zbirku Je i zlatni potok (1978.) dodao je
prie u stihu i prozi, a radi se zapravo o igrokazima Tri kestenjara, Ples pahuljica i
arobna kapa. U zbirci Plavokrila ptica (1998.) objavio je etiri igrokaza: Ubojica morskih
pasa, Uoi roendana, Putovanje u Calcuttu i Lahorka. Dva su igrokaza djelomino pisana u
stihovima, Uoi roendana i Putovanje u Calcuttu, to je vrlo rijetko i potrebno je mnogo
truda i matovitost i kreativnosti za njihovo stvaranje. Zbirka igrokaza Ledendvor (2000.)
donosi osam poduljih bajkovitih igrokaza, ukljuujui i ranije objavljeni igrokaza Lahorka i
adaptaciju bajke Damjanovo jezero. Svojim igrokazima Garda je ostavio vrijedan doprinos
djejoj knjievnosti i dramskomu izraavanju za djecu (Teak, 2008.b). Hranjec (2004.)
navodi da je za neke Gardaeve igrokaze teko zamisliti scensku postavu (npr. Kraljica
Felicita).
Za Gardaevo je knjievno stvaralatvo kritika naglaavala vanost proznih ostvarenja,
pripovijedaka, bajki i posebice romana. Kao i u Gardaevu pjesnitvu, i u djejoj prii, kojom
je obogatio hrvatsku djeju knjievnost, nalazi se nekoliko tematskih cjelina: animalni svijet,
fantastino-bajkoviti, stvarni svijet (suvremena civilizacija i ekoloka problematika) i ruralni.
Hranjec (2004.,2006.b) Gardaevo pripovjedno stvaralatvo dijeli na tri faze. Prva
pripovjedna zbirka objavljena 1978. Jei i zlatni potok nije tematski i zamiljajno jednostavna,
nego se u njoj mogu nai svi Gardaevi pristupi prii. Prie u toj zbirci Hranjec (2004.,
35

2006.b) dijeli prema sljedeim karakteristikama: personifikacija i antropomorfizacija u svrhu

basniinu, infantilizirana etimologija, stara bajkovita struktura u novome ruhu, lirizam
nastanjen u prirodi. I u svojoj drugoj pripovjednoj fazi Garda donosi isto tematsko-prostorno
dvojstvo, fantazijski i realni (najee ruralni) svijet. Dvije su prie iz te zbirke kasnije
objavljene kao slikovnice: Sunanin svijet i Zlatnici kraj puta. Tu fazu ine zbirke
Zaboravljena torba (1982.) i Zvijezda u travi (1986.). Ruralnu tematiku donosi u zbirci
Zaboravljena torba. Pripovijetke razotkrivaju djeju psihu, donose se sjeanja na ugodne i
neugodne dogaaje i u pripovijetkama nema velikih pustolovina. Pripovijetke su obogaene
opisima prirode, dinamine su, uzbudljive i protkane humorom, a donose i neto osobno. U
zbirci Zvijezda u travi u okviru fantastike u priama progovara se o ljepoti i veliini dobrih
djela. U veini se pria afirmira dobro i optimizam, ali u prii Zlatna potkovica donosi priu o
kovau koji siromahu potkuje kljuse zlatnim potkovom, ali zlato se na putu izlie i upropasti
konja. Dubravka Teak (2008.b), vezano uz tu priu, postavlja pitanje nije li se tom priom
poljuljao autorov idealistino-optimistiki svijet. Trea Gardaeva faza takoer je u znaku
tematsko-motivskoga dvojstva fantastinoga i ruralnoga svijeta, ali i njegove simbioze. Ta
faza zapoinje Priama iz Kopakog rita (1993.). U svijet Kopakoga rita smjeta
animalistike, basnine prie. Ne preuzima stereotipe basne, nego stvara svoje modele kako bi
uputio pouku i predstavio ljepote toga kraja i upozorio na ekoloku problematiku.
Dubravka Teak (2008.b) navodi da su Gardaeve prie neujednaene vrijednosti. U
njegovim priama pronalazi zanimljive, duhovite i matovite prie, ali i one koje su samo
pouno tivo, npr. Lijeskov i glogov tap. U Gardaevim priama mogu se pronai slinosti sa
stvaralatvom najpoznatijih autora razdoblja u kojem je stvarao, poput Sunane krinjari,
Nade Ivelji, Stanislava Feminia i Vinje Stahuljak.
Damjanovo jezero (1996.) zbirka je bajki koja je izazvala najveu kritiarsku pozornost. U
njoj se pojavljuju, u to vrijeme zapostavljeni, elementi klasine bajke. U bajkama zadrava
lako prepoznatljivu strukturu narodne bajke, a na razini jezika i stila donosi elemente
umjetnike bajke. U zbirci je istaknuta etika karakterizacija i tematizacija borbe dobra i zla
pri emu dobro pobjeuje. Garda ispreplie estetske i etike motive, a postupci likova
kranski su motivirani. Svoje likove pisac dovodi pred ogromno, ini se nesavladivo zlo, no
oni snagom svoga kranskoga morala odabiru pravi put i poput svjetlosti i mudrosti pokazuju
ga svima koji hode k Isusu Kristu. (Pintari, 1998:94) Gardaeve bajke upuuju na
mogunost preplitanja kranskih i bajkovitih motiva jer im je zajednika pobjeda dobra.
Afirmacija dobra motiv je preuzimanja elemenata iz usmene knjievnosti. U usmenoj je
36

knjievnosti naglaen moralni kodeks, a Garda u svome stvaralatvu afirmira etike

vrijednosti. Openito, razvoj fabule, dakle njeno raspletanje preteito logikom bajke
(umjesto motivacije udo!), likovi i sretni zavreci i naglaena etinost, sve to u ovoj
Gardaevoj zbirci (i u drugima) potvruje da je autor afirmirao poetiku bajke, iskazavi time i
osobne ivotne orijentire. (Hranjec, 2008b:30) Na isti nain Garda gradi bajke i u zbirci
Podmorski kralj u kojoj se prepoznaju izvornobajkoviti i kranski motivi. Kranski se
motivi upotrebljavaju na mjestima gdje se eli signalizirati djelovanje savjesti i etinost
(Hranjec, 2008.b). Branko Pila (prema Teak, 2008.b) naglasio je da su Gardaeve bajke
literarno vrjednije od njegovih, recepcijski bolje prihvaenih, romana.
U zbirci pria Igrake gospoe Nadine (2003.) Garda oivljuje predmete i u
opisivanju i prikazivanju igraaka moe se prepoznati andersenovska crta romantiarske
osjeajnosti (Teak, 2008.b). U zbirci se ne radi o klasinim bajkovitim strukturama, junaci su
lutke i igrake. Zbirka je osloboena stereotipa, sa zaudnim aktantima i fabulama (Hranjec,
2006.a, 2008.b).
Recepcijsku i kritiarsku pozornost Garda je najvie zaokupio svojim romanesknim
stvaralatvom za djecu koje je izdavao u dugome razdoblju veem od trideset godina. Prvi
roman, Tajna zelene peine napisan je 1970.-1971., objavljen je 1979., a posljednji djeji
roman ovjek s crvenim tapom 2004. Pisao je i romane za odrasle, Kua od drvenih kocaka
(1997.) i posthumno objavljen kriminalistiki roman Obraun s vodenjakom (2006.).

3.3.

Gardaevi romani za djecu i mlade

Djeji romani u kritici se smatraju najvanijim podrujem Gardaeva stvaralatva po

kojemu se moe staviti uz bok najznaajnijim romanopiscima hrvatske djeje knjievnosti
poput Ivana Kuana i Milivoja Matoeca. Garda je stvorio uzorak djejeg krimia:
karakterizira ga napeta fabula, pitak diskurs, neoptereen poduim i esto zamornim opisima,
umjesto toga bogat je dogaajnou, kratkim i funkcionalnim dijalozima, ime Garda
svakako stoji uz bok Kuanu. (Hranjec, 2006.b:188) Romani su mu i recepcijski dobro
prihvaeni pa su mnoga doivjeli i vie izdanja, a nali su se i na popisu lektire za osnovnu
kolu.
Romane za djecu i mlade Garda objavljuje kroz dugi niz godina, od prvoga romana
objavljenoga 1979. do posljednjega objavljenog 2004. godine i kroz njegovo se romaneskno
37

stvaralatvo mogu uoiti elementi koji su stalni u pievoj poetici, ali i promjene koje se
javljaju vezane uz promjene i novine u hrvatskoj djejoj, ali i ne-djejoj knjievnosti. Ukupno
je objavio etrnaest djejih romana:
1. Tajna zelene peine, 197912.
2. Ljubiasti planet, 1981.
3. Bakreni Petar, 1984.
4. Izum profesora Leopolda, 1986.
5. Pigulica, 1988.
6. Duh u movari, 1989.
7. Filip, djeak bez imena, 1994.,
8. Miron na tragu svetoga grala, 1995.,
9. Prikaza, 1995.
10. Miron u kripcu, 1999.
11. Koliba u planini, 1999.
12. Kraa u galeriji ili sve se urotilo protiv malog Terzia, 2001.
13. Tajna jednog videozapisa, 2002.
14. ovjek s crvenim tapom, 2004.
Hranjec (2004., 2006.b) Gardaeve djeje romane anrovski razvrstava na: 1. znanstvenofantastini: Ljubiasti planet, Izum profesora Leopolda, Tajna jednog videozapisa; 2. djeji
krimii: Pigulica, Duh u movari, Prikaza, Miron na tragu Svetog Grala, Miron u kripcu,
Kraa u galeriji ili sve se urotilo protiv malog Terzia; 3. realistino-psiholoki: Filip, djeak
bez imena, 4. pustolovni: Tajna zelene peine. U svojoj podjeli Hranjec ne obuhvaa romane
Bakreni Petar, Koliba u planini i ovjek s crvenim tapom.
Kritika je isticala nekoliko elemenata Gardaevih romana kao osobito bitne. Garda se u
svome romanesknom stvaralatvu istaknuo kao majstor fabuliranja (Teak, 2008.b, 2008.c),
a fabula je onaj strukturni element koji je najvaniji mladim itateljima. Druga je vana
karakteristika pojavljivanje djejih druina ili klape mladih sa stalnim likovima u vie romana
odnosno serijali romana. Glavni je protagonist tih romana djeak Miron, a osim njega kao
stalni se likovi pojavljuju Mironova obitelj, sestra Melita, otac Leopold i majka, i lanovi
Mironove druine, Eukaliptus, Trostruki Joja, Bakalar i Slanina i drugi. Kao to se u
Kuanovu stvaralatvu za djecu istie Koko, tako se u Gardaevu romanesknome stvaralatvu
istie Miron, stoga Hranjec (2004.) navodi da se Gardaevi romani mogu promatrati kao dvije
skupine: mironovski i ostali. Gardaevi romani mironovskoga kruga pripadaju serijalu
romana koji je objavljivan kroz 23 godine, poetno s Ljubiastim planetom 1981. i zavrno s
12 Uz romane se donosi godina prvoga izdanja. Veina je romana doivjela vie izdanja to govori o
dobroj recepcijskoj prihvaenosti.
38

romanom Kraa u galeriji ili sve se urotilo protiv malog Terzia 2003. Romani koji pripadaju
serijalima romana u djejoj se knjievnosti dijele na progresivne i sukcesivne. Odlike su
progresivnih romana da se pria donosi u dijelovima, a likovi odrastaju i sazrijevaju, dok u
sukcesivnim serijalima likovi ne pokazuju znakove starenja i promjena. Djela sukcesivnoga
slijeda mogu biti itana bilo kojim redom jer im sadraji nisu ovisni. U djelima se mogu
pronai aluzije na prethodna djela, ali ti signali nemaju strukturnoga utjecaja, nego slue kao
putokazi ili reklame za itatelje koji nisu itali ostale naslove. (Watson, 2004.) Gardaevi
romani ''mironovskoga'' kruga imaju odlike i progresivnoga i sukcesivnoga romanesknog
serijala, ali prema prevladavajuim karakteristikama pripadaju sukcesivnomu serijalu.
''Mironovski'' su romanu nastali, kako je ve navedeno, kroz dugi niz godina i u njima se
uoavaju i promjene uzrokovane odrastanjem likova. Ipak, svaki se od tih romana moe itati
odvojeno, a esto se u njima nalaze autoreferencijalni osvrti na ranija djela, koji ne utjeu na
cjelokupno znaenje djela.
Trea je vana karakteristika koja je do sada isticana u kritici interdisciplinarnost. U
znanstveno-fantastine i kriminalistike romane Garda unosi i elemente razliitih
znanstvenih disciplina: povijest, arheologiju, ekologiju, biologiju, nautiku. Tim elementima
ispunjava didaktinu ulogu koju djeja knjievnost, uza sva suvremena nastojanja, ne moe
izbjei, ali to ne ini na utrb onih strukturnih elemenata koji e privui mlade itatelje poput
zanimljive i napete fabule. Stjepan Hranjec (2004.,2006.b) kao jo jednu bitnu poetoloku
odrednicu Gardaevih romana naglaava i afirmaciju dobra, koja se istie i u njegovim
bajkama.

4. Teorijski pristupi prouavanja Gardaevih romana

Interpretaciji Gardaevih romana u radu e se pristupiti primjenom tipologije VrciMataija koja je spostavljena pri prouavanju hrvatskih romana za djecu i mlade devedesetih

39

godina13 pri emu je autorica naglasila da se tipologija moe koristiti i za druga razdoblja pri
prouavanju djeje knjievnosti. S obzirom da Gardaevo romaneskno stvaralatvo za djecu
obuhvaa razdoblje od 1979. do 2004., tipologija Vrci-Mataije primjenjiva je na Gardaeve
romane i omoguuje uvid u promjene i konstante u Gardaevoj poetici kroz navedeno
vrijeme. Solar (2005.) navodi da se pri tipologiji romana ne treba bezuvjetno voditi
smjetanjem romana u samo jedan tip jer su mogui i mjetoviti tipovi, kao i djela koja ne
pripadaju nijednomu tipu. Vrijednost je tipologije romana u tome to ona omoguuje
shvaanje temeljnih naela prema kojima se oblikuju romani, a tek se odreeni tipovi, npr.
roman lika, mogu shvatiti i kao zasebne vrste romana. Najvanije je pri tome sljedee:
tipologija romana treba olakati analizu pojedinih romana, jer na temelju poznavanja tipova
romana moemo lake utvrsiti konvencije unutar kojih se ostvaruje svaki roman i odnos koji
prema tim konvencijama zauzima svako pojedino djelo. (Solar, 2005:222-223) Kriterij za
svrstavanje Gardaevih romana u odreeni tip bit e prevladavajui elementi na planu izraza i
na planu sadraja.
Sanja Vrci-Mataija (2010.) pola je od sljedeih kriterija za uspostavu tipologije djejega
realistikog romana devedesetih: dob implicitnoga itatelja, modernost oblikovnih postupaka i
narativne figure, a navedeni e se kriteriji uporabiti i pri promatranju Gardaevih romana za
djecu i mlade.
Unutar korupusa djeje knjievnosti postoji korpus djela koja tematikom i strukturom
prelaze granice djetinjstva omeenoga oko dvanaeste, trinaeste godine, stoga se prema
implicitnom itatelju romani promatraju kao djeji romani u uem smislu i romani za
mlade14

(Vrci-Mataija,

2010.).

Implicitne

itatelje

ini

publika

pretpostavljena

pripovijedanju (Majhut, 2005.). Govorei o pojmu implicitnoga itatelja, Majhut (2005.)

navodi da je sustav djeje knjievnosti drugaiji od sustava knjievnosti za odrasle i odreen
je implicitnim itateljem. Piui za djecu pisci trebaju iskonstruirati svog implicitnog
13 Vrci-Mataija donosi kriterije za tipologiju hrvatskoga djejeg romana u disertaciji Tipologija
hrvatskoga realistikoga djejeg romana 1991.- 2001. obranjenoga u Rijeci 2010.
14 U radu rabim termin knjievnost za mlade preuzet iz tipologije Vrci-Matije. Teak (2008a) navodi
da se taj termin u hrvatskoj i svjetskoj knjievnoj teoriji razliito nazivao. U svjetskoj knjievnoj
teoriji nalazimo nazive knjievnost za mlade odrasle, adolescentska knjievnost, tinejderska
knjievnost, a kod nas omladinska knjievnost i knjievnost za mlade. Crnkovi je (1997.) predlagao
naziv estovaka knjievnost prema nastavku est brojeva od jedanaest do devetnaest, taj naziv u
knjievnoj teoriji nije zaivo.
40

itatelja i pokuati uzeti u obzir ogranienja, ali i specifina svojstva svog itatelja
(mogunosti uivljavanja, matu, izvanredno veliku manipulativnost, ogranieno znanje,
mehaniki (ne suptilan i ne dijalektiki) nain razmiljanja sklon analogijama i sl.). (Majhut,
2005:72-73) Vrci-Mataija napominje da se pod utjecajem drutvenih promjena, mijenjaju i
implicitni itatelji, odnosno njihov horizont oekivanja. Suvremeno dijete kao implicitni
itatelj oekuje u romanima teme bliske svom djetinjstvu, odgoju, sazrijevanju koje se
razlikuje od nekadanjih potreba djeteta kao implicitnog itatelja. (Vrci-Mataija, 2010:42).
Granicu izmeu djeje knjievnosti i knjievnosti za mlade nije lako odrediti jer ne
sazrijevaju sva djeca u isto vrijeme, imaju razliite itateljske i recepcijske mogunosti, ali
moe se rei da se ulaskom u pubertet mijenjaju knjievni interesi. Crnkovi i Teak (2002.)
navode da je knjievnost za mlade odrasle tematski i stilski razliita od djeje knjievnosti.
Autori razdjelnicu djeje knjievnosti i knjievnosti za mlade vide u tematici (pubertet,
tjeskobe odrastanja, tekoe u prihvaanju drutva), a Teak (2008.a) razdjelnici dodaje i dob
likova (tinejderi), pristup tematici te razlike u samome izrazu. Crnkovi (1997.) navodi da
djeju knjievnost zaokuplja igra, djetinjstvo, djeje aktivnosti, prijateljstvo, sretni zavretci,
a izraz je jednostavan. Dob likova kao bitan element navodi i Zima (2011.) pri emu se kao
likovi u djejim romanima pojavljuju uglavnom djeca od deset do trinaest, etrnaest godina, a
stariji likovi pripadaju adolescentskoj knjievnosti, a uz dob navodi i jezino-stilske osobitosti
knjievnosti za mlade i odnos mi-oni pri emu se misli na odnos mladih i odraslih koji je
opozicion, interese protagonista (pri emu je bitno izdvojiti erotiki segment), pripadnost
klapi.
Vrci-Mataija (2010.) zakljuuje da je dob recipijenta vaan kriterij jer unutar korpusa
hrvatskoga djejeg romana postoji velik korpus djela koja tematikom i strukturom prelaze
granice djetinjstva omeenoga granicom oko dvanaeste, trinaeste godine. Stoga pod djejim
romanima u uem smislu podrazumijevamo onaj tip romana u kojima se kao glavni likovi
javljaju djeca osnovci, dok tip romana za mlade pretpostavlja knjievne junake
srednjokolce ili odraslije tinejdere do dvadesete godine ivota, sa svim svojim
preokupacijama i stilom ivota odreenim prije svega jezikom mladih. (Vrci-Mataija,
2010:38-39) Vrci-Mataija napominje da razlike djejega romana i romana za mlade nisu
strogo odreene i nije ih mogue uvijek ispravno definirati. Navodi da je ponekada tipologiju
na djeji roman u uem smislu i roman za mlade teko uspostaviti zbog velikoga raspona
vremena o kojemu se pripovijeda i odrastanja djeteta u mladu osobu pri emu predlae
opredjeljenje za kombinaciju dominantnoga stilskog postupka i tematike kao kriterija po
41

kojemu bi se roman odredio kao roman za djecu ili mlade. Kombinirani e se pristup uporabiti
pri odreenju Gardaevih romana Tajna jednog videozapisa i ovjek s crvenim tapom.
Druga je tipologija koju navodi Vrci-Matija tipologija prema oblikovnome postupku unutar
koje se uoavaju razlike na planu izraza i planu sadraja pri emu se poziva na teorijske
postavke iz Peleova Tumaenja romana. Slijedei i nadalje Peleove teorijske pretpostavke,
unutar plana izraza promatrat emo tip i ulogu pripovjedaa, fabule i pripovjednih tehnika, a
unutar plana sadraja kriterijem uspostave tipologije na razini oblikovnog postupka postat e
nam semantike jedinice romaneskne prie: tematika, likovi, prostor i vrijeme, s naglaskom
na narativnu figuru djejeg lika i njegova odnosa prema ostalim likovima. (Vrci-Matija,
2010:42) Kao prvi element razlikovanja tradicionalnoga, modernoga ili postmodernoga tipa
djejega romana Vrci-Matija odreuje fabulu i iznoenje radnje. U kritici hrvatske djeje
knjievnosti fabula se odreivala kao bitan razlikovni element djeje i ne-djeje knjievnosti
pri emu Hranjec (2006.b) djeje romane odreuje kao romane zbivanja prema Kayserovoj
tipologiji zbog kronolokoga, preglednog nizanja dogaaja. Vrci-Mataija fabulu ostvarenu
kroz kontinuirano nizanje dogaaja s manjim prostorno-vremenskim skokovima odreuje kao
tradicionalni tip fabule, a modernom odnosno postmodernom tipu fabule predstavlja tip
filmske, dnevnike, dramske ili geminacijske fabule. Promatrajui fabulu na planu izraza i
prostor i vrijeme, koji je odreuju, na planu sadraja dolazi do preplitanja tih dvaju planova i
mogunosti promatranja obaju planova po kriteriju modernosti oblikovnih postupaka. Hranjec
(2006.b) razlikuje dva prostorna kompleksa, ruralni i urbani, i navodi razlike meu njima. U
djejoj hrvatskoj prozi zapaamo dva prostorna kompleksa, jedan je ruralni u Lovraka,
Paviia, Pulia, Ramljakadok je drugi urbani, kod Matoeca, Kuana, Mileca, Hitreca.
Osim u drukijem senzibilitetu i ponaanju likova prva e se, seoska proza odlikovati
idilinou, nerazvedenou u linearnom fabulativnom tijeku, druga igrivou, ponegdje
intertekstualnou. (Hranjec, 2006.b:10) Vrci-Matija stoga razlikuje tradicionalan i moderan
prostorno-vremenski kontekst unutar kojega je smjetena fabula djejega romana i u sklopu
kojega moemo uoavati tradicionalnu ili modernu sliku djetinjstva zasnovanu prije svega na
stupnju djeje samostalnosti, njihovu identitetu, odnosima prema odraslima. (Vrci-Mataija,
2010:44), ali naglaava da seoski ili gradski prostor ne znae bezuvjetno da je roman
tradicionalan ili moderan, nego to odreuje sveukupnost odnosa plana izraza i plana sadraja.
Sljedei element po kojemu se razlikuje tip tradicionalnoga i modernoga romana jest uloga
pripovjedaa. Kad je rije o tipu pripovjedaa u djejem romanu, svakako da se
homodijegetskom pripovjedau (nepouzdan pripovjeda) koji je ujedno i lik svoje prie
42

pripisuje vei stupanj modernosti, za razliku od heterodijegetskog pripovjedaa, koji

pripovijeda o drugima i najee ima sveznajuu pripovjednu perspektivu. Promjeni
pripovjedne perspektive, ulaenju u svijest lika promjenom pripovjednog gledita ili
fokalizacije, pridaje se vei stupanj modernosti oblikovnih postupaka. (Vrci-Matija,
2010:45) Tematsko-motivski sloj takoer moe biti obraen na tradicionalan, moderan i
postmoderan nain ime se donose i razliite slike djetinjstva. Unutar tematsko-motivskoga
sloja kao narativna se figura pojavljuje obitelj. Slika obitelj oitava se od prikaza
tradicionalnih obitelji s patrijarhalnim ureenjem i likovima djece koje grade identitet na
obiteljskim, najee istospolnim, uzorima, do suvremene slike obitelji koja oslikava
rastavljene, samohrane roditelje, ostavljenu i naputenu djecu, sukob generacija, karijerizma i
dr. (Vrci-Mataija, 2010.)
Promatrajui navedne kriterije Vrci-Mataija navodi tipologiju prema oblikovnome
postupku pa romane dijeli na tradicionalne, moderne i postmoderne djeje romane.
a) Tradicionalnim djejim romanom smatramo tip romana s naglaenim realistikim
postupkom oblikovanja, fabulom koja je ostvarena kronolokim nizanjem dogaaja,
tematikom bliskom djetetu u djetinjstvu s nizom zanimljivih dogaaja iz djejeg
ivota. Od pripovjednih postupaka u ovom tipu romana dominira dinamino
pripovijedanje s mnogo dijaloga, opisivanja, preko, rjee, ali ipak zastupljenih,
tehnika neziravnog ili izravnog unutarnjeg monologa. Pripovjeda je najee
sveznajui, vanjske fokalizacije, vrlo esto komentira dogaaje koje pripovijeda iz
udaljene

vremenske

tradicionlanome

prespektive.

djejem

romanu

(Vrci-Mataija,
uglavnom

2010:48)

ostvaruju

unutar

Likovi

se

druine,

u
ali

tradicionalnomu tipu romana pripadaju i romani u kojima je djeji lik u prvom planu i
romani s naglaenom obiteljskom ulogom u oblikovanju djejega identiteta. Djeji se
identitet gradi pod utjecajem obitelji, najee istospolnih obiteljskih uzora i prikazuju
se patrijarhalni obiteljski odnosi, najee s majkom kuanicom. Djeji su likovi
konvencionalno oblikovani to podrazumijeva, izmeu ostalog, naglaenu rodnu
podijeljenost, pri emu su djevojice uglavnom pasivni, a djeaci aktivni narativni
element. (Vrci-Mataija, 2010:49) Na tematskome se sloju pojavljuju doivljaji iz
svakodnevnoga ivota, obiteljski odnosi s ve navedenom patrijarhalnom slikom
obitelji, igra, kola, priroda, odnosi djece i ivotinja. Slika djetinjstva iitava se i iz
djeje igre jer se djeca preteno igraju na otvorenome (u prirodi ili rjee na gradskim
ulicama), bez industrijskih igraaka, oponaaju odrasle, a esto im i pomau. Djeca su
43

pod utjecajem tradicionalne obitelji i drutvenih vrijednosti, nacionalno, socijalno i

vjerski osvijetena (Vrci-Mataija, 2010.).
b) U modernome djejem romanu () naglaenim monolokim pripovjednim
postupkom razotkriva se unutarnje proivljavanje djejeg junaka i njegov odnos prema
svijetu. (Vrci-Mataija, 2010:50) Promatra se psihiko proivljavanje likova, a manji
je naglasak na fabuli. Na razini fabule pojavljuju se novine u odnosu na tradicionalni
djeji roman (pripovijedanje iz vie pripovjednih perspektiva, nelinearna fabula,
retrospekcija, monoloko-asocijativno pripovijedanje, intermedijalni i intertekstulani
postupci), koje pretpostavljaju zahtjevnijega itatelja. Na tematskoj se razini prikazuje
svakodnevica i obiteljski ivot. Pojavljuju se i djeje druine, ali lik esto funkcionira
sam. Obiteljski je kontekst drugaiji u odnosu na patrijarhalnu obitelj u
tradicionalnome romanu i moe biti prikazan humoristino, sa slikom otkvaenih
roditelja, ili ozbiljno sa svim problemima s kojima se suvremene obitelji susreu.
Mijenja se percepcija djetinjstva i izgradnja djejega identiteta, to se oituje kroz
pripovjednu fokalizaciju lika. Za razliku od nekadanje djece, dananja su djeca
svjesna svoga identiteta odreujui ga u odnosu na vlastite interese, ukljuujui odnos
prema medijima, popularnoj kulturi, vrnjacima, obitelji i drugim autoritetima ija
mo utjecaja sve vie slabi. (Vrci-Mataija, 2010:51) Tematika u modernome djejem
romanu esto je socijalno psiholoka ili humoristina, potom se pojavljuju
egzistencijalni i socijalni problemi, tabu teme poput strahova, problema u obitelji,
bolesti i smrti. (Vrci-Mataija, 2010:51)
c) Trei je tip romana postmoderni djeji roman. O postmodernizmu u hrvatskoj djejoj
knjievnosti pisao je Hranjec (2006.b, 2009.) i iznio postmodernistika obiljeja
hrvatske djeje knjievnosti koja potvruju injenicu da su pojave u ne-djejoj
knjievnosti ostavile utjecaj i na djeju knjievnost, unato njezinoj razmjernoj
samostalnosti. Novi su zamiljaji drugaiji od zamiljaja starije djeje knjievnosti
koji su bili iznimno pouavateljski. Prema Hranjecu (2009.) postmodernistike su
znaajke hrvatske djeje knjievnosti:
1. Verbalna (jezina) igra koja se oituje u igri jezikom, matovitim govornim
zamiljajima, nonsensom, neloginim jezinim sklopovima i upuuje na
depedagogizaciju jer se kri jezina norma. Jezina gipkost, sloboda i igra vana
je prepoznatljivost suvremene djeje knjievnosti. (Hranjec, 2009:170)
2. Zaigranost koja se primjeuje na razini forme. U romanima se upotrebljavaju
naslovi poglavlja kako bi se poigralo sadrajem i podnaslovima zainteresiralo
itatelje (Ivan Kuan, Zlatko Krili, Branko Hribar), a u romanima se mogu
44

pojaviti i dodatci u obliku testova emu je primjer Gavranov roman Zaljubljen do

uiju.
3. Ironizacija kao jedno od bitnih obiljeja suvremene hrvatske djeje knjievnosti
koje u opreci pedagogizaciji teksta nastoji iznijeti svoje gledite smijehom i
obrnutim smislom. Primjeri su ironizacije na anrovskoj razini Kuanovi romani u
kojima se djeji likovi u krimiima pokazuju strah, u rjeavanu sluaja im pomae
sluajnost. U romanima koji pripadaju jeans prozi odnosno prozi u trapericama
miljenja se iznose na ironian nain. Ironija, koliko god djeluje neprimjereno u
djejem tivu uozbiljuje ta djela, daje im dublju dimenziju i distancira od
dananjeg kolnikog moraliziranja. Ironijski odmak je stav, a to podjednako
vrijedi i za djela (postmodernistika) namijenjena djetetu i iskustvenom
recipijentu. (Hranjec, 2009:176)
4. anrovska neodreenost odnosno meuanrovske geminacije takoer su
element postmodernizma u djejoj knjievnosti, a prepoznaje se pojavom romanabajke, unoenjem filmskih elemenata u roman, ulaenje stihova ili dramskih
tekstova u roman.
5. Kao bitan postmodernistiki element istie se parodija klasine knjievnosti,
odnosno svete batine pri emu se knjievna i povijesna batina stavljaju u
parodijski kontekst.
6. Hiberbolinost je element postmodernistikoga oblikovanja teksta, ali to je i
konstitutivan oblikovni postupak u djejoj knjievnosti, u koji se ubraja i
koritenje crno-bijele tehnike. Hranjec navodi da gotovo svi znanstveno-fantastini
romani, na primjer Gardaevi i Bjaievi, opstoje na preuveliavanju.
7. Citatnost i intertekstulanost donose poveznice s ranijim knjievnim djelima pri
emu se rauna na poznavanje tih djela.
8. Trivijalizacija je bitan element postmodernistikoga postupka jer prema Milivoju
Solaru (1995., prema Hranjec, 2009.)

postmodernizam preuzima postupke

trivijalne knjievnosti. U hrvatskome djejem romanu kao trivijalizacija se gleda

jednostavnost i tenja pisca da bude komunikativniji, a trivijalni se elementi
pojavljuju u strukturi djela, na sintagmatskoj i sintaktikoj razini.
9. Pripovijedanje izvan i pored autora oprimjeruje se u djejim romanima tako da
pored autora pie lik (Kuanov roman Ljubav ili smrt) ili roman Sanje Pili O
mamama sve najbolje u kojemu roman pie mamu, a mama roman).
10. Sinkornijeske veze s masovnom kulturom donose poistovjeivanje mladih s
nekim drugim, s uzorima i tenja za modernim i trendovskim. Te se tenje osobito

45

oituju u prozi u trapericama u kojoj se mladi junaci poistovjeuju sa svojim

uzorima iz popularne kulture.
11. Razaranje jezika i neknjievne tvorbe oituju se u prodiranju slenga i argona u
roman, kao i u mijeanju dijalekata ili hrvatskoga i stranoga jezika, zamjenom
konkretno-apstraktno i hotiminom depoetizacijom.
Uz navedene postmodernistike elemente potrebno je dodati i lelujanje fikcije i
fakcije15 (Orai-Toli, 1996.), a Vrci-Mataija Hranjecovim postmodernistikim
znaajkama dodaje poigravanje ulogom pripovjedaa, pripovjednim tehnikama
(ubacivanje hiperteksta u tkivo prie). Razdjelnice postmodernoga i modernoga
djejeg romana pripadaju vie planu izraza nego planu sadraja. Slika djetinjstva,
tematsko-motivski svijet i prostorno-vremenski kompleks gotovo su istovjetni, a
razlika se nalazi u liku, koji je u postmodernom romanu esto odrasla osoba. (VrciMataija, 2010.)
Vrci-Mataija, piui o modernim i postmodernim znaajkama djejih romana,
naglaava da uoavanje modernistikih i postmodernistikih stilskih postupaka u roman ne
mora znaiti i odreivanje romana kao modernoga ili postmodernoga, nego sveukupnost
znaenja na planu saraja i na planu izraza utjee na odreenje romana kao tradicionalnoga,
modernoga ili postmodernoga.
Trea tipologija Vrci-Mataije promatra prevladavajue narativne figure. Preko dominantne
figure djejega lika i lika tinejdera uoava se projekcija djetinjstva, nain izgraenosti
djejeg identiteta, odnosi meu vrnjacima, obiteljski, iri i kulturoloki diskurs pripovjednog
vremena. (Vrci-Mataija, 2010:53) Pri tome se promatraju psihemska, sociemska i ontemska
narativna figura16. Psihemskoj narativnoj figuri pripada lik, pojedinana konkretna
znaenjska jedinica koja je podreena sociemskim i ontemskim narativnim figurama
odreujui njihovoga znaenja. Kao jedan od temeljnih strukturnih elemenata romana, lik ne
15 Orai-Toli (1996.) navodi dva osnovna naela postmodernistike poetike: intertekstualnost i
fiktofaktalnost. Fiktofaktalnsot je pojam preuzet iz suvremene amerike postkolonijalne kritike i
odnosi se na problematiziranje odnosa fikcije i fakcije, odnosno knjievnosti i stvarnosti. U
postmodernome svijetu granica knjievnosti i zbilje znatno je oslabljena i tako otvara mogunost
kretanja u oba smjera, a to se u okviru knjievnih tekstova ostvaruje uzajamnim ispreplitanjem fikcije i
fakcije.
16 Pele (1999.) navodi tri vrste naratinvih figura koje ine znaenjski ustroj romana: osobnost,
skupnost i opstojanje. Unoei pojmove psihemska, socioemska i ontemska narativna figura, Pele
navodi nastanak tih pojmova pri emu psih- oznauje osobnost, soci- skupnost, a ont- opstojanje.
46

podrazumijeva samo odreeni karakter niti postupke karakterizacije, ve predstavlja i

stajalite s kojeg se promatra svijet. () Dogaaji u romanu proizlaze iz prikazanog stanja ili
situacije, ukljuujui prostor i unutarnje stanje lika, koji, uklapanjem u irinu postupaka,
pridonosi irini dogaajnog konteksta. (Vrci-Mataija, 2010:54) Pri promatranju djejih
likova promatra se njihova funkcija, identitet, jezik, nadimak i uloga nadimka, stereotipi pri
oblikovanju lika, odnos prema ostalima te slika djetinjstva i Vrci-Mataija razlikuje djeji
roman lika i roman lika za mlade. Sociemsku narativnu figuru ine druine koje su postale
jednom od temeljnih narativnih figura djejih romana. Karakterizacija lika moe proizai iz
djelovanja unutar druine. Skupina djece odnosno mladih razlikuje se u djejim romanima i u
romanima za mlade pa Vrci-Mataija prema prevladavajuoj narativnoj figuri prepoznaje
romane druine (ruralnog i urbanog identiteta, kao i urbanog identiteta s premjetenim
prostorom djelovanja) i roman klape. U djejim se romanima pojavljuju druine u kojima su
najee djeaci, ali pojavljuju se i djevojice i oni dijele interese odreene njihovom dobi. U
romanima za mlade likovi se okupljaju voeni istim interesima, esto sukobima s roditeljima
ili autoritetima ili nekim drugim oblikom buntovnitva. Zima (2011.) navodi da su djeje
druine rodno unificirane i iskljuive, dok kod klapa to ne mora biti tako.
Osim druine kao sociemska narativna figura pojavljuje se i obitelj, razliito
prikazana, od patrijarhalnih obiteljskih odnosa do suvremenih obitelji. Vrci-Mataija razlikuje
obiteljski roman (sa slikom tradicionalne i suvremene obitelji) i obiteljski roman za mlade
(takoer sa slikom tradicionalne i suvremene obitelji). Tradicionalna je obitelj potpuna obitelj
s oba roditelja, a nerijetko ukljuuje i tri generacije. Tradicionalnu obitelj odreuju
patrijahalni odnosi, s mukim autoritetom. Najee je glava obitelji otac, koji se brine o
materijalnoj strani ivota, a majke su esto kuanice i emocionalno utoite. Takva obitelj
podrazumijeva tradicionalan odgoj koji znai potivanje autoriteta, religioznu i domoljubnu
osvijetenost, njegovanje obiaja (Vrci-Matiaja, 2010:225). Hrvatsko drutvo organizirano je
kao patrijarhalno, tradicionalno (Vrci-Mataija, 2010 prema Baranovi 2000.). Suvremene
obitelji mogu biti brojne, krnje, obuhvaene problemima svakodnevice, koji utjeu na
oblikovanje djejega identiteta.
Polazei od prevladavajuih narativnih figura, Vrci-Mataija razlikuje djeje romane
lika, romane druine, obiteljske romane i meugeneracijske romane. Romani lika, obiteljski i
meugeneracijski romani pripadaju skupini socijalno-psiholoke proze, dok romani druine
pripadaju pustolovnim djelima. (Vrci, Mataija, 2010:58)

47

Tema je rada promatranje Gardaevih romana u kontekstu hrvatske djeje knjievnosti, a kao
kljuni element u analizi uzet e se modernost oblikovnih postupaka s obzirom na razdoblje u
kojima su romani pisani, a unutar te podjele promatrat e se i pripadnost romana
implicitnomu itatelju, prevladavajue narativne figure, ali i narativne figure koje nisu
prevladavajue u djelu, ali su bitne za Gardaevu poetiku u cjelini (pri tome se misli na
oblikovanje narativne figure obitelji), i anrovske odrednice djela s posebnim osvrtom na
karakteristine elemente Gardaeve poetike. Takoer, promatranjem Gardaeva stvaralatva
prema modernosti oblikovnih postupaka uputit e na praenje promjena koje su se oitovale u
hrvatskoj djejoj knjievnosti u dugome razdoblju nastanaka djela, ali i na konstante u
autorovoj poetici, neovisne o promjenama u kontekstu djeje knjievnosti.
Gardaevi se romani, promatrani s obzirom na modernost knjievnih postupaka kao
prvi kriterij, a unutar toga i prema kriterijima implicitnoga itatelja, narativne figure i
anrovske pripadnost, mogu podijeliti na tradicionalne, moderne i postmoderne, a tu podjelu
gotovo prati i njihov kronoloki nastanak, stoga e se u radu primijeniti kombinirani
kronoloki pristup i tipologija prema modernosti oblikovnih postupaka.

5. Romani Ante Gardaa u kontekstu hrvatske djeje knjievnosti

5.1.

Tradicionalni romani

5.1.1. Tajna zelene peine

48

Tajna zelene peine ishodini je Gardaev roman u kojem je utemeljio svoju poetiku
prepoznatljivu po motivu druine, tajne, putovanja, istraivanja, pouavanja i dobrote.
(Pintari, 2008:52) Roman je prvi put objavljen 1979., ali iz autorove se bio-bibiliografije
doznaje da je roman nastajao u razdoblju od 22. 10. 1970. do 15. 12. 1971. i pisan je pod
radnim naslovima Tamo negdje neki otok i Izgubljeni otok. Tajna zelene peine pustolovni je
roman koji se u knjievnoj kritici odreivao kao robinzonada (Teak, 1990., Teak, 2008.b,
Teak, 2008.c), a Stjepan Hranjec (2004., 2006.b) roman odreuje kao pustolovni krimi.
anr pustolovnih romana prvi je romaneskni anr koji se pojavio u hrvatskoj djejoj
knjievnosti i to iskljuivo kroz djela prijevodne knjievnosti krajem 18. i poetkom 19.
stoljea. Prvi prevedeni roman namijenjen djeci bio je Mlajssi Robinzon Joachima Heinricha
Campea iz 1796. u prijevodu Antuna Vrania. Prema romanu Robinson Crusoe Daniela
Defoea u europskoj se knjievnosti proirio motiv robinzona. Iako to nije prva pria o
brodolomu i ivotu na pustome otoku, zasjenila je sve prethodne, ali i potonje. Motiv
robinzona pojavio se u gotovo svakoj europskoj knjievnosti i moe se rei da je pretjerano
iskoritavan. (Mrakui, 2010.) anr je doivio razliite mijene zbog estoga ponavljanja
motiva. Tako Tajnu zelene peine moemo promatrati u okviru subanra morske pustolovine u
kojima se pojavljuju prie o gusarima i ljudima koji ive na pustome otoku, a te se teme mogu
i ispreplitati (Mrakui, 2010.). Miroslava Vui (1996.) navodi da Hrvatska kao pomorska
zemlja ima malo romana namijenjenih djeci koji tematiziraju morske pustolovine i o Tajni
zelene peine pie kao o jednom od najboljih romana za djecu koji govore o moru i zbog ega
Gardaa nazivaju slavonskim Kolumbom. Hranjec (2004., prema Bizjak 1980.) navodi da
se u romanu mogu pronai poveznice s djelima hrvatske i svjetske knjievnosti, Ingolievom
Potopljenom galijom, Defoom i Stevensonom.
Berislav Majhut (2005.) piui o hrvatskome djejem romanu do 1945. navodi da se
hrvatski djeji roman od poetaka razvija u tri vrste: pustolovni romani, romani o siroetu i
romani o djejoj drubi. Najranije su se, ponajvie pod utjecajem prijevodne knjievnosti,
razvili pustolovni romani. Za njih je karakteristino postojanje junaka koji e izvesti pothvat
koji svojom teinom i neobinou nadvisuje svakodnevno iskustvo.
I u pustolovnim romanima, kao i u romanima o djejoj drubi, nalazimo drube, ali s
razliitim funkcijama. U pustolovnim je romanima druba sredstvo ostvarenja junakova cilja,
dok je u romanima o djejoj drubi ostvarenje cilja misija cijele drube, a cilj je i sredstvo da
se ostvari druba (Majhut, 2005.).
49

Milan Crnkovi (1980.) zanimanje za pustolovne romane smjeta u dob od desete do

trinaeste godine, a Majhut (2005.) navodi da se obrasci pustolovne prie mogu pronai i u
slikovnicama. Promatrajui dob junaka implicitnoga itatelja pustolovnih romana, Majhut
navodi da je junak u djejem pustolovnom romanu stariji od implicitnoga itatelja. Djeji
itatelj teko moe doivjeti kao junaka prie lik djeteta mlaeg od sebe, nekog koga bi
itatelj nadvisivao i osobnim iskustvom i fizikom snagom. () Junak moe biti samo stariji
od junaka (istaknula V..Z. zbog pogrjeke u originalnom tekstu, treba pisati itatelja) ili u
najgorem sluaju njegov vrnjak: samo takav moe biti dostojan itateljevog potovanja i u
konzekvenciji uivljavanja. (Majhut, 2005:109). Kroz povijest hrvatske djeje knjievnosti
moe se iitati redefiniranje junaka pa se tako kao junaci pojavljuju i likovi mlaega uzrasta
(Pustolovine malog Moglija), pojavljuju se i djevojice (Lovrakova Doka Bedakovi). Za
razliku od pustolovnih romana, u romanima o djejoj drubi pojavljuju se vrnjaci, odnosno
implicitni itatelj i lanovi drube iste su dobi.
Promatrajui izgradnju i djelovanje likova u romanu Tajna zelene peine, moe se
zakljuiti da prema narativnoj figuri taj roman pripada romanu o djejoj drubi, a ne
pustolovnomu romanu u kojemu se konvencionalno jedan lik istie kao junak i nadreen
ostalima svojim osobinama, hrabrou, odvanou. Trojica djeaka, Davor, Neven i Filip
odluuju se na odlazak na nenastanjeni otok gdje e pokuati ivjeti i preivjeti kao
brodolomci o kojima su itali u novinama. Djeaci unutar drube imaju funkcije
karakteristine za djeje drube. Meusobno se nazivaju nadimcima koji su u slubi etike ili
fizike karakterizacije likova. Oslovljavanje nadimcima rezervirano je samo za djeake,
starac im se obraa njihovim imenima. Roman je pisan u 1. licu i pripovjeda je djeak Davor
kojega zovu Grge. Taj je nadimak dobio jer nije znao raspoznati obinoga kanjaca pa ga je
nazvao grgeom. Subjekt pripovijedanja svjestan je subjektivnosti svoga poloaja pa o sebi ne
iznosi vie podataka, stoga se o djeaku Grgeu doznaju samo podatci o fizikome izgledu 17, a
kroz radnju i dijaloge lik je i psiholoki i etiki profiliran.

17 Iz njegovih se navoda o sebi uoava i skromnost kao jedna od njegovih karakteristika.Ime mi je Davor, ali
se ne ljutim kad me zovu Grge. Taj su mi nadimak prilijepili kad sam jednom prilikom za obinog kanjca rekao
da je grge. O sebi neu vie nita govoriti jer bih, zacijelo, morao biti barem malo pristran. Navest u sam
pjesmicu koju su ispjevali o meni:
Kad obue Grge trapke,
nogu su mu kao stapke.
Eto, takav sam ja. Pedeset kilograma, ali, u povjerenju, s cipelama i kolskom torbom natovarenom knjigama za
est sati. Znam da nisam bogzna tko ili to, ali sam ipak zauzimao mjesto u trolanoj posadi ''Galeboca kljuna''
(Garda, 1996:6) .

50

Druga su dva djeaka kroz nadimak fiziki karakterizirani. Rii prema boji kose i
tenu sklonom pjegicama, a iljo prema dugom nosu. Prema poloaju unutar drube Neven
zvani Rii jest voa. On je u ulozi voe zbog svojih fizikih osobina i uzrasta, najstariji je u
drubi, ali kasnije se pokazuje da intelektualno nije nadmoan ostalim djeacima, a u tekim
trenutcima i on osjea nesigurnost i strah. Predpubertetski se uzrast djeaka Riija iitava i u
afektivnome odnosu prema djevojici Vesni, koja se u romanu ne pojavljuje kao lik, nego se
samo spominje. Rii se brine o svome fizikom izgledu i nije mu drago zadirkivanje zbog
pjega na licu, to se takoer moe promatrati u kontekstu njegove dobi. Njegove se slabosti
istiu na poetku plovidbe kada zaspi na deurstvu i brodica im se zato izgubi u moru. Ipak,
pokuava zadrati nadmonost, to se iskazuje dijalozima prema ilji, koji po funkcijama
unutar drube zauzima ulogu maloga. Govornom karakterizacijom istie se Riijeva
nadmonost nad iljom, koji i pred dekima pokazuje strah pa ponekad i Grge uskae u
obranu maloga18. Riijeva se nadmonost pokazuje i u brinosti prema ilji. Na otoku, na
kojemu susreu starca koji tamo boravi ve etrdeset godina, ponaa se sumnjiavo prema
starcu i svoje razmiljanje nastoji prenijeti i na druge deke. Grge, kojemu se starac svidio,
pokuava se othrvati Riijevim sumnjama, ali njegove sumnje poticaj su djeacima za
pustolovine na otoku. Svoj ugled voe uvijek nastoji ouvati, ak i kad mu nije najdrae biti
prvak u pustolovni, poput situacije kada odlaze istraivati olupinu broda. I u toj se situaciji
istie njegova nesigurnost i strah pred nepoznatim, kao i u istraivanu peine kada se djeaci
pod njegovim vodstvom izgube.
iljo je najmanji u drubi, najmlai, najloiji je uenik, ali nije u svemu najslabiji,
istie se kao najbolji nogometa i vrlo je okretan. Prema svojim karakteristikama ima funkciju
maloga unutar drube i gotovo se uvijek priklanja miljenju voe. On se ne libi pokazati strah
u odreenim situacijama, a njegova se slabost pojaava i time to se razbolijeva na putovanju.
Djeja se naivnost u izgradnji iljina lika oituje i u brzoj prilagodbi ivotu na otoku, ali i
najveoj nostalginosti: iljo se najlake prilagoavao ivotu na otoku ali je, inilo mi se, on
i najvie tugovao, mislim, ako se moe biti tuan vie nego to sam bio ja. Rii se drao kao
da mu je netko kriv to je dospio na otok. (Garda, 1996:95)
18 iljo izvadi iz depa neke kamenie i pone ih brojati.-Devet dana ree.
-Tek devet dana? udio se Rii. A meni se ini kao devet mjeseci.
Tek tada ugleda kamenie u iljinim rukama.
-Zar si se poeo igrati kameniima? naruga mu se.
-Tako-slegne iljo ramenima i spremi kamenie u dep,
-No, lijepo!
-Zato se podsmjehuje, Rii prigovorih mu. Zar ti smetaju njegovi kamenii. (Garda, 1996:79)

51

Prema navedenom o djejim likovima u romanu, protagonisti nisu tipini likovi

pustolovnih romana u kojemu postoji nadmoni junak, a ostali su u funkciji ispunjenja cilja,
to navodi i Zima: Trojica protagonista razliiti su, netipizirani i nestereotipno oblikovani, ne
izdvajaju se iz okoline svojim iznimnim osobinama i nisu obiljeeni ''izvrsnou'' koja bi im
omoguila rjeavanje zadataka i odobrenje zajednice, njezino ''ovjeravanje'' izvrenog
zadatka. (Zima, 2011:256)
Razlozi polaska na put takoer su razliiti od tipinoga pustolovnog romana.
Definiranje zadae moe pomoi u odreivanju pripada li djelo pustolovnomu ili romanu o
djejoj drubi. Majhut (2005.) navodi da u pustolovnome romanu druba traje onoliko koliko
je potrebno da se ostvari cilj, a nakon toga nema vie razloga za postojanjem. U romanu o
drubama zadaa je zadatak cijele drube, ne samo glavnoga junaka. Takva druba opstaje i
nakon ispunjenja cilja. Veliina zadae junaka pustolovnoga romana redovito je mogua i
premauje junakove ljudske mogunosti. Junak nailazi na iskustva drugih koji tu zadau nisu
mogli svladati (kosti prethodnika). Junak time i sam shvaa bezumnost svoga pothvata, a na
to ga upozoravaju i ostali likovi. (Majhut, 2005.) Djeake za odlazak na put motiviraju natpisi
u novinama o brodolomcu koji je preivio brodolom i ivio na pustome otoku. Njihov motiv
za odlazak na put nije zadaa kojom se trebaju dokazati okolini ili ispunjenje nekoga vieg
cilja, kao ni sukob u okolini zbog kojega odlaze. Oni se na put odluuju iz elje za
pustolovinom i dokazivanja sebi da mogu preivjeti na pustome otoku.
Jednoga dana, za vrijeme odmora izmeu dva kolska sata, u novinama smo proitali
vijest o brodolomcu koji je osamnaest mjeseci proveo na nekom zabaenom otoiu u Tihom
oceanu. Hranio se raiima, koljkama i ribama, a pio je kinicu.
Vijest nas je odmah zaokupila. Neki su tvrdili da je to obina novinarska patka, to jest
la, jer ovjek nije imao pribora za ribolov, a ribe mu sigurno nisu same iskakale na obalu.
Rii je drao da je vijest istinita, a iljo ga je, naravno, podravao jer su se njihova miljenja
u veini sluajeva poklapala.
Prije nekoliko dana opet smo naeli razgovor o tom brodolomcu. A onda iljo
iznenada predloi da i nas trojica otplovimo ns nekakav nenastanjen otok i ostanemo na
njemu nekoliko dana. Rii je spremno prihvatio prijedlog , a uskoro, nakon kratka
oklijevanja, i ja sam pristao sudjelovati u tom pothvatu. Odluili smo ponijeti hrane samo za
put, a za boravka na otoku hranit emo se onako kako budemo znali i mogli na jelovniku
emo uglavnom imati raie, koljke i, moda, poneku ribicu. (Garda, 1996:7)
52

Opasnost u kojoj su se djeaci nali nadilazi svakodnevno iskustvo i zamiljaje

opasnosti kakve nalazimo u djejim romanima o djetinjstvu. Oni su se nali u stvarnoj
opasnosti i na pustome i udaljenome otoku na koji rijetko kada netko zae. U pustolovnome
romanu postoji moralno opravdanje junakovih postupaka i zato cilj mora biti postavljen tako
da dobije itateljevo moralno odobravanje (Majhut, 2005.). U Tajni zelene peine glavni je
razlog odlaska na put djeja elja za pustolovinom i upoznavanjem novoga, a odlazak na put
ostvaruju laima. Roditeljima govore da odlaze prijateljima koji su prole godine bili na
ekskurziji u njihovim mjestu. Djeako opravdanje roditeljima ostavlja dojam neuvjerljivosti
jer se ne daju podatci kako djeaci tono odlaze i kome. Iz sudbine koja je zadesila djeake
iitava se odgojna crta romana, za koju Zalar (1978.) navodi da je obiljeje djeje
knjievnosti kojega se nikada do kraja nee osloboditi niti je to potrebno. Djeaci su laima
dobili doputenje za odlazak, a potom na putu doivljavaju pravi brodolom i situaciju koju su
eljeli isprobati na sigurnom. Boravei na pustome otoku u njima se javlja nostalgija za
domom i obitelji i ao im je zbog naina njihova odlaska. Njihov in odlaska na putovanje ne
moe dobiti moralno opravdanje itatelja i zato ih i pristie kazna u vidu stvarnoga
brodoloma. Protivnik je djeacima u romanu sama priroda koju ne uspijevaju pobijediti sami,
nego ih oluja i brodolom odvode na pusti otok. Lik odrasloga, starca koji djeacima pomae i
ui ih preivljavanju na otoku, daje radnji uvjerljivost i istie didaktinost radnje jer se oituje
nemo djece da sama svladaju tako velik pothvat.
Zavretak romana donosi jo jedan otklon od konvencije pustolovnih romana. Junaci
pustolovnih romana na kraju se vraaju u dom i tamo potvruju svoj uspjeh i preko uspjeno
izvrene zadae dobivaju svoje mjesto u zajednici. Zato su pustolovne prie toliko privlane
djeci (12-13 g.): one ih ohrabruju u uvjerenju da e i oni bez obzira na potekoe uspjeno
uspjeti izgraditi svoje mjesto i identitet u zajednici. (Majhut, 2005:154). Djeaci pronalaze
nain kako se vratiti kui i na tome mjestu roman zavrava. Ostaje dojam sretanoga kraja kao
konvencije pustolovnoga romana, ali bez prikazivanja povratka kui i priznavanja okoline,
emu se razlozi mogu nai i u pogrjenim razlozima odlaska na put i laganja roditeljima.
Svojim poetkom, razlozima odlaska na put i zavretkom u kojemu ne postoji priznanje
okoline pri povratku kui roman izlazi iz konvencija pustolovnoga romana.
Konvencije pustolovnoga romana najvie se oituju kroz lik starca od kojega se
djeaci ue robinzonskom ivotu. Konstanta je pustolovnih romana osamljen ovjek koji
preivljava i prelazi mnoge zapreke (Mrakui, 2010.). Starac je zbog gube od koje je
bolovao trebao biti odvezen u talijansku bolnicu na lijeenje, ali dogodio mu se brodolom i
53

zavrio je na otoku na koji pristiu djeca. Ni sam nije vjerovao u priu o odlasku na lijeenje,
nego je mislio da su ga htjeli izdvojiti zbog njegove bolesti. S vremenom je bolest nestala, a
da ni sam nije znao zato, zbog krive dijagnoze ili biljaka koje je jeo na otoku. Na otoku je
boravio ve gotovo etrdeset godina i iako je

imao prilike otii, nije to uinio. Zbog

dugotrajnoga boravka na otoku izgleda kao pustinjak 19, a njegov se lik starca moe se
promatrati kao lik drutvenoga marginalca. Okolina ga je odbacila zbog njegove bolesti, a
potom je on sam odluio ivjeti pustinjakim ivotom i kada je imao priliku za povratak.
Djeaci po dolasku na otok, voeni Riijevim sumnjama, sumnjaju u stareve namjere i
aktivnosti jer su uoili njegove none odlaske iz kolibe. Grge najmanje eli povjerovati u
Riijeve sumnje zbog gostoprimstva i brige koju im je starac pruio, ali pod utjecajem
prijatelja i onoga to je i sam vidio, poinje sumnjati u stareve namjere. Nakon otkrivanja
podzemne spilje i dogaaja u njoj, otkivaju se i razlozi stareva odlaska u spilju i tajnovitosti
pred djeacima. On je znao njihove sumnje i znao je da ga prate. Naznake njegovih sumnji
pripovjeda istie govorei o znaajnim pogledima koje im je starac upuivao. Dobroudnom
reakcijom na njihov pothvat istraivanja spilje starac dobiva simpatije djeaka, ali se istie i
njihova nelagoda jer mu nisu vjerovali. Time starac, nakon prevladavanja poetnih sumnji,
biva prihvaen u djeako drutvo odnosno dobiva drutvenu potvrdu i ima ulogu pomagaa.
Razlozi njegova preuivanja postojanja blaga u spilji su i didaktini jer djeaci tamo
pronalaze oruje kojim bi se mogli ozlijediti.
Kroz lik starca istie se i didaktino-edukativna uloga pustolovnih romana. On djeci
pria kako je preivljavao na otoku i tu se pojavljuju tipini motivi preivljavanja na pustome
otoku, brige za hranu i vodu, borba sa samoom, kunjama u kojima se nalazio i sl. 20 Starac ne
odlazi s djeacima na kraju, nego ostaje na otoku, ali sa psom, koji pripada jo jednoj
konvenciji pustolovnih romana kao vjerni pratitelj.

19 Dok je ovako zamiljeno sjedio uz vatru sa svojom dugom bradom, s licem izboranima i
smeuranim poput uvelog krumpira i s pramenovima sijede kose to su mu se sputali niz potiljak i
rasipali po leima, bio je slian nekom starom mudracu iz knjiga. (Garda, 1996:47)
20Jedan je didaktino-edukativni moment stareva pria o sadnji kukuruza na otoku. Jednom sam na obali
naao ranjena galeba. Bila mu je slomljena noga i krilo. Uhvatio sam ga, oistio perje, rastvorio. U njegovu sam
elucu pronaao zrno kukuruza. Moete misliti kolika je bila moja radost! uvao sam zrno itave zime, a u
proljee ga posadio. Svakoga sam dana po nekoliko puta gledao je li izniklo. I jednom sam ugledao mali zeleni
listi kako proviruje iz zemlje. uvao sam ga kao oko u glavi. () U jesen sam ubrao plod, a sljedee godine
posadio veu gredicu. Godinu dana kasnije imao sam ve dosta kukuruza. Zrnje sam drobio izmeu dva kamena.
Brano je bilo krupno i grupo, ali ipak bolje i ukusnije od korijenja i lia. (Garda, 1996:45)

54

U romanu prepoznajemo

i ostale konvencionalne motive pustolovnih romana poput

udaljenoga otoka, brodoloma, oluje na otoku, peine s blagom, junakovu tajnu, deifriranje
starih natpisa. Roman je oblikovan postupkom crescenda koji je tipian za oblikovanje
pustolovnih romana i pri emu se opasnosti niu i poveavaju. Djeaci u mirnim trenutcima
razgovaraju o Riijevim osjeajima prema Vesni, pomau starcu u obavljanju svakodnevnih
poslova na otoku, poput brige o ivotinjama i spravljanja hrane ili sluaju stareve prie o
ivotu na otoku. Na otoku im se dogaaju i manje pustolovine, poput istraivanja olupine
broda, susreta sa zmijama, oluje, sumnje i praenja starca pa do velike pustolovine i
istraivanja peine u kojoj se gube i u kojoj Rii zapada u pravu opasnost padom u ponor. U
romanu se izmjenjuju mirni i napeti trenutci kako bi se pojaao osjeaj napetosti. Napetost se
pojaava i pripovjednim postupcima tipinim za horore, poput stravinih zvukova u peini,
sjena i tame.
Promatrajui emancipiranosti djejih likova, moe se uoiti da djeaci odluuju
djelovati protiv pravila koja vladaju u drutvu i svoje planove ostvaruju laima.
Suprotstavljenost svijetu odraslih uoava se kroz laganje odraslima i nevjerovanje starcu, ali i
nemogunou ivota mimo svijeta odraslih, to se oituje kroz nostalginost prema obitelji,
ali i kroz pomo koja im je potrebna kako bi preivjeli na otoku. Odvojenost od svijeta
odraslih odnosno roditelja djeca postiu odlaskom na put. O njihovim obiteljima ne
doznajemo gotovo nita, samo nekoliko podataka o Grgeovoj obitelji, da je obitelj velika, s
petero djece.21
Pripovjedno je vrijeme udaljenije od vremena objavljivanja romana, to se moe
obrazloiti podatkom iz autorove bio-bibliografije da je roman pisan 1970. i 1971. Vrijeme se
u romanu raspoznaje po tome to djeaci starcu govore da su te godine Neil Armstrong i
Edwin Aldrin bili na Mjesecu. Prema navedenom se moe zakljuiti da je vrijeme radnje
1969. godina. Zbog ranijega pripovjednog vremena, od vremena nastanka romana i
karakteristika toga vremena, roman se moe promatrati kao tradicionalni roman.
Promatrajui oblikovanje Gardaevih romana s obzirom na tradicionalne, moderne i
postmoderne postupke za ovaj roman moemo rei da je tradicionalno oblikovan s
21 I u tom kratkome prikazu obitelji oituje se stereotipnost likova jer je otac taj koji je dao novac Grgeu za
put, a o majci se govori kao o osobi koja se brine za djecu. Stereotipni prikaz likova tipian je za Gardaevo
stvaralatvo. Slika djetinjstva koju roman projicira jest tradicionalna, s nuklearnom obitelji s mnogo djece. Ne
iitavaju se problemi u obitelji koji su mogli dovesti do elje za odlaskom, nego ista djeja znatielja i elja za
pustolovinom.

55

elementima modernosti i postmodernosti. Odreivanju romana kao tradicionalnoga ponajprije

pridonosi pripovjedno vrijeme u romanu i prikazana slika djetinjstva Tradicionalnomu
oblikovanju romana pripada realistino oblikovanje napete fabule, a napetost se pojaava i
zavretcima poglavlja u najnapetijem trenutku. U romanu se istie Gardaevo umijee
fabuliranja koje je kritika isticala kao vanu odrednicu njegova stvaralatva. (v. Vuji, 1996.,
Hranjec, 2006.b, Teak, 2008.c). Radnja zapoinje in medias res, djeaci ulaze na brodi i
otiskuju se od obale. Veina je radnje ispripovijedana linearno, ali o razlozima odlaska na put
doznaje se retrospektivno. Retrospektivni se postupak rabi i pri Grgeovim nostalginim
sjeanjima na obitelj. O dogaajima iz prolosti i starevom ivotu na otoku doznaje se iz
stareva pripovijedanja. Likovi su djeca unutar druine u kojoj se istie lik voe, ali vie
formalno i nominalno nego po svojim kvalitetama. Prikaz voe koji se boji i nema sve
karakteristike pravoga voe ironizacija su te funkcije djeje drube i element postmodernizma
u romanu. Djeca upadaju u vee ili manje pustolovine, ali veinu uspijevaju rijeiti sami. Uz
pustolovine, rade i korisne poslove na otoku. Izlaz iz najvee nedae koja ih je snala,
pronalaenje puta s otoka, ne bi bilo mogue bez pomoi starca koji im je odgonetnuo uputu o
morskim strujama uklesanu u kamenu na latinskome jeziku 22. Stoga djeca, iako tee
emancipiranosti, jo uvijek nisu dovoljno samostalna kako bi sve poduhvate mogla rijeiti
sama niti za to imaju dovoljno znanja. U pojedinim se situacijama istie didaktinost, osobito
u dijelovima opisa ivota na otoku i preivljavanja to je tipino za pustolovne romane. Starac
djeci daje lekcije o preivljavanju na otoku, a na kraju i o grkim i latinskim bogovima i
morskim strujama to im omoguava povratak kui. Poslovinim diskursom, koji pripada
tradicionalnomu izrazu, starac djeci prenosi poruke o preivljavanju u samoi i strpljenju.
Mudrac kopa bunar prije nego to oedni. (Garda, 1996:68) Opisi u romanu nisu opirni i
zamorni, nego su u funkciji radnje i osjeaja likova.23
22Na unutarnjim se koricama izdanja Tajne zelene peine iz 1996. nalazi karta otoka s uputama na
latinskome jeziku o smjeru morskih struja.
23 Na poetku romana idilino se opsuje priroda i atmosfera u trenutcima polaska na put:Bilo je lijepo ljetno
jutro, zrak ispunjen mirisom mora, borovine i lavande. Istok se tek zaario i rumenilo se blago razlilo po
valovitoj povrini. Neumorni cvrci izvodili su svoj jutarnji koncert. Cijela obala kao da je podrhtavala i treperila
od njihova zrikanja. (Garda, 1996;:9)
Nakon oluje opis prirode sugerira raspoloenje likova koji su u strahu jer su se izgubili na puini:
No je bila svjea. Miris vode i soli uvlaio nam se u nosnice. Iz mora je izronio mjesec i rasuo po vodi snop
rumene svjetlosti. inilo se da je blizu, gotovo na dohvat ruke. Na vedrom nebu treperile su zvijezde, hladne i
daleke. A svuda oko nas more. Tamna masa, duboka i tajanstvena, poput tamnog indiga poprskanog kapljicama
svjetlosti. Ispod nas i oko nas ta se tamna masa gibala, trzala i uzdisala, kao neko golemo ivo bie. Pogledima
pretraujemo okolicu. Ne vise se svjetla u luci. Samo zvijezde i more. (Garda, 1996:17)

56

Od modernih postupaka u romanu se pojavljuje pripovijedanje u prvome licu.

Dogaaje pripovijeda lik Grge koji je na otok ponio dnevnik. Roman nije pisan u formi
dnevnika, ali likovi se u vie navrata pozivaju na njegov dnevnik i pitaju ga je li upisao
odreene dogaaje. Od postupka pripovijedanja u prvome licu Garda odustaje u kasnijim
djelima i vraa mu se u posljednjem objavljenom romanu za mlade ovjek s crvenim tapom.
Kao element modernosti u romanu se uoava dodati anrovska geminacija odnosno isprepliu
se elementi pustolovnoga romana i romana o djejim. U pripovijedanje se uplie pjesniki
diskurs kojim se naglaava nostalginost i osjeajnost. Starac pjeva pjesmu o ukletome bordu.
Tu je pjesmu pjevao za vrijeme boravka na otoku i ona ga je podsjeala na njegovu teku
sudbinu. Na polasku iz luke djeaci pjevaju o svome brodiu i ta ih pjesma potie na aktivnost
i die im raspoloenje pri polasku na put.

5.1.2. Ljubiasti planet

Prvi roman kojim Garda zapoinje sa znanstvenom fantastikom, Ljubiasti planet,
izaao je 198124. Roman je nagraen knjievnom nagradom Grigor Vitez kao najbolji djeji
roman u godini izlaska. Prema odreenjima prouavatelja hrvatske djeje knjievnosti taj je
roman prvi dio trilogije Gardaevih znanstveno-fantastinih romana. Ostali su romani te
trilogije Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda, a trilogiju povezuju, osim znanstvenofantastine teme, i isti protagonisti. To je ujedno i prvi roman u kojemu se pojavljuju likovi
koji e obuhvatiti najvei dio Gardaeva romanesknoga stvaralatva za djecu, Miron i njegova
obitelj, otac Leopold, sestra Ita (kasnije Melita) i u pozadini majka, odnosno to je prvi roman
Gardaeva kruga romana koji je Hranjec (2006.b) naziva mirnonovskima.
Znanstveno-fantastina knjievna djela prvo su smatrana podvrstom avanturistikoga anra,
ali s razvojem anra znanstvena fantastika postaje autonoman anr u knjievnosti i na filmu.
Ta su djela osobito zanimljiva djeci, koja u viem uzrastu raskidaju s bajkom, ali i dalje ih
zanima fantastika, ali znanstveno utemeljena (Zalar, 1978.). Dubravka Teak (2008.b) navodi
da su se znanstveno-fantastini romani do pojave Gardaeve trilogije u hrvatskoj djejoj
knjievnosti tek sporadino pojavljivali. Prvi znanstveno-fantastini roman u hrvatskoj djejoj
knjievnost djelo je Predraga Jirsaka Mjeseeva djeca (1958.). Likovi u romanu nisu djeca,
nego odrasli koji se sputaju na Mjesec. Hranjec (2006.b) naglaava da u djelu uope nema
24 Roman je pisan u razdoblju od 21.8.1976. do 15.1.1977. i 26.1.1980. do 15.2.1980. pod radnim
naslovom Kulahara (Garda, 2003d).
57

djejih likova pa se u djeju knjievnost moe ubrojiti samo zato to ga je napisao mladi
knjievnik, petnaestogodinjak i smatra da se taj roman ipak moe staviti uz bok Matoevim
i Baji/Furtingerovim djelima (u tome kontekstu ne istie i Gardaeve znanstvenofantastine romane jer je Garda stvarao neto kasnije). Milivoj Matoec, koji se uz Ivana
Kuana navodi kao jedan od zaetnika suvremenoga izraza u hrvatskome djejem romanu,
objavio je tri znanstveno-fantastina romana: Suvian u svemiru, Kapetan Tornado i
Admiralov otok. Do izlaska Ljubiastog planeta znanstveno-fantastine romane u hrvatskoj
djejoj knjievnosti, uz Predraga Jirsaka i Milivoja Matoeca, objavili su Mladen Bjai u
suradnji sa Zvonimirom Furtingerom (Osvaja 2 se ne javlja, Svemirska nevjesta, Zagonetni
stroj profesora Kruia (1960.) kasnije preimenovan u Nita bez Boene) i Hrvoje Hitrec
(1979. objavljuje roman Eko Eko koji takoer sadri tematske poveznice s Ljubiastim
planetom).
U sreditu su pripovijesti u Ljubiastom planetu profesor atomske fizike Leopold i
njegov sin Miron koje otimaju stanovnici planeta Sanona kako bi im pomogli spasiti njihov
planet. Dragica Dragun i Franjo Nagulov (2008.) naglaavaju da je ovjek u romanu prikazan
kao mogui spasitelj jedne civilizacije to dovodi do zakljuka da je ovjek u stanju spasiti
vlastite tekovine, tj. sebe. Stjepan Hranjec (2006.b) istie slinosti Ljubiastoga planeta s
Matoevim romanom Suvian u svemiru. U oba romana nalazimo utopijski ustrojene planete,
kod Matoca je utopijski ustrojen ivot na Marsu, a kod Gardaa na izmiljenome planetu
Sanonu. ivot u utopijskim uvjetima ne poznaje la, rat, nepravdu, pohlepu. Stanovnici
Sanona, zbog nemogunosti poimanja zla, ne mogu se obraniti od napada nepoznatoga satelita
i zato u pomo dovode Mirona i Leopolda. Dubravka Teak (2008.b) istaknula je da u romanu
prevladava fantastika nad znanou. Izumi koje Sanoniti pokazuju Zemljanima, poput
'plavoga prozora', samovoski, gradova u kojima se ulice mogu pokretati, matoviti su
zamiljaji. Pieva mata u tome se romanu rasplamsala u prikazu ivota na Sanonu, njegova
krajolika, pojava, igara, obiaja i ivotinja (Teak, 2008.b).
Promatrajui znanstveno-fantastine elemente u Ljubiastom planetu vano je uoiti
njihovu funkciju i prikaz s obzirom da se radi o romanu koji je djeji roman prema
implicitnom itatelju. U anru znanstvene fantastike namijenjenom mladima susree se
popularizacija znanstvene fantastike i isticanje tehnolokih dostignua i prognoziranja. Takvi
su anrovi zanimljivi itateljima koji tek pristupaju SF-u, ali takva je zaudnost prolazna.
Znanstvene znaajke prie sekundarni su dijelovi prie i treba ju promatrati u okviru
gledanja na ovjeka, a ne kao proroka izuma (Suvin, 2010.). U suvremena djela znanstvene
58

fantastike ulaze realistini elementi iz stvarnosti i anr postaje pesimistiniji, ali je djeja
znanstvena fantastika ipak optimistinija od znanstvene fantastike za odrasle (Yates, 2009.).
Utopijsku organizaciju u romanu prepoznajemo na planetu Sanonu. Stanovnici su toga
planeta intelektualno nadmoniji ljudima, ali nisu se sposobni obraniti od napada nepoznatoga
satelita jer ne poznaju pojam zla niti ratovanja i obrane. Kako su svemirci prikazani kao
ljudima intelektualno nadmonija civilizacija, tehnoloki izumi pripadaju njima i biima s
planeta ugroenoga robotima. Njihove su znanstvene spoznaje prikazane kao mnogo
naprednije od zemaljskih:
-Kod nas se smatra ree tata Leo da je nemogue postii brzinu svjetlosti i da ona
predstavlja apsolut svega.
-I mi smo nekada tako mislili. Kad stignemo u Kulaharu, pokazat emo vam mnogo toga to
jo niste znali. (Garda, 2011:33)
Sanoniti su, kao zrcalni odraz Zemljanima, prikazani kao drutvo u kojemu ne postoji
svijest o zlu i kao visoko moralno drutvo 25. Zbog nepoznavanje zla oni ne mogu ratovati i
tako se braniti26, ali ni initi loe stvari u svakodnevnome ivotu poput laganja i kraa.
Ljudskoj je svijesti, koja je u romanu prikazana kroz Mironova i Leopoldova shvaanja, to
nerazumljivo i nepojmljivo. Zemljani koji su prikazani u romanu sebe smatraju moralnima, ali
u njihovoj je svijesti razvijen pojam zla i oni esto i nesvjesno ine neto loe i razmiljaju o
loim stvarima. Tako Miron pokuava slagati, ali na Sanonu mu to ne uspijeva.
Sanon je utopijski oblikovan s obzirom na djeje vienje svijeta i djeje interese i odrastanje,
pri emu se projicira apolonska slika djeteta, ali i cijeloga planeta. Na tome je planetu sve
hedonistiki organizirano i okrenuto igri i smijehu. Iako postoji formalni hijerarhijski sustav,
25 -Sto mu razbijenih atoma! Pitam vas zato se niste branili, zato niste poduzeli protunapad!- U tome i jest
stvar ree Sanonit mirno. Moj narod je ivio u miru i ljubavi. Nikada se nije dogodilo da jedan Sanonit
nanese zlo drugom Sanonitu ili bilo kojem drugom razumnom biu u Svemiru.
-Nije li to ipak previe uopena tvrdnja? primijeti tata Leo.
- Istina je to sam rekao. Sam pojam zla kod nas je potpuno nepoznat.
() Time sam mislio rei da se pojam zla ne moe oblikovati u svijesti Sanonita. Taj pojam nije izgraen u
naoj svijesti, razumije? (Garda, 2011:43)

26 -Protunapad je najbolja obrana! uzviknuo je tata Leo. Poznajem donekle ratnu taktiku i strategiju.Nikakav napad! - ostao je uporan Savjetnik. Napasti nekoga znai namjerno mu nanijeti zlo, a to Sanoniti ne
mogu uiniti. (Garda, 2011:95)

59

koji Darko Suvin navodi kao karakteristian za utopijski podanr SF-a, organiziran je u
promicanje smijeha i zabave. Tako Sanoniti imaju ministre smijeha, igre, ptijega cvrkutanja,
blagdanske radosti, cvjetnih mirisa, suneve svjetlosti, duginih boja i savjetnike za razliite
hedonistike aktivnosti. Politiki im je sustav utopijski organiziran i okrenuti su srei graana.
Urbani je prostor organiziran u svrhu igre i uivanja tako da ulice glavnoga grada mogu
mijenjati poloaj ako je potrebno27. Djeje se vrijednosti ogledavaju i u utopijski
organiziranome kolskom sustavu jer Igre su vanije od kole (Garda, 2011:69), a djeca
kao predmet imaju smijeh. Igraju se svi, i djeca i odrasli. Dragica Dragun i Franjo Nagulov
(2008.) navode da je igra medij i iritelj poruka i moe se smatrati komunikacijskim inom
izmeu Mirona i blizanaca. Tako i mnoge sportske igre danas promiu humanosti i ustaju
protiv rasizma i nasilja.
Preokret iz utopijskoga shvaanja svijeta i uvoenje antiutopijskih elemenata u
romanu se iitava kroz robote koji otimaju Sanonite. Roboti su izumi bia s dalekoga planeta
koja nisu antropomorfna, nego im se ivot bazira na zgusnutome elektricitetu. Njihovi su ih
izumi napali i poeli unitavati, a potom su to uinili i Sanonitima ijim su se intelektom
hranili. Pojavom Sateliana Garda je upozorio na opasnost pretjerane znanstvene
eksploatacije i upozorio da znanost predvia ovjekovo unitenje. Kroz njihovu se pojavu
alje i glavna poruka romana o svemirskoj pravdi: Ne smije biti jaih ili slabijih. Svi moraju
biti jednaki. Svi moraju biti ravnopravni. To je svemirska pravda. (Garda, 2011:163)
Garda uz nova naela i teorije donosi i znanstvene injenice i opravdanja. Donosi
znanja iz fizike, kontradiktorna glavnomu liku Mironu koji ima problema s fizikom. Roman
se ne zadrava samo na spoznaji o tehnikim inovacijama, nego vodi itatelja promiljanju o
smislu i opasnosti pretjeranoga napretka i mogunosti njegove kontrole. Roman ne ostaje na
popularizaciji tehnikih inovacija i pustolovne literature nego donosi dublje znaenje. Djelo
donosi negativnu poruku o novumu koji je mogu u budunosti i koji bi mogao utjecati na
meuljudske odnose i ivot na zemlji. Izum robota i zamjena ljudi robotima na odreenim
radnim mjestima i situacijama mogla bi dovesti do problema u budunosti ime roman
zanimljivom priom donosi itateljima duboke etike pouke:
27 U Kulahari, glavnome gradu, izgraeno je Djeje naselje u ijem se opisu iitava kontrastna slika
sa stanjem na Zemlji: Ovo je naselje pria za sebe. Izgraeno je u najljepem dijelu Kulahare ,i to po
nacrtu to su ga napravila djeca. Odrasli u pravilu nisu ni ulazili u nj. () Zbog toga je igralita itava
jedna ulica bila odvuena na drugi kraj grada, a na njezinu mjestu zasijana trava. I travu su natjerali da
to prije izraste, samo da djeca dobiju igralite (Garda, 2011:82)
60

-Moraju pripaziti ree - da roboti opet ne poele da postanu pametniji od onih koji su ih
izmislili. (Garda, 2011:177)
U izumima koji su prikazani u romanu uoava se Gardaeva matovitost, osobito u
izumu zvanim 'plavi prozor' kojim mogu gledati druga mjesta u svemiru, videofonu 28,
samovoskama29. Prostori su na Sanonu prikazani geomorfno. Na planetu obitavaju i ivotinje
s kojima Sanoniti ive u slozi i povjerenju. Dragun i Nagulov (2008.) naglaavaju poveznicu
pri opisu planeta i naina ivota na njemu. Pozitivnost Sanona dokazuje i opis planeta kao
vrlo lijepoga, punog cvijea, rijeka i sl. Pejza je tu okvir za pokazivanje karakteristika
naroda, obiaja, odnosa prema ivotu i smrti.
U Ljubiastom se planetu prvi puta pojavljuju protagonisti Gardaeva 'mironovskog'
kruga. Kao glavni se protagonisti u romanu pojavljuju Leopold i Miron, otac i sin. U pozadini
je zbivanja njihova cijela obitelj, ali majka i sestra samo se pojavljuju i nisu aktivni narativni
elementi. Na poetku se romana istie kontrastno oblikovanje likova oca i sina. Otac je
profesor atomske fizike, a Miron u koli ima problema s fizikom i ne moe lako svladati
gradivo. I tako su se jedan djeak, koji je volio sve osim fizike, i njegov otac, koji nije volio
nita osim fizike i svoje lule na kamilicu, nali na dalekom planetu Sanonu. (Garda,
2011:57) Zima (2011.) navodi da je oev lik kljuan u fabularnome zapletu, to se moe
povezati s Mironovim uzrastom, a Leopoldov je lik bitan i u struktrunome smislu.
Gardaevo je oblikovanje djejega lika u ovome romanu konzervativnije od oblikovanja
likova kod njegovih prethodnika Ivana Kuana i Milivoja Matoeca. Identitet djejega lika
gradi se pod utjecajem odraslih, uz roditelje, razgovorom s njima i meusobnim povjerenjem.
Otac i sin mogu razgovarati o svim temama pa se tako Miron ocu povjerava o svojim
osjeajima prema Pam, djevojici sa Sanona. Meusobno se povjerenje i bliskost iitava i u
fizikim kontaktima oca i sina pri emu otac miluje sina po glavi 30, a sin ljubi oca i tepa mu 31.
28 Videofon moemo smatrati futuristikim predvianjem jer se danas rabe ureaji slini opisanima u
romanu.
29Bile su to spravice sline koturaljkama. Pokretale su se pritiskom nonog palca na dugme.
(Garda, 2011:65)
30 Lijepo je od tebe to se tome raduje ree tata i pomiluje ga po kosi. (Garda, 2011:39)
31 Miron poljubi tatu u vrh nosa i upne ga za desni brk. -Tata, Leo, Leiu moj dragi, reci da emo ostati na
brodu! (Garda, 2011:50)

61

U trenutcima opasnosti otac ostaje pribran i sinu je podrka, ponaa se zatitniki i ne eli ga
dovoditi u opasnost.32 Otac u njihovu odnosu ima autoritet koji djeak potuje i ne protivi mu
se. Pravila lijepoga ponaanja vrijede i kada se djeak i otac nalaze u opasnosti u nepoznatoj i
nepredvienoj situaciji. Tako pri dolasku na brod otac govori sinu kako se ponaati za stolom i
da sve mora pojesti. Miron i sam ima svijest o potrebi za kulturnim ponaanjem. 33 Pri tome se
istie didaktinost i odgojna crta romana karakteristine za Gardaevo stvaralatvo. Kulturne
manire istiu se u Leopoldovom susretu sa sanonitskim Savjetnikom pri emu otac svojim
ponaanjem pokazuje ispravan primjer djetetu. Leopoldova didaktinost i mudrost oituje se i
u poslovinome diskursu koji upotrebljava pri razgovoru sa sinom. 34 Leopoldov lik nije
plono oblikovan i istie se i njegova druga strana. U tome se liku mogu pronai
karakteristike 'ludog znanstvenika' to Yates (2009.) navodi kao karakteristino za anr
znanstvene fantastike, ali njegova smuenosti ne prelazi granice pristojnosti. Ponekad se
izraavana neprimjereno35 i ovisan je o puenju cvijeta kamilice, to ga ponekad navodi na
neprilino i karikirano ponaanje. Dolaskom na Sanon pokazuju se i njegove karakteristike
koje dijeli sa sinom Mironom. Kako Miron obiava gledati djevojice i zaljubljivati se, tako i
Leo gleda ministrice na Sanonu. Leopold se brzo prilagoava sanonitskomu nainu ivota i
pristaje na igranje koje im je vano, to je nekarakteristino za likove roditelja odnosno
odraslih. Rodno nestereotipno ponaanje iitava se pri nestanku Mirona na Satelitu jer
Leopold plae za sinom u tekoj situaciji.

32 Tata Leo ni jedanput nije poveo Mirona u institut za meuplanetarnu suradnju. Takav je bio
dogovor izmeu njih dvojice. Bez obzira na nalaze kompjutora, iz kojih je proizlazilo da bi i djeak
trebao sudjelovati u pokuaju spaavanja Sanonita, tata je smatrao da on nema to traiti u pothvatu
koji je pripremao. A prava je istina bila u tome to je tata smatrao da je sve to preopasno, pa je Mirona
htio drati po strani. (Garda, 2011:85)
33 Miron uzme svoj pribor za jelo, zapravo tipaljku, i pozoblje one tri bobice sa svog tanjura, koje
su, usput reeno, mogle stati i u naprstak. Nisu imale nikakva okusa ni mirisa. Djeak ih je ipak
progutao. Znao je da ne bi bilo uljudno pokazati nezadovoljstvo prema jelu koje domaini ponude.
(Garda, 2011:24)
34 Kada Miron poeli imati ureaj koji snima znanje, Leopold, dobro poznavajui svoga sina,
upozorava ga na vanost uenja. Bez muke nema nauke (Garda, 2011:30)
35 Ba emo vidjeti hoete li uspjeti uskladiti gibanje materije u mojim kriima, to jest hoete li
izvui iz kria tu prokletu boleurinu. (Garda, 2011:38)
62

Miron je djeak kojega zanimaju pustolovine i igra, ali i djevojice. Na Zemlji mu se svia
djevojica Snjeana, a na Sanonu Pam. Pri prikazu sinova i oeva lika istie se njihova
zaljubljiva narav, ali sve ostaje u pozitivnome tonu. Unato svome uzrastu i tome to je
djeak, Miron pokazuje osjeaje i ponekada plae. U tome se iitava nestereotipno
prikazivanje djeakoga lika koji se ne libi plakati kada mu je teko niti razgovarati s ocem o
svojim osjeajima prema djevojicama, to se moe tumaiti i njegovim uzrastom kojem je
uroena naivnost. Izmeu oca i sina gradi se odnos povjerenja to pridonosi i oslikavanju
zdrave i skladne obiteljske situacije. Mironova se nezrelost oituje u zaljubljivosti u
djevojice na zemlji i na Sanonu pri emu zaboravlja na sve druge probleme i obveze 36, a
zaljubljivanje se pri tome moe promatrati kao retardacijski element. Dinaminost Mironova
lika istaknuta je na kraju romana kada Miron, pod utjecajem utopijski oblikovanoga ivota na
Sanonu, prestaje lagati, ime se iskazuje elja za etinijom zajednicom na Zemlji.
Djeca na Sanonu imaju iste interese i sline aktivnosti kako i zemaljska djeca, ali
utopijsko im ureenje omoguuje da ive onako kako ele. Miron se na Sanonu drui s
blizancima Pim i Pam.37 Oni ga vode na razgledavanje planeta i upoznaju ga sa
zanimljivostima ivota na Sanonu, njihovim izumima, ivotinjama, obiajima pri emu djeca
doivljavaju niz pustolovina karakteristinih za romane o djetinjstvu. Pri djejim se
pustolovinama na Sanonu odrasli uklanjaju iz radnje, oevi se bave vanim poslovima
vezanim uz spas planeta, majka kuanstvom, a djeci se otvara prostor za igru. Oni se igraju u
prirodi, to je element tradicionalnih romana. Matoviti zamiljaji koji se pojavljuju pri
djejoj igri na Sanonu i igrakama kojima se koriste (npr. samovoske) trebaju se promatrati u
kontekstu znanstveno-fantastinoga anra, a ne u kontekstu modernosti romana.
Iako roman nema u sreditu pozornosti prikaz obitelji, Leopoldova i Mironova obitelj
nalazi se u pozadini radnje i iz prikaza obitelji moe se iitati patrijarhalan tip obitelji i
njegovanje meusobnih odnosa. Nedjeljom bi svi etvoro izlazili na livadu nedaleko kue i
tu se igrali, smijali i podcikivali, kao da na ovom svijetu nema ni nacionalnih instituta, ni
sveuilita, ni poskupljenja kruha i mesa, ve da se ivi samo od smijeha i istog zraka.
(Garda, 2011:14) To je prvi Gardaev roman u kojemu se istie vanost obiteljskogA
36 U tom je trenutku Pam naslonila glavu na njegovo rame i on je zaboravio i satelit i Sateliane
(Garda, 2011:72)
37 Pim i Pam opisani su, prema njihovu izgledu, kao desetogodinjaci iako su prema odlikama
Sanonita koji ne stare i mogu se vraati u mladost, mogli imati i mnogo vie godina.
63

zajednitva i razgovora s djecom, karakteristinih za njegovu poetiku. U patrijarhalno

prikazanoj obitelji vladaju i stereotipni odnosi koji nisu netipini za hrvatsku djeju
knjievnost. Otac Leo radi u institutu i nosi stereotip zbunjenoga i otkaenoga profesora
(znanstvenika). O svakodnevnome funkcioniranju obitelji brine se majka uz koju se veu
kuanski poslovi poput rada u vrtu i zaivanja gumba. Sestra Ita, koja je u djelu nazvana
nadimkom, igra se s tipinim enskim igrakama, s lutkom i pjeva joj uspavanke. Obiteljski
su odnosi na Saononu oblikovani kao i oni na Zemlji, stereotipno i patrijarhalno. Savjetnikova
ena, majka Pim i Pam, brine se o djeci i sprema ruak dok se mukarci bave ozbiljnim
poslovima. Briga o spaavanju planeta ostaje u uskome krugu znanstvenika i opasnost u kojoj
se naao Sanon ne prenosi se meu Sanonite, iako i Savjetnikova ena o tome neto zna. ene
pokazuju osjeaje na drugaije naine nego mukarci. Savjetnikovica plae i slomljena je
kada joj nestanu djeca dok otac uspijeva ostati pribran. I djevojica Pam, s kojom Miron prvo
uspostavlja odnose, prikazana je kao predmet zaljubljivanja. Slina je djevojicama na Zemlji
i ima stereotipne karakteristike koje se veu uz tipino ensko ponaanje poput plakanja 38 i
brige o hrani za djeake39. Djeaci se prema Pam ponaaju nadreeno i prigovaraju joj zbog
nedovoljne brige o tanjurima i stvarima: () domaica bi sama morala voditi rauna o
svojim tanjurima. (Garda, 2011:103), a potom joj Miron pomae u obavljanju poslova.
Pamina nesmotrenost dovodi ih u opasnost jer ostaju na splavi na rijeci. Miron se prema Pam
ponaa zatitniki i tako se naglaavaju njegove djeake karakteristike. Iako se djeaci
ponaaju nadreeno prema Pam i ona prva pokazuje rodno stereotipno ponaanje, i djeaci
pokazuju svoje ''slabosti'' i strahove i plau u situacijama kada ih je strah. Tako se briu
razlike djevojica i djeaka i svi se jednako ponaaju u opasnim situacijama.
Prema navedenim odnosim na planu sadraja, prikazu likova, njegovanju
tradicionalnih vrijednosti povjerenja i brinosti djece i roditelja, kao i stereotipnomu prikazu
mukih i enskih likova i patrijarhalnih obiteljskih odnosa u pozadini, roman se moe smatrati
tradicionalnim djejim romanom. Na planu izraza takoer se uoavaju pripovjedni postupci
koji roman oznaavaju tradicionalnim.

38 Ih, to su ti djevojice! mislio je Miron. Iste su na Sanonu kao i na Zemlji. Samo znaju
cmizdriti. (Garda, 2011:94)
39 Ili su na rijeni otoi. Tu im je bilo najdrae mjesto za igru. Pam je od kue ponijela namirnice.
Bila je odluila da sama spravi objed za brata i Mirona.. (Garda, 2011:102)
64

Roman je iz perspektive sveznajuega pripovjedaa promjenjive fokalizacije.

Sveznajui pripovjeda istie svoje nadreeno znanje i komentira dogaaje. Tako itatelji
bivaju u situaciji da znaju vie nego likovi jer je pripovjeda iznio vana saznanja. 40
Sveznajui se pripovjeda obraa itateljima i podsjea ih na ranije dogaaje i detalje koji su
sada vani za nastavak radnje,41 a pripovijeda i izvan toka vremena i metanaratvnim
komentarima komentira dogaaje i zna to se dogodilo u budunosti.42
Hranjec (2004.) navodi da je fabuliranje u tome romanu zanimljivo, a izraz je lien
eksperimenata. Radnja je uokvirena i zapoinje u Treskavcu43 prikazom uobiajenoga
obiteljskog ivota i obitelji prof. Leopolda. Na istome mjestu radnja i zavrava, povratkom na
Zemlju i posjetom Sanonita Mureseku. Fabula je uglavnom oblikovana linearno. Paralelno
oblikovanje radnje iitava se u trenutku odlaska na Satelit pri emu se prate dogaaji koji su
se dogodili Mirnou, njegov odlazak kroz labirint i dogaaji koji su se dogodili Leu i
Savjetniku i konani pronalazak djeaka. Napetost radnje odrava se izmjenom oputajuih
trenutaka na planetu Sanonu, prikazom veselja i igre na Sanonu, a napeti su trenutci vezani uz
opasnosti u kojima se naao Sanon i pokuaje spaavanja planeta. Prikazi ivota na Sanonu i
djeje igre prevladavaju, ali u pozadini ostaju problemi koji mue taj planet i spas koji
oekuju, iz kojih se uoava i etika komponenta romana.
Od modernih se postupaka u romanu uoava intertekstualni dijalog s djelom
tradicionalne knjievnosti Ivicom i Maricom. Za Gardaeve je romane karakteristina
kompozicijska motivacija. Svaki motiv koji uvodi u djelu kasnije razrauje i upotrebljava. Na
poetku se romana pri ulasku u svemirski brod opisuje sadraj Mironovih depova, to se
40Pripovjeda komentira dogaaje u trenutcima kada znanstvenici odlaze na satelit: Dvojica
znanstvenika nisu zapazili jednu vanu pojedinost, to jest da je djeak prilikom ulaska u tunel u ruci
drao upaljenu runu svjetiljku. Mlaz svjetla izazvao je irenje utog oka. Da su to znali, bilo bi im
lako upaliti jednu od svjetiljki to su ih imali uza se. Oko bi se i pred njima posluno otvorilo.
(Garda, 2011:134)
41 Tata Leo je, kako se sjeamo , posljednjim naporom pokuao pritisnuti dugme daljinskog
upravljaa to ga je imao u depu, ali u tome nije uspio. (Garda, 2011:151), istaknula V..Z.
42 Ruka mu je klonula prije nego to je prostom i dotaknuo dugme. No, to se toga tie, i bolje da ga
nije dotaknuo, jer bi napravio veliku pogreku. (Garda, 2011:151)
43 U prvim se Gardaevim romanima mironovskoga kruga kao mjesta radnje navode se Treskavac i
Muresek koji u knjievnoj zbilji predstavljaju Osijek (Ljubiasti planet, Bakreni Petar, Izum profesora
Leopolda), a u kasnijim romanima poetno ili preteno mjesto radnje je Osijek.
65

pokazuje vanije na satelitu kada Miron, prisjeajui se Ivice i Marice, ostavlja predmete iz
depa u labirintu kako bi ga otac pronaao. Dogaaji u izvornome djelu s kojim roman stupa u
intertekstalni dijalog preuzimaju se kao obrazac ponaanja likova44.
S obzirom na prevladavajue elemente tradicionalnoga pripovijedanja na planu
sadraja i izraza uz sporadinu pojavu modernih elemenata u romanu, roman se odreuje kao
tradicionalni djeji roman.

5.1.3. Bakreni Petar

Bakreni Petar (1983.) drugi je roman koji je knjievna kritika pripisala Gardaevoj
znanstveno-fantastinoj trilogiji koju povezuju likovi mironovskoga kruga, djeca Miron i
Melita, otac Leopold i u pozadini zbivanja majka kuanica. Fabula se romana temelji na
sukobu dvaju muresekih djejih skupina, Ukikanaca i Amatera, koje se bave skupljanjem
starina. To je prvi roman u kojemu se aktualizira povijesno-arheoloka tema motivirana
Mironovom ljubavlju prema starinama, a ta e se tema pojaviti i u kasnijim Gardaevim
romanima (Izum profesora Leopolda, Prikaza, Miron na tragu Svetog Grala, Koliba u
planini). Iako je roman u knjievnoj kritici istican kao znanstveno-fantastini roman, sukobi
dvaju djejih druina imaju veu ulogu u romanu nego znanstveno-fantastini elementi.
Dubravka Teak (2008.b) navodi da roman ima sve elemente romana o djejim druinama
osim to je jedan lik izvanzemaljac. To je Bakreni Petar, ije se podrijetlo otkriva postupno
navodei neobinosti u njegovu ponaanju. Elementi znanstvene fantastike to ih nalazimo u
tom romanu u slubi su ideje o djejoj potrebi za kolektivom, zajednikom igrom i akcijom.
(Teak, 2008.b:20)
44 Nekoliko je trenutaka razmiljao to bi bilo najbolje uiniti. Sjetio se prie o Ivici i Marici i naina na koji
su oni obiljeavali put kojim bi proli. Miron je, kako se sjeamo, prije izlaska na satelit obukao specijalnu
odjeu. Za vrijeme priprema u Institutu on je u depove te odjee pretrpao svu svoju imovinu koju je ponio sa
Zemlje, tako da je sada, osim predmeta koji su se obvezno nalazili u sastavu opreme, imao jo i tri pekule, est
novia, nazubljeni kotai od sira, iljak jelenskog paroka, ealj i jo nekoliko sitnica.Na brzinu je, dakle,
ispitao sadraj depova, a onda oprezno poao niz hodnik. () Zakljuio je da se hodnici ravnaju po nekakvom
pravilnom redoslijedu. Poslije svakih dvadeset koraka dolazio je do novog raskrija. Svaki put vi, prije nego to
bi skrenuo, na kraju hodnika ostavljao po jedan predmet iz svojih depova. (Garda, 2011:137-138)

66

Radnja je smjetena u Muresek, kako autor u svojim ranijim djelima naziva Osijek.
Ana Pintari (2008.a) navodi da se Osijek u Gardaevim romanima pojavljuje na dva naina,
kao poetno i zavrno mjesto radnje i kao preteito mjesto radnje. S obzirom da veinu
Gardaevih romana ine praznine pustolovine, u tim je romanima Osijek poetno i zavrno
mjesto radnje. U Bakrenom Petru i kasnijem romanu Miron u kripcu, Osijek odnosno
Muresek, preteito je mjesto radnje. Osijek se prepoznaje po poznatim mjestima poput rijeke
Varde (odnosno Drave), lijevoj i desnoj obali rijeke, podzemnim hodnicima, bastionskoj
tvravi i dr.
U izgradnji fabule romana uoava se postupak meuanrovske geminacije i
preplitanje elemenata romana o djejim drubama i djejega znanstveno-fantastinog romana,
stoga e se interpretaciji romana pristupiti promatranjem konvencija i funkcija obaju anrova.
Moe se uoiti da je roman dvodijelno komponiran. Prvi je dio romana komponiran kao
roman o djejim druinama te se kao kolektivni protagonist pojavljuju dvije suprotstavljene
druine u dobi od deset do trinaest godina, to navodi i na zakljuak o implicitnome itatelju
romana. U drugome dijelu romana do izraaja dolazi znanstveno-fantastina tema, kao i vea
uloga odraslih likova u razvoju radnje. Interpretaciji romana pristupit e se prvo analizom
konvencija romana o djejim druinama pri emu e se odrediti i pojavnost tradicionalnih,
modernih i postmodernih knjievnih postupaka.
Berislav Majhut (2005.) piui o hrvatskim djejim romanima do 1945. kao jedan od
anrova u tome razdoblju navodi i romane o djejim drubama, ije se karakteristike mogu
prepoznati i u Bakrenom Petru. U romanima o djejim drubama, iako je svijet drube
prikazan kao igra, uspostavljaju se stvarni odnosi i ne mogu se izbjei posljedice koje odnosi
unutar druine i sukobi meu druinama mogu imati u stvarnosti. U drubi vrijede drugaija
pravila nego ona u vanjskome svijetu i unutar drube istiu se vrijednosti lanova i hijerarhija.
Kao i u pustolovnim romanima, i u romanima o djejoj drubi imamo voe koji su prividno
nadmoniji drugima, ali uloga voe moe se gledati kao stalan lik. Osim lika voe, unutar
drube nalazimo i druge stalne likove poput izdajice, malog, pobonika, djevojice. Ulogu
junaka mogu preuzeti i drugi lanovi drube osim voe (Majhut, 2005.). U Bakrenom Petru
pojavljuju se dvije meusobno suprotstavljene drube, Amateri i Ukikanci. Obje drube
voene su zanimanjem za starine i numizmatiku, ali motivacija im je razliita. Amateri se
starinama bave iz ljubavi, a Ukikanici iz koristi. lanovi unutar obje drube meusobno se
nazivaju nadimcima (Tajanstveni Ivan, Svileni, Trostruki Joja, Eukaliptus, Nepovjerljivi
odnosno mizla, Bakalar, Slanina, Kljova, Ugursuz, Sedmodlaki, Razbarueni i Bakreni
67

Petar), a nadimke jedino nemaju Miron i Melita. Nadimci su likova u slubi psiholoke i
fizike karakterizacije, a novim ih lanovima dodjeljuje Tajanstveni Ivan kao voa Amatera.
Lik djeaka zvanoga Nepovjerljivi karakteriziran je govornom karakterizacijom jer je svoj
nadimak dobio zbog stalnih sumnji u sve i svakoga, a zbog svoga negodovanja zbog nadimka
dobiva novi, pomalo podrugljiv, nadimak mizla, ali unato novomu nadimku, on se ne
mijenja, to se i naznaava modificiranim poslovinim diskursom: mizla nadimak mijenja,
ali ud nikad. (Garda, 2004.a:55). Trostruki Joja svoj je nadimak dobio zbog svoje visine 45,
a Bakreni Petar zbog boje kose i tena46, kao i Razbarueni47 i Sedmodlaki48. Pri oblikovanju
likova Bakalara i Slanine Garda je rabio postupak karakterolokoga paralelizma 49 koji se
oituje u njihovu fizikome izgledu. Ta su dva lika oblikovana pod utjecajem popularne
kulture i likova Stalnia i Olia, a nadimci su im u funkciji fizike karakterizacije lika. Slanina,
osim to je hiperboliziran fizikim izgledom, sklon je pretjerivanju i pri pripovijedanju i
doivljavanju svijeta oko sebe, emu je suprotnost mravomu i skromnomu Bakalaru. 50 U
njihovu ponaanju i dijalozima istie se humor, ali i pravo djetinje shvaanje svijeta u kojemu
je doputeno podbadanje i zezanje, ali ne zaboravljaju se vrijednosti prijateljstva. I djeaci
koji pripadaju skupini Ukikanaca karakterizirani su svojim nadimcima, koji u skladu s
karakteristikama druine nose negativne konotacije (Sfinga, Glupavi tef, Dingo i Motorka).
45 Trostruki Joja sjedio je u zadnjoj klupi oputenih ramena, ali se zbog njegove visine inilo da
stoji. (Garda, 2004:48)
46 -Zvat emo te Bakreni Petar zbog tvojih riih pjegica. (Garda, 2004:28)
47 Kosa mu je doista strila na sve strane. Reklo bi se da svaka dlaka svoju politiku vodi. (Garda,
2004:25)
48 --Tebi ve rastu brkovi. Ispod nosa ima nekoliko dlaica, otprilike sedam dlaka u osam redaka.
Zvat emo te Sedmodlaki (Garda, 2004:25)
49 Karakteroloki paralelizam postie se suprotstavljanjem dvaju suprotnih ljudskih karaktera.
Tehnikom kontrasta uzajamne se suprotnosti podcrtavaju, istiu. U djejim se romanima
karakteroloki paralelizam oituje na dvije razine: suprotstavljanjem djece i odraslih ili
suprotstavljanjem djejih karaktera. (Turjaanin, 1978.)
50 Slaninin doivalj sukoba s Ukikancima razlikuje se od doivljaja drugih djeaka:Slanina pogura Bakalara
natrag na stolicu i sam poe opisivati dogaaj. Sada je to bio malo drukiji opis od onoga to je Bakalar dao
Mironu i Bakrenom Petru neposredno poslije dogaaja. Ispalo je da je to bila teka, ogorena borba, da su padali
udarci na sve strane i da bi Ukikanci sigurno morali pobjei nad njegovim tekim akama da nisu bili do zuba
naoruani i brojano premoni. (Garda, 2004:46)

68

Skupina Amatera organizirana je kao tajna udruenja koja su poznata u svijetu

odraslih. lanovi ulaze s maskama i tajnom lozinkom. Pri primanju novih lanovoa imaju i
proces inicijacije pri emu novi lan mora dati prisegu i dati lanarinu odnosno donijeti
numizmatiki vrijedan predmet za zajedniku zbirku drube. Druina ima i svoje tajno mjesto
koje nije poznato nikome iz svijeta odraslih i u sukob s lanovima protivnike skupine dolaze
zbog borbe za ouvanjem tajnoga skrovita. Ureenjem sklonita Amateri su ispunili djeju
elju za prostorom koji pripada samo njima i koji je odvojen od svijeta odraslih. Miron ne eli
ocu odati gdje se skrivaju jer otac ne pripada njihovomu svijetu. Ukikanci takoer imaju svoj
prostor, ali njihovo se skrovite rui. Oni su se sastajali u ruevnoj kui, a ostanak bez mjesta
za igru problematiziranje je suvremenosti u kojoj zbog urbanizacije djeca ostaju bez svojih
igralita i okupljalita,51 ime se roman pribliava Ferencovu romanu Junaci Pavlove ulice u
kojemu se takoer problematizira sukob dvaju druina za igralini prostor u urbaniziranoj
sredini.
Odnosi unutar druine oblikovani su potujui konvencije anra romana o djejim
drubama i mogu se prepoznati stalni likovi djejih druina. Druba je aktant, subjekt, ali na
povrini diskursa nisu svi lanovi drube ravnomjerno osvijetljeni.(Majhut, 2005). Na nivou
diskursa rijetko je kad osvijetljeno vie od 5-6 likova. To odgovara broju stalnih likova
drube: voa, pobonik (ponekad i reprezentant neindividualnih lanova drube), izdajica
(ponekad pretendent na mjesto voe), mali, djevojice. (Majhut, 2005:172) U Bakrenom
Petru nisu svi lanovi druine karakteroloki osvijetljeni, i ponekad se imenuju samo kao
lanovi druine i spominju se kao prisutni, ali se pri tome ne imenuju 52. Tajanstveni Ivan
formalni je voa druine, vodi sastanke i odluuje o dunostima pojedenih lanova. Miron,
iako nije voa drube, u sreditu je pripovjedaeve pozornosti i u romanu se preteno prate
dogaaji vezani uz njega. U romanu je karakteriziran kao hrabar i odgovoran djeak,
motiviran za dunosti koje ima, poput ienja pronaenih predmeta u sklonitu Amatera.

51 Problematiziranjem prostora za boravak i igru druina dobiva urbani identitet, ali ne pojavljuju se
elementi popularne kulture, karakteristini za druine urbanoga identiteta. Takoer, na poetku se
romana govori da Leopoldova obitelj ivi u Mureseku, ali dio godine boravi i u kui u Treksavcu
nedaleko od Mureseka pri emu se naglaava Mirnova ljubav prema kui na selu i prirodi oko nje, to
se moe tumaiti tradicionalnim prikazom djece i djejih interesa.
52Kad su Miron i Melita uli u skrovite, u klupama poredanim ispred predsjednikog stola ve je
sjedilo pet-est Amatera. Iza njih dvoje ulo ih je jo nekoliko. (Garda, 2004:20)
69

Mironova sestra Melita unutar druine ima ulogu djevojice, koje u romanima o
djejim drubama igraju sporedne ili dekorativne uloge ili ih uope nema. Ako su prisutne u
drubi, moraju pokazati svoju ravnopravnost djeacima. U potrebnim situacijama mogu rabiti
tipina enska sredstva za postizanje cilja, poput koketiranja. Uloga djevojica moe biti
uloga posrednika izmeu dvaju klanova (Majhut, 2005.). Melita u ovom romanu ima
izraeniju ulogu nego u prvome 'mirnonovskom' romanu. Ona je ujedno i jedina djevojica u
romanu i najmlai lan Amatera u dobi od deset godina. Uz njezin su lik povezani stereotipi u
izgradnji enskoga lika. Rodni se stereotipi oituju u Melitinim strahovima koje iskazuje 53,
empatinosti (plakanje za izbaenim lanom) i brigom za fiziki izgled54. Ipak, ona je i
aktivan narativni element i unutar druine nema uvijek samo funkciju ukrasa, nego se istie
njezina hrabrost i inteligencija. U kljunome trenutku, njezin lik postaje aktivan u radnji. Ona
shvaa ifriranu poruku koju Eukaliptus alje Mironu i na taj nain spaava lana svoje
druine. Miron se prema Meliti ponaa zatitniki i njegovo ponaanje pokuava afirmirati
stereotipe o enama i zadrati Melitu izvan radnje, to ona ne doputa:
-Ti bi sada trebala poi kui. Moda nee biti ugodno, znatamo kod skrovita.
-Ila bih i ja molila je djevojica. Neu vam smetati.
Miron slegne ramenima i ree -Kako hoe, ali mislim da to nije za ene. (Garda,
2004.a:98)
Ulogu izdajice ima Trostruki Joja. Razlozi su njegove izdaje osobna korist jer eli
dvojku iz matematike koju mu moe omoguiti lan suparnike skupine Dingo iji je otac
profesor matematike. Trostruki biva izbaen iz druine, a inom izbacivanja oponaa se svijet
odraslih i suenje zloincima u koje su ukljuene i izjave svjedoka i olakotne okolnosti.
Trostruki je kanjen nakon glasanja porote odnosno cijele druine i potom iskljuen iz
druine. Svoju ponovnu afirmaciju doivljava u borbi Amatera i Ukikanaca kada se iznenadno
nae usred borbe i stane na stranu Amatera. Ulogu junaka u romanu preuzima naslovni lik
Bakreni Petar. Iako se u sreditu radnje izmjenjuje nekoliko likova (druba kao skupni agens,
djeji likovi Miron, Bakreni Petar i profesor Leopold), Bakreni Petar ima vanu ulogu unutar
53 Novoprimljeni su se lanovi prvih dana drali podalje od sarkofaga s kosturom, a Melita ni dandanas nije smjela sama ulaziti u skrovite ba zbog toga kostura (Garda, 2004:17)
54 Otkad su nastupili kolski praznici dolazila je gotovo svakog dana na bazene. Koa joj je ve
dobila lijepu bronanu boju, ali je djevojica eljela potamnjeti jo jae. To je htjela zato da ne bi , kad
dou na more, morala troiti vrijeme na sunanje i razmazivanje krema po koi. (Garda, 2004:61)
70

druine,

kao i u drugom dijelu romana u kojemu prevladavaju znanstveno-fantastini

elementi. Svoju afirmaciju u druini dobiva junakim pothvatom i borbom za pravdom u

ukikanskome skrovitu. U borbi Amatera i Ukikanaca Bakreni Petar stradava. Pri tome
dogaaju prestaje borba suparnikih skupina i svi mu priskau u pomo pri emu se oituje
djeja narav. Iako djeca nastoje oponaati svijet odraslih, njihovi se sukobi ne shvaaju
preozbiljno i prijateljstva i neprijateljstva brzo nestaju. Slinih je okraja izmeu ove dvije
grupe bilo i prije. Bili su suparnici, ali ne bi se moglo rei da su bili neprijatelji. Poneka
ogrebotina ili modrica obino bi ostajale kao posljedica njihova razraunavanja. I to je
uglavnom bilo sve. Narednih bi se dana viali u koli ili na ulici, gledali se malo ispod oka,
ali bi se ipak pozdravljali i razgovarali. (Garda, 2004a:102) Stradavanje Bakrenoga Petra
udruuje protivnike skupine i svi plau nad njegovom nesreom, a konani se sukob dvaju
skupina rjeava pridruivanjem Ukikanaci se pridruuju Amaterima. Udruivanjem skupina
i pomirenjem djeaka do izraaja dolazi bitan moment Gardaeve poetike kojim se afirmira
potvruje dobro i pozitivne vrijednosti, a djeji su sukobi dio uobiajenoga svijeta djeje igre.
Potujui konvencije u izgradnji djeje druine, kao i prikazom atmosfere vremena u kojemu
se radnja odvija, a koje karakterizira igra na otvorenome, roman na planu sadraja u svome
prvom dijelu pripada tradicionalnomu tipu romana.
Uklanjanje odraslih u prvome dijelu romana jest siejno odnosno oni su tu negdje.
Sukobi se djejih skupina odvijaju bez nadzora odraslih, oni ne znaju o djejim skrovitima i
tajnama (skrovite Amatera tajno je i suparnikoj skupini i odraslima), ali su odrasli upoznati
s postojanjem dviju protivnikih skupina i sukoba meu njima. O njihovim aktivnostima i
sklopljenom primirju izvjetava mjesni list Glas Mureseka i odrasli potom raspravljaju o
dogaajima meu djecom. Objavom vijesti o suprotstavljanim djeakim skupinama
upozorava se na utjecaj nepotrebnoga medijskog senzacionalizma. Naime, novinar je priu
objavio jer toga dana nije imao drugih zanimljivih vijesti, a sam priznaje da je malo i izmislio,
ime se problematizira etika strana novinarskoga zanimanja. Tim se inom hiperbolizira
znaaj djejih skupina i djejega ponaanja u iji svijet ulaze i odrasli komentarima o njihovu
pomirenju.
Od odraslih likova bitnu ulogu u romanu ima Mironov i Melitin otac Leopold, i iako u
pripovjednim tijeku romana ne zauzima veliku ulogu i pojavljuje se samo na poetku i na
kraju romana, bitan je za razvoj radnje jer otkriva tajnu o Bakrenom Petru. Leopold u romanu
zadrava osobine istaknute u Ljubiastom planetu. On je svjetski ugledan, ali otkvaeni

71

znanstvenik55. Ne zapostavlja svoju obitelj to se moe iitati odnosa oca i sina koji
obiljeava povjerenje i bliskost.56
U drugome su dijelu romana odnosno nakon tunjave protivnikih skupina i
stradavanja Bakrenog Petra, odrasli u sreditu radnje i tu se pojavljuju likovi znanstvenika,
lijenika, istraitelja i novinara. Pojava odraslih likova pridonosi uvjerljivosti radnje. U tome
je dijelu ujedno i zastupljenija znanstveno-fantastina tema romana za koju Zima (2011.)
navodi da je u Gardaevim romanima stilizirana i reducirana. Pojava odraslih likova
omoguila je uozbiljavanje radnje, ali i otvorila mogunost propitivanja etinosti znanosti i
zanimanja, ime znanstveno-fantastian tema u romanu zadobiva dublji smisao. Bakreni Petar
na Zemlju je doao s ugroenoga planeta i profesor Leopold ga je uvao u svome kabinetu.
Njegovim bijegom iz kabineta i pridruivanjem Amaterima, a potom i ranjavanjem u tui s
protivnicima, istie se vanost njegova lika u izgradnji fabule. Bakreni Petar zavrava u
bolnici i otkriva se da s njegovom krvlju neto nije u redu i da je vjerojatno izvanzemaljac
nakon ega nastaje panika u Mureseku prouzroena lankom u novinama. Propitivanje
novinarske etike iitava se u nepotrebnom senzacionalizmu kojemu su novinari skloni, kao i
svjesnom izmiljaju dogaaja.57 Reakcije odraslih takoer je potrebno kritiki promotriti jer
nakon novinarskoga senzacionalistikog lanka o pojavi izvanzemljaca, u bolnicu ljudi
poinju dovoditi svoju djecu na preglede jer se neobino ponaaju. U reakcijama roditelja i
djece uoavaju se i humoristini momenti potaknuti pripovjedaevim komentarom. 58 lanak o
55 Profesor Leopold, Mirnov otac, bio je poznati strunjak za eksperimentalnu i atomsku fiziku.
Odavao je dojam mrzovoljnog ovjeka, ali je imao zlatno srce. To, uostalom, znadu oni koji su njega i
Mirona u romanu Ljubiasti planet pratili na daleki planet Sanon, Prije podne je predavao na
Muresekom sveuilitu, a potom odlazio kui na ruak. Posije ruka bi se malo odmorio u svojoj
radnoj sobi ili pisao znanstveno djelo ''Utjecaj gravitacije na razvoj i prenoenje materije u
meuplanetarnim uvjetima''. U sedam sati naveer potrpao bi rukopise u konatu torbu i, jo rastresen
od silnih ideja i fantastinih teorija, ponovno odlazio u Institut. Tu bi nastavljao rad na rukopisu ili
obavljao pokuse u kabinetu. Kui se vraao veoma kasno, esti i poslije ponoi. (Garda, 2004:11-12)
56 Bliskost oca i sina prepoznaje se i u nadimku kojim Miron naziva oca, tata Lei (Garda,
2004:13)
57 Novinar djeacima objanjava zato je i kako objavio vijest o primirju Amatera i Ukikanaca u Glasu
Mureseka:Pa morao sam neto napisati za svoju rubriku, toga dana nisam imao drugog materijala. Morao sam
malo izmisliti, nadam se da se ne ljutite na mene. I drugi novinari rade tako ponekad. (Garda, 2004:112)

58 Zabrinuta majka dovodi sina na pregled nakon lanka u novinama, a u isti se vrijeme ne brine za kulturno
ponaanje svoga djeteta:-Sunace mamino, eto, sve je ispalo dobro. Kupit e ti majica

72

pojavi izvanzemljaca ima i komercijalni uinak jer se u knjiarama kupuju knjige o sastavu
krvi, a u gradu su rasprodani i svi mikroskopi kao i figurica Bakrenoga Petra, koja se
prodavala na ulicama Mureseka. Kritiku novinarskoga senzacionalizma u konanici daje
profesor Leopold: itao sam jutarnje novine i sluao na radiju o svemu to se dogaalo u
vezi s nestalim djeakom. Rekao bih, ako doputate, da nije bilo uputno o svemu tome pisati
na onako dramatina nain. Takve vijesti mogu kod graana izazvati uznemirenje()
(Garda, 2004.a:134)
Od odraslih se likova pojavljuju i istraitelj i lijenik i kroz njihova se postupanja
takoer propituje profesionalna etika. Naime, istraitelj zahtijeva od lijenika osporavanje
nalaza Bakrenog Petra koji su novinskim lankom izazvali senzaciju i paniku. Lijenik se
tome opire pozivajui se na lijeniku etiku i ugled koji bi im mogao biti ugroen, ali
istraitelj ga ujedno upozorava da e im ugled biti naruen i ako se dozna da im je pacijent,
Bakreni Petar, pobjegao iz bolnice. Obojica pristaju lagati ljudima zbog viega interesa
smirivanja panike uzrokovane novinskim senzacionalizmom. Radnja romana razrjeava se
razgovorom lijenika, istraitelja i profesora Leopolda u kojoj im on govori o podrijetlu
Bakrenoga Petra, ali i o dogaajima na Sanonu, ime djelo dolazi u intertekstualni odnos
prema prethodnom romanu.
Garda u roman unosi poune elemente koje mu omoguuje povijesno-arheoloka
pozadina sukoba djejih druina. Pouni su elementi vezani uz povijest Osijeka, a didaktinoj
ulozi romana doprinose i objanjenja manje poznatih pojmova u biljekama. Mjesto radnje
Muresek naziv je dobilo po starome imenu Osijeka koji se za vrijeme Rimljana zvao Mursa, a
stoga su i povijesni elementi vezani uz to razdoblje povijesti grada, a u biljekama se
objanjavaju pojmovi iz rimske povijesti (imena boanstava, vladara i predmeta). Didaktnini
se elementi romana ogledaju i u uobiajenom ponaanju djece. Djeca u svakodnevnim
situacijama ne zaboravljaju ni brigu za okoli, na primjer kada Melita odlazi sa sunanja
pored bazena, kupi smee za sobom i baca u koaru za otpatke.
Roman je ispripovijedan iz perspektive sveznajuega pripovjedaa promjenjive
fokalizacije. Unutarnjom fokalizacijom pripovjeda ulazi u Mirnove misli i razmiljanja59, kao
Sunace mamino opali onom vakom tako da je sve odjeknulo u ekaonici. (Garda, 2004:119)

59 Pri prvom susretu s Bakrenim Petrom, Miron razmilja je li on uhoda:U Mironovu glasu osjetila se trunka
sumnje. Nije li Bakreni Petar ipak ukikanski uhoda? to trai u skrovitu? On ga je zatekao tu, gotov bi se moglo
rei da ga je uhvatio na djelu. Jo nita nije uzeo, ali tko moe tvrditi da nije imao takvu namjeru. (Garda,

73

i u osjeaje i misli Bakrenoga Petra. Sveznajui pripovjeda komentira dogaaje i napominje

vanost pojedinih motiva60 i najavljuje budue napete dogaaje61. Roman karakterizira napeta
fabula obogaena neoekivanim obratima vezanim uz glavni lik Bakrenoga Petra. Napetost se
u romanu poveava tipinim horornim motivima, poput neobinoga mjesta radnje u
podzemnim hodnicima grada u kojima postoji opasnost od zmija ili potencijalno opasnih
bakterija, zbivanjem opasnih dogaaja u sumrak i napetim zavretcima poglavlja. Napetost je
osobito izraena u sedmome poglavlju kada Bakreni Petar odlazi u etnju gradom nou.
Pripovjeda ne otkriva odmah itateljima o kome se radi, nego pie o nepoznatom. Opisi
grada i zvukova u noi u funkciji su pojaavanja napetosti jer netko nepoznat nou ee
gradom.62 Tiha i usamljena no u funkciji su i prikaza psiholokoga stanja Bakrenoga Petra, a
o njegovim se osjeajima doznaje unutarnjom fokalizacijom.63 U romanu se izmjenjuju napeti
trenutci vezani uz sukobe protivnikih skupina i sudbinu Bakrenoga Petra i smireni trenutci
poput opisa Melitina sunanja.
Fabula je preteno ispripovijedana linearno, a paralelnu radnju pratimo pri prikazu
lanova Amatera u vrijeme prije vanih dogaaja pri emu se paralelizam radnje i
nagovjetava: Za etiri sata i malo vie poet e se dogaati znaajne stvari u Mureseku. U
2004:37)

60 Miron po dolasku pred oev kabinet govori lozinu Amatera za taj dan, a sveznajui pripovjeda komentira i
istie vanost toga uzvika im su njegovi komentari u funkciji privlaenja itatelja na daljnje itanje.Kleopatrin zub! uzvikne Miron.
Taj e Mirnov povik imati dalekosene posljedice za ovu priu. Moemo ve sada rei da bez toga povika prie
zapravo ne bi ni bilo. O svemu tome e se saznati na kraju, ali bi svakako bilo dobro zapamtiti da je Miron to
uzviknuo pred vratima tatina kabineta. (Garda, 2004.a:12)

61 Uskoro e osvanuti dan pun neobinih dogaaja. (Garda, 2004.a:76)

62 Sve je bilo tiho te noi u Mureseku.() Uskoro su utihnuli i koraci zakanjelih prolaznika. Tramvaju su
zavrili posljednje vonje i skupili se na odmoritu.
Grad je spavao dubokim snom. Varda je jednolino uborila izmeu obala.
Na jednoj kui lagano se otvori prozor. Neija se glava promoli kroz okno. Nepoznati je nekoliko trenutaka
oslukivao tiinu u praznoj ulici. Zatim oprezno zakorai na prozorsku dasku, privue i drugu nogu i skoi u
travu pod prozorom. () Poput sjenke se odvoji od stabla i zakorai niz ulicu. Osvrne se nekoliko puta, pogleda
uz ulicu, niz ulicu, pa kad se uvjeri da nema nikoga, poe u smjeru starog dijela grada. (Garda ,2004.a:71-72)

63 Bakreni Petar na Zemlji se osjea usamljeno i u noi odlazi do mjesta gdje ivi Mironova obitelj i plae:
Dugo je tako gledao i uzdisao. Oni sada spavaju, mislio je. Sa svojim tatom i mamom- S knjigama i igrakama.
Spavaju i sanjaju. (Garda, 2004.a:76)

74

tim e dogaajima, osim Amatera, sudjelovati jo neka lica. to oni sada rade? ili barem neki
od njih? (Garda, 2004.a:77) Tim paralelizmom prikazuju se oputajui trenutci koji
prethode buduim napetim dogaajima. Djeca se bave svakodnevnim poslovima, pomau
roditeljima, itaju, sunaju se, profesor Leopold pui kamilicu i zabrinut je zbog neega.
Na stilskoj razini nema mnogo opisa koji bi mogli djelovati zamorno, nego su opisi u
funkciji radnje. Prevladavaju dijalozi, a knjievni se jezik pojavljuje i u govoru likova i u
pripovjedaevu pripovijedanju.
Od modernih se knjievnih postupaka u romanu uoava intertekstualni odnos prema
prethodnom romanu Ljubiasti planet i pojava Bakrenoga Petra svojevrsni je nastavak prie o
energiji koja unitava drugi planet i koji su profesor Leopold i Miron spasili. Naime Bakreni
Petar djeak je s drugoga planeta koji na Zemlju dolazi kako bi naao spas. Autoreferencijalno
pozivanje na Ljubiasti planet u romanu se pojavljuje u dvije svrhe od kojih je prva vezana uz
nastavak radnje i poveznice na tematskome planu, a druga je svrha poticaj itateljima na
itanje toga romana64. U romanu se iitavaju i aluzije na sljedei Gardaev roman Izum
profesora Leopolda.65
Modernosti romana pridonose i transsemiotiki citati 66 koje ine isjeci iz novina i
pojava pisca u radnji koji objanjava kako je doao do lanka iz Glasa Mureseka 67.
Donoenjem isjeka iz novina, radnju se eli prikazati stvarnosno utemeljenom i
vjerodostojnijom.
U

znanosti se o hrvatskoj djejoj knjievnosti Bakreni Petar navodi kao dio

Gardaeve znanstveno-fantastine trilogije. Znanstveno-fantastini elementi vezani su uz lik

64Leopold govori o dogaajima iz Ljubiasto planeta, ali ne otkriva sve nego upuuje na itanje toga djela:
ali to moete proitati u knjizi ''Ljubiasti planet'' ako je do sada niste itali' (Garda, 2004.a:142)

65 ovjek e moi kroiti u budunost brzinom kojom on eli. I vraati se u prolost, da, dobro ste
uli, u prolost! Ve radim na konstrukciji takvoga stroja i uskoro u svijetu obznaniti svoj pronalazak.
Vrlo brzo e se uti za izum profesora Leopolda. (Garda, 2004.a:138)
66 Kod transsemiotikih citata podtekst ne pripada umjetnosti. Takvi citati mogu biti na primjer
citati iz novinskih tekstova, reklamnih slogana. (Orai-Toli, 1990.)
67 Pisac ove prie uspio je u redakcijskoj arhivi doi do jednog primjerka toga izdanja pomou
gospoice Irme, arhivarke, kojoj i ovom prilikom zahvaljuje na susretljivosti. (Garda, 2004.a:113)
75

Bakrenoga Petra i ti elementi ne zauzimaju preteiti dio radnje, nego se znanstveno-fantastini

karakter djela otkriva tek u raspletu romana. Bakreni Petar na Zemlju je doao s drugoga
ugroenog planeta i profesor Leopold ga je uvao u svome kabinetu. Njegov planet u
opasnost je doao nakon to su svemirski istraivai s njegova planeta donijeli ive estice
koje su potom ugrozile ivot na planetu, a Bakreni je Petar i samo nekolicina stanovnika
njegova planeta zavrio na Zemlji, koja je najslinija njihovu planetu. Znanstvenofantastinom temom upozorava se na opasnosti istraivanja i potrebu postavljanja granica
zbog nepoznatih moguih posljedica, a ta je tema aktualna i u romanu Ljubiasti planet.
Takoer, znanstveno-fantastina tema povezuje se s uobiajenom temom u SF romanima u
kojima se pojavljuje potreba za spaavanjem umiruih civilizacija.
U pozadini zbivanja ocrtani su obiteljski ivoti djece i njihove svakodnevne obveze
poput odlaska u trgovinu. Iako obitelj nije temeljna narativna figura, pojavljuje se kao motiv
koji se ponavlja kroz vei broj djela ''mirnovskoga'' kruga, osobito u prvim romanima u kojem
su djeca mlaa i uloga obitelji vanija. Obitelj profesora Leopolda patrijarhalno je ustrojena
nuklearna obitelj u kojoj otac radi, a majka je neimenovana kuanica koja se brine za
obiteljski ivot. U romanu se jo spominje i Eukliptusova obitelj 68 i nestereotipan prikaz
njegove majke. Naime, dok je otac na poslu, on majci pomae lijepiti tapete, to pokazuje da
majka preuzima muke poslove dok je otac na poslu.
Obiteljske vrijednosti prenose se kroz lik Bakrenoga Petra jer se on osjea usamljeno
na zemlji i eli imati obitelj kao i ostali djeaci, to mu profesor Leopold i omoguuje i usvaja
ga, a Bakreni ga odmah prihvaa kao oca i moli za oprost jer je bio neposluan i otiao bez
dozvole iz Leopoldova kabineta. Konanim usvajanjem Bakrenoga Petra razrjeava se radnja
romana, a injenica da je Bakreni Petar uzeo i bacio sve podatke koje je o njemu imao
profesor Leopold uklanja opasnost da se poremeti poredak stvari na Zemlji i dozna istina o
njemu.
Trei Gardaev roman odreuje se kao tradicionalni roman zbog prevladavajuih
tradicionalnih elemenata na planu sadraja i izraza. Na planu sadraja tradicionalni se
elementi ogledaju u oblikovanju djeje druine i tenji za djejoj emancipacijom koju im
omoguuju sastanci na tajnim skrovitima, ime se oponaa svijet odraslih. Djeca se igraju na
68 Eukaliptusova obitelj pojavit e se i u romanu Duh u movari u kojemu ive u Kopaevu i otac i
majka rade u restoranu. U Bakrenom Petru Eukaliptusov otac radi u ljevaonici eljeza i ne spominje se
njihovo maarsko podrijetlo, niti majka govori pod utjecajem maarskoga jezika kako govore u Duhu
u movari.
76

otvorenome, u gradskim prostorima i doarava se duh vremena. Pojava odraslih uozbiljuje

radnju i oni su vani za rasplet romana i doznavanje i razrjeavanje konane sudbine
Bakrenoga Petra. Na planu izraza u romanu takoer prevladavaju elementi tradicionalnoga
pripovijedanja, linearna radnja i sveznajui pripovjeda, ali pojavljuju se i moderni elementi
poput intertekstulanih odnosa prema prethodnom djelu i transsemiotikih citata iz novina, koji
omoguuju promiljanje o etikoj strani novinarskoga zanimanja. Od postmodernih elemenata
uoljiva je anrovska geminacija u dvodjelnosti kompozicije romana u kojemu se prepoznaju
elementi romana o djejim drubama i znanstveno-fantastinoga romana.

5.1.4. Izum profesora Leopolda

Izum profesora Leopolda (1986.) trei je roman Gardaeve znanstveno-fantastine
trilogije u kojoj se pojavljuju isti likovi odnosno roman ''mironovskoga'' kruga. Teak
(2008.b) za Gardaeve znanstveno-fantastine romane navodi da su pustolovni romani
zaogrnuti fantastikom, a to se najvie oituje u ovome nastavku trilogije. Dok Ljubiasti
planet tematizira prostor, ovaj roman obrauje vrijeme. Radnja romana odvija se u
sadanjosti, a genijalan izum profesora Leopolda omoguio je odlazak u prolost, u 351.
godinu, u povijesni Osijek odnosno Mursu. Radnja romana, kao i veine Gardaevih romana,
zapoinje u Mureseku kako Garda naziva Osijek u svojim prvim romanima. Zima povezuje
mjesta radnje Gardaevih romana s modusom romana: Izmjena fanstastinog i mimetikog
modusa analogna je do odreene mjere, i s prostornim izmjenama: prvi, fantastini romani,
Mirona smjetaju u izmiljeni lokalitet Muresek na rijeci Vardi, no poslije, u mimetikim
romanima, djeak i njegovi prijatelji ive u Osijeku. (Zima, 2011:521)
Kajan (2006.) istie hibridnost anra u romanu u kojemu se pronalaze elementi
znanstvene fantastike, povijesnoga romana, a djeje se pustolovine slijede po zakonitostima
detektivskoga romana. Primjer hibridnoga romana koji ima elemente znanstvene fantastike u
hrvatskoj djejoj knjievnosti jest i Matoev roman Suvian u svemiru (Kajan, 2006.).
Znanstveno-fantastini novum prepoznaje se u izumu genijalnoga znanstvenika Leopolda koji
je izumio vremenski stroj, ali znanstveno-fantastina tema upotrebljava se za prikaz
pustolovina djeje skupine u drugaijim povijesnim okolnostima. Teak (2008.b) navodi da
je roman spoj futuroloke i povijesne projekcije. Povijest se oituje u prikazivanju kostima i
ambijenta povijesti, a futurizam u izumu stroja za putovanje kroz vrijeme.

77

Povijesnu temu Garda rabi za prikaz dogaaja iz zaviajne, osjeke povijesti, to ini
znaajku zaviajnosti, vanu za Gardaevu poetiku. Interdisciplinarno povijesno uporite
romana koje ima edukativnu ulogu, Garda naglaava u Zavrnoj rijei na kraju romana u
kojoj mladim itateljima donosi dogaaje koji obuhvaaju bitku za Mursu, koja se smatra
najveom bitkom etvrtoga stoljea nae ere, i sudbinom vladara i grada Murse nakon bitke.
Znanstveno-fantastini elementi omogueni su Leopoldovim izumom vremenskoga stroja,
koji je pokreta pustolovine i odvodi djecu u prolost. Putovanje u prolost ne moe izmijeniti
tijek dogaaja u prolosti, ali znanje o prolim dogaajima djeci moe pomoi u snalaenju u
drugome vremenu. Spoznaja o bitki koja se treba odigrati u Mursi i u kojoj e poginuti mnogo
ljudi istie njihovu nemogunost mijenjanja prolosti. 69 Drugi je Leopoldov izum spravica
Ciceron koja djeci prevodi s latinskoga na hrvatski jezik.
Novum u ovom romanu u funkciji je povijesne teme i djejih pustolovina. Ne donose se
utopijske niti antiutopijske teme, ve se SF tema donosi kako bi se pokazale slinosti i razlike
s povijesnim razdobljem. Suvin kaoodrednice SF anra navodi zaudnost u tehnolokim
izumima, ali naglaava da je ta zaudnost prolazna i osim tehnolokih otkria SF treba
donijeti i dublju poruku. SF ne treba gledati kao futuroloku dalekovidnost na podruju
tehnologije, ekologije, sociologije i sl. jer to su sekundarne funkcije SF-a, nego je treba
gledati u okviru gledanja na ovjeka (Suvin, 2010.). Upravo to donosi Garda u ovome
romanu dovodei u meusobne odnose likove iz prolosti i sadanjosti. Nain razmiljanja i
meusobni odnosi u prolosti bili su slini dananjima, podjela poslova takoer je bila slina
dananjima, ene su se brinule o obitelji, djeci i hrani, a mukarci su radili tee poslove, a
pojavljuju se i likovi koji, unato razlikama u vremenima u kojima ive, nose iste ideje i
zamisli. To je Venturije, Leopoldov pandan u povijesti, koji nosi osobine drutvenoga
marignalca, a kroz roman se prikazuje njegova vezanost za obitelj.
Djeje pustolovine u romanu omoguuje putovanje kroz vrijeme i uklanjanje odraslih
likova. Na poetku se romana pojavljuje obitelj profesora Leopolda koja je proirena novim
lanom, usvojenim sinom Bakrenim Petrom. Roditelji se fabulativno uklanjanju iz radnje na
dva naina, odlaskom na seminar, ime se djeci ostavlja samostalan prostor djelovanja, a
69 -Danas e pod Mursom poginuti ili se utopiti u rijeci vie od pedeset tisua ljudi.-Tata ree Miron
pribliivi se ocu zar ne bismo to nekako mogli sprijeiti? Da upozorimo Magnencija ili Konstancija
-Mi ne moemo utjecati na tok dogaaja i bilo to popraviti uzdahne profesori Leopold. Moemo samo
promatrati i plakati nad ljudskom pohlepom i slavoljubljem. (Garda, 2003.a:152)

78

potom i djejim putovanjem u prolost. Do putovanja u prolost dolo je krenjem pravila jer
djeca nemaju doputenje za istraivanje Leopoldova kabineta.
Djeji su likova stalni likovi ''mironovoskoga'' kruga Miron i Melita, a s njima je i djeak
Bakreni Petar, izvanzemeljac itateljima poznat iz romana Bakreni Petar. Oni ine druinu
koja doivljava pustolovine u drugome vremenu ime ine druinu urbanoga identiteta s
premjetenim prostorom djelovanja. U prolosti susreu djeake Plinija i Strazija i djevojicu
Antoniju. Djeca u romanu nisu imenovana nadimcima70, osim Bakrenoga Petra iji je nadimak
u funkciji fizike karakterizacije lika. Intertekstulanim se citatima objanjava postanak
njegova nadimka koji je zadobio u prethodnim romanu.
Miron je glavni lik romana i neformalni je voa druini iz Mureseka. On ima osobine
voe, pametan je i sposoban i esto se postavlja nadmono sestri, a njegovo zanimanje za
povijest otvorilo je prostor povijesno-arheolokoj temi romana. Miron nije prikazan plono,
nego su istaknute i njegove mane. Njegov je nedostatak, naglaavan i u ranijim romanima,
slaba ocjena iz fizike. Ponekad lae, a to ini u svrhu postizanja nekoga cilja ili kako bi se kao
voa druine snaao u novonastaloj situaciji71. Bakreni Petar i Melita ne odobravaju uvijek
njegovo laganje i ponekada im je zbog toga i neugodno. Miron je pretpubertetskoga uzrasta i
vie nije potpuno posluan roditeljima, kao to je to njegova mlaa sestra Melita. Mironov
pustolovni duh povod je odlasku u oev kabinet i konanom putovanju kroz vrijeme. U novoj
situaciji, u prolosti, Miron je takoer voa djeci. Dok Melita u novoj i nepoznatoj situaciji
pokazuje strahove, Miron je tjei iako je i sam ustraen, ali se vodi izrekom da hrabre srea
prati (Garda, 2003.a:49).
U Melitinu se ponaanju prepoznaju rodni stereotipi oblikovanja enskih likova, ali i
tipino ponaanje s obzirom na njezinu dob. Dok je u prethodnome romanu Melita bila stalan
i tipian lan druine djevojica, u ovome su romanu istaknutija stereotipna obiljeja
njezina lika. Dok djeake zanima povijest, Melita se igra lutkama. Njezini se enski stereotipi
otkivaju u brbljavome karakteru i znatielji koju je teko obuzdati. 72 Njezine su reakcije
instinktivne, pokazuje osjeaje i osjetljivost. U opasnosti plae i pri tome joj je potrebna
70 Bakreni Petar, prilikom spaavanja Miron od utapanja u rijeci, Mironu daje nadimak Fibula, jer se zbog
fibule naao u nezgodi. Taj nadimak ujedno je i u funkciji karakterizacije lika zbog Mironove ljubavi prema
starinama. Do kraja se djela vie ne spominje Mironov nadimak.

71 uvaru je pokazao klju i rekao da ih je tata poslao po neto to je zaboravio u kabinetu. Slagao
je, a da nije ni trepnuo. (Garda, 2003.a:22)
79

bratova pomo i utjeha, a kada je sretna, izraava svoju ljubav prema lanovima obitelji.
Miron nastoji zatiti Melitu u opasnim situacijama, naglaavajui pri tome njezinu rodnu
pripadnost. Tako joj ne eli dopustiti da ide s njim i Bakrenim Petrom u Magnencijev ator
spasiti Strazija jer To je posao za mukarce. (Garda, 2003.a:122). Miron ni sam nije
siguran je li pametno ii spaavati djeaka Strazija, pa ne eli i sestru dovesti u opasnost pri
emu do izraaja dolaze rodni stereotipi i miljenje da se djeaci trebaju rtvovati i biti hrabri,
a djevojice su poteene opasnosti.
Melita spremno prihvaa kuanske obveze koje joj majka povjerava prije polaska na
put. Garda time ne oduzima vrijednost eni, nego gotovo da mukarce prikazuje kao one koji
se ne mogu pobrinuti sami za sebe bez enske ruke: Melita, duo, ti si sada jedina ena u
kuii domaica, da,dapazi na stan i na ta dva mukarcastavi papigici hranu u kavez
() u hladnjaku ima jo paprikaa od dananjeg ruka, sutra ga podgrij, ali pazi da ti tednjak
ne ostane ukljuen(Garda, 2003.a:15) Djevojica eli pokazati svoju odgovornost i
marljivost i iako ima samo deset godina, nakon majina odlaska na sebe preuzima kuanske
poslove kako bi razveselila majku i djeake koji su ostali s njom. Ta mala Melita, u lipnju je
navrila tek deset godina, a kuha kao odrasla. (Garda, 2003.a:16) U svojoj se ulozi
domaice Melita ne osjea podreeno, nego je ponosna to svojim poslom pridonosi obitelji i
to e na taj nain usreiti majku.73
Meliti je vrlo vaan fiziki izgled. U novoj okolini, odnosno vremenu, ona zapaa razlike
u odijevanju. Rodne se karakteristike tako nalaze u funkciji doaravanja atmosfere vremena u
kojemu su se djeca nala i razlikama koje se ogledaju u drugaijem nainu odijevanja. 74 U
opise djeje odjee Garda je unio elemente popularne kulture. Mureseka su djeca odjevena
po posljednjoj murekoj modi, nose odjeu marke Levi's, a Bakreni Petar i crnu konu

72 U strahu ona ne prestaje ispitivati to se dogaa, a Miron se postavlja zatitniki prema njoj.
Svoje sumnje i slutnje nije smio otkriti sestri. To bi je jo vie uznemirilo i uplailo, ali neto joj mora
dogovoriti, jarca mu rogatog! Inae e do jutra zapitkivati (Garda, 2003.a:62)
73 Melita je nastavila pospremati stan. Osjeala se ponosnom to joj je majka povjerila ulogu
domaice, makar samo na tri dana. Uredit e ona stan da e sve blistati i majka e se obradovati kad se
vrati. Tako je razmiljala i za sobom vukla teki usisava. (Garda, 2003.a:19)
74 () A zato ste vas troje tako smijeno odjeveni?-Smijeno? gotov se uvrijedi Melita koja je uvijek pazila
da bude ukusno odjevena. Ovako se od ljetos nosi u Mureseku. ini mi se da mnogo smjenije izgleda ta tvoja
nona koulja podvezana svilenim konopom. (Garda, 2003.a:71)

80

jaknu.75 U situaciji kada putnici kroz vrijeme ne znaju hoe li se moi vratiti kui, Melita ocu
pria o modi u prolosti. Ona je neoptereena vanim dogaanjima i brine se za djeacima
nebitne stvari.
Iako je Miron glavni protagonist i voa druini, a Melitine su kvalitete u drugome planu,
ona u pojedinim situacijama nadmauje brata. U koli je odlian uenik, dok Miron ima
problema s fizikom. Miron se u pojedinim situacijama prema njoj postavlja superiorno, kao
da je pametniji od nje i ne priznaje njezinu promiljenost niti svoje slabosti, a priznaje joj da
je u pravu tek nakon to i Bakreni Petar to potvrdi. 76 Melitina se slabost uoava u trenutcima
kada priznaje strah i trai bratova objanjenja. U tim trenutcima Miron se prema njoj ne
postavlja nadreeno, nego ju tjei i hrabri, ali ne priznaje i vlastite strahove, koje ima.
Preuivanje strahove pred sestrom, moe se protumaiti i kao Mironovo zatitniko
ponaanje i brinost prema mlaoj sestri.
Melitin dobar odgoj pokazuje se i u odsutnosti roditelja. Potena je i ne eli uiniti neto
to roditeljima ne bi bilo drago. Kada Miron odlui ukrasti ribu, ona ga upozorava da nije
njihova, to ostavlja dojam kao da je ona Mironov glas savjesti, a stariji Miron se i u toj
situaciji njoj ponaa nadreeno i ne slua njezin savjet. Mironova mlaa sestra, premda u
mnogim situacijama iskazuje sveobuhvatniji uvid i intelektualnu nadmo nad bratom,
obiljeena

je

mekoom,

tvrdoglavou

brbljavou

kao

tipinim

''enskim''

karakteristikama s jedne strane, te bratovim pokuajima da je ''vrati'' u njezinu stereotipnu

rodnu ulogu s druge strane. (Zima, 2011:253)

75 Melitna haljina, Mirnove traperice, pa jakna i traperice Bakrenoga Petra sve je bilo Levi's, s tim
da je konata jakna Bakrenog Petra bila crne boje, to je izazivalo pravo zaprepatenje njihove
suputnice. (Garda, 2003.a:73)
76 Melita prva upozorava Mirona da trebaju pobjei iz Magnencijeva logora, ali Miron, presiguran u sebe ne
eli posluati mlau sestru i odluuje se na bijeg tek kada Bakreni Petar potvrdi da razmilja isto kao i Melita.
Mislim da bismo trebali bjeati.-Zato neodluno e Miron. Sutra e nas i tako pustiti kad Magnenicje vidi
da se obistinilo proroanstvo Bakrenog Petra.
-A hoe li se obistiniti? pitala je Melita. Nabacali ste tamo gomilu lai. Odakle znate da e on zapaliti
gradska vrata i da e poar biti ugaen?
-Bit e ugaen, budi bez brige ree Miron. Sve u ti objasniti kasnije.
-Dobro, ali ako i bude tako govorila je djevojica priguenim glasom to znai da e oni u gradu ugasiti vatru
koju podmetnu vojnici toga Magnenicja. U tom e sluaju riobradi biti strano ljutiti i svu krivnju svaliti na nas.
nitko ne voli biti pobijeene. A ako se ne obistini i grad izgori, nama se tada zlo pie, jer e nas proglasiti
lacima i baciti zvijerima. Najbolje je da bjeimo.
-Melita ima pravo sloi se Bakreni Petar. Ni u jednom sluaju nee biti dobro za nas. (Garda, 2003.a:57)

81

Bakreni Petar lik je koji se pojavio i u istoimenome prethodnom Gardaevu romanu. U

Izumu profesora Leopolda zadrava karakteristike uoljive u romanu Bakreni Petar, to se
oituje intertekstualnim citatima. U tome je romanu udio za obitelji pa prema novim
roditeljima pokazuje zahvalnost i potovanje, to oni i prepoznaju. Roditelji, osobito majka,
ima vie povjerenja u Bakrenoga Petra nego u vlastita sina, sklona pretjerivanju i lai.
Racionalniji je od ponekad brzopletoga Mirona. I on se, kao i Melita, nekada nae u ulozi
Mironova glasa razuma. U razgovorima Melite i Mirona, pri emu se esto istiu rodni
stereotipi i Mironovo pokazivanje nadmonosti i nepovjerenja prema sestri koja ima pravo,
Bakreni Petar daje zadnju rije i sloi se s Melitom, i tek se tada i Miron sloi sa situacijom.
Djeje se osobine i vrijednosti koje su im vane najbolje pokazuju pri njihovu povratku
kui. Melita se najradije prisjea mode u Murselli, Miron se pak najradije sjea Antonije i
dogaaja s vladarima, a Bareni Petar najveu zaslugu i zahvalnost za sve daje Leopoldu zbog
njegovih izuma. Dat ete svijetu neto veliko. Takvima koji daju, a za uzvrat malo dobivaju,
uvijek se moramo diviti. (Garda, 2003.a:192)
U prolosti djeca upoznaju djeaka Plinija koji radi kao glasonoa. On je sklon
pretjerivanju, to se ostvaruje govornom karakterizacijom, a pripovjedaev komentar upuuje
na njegove pozitivne osobine.77 Djeak Strazije, kojega je Magnencije zarobio, prepoznatljiv
je po neobinome madeu na licu u obliku koplja. On i Plinije najbolji su prijatelji.
U gotovo svim Gardaevevim romanima mironovskoga kruga pojavljuju se likovi
djevojica u koje se Miron zaljubljuje. U ovome je romanu to Antonija, Plinijeva sestra. Kroz
likove djevojica do izraaja dolazi Mironova zaljubljiva narav, a esto su ti likovi i u funkciji
retardacije radnje. Kada se pojavi djevojica, on prestaje biti hrabri voa i ne zanima ga nita
osim Antonije, zbunjen je, a ponekad pokazuje i ljubomoru usmjerenu na Bakrenoga Petra.
Garda u odnosu Mirona i Antonije pokazuje da ljubav ne poznaje granice i oni, iako ih
razdvaja jezina barijera, razvijaju osjeaje.78 U autoreferencijalnome osvrtu spominju se i
Mironove prethodne ljubavi, Pam i Snjeana iz Ljubiastoga planeta i Pigulica iz istoimenoga

77 Stalno me alju nekamo, jer ja sam najbri glasonoa doda ponosno.Izgleda da mu je hvalisanje izrazita
osobina, toliko istaknuta da bi mu se morala unijeti u osobni opis. Ali pogled i osmjeh su mu otvoren i poteni
(Garda, 2003.a:80)

78 Ma kakvi Ciceroni, ne treba ih tu, mislio je. To je to, vidi se sad, zna se, nije ona dola ni zbog
koga drugoga nego zbog mene, zna se. (Garda, 2003.a:176)
82

romana79. Djeja se narav ogleda u interesima djece u potencijalno opasnim situacijama. Kao
to je Melita zainteresirana za modu u tekoj situaciji, tako je Miron zaljubljen u Antoniju i
zato nije zabrinut. Osjeaj zaljubljenosti daje mu optimizam u opasnosti 80. Mironova
razmiljanja o Antoniji retardacija su radnji prije vrhunca radnje i povratka u njihovo vrijeme
i smiruju napetost izmeu vanih dogaaja.
Antonija i Melita brzo uspostavljaju prijateljski odnos iako se meusobno ne razumiju.
One razgovaraju i igraju se zajedno pri emu se prepoznaju enski rodni stereotipi
brbljavosti, neovisno o tome razumiju li se sugovornici. Njihovo se druenje moe pripisati
i naivnosti karakteristinoj njihovim godinama jer su mlae od djeaka i zaigranije.
Vanu ulogu u romanu ima profesor Leopold, koji i dalje ima osobine otkaenoga
znanstvenika, koje su se istaknule u prethodnim romanima, a oituju se u nebrizi za fiziki
izgled i nesnalaenju u svakodnevnome ivotu. Njegova se genijalnost naglaava na vie
razina, od izrade Cicernona81 i raunala za rjeavanje ahovskih problema, koje je izradio kao
da se bavi hobijem, do nazivanja instituta njegovim imenom dok je jo iv. Njegova
otkvaenost, ali i genijalnost, najbolje se mogu oprimjeriti situacijom s izlaganja na
konferenciji. Izlae puei lulu, a izlaganje prekida raspravom sa studentom, neobinom za
kontekst u kojemu se odvija. Naime, jedan student na njegovo je izlaganje davao
neprimjerene komentare. Leo na to reagira govorei mu da e ga izbaciti iz dvorane. Leova se
reakcija moe promatrati i kao pedagoka reakcija jer je potrebno znati kako se na kojem
mjestu moe ponaati i kako se treba ponaati pri bavljenju znanou 82. Njegova se
genijalnost najvie istie u izumu vremenskoga stroja, a spoznaje su mu toliko genijalne da
79 Roman Pigulica izaao je nakon Izuma profesora Leopolda, 1988., ali je roman napisan ranije, u
razdoblju od 31. 8. 1980. do 23. 7. 1981. (podatak preuzet iz Gardaevih biobibliografskih podataka).
80 Samo je Miron drao da sve na ovom svijetu mora dobro zavriti. Pokuavao je malo
odobrovoljiti drutvo, ali u tome je slabo uspijevao. Obuzeli su ih utuenost i beznae, sutranjica im
se ukazivala siva i neizvjesna, samo su Mironu iz toga sivila svjetlucale dvije jamice (Garda,
2003.a:158)
81 Spravica koja prevodi s latinskoga jezika i na latinski nazvana je ciceron prema slavnom
govorniku. Imenovanje spravice u funkciji je didaktinosti jer e djeca tako na zanimljiv nain usvojiti
podatke o slavnome rimskom govorniku.
82 -ujte, vi ree polako i upre prstom u nj zar mislite da ste na nogometnoj utakmici! Ako me
jo budete prekidali takvim smijenim uzvicima, bit u prisiljen isprazniti zadnje redove (Garda,
2003.a:29)
83

njegovo izlaganje moe pratiti samo nekoliko znanstvenika. Ipak, nitko ne doznaje njegove
zakljuke jer iznenadno prekida izlaganje sjetivi se da je zaboravio klju od kabineta kod
kue. Odmah naputa konferenciju, ne objanjavajui nita ni znanstvenicima ni eni koju je
pokupio sa sobom, to govori u prilog njegovoj zbunjenosti. U fabulativnome tijeku romana,
Leopoldov je lik vaan jer spaava djecu iz prolosti. Djeci je potrebna pomo odraslih kako
bi se izbavili iz situacije u kojoj su zavrili zbog svoga neposluha.
Osim lanova obitelji, djeca se susreu i sa starcem kojega nazivaju Sjedobradi i u
ijoj kui sluajno jedne olujne noi prespavaju. On se moe promatrati i kao drutveni
marginalac zbog svoga naina ivota jer otkako mu je nestao unuk, poeo je tumarati okolo i
postao asocijalan.83 Po brizi za unuka i obitelj, Venturije se ne razlikuje od suvremenih ljudi
kojima je obitelj vana, a povratkom unuka i Venturije postaje vedriji i mijenja se. Venturije je
paralelan lik Leopoldu u vremenu u kojemu ivi s obzirom na njegova gledanja na znanost. U
to je vrijeme znanost bila tek u povojima i u sreditu je zanimanja bila briga za zdravlje i
ljudsko tijelo. On uzgaja takore kako bi na njima vrio pokuse koji mu trebaju za njegov
posao ranara, odnosno lijenika. Brzo nalazi zajedniki jezik s Leopoldom. Dijelilo ih je vie
od esnaest stoljea, ali su se kao znanstvenici dobro razumjeli. (Garda, 2003.a:164)
Leopold mu ne otkiva to su sve ljudi izumili kroz povijest, a Venturije shvaa da se ne smije
preskakati vrijeme i mijenjati tijek povijesti.
U romanu se kao likovi pojavljuju i stvarni povijesni likovi (Magnencije, Vetrazije i
drugi) i kroz zanimljivu fabulu donose se podatci o bitci kod Murse i njihovoj sudbini. U
roman se unose podatci o povijesnim injenicama i tako se priziva znanstveni diksurs.
Rimski vojnici na Magnencijevoj strani opisani su s posebnim fizikim obiljejima
koja su u funkciji karakterizacije lika i istiu njihove negativne osobine. Takav je nain
opisivanja negativnih likova est u djejim romanima i u trivijalnim romanima u knjievnosti
za odrasle.84
83 Bio je vrlo ugledan graanin Murselle. ivio je tu sa svojim sinom, snahom, unukom. Sin mu se
prijavio kao dobrovoljcu Vretanijeve legije, a on je ostao uvati unuka. Bio je to djeak mojih godina.
Zvao se Strazije. () Zarobili su ga Magnencijevi legionari. (Garda, 2003.a:114) Otkako su ga
zarobili, starac je napustio ranarski poziv i malo se razbolio u glavu. Neprestano luta okolo i zagleda
svakog djeaka ne bi li u njemu prepoznao svog unuka (Garda, 2003.a:116)
84 Neki krivonogi ratnik, kojemu je ispod zatitne maske virila crna razbaruena brada, bio je
uporniji i bri od ostalih. (Garda, 2003.a:132)
84

Slika obitelji, kao narativna figura koja se u romanu pojavljuje kao motiv i nain
funkcioniranja obitelji, izazvala je zanimanje u kritici toga Gardaeva djela. Garda u romanu
donosi prikaz tipine patrijarhalno organizirane obitelji. enski su likovi u obitelji stereotipno
prikazani, to je kritika zamjerila. Garda u svome stvaralatvu afirmira pozitivne moralne
vrijednosti i meuljudske odnose, kao i skladnu i tradicionalnu sliku obitelji, kakva se
pojavljuje i u ovome romanu. Roman zapoinje nedjeljnim rukom u obitelji profesora
Leopolda, pri kojemu je cijela obitelj na okupu. Ponaanje lanova obitelji u skladu je s
nainom ivota u Hrvatskoj85, majka je zaduena za pospremanje stola, a otac poslije ruka
sjeda u naslonja i odmara. Dok se otac brine o vanim stvarima, o znanosti i izumima,
majka se brine o djeci i domainstvu. Prikaz obitelji prema tome ne izlazi iz okvira tipine
obitelji s kojom se djeca susreu u svojoj okolini u kojoj se majke brinu za djecu dok oevi
rade, a takav je prikaz tipian u tradicionalnim djejim romanima. Majka u romanu, kao ni u
ostalim romanima ''mironovskoga'' kruga, nije imenovana. Ona je brina kuanica koja se
brine da sve u kui dobro funkcionira. Iako otac ne razumije uvijek vanost kuanskih
poslova, u odnosu je prema majci brian i eli da i ona odmori s njim na putovanju. Dok ja
budem u dvorani za savjetovanje govorio je profesor Leopold ti se moe odmarati ili se
kupati u bazenu i etati po svjeem zraku. To e ti initi dobro. (Garda, 2003.a:11).
Skladnost se obitelji prikazuje i u odnosu prema Bakrenom Petru, kojega je obitelj usvojila i
prema njemu se ponaa kao da je oduvijek dio obitelji to takoer govori u prilog Gardaevoj
afirmaciji obitelji kao zajednice. Obitelj je meusobno bliska i meu njima vlada povjerenje i
nenarueni odnosi, a meusobno se povjerenje oituje u ponekoj lijepoj gesti pri emu
roditelji miluju djecu ili ih ljube.
Kritika je u romanu pronala nepodudarnost prikaza enskih likova i tehnolokoga
napretka ovjeanstva, a stereotipne se uloge odnose na enski spol. Spolni se stereotipi
definiraju kao: oekivanja o odreenim kvalitetama i tipinom ponaanju mukarca i ene,
kao predstavnika dviju razliitih kategorija, a zasnivaju se na pretpostavci o uroenim
razlikama meu njima, s obzirom na fizike i psihike osobine. Spolni stereotipi upozoravaju
na ono to bi trebalo biti tipino za veinu mukaraca, odnosno veinu ena, a ne uzimaju u
obzir individualne karakteristike meu pojedincima iste kategorije. Ujedno, stereotipi su
vjerovanja koja su iroko prihvaena u drutvu, a imaju tendenciju da pretjerano
pojednostavljuju stvari ili ak potpuno iskrivljuju injenice, i posljedino, osobina uloge spola
85 Vrci-Mataija (2010. prema Baranovi 2000.) navodi da je hrvatsko drutvo uglavnom
okarakterizirano kao tradicionalno patrijarhalno drutvo u kojima se potuju tradicionalne vrijednosti.
85

postaje stereotipnom onog trenutka kad postaje ograniavajua. (Zima, 2002:82-83, prema
Male, 1988.) Uz ve spomenute stereotipe pri oblikovanju djejih likova, izrazita se
stereotipnost moe iitati u liku majke, to su prouavatelji Gardaeva djela ve uoavali
(Mihanovi, 1987., Kajan, 2006., Teak, 2008.b). Majka obavlja uobiajene enske kuanske
poslove dok se otac bavi znanou i vanim stvarima. Ono to je majci bitno, otac
doivljava kao nevano, pri emu se istie rodna diferenciranost, ali i oev karakter
otkaenoga znanstvenika.86 Kao tipina enska osobina pojavljuje se i brbljavost, osobito
pri razgovoru na telefon, a ponekad majka koristi tipina enska sredstva, na primjer umiljati
pogled, kako bi postigla svoj cilj, odnosno od supruga dobila potvrdu da osim tih dogaaja
nee vie piscu nita priati. Majka je brina prema djeci, to nije prikazano kao neto
pretjerano ili neobino, nego kao normalna briga majke za svoju obitelj. Miron shvaa da e
se majka brinuti za njih ako zauvijek ostanu u drugome vremenu i to ga brine. Ipak, zbog
njezine karakteristine brinosti, Leopold joj, pri povratku u sadanjost ne eli otkriti gdje su
bili, nego joj objanjava da su bili u okolici. Tom neobjanjavanju majci to im se dogodilo i
dranju majke izvan saznanja o svemu, najvie je zamjerano Gardau u kritici. Prema tome je
majka prikazana kao osoba koja moe raditi kuanske poslove, odmarati, ali kada se radi o
vanim stvarima, ona se izostavlja. Ni djeca joj ne objanjavaju to se dogodilo. Ona je
svjesna da su se dogodili vani dogaaji i da joj oni to nee razjasniti, a od Leopolda trai da
to ne ispria svome prijatelju piscu:
Vidi, osjeam da ste i sada kroz neto proli. Mursella, Venturije, Antonija, davno,
daleko, jedan dan, dva dana, etiri dana, pa su u kabinetu, pa opet nisu u kabinetu, pa opet
jesune znam. Meni naravno, nee to razjasniti.
-Pa ako e pravo, i ne vidim neke velike potrebe za tim.

86 () Kad se uvjerio da je gornje dugme doista priiveno zelenim koncem, slegne ramenima i neduno se
osmjehne. To mi se valjda otkinulo dok sam sjedio na sjednici znanstvenog vijea. Tono je, sada se sjeam.
Juer sam ga priio. () Zar nije dobro priiveno?Majka se saaljivo nasmijei.
-Pa, spetljao si ga nekako, ali to nisi smio uiniti zelenim koncem.
-Nisam smio? Zato, tko mi brani? Ili, zar zeleni konac nije jednako dobar kao i drugi?
-Ne radi se o tome. Na sivo odijelo i sivu dugmad mora ii sivi konac.
-Je li? E to nisam znao. Mislio sam, konac je konac.
Tako to ponekad biva. Profesor Leopold bio je veoma ugledan znanstvenik, poznat u cijelom svijetu. Predavao je
atomsku fiziku na muresekom sveuilitu i bio cijenjeni suradnik Instituta za eksperimentalnu fiziku, poasni
doktor nekoliko sveuilita i poasni graanin nekoliko gradova u zemlji i inozemstvu. () I eto, zamislite, taj
sjajni znanstvenik nije znao tako vanu stvar da se sivo dugme na sivom odijelu priiva sivim koncem (Garda,
2003.a:9-10)

86

() Kad ve nee meni razjasniti o emu se radi, obeaj da nee priati ni svome
prijatelju. (Garda, 2003.a:193-194)
Majka nakon toga spremno prihvaa svoju ulogu kuanice, nije ljuta jer joj djeca ni
Leopold ne objanjavaju gdje su bili, ali zakljuuje da vie nikamo nee ii jer je potrebna
djeci.
Dok se otac bavi znanou, majku ekaju kuanski poslovi poput glaanja, usisavanja i
pranja rublja. Majinu simplifikaciju u romanu Kajan smatra nepodudarnom s oevim
znanstvenim otkriima: Ona je emotivna (strepi, ljuti se, voli, brine), misli o neposrednim
stvarima i neposrednim, do daske, simplificiranim situacijama: ponaa se kao lice s poetka
recimo XX. stoljea: od tehnikih proizvoda poznaje samo tavu, a nisam siguran nije li
tednjak na kojem se rkaju paprikai i svinjska koljenica, neki novi tip ili je na kruto
gorivo. (Kajan, 2006.:45). Iste nepodudarnosti istie i Hrvojka Mihanovi (1987.) navodei
da tretman enskih likova vie nalikuje prolosti pa i sadanjosti nego budunosti, ali
zakljuuje da je Garda namjerno ostavio tradicionalnu shemu djejega ponaanja i
patrijarhalne hijerarhije jer su takvi odnosi djejem itateljstvu prepoznatljiviji. Teak je
objasnila kritike na raun Gardevih enskih likova i prikaz majke koja sve kuanske poslove
obavlja runo te smatra da je odreena doza naivnosti i neloginosti konstitutivni element
djejega romana, koji pridonosi drai i humoristinosti pripovijedanja. Neloginosti i
naivnosti pridonose tome da se situacije u romanu djeci ne ine strane i fantastine, nego
prepoznatljive i bliske (Teak, 2008.b).
Majina uloga nije beznaajna i simplificirana kao to Kajan navodi. Majka je realnija
i brine o kui i obitelji jer Leopold, uz znanost kojom se bavi, nema toliko doticaja sa
svakodnevnim, stvarnim ivotom, to se moe iitati iz njihova razgovora:
-Dobro, dobro- zaustavi je profesor Leopold to ja tu mogu? Zar ti nisam govorio da uzme
enu za pomou u kui?
-Jesi. Ali nikada nisi rekao ime bih je plaala.
- Oh, Kao da je to vano! Profesor Leopold obrie brkove na kojima se zadralo nekoliko
mrvica kave. ini mi se da kava nije dobro samljevena.
-Morali bismo kupiti mlinac za kavu.
-Upravo sam se neeg sjetio! usklikne profesor Leopold ne marei mnogo za mlince. Zato
ne bi i ti pola sa mnom! (Garda, 2003.a:10) (Istaknula (V..Z)

87

Na fabulativnoj razini nakon uvodnoga dijela romana u kojemu se pojavljuje

patrijarhalna obitelj, zapoinje produeni uvod u kojemu djeca pronalaze klju oeva kabineta
i odlaze tamo po ahovsku plou. Fabula romana preteno je paralelno oblikovana i
podijeljena na dvije vremenske linije, dogaaje u prolosti i djeje pustolovine i dogaaje u
sadanjosti, vezane uz odlazak roditelja na put i Leopoldovu reakciju na zaboravljeni klju od
kabineta. Navoenjem u koliko se sati radnja odvija, naglaava se paralelnost radnje, ali i
navodi itatelje na lake praenje sloenije radnje. Djeca odlaze u prolost, a profesor
Leopold i majka u isto vrijeme odlaze nazad u Osijek kako bi profesor doao do kljua od
kabineta. Pripovijedanje koje prati likove roditelja ili djece u odreenome vremenu potom je
kronoloki oblikovano s povremenim retrospekcijama.
Sveznajui se pripovjeda koristi retrospekcijom kako bi jo jednom ponovio
najvanije dogaaje i naveo itatelje na bitne elemente radnje. Pripovjeda upuuje na svoju
nazonost rijeima poput kao to se sjeamo (Garda, 2003.a:38), a upuuje i na promjenu
gledita: Morat emo sada ostaviti profesora Leopolda u njegovu kabinetu i vratiti se
glavnim junacima nae prie, jer se njima dogaa neto neobino (Garda, 2003.a:37).
Unutarnja je fokalizacija vezana uz djeje likove, odnosno Mirona i rabi se kako bi se
istaknuli najvaniji dogaaji i u edukativnoj funkciji. Miron razmilja to bi se dogodilo da je
radnja krenula drugim tijekom, da nisu uspjeli pobjei iz Magnencijeva atora. Prisjeajui se
prolih dogaaja pita se je li pametno ii spaavati Strazija pri emu retrospektivni postupak
ima funkciju promiljanja i uenja iz prolih dogaaja odnosno izvlaenja poruka.
Pojaavanju napetosti u romanu pridonose naslovi poglavlja koji su tajnoviti i
privlani. (npr. Borba za Mironov ivot, Bijeg do iznemoglosti, Pravo lice starca Venturija i
dr.), a napetost se odrava i zavretcima poglavlja koja se prekidaju u najnapetijim trenutcima.
Mirnovno zaljubljivanje u romanu pak pridonosi retardaciji radnje. Na samome vrhuncu
radnje, prije odlaska na mjesto s kojega e se vratiti u svoje vrijeme, Miron razmilja o
Antoniji. Djevojica se tako u romanu pojavljuje kao retardacijski element, a ne kako element
akcije.
Na kraju romana Garda donosi zavrnu rije poglavlje u kojemu se nalazi povijesna
eksplikacija i diskretna patriotska reminiscencija na mjesto radnje (Mihanovi, 1987.). U
zavrnoj rijei pripovijeda se o sudbinu Magnencija i Konstancija nakon povratka likova i o
povijesti Murse nakon toga razdoblja pa je zavrna rije u funkciji interdisciplinarnosti radnje
romana i prizivanje povijesnoga, znanstvenoga diskursa.
88

Opisi okoline u romanu pridonose stvaranju ugoaja vremena u kojemu su se djeca

nala ili su u funkciji retardacije radnje i pri tome su lirini. 87 Doaravanje atmosfere Garda
postie i opisivanje zvukova u noi. Djeca su se sama nala u nepoznatome kraju, a dogaaji i
zvukovi u noi pojaavaju dojam straha u takvoj situaciji. ulo se sada sasvim jasno. Do uha
mu dopiralo ujednaeno uketanje i pucketanje granica pod neijim koracima. () Ona je
ptica prestala pjevati. uma je zloslutno utihnula. () Negdje u blizini hukne sovuljaga.
Djeak se strese. (Garda, 2003.a:65) Dojam straha ostavlja i opis oluje u noi i nestanak
Bakrenoga Petra u toj situaciji, kao i nepoznati zvukovi u takvoj situaciji. 88 Dogaaji u prirodi
i oluja smanjuju se proporcionalno smanjenju napetosti u romanu. Nakon spoznaje da su
nepoznati zvukovi u noi samo mievi na tavanu, smiruju se i vremenske prilike i nono se
nebo razvedrava. Potpuno razrjeenje napetosti nastupa pronalaskom nestaloga Bakrenog
Petra nakon ega djeca peku ribu. Opisi prirode i u toj su situaciji u funkciji doaravanja
ugodne i oputajue atmosfere.89
Prema modernosti oblikovnih postupaka Izum profesora Leopolda rubni je roman
izmeu tradicionalnoga i modernoga romana. Roman e se odrediti kao tradicionalni djeji
roman zbog tradicionalnih elemenata na planu sadraja, iako se na planu sadraja, kao i na
planu izraza pojavljuju i elementi modernosti. Tradicionalni se elementi uoavaju u
oblikovanju likova pri emu se istie stereotipnost, osobito enskih likova. Djeja je druina
konvencionalno oblikovana, s djeacima kao aktivnim elementima koji nastoje zadrati
djevojicu unutar rodnih stereotipa. Djeca, odnosno djevojica, radi korisne poslove kako bi
usreila majku i djeake o kojima se brine. Tradicionalnom izrazu pridonosi i pustolovni
87 Granje i suho lie ugodno su mirisali. Takav se miris moe osjetiti samo u umi. S vremena na
vrijeme uo se kuk sove ili ukanje lia i pucketanje granica pod nogama neke sitne umske
ivotinje. uma pliva u mjeseini. Kroz spleteno granje, visoko, visoko gore, bistre i sjajne, ljupko
trepere zvijezde. A preko itava svoda, poput rasuta srebrnog praha, svjetluca Kumova slama.
(Garda, 2003.a:60) Iz ovoga se citata vidi da se Garda pokazuje kao dobar poznavalac prirode i
prirodnog okruenja i njegova sposobnost doaravanja atmosfere u romanu.
88 Vjetar je estoko puhao i mlatio granama po krovu. () Sijevne munja i osvijetli prostoriju. I u
Mironovoj glavi sijevne misao od koje se sav najei. Tamo, na klupi kraj stola, kad je sijevnula munja,
nije vidio Bakrenoga Petra. () Na tavanu se iznenada zau lupa, kotrljanje, grebanje i nekakvo
udno toptanjeto ne mogu biti zvuci koji bi dolazili od vjetra. (Garda, 2003.a:87)
89 Mjesec se sasvim priklonio zapadu. Njegov okrugli disk, kako se sputao prema obzoru, postajao
je sve crveniji i krupniji. Povrinom rijeke rasula se crvenkasta svjetlost. inilo se da rijekom plove
krhotine svjetlucava stakla. (Garda, 2003.a:99)
89

karakter djela, kao i didaktinost. Na planu izraza tradicionalnom pripovjednom izrazu

pripada sveznajui pripovjeda.
Modernost pripovjednoga postupka oituje se u hibridnosti anra koji ima znaajke
znanstvene-fantastike i pustolovnoga romana. Modernisti pridonosi koritenje medija, to se
oituje u telefonskome razgovoru majke i keri pri emu se istiu samo majine replike, ne i
keri, tako da taj dijalog djeluje kao majin monolog i ostavlja humoristian dojam. Spravica
Ciceron takoer je upotrijebljena u funkciji modernizacije pripovjednoga postupka, ali samu
spravicu treba promatrati u okviru konvencija znanstveno-fantastinih romana, a modernost
se iskazuje unoenjem intermedijalnih elemenata popularne kulture u radnju pomou te
spravice. Djeca na spravicu snimaju glas bogova i tako ele zastraiti ljude iz prolosti i
potaknuti Magnencija da oslobodi Strazija. Oni upotrebljavaju prednosti koje im donosi
vrijeme iz kojega potjeu i postavljaju se nadmono ljudima iz prolosti. Djeca na tu spravicu
snimaju pjesmu Beatlesa Drive my car koja se pojavljuje u nezgodnome trenutku i djeci rui
plan. Unoenje elemenata popularne kulture temeljenih na glazbi koju sluaju i odjei koju
djeca nose u roman ulaze moderni elementi, a osjekoj se druini daje urbani identitet.
Autoreferencijalno pripovijedanje o ranijim Gardaevim romanima odraz je modernosti
pripovjednoga postupka. Autoreferencijalnost je vezana uz roman Bakreni Petar iz kojega su
preuzeti likovi, a pripovijeda se i o dogaajima iz romana, to se moe protumaiti kao
podsjeanje mladim itateljima na prethodno djelo ili upoznavanje s likom kojega su drugi
itatelji ve upoznali, ali pri tome je potrebno napomenuti da su dogaaji iz Bakrenog Petra
ispripovijedani s kljunim elementima radnje i vrlo detaljno pa se ne bi mogli smatrati kao
preporuka za daljnje itanje. Autoreferencijalni osvrti na prethodni roman donose i podatke o
vremenu radnje u romanu. Naime, rana Bakrenoga Petra koju je zadobio u tui s Ukikancima
jo je svjea90. Roman je u intertekstualnome odnosu i prema romanu Ljubiasti planet.
Profesor Leopold sjea se spoznaja koja je stekao na Sanonu, a pojavljuju se i autocitati jer
djeca rabe rijei iz toga romana (tilumpatup).
Na kraju romana problematizira se stvarnosnot prie i pojavljuje se i pisac. Kroz razgovor
oca i majke, doznaje se da Leopold sve djeje dogodovtine ispria svomu prijatelju piscu, a
on napie knjigu o njima. To djecu motivira na nove pustolovine jer tako postaju vani. Leo
ne eli eni obeati da nee sve ispriati piscu jer su im se dogodili vani dogaaji, iako u isto
to vrijeme ne eli njoj nita rei to im se dogodilo. Autoreferencijalnou Garda eli ostaviti
90 Bolovi u ramenu od nezacijeljene rane pojaavali su se svakim zamahom. (Garda, 2003.a:108)
90

utjecaj na itatelje i ostvariti dojam autentinosti teksta odnosno dojam nefikcionalnoga teksta
i prikriti artificijelnost teksta, to je takoer element modernosti postupka.
Putovanje kroz vrijeme, osim pustolovine, ima i edukativnu funkciju jer se pojavljuju
elementi iz zaviajne povijesti Osijeka. Kajan (2006.) navodi da e itateljima biti zanimljivo
pratiti doivljaje likova, a uz to e i nauiti o prolosti Osijeka. Primarnu povijesnu temu ine
dogaaji oko bitke za Mursu 351. godine. itatelji mogu nauiti o dogaajima koji su bili
kljuni u vrijeme bitke za Mursu, kao i imena vladara iz toga vremena i rimske bogove, a
podatke o vladarima i bogovima itatelji dobivaju u biljeci to naglaava pedagoku crtu
romana. Djeca iz romana doznaju i imena toponima Osijeka i okolice u vrijeme bitke kod
Murse. Osijek je tada nosio ime Mursa, ali u romanu se spominje i Mursella, mjesto manje
poznato od Murse, a smatra se da su to dananji Petrijevci. Poznavanje povijesnih dogaaja ne
dovodi do promjena povijesnih dogaaja, nego pomae djeacima u nepoznatoj situaciji, to
daje i didaktiku crtu romanu jer im znanje pomae u nepoznatoj situaciji pa se stoga kao
moto romana moe uzeti i izreka Historia est magistra vitae. Povijesni se elementi u romanu
ne preteu, nego su utkani u pustolovni i znanstveno-fantastini anr. Tako mladim itateljima
teme, koje im inae moda ne bi bile zanimljive, donose na zanimljiv i neupadljiv nain.
Pripadnost drugomu buduem vremenu djeci daje prednost jer uz poznavanje povijesnih
dogaaja imaju i pomo tehnolokih izuma, odnosno spravice Ciceron koja im omoguuje
snalaenje u vremenu i razumijevanje govora ljudi iz prolosti, a u toj se spravici prepoznaju
izmumi karakteristini za znanstveno-fantastini anr.
Znanstveno-fantastina tema koja je djeci omoguila odlazak u drugo vrijeme na
idejnome planu djela donosi dvije tendencije: prva zastupa vjeru u progresivnu mo
egzaktnih, tehnikih znanosti i istie superiornost modernoga ovjeka u odnosu prema
ljudima iz prolosti, a druga njeguje ideju o jednakosti ljudi prologa i sadanjega vremena,
duhovne bliskosti i komunikativne korelativnosti koja proizlazi iz istih etikih htijenja, npr.
slobodarstva, antimilitarizma, prijateljstva, portvovnosti i humane znanstvene aktivnosti
(Mihanovi, 1987.).
U romanu nije zanemarena ni odgojna funkcija djeje knjievnosti, a odgojni se
elementi u romanu suptilno pojavljuju. Djeca, izmorena strahom i glau, poseu za groem u
vinogradu. Iako je ono to djeca rade protiv pravila lijepoga ponaanja, pripovjeda se osvre
na njihov ini i nepromiljenost. Jeli su do iznemoglosti i ne pomiljajui da bi netko mogao
imati to protiv ovakva naina samoposluivanja. (Garda, 2003.a:69) Didaktinost se
91

iitava i u Leopoldovu puenju lule. I u ovom je romanu otac prikazan kao ovisnik o puenju
kamilice, ali se problematizira i ovisnost o duhanu: Saaljivo je gledao ljude koji su
poetkom svakog mjeseca kupovali gomile cigareta za svoje jednomjesene potrebe. Ne, on
nije podlegao nikotinu. (Garda, 2003.a:7)

5.1.5. Pigulica
Prvi objavljeni roman ''mironovskoga'' kruga u kojemu pisac naputa temu znanstvenefantastike Pigulica izaao je 1988. Roman je napisan ranije, ali nije odmah objavljen. Prema
podatcima iz Gardaeve bio-bibliografije Pigulica je pisana od 22.8.1981. do 2.1.1982., pod
raznim radnim naslovima. Da je roman napisan ranije, moe se zakljuiti i po uzrastu likova
jer su Miron i Melita jo vrlo mladi. U prilog injenici da je vrijeme radnje toga romana prije
vremena radnje znanstveno-fantastine trilogije je i Mironova izjava da otac eli kupiti
viknedicu u Treksavcu jer u SF trilogiji ve posjeduju vikendicu u Treskavcu. I ovaj roman,
kao i Bakreni Petar, nosi naslov prema jednoj od glavnih protagonistica radnje. Radnja
romana smjetena je u ruralni slavonski krajolik pri emu se kao mjesta radnje pojavljuju
stvarni gradovi i sela u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Garda u romanu naputa imenovanje
toponima izmiljenim nazivima kojim se koristio u znanstveno-fantastinim romanima
mironoskog kruga i donosi stvarne slavonske toponime. Afirmaciju Slavonije i slavonskih
ljepota i povijesti Garda provodi i u ovome romanu. Roman zapoinje u Osijeku koji se
prepoznaje po poznatim gradskim mjestima - Tvri i rijeci Dravi. Naslovom poglavlja Svoju
domovinu moramo upoznati (Garda, 1988:13) prepoznaje se i Gardev moto pri pisanju
romana koji tematiziraju Slavoniju i njezinu povijest i prirodne ljepote. S obzirom da roman
zapoinje u urbanoj sredini, ali veina se radnje odvija u ruralnoj sredini gdje skupina djece
doivljava niz pustolovina, roman prema narativnoj figuri i tipologiji Sanje Vrci-Mataija
pripada romanu urbanoga identiteta druine s premjetenim prostorom djelovanja, s tim da je
potrebno naglasiti da su osobine ruralnoga identiteta izraenije u romanu. Smjetanje radnje u
ruralni krajolik u kojemu se prikazuje nain ivota na selu, nain djeje igre i duh vremena
elementi su prema kojima se roman odreuje kao tradicionalni djeji roman na razini sadraja.
Garda u romanu balansira izmeu stvarnosti i mate i progovara da djetinjstvo ne
ispunjavaju samo banalni svakodnevni dogaaji, ali samo ako im se pomogne da budu
neobini (Teak, 2008.b). Zima navodi da se predodba o djejoj prirodi uzima kao osnova
za razvoj fabule jer se roman temelji na predodbi o naivnome djetetu koje udi za
92

pustolovinama. Pretpostavka za pustolovinu, kao i u Mironu na tragu Svetoga Grala pokazat

e se kao lana, odnosno kao igra odrasloga i djeteta (Zima, 2011.).
Promatrajui anrovsku strukturu u romanu moe se uoiti da je Pigulica pustolovni
roman s elementima irealnoga. Povod je svim pustolovnim dogaajima u romanu djevojica
Pigulica koja svojim matanjima i izmiljanjima navodi djecu na nove pustolovine, vee ili
manje. im jedna pustolovina zavri, ona odmah smilja novu. U romanu djeca prolaze kroz
vie manjih pustolovina na koje ih Pigulica navodi, ali i na jednu veliku, za koju se na kraju
doznaje da joj je takoer ona bila zaetnica. Ona svoje zamisli ne ostvaruje bez pomoi
odraslih, odnosno ima pomonika u stricu Teodoru koju ju podrava i sudjeluje u dogaajima.
Prema prevladavajuoj narativnoj figuri Pigulica se odreuje kao roman druine, ali s
razlikom na uobiajene djeje druine jer se u ovoj druini pojavljuju dvije djevojice, od
kojih je jedna zaetnica pustolovina, i jedan djeak. Uklanjanje odraslih iz radnje koja
omoguuje pustolovnost djela Garda rjeava izletom osjeke djece stricu u slavonski
Duboac, stoga taj Gardaev naslov moemo smatrati prazninom pustolovinom. Osjekoj
djeci pripadaju Miron i Melita, stalni likovi Gardaevih romana, a od stalnih se likova
pojavljuju i otac Leopold i majka.
Odlaskom od kue djeca se drue s domicilnom djevojicom Pigulicom, iji lik izlazi
iz okvira stereotipnoga prikazivanja enskih likova.Ona je nestana, sklona pustolovinama i
izmiljanju. Hranjec (2004.) Pigulicu naziva slavonskom Pipi Dugom arapom zbog slinosti
s likom iz romana Astrid Lindgren 91. Zima (2002.) navodi da je Pipi Duga arapa
paradigmatski lik nestereotipnoga i ne spolno uvjetovanoga ponaanja (emotivnost, pasivnost
stidljivost i sl.), a navedeno se vidi i u Piguliinu ponaanju. Slinosti Pigulice i Pipi Duge
arape govore o intertekasualnome odnosu dvaju romana na razini izgradnje lika. Stjepan
Hranjec (2009.) izdvaja sljedee karakteristike Pipi Duge arape: ima neobuzdanu slobodu,
samostalna je, ini to hoe, ne dri se pravila i mnoge normalne situacije ini
nenormalnima, a navedene se osobine mogu prepoznati i u izgradnji lika Pigulice. Kao to

91 Likovi inspirirani Pipi Dugom arapom i po nekim osobinama slini Pipi pojavljuju se u hrvatskoj
djejoj knjievnosti u djelima Mladena Kueca, Sanje Pili, Zorana Pongraia i Ane oki Pongrai
(v. Hranjec, Stjepan, 2009., Astrid Lindgren u hrvatskoj djejoj knjievnosti, u: Ogledi o djejoj
knjievnosti). Osim navedenih naslova, slinost u izgradnji lika s Pipi Dugom arapom nalazi se i u
liku djevojice Marije u romanu Vragolije tatina sina Marije slavonskoga knjievnika Roda Rode koji
je pisao na njemakomr jeziku.
93

Lindgren Pipi suprotstavlja brata Tomija i sestru Aniku, tako i Garda Pigulici suprotstavlja
gradsku djecu Mirona i Melitu.
Pigulica, pravim imenom Zrinka, razigrana je i pomalo nestana djevojica koja je
zaetnica pustolovnih doivljaja u djelu. Svojom matovitosti Pigulica nastoji prevladati
realnost i zaplie priu. Njezin se lik ostvaruje proturjenim osobinama, jer se s jedne strane
igra s tipinim enskim igrakama, lutkama i igrama za djecu, a s druge se ponaa
nestereotipno za enske likove jer je aktivan lik i zaetnik pustolovina. Pigulica se voli igrati,
zapovijedati, biti glavna i ona reira sve pustolovne dogaaje u romanu. Osim vedroga duha,
opisana je kao djevojica koju krasi i fizika ljepota 92, ali nestereotipno ensko ponaanje
navodi ju na nebrigu o fizikome izgledu i na neobine eksperimente. Tako si je sama
odrezala kosu kako bi mogla napraviti frizuru svojim lutkama. Pigulica je sklona pretjerivanju
to se iskazuje govornom karakterizacijom,93 a razloge njezina preuveliavanja i elje za
novim pustolovinama moe se traiti u njezinu nainu ivota u malom selu u kojemu bez
mate ne bi bilo zanimljivosti. Svojim neobinim ponaanjem i idejama esto iznenauje
gradsku djecu. Tako Pigulica djeci predlae da piju rakiju, to Melitu, inae dobro odgojenu,
sablanjava. Njezina sklonost pretjerivanju i laganju iitava se iz njezinih pria, ali i izbora
vokabulara, poput natrpao, zaudara, bradonja i sl94. Neprimjerenomu rjeniku pokuava stati
na kraj strina koja je upozorava kako se izraavati, to pridonosi didaktinosti djela. 95 Opis
prostora u kojem Pigulica boravi u funkciji je karakterizacije njezina lika i otkriva njezinu
neobuzdanost i nemiran duh.96

92 Izgledala je onako kako izgledaju sve lijepe djevojice. Imala je kosu boje meda i oi poput dva
razlika to su se zaplavjeli na licu malo zaarenom od tranja. (Garda, 1988:47)
93 Na more, s tatom, ne? Malo emo krstariti brodom po morima i oceanima, a onda emo, ako nam
se tako svidi, otii u planine. Posjetit emo razne gradove, i tako. (Garda, 1988:179)
94 Toga bi se bradonje trebalo kloniti, kaem vam! Pa zar vi ne znate da se po eljeznikim
stanicama vrzmaju svakakvi ljudi, varalice, lopovi i kojekakvi probisvijeti, s kojima je najbolje ne
imati nikakva posla i nadaleko ih zaobilaziti. I vas dvoje ste ba natrali na jednog od takvih tipova!
(Garda, 1988:62)
95 -On misli da je od gljiva. Mama i ja ih ne jedeno, a on je lud za njima. Ba ih se dobro natrpao.Strina je
ukori:
-Zrinka, htjela si valjda rei da se najeo otrovnih gljiva, a ne natrpao. (Garda, 1988:51), istaknula V..Z.

94

Tipine se enske karakteristike kod Pigulice otkrivaju u njezinu druenju s Melitom.

Obje se djevojice vole igrati lutkama i tako brzo nalaze zajedniki jezik. Djeja se
matovitost i naivnost otkriva u brizi oko lutaka i kroz dijalog koji djevojice vode govorei
vrlo ozbiljno o svojim lutkama i njihovu izgledu i nainu ivota, to Mironu nije jasno ni
zanimljivo i unutarnjom se fokalizacijom iitava njegovo nepoznavanje njihova naina
razmiljanja. U igri djevojica prepoznaju se rodne karakteristike jer osim igre s lutkama,
djevojice se u igri ponaaju kao prave ene odnosno oponaaju odrasle, kuhaju i spremaju
i to s najveom ozbiljnosti.
U djevojici Pigulici prepoznaju se i odlike ruralne sredine kojoj pripada, a koje se
ogledaju u njezinim dnevnim aktivnostima kojima se doarava atmosfera ivota na selu.
Pigulica preko dana uva krave, radi aktivnost nepoznatu djeci iz grada. esto se prema djeci
iz grada postavlja nadmono zbog iskustava koja ima vezanih uz njezin nain ivota, ali i
zbog njezine sklonosti izmiljanju i straha od otkrivanja njezinih slabosti.97
Miron je u romanu star deset godina, to navodi na zakljuak da je vrijeme radnje
romana blisko vremenu radnje znanstveno-fantastine trilogije. On je glavni protagonist
Gardaevih romana i u tome romanu zadrava iste karakteristike kao i u prethodno
objavljenim djelima uz izuzetak ljubavi prema arheologiji i povijesti, ega u ovome romanu
nema. Kao tipian djeak udi za pustolovinom, ali je i zaljubljive naravi, to mu je poticaj za
odlazak od kue u ovome romanu. Sklon je hiperboliziranju kako bi istaknuo svoje osobine za
koje je i sam svjestan da nisu najbolje.98 Njegova snalaljivost oituje se u pokuaju dobivanja
doputenja za odlazak stricu. Miron se pri tome koristi ljubavlju prema domovini, ali i
iskazivanjem ljubavi prema ocu, to ostavlja humoristina dojam jer Miron to ini zbog
96upa u kojoj se igra je sva u neredu to je u skladu s njezinim karakterom i nemirnim duhom. U
upi je vladao neopisiv nered. Lutke i igrake bile su razbacane na sve strane tanjurii s kaicom,
liice i viljukice rasute po podu. (Garda, 1988:181)
97 Mironu i Meliti govori da ona ne gleda animirane filmove kao oni i ne eli priznati da je u uivala
u kinu Film je bio vrlo dobar, o slavnom Asterixu i njegovim doivljajima. Pigulica nije zaspala,
smijala se i pljeskala, a kad su izali iz dvorane, rekla je: To je film za djecu, rekla sam. Ne znam to
sam traila tu. Vie me nitko nee nagovoriti da idem s klincima na matineju. (Garda, 1988:66)
98 Njegovo pretjerivanje otac doekuje sa smijekom. Miron ne shvaa razliku u veliini i teini pa se
tu iskazuje njegovo od ranije poznato nepoznavanje fizike, koje se spominje i u ovom romanu i pri
emu su otac i sin kontrastno oblikovani. Iako ne zna fiziku, dobro zna sve nogometae Osijeka pa
otac o njemu zakljuuje: Mislim da dobro pamti nevane stvari, a zaboravlja one koje bi morao
zapamtiti. (Garda, 1988:15)
95

koristi. Ni u ovome romanu Mironu nije nepoznato laganje kojim se koristi kako bi postigao
neki svoj cilj, ali i iz zatitnikih razloga. Miron lae kako bi zatitio sestru u nevolji jer bi
istina mogla prouzroiti njezinu paninu reakciju. Zbog osjeaja prema Pigulici, ali i tipine
djeje znatielje, Miron esto preuzima inicijativu za istraivanje ili odlazak u poduhvat, iako
se ne osjea tako hrabrim kao to govori. Iako uoava Piguliinu sklonost preuveliavanju, to
ga ne sprjeava da ga ona vodi u nove pustolovine, emu je motivacija i njegova znatielja. 99
Njegova sestra Melita priznaje strahove, a Miron se esto pokuava izvui na nju kako bi se
oslobodio poduhvata u kojemu ni sam ne eli sudjelovati. Osim nadmonosti, Miron prema
Meliti pokazuje i zatitniki odnos jer on nju titi, a njega nema tko tititi. 100 Unutarnjom se
fokalizacijom istiu Mironovi strahovi koje ni pred Pigulicom ne eli priznati 101 jer pred
djevojicama eli uvijek naglasiti svoju hrabrosti i prikriti postojee slabosti, koje su do
izraaja dole pri izlasku iz vodenice kada nije htio skoiti u vodu jer je imao runo donje
rublje. U toj je situaciji, inae hrabar i promiljen Miron prikazan netipinim mukim
karakteristikama brige za fiziki izgled uzrokovane prisutnou djevojice koja mu se svia.
U najveoj opasnosti on nije razmiljao kako se spasiti, nego kako izgleda. 102 Mironova se
hrabrost istie u situaciji kada djeca otkriju da nisu sama u vodenici. On se tada stavlja u
zatitniki poloaj prema djevojicama i potie ih na bijeg, a on ostaje zadnji. Iako mu se tada
dogaa opasna nezgoda i upadne u vodu, nakon to se izvue, govornom se karakterizacijom
otkriva njegov karakter. On prvo istie svoju hrabrost, a potom i bratski odnos prema sestri u
kojemu nema optubi i predbacivanja za sestrinu nepromiljenosti i povratak u vodenicu zbog
lutke, to ih je i dovelo u opasnost.
99Iako nije mogao vjerovati Pigulici ona je sve preuveliavala i voljela se praviti vanom, to je
znao otprije () Pigulica, hm, kad god bi Mirona pogledala onim svojim krupnim plavim oima,
djelovala je tako uvjerljivo da joj je ovjek morao povjerovati. (Garda, 1988:73)
100 Bilo mu je ao sestre. Ta ona je ipak mlaa od njega, i plaljivija, sigurno. Ali ona se moe
osloniti na njega, jer on je njezin stariji brat. A na koga e se on osloniti? (Garda, 1988:99)
101 Da nije bilo Pigulice u amcu, odmah bi se vratio. Izvukao bi se iz vlastite koe i pobjegao,
samo kad bi mogao. (Garda, 1988:102)
102 Miron je smislio plan za izlazak, ali taj je plan imao jednu slabu toku. () slaba toka toga
plana bile su Mironove gae koje je nerado nosio. Bile su mu preiroke i sezale gotovo do koljena. U
takvim su preirokim gaama njegove noge, za koje je on inae drao da su tanke, izgledale jo tanje i
izvirivale iz nogavica poput dvije kiflice. I kako bi on sada te grozne gae i svoje tanke noge mogao
izloiti Piguliinu pogledu? (Garda, 1988:143)
96

Mironova mlaa sestra Melita po tipinim je enskim osobinama potpuna suprotnost

Pigulici. Nju zanima moda i fiziki izgled 103 pa se trudi i Pigulici popraviti naruen izgled
zbog ianja. U romanu je, kao i Miron, karakterizirana kao i u ostalim romanima, plaljiva je,
brbljava, ali i mudra, to joj Miron ne priznaje u svakoj situaciji. Ona je nositeljica nekih
stereotipa enskoga ponaanja, ali i tipinoga ponaanja za svoj uzrast. Igra se enskim
igrakama, lutkama, a kod strica na selu igra se spremanja kue. Svoju lutku uvijek nosi sa
sobom i od nje se ne eli odvojiti ni kada se djeca nalaze u stvarnoj opasnosti, pri emu se
iitava i tvrdoglavost kao jedna njezina osobina. esto se povodi za starijim bratom u kojem
vidi uzor. Svojom mudrou, Miron je pokuava nagovoriti na izlet u Duboac jer zna da e
zbog njezinih dobrih ocjena roditelji lake pristati na izlet. Ona je mlaa od Mirona i djetinje
je iskrena pa nema sposobnost laganja i izvlaenja kao Miron, a ponekad djeluje i kao
Mironov glas razuma jer ga nagovara da uini to je ispravno. Njezina se iskrenost i
brbljavost moe promatrati i u kontekstu tipine enske brbljavosti emu govori i Mironova
kritika: U toj plitkoj posudi to je nosi na ramenima ne moe zadrati nita ni tri minute!
(Garda, 1988:24) Ipak, Miron, u svome zatitnikom ponaanju, ne prigovara Meliti zbog
njezine brzopletosti.
Uz djeje protagoniste bitnu ulogu ima i pas, to nije prva pojava ivotinje vjernoga
pratitelja u Gardaevu stvaralatvu (vidi Tajna zelene peine). ivotinjski su pratitelji tipini
likovi pustolovnih romana pa tako i pas Pufi prati djecu kroz njihovu pustolovinu i pomae im
u kljunome trenutku. On Mirona pokuava upozorili na opasnost u vodenici, ali Miron se ne
obazire na njega. Pufi ipak pronalazi rjeenje kako otii iz vodenice pokretanjem staroga
vodenikog toka. Na taj se nain izlae Pufi opasnosti, ali i pokazuje da je pas najbolji
ovjekov prijatelj.
Vanost odraslih likova uoava se i na fabulativnoj razini, jer su djeji likovi jo
maleni, ali i na strukturnoj jer odrasli sudjeluju u igri s djecom (Zima, 2011.). Od odraslih se
likova u romanu pojavljuju lanovi obitelji, otac Leopold i majka, stric i strina, zagonetni
Podvalica i sumnjivac Smu. Roditelji su fabulativno uklonjeni iz radnje, dok se stric i strina
iz radnje uglavnom uklanjaju siejno.
Otac Leopold u romanu nema tako znaajnu ulogu kao u znanstveno-fantastinoj
trilogiji. Pojavljuje se na poetku romana i njegova je uloga u afirmaciji obiteljskih
103 Svijetloplava vrpca u kosi, plava haljina s bijelim cvjetiima i bijele dokoljenice to je bilo ono
to bi svatko morao uoiti na prvi pogled. A tek sandale od lakirane crvene koe! (Garda, 1988:29)
97

vrijednosti, a ne u afirmaciji znanosti kojom se bavi. U romanu se ne istiu ni njegove osobine

smuenoga znanstvenika koje su u trilogiji dolazile do izraaja. Odnedavno pui kamilicu, to
je navika koja e ga pratiti kroz sve romane ''mirnovskog kruga, a ranije je puio duhan, ali je
prestao jer mu smeta nikotin.
Leopoldov brat, Mironov i Melitin stric Teodor, odrasla je osoba koja je jedan od
pokretaa pustolovnih elemenata radnje. Njegove netipine karakteristike odrasle osobe i elja
za zabavom omoguuju njegovo zbliavanje s djecom i pokretanje radnje. Njegovo umijee
glume otkriva se ve na poetku romana kada Leopold govori o svome bratu koji je kao mlad
imao glumaku druinu. Stric i Pigulica imaju prijateljski odnos. Ona mu se obraa s ti to
pripovjeda i naglaava kao dokaz njihovoj bliskosti, ali i kao upozorenje djeci da se
odraslima treba iz potovanja obraati s vi, to je i odgojni moment u djelu. Striev
neozbiljan i razigran karakter iskazuje se kroz lik prodavaa igraaka Podvalice, koji glumi na
Piguliin nagovor. Djeca se s Podvalicom upoznaju po dolasku u Slavonski Brod. Igrom rijei
Garda postie humor i dvoznanost Podvaliina imena. Naime, on djeci govori da se zove
Vid Ivica Podvalica, ime se igrom rijei sugerira na igru s djecom. Na kraju se romana
otkriva i znaenje toga imena koje je smislila Pigulica: Vidi Vica Po Dva Lica. Susretom s
Podvalicom osjeka djeca pokazuju svoju naivnost. Uzimaju igrake od nepoznatoga ovjeka,
a on im govori i gdje stanuje, to je motivirano dogaajima prije poetka vremena radnje kada
je Leopoldova obitelj ivjela u Slavonskome Brodu. Time je stric pokuao Mirona podsjetiti
na njegovo rano djetinjstvo koje je proveo u Brodu u Omladinskoj 45. Strieva neozbiljnost i
bliskost djeci pokazuje se i u obeanju djeci da o njihovim pustolovinama nee nita priati
njihovim roditeljima. Naivnost i iskrenost likova osjeke djece istie se i po dolasku stricu.
Oni stricu i strini priaju vane dogaaje u njihovu ivotu i pri tome govore sve ono to
zaokuplja njihov djeji svijet poput papige i ribolova, a ne spominju oeva poslovna i
znanstvena dostignua niti kupnju novoga auta.
Ostali odrasli likovi u romanu nemaju vee uloge. U kratkoj se ulozi u romanu
pojavljuje i policajac koji je uzoran u svome zanimanju i ne pije izvan slube. Pozitivnim
osobinama koje su dane tom zanimanju Garda istie pedagoku crtu romana jer djeca se u
nevolji i neznanju trebaju obratiti policiji koja e im pomoi. ovjek nadimka Smu na
poetku ima ulogu negativca odnosno sumnjivca jer se za njega se prialo da je kradljivac
ribe pa zato i djeca sumnjaju u njega kada vide da u noi netko krade ribu, ali njihove se
sumnje pokazuju neopravdanima.

98

ene koje se pojavljuju u romanu, majka i strina, nositeljice su enskih stereotipa.

Majka je prikazana kao domaica koja se brine o djeci. Ona je nositeljica brige o obitelji i
odlikuje se racionalnou, ali i strogou u odgoju. Upozorava djecu na lijepo ponaanje u
vlaku pri emu se iitavaju pedagoki elementi djela. Uz strinin su lik vezane tipine enske
aktivnosti vezane uz domainstvo. Strina je, kao i majka, domaica i brine se za kuu dok
stric zarauje prodajui ribu i igrake. Ozbiljnija je od strica, ne igra se i ne ali s Pigulicom
kao stric, a o djejim pustolovinama samo slua i tek povremeno s Pigulicom razgovara na isti
nain kao i stric.
Obitelj se kao narativna figura u romanu pojavljuje samo kao motiv, ali potrebno ju je
spomenuti u kontekstu Gardaeva stvaralatva. U Gardaevoj se poetici iitava afirmacija
obitelji i pozitivnih obiteljskih odnosa i vrijednosti, ali i stereotipa koji se pojavljuju u mukoenskim odnosima. Obitelj profesora Leopolda patrijarhalno je ustrojena, otac je znanstvenik,
majka domaica. Njeguju se tradicionalne obiteljske vrijednosti pa je tako majci od velike
vanosti da obitelj nedjeljom zajedno rua, a poslije ruka roditelji uvijek nedjeljom piju
zajedno kavu. Afirmacija obitelji u romanu se iitava kroz odnos oca i sina koji zajedno
provode vrijeme pecajui i razgovarajui. Njihov se odnos temelji na bliskosti i povjerenju.
Sin s ocem moe razgovarati o svemu, djejim prevarama, prijateljstvu, ak i o ljubavi 104.
Otac svoju brigu prema sinu pokazuje malim stvarima, na primjer pritie vagu kako bi
ulovljena riba bila tea i kako bi time usreio Mirona koji je ulovio laku ribu. Blizak odnos
otac ima i s Melitom, to se vidi u pokazivanju njenosti. Melita ljubi oca pri dolasku u stan.
Razmjenjivanje njenosti prikazano je i u odnosu djece s majkom pa prilikom razgovora
majka djecu miluje po kosi. Susret roditelja s djecom na zavretku pustolovine takoer
predoava obiteljsku bliskost jer su djeca sretna zbog susreta s roditeljima i svoju sreu
iskazuju poljupcima.
Na stilskoj se razini u romanu istiu opisi slavonskih krajolika, a zaviajnost je jedna
od bitnih odrednica Gardaeve poetike. Opisi u romanu u funkciji su prikazivanja naina
ivota i sredine koja se opisuje i duha vremena. Svako mijenjanje sredine odnosno putovanje,
Garda je u romanu iskoristio za opise slavonskoga krajolika. Tako se opisuje krajolik za
vrijeme putovanja vlakom, motorom i brodiem i spominju slavonska mjesta: Naice,
104 Profesore Leopolde, neto bih ti rekao.-Reci.
-ti si moj najbolji drug!
Ja sam tvoj otac u prvome redu.
Tono, a u drugom redu si mi drug, tako ja mislim. (Garda, 1988:12)

99

Pleternica, Kapela i Slavonski Brod, ali i Bosanski Duboac u Bosni u kojem se istie
damija. Opisi su krajolika poetini i Garda je nastojao doarati atmosferu slavonskoga
krajolika vizualnim, olfaktivnim, taktilnim i auditivnim pjesnikim slikama 105, a atmosferu
vremena i mjesta o kojemu se pripovijeda donose i opisi ljudi i njihove odjee.
Opisi atmosfere i prirode prikazani su i kroz opise prirodnih pojava. Uz idilinost pri
lijepome vremenu, Garda opisuje i oluju. Pri tome se pokazuje kao dobar poznavatelj prirode
i ivotinjskoga ponaanja i instinkta.106
Strieva kua u Dubocu idilino je i tipino mjesto ruralne sredine pri emu se
opisuju aktivnosti kojima se stric i strina bave na selu (sadnja vrta i cvijea, ureenje dvorita,
vonjak, domae ivotinje, peenje kruha u krunoj pei) odnosno nain ivota drugaiji od
ivota u gradu.107 Doaravanje ruralne atmosfere Garda postie i olfaktivnim 108 i gustativnim
slikama109. Garda pri tome ruralnu sredinu prikazuje idilino, ali i kao mjesto na kojemu su
mogue pustolovine.
105 iroka povrina rijeke, tek malo namrekana vjetriem to je pirkao s obronaka Motajnice, miris
vode, ribe, obalnog raslinja i ljutkast vonj katrana sa svjee premazanog strieva amca sve je to
izazivalo elju za putovanjem i budilo radost i uzbuenja novih doivljaja. Na mjestu gdje Ukrina
utjee u Savu ugledali su mlinove to su, poput manjih seljakih kua, uali na lijevoj strani, blie
slavonskoj obali. Ogromni kotai, potiskivani rijenim tokom, mrki i mokri, bljetali su i zlatasto se
presijavali u rumenoj jutarnjoj svjetlosti. /Garda, 1988:56)
106 Prije oluje ivotinje predosjeaju da e se neto dogoditi odnosno dolazak oluje:U tom trenutku vjetar
zauti u mrkozelenoj orahovoj kronji, zatim povije vrice niih voaka, ljiva i kajsija, zavijori strininim
plahtama to su se suile na konopcu u dvoritu. Jedna koko zaueno zakokodae dolje kod pelinjaka, Pufi
podvije rep i zavue se u kuicu.
-Bit e kie- ree stric. (Garda, 1988:86)

107 Strieva se kua nalazila na kraju sela, neto izdvojena od ostalih, okruena vokama i gospodarskim
zgradama. Iznad kroanja ljiva, kajsija i kruaka izdizao se ogroman orah () Izmeu kue i nasipa strina je
zasadila vrt i njegovala ga od ranog proljea do kasnog ljeta. U njemu je uvijek neto cvjetalo i mirisalo.
(Garda, 1988:40-41) Sada su se dali u obilazak dvorita i pomonih gospodarskih zgrada. () U taglju je
sada leala krava vezulja. Uz nju je ovaj put bilo i malo telence. Imalo je kovravu dlaku, bijelo elo i meku
rumenu njuku. (Garda, 1988:43)

108 Pregrijani zrak, ispunjen mirisom cvijea i barske trave, pomijean s tekim vonjem to je
dolazio iz taglja, svinjca i kokoinjca, djelovao je uspavljujue i pokrete inio tromim. (Garda,
1988:45)
109 Strinine kruhove iz krune pei Miron je radije jeo nego kolae. Bili su tako ukusni da im
ovjek nije mogao odoljeti. (Garda, 1988:72)
100

Odlazak djece i strica Teodora na sajam u Brod takoer doarava duh vremena jer je
tada posjet sajmu bio drutveni dogaaj.110 Garda opisuje svu ivost sajma i ljudi koji se tamo
nalaze, a atmosferi vremena pridonosi i opis sajma nakon odlaska ljudi i pusto koju su
ostavili.111
Duh vremena prepoznaje se i iz igraaka kojima se djeca igraju. Pigulica posjeduje
lutku iz Njemake koja zna hodati. Pri tome naglaava da je lutka iz Njemake iz ega se
iitava jedan element popularne kulture i duha onoga vremena kada je sve to je smatrano
dobrim dolazilo iz Njemake odnosno iz zemalja zapadnoga svijeta. Duh vremena prepoznaje
se i u nainu igre djevojica. Igraju se vani, s lutkama, ali i oponaaju odrasle ene i u igri
kuhaju i spremaju, Melita si ak i sama gradi kuicu od kartonskih kutija.
Roman s obzirom na oblikovanje likova i oslikavanje duha vremena na planu sadraja
pripada tradicionalnomu tipu romana, a tradicionalnost se prepoznaje i na planu izraza uz
poneke elemente modernosti.
Radnja je u romanu preteno linearno oblikovana, tek na pojedinim mjestima nalazimo
paralelizam radnje, a na kraju i retrospekciju odnosno rekonstrukciju dogaaja i vraanje u
vrijeme prije poetka radnje. Paralelizam radnje nalazimo pri pripovijedanju o dogaajima
vezanim uz Mirona i Melitu kada nisu zajedno, odnosno kada Miron odlazi sa stricem u
ribolov i bavi se ozbiljnim poslovima, a Melita ostaje kod kue spremna raditi kuanske
poslove. Razdvajanje djece pisac je iskoristio kako bi razvio radnju u smjeru otkrivanja
uzroka pustolovina. Melita naime u strievu kalendaru nalazi pismo koje je otac poslao stricu
prije odlaska u Duboac, a za koje je stric rekao da ga nikad nije primio. Garda, pazei na
kompozicijsku motivaciju, motiv pisma uveo je na poetku romana,a neprimanje pisma bio je
povod dovoenja Podvalice u igru. Pri pronalasku pisma istiu se Melitine tipino enske
110 Bio je sajmeni dan u Brodu, u gradu je sve vrvjelo. U arolikoj gomili mogli su se vidjeti seljaci
i seljanke iz okolnih sela, odjeveni u bogate narodne nonje mukarci u duge, iroke hlae od bijela
lanena platna izvezenog raznobojnim arama i crne prsluke s bezbroj svjetlucavih ogledalaca, a ene u
iroke suknje, raskono ukraene cvjetnim motivima, utegnute pregaama i oplecima. () Na sajmu
mnogi ne znaju kamo idu ni to trae. Samo tako tumaraju. I ovdje su se ljudi vrzmali bez nekog cilja i
razgledavali ovo ili ono. Prodavai su glasno nudili svoju robu, majke dozivale djecu, ljudi naruivali
janjetinu i krage pjenuavog piva i sve je bilo kao u nekoj konici. (Garda,1988:59-60)
111 Na mjestu gdje se prije podne odravao sajam, sada je sve bilo pusto. Ostale su samo prazne
boce coca-cole, plastine ae iz automata za osvjeavajue napitke, ponitene karte za vrtuljak i jo
mnogo toga to ostaje iza svakog sajma. Nekoliko se sitnih maaka povlailo tim prostorom. (Garda,
1988:66)
101

karakteristike. Ne eli razbijati glavu tekim temama pa odluuje sve rei Mironu kad on se
vrati.
Osim Piguliine uloge zaetnika pustolovina, ona i Melita kao djevojice imaju i
funkciju retardacije radnje, emu se primjer moe nai na putu u vodenicu. Miron, vodei se
eljom za otkrivanjem blaga u vodenici ne moe shvatiti njihovu elju da u tako napetom
trenutku jedu, ali ipak im se mora prikloniti i oni na putu u vodenicu zastaju i jedu to ini
retardaciju radnje.
Na kraju romana rekonstruiraju se dogaaji i mladi itatelji doznaju to se uistinu
dogodilo u pojedinim situacijama. Otkriva se da su sve pustolovine bile Piguliina zamisao i
igra u kojoj je sudjelovao i stric. Radnja se pri rekonstrukciji dogaaja vraa u vrijeme prije
poetka djela, u vrijeme Mironova djetinjstva kada je ivio u Brodu u Omladinskoj 45, mjestu
za koje im je Podvalica rekao da je mjesto gdje ivi.
Jo je jedan element tradicionalnoga izraza sveznajui pripovjeda promjenjive
fokalizacije. Unutarnjom fokalizacijom donose razmiljanja likova, ali i psee razmiljanje.
Pas Pufi ljuti se na Pigulicu to ga zeza: U redu, ja jesam pas, ali imam svoje dostojanstvo.
Ne doputam nikome da me vue za njuku. (Garda, 1988:126)
Sveznajui pripovjeda itateljima svojim komentarima pokazuje svoju prisutnost. U
romanu nalazimo i pripovijedanje izvan vremena radnje pri emu se najavljuju uzbudljivi
dogaaji koji e uslijediti.112 Svoju prisutnost pripovjeda naglaava razmiljanjem o onome
to se moglo dogoditi i naglaava da se mora napisati onako kako se uistinu i dogodilo.
Takoer, pripovjeda otkriva dogaaje koji slijede odnosno istie svoju sveznajuu poziciju i
znanje vee od znanja likova djela, ali i pojaava napetost. Sada je, uglavnom, nastanjuju
samo mievi i sove. Da lida li samo mievi i sove? (Garda, 1988:148) Pripovjeda mlade
itatelje podsjea na kljuna mjesta radnje kako bi mogli nastaviti pratiti radnju.
Pojaavanje napetosti Garda postie i postupnim izlaganjem opasnih dogaaja i
postupnim opisima. Kada djeca shvate da u vodenici ima jo nekoga osim njih, opisuje se
polako silazak nepoznatoga niz ljestve i pri tome ni djeca ni itatelji ne znaju o kome se radi.

112 Da Melita nije zaboravila lutku, ili da nije primijetila da je nema uza se, dogaaji bi potekli
drugim tokom i ova bi se nona pustolovina mogla brzo zavriti. Ili da je Miron bio nepopustljiv i da
nije pristao da se vrate u vodenicu. Tada bi sve bilo drukije i ne bi se dogodilo ono to e se uskoro
dogoditi. (Garda, 1988:147)
102

Napetost poveava i Mironov bijeg iz vodenice. On skae nakon djevojica, ali ne uspijeva
doskoiti na obalu, a napetost pojaava i no i zvukovi u noi, kao i napeti kraj poglavlja.113
Dojam napetosti i osjeaj straha pisac predoava opisima zvukova i okoline pri
pustolovini u vodenici. Kada ostaju sami i zarobljeni u vodenici, dojam straha poveava se s
dolaskom, mraka i zvukovima u daari.114
Tradicionalnost romana uoava se i na planu sadraja i na planu izraza. Na planu
sadraja prevladava prikaz ivota u ruralnoj sredini s tradicionalnim vrijednostima i
doaravanjem duha vremena. Djeji se likovi igraju na otvorenome i esto u igri oponaaju
odrasle. Obitelj koja se u romanu pojavljuje patrijarhalna je obitelj s rodno stereotipno
oblikovanim likovima. Tradicionalni se elementi na planu izraza ogledaju u sveznajuem
pripovjedau i preteno linearnomu iznoenju radnje.
Od modernih se elemenata u romanu uoava intertekstualni odnos prema djelima koja
pripadaju tradiciji djeje knjievnosti, kao i prema usmenoj knjievnosti. Pintari (2008.a)
navodi da djelo, poput Lovrakovih romana Vlak u snijegu i Druba Pere Kvrice donosi
draesno, razigrano i idilino seosko djetinjstvo, ali bez pouavateljskih namjera kao kod
Lovraka.
Po karakteristikama i slinostima Pigulice i Pipi Duge apare uspostavlja se
interketstualni odnos s djelom Astrid Lindgren na razini izgradnje lika. U romanu se
pojavljuju interliterarni115 citati s romanom Otok s blagom to upuuje na pustolovne interese
djece i utjecaj proitane literature. Miron i Melita papigu Klementinu, koja je ime dobila po
113 Doskoio je na samu ivicu obale. Zanjihao se borei se da uhvati ravnoteu. Djevojice
priskoie da mu pomognu, da ga prihvate i povuku na spasonosnu obalu. Miron osjeti kako muse pod
nogama odvaljuje zemlja, izmie mu se tlo, on propada, stropotava se. U oajnikom pokuaju uhvati
se za travu kao posljednju slamku spasaneneS grumenjem zemlje i iupane trave, koju je
grevito stezao u akama, poletje u dubinu, u onu uskovitlanu, zapjenuanu, virotvitu, hirovit
dubinu() Duboko u brdima oglasi se motajniki vuk. () Potonuo je, nema ga na povrini, ne
pojavljuje se (Garda, 1988:152-153)
114 Sunce je poelo uranjati u motajnike ume. () Iz asa u as njihov poloaj postaje sve tei. Vjetar opet
prodrma daaru. Novine to su bile rairene po slami neujno se podigoe i zaplovie kroz rumeni sumrak
predveerja. (Garda, 1988:135) Pirkao je vjetri. Vrice vrba su se njihale. Magla se digla, povrina rijeke se
namrekala, pa je to stvaralo privid da su sve zvijezde zaronile u dubinu i otuda svjetlucaju, are se i mirkaju
poput razlivenih kapljica zlata. Bijeli plat je jo pred njima. Pola ovjek, pola konj. vijeri mu se bijela griva.
Kljokkljokkljok
Taj udni zvuk je svima podizao kosu. I Pufiju. Nakostrijeila mu se dlaka na leima. Podigao je ui i gledao u
pravcu bijele grive. (Garda, 1988:103-104)

103

papigi iz navedena romana, pokuavaju nauiti izrazima iz toga romana. U intertekstualni

odnos djelo stupa i s djelom ipolino jer je kua koju pravi Melita manja od kue ia
Tikvia. U romanu nalazimo i motivske slinosti s romanom Doktor Jojboli jer kada djeca ne
znaju kako e izai iz vodenice sjeaju se proitanoga lektirnog naslova i bijega preko rijeke
isprianoga u tome romanu, stoga se intertekstualnost odnos uspostavlja u svrhu preuzimanja
obrasca ponaanja likova. Vodenica, u kojoj se djeci dogodili neugodni dogaaji, Mirona
podsjea na kuicu na kokojim nogama, mjesto djeci poznato iz ruskih bajki, u kojoj ivi
baba Jaga, najpoznatija vjetica iz ruskih bajki. Interteksulanim se citatima potvruje
naitanost djece i utjecaj proitane lektire na ponaanje likova.
Na odlasku iz Duboca Pigulica Mironu daje dva romana, udnovate zgode egrta
Hlapia i Pipi Dugu arapu. Iz tih se dvaju romana iitava piev odnos prema liku Pigulice
koja ima slinosti s Pipi Dugom arapom, a s udnovatim zgodama egrta Hlapia taj roman
ima poveznicu s mjestom radnje, Slavonskim Brodom u kojemu je ivjela Ivana BrliMaurani, i pustolovinama u koje djeca upadaju.
Modernosti pripovjednoga izraza doprinose i isjeci iz novina odnosno transsemiotiki
citati koji govore o nestaloj djevojici pri emu se Piguliine sumnje o krai djece pokazuju
kao tone.
U prozno djelo pisac ubacuje pjesniki diskurs kroz Piguliine i Podvaliine pjesme
to upuuje na modernost izraza. Uz Podvaliine se pjesme, koje pjeva na sajmu vee
intertekstualni odnos prema narodnoj, usmenoj knjievnosti. Uz pjevanje poznate narodne
uzreice Jeftino dam, samo da prodam (Garda, 1988:61), Podvalica mijenja izvorni tekst i
pjeva u kojemu se prepoznaju tipini slavonski motivi:
Ovamo, ovamo, narode!
Jeftino dam, samo da znam:
zato muha nema sluha,zato pele nisu bijele,
zato ose idu bose,
zato krave nisu plave!
Nemate li dosta para,
dat u vam po sto dinara! (Garda, 1988:61)
.
Didaktinost i pedagogiziranje istie se u cjelokupnome Gardaevu stvaralatvu, ali na
suptilan nain, bez pretjerivanja i prenaglaavanja koje bi djeci moglo ostaviti preteak
115 Interliteratni citati citati su u kojima je podtekst drugi knjievni tekst. (Orai-Toli,1990.)
104

nerealan dojam. Piguliino pretjerivanje u pojedinim se dijelovima radnje moe promatrati i u

pedagoke svrhe. Mironu i Meliti Pigulica, koja se postavlja kao iskusnija i pametnija od njih,
priala je o otimanju djece, a kroz koje se treba shvatiti poruka na oprez koju pisac upuuje
mladim itateljima. Miron pak mislim da se takve stvari ne mogu dogoditi ovdje, ali Pigulica
upozorava na opasnost koja se moe dogoditi svakome.116 Poruka Piguliina zastraivanja
izreena je nesuptilno pri emu se mlade itatelje upozorava na opasnost velikih gradova:
Nemojte vie nipoto sami lunjati po velikim gradovima i traiti poznanstva na eljeznikim
stanicama. (Garda, 1988:65) Pisac se time i ograuje jer je u priu unio lik odrasle osobe
koja se sprijateljila s djecom i kojoj su djeca prebrzo povjerovala, ne mislei na opasnosti koje
moe donijeti susret s nepoznatim osobama u nepoznatim mjestima.
Opasnosti koje mogu donijeti pustolovine za koje odrasli ne znaju, propituju se i u
Mironovu razmiljanju o tome jesu li trebali rei odraslima kamo odlaze kada su ili u Bosnu
jer su sada u opasnosti za koju nitko ne zna. Tim se promiljanjem eli mlade itatelje uputiti
na potrebnu razgovora s odraslima i odnosa povjerenja. Djeca ne mogu imati sama potpuno
izgraen identitet, ve im je potrebna pomo odraslih.

5.1.6. Duh u movari

Roman Duh u movari objavljen je 1989. godine. Bokovi (2009.) navodi da to moda
nije Gardaev najbolji roman, ali je zacijelo najpopularniji. Uvrten je na popis lektire i ima
najvei odjek kod mladih itatelja. Godine 1995. HRT je snimio dokumentarni film Anto
Garda: DUH U MOVARI, a prema romanu je snimljen i igrani film 2006./2007. u reiji
Branka Itvania.
U romanu do izraaja dolaze sve odlike Gardaeva pripovijedanja: vjetina i zanimljivost
fabuliranja, napetost, mladi junaci, ljubav prema prirodi i uzajamnost ivota ovjeka i prirode
(Bokovi, 2009.). Kroz kriminalistiku fabulu djeja druina traga za duhom u
Kopakome ritu odnosno sudjeluje u otkrivanju lovokradice.
116 -Ja sam itao da se takve stvari deavaju, ali ne kod nas ree Miron. Samo ne znam kakve bi to veze
moglo imati s nama i prodavaem igraaka.-I tek kave veze, djeco! Pokuava vas pridobiti lijepim rijeima i
igrakama, a jednog dana hop! zgrabit e vas za iju i s vama preko granice. ili e zatraiti otkup koji vai
roditelji nee moi platiti, a onda zbogom moje bezbrino djetinjstvu, zbogom moji predragi roditelji ()
(Garda, 1988:64)

105

Roman donosi kriminalistiku fabulu koja je obogaena mnogobrojnim opisima prirode,

ivotinja i odnosa ljudi i ivotinja, stoga ga Hranjec (2004.) odreuje kao pejsani krimi.
Uz kriminalistiku priu, roman donosi poruku i edukaciju koja je rijetka u takvoj vrsti djela
(Hranjec, 2006.b). Sabli-Tomi i Rem (2003.) navode da je u romanu kriminalistika pria u
drugome planu, a u prvi su plan stavljeni opisi prirode i Kopakoga rita. Bokovi (2008.)
navodi da anrovski obrazac krimia i njegovi rekviziti ne mogu obuhvatiti sva znaenja
romana, stoga e se roman interpretirati u kontekstu pripadnosti anru djejegaa
kriminalistikog romana s elementima ekolokog romana, ali i kao roman o djejim
druinama odnosno roman o djetinjstvu.
Radnja romana zapoinje u Treskavcu, u obiteljskoj vikendici obitelji profesora
Leopolda. Vrijeme su radnje zimski praznici, uoi i nakon Nove godine. Poetak zapleta i
uklanjanje odraslih iz radnje dogaa se nakon to Eukaliptus pozove Mirona i Melitu na
praznike u Kopaki rit, stoga se roman odreuje i kao praznina pustolovina. Odlaskom
osjeke djece u Kopaevo i djelovanjem u ruralnoj sredini roman se prema narativnoj figuri
odreuje kao roman urbanoga identiteta djeje druine s premjetenim prostorom djelovanja.
Zbog hladne zime stanovnici Kopaeva sudjeluju u prihranjivanju ivotinja, a pri tome se
istie angaman djece i mladih koji pomau odraslima te organiziraju i obavljaju radne akcije.
Tradicionalnost se romana na sadrajnoj razini iitava iz prikaza djeje druine i naina
njihova djelovanja i aktivnosti. Djeca se odmah po dolasku u Kopaevo ukljuuju u akciju
prihranjivanja i pomoi ivotinjama te tako rade drutveno koristan posao, karakteristian za
tradicionalni izraz. Ruralna sredina u koju su djeca dola, a koja se istie mnogobrojnim
opisima i doaravanjem sredine u kojoj likovi djeluju, takoer su elementi po kojima se
roman moe promatrati kao tradicionalan.
Garda se u ovome romanu pokazao kao majstor fabuliranja, ali i iskazao sposobnost
vjetoga uklapanja kriminalistike fabule i ekoloke prie. Kriminalistika je radnja vezana uz
pojavu lovokradice odnosno duha, kako se u narodu pria za pojavu koja se ve dui niz
godina pojavljuje zimi u Kopakome ritu. Miron i Eukaliptus s jedne te Bakalar i Slanina s
druge strane pokuavaju uloviti lovokradicu, dok je Melita u drugome planu i uglavnom se
bavi poslovima vezanima uz kuu. Otkrivanje zloinaca u romanu se dogaa postupno i
Garda se koristi stalnim rekvizitima kriminalistikih romana. Mladi detektivi nailaze na krive
tragove. Pravi se tragovi otkrivaju postupno, pri emu se Garda vodi kompozicijskom
motivacijom kojom se obrazlae uvoenje motiva. Djeaci pronalaze ahuru u snijegu,
tragove krvi, skrivenu zemunicu, a kao najvaniji se trag pokazuje dugme (odnosno puce,
106

kako je naznaeno u romanu), koje predstavlja kljuan trag za hvatanje lovokradice Lvayja
jer je dugmad izraivao stari Lonar i svako je dugme bilo na neki nain unikatno. Bokovi
(2008.) zloine nad ivotinjama promatra kao naruavanje drutvene ravnotee. Zloin
odnosno dogaaj koji naruava unitenje prirode, treba biti rijeen. Potraga za zloinom i
njegovim poiniteljima izjednaena je s potrebom da se uspostavi naruena ravnotea
(Bokovi, 2008). Hvatanjem lovokradice uspostavlja se poetna ravnotea i djeca se vraaju
kui, dijelei zasluge za svoj poduhvat u kojem su sudjelovali sami, a odrasli se pojavljuju na
kraju romana i preuzimaju brigu o zloincima.
Iako se roman anrovski odreuje kao kriminalistiki roman, u njemu je mnogo vie
opisa prirode i ivotinja u Kopakome ritu. Garda kriminalistiki fabulu donosi kako bi djelo
pribliio mladome itatelju i uinio ga zanimljivijim, a ekoloka pria donosi poruku o potrebi
ouvanja prirode. Bokovi (2008.) navodi da je motiviranost opisa prirode viestruka.
Mladim se itateljima eli prikazati bogatstvo biljnoga i ivotinjskoga svijeta, ali pisac eli
sugerirati da Kopaki rit nije samo mjesto na kojem se dogaa akcija, nego je rezervat i
njegovo prirodno bogatstvo zapravo tema romana. Pria se pretvara u ekoloku priu
utemeljenu na moralnoj odgovornosti za ivot. Roman dobiva i pedagoku i didaktiku
funkciju koja, istie Bokovi, ne umanjuje njegovu vrijednost. esti opisi u romanu Gardaa
legitimiraju kao pisca i zaljubljenika prirode (Bokovi, 2008.).
U ovom se romanu pojavljuju od ranije poznati protagonisti ''mironovskoga'' kruga
Miron, Eukaliptus, Melita, Slanina i Bakalar, ali s poneto drugaijim osobinama i ulogama
nego u prethodnim romanima ''mironovske'' serije, osobito u odnosu na roman Bakreni Petar
u kojemu su navedeni likovi bili pripadnici iste druine.
Roditelji su u romanu uklonjeni iz glavnoga dijela radnje. Obitelj profesora Leopolda
na okupu je na poetku romana, ali profesor Leopold u romanu nema tako veliku ulogu kao
to ju je imao u romanima iz znanstveno-fantastine serije. To se moe tumaiti dvama
razlozima. Prvi je to su djeca u Duhu u movari neto starijega uzrasta nego u ranijim
naslovima (Miron u romanu ima 13 godina) i tee veoj samostalnosti nego u mlaoj dobi.
Drugi je razlog tomu konvencija djejih romana u kojima se uklanjaju odrasli kako bi djeca
mogla samostalno djelovati u svome poduhvatu. Uklanjanje odraslih u ovome je romanu
fabulativno. Prvo Miron i Melita odlaze prijatelju Eukaliptusu u Kopaevo, a potom
Eukaliptusovi roditelji odlaze na posao u restoran Kormoran, ali se zbog jake zime ne mogu
vratiti kui nego ondje ostaju nekoliko dana. Samostalno djelovanje djece omoguuje
107

pokazivanje njihovih osobina i dobroga odgoja koji su stekli u obitelji. Djeca su meusobno
paljiva, odgovorni su i savjesni, i za sebe i za drutvo. Poduhvat koji djeca poduzimaju, tie
se cijele zajednice, a sluaj lovokrae uspijevaju rijeiti djeca, a ne odrasli. Suradnju s
odraslima djeca trae tek u raspletu romana i hvatanju lovokradice, a pri konanome se
raspletu pojavljuje i policija. Nakon to je lovokradica uhvaen, radnja se vraa na poetno
stanje i u radnju se vraaju i Eukaliptusovi roditelji.
Miron je u romanu stariji nego u prethodnim romanima i pripovjeda naglaava
promjene koje su vidljive u njegovu ponaanju i razmiljanju.117 On je neimenovani voa
druine koju ine on, Eukaliptus i Melita i njegovo se miljenje najvie slua. Razlog tomu
jest njegova pronicljivost i dobro zakljuivanje, kao i racionalnost, dosjetljivost i
snalaljivost. Ipak, Miron svoju nadmonost ne naglaava pred Eukaliptusom. Dok je
Eukaliptus sklon vjerovati narodnim priama o duhovima, Miron ne nasjeda na takvu priu.
Oni odlaze u prihranu ivotinja i otkrivaju moguega lovokradicu pri emu ele da zasluge
dobivene otkriima pripadnu njima. Djeca se sama uputaju u poduhvat istraivanja
neobinoga dimnjaka u zemunici i ne ele uplitanje odraslih kako ne bi ostali bez zasluga za
hvatanje lovokradice: Pa rei emo mu, Liptuse, ali ne danas. Sve emo mu ispriati sutra
kad se vratim s otoka. Ili prekosutra. Ja mislim da mi imamo pravo da prvi istraimo
zemunicu, jer smo je mi i otkrili, zar nije tako? (Garda, 2008:125) U elji za hvatanjem
lovokradice istie se Mironov pustolovni duh istaknut i u ranijim romanima.
I u ovom romanu, kao i u prethodnima, Miron je zaljubljive prirode i sada je zaljubljen
u djevojicu Aranku. U trenutcima kada se Aranka pojavljuje, radnja se usporava i sva
Mironova panja usredotoena je na djevojicu, a ne na ozbiljne stvari kojima su se do tada
bavili, stoga Mironova zaljubljivost u romanu ima funkciju retardacije radnje.118 Miron, koji
prema djevojicama ima zatitniki stav, ne eli da se prema njemu netko tako ponaa, stoga
mu smeta Slaninin zatitniki stav u Arankinu drutvu jer Miron nikada nije bio niti elio biti
117 Miron sjedi na sagu kraj drvca i razgleda svoju zbirku srebrnjaka s likovima starorimskih careva
od Vespazijana do Gordijana III. U ovom je mjesecu navrio trinaest godina i sada je u etrnaestoj,
zamislite! inilo se odjednom, odmah sutradan nakon roendana postao mnogo ozbiljniji i odrasliji.
Ali onaj uperak na vrhu tjemena i sad mu neprestano stri i on ga svaki as pokuava ukrotiti i
prisiliti da se prikloni veini. (Garda, 2008:6)
118 im ju je ugledao, Miron je zaboravio gdje se nalazi i kako se zove, sve, sve je zaboravio. Samo ju je
gledao. I neprestano pokuavao zagladiti uperak kose koji mu je strio navrh tjemena.Sjajna crna kosa podala
joj je niz lea sve do pojasa, a krupne oi, tople i vlaen pod irokim naoalama, bile su valjda najljepe oi koje
je Miron ikada vidio. (Garda, 2008:84)

108

u ulozi neijeg tienika, ta uloga vie pristaje djevojicama (Garda, 2008:107) Djevojica
Aranka u romanu ima tipinu ensku ulogu koja se oituje u zaljubljivanju djeaka u nju.
Melita je u romanu nositeljica tipinih enskih osobina. Ona preuzima ulogu kuanice
kada djeca ostaju sama u Kopaevu. Osjeajna je i empatina i svoje osjeaje iskazuje pred
drugima. Ona plae pred djeacima i pokazuje tugu. 119 Miron se prema sestri ponaa
zatitniki i pri tome se istiu rodni stereotipi mukarca, koji treba biti zatitnik enama, a
sestru pokuava smjestiti u njezin rodno karakteristian poloaj. U romanu se moe
prepoznati superiorno ponaanje djeaka prema Meliti, osobito u liku djeaka Slanine, koji
smatra da prie o duhu nisu za Melitine ui, ali ipak ne uspijeva Melitu istisnuti iz drutva.
Melitin podreeni poloaj do izraza dolazi kada djeaci odlaze u prihranu u movaru, a ona
ostaje u kui pripremati veeru. U poetku Melita ne prihvaa lako svoje izdvajanje iz akcije,
ali brzo na to zaboravlja i poinje s uobiajenim enskim aktivnostima, odnosno pripremom
veere.120 Ulogu kuanice Melita obavlja s ljubavlju, pri emu se istiu njezine kulinarske
vjetine. Raduje ju to e deke razveseliti svojim kulinarskim umijeem. Deki se prema
Meliti postavljaju zatitniki i ne ele ju voditi u movaru zbog velike hladnoe i na taj je
nain iskljuuju iz aktivnosti; oni ipak ne zaboravljaju na njezine kvalitete i sposobnost za
djelovanje kada se nau u opasnosti. Djeaci se prisjeaju dogaaja iz romana Bakreni Petar i
Melitine uloge u spaavanju Eukaliptusa od napada Ukikanaca, pri emu se uspostavlja
intertekstualni odnos prema prethodnomu Gardaevu djelu. Djeaci se i sada nadaju Melitinoj
pomoi, to im se i ostvaruje i Melita time pokazuje da djevojice nisu manje vrijedne ni
sposobne od djeaka.
U romanu se prati i Melitino odrastanje. Ona razmilja o lutkama i o tome je li prestara
za igranje s lutkama.121 U imenima lutaka prepoznaje se intertekstulani odnos prema romanu
Pigulica u kojemu se spominju Melitine lutke Ilonka i Hildica koju je dobila od Pigulice.

119 Njezina empatinost do izraaja dolazi kada se treba brinuti o ivotinjama. Rastuuje se jer
ivotinje nemaju to jesti u zimi, a oni su obilno jeli. Tuna je kada uje da je bolje ubiti ranjenu srnu
jer joj nema spasa i zahtijeva da se srni prui pomo.
120 Zapravo, on je ocijenio da bi za Melitu bilo bolje da ostane kod kue jer je, nakon to je snijeg
noas prestao padati, iz trenutka u trenutak postajalo sve hladnije. Melita se u poetku malo durila, ali
kad ju je Miron poeo uvjeravati da je za djevojice bolje da se malo vie okrenu domainskim
poslovima, pristala je i odmah poela razmiljati to e momcima pripraviti za veeru. (Garda,
2008:55)
109

Uz Mirona i Melitu, u romanu se pojavljuje Eukaliptus, itateljima poznat iz romana

Bakreni Petar kao lan Amatera. On je s obitelji preselio iz Osijeka u Kopaevo jer su mu
roditelji dobili posao u restoranu Kormoran 122. Eukaliptusovo je ime Zoltn Varga i on i
njegovi roditelji podrijetlom su Maari. Opisan je kao visok, kotunjav i plav djeak. U
odnosu Mirona i Eukaliptusa prepoznaje se Mironova nadmonost. Eukaliptus je lakovjerniji
od Mirona123 i njegov je pratitelj u pustolovini.
U romanu se pojavljuju jo dva pripadnika druine Amatera, Bakalar i Slanina. Oni u
romanu zadravaju osobine kao u Bakrenome Petru i oblikovani su karakterolokim
paralelizmom prema etikim, psiholokim i fizikim osobinama, pri emu su im nadimci u
funkciji fizike karakterizacije. Obojica su hiperbolizirani, ali u kontrastnim smjerovima:
Bakalar je skroman, stidljiv i mrav, a Slanina je debeo, samodopadan i sklon pretjerivanju i u
jelu i u govoru. Ta se dva lika grade govornom karakterizacijom iz koje se raspoznaje
Slaninina elja za slavom i Bakalareva skromnost.124 Kada se Slanina pone previe hvastati,
Bakalar ga sputa na zemlju. U dijalozima Slanine i Bakalara uoavaju se humoristine
situacije zasnovane na razlikama u fizikome izgledu i stalnim meusobnim podbadanjima i
ismijavanjima na raun fizikoga izgleda (vrae debeli Garda, 2008:76, vrae mravi
Garda, 2008:78), ali i prikaz pravoga iskrenog prijateljstva koje se prepoznaje u nevolji 125,
121 Ve je u petom razredu, a jo sehm, jo se igra s lutkama. Ni sama ne zna je li to normalno. Ili
bi ih, moda trebala odbaciti?() Zapravo, sve su ve poprilino stare, jer joj otprije dvije-tri godine
za roendan vie ne poklanjanju lutke. (Garda, 2008:97)
122 Eukaliptusovi roditelji spominju se i u romanu Bakreni Petar u kojemu rade drugaije poslove
nego u ovome romanu. U Bakrenome Petru otac radi u ljevaonici eljeza. Roditelji nisu imenovani niti
je istaknuta njihova maarska nacionalnost.
123 Eukaliptus je skloniji povjerovati u narodne prie koje krue mjestom, dok je Miron prema njima
sumnjiaviji. to se tie prie o duhovima, valja rei da Miron ni najmanje nije povjerovao u nju. To
se ne bi moglo rei i za Eukaliptusa. Njega je vijest o duhu prilino uzdrmala. (Garda, 2008:87)
124 -Hvala, lijepa! jo se odupirao Bakalar. Neki dan smo neto slino pokuali i ispali skroz-naskroz
budalasti. Drugi djeaci nam se smiju, i to s razlogom. I danas me stid izai pred Vuevia.-Ne brini, Baki, stari
drue. Ovaj put e biti drukije. Sasvim drukije, mogu ti rei. Samo sve prepusti meni.
-I zadnji put sam sve prepustio tebi, pa je ispalo dozlaboga guravo.
-Ovaj put nee, vidjet e. Bit e ponosan to si sa mnom uao u ovaj posao. (Garda, 2008:137)

125 -Debeli, debeli aptao je briui nadlanicom suze samo ti meni ozdravi i onda e sve opet
biti dobro, ne brini. I da, zna, uope se ne ljutim to si mi rekao da sam budalast. Pa znam ja tebe, ti
se voli aliti na moj raun, ali to mene ne smeta, kaem ti (Garda, 2008:81)
110

to je karakteristika Gardaeva stvaralatva u kojemu se afirmira prijateljstvo. Bakalar ak

preuzima i dio krivnje s bolesnoga prijatelja za promaen sluaj hvatanja lovokradice, sve
kako bi zatitio prijatelja. Bakalar se brine o bolesnome prijatelju i pomae mu u ozdravljenju,
ali ga pokuava i zatititi kada se doznaje da Slanina nije bio na tragu hvatanja lovokradice.
Pri tome lae bolesnom Slanini o dogaajima kojima zbog bolesti ne moe svjedoiti i trai i
od Mirona da mu ne kae istinu.
U romanu Miron i Eukaliptus kao jedan par te Bakalar i Slanina kao drugi par djeaka
ne djeluju zajedno u rjeavanju pothvata, nego svatko zasebno, iako su ranije svi pripadali
druini Amatera. Uoava se natjecateljski odnos meu lanovima iste druine pri emu se u
Slanini prepoznaju osobine pretendenta na mjesto voe druine. Vrlo mu je vano da se zna
kako je on uspjeno obavio neki poduhvat i da se o tome pria. 126 Slaninin natjecateljski odnos
prema Mironu i ljubomora uoavaju se i u odnosu prema Aranki. I Miron i Slanina zaljubljeni
su u nju, ali ona se zaljubljuje u Mirona to jo vie pojaava Slanininu zavist prema lanu
druine. Pravo se prijateljstvo meu djeacima pokazuje na kraju romana. Iako su tijekom
potrage za lovokradicom djelovali kao dvije suparnike skupine, Miron i Eukaliptus pristaju
da zasluge za hvatanje lovokradice prime i Bakalar i Slanina jer su i oni jednim dijelom,
svojim informacijama o ljudima koje su svaku veer vidjeli da odlaze u noi u movaru,
pridonijeli konanom rjeenju.
Djeca se u romanu uputaju u pothvat hvatanja lovokradice. Ve na poetku romana
mogu se prepoznati osobine negativnoga lika prema njegovu ponaanju i fizikome izgledu.
Prvi susret s Lvayjem otkriva njegovu narav.127 U djejim romanima odrasli likovi, kada su u
ulozi negativaca, mogu imati i neke fizike osobine koje ih istiu. Tako je i ovdje Lvay
opisan kao nadmoan slabijem od sebe i sklon alkoholu. Garda u romanu radi i socijalnu
126 Nisi Vueviu rekao naa imena, eto! Tko je omoguio hvatanje krivolovaca, tko je oduzeo
amac i srnjaka? Jedan mravi klipan i jedanno, jedan koji nije tako mrav. Po tvome, tako bi moglo
pisati i u novinama. I tko e u tome prepoznati nas dvojicu? () Ma, molim te, kad u koli pod
odmorom budemo pokazivali te novine, hajde, pitam te tko e nam povjerovati da se tu radi o nama
dvojici, da smo mi dva djeaka koja su sudjelovala u hvatanju krivolovca? (Garda, 2008:79-80)
127 Susret Leyaja i niega ovjeka usporeuje se sa susretom Davida i Golijata i roman se dovodi u
intertekstualni odnos s biblijskom prispodobom o Davidu i Golijatu. Vidio je krupna ovjeka rumena lica, ute
kose i streih brkova. Prepirao se s nekim ovuljkom od jedva ezdesetak kilograma. Bio je toliko sitan da je
sav utonuo u zelenu ohu svoga lovakoga odijela. Prema utokosom je izgledao kao David prema Golijatu.
Golijat je bio pijan. epurio se kao da e zgromiti kukavnog Davida. (Garda, 2008:26) I u romanu Golijat
odnosno Lvay odlazi posramljen nakon to je pijan izazvao svau.

111

podjelu likova. Naime lovokradica Lvay najbogatiji je u selu i bavi se uzgojem svinja i
stoke. Time se Gardaev pristup pribliava lovrakovskom oblikovanju likova u kojemu su
bogatiji prikazani kao negativci, a siromani, u Gardevu sluaju likovi kojima je materijalno
stanje prosjeno, bivaju prikazani kao nositelji pozitivnih osobina i elje za ouvanjem
prirode i okolia u kojemu ive. Lvayjevo zanimanje posluilo je kao pokrie za lovokrau
koju je inio.
Od odraslih se likova u romanu pojavljuju roditelji djece, koji su fabulativno uklonjeni
iz glavnoga dijela radnje. Profesor Leopold, iako u ovome romanu ima manju ulogu nego u
prethodnim romanima, zadrava svoje osobine otkaenoga znanstvenika optereena
poslom. Naglaava se i njegova vanost u znanstvenome podruju jer je prije nekoliko dana
primio poasni doktorat jednoga talijanskog sveuilita. Majka i u ovome romanu ima ulogu
kuanice koja se brine da u kui sve dobro funkcionira i da obitelj bude zadovoljna. Mjesto
koje je najvie vezano uz majku jest kuhinja. Brina je prema svojoj djeci, to njima ponekada
moe i zasmetati, to se prepoznaje u telefonskome razgovoru s Melitom.128
Osim Mironovih i Melitnih roditelja u romanu se pojavljuju i Eukaliptusovi roditelji
koji su u veem dijelu radnje fabulativno uklonjeni jer odlaze u restoran Kormoran na posao
te se ne mogu vratiti zbog vremenskih neprilika. Opis njegovih roditelja, kao i Mirnovih i
Melitnih, ostavlja dojam skladne tradicionalne obitelji. Otac mu je Maar i najvie ga
karakterizira govorna karakterizacija te nepravilan govor hrvatskoga jezika, to predstavlja
humoristian trenutak u romanu. Vodopija i Smaji (2008.) navode da je postupkom govorne
karakterizacije Garda lik oca uinio ivim i plastinim likom. Majka, koja je kao i Mironova
i Melitina majka u romanu neimenovana, ima osobine brine i uredne kuanice i tako
zadrava stereotipan prikaz ene koji je est kod Gardaa.129

128 -O, zdravo duo, pa zar si to ti! Ja sam ovdje u sto briga, mislim ovo, pa mislim ono, ne znam
jeste li stigli, ni kako ste putovali, nita, nita mi niste javili i ja sam, prosto naprosto, etono, jeste li
toplo odjeveni, nadam se da jeste, valjda grijete sobu u kojoj spavate, no kako vam je tamo? (Garda,
2008:85)
129 Bila je to plavokosa ena, odjevena u bijelu haljinu s bijelom pregaom i ukrobljenom bijelom
kuharskom maramom na glavi. Kad je Melita vidjela njihovu kuhinju i sve one porculanske posudice
za zaine i mirodije, ve je tada pomiljala kako li izgleda ena koja kuhinju odrava u onako
savrenom redu. Pa, zamiljala ju je upravo ovakvu kakva izgleda gospoa Varga tiha, blaga i stalno
nasmijeena. (Garda, 2008:25)
112

I u ovome romanu Garda prikazuje slonu i vrstu sliku patrijarhalne obitelji koja se
pojavljuje kao motiv na poetku romana. Prije praznika obitelj profesora Leopolda na okupu
je i provode vrijeme zajedno. Obiteljski su odnosi idilini, nema svaa ni problema. Otac i
majka se vole, to takoer govori u prilog idilinoj slici obitelji. Majka se trudi ugoditi
obitelji, ali pri tome ne zaboravlja ni na sebe i svoj izgled kojim privlai profesora
Leopolda.130 Zima (2011.) navodi da se majin opis i ljepota istiu kao protutea oevoj
genijalnosti na znanstvenome planu i poslovnome uspjehu, a njezina je brinost za kuu i
obitelj protutea oevoj pasivnosti za kuanske obveze. Otac ne skriva zadivljenost majinim
izgledom, to majci godi.131 Njihova se meusobna bliskost prepoznaje i u meusobnom
razgovoru pri emu majka oca oslovljava s Mili.. Majka je prikazana kao ona koja dri
obitelj na okupu i brine se o svima, ali prema djeci je stroa nego otac. Djeca su toga svjesna
pa od oca pokuavaju dobiti doputenje da ih pusti u Kopaevo Eukaliptusu.
Roman Duh u movari obiluje opisima prirode, lokaliteta i atmosfere vremena i mjesta
radnje. Roman zapoinje opisom zime u Treskavcu, mjestu kamo obitelj profesora Leopolda
odlazi na odmor. Padanje snijega na poetku se romana usporeuje sa snijegom u filmovima.
Koristei se intermedijalnim postupkom eli se doarati jaina padanja snijega, sa zakljukom
da snijeg u filmovima nije pravi, a ovdje jest.
Atmosfera vremena doarava se obiteljskim druenjem u kui za odmor. Obitelj u
Treskavcu doekuje Novu godinu. Boi se nigdje u romanu ne spominje, a naznaen je samo
u kienju drvca koje se u romanu naziva novogodinjim. 132 Roman je napisan u predratnome
vremenu kada se kranski blagdani nisu slavili javno, stoga ni u ovome romanu nema
130 Majka je postavljala tanjure na stol prekrivne sveanim bijelim stolnjakom s cvjetnim uzorkom,
a pokraj tanjura srebrni pribor za jelo i ukrobljene bijele ubruse savijene u tuljac. Oko vrata stavila je
teku zlatnu ogrlicu, vjenani poklon profesora Leopolda. Odjenula je tamnu haljinu s uivenim
biserima oko vratnog izreza. Sva je sjala i blistala. I majka i haljina. Tata Leo, kao i uvijek, bio je
zadivljen majinim izgledom. Samo ju je pratio pogledom dok je postavljala stol. (Garda, 2008:10)
131 Tata Leo se tako zagledao u majku da nije ni osjetio kako mu se aj izlijeva u krilo. () No, kad je majka
shvatila da se tata Leo zagledao u nju, lice joj zasja osmijehom. Pogleda ga toplim pogledom i pomiluje jo
toplijim rijeima:-ekaj, mili, odmah u ti odnijeti suhi pokriva. (Garda, 2008:10)

132 Majka i Melita su zavrile s kienjem novogodinjeg drvca i prele u kuhinju. Tu ih je ekalo
jo mnogo posla. Kad su raznobojne aruljice na okienom drvcu toplo mirkale i soba zablistala
punim sjajem, svima je postalo jasno da je jo samo pitanje sati i minuta kad e Nova godina pokucati
na vrata. (Garda, 2008:6)
113

spomena katolikih blagdana133. Doaravanju duha vremena pridonosi i itanje novogodinjih

estitki i dopisivanje djece putem pisama. Postojanje samo jednoga telefona u Kopaevu
takoer mladim itateljima moe pribliiti duh vremena kada se radnja dogaa.
U Gardaevoj poetici istaknuto je mjesto pripalo prikazivanju Slavonije i Baranje kroz
djeje romane, atmosfere u slavonskim i baranjskim selima i gradovima, donoenje povijesnih
injenica i znamenitosti mjesta u kojemu se radnja odvija. U romanu Duh u movari radnja se
dogaa u selu Kopaevo i u Kopakome ritu. Atmosferu baranjskoga mjesta Garda postie
opisom karakteristinih mjesta u selu, kua i interijera. Stvaranju atmosfere pridonose i
akustike pjesnike slike karakteristinih instrumenata i pjesme u restoranu Zlatna udica u
Kopaevu.134 Eukaliptus ivi u staroj kui sagraenoj 1873. Opis interijera Eukaliptusove
kue koja je ureena u tradicionalnome stilu, a osobito kuhinje i ostave, u funkciji je
doaravanja atmosfere, ali i karakterizacije lika njegove majke jer se moe zakljuiti da se
radi o urednoj eni.135 Atmosferu vremena i mjesta doarava i opis eksterijera Liptusove kue,
koja je tipina baranjska kua u obliku slova L odnosno graena na klju. Eukaliptusov otac
zbog kupnje kue morao je podii kredit tako da kua jo nije posve ureena, a to govori i o
socijalnome statusu likova.136 Doaravanju atmosfere mjesta pridonosi opis restorana Zlatna
udica u kojemu se skupljaju lovci i iji su zidovi ukraeni lovakim znamenjem,
133 Promjene u proslavi praznika Nove godine nisu uinjene ni u kasnijim izdanjima romana. U
ovome je radu koriteno izdanje romana iz 2008. godine gdje nema promjena i ne spominje se
proslava Boia. Ipak, u romanu se uoavaju biblijski motivi u prispodobi o Davidu i Golijatu pri
Lvayjevoj karakterizaciji.
134 Iz restorana Zlatna udica do njih kroz meavu doprijee zvuci harmonike i rijei neke
starogradske pjesme. (Garda, 2008:13)
135 Bila je to veoma prostrana kuhinja, ispunjena mirisima hrane i zaina. Na sredini je stajao
masivan stol sa etiri stolice. Cijeli je jedan zid pokrivao ormar pun posua. Na ormaru su bile uredno
poslagane porculanske posudice, na kojima je kienim slovima pisalo: eer, sol, paprika, papar, cimet,
oraii. Iznad tednjaka, u kojemu je pucketala vatra, zid je bio ukraen bijelom krpom s izvezenom
porukom: Kuharice, manje zbori, da ti ruak ne zagori. Iznad ormara bio je privren veliki
porculanski sat. (Garda, 2008:14)
136 Kua u kojoj je drutvo ugodno askalo bijae velika seljaka prizemnica, sagraena u obliku
slova L, ili na klju, kako bi rekli Kopaevani. Imala je pet prostorija, ne raunajui ostavu i druge
pomone prostorije. Hodnik s dvorine strane pruao se unutranjom stranom dueg kraka slova L, u
dubinu dvorita, sve tamo do taglja i kokoinjca. Pomone gospodarske zgrade za sada jo bijahu
prazne i tek su za dvije-tri godine mogle oekivati svoje stanare, ako konobar Varga dotle otplati ili
barem smanji dugove i kredite koje je podigao zbog kupnje kue. (Garda, 2008:15)
114

prepariranim pticama, jelenskim rogovljem i koom divljih ivotinja, a unutra se svira

harmonika. Atmosferu pojaavaju i pjesme koje lovci sluaju, poput Kad sam bio mlaan
lovac ja i Milkina kua na kraju. Ljudi se u Kopaevu skupljaju u domu Lovakoga
drutva koji je esto pun ljudi, to takoer govori u prilog doaravanja duha vremena, ali i o
nainu ivota u baranjskome mjestu. Garda u romanu pie i o tipinim baranjskim jelima, to
takoer pridonosi doaravanju atmosfere i naina ivota toga kraja. U Baranji se jede kulen,
jaja sa unkom, divlja i slina jela. Spominje se i sadraj lovake torbe u kojoj se nalazi
uobiajena lovaka hrana poput slanine, soli, kruha i luka, kao i obiaji za vrijeme lova. 137
Obiaji i atmosfera vremena i mjesta mogu se prepoznati i u narodnoj medicini kojom se
lijei bolesni Slanina. Za lijeenje se koristi aj od ljekovitih trava i oblozi od enjaka, koji
pomau u sniavanju temperature.
Djeak Eukaliptus, odnosno Zoltan Vraga podrijetlom je Maar. U govoru njegovih
roditelja, koji ostavlja humoristian dojam, prepoznaju se osobine govora baranjskih Maara
ime se pridonosi isticanju autentinosti mjesta radnje.
Ruralna sredina u kojoj je radnja smjetena te nain ivota i duh vremena prikazani u
romanu, kao i slika obitelji i oblikovanje djejih likova elementi su tradicionalnoga romana.
Tradicionalni se elementi u romanu prepoznaju i na planu izraza.
Radnja u romanu tee linearno, s povremenim paralelizmom radnje, uoljivim kada se
likovi razdvajaju, a retrospekcija se koristi kada se ele prikazati kljuni dogaaji prije
poetka romana ili kljuni dogaaji u romanu koje pojedini likovi nisu doivjeli. U vrijeme
prije poetka djela vraa se kada se pripovijeda o povijesti Kopakoga rita i dogaajima koje
je bitno istaknuti. Stari Farkas djeci je pripovijedao o stranoj zimi 1957. kada su zbog
hladnoe uginule mnoge ivotinje i njegova pria ima pedagoku funkciju. Povratak u vrijeme
prije poetka djela ostvaruje se i ulomcima iz Vuevieva dnevnika u kojima je zapisivao sve
dogaaje vezane uz Lovako drutvo tijekom devet godina, koji se pokazuju vanima za
otkrivanje zloinca. Vraanje u vrijeme prije poetka djela nalazimo i u prisjeanju na
dogaaje iz romana Bakreni Petar u dijalogu Mirona i Eukaliptusa, to oznaava
intertekstualni odnos prema vlastitome djelu bitan zbog dovoenja u vezu djelovanja likova u
tim dvama romanima.
137 Za vrijeme odmora u tijeku lova on bi na otvorenoj vatri, u umi ili polju, pekao slaninu, iji bi
miris ugodno drakao nosnice i ubrzo privukao lovce da posjedaju oko vatre i zaslade se ukusnim
zalogajom, uz pokoji gutljaj ljivovice. (Garda, 2008:124)
115

Mnogobojni opisi prirode donose retardaciju od kriminalistike radnje odnosno moglo

bi se rei da kriminalistika pria u romanu donosi akciju od mnogobrojnih opisa. Retardaciji
radnje pridonose i djevojice. Kada u romanu dolazi do kljunoga trenutka moguega
hvatanja lovokradice, djeaci po povratku u Kopaevo ne odlaze odmah javiti odraslima svoja
saznanja, nego odlaze do Eukaliptusove kue i ondje se drue s djevojicama i odmaraju.
Retardaciji radnje pridonosi i Mironovo druenje s Arankom. Nakon to su otkrili skrovite
lokovradice, radnja se usporava prije samoga vrhunca i otkria tko je lovokradica. No, koja
je ranije u romanu bila vrijeme stranih i opasnih dogaaja, sada pridonosi romantinoj
atmosferi koja vlada meu mladim protagonistima.
Poveavanju napetosti u romanu pridonose tipini hororni elementi. Veina se opasnih i
zagonetnih dogaaja zbiva nou. Padanjem mraka djeca se nalaze u sve veoj opasnosti, a
opasnost i osjeaj straha pojaavaju i zvukovi u prirodi.138
Element tradicionalnoga izraza jest i sveznajui pripovjeda koji itateljima naznaava
svoju prisutnosti i povremeno komentira dogaaje ili simulira gledite likova. Pripovjeda se
obraa itateljima kada se pripovijedanje s opisa vraa na dogaaje i podsjea ih na posljednje
bitne dogaaje u kriminalistikoj fabuli. No dobro, ne smijemo zaboraviti da se mi jo
nalazimo u Kopaevu, u Ribarskoj ulici u sobi do ulice. (Garda, 2008:20)
Modernosti iskaza pridonose intermedijanost i intertekstualnost. U romanu se
pojavljuju dijelovi iz radio-emisije u kojima se govori o stranoj zimi koja je zadesila Kopaki
rit. Interetsktualni se dijelovi u romanu mogu prepoznati u ve spomenutome prepriavanju
dogaaja iz Barenog Petra. Intertekstulani se odnos iitava i preko Meltinih lutkica Ilonke i
Hildice koje su se pojavljivale u Pigulici. Spominjanje tih lutaka u funkciji je prikaza prolaska
vremena i odrastanja djece jer Melita vie nije tako mala kao u tome romanu i sada razmilja
je li se normalno i u 5. razredu igrati lutkama.
U romanu se parodira Crvenkapica to je jedan od elemenata postmodernistikoga
izraza, pri emu se pojavljuju parodirani interliterarni citati. Kada se brat prema Meliti ponaa
prezatitiniki i ne eli joj rei to se zbiva u movari ni prie o duhu, ona se ironino
poigrava citatima iz Crvenkapice govorei sama za sebe da je brat ne uje:

138 Stadoe kao skamenjeni. amca doista nije bilo.

Onaj bukavac s Poljane opet se javi. Jeka se izgubi u visokim kronjama topola.
Veer se brzo pretvarala u no, gustu, duboku i hladnu. (Garda, 2008:66)

116

-Braco, braco, a zato su ti tako slatke rijei? Zatim iskrivi lice i izree promijenjenim,
dubljim glasom:
-Zato da te bolje prevarim. (Garda, 2008:117)
Modernosti pripovjednoga izraza na stilskoj razini pridonosi telefonski razgovor
majke i Melite u kojemu se oituje majina zabrinutost za djecu u Kopaevu. Djeca se majci
ne javljaju odmah po dolasku u Kopaevo, nego nakon nekoliko dana, a razlog tomu jest i
postojanje samo jednoga telefona u Kopaevu, to je pak znak tradicionalnosti na sadrajnoj
razini, kao i njihova zaokupljenost dogaajima.
Kao element modernosti pojavljuje se i anrovska geminacija i unoenje elemenata
animalistikoga romana. Unutarnjom fokalizacijom usmjerenom na lisca prikazuje se ivot
ivotinja u zimi i nagoni koji ih navode na preivljavanje, a ovjek je prikazan kao
nepoznanica i neprijatelj.139
Gardevi romani ''mironovskoga'' kruga donose interdisciplinarne poveznice s nekim
znanstvenim podrujem. U ovome se romanu pojavljuju poveznice s biologijom i ekologijom
u brojnim opisima prirode, ivotinja i ptica u Kopakome ritu zimi, ali i u drugim godinjim
dobima. U tim se opisima uoava Gardaev detaljizam i ljubav prema prirodi, ali i dobro
poznavanje prirode i ivota u Kopakome ritu.140 Gardaevi su opisi prirode dugi, ali Hranjec
(2004.) navodi da ne djeluju zamorno jer se izmjenjuju s dijalozima i kratkim replikama.
Kontrastnim opisima prikazuje razlike u godinjim dobima, ljeto puno ivota nasuprot zimi u
kojoj se sve stiava i usporava. Detaljno opisuje promjene praene promjenama godinjih
doba i opisuje ivot u Kopakome ritu, ali osim ljepota progovara i o opasnostima za
ivotinje.
139 Stajao je tamo, na svoje dvije noge, visok i grozan pod mjeseinom. On, najmudriji, najstraniji
od stranih, najkrvoloniji od krvolonih! (Garda, 2008:103)
140 Ovdje donosimo samo dio opisa ivota i ivotinja u Kopakom ritu kako bi se doarao Gardaev
detaljizam: Osim ptica, meu ritskim raslinjem svoje stanite nali su i vitorogi jeleni obini i jeleni
lopatari, plahi srnjaci, ivahne glatkodlake sjajne plivaice vidre, lasice i plamenoute lisice, divlje
svinje, srebrnastosivi puhovi kitnjasta repa i nezgrapni kratkodlaki jazavci, okorjeli daltonisti (ne
razlikuju boje) i vjeita gunala, pa tvorovi koji u selu kradu jaja kako bi im se uoi svadbenoga
slavlja dlaka blistala i svadbeno ruho izgledalo to ljepe, zerdavi koje jo nazivaju hermelinima ili
samurima, iji prenjeni izgled nije nimalo u skladu sa smradom to ga isputaju i ire oko sebe (oni
mijenjanju boju pa im je ljeti dlaka smea, od kestenjaste do boje cimeta, a na trbuhu utobijela, dok
u jesen postaju bijeli s crnim vrhom repa), i kune bjelice ili srebrnjaci, a u bujnim kronjama vrba,
topola i hrastova prebivaju divlje make. (Garda, 2008:17)
117

Dugi opisi Kopakoga rita i ivota u njemu u didaktikoj su funkciji pouavanja

biologije i ekologije, a pojavljuju se i elementi povijesti jer se govori o velikoj zimi zbog koje
su mnoge ivotinje izgubile ivote 1957. godine. U romanu se opisuju i lokaliteti Kopakoga
rita odnosno brojni otoci i otoii koji se ondje nalaze i podrijetlo njihovih toponima pa je i
geografija jedno od interdisciplinarnih podruja u romanu. Edukativna funkcija romana vrlo
je izraena jer mladi itatelji mogu nauiti mnogo toga o nainu ivota ivotinja preko zime,
prehrani ivotinja, nagonima i opasnostima koje vrebaju. Mladi itatelji takoer e u romanu
nauiti i o uobiajenom, ali i manje uobiajenom ponaanju ivotinja, kao na primjer u
situaciji kada se pojavljuju pijani fazani koje lovokradice stavljanjem alkohola u hranu
namjeravaju uloviti. ivotinje su u romanu prikazane realistiki, sa svim strahotama koje ih
snalaze. Ranjena srna koju djeaci pronalaze obavlja nudu od straha (u romanu izreeno
eufemizirano kao da je obavila neist). U romanu se pojavljuju i elementi zaviajne
povijesti i arhitekture. Spominje se dvorac Eugena Savojskoga sagraen u blizini Kopakoga
rita, odnosno u Bilju.
Djeca odlaze u Kopaki rit u zimi, kada su ivotinje ugroene zbog velike hladnoe i
nedostatka hrane. Stanovnici Kopaeva prema mjestu u kojemu ive ponaaju se savjesno i
pomau u prihrani ivotinja, a pri tome se istie angaman mladih. Iz toga se izvlai i
didaktika poruka romana o vanosti zajednitva i aktivnosti mladih za boljitak zajednice
odnosno u ovome sluaju ivotinjske zajednice. Zajednikim udruivanjem mladih u takav
pothvat roman se pribliava lovrakovskom tipu romana u kojemu se istie kolektivizam i
zajednitvo u ostvarivanju cilja koji je drutveno koristan. Mladi protagonisti romana, zbog
zadatka koji se nalazi pred njima, osjeaju se ponosno jer mogu pridonijeti boljitku zajednice.
Djeca svoje zadae ispunjavaju savjesno i motivirano, a odrasli se u pomaganju ivotinjama
ne iskljuuju iz radnje, nego su poslovi raspodijeljeni na djecu, mlade i odrasle. Kada djeca
pomognu u hvatanju lovokradice, za svoj prinos ne ele primiti nagradu.141
Djeca zadravaju svoje kulturne manire koje su stekli kod kue. U razgovoru s
odraslima pokazuju pristojnost i potovanje prema starijima te su voljni sluati prie starih
ljudi i njihova iskustva. Ne ele prekriti osnovne moralne vrijednosti koje su stekli kod kue.
Tako Miron ne eli ukrasti lovokradiine puke u zemunici jer Te puke ne pripadaju nama,
nemamo ih pravo uzeti odvrati Miron nakon kratkog razmiljanja. (Garda, 2008:149)
141 A mi i ne oekujemo nikakve nagrade upade Eukaliptus. -Sve to smo uinili, uinili smo jer smo
osjeali da moemo barem malo pomoi, zar ne, Mirone?-Tako je. (Garda, 2008:184)

118

U situaciji koja ne ide u prilog djejem pristojnom ponaanju, Garda se koristi

eufemizmima. Kada Melita prekida razgovor sa zabrinutom majkom, u tekstu se navodi:
Melita je prekidau malo pomogla kaiprstom. (Garda, 2008:86) Eufemizmi se uoavaju i
u situacijama u kojima se likovi meusobno vrijeaju, pri emu se njihove uvrjede
ublaavaju.
Kako je interpretacija pokazala, roman Duh u movari pripada tradicionalnom tipu
djejega romana i na planu izraza i na planu sadraja uz pojavu nekih elemenata koji upuuju
na modernost, pa ak i postmodernost izraza. U romanu se pojavljuje urbana djeja druina
izmjetenoga prostora djelovanja, ali roman prije svega oslikava ruralno podruje Baranje i
doarava atmosferu toga kraja. Djeca se zajedno s odraslima udruuju u poduhvat pomaganja
ivotinjama i tako rade drutveno koristan posao, a bez znanja odraslih trae lovokradicu
odnosno duha u movari. Konanim otkriem lovokradice u romanu se uspostavlja konani
poredak koji je naruen zloinom nad ivotinjama i prirodom, vraaju se i Eukaliptusovi
roditelji i djeja pustolovina zavrava. Konstrukcija kriminalistikoga romana knjievniku je
omoguila da progori o ekolokim problemima, meuljudskim i etikim pitanjima, ali i
omoguila doaravanje duha vremena uz mnogobrojne opise naina ivota i krajolika.
Didaktino-edukativni sloj istaknut je u romanu i odraz je tradicionalnosti romana, ali i
stalnosti Gardaeve poetike koja pouava zanimljivom radnjom.

5.1.7. Filip, djeak bez imena

Romanom Filip, djeak bez imena Garda se odmie od romana ''mironskovskoga'' kruga,
to u svojem romanesknom stvaralatvu za djecu i mlade ini u jo trima romanima (Tajna
zelene peine, Tajna jednog videozapisa, ovjek s crvenim tapom). Roman je objelodanjen
1994., koja je proglaena godinom obitelji i na naslovnici autor pie posvetu u kojoj se otkriva
i bitan element njegove poetike vanost obitelji:
Vama, draga djeco, koji nemate roditelje, i vama, koji ih nemate, a imate; i vama, koji ih
imate, a nemate, vama posveujem ovu knjigu! Kau da ivot ima dvije strane: onu lijepu i
onu manje lijepu. U ovoj Gospodnjoj godini 1994., proglaenoj godinom obitelji, od sveg srca
elim da ivot prema vama okrene svoju ljepu stranu. (Garda, 1994.) Kao bitan element
ovoga romana izdvaja se dobrota. To je knjiga o dobroti, plemenitosti, o nadi. Svi su likovi u
njoj dobri (Pintari, 1997:31). Nepostojanje zlih likova knjigu vodi u idealizam. Ipak, zlo se
119

u knjizi iitava u sudbini likova koji su smjeteni u djeji dom. (Pintari, 1997.) Doza
sentimentalnosti u romanu se ponekada ini prejakom, ali ju je u djelima takve tematike
ponekada teko izbjei. (Teak, 1994:2008.b)
Filip, djeak bez imena roman je socijalno-psiholoke tematike, a po tipologiji Vrci-Mataije
prema izraenoj psihemskoj narativnoj figuri roman pripada romanu lika 142. U djejem
romanu lika djeji lik () izdvojeno, manje-vie samostalno, nerijetko i osamljeno gradi
svoj identitet na koji se preslikava socijalno okruje iz kojeg dolazi. (Vrci-Mataija,
2010:124) Psiholoku dimenziju djela izdvaja Pintari (2008.a) navodei da se Roman Filip,
djeak bez imena moe nazvati romanom lika u kojemu se spaja otkrivanje istine i psiholoko
proivljavanje djeaka koji otkriva svoj identitet. (Pintari, 2008.a:55) Pintari (1997.) u
romanu uoava elemente romana djetinjstva, ali naglaava da roman nema tipine elemente
romana djetinjstva poput postojanja druine, avanturizma i akcije. Taj termin uzima jer je
djelo obiljeeno djejim likovima, djejim naivitetom, blagim humorom i sretnim
zavretkom. Odsutnost avanturizma i akcije, klasine za djeje romane koji su uglavnom
romani zbivanja navodi Vrci-Mataija (2010.), navodei da se fabula u romanu lika nie
povezivanjem dogaaja bitnih za izgradnju identiteta lika. I u romanu Filip, djeak bez imena
pustolovnost je podreena psihologijzaciji jer () sve tee mirno, ali se u
dvanaestogodinjem djeaku koji o svojoj prolosti ne zna gotovo nita odvija drama. (VrciMataija, 2010:129)
U sreditu je djeak Filip koji je nastradao u eljeznikoj nesrei u Zagrebu 1974. i potom
zavrio u domu za djecu bez roditelja. Ime Filip dobio je po ovjeku koji ga je pronaao, a
prezime Prugovi po mjestu pronalaska. Teak (1994., 2008.b) navodi da Garda u ovome
romanu donosi suvremenu temu dananjice i prikazuje osjetljiv tematski krug, socijalno
ugroenu skupinu djece bez roditelja. Odabirom teme djece iz doma, Garda ne posee za
novom temom. Ta se tema obrauje u romanu Djeji dom Nade Ivelji i Mlakarova ljubav
Nikole Pulia, ali Garda ju najjae dramatski podcrtava i ne ustruava se okantnih dogaaja
(Teak, 1994., 2008.b). Tematiku ostavljene i osamljene domske djece Garda je donio i u
romanu Kua od drvenih kocaka (1997.), a motiv usamljenoga djeaka koji eli pronai svoju
obitelj nalazimo i u Bakrenom Petru (Pintari, 2008.a).
142 Stjepan Hranjec roman odreuje kao realistiko-psiholoki, dok romane ''mironovskoga'' kruga
uglavnom odreuje kao pustolovne romane. Sanja Vrci-Mataija (2010.) navodi da se Hranjecovo
odreenje donekle poklapa s njezinom podjelom na roman lika, obiteljski i meugeneracijski roman
kao socijalno-psiholoku prozu, a romane druine/klape kao pustolovnu prozu.
120

U sreditu su radnje u romanu domska djeca koja odlaze na ljetovanje, a glavni je

protagonist djeak Filip. Teak (1994., 2008.b) navodi da su djeca u domu poput ostale djece,
sklona nestalucima, ali i puna veselja, vedrine, prvih ljubavi, iskrenoga prijateljstva. Filipa
mui njegovo podrijetlo i ne miri se s injenicom da o tome nita ne zna. Iako je inae dobar i
posluan, kri domska pravila i kada svi odu na ljetovanje, Krco i on u noi uzimaju dosjee s
podatcima o djeci. Filip doznaje svoju sudbinu, ali i sudbinu njegove prijateljice i simpatije
Maje, koja ga potresa vie od njegove. Filip je predstavljen kao izrazito misaoni lik. Duboko
proivljava sve to se dogaa njemu, ali i drugima, ak i onim biima o kojima drugi ni ne
pomiljaju (npr. o leptirima). U romanu se dodiruju najosjetljivije toke u djetetovu
psihofizikome razvoju i Garda gotovo fatalistiki ocrtava ivot Filipa Prugovia odnosno
Ivana Vidovia. Djeak na kraju doznaje svoj identitet i ne pripada vie skupini odbaenih
(Teak, 2008.b).
Filip je iskorak u oblikovanju Gardaevih likova zbog svoje tankoutnosti, ali krase ga
i odlike ostalih likova poput upornosti, domiljatosti, hrabrosti, prijateljstva, spremnosti na
pomo i razvija se u refleksivan lik (Teak, 1994., 2008.b). Iako su svi likovi u romanu dobri i
ne ine zlo, Filip se istie kao najbolji, pomae drugima, ali i bori se protiv nepravde koja je
poinjena slabijem. Filip nije tipini junak djejih romana koji vodi akciju i smilja ale.
Odlike junaka vie ima Dugaki D., ali njemu pisac ne daje dovoljno prostora da se razvije
(Pintari, 1997:36). Zima (2011.) Filipa stavlja nasuprot junaka ''mironovskoga'' kruga.
Zanimljiva je u tom kontekstu razlika izmeu nesamostalnoga i neodlunoga Filipa, koji ne
pokazuje inicijativu za razrjeavanje problema vlastita identiteta, i poduzetnih djeaka iz
serijala o Mironu koje obiljeavaju upravo pustolovina i inicijativa. (Zima, 2011:256)
Pri prvome susretu s Filipom opisuje se njegov fiziki izgled i ozljeda uha 143, koja se
kasnije pokazuje bitnom za njegovo raspoznavanje. Djeak je svojim fizikim izgledom i
socijalno karakteriziran jer su njegova odjea i obua iznoene, ali pripovjeda napominje da
je sve na njemu uredno, to govori o Filipovim osobinama. Filipove pretpubertetske godine i
ponaanje tipino za njegov uzrast otkriva se u odnosu prema Maji prema kojoj razvija
ljubavne osjeaje. Zbog nje nosi dugu kosu jer ne eli da ona vidi njegov oiljak na uhu.

143 Filip je visok i mrav, blijeda lica i duge svijetle kose. Ne ba jako duge. Zaeljao ju je na
stranu, preko lijevog uha. Na sebi ima kockastu koulju, vjetrovku i farmerice. Obua mu je malo
iznoena, kao, uostalom, i odjea, ali sve u svemu, pristojno je odjeven; i cijeli njegov lik odaje uredna
djeaka, moda malo preozbiljna za svoje godine. (Garda, 1995:8)
121

itatelji se s Filipom upoznaju u uvodnom dijelu romana gdje se navodi Filipov obiaj
odlaska na eljezniki kolodvor u Zagrebu i promatranje vlakova. Odlazak na kolodvor
podsvjesno ga vraa na mjesto nesree, koja je odredila njegovu sudbinu i djetinjstvo. Iako
slobodno vrijeme provodi na eljeznikome kolodvoru, kada doe u priliku da se vozi
vlakom, Filip ne moe ui u vlak. Djelatnici doma i nastavnici prema njemu su paljivi i s
panjom se odnose prema njemu nakon toga dogaaja. Iako je Filip domsko dijete koje nije
odraslo u skladnoj obitelji, njegovo ponaanje ne odaje manjak suosjeajnosti ni kulturnih
manira, to potvruje navod Pintari (2008.a) da su likovi u romanu dobri i da dobrota
obiljeava roman. Filip odrasta u domu i nema roditelje i stoga je vezan uz ostalu djecu u
domu. Iako su domska djeca sklona nestalucima, meusobno se ponaaju kao obitelj i
spremni su pomoi jedni drugima kada je potrebno.
Druga su djeca sklona nestalucima, koje Filip nastoji ispraviti pa tako ispada moralna
vertikala. Kada se Dugaki D. i Kratki Perica neugodno poigravaju s Mislavom tako da mu
putaju vodu da se pomokri tijekom noi, Filip staje u obranu Mislava i osveuje se dvojici
prijatelja. Kroz Filipov se lik prepoznaju nestereotipna ponaanja jer on svoje strahove
iskazuje plaem to nije karakteristino za djeake njegovih godina. Takvo se ponaanje treba
promatrati kroz traumu koju je doivio kao dijete.
Filip pomae drugima kada je u mogunosti. Na kolodvoru pomae nepoznatoj eni
nositi kofere i za to ne eli uzeti novac. Zbog svoje pristojnosti, dobrote i pristupanosti, Filip
brzo uspostavlja kontakt s tetom Lelom, domaicom u odmaralitu na moru, i nudi joj se za
pomo. On je i ekoloki osvijeten jer teti Leli nudi pomo u skupljanju boca na plai. Stoga
ga teta Lela ubrzo zavoli vie od ostale djece. Brzo se zbliavaju i razvijaju odnos povjerenja,
koji djeluje i prisnije od uobiajenih odnosa djece i odraslih jer teta Lela Filipu prenosi to su
ravnateljica i nastavnici razgovarali o njemu. Izmeu njih se ne pojavljuje distanca
uzorkovana godinama.
Krco je Filipov najbolji prijatelj i njegova se odanost Filipu osobito istie kada ostaje s
Filipom u Zagrebu zbog Filipova straha od vlaka, iako je silno elio ii na more. Ipak, Krco
mu ne priznaje da mu je stalo do odlaska na more i da je ostao samo zbog njega. I njegova je
sudbina, kao i ostale domske djece tuna. Prvi mu je nadimak bio Starosjedilac zato to je
roen u domu. Majka ga je rodila mlada i potom otila u Njemaku odakle mu povremeno
alje novac, ali ga nikada nije dola posjetiti, to joj on ne moe oprostiti. Ravnateljiinom
intervencijom zabranjeno je djeci Krcu zvati Starosjedilac.
122

Filipova simpatija u romanu jest Maja i njezina je sudbina najtea te Filipa pogaa
vie od njegove. Ona je, naime, pronaena u vreici u kanti za otpatke. Njezin fiziki izgled u
kontrastu je sa ivotnom sudbinom jer se ona istie svojom ljepotom. 144 Druenjem s njom,
Filip pokazuje svoju njenu stranu, ali i nesigurnosti uzrokovane nedostatcima u fizikom
izgledu (oiljkom na uhu).
Dugaki D. i Kratki Perica likovi su oblikovani postupkom karakterolokoga paralelizma, koji
se ve istaknuo u romanima mironovskoga kruga. Dugaki D., imena Darko, vei je od
ostalih djeaka, stoga je njegov nadimak u funkciji fizike karakterizacije lika. Taj djeak je
u Domu poznat po dobrom apetitu. Jede sve osim lica i tanjura. Govorilo se katkada da u
zahodu i zapui. (Garda, 1995:15). On je esto predlaga nepodoptina u domu, ali njegove
se pozitivne osobine istiu kada treba pomoi Mislavu kada mu nestane novac i Dugaki se
angaira da novac prikupe i daju Mislavu govorei mu da su nali izgubljeni deparac.
Dugaki je esto sklon izazivanju i podvalama, ali kada Filip doe na more nakon
neugodnosti s ulaskom u vlak, on je prema njemu dobar i paljiv. Njegov se lik ne usmjerava
prema negativnostima, nego su njegove nepodoptine uobiajeni djeji nestaluk. Kratki
Perica karakteroloki je suprotan Dugakom D. i on je najmlai i najmanji meu starijim
djeacima pa je stoga esto predmet njihovih ala.145 Djeak Mislav, zvani Polip, tih je i
povuen djeak i stoga s njim zbijaju ale koje ostavljaju posljedice na njega. On po noi
mokri kada uje zvuk vode pa Dugaki D. i Kratki Perica namjerno putaju vodu. Mislav
zbog toga sljedee noi odlazi iz odmaralita i spava vani kako opet ne bi bio rtva
zlostavljanja.
U temi odrastanja djece u domu, mogu se pronai slinosti s romanima o siroetu, kako
Majhut (2005.) naziva jedan od anrova djejih romana do 1945. U romanima o siroetu, uz
djeje se likove pojavljuju i likovi odraslih koji im mogu biti mentori ili dobrotvori. Lik
mentora savjetom i podrkom pomae djetetu, ali mu ne pomae materijalno. Oni im ne
pruaju dom, ali im pomau pronai dom. esto ulogu mentora preuzima uitelj (Majhut,
144 A kako se tek Maja dotjerala! Kosu je sitno nakovrala i sada su itave pregrti tih lijepih,
svijetlih uvojia u slapovima padale na njezine grudi, na bijelu bluzicu s cvjetnim uzorkom, na
ramena, svuda. (Garda, 1995:63-64)
145 U hodnicima se sve komea. Najvie se uje glas Kratkog Perice. Opet trai cipele. Uvijek ih
trai, jer mu ih djeaci premjeste u tui pretinac. On je najmanji meu starijim djeacima. I cipele su
mu najmanje. Zovu ga Kratki Perica. Najbolji mu je prijatelj i zatitnik Dugaki D. On uz Kratkog
Pericu izgleda jo dui, a Perica uza nj jo krai. Garda, 1995:15)
123

2005.). Odrasli likovi koji se brinu o djeci u romanu Filip, djeak bez imena vezani su uz
njihovo domsko odrastanje i kolovanje. Vanu ulogu imaju domska ravnateljica i psiholog,
kao i kolski nastavnici, koji se stoga mogu promatrati kao mentori djece. Domska
ravnateljica, gospoa Zora, iako ima i vlastitu obitelj, prema djeci u domu brina je kao i
prema svojoj djeci. Uz ravnateljicu, bitna je osoba u domu i psiholog Eduard Krmpoti koji
ve dugo brine o djeci u domu.146 Prema karakterizaciji dvije bitne osobe koje rade u domu,
ravnateljice i psihologa, domska atmosfera u romanu nije prikazana kao negativna, nego kao
mjesto gdje se o djeci netko brine. Oni nastoje djeci pronai dom. Krmpoti, uz pomo
psihologa Medvidovia, pokuava otkriti je li teta Lela, odnosno Gizela Vuki, Filipova prava
majka. On je potpuno posveen tome da djeci nae dom i nije odustao od traenja Filipovih
roditelja iako je prolo deset godina od nesree. Zima (2011.) navodi institucionalizaciju djece
kao razliku u poloaju djeteta u romanu Filip, djeak bez imena u odnosu na roman o siroetu
jer djeca su institucionalizirana, a zajednica je odgovorna za siroe, to se prepoznaje iz
odnosa psihologa, ravnateljice i nastavnika prema djeci. Djeca su siroad u smislu odsustva
vlastite obitelji, ali zbrinuta su u instituciji gdje dobivaju pravovaljanu brigu.
Uenicima je razrednica Vlatka Petrli kojoj su zbog njezine visine i jaine nadjenuli nadimak
Akonkagva. Ona je nastavnica zemljopisa pa se kroz njezin lik djeci na izletu prenose poune
informacije iz zemljopisa. Drugi je vaan nastavniki lik u romanu profesor mituc, koji je u
vezi s razrednicom. Oboje s djecom imaju pozitivne odnose i uoava se meusobno
potovanje. Prema razinama karakterizacije uitelja u hrvatskoj djejoj knjievnosti koje
navodi Hranjec (2006.b, 2009)147 uitelji su u ovome romanu objektivno karakterizirani. Djeci
su autoriteti i prenose im znanja, ali pokazuju i svoju drugu, osjeajnu stranu. Na izletu, kada
se mogu slobodnije ponaati, dvoje uitelja pokazuje meusobne simpatije, a blii su i s
djecom, pa Akonkagva Filipa grli i ljubi kada doe na more nakon neugodnosti s ulaskom u
vlak.

146 Vrata se otvore i na njima se na tren ukae prosijeda brada Eduarda Krmpotia, domskog
psihologa. On ovdje radi dugo, najdue, od utemeljenja Doma. Mnogima je bio staratelj. Djeca su ga
se pomalo bojala. Uglavnom zbog njegova stroga izgleda, a opet, svi su ga voljeli. Bio je uvijek u
nekakvu poslu, najee u potrazi za roditeljima koji su na ovaj ili onaj nain ostali bez svoje djece.
Bez djece koja su sada ovdje, u Domu. (Garda, 1995:21)
147 Stjepan Hranjec (2006.b) navodi etiri razine karakterizacije uitelja: idealizacija, objektivna
karakterizacija, humorizacija i ironizacija.
124

Teta Lela, odnosno Gizela Vuki, odnosno na kraju romana Anita Vidovi domaica je u
odmaralitu u koje djeca dolaze na ljetovanje. Paljiva je prema svoj djeci, ali Filip joj brzo
biva najdrai. Prema funkciji koju odrasli mogu imati u romanu o siroetu, ona je dobrotvor.
Majhut (2005.) navodi da je dobrotvor ili darivatelj doma lik koji siroetu pokazuje
materijalnu pomo, sigurnost i ljubav, a upravo se teta Lela odluuje usvojiti Filipa elei mu
pruiti ljubav i dom i prije saznanja da je on njezin sin.
Garda u romanu vjeto vodi radnju i na poetku romana donosi dvije tajne: o Filipovu
podrijetlu i o graditelju mosta preko Dunava u Budimpeti. Tajna o Filipovu podrijetlu
odmotava se kroz dvadeset poglavlja, a tajna o graditelju mostova u romanu se pojavljuje kao
lajtmotiv. Tajne se razrjeavaju nakon ponovljenoga fizikog stresa koji teti Leli vraa
pamenje. Vrijeme radnje omeeno je od 1974. do 1984., a dogaaji od 1984. do sadanjega
vremena otkrivaju se u epilogu (Pintari, 1997.). Radnja romana zapoinje ljeti, na kraju
kolske godine, neposredno prije zajednikoga odlaska na more. Djeca su smjetena u domu u
Zagrebu, iz kojega odlaze na more u ibenik, to roman ini drugim Gardaevim romanom,
uz Tajnu zelene peine, kojemu je radnja smjetena na obali. U romanu se pojavljuje
intertekstualni odnos s romanom Tajna zelene peine, u vidu lektire koju Filip ita i o kojoj
razmilja dok boravi na moru jer bi moda negdje u blizini mogla biti pilja iz toga romana.
S obzirom na odreenje romana kao romana lika, u romanu se ne pojavljuju velike
pustolovine i prepreke koje junaci trebaju svladati, nego se prikazuju uobiajene djeje
aktivnosti na putovanju, u koje se ubrajaju i djeje nepodoptine, koje ne prelaze ozbiljne
granice, osim u sluaju s Mislavom i njegovim mokrenjem tijekom noi. Dugaki D. i Kratki
Perica odvrnuli su vodu na slavini kako bi se Mislav pomokrio tijekom noi. Njima je to bilo
zabavno, ali Mislavu nije. U tom se dogaaju uoava psiholoki element romana jer djeak
nakon toga odlazi iz sobe i ne eli se dovesti u situaciju da mu opet naprave istu stvar. Da
djeca nisu uistinu zlonamjerna, vidi se po njihovim reakcijama kada uoe da Mislava nema jer
ga odmah odlaze traiti. Filip se u dogaaju s Mislavovim mokrenjem pokazuje kao moralna
vertikala jer se raalostio nad Mislavom i osveuje se Dugakom D. tako da ga pokrije krpom
kojom je Mislav obrisao pod. Djeca brzo zaboravljaju na meusobne razmirice i nastavljaju sa
svojim manjim pustolovinama. Mislav nestaje sljedee noi nakon to su ga djeaci ismijali, a
njihova se meusobna odanost prepoznaje u spremnosti da ga odmah idu traiti. Trenutak
kada ga pronalaze bitan je psiholoki element jer izaziva saaljenje zbog djeakova bijega i
posljedica koje je zlostavljanje ostavilo. Pod stolom je leao Mislav. Spavao. Jednu je plahtu
prostro na pijesak, drugom se pokrio. Pod glavom mu obli kamen umjesto jastuka, koljena
125

privukao do pod bradu, stisnuo se ba poput uplaena miia. Ovako sitan i zgren pod tim
nakrivljenim stolom, meu kontejnerima za smee, polomljenim suncobranima i obogaljenim
stolcima, izgledao je tako izgubljen i odbaen, beskrajno sam i naputen. (Garda, 1994:81)
Filip opet staje u obranu Mislava i udara Dugakoga kako bi ga kaznio za nepromiljenosti i
zlostavljanje. Kako bi se odrao pozitivan ton u romanu, lik Dugakoga ubrzo sr iskazuje kao
dobar i suosjeajan jer Dugaki D. organizira prikupljanje novca za Mislava.
Na stilskoj razini roman ne sadri opise i epizode koji bi odvukli pozornost od glavne
radnje. Stil je romana jednostavan, slikovit i bez suvinih opisa koji bi usporavali radnju
(Pintari, 1997.). Uvodni se dio romana dogaa u Zagrebu, a potom u ibeniku. U romanu se
opisuju vanjski i unutranji prostori kako bi se otkrilo psiholoko proivljavanje lika 148. Soba u
domu opisuje se poput praznoga gnijezda. Opis prirode na moru u funkciji je oaravanja
Filipovih osjeaja i psiholokoga stanja149 (Pintari, 2008.a).
Pripovjeda u romanu sveznajui je pripovjeda vanjske i unutarnje fokalizacije i ponekada
komentira dogaaje te iznosi zapaanja o onome to drugi likovi ne vide. Pri unutarnjoj se
fokalizaciji donose Filipova razmiljanja o stvarima koje ga okupiraju poput grinje savjesti
zbog ulaska u psihologov ured. Filip esto razmilja o graditelju mostova u Budimpeti i o
mogunosti njegova spaavanja nakon skoka u Dunav. Pria o graditelju mostova pojavljuje
se kao lajtmotiv u cijelome romanu, a kroz nju se provlai i interdisciplinarna poveznica s
povijeu kao i intertekstualni odnos prema zbirci Otkljuani globus, koju je majka itala
Filipu/Ivanu prije nesree.
Radnja u romanu uglavnom tee linearno, bez veih napetosti, sve do samoga kraja
romana kada teta Lela odlui usvojiti Filipa i potom stradava na kolodvoru pred oima sve
djece. U gotovo cijelome romanu vlada pozitivna atmosfera, djeca odlaze na putovanje i
razgledavanje otoka, borave na plai, slave Majin roendan, gdje su svi veseli, pleu i
148 I Filip je ve tu. Izlaze iz spavaonice, prolaze domskim hodnikom, koji je sada pust, beskrajno
prazan. Izgleda mnogo dui i iri nego prije. Na sobama su vrata otvorena, jo se osjea onaj poznati
vonj. Na vjealici za odjeu visi neija vjetrovka, izgleda tako jadno i naputeno, ba nekako tuno.
(Garda, 1995:21)
149 Kad je sunce zaarenim elom uronilo u more, jo su bili tu. Filip je sada sjedio na stijeni
nedaleko plae. Gledao je beskrajno plavetnilo pred sobom, to se, tamo daleko, spajalo s nebom.
Sunce polako sasvim potone u more i zaari ga svojom vrelinom. U daljini more je sada izgledalo kao
zapaljeno zlato, ili rastopljena smola, a ovamo, blie, inilo se poput rastaljena bakra, zatim je
postajalo zagasitoplavo, i na kraju, blizu obale, tirkiznomodro. (Garda, 1995:47)
126

zabavljaju se. Retrospekcija se pojavljuje u situacijama kada se podsjea na prole dogaaje, a

radnja se u romanu vraa i u vrijeme prije poetka djela, u vrijeme nesree 1974. i dogaaje
nakon nesree kojima se otkriva Filipova sudbina.
Iako pustolovnost i napetosti nisu primarne u romanu, uoava se smjena napetijih i
oputajuih trenutaka. Djeca mirne trenutke provode u druenju na plai, ali oputajui
boravak na plai prekida dogaaj s Filipovim prijateljicama koje se ponu utapati u moru. On
ih odlazi spasiti i pri tome i sam nastrada. Spaava ga mituc, dok su na plai sva djeca
zabrinuta za Filipa, a teta Lela plae za njim. Ona ga potom odlui osvojiti, to Filipa
neizmjerno usrei i pri tome zahvaljuje Bogu na toj srei. Svoju tajnu govori Krci, a potom i
Maji s molbom da sve ostane tajna. Maja, u ijoj se reakciji prepoznaje i ljubomora zbog toga,
vijest odmah prenosi Mirti pa sve ubrzo saznaju i druga djeca. Pri tome se kroz likove
djevojica, Maje i Mirte, prepoznaje stereotipna osobina enske brbljavosti jer nita ne mogu
zadrati za sebe.
Trenutci sree zbog Filipova usvojenja ne traju dugo jer se teti Leli dogaa velika
nesrea. Ona pada pod vlak ispraajui djecu na povratku u Zagreb. Njezin pad pod vlak
vidjela su djeca iz doma, osim Filipa, koji se nije vraao vlakom. Kraj poglavlja jo vie
naglaava napetost jer sudbina tete Lele odnosno Gizele Vuki postaje nepoznata:
Konice vlaka koji je oborio tetu Lelu jo su cviljele nekoliko sekundi. Njihovo je cviljenje
prestalo tek kad je i posljednji vagon proao mjesto nesree.
Mjesto na kojemu je Gizela Vuki zauvijek prestala biti Gizela Vuki. (Garda, 1994:130).
Filipova se srea tada inila kratkotrajnom i on je neutjean, a uz njega su njegovi
prijatelji i psiholog. Teta Lela u tekom je stanju, ali njezino buenje iz kome daje nadu jer
ona buenjem iz kome uzvikuje Adam Clarc, ime graditelja mostova u Budimpeti. U
posljednjem se poglavlju radnja rasplie i doznaje da je teta Lela Filipova prava majka imena
Anita Vidovi, a Filipovo je pravo ime Ivan Vidovi. Radnja se vraa u vrijeme prije poetka
radnje romana i doznaje se da su Filip i njegova majka putovali u Njemaku, a njezina obitelj
nije znala kada tono ide tamo pa je zato nisu ni traili. Zima (2011.) navodi da je fabula
romana podudarna sa strukturom romana o siroetu jer siroe traga za svojim domom,
privremeno ga nalazi, dom mu je oduzet te konano pronalazi dom i identitet. Siroe se
uzdie od domskoga djeteta do cjelovitoga, emocionalno zbrinutoga djeteta. Hranjec

127

(2004.) navodi da tim romanom, koji ima sretan zavretak, Garda naglaava snagu i
vrijednost obiteljskoga sklada, a to je naglasio i na ovitku romana.
Kraj romana odnosno epilog eli ostaviti dojam stvarnosnosti diskursa. U epilogu se
pojavljuje autor romana koji pie o svome poznanstvu s Filipom i motivaciji za pisanje
romana koju mu je dao Eduard Krmpoti. Autoreferncijalnim osvrtom na svoju osobu autor je
elio ostaviti dojam stvarnosnosti dogaaja, a sebe predstaviti kao posrednika pri
prepriavanju prie koju je uo. Pisac i Filip susreu se i doznaje se sudbina ostalih likova
romana deset godina nakon dogaaja u romanu. I taj je susret datiran, i to etrnaestim
svibnjem 1994., a s radija se uje obavijest da je sutradan Dan obitelji. Iako postupak
autotematizacije pripada u modernije pripovjedne postupke, kraj romana donosi eksplicitnu
pievu poruku, koja u suvremenoj djejoj knjievnosti nije esta. I dvoje je dovoljno za
obitelj Ako u njoj ima ljubavi i topline. (Garda, 1994:147)
U Gardaevoj poetici bitna je odrednica edukativno-didaktiki sloj romana za djecu i
unoenje interdisciplinarnih elemenata koji se prepoznaju i u ovome romanu. Uplitanjem
prie o graditelju mostova, unose se povijesni elementi u roman. Povijesni su elementi vezani
i s dogaajima iz stvarnosti jer je Filip stradao u eljeznikoj nesrei u Zagrebu 1974., koja je
jedna od najveih eljeznikih nesrea koja se dogodila u nas, ali i u svijetu.
Odlazak uenika na izlete na otoke pisac je iskoristio u edukativne svrhe. Djeca prvo
odlaze na Krapanj gdje se upoznaju sa spuvarenjem, a potom odlaze na Zlarin i upoznaju
povijest toga otoka te obiaj bavljenja koraljarstvom na tome otoku. Kroz lik uiteljice
Akonkagve pisac djeci donosi poune sadraje iz zemljopisa. Pouni elementi doneseni su
suptilno i uz izlaganja profesorice prate se i reakcije djece, njihova zadirkivanja i zabavljanja.
Odgojni sloj djela vezan je uz socijalno-psiholoku temu odrastanja u domu i
odabirom te teme, kao i posvetom na koricama knjige, Garda je elio skrenuti pozornost na
vanost obiteljske zajednice.
Vrci-Mataija (2010.) roman Filip, djeak bez imena odreuje kao tradicionalni roman
lika. Sveznajui pripovjeda kojim se ostvaruje psihologijzacija u romanu, linearno
ispripovijedana radnja, klasian oblik dijaloke pripovjedne forme koji ne donosi stilske
inovacije u vidu koritenja telefona ili novih medija, likovi djece oblikovani bez elemenata
popularne kulture, slika udaljenijega pripovijedanog vremena koje utjee na oblikovanje
identiteta djeteta, elementi su tradicionalnoga pripovjednog izraza. Uz navode Vrci-Mataije,
128

kao element tradicionalnoga izraza uoava se i oblikovanje enskih likova koje karakterizira
brbljavost. Eksplicitna pieva poruka na kraju romana takoer pridonosi tradicionalnosti
romana.
U romanu se pojavljuju i elementi modernoga pripovjednog izraza za koji je
karatkeristina socijalno-psiholoka tematika. Ulaenje u svijest lika i Filipovo promiljanje o
stvarima koje ga mue, takoer su elementi modernosti izraza, na koju upuuju i
intertekstualni odnosi prema Gardaevim ranijim djelima (Tajna zelene peine), kao i prema
Oblakovu Otkljuanu globusu iz kojega je preuzeta pria o graditelju mostova.

5.2. Moderni romani

5.2.1. Miron na tragu Svetoga Grala

U Mironu na tragu Svetoga Grala Garda donosi putopisno-povijesnu temu smjetenu
u slavonski ambijent. Mladi junaci u romanu tragaju za Svetim Gralom i predmetima
zaostalima iz kriarskih ratova koje im daju povod za obilazak slavonskih lokaliteta
povezanih s vitezovima templarima i ivanovcima. Poticaj za traenje zaostalih predmeta iz
kriarskih ratova djeca dobivaju iz filma Indiana Jones i posljednji kriarski pohod. Ipak,
pustolovina koju djeaci doivljavaju jest fingirana, a takvo je oblikovanje zagonetke Garda
ve upotrijebio u Pigulici. U oba se romana, bez obzira na razliitost modusa u kojima su
napisani, zapravo radi o slinoj inicijalnoj ideji koja se oslanja na predodbu o naivnom
djetetu koje udi za pustolovinama. U oba se, takoer, romana zagonetka koju dijete eli
razrijeiti pokazuje kao lana, odnosno kao ''igra'' odrasloga ili drugog djeteta kojom djejem
liku eli omoguiti pustolovinu za kojom udi. (Zima, 2011:252) Otac Leopold odluuje
fingirati pustolovinu potaknut Mironovim pritubama za zapostavljanje, a voen je
Mironovim zanimanjem za povijest i arheologiju, provodnim motivom u Gardaevim
romanima. Djeaci u potragu za predmetima iz kriarskih ratova krau tako da daju oglas u
novinama, na koji im se javlja mnogo ljudi od kojih je veina neozbiljna i pokuavaju prodati
svata (npr. akalicu Filipa Lijepog) iz ega se iitava i humoristina crta romana. Pravi
zaplet poinje pozivom tajanstvenoga glasa koji djeacima alje poziv da dou u katakombe
kako bi doznali neto o Svetome Gralu. Kako bi deki dobili informacije o Svetome Gralu,
129

moraju slijediti poruke koje im tajanstvena osoba ostavlja, a koje ih navode na putovanje po
starim utvrdama templara i ivanovaca.
Radnja romana zapoinje u Osijeku iz kojega djeca, Miron i Tajanstveni Ivan, odlaze
na putovanja, kojima se prvo roditelji, a potom i djed i baka fabulativno uklanjanju iz radnje i
omoguavaju djeci samostalno djelovanje. Rasplet romana pokazat e da je djeja
samostalnost bila samo prividna odnosno bila je kontrolirana. Odlazak od kue i djelovanje
daje djejoj druini, odnosno djeakom paru identitet urbane druine s premjetenim
prostorom djelovanja, pri emu se pojavljuju i osobine ruralne sredine. U ruralnoj su sredini
odrasli, djed i baka kod kojih djeca borave, uklonjeni siejno, odnosno uvijek su tu negdje,
u blizini.
Oba su djeaka u ranijim romanima bili voe, Miron neformalni voa (Izum profesora
Leopolda, Duh u movari), a Tajanstveni Ivan formalni voa druine Amatera (Bakreni
Petar), stoga obojica imaju kvalitete i osobine koje bi trebao imati voa. Oni su uglavnom
ravnopravni, hrabri i znatieljni te ljubitelji starina, to im daje motivaciju za pustolovinu.
Miron posjeduje veliko povijesno znanje i u pojedinim situacijama svoja znanja prenosi
Tajanstvenom Ivanu, ali se time ne nadmee. U prilog edukativnosti romana ide injenica da
je Miron povijesno znanje stekao itajui knjige. On je detaljno prouio sve povijesne
dogaaje i lokalitete vezane uz viteke redove. Stoga odmah posumnja kada bivaju pozvani u
Ruica-grad jer Ruica-grad nikada nije pripadao vitekim redovima. Postaje sumnjiav
prema porukama koje primaju jer smatra da ih netko eli nekamo namamiti.
Iako djeaci djeluju ravnopravno, Miron se ipak u nekim pojedinostima istie kao
pametniji od Tajanstvenoga Ivana i bolje uoava pojedinosti. Tako je Miron taj koji prvi
uspijeva rijeiti prvu ifru koju im je ostavio tajanstveni ovjek jer je zakljuio koja je rije
klju za otkrivanje ifre. Djeji likovi nisu oblikovani plono, nego se donose i njihove loije,
''slabije'' strane. Miron je, kao i u prehodnim romanima, spreman na sitne lai kada je to
potrebno.
Miron pohaa sedmi razred i ima trinaest godina, uskoro e napuniti etrnaest. U
ranijim Gardaevim romanima, osim Bakrenog Petra i Prikaze, Mironov je lik prikazan kao
zaljubljiv. U ovome se romanu zaljubljuje u djevojicu Auroru koju upoznaje u
Harkanovcima. Ona je po fizikom izgledu prikazana kao tipina djevojica i predmet
zaljubljivanja. Mironovo zaljubljivanje i susreti s Aurorom retardacija su glavnoj radnji i
potrazi za Svetim Gralom te predmetima zaostalim iz kriarskih ratova. Pred djevojicom
130

Miron je zbunjen i zaboravlja na sve to ga je do tada zaokupljalo, a njegova nespretnost i

humoristino je prikazana.
Tajanstveni Ivan pokazuje veu znatielju od Mirona. Na spomen teme o moguem
pronalasku Svetoga Grala, on se brzo zainteresira i na njegov poticaj djeaci odluuju
skupljati predmete zaostale iz kriarskih ratova. Iako su djeaci veinom intelektualno
ravnopravni, Miron se ponekada pokazuje racionalniji, a Zima (2011.) navodi da je u ovome
romanu Tajanstveni Ivan u Mironovoj sjeni te se ini neozbiljnijim, povodljivijim i ne
osobito bistrim (Zima, 2011:254-255). Tajanstveni Ivan sklon je vjerovati u duhove pa
pomisli da bi tajanstveni vitez kojega su vidjeli u Ruica-gradu mogao biti Jacques de
Molay150. On vjeruje i u mogunosti ostvarenja legende o djeacima koji su za vrijeme
kriarskih ratova prodani u bijelo roblje i misli da i njih netko eli namamiti. Vodi se
intuicijom pa govori o svome predosjeaju da e im se neto loe dogoditi i eli Mirona
potaknuti na odustajanje prije odlaska do zadnje viteke znamenitosti. Pri oblikovanju lika
Tajanstvenoga Ivana pojavljuju se netipine muke osobine, ali takvo oblikovanje lika
ostavlja dojam realistinosti i ivosti djeteta. On se boji zmija i to ne moe sakriti pred
prijateljem jer ga susret sa zmijom nakratko paralizira, ali uspijeva se pribrati i ubiti zmiju.
Osim reducirane druine Amatera, u romanu se pojavljuju i pripadnici nekadanje
druine Ukikanaca. Iako su se dvije druine spojile i vie nisu meusobni antagonisti, ipak je
ostalo rivalstvo i nepovjerenje meu nekadanjim neprijateljima. U romanu se pojavljuju tri
lana nekadanjih Ukikanaca: Motorka i Dingo, koji nisu karakterno osvijetljeni, i Sfinga,
nekadanji voa druine. Sfinga je vjet u odgonetavanju ifri i ifriranju, ali ne pristaje
odmah svoja znanja pokazati Mironu i Tajanstvenom Ivanu. Iako na kraju dekima daje ifru
besplatno, Miron prema njemu ne pokazuje puno povjerenje, ba zato to je on ipak bivi
Ukikanac. Nepovjerenje prema Sfingi pokae se opravdanim kada djeaci otkriju da ih je
Sfinga pratio, ime se potvruje da rivalstvo meu druinama i dalje postoji. Sfinga slabije
zna povijest od Mirona, pa tako deke navodi na odlazak u Ruica-grad, mjesto koje nema
veze s vitezovima, to Miron odmah uoava kao sumnjivo. Ipak, kako bi se afirmirale
pozitivne vrijednosti i sve ostalo u okvirima djeje igre i znatielje, deki iz protivnike
skupine Mironu se ispriavaju za praenje i dogaaje koje su prouzroili.
150 Ne, ne, ono je bio duh! odluno ustvrdi Tajanstveni Ivan. Ono je bio duh, nitko drugi nego
duh! Duh onoga velikog magistra, Jacquesa! Vidio si kako je skoio s onog prozora. Zar bi to mogao
izvesti grobar? Ne, ne, to mogu samo duhovi! Kad smo se provlaili odande, dobro sam pogledao na
mjesto na koje bi pao, da je pao. Ali nije. Nisam vidio nikoga smrskana. (Garda, 1995.a:123)
131

Odrasli se likovi u romanu pojavljuju s razliitim ulogama i funkcijama. Vana je

uloga profesora Leopolda jer on je zaetnik pustolovine u koju se djeca uputaju. On zadrava
svoje ve prikazane osobine i navike (puenje kamilice), zbunjeni je znanstvenik udubljen u
svoj posao bez brige o vremenu. U romanu se istie njegova genijalnost, ali i prezaposlenost,
to se moe promatrati u kontekstu suvremenoga doba i prezaposlenih roditelja koji nemaju
vremena za svoju djecu.151 Svijest o prezaposlenosti potie ga na djelovanje i smiljanje
potrage za Svetim Gralom kako mu se sin ne bi osjeao zapostavljeno. Potaknut sinovim
zanimanjem za povijesti i arheologiju, uz pomo glumca, osmiljava potragu za tajanstvenim
predmetima i upoznavanje lokaliteta vezanih uz viteke redove.
Uz profesora Leopolda, od odraslih se likova u romanu pojavljuje glumac osjekoga
kazalita koji ve svojim izgledom donosi intermedijalne poveznice s elementima popularne
kulture, filma, jer je Mirona podsjetio na Divljeg Billa Hickocka 152. On je tajanstveni glas koji
je djecu navodio na putovanje po vitekim utvrdama, a intermedijalni se elementi pojavljuju
na kraju romana kada govori stihove i dijalog iz kazaline predstave pri susretu s djecom u
Kolovaru. Njegova uloga ''tajanstvenoga glasa'' prestaje pojavom stvarne, ratne opasnosti i
spaavanjem djece iz ratne zbilje.
U svojoj pustolovini djeca se susreu s vie odraslih koji djeluju kao njihovi pomagai
ili sumnjivci. Prvi im je pomaga djed Nana koji ih upuuje na tonu lokaciju utvrde Zeglak.
Njega nagrauju pivskom bocom punom rakije, a kroz karakterizaciju njegova lik mogu se
iitati i osobine i naini ivota ljudi u ruralnim sredinama. On je seoski pastir, a po zavretku
posla odlazi u seosku gostionicu na rakiju. Djeaci u skladu sa anrom kriminalistikoga
romana nailaze na lane tragove, a sumnjivci, odnosno potencijalni tajanstveni glas, odrasli su
im likovi koje susreu tijekom pustolovine. Djed Nana prvi je sumnjivac jer su ga susreli i u
Harkanovicma i na putu u Orahovicu, a sumnja na njega poveava se kad predloi dekima da
posjete Ruica-grad. Drugi im je sumnjivac grobar s kojim su se susreli u crkvici sv. Martin,
ali Miron odbacuje njega kao moguega sumnjivca jer bi im onda svatko mogao biti sumnjiv.

151 Bio je on smuen profesor, ali genijalan znanstvenik. To su mu svi priznavali. A upravo mu je
sada vrijeme bilo dragocjeno, neprocjenjivo. Radio je na jednom novom projektu i sav izgarao na tom
poslu. (Garda, 1995.a:47)
152 Oko deset sati u kabinet je uao jedan glumac gradskog kazalita. () Imao je otre crte lica,
isturenu bradu i dugu kosu koja mu je padala na ramena, ali je Mirona malo podsjeao na Divljeg Billa
Hickocka. (Garda, 1995.a:13)
132

Djeca u potragu za tajanstvenim predmetima prvo odlaze Mironovu djedu i baki u

Harkanovce, u blizini kojih trae utvrdu Zeglak. Uz prikaz naina ivota djeda i bake roman
zadobiva ruralni identitet jer oni ive tipinim ivotom svoje sredine. Kroz njihov odnos
prema unuku prikazuje se i afirmacija obiteljskih vrijednosti jer su sretni to im je unuk doao
u posjet i ele da ostane to due.
enski likovi u romanu nemaju veu ulogu i uglavnom nisu aktivni narativni elementi,
ali se i dalje prepoznaju stereotipi pri oblikovanju enskih likova. Aurora je, kako je ve
navedeno, predmet zaljubljivanja i retardacijski element radnje. Melita u romanu ima manju
ulogu te kao i u prethodnim romanima, obiljeena je rodnim stereotipima, brbljava je 153,
obavlja kuanske poslove, a i njezina briga o fizikom izgledu upuuje na njezinu rodnu
pripadnost. Ona e tek napuniti jedanaest godina i Miron se prema njoj postavlja nadreeno,
kao da je jo dijete. U romanu ponovno, nakon Prikaze u kojoj nema veu ulogu, pokazuje
otroumnost i pronicljivost, osobito u odnosu s Mironom jer zna da se on slui laima da bi
postigao cilj pa ga onda zbog toga i namjerno zadirkuje. Njezini interesi i interesi njezinih
prijateljica razlikuju se od interesa djeaka jer Melita sa svojim novim prijateljicama planira
gledati albume s pop-zvijezdama, ime se djevojice prikazuju kao zaokupljene manje bitnim
stvarima, dok djeaci slobodno vrijeme provode itajui i interesirajui se za povijest.
Majka u ovome romanu ima manju ulogu, ali i dalje zadrava stereotipne zadatke
vezane uz enske poslove u patrijarhalno organiziranoj obitelji. Kuanica je koja se brine o
kuanstvu i djeci i uoava se njezin utjecaj na odgoj djece jer je njezina rije glavna i Miron
od nje trai doputenje za odlazak u Harkanovce djedu i baki.
Na stilskoj razini nalazimo brojne detaljne opise. U romanu se prepoznaju i opisuju
osjeki lokaliteti, Tvra, katakombe, a detaljno i slavonski lokaliteti koji su povezani s
vitezovima templarima, ivanovcima, ali i Ruica-grad154 i Kolovar za koji se navodi da
nikada nije pripadao vitekim redovima. Brojnim se opisima nastoji doarati atmosfera
153 Melita ocu prenosi informacije kada Miron neplanirano dolazi kui iz Harkanovaca pod izlikom
da donosi gljive, a pri tome mu napominje da misli da nije doao samo zbog gljiva.
154 Djeaci sa strahopotovanjem promatrahu velebno zdanje, iji se goli zidovi, mrki, raspucali i oronuli,
teko nagrizeni zubom vremena, uzdizahu prema nebu.S lijeve strane, na ogoljelu hrptu breuljka, bilo je
nanizano nekoliko daanih nastambi. Bijahu to zapravo stari eljezniki vagoni, dovueni ovdje vjerojatno s
orahovike postaje. Tu su preureeni i prilagoeni u kuice za odmor, u kojima njihovi vlasnici u vrijeme sezone
obitavahu po koji tjedan. Kotai su bili skinuti, a truplo vagona postavljeno na naslagane i bukom uvrene
opeke. Obojeni su svjeim bojama, pa djeluju prilino veselo. Dolje, duboko ispod njih, ljeskalo se umjetno
jezero. (Garda, 1995.a:103)

133

prostora u kojima se zbivaju dogaaji, ali oni imaju i edukativnu povijesno-geografsku

funkciju. Djeaci posjeuju mjesta koja imaju veze s vitekim redovima, a to su Harkanovci u
ijoj je blizini utvrda Zeglak, crkvica sv. Martina u Martinu pokraj Naica, a sva mjesta pisac
detaljno opisuje navodei i kratku povijest posjeenih mjesta, to se povezuje s
interdisciplinarnou djela, ali i sa zaviajnom usmjerenou Gardaeva stvaralatva.
Garda se ve u ranijim romanima, osobito u Duhu u movari i Pigulici, istaknuo kad
vjet u doaravanju atmosfere podneblja u kojemu se radnja zbiva, pa i u ovome romanu
podneblje doarava vizualnim, auditivnim i olfaktivnim slikama 155. Opisi interijera u romanu
slue doaravanju tipine slavonske atmosfere i ivota na selu. Unutranjost bakine ljetne
kuhinje otkriva i karakterizaciju bakina lika, njezine skromnosti i naina ivota 156. Roman
tako oslikava ruralni ambijent u kojem su se nali djeaci iz urbane sredine koji dolaskom na
selo prihvaaju obveze koje ih ondje oekuju i pomau baki u poslovima u domainstvu (na
primjer, pomau joj oerupati gusku), ime se roman pribliava tradicionalnom izrazu u
kojemu se donosi slika djetinjstva starijega vremena i prikaz djeje igre, pustolovina, ali i
obavljanja korisnih poslova.
Kronoloki ispripovijedana fabula, s digresijama edukativnoga karaktera, graena je
na kriminalistikome zapletu s primjesama horora, ime se poveava napetost radnje (VrciMataija, 2010.). esti su opisi noi i oluje koji su u funkciji doaravanja stranih dogaaja
koji prate likove, a dojmove straha pojaavaju i auditivne slike 157. Uz elemente koji
pojaavaju dojam straha u situacijama kada djeaci nisu bili u stvarnoj opasnosti, pojavljuje
se i situacija kada djeaci dolaze u stvarnu egzistencijalnu opasnost. Djeca odlaze u Kolovar,
155 Ili su preacem, a kad su izbili na panjak, vidjee da su krave, okupljene u stado, ve same pole u selo.
Kad su stigli kui, bio je ve mrak. Nad selom je jo leao oblak praine to ga je stado ostavilo iza sebe, i topli
miris kravlje balege. (Garda, 1995.a:60)
Miron je volio gledati seoske kue. Sve su mu bile lijepe i djelovale toplo i prisno. Oliene su veinom bijelom
ili utom bojom, a kadto i sivom, ili kombinacijom tih boja. Prozori su im izgledali upravo ljupko, s onim
svojim naboranim zastoriima; bili su uglavnom otvoreni, kao da ele upiti toplinu kasnog ljeta.
Ali ono to je njega najvie zanimalo kod tih seoskih gospodarstava, bili su tagljevi. esto bijahu vei, pa ak i
ljepi od kua kojima pripadahu; zidani opekom, a draesna im okanca bijahu obrubljena bijelom ili plavom
bojom. Dolje je bio prostor za stoku, a gore, iznad toga prostora, odlagalo se sijeno i druga stona hraniva.
(Garda, 1995.a:83)

156 U dnu dvorita bila je kuica u kojoj je baka kuhala za vrijeme ljetnih vruina. Zvali su je ljetna
kuhinja. () A tu je bilo svega to ovjek moe poeljeti, ako ba ne eli previe - Dva kreveta, stol,
stolice i pun hladnjak. I tednjak, dakako. A iznad njega, na zidu, krpa s nezgrapno izvezenom enom
to posluje kod lonca na tednjaku uz natpis Kuharice manje zbori, da ti ruak ne zagori. (Garda,
1995.a:52)
134

gdje dojam straha pojaava sumrak, ali i grmljavina za koju se kasnije otkriva da je bila
stvarna ratna opasnost158.
Zagonetnosti radnje pridonose ifre koje djeca trebaju odgonetnuti svaki put kada
trebaju nastaviti potragu za Svetim Gralom. Garda, pazei na kompozicijsku motivaciju,
svaki motiv donosi planirano uz logino objanjenje dajui im i edukativnu funkciju, a motivi
koji se u romanu pojavljuju, vezani su uz glavnu temu djela (Malteki kri, odjea vitezova
templara, kao i lokaliteti na kojima se radnja zbiva). Djeaci nailaze i na neloginosti, poput
posjeta Ruica-gradu i Kolovaru koji nisu pripadali ni templarima ni ivanovcima. Posjet
Ruica-gradu motiviran je porukom koju su dekima ostavili pripadnici bivih Ukikanca, a
posjet Kolovaru, a ne mjestima koja su bila u posjedu ivanovaca poput Dopsina, Koprivne i
Mikanovaca, objanjava se poetkom rata i okupacijom tih podruja. Pojavom rata u roman
ulaze dogaaji iz stvarnosti. Poinje rat i stvarna opasnost, a prekida se djeja pustolovina i
Leopoldova igra.
Sveznajui pripovjeda promjenjive fokalizacije, odnosno s pojavom unutarnje
fokalizacije usmjerene na djeji lik, uz preteno kronoloko nizanje radnje, element je
tradicionalnoga pripovijedanja. Radnja je paralelno oblikovana prilikom posjeta Ruicagradu, pri emu se prate dogaaji i reakcije Mirona i Tajanstvenoga Ivana s jedne strane, a s
druge dolazak Sfinge, Dinga i Motorke. Paralelne su radnje i grafiki naznaene te odvojene
zvjezdicama. Pripovjeda svoju nazonost istie komentarima, na primjer kada se radnja
vraa u prolost: Vratimo se pola sata unatrag. (Garda, 1995.a:89). Sveznajui pripovjeda
itateljima sugerira prisutnost jo nekoga prilikom prvoga susreta Mirona i Tajanstvenoga
Ivana s Ruica-gradom: I nije bilo nikogana prvi pogled. (Garda, 1995.a:103)
Postupcima retrospekcije i rekonstrukcije razjanjavaju se tajnoviti dogaaji o kojima se

157 Munja raspara nebo i plavkastom svjetlou osvijetli dvojicu djeaka nagnutih nad onom
lokvom. Sijevanje i grmljavina poee se smjenjivati, nadovezujui se jedno na drugo. Tutnjilo je,
grmjelo i praskalo bez prestanka; zasljepljujua svjetlost treperila je i podrhtavala, te se inilo da netko
jakom acetilenskom svjetiljkom zavaruje raspuklo nebo. () Iz otvora u stropu u onu lokvu poe
prodirati voda, najprije kap po kap, a onda se kapi stopie i potekoe curkom. Djeaci se povukoe
dublje u unutranjost. Vjetar bjesomuno nadire i kroz otvor u stranjem zidu. Javljao bi se u vriscima,
krikovima i urlicima, a zatim bi se malo stiao i prelazio u zvidanje, zavijanje, hroptanje i uzdisanje.
(Garda, 1995.a:32)
158 Bljeskanje sada nije prestajalo. itava movara kao da je gorjela, zvijezde se ugasile, nebo se
zapalilo krvavom svjetlou, zemlja podrhtavala. (Garda, 1995.a:141)
135

ranije samo nagaalo i koji su deke navodili na krive tragove (rekonstruiranjem dogaaja
deki doznaju kako je Sfinga doao do Zeglaka i dalje ih pratio).
Roman ima strukturu kriminalistikoga romana, a djeca prate dane tragove kako bi
doli do rjeenja. Pri tome nailaze i na krive tragove, a sve se razrjeuje rekonstrukcijom
dogaaja na kraju. Rekonstrukcijom na kraju romana doznaje se da su cijelu priu o
uketavom Glasu smislili i izveli Leopold i Baumgartner, glumac osjekoga kazalita.
Lepolodovi su razlozi smiljanja cijele pustolovine u Mironovu predbacivanju da nikada
nema vremena za njega, to je ujedno i prikaz suvremenosti u kojoj roditelji zbog posla
zapostavljaju djecu. Rasplet ne donosi konano rjeenje svih zagonetki, ostaje nerazrijeena
pojava nepoznatoga ovjeka kojega su svi likovi vidjeli u Kolovaru, ali ne mogu objasniti o
kome se radi, a Leopold to pokuava tumaiti mogunou putovanja u prolost i u budunost.
Njihovu raspravu prekida stvarnost rat Osijek je bombardiran i moraju otii u sklonite.
Na tematskome planu donose se novine jer pustolovine koje djeaci prolaze igra su
koju je osmislio Leopold. Promjenama u zbilji i neoekivanim situacijama, odnosno
poetkom rata, igra prestaje i sve se otkriva, a likovi se dovode u stvarnu opasnost jer u
blizinu Kolovara padaju granate i igra moe zavriti tragino. Pri tome dolazi do mijeanja
fikcije i zbilje, koje se oituje kroz glumeve replike u Kolovaru, te zavrava bijegom
protagonista s nerazjanjenom pojavom nepoznatoga ovjeka, i koje donosi i dublje znaenje
rat je poeo, igra je gotova.
Vrci-Mataija (2010.) roman Miron na tragu Svetoga Grala odreuje kao moderni
djeji roman zbog unoenja znanstvenoga diskursa u roman, kao i postupaka intermedijalnosti
i interketsulanosti.
Znanstvenom diskursu pripadaju biljeke u kojima se objanjavaju itateljima manje
poznati pojmovi vezani uz glavnu temu romana, kriarske ratove i potragu za Svetim Gralom,
kao i dodatak romanu u kojemu se nalazi obrazac za deifriranje poruka kakav su likovi
upotrebljavali u romanu. Obrazac za ifriranje poruka pisan je u prvome licu mnoine s
obraanjem itateljima (Dobro ide, zar ne?) to pridonosi modernosti izraza. Kao i u ranijim
Gardaevim romanima, prizivanje znanstvenoga diskursa ima edukativnu funkciju.
Uplitanje suvremene popularne kulture, najee posredstvom televizije i filma, u
romaneskno tkivo element je modernosti pripovjednoga izraza. Utjecaj ovih medija na
identitet djejeg lika odvija se na razliite naine s razliitim uinkom. Usvajajui jezik
136

filmskih zvijezda, oponaajui odgledane situacije, filmske junake, simulirajui sline ivotne
situacije, djeji se likovi igraju, poduzimaju neke vane podvige, ponekad bjee iz
neprihvatljive stvarnosti dokazujui time svoju pripadnost svijetu suvremene kulture. (VrciMataija, 2007:97) Poticaj za potragu za predmetima iz kriarskih ratova Miron i Tajanstveni
Ivan dobili su iz filma Indiana Jones i posljednji kriarski pohod. Intermedijalnim
uplitanjem filmskoga diskursa, ali i diskursa iitanih kriminalistikih i pustolovnih romana
(Winettou) nastaje vrlo zanimljiva fabula u kojoj djeaci, potaknuti filmom i pustolovnokriminalistikim tivom, kreu u vlastitu pustolovinu, doivljavajui zgode sline onima u
kojima su sudjelovali junaci odgledanih filmova i iitanih knjiga. (Vrci-Mataija, 2010:94)
Davanje oglasa u novine jo je jedan element suvremenih medijskih oblika popularne kulture
koji se upliu u fabulu, to takoer govori u prilog odreenju romana kao modernoga djejeg
romana (Vrci-Mataija, 2010.) Nakon to su djeaci dali oglase za kupnju predmeta zaostalih
iz doba kriarskih ratova, zaprimaju mnotvo poziva ljudi koji njihov oglas ili nisu shvatili
dovoljno ozbiljno ili se ele brzo obogatiti, u emu se prepoznaju i humoristini trenutci u
romanu. Ljudi im ele prodati mamutove kljove, akalicu kojom je Filip Lijepi akao zube i
sline predmete.
Intermedijalni se odnosi prepoznaju i prema kazalinoj umjetnosti. Glumac osjekoga
kazalita, koji Mirona podsjea na Divljega Billa Hickocka, sudjeluje u igri koju je osmislio
Leopold. U kazalino-dramskome raspletu glumac, odnosno tajanstveni vitez kojega djeaci
susreu u Kolovaru, govori dijelove iz predstave o Svetome Gralu, a ambijent u kojemu
govori pojaava dojam reenoga. Glumac, osim citata iz predstave Siromani vitez u kojoj je
glumio, govori citate iz Danteove Boanstvene komedije, a u biljeci se itateljima
objanjavaju razlozi pojave interliterarnih citata iz Danteova djela stihovi se odnose na
kralja Filipa Lijepog koji je osudio na smrt vitezove templare, a meu njima i Jacquesa de
Molayja.
Intertekstualni se dijalog uspostavlja s Gardaevim ranijim romanima ''mironovskoga''
kruga. Roman Miron na tragu Svetoga Grala dogaa se nakon romana Prikaza to se doznaje

137

autoreferencijalnim osvrtom na dogaaje u Valpovu od prije nekoliko mjeseci 159. Time se

sugerira i vrijeme radnje, koje je u Prikazi poetkom ljeta, u Mironu na tragu Svetoga Grala
krajem kolovoza. U romanu se uspostavlja intertekstualni odnos i s Izumom profesora
Leopolda spominjanjem spravice Ciceron i s romanom Bakreni Petar, prisjeanjem na tuu
Amatera i Ukikanaca, dogaaja koji se najvie spominjao u kasnijim Gardaevim romanima.
Djeaci slobodno vrijeme provode itajui i na njihovo ponaanje utjeu dogaaji i
likovi iz proitane lektire, odnosno intertekstulani se odnos uspostavlja na razini oblikovanja i
djelovanja likova. Njihovu lektiru ine pustolovni romani, npr. Winettou i Tarzan. Kao to je
ve reeno, proitana lektira djeake navodi na potragu za pustolovinom, a Vrci-Mataija
(2010.) navodi da se utjecaj filmskih i knjievnih junaka uoava u ponaanju likova u njima
stranome ruralnom ambijentu. Djeca itaju knjige i iz njih preuzimaju obrasce ponaanja pa
tako Tajanstveni Ivan usporeuje Mirona s Tomom Sawyjerom.
Diskurs legende priziva se legendom o djeacima koji su se uputili u spaavanje
Kristova groba i pri tome postali roblje, ime dolazi do anrovske geminacije, jo jednoga
elementa modernosti djela.
Jedan od bitnih Gardaevih poetolokih elemenata jest unoenje interdisiplinarnih
elemenata u fabulu romana, a Miron na tragu Svetoga Grala interdisciplinarno se povezuje s
povijeu i religijom. Uz motiv Svetoga Grala za koji se vezuje legenda da je u njemu
sauvana Isusova krv i da pijenje vode iz njega moe omoguiti vjeni ivot 160, u romanu se
pojavljuju i motivi vezani uz kransku religiju (religijske osobe ili mjesta). Isus se spominje
u nekoliko konteksta. Miron bi elio posjetiti Svetu Zemlju jer bi htio hodati zemljom kojom
je Isus hodao, a u strahu dri krii koji inae nosi na laniu. Ovo je drugi Gardaev
poslijeratni roman, uz Prikazu, u kojemu se prepoznaju biblijski motivi. Biblijskih motiva
nema, ili se pojavljuju vrlo rijetko, u romanima prije devedesetih.
159 Autobusna postaja u Valpovu nalazi se u blizini dvorca. ekajui drugi autobus, stadoe se
prisjeati dogaaja to se zbivahu u dvorcu prije nekoliko mjeseci. Ovdje su tada bili i njihovi prijatelji
Eukaliptus, Kljova i Trostruki Joja. Eh, koja su to vremena bila! Prisjetie se tako i onog akakog
obrauna kod mosta, pa one estoke makljae sa Skorbutovim momcima, kad je Miron jedva spasio
ivu glavu. I plavokose Madlen (Garda, 1995.a:51) Isticanjem kljunih dogaaja iz romana
Prikaza autoreferncijalni osvrt na taj roman moe se promatrati kao privlaenje itatelja na itanje
romana u kojemu djeaci doivljavaju pustolovine u Valpovu.
160 Problematiziranje mogunosti vjenoga ivota pojavljuje se i u posljednjem Gardaevu romanu
namijenjenom mladima, ovjek s crvenim tapom.
138

Povijesni se elementi u romanu vezuju uz povijest vitezova templara i ivanovaca i

prostora u kojima su boravili, a kroz koje se provlai i element zaviajnosti, karakteristian za
Gardaeve djeje romane. Didaktiki sloj ne izostaje ni u ovome romanu. Deki u romanu
rado itaju, a njihova su lektira pustolovni romanu Winnetou i Tarzan. Miron je znanja o
povijesti i kriarskim ratovima i utvrdama vitezova nauio iz knjiga. Sfinga pak posjeduje
zbirku ifri jer voli pijunske romane. Iz toga se moe zakljuiti da se u romanu afirmira
znanje i itanje, to najbolje pokazuje i krilatica Znanje je mo (Garda, 1995.a:156)
upotrijebljena kao primjer kako ifrirati poruke.
Roman Miron na tragu Svetoga Grala moderni je djeji roman ija je tema potaknuta
filmom Inidana Jones i posljednji kriarski pohod ime se u strukturu djela unose
intermedijalni elementi. Djeaci potaknuti svojim od ranije poznatim povijesno-arheolokim
interesima kreu u pustolovinu za koju se na kraju romana doznaje da je bila fingirana, to je
jo jedan element modernosti izraza jer se parodira kriminalistiki anr. Inicijativu za
fingiranje pustolovine preuzeo je profesor Leopold koji zbog prevelike zaposlenosti nema
vremena za djecu, to je takoer jedno od obiljeja suvremenoga doba. Elementi popularne
kulture koji su bitni u izgradnji likova i fabule romana, prizivanje intermedijalnosti i
intertekstulnosti, kao i unoenje diskursa legende, odreuju roman kao moderni djeji roman.
Tradicionalni se elementi uoavaju u opisu ruralne sredine u kojoj se dogaa dio radnje,
linearnome oblikovanju fabule i sveznajuem pripovjedau, kao i stereotipnome oblikovanju
enskih likova. U romanu se uoavaju i postmodernistiki elementi u lelujanju fikcije i fakcije
na kraju romana.

5.2.2. Koliba u planini

Koliba u planini (1999.) roman je ''mironovskoga'' kruga koji se, kao i Duh u movari,
okree ekolokoj tematici.

Hranjec (2004., 2006.b) ovaj roman, kao i Duh u movari,

odreuje kao ekoloki krimi u kojem djeca brane prirodu od odraslih, a ekoloko-pustolovne
elemente romana istie i Pintari (2008.a). Pintari (2008.a) roman smjeta u skupinu romana
u kojima se kao prostor zbivanja nalazi Osijek, i to kao poetno mjesto radnje, a sredinja se

139

radnja zbiva negdje drugdje, stoga je prema tipologiji Vrci-Mataije to roman urbanoga
identiteta djeje druine s premjetenim prostorom djelovanja.
Radnja romana zapoinje u Osijeku iz kojega djeca odlaze kampirati na Krndiju voeni
Mironovom eljom za posjetom Bedemgradu. Druina na izletu otkriva skupinu krijumara
koji ele odloiti opasni otpad u prirodi i odlue ih u tome sprijeiti. Roman poinje u kasnu
jesen i vrijeme radnje autoru je pogodovalo za detaljne opise biljnoga i ivotinjskog svijeta u
krndijskim umama. Odvijanje radnje u kasnu jesen i odlazak od kue djeci je omoguila
epidemija gripe zbog koje je otkazana nastava.
lanovi druine u romanu stalni su lanovi Gardaeve sociemske narativne figure,
odnosno od prije poznati lanovi Amatera: Miron, Tajanstveni Ivan, Eukaliptus i Trostruki
Joja, a uz njih se pojavljuju i dvije djevojice Melita, stara lanica Amatera, i nova
djevojica Dina.
Miron je u romanu trinaestogodinji djeak, to ukazuje na to da se vrijeme radnje u
romanu odvija nakon dogaaja u romanu Mirona na tragu Svetoga Grala161. On je neformalni
voa skupine162 i zbog njegove elje djeca odlaze na izlet podno Bedemgrada na Krndiji. Po
dolasku u Gradac upuuje ostatak druine to da rade i svakome zadaje zadatak, a potom im je
on voa na putu do Bedemgrada, gdje im takoer rasporeuje zadatke za vrijeme boravka na
izletu. On na sve misli, a sa sobom nosi neiscrpnu naprtnjau (Garda, 1999:15). Zna
gotovo sve o biljnome i ivotinjskom ivotu u umi, a njegovo se znanje najbolje pokazuje u
razgovoru s Dinom, koja pak ni o emu ne zna nita. I u ovom romanu, kao i u prethodnima,
ljubitelj je povijesti i rado ita i prouava to e mu biti potrebno na izletu, a potom svoja
znanja prenosi drugima, ali se time ne razmee. Iz skladne obitelji u kojoj odrasta, nosi
161 Miron na tragu Svetoga Grala zavrava ratnom opasnou, dok se u ovome romanu rat nigdje ne
spominje. Iako su djeji likovi u romanima jednakoga uzrasta, po nekim se motivima moe zakljuiti
da se radnja romana Koliba u planini zbiva u nekome drugom, kasnijem vremenu. Jedan od tih motiva
jest i mobitel kojim se koriste krijumari i koji govori o kasnijem vremenskom razdoblju od poetka
90-ih, kada mobiteli nisu bili u opoj uporabi. Neloginosti u vremenu radnje i uzrastu likova koji se
pojavljuju u seriji romana nisu novina u hrvatskoj djejoj knjievnosti. U Kuanovu Kokovu serijalu
takoer se uoava prolazak veeg broja godina s protagonistima koji su i dalje istoga uzrasta.
162 Iako Miron pokuava zadrati skromnost da on nije voa skupine i da su svi jednaki, druga ga
djeca doivljavaju kao vou, to Trostruki Joja i pojanjava lovouvaru, koji s Mironom odmah
uspostavlja odnos povjerenja, shvaa ga ozbiljno i nasamo ga upozorava na opasnosti s kojom se
druina moe susresti u umi, odnosno da su u umi viene sumnjive osobe, ime se Miron izdvaja od
ostalih djeaka i djevojica u druini.
140

brinost koju pokazuje i odlaskom od kue. Kada se Melita nae zarobljena u zamci
krivolovaca, Miron od brige i zaplae. U takvoj situaciji ne pokazuje svoju nadmo i ne pravi
se vaan pred prijateljima, nego preuzima rodno stereotipnu ulogu djeaka kao hrabroga
zatitnika. U romanu zadrava i ranije istaknutu osobinu sklonosti sitnim laima ili prevarama
kako bi postigao svoj cilj.
I u ovom se romanu Miron zaljubljuje u djevojicu, Dinu. Kao i u romanu Miron na
tragu Svetoga Grala, u blizini djevojice postaje nespretan i zbunjen, to su potencijalno
humoristini elementi163. Njegovo zaljubljivanje u ovome romanu, osim retardacije od
kriminalistike radnje, ima i edukativnu funkciju jer Dinino neznanje o ivotu u prirodi
omoguuje kroz Mironove replike i poduavanje Dine, ali i itatelja.
Tajanstveni Ivan u romanu navodi se kao Mironov najbolji prijatelj, uz Eukaliptusa.
Njegov je lik okarakteriziran kao i u prethodnim romanima, npr. Prikazi. On i Miron pokazuju
najvie znanja i staloenosti u pustolovini na Bedemgradu. Oni se prvi odluuju na vane
zadatke, poput potrage za izvorom, a povjerljive stvari dijele samo njih dvojica, ne govore ih
ostalima, poput informacije koju je Mironu rekao lovouvar, da se u umi nalaze sumnjive
osobe. Obojica su hrabri djeaci, barem se takvima ele pokazati. Kada su se u noi zatekli u
umi i uli detonacije, ostali su pribrani i nisu pokazali strah ili paniku.
Ostali su djeaci u romanu Eukaliptus i Trostruki Joja, koji takoer zadravaju od
ranije poznate osobine. ivot u baranjskome Kopaevu i znanje o prirodi i ivotu na selu
karakteriziralo je Eukaliptusa i u romanima Duh u movari i Prikaza. On je dobar
poznavatelje prirode, biljaka i ivotinja. Zbog ivota na selu posjeduje znanja koja gradska
djeca nemaju, a ta je znanja spreman podijeliti sa svojom druinom. Kao i u Prikazi, zbog
specifinoga mjesta gdje ivi, on donosi i najbolju hranu na izlet, odnosno itavu unku, ime
se doarava i nain ivota u Baranji i gurmanske kvalitete toga kraja. Ostale njegove osobine
u romanu nisu detaljnije osvijetljene i on djeluje u pozadini Mirona i Tajanstvenoga Ivana.
Navodi se jo da je inae ozbiljan djeak pa je neobino kada se i on smije Dini zbog njezina
neznanja. Dobro poznaje svoga prijatelja Mirona pa uoava kada Miron neto smjera s
Tajanstvenim Ivanom, kao i Mironovo varanje pri izvlaenju travki, ali ga ne odaje
163 -() Bila sam prava mravka.Kod ovih se rijei Dina malo zacrveni, jer sada vie nije bila mravka,
tovie, bila je punana djevojica. Miron nije primijetio njezino rumenilo pa ree brzopleto:
-Posluala si bakine savjete, ini mi se. Istoga se trenutka pokajao, jer je, podigavi glavu, vidio rumenilo na
Dininu licu i zakljuio da joj je zbog njegovih rijei neugodno. Zato brzo dometne: -Oprosti, Dina, to sam rekao
tek onako. Nipoto ne mislim da ti ima vie kila nego to bi trebala imati. (Garda, 1999:7)

141

Trostrukom Joji, koji je bio prevaren. Kao i ostali djeaci pokazuje osobinu karakteristinu za
pustolovne junake, hrabrost, koja se istie pri planu hvatanja krijumara jer on dobiva zadatak
ui u kamion s krijumarima i preusmjeriti ih na krivi put.
Trostruki Joja i u ovom je romanu okarakteriziran kao i u Prikazi, gdje ne pokazuje
interese za povijest. U Kolibi u planini on ne pokazuje interese za ekologijom i poznavanjem
prirode kao ostala djeca pa se preko njegovih radnji i upozorenja koja mu drugi daju istie
edukativna crta romana. Pripovjeda esto naglaava i njegov ten odnosno da je bubuljiav,
to nam govori o uzrastu likova. Neozbiljniji je i nesavjesniji od ostale djece, to se uoava
govornom karakterizacijom164 i djelovanjem. Kada se u noi zauje detonacija, ostali se
djeaci zabrinu, ali Trostruki Joja mirno spava. Njega zanimaju pitolji, a znanja o oruju
stekao je uz oca. On je jedini od druine smatrao da su Miron i Tajanstveni Ivan trebali uzeti
pitolj koji su pronali pokraj izvora i da to ne bi bila kraa. Unato upozorenjima prijatelja,
Trostruki Joja ipak je uzeo tui pitolj u umi. Taj se njegov in, iako moralno neopravdan od
njegovih prijatelja, kasnije pokazao vanim jer je Trostruki Joja drei u ruci pitolj, pokuao
spasiti djeake zarobljene u kolibi. Njegov pokuaj spaavanja ispripovijedan je s namjerom
da se povea napetost jer itatelji ne znaju odmah da je on izvadio metke iz pitolja, nego se
ostavlja dojam da je uistinu pokuao zapucati na neprijatelje. Tim se inom istiu njegove
moralne osobine steene u domu jer nikada ne bi pucao ni u ivotinje, a kamoli u ljude165.
U romanu se kao aktivni likovi pojavljuju i dvije djevojice, Dina i Melita, koje
pokazuju rodno stereotipno ponaanje. Stereotipi pri oblikovanju Dinina lika obiljeavaju
njezin fiziki izgled166 i karakterne osobine. Ona je plaljiva, opsjednuta istoom i urednou,
brina za Mironovo zdravlje, to ponekad uzrokuje i izrugivanje drugih djeaka i Mironovu
nelagodu. Zanima ju moda, a nezainteresirana je za pustolovine. Ne zna nita o ivotu u

164 Kada lovouvaru prepriavaju kako se Melita zapetljala u zamku, Trostruki Joja je neozbiljan:-Da, zamku
ree Tajanstveni Ivan i pokae na Melitu, malo se osmjehnuvi. Ona ju je pronala.
-Je li? lovouvar pogleda Melitu. A kako si je pronala?
Melita u prvi mah ne ree nita. U neprilici dotakne maramicu na svome vratu.
-Uvalila se u nju, eto kako! iskrevelji se Trostruki Joja. (Garda, 1999:46-47)

165 Pravim streljivom ne bih ja pucao ni u zeca, a kamoli u ljude. Htio sam samo, ako doe do
gustoga, zastraiti one tipove. (Garda, 1999:140)
166 Dina ima lijepu smeu kosu svezanu manicom iza potiljkaima i lijepe oi, i nos simpatino
savijenpoput onih ljepotica iz starog Rimaima i tako zvuan i topao glas () (Garda, 1999:5)
142

prirodi, a ni povijest ne poznaje najbolje, to ponekad ostavlja humoristian dojam 167, a

Mironu, kao njezinoj suprotnosti, omoguuje iskazivanje intelektualne nadmoi. On joj sve
objanjava i navodi ju to da ini u umi. On, pak, ne razumije njezine modne interese. Drugi
djeaci Dinino neznanje koriste kako bi je zbog toga zadirkivali, to Mironu, zatitniki
raspoloenom prema njoj, ponekada i zasmeta. Na poetku romana Dina je prikazana kao
objekt zaljubljivanja i ima ulogu koju su u Gardaevim romanima i ranije imale djevojice,
objekta Mironova zaljubljivanja. Opis njezine sobe u funkciji je karakterizacije njezina lika i
iz toga opisa saznajemo njezine interese, koji prelaze interese djeje dobi, jer na slikama na
zidovima slike su koje vie nisu djeje, kao i njezine interese za itanjem, koje dijeli s
Mironom.
Ipak, Dinin lik donosi i odstupanje od stereotipnoga prikazivanja enskih likova kao
pasivnih sudionika zbivanja. Njezina aktivnost na kraju romana i zvanje policije spaavaju
djeake i dovode do hapenja krijumara. Iako se uputa u ozbiljan poduhvat iznimno bitan za
razrjeenje radnje, ona ostaje djetinjasta i brina, kakva je bila i ranije, te i dalje pokazuje
svoju brinost prema Mironu i daje zahtjev policiji da mu ponesu termosicu s ajem.
Melita je sporedan lik u romanu i pri karakterizaciji njezina lika takoer je uoljiva
stereotipizacija. Pokazuje vie znanja o ivotu u prirodi od Dine, a i kada neto ne zna, ne
priznaje to naglas kao Dina. Kada obje naberu i otrovnih i jestivih gljiva, Melita svoje
potajice baci, ali ipak biva otkrivena pa se djeaci i njoj smiju zbog neznanja. Briga za fiziki
izgled, uoljiva i u ranijim romanima, Meliti je i dalje vana. Ona nema tako izraene
intelektualne osobine kao brat, iako je u prethodnim romanima esto znala biti pronicljivija od
brata i shvaati situaciju i prije njega. Ne eli prihvatiti da im se deki postavljaju superiorno i
prezatitiniki pa smatra da i djevojice trebaju deurati nou i biti im ravnopravne, ali deki
njezin prijedlog ne prihvaaju, ime postavljaju djevojice u zadane rodno stereotipne okvire.
Svoju psihiku jainu i hrabrost Melita pokazuje kada se zaplete u zamku lovokradica. Iako
su svi, a osobito Miron tada zabrinuti za nju, ona ih pokuava utjeiti: -Ne boj se, braco
odjednom zamrca Melita i pokua se osmjehnuti, ali joj se pritom samo trznulo lice. Malo
sam se zapetljala u granje, nije to nita. (Garda, 1999:40)
167 Njezino neznanje do izraaja dolazi kada bere gljive, a pri tome nabere i jestivih i nejestivih gljiva, to
omoguava Mironu pokazati znanje o prirodi i gljivama:Istresao je sadraj vreice. Bila su u njoj samo dva
vrganja, a sve ostale nejestive ili ak otrovne gljive. Tu su nale mjesta i dvije iarke i jedna guba, pa ak i jedan
komad kamena vapnenca veliine ovjeje ake. Svi su se natisnuli oko onoga to je Miron istresao iz Dinine
vreice. I svi su se smijuljili. (Garda, 1999:15)

143

Kako je ve navedeno, enski su likovi u romanu stereotipno oblikovani, ali rodno

stereotipno ponaanje pokazuju i djeaci, od kojih se oekuje hrabrost i spremnost na
pustolovine. Vrci-Mataija (2010.) uoava izraenu podjelu na muke i enske poslove, pri
emu su muki poslovi opasniji i izazovniji, a enski sigurniji i kuanski. Djeaci se dobro
snalaze u prirodi, slue se kartom, poznaju biljni i ivotinjski svijet, a rade i teke poslove.
Oni na sebe preuzimaju ozbiljnije i tee zadatke, a djevojice su toga poteene. Po dolasku u
Gradac, deki nose uturice s vodom, a djevojice ne. One su slabije od djeaka i putem do
Bedemgrada nemaju snagu koju imaju djeaci, nego zaostaju za njima. Dolaskom na cilj,
deki dobivaju zadatak postavljanja atora, a djevojice se trebaju pobrinuti za dekoraciju.
atore su podijelili na muki i enski 168. Djevojice su nou osloboene od deurstva, na
to se Melita buni jer smatra () da djevojice trebaju u svemu biti ravnopravne s
mukarcima. (Garda, 1999:34). Melitinim izraavanjem nezadovoljstva zbog podreenoga
poloaja zakljuuje se da djevojice nisu potpuno pasivni elementi radnje i da ele biti
ravnopravni sudionici. Ipak, deki njezin prijedlog nisu prihvatili. Djevojice se, boravei u
prirodi, prihvaaju zadataka kojima se istie njihova stereotipnost. One su domaice u
atorima, brinu se za estetiku i pripremu hrane (iste orahe, beru kupine) i posluivanje. Svoje
kuanske sposobnosti i aktivnosti pokazuju i kada im doe lovouvar kojemu pripremaju aj i
hranu. Zima (2011.) navodi da je u ovome romanu, kao i u Duhu u movari, uoljivo
sudjelovanje djevojica u pustolovini, ali i izdravanje izvan nje pomou stereotipno
protumaene drutvene rodne uloge.
Povjerljive i vane stvari meusobno razmjenjuju Miron i Tajanstveni Ivan, a kada ih i
ele podijeliti s ostalima, ele to uiniti samo s djeacima, ne i s djevojicama; njih ele
ostaviti zatiene. Kada Trostrukog Joju napadne jedan od krijumara, Burmut, on prepriava
to se dogodilo Eukaliptusu i djevojicama, ali najozbiljniji dio da ga je Burmut i oamario,
govori samo Eukaliptusu i djevojice opet ostaju zatiene. Deki se odluuju sami krenuti u
otkivanje krijumara i sprjeavanje njihovih namjera, ali Dina smatra da bi svi trebali poi
kui, dok Miron misli da djevojice trebaju otii kako bi ih zatitili, to Melita odbija. Na
kraju se dogovore da djevojice uklone iz opasne situacije smjetanjem u motel. Plan
daljnjega djelovanja deki opet ne govore pred djevojicama, nego o tome razgovaraju kada
one odu spavati. Ipak, djevojice ne pristaju na situaciju koju su im deki odredili, stoga Dina
168 Djevojice su uredile i unutranjost ator i u njima porazmjetale stvari onako kako se to u
skuenom prostoru najbolje moglo. Nabrale su umskog cvijea i stavile ga u posudice. U mukom
atoru cvijee je bilo u jednoj limenci, a u enskom u poklopcu Dinine termos-boce. (Garda,
1999:31)
144

prislukuje to su dogovorili, a u romanu se to retrospekcijom otkriva tek kasnije. Njezino

uplitanje u muke poslove pokazuje se vanim za rasplet romana jer aktivnost djevojica i
njihovo pozivanje policije dovodi do spaavanja djeaka i hvatanja krijumara. Stoga se
romanom, iako se enski stereotipi naglaavaju, enski likovi ne prikazuju kao pasivni i
neaktivni, nego kao vrlo bitni za rasplet radnje.
Roditelji su odlaskom djece na izlet fabulativno uklonjeni iz radnje. Profesor Leopold,
koji je bio vaan lik u prvim Gardaevim romanima dok su djeji likovi bili mlai, u ovome
se romanu samo spominje, ne pojavljuje se kao lik. Odrasli likovi koji se pojavljuju u romanu
mogu se podijeliti na negativce i pomagae.
Negativni odrasli likovi u romanu su krijumari. Oni su karikirano prikazani;
negativne su osobine naznaene i njihovim vanjskim opisom 169, to je karakteristino u
trivijalnoj knjievnosti, a koristi se i pri karakterizaciji u djejoj knjievnosti. Njihove navike
takoer otkrivaju njihov karakter. Oni pretjerano konzumiraju alkohol, pue i ne brinu o
prirodi, to se manifestira bacanjem zapaljene cigarete u umi, pokuajima lovokrae i
spremnou da za novac zbrinu otrovni otpad u planini. Spremni su i ozlijediti djecu ako je
potrebno. Njihov je zadatak u planinu skloniti opasan otpad uvezen iz inozemstva, iz Italije.
Oni ne znaju tko im to alje, a na tome zadatku vodi ih Klen. Karakter im se ostvaruje i
govornom karakterizacijom i vrijeanjima odnosno izrazima poput dripino, volino i sl.
Meu njima vlada razdor i nepovjerenje to se prepoznaje u odnosu voe Klena i jednoga od
lanova, Burmuta, za kojega voa kae da je () onako pijan i praznoglav () (Garda,
1999:75) i zbog toga nepouzdan. Burmut pak smatra da Klen sebi eli zadrati vei iznos
novca i prevariti ih. Mladi krivolovac zvan onto negativno je oslikan kroz pretjerano
konzumiranje alkohola170.

169 Na maloj zaravni pred kolibom je gorjela vatra, uz vatru je sjedio ovjek u maskirnoj odjei, lica obrasla u
bradu. (Garda, 1999:62)Pri posljednjim rijeima Burmut ispusti trnokop i zavue ruku u dep. Bijae on
uistinu golem, snaan poput bika, a uz to, reklo bi se, sklon svai i potezanju noa. Ni Klen nije bio maji kaalj,
ali u okraju s Burmutom svakako bi imao malo izgleda. (Garda, 1999:104)

170 Poslije tih rijei onto opet junaki potegne iz boce i doda je bradatome. Ovaj ispije ostatak i
praznu bocu odbaci daleko od sebe. onto odmah dohvati drugu izmeu onih to je poslagao pokraj
torbe. Popije nekoliko volovskih gutljaja. (Garda, 1999:74)
145

Lovouvar je pozitivan odrasli lik i djeci je pomaga, a njegov fiziki izgled u funkciji
je karakterizacije lika171, koja se ostvaruje i govornom karakterizacijom jer ve prvi susret s
njim djeci daje znak da se radi o osobi od povjerenja, a esto koristi i potapalicu due mi.
Djeca odmah prepoznaju njegove osobine i prepriavaju mu ranije dogaaje u umi, hvatanje
u zamku i pronalazak pitolja. On djecu upuuje u dobre strane ume i u hranu koju tamo
mogu pronai te im daje naputke ega se trebaju paziti.
Djeca u romanu ele zadrati svoju autonomnost koju postiu fabulativnim
uklanjanjem odraslih iz radnje. Kada dou na trag krijumarima i shvate da se bave ilegalnim
poslovima, ne odluuju se odmah pozvati policiju, nego sami odlaze u pothvat, to govori o
slici djetinjstva s izraenim stupnjem djeje samostalnosti u izgradnji djejega identiteta i
modernosti ovoga romana. Jedina povjerljiva osoba kojoj bi i rekli svoja otkria jest
lovouvar, ali on biva odsutan zbog kerina vjenanja te zato djeca djeluju samostalno i ele
presresti kamione s krijumarenim otpadnim tvarima. Policiji se odluuju obratiti tek kad
doznaju to krijumari dovoze, ali tada ih zarobljavaju krijumari i to je nemogue uiniti.
Aktivnost djevojica koje pozivaju policiju spaava djeake i rasplie radnju, a policajci
djeake upozoravaju da se ubudue ne uputaju sami u sline poduhvate nego da zovu
policiju.
Nain oblikovanja prostorno-vremenskoga kompleksa u romanu poznat je i iz ranijih
Gardaevih romana. Radnja zapoinje u Osijeku, koji se prepoznaje po poznatim lokalitetima
poput Europske avenije, a potom se seli u ume Krndije, u okolicu staroga Bedemgrada.
Roman zapoinje lirinim opisom ljeta u gradu172, a prostorni kompleks smjeten u slavonsku
umu piscu je omoguio detaljne opise ivotinjskoga i biljnoga svijeta. Urbani osjeki
prostorni kompleks, koji u romanu nije detaljnije zastupljen jer se sredinja radnja dogaa u
umi u Krndiji, prepoznaje se i po lokalitetima koji su bili popularni u vrijeme nastanka
romana. Djeca tako odlaze u Vegu, osjeki diskoklub. Njihovi izlasci sugeriraju i njihove
godine i interese karakteristine uz njihov izrast. Oni vrijeme provode izlazei u grad (iako
imaju samo trinaest godina).
171Na prvi pogled vidjelo se da je lovouvar neki dobroudan ovjek. Imao je oko pedeset godina.
Obrazi mu bijahu zdrave rumene boje, oi sjajne, natkrivene gustim obrvama; lice mu esto uljepavao
irok osmjeh. (Garda, 1999:46)
172 Jedne subote, sredinom rujna, u predveerje, Miron je urio Europskom avenijom prema ulici
kardinala Alozija Stepinca. Premda je kalendarski jo bilo ljeto, sipila je prava jesenska kiica.
Zelenilo kroanja u gradskom parku ve se zamutilo utim i crvenim bojama. (Garda, 1999:5)
146

Garda se ovim romanom otkrio kao umski pejzaist. Pintari (2008.a) navodi da
Garda, opisujui slavonske i baranjske ume, nastavlja tradiciju koju je zaeo Josip Kozarac
priom Slavonska uma. U romanu je Garda veliku pozornost posvetio i zvukovima te je
stvorio mali niz zvukovnih razglednica; tako auditivnim slikama doarava zvukove ume
ujutro i u predveerje, a pozornost pridaje i umskim mirisima 173. U opisima prirode istie se
Gardaev detaljizam i dobro poznavanje biljnoga i ivotinjskoga svijeta, kao i sposobnost
doaravanja atmosfere prostora o kojem pie174. Kao i u ranijim romanima, nalazimo opise
povijesnih lokaliteta; u ovome romanu radi se o ruevinama Bedemgrada175.
Opisi interijera malobrojni su u romanu, a kada se pojavljuju, u funkciji su
karakterizacije lika, poput opisa Dinine sobe176.
173 Teki i svjei mirisi ume i svega, ama ba svega to u njoj raste i die, veeras su postajali jai, gotovo
opipljiviji. (Garda, 1999:44)Neki vlani miris preplavio je umu. Bio je to teak vonj, gotovo opipljiv, u
kojemu se mijeahu mirisi kasnoljetnog umskog cvijea, trula lia i panjeva, rahle zemlje, gljiva, mahovine i
ivotinjskog izmeta. Premda uma ima svoj poseban miris u svako doba dana, nou on postaje jo jai i s obiljem
vlage uvlai se u nosnice. (Garda, 1999:89)

174 uma je sada bila znatno gua, drvee krupnije i kronatije; jedva se koja suneva zraka
probijala kroz guste kronje, koje kao da se nadmetahu koja e odjenuti ljepe jesenko ruho. Bijae tu
najvie hrasta, bukve i graba, zatim pitomog kestena, lijeske, jasike, divlje trenje i kruke, ali i druge
bjelogorice, te neto etinara, uglavnom jele i bora. Pojedino je bjelogorino drvee ve poelo
otputati listove, pa se na umskom tlu stvarao meki lisnati pokrov, poput utava arena saga, lije
se are prelijevahu u svim bojama i nijansama, od njene bijedoute boje brezova i jasikova lia, do
mrkozelenog ipkastog hrastova lia, poprskanog hrastim mrljama, i utog, arkonaranastog i
sjajnosmeeg lia bukve i graba. (Garda, 1999:14)
175 Stara srednjovjekovna razvalina kao da je izrasla iz breuljka na koji je zasjela. Djelomino su
je zaklanjali orijaki hrastovi irokih kroanja okljatrenih gromovima, ije najvie grane sezahu do
njezina vrha, pa ga i nadvisivahu. Izmeu grana, stoljeima ispiran kiama, tuen tuama i iban
vjetrovima, bijelio se kamen od kojega kula bijae sazdana. () est stoljea je zidine tvrdoga
Bedemgrada nemilice nagrizao zub vremena, tkao da je do danas ostala samo djelomino sauvana
kula od est katova. Zidana je lomljenim i klesanim kamenim blokovima, meu koje su na pojedinim
mjestima umetnute opeke i uvrene bukom. Sve to govori da je ve odavno tvrava preputena
tihom umiranju. (Garda, 1999:19-20)
176 Dinina soba bila je dosta prostrana, visoka stropa i vrlo lijepo namjetena. Osim stola za kojim
su sjedili, bio je tu leaj pa komoda od rezbarene hrastovine, kaljeva pe, koja je vjerojatno vie sluila
kao ukras nego za grijanje jer je pod prozorom bio i radijator. Na zidovima je visilo dosta slika, i to ne
onih djejih slika Crvenkapice, Snjeguljice s patuljcima i slino, kakve se esto mogu vidjeti u djejim
sobama, nego pravih, umjetnikih slika. Sjeverni je zid sve do stropa bio pokriven policama
ispunjenim knjigama. (Garda, 1999:6)
147

Sveznajui pripovjeda, kao element tradicionalnoga izraza, pripovijeda radnju i

naznaava svoju prisutnost. Metanarativnim iskazima naglaavaju se budui dogaaji i to se
moglo dogoditi177. Unutarnjom se fokalizacijom ulazi u razmiljanja likova.
Fabula je romana klasina, preteno kronoloki ispripovijedana, s ponekim
paralelizmom i retrospektivnim osvrtom u svrhu rekonstrukcije radnje. Usporednu radnju
susreemo u situacijama kada se druina razdvaja i pri tome se prate dogaaji i radnje
razdvojenih lanova, ime se i poveava napetost.
Pavao Pavlii (1990.) navodi da za kriminalistike romane nisu karakteristini opisi
prirode jer oni podrazumijevaju osjeajnost, a kriminalistika pria zahtijeva racionalnost.
Izmjena napetih i smirenih trenutaka omoguuje lirine opise prirode. U trenutcima odmora
od napete radnje, koji se zbivaju u jutarnjim i dnevnim satima, prikazuju se djeje aktivnosti u
umi i njihovo upoznavanje s prirodom odnosno biljkama i ivotinjama, kao i zajedniki
trenutci provedeni uz atore uz hranu. Pjesnikim slikama kojima se doaravaju mirisi i
zvukovi ume stvara se oputajua atmosfera. Napeti se dogaaji (detonacije, dolazak
krijumara i njihove robe) uglavnom zbivaju nou, to poveava napetost. Zvukovi se takoer
pojavljuju u funkciji nagovijetanja dogaaja i podizanja napetosti. Huk sove, koji se uje u
noi, ostavlja zlokoban prizvuk178, a odmah nakon toga Tajanstvenog Ivana otkrivaju
krijumari.
Pustolovni su elementi romana prepleteni s ekoloko-edukativnim u kojima se itatelji
upoznaju s biljnim svijetom slavonskoga krajolika, a kroz kriminalistiku radnju stjeu svijest
o potrebi ouvanja prirode. U pustolovnim romanima junaci trebaju svladati mnogo malih
prepreka i jednu veliku kako bi ostvarili svoj cilj. Najvea prepreka koju djeja druina mora
svladati jest hvatanje krijumara i to se odluuju uiniti sami, bez zvanja policije te
uklanjanjem djevojica iz radnje i njihovim smjetanjem na sigurno mjesto. I manje prepreke
koje djeca svladavaju za vrijeme boravka u umi predstavljaju stvarne opasnosti jer Melita
177 Poslije, kada se dogodi sve ono to e se ove noi dogoditi, bit e jo puno prie, nagaanja,
pretpostavki i zakljuaka o tome jesu li se Miron i Eukaliptus gore, na rubu kanjona iznad kolibe,
trebali odvojiti od Tajanstvenog Ivana ili su se do kraja morali drati zajedno. Jedni su smatrali da je
ba to razdvajanje bila jedina slaba toka u inae dobro zamiljenoj akciji, drugi su opet drali da ono
nije bitno utjecalo na razvoj dogaaja koji e uskoro uslijediti. (Garda, 1999:102)
178 Jedna sova hkne blizu bazgova grma. Tajanstveni Ivan nije bio praznovjeran i nije vjerovao u
one prie po kojima sovino hkanje nagovjeuje nesreu, ali ipak osjeti duboku nelagodu. Sova se
oglasila gotovo iznad njegove glave i to je uistinu zvualo zlokobno. (Garda, 1999:115)
148

upada u zamku lovokradica i ozljeuje se, Eukaliptusa su izbole pele, a Trostruki Joja
ozlijedio je nogu. Kriminalistika struktura djela otkriva se pronalaskom tragova i dokaza koji
djeake vode do krijumara. Radnja zavrava sretno i korisno po cijelu zajednicu, hvatanjem
krijumara i povratkom stvari u uobiajeni poredak u prirodi te povratkom djece u Osijek, ali
donosi i upozorenje djeci da se vie ne uputaju sami u takve poduhvate.
Fabula romana obogaena je edukativno-didaktikim digresijama karakteristinim za
Gardaeve djeje romane. U pripovijedanju se prepoznaje i poslovini diskurs kroz poslovice:
Mudrac kopa bunar prije nego to oedni. (Garda, 1999:13), Svako jelo svoga gazdu
klelo. (Garda, 1999:25), ali ne moemo praviti raanj dok je zec u umi. (Garda,
1999:91). Detaljni opisi biljnoga i ivotinjskoga svijeta u romanu imaju edukativnu funkciju.
Mladi itatelji mogu mnogo nauiti o navikama i nagonima ivotinja u umi.179
Didaktini i edukativni elementi u romanu primarno su vezani uz ekologiju i ivot u
prirodi, ali i s povijeu Slavonije. Ekoloka osvijetenost djece do izraaja dolazi ve na
poetku djejega izleta jer djeca ele ouvati okoli u kojemu su se nali. Trostruki Joja u
drvo eli urezati datum njihova pristizanja do Bedemgrada, ali Dina i Miron tomu se protive
sa sljedeim upozorenjem: to misli, kako bi taj zid izgledao da su svi koji su bili ovdje na
njemu ostavljali kojekakve krabotine? (Garda, 1999:21) Edukativnost se iitava i u
odnosu prema otpacima u prirodi za koje se treba pobrinuti, stoga djeaci kritiziraju
nepoznatoga ovjeka koji je bacio upaljenu cigaretu pokraj izvora i skupljaju ranije odbaene
otpatke180. Melitinim zapetljavanjem u zamku lovokradica alje se poruka o opasnosti
lovokrae i beutnosti ljudi koji to rade ivotinjama koje su tada bespomone 181. Djeca misle
na ivotinje za vrijeme boravka u umi i shvaaju da su doli na njihov prostor, a lovouvar
179 Staza ih je navela do kaljualita, koje su sada mogli vidjeti izmeu grmlja i paprati. Bila je to plitka
udubina ispunjena muljevitom vodim, u kojoj je lealo omanje krdo mrkih divljih svinja. Krupni vepar jakih
kljova osovi se u mulju na prednje noge, ostavi stranjim dijelom tijela leati. Nekoliko je trenutaka oslukivao,
a zatim snano zaroke, kako bi ostale upozorio na opasnost. opor se uskomea, blato zaprska; kaljua u trenu
ostade prazna. Vepar je poveo opor u suprotnom smjeru, osjetivi njuhom s koje strane vreba opasnost. ()Odoe odmahne Melita-Da kimne Eukaliptus i doda apatom: - Imaju odlian njuh i sluh, ali im je vid neto slabiji. Iako u pravilu na
napadaju ljude, u njihovoj blizini se treba umiriti. (Garda, 1999:18)
-Takve su manje-vie sve ivotinje. I jelen, na primjer, kada prikupi svoje krdo kouta, budno pazi da im se ne
priblii drugi jelen, suparnik. Teko onome koji mu pokua preoteti neku od kouta, osim ako nije jai, naravno.
(Garda, 1999:95)

180 Pod hrastom su bili postavljeni i dobro napeti atori, ognjite ozidano kamenjem, a okoli
poien. Na jednoj je hrpi bilo sloeno ugljevlje od prijanje vatre i suvino kamenje, te prazne
limenke i stare plastine vreice koje su tu zatekli. (Garda, 1999:31)
149

napominje im da nisu svi tako osvijeteni. Nemar Trostrukog Joje u romanu povod je za
ekoloke lekcije druge djece. Njegov lik prikazan je kao nezainteresiran za ekoloke teme i
prihvaa ih tek nakon upozorenja. U umi bez razmiljanja baca dio plastine boce uz
opravdanje: Nisam blesav da to vuem sa sobom do kontejnera za smee! (Garda,
1999:96), a upozorenja druge djece i pria o medvjedu kojemu se njuka zaglavila u boci
potiu ga na ekoloko razmiljanje i djelovanje iako ih prvotno ne shvaa ozbiljno. Negativni
odrasli likovi prema prirodi se ponaaju neodgovorno, a to se vidi po njihovu bacanju cigareta
po umi, pokuaju lovokrae i najveem problemu vezanom uz njih, zbrinjavanju opasnoga
otpada. Nije ih briga za eventualne posljedice po prirodu, nego se njihov voa Klen brine
hoe li se njima neto dogoditi dok zbrinjavaju opasni otpad i hoe li biti dovoljno plaeni.
Mladi su u romanu ekoloki osvijeteni i zato ulaze u poduhvat sprjeavanja krijumara u
njihovu poslu182. Prizivanje znanstvenoga diskursa, karakteristino za Gardaeve romane,
pojavljuje se i u ovome romanu. Mladim itateljima nepoznate pojmove pisac objanjava u
biljekama to pridonosi edukativnosti teksta.
Vrci-Mataija roman odreuje kao moderni djeji roman pri emu navodi da je
klasina kriminalistika fabula obogaena suvremenom ekolokom tematikom i novinama na
stilskom planu. Modernost izraza prepoznaje se po unoenju diskursa telefonskoga razgovora
kao izraza privatnosti u pripovjedni stil (Vrci-Matija, 2010.). Djeaci prislukuju krijumare,
a itatelji itaju ono to djeaci uju i iz ega izvlae kontekst razgovora, a iz toga nepotpunog
razgovora djeaci doznaju planove krijumara o istovaru opasnoga otpada. Uz navedeno,
pojava elemenata popularne kulture takoer je element modernosti pripovjednog izraza. Od
tradicionalnih elemenata u romanu uoava se stereotipno oblikovanje likova, pri emu su
enski likovi pasivni i nastoji ih se zatititi, a muki aktivni, uz pomak na kraju romana, kada
djevojice imaju vanu ulogu za rasplet romana. Iako roman ima slinosti s romanom Duh u
movari u kojemu se djeca takoer sama uputaju u poduhvat spaavanja prirode, slika
181 -Upala si u zamku koja je vjerojatno bila postavljena za nju. Da je izmeu onih grmova prije
tebe naila srrna, zacijelo joj ne bi bilo spasa. () Ona ne moe vritati, a ne bi uza se imala ni
prijateljicu koja bi dozivala u pomo. Jednostavno bi tamo u tiini skonala. (Garda, 1999:43-44)
182 -Boe blagi! zgraao se djeak iz Kopaeva. A upravo sam neki dan itao da e se u Slavoniji ili
Moslavini graditi odlagalita nuklearnog otpada. Ljudima ni to nije pravo, a oni ga ve prihvaaju.-I to na divlje,
Liptus. Njih trojica rade na svoju ruku i za to e primiti grdnu lvu. Pri tome ne vode rauna o opasnosti kojoj
time izlau biljni i ivotinjski svijet.
-Ne samo biljni i ivotinjski svijet, ovjee! Ako to smrtonosno smee izbace u kanjon, im poslije kie potok
nabuja raznijet e ga posvuda nizvodno. (Garda, 1999:106)

150

djetinjstva i vrijeme prikazano u romanu odraz su modernosti romana. Djeji identitet

oblikuje se s tenjom za samostalnou, a djeje likove odlikuje i ekoloka osvijetenost, to
pridonosi aktualnosti tematike romana.

5.2.3. Miron u kripcu

U Mironu u kripcu Garda donosi suvremenu tematiku ovisnosti o drogi, koja se u svjetskoj
knjievnosti za djecu i mlade afirmirala ranije, sedamdesetih i osamdesetih godina 20.
stoljea, a u Hrvatskoj se knjievnosti za djecu i mlade pojavljuje od devedesetih. Roman
prema implicitnom itatelju pripada knjievnosti za mlade 183, koja se prema Crnkoviu
(1997.) razlikuje od djeje knjievnosti prema likovima, tematici (pubertet, tjeskobe
odrastanja, tekoe u prihvaanju drutva) i pristupu tematici i izrazu. Kriminalistika radnja
romana poznate protagoniste Gardaevih djejih romana uvlai u potragu za djevojkom
Matildom, bivom ovisnicom o drogi i uvlai ih u opasni svijet krijumara drogom. Roman
problematizira utjecaj neodgovarajue roditeljske brige o djeci na njihovo ponaanje,
negativan utjecaj loega drutva na mlade osobe i borbu s ovisnou, to romanu daje
socijalno-psiholoku pozadinu. Teak (2008.a) navodi da se u suvremenoj literaturi za uzrast
vei od 12 godina pojavljuje socijalna tematika pri emu su socijalni problemi glavni pokreta
radnje. este su pesimistine teme: bolest, razvod, droga, smrt, diskriminacija, krenje
ljudskih prava, seksualno zlostavljanje. Sve se vie rue tabu teme. Bezbrina matovitost
ustupa mjesto aktualnim i ozbiljnim temama bez ublaavajue uloge humora.
Hranjec (2004.) navodi da u ovome romanu Garda ne donosi povijesne i znanstvene
teme kao u prethodnim, nego je sve podreeno napetoj fabuli i drutvenim problemima. Od
poznatih Gardaevih poetikih elemenata donosi odmjerenu dozu humora i odgojnu
dimenziju.
Stalna druina osjeke djece u ovome je romanu neto starija, stoga Vrci-Mataija (2010.)
roman odreuje kao roman klape. Kao glavni lik i u ovome se romanu pojavljuje
etrnaestogodinji Miron koji rjeava sve probleme i zaetnik je akcije kojom osjeki djeaci
razotkrivaju skupinu krijumara drogom. U pozadini zbivanja spominju se Mironovi interesi
183 Roman se u radu prema implicitnom itatelju promatra kao roman za mlade, dok je prema
Nastavnom planu i programu iz 2006. na popisu lektire za 5. razred osnovne kole. itatelji koji imaju
deset-jedanaest godina implicitni su itatelji knjievnosti za djecu, ne za mlade.
151

za povijest, koji su bili tema prethodnih djela, ali ovaj se roman bavi suvremenom tematikom
i problemima, to uoava i Dubravka Teak. Ovdje je uinjen dobni pomak. Miron vie nije
zaigrani djeak u potrazi za blagom, legendama ili pustolovinama, nego mladi u kolopletu
zla suvremenog svijeta. (Teak, 2008.b:22) On je i u ovome romanu nositelj pozitivnih
osobina i zaetnik pustolovine odnosno istraivanja to se dogodilo s uplakanim djeakom
kojega je susreo u parku. S obzirom na socijalnu podlogu kojom se roman bavi, odrastanje u
skladnoj obitelji i odgoj koji je ondje stekao, vrlo su vani pri oblikovanju svih likova, pa tako
i Mirona. Njegove se pozitivne osobine istiu ve na samome poetku romana kada odlui
pomoi nepoznatom uplakanom djeaku. Suosjeajan je i njegova je empatinost poetna
motivacija djeacima za kretanje u potragu za Ivanom, a njegova se suosjeajnost pokazuje i
tijekom romana pri otkrivanju Ivanove nesretne ivotne sudbine. Miron i u ovome romanu
ima ve poznate osobine zaljubljivosti, sklonosti laganju kada mu je potrebno postii neki cilj
ili se izvui iz neugodne situacije. Njegova se mudrost i snalaljivost dobro oitavaju u
situaciji kada uspijeva nadmudriti starije i opasnije skorbutove koji su ga oteli s namjerom da
trae otkupninu od Leopolda. Miron uz poruku koju pie kao dokaz da je zarobljen, ocu
ifrom naznaava gdje se nalaze184.
Uz Mirona se u romanu pojavljuje njegov najbolji prijatelj Tajanstveni Ivan. On je
stalni lik Gardaevih romana i u svim se djelima istaknula njegova racionalnost i inteligencija.
U pojedinim situacijama, iako je na jednakoj razini kao Miron, djeluje racionalnije i
upozorava Mirona na smisao onoga to rade. Tajanstveni Ivan propituje smisao potrage za
uplakanim djeakom jer o njemu ne znaju nita, a ako je uistinu otet, to trebaju prijaviti
policiji. Sumnjiav je prema ulasku u pustolovinu, ali ipak pristaje biti uz Mirona. Kroz
Mironov se lik uoava formiranje djejega lika koje tei samostalnosti i pustolovnosti, a
Tajanstveni Ivan pokuava ga racionalizirati i upozorava na opasnosti njihova poduhvata, koje
se kasnije pokazuju kao stvarne. Kada Tajanstveni Ivan uje da je Matilda ovisnica, njegova je
motivacija za istraivanjem jo manja i smatra da se ne trebaju petljati u to.
Kao pripadnici klape, u romanu se pojavljuju likovi koji su nekada pripadali dvjema
suprotstavljenim druinama, Amaterima i Ukikancima, pri emu je jedan lan Ukikanca sada
u suradnji s Mironom i Tajanstvenim Ivanom, ali ne zadobiva odmah njihovo povjerenje.
Autoreferencijalnim osvrtom spominju se dogaaji iz romana Bakreni Petar i sukob Amatera i
Ukikanaca. Miron i Tajanstveni Ivan isprva ne ele ukljuiti Dinga u pustolovinu i potragu za
184 Na kraju romana nalazi se sustav ifri i nain itanja poruka, itateljima poznat iz romana Miron
na tragu Svetoga Grala.
152

Matildom, ali on se tajno ukljuuje sam, i to zato to eli uzbuenje u ivotu, a Mironu se
uvijek dogaa neto zanimljivo. Iz toga se moe zakljuiti da je pustolovni duh i elja za
akcijom i dalje vaan element pri oblikovanju likova iako oni pripadaju neto starijem uzrastu
koji ima drugaije interese. Po ukljuenju u akciju, Dingo dobiva zadatak uhoditi Matildu i u
tome je vrlo uspjean, to ne proputa ispriati prijateljima. Trostruki Joja jo je jedan od
stalnih likova Gardaevih romana. Njegov lik nije u romanu karakteroloki osvijetljen, najvie
je karakteriziran fiziki, to se isticalo i u prethodnim romanima.
Stalni enski lik Gardaevih romana, Mironova sestra Melita, u romanu nema vaniju
ulogu. Zadrava osobine koje su se istaknule i u ranijim romanima, poput zanimanja za modu.
Neozbiljna je i stoga ju Miron ne ukljuuje u pustolovinu i potragu za tajanstvenim djeakom
i njegovom sestrom. U romanu ima ulogu prenositeljice poruka jer uglavnom boravi u kui pa
zaprima telefonske poruke za Mirona.
Osim osjekih djeaka u romanu se pojavljuje i klapa okupljena oko Skorbuta, koju su
itatelji mogli upoznati u romanu Prikaza. Dvije suprotstavljene druine oblikovane su
postupkom karakterolokoga paralelizma, pri emu je osjeka skupina nositelj pozitivnih
vrijednosti i afirmira vrijednost ve ranije istaknute u Gardaevu stvaralatvu, poput vanosti
obiteljskoga okruenja i dobrih odnosa djece i roditelja. Zagrebaka skupina, okupljena oko
njihova voe Skorbuta, povezana je s krijumarenjem droge i delikventnim ponaanjem.
Njihov voa Skorbut nadmoan je ostalim lanovima klape i svi ga moraju sluati. Vrijea
ostale lanove ako ga ne sluaju, a jednako postupa i prema djevojkama, Madlen i Matildi.
Njegovo se loe ponaanje osobito istie u odnosu prema Matildi kojoj prijeti ubojstvom i
sakaenjem brata ako ne ostvari njegove zamisli. Skorbut ipak nije voa vee krijumarske
skupine, nego je samo jedna od karika krijumarskoga lanca, a njegova se nesigurnost, koju
ne pokazuje pred lanovima svoje klape, pokazuje u razgovoru sa efom krijumara. Razlozi
njegove delikvencije mogu se socijalno-psiholoki osvijetliti jer se doznaje da ga je otac kao
maloga tukao, a iz njegova pismenoga izraavanja moe se zakljuiti da je nepismen i
nekolovan.185

185 Skorbutovo pismo kojim eli ucijeniti profesora Leopolda puno je pogrjeaka:Va sin Miron je unaim
rukama. Ak vam je drag ivot od vaeg sina ne okljevajte. Pljunite sto tisua kuna a moe i u njemakim
markama nama je svejedno. Nemojte nas siliti da vam aljemo po jedna njegov prst ili uho bolje je da odma
uvidite daje stvar ozbiljna. Sutra emo vam dati upute gdje da donesete lovu. Ne alimo se to da znate. (Garda,
2006:132)

153

Svi pripadnici Skorbutove skupine stariji su od osjekih djeaka, uzrasta su od 17 do

19 godina. To se Mrki, Zimzelen i taka te djevojka Madlen. Oni nisu detaljno karakterno
iznijansirani, nego prate Skorbutove zapovijedi. Zbog njihova uzrasta, naina ivota i jezika
koji ih obiljeava, nose uobiajene karakteristike lanova klape. Njihova se delikventnost
prepoznaje iz njihova ponaanja, piju alkohol, pue, rade kriminalne radnje i skloni su
nasilju186, a rjenik im obiluje argonizmima i vulgarizmima. Jedna od djevojaka iz
zagrebake klape od ranije je poznata Madlen, koja se istie po svojem fizikom izgledu i
nekulturnome ponaanju. Madlenin lik je, iako se od toga eli odmaknuti, ipak oblikovan u
rodno stereotipnim okvirima. U druini se pravi vana, samodopadna je i zaokupljena
fizikim izgledom, to joj u stvarnim situacijama ometa racionalno zakljuivanje.
Iako roman donosi kriminalistiku fabulu, otkriva se i socijalno-psiholoki sloj romana
kroz prikaz odrastanja u nesreenim obiteljskim i financijskim uvjetima. Djeca koja su
problematina, dolaze iz problematinih obitelji. Osjeki djeaci, iako su uzrastom stariji u
odnosu na prethodne romane i tee samostalnosti, i dalje su dobri i uzorni djeaci te nositelji
pozitivnih moralnih vrijednosti koje su stekli u obitelji. Djeak Ivan i njegova sestra Matilda
odrasli su u obitelji u kojoj im nije pruena odgovarajua panja i to je na njih ostavilo
posljedice. Matilda Ugljari, ijim nestankom zapoinje kriminalistika fabula kojom se
otkriva lanac krijumara drogom, sedamnaestogodinja je tinejderica. Ona pohaa gimnaziju
i u koli je problematina te mora na popravni ispit iz matematike, ali vei joj je ivotni
problem borba s ovisnou o drogi, koji joj se dogodio zbog nesreene obiteljske situacije.
Nesreeno djetinjstvo ostavilo je i psihike posljedice na Matildu jer kada osjeti strah,
pomokri se u gaice.187 Iako Matilda ima u poetku ulogu negativke i ovisnice, kroz priu se
rasplie njezina sudbina te otkriva zatitniki stav prema bratu. Morala je suraivati sa
Skorbutom i krijumariti drogu jer joj je prijetio. Loa sredina i nesretno djetinjstvo dovelo je
Matildu do situacije u kojoj nije vidjela izlaza jer, iako je to eljela, nije mogla pobjei od
kriminala i droge. Ona je u Zagrebu pokuala suraivati s policijom i izai iz kruga droge i
krijumara, ali nije potpuno prihvatila policijski zadatak, nego je dio droge uzela sebi. U
186 Za nasilje im ne treba osobit povod pa je taka istukao Ivana samo zato to nije htio odati gdje
mu je sestra.
187 Matilda se uplai. A kad god bi se uplaila, tjeralo ju je pikiti. To ju je dralo jo od djetinjih
dana. Majka ju je esto kanjavala batinama koje su se samo njoj, njezinoj majci, inile potrebnim za
odgoj djeteta. No Matildu su uvijek vie plaile majine prijetnje nego batine. Majka je sada daleko,
ali jo uvijek svaka prijetnja ili opasnost, ma otkuda dolazila i ma u kojemu obliku bila izraena, kod
Matilde izaziva strah i potrebu mokrenja. (Garda, 2006:56)
154

trenutku straha i panike, kada ne uspijeva uspostaviti telefonski poziv s inspektorom iz hotela
u koji je sklonjena na sigurno, odlazi potraiti telefonsku govornicu, ali putem uzima drogu i
zavrava u bolnici. Njezina psihika labilnost dovodi ju do ugroavanja ivota. Iako je eljela
zauvijek zavriti s drogom, ipak je jo jednom podlegla toj opasnosti, to upuuje na stvarne
dvojbe i opasnosti s kojima se ovisnici susreu pri odvikavanju. 188 Droga izaziva halucinacije,
samoozljeuje se i zavrava u bolnici. Njezin je lik pozitivno osvijetljen tek na kraju romana
kada uistinu pomae policiji u otkrivanju tajnoga skrovita Skorbutovaca i pronalaenja
zarobljenih osjekih djeaka.
Matildin brat, Ivan, takoer ima posljedice nesretnoga djetinjstva, ali one se nisu odrazile
delikvencijom. On je mlai od sestre i uz nju je jako vezan jer samo nju i ima 189. Matilda i
Ivan odrastaju u obitelji koja se naziva prazno gnijezdo190 i njihov ivot nije bio nimalo
bezbrian. Majka, i kada je ivjela s njima, nije se brinula o njima, nego ih je zlostavljala 191,
stoga je Ivan nauio na batine. (Garda, 2006:103). Teak ivot i nesrea koja ga je snala,
ostavila je traga na njegovu izgledu 192, ali u njegovu se ponaanju i govoru nije osjeala
188 Ve dugo nije uzela drogu i ovaj put uistinu je namjeravala potpuno prekinuti s tim; prosut e bijeli prah,
rastrljati ga nogom na asfaltu i zauvijek staviti toku na sve to. Gotovo da je tako i uinila, ali tada vrai u njoj
zalaje, zasmije seopsjedne je.Prinese dlan licu, samo da pomirie. Onda malo udahne, posve malo, zatim
umrkne, malo, pa vie, pa snanojedanput, dvaput, triput (Garda, 2006:115)

189 -Tatu nisam nikada ni vidio, a mama je prije tri godine s nekim ovjekom otila u Njemaku i otamo nam
se nikada nije javila. Seka i ja ivjeli smo s tetkom u kui.-Gdje ti je sada ta tetka?
-Poginula je prole godine u prometnoj nesrei. Seka i ja ostali smo sami. (Garda, 2006:88-89)

190 Prazno gnijezdo je tip obitelji koji nastaje nakon socijalne, fizike i emotivne rastave ili odlaska
roditelja i djeteta. Moe biti prouzroeno selidbom, smru, prekidanjem svih kontakata i dr. (Haramija,
2006. prema Bezenek, 2005.)
191 -Eto, jednom je negdje zametnula cigarete, a mene je napala da sam ih ukrao i popuio. Rekao
sam joj da ih nisam ja ukrao i da nikada u ivotu nisam povukao ni jednoga dima. Ona mi nije
vjerovala i istukla me, a kad sam htio pobjei u dvorite, bacila je za mnom runu torbicu, kopa me
pogodila ba ovdje pokae oiljak na gornjoj usni. Kad je malo kasnije nala te svoje cigarete, e,
onda mi je dolo da zaplaem, iako nisam plakao kad me tukla, pa ni kad je na mene bacila onu svoju
torbicu, ne, ne. (Garda, 2006:103-104). Po pronalasku cigareta, majka mu se nije ispriala, nego je
svoj in opravdala kao opomenu za budunost.
192 Djeak nije odzdravio. Samo ih je gledao svojim izmuenim pogledom, a u plavim mu oima, osim
iznenaenja, bijae i straha, ak i panike. (Garda, 2006:33) Izgled tunog djeaka Mirona je podsjetio na sliku
koju je vidio u galeriji ime se u roman prizivaju intermedijalni elementi: Skupio se na stolcu poput osuenika i
zurio u planem. Njegov izgled i zamiljen pogled podsjetie Mirona na onog djeaka, to ga je vidio na jednoj

155

gorina zbog teke sudbine koja ga je snala niti sklonost devijantnosti. 193 Vrci-Mataija
(2010.) navodi da Garda prikazom odrastanja u romanu donosi jo jednu sliku suvremenoga
djetinjstva i obiteljskoga diskursa u kojemu je nasilje utjecalo na oblikovanje nesigurnoga
djejeg i mladenakog identiteta. Ivan je nepovjerljiv prema svima, pa tako ni Mironu i
Tajanstvenom Ivanu ne vjeruje u poetku, nego pokuava zanijekati susret s Mironom ispred
trgovine, od ega je i krenula potraga za njim. U poetku ne eli s njima suraivati jer ne
vjeruje da su prijateljski raspoloeni prema njemu, a kasnije se retrospekcijom doznaje da su
mu Skorbutovci zaprijetili ako se bude druio s njima. Svoju odanost prema sestri pokazao je
ostankom u kui i ekanjem njezina povratka iako se time doveo u opasnost. Prvi se dan po
dolasku Skorbutovaca sakrio u pseu kuicu, ali drugi su ga dan pronali i pretukli. Istukao ga
je taka jer nije htio odati gdje je Matilda, to nije ni znao. Afirmacija pozitivnih obiteljskih
odnosa prepoznaje se u odnosu brata i sestre koji, iako su odrastali u nesreenoj obitelji, brinu
jedno o drugome. Pri susretu nakon razdvojenosti, njezina nestanka zbog odlaska u Zagreb i
uzimanja droge i Ivanova zarobljenitva, sretni su to se ponovno vide. Mali Ivan osjetio je
da bi sada mogao mugnuti do sestre. Uini nekoliko nesigurnih koraka, a onda joj pritri,
beskrajno sretan i ushien. Djevojka je, vidjevi ga kako joj tri, klekla i rairila ruke i tako ga
doekala u zagrljaj. Oboje stadoe kleei, vrsto zagrljeni, jedno drugome s glavom
naslonjenom na ramenu. (Garda, 2006:165).
Od odraslih se likova u romanu pojavljuje Gardaev stalni lik profesor Leopold, koji je
pomaga djeacima. On je i dalje zbunjeni znanstvenik predan svome poslu, ali vie nije
karikirano prikazan kao u prvim romanima znanstveno-fantastine trilogije. U ovome romanu
zadobiva ozbiljnije osobine nego u prethodnim djelima. Leopoldova je uloga bila znaajnija u
prvim Gardaevim romanima ''mironovskoga'' kruga, dok u kasnijim romanima njegova uloga
slabi, a u nekim se romanima samo spominje. Manja Leopoldova uloga povezuje se s
odrastanjem djece i tenjom za njihovom autonomnou, kao i pustolovnou djela, tako da se
odrasli, odnosno roditelji siejno ili fabulativno uklanjaju iz radnje. U ovome romanu Leopold
ponovno zadobiva bitnu ulogu pri emu se afirmira pozitivan odnos oca i sina i vanost
skladne obitelji. Iako se u romanu problematizira ozbiljna tematika i problemi s ovisnou,
slici u galeriji, kako s majkom pilji u praznu alicu i emiku na stolu. (Garda, 2006:33)

193 Mironu se neto stvrdlo u grlu. Netremice je gledao toga mravog djeaka, koji zacijelo nikada
nikome nije uinio nita naao; i sluao ga kako pria o nepravdama koje mu nanose, ali nikoga ne
optuujui. Govori tihim, malo promuklim glasom, bez uzbuenja, kao da je sve tako i moralo biti. I,
tovie, kao da opravdava one koji su bili nepravedni prema njemu. (Garda, 2006:104)
156

Leopold u pojedinim situacijama ipak zadrava svoju neozbiljnost, pristaje na Mironovu

razinu i uplie se u potragu za nepoznatom djevojkom i djeakom. Kada Miron od njega trai
pomo pri identificiranju Ivanove sestre, Leopold, iako nevoljko, pristaje slagati svom
prijatelju, gospodinu otariu, ravnatelju Centra za socijalni rad, kako bi doao do potrebne
informacije. Ipak, on smatra da se Miron ne treba petljati u probleme ovisnika i ne prihvaa s
odobravanjem Mironov interes za problematinu djevojku. Leopoldova uloga bitna je i u
situaciji kada Skorbutovci otimaju Mirona i njegove prijatelje i za to trae otkupninu od
Leopolda. Miron mu tada pie ifriranu poruku, a pratei Leopoldov unutarnji monolog,
uoava se nain na koji Leopold razmilja te dolazi do rjeenja zagonetke i adrese na kojoj su
djeaci. Kada otkrije sve potrebno, ponosan je na svoga sina zbog njegove snalaljivosti.
Odmah naziva policiju i time postupa drugaije od djeaka koji su htjeli pokazati svoju
autonomnost i sami su se upustili u avanturu otkrivanja dogaaja vezanih uz Matildu i Ivana.
Odnos oca i sina gradi se na meusobnom povjerenju i uvaavanju. Leopold ima povjerenja u
sina i kada doznaje da je policija ve promatrala Matildinu i Ivanovu kuu zbog posla s
drogom, on je siguran da Miron nema nita s drogom i dilerima.
Majka, koja u romanu ima manju ulogu, kuanica je koja se brine za obitelj. Pasivnost
enskih likova uoava se u trenutcima Mironova nestanka. Leopold otkriva da Miron nije
doao kui, ali to ne govori majci ni Meliti, ime one ostaju izvan vanih dogaaja i pasivni
elementi u radnji.194 Takav prikaz enskih likova uoen je i ranije u Gardaevu stvaralatvu,
osobito u romanu Izum profesora Leopolda.
Djeca u romanu nastoje djelovati samostalno, i Miron i Tajanstveni Ivan, i kada
saznaju da je ovisnica Matilda nestala, ne ele to rei odraslima, nego sami kreu u potragu.
Na suradnju s policijom i Centrom za socijalnu skrb odluuju se tek kada vide u kakvim
tekim uvjetima ivi Ivan i kada zakljue da se njegova sestra uplela u opasan posao sa
Skorbutovom druinom, ali tada se pokazuje da su tu odluku donijeli prekasno jer ih
Skorbutovci otimaju. Institucije se ipak u radnju upliu ranije, i to s pozitivnim konotacijama.
Policija se u radnju uplee po Matildinu dolasku u Zagreb gdje biva otkrivena kao
krijumarica droge. Inspektor Miji, koji djeluje u Zagrebu, opisan je kao ljubazan i suradljiv
ovjek, idealan detektiv, pri emu se afirmiraju institucije i njihovi djelatnici. Svojim
pristupom pokuava i uspijeva Matildu pridobiti na suradnju s policijom i razotkrivanje
krijumara drogom. Miji je ujedno i iskusan policajac, to mu omoguuje predvianje
194 Svoju enu i Melitu nee buditi, ovo bi ih pismo zasigurno jako uznemirilo. (Garda,
2006:139)
157

dogaaja te razmilja i o opciji ako Matilda s krijumarima zapadne u opasnost. Unutarnjom

fokalizacijom prati se njegovo razmiljanje o moguim dogaajima kojima bi se ugrozila
Matildina sigurnost. Iskustvo i promiljenost potiu ga na akciju i stoga Matilda, barem
nakratko nije u opasnosti. Matilda se odlazi nai s krijumarom kojemu je trebala predati
kutiju cigareta s drogom, ali sada nosi obine cigarete. Krijumari su promijenili plan
sastanka s Matildom i ona s krijumarom odlazi automobilom na drugo mjesto. Putem ih
sree policija, a Miji je pretpostavio da e krijumar naloiti Matildi da izbaci cigarete iz
auta, ali se tek naknadno sjetio da e se moda po njih i vratiti, ime se opet otvorila
mogunost Matildine opasnosti. Ona se uspijeva spasiti bijegom iz krijumareve kue i nakon
bijega zove Mijia u pomo jer je zadobio njezino povjerenje. Suradnja osjeke djece s
policijom dogaa se tek na kraju romana, nakon to bivaju oteti. Oni su otkrili krijumare, a
policija s njima postupa dalje.
Prostori zbivanja u romanu jesu Osijek i Zagreb. Opisi pejzaa rijetki su i povrni,
grubo doaravaju osjeke ulice i poznate lokalitete poput Kopike i predjesenski dan (Pintari,
2008.a). U romanu se opisuju i ljepote Osijeka, to je u kontekstu Gardaeve poetike
zaviajnosti,195 a Vrci-Mataija (2010.) navodi da su opisi Osijeka Gardau omoguili
iskazivanje emocija prema gradu.
Opisi mjesta radnje u funkciji su socijalne karakterizacije likova. Djeca koja dolaze iz
problematine obitelji ujedno i ive u loim uvjetima, u daarama u blizini eljeznikog
kolodvora. Interijer i eksterijer kue govore da su djeca odrastala u neimatini. 196 U kontrastu

195 Miron je pogled upravio prema osjekoj katedrali, to se s ovoga mjesta vidi u svoj svojoj
veliini i ljepoti, uzdignuta spram neba poput uspravne crvene svijee. Visinu joj gotovo dosee hotel
Osijek, s ijih najviih katova pogled see preko cijele Baranje, sve tamo do planinskih visova u
Maarskoj. Gledajui odavde, Osijek uistinu izgleda lijepo, kao na razglednici. Most nad irokom
rijekom i velebne graevine to se oslikavaju na njezinoj povrini, sve to u jednom skladu i ljepoti
svakako predstavlja sliku koju vrijedi vidjeti i zapamtiti. (Garda, 2006:43)
196 Upravo tada u kui se upali svjetlo, ali to se jedva primijetilo na prozorskim staklima. Svjetlo bijae
rumenkasto, slabano, tek se malo naziralo kroz prainom pokrivena stakla. Miron pomisli da je u toj kui
odavno iskljuena struja pa je djeak sigurno zapalio svijeu. (Garda, 2006:32-33)Unutranjost kue skromno
je ureena: Bijae to skroman sobiak namjeten najnunijim stvarima. U jednom kutu je stajao ormar,
rasklimam, poluotvoren i po svoj prilici prazan, uza zid tednjak, zahrao i jedva upotrebljiv, pokraj tednjaka
drvena klupa, a na sredini stol i uza nj dva stolca. Iza djeakovih lea bio je namjeten krevet, ali se vidjelo da u
njemu odavno nitko nije spavao. Nekoliko slika pop-pjevaa bilo je avlima pribijeno na zid, ali sve bijahu
izblijedjele, oteene i poderane, gotovo neprepoznatljive. (Garda, 2006:34-35)

158

s kasnoljetnim ugoajem u gradu jest stan u kojemu su bili Skorbitovci pri emu se opis
prostora koristi u funkciji karakterizacije likova.197
Opisi prostora istiu se pri smjenjivanju napetih i smirenih trenutaka, pri emu se
priroda opisuje pri smirivanju napetosti, poput opisa jeseni u Osijeku na kraju romana i
Mironove sree zbog upoznavanja Matilde.
Sveznajui pripovjeda gradi kriminalistiku fabulu, a promjenjiva se fokalizacija
koristi kako bi se ulo u misli likova i propitivanja dogaaja koji se zbivaju. Radnja u romanu
ispripovijedana je usporedno s uplitanjem retrospekcije, koja se koristi za otkrivanje dogaaja
u romanu kojima likovi nisu bili prisutni. Usporedno pripovijedanje radnje prati dogaaje u
Osijeku i Zagrebu, dogaaje vezane uz Matildu i njezino druenje sa Skorbutovcima te
odlazak u Zagreb i Ivanov ostanak u Osijeku i dogaaji sa Skorbutovcima i osjekim
djeacima. Radnja tee usporedno i kada Matilda u Zagrebu odlazi na sastanak s
krijumarima, a istodobno se prati Mijievo promiljanje o mogunosti da Matilda zapadne u
opasnost.
Garda postie napetost provjerenim elementima: otmica, potjera, ifrirane poruke,
ucjena i sretan zavretak na kraju (Teak, 2008.b). Zaetak je radnje u nestanku Mironu tada
nepoznate djevojke, a potom i njezina brata, a napetost se postie i polaganim otkrivanjem
nesretne sudbine brata i sestre, ucjenama zagrebake druine, Matildinim odlaskom u Zagreb
i suradnjom s policijom, koja zavrava neuspjeno jer krijumari mijenjaju plan to dodatno
poveava Matildin strah te konanim Matildinim posezanjem za drogom uz istodobno
otimanje osjekih djeaka od strane jaih Skorbutovaca. Napetost se poveava i izmjenom
napetih i oputenih trenutaka, kojih u romanu nema mnogo. Napeti dogaaji zbivaju se nou,
a napetost poveavaju i napeti zavretci poglavlja. Fiziki sukob protivnikih skupina i
zarobljavanje osjekih djeaka odravaju napetost i neizvjesnost, a potom i plan traenja
otkupnine od Leopolda jer su Skorbutovci uli da je on velika zvjerka (Garda, 2006:131).
Otimanje Mirona i ostalih djeaka te Leopoldova i policijska potraga za njima zbivaju se nou
to podie dojam straha i neizvjesnosti. Konana borba osjekih i zagrebakih djeaka dogaa
se kod katakombi, gdje su Skorbuovci odveli zarobljenike. Osjeki djeaci uspiju svladati
izgledom nadmonije protivnike, a potom ne odluuju odmah zvati policiju, nego se prvo
197 Nita od toga kasnoljetnog ugoaja nije se osjealo u Skorbutovu iznajmljenom stanu. Prozori
bijahu zatvoreni, zastori navueni, vrata zakljuana. Skorbut se ushodao po tijesnoj prostoriji, svako
malo pogledavajui na sat. (Garda, 2006:91)
159

malo odmaraju pa tako nakon napetih dolaze smireni trenutci iako radnja jo nije konano
raspletena. Porast napetosti zbiva se jo jednom jer dolazi policija koja uperi pitolje u Mirona
i lanove njegove druine mislei da su oni zloinci. Radnja se potom rasplie uhienjem
Skorbutovaca i odlukom da osjeki djeaci nagovore oeve da se pomogne Matildi. Dingov
otac, koji je iz radnje siejno uklonjen, profesor je matematike i Dingo ga odluuje zamoliti
da pita Matildu kako bi ispravila negativnu ocjenu iz matematike. Na samome kraju romana
opisuju se osjekih lokaliteti, kojima se konano razrjeava napetost i sve vraa u poetni
poredak.
Dominantni pripovjedni postupak u romanu jest dijalog uz poneke opise kako bi se
doarao prostor zbivanja. Jezina analiza romana upuuje na uestalo koritenje argona,
karakteristino za tinejderski uzrast likova. Iako se uporaba argona ne istie osobito, osjeki
mladii povremeno u meusobnom razgovoru koriste argon (izrazi poput: Kakav komad!
(Garda, 2006:44), murija, nasanjkao, lova, gabula dr.). Zagrebaka skupina, negativno
karakterizirana, ee se koristi argonom, a njihov je govor obiljeen i vulgarizmima.
Pripovjeda ponekada njihov govor eufemizira:
Onom u njezinom bratu oderati kou, sve je poelo od njegova poznanstva s Mironom!ree i runo opsuje () (Garda, 2006:72, istaknula V. . Z.)
Vulgarizmi se prepoznaju i u govoru zagrebakoga dilera, koji odbjeglu Matildu
naziva kuka. U ifriranoj poruci koju Matilda sluajno uzima iz dilerova stana, ovisnikim su
argonom napisani najvaniji planovi i dogaaji vezani uz krijumarenje droge:
Apos otkazati akciju
10 kompleta artiljerije nabaviti do 15. 9.
Nabaviti jo tri paketa cementa za Junjaka
Stek u budue samo kod mene
Splianin kihnuo, prekinuti vezu () (Garda, 2006:113-114)
U biljeci se itateljima donose objanjenja to pojedine rijei u ovisnikom argonu znae:
Apos, ljekarna, mjesto gdje se moe snabdjeti drogom; artiljerija, pribor za uzimanje droge;
cement, droga za raspaavanje u krijumarskom kanalu; tek, skrovite; kihnuti, odapeti-,
podlei djelovanju droge () (Garda, 2006:114) Time se ponovno ostvaruje Gardaeva
poetika odrednica objanjavanja mladim itateljima potencijalno nepoznatih pojmova, koji
su u ranijim romanima uglavnom bili vezani uz povijesno-arheoloku ili ekoloku tematiku

160

romana. Vrci-Mataija (2010.) navodi da se uplitanjem jezika dilera i njegova objanjenja

donosi stilska inovativnost u roman.
Vrci-Mataija (2010.) roman odreuje kao moderni roman za mlade. Unoenje suvremene
tematike i problema ovisnosti i slike djetinjstva obiljeene odrastanjem u nesreenim
obiteljskim uvjetima elementi su modernosti romana.
Elementi se modernoga pripovjednog izraza uoavaju i na planu izraza u usporednome
oblikovanju radnje, koritenju argona i stilskom inovacijom i unoenjem jezika dilera. U
radnju se upliu i autoreferencijalni osvrti na ranije Gardaeve romane, kao i intermedijalni
elementi.
Unoenjem problematike ovisnosti Garda je u svoje stvaralatvo unio teme koje se
poinju detabuizirati u svjetskoj knjievnosti za mlade sedamdesetih i osamdesetih godina, a
u hrvatsku knjievnost za mlade ulaze devedesetih, to govori u prilog injenici da je Garda
pratio promjene i knjievne trendove, ali zadrava istaknute elemente svoje poetike koji se
ogledaju u vanosti pozitivnih obiteljskih vrijednosti i odrastanja u skladnome okruenju.
Patrijarhalna obitelj s oevim autoritetom i uzorom te pasivnim enskim likovima elementi su
tradicionalnosti romana. Na planu izraza kao tradicionalni se element pojavljuje sveznajui
pripovjeda.

5.3. Postmoderni romani

5.3.1. Prikaza

161

U Gardaevoj poetici istaknuto mjesto ima pojava slavonskih mjesta i povijesnih

dogaaja, to donosi i roman Prikaza (1995.) u kojemu se uz pustolovnu fabulu i sukobe
dvaju druina pojavljuju i elementi povijesnoga romana, a postupkom anrovske geminacije u
romaneskno se tkivo unose elementi legende i fantastike. Roman je objavljen 1995., ali iz
Gardaeve se bio-bibliografije saznaje da je roman pisan u razdoblju od 11.1.1991. do
30.8.1993.
Radnja je smjetena u Valpovo, u dvorite valpovakoga dvorca gdje djeca, iz ranijih
Gardaevih romana poznati ljubitelji starina, trae predmete zaostale iz valpovake bitke iz
1453. Hranjec (2004., 2006.b) roman odreuje kao povijesni krimi s elementima horora.
Piui o povijesnim temama u djejim romanima, Hranjec (2008.a) navodi da one nisu
recepcijski najbolje prihvaene pa se zato inkorporiraju u ljubavne ili kriminalistike romane,
a primjer je potonjega i Gardaeva Prikaza. Kriminalistika pria dri itatelja pozornim, a uz
nju se pojavljuju i elementi povijesti i tei se edukaciji, ali roman je itatelju zanimljiv do
kraja. Pintari (1999.b) uoava preplitanje realistikih, fantastinih i horornih elemenata u
romanu, a po nekim se elementima pribliava i gotikom romanu. Pojavu anrovskih
geminacija u romanu Pintari (1999.b) uzima kao odrednicu za odreenje romana kao
postmodernistikoga djejeg romana. Uz Hranjeca i Pintari, Sabli-Tomi (1996.) u romanu
istie didaktinu razinu kojom se mladi itatelji navode na elju da doznaju vie o slavonskoj
povijesti, legendama i tajnovitim mjestima te naglaava da Garda ovim romanom moe
zaintrigirati i odraslije itatelje koji su u mladosti itali Hitchcockove romane Tajna dvorca
strave i Lubanja koja govori.
Pintari (2008.a) smatra da je Prikaza jedan od najsloenijih Gardaevih romana.
Obuhvaa vrijeme od etiri stotine godina, a simultano otkriva i mozaino slae dva
vremenska dogaaja: sadanji dogaaji u kojima su Miron i njegova druina u potranji za
starinama i sukobljavaju se sa zagrebakom druinom, i dogaaje iz povijesti koje itateljima
iznosi kustos Krai. Sali-Tomi (1996.), Ana Pintari (2008.a), smatraju da roman moe biti
namijenjen i odraslim itateljima zbog brojnih opisa, ali i strukture i sloenosti djela kao i
horornih elementata. Teak (2008.b) navodi da se i u ovome romanu pojavljuju anrovski
elementi ranijih Gardaevih romana odnosno elementi pustolovnih, kriminalistikih i
znanstveno-fantastinih romana, ali fantastika u Prikazi ne gravitira znanosti kao u
prethodnim djelima, nego irelanosti, a Garda romanu dodaje i elemente okultnoga i
mistinoga.

162

Prikaza se ubraja u praznine pustolovine jer se radnja dogaa po zavretku kolske

godine, u lipnju, odlaskom osjekih djeaka u Valpovo, ime se na fabulativnoj razini
uklanjaju odrasli iz radnje i daje se djeci mogunost djelovanja. Odrasli se likovi, odnosno
roditelji djece ne pojavljuju ni na poetku romana. U romanu se pojavljuju likovi iz
prethodnih Gardaevih romana ''mironovskoga'' kruga, lanovi skupine Amatera i pripojene
im druine Ukikanaca: Tajanstveni Ivan, Eukaliptus, Kljova, Trostruki Joja, Bakreni Petar i
neformalni voa Miron, a od djevojica se pojavljuje Melita, koja ne sudjeluje aktivno u
radnji, nego ostaje kod kue pripremati roendansku tortu. Djeaci i u ovome romanu
zadravaju svoje interese prema starinama i arheolokim nalazitima. Djeaki interesi
odvode ih u Valpovo pa se roman prema prevladavajuoj narativnoj figuru odreuje kao
roman urbanoga identiteta djeje druine s premjetenim prostorom djelovanja. I u ovome
romanu, kao i u prethodnima, Miron i Melita nose prava imena dok su ostali djeaci
imenovani nadimcima koji su u funkciji karakterizacije likova. Unato uklanjanju odraslih,
dobro odgojeni djeaci zadravaju svoje pozitivne osobine i manire pristojnoga ponaanja te
savjesnost prema okoliu. Suparniku skupinu osjekim djeacima ini skupina dobno starijih
zagrebakih delikvenata i kriminalaca koju ine taka, Deki, Skorbut, Mrki, Zimzelen i
Madlen. Njihov je cilj ukrasti muzejske predmete, a osjeki su im se djeaci nali kao
prepreka u ostvarivanju cilja.
Miron je u romanu neformalni voa osjekoj druini. Kao voa, Miron je djeacima i
organizator i rasporeuje tko kada ima koji zadatak. Iako je Tajanstveni Ivan od ranije poznat
kao voa Amatera, ta se njegova uloga u romanu ne istie, nego se istie Mironova
intelektualna nadmonost drugim djeacima (izuzev Tajanstvenoga Ivana). Njegova
zainteresiranost za numizmatiku, povijest i arheologiju od ranije su poznate itateljima, a u
ovome romanu njegove su osobine poboljane izrazitom savjesnou i eljom za znanjem, to
se vidi u njegovu prouavanju strune literature o povijesti Valpova prije puta. U tu je svrhu
ak obilazio i kapucinski samostan kako bi vidio stare knjige i zapise. Ostali djeaci, uz
izuzetak Tajanstvenoga Ivana, ne dijele s Mironom jednak entuzijazam prema arheologiji i
povijesti198, niti Mirona potpuno shvaaju u njegovome detaljizmu i opsjednutosti priom o
valpovakoj prikazi. Da bi doao do saznanja o onome to ga zanima, Miron je spreman
198 Miron ih sustie.-Kad samo pomislim ree zateui remeni na naprtnjai da je prije dvije stotine
godina ovim stazama etao Matija Petar Katani!
-Pa Kljova e punih usta. to onda ako je etao? Morao je negdje etati.
-Bio je jedan od naih velikih znanstvenika.
-Dobro, neka je. (Garda, 1995b:87)

163

rtvovati se, ali i slagati. Spremnost na povremeno laganje po potrebi Miron je pokazivao i
ranije, to nekada ide i u prilog njegovoj snalaljivosti. Miron je i najhrabriji od djeaka i ne
libi se suprotstaviti starijim djeacima kada ga poniavaju.
Tajanstveni Ivan, izabrani i slubeni voa Amatera iz romana Bakreni Petar, i u
ovome romanu zadrava osobine voe i intelektualne nadmonosti: Tajanstveni Ivan bio je
najumjereniji i najstaloeniji. On ni preko ega nije prelazio olako, svaiju bi ideju ili
miljenje uzimao ozbiljno, razmatrao ih sa svih strana i pridavao im vanost, traei u svemu
loginu pozadinu i objanjenje. (Garda, 1995.b:24) On je, kao i Miron, zainteresiran za
istraivanje podzemnih hodnika i otkrivanje starina, dok ostali djeaci ne pokazuju toliko
interes.
Lik itateljima poznat iz romana Duh u movari, u kojemu je uz Mirona glavni lik,
Eukaliptus, u Prikazi nosi obiljeja mjesta iz kojega dolazi, a koje su itatelji mogli upoznati
u spomenutome romanu. S obzirom na to da je sa sela, on donosi djeci hranu autentinu za
mjesto odakle dolazi, odnosno Baranju. Dobre navike steene u domu, Eukaliptus zadrava i
odlaskom od kue. On jedini od djeaka pomae vrtlaru pospremiti stol nakon veere, to se
moe promatrati kao navike koje nosi od kue jer se u romanu Duh u movari doznaje da mu
se roditelji bave ugostiteljstvom i da mu je majka vrlo uredna ena.
Djeaci su u Prikazi stariji nego u prethodnim djelima, na pragu su puberteta koji je
praen tjelesnim promjenama. Dokaz je tomu i Eukaliptusovo jutarnje brijanje. Iako jo nema
potrebe za brijanjem, vano mu je ostaviti dojam odraslijega i zrelijega djeaka.199
Kljova i Trostruki Joja manje su u fokusu pripovijedanja od ostalih djeaka. Ponekad
ne razmiljaju racionalno i brzopleti su u svojim odlukama. Kljova je nadimak zadobio zbog
prodrljivosti koja ga karakterizira, to se iitava i govornom karakterizacijom200 i njegovim
radnjama, a karakterizira ga i inteligencijska inferiornost naspram Mirona i nezainteresiranost
za povijest i arheologiju. Hrana mu je na prvome mjestu i ne eli popustiti Mironu i zamijeniti
termin deuranja kako bi Miron mogao uti vrtlarevu priu jer kod vrtlara uvijek dobiju neto
199 Nije on jo dorastao za brijanje, tek je navrio trinaest godina ali je drao da brijanjem djeak
postaje odrasliji, pa je uporno, jo od prole godine, svakog tjedna strugao te jadne paperjaste dlaice.
(Garda, 1995b:43)
200 Ja stvarno volim ribu i jeo sam je spravljenu na vie naina. Ali ovaj va smu, pohan u
kukuruznom branu, zbilja je neto vrhunsko. Mogao bih ga jesti dan i no. (Garda, 1995b:71)
164

dobro za jelo.201 On i Trostruki Joja nezainteresirani su za valpovaku legendu i ne zanima ih

toliko arheologija i istraivanje kao Mirona, to ponekada rezultira zadirkivanjem Mirona.
Djeaci pred ostalim lanovima druine ele ispasti to hrabriji i stoga se slue laima
i zatakavanjem istine. Kljova, da ne bi ispao kukavica, preuuje prijateljima da je vidio psa
kojega se uplaio i zbog kojega je pobjegao u ator. Takoer, prikazan je i kao neodgovaran
mladi i nepaljiv prema prijateljima koji su motiviraniji za povijest i arheologiju od njega.
Kada u noi vidi da vrtlar nosi neki tajanstveni predmet u Morovia kulu, a koji je njemu
izgledao kao mrtvac kojemu vire samo noge, Kljova ne budi najzaineresiranije djeake
Mirona i Tajanstvenog Ivana, nego budi samo Eukaliptusa i Trostrukog Joju, a njih trojica,
nedovoljno zainteresiranih za dogaaje, zaspu ekajui vrtlarev povratak iz kule.
U romanu se kao lik pojavljuje i Bakreni Petar, koji zadobiva mogunost metamorfoze
i pojavljuje se tek na kraju romana u liku djeaka kojeg itatelji poznaju od ranije. Mogunost
metamorfoze omoguila mu je da se u radnji romana pojavi kao ogroman pas s crvenim
oima i kao djeak Deki. Djeaci se toga psa boje prije svega zbog njegove veliine i u
njemu ne prepoznaju Barenog Petra kao ni upozorenja koja ima daje, a to itateljima sugerira
sveznajui pripovjeda202. Bakreni se Petar pojavljuje kao djeak Deki koji se pridruio
zagrebakoj skupini, a moe ga se prepoznati po fizikome izgledu odnosno rioj boji kose,
po kojoj je i dobio nadimak. Tim likom on nastoji djelovati kao pomaga osjekim djeacima
i sugerirati im to ih eka. U romanu se uspostavlja intertekstualni odnos prema Gardaevim
prethodnim romanima u kojima se pojavljivao Bakreni Petar jer se objanjava kako je dospio
u Leopoldovu obitelj i kada je otiao. Kada se u konanici pokae djeacima, pripovjeda
istie njegove pozitivne osobine, hrabrost i osjeaj pripadnosti grupi, to su itatelji mogli
prepoznati i u ranijim romanima.203 U biljeci pripovjeda itateljima objanjava to se u
ranijim romanima dogaalo s Bakrenim Petrom, a iz tih objanjenja moemo zakljuiti i
koliko je vremena proteklo od ranijih dogaaja jer se napominje da je Bakreni Petar prije
201 Zna, meni nije stalo do te prie, zbilja mi nije stalo, ali mi je stalo do onih vrtlarevih kobasica,
u tome je stvar. Ti bi lijepo sluao priu koja te zanima i mlatio one kobasice, a ja da ovdje dredim i
suim zube. Eto, zato to ne bi ilo. (Garda, 1995.b:30)
202 ivotinja mu prie glave polegnute gotovo uza samu zemlju. Umiljato otre glavu i vrat o
njegova koljena, svejednako isputajui nekakav dubok mumljajui glas. A onda - nita. Proe mimo
njega, a potom okrenu glavu i pogleda ga preko lea crveno-plamteim pogledom, kao da mu eli
neto rei. U tom pogledu kao da bjee i nekakve odanosti, i molbe, i preklinjanja. (Garda,
1995.b:37)
165

godinu dana otiao na daleki put. On na kraju romana ne otkriva svim dekima da je
preuzimao lik psa i djeaka Dekija, ali Miron, koji zna najvie o njemu, uspijeva izvui
priznaje od njega da se radilo o metamorfozama. Teak (2008.b) za pojavu Bakrenog Petra na
kraju romana navodi da djeluje kao deus ex machina rjeenje radnje.
Jedina djevojica lanica Amatera, Melita, u romanu nema znaajnu ulogu kao u
prethodnim Gardevim romanima ''mironovskoga'' kruga to djeaku druinu ini rodno
unificiranom. Ona ostaje u Osijeku pripremati proslavu roendana, s mogunou da e
moda doi u Valpovo. Od njezinih se osobina spominje neozbiljnost jer djeaci su znali da
obeanja te gospoice koji put stoje na klimavim nogama. (Garda, 1995.b:9) i upornost Ti
dobro zna kakva je ona kad neto uvrti u glavu. I kako zna biti uvjerljiva. (Garda,
1995.b:209) Takav prikaz Melite drugaiji je od karakterizacije njezinoga lika u ranijim
romanima gdje se iskazala svojom odgovornou i esto veom otroumnou od Mirona.
Vanost je Melitina lika u poticaju koji daje Bakrenom Petru za odlazak u Valpovo, pri emu
mu predlae da se maskira kao Podvalica u Pigulici, ime roman dolazi u interteksualni
suodnos s ranijim Gardaevim romanom. Meliti je u romanu, iako ne sudjeluje u djeakoj
pustolovini, pripala stereotipna enska uloga objekta zaljubljivanja. Iz Kljovina se
razmiljanja doznaje da su u nju zaljubljeni svi lanovi Amatera, a najvie Eukaliptus.
Pripadnici zagrebake skupine negativci su u romanu koji ele opljakati valpovaki
muzej. Njihov je voa Skorbut, a ostali su lanovi Zimzelen, Mrki, taka i djevojka Madlen.
Stariji su od osjekih djeaka, imaju od petnaest do sedamnaest godina i stoga ih Amateri
smatraju opasnijima, a zbog njihovih godina oni pripadaju narativnoj figuri klape. VrciMataija (2010.) pri odreenju romana klape objanjava imenovanje narativne figure
anrovskim izrazom kojim se sugerira nain ivota mladih ljudi i jezino obiljeje, odnosno
uporaba argona, na kojemu izgrauju svoj identitet. lanovi klape su istomiljenici koji
smiljaju razliite naine kako osmisliti svoje slobodno vrijeme, nerijetko se dosauju, izlaze
po kafiima, disko klubovima, odlaze na koncerte popularnih pjevaa ili skupina, uivaju
poroke dananjice (puenje, alkohol), zaljubljuju se, prkose autoritetima, lau, sudjeluju u
kriminalnim radnjama ili pak zajedno, to je rjee, pomau u razrjeavanju nekog ina. Jezik
kojim se slue razgovorni je jezik u slubi izraavanja otpora autoritetima, negiranja
203 To je bio miran, staloen djeak dobroduna izgleda. Kosa mu ria, malo valovita, oi krupne i
plave, a lice bijelo kao u djevojice, posuto sitnim pjegicama boje zrela penina zrna. Naoko se inio
trom i bojaljiv, ali su njegova hrabrost, domiljatost i nadasve osjeaj pripadnosti grupi bili dobro
poznati njegovim prijateljima. (Garda, 1995.b:197)
166

konvencionalnoga naina izraavanja i iskazivanja bunta. To je mladenaki urbani argon

prepun anglizama, novotvorenica i mladenakih frazema. (Vrci-Mataija, 2010:101)
lanovima zagrebake klape fiziki izgled u funkciji je karakterizacije likova, a
karakterizaciji pridonosi i njihov jezik koji obiluje argonizmima i vulgarizmima 204. Bakreni
Petar, koji ulaskom u njihovu skupinu preuzima lik Dekija, priklanja se njihovu nainu
govora. Oni se bave kriminalnim radnjama, a vrijeme provode u kafiu ispijajui alkohol i
puei, a kako su maloljetni, nije im doputeno piti alkohol, stoga piju viski s colom kako se
ne bi raspoznalo to piju. Slue se laima kako bi doli do svoga cilja, ali to nisu bezazlene
lai kakve moemo prepoznati u nekim Mironovim reenicama. Muzej odlaze razgledavati
samo kako bi ga kasnije mogli opljakati, nije im bitno to se ondje nalazi, a kultura i povijest
ne predstavljaju im vanost u ivotu. Pljaku koju trebaju obaviti rade u dogovoru s veim
ozbiljnim kriminalcima koji muzejske izloke planiraju prodati u inozemstvu. Nepoteni su i
spremni iznevjeriti ljude koji su u njih imali povjerenja. Tako ne planiraju platiti stan koji su
iznajmili jer im je ena ionako dala sobu na povjerenje. Iako zagrebaka skupina djeluje
superirornije osjekoj zbog godina i stava prema njima, kada se nau u opasnosti i kada ih
osjeki djeaci svladaju i zarobe u kuli, i zagrebaka druina pokazuje slabosti i moli za spas
pri tome pokuavajui osjeke djeake i podmititi, a slabosti pokazuju i kada ih uhiti
policija.205
Jedina je enska lanica zagrebake klape djevojka Madlen. Njezina se karakterizacija
ostvaruje opisom fizikoga izgleda206 i govornim obiljejima, u kojima se uoava kontrast
urbane sredine iz koje dolazi i slavonskoga mjesta 207, kao i esto koritenje vulgarizama i
argonizama. Njezin lik nije prikazan kao stereotipan, bespomoan enski lik, nego je
204 Primjeri su koritenja argonizama i vulgarizama brojni u razgovorima Skorbutove klape:
zveknuti, ovo, skljokao , alabazali, klinadija, zaepsao, utrapio, tornjaj, svinjarija itd.
205 Iako Skorbutovi momci bijahu sada skrueni, mekani momii, reklo bi se na ranu bi ih se moglo
priviti. Lecnuli bi se na svaku inspektorovu rije, poskoili na svaki njegov mig. Kao da su se natjecali koji e
prije odgovoriti na pitanje, koji e pokazati bezazlenije lice ili iskazati neki znak uslunosti. () djeake kojima
su donedavno prijetili, i koji su im na kraju dobro zapaprili, nisu udostojali ni pogleda. (Garda, 1995.b:203)

206 U kavanu ue mrava djevojka u crvenim arapama. Imala je plavu kosu. Odnosno, ono to je
od kose ostalo. A nije ostalo mnogo. Sa svake joj je strane iznad uiju do pod sam vrh tjemena, kosa
bila oiana do gole koe. Samo joj se jedan neoiani trak protezao do dna potiljka i do ela i jedino
se po tom ostatku moglo zakljuiti kakve joj je kosa boje. Doista je sliila drebetu kojemu su
podrezali grivu. Ili pijetlu s podignutom krestom. Usne i nokti bijahu joj obojeni tamnoplavom, gotovo
crnom bojom, a vjee ljubiastom. Kroz duge umjetne trepavice jedva je mogla gledati. (Garda,
1995.b:77)
167

ravnopravna dekima u svojoj druini, a esto se postavlja i iznad njih. Ona je veza izmeu
odraslih kriminalaca iz Zagreba i Skorbutove klape i ona je ta koja dogovara posao i pazi da
se sve dobro obavi. Madlen zadrava neke rodno stereotipne obrasce ponaanja koje koristi u
svoju korist. Pokuava se sluiti enskim armom kako bi postigla svoj cilj. Koketira s
policajcem kada je policajac ispituje i potom privodi u stanicu na razgovor, a pokazuje i
osobinu enske brbljavosti jer ona, ne svojevoljno, odaje svoju druinu policiji.
Djeca u romanu ele djelovati samostalno, roditelji su iz radnje uklonjeni fabulativno,
a od odraslih se likova pojavljuju likovi koji su vani za legendu o valpovakoj bijeloj eni,
vrtlar Krai i starica Leticija, a uz oba se lika veu motivi fantastike. Oni ne sudjeluju u
onome to djeca rade niti ih djeca obavjetavaju o svojim radnjama i postignuima. Prije
svega, djeca ne govore Kriu sve to su otkrili pri iskopavanju podruja oko dvorca i tako
ele zadrati autonomnost svoga istraivanja samo za sebe. Njegovo povjerenje stjeu s
vremenom i nakon noi probdjevene u strahu ipak mu odaju tajnu da postoji jo jedna
djeaka skupina koja im prijeti.
Djeca ubrzo po dolasku u Valpovo uspostavljaju kontakt s vrtlarom Kraiem i on ih
upuuje na mjesta koja bi mogla biti nalazita. Od njega trae pomo kada im je potrebna,
kada su osjeali da su u opasnosti od Skorbutovaca, ali ga ipak ostavljaju izvan kruga osoba
koje znaju prave razloge njihovih radnji, odnosno preseljenja njihova atora u dvorite dvorca,
nego mu govore da su razlog komarci kojih je mnogo pokraj rijeke i blizina dvorca u kojemu
im on pripovijeda legendu o bijeloj eni. Takoer, vrtlaru ne govore ni o otkriu podzemnoga
tunela.
Vrtlar Krai ovjek je od pedeset godina, a njegova se neobinost prikazuje fizikim
izgledom, odnosno alom koji mu je stalno oko vrata iako je ljeto. Dok pripovijeda legendu o
bijeloj eni i o dijelu o uri Bakiu, dodiruje si vrat na mjestu gdje bi uri Bakiu bila
ubodna rana ime dolazi do, za postmodernizam karakteristinog, lelujanja fikcije i zbilje.
Dogaaji iz fikcije, u ovome sluaju legende, i ranjavanje ure Bakia utjeu na dogaaje u
stvarnosti i pojavu neobinoga obiljeja koje Krai nastoji skriti. Djeci je u njegovoj prii
sumnjivo to govori o misli ure Bakia koju nikada nije izrekao, ali Miron ga ne prekida u
pripovijedanju svojim sumnjama. Vrtlar Krai u romanu predstavlja reinkarniranog uru
Bakia i stoga tijekom pripovijedanja ima mogunost unutarnje fokalizacije lika i zna to je
207 Oh, Boe, koja zaostalost! Provincija! Dobro, neka u viski uliju malo cole. Pazi, rekla sam: u
viski malo cole, a ne u coca-colu malo viskija (Garda, 1995.b:78)
168

uro Baki mislio u trenutku smrti, a kroz njegov je lik utjelovljen i natporunik Kushman.
Signale da se problematizira paranormalno i reinkarnacija daje i spominjanje profesora Iana
Stevensona koji je istraivao mogunosti reinkarnacije208, ali u biljeci se itateljima ne
objanjava tko je on bio, to je inae Garda obiavao initi u romanima. Miron prvi sumnja
da se radi o reinkarnaciji ure Bakia zbog ala na vratu i zbog vrtlareva poznavanja
Bakievih misli.
Starica Leticija drutveni je marginalac. Ona ivi sama i neprestano moli. Kroz taj se
lik u romanu provlae biblijski motivi koji u Gardaevim ranijim djelima nisu bili prisutni kao
u ovom romanu. Kako se neprestano molila, sav razgovor s njom dogaao se se kroz dijelove
molitava, to je Mironu bilo neobino, ali bilo mu je neugodno prekidati ju dok moli.209
Na stilskoj se razini u romanu uoavaju brojni opisi valpovakoga kraja, Karaice,
dvorca i parka. Osim opisa pejzaa i prirode, razliitih doba dana, u romanu se nalaze i
hororni opisi, osobito u noi (Pintari, 2008.a). I u ovome se romanu istie Gardaevo
oslikavanje slavonskih krajolika, znamenitosti i lokaliteta. Smjetanjem radnje u Valpovo,
Garda itatelje upoznaje s ljepotama mjesta, dvorcem i rijekom koja tee gradom 210, kao i s
povijeu mjesta i nastanka vanih graevina. U opisima prirode istie se Gardaeva sklonost
detaljima, poznavanje biljnoga svijeta slavonskoga podneblja, kao i umijee doaravanja
208 O mogunostima reinkarnacije djeaci raspravljaju i kroz priu o indijskoj djevojici Shanti
Devi.
209 Tako je Miron priao i priao, a milostiva molila i molila. Tu i tamo, izmeu rijei molitve,
ubacila bi pokoje pitanje, ili bi znaajno kimnula i pogledala ga preko naoala, iz ega se moglo
zakljuiti da vrlo dobro prati sve to on pria. (Garda, 1995.b:138)
210 Karaica u Valpovo dotjee sa sjeverne strane. Na desnoj obali rjeice smjeten je valpovaki
dvorac, a na lijevoj su sagraene stambene zgrade. Ve za koju stotinu metara podno dvorca Karaica
skree ulijevo. Tu nedaleko, spaja se sa svojom posestrimom Vuicom i tako zagrljene hitaju do ua u
Dravu. Pokraj dvorca su joj preko lea prevukli lijep i irok most, a malo dalje jo jedan. Voda joj je
bistra, na pojedinim mjestima prozirna do dna, djelomino muljevitog, a mjestimino obraslog aom i
barskom travom. () Valpovaki park, to okruuje dvorac, jedan je od najstarijih i najljepih u
slavoniji. Glavna mu obiljeja daju egzotino ukrasno grmlje i viestoljetna stabla, u ijim se
razgranatim kronjama gnijezde ptice i skakuu vjeverice. etate li njegovim stazama i stazicama,
esto e pred vas s neko stabla spuznuti razdragana vjeverica, zagledati se u vas svojim krupnim
oima, kao da pita kako se osjeate u njezinu carstvu. () Na sjevernoj strani parka nalazi se
srednjovjekovni dvorac. Vie puta je popravljan, prepravljan i dograivan. Jedna od njegovih
najstarijih graevina jest Morovia kula, masivna graevina valjkasta oblika, debelih zidova, s
pukarnicama i prorezima za topovske cijevi, koja je do dananjih dana sauvala svoj prvotni oblik. S
njene se terase prua pogled na valpovake krovove i cijelu Valpovtinu. Garda, 1995.b:8-9)
169

atmosfere prostora o kojemu pie. Olfaktivnim, vizualnim i auditivnim slikama Garda

postie dojam idilinosti opisanoga prostora211. Kao i u Duhu u movari, Garda atmosferu
Slavonije i Baranje doarava i gustativnim slikama domaih jela. Djeak Eukaliptus, koji ivi
na selu, donio je djeacima domae kobasice i unku, a vrtlar svaku veer ugouje djecu i
spravlja im domaa jela.212
Doaravanje duha vremena prikazano je djejom igrom. Osjeki djeaci odlaze na
kampiranje u Valpovo i smjeteni su u dvoritu valpovakoga parka u kojemu se povremeno
igraju i valpovaka djeca. Iz romana se moe iitati da su djeje igre u prirodi i u parku neto
uobiajeno i bezopasno.213
Opisi interijera u funkciji su karakterizacije likova. Iako se kustos ne pojavljuje u
romanu kao aktivni lik, iz opisa njegova stana moe se zakljuiti kakav je i kakvi su mu
interesi. Stan mu je bio pun starih predmeta i umjetnikih slika, ail nije bio ureen s ukusom,
nego je sve bilo stilski neusklaeno i pomijean stilski namjetaj sa suvremenim kuanskim
ureajima.214 Opisi kavane u kojoj se nalaze Skorbutovci takoer imaju funkciju
211 Bilo je nedjeljno jutro, puno sunca i ptijeg cvrkutanja. Cvijetnjaci i ruinjaci gospodina
Kraia otkrili su se u punoj ljepoti. Jutarnja svjeina i miris stare borovine ispunjahu cijeli park. Sve
se uzradovalo, od ptica do prvih etaa, koji su ve zaposjeli nekoliko klupa. (Garda, 1995.b:87)
212 Vrtlar ih je posjeo oko stola. Vazu s cvijeem premjestio je na kamin, a na njezino mjesto stavio
ve pripremljen pladanj s narescima kulena, kobasice, dimljena sira i unke, sve to lijepo ukraeno i
obrubljeno maslinama u ulju iz staklenke. () Slavonski kulen ima nepojmljiv okus, a kustosov kulen
domae izrade bio je naprosto nenadmaan. Kobasice su bile estoko zainjene, s mnogo papra,
paprike i enjaka, ali je specijalitet bio tako neodoljiv da djeaci nisu ni pomiljali na mogue
sutranje posljedice uivanja te ljute poslastice. Okus dimljenog sira bio je prava sveanost za jezik, a
unka, na izgled tvrda, a u ustima meka, bila je jedinstven doivljaj za svakog poznavaoca dobrog
zalogaja. Povrh svega masline, oble, trpke i malice gorkaste, upravo toliko da vam ba taj njihov
gorkasto-blaeni okus dugo ostaje u ustima. (Garda, 1995.b:33)
213Govorei o igri valpovakih djeaka, vrtlar ju opisuje kao bezazlenu, s igrakama koje pripadaju nekom
starijem vremenu, bez uporabe suvremenih, kupovnih igraaka: Bit e da je to jedna od igara ovdanjih djeaka.
esto smiljaju kojekakve bezazlene igre, dovlae itave postrojbe bosonogih bojovnika, toboe objavljuju
ratove jedni drugima, sklapaju primirja, razrauju borbenu taktiku i strategiju (), a bogme ponekad doe i do
pravog maevalakog obrauna, samo to oni umjesto maeva razmahuju suhim stabljikama kukuruza ili
suncokreta. (Garda, 1995.b:86)

214 No, unato oitom neskladu kojim odisae kustosova gostinska soba, u prvom redu zbog
nedovoljno pokazana ukusa u odabiru i razmjetaju pojedinih komada pokustva, u njoj se ipak
osjealo ugodno, ako ni zbog ega drugoga, a ono stoga to je ovjeka preplavljivao osjeaj da je
zakoraio u jedan davno nestali svijet, u nepovratno minula vremena. (Garda, 1995.b:21)
170

karakterizacije likova jer je taj prostor ispunjen dimom i alkoholnim parama, sa starim
automatima za igru.
Branko Pila (1997.) istie napetu fabulu kao bitan element romana koja stalno
zaokuplja djetetovu matu. Hranjec (1998.) navodi da se u romanu usporedno razvijaju dvije
fabule, u prolosti i sadanjosti. U sadanjosti se razvijaju dvije siejne niti, jedna prati
Mirona i njegovu druinu koja dolazi ljetovati u park valpovakoga dvorca, a druga prati
skupinu zagrebakih kriminalaca koji ele opljakati dvorac. Fabularna nit koja govori o
prolosti donosi podatke o prolosti dvorca i turskoj opsadi 1543., kao i legendu o Bijeloj
eni. Od vremena turske opsade pojavljuje se duh Marije Stilinovi koja je stradala za vrijeme
turskoga napada. Na kraju se romana spajaju niti prolosti i sadanjosti.
Radnja koja prati osjeke djeake donosi povremene paralelizme prikazom dogaaja
vezanih uz njihove aktivnosti kada se djeaci razdvoje ili se prate dogaaji vezani uz osjeku i
zagrebaku druinu. Vrtlarevim se pripovijedanjem radnja vraa u prolost i donosi dogaaje
iz valpovake povijesti, poevi od bitke za Valpovo 1453. preko legende o bijeloj eni i
spomena kasnijih stanovnika dvorca. Postupkom rekonstrukcije doznaje se kako su se
dogaaji uistinu zbivali. Rekonstrukcija dogaaja na kraju romana otkriva dogaaje vezane uz
Bakrenog Petra i njegovu metamorfozu u psa i djeaka. Bakreni Petar i Melita smislili su plan
da on naknadno doe djeacima u Valpovo. Ona je predloila da se prerui inspirirana
Podvalicom, itateljima poznatim iz romana Pigulica.
Izmjena pripovjedaa govori u prilog postmodernosti romana. Izmjenjuju se dva
pripovjedaa, sveznajui objektivni pripovjeda, i subjektivni pripovjeda odnosno vrtlar, koji
donosi priu iz prolosti. Janja Prodan (2008.) navodi da je vrtlar svjestan pripovjeda jer
zna to eli postii kod svojih sluatelja. On je kaziva s recipijentima i njegovo je kazivanje
oblikovano onom vrstom interakcije koja uzima u obzir ulogu sluatelja, njegove komentare,
primjedbe, upadice i upite kao sastavni dio usmene pripovjedne atmosfere. Taj i takav se
pripovjeda moe smatrati kao ostvarenje Gardaeve tenje k vjernijem oponaanju kazivaa
iz naroda. (Prodan, 2008:213) Vrtlar, poput kazivaa iz naroda, pripovijeda u posebnim
prilikama i situacijama. Bitni su mu odgovarajui uvjeti: prostor, ambijent, vrijeme. Ima
razumijevanja za mogunosti svojih sluatelja i ne ostavlja ih u neizvjesnosti o tome hoe li
ponovno izlagati tako da mu pripovijedanja djeluju zaokrueno. Takvi zavretci imaju
funkciju prijelaznih formula, to je takoer element usmenih pripovijedaka (Prodan, 2008.).
Vrtlar priu pripovijeda u nastavcima, tako da staje na mjestima gdje je pria najnapetija i
171

time pojaava dojam znatielje i napetosti mladim sluateljima, ali i itateljima romana.
Njegovu pripovijedanju neobinost daje unutarnja fokalizacija lika ure Bakia i iznoenje
njegovih misli koje nitko nije mogao znati, to poveava napetost i zagonetnost kod mladih
sluatelja.
Napetost se u romanu nastoji poveati razliitim postupcima. Postupkom siejne
zadrke215 kod itatelja poveava napetost. Miron i Tajanstveni Ivan kada uoe Dekijevu
jaknu u podzemnom hodniku znaju ija je to jakna, ali ne govore216. Na taj nain likovi i
pripovjeda u djelu znaju vie od itatelja, a napetost raste. Napetost se poveava i horornim
elementima koji se ostvaruju kroz dogaaje koji se dogaaju nou ili u mranim hodnicima, a
dojam straha pojaavaju i zvukovi, najee ptica, pasa 217, koraka i vjetra218. Dojam straha
pojaava i mistinost dogaaja vezanih uz priu o pojavi prikaze u dvorcu odnosno duha, kao
i povezanost dogaaja iz vrtlareve prie s dogaajima u stvarnosti, poput zavijanja psa ili
vrtlareva nonoga noenja tajanstvenog predmeta u Morovia kulu, za to su deki pomislili
da je mrtvac kojemu se vide samo noge219, kao i vrtlarevo noenja ala za vrijeme velikih
vruina uz istodobno prianje prie o uri Bakiu koji je preminuo zbog ozljede vrata
maem. Izmjenom smirenih i napetih trenutaka, Garda postie i doaravanje atmosfere. No

215 Majhut (2005.) navodi da se postupak siejne zadrke koristi pri stvaranju napetosti i
neizvjesnosti manjim znanjem itatelja od junaka. () u fabuli se neto dogodi o emu nas, itatelje,
pripovjeda jednostavno ne eli izvijestiti: dakle, na planu siea dolazi do zadrke. (Majhut, 2005:97)
216 Trebali su sada uzii one stube. Kljova je jo stajao kod odjee, a uzbuenje ga je sve vie obuzimalo.
-Ova jaknaznam! lupi se slanom po elu i posegne za njom.
-Ostavi je! odluno ga zaustavi Miron. Doi, idemo!
-Ali, Mirone, ovjee, ja znam ije je!
- Znam i ja, ve je osam sati.! (Garda, 1995.b:180)

217 Pono je ve bila minula. Pun mjesec prignuo se zapadu. Vrhovi planina i Morovia kula
plivahu u jakoj mjeseini. () Odnekud dopre huk sove. Noobdija imi neujno prhne preko
dvorita i nestade u uskom prorezu na kuli. () iz parka, dopre lave, dubok i nekako priguen, koji
ubrzo prijee u otegnuto zavijanje. (Garda, 1995.b:83-84)
218 Bilo je to tiho cviljenje, koje ubrzo prijee u jednolino zavijanje i zavri jaukom. Za nekoliko
sekundi zauje se krkljanje, kao da tu, sasvim blizu njih, netko izdie u stranim mukama. Zatim
hropac, pa slabaan uzdah. (Garda, 1995b:151-152), -Pa ono cviljenje i krkljanje. Eno, i u kuli
zavija kao u tunelu! Od vjetra je to dolazilo, od vjetra, ovjee! (Garda, 1995.b:158)
219 U romanu se kasnije otkriva da se radilo o kipu svetog Florijana, zatitnika Valpova.
172

moe biti vrijeme kada se dogaa veina stranih dogaaja, ali i vrijeme odmora i spokoja. 220
Ipak, padanje noi i opisi oluje u funkciji su doaravanja misterioznosti i straha, osobito kada
vrtlar djeacima pria priu. Dok on pria o pokopu Marije Stilinovi, vani bjesni oluja,
sijevaju munje, udaraju gromovi. Kada pria dolazi do vrhunca, nestaje struje. U tome se
trenutnu pojavljuje prikaza, pri emu dolazi do spoja straha i udesnoga.
Diskurs bajke uplie se u romaneskno tkivo propitivanjem odnosa realnosti i
fantastike. Zima (1998.) pie o tri naina pojave fantastinih elemenata u hrvatskoj djejoj
knjievnosti. Prvi je ravnopravan narativni tretman fantastinoga i nefantastinoga, moguih i
nemoguih injenica, odnosno supostojanje dvaju svjetova. Drugi tip fantastine strukture
donosi dva svijeta, normalni, svakodnevni, i fantastini, a njihov susret uzrokuje uenje.
Trei tip fantastinoga donosi fikciju postavljenu u drugi svijet, a taj se anr naziva fantasy
odnosno fantazija. Zima (1998.) u Prikazi uoava kombinaciju dvaju tipova fantastinoga:
supostojanje dvaju svjetova i susret svjetova. U romanu se pojavljuje djeak Bakreni Petar
koji dolazi s drugoga planeta i ima mogunost mijenjati svoj lik po elji. On sudjeluje u
pustolovini koju bismo mogli nazvati susret suprotnih svjetova djeaci se susreu s duhom
bijele ene i otkrivaju da lik kojeg bismo mogli nazvati likom ovoga svijeta, pripada onom
drugom, tajanstvenom. Zima smatra zanimljivim tretman tih dvaju svjetova: Bakreni Petar
prihvaa se jednostavnije nego postojanje sekundarnoga svijeta. Na zavretku pripovijedanja
sekundarni se svijet pokuava znanstveno objasniti, dok je mogunost Bakrenog Petra da
mijenja svoje oblije razumljiva sama po sebi. (Zima, 1998:48)
Fantastine i mistine dogaaje u romanu problematizira i pripovjeda koji pojavu
prikaze na kraju vrtlareve prie navodi kao dogaaj kojim su dogaaji u romanu izali iz
realnih okvira pri emu se opet uoava lelujanje fikcije i zbilje, a o tome to se dogodilo s
Kraiem raspravljaju i djeaci na odlasku kui. Fantastini se elementni u romanu na kraju
problematiziraju tako da Miron govori da se o njima moe razgovarati Ako se malo mati
popuste uzde. (Garda, 1995b:237)
anrovske

geminacije

umetanje

legende

tkivo

romana

elementi

su

postmodernistikoga izraza. Umetnuta legenda s podnaslovom Legenda o bijeloj eni donosi

povijesnu priu smjetenu na isti prostor. Vremenska distanca izmeu prie i romanesknoga
220 Bilo je ve kasno, no mirna i zvjezdana. Veliki i Mali medvjed snivali su na svome nebeskom
leaju, mjesec u tiini spokojno kroio meu zvijezdama. Posvemanji mir samo bi s vremena na
vrijeme naruio utaj lia taknutog nonim povjetarcem, ili bojaljivo uketanje samotnoga nonog
tumarala jea. (Garda, 1995.b:29)
173

tijeka dogaaja tehniki je markirana odnosno odvojena zvjezdicama, ime je osiguran

ravnopravan dijalog dviju zbilja. Legenda o bijeloj eni, koja se donosi diskontinuirano, moe
i samostalno funkcionirati (Prodan, 2008:212). Ipak, Prodan smatra da bi bez te prie roman
bio osiromaen jer vrtlareva pria produbljuje informacije romaneskne radnje i proiruje
kontekst zbiljskim povijesnim injenicama, legendarnim i fantastinim elementima (Prodan,
2008:212). Dokumentarnost legende o bijeloj eni potvruje se u biljekama u kojima se
navodi literatura u kojoj se legenda moe pronai, kao i podatci kada je barun Gustav Prandau
legendu pripovijedao i kada je zapisana.
U ovome Gardaevu poslijeratnome romanu moe se uoiti pojava veega broja
biblijskih motiva, kao molitve, kroz lik Gospoe Leticije koja neprestano moli, potom kroz
zazivanje Boje pomoi u opasnim situacijama221 ili spominjanjem religijskih predmeta
(djeaci nalaze raspelo u starome podzemnom hodniku). Cijela legenda o Mariji Stilinovi,
odnosno valpovakoj prikazi, povezana je s biblijskim motivima. Naime, njezin je duh
navodno stoljeima lutao dvorcem, a smirenje je doekala tek kada je pokopana po
kranskome obiaju. Pria o Mariji Stilinovi u intertekstulanome je odnosu prema biblijskoj
prii o Juditi jer su obje imale isti zadatak ubiti krvnika koji ih je elio. Pojava biblijskih
motiva u romanu povezana je s drutvenim promjenama u Hrvatskoj na poetku devedesetih
godina kada se o toj temi moglo slobodnije progovarati.
Sloenosti romana pridonose i elementi postmodernistikoga izraza koji se ogledaju u
intertekstualnosti prema ranijim Gardaevim djelima, ali i unoenje legende i poveznice s
drugim knjievnim djelima. Iako se ne imenuje o kojemu se romanu radi, spominju se
dogaaji koje su proli Miron i Eukaliptus zajedno i injenica da su ih ti dogaaji zbliili, to
odnosi autoreferencijalni osvrt na roman Duh u movari. Dogaaji iz toga romana spominju
se i kada Bakreni Petar i Miron razgovaraju to se dogaalo u vremenu kada se nisu vidjeli.
Kada se Bakreni Petar pojavljuje u radnji, u biljeci se objanjava kako je on doao do
profesora Leopolda i kada je otiao. Melitina ideja o maskiranju Bakrenoga Petra preuzeta je
iz romana Pigulica u kojemu se Mironov i Melitin stric maskira u Podvalicu.
Interdisciplinarni su elementi u romanu povezani s povijeu Slavonije, ovoga puta
Valpova i bitke s Turcima koja se odigrala 1453. Pojmovi vezani uz povijest i tursku kulturu,
a koji bi mladim itateljima mogli biti nepoznati, objanjavaju se u biljekama to pridonosi
221 U strahu, Miron dri kri i moli se Bogu.

174

didaktinosti romana i teme koju obrauje. Znanstveni se diskurs uplie u romaneskno tkivo i
govori o valpovakim lokalitetima, vanim povijesnim osobama koje su podrijetlom iz
Valpova ili su ondje provele dio svoga ivota, poput Matije Petra Katania i Gustava
Prandaua.
U romanu nije osobito istaknuta didaktinost, ali autor ne odstupa od svojih poetikih
odrednica afirmiranja pozitivnih vrijednosti. U ovome se romanu afirmira prijateljstvo
prikazom osjeke druine djeaka. Dakle, nesebinost, spremnost da se prijatelju pomogne u
svakoj prilici, to je ono to krasi odnose meu ljudima. (Garda, 1995.b:34) Situacija s
djeacima u pojedinim se trenutcima odvija kao da e krenuti u nepoeljnome smjeru
meusobne ucjene, ali unutarnjom fokalizacijom likova i odanou prijatelja, Garda uspijeva
njihov odnos prikazati afirmativno s uobiajenim djejim reakcijama. Takoer, djeaci si
meusobno pomau kada je potrebno. Dobar odgoj steen kod kue djeaci pokazuju
odlaskom vrtlaru koji ih svaku veer nudi veerom, ali oni ne jedu odmah, nego uvijek malo
priekaju kako bi mu pokazali da su dobro odgojeni.
Osjeki su djeaci nositelji pozitivnih vrijednosti u romanu, dok suprotne vrijednosti
zastupa suparnika delikventna skupina iz Zagreba. Osim u meusobnim odnosima, pozitivne
se vrijednosti osjekih djeaka prepoznaju i u brizi za okoli i drutvenoj osvijetenosti.
Njihovo zanimanje za povijest i starine takoer je afirmacija pozitivnih vrijednosti i gotovo
izuzetak od onoga to mladi inae ine. 222 Suparnika klapa bavi se kriminalnom djelatnou,
stariji su od osjekih djeaka, a pripadnost urbanoj sredini i podcjenjivanje provincije
afirmacija je manjih slavonskih mjesta i pozitivnih vrijednosti koje su se ondje zadrale.
Didaktini se elementi prepoznaju i u kriminalistikoj strukturi romana. Zagrebaka se klapa
sprema opljakati valpovaki muzej, ali na kraju bivaju uhvaeni i pokazani slabima, dok
osjeki djeaci sudjeluju u pothvatu koji je vaan za drutvenu zajednicu i pokazuju se kao
poteni i savjesni djeaci.
Roman Prikaza odreuje se kao postmodernistiki roman za mlade odnosno roman
klape zbog sloenosti fabule, izmjene pripovjedaa, protagonista koji su pretpubertetskoga
uzrasta ili stariji, to se uoava i u njihovu jeziku, pojave intertekstualnosti, lelujanja fikcije i
zbilje, anrovskih geminacija i prizivanja znanstvenoga diskursa. Od tradicionalnih se

222 Znate, danas mlade uglavnom posjeuje disko-klubove i kafie, malo njih nae vremena za
muzeje. (Garda, 1995b:95)
175

elemenata u romanu uoava oblikovanje enskih likova i doaravanje duha vremena te

pitomosti slavonskoga mjesta.

5.3.2. Kraa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog Terzia

Posljednji Gardaev roman u kojemu se kao likovi pojavljuju Miron, njegovi prijatelji
i obitelj roman je poduega naslova Kraa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog Terzia
(2001.). Kriminalistika fabula romana tematizira krau slika u osjekoj galeriji Waldinger pri
emu je jedan od Mironovih prijatelja, Dingo, glavni osumnjienik. Hranjec (2004., 2006.b)
za ovaj roman navodi da je napeti krimi s diskretnim pouavanjima o likovnim umjetnicima.
Pintari (2008.a) navodi da je roman potaknut Kuanovim romanom Koko u Parizu (1972.) u
kojemu junaci tragaju za kradljivcem Leonardove Mona Lize iz parikoga Louvrea. U
Gardaevu roman policijski detektivi i osjeki djeaci trae kradljivca sedam Waldingerovih,
dvije Ivekovieve i jedne slike Bele Cikosa Sesije. Ovim se romanom nastavljaju dvije ve
istaknute Gardaeve poetike odrednice, pouavanje kroz napetu fabulu i zaviajnost, jer
itatelji se kroz roman upoznaju s likovnim djelima umjetnika koji svojim stvaralatvom ili
biografskim podatcima imaju veze s Osijekom, emu pridonosi i intermedijalno uplitanje
slikarskoga diskursa kroz replike ukradenih slika na stranicama knjige.
Djeaci Miron i Dingo, uz inspektore u Osijeku i Zagrebu, otkrivaju poinitelja krae
u galeriji Waldinger. Radnja romana omeena je na deset dana, od ponedeljka 23. lipnja do
srijede 2. srpnja, bez navoenja godine. Vrijeme radnje suvremeno je razdoblje, na to
upuuje koritenje novih medija u komunikaciji i zabavi, mobitela i raunala. Razgovor Dinga
i nepoznatoga pozivatelja u noi krae u kojemu pozivatelj trai kolegu iz Domovinskoga
rata, takoer upuuje da je vrijeme radnje nakon Domovinskoga rata. Spomen osjekoga
Zoolokog vrta koji je tek nedavno otvoren, takoer upuuje na vrijeme radnje nakon
Domovinskoga rata jer je Zooloki vrt za vrijeme rata bio zatvoren, a ivotinje raseljene.
Stalni Gardaevi junaci, Miron, Tajanstveni Ivan i Dingo, stariji su i pohaaju srednju
kolu. Miron je zavrio 2. razred gimnazije i o njemu se saznaje da je dobar uenik jer je za
poklon na kraju 2. razreda dobio mobitel. U romanu se ne spominju Mironovi problemi sa
kolom i fizikom, naglaavani u prvim djelima ''mironovskoga'' serijala. Njegovi interesi za
povijest i starine u ovome su romanu iskazani kao interesi za likovnu umjetnost i djela slikara
Waldingera zbog kojega i posjeuje prijatelja Dinga, koji je na praksi u muzeju. U prethodnim
176

su se romanima uz Mirona pojavljivali i enski likovi prema kojima se iskazivala njegova

afektivnost. U ovome se romanu Miron ne zaljubljuje, to bi bilo karakteristino za njegove
godine, nego ga odlikuje racionalnost i elja za pomaganjem prijatelju. Mironove se moralne
osobine i interesi s odrastanjem ne mijenjaju, u njemu se ne uoava buntovniko ponaanje i
otpor prema odraslima, koji se pojavljuju pri prikazu likova tinejdera u knjievnosti za
mlade.
Mironov je zadatak u ovome romanu neto drugaiji nego u prethodnim djelima, kada
je tragao za poiniteljima nekog zloina. Sada je njegovo traganje u funkciji osloboenja
osumnjienoga prijatelja. Iako Miron nastoji vjerovati u Dingovu nevinost, i na poetku je
siguran da je on poten, to govori i ocu, kako radnja odmie i slau se dokazi protiv Dinga, i
on posumnja u njega.
Tajanstveni Ivan zadrava osobine kojima je okarakteriziran u prethodnim djelima,
gdje je prikazan kao odgovaran i inteligentan mladi, a tomu u prilog ide i injenica da daje
instrukcije iz matematike mlaim uenicima. On iznosi svoje sumnje u Dinga i u neke
injenice koje je Dingo naveo vezane uz krau, a koje mogu opravdati sumnje. Naime, Dingo
je naveo da je nestajalo struje u galeriji, a Tajanstveni Ivan to je vee bio u susjedstvu galerije
i svuda je bilo struje. Iako Tajanstveni Ivan navodi da je netko mogao iskljuivati struju,
poveava se sumnja u Dinga, i kod likova, ali i kod implicitnoga itatelja.
Osumnjieni mladi Darko Terzi zvani Dingo obavljao je praksu u galeriji u vrijeme
pljake i stoga je prvi osumnjieni policiji, a i mediji ga prikazuju kao sumnjivca. On je iste
dobi kao i Miron, ali ne idu zajedno u kolu, nego Dingo pohaa kolu za primijenjenu
umjetnost i stoga je na praksi u galeriji. Na njegove tinejderske godine i interese upuuju i
afektivni odnosi prema djevojkama jer Dingo ima djevojku Marijanu. On je itateljima poznat
od ranije, nekada je pripadao Ukikanicma i njegova pripadnost Ukikancima omoguuje
opravdanost u sumnje u njegovu nevinost. Pomisao da bi on mogao biti jedan od
osumnjienih vrlo ga uznemirava. Razvojem fabule sve vie dokaza usmjerava se protiv
njega, njegovi alibiji djeluju nedostatno, a sve to psihiki utjee na njega i ponaanje mu se
mijenja te postaje sve povueniji. U poetku Dingo nije bio ni malo zabrinut, no kako se
dokazi gomilaju, postaje sve zabrinutiji, ali to drugima ne eli odmah pokazati, nego njegovu
zabrinutost sugerira sveznajui pripovjeda.223 U njega poinju sumnjati i njegovi prijatelji i
223 -Dingo, ni danas nisi bio na praksi?-Nisam. Dolazio sam jutros u Galeriju, ali mi je ravnatelj rekao da
ostanem kod kue dok ne proe ta zbrka oko provale. Meni to odgovara, jer e mi se praktiki svi dani voditi kao
da sam bio na praksi.

177

djevojka, koja se opravdava glavoboljom jer ne eli izai s njim van. Dingo svoju
razoaranost zbog sumnji na njega pokazuje plaem, nekarakteristinim za njegove godine i
spol.
Obiteljska pozadina pokazuje se vanom u romanu iako su likovi tinejderskoga
uzrasta za koji je u knjievnosti za mlade uobiajeno da pokazuju odnos buntovnitva prema
autoritetima. Gardaevi junaci prema obiteljskim autoritetima, oevima, pokazuju odnos
povjerenja i potovanja. U romanu se pojavljuje oboje Dingovih roditelja, ali s razliitim
funkcijama i nainom prikaza. Dingova majka u romanu je prikazana kao ena koja obavlja
kuanske poslove. On joj ne govori svoje probleme vezane uz krau u Galeriji ni mogunost
da bude osumnjien jer ne eli da se brine 224 tako da je majka prikazana u okviru rodnih
stereotipa kao pasivan lik sa zadaama brige za kuanstvo. S ocem Dingo ima drugaiji odnos
i o svojim problemima planira govoriti s njim im se vrati s putovanja. Otac ima autoritet nad
svojim sinom i Dingo se boji oeve reakcije jer se otac brine o obiteljskome ugledu. 225 Pri
prvome susretu Dingo doznaje da je otac upoznat s lankom u novinama u kojemu se Dingovi
inicijali navode kao inicijali osumnjienika, ali meu njima vlada odnos povjerenja i otac
vjeruje da on nije poinitelj. Majka je za vrijeme razgovora oca i sina tu negdje, u stanu, ali
nije sudionica ozbiljnih razgovora.
Pozitivni obiteljski odnosi i povjerenje oca i sina vano je i u Mironovoj obitelji.
Mironov otac, profesor Leopold, i u ovome romanu ima osobine kao i u prethodnim,
zadubljen je u svoj posao, a prepoznatljiv je i po puenju kamilice, ali nije prikazan karikirano
kao u prvim Gardaevim romanima ''mironovskoga'' serijala, nego se istie vanost oeva
autoriteta i obiteljskoga zajednitva. Otac i sin planiraju zajedniki odlazak u ribolov, to
Mirona oduevljava jer se dugo nisu zajedno druili. Zajedniko provoenje vremena u
ribolovu pojavljivalo se i u romanima u kojima je Miron mlaega uzrasta, u Pigulici, a toj se
Dingo je to rekao bezbrinim glasom, ak se pri tome malo i nasmijeio, ali mu se u oima vidjela zabrinutost.
(Garda, 2003b:29)

224 Majci nije rekao da se danas morao javiti u policijsku upravu, a nije joj to elio rei ni sada,
elei je potedjeti suvinih briga. (Garda, 2003b:70)
225 Dingov je otac profesor matematike i i svoje pedagoke stavove primjenjuje i u odgoju sina:Pomisli kako
veeras o tome treba porazgovarati s ocem. Pri toj pomisli u elucu osjeti neto tvrdo i teko, to izaziva
muninu i tjera na povraanje. Otac je osobito drao do svoga ponosa i pedagokog poziva i teko e ga pogoditi
saznanje kako mu je sin u krugu osumnjienih za provalnu krau. (Garda, 2003b:73)

178

aktivnosti i sada raduje iako je tinejder. Izmeu oca i sina vlada odnos povjerenja. Miron ocu
govori sve nove dogaaje vezane uz Dinga i krau u galeriji i Miron uvaava oevo miljenje,
koje ih poslije navodi na dobar trag jer je Leopold prvi posumnjao u ovjeka kojega je Dingo
susreo na trnici i raspitivao se o radnome vremenu galerije.
enske lanice Mirnove obitelji, Melita i majka, u romanu nemaju bitnu ulogu i kao i
Dingova majka prikazane su u okviru rodnih stereotipa. Pri Melitinu se opisu naglaavaju
njezine enske osobine, lijep izgled i frizura. Ne drui se previe s bratom jer imaju razliite
interese. Nju zanimaju raunala pa je njezin hobi u skladu s vremenom radnje i nainom
provoenja vremena suvremene djece. Uloga prenositeljice poruka, koju je imala i u ranijim
romanima, zadrava se i u ovome romanu. Melita Mironu govori da ga je traila policija, a
majka je opet iskljuena iz vanih dogaaja te ima ulogu kuanice jer Melita majci nita ne
govori o tome.
Odrasli likovi koji pripadaju institucijama i tipini su likovi kriminalistikih romana
jesu zagrebaki inspektor Miji, kojega su itatelji mogli upoznati u romanu Miron u kripcu,
i osjeki inspektor Kapraljevi. Dingo im je na poetku glavni sumnjivac jer je bio u galeriji u
vremenu ili prije izvrenja pljake. Kapraljevievo ispitivanje Mirona usmjereno je pokuaju
dokazivanja Dingove krivnje, to Miron pokuava ublaiti napomenom da je Dingo poten.
Kapraljevieva su razmiljanja iskazana monologom i on otvoreno sumnja u Terzia, ali misli
da je moda imao i pomagaa. Detektivi su etini i savjesni pri svome poslu, to se vidi pri
Kapraljevievu dolasku u Duboac, kada ga majstor Teodor nudi rakijom, koju on odbija jer
ne pije na dunosti.
Poinitelji zloina djeluju na dvjema razliitim lokacijama, u Osijeku i Zagrebu, i u
poetku istraitelji ne mogu nai poveznicu meu njima. To su Milan Crnovuk, zvan Taraba,
ije je prezime u funkciji karakterizacije likova, i zagrepanin Erih utica. Milan Crnovuk od
ranije je poznat policiji po kraama, to govori o negativnoj karakterizaciji njegova lika.
Crnovuk se i jezino karakterizira kao negativan lik, a njegove psovke pripovjeda
eufemizira226. Drugi poinitelj zloina, Etih utica, negativno je oslikan pretjeranom
sklonou alkoholu. On se moe promatrati i kao drutveni marginalac zbog sklonosti
alkoholu i samotnjakoga ivota kojim ivi nakon razvoda.

226 -Neu gledati to smee! promrsi Taraba i runo opsuje. (Garda, 2003b:127, istaknula V. . Z.)

179

Autonomnost mladih likova u romanu drugaije se ostvaruje nego u prethodnim

Gardaevim romanima jer ovaj roman donosi jednu bitnu razliku. Djeaci vie ne sudjeluju u
otkrivanju zloina koji je netko poinio i koji oni, bez pomoi odraslih, nastoje razrijeiti. U
ovom se romanu kao osumnjienik nae jedan od likova i djeaci na sebe uzimaju zadatak
skloniti sumnje s Dinga. Iz novina doznaju podatke o tijeku potrage. Oni nisu napredniji od
policije i ne preuzimaju stvar u svoje ruke bez znanja odraslih, nego i Miron i Dingo
razgovaraju s oevima. Roman donosi promjenu odnosa prema stalnim likovima Gardaevih
romana, jer nisu prikazani kao oni koji ne bi poinili zloin, nego se sumnja na djeaka Dinga
koji potjee iz dobre i ugledne obitelji i koji je do tada savjesno obavljao svoj posao, a tek se
raspletom otkriva da su svi tragovi na koje su nailazili bili lani.
Pripadnici Mironove klape dijele zajednike interese iskazane u interesu prema
umjetnosti, ali i odudaraju od uobiajenoga prikaza tinejderskih likova jer u njima nema
bunta, nisu obiljeeni popularnom kulturom227 i ne osporavaju roditeljske autoritete. Bave se
korisnim poslovima (Tajanstveni Ivan daje instrukcije), dobri su uenici. Signal njihova
uzrasta pojava je erotikih segmenata kroz lik mladia Dinga koji u crnim vreama skriva
erotske asopise. Likovi se u razgovoru slue argonom (svinjarija, vaknuti, ljakam i slini
izrazi), ali ne u velikoj mjeri pa pojedini dijelovi njihovih dijaloga djeluju pretjerano knjievni
za njihov uzrast.
Kriminalistika je fabula pripovijedana u treem licu, iz perspektive sveznajuega
pripovjedaa, ali s promjenjivom perspektivom i unutarnjom fokalizacijom kojom se ulazi u
misli likova. Radnja tee usporedno i otkrivaju se detalji potrage u Zagrebu i Osijeku. U
Osijeku djeluje inspektor Kapraljevi i osjeki djeaci koji pokuavaju maknuti
Kapraljevieve sumnje s Dinga, dok u Zagrebu inspektor Miji prati Eriha uticu, koji se
uputio prema Istri, a potom i prema talijanskoj granici gdje u utiinu autu pronalaze slike. U
pripovijedanju se pojavljuje i retrospekcija, koja se koristi za prepriavanje dogaaja u kojima
nisu sudjelovali svi likovi228, kao i za rekonstrukciju i stvarno otkrivanje dogaaja u raspletu
romana.
227 Kao element popularne kulture spominje se klub Vega u koji Dingo planira otii s Marijanom, ali
ne navodi se koji koncert e se odrati.
228 Postupkom retrospekcije Dingo je Mironu i Tajanstvenom Ivanu prepriavao to se dogaalo u
Galeriji u veeri krae. Pripovjeda je pri tome napominjao da je to inio bez osjeaja zabrinutosti da
bi on mogao biti optuen, ime sveznajui pripovjeda u tekstu daje signale da on nije krivac.
180

Sve kompozicijske jedinice u kriminalistikome romanu vode razrjeavanju

zagonetke, ali kreu se u prolosti, prema poetnoj toki. Osnovno je naelo kriminalistikih
romana kretanje naprijed-nazad i povratak poetnom pitanju: Tko je poinitelj zloina?
(Lasi, 1980.). U Krai u galeriji kompozicijske se jedinice kreu prema otkrivanju
poinitelja krae u galeriji, a povratak u prolost oituje se vraanjem u veer nestanka slika i
pokuaj rekonstrukcije zbivanja u galeriji tu veer. Krimi-romani uglavnom se ne bave
dubinskim eksplikacijama zagonetke, ali se barem u jednoj toki pokuava produbiti rjeenje
zagonetke. U Krai u galeriji rjeenje zagonetke ne donosi neku dubinu ni snaniju poruku,
ali odabir teme koja donosi nestanak slika iz galerije u kontekstu je Gardaeve poetike
zaviajnosti i interdisciplinarnosti, pri emu se u ovome romanu pojavljuju intermedijalne
poveznice s likovnom umjetnou. Pojava zagonetne rijei Meegeren na ekranu u veeri krae
ima dublje znaenje i nije nasumino odabrana, nego se mladim itateljima objanjava da se
radi o najpoznatijem krivotvoritelju umjetnina, stoga se produbljivanje zagonetke odvija u
funkciji didaktinosti229.
Kriminalistiki romani jesu romani linearno-povratne naracije i u njima su poetak i
kraj jasno dani, a kraj se iskazuje kao povratak poetku. Linearno-povratna naracija stalno
potvruje i negira linearnu kompozicijsku liniju (paradoksalna je). Svako smirenje tijekom
naracije prividno je jer radnjom dominira ishodina zagonetka koja se tek na kraju razrjeava
(Lasi, 1980.). U Krai u galeriji postoji potragu za lopovom koji je otuio slike iz osjeke
galerije. Konaan rasplet romana otkriva zloinca i poetno se stanje vraa na poetak
odnosno ponovno se uspostavlja poetni red.
U Krai u galeriji Garda donosi napetu priu i poznate rekvizite kriminalistike
prie: inspektora, sluajne dokaze na fotografiji, nona tajanstvena prikradanja, verc
umjetnina, opis nevremena u funkciji ugoajne sukladnosti, ali donosi i vedre obrate
(Hranjec, 2004.). Garda je pri izboru motiva i motivacije za kriminalistiku radnju pazio na
detalje i potivanje kompozicijske motivacije pa se uvoenje pojedinih motiva pokazuje
vanim za tijek i rasplitanje radnje. Slikanje na poetku romana, kada se Dingo slika ispred
Galerije i pokraj automobila, pokazuje se kao kljuni motiv pri potrazi za ubojicom. Redanje
229 Pojava tajanstvene rijei na monitoru ima didaktinu ulogu jer itatelje upoznaje s najpoznatijim
krivotvoriteljem slika, a ujedno se pojavljuje i interdisciplinarna poveznica s povijeu umjetnosti. Da,
krivotvoritelj. I to genijalan. Puno mu je ime Han van Meegeren. Poslije drugog svjetskog rata Nizozemci su ga
optuili da je dravnom neprijatelju potajno prodavao djela nizozemskih slikara. () Ni vrhunski strunjaci nisu
mogli razlikovati njegov falsifikat od originala. (Garda, 2003b:31)

181

motiva i dokaza idu u prilog Dingovoj sumnjivosti i s vremenom svi poinju sumnjati u njega.
U prilog mu ne ide ni preuivanje puta u Poegu, to je navodno zaboravio spomenuti
policiji, kao ni njegova nesigurnost pri pokuaju raspoznavanja ovjeka koji ga je presreo na
trnici. Dingu u prilog ide jedino injenica da je prije nekoliko godina suraivao s policijom,
pri emu se autoreferencijalno priziva roman Miron u kripcu. Iako svi dokazi upuuju na
njega, Kapraljeviu on ne djeluje kao tip zloinca, nego mu djeluje iskreno. Gotovo svi
dokazi koji upuuju na Dinga zasnivaju se na pretpostavkama i toga je i Kapraljevi
svjestan jer policija nema nijedan pravi dokaz da je on kriv, kao to ne mogu ni objasniti kako
su slike dole do utice. Kroz radnju se niu lani dokazi koji sve vie daju sumnje u
Dingovu nevinost pa i inspektor Kapraljvi potvruje naelniku da im je Dingo
osumnjienik230. Lane dokaze Kapraljevi koristi kako bi uspio od Crnovuka dobiti
priznanje. Davanjem lanoga dokaza izmjenjuje se pripovijedanje sveznajuega pripovjedaa
i unutarnji monolog lika, odnosno prate se Kapraljevieva razmiljanjima koja su grafiki
odvojena i pisana u zagradi. Unutarnjim se monologom uoava Kapraljevieva nesigurnost
dok daje lane dokaze, ali Tarabinim priznanjem Kapraljevi doznaje da je pretpostavka koju
je konstruirao bila tona i time mu raste tatina.
Pavao Pavlii (1990.) navodi da je napetost vaan element krimia, a u Krai u
galeriji napetost se poveava i smjenjivanjem napetih i oputajuih trenutaka. Iako istraga
tee u smjeru da je Dingo osumnjien, Miron i Tajanstveni Ivan provode vrijeme i u oputanju
i odlaze na kupanje na Dravu. Ipak, i u tim trenutcima deki razgovaraju o krai u galeriji pri
emu Tajanstveni Ivan posumnja u Dingovu nevinost, ali Miron vjeruje u njegovo potenje.
Napetost poveavaju i prirodne nepogode. Poetak oluje nagovijeta i dogaaje i promjene
koje e se zbiti, a dojam straha u galeriji u kojoj se Dingo nalazi sam pojaavaju zvukovi
oluje i nestanci struje. Takoer, opasni i misteriozni dogaaji zbivaju se nou kako bi napetost
bila to vea.
Na kraju romana Kapraljevi retrospekcijom i rekonstrukcijom na sastanku otkriva
dogaaje vezane uz krau umjetnikih slika. U maniri kriminalistikoga romana objanjava
svoje hipoteze o zloinu. Na kraju govori koje su njegove pretpostavke bile tone, a to mu je
Crnovuk naveo da je bilo drugaije. Svi dokazi koji su upuivali na Dinga u toj se
rekonstrukciji objanjavaju i vie nema nikakve sumnje u njega. Stariji inspektor upozorava
230 Razumijem kimne naelnik. Po svemu se ini da vam je taj praktikant osumnjienik.-Svakako, i to
kao poinitelj krae ili poiniteljev pomaga potvrdi inspektor () (Garda, 2003b:57)

182

Kapraljevia na loe postupke u istrazi, ali Kapraljeivi je na sve mislio i uspio dobiti
Tarabino priznanje napismeno. Kriminalistiki romani u veini su romani reda u kojima
zloinac dobiva kaznu za svoj zloin (Lasi, 1980.). U Krai u galeriji otkriven je zloinac
koji priznaje zloin i biva uhien. Rjeenje zloina podudara se s rjeenjima u policijskim
priama za koje Mrakui (2010.) navodi da zavravaju pribavljanjem dovoljno dokaza da bi
se ukazalo na osumnjienoga i moglo ga se privesti na sud. Policijski su inspektori otkrili
poinitelja krae i dobili njegovo priznanje te tu roman zavrava; nije poznato koju je kaznu
dobio. Zavretak romana vraa stvari u uobiajeni poredak i u epilogu se doznaje da je izloba
otvorena 23. rujna te da su je posjetili svi likovi romana, a Dingo je opet vratio ugled i
pomirio se s Marijanom.
Prostori zbivanja su, osim Osijeka i Zagreba u kojima se odvija pretean dio radnje, i
Poega, Rijeka, Slavonski Koba, Ladimirevci i eminac u Baranji. Opisi prostora u romanu
nisu detaljni ni opirni, nego je pripovijedanje podreeno otkrivanju poinitelja. Opisi
prostora u kriminalistikim se romanima donose s odreenom funkcijom u tijeku radnje, a
manje zbog umjetnikoga dojma (Pavlii, 1990.). U Krai u galeriji opisuju se vremenske
prilike koje su u funkciji doaravanja dogaaja i pojaavanja njihove ozbiljnosti. Poetak
oluje nagovjetava da slijede dogaaji koji e donijeti promjene, a kraa se zbiva ba u
vrijeme oluje. Opis krajolika nakon oluje na metaforikoj razini znai i pusto koja je ostala u
galeriji nakon pljake. Krajolik nakon nevremena autor je iskoristio kako bi opisao i poznate
osjeke lokalitete231.
U romanu se problematizira kriminalistika istraga i etinost policijskoga zanimanja.
Leopold, u razgovoru s Mironom, problematizira odnos reenoga i uinjenoga jer se ponekad
reeno uzima kao da se uistinu i dogodilo. Jer nije isto tvrditi da neto jest i tvrditi da je
netko rekao da neto jest. (Garda, 2003.b:53) Kroz Leopoldova se razmiljanja
problematizira policijsko zanimanje jer oni esto imaju samo verbalne dokaze koji ih vode
daljnjim razmiljanjima. Tako se policijska etinost problematizira koritenjem lanih
dokaza kako bi pridobili priznanje. Policijska se etinost problematizira i kroz odnos prema
Mironu. Policijski naelnik upozorava inspektora Kapraljevia da budu oprezni s Mironom jer
je on sin uglednoga znanstvenika. Prema tome se moe zakljuiti da policija nema uvijek iste
231 Noanje je nevrijeme iza sebe ostavilo pusto i poharalo parkove. Nekoliko je lipa u Tvrtkovoj
ulici bilo izvaljeno iz zemlje; stari jasen u kutu srednjokolskog igralita rascijepljen je gromom i sada
mu je odcijepljena polovica beivotno leala na zemlji. U Parku kralja Drislava posvuda su leali
suhi ogranci i odlomljene ive grane, a lie na drveu bijae raehano tuom (Garda, 2003b:13)
183

kriterije prema svim moguim osumnjienicima iako bi i Miron mogao biti potencijalni
poinitelj zbog svoga zanimanja za likovnu umjetnost i posjeta galeriji prije pljake.
Novinarska etika, problematizirana u romanu Bakreni Petar, propituje se i u ovome
romanu. Novinari eljni informacija o sluaju objavljuju da je Dingo osumnjienik, odnosno
objavljuju njegove inicijale, to ostavlja posljedice na Dingov privatni ivot jer njegovi blinji
znaju da je on tada bio u galeriji. Sumnje se u njega poveavaju, djevojka Marijana izbjegava
druenje njim, a njegovo emocionalno i psiholoko stanje sve je loije. Policija trai od
novinara da ne objavljuju vie Terzieve inicijale dok ne budu imali vie dokaza.
Vrci-Mataija (2010.) roman Kraa u galeriji odreuje kao postmoderni roman za
mlade. Hranjec (2009.) intertekstualnost i citatnost navodi kao elemente postmodernizma u
djejoj knjievnosti. U Krai u galeriji istiu se intermedijalni elementi. Kroz priu o krai u
osjekoj galeriji Waldinger Garda donosi nazive slika poznatih osjekih umjetnika, a na kraju
svakoga poglavlja nalaze se i fotografije ukradenih slika uz navoenje imena slike i tehnike
kojom je slika oslikana, to je u funkciji pounosti. Intermedijalni se elementi prepoznaju i u
knjievnome opisu slika i njihova nastanka232. Na modernost iskaza upuuju i isjeci iz novina
odnosno transsemiotiki citati koji se pojavljuju u tekstu i koji govore o krai u Galeriji pa
Vrci-Mataija (2010.) navodi da roman na stilskoj razini poprima kolane postmodernistike
osobine preplitanja vrsta (anrovska geminacija) (Vrci-Mataija, 2010:119). Element je
postmodernizma prema Hranjecu (2009.) i parodija knjievne batine. Kroz lik mladog
inspektora iz Babine Grede uoava se parodiranje anra kriminalistikih romana jer on svoja
znanja crpi iz kriminalistikih romana, ali roman i ivot nisu isto i njegova se znanja i
pretpostavke pokazuju netonima, to donosi i propitivanju fikcije i fakcije, takoer
karakteristinom elementu postmodernistike knjievnosti.
Tradicionalni se elementi u romanu ogledaju u oblikovanju slike obitelji u kojoj
djeaci odrastaju pod utjecajem istospolnih uzora, a majke su kuanice i izvan su bitnih
dogaaja. Likovi tinejdera nisu obiljeeni popularnom kulturom, nego ih zanima likovna
umjetnost, uzorni su aci, pristojni i nisu buntovni, to ih ne ini tipinim tinejderima.
232 Pripovjeda donosi tehnike kojima su slike naslikane, oslikava ih rijeima, pa interemdijalni
elementi imaju i pounu ulogu, a u njima se ogleda i pieva sklonost detaljizmu: Paljivo ih je
razmicao i razgledao, divei se najvie slavonskim motivima, osobito crteima olovkom i ugljenom.
Raeni su filigranskom preciznou, poput sitna veza, s osjeajem za svaku i najmanju pojedinost;
svaka granica, svaki listi i ara na svome mjestu. Ulje Slavonski krajolik posije nevremena vie
puta je vidio i svaki put mu se divio; isto tako i Hrast, koji se od starosti jedva dri na zemlji, ali jo
lista i ne da se. (Garda, 2003b:9-10)
184

Posljednjim romanom ''mironovskoga'' kruga Garda je jo jednom potvrdio poetike

elemente izraene u ranijim djelima: diskretno pouavanje kroz zanimljivu fabulu i unoenje
elemenata zaviajnosti, bilo opisom slavonskih lokaliteta, bilo povijeu Osijeka i Slavonije,
u ovome sluaju unoenjem slikarskog diskursa povezanoga s Osijekom. Garda romanima
''mironovskoga'' serijala prati promjene u knjievnosti i zbilji i to ugrauje i u svoja djela. Od
prvih romana u kojima se prikazivala tradicionalna slika djetinjstva, zasnovana na pozitivnim
i patrijarhalnim obiteljskim odnosima, do unoenja ozbiljne tematike u djela, u skladu s
promjenama u hrvatskoj djejoj knjievnosti devedesetih, do prizivanja rata u pozadini radnje.
Na stilskoj se razini takoer uoavaju promjene, od prvih tradicionalnih romana, s ponekim
modernim elementima, do romana objavljenih devedesetih koji pripadaju modernim i
postmodernim djejim romanima ili romanima za mlade. Stalni se likovi kroz serijal
mijenjaju, odrastaju, i iako se romani mogu itati svaki zasebno, pregledom cjelokupnoga
''mironovskog'' serijala uoavaju se promjene koje su posljedica uzrasta likova i mijenjanja
njihovih interesa. Jedan se element Gardaeve poetike ne mijenja s uzrastom likova, a to je
afirmacija pozitivnih obiteljskih vrijednosti i afirmacija prijateljstva. Gardaevi djeaci ostaju
dobri i uzorni unato svojim godinama, ne pokazuju bunt, ne bave se kriminalistikim
radnjama, djeluju na korist zajednice. U Krai u galeriji, iako se kroz cijeli roman sumnja na
jednoga od likova serijala, sve se razrjeava sretno i dobri djeaci, odnosno sada mladii,
ostaju dobri mladii.

5.3.3. Tajna jednog videozapisa

Romanom Tajna jednog videozapisa, pretposljednjim objavljenim Gardaevim
romanom za djecu i mlade, Garda se vraa anru svojih poetnih romana, znanstvenoj
fantastici. Hranjec (2004., 2006.b) navodi da je kombinacijom znanstvenosti i krimia pisac
stvorio intrigantno djelo koje razbuktava matu te je svojim znanstveno-fantastinim djelima
Garda svakako prvo SF knjievno ime u djejoj novijoj hrvatskoj knjievnosti.
Hranjec (2004.) navodi da svrstavanje romana u znanstveno-fantastini anr treba
gledati sa zadrkom jer pisac tei dokumentarnosti, kao da se radnja uistinu i zbila, i zbog
toga to se radnja preteno odvija na Zemlji. Garda u djelu nastoji uskladiti znanstvenost,
''povijesnost'' i knjievnu receptivnost. Prvo se iskazuje u stalnim pozivanjima na medijske i
povijesne izvore (to je svakako zahtijevalo piev napor u pripremama). (Hranjec,
185

2004:336) Knjievnu receptivnost Garda ostvaruje krimi-priom, odgonetajui sloj po sloj

zagonetke. Portugalski dio romana djeluje zanimljivo jer je sveden na djeju mjeru
radoznalosti, kolske svakodnevice, simpatija. Roman postaje znanstveniji kada se
pojavljuju odrasli likovi. Iako je Garda pri predstavljanju ovoga romana izjavio da pie za
zabavu i odmor (djeci) (Hranjec, 2004. prema Bonjak, 2003.), roman postavlja i ozbiljna
pitanja o nastanjenosti svemira i ovjekovu uplitanju u tajne ivota (Hranjec, 2004.). Pintari
(2008.a) odreujui roman kao znanstveno-fantastino-ekoloko-istraivaki roman, to
takoer upuuje na anrovske geminacije u romanu.
Roman tematizira eksploziju koja se dogodila 1908., o emu se pie u uvodu
prizivajui dokumentaristiki i povijesni diskurs. Eksplozija u Sibiru nazvana je
najneobinijom pojavom 20. st., koju znanstvenici nisu mogli objasniti. Roman prati dogaaje
u Osijeku i Portugalu, gdje se poinju dogaati udne pojave. Djeak Pablo iz Portugala i
voza Josip Trogrli iz Vinjevca nalaze, svaki u svome kraju, kamen neobine specifine
teine, slian oblutku i veliine biljarske kugle. Kamenje se neobino ponaa: samozagrijava,
mijenja boju i pomie, zatim nestaje, a na tim se mjestima susreu zelena ovjekolika bia.
Zeleni mladi i djevojka odlaze u razliite europske zemlje, a znanstvenici uri i Amicis
otkrivaju da e se susresti u blizini mjesta sibirske eksplozije. Susretom zelenih bia na
mjestu eksplozije i pronalaskom videozapisa otkriva se tajna eksplozije u Sibiru i upozorenje
koje je donosila, odnosno pokuaj napredne civilizacije da upozori ljude na ekoloke
opasnosti koje prijete Zemlji, u emu se otkriva i znanstveno-fantastini sloj romana i njegovo
dublje znaenje.
U znanstvenoj se fantastici prepliu empirijske i fikcijske mogunosti. SF polazi od
fikcijske pretpostavke kojom razvija sveobuhvatnom, znanstvenom strogou (Suvin, 2010.).
Polazei od stvarnih dogaaja na Zemlji, Garda preplie fikciju i empiriju, ali on fikcijom
objanjava empirijske injenice i razloge eksplozije u Sibiru.
Formalno roman se sastoji od uvoda i etiri velike cjeline (Lisabonac, Razbijeni
prozor, Mukotrpno napredovanje, Videozapis) koje su potom podijeljene na poglavlja. Garda
u oblikovanju poglavlja stvara napetost jer se radnja prekida na najzanimljivijem mjestu.
Vremenski se radnja protee od lipnja odnosno vremena kraja kolske godine pa kroz
nekoliko mjeseci, do konanoga raspleta.
Likovi u romanu preteno su odrasli i pojava odraslih likova u fabuli romana pridonosi
''znanstvenijem'' prihvaanju teme. S obzirom na likove, ali i kompleksnost djela, roman se
186

prema implicitnom itatelju uvrtava u romane za mlade. Djeca se pojavljuju samo na poetku
romana i njihova uloga nije toliko velika i bitna kao uloga odraslih u rasplitanju radnje.
U prvom se dijelu romana, naslovljenom Lisabonac, pojavljuje djeak Pablo Curillo,
kojemu je hobi skupljanje kamenia i koji pronalazi neobian kamen koji mijenja boju i
pomie se. Odnosi kamen u kolu, ali nitko mu ne vjeruje da je kamen promijenio boju, ak
ga i neki profesori ismijavaju. Odnosi Pabla i ostale djece uobiajeni su za njegovu dob,
otprilike 13 godina, on je osrednji uenik pa se u koli ne istie ni pozitivno ni negativno.
Dogaaji vezani uz Pabla prate se do trenutka kada kamen oivi i iz njega izae ruka, a
potom se likovi djece u romanu vie ne pojavljuju.
Pablu se svia djevojica Carmela, koja je najljepa djevojica u razredu. Njezin lik
plono je oblikovan i ima neke karakteristine enske osobine, poput brbljavosti, to se
uoava i u oblikovanju drugoga enskog lika u romanu, djevojice Cecilije, koja nosi
nadimak vakalica zbog svoga fizikog izgleda, odnosno zato to uvijek neto jede.
Od djejih se likova pojavljuje jo i djeak Jorge, koji je najopasniji djeak u koli i
ostala mu djeca plaaju ''zatitarinu'' kako ih ne bi zlostavljao. Stariji je od Pabla, pa stoga
djeluje i nadmonije djeci mlaoj od sebe, a i fiziki je jak.
Odnosi u Pablovoj obitelji, iako nisu znaajno fabulativno osvijetljeni, prikazani su
patrijarhalno i skladno233. Majka je kuanica koja se brine za kuu i djecu, kuha i sprema, otac
radi u smjenama, a vrijeme kod kue provodi itajui novine.
Glavni su protagonisti romana odrasli, znanstvenik uri iz Osijeka i portugalski
profesor kemije Amicis. S obzirom na to da oni prate zbivanja vezana uz neobian kamen,
radnja dobiva na ozbiljnosti i znanstvenosti. Portugalski profesor kemije Amicis isprva ne
vjeruje Pablu da je kamen promijenio boju, a mjerenjem specifine teine kamena zakljuuje
da se ne radi o kamenu jer ima veu specifinu teinu od bilo kojega poznatog minerala na
zemlji. Kasnije mu biva ao to nije vjerovao Pablu i to ga je ismijao, osobito kada se kamen
izgubi i kada shvati da su iz kamena oivjela zelena bia. Njegovim aljenjem zbog ponaanja
prema Pablu profesori su prikazani kao ljudi s manama i savjeu zbog svoga pogrjeaka.
Time se ispituje i profesorska etika, odnosno etika zanimanja, koja se pojavljivala i ranije u
233 Dobri odnosi u obitelji prikazani su kroz Pablovo razmiljanje o kamenu. Iako mu je taj kamen vrlo drag i
jedinstven je, on bi trebao posluati roditelje. Pablo je te veeri otiao na poinak prilino uznemiren. Roditelje
je valjalo posluati, to mu je bilo jasno, no u tom bi se sluaju morao rastati od svoga Lisabonca. (Garda,
2003c:44)

187

Gardaevim romanima. Kada dozna da je kamen uistinu neto neobino, eli ga dobiti od
Pabla, ak odlazi i Pablovoj kui i vie se ne podsmjehuje Pablu.
U drugom se dijelu romana radnja premjeta u Osijek i pojavljuju se odrasli likovi pri
emu se problematizira etinost i moralnost u njihovu svakodnevnom ivotu i poslovnim
okolnostima. Ivan Mandi, zvani Profesor, dobiva kamen od prijevoznika koji ga je pronaao.
Njegov je lik, kao i nadimak ironino karakteriziran234, a moralnost mu je upitna jer se eli
domoi novca prodajui medijima informacije o kamenu, dok informacije iz stranih medija
eli prodati profesoru uriu. Informacije dobiva druei se sa spremaicom iz Instituta,
Martom, koja je opisana u okviru rodnih stereotipa, kao priglupa ena s osobinama enske
brbljavosti, koje se uoavaju u njezinom prenoenju informacija Mandiu, koji ih dobiva
laskanjem i obeanjem da e Martu voditi na veeru. Njezinim se ponaanjem problematizira
i njezina moralnost jer ona kao spremaica ne smije zadirati u predmete i dokumente
znanstvenika s Instituta niti prenositi to je ula za vrijeme njihovih sastanaka. Stereotipnu
ensku reakciju Marta pokazuje kada je profesor uri uhvati u prepisivanju neega s njegova
stola. Ona odmah poinje plakati i aliti se jer bi mogla dobiti otkaz dokazujui time i njezino
osvijetenje i nepromiljenost u onome to ini.
Osjeki profesor uri, skupa s Amicisom, nastoji otkriti o kakvom se kamenu radi, u
emu mu pomau znanja iz mineralogije, podruja kojim se bavi. On je strunjak u svome
pozivu i nastoji biti to etiniji u onome to radi, tako ni nove informacije o kamenu ne
prenosi dalje. Ipak on se slui i nekim neetinim poduhvatima kako bi doznao to ga zanima.
Kako bi doznao informacije o podrijetlu kamena, naziva brodsku teretnu luku u Splitu i lano
se predstavlja dispeeru te tako doznaje da je poiljka s kojom je doao i kamen bila iz Sibira.
Problematian je didaktiki element njegovo konzumiranje alkohola za vrijeme radnoga
vremena235.

234 On zapravo, nikada nije zavrio ni jedan fakultet, premda ih je ve nekoliko pohaao. Na kraju
je 'dig'o ruke od nauke'. Vei dio dana i dobar dio noi provodi u gostionici, za istim stolom, na istoj
stolici. Mjetani su ga voljeli i drali pametnim i naitanim, kakav je i bio; u sve se pomalo razumio,
od svega poneto znao. T kako i ne bi, u posljednjih se desetak godina nastudirao svega i svaega.
(Garda, 2003c:67) Svako znanje pokuava doarati i koritenjem dikti, to je potencijalno humorni
element jer njegovo razmetanje diktama nije u skladu s prostorom u kojemu ih koristi, u gostionici.
235 Kad je ostao sm, profesor uri pomisli da bi mu dobro dola boca hladna piva, a on ga nije
imao u svome prirunom bifeu. Sa savjetnikom je popio aicu viskija, a to mu je jo samo pojaalo
e. Zato odlui da izae u bistro nedaleko Instituta. (Garda, 2003c:92)
188

Kada je rije o tipu pripovjedaa, u romanu se izmjenjuju sveznajui pripovjeda

promjenjive fokalizacije i dijaloka forma telefonskih razgovora kojima Amicis i uri
prenose nove informacije. Sveznajui pripovjeda komentira dogaaje236, a metanarativnim
komentarima upuuje se da je vrijeme pripovijedanja drugaije od vremena zbivanja u
romanu i tim se komentarima najavljuju budua dramatina zbivanja: Ta e zbivanja, kako
e se uskoro pokazati, postajati sve dramatinija, a prvotna e se nevjerica i zbunjenost
profesora uria pretvoriti u pravu mru. (Garda, 2003.c:80).
Fabula je romana sloena i trai zahtjevnije itatelje. Radnja je oblikovana paralelno,
pratei dogaaje u Osijeku i Portugalu, a potom i u ostalim dijelovima Europe, gdje se zelena
bia kreu, ravajui radnju na etiri fabularne niti. Fabula tee nelinearno jer se prvo prate
kretanja neobinih bia, a potom se radnja vraa u Osijek ili Portugal i prate se urieva i
Amicisova saznanja o neobinim biima. Pripovijedanje o kretanjima neobinih bia grafiki
je odvojeno i pisano kurzivom, a esto je i uplitanje transsemiotikih citata u vidu novinskih
isjeaka iz kojih se doznaje smjer njihova kretanja. Na stilskoj razini uoavaju se ve
spomenute stilske inovacije u vidu prepriavanja radnje telefonskim razgovorom i unoenje
intermedijalnih postupaka filmske montae. Opisi u romanu nisu opseni i iako se u romanu
pojavljuje vie mjesta radnje, ne donose se opirniji opisi europskih gradova u kojima se
radnja zbiva, samo se spominju neki opepoznati lokaliteti.
Kompleksno, nelinearno i paralelno oblikovanje radnje sa stilskom inovativnou
telefonskog razgovora kojim se prenose dogaaji elementi su zbog kojih se roman svrstava u
postmodernistiki roman za mlade. Uz navedene postmodernistike elemente, uoava se
pojava intertekstulanih237 i intermedijalnih elemenata, transsemiotikih citata, kao i anrovske
geminacije.

236 U romanu nalazimo i komentare pripovjedaa o problematiziranju isitne. Pablo roditeljima preuuje
istinu, a pripovjeda potom problematizira istinu, jer je Pablo rekao samo dio onoga to se dogodilo, ne sve. No
taj posve istinit odgovor pokazuje kako istina katkad moe biti dvosmislena. (Garda, 2003c:26)

237 Roman stupa u intertekstualni odnos s vanim djelima portugalske knjievnosti (Luzitanci i Nova
portugalska pisma). Ti se naslovi samo spominju, a njihova je funkcija didaktika jer se u biljeci donosi
objanjenje tih naslova i njihova vanost za portugalsku knjievnost. Intertesktualni se odnos uspostavlja i s
priom o Aladinu i arobnoj svjetiljci iz koje je izaao duh. Pablo razmilja o kamenu i boji se da bi i u njemu
mogao biti zao duh kao u Aladinovoj arobnoj svjetiljci.

189

Roman donosi kriminalistiku radnju u prvome dijelu naslovljenom Lisabonac u

kojem su glavni likovi djeca. Kamen Lisabonac nestaje iz Carmeline torbe, u koli se odvija
potraga za kamenom u kojoj sudjeluju i profesori i ravnatelj, koji se brine za red u koli i
smatra da kamen nije mogao samo tako nestati. Taj je prvi dio romana oblikovan kao djeji
kriminalistiki roman u kojemu su glavni likovi djeca, a odrasli se likovi pojavljuju kao
njihovi autoriteti koji pokuavaju uspostaviti red. Odnosi meu djecom odreeni su njihovim
snagom i uzrastom. Pronalaskom kamena djeca se u romanu vie ne pojavljuju kao djelatni
likovi, nego su istaknuti likovi profesori Amicis i uri koji istrauju podrijetlo kamena.
Kriminalistika radnja prelazi u znanstveno-fantastinu promjenama koje se zbivaju s
kamenom. Osim mijenjanja boje i pomicanja, kamen ima mogunost i zagrijavanja i tijekom
noi opee Pabla koji ga je drao u depu.
U drugom dijelu romana naslovljenom Razbijeni prozor prate se dogaaji s neobinim
kamenom u Osijeku. U tom se dijelu romana ne pojavljuju djeji likovi nego odrasli kod kojih
se istie etinost u ponaanju u svakodnevnome ivotu i poslovnim odnosima. Djeak Filip,
sin Josipa Trogrlia, prijevoznika za teke i rasute terete, nailazi na neobian kamen za
vrijeme igre u oevu kamionu. Kamen ga opee, a poslije njegova oca svrbi mjesto na kojemu
je drao kamen. Kamen nosi ovjeku zvanom Profesor, pravim imenom Ivan Mandi. On
kamen odnosi znanstveniku uriu, koji donosi znanstveni karakter u roman. uri, koji radi
u Geoloko-mineralnom institutu, ispituje kamen i zakljuuje da se radi o nepoznatoj kovini
ili mineralu. On ne vjeruje da se kamen pomicao, ali njegove se sumnje raspre kada se
kamen pomakne za vrijeme sastanka znanstvenika, a znanstvenici ne nalaze znanstveno
objanjenje dogaaja s kamenom. uri uspostavlja kontakt s Amicisom i njih dvojica dalje
prate dogaaje vezane uz kamen prenosei jedan drugomu nova saznanja do kojih su doli.
Eksplozijom u uruevu kabinetu zavrava druga cjelina romana i potom se u romanu prate
kretanja neobinih bia prema sjeveroistoku.
U treem je dijelu romana naslovljenom Mukotrpno napredovanje svako poglavlje
podijeljeno u dvije cjeline. U prvom se dijelu poglavlja pripovijeda o dogaajima vezanim uz
neobina bia i njihovom putovanju po Europi, a potom se pripovijeda o novima saznanjima
koja su o mladiu i djevojci dobili uri i Amicis. Prie se o neobinim biima izmjenjuju
tako da se prvo prati kretanje mladia, a potom u sljedeem poglavlju kretanje djevojke. Kada
se prate dogaaji s mladiem, radnja je u poglavlju smjetena u Osijek, a kada se prate
dogaaji s djevojkom, radnja je smjetena u Portugal, pri emu se telefonskim razgovorom
doznaju najnovije informacije na drugome mjestu. O kretanju zelenih bia Amicis i uri
190

doznaju iz novina, to upuuje na modernost izraza. Portugalski novinar u razgovoru s

Amicisom prvi zakljuuje da bi se moglo raditi o izvanzemljacima, a profesor Amcis, iako
zamiljen, ne eli potvrditi takve sumnje, nego neobinim dogaajima pokuava nai
znanstveno objanjenje. uri, pratei smjer kretanja mladia i djevojke pretpostavlja kamo
se kreu, a promatrajui guske u letu dolazi i do zakljuka koji se iznosi poslovinim
diskursom: -Svaka ptica svome cilju hita (Garda, 2003.c:152), ali se destinacija itateljima
ne otkriva odmah, ime se postupkom siejne zadrke poveava napetost. Zajednikim
susretom u Parizu, Amicis i uri iznose svoje teorije o mladiu i djevojci. Oni se kreu u
smjeru sjeveroistoka i uri smatra da ih nagon vodi zajednikom susretu, a Amicis da e se
susresti na mjestu sibirske eksplozije koja se dogodila devedeset godina prije radnje romana.
Znanstveno-fantastini elementi pojavljuju se u etvrtome dijelu romana naslovljenom
Videozpais. U Sibiru, na mjestu eksplozije, pojavljuju se mladi i djevojka i iz zemlje ispod
panja izvlae nekakav predmet crne boje, plosnat i etvrtast. U tom ih trenutku uhiuje
policija i vodi na ispitivanje u Ermansk. Ondje ih je doekalo vie strunjaka iz razliitih
podruja, ali s njima nisu mogli uspostaviti kontakt jer nisu priali. Na mladiu i djevojci
ubrzo su se poele uoavati promjene, ubrzano su stariji. Predmet koji su iskopali iz zemlje
bio je kompjutorski disk. Znanstveno-fantastini elementi pojavljuju se gledanjem zapisa s
diska, nakon kojega su prvi gledatelji dobili ivani slom. Uz siejnu zadrku poveava se
napetost jer se itateljima ne odaje odmah to su prvi gledatelji vidjeli. Ostali su gledatelji
mogli gledati videozapis tek kad je deifirian i titlovan prema uputama koje su bile uz
videozapis. Gledanje zapisa organizirano je u tajnosti, bez obavijesti medijima. Na gledanju
su se okupili ugledni znanstvenici, a meu njima i Amicis i uri zbog njihovih zasluga u
otkrivanju gdje e se bia pojaviti odnosno kamo idu. Prije poetka reprodukcije,
retrospekcijom se kroz priu uria i Amicisa ponovno prepriavaju najvaniji dogaaji
vezani uz neobino kamenje i zelena bia te zakljuci do kojih su dolazili. Napetost se kod
itatelja pojaava jer prije nego to znanstvenici ponu s pregledom videozapisa, nude im se
sedativi.
Uplitanje postupka filmske montae u romaneskni diskurs jo je jedan od elemenata
odreenja romana kao postmodernistikog. Pri pripovijedanju sadraja s videozapisa
uoavaju se karakteristini filmski postupci (detalj, dugi kadar i zumiranje), filmska se
montaa uoava u nekronolokome odvijanju radnje i vremenskim skokovima koji upuuju na

191

najvanije dogaaje238. Na snimci se otkriva to je prethodilo eksploziji u Sibiru i prate se

dogaaji na svemirskome brodu koji je putovao prema Zemlji. Civilizacija koja je na viem
stupnju od ljudi u svojoj je ekspediciji putovala na Zemlju, sastavljena od strunjaka iz
razliitih podruja. Na brodu su vodili bogat drutveni ivot, ali i znanstvena istraivanja, a
ivot na brodu moe se gledati i kao utopijski ureen jer su 1/3 dana provodili spavajui, 1/3
radei i 1/3 odmarajui i mogli su voditi normalan ivot udaljeni od svojih domova. Sa
snimke se doznaje to je polo po krivu i dovelo cijelu ekspediciju u opasnost. Dvoje mladih
na brodu prekrili su pravila ponaanja i tako doveli u opasnost i sebe i cijelu ekspediciju. Iz
nenadgledanoga se laboratorija pone razmnoavati bie slino pauku koje ubija vei dio
posade. Uzorci ubojitoga kukca uzeti su s nepoznatoga planetoida, a istraivanja nepoznatoga
upuuju na antiutopijsku tematiku ovoga romana i opasnost znanstvenih otkria i pokusa koje
znanost omoguava jer su dovela do smrtnih posljedica za mnoge lanove posade. Kao znak
razuma posadi se pojavljuje Glas s njihova planeta koji ih usmjerava da ne slijeu na Zemlju i
da tamo ne uzimaju uzorke, a napominje im da je on bio i protiv uzimanja uzorka uope. Iz
videozapisa se doznaje to su nepoznata bia uinila na Zemlji. Uzeli su uzorke ljudi i
programirali ih na samooivljenje i potom izbacili i uzorke i videozapis na Zemlju, a oni su se
vratili u najbliu svemirsku postaju. U raspletu se romana doznaje sudbina zelenog mladia i
djevojke. Znanstvenici su im dali tekuinu koja im se nalazila u zubima i oni su postali obini
mladi i djevojka. Ostali su u trenutku u kojemu su iz njih uzeti uzorci, kada je ona bila mlada
Galina Godunovi, a on mladi Evgenij. Znanstvenici su se s njima uspjeli sporazumjeti
govorei jezik naroda Evenki. Navodi se i to se dogodilo s prvotnom Galinom i Evgenijem.
Oni su se vjenali i imali etvero djece. Roman zavrava sretno razrjeenjem misterija
nepoznatih bia i fikcijskim razrjeenjem zagonetke sibirske eksplozije.

238 Intermedijalnim filmskim postupcima upuuje se na detalje koji su vani za daljnje dogaaje: Laboratorij
je ostao prazan, no kamera je i dalje snimala. Slika se polako stade pribliavati i krupnjati; uskoro je cijeli ekran
ispunjavao samo onaj ureaj slian mikroskopu i retorta nedaleko od njega, u koju bijae uronjena sisaljiica.
Potom se slika jo vie priblii, tako da se sada mogla vidjeti samo retorta s gumenom sisaljicom ispunjenom
mrkom tekuinom. Ta slika je dugo stajala na ekranu, pa su neko od nazonih u maloj dvorani Akademije u
Ermaksu ve pomislili da je projektor ''zablokirao''. No nije bilo tako, jer su se one nie vremenske jedinice iza
brojke 826 mijenjale; vrijeme je, dakle, teklo, ali je montaer iz nekog razloga tu sliku neto due drao na
ekranu. Da je vrijeme teklo, vidjelo se i po tome to se razina mrke tekuine u prozirnoj gumenoj sisaljiici, koja
se bila uzdigla do njezina vrha kada ju je ono laborant naglo ispustio, sada poela polako sputati, teei da se,
po zakonu spojenih posuda, izjednai s razinom tekuine u retorti. (Garda, 2003c:200-201) Statinom
kamerom, dugim kadrom i upuivanjem na detalj gledateljima, odnosno itateljima ukazuje se na vanost onoga
to e se dogoditi u laboratoriju, to uskoro gledatelji i vide jer dolazi do prskanja i nastanka stvorenja slinoga
pauku.

192

Polazei od Suvinova (2010.) zakljuka da znanstvenu fantastiku ne treba gledati samo

u okviru tehnolokih izuma, nego u okviru gledanja na ovjeka, etika i odgojna komponenta
romana prepoznaje se u poruci na videozapisu. Sadraj filmskoga zapisa i razlozi putovanja u
svemir otvaraju etika pitanja do kojih granica mogu ii istraivanja. Razlozi putovanja
doznaju se iz videozapisa: -tako na svemirski pohod, koji smo nazvali 'Novi iskorak' ima
etiri zadae: prva je snimanje neistraenih svemirskih prostora; druga, ispitivanje
postojanja ili barem mogunosti postojanja ivota na planetima do kojih do sada nismo stigli
i istraili ih; trea, pruanje pomoi ugroenim civilizacijama na nastanjenim planetima i,
etvrta, uzimanje uzoraka eventualno pronaenih ivih bia. (Garda, 2003.c:182, kurziv
A.G.). Iz zapisa se doznaje da je videozapis napravila civilizacija naprednija od ljudi, u
tehnolokom, ali i etikom smislu, ali se ni njihovi istraivai nisu mogli sloiti oko konanih
ciljeva istraivanja jer se nisu svi slagali da treba uzimati uzorke drugih bia, makar oni bili i
minimalni i makar bili i u pozitivne svrhe pomoi nekom planetu. Daljnji razvoj radnje
pokazuje i opasnosti zadiranja u podruja u koja se ne smije zadirati, u kloniranje.
Znanstveno-fantastini romani kreu se u opisu utopije ili anitutopije u svojoj SF temi. U
ovome romanu nalazimo tematiku slino tematici romana Ljubiasti planet u kojemu se
takoer pojavila ljudima naprednija civilizacija koju su zadesili problemi zbog prevelikih
istraivanja, odnosno, civilizacija organizirana utopijski s dobrim namjerama, ali su
istraivanja dovela do problema. Drugi se motiv koji se pojavljuje u ovom romanu takoer
ve ranije pojavljivao u Gardaevim romanima, a to je ekologija. Naprednija civilizacija eli
Zemljane upozoriti na ekoloke promjene i tako im pomoi s naglaavanjem da je poruka
dola kasno, ali o njoj se jo moe promisliti: Mi smo promatranjem i dubinskim snimanjem
Svemira ustanovili da u sljedeih stotinu godina Zemljanima prijete nepovoljne ekoloke
promjene, budui da ima naznaka da se njihov atmosferski omota unekoliko poeo
prorjeivati. ini se da je do toga dolo samim njihovim djelovanjem; eto na to bismo ih
eljeli upozoriti. Njihov Bog im je dao ivot, pa oni smi ne bi smjeli initi nita to bi im
pogoralo uvjete ivota, a moda unitilo i sm ivot. (Garda, 2003.c:184-185)
Kao i u svim Gardaevim romanima za djecu i mlade, i u ovome se romanu uoava
edukativno-didaktiki sloj. U romanu se problematizira etinost zanimanja i profesionalnost.
Roman problematizira i novinarski senzacionalizam, to se problematiziralo i u ranijem
Gardaevu stvaralatvu (Bakreni Petar). Ravnatelj Geoloko-mineralnoga instituta u Osijeku
ne eli da informacije o kamenu idu u medije dok ne doznaju o emu se tono radi jer bi to
moglo izazvati senzacionalizam kakvom novinari tee, a to ne bi ilo u prilog njihovoj
193

ozbiljnoj ustanovi. Novinari su, u tenji za senzacionalizmom, skloni i mijenjati informacije

kako bi postigli eljeni uinak. To se uoava i pri prenoenju informacija o kamenu,239 a
novinarski je senzacionalizam isti u razliitim krajevima svijeta240
Iako je Garda pri predstavljanju ovoga romana izjavio da pie za zabavu i odmor
djeci (Hranjec, 2004. prema Bonjak, 2003.), ovaj roman postavlja i ozbiljna pitanja o
nastanjenosti svemira i ovjekovu uplitanju u tajne ivota (Hranjec, 2004.), a donosi i
edukativne elemente povezujui vie interdisciplinarnih podruja. Interdisciplinarnost se u
romanu vee uz neobian kamen i bia proizala iz njega. Profesori uri i Amicis prenose
znanja iz podruja u kojima su strunjaci, iz kemije, fizike, mineralogije. Neobine dogaaje s
kamenom, njegovo pomicanje i mijenjanje boje, kao ni specifinu teinu, ne mogu objasniti
ni kemija ni fizika, a u tekstu se to objanjava navoenjem kemijskih i fizikih injenica 241,
odnosno prizivanjem znanstvenog diskursa. Podatci koje izvanzemaljci imaju o Zemlji
donose se u didaktine svrhe jer se navode najvaniji astronomski i geografski podatci o
planetu Zemlji.
Romanom Tajna jednog videozapisa potvrdile su se neke bitne odrednice Gardaeve
poetike. Kriminalistika obrada romana za mlade, pojava znanstveno-fantastinih elemenata
vezanih uz utopijski organiziranu napredniju civilizaciju, opasnosti znanstvenih istraivanja i
problematiziranje njihovih etinosti, kao i etinost zanimanja (profesori, lijenici,
znanstvenici i osobito novinari), briga o ekologiji i interdisciplinarnost povezana s pounou
na podruju vie disciplina (kemije, fizike, astronomije, geografije, povijesti) elementi su koji
239 -Dakle, dolo je i na Internet!- zaudi se Amicis. Istina, ja sam to rekao jednome svome prijatelju,
novinaru, on je i napisao vijest. No ja sam mu rekao da je kamen navodno mijenjao boju, a, vidite, on je tu rije
navodno ispustio da bi vijest bila bombastinija.-Da, svakako, takvi su novinari ree profesor uri.
(Gards, 2003c:84)

240 Novinarski senzacionalizam iitava se u prvom prilogu objavljenom u novinama, Svjetsko udo, u
kojemu se navodi da se kamen zagrijava i izaziva opekotine ako mu se netko samo i priblii. Ta je informacija
iskrivljena u svrhu dobivanja senzacije. Ipak, informacije objavljene u takvom tisku itatelji ne uzimaju za
ozbiljno, zato nije ni bilo vee reakcije na vijesti o zelenim biima. Ispriao je kako je mladievo kretanje u
poetku pratio po kratkim novinskim vjesticama, slino kao i gospodin Amicis. Te su vjestice uglavnom
objavljivane u petparakim novinama, utom tisku, na koje je malo tko od ozbiljnijih itatelja obraao
pozornost. (Garda, 2003c:176)

241 -To je apsurdno! mrmljao je. Protivi se jednome od osnovnih postulata fizike, zakonu inercije. Svako
tijelo mora zadrati svoje stanje, bilo da se radi o njegovu mirovanju ili ravnomjernom pravolinijskom kretanju,
sve dok ga neki vanjski uzrok ne izvede iz tog stanja! (Garda, 2003c:105)

194

su se pojavljivali kroz cijelo Gardaevo romaneskno stvaralatvo za djecu i mlade. Roman je

po oblikovnim postupcima i obradi teme postmodernistiki roman za mlade, to potvruju
anrovske geminacije, prizivanje znanstvenoga diskursa, pojava intertekstualnih i
intermedijalnih elemenata, transsemiotiki citati i stilske inovativnosti na planu izraza. Slika
vremena prikazana u romanu prikazuje suvremeno vrijeme s poljuljanim etikim
vrijednostima, tenji za senzacionalizmom i upozorenjem na ekoloke probleme
prouzrokovane ovjekovim djelovanjem o kojim jo treba promisliti iako djeluje da je ve
kasno. Tradicionalni su elementi manje zastupljeni, pojavljuju se samo kao motivi i ogledaju
se u patrijarhalnome prikazu obitelji i stereotipnome oblikovanju likova.

5.3.4. ovjek s crvenim tapom

Posljednji Gardaev objavljeni roman koji pripada knjievnosti za djecu i mlade,
ovjek s crvenim tapom (2004.), u knjievnoj je kritici slabo zapaen 242. U svom posljednjem
romanu, Garda radnju smjeta u Prag. U romanu se isprepliu stvarnost i mata, a napori
protagonista da logiki objasne udne dogaaje, ne rezultiraju oekivanim ishodom (Teak,
2008.b).
Pintari (2008.a) u ovjeku s crvenim tapom pronalazi poveznice s ranijim
Gardaevim romanima. Motivom potrage za Svetim Gralom uoavaju se poveznice s
romanom Miron na tragu Svetoga Grala, a fantastinom mogunou dugotrajnoga ivota s
romanom Prikaza i likom kustosa. Roman tematizira vjenu ovjekovu tenju za mladou
koju pronalazimo i u ranijim djelima svjetske knjievnosti, poput Wildeova romana Slika
Doriana Graya (1891.) (Pintari, 2008.a).
Roman je kompleksnim ustrojem fabule u emu se oituju postmoderni postupci,
temom i pripovjednim tehnikama namijenjen mladima, a na to upuuje i uzrast likova.
Osnovna fabula roman dogaa se tijekom duega razdoblja, od 1968. do 1980., pri
emu se prati odrastanje Jiija Hrubike, iz ije je perspektive roman i pripovijedan. Fabula
romana prati zbivanja vezana uz potragu Karela Homolke za mistinim predmetom koji se
nalazio u namjetaju koji je Jiijev otac otkupio u Letohradu, pri emu se u fabulu upliu
elementi kriminalistikoga anra. Vremenske se perspektive mijenjaju i radnja se vraa u
242 U Pregledu hrvatske djeje knjievnosti (2006.) Hranjec roman ne spominje, a osvrti na roman donose se u
tekstovima Dubravke Teak i Ane Pintari u zborniku Zlatni danci ivot i djelo(vanje) Ante Gardaa.

195

vrijeme prije poetka djela, u razdoblje 1. svjetskog rata, ime se doznaje Homolkina odnosno
Hockenbauerova prolost.
Glavni je lik romana Jii Hrubika iji se ivot prati tijekom deset godina, tijekom
dvaju ivotnih razdoblja, kao dijete koje ivi u skladnoj obitelji, i u doba mladenatva, kada
ivi s tetom u Pragu, a obitelj mu je odselila u Zagreb. Na poetku romana Jii je djeak od
etrnaest-petnaest godini. ivi u skladnoj patrijarhalno ureenoj obitelji u kojoj otac zarauje
prodajom staroga namjetaja, a majka je kuanica. Njegova sestra Hana mlaa je dvije
godine243. U obitelji vlada odnos povjerenja, djeca rade i pomau roditeljima i pristojno su
odgojena. Patrijarhalno ureenje obitelji uoava se kod Jiijeva upisa u srednju kolu jer Jii
eli upisati glazbenu kolu, a otac eli da upie kolu koja e mu donijeti konkretno
zanimanje. Jii, majka i teta Alena moraju nagovarati oca za doputenje za Jiijevo upisivanje
glazbene kole, na to otac, neobino lako, pristaje. Jiija je, stoga, udilo oevo lako
poputanje da upie srednju glazbenu kolu, ali to je pripisao i trenutnoj situaciji u ekoj jer
je otac bio zabrinut zbog politike situacije u zemlji. Obitelj ubrzo odlazi u Zagreb, prodaje
kuu i svi su jednako tuni zbog toga. Jii ostaje ivjeti u Pragu s tetom Alenom, a susreti u
Zagrebu pokazuju njihove osjeaje i tugu zbog razdvojenosti. Skladan je obiteljski odnos
prikazan i u suivotu Jirija i tetke Alene. Dobro se slau i zajedno surauju u otkrivanju tajne
Homolkina namjetaja, a kada tetka odlazi ivjeti u Ameriku, oboje plau i ao im je.
Lik tete Alene nestereotipno je oblikovan prema rodnome odreenju, ali i prema vremenu u
kojemu je ivjela244. Njezino ponaanje odreeno je proitanim kriminalistikim romanima, a
ljubav prema tome anru Jii povezuje s njezinom davnom eljom da upie kriminalistiku
kolu. Ona je nepredvidljiva, tei avanturama i promjenama, i zajedno s Jiijem uputa se u
243 Hanin lik nije siejno detaljno oslikan, ali i u njoj se prepoznaju neke stereotipne enske osobine, kao i
dobar obiteljski odgoj u skladnoj obitelji. Osobina enske brbljavosti istie se pri prvome susretu s Homolkom,
kada je Hana bila jo vrlo mlada, pa tako naivna i nepromiljena neznancu Homolki govori gdje su otili
roditelji, a promiljeniji brat Jii pokuava smanjiti posljedice njezine brbljavosti pred nepoznatim ovjekom.

244 Volio sam tetku Alenu. Bila je oduvijek svojeglava i pomalo mukobanjasta, ako mi je doputeno da tako
kaem. Iznad gornje usne ak je imala i rijetke brie, koje je potajice upkala ili brijala, a i ponaala se nekako
mukasto. Otac mi je priao da se kao djevojica esto tukla s djeacima, pri emu su u veini sluajeva djeaci
izvlaili deblji kraj. Kad je zavrila osnovno obrazovanje, navaljivala je da upie policijsku kolu, a kako joj to
roditelji nisu dozvolili, poeljela je biti vlakovoa ili kondukterna kraju je zavrila uiteljsku glazbenu kolu.
Po zavretku kole udala se za jednog postarijeg ovjeka, zvao se Petr Zvada, koji je neto vie od godinu dana
nakon vjenanja stradao u prometnoj nesrei. Tako je tetka ostala udovica. I to prilino bogata udovca budui da
joj je tetak, osim prezimena, koje je ona dodala svome djevojakom prezimenu, ostavio i stan u Havlikovoj
ulici i lijepu svotu novca u banci. Poslije se vie nije udavala. Putovanja su bila njezina velika strast. Kad god bi
joj se ukazala prilika da nekamo otputuje, ona bi je iskoristila. (Garda, 2004b:33)

196

poduhvat otkrivanja podrijetla namjetaja koji Homolka trai, pri emu se lano predstavlja
ljudima koje obilaze, to je netipino ponaanje odrasle osobe. Njezina netipinost oituje se i
u spremnosti da promijeni posao i radi ono to strasno voli pa ona ostavlja posao u koli i
poinje raditi kao turistiki vodi, a na putovanju sree i buduega supruga za kojega se udaje
i odlazi u Ameriku.
Jiijeve mladenake godine, u kojima izrasta u mladoga intelektualca, obiljeava druenje s
prijateljem Zdenekom i djevojkom Pavelkom. Uz Zdeneka se u romanu pojavljuje i socijalna
dimenzija, a njegovo se socijalno stanje vidjelo i na njegovu izgledu jer je bio najmraviji
djeak u koli. On je bio iz siromane obitelji, najstariji od estero djece. U koli je bio
najbolji i najdarovitiji uenik. kolovanje mu je bilo omogueno jer mu je pomagalo
dobrovoljno drutvo koje se brinulo o siromanoj, a darovitoj djeci. Njegovo siromatvo
gotovo je ugrozilo njegovo daljnje kolovanje jer mu je otac otiao raditi u Njemaku, a on je
trebao poeti raditi i napustiti kolu kako bi prehranio obitelj i pomogao majci. Ipak, to se nije
dogodilo jer otac alje majci novac iz Njemake i oni ive dobro. Oev odlazak na rad u
Njemaku donosi i duh vremena u kojemu se radnja dogaa i potrebu za odlaskom ljudi na
rad u zapadnu Europu.
Jirijeva djevojka Pavelka u romanu je retardirajui element jer trenutci koje Jii
provodi s njom otklon su od glavne radnje koja prati dogaaje vezane uz Karela Homolku i
potragu za tajanstvenim predmetom. U oblikovanju njezina lika prepoznaju se stereotipne
enske osobine poput zainteresiranosti za modu koja je u suprotnosti s mukim nainom
razmiljanja. Tako se Pavelka ne moe odluiti koju haljinu odabrati za zaruke, dok je Jiiju
odjea nebitna.
Karel Homolka odnosno Franz Hochenbauer najzagonetniji je lik u romanu uz koji se
u roman unose i elementi fantastike. Istie se svojim neobinim fizikim izgledom 245, kao i
nepravilnim govorom. Homolkin je znak raspoznavanja bio tap na vrhu kojega je bio njegov
lik. On je u potrazi za tajanstvenim predmetom, i do samoga kraja ostane zagonetno to on
245 Izdaleka sam primijetio da pred kuom stoji neki gospodin i pria s Hanom. Kada sam priao
blie, vidjeh da je to visok i mrav ovjek otra, pronicljiva pogleda, uskih ramena i izduena lica i
kojemu su nekako otuno visili brkovi i rijetka kozja bradica. Bio je srednje dobi, otprilike kao moj
otac; imao je, dakle, oko etrdeset godina, moda koju godinu vie ili manje. Na sebi je imao crno
odijelo s prslukom, utegnuto i zakopano do posljednjeg puceta. Hlae su mu sezale jedva do glenja.
Na nogama mu crne lakirane cipele iljata vrha, na glavi cilindar, takoer crn. Sve je na tome ovjeku
bilo crno. Osim tapa. U ruci je, dakle, imao tap od uglaana crvena drveta, koji bi svako malo
zavrtio u ruci. (Garda, 2004.b:19)
197

trai. Njegov se izgled ne mijenja tijekom dugoga razdoblja od deset godina, ali i od
fotografije iz 1. svjetskog rata preko prvog susreta s Jiijem u Pragu do susreta u Amsterdamu
i tek na kraju romana, ne uspjevi pronai tajanstveni predmet odnosno Sveti Gral, on poinje
rapidno starjeti.
Kompleksna radnja romana zapoinje predgovorom u kojemu pisac navodi razloge
pisanja romana odnosno kako je dobio priu od mladia kojega je susreo na putovanju.
Postupkom postmodernistikoga lelujanja izmeu fikcije i fakcije autor unosi sebe kao lik u
roman. Pavao Pavlii (1993.) navodi da se autoreferncijalnost u tekst moe odnositi na vie
gledita teksta (pisca, tekst, itatelja) i ovisno o tome koje je najvanije gledite, variraju
motivacijski postupci i znaenja kojima se ti postupci generiraju. Autoreferencijalnim
osvrtom na pisca eli se utjecati na tekst i itatelje i osigurati neki kontekst, sugerirati koje su
poeljne veze teksta s drugim tekstovima i koji je poeljan nain itanja teksta. Na
uspostavljanje konteksta najlake utjee tvrdnja o ivotnoj autentinosti teksta. Autor moe
govoriti o svojoj osobi i priu predstaviti kako vlastiti doivljaj ili, ee, predstaviti se kao
posrednik onoga to je negdje uo ili se predstaviti kao prireiva rukopisa (Pavlii, 1993).
Potonji primjer postoji i u romanu ovjek s crvenim tapom. Pisac se predstavlja kao
prireiva rukopisa koji mu je uruio mladi Jii Hrubika na putovanju u Amsterdamu,
navodei pri tome da se i ranije susretao sa zahtjevima da od neijega ivota napie roman.
Element modernosti izraza jest i promjena pripovjedaa. Roman je pisan u 1. licu, u
predgovoru je pripovjeda pisac, a kasnije je to Jii Hrubika. Pripovijedanje pisca i Jiija i
grafiki se razlikuje, tako da je pievo pripovijedanje pisano kurzivom.
Nakon pieva predgovora i objanjenja kako je doao do prie u romanu, slijedi pria
Jiija Hrubike i dogaanja u Pragu 1968. Obitelj je ivjela skladnim ivotom u Pragu i iako
mu je otac bio staretinar, ivjeli su dobro od prodaje starih stvari. Neobini dogaaji poinju
se zbivati kada otac kupi namjetaj u Letohradu. Pojavljuje se Karel Homolka i eli kupiti
namjetaj po znatno vioj cijeni, ali zakasni na dogovoreni termin jer ozlijedi nogu. Homolka
je u potrazi za mistinim predmetom i do kraja romana ne otkriva o emu se radi. Promjene u
obitelji zbivaju se vezane uz politike promjene u ekoj. Iako dogaaji nisu datirani
godinom, nego se godina navodi tek kasnije, po vijestima koje obitelj dobiva, moe se
zakljuiti da je vrijeme radnje u vrijeme Prakoga proljea. Obitelj zbog vlastite sigurnosti
odluuje preseliti u Zagreb, gdje otac ima prijatelja jer je bio u partizanima u Hrvatskoj, a Jii
ostaje kod teke Alene jer nastavlja kolovanje u ekoj.

198

Kao vaan motiv pojavljuju se vree sa smeem iz namjetaja iz Letohrada koje Jii seli kod
tete Alene jer ih je htio jo jednom pregledati. Provalom u tetkin stan radnja zadobiva
kriminalistiku pozadinu. U stan je provaljeno za vrijeme pogreba Janu Polachu, ali
vrijednosti nisu odnesene. Policijski inspektor eli za krau optuiti Zdeneka jer mu je tako
najlake, ali Zdenek ima dobar alibi i policajac nema rjeenja. Tetu Alenu policajev pristup
naljuti pa kasnije vie ne surauje s policijom vezano uz tu krau jer ionako nita nije bilo
ukradeno, nego samo pregledano i razbacano. Provalom u oev stan u Zagrebu, Jii povezuje
dvije provale. Neobini se dogaaji nastavljaju eksplozijom u tetinu podrumu i poarom, za
koji teta zakljuuje da je podmetnut, a Jirijeve sumnje poveava pronalazak Homolkina sata u
podrumu. Nelinearnost pripovijedanja odnosno retrospekcija najavljuje se u tekstu: Film se
poeo odmotavati unatrag. (Garda, 2004.b:59) i Jii se prisjea svojih susreta s Homolkom i
njegova sumnjiva lika. Pronaeni sat Jii pokazuje Zdeneku i doznaje da je Homolka ujedno i
maioniar koji je gostovao u Zdenekovu domu. Jii ne govori odmah teti svoje sumnje u
Homolku, ali kada joj to kae, ona se prihvaa zagonetke o Homolki i kao detektiv
rekonstruira dogaaje vezane uz njega donosei mogua objanjenja dogaaja. Jii i teta
pokuavaju doznati to je Homolki toliko vano vezano uz taj namjetaj i to trai. Tetino
ponaanje pod utjecajem je proitane kriminalistike literature, a njezini zapisi u
pripovjednom tijeku donose jo jednom izdvajanje i podsjeanje na najvanije dogaaje
vezane uz Homolku. U njihovoj potrazi pomae im oeva biljenica s evidencijama kupnje i
prodaje, kao i dunika. U njoj je zapisao i odakle je nabavio namjetaj iz Letohrada pa im ta
informacija odreuje smjer istraivanja. U svome istraivanju teta i Jii doznaju podrijetlo
namjetaja, ali ne i njegovu vrijednost ni to bi Homolka mogao traiti. Istraivanje provode u
razgovoru s osobama koje su na neki nain povezane s namjetajem, a kroz prie njihovih
sugovornika radnja se vraa u vrijeme prije poetka djela, u razdoblje I. svjetskog rata i
kasnije, i doznaju se mistini podatci o Homolki, odnosno Hockenbaueru. U svome
istraivanju dolaze i do biljenice s citatima koji podsjeaju na proces inicijacije, a teta
detaljnim pretraivanjem knjinice kasnije doznaje da se radi o stihovima iz Parsifala, ime
se stvara intertekstualna veza s tim djelom u kojemu se nalaze elementi iz mitova o kralju
Arturu i legendi o Svetome Gralu. Dolaze i do tapa jednak Homolkinom, ali s likom drugoga
ovjeka, Jana Zabadala, i brojem 41. Teta zakljuuje da tapovi nisu iz istoga vremena jer je
Zabadalov iz vremena oko 1. svjetskog rata.
Knjige koje je Jii naknadno pregledao i koje je pronaao u ''Homolkinu'' namjetaju
bile su na temu magije, astrologije, hermetizma i spiritizma, a pronalazi i vaan detalj sliku
199

sa Zabadalova vjenanja na kojoj se nalazi Homolka, a koja je datirana 1916. Teta

razmiljajui racionalno ne vjeruje u to jer je prevelik vremenski razmak da bi ovjek isto
izgledao.
Radnja se potom dogaa 10 godina kasnije, a dugo razdoblje objanjava se opet u
predgovoru pisca drugom dijelu romana i pisanjem o susretu s Jiijem na putovanju u
Amsterdam. Pisac vremenski situira radnju u 1980. godinu i navodi da je Jii za vrijeme
putovanja dopisivao neto u biljenicu koju mu je predao za vrijeme putovanja u Amsterdam
kako bi piscu pria bila jasnija jer nije redovito vodio svoje dnevnike zapise. Time se
pokuava ostvariti autentinost teksta, emu pridonosi i Jiijev zahtjev piscu da ne stavlja
tona imena i adrese. Metanarativnim komentarom pisac se obraa itateljima i naglaava da
nije zaboravio obeanje da e im rei to je pisalo na krvavome papiriu koji mu je u hotelu
ostavio Jii: Ali to vrijeme jo nije dolo, potrebno je jo malo strpljenja; itatelj e to saznati
u drugom dijelu ove prie. (Garda, 2004.b:120). Tim se metanarativnim komentarom
poveava napetosti i iekivanje prie u drugome dijelu romana, a saznat e se i za dogaaj
koje Jii nije ranije ispriao iz nepoznatoga razloga. Retrospekcijom se pisac jo jednom
prisjea glavnih dogaaja iz prvoga dijela romana i navodi razloge velikoga vremenskog
prekida. Pria je u tome razdoblju bila u mirovanju i nije se dogaalo nita vano. U
autoreferncijalnim osvrtima na tekst i pisanje, pisac problematizira gledite s kojega e pisati
u 2. dijelu romana, treba li pisati on ili s Jiijeva gledita i opet se odluuje na pisanje u 1. licu
s Jiijeva gledita te stoga opet dolazi do promjene pripovjedaa.
Dogaaji se sada pripovijedaju deset godina poslije, a u tome razdoblju Jii nije ni
vidio ni uo Homolku, jedino je prouio stihove iz Parsifala koji govore o potrazi za Svetim
Gralom koji pomlauje ljude. Intertesktualni se dijalog s djelom svjetske knjievnosti i
legendom o Gralu uspostavlja na razini teme djela i na razini lika jer Homolka, koji ne stari
tijekom dugoga niza godina, traga za Svetim Gralom koji e ga odrati mladim. U
oblikovanju Homolkina lika uoava se postmodernistiko prelijevanje zbilje i fikcije
(fiktofaktalnost) jer dogaaji iz fikcije, odnosno legende o Svetome Gralu, utjeu na dogaaje
u

zbilji,

odnosno

Homolkino/Hochenbauerovo

nestarenje.

Parodija,

kao

element

postmodersnistikoga izraza, uoava se u propitivanju moi Svetoga Grala. Jii i teta uzimaju
neki grumen pljesniva voska koji su pronali u starome namjetaju i bulje u njega kako bi
ostali vjeno mladi, to ostavlja humoristian dojam. Buljenje u kamen ne djeluje i
metanaratvnim komentarom upuuje se na tetino starenje jer je ve idue godine dobila bore.

200

Dogaaje vezane uz Homolku i stari namjetaj aktualizira oporuka Jindricha Svobode

kojom ostavlja 5000 knjiga tetki Aleni. Na sudu Jii susree Homolku koji mu govori da na
proljee mora doi u Amsterdam. Homolka i nakon 10 godina izgleda gotovo jednako, to je
Jiiju vrlo neobino. Jii dobiva i pismo g. Svobode u kojemu doznaje da je Svoboda
posumnjao da je teta ena iz muzeja, kako mu se prilikom posjete predstavila, i otkrio je tko
je ona. Nada se da su joj namjere asne i otkriva joj preueni dio prie o Zabadalu i
Hochenbaueru koji joj nije mogao rei ranije jer je bio pod zakletvom. Napetost se poveava
jer itatelji ne doznaju odmah to je to Svoboda preutio. Pri pregledu Svobodinih knjiga Jii i
Zdenek nalaze Parsifala i pokuavaju istinu nai u knjigama, ali im to ne uspijeva. Pavleka,
kao i nekada teta Alena, ne vjeruje da bi Homolka mogao biti Hochenbauer jer je prevelika
razlika u godinama, to upuuje na to da oba enska lika razmiljaju racionalno. Misli da bi
oni mogli biti otac i sin, ali sumnje u to unosi injenica da obojica nemaju isti prst, to navodi
do zakljuka da bi to mogla biti jedna osoba. Zdenekovi i Jiijevi pokuaji otkria Svobodine
tajne prie odnose u pripovjedni tijek retrospekciju na prole dogaaje. Poslovinim
diskursom U sobi je najtamnije mjesto pod svjetiljkom. (Garda, 2004.b:143) mladii
dolaze do rjeenja jer se Zdenek prisjeti tapa koji je naao u Svobodinim kutijama. Taj je tap
isti kao Homolkin i Zabadalov, ali s brojem 42. Pronalaskom Svobodina dnevnika u kutiji na
koju su zaboravili, opet dolazi do promjene pripovjedaa, radnja se vraa u vrijeme prije
poetka djela i nastavlja se pria o Hockenbaueru. Doznaje se da je bio lan tajne drube
Nova zora, ije se uenje temeljilo na kabali i hermetikama te uenjima egipatskoga mudraca
i maioniara Trismegistosa. Ukljuivanje tajne drube romanu daje sloenu pozadinu i
produbljuje priu o Svetom Gralu. Hochenbauer je postao voa te drube, a ukljuio je i
Zabadala i Svodobu. lanovi su bili tajni i na sastanke dolazili maskirani, a tap je bio
predmet raspoznavanja. Ubrzo se poelo iriti nezadovoljstvo Hockenbaureovim vodstvom i
poele su se iriti prie da je on ubio Dietricha, staroga vou drube, i potom pobjegao iz
zatvora pod nerazjanjenim okolnostima te ga je tada Jan naao i zarobio. Bez prsta je ostao
jer se u Njemakoj ranije bavio nadriljenitvom. Kada je razotkriven i ponovno uhien,
osuen je na doivotni zatvor, a Zabadalo i Svodoba zakleli su se da nee nikomu o tome
priati. Namjetaj je ostao kod Jana i on ga je uvao, ali nikada ga nije koristio. Vie nikada
nije uspio doi do Hochenbauera jer je ovaj negdje nestao. Jan se nije rijeio namjetaja nego
ga je htio bilo kada predati Hocknebaueru ili njegovu sinu.
Homolka se u Jiijev ivot vraa nakon Jiijeve diplome. Na povratku s plesa, na
kojem je bio s Pavelkom nakon svoje diplome, Jii u depu nalazi poruku da doe u
201

Amsterdam. Nije mu bilo jasno kako je poruka zavrila u njegovu depu i prisjea se ovjeka
koji mu je pomogao odjenuti kaput i obiljeja po kojemu je prepoznatljiv, vitiliga po rukama.
Dolaskom u stan nalazi napadnuta Zdeneka i vidi da je nestao Svobodin dnevniki zapis, ali
nita drugo nije ukradeno. Zdenek smatra da provalu i Homolku trebaju prijaviti policiji, ali
Jii nema nikakvih dokaza protiv Homolke. Dolazi do zakljuka da je Homolka proitao
Hanino pismo Pavelki u kojoj spominje put u Amsterdam i da zato poziva i Jiija u
Amsterdam. Stalno se pita to Homolka trai i pomilja da je to moda sat.
Motivacija za Jiijev odlazak u Amsterdam pojavljuje se s Haninom boleu koja nju
sprjeava da ide na put pa umjesto nje odlazi Jiri. U Amsterdamu Jii lako pronalazi Homolku
jer je grad pun plakata koji najavljuju njegovu maioniarsku predstavu. On odlazi na
njegovu predstavu i dalje se pitajui to to Homolka potrauje, mislei da je to fotografija
koja bi mogla otkriti da je Hockenbauer jo iv i vratiti ga u zatvor zbog ubojstva Dietricha. U
Homolkinu pomoniku na predstavi vidi slinosti s Homolkom, ali pomonik je nii i stariji.
Napetost se poveava nakon predstave jer Jiija u noi nakon predstave netko zove na telefon
u sobi. On odluuje to prije otii za Zagreb, prvim avionom, biljenicu sa zapisima ostavlja
vodiu, a piscu okrvavljeni papiri. Homolkin pomonik dolazi u Jiijevu sobu i od njega trai
to ono pripada Homolki, ali to nije sat. Jii doznaje da je pomonik Homolkin sin, to nije
nimalo logino jer pomonik izgleda starije. Dolazi do sukoba meu njima i Jii odmah odlazi
na zrakoplov za Zagreb, smiljajui to e rei roditeljima. Ne eli im rei istinu, ali ni lagati
jer nije tako odgojen.
Homolka i pomonik iz Amsterdama odlaze u Prag i uzimaju Zdeneka kao
zarobljenika dok ne dobiju to trae. Jii odlazi odmah za Prag ne govorei nita ocu, a
metanarativnim komentarom upuuje se na pogrjenost njegova izbora (sada misli da je to
bila pogrjeka). Homolka trai neto iz vrea za smee, jo uvijek se ne otkriva to. Jii odlazi
sam na sastanak s njim, pri emu zagonetni zavretak poglavlja pojaava napetost pri itanju.
Pri susretu s Homolkom Jii uoava da je u vrlo kratkome vremenu rapidno ostario Neku
veer mi se inio isti kakvog sam ga viao od naeg prvog susreta. Ali u ova dva-tri
posljednja dana kao da je ostario za desetak godina. Lice mu je ispijeno i blijedo, gotovo uto;
prava votana maska. U oima plamti grozniav sjaj, koji prije nisam zamijetio. (Garda,
2004.b:216) S promjenama na Homolkinu licu Jii uoava i promjene na njegovu liku na satu
koji takoer stari. Jii Homolki daje vreu sa stvarima, daje mu i sliku sa Zabadalom i
Svobodom, ali nita od toga nije ono to Homolka trai. U samo pola sata Homolka sve vie
stari i na posljetku zabija bode u Jiijeva prsa. Jii pada u rijeku i ubrzo pokraj njega rijekom
202

pluta Homolkino tijelo i tap s brojem 1. Jiija spaavaju teta Alena, koja je dola iz Amerike,
i Zdenek.
U epilogu se rasplie pria i doznaje to je Homolka traio odnosno gdje se nalazio
tajanstveni predmet. Jii je u tekome stanju dopremljen u bolnicu i obitelj ga posjeuje kada
mu je bolje. Jii govori Zdeneku da nije doznao to je Homolka traio, ali tada se u priu
ubacuje Hana i podsjea brata da su bile tri vree za smee, a jednu, vrlo teku, ona je bacila u
drveni sanduk.
Traganje za Svetim Gralom moe se usporediti s traganjem za Osmanom u
Pavliievim Koraljnim vratima i traganjem za Poetikom u Ecovu romanu Ime rue.
Pronalazak traenih predmeta poremetio bi prirodni poredak stvari i zato se Sveti Gral ne
pronalazi, nego zavrava u smeu, ime se i parodira potraga za Svetim Gralom. Uz
postmodernistike postupke autoreferencijalnosti i mijeanja fikcije i zbilje, u romanu se
uoavaju anrovske geminacije i uplitanje pjesnikoga diskursa u romaneskno tkivo (Jii pie
pjesmu kojom izraava svoju tugu jer ne ivi sa svojom obitelji). Intertesktualni odnosi, kao
elementi postmodernistikog pripovijedanja unose se stihovima inicijacije iz Parsifala
Wolframa von Eschenbacha, a u biljeci se objanjava itateljima da su u radnju toga djela
uneseni elementi mitova o kralju Arturu i legende o Gralu. Prizivanje znanstvenoga diskursa,
karakteristino za Gardaeve romane, pojavljuje se i u ovome romanu. U biljekama se
donose objanjenja pojmova koji bi mladim itateljima mogli biti nepoznati, a odnose se na
eku povijest, magiju i mistine nauke, kao i poveznice sa Svetim Gralom. Motiv Svetoga
Grala, koji se ve pojavio u Gardaevu stvaralatvu u romanu Miron na tragu Svetoga Grala,
u ovjeku s crvenim tapom obrauje se kompleksnije s izraenim postmodernistikim
elementima.
Roman je ispripovijedan u 1. osobi i pisan je knjievnim jezikom, s estim
monolokim Jiijevim promiljanjima o stvarima koje ga zaokupljaju, stoga se roman prema
prevladavajuoj narativnoj figuri odreuje kao roman lika.
Na stilskoj razini uoavaju se opisi prostora koji su u funkciji doaravanja psihikoga
stanja likova. Knjievni prostor u romanu obuhvaa vie europskih gradova (Salzburg, Prag,
Egmond ann Zee u blizini Amsterdama, Zagreb, Letohrad i dr.). Opisa gradova gotovo ni
nema, ali su navedene njihove znamenitosti, npr. Mozartova kua u Salzburgu i sl. U romanu
je mnogo opisa koji govore o protjecanju vremena (u kontrastu s Homolkinom eljom o
vjenoj mladosti). Opis lopoa pojavljuje se kao lajtmotiv. (Pinatri, 2008.)
203

Od knjievnih je prostora detaljnije opisana kua obitelji Hrubika u Pragu, koja se

prati tijekom vremena. Opis kue povezan je s duevnim stanjem lika. Na poetku je romana
kua opisana kao lijepo mjesto za ivot, ali kada obitelj preseli u Zagreb, ona postaje sve
jadnija jer je novi vlasnici ne odravaju. Opis kue prati i Jiijeve osjeaje: Otac je uskoro
dao u novine oglas o prodaji kue i ekao da se javi kupac. Usput je rasprodavao onu starudiju
iz upe i dvorita, ali i stvari iz kue, dajui sve budzato. Napokon sam, prvi put u ivotu,
vidio nae dvorite prazno; samo je drveni sanduk za smee prkosno stajao nasred dvorita.
() Tek sam tada, gledajui svu tu prazninu i pusto, shvatio da se dogaaju krupne stvari i
da neto lijepo i nezaboravno odlazi u nepovrat. (Garda, 2004.b:34) Svaki kasniji Jiijev
odlazak kui donosio je tugu i nostalginost koja se ogledala i pri opisu toga prostora 246.
Postupkom retrospekcije donose se Jiijeva sjeanja na sretne trenutke koje je u kui proveo s
obitelji, a iz njegovih se sjeanja moe prepoznati i duh vremena u kojemu je obitelj ivjela,
ali i politika situacija u zemlji. Naime, oni su slavili Boi, ali to nisu smjeli javno obznaniti
pa su morali skrivati boino drvce. Kao vaan motiv pri opisu kue i dvorita pokazao se
stari sanduk za drva, koji se pojavljivao pri svakom opisu dvorita tijekom godina, s
napomenom da ga vie nema kada je uklonjen iz dvorita. Vanost toga sanduka vidi se tek na
kraju romana kada se doznaje da je u njemu bila trea vrea s predmetom koji je traio
Homolka.
U posljednjem Gardaevu romanu za mlade ovjek s crvenim tapom pisac na
kompleksan nain oblikuje fabulu u koju se uplie motiv traganja za Svetim Gralom. Roman
se odreuje kao postmodernistiki emu pridonosi autoreferncijalnost, lelujanje fikcije i
fakcije te pojava intertekstualnih odnosa, kao i parodiranje legende o Svetome Gralu,
prizivanje znanstvenoga diskursa i anrovske geminacije. Likovi su preteno odrasli. Na
planu izraza uoava se vie vremenskih perspektiva i izmjena pripovjedaa, to pridonosi
kompleksnosti fabule. Tradicionalni se elementi uoavaju u prikazu patrijarhalne obitelji,
dobroga obiteljskog odgoja i stereotipnom prikazu enskih likova. Kompleksnou fabule i
nainom obrade teme, kao i znaenjem na ontolokoj razini, posljednji je Gardaev roman
potvrdio Gardaa kao vrsnoga romanopisca i knjievnika.
246 Bacio sam pogled u dvorite i bilo mi je svega dosta. Pusto, to je prava rije kojom mogu opisati ono to
sam vidio. Samo je jo onaj na stari sanduk za smee stajao nasred dvorita. Meni to nekako bi drago, kao da
sam u tuini susreo neku dragu osobu. (Garda, 2004b:52)Kua je izgledala jo jadnije i naputenije nego kad
sam je vidio zadnji put. Rebrenice su na jednom prozoru bile polomljene, stakla razbijena. I ulazna vrata u
meuvremenu su odvaljena i sruena. Uza stranji zid Nezvalove kue jo je prkosno stajao na bor, vei i ljepi
nego to je bio kad sam ga vidio zadnji put. () Stari drveni sanduk za smee bio je pun puncijat, zacijelo ga je
onaj privremeni stanar samo punio, a nikada praznio. (Garda, 2004.b:111)

204

6.

Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u Gardaevim romanima

Gardaevi romani u radu promatrani su s obzirom na dva kriterija kako bi se dolo do

zakljuka o njegovu poloaju u hrvatskoj djejoj knjievnosti i njezinu razvoju.
Prvi je kriterij bilo odreenje Gardaevih romana prema modernosti oblikovnih
postupaka pri emu su romanu svrstavani u tri tipa: tradicionalni, moderni i postmoderrni.
Tipologiju djejih romana devedesetih prema modernosti oblikovnih postupaka usustavila je
Sanja Vrci-Matija (2010.) na primjeru romana devedesetih, uz napomenu da je tipologiju
mogue primijeniti i na druga razdoblja hrvatskoga djejeg knjievnog stvaralatva. Solar
(2005.) navodi da tipologija treba olakati analizu romana jer na temelju poznavanja tipova
romana moemo utvrditi konvencije unutar kojih se ostvaruje roman i odnos koji djelo
zauzima prema tim konvencijama. Vrci-Mataija (2010.) navodi da pojavnost modernih ili
postmodernih elemenata u pojedinome djelu ne mora znaiti i odreivanje toga djela kao
modernog ili postmodernog, nego svrstavanju romana u odreeni tip pridonosi ukupnost
znaenja na planu izraza i na planu sadraja.
Tradicionalnomu pripovjednom izrazu pripada:
a) kontinuirano nizanje dogaaja s manjim prostorno-vremenskim skokovima
b) najee sveznajui pripovjeda
c) dinamino pripovijedanje s mnogo dijaloga, opisivanja i rjee, ali ipak
zastupljenih, tehnika neizravnoga ili izravnog unutarnjeg monologa
d) teme bliske djetetu i djetinjstvu, doivljaji iz svakodnevnoga ivota, igre, kole,
prirode, odnosi djece i ivotinja
e) djeje igre na otvorenome, esto oponaanje odraslih i pomaganje odraslima
f) likovi se ostvaruju unutar druina, ali moe i jedan djeji lik biti u prvome planu
g) izgradnja djejega identiteta pod utjecajem obitelji, najee istospolnih obiteljskih
uzora
h) patrijarhalni obiteljski odnosi
205

i) rodna podijeljenost likova, stereotipni prikaz enskih likova

j) ruralni ili urbani prostor koji nosi znaajke tradicionalnoga naina ivota
k) oslikavanje duha vremena s tradicionalnim obiljejima, utjecaj tradicionalnih
drutvenih vrijednosti.
Moderni romani donose pomak u odnosu na tradicionalne i znaajke su tih romana:
a) psiholoka proivljavanja likova s manjim naglaskom na fabuli
b) novine na razini fabule dramska, filmska, dnevnika i geminacijska fabula,
c)
d)
e)
f)

nelinearna fabula, monoloko-asocijativno pripovijedanje, retrospekcija

pripovijedanje iz vie pripovjednih perspektiva, nepouzdani pripovjeda
intermedijalni i intertekstulani postupci
djeji likovi esto funkcioniraju sami, ali mogu se ostvariti i unutar druina
teme iz svakodnevnice, socijalno-psiholoke teme, egzistencijalni problemi, tabu

teme, ekoloke teme

g) obitelj se moe prikazivati humoristino ili sa svakodnevnim suvremenim
problemima
h) djeji se identitet gradi s obzirom na vlastite interese, pod utjecajem medija,
popularne kulture, vrnjaka, obitelji. Slabi utjecaj autoriteta.
Postmodernistiki romani uglavnom iziskuju zahtjevnije itatelje. Znaajke su tih
romana:
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)

jezina igra
zaigranost forme
anrovske geminacije
parodiranje klasine knjievnosti
hiperbolinost
citatnost i intertekstulanost, interemedijalnost
trivijalizacija
poigravanje s ulogom pripovjedaa i pripovjednim tehnikama, pripovijedanje uz i

i)
j)
k)
l)
m)
n)

pokraj autora
ironizacija
sinkronijske veze s masovnom kulturom
razaranje jezika i neknjievne tvorbe
likovi su esto odrasli
fabula moe biti filmska, dnevnika, dramska i geminacijska
fiktofaktalnost.

Vrci-Mataija (2010.) navodi da su slika djetinjstva, tematsko-motivski svijet i

prostorno-vremenski kompleks gotovo istovjetni u modernim i postmodernim romanima pa se
razdjelnice vie pronalaze na planu izraza, nego na planu sadraja.

206

Drugi je kriterij bio vrijeme nastanka romana, pri emu se kao razdjelnica uzimala
1990. godina jer se knjievnost devedesetih moe promatrati kao novo razdoblje u razvoju
hrvatske djeje knjievnosti. Vrci-Mataija (2010.) razdoblje devedesetih godina uzima kao
razdjelnicu pri promatranju razvoja djejega realistikog romana i u tome razdoblju istie
promjene koje su se zbile u drutvenoj zbilji te ostavile utjecaj na oblikovanje romaneskne
produkcije u Hrvatskoj. Romane devedesetih godina uz stilsku raznolikost karakteristinu za
razdoblje

knjievnosti

od

1956.

karakterizira

sve

sloenija

struktura,

stilska

eksperimentiranja i strukturne inovacije (Vrci-Mataija, 2010.). Majhut (2008.a) takoer

izdvaja devedesete godine kao prekretnicu u gledanju na djeju knjievnost. Uz Domovinski
rat i drutveno-politike promjene, Majhut smatra da na djeju knjievnost i izdavatvo od
devedesetih godina do danas golem utjecaj imaju novi mediji i njihova sve ira uporaba u
svakodnevnome ivotu.
Svrstavajui Gardaeve romane u odreeni tip, bilo je mogue pratiti promjene koje se
uoavaju u Gardaevu stvaralatvu na razini plana sadraja i na planu izraza, kao i konstante,
koje se u Gardaevu stvaralatvu nisu mijenjale neovisno o promjenama u hrvatskoj djejoj
knjievnosti, a to se moe uoiti i na grafikome prikazu modernosti oblikovnih postupaka za
svaki roman.
Da bi se slikovno moglo prikazati pripadnost romana odreenomu tipu, navedene
znaajke tradicionalnog, modernog i postmodernog romana unesene su u program excel, kao i
Gardaevi romani koji te znaajke imaju. Obrada podataka rezultirala je slikovnim prikazima
prevladavajuih elemenata247 tj., oznaila radi li se o preteito tradicionalnome, modernom ili
postmodernom romanu.

247 Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u Gardaevim romanima

prema kronolokome redoslijedu nastanka romana ne donosi postotke
(matematika preciznost u ovome kontekstu nije neophodna i relativizirajua je
kategorija, upravo zbog spomenutih preklapanja znaajki), ali jasno pokazuju
kojemu modelu romani pripadaju. Slikovni prikaz modernosti Gardaevih romana
prema oblikovnim postupcima i prema vremenu nastanka donosi i informaciju o
postotku.
207

6.1.

Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u Gardaevim

romanima prema kronolokom redoslijedu nastanka romana

Slika 1. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Tajna zelene
peine

Tajna zelene peine

Tradicionalni elementi
Moderni elementi
Postmoderni elementi

Prvi Gardaev roman za djecu Tajna zelene peine tradicionalno je oblikovan s

elementima modernosti, kako i pokazuje grafikon (Slika 1.). Odreivanju romana kao
tradicionalnoga ponajprije pridonosi pripovjedno vrijeme u romanu i prikazana slika
djetinjstva, kao i realistiko oblikovanje fabule. Radnja je preteno linearno ispripovijedana.
Likovi u romanu jesu djeaci formirani u druinu, koji doivljavaju pustolovine, ali uz
pustolovine rade i korisne poslove kako bi preivjeli na otoku. Didaktinost je jedan od
elemenata tradicionalnosti, a u ovome se romanu ostvaruje kroz pripovijedanje starca o
preivljavanju na pustome otoku.
Od modernih postupaka u romanu se pojavljuje pripovijedanje u prvom licu. Dogaaje
pripovijeda lik Grge koji je na otok ponio dnevnik. Roman nije pisan u formi dnevnika, ali
likovi se u vie navrata pozivaju na njegov dnevnik i pitaju ga je li upisao odreene dogaaje.
Modernosti pripovjednoga izraza pridonosi i geminacijska fabula u kojoj se mijeanju
elementi pustolovnoga romana i romana o djejim druinama, kao i uplitanje pjesnikoga
diskursa.
208

Od postmodernih elemenata uoava se ironizacija organizacije djeje druine koja je

formalno organizirana, ali lik voe boji se i grijei i stoga nema osobine pravoga voe.
Slika 2. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Ljubiasti planet

Ljubiasti planet

Tradicionalni elementi
Moderni elementi

Prvi Gardaev znanstveno-fantastini roman Ljubiasti planet prema modernosti oblikovnih

postupaka tradicionalni je djeji roman na to upuuje grafikon (Slika 2.). Odreivanju
romana kao tradicionalnoga pridonosi prikaz likova u romanu. Djeji likovi odrastaju pod
utjecajem autoriteta, igraju se na otvorenome. Obitelj je organizirana patrijarhalno, muki
likovi (Miron i njegov otac Leopold) aktivni su likovi, dok enski likovi ostaju u pozadini
prie i imaju stereotipna obiljeja. Djeji se identitet gradi pod utjecajem odraslih, odnosno
oeva autoriteta. Didaktini su elementi zatupljeni u romanu i produbljuju znanstvenofantastinu temu. Na planu izraza takoer prevladavaju tradicionalni pripovjedni elementi.
Preteito linearnu radnju pripovijeda sveznajui pripovjeda.
Od modernih se elemenata uoava uspostavljanje intertekstualne veze s djelom tradicionalne
knjievnosti, Ivicom i Maricom, koje je u funkciji razvoja fabule i omoguava djeci
snalaenje u nepoznatome prostoru.

209

Slika 3. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Bakreni Petar

Bakreni Petar

Tradicionalni elementi
Moderni elementi
Postmoderni elemetni

Duh vremena koji se u romanu oituje kroz djeju igru na otvorenome kao i oblikovanje
djeje drube prevladavajua su obiljeja koja roman Bakreni Petar odreuju kao
tradicionalni djeji roman (Slika 3.). Od ostalih se tradicionalnih obiljeja u romanu
pojavljuje i patrijarhalno ustrojena obitelj, sa stereotipno oblikovanim enskim likovima, a
oblikovanje djejega identiteta pod utjecajem je oeva autoriteta. Na planu izraza prevladava
linearna fabula, a priu pripovijeda sveznajui pripovjeda promjenjive fokalizacije. U
romanu se pojavljuju i elementi koji upuuju na modernost izraza, a ine ih transemiotiki
citati iz novina, kojima se propituje etinost novinarskog zanimanja, i intertekstualni odnos
prema Gardaevu prethodnom romanu. anrovska geminacija odnosno supostojanje
elemenata romana o djejim drubama i znanstveno-fantastinoga romana takoer je element
modernosti.

210

Slika 4. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Izum profesora

Leopolda

Izum profesora Leopolda

Tradicionalni elementi
Moderni elementi

Slika 4. prikazuje kako u romanu Izum profesora Leopolda supostoje tradicionalni i moderni
pripovjedni elementi i prema njihovoj zastupljenosti roman se moe promatrati kao rubni
roman, ali oni nisu jednako zastupljeni na planu izraza i na planu sadraja. S obzirom na to da
na planu sadraja prevladavaju tradicionalni pripovjedni elementi, roman e se pokazati kao
tradicionalni djeji roman. Tradicionalnosti romana pridonosi oblikovanje djeje druine u
kojoj su djeaci aktivni likovi, s Mironom kao likom voe. Patrijarhalna obitelj, sa
stereotipnim prikazom enskih likova, osobito u prikazu majke, koja je potpuno izvan vanih
zbivanja, pridonose odreenju romana kao tradicionalnoga. Tradicionalnosti romana pridonosi
i sveznajui pripovjeda, kao i elementi didaktinosti.
Moderni su elementi podjednako zatupljeni u romanu, a uoljiviji su na planu izraza. Radnja
se u romanu dogaa usporedno, a na modernost upuuje i dijaloka forma telefonskoga
razgovora, kao i uporaba spravice Ciceron. U romanu se pojavljuju intertekstualni osvrti na
ranija Gardaeva djela, ali i intermedijalno uplitanje elemenata popularne kulture, to je u
kontrastu s vremenom u koje djeca odlaze. Autoreferencijalnim se osvrtom na pisca eli
ostvariti stvarnosnot dogaaja u romanima kojima je glavni lik Miron. Takoer, u romanu se
uoava i hibridnost anra i pojava elemenata znanstveno-fantastinoga, povijesnog i

211

detektivskog romana. Na modernost izraza upuuje i uplitanje znanstvenoga diskursa kojim se

mladim itateljima objanjavaju povijesni dogaaji.

Slika 5. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Pigulica

Pigulica

Tradicionalni elementi
Moderni elementi
Postmoderni elemetnti

Roman Pigulica, smjetanjem radnje u ruralnu sredinu u kojoj se doarava nain ivota
slavonskoga sela i duh vremena u kojemu se zbiva radnja, kao i naini djeje igre, odreuje se
kao tradicionalni djeji roman (Slika 5.). Didaktinost, tipina za Gardaevo stvaralatvo,
pojavljuje se i u ovome romanu i itatelje se nastoji poduiti kulturnim manirama. Lik
djevojice Melite oblikovan je stereotipno, dok na modernost upuuje oblikovanje lika
Pigulice, koja nije tipina djevojica, a uz taj je lik vezan i intertekstualni odnos s djelom
Astrid Lindgren Pipi Duga arapa. Intertekstualni se odnosi uspostavljaju i s drugim djelima
djeje knjievnosti, npr. s ipolinom, Otokom s blagom i udnovatim zgodama egrta
Hlapia. Na modernost izraza upuuju transsemiotiki citati, kao i uplitanje pjesnikoga
diskursa.
Na planu sadraja uoavaju se elementi koji su tipini za tradicionalni pripovjedni izraz,
poput sveznajuega pripovjedaa i preteno linearno oblikovane fabule.

212

Slika 6. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Duh u movari

Duh u movari

Tradicionalni elementi
Moderni elementi
Postmoderni elementi

Slika 6. prikazuje kako u Duhu u movari prevladavaju tradicionalni oblikovni postupci koji
se uoavaju i na razini sadraja i na planu izraza. Ruralna sredina u koju je smjetena radnja,
duh vremena koji se doarava u romanu, kao i nain ivota u baranjskome mjestu, elementi su
tradicionalnoga izraza. Djeji likovi ukljuuju se u drutveno koristan posao, to je element
tradicionalnosti, ali i didaktinosti djela. Didaktinost se uoava i u brojnim opisima prirode u
kojima itatelji upoznaju Kopaki rit te biljni i ivotinjski svijet toga lokaliteta. Roman
itateljima donosi ekoloke poruke, kao i poruke o vanosti pristojnoga ponaanja i kunoga
odgoja. Kao element tradicionalnosti gleda se i formiranje djeje druine u kojoj djeaci
imaju aktivnu ulogu i zatitniki se odnose prema djevojici. Djevojice su stereotipno
prikazane i element su zaljubljivanja (Aranka) ili se brinu za kuanske poslove (Melita).
Obitelj prikazana u pozadini prie patrijarhalna je obitelj. Na planu izraza tradicionalnost se
uoava u linearnome prikazu radnje i sveznajuem pripovjedau.

213

Kao moderni se elementi u romanu pojavljuju intertekstualni odnosi prema ranijim

Gardaevim djelima, pojava intermedijanosti u odnosu prema filmskoj umjetnosti i anrovska
geminacija te unoenje elemenata animalistikoga romana. Modernosti izraza upuuje i
telefonski razgovor, ali uz napomenu da se tim razgovorom doarava duh vremena prikazan u
romanu, kada je u selu Kopaevu postojao samo jedan telefon.
Postmoderni element romana jest parodiranje klasine knjievnosti, odnosno Crvenkapice
koji se uoava u djejem dijalogu.
Slika 7. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Filip, djeak bez imena

Filip, djeak bez imena

Tradicionalni elementi
Moderni elementi

Filip, djeak bez imena tradicionalni je djeji roman u kojemu prevladavaju elementi
tradicionalnoga pripovjednog izraza (Slika 7.), ali se uoavaju i elementi modernosti,
karakteristini za knjievnost devedesetih, poput socijalno-psiholoke tematike, unutarnje
fokalizacije kojom se prikazuju psiholoka proivljavanja lika odnosno Filipova razmiljanja
o stvarima koje ga mue. Kao element modernosti pojavljuje se i intertekstulani odnos prema
Gardaevu romanu Tajna zelene peine i Oblakovu Otkljuanom globusu, iz kojega je
preuzeta pria o graditelju mostova u Budimpeti koja se pojavljuje kao lajtmotiv romana.
Tradicionalni se pripovjedni elementi uoavaju i na planu izraza i na planu sadraja. Radnja je
ispripovijedana preteno linearno, a pripovjeda je sveznajui unutarnje i vanjske fokalizacije.
U romanu nema stilskih inovacija ni pojave novih medija, a likovi djece odrastaju bez utjecaja

214

popularne kulture, emu pridonosi i udaljenije pripovjedno vrijeme u romanu. enski su

likovi oblikovani stereotipno, s osobinama enske brbljavosti. Na kraju romana Garda donosi
eksplicitnu knjievnu poruku, koja nije u skladu s modernim knjievnim postupcima, ali je u
skladu s njegovom poetikom u kojoj se naglaava vanost obitelji i pozitivnih obiteljskih
odnosa.

Slika 8. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Prikaza

Prikaza

Tradicionalni elementi
Postmoderni elementi

Prvi Gardaev roman koji se oznaava kao postmodernistiki i u kojemu prevladavaju

postmodernistiki elementi, kako pokazuje i Slika 8., jest roman Prikaza. Postmodernizam se
u romanu pojavljuje kroz vie elemenata, odlikuje ga sloenost fabule, anrovske geminacije
kojima se u roman unose elementi kriminalistikoga romana, fantastike, legende i horora,
izmjena sveznajuega i subjektivnog pripovjedaa promjenjive fokalizacije, kao i dvije
pripovjedne linije. Protagonisti su u romanu pretpubertetskog uzrasta i stariji, a pria koja se
zbiva u prolosti kao protagoniste ima odrasle likove. Kroz legendu o bijeloj eni i lik vrtlara
Kraia u romanu se uoava za postmodernizam karakteristino lelujanje fikcije i fakcije.
Intertekstualni se odnosi uspostavljaju i prema prethodnim Gardaevim romanima, iz kojih se
preuzimaju likovi i na koje se poziva u nekim dogaajima, ali i prema djelima klasine
knjievnosti. Intertekstualni odnos prema biblijskoj prii o Juditi iitava se kroz legendu o
Bijeloj eni jer su obje imale isti zadatak ubiti krvnika koji ih je elio. Didaktinost je bitno
215

obiljeje Gardaevih romana, a u ovome se romanu pojavljuju povijesni dogaaji, arheoloki

podatci, ali kroz djeje se likove progovara i o brizi za okoli i drutvenoj osvijetenosti.
Didaktini su elementi u roman uklopljeni kroz napetu fabulu i recepcijski su otvoreniji, stoga
se ne promatraju kao tradicionalni elementi.
U romanu se uoava i pojava elemenata tradicionalnoga pripovjednog izraza u oblikovanju
enskih likova koji su predmet zaljubljivanja (Melita) ili se koriste tipinim enskim rodno
stereotipnim sredstvima kako bi postigle svoj cilj (Madlenino koketiranje). Takoer, kao
element tradicionalnoga izraza pojavljuje se i opis igre djece u Valpovu. Djeca se igraju na
otvorenome, tradicionalnim igrakama, ime se doarava pitomost slavonskoga mjesta i duh
vremena.
Slika 9. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Miron na tragu Svetoga
Grala

Miron na tragu Svetoga Grala

Tradicionalni elementi
Moderni elementi
Postmoderni elementi

Miron na tragu Svetoga Grala moderni je djeji roman u kojemu se uoavaju i elementi
tradicionalnoga i postmodernog pripovjednog izraza (Slika 9.), pri emu se za odreenje
romana kao modernoga uzimaju prevladavajui oblikovni postupci. Modernost romana
iitava se u utjecajima popularne kulture na odrastanje likova i intermedijalnim uplitanjem
filmskoga diskursa (Indiana Jones i posljednji kriarski pohod), kao i intertekstualnim
uplitanjem kriminalistikih i pustolovnih romana (Winnetou), to utjee na ponaanje likova
djeaka. Djevojica Melita odrasta pod utjecajem popularne kulture, to se uoava u
216

zanimanju za pop-zvijezde. Intertekstualni se odnosi u romanu uspostavljaju i prema

Gardaevim ranijim romanima u kojima su se pojavljivali isti likovi i ponekada djeluju kao
preporuka za itanje tih djela (npr. Prikaze). Odnos prema medijima kao dijelu
svakodnevnoga ivota oituje se u oglasu u novinama koji djeaci daju kako bi prikupili
predmete iz kriarskih ratova. U romanu se, kao i u ostalim Gardaevim romanima, pojavljuju
didaktini elementi, kojima se mlade itatelje poduava povijesti i na taj se nain priziva
znanstveni diksurs, kao jo jedan element modernosti izraza. Postmoderni se elementi
pojavljuju na kraju romana, preplitanjem fikcije i fakcije, pri emu se interemedijalno uplie i
dramski diskurs.
Tradicionalni pripovjedni elementi vezani su uz kronoloko oblikovanje fabule s digresijama
edukativnoga karaktera i sveznajuega pripovjedaa, a na planu sadraja prikazuje se nain
ivota u ruralnoj sredini u kojoj i djeji likovi preuzimaju obavljanje kuanskih poslova, kao i
stereotipno oblikovanje enskih likova.
Slika 10. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Koliba u planini

Koliba u planini

Tradicionalni elementi
Moderni elementi

Slika 10. prikazuje da u romanu Koliba u planini supostoje tradicionalni i moderni

pripovjedni elementi, ali zbog prevladavajuih modernih elemenata koji se uoavaju na
stilskome planu i na sadrajnome planu, roman se odreuje kao moderni. Roman na razini
anra ima slinosti s Duhom u movari jer oba romana donose kriminalistiku fabulu s
ekolokom problematikom, ali u ovome je romanu ekoloka problematika vezana uz
217

zagaenje prirode i zbrinjavanje opasnoga otpada, odnosno donosi suvremenu problematiku.

U romanu se istie edukativno-didaktiki sloj, pri emu se priziva znanstveni diskurs u
edukativne svrhe. Slika djetinjstva, kao i duh vremena prikazani u romanu daju sliku
modernoga djetinjstva u kojemu se koriste mediji (telefon, mobitel), a uoavaju se i elementi
popularne kulture. Djeji se likovi izgrauju samostalno i ne ele pomo odraslih, nego se u
poduhvat hvatanja krivolovaca uputaju sami. Od tradicionalnih se pripovjednih elemenata u
romanu istie, za Gardaa karakteristino, stereotipno oblikovanje enskih likova koje
karakterizira briga za izgled, plaljivost, nesnalaenje u prirodi, kao i briga o hrani i ureenju
prostora. Djeja je druina oblikovana tradicionalno, djeaci su aktivni i nastoje djevojice
postaviti u rodno stereotipnu ulogu. Upravo se po tome pitanju uloga enskih likova mijenja i
one postaju aktivni elementi te na koncu sudjeluju u hvatanju krivolovaca, to upuuje na
modernost izraza. Sveznajui pripovjeda i kronoloka fabula tradicionalni su elementi na
planu izraza.
Slika 11. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Miron u kripcu

Miron u kripcu

Tradicionalni elementi
Moderni elementi

Romanom Miron u kripcu Garda otvara socijalno-psiholoku problematiku borbe s

ovisnou i odrastanja u nesreenim obiteljskim uvjetima, to su glavne odrednice zato se
ovaj roman promatra kao moderni roman za mlade (Slika 11.). Uz modernost na tematskoj
razini, moderni se elementi uoavaju i na planu izraza u usporednom oblikovanju radnje,
218

koritenju argona tipinoga za knjievnost za mlade te u stilskoj inovativnosti koja se

ostvaruje uplitanjem jezika dilera i njihovim objanjavanjem. Autorefernecijalni osvrti na
ranije Gardaeve romane kao i uplitanje interemedijalnosti takoer su elementi modernosti
izraza.
Tradicionalni elementi koji se uoavaju u romanu tipini su za Gardaevo stvaralatvo, a
oituju se u prikazu obitelji iz koje dolaze glavni likovi. Miron odrasta u skladnoj,
patrijarhalno ureenoj obitelji i s ocem ima odnos povjerenja, to utjee na oblikovanje
njegova lika, ponaanje i ivotne stavove. Majka i sestra pasivni su likovi i ostaju izvan
glavnih dogaaja, ak ih se ni ne obavjetava to se zbiva s Mironom. Sveznajui pripovjeda
promjenjive fokalizacije takoer je element tradicionalnoga pripovjednog izraza.
Slika 12. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Kraa u galeriji ili sve
se urotilo protiv malog Terzia

Kraa u galeriji

Tradicionalni elementi
Postmoderni elementi

Kako je vidljivo na Slici 12. Kraa u galeriji ili sve se urotilo protiv malog Terzia
postmoderni je roman u kojemu se postmodernizam ostvaruje sloenom fabulom i
intermedijalnim uplitanjem slikarskoga diskursa, koji ima svoju funkciju u kriminalistikoj
radnji, ali i edukativnu funkciju jer itatelji se upoznaju s tehnikama i opusom slavonskih i
osjekih slikara. Na taj se nain, karakteristino za Gardaevu poetiku, kroz napetu fabulu na
diskretan nain pouavaju mladi itatelji. Postmodernosti romana pridonose transsemiotiki
citati iz novina i propitivanje novinarske etike. Likovi odrastaju u suvremenome dobu i
koriste se novim medijima poput raunala i mobitela, a pojavljuju se i elementi popularne
kulture. Kao i u prethodnim Gardaevim romanima, autoreferencijalinim se citatima priziva
219

radnja iz prethodnih djela. Parodiranjem kriminalistikoga anra kroz lik mladoga inspektora
iz Babine Grede, koji nastoji u stvarnosti primijeniti proitano iz kriminalistikih romana,
dolazi do propitivanja odnosa fikcije i fakcije.
U romanu su uoeni i tradicionalni pripovjedni elementi koji su bitno obiljeje Gardaeve
poetike. Stalni su Gardaevi likovi, Miron i njegovi prijatelji, stariji, pohaaju srednju kolu,
ali oni nisu tipini buntovni tinejderi, nego s roditeljima imaju odnose povjerenja. Bitno je
napomenuti da se odnos povjerenja razvija na relaciji sin-otac (Miron i Leopold te Dingo i
njegov otac), dok su majke u pozadini zbivanja i njih se ne obavjetava o vanim i
uznemirujuim dogaajima. Obitelji su prikazane patrijarhalno, oevi rade, dok su obje majke
kuanice. Interesi likova tinejdera nisu usmjereni popularnoj kulturi, zabavi ni afektivnosti,
nego ih zanima likovna umjetnost, to takoer pridonosi tradicionalnosti na planu sadraja.
Na planu izraz tradicionalni je element sveznajui pripovjeda promjenjive fokalizacije.
Slika 13. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu Tajna jednog
videozapisa

Tajna jednog videozapisa

Tradicionalni elementi
Postmoderni elementi

Roman Tajna jednog videozapisa postmoderni je roman za mlade koji zbog kompleksne
fabule trai zahtjevnije itatelje (Slika 13.). Kompleksnu fabulu karakterizira usporedno
oblikovanje radnje i stilske inovativnosti u obliku prenoenja radnje telefonskim razgovorom i
ubacivanje transsemiotikih citata u obliku novinskih isjeaka. Likovi su preteito odrasli, to
je jo jedno obiljeje postmodernistikih romana za djecu i mlade. U romanu se, u skladu s
220

Gardaevom poetikom kojom se otvaraju znanstvena i etika pitanja, priziva znanstveni i

dokumentaristiki diskurs kako bi se pridonijelo stvarnosnosti radnje. Vrijeme je radnje
suvremeno doba s poljuljanim etikim vrijednostima i ekolokim problemima. U romanu se
uoavaju anrovske geminacije jer je roman viedijelno komponiran i supostoje elementi
kriminalistikoga i znanstveno-fantastinog romana, pri emu znanstveno-fantastina tema
nastoji prenijeti dublju poruku o vanosti etike zanimanja, kontrole izuma i ekologije.
Interemdijalni postupci upliu se u radnju gledanjem filmske vrpce pri emu se itateljima
detaljno doarava to likovi vide i kako je vrpca montirana. Takoer, u romanu se pojavljuju i
intertekstualni elementi i prizivanje portugalske knjievnosti, to je povezano s radnjom u
prvome dijelu romana i ima edukativnu svrhu.
Tradicionalni elementni u romanu zastupljeni su samo kao motivi u prvome dijelu romana u
kojemu se u pozadini zbivanja pojavljuje patrijarhalno ureena obitelj u kojoj je majka
kuanica, a otac radi. Takoer, enski likovi u romanu obiljeeni su enskim stereotipima
poput brbljavosti, koketiranja i plakanja te nemaju vanu ulogu u romanu, nego se vanim
pitanjima bave muki likovi.
Slika 14. Slikovni prikaz modernosti oblikovnih postupaka u romanu ovjek s crvenim
tapom

ovjek s crvenim tapom

Tradicionalni elementi
Postmoderni elementi

Posljednji Gardaev roman za mlade ovjek s crvenim tapom postmoderistiki je roman

kompleksne fabule koja zahtijeva iskusnijega itatelja. Slika 14. prikazuje da u romanu
221

prevladavaju postmodernistiki elementi. U romanu se izmjenjuju pripovjedai, pisac i Jiri

Hrubika, a autoreferecnijalnim osvrtima u radnju se unose promiljanja pisca i njegova
iskustva s tekstom koji je dobio, ime se eli ostvariti autentinost ispripovijedanoga. Likovi
u romanu preteito su odrasli, a kompleksnosti fabule pridonose i razliite vremenske
perspektive i mnoge retrospekcije kojima se otkriva radnja. Od tipinih postmodernistikih
elemenata u romanu se uoavaju intertekstualne poveznice s Parsifalom, djelom u kojemu se
nalaze elementi iz mitova o kralju Arthuru i legendi o Svetom Gralu, stoga se intertekstualne
veze uspostavljaju na razini teme djela i na razini lika. Potraga za Svetim Gralom i mogunost
lika da ne stari predstavljaju postmodernistiko prelijevanje fikcije i fakcije, a potraga za
Svetim

Gralom

konanici

donosi

parodiranje

legende.

Kao

ostali

elementi

postmodernistikoga izraza u romanu se uoavaju anrovske geminacije i uplitanje

pjesnikoga diksursa u pripovijedanje, kao i, za Gardaeva djela karakteristino, prizivanje
znanstvenoga diskursa kojim se objanjavaju itateljima nepoznati pojmovi iz eke povijesti,
magije i mistinih znanosti.
U romanu se pojavljuju i neki motivi koji upuuju na tradicionalnost, ali oni se pojavljuju u
pozadini prie. Obitelj Jirija Hrubike patrijarhalna je obitelj koja ivi skladno, a lik je Jirijeve
djevojke oblikovan stereotipno, sa zanimanjem za modu i donosi retardaciju glavnoj radnji.
Odmak od stereotipno oblikovanoga enskog lika Garda donosi u liku tete Alene, koja je
nestereotipan lik s obzirom na rodna obiljeja, kao i s obzirom na vrijeme u koje je radnja
smjetena.

222

6.2.

Slikovni prikaz modernosti Gardaevih romana prema oblikovnim

postupcima i prema vremenu nastanka

Slika 15. Gardaevi romani 80-ih godina 20. stoljea prema modernosti oblikovnih postupaka

Gardaevi romani 80-ih

Tradicionalni; 100%

Slika 16. Slikovni prikaz Gardaevih romana nakon 1990. prema modernosti oblikovnih
postupaka

223

Gardaevi romani nakon 1990.

Tradicionalni; 13%

Postmoderni; 50%
Moderni; 38%

Iz slikovnoga se prikaza Gardaevih romana od 1979. do 1990. moe uoiti da su romani

pisani osamdesetih tradicionalni djeji romani. U tim se romanima pojavljuju i moderni i
postmoderni oblikovni postupci, ali oni nisu prevladavajui. Romani pisani nakon 1990.
pripadaju tradicionalnom, modernom i postmodernom tipu romana.
Slika 17. Slikovni prikaz Gardaevih romana prema modernosti oblikovnih postupaka

Gardaevi romani prema modernosti oblikovnih postupaka

Postmoderni; 29%
Tradicionalni; 50%

Moderni ; 21%

224

Moe se zakljuiti da Garda svoje stvaralatvo zapoinje tradicionalnim pripovjednim

izrazom koji se uoava i na planu izraza i na planu sadraja. Svih est romana objavljenih
prije 1990. pripadaju tradicionalnim djejim romanima. Tradicionalnost navedenih romana
oituje se u prvome redu na planu sadraja i povezuje ih oblikovanje djejih likova,
stereotipno oblikovanje enskih likova, patrijarhalan prikaz obitelji, doaravanje duha
vremena u kojemu se romani zbivaju i est prikaz ivota u ruralnoj sredini, didaktinost te
pretean sveznajui pripovjeda.
Na planu izraza u stvaralatvu prije 1990. pojavljuju se elementi koji upuuju na
modernost izraza, poput unoenja intertekstualnih elemenata, transsemiotikih citata i
usporedne radnje. Takoer, uoavaju se i postmoderni elementi u obliku anrovskih
geminacija te parodiranja i ironizacije anra. Ipak, unato pojavi modernih i postmodernih
elemenata, romani 80-ih odreuju se kao tradicionalni zbog sveukupnosti znaenja djela.
Od 1990. Garda u svoje romane unosi novine pod utjecajem promjena u djejoj, ali i
nedjejoj knjievnosti, kao i pod utjecajem izvanknjievne zbilje.
Moderni romani donose probleme iz svakodnevnice (droga i obiteljski problemi u
Mironu u kripcu), rat u pozadini (Miron na tragu Svetoga Grala) i ekoloke probleme
(Koliba u planini), odnosno pojavljuju se socijalno-psiholoke, tabu i socijalne teme
karakteristine za moderan pripovjedni izraz.
Osim patrijarhalne obitelji, pojavljuje se suvremena obitelj s brojim problemima
(Miron u kripcu), psihiko proivljavanje likova, intermedijalni i intertekstualni postupci. I u
romanima koji su odreeni kao modreni, pojavljuju se elementi tradicionalnosti, ali u manjoj
mjeri nego u romanima 80-ih i nisu prevladavajui. Djeje druine i dalje su tradicionalno
organizirane, s likom voe i aktivnim mukim likovima. Obitelji u kojima odrastaju glavni
likovi i dalje su patrijarhalno ureene obitelji s oevim autoritetom i majkom u pozadini
(Miron u kripcu, Kraa u galeriji).
Romani koji su u radu odreeni kao postmoderni, kompleksni su romani i pripadaju
knjievnosti za mlade. U njima se pojavljuju odrasli protagonisti (Tajna jednog videozapisa,
ovjek s crvenim tapom), uestale su anrovske geminacije (Prikaza, Tajna jednog
videozapisa). Roman Kraa u galeriji koncipiran je na naelima intermedijanosti sa snanim
poticanjem koji Garda ima u cijeloj svojoj poetici zaviajnosti. U navedenome je romanu

225

drugaija i orijentiranost prema zloinu sada je jedan od glavnih likova, ujedno i prijatelj
protagonista Mirona, glavni osumnjieni.
Postmoderne romane karakterizira i izmjena pripovjedaa, lelujanje izmeu fikcije i fakcije
(Prikaza i ovjek s crvenim tapom), ali i snane poruke na razini znaenja djela (Tajna
jednog videozapisa i ovjek s crvenim tapom).

7. Recepcija Gardaevih romana s obzirom na modernost oblikovnih postupaka

Prema Nastavnome planu i programu iz 2006. na neobvezni popis osnovnokolske lektire

uvrteno je osam Gardaevih djela. U etvrtome je razredu na popisu pet romana: Duh u
movari, Ljubiasti planet, Bakreni Petar, Izum profesora Leopolda i Tajna zelene peine te
pripovjedna zbirka Igrake gospoe Nadine. U petome su razredu na popisu jo dva
Gardaeva romana: Miron u kripcu i Filip, djeak bez imena.
injenica da je Garda lektirni pisac, osim to govori o neprijepornoj vrijednosti djela,
posluit e nam za recepcijski pogled na, u prethodnim poglavljima promatrana, Gardaeva
djela. Za potrebe rada provedeno je istraivanje kojim se eljelo provjeriti jesu li i koji su
Gardaevi romani recepcijski prihvaeni te moe li recepcijsko istraivanje potvrditi
prethodno navedene spoznaje o tradicionalnosti, modernosti ili postmodernosti

njegovih

romana.

7.1.

Nacrt istraivanja

226

Za istraivanje je osmiljen anketni upitnik sastavljen od dvaju dijelova (vidi Prilog 1.). U
prvome je dijelu ispitivan ueniki interes za itanje uope i odnos prema lektiri.
U drugome se dijelu anketnoga upitnika provjerava koje su Gardaeve naslove
ispitanici proitali, koji su im poznati, ali ih nisu itali i koji im naslovi nisu uope poznati.
Osim etrnaest Gardaevih naslova, u tablicu je uneseno jo esnaest naslova romana hrvatske
djeje knjievnosti248.

7.2.

Cilj istraivanja

Cilj je istraivanja bio ustvrditi koja su Gardaeva djela ispitanici itali i koja djela poznaju,
odnosno koja su im djela nepoznata. Iz prethodne analize, u radu, uoeno je da je Garda
preteito tradicionalan pisac, ali tijekom dugoga razdoblja uoavaju se promjene u njegovome
stvaralatvu, pod utjecajem promjena u hrvatskoj djejoj i nedjejoj knjievnosti, kao i pod
utjecajem izvanknjievnih promjena. Promatranju odgovara ispitanika pristupit e se s
obzirom na tipologiju Gardaevih romana, a s ciljem uoavanja prepoznaju li ispitanici
Gardaa kao tradicionalnoga, modernog i/ili postmodernog pisca.

7.3.

Opis uzorka

Istraivanje je provedeno kolske godine 2011./2012. na uzorku od 508 ispitanika uenika

petih, estih, sedmih i osmih razreda. Podatci su prikupljeni tehnikom licem u lice uz
prisutnoga ispitivaa i uz potivanje etikoga kodeksa istraivanja s djecom. Istraivanje je
provedeno u sedam osnovnih kola i jednoj podrunoj osnovnoj koli: Osnovna kola Jagode
Truhelke i Osnovna kola Grigor Vitez u Osijeku, Osnovna kola Ivan Goran Kovai i
Osnovna kola Josipa Antuna olnia u akovu, Podruna kola Josipa Antuna olnia u
Satnici akovakoj, Osnovna kola Luka Boti Vikovci, Osnovna kola akovaki
Selci Selci akovaki i Osnovna kola Josipa Kozarca Semeljci. kole su odabrane
sluajnim odabirom.

248 Naslovi romana uneseni su kako bi se izbjegla mogua pretpostavka to je u

fokusu istraivanja, a na taj se nain izbjegla mogunost manipuliranja
odgovorima u korist, ili ne, ankete tj. istraivanja.
227

Tablica 1. Opis uzorka po mjestima prikupljanja podataka i broju ispitanika

kola
O Luke Botia, Vikovci

Broj
ispitanika
ispitanika
73

Valjani %

Kumulativni %

14,4

14,4

14,4

O Josipa Kozarca,
Semeljci

53

10,4

10,4,

24,8

O akovaki Selci, Selci

akovaki

42

8,3

8,3

33,1

O Josipa Antuna olnia,

akovo

123

24,8

24,8

57,9

Podruna O Josipa Antuna

olnia, Satnica akovaka

41

8,1

8,1

65,9

O Ivan Goran Kovai

akovo

109

21,5

21,5

87,4

O Jagode Truhelke,
Osijek

41

8,1

8,1

95,5

O Grigor Vitez, Osijek

23

4,5

4,5

100,0

Ukupno

508

100,0

100,0

228

Anketu su ispunjavali uenici petih, estih, sedmih i osmih razreda. Od ukupnoga broja
ispitanika 277 (54,5%) je djevojica i 231 (45,5%) djeaka.
Tablica 2. Prikaz broja ispitanika po razredima i rodu
Razred

Spol
Djeak
75
91
16
49
231

5
6
7
8
Ukupno

Ukupno
Djevojica
76
109
37
55
277

151
200
53
104
508

Iz tablice je vidljivo da je najvei broj ispitanika uenika 6. razreda, ukupno 200, a potom su
po brojnosti zastupljeni ispitanici 5. razreda, njih 151. Uenika osmoga razreda jest 104. Po
dobi, najmanje je ispitanika uenika 7. razreda, njih 53.
Svi su se ispitanici mogli susresti s Gardaevim romanima nalaze se na neobveznome
popisu lektire za etvrti razred (Duh u movari, Ljubiasti planet, Bakreni Petar, Izum
profesora Leopolda i Tajna zelene peine) i peti razred (Miron u kripcu i Filip, djeak bez
imena) osnovne kole. Ispitalo se i poznavanje Gardaevih romana koji nisu na popisu lektire
(Pigulica, Prikaza, Miron na tragu Svetoga Grala, Koliba u planini, Kraa u galeriji, Tajna
jednog videozapisa, ovjek s crvenim tapom).
Za istraivanje je bilo korisno ispitati i kakvu sklonost ispitanici imaju prema itanju.
Tablica 3. Opis uzorka prema sklonosti itanju
Broj ispitanika
Sklonost

Volim itati
itam samo

itanju

ono

Valjani %

Kumulativni %

191
272

37,6
53,5

37,7
53,6

37,7
91,3

moram
itanje me ne

44

8,7

8,7

100,0

zanima
Bez odgovora
Ukupno

1
508

0,2
100,0

100,0

to

229

Kao to pokazuje Tablica 3., utvreno je da 191 ispitanik (37,6%) voli itati, 272 (53,5%) ita
samo ono to mora, dok 44 ispitanika (8,7) itanje ne zanima. Jedan se ispitanik (0,2%) o
sklonosti itanja nije izjasnio.

Tablica 4. Sklonost itanju lektire

Rod
itam
itanje lektire
Ukupno

Ne itam

Broj ispitanika
%
Broj ispitanika
%
Broj ispitanika
%

Muki
197
38,78%
34
6,69%
231
45,47%

Ukupno
enski
249
49,02%
28
5,51%
277
54,53%

446
87,8%
62
12,20%

Na pitanje o itanju lektire (obvezne i neobvezne) ispitanici su se mogli izjasniti odgovorima

da ili ne. Vei se broj ispitanika, 87,8% , izjasnio da lektiru ita, dok je manji broj, 12,20%,
ispitanika naveo da ne ita lektiru. Odnos prema lektiri takoer se moe promatrati prema
rodu ispitanika. Utvreno je da se vei broj djevojica (49,02%) od ukupnoga broja ispitanika
izjasnio da ita lektirna djela (obvezna i neobvezna), dok je to navelo 38,78% djeaka. Od
12,20% ispitanika koji su se izjasnili da ne itaju lektirna djela, 6,69% je djeaka i 5,51%
djevojica.

230

7.4.

Recepcijska slika Gardaevih romana promatrana s obzirom na

modernost oblikovnih postupaka.

Slika 18. Grafiki prikaz itanosti Gardaeva djela

231

2.4

Tajna zelene peine

79.6

18

Ljubiasti planet

69.4

16.1
14.4

Bakreni Petar

86.6

12.6

0.8

Pigulica

7.7

36.4

Duh u movari

54.9
86.2

13

0.8

Prikaza

55.9

38.4

6.7

Filip, djeak bez imena

78.3

20.6

1.2

Izum profesora Leopolda

83.4

16.6

0
Miron na trahu Svetog Grala

2.2

ovjek s crvenim tapom

0

88.5

10.9

0.6

Tajna jednog videozapisa

82.6

15.4

Kraa u galeriji

77.5

20.6

Miron u kripcu

79.6

17.4

Koliba u planini

Proitano djelo

66

28.7

5.3

10

81.2

16.6

20

30

40

Naslov poznat, ali nije itan

50

60

70

80

90

Naslov nepoznat

Ispitanici su se izjanjavali koje su Gardaeve romane itali, koji su im poznati, ali ih

nisu itali te koji su im potpuno nepoznati. Odgovori se ispitanika promatraju u kontekstu
promatranja Gardaevih romana u ovome radu, odnosno s obzirom na modernost oblikovnih
postupaka. Dolo se do odgovora na pitanje: poznaju li ispitanici (uenici) Gardaa kao
tradicionalnoga, modernog i/ili postmodernoga pisca?
232

Rezultati istraivanja pokazali su da je najvie ispitanika proitalo Gardaev roman Duh

u movari, za koji se i ranije u literaturi pisalo da je najitaniji Gardaev roman (vidi
Bokovi, 2008.). Popularizaciji toga romana vjerojatno je pridonio i igrani film snimljen
2006. u reiji Branka Itvania. Pokazalo se da je 55,9% ispitanika proitalo Duh u movari,
a dok naslov poznaje 36,4% ispitanika. Samo 7,7% ispitanika nije nikada ulo za roman Duh
u movari.
Od ostalih Gardaevih romana pokazalo se da su ispitanici itali Bakrenog Petra
(14,4%), Filipa, djeaka bez imena (6,7%) i Ljubiasti planet (5,4%). Velik postotak
ispitanika navodi da Gardaeve romane koji su na neobveznome popisu lektire ne pozna
uope: Tajnu zelene peine kao nepoznat roman navelo je 79,6% ispitanika, Ljubiasti planet
66%, Bakrenog Petra 69,4%, Izum profesora Leopolda 78,3%, Filipa, djeaka bez imena 54,9
i Mirona u kripcu 77,5% ispitanika. Potrebno je napomenuti da je 87,8% ispitanika navelo da
ita lektirna djela, a postotak proitanih Gardaevih romana vrlo je mali, odnosno velik je
postotak naslova na popisu lektire koji su uenicima nepoznati.
Ostale je Gardaeve romane koji nisu na popisu neobvezne lektire itao vrlo mali broj
ispitanika (manje od 2,5%), a roman Miron na tragu Svetoga Grala nije proitao nijedan
ispitanik. Ti su romani ispitanicima u velikome postotku nepoznati.
Moe se zakljuiti da ispitanici Gardaa poznaju kao tradicionalnoga pisca. Romani koji
su ispitanici navodili kao proitane u postotku veem od 5% tradicionalni su djeji romani.
Gardaevi moderni i postmoderni romani uglavnom su recepcijski nepoznati. Moderne
romane (Miron na tragu Svetoga Grala 0%, Koliba u planini 3% i Miron u kripcu 2%)
proitao je vrlo mali broj ispitanika, dok velik postotak ispitanika ne poznaje te romane. Ista
je situacija s Gardaevim postmodernim romanima, koji su ispitanicima uglavnom nepoznati
(za sva etiri romana vie od 80% ispitanika navelo je da su im nepoznati), odnosno proitao
ih je vrlo mali broj ispitanika (Prikaza 0,8%, Kraa u galeriji 2%, Tajna jednog videozapisa
0,6%, ovjek s crvenim tapom 2,2,%).
Uz recepcijsko nepoznavanje Gardaevih modernih i postmodernih romana, Garda ni u
povijesti hrvatske djeje knjievnosti nije promatran kao postmoderni pisac. Kao pisca u
ijem se stvaralatvu prepoznaju elementi postmodernizma, Gardaa prvoga spominje Pintari
(1997.) navodei Prikazu kao postmodernistiki roman, a potom Vrci-Matija (2010.) koja
navodi Krau u galeriji kao postmodernistiki roman.

233

Uoavamo kako su i recepcijski i kritiki zanemarivana Gardaeva djela koja moemo

oznaiti kao djela postmoderne poetike, a ovaj rad i to Gardaevo postomdernistiko eli
naglasiti.

8. Zakljuak

Anto Garda svestran je i produktivan pisac koji je pisao pjesme, haiku prie, basne,
bajke, igrokaze i romane. Pisao je za djecu i odrasle, ali najveu su pozornost publike i kritike
234

dobili njegovi romani. U radu je promatrano Gardaevo romaneskno stvaralatvo koje je

nastajalo u razdoblju veem od trideset godina, od prvoga romana Tajna zelene peine,
pisanoga 1970. i 1971., a objavljenoga 1979., do posljednjega objavljenog romana koji
pripada knjievnosti za djecu i mlade, ovjek s crvenim tapom, koji je objavljen 2004. U
tome je razdoblju Garda napisao ukupno etrnaest romana za djecu i mlade.
Gardaevi se romani za djecu i mlade dijele u dvije skupine. Prvoj skupini romana
pripadaju romani u kojima se kao glavni lik pojavljuje djeak Miron, a uz njega i njegova
druina i obitelj, s istaknutim likom oca Leopolda. Ti se romani nazivaju ''mironovskima'' i
osim likova, imaju i prostornu poveznicu jer su mjesta radnje tih romana Osijek i Slavonija.
Prvi je objavljeni roman ''mironovskoga'' kruga Ljubiasti planet (1981.) koji pripada
znanstveno-fantastinoj trilogiji u koju se jo ubrajaju i Bakreni Petar (1984.) i Izum
profesora Leopolda (1986.). Nakon ta tri romana Garda naputa znanstvenu fantastiku i
romani su ''mironovskoga'' kruga djeji kriminalistiki ili pustolovni romani. Godine 1988.
Garda objavljuje Pigulicu, a potom 1989. Duh u movari, u kritici i recepciji najzapaeniji
Gardaev roman. ''Mironovske'' romane Garda pie i devedesetih kada objavljuje Prikazu
(1995.), Mirona na trgu Svetoga Grala (1995.), Kolibu u planini (1999.), Mirona u kripcu
(1999.) i u 21. stoljeu Krau u galeriji ili sve se urotilo protiv malog Terzia (2001.).
Romani druge skupine nemaju poveznicu u istim likovima ili prostorima zbivanja. To su
Tajna zelene peine (1979.), Filip, djeak bez imena (1994.), Tajna jednog videozapisa
(2003.) i ovjek s crvenim tapom (2004.). U radu su Gardaevi romani promatrani u
kontekstu hrvatske djeje knjievnosti i promjena koje su u djeju knjievnost unijeli utjecaji
iz svjetske i nedjeje knjievnosti, kao i izvanknjievna zbivanja, s naglaskom na Gardaeve
poetike elemente koji su se zadrali kroz cjelokupno njegovo romaneskno stvaralatvo.
Rad je podijeljen na dva dijela. U prvome su dijelu rada Gardaevi romani promatrani u
kontekstu hrvatske djeje knjievnosti i prema tipologiji Sanje Vrci-Mataija oni se odreuju
kao tradicionalni, moderni i postmoderni. Promatrajui romane kronoloki, prvi su Gardaevi
romani, odnosno romani objavljeni osamdesetih godina 20. stoljea, odreeni kao
tradicionalni djeji romani. Slika djetinjstva koje prikazuju te pripovjedno vrijeme, odnosno
duh vremena koje donose, karakteristino je za vrijeme nastanka tih romana. Iako se ti romani
anrovski razliito odreuju, kao pustolovni, znanstveno-fantastini, romani o djejim
drubama ili kriminalistiki, na planu sadraja donose slinosti. Djeca se preteno igraju na
otvorenome, nisu obiljeena utjecajima popularne kulture, medijskim utjecajima, odrastaju u
patrijarhalno ureenim obiteljima, a muki su i osobito enski likovi stereotipno oblikovani.
235

Devedesetih je godina, kao i u posljednjim romanima objavljenim poetkom 21. stoljea,

Garda u romanima donio promjene u skladu s promjenama u hrvatskoj djejoj knjievnosti
pa se romani devedesetih odreuju kao tradicionalni (Filip, djeak bez imena), moderni
(Miron na tragu Svetoga Grala, Koliba u planini i Miron u kripcu) i postmoderni (Prikaza,
Kraa u galeriji, Tajna jednog videozapisa i ovjek s crvenim tapom). U modernim se
romanima pojavljuju suvremeni problemi, socijalno-psiholoka tematika, ekoloka opasnost i
borba protiv ovisnosti, a postmoderni romani donose novine preteno na planu izraza, unosei
u kompleksne fabule elemente intertekstulanosti, interemedijalnosti, fiktofaktalnosti,
anrovske geminacije i upletanja filmskih tehnika u romaneskni diskurs.
Promatrajui romane ''mironovskoga'' kruga, osim odreenja s obzirom na modernost
pripovjednih postupaka, oni se razlikuju i prema implicitnom itatelju, to se takoer moe
kronoloki pratiti. Romani objavljeni osamdesetih djeji su romani i u njima su Miron, Melita
i ostala djeca jo mali, to opravdava i veu ulogu odraslih, osobito profesora Leopolda, u
prvim romanima znanstveno-fantastinoga anra. ''Mironovski'' romani devedesetih prema
implicitnom itatelju pripadaju djejim romanima (Miron na tragu Svetoga Grala i Koliba u
planini) te romanima za mlade (Prikaza, Miron u kripcu i Kraa u galeriji). U romanima
''mironovskoga'' kruga prati se odrastanje Mirona, Melite i ostatka druine pri emu se
uoavaju bitni poetiki elementi Gardaeva stvaralatva. Naime, likovi ''mironovkoga'' kruga
odrastanjem se ne mijenjaju tako da postaju pripadnici klape, problematini i buntovni. Oni su
i dalje pristojni, odrastaju uz obiteljske autoritete i u njima se ne javlja otpor prema
autoritetima karakteristian u knjievnosti za mlade, to govori o Gardaevoj afirmaciji
obitelji i pozitivnih obiteljskih vrijednosti. Ostali romani koji ne pripadaju ''mironovskom''
serijalu prema implicitnom se itatelju dijele na djeje romane (Tajna zelene peine i Filip,
djeak bez imena) te romane za mlade (Tajna jednog videozapisa i ovjek s crvenim tapom).
Neki su se motivi i pripovjedni elementi na razini plana sadraja pokazali kao vrlo bitni
za cjelokupno Gardaevo stvaralatvo. Njegove romane povezuje zaviajnost, koja se uplie
kroz povijesne, arheoloke, ekoloke i putopisne motive, a prizivanjem znanstvenoga diskursa
mladim se itateljima objanjavaju nepoznati pojmovi i injenice. Devet Gardaevih romana
(Bakreni Petar, Izum profesora Leopolda, Pigulica, Duh u movari, Prikaza, Miron na tragu
Svetoga Grala, Koliba u planini, Miron u kripcu i Kraa u galeriji) kao mjesto radnje imaju
Slavoniju i kroz zanimljivu i napetu pustolovnu ili kriminalistiku fabulu poduavaju itatelje
o slavonskoj povijesti, arheologiji, nainu ivota, prirodnim ljepotama i ekologiji.

236

Sliku obitelji potrebno je zasebno izdvojiti. U Gardaevim romanima prevladava

patrijarhalna slika obitelji, u kojoj je otac zaposlen, a majka kuanica. Likovi odrastaju u
skladnim obiteljima i pod utjecajem obiteljskih autoriteta, odnosno oeva. Slika skladne
obitelji ne mijenja se odrastanjem likova, nego je odrastanje i povjerenje unutar obitelji vrlo
vaan imbenik i kod likova koji pripadaju tinejderskoj dobi (Miron u kripcu i Kraa u
galeriji). Uz patrijarhalnu obitelj vee se i stereotipan prikaz enskih likova jer su majke
prikazane kao kuanice i izvan su glavnih dogaaja. I ostali enski likovi nose enske
stereotipe (izuzev lika Pigulice) i u veini se romana ''mironovskoga'' kruga pojavljuju
djevojice u koje se Miron zaljubljuje i koje u fabuli funkcioniraju kao element retardacije.
U svome stvaralatvu Garda donosi i novine na anrovskoj razini. Uoava se
hibridnost anrova i anrovske geminacije, kao i promjena naela izgradnje anra, poput
naela izgradnje pustolovnoga romana u Tajni zelene peine ili unoenje ekoloke tematike u
kriminalistike romane (Duh u movari i Koliba u planini).
Garda je i usustavljiva znanstveno-fantastinoga anra u hrvatskoj djejoj
knjievnosti, ali vano je napomenuti da osim znanstveno-fantastine teme u djelima donosi i
dublja znaenja i propitivanje etikih pitanja (Ljubiasti planet, Bakeni Petar, Izum profesora
Leopolda i Tajna jednog videozapisa).
Kasniji Gardaevi romani, napisani krajem 90-ih godina 20. stoljea i poetkom 21.
stoljea, donose ozbiljnije i kompleksnije teme i odreeni su kao postmodernistiki romani
to donosi otklon od dosadanjega promatranja Gardaa kao pisca za djecu i mlade (samo
Pintari spominje Prikazu kao postmodernistiki roman i Vrci-Mataija Krau u galeriji, a
romani Tajna jednog videozapisa i ovjek s crvenim tapom uglavnom u povijesti hrvatske
djeje knjievnosti ostaju neprouavani). Ovakvo odreenje daje drugaiji pogled na Gardaa
i njegovo stvaralatvo te ukazuje na njegovu vanost kao pisca koji unosi inovacije.
U drugome je dijelu rada slikovnim prikazom modernosti oblikovnih postupaka u
Gardaevim romanima donesen, zorno, prevladavajui model, model tradicionalnoga,
modernog, postmodernog romana, te vidljiv model modernosti romana prema oblikovnim
postupcima i prema vremenu nastanka. Terenskim istraivanjem ispitana je itanost
Gardaevih romana i recepcija njegova stvaralatva s obzirom na modernost oblikovnih
postupaka. Istraivanje je provedeno meu ispitanicima u Osjeko-baranjskoj upaniji na
uzorku 508 ispitanika. Gardaeva se djela nalaze na neobveznome popisu lektire za osnovnu
kolu, a rezultati istraivanja pokazali su da je najitaniji Gardaev roman Duh u movari,
237

koji kao i ostali romani koje su uenici itali u postotku veem od 5% (Bakreni Petar, Izum
profesora Leopolda i Filip, djeak bez imena) pripadaju tradicionalnim djejim romanima.
Ostali su Gardaevi romani recepcijski neprepoznati. Iz istraivanja se moe zakljuiti da
itatelji Gardaa poznaju kao tradicionalnoga pisca, dok su moderni i postmoderni romani
uglavnom itateljima nepoznati.

9. Literatura
Primarna
1.
2.
3.
4.

Garda, Anto, 2004.a, Bakreni Petar, 5. izdanje, Alfa, Zagreb

Garda, Anto, 2004.b, ovjek s crvenim tapom, 1. izdanje, Alfa, Zagreb
Garda, Anto, 2008., Duh u movari, 3. izdanje, Alfa, Zagreb
Garda, Anto, 1994., Filip, djeak bez imena, 1. izdanje, Znanje, Zagreb
238

5.
6.
7.
8.

Garda, Anto, 2003.a, Izum profesora Leopolda, 4. izdanje, Alfa, Zagreb

Garda, Anto, 1999., Koliba u planini, 1. izdanje, Znanje, Zagreb
Garda, Anto, 2011., Ljubiasti planet, 7. izdanje, Katarina Zrinski, Varadin
Garda, Anto, 2003.b, Kraa u galeriji ili sve se urotilo protiv malog Terzia, 2.

izdanje, Alfa, Zagreb

9. Garda, Anto, 1995.a, Miron na tragu Svetoga Grala, 1. izdanje, Znanje, Zagreb
10. Garda Anto, 2006., Miron u kripcu, 6. izdanje, Alfa, Zagreb
11. Garda, Anto, 1988., Pigulica, 1. izdanje, Mladost, Zagreb
12. Garda, Anto, 1995.b, Prikaza Legenda o bijeloj eni, 1. izdanje, Targa, Zagreb
13. Garda, Anto, 2003.c, Tajna jednog videozapisa, 2. izdanje, Alfa, Zagreb
14. Garda, Anto, 1996., Tajna zelene peine, 1. izdanje (u Targinoj biblioteci, 2. izdanje
ukupno), Zagreb

Sekundarna

1. Avery, Gilian, 2004., The familiy story, u: International Comapnion Enciclopedia of

Children's Literature, ur. Peter Hunt, Routlege, London and New York
2. Azar, Pol (Hazard, Paul), 1970., Knjige, djeca i odrasli, Stylos, Zagreb
3. Aman, Jasna, 2008., Model Gardaevog itatelja, u: Zlatni danci 9 ivoti i
djelo(vanje) Ante Gardaa, ur. Ana Pintari. Filozofski fakultet Osijek, Filozofski
fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
4. Baun, Draen, 1985., Prepoznatljivi osjeki prostori, Glas Slavonije, Osijek, 1. II.
1985.
5. Bakija, Katja, 2008., Anto Garda- autoritativni pripovjeda s odmakom, u: Zlatni
danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, Filozofski fakultet Osijek, Filozofski
fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
6. Bakota, Lidija, Majedni, Valentina, 2008., Gardaeva djela u itankama i lektirama za
osnovnu kolu, u: Zlatni danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, Filozofski
fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
7. Beker, Miroslav, 1999., Suvremene knjievne teorije, 2. izmijenjeno izdanje, Matica
hrvatska, Zagreb
8. Benton, Michale, 2005., Readers, text, contexts: Reader-response criticism,

u:

Undretstanding Children's Literature, ur. Peter Hunt, Rotlege, London and New York
9. Biti, Vladimir, 2000., Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije, 2. izdanje,
Matica hrvatska, Zagreb
10. Bizjak, Vjekoslav, 1985.,Vanzemaljac u Mureseku, Glas Slavonije, Osijek, 27. II.
1985.

239

11. Bjedov, Vesna, 2008.,Integracijski pristup lektirnome djelu Ljubiasti planet, u: Zlatni
danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, Filozofski fakultet Osijek, Filozofski
fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
12. Bokovi, Ivan, 2008., Duh u movari: kriminalistiki i/ili ekoloki roman, u: Zlatni
danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, ur. Ana Pintari, Filozofski fakultet
Osijek, Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
13. Bonjak, Narcisa, 2003., to mali zeleni rad u Osijeku?, Glas Slavonije, 29.1.2003.
14. Butts, Dennis, 2004., Shaping boyhood: British Empire builders and adventures, u:
International Comapnion Enciclopedia of Children's Literature, ur. Peter Hunt,
Routlege, London and New York
15. Crnkovi, Milan, 1971., Djeja knjievnost, III. Izdanje, kolska knjiga, Zagreb
16. Crnkovi, Milan, 1993., Tri Kuanova romana, Biblioteka klju za knjievno djelo,
kolska knjiga, Zagreb
17. Crnkovi, Milan, Teak, Dubravka, 2002., Povijest hrvatske djeje knjievnosti od
poetaka do 1955., Znanje, Zabreb
18. Culler, Jonathan, 2001, Knjievna teorija, vrlo kratak uvod, AGM, Zagreb
19. Dikli, Zvonimir, Teak, Dubravka, Zalar, Ivo, 1996., Primjeri iz djeje knjievnosti,
DiVi, Zagreb
20. Dragun, Dragica, 2008., Djeje pjesnitvo Ante Gardaa, u: Zlatni danci 9 ivoti i
djelo(vanje) Ante Gardaa, Filozofski fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh,
Matica hrvatska, Osijek
21. oki, Ana, Bjeli, Ratko, 2009.a, Glavni junak - tinejder! : antologija hrvatske
proze za mlade: 1976.- 1990., Knjiga u centru, Zagreb
22. oki, Ana, Bjeli, Ratko, 2009.b, Glavni junak - tinejder! : antologija hrvatske
proze za mlade: 1991.-2008., Knjiga u centru, Zagreb
23. Flaker, Aleksandar, 1983., Proza u trapericama, 2. Proireno izdanje, Liber, Zagreb
24. Garda, Anto, 2003.d, Anto Garda - Bio-bibliografski podatci (zakljuno s 31.
prosinca 2003.)
25. Haramija, Dragica, 2006., Uloga obitelji u suvremenoj slovenskoj i hrvatskoj
realistinoj prozi za djecu i mlade, u: Zlatni danci 7 Obitelj u knjievnosti za djecu i
mlade, ur. Ana Pintari, Filozofski fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh, Matica
hrvatska, Osijek
26. Hodonj, eljko, 1982., Poruka u fantastici zanimljivija, Vjesnik, Zagreb, 8.3.1982.
27. Hranjec, Stjepan, 1997., Poetika hrvatske djeje proze u trapericama, u: zbodnik
radova Djeja knjiga u hrvatskoj danas, Teme i problemi, prir. Ranka Javor, Knjinice
grada Zagreba, Zagreb
28. Hranjec, Stjepan, 1998., Hrvatski djeji roman, Znanje, Zagreb
29. Hranjec, Stjepan, 2004., Hrvatski djeji klasici, kolska knjiga, Zagreb

240

30. Hranjec, Stjepan, 2006.a, Obitelj u hrvatskom djejem romanu, u: Zlatni danci 7
Obitelj u knjievnosti za djecu i mlade, ur. Ana Pintari, Filozofski fakultet Osijek,
Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
31. Hranjec, Stjepan, 2006.b, Pregled hrvatske djeje knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb
32. Hranjec, Stjepan, 2008.a, Suvremeni hod djeje hrvatske knjievnosti, asopis Kolo,
br. 3-4, Matica hrvatska, Zagreb
http://www.matica.hr/kolo/kolo2008_3.nsf/AllWebDocs/Suvremeni_hod_djecje_hrvat
ske_knjizevnosti (pristupljeno 16.9.2011.)
33. Hranjec, Stjepan, 2008.b, Usmenoknjievna izvorita Gardaeve proze, u: Zlatni danci
9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, Folozofski fakultet Osijek, Filozfski fakultet
Peuh, Matica hrvatska, Osijek
34. Hranjec, Stjepan, 2009., Ogledi o djejoj knjievnosti, Alfa, Zagreb
35. Hunt, Peter, 2005., Introduction: the expanding world of Children's Literature Studeis,
u: Undretstanding Children's Literature, ur. Peter Hunt, Rotlege, London and New
York
36. Idrizovi, Muris, 1984., Hrvatska knjievnost za jdecu, Nakladni zavod Matice
hrvatske, Zagreb
37. Jadranka Nemeth-Jaji, 2008.,Komunkacijsko stvaralaki i integracijsko-korelacijski
pristup Gardaevim djelima u itankama u: Zlatni danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante
Gardaa, ur. Ana Pintari, Filozofski fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh, Matica
hrvatska, Osijek,
38. Kajan, Ibrahim, 2006., Anto Garda / Vjetina pismenosti, s grjekama u konceptima,
u: Grubii i njenici, Eseji iz hrvatske i studija iz bh. djeje knjievnosti, SABAH,
Zagreb
39. Kravec, Olha, 2008., Bajke iz Lavova i Osijeka: Igor Kalinec i Anto Garda , u: Zlatni
danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, Folozofski fakultet Osijek, Filozfski
fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
40. Lasi, Stanko, 1973., Poetika kriminalistikog romana pokuaj strukturalne analize,
Liber, Mladost, Zagreb
41. Lodge, David, 1988., Naini modernog pisanja, Nakladni zavod Globus, Zagreb
42. Maer, Miroslav S, 1997., Pisac za sve knjievne razrede, Hrvatsko slovo, g. III., br.
135., Zagreb
43. Majdeni, Valentina, 2012., Recepcija slavonske knjievnosti u osnovnokolskim
udbenicima (od 1. ro 8. razreda) od 1970. ro 2008. godine, doktorska disertacija,
Filozofski fakultet, Osijek
44. Majhut, Berislav, 2005., Pustolov, siroe i djeja druba: hrvatski djeji roman do
1945., Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb
45. Majhut, Berislav, 2008a, Periodizacija hrvatske djeje knjievnosti i knjievnosti za
mlade od 1919., asopis Kolo, br. 3-4, Matica hrvatska, Zagreb
241

http://www.matica.hr/kolo/kolo2008_3.nsf/AllWebDocs/Periodizacija_hrvatske_djecje
_knjizevnosti_i_knjizevnosti_za_mladez_od_1919. (pristupljeno 16.9.2011.)
46. Majhut, Berislav, 2008b, Uvodna razmiljanja o hrvatskom djejem romanu, u: Hrvatska
misao: asopis za umjetnost i znanost, br. 1 (33), str. 65.-74.

47. McCalum, 2004., Metafictions and experimental work, u: International Comapnion

Enciclopedia of Children's Literature, ur. Peter Hunt, Routlege, London and New York
48. Meek, Margaret, 2004., Definition, themes, changes, attitudes, u: International
Comapnion Enciclopedia of Children's Literature, ur. Peter Hunt, Routlege, London
and New York
49. Mihanovi, Hrvojka, 1987., Mirotvorstvo u meupovijesnim korelacijama kroz
znanstvenu fantastiku, Umjetnost i dijete, br. 4, Zagreb
50. Milosavljevi, Petar, 1985., Metodologija prouavanja knjievnosti, Knjievna
zajednica Novog Sada, Novi Sad
51. Mrakui, Zlatan, 2010., Knjievnost eksapizma: studije o anrovskoj knjievnosti,
Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb
52. Mui, Vladimir, 1999., Uvod u metodologiju istraivanja odgoja i obrazovanja,
Educa, Zagreb
53. Nagulov, Franjo, Dragun, Dragica, 2008., Gardaev prvi kontakt, u: Zlatni danci 9
ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, ur. Ana Pintari, Filozofski fakultet Osijek,
Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
54. Nemec, Kreimir, 1993., Autoreferncijanlost i romaneskna samosvijest, u: zbronik
radova Intertekstalnost i autoreferencijalnost, ur. Orai-Toli, Dubravka, maga,
Viktor, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb
55. Nemec, Kreimir, 1995., Povijest hrvatskog romana, od poetaka do kraja 19. stoljea,
Znanje, Zagreb
56. Nikolajeva, Maria, 2004., Narative theory and children's literature, u: International
Comapnion Enciclopedia of Children's Literature, ur. Peter Hunt, Routlege, London
and New York
57. Orai-Toli, Dubravka, 1990., Teorija citatnosti, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb
58. Orai-Toli, Dubravka, 1993., Autoreferncijanost kako metatekst i kao ontotekst, u:
zbronik radova Intertekstalnost i autoreferencijalnost, ur. Orai-Toli, Dubravka,
maga, Viktor, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu Zagreb
59. Orai-Toli, Dubravka, 1996., Paradigme 20. stoljea: avangarda i postmoderna,
Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
60. O'Sullivan, Emer, 2004., Comparative children's literature, u: International Comapnion
Enciclopedia of Children's Literature, ur. Peter Hunt, Routlege, London and New York

242

61. O'Sullivan, Emer, 2004., Internationalism, the universal child and the world of
children's literature, u: International Comapnion Enciclopedia of Children's Literature,
ur. Peter Hunt, Routlege, London and New York
62. Pandi, Vlado, 2008., Recepcija Gardaeva knjievnog djela u Bosni i Hercegovini,
u: Zlatni danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, ur. Ana Pintari, Filozofski
fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
63. Pandi, Vlado, 2011., Recepcija djeje knjievnosti, Redak, Split
64. Pavlii, Pavao, 1983., Knjievna genologija, Sveuilina naklada Liber, Zagreb
65. Pavlii, Pavao, 1990., Sve to znam o krimiu, Filip Vinji, Beograd
66. Pavlii, Pavao, 1993., emu slui autoreferencijalnost, u: zbronik radova
Intertekstalnost i autoreferencijalnost, ur. Orai-Toli, Dubravka, maga, Viktor,
Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
67. Pele, Gajo, 1999., Tumaenje romana, ArTresor, Zagreb
68. Pila, Branko, 1990., Knjizi u pohode (Prikaz romana Duh u movari), Umjetnost i
dijete, br. 4., Zagreb
69. Pila, Branko, 1997., Tragom hrvatske knjievnosti za djecu u 1995. godini, u :
zbornik radova Djeja knjiga u Hrvatskoj danas, prir. Ranka Javor, Knjivnice grada
Zagreba, Zagreb
70. Pila, Branko, 2000., Roman naeg podneblja, Hrvatsko slovo, g. VI., br. 254.,
Zagreb
71. Pila, Branko, 2002., U svijetu mate, Hrvatsko slovo, g. VIII., br. 387, Zagreb
72. Pila, Branko, 2003., Svemirska tajna, kolske novine, br. 13., Zagreb
73. Pila, Branko, 2004., Anto Garda, iroka tematska lepeza, u: Rasprena vrela
knjievnih djela : [otkrijte tajnu o nastanku knjievnog djela], kolska knjiga, Zagreb
74. Pintari, Ana, 1997., U potrazi za ljubavlju, u: U potrazi za skladom, Pedagoki
fakultet, Osijek
75. Pintari, Ana, 1998., Etika i estetika u bajkama Damjanovo jezero Ante Gardaa, u:
zbornik radova Odrastanje u zrcalu suvremene knjievnosti za djecu i mlade,
zbornik, priredila Ranka Javor, Knjinice grada Zagreba, Zagreb
76. Pintari, Ana, 1999.a, Bajke pregled i interpretacije, Matica hrvatska, Osijek
77. Pintari, Ana, 1999.b, Zanimljivosti romana Prikaza, u: zbornik radova Kako razvijati
kulturu itanja, ur. Ranka Javor, Knjinice grada Zagreba, Zagreb
78. Pintari, Ana, 2002., Gardaeve bajke na poetku 21. stoljea, pogovor u: Garda,
Anto, Podmorski kralj, Mozaik knjiga, Zagreb
79. Pintari, Ana, 2008.a, Knjievni prostori Gardaevih romana, u: Zlatni danci 9
ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, ur. Ana Pintari, Filozofski fakultet Osijek,
Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
80. Pintari, Ana, 2008.b, Umjetnike bajke teorija, pregled, interpretacije, Sveuilite
Josipa Jurja Strossmayera, Filozofski fakultet, Matica Hrvatska, Osijek

243

81. Prodan, Janja, 2008., Vrtlareva pria u Gardaevoj Prikazi, u: Zlatni danci 9 ivoti i
djelo(vanje) Ante Gardaa, Filozofski fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh,
Matica hrvatska, Osijek
82. Roko, Ante, 1979., Suvremeni pristup i duboko humana nota, Maruli, br.4., Zagreb
83. Rudd, David, 2005., Theorising and theories: How does children's Literature exist?, u:
Undretstanding Children's Literature, ur. Peter Hunt, Rotlege, London and New York
84. Sabli Tomi, Helena, Rem, Goran, 2003., Slavonski tekst hrvatske knjievnosti,
Matica hrvatska, Zagreb
85. Sabli-Tomi, Helena, 1995., U potrazi za avanturom, Knjievna revija, 5-6, Osijek
86. Sabli-Tomi, Helena, 1996., Anto Garda, Prikaza - Legenda o bijeloj eni,
Knjievna revija, 1-2, Osijek
87. Savi, Mihajla, 2008., Bibliografija Ante Gardaa, u: u: Zlatni danci 9 ivoti i
djelo(vanje) Ante Gardaa, Filozofski fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh,
Matica hrvatska, Osijek
88. Sarland, Charles, 2005., Critical tradition and ideological position, u: Undretstanding
Children's Literature, ur. Peter Hunt, Rotlege, London and New York
89. Shavit, Zohar, 1986., Poetics of children's literature, The University of Georgia Press,
Athens and London, dostupno na:

http://www.tau.ac.il/~zshavit/pocl/contents.html

(15.1.2010.)
90. Skok, Joa, 1991., Prozori djetinjstva (I), Antologija hrvatskog djejeg romana, Naa
djeca, Zagreb
91. Skok, Joa, 1991., Prozori djetinjstva (II), Antologija hrvatskog djejeg romana, Naa
djeca, Zagreb
92. Solar, Milivoj, 2004., Ideja i pria, Golden marketing - Tehnika knjiga, Zagreb
93. Solar, Milivoj, 2005., Teorija knjievnosti, 20. izdanje, kolska knjiga, Zagreb
94. Solar, Milivoj, 2006., Rjenik knjievnog nazivlja, Golden Marketing Tehnika
knjiga, Zagreb
95. Solar, Milivoj, 2007., Knjievni leksikon pisci, djela, pojmovi, Matica hrvatska,
Zagreb
96. Solar, Milivoj, 2009., Nakon smrti Sancha Panze (B)
97. Stephens, John, 2005., Analysing texts: Linguistics and stilistics, u: Undretstanding
Children's Literature, ur. Peter Hunt, Rotlege, London and New York u:
Undretstanding Children's Literature, ur. Peter Hunt, Rotlege, London and New York
98. Suvin, Darko, 2010., Metamorfoze znanstvene fantastike : o poetici i povijesti jednog
knjievnog anra, Profil, Zagreb
99. kreb, Zdenko, Stama, Ante, 1998., Uvod u knjievnost, V. Izdanje, Nakladni zavod
Globus, Zagreb
100.
krinjari, Sunana, 1995., Povijest i pustolovine, kolske novine, 7.11.1995.
101.
Teak, Dubravka, 1991., Anto Garda, Umjetnosti i dijete, br. 6., Zagreb
102.
Teak, Dubravka, 1993., Vlak u snijegu i Druba Pere Kvrice; Biblioteka
klju za knjievno djelo, kolska knjiga, Zagreb
244

103.

Teak, Dubravka, 1994., U potrazi za vlastitim identitetom (prikaz knjige Filip,

djeak bez imena Ante Gardaa), u: Umjetnost i dijete, vol. XXVI, br. 5-6 (149-150),
Zagreb, str. 386.-387.
104.
Teak, Dubravka, 1995.a, Gardaevi romani u Striboru, kolske novine,
21.2.1995
105.
Teak, Dubravka, 1995.b, Knjievna djela kao poticaj za snoljivost, u:
Umjetnost i dijete, vol. XXVII, br. 2-3 (152-153), Zagreb, str. 107.-110.
106.
Teak, Dubravka, 1998., Plemenitost meu zvijezdama, Pogovor u: Garda,
Anto, Ljubiasti planet, Znanje, Zagreb
107.
Teak, Dubravka, 2008 a., Dvije spisateljice romana za mlade odrasle, u: Kolo,
Matica hrvatska, Zagreb
http://www.matica.hr/kolo/kolo2008_3.nsf/AllWebDocs/Dvije_spisateljice_romana_z
a_mlade_odrasle (pristupljeno 16.9.2011.)
108.
Teak, Dubravka, 2008 b, Gardaevo mjesto u hrvatskoj djejoj knjievnosti, u:
Zlatni danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, ur. Ana Pintari, Filozofski
fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
109.
Teak, Dubravka, 2008.c Portreti i eseji o djejim piscima, Tipex, Zagreb
110.
Toma, Stjepan, 1981., Plav pogled na svijet Ante Gardaa, Umjetnost i
dijete, g. XIII, 76-77, Zagreb
111.
Toma, Stjepan, 1982., Roman o svemiru, Glas Slavonije, Osijek ,,
26.6.1982.
112.
Toma, Stjepan, 2006., O autoru, u: Garda, Anto, Obraun s vodenjakom,
Katarina Zrinski, Varadin
113.
Tomaevskij, Boris Viktorovi, 1998, Teorija knjievnosti: tematika, Matica
hrvatska, Zagreb
114.
Turjaanin, Zorica, 1978., Roman za djecu, IGKRO Svjetlost, Sarajevo
115.
Vasiljeva, Ljudmila, Veinovi, Nataa, 2008., O jeziku Gardaevih bajki, u:
Zlatni danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, ur. Ana Pintari, Filozofski
fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
116.
Velek, Rene, Voren, Ostin, (Wellek Ren, Warren Austin), 1985., Teorija
knjievnosti, Nolit, Beograd
117.
Visinko, Karol, 2008.a, O hrvatskoj knjievnosti za mlade, Kolo, 3-4, Matica
hrvatska, Zagreb
http://www.matica.hr/kolo/kolo2008_3.nsf/AllWebDocs/O_hrvatskoj_knjizevnosti_za
_mladez
118.
Visinko, Karol, 2008.b, Prie Ante Gardaa u nastavi jezinoga izraavanja, u:
Zlatni danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, ur. Ana Pintari, Filozofski
fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek

245

119.

Vodopija, Irena, Majdeni, Valentina, Bakota, Lidija, 2007., Multimedijsko

iitavanje Gardaeva djela, u: Uitelj, godinjak Visoke uiteljske kole u akovcu,

br. 7., ur. uro Blaeka, Stjepan Hranjec, Tamara Turza-Bogdan, akovec
120.
Vodopija, Irena, Smaji, Dubravka, 2008., Jezik Gardaeve proze i nastava
hrvatskoga jezika, u: Zlatni danci 9 ivoti i djelo(vanje) Ante Gardaa, ur. Ana
Pintari, Filozofski fakultet Osijek, Filozofski fakultet Peuh, Matica hrvatska, Osijek
121.
Vrci-Mataija, 2010., Tipologija hrvatskoga realistikoga djejeg romana
1991.-2001., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Rijeka
122.
Vrci-Mataija, Sanja, 2007., Djeji lik i popularna kultura, u: Uitelj, godinjak
Visoke uiteljske kole u akovcu, br. 7., ur. uro Blaeka, Stjepan Hranjec, Tamara
Turza-Bogdan, akovec
123.
Vui, Miroslava, 1996., Pustolovine slavonskog Kolumba, pogovor u: Garda,
Anto, Tajna zelene peine, pogovor, Targa, Zagreb
124.
Watson, Victor, 2004., Series fiction, u: International Comapnion Enciclopedia
of Children's Literature, ur. Peter Hunt, Routlege, London and New York
125.
Wilkie-Stibbs, Christine, 2005., Intertextualitiy and the child reader, u:
Undretstanding Children's Literature, ur. Peter Hunt, Rotlege, London and New York
126.
Yates, Jessica, 2004., Science fiction, u: International Comapnion Enciclopedia
of Children's Literature, ur. Peter Hunt, Routlege, London and New York
127.
Zalar, Ivo, 1978., Djeji roman u hrvatskoj knjievnosti, kolska knjiga,
Zagreb
128.
Zima Dubravka, 2006., Djetinjstvo i stereotipi: Slika djeteta u hrvatskome
djejem romanu 20. stoljea, u: zbornik radova Kulturni stereotipi: koncepti identiteta
u srednjoeuropskim knjievnostima, zbornik radova, ur. Dubravka Orai Toli, Erno
Kulcsar Szabo, Filozofski fakultet, Zavod za znanost o knjievnosti, Zagreb
129.
Zima Dubravka, 2011., Krai ljudi Povijest djejeg lika u hrvatskom djejem
romanu, kolska knjiga, Zagreb
130.
Zima, Dubravka, 1998., Fantastika u suvremenoj hrvatskoj djejoj prozi, u:
Odrastanje u zrcalu suvremene knjievnosti za djecu i mlade, zbornik, prir. Ranka
Javor, Knjinice grada Zagreba, Zagreb
131.
Zima, Dubravka, 2002., Spolni identitet i sreteotipi: Jesu li spolne uloge
tabuizirane u hrvatskoj djejoj knjievnosti?, u: Tabu teme u knjievnosti za djecu i
mlade, priredila Ranka Javor, Knjinice grada Zagreba, Zagreb
132.
Zima, Dubravka, 2004., Hrvatski djeji roman, disertacija
133.
Zima, Dubravka, 2008., Adolescentski roman u hrvatskoj knjievnosti, Kolo,
3-4, Zagreb
http://www.matica.hr/kolo/kolo2008_3.nsf/AllWebDocs/Adolescentski_roman_u_hrva
tskoj_knjizevnosti_do_pocetka_2000._godine (Pristupljeno 16.9.2011.)
246

134.

maga, Viktor, 1993., Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija, u: zbornik

radova Intertekstalnost i autoreferencijalnost, ur. Orai-Toli, Dubravka, maga,

Viktor, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb
Internetski izvori:
1. http://essekeri.hr/bio/18-anto-gardas (27.2.2011.)
2. http://hjp.novi-liber.hr/

10. Saetak
Anto Garda u svome je stvaralatvu, koje obuhvaa djela za djecu i odrasle, napisao etrnaest
romana za djecu i mlade. Romani su pisani i objavljivani u razdoblju od vie od trideset
godina stoga su se u radu pratile promjene koje su se zbile u autorovu romanesknom
stvaralatvu pod utjecajem promjena u djejoj i nedjejoj knjievnosti, ali se ukazalo i na
stalne poetike elemente prepoznatljive kroz cjelokupno stvaralatvo.
Rad je podijeljen u dva dijela. U prvome su dijelu rada Gardaevi romani promatrani s
obzirom na modernost oblikovnih postupaka odnosno kao tradicionalni, moderni i
postmoderni romani. Prvi Gardaevi romani pisani 70-ih i 80-ih godina 20. stoljea
tradicionalni su djeji romani, dok se romani pisani od 90-ih godina 20. stoljea osim kao
tradicionalni, odreuju i kao moderni i postmoderni. Iz navedene se podjele moe zakljuiti
da je Garda u svome romanesknom stvaralatvu pratio promjene koje su se zbivale u
hrvatskoj djejoj i nedjejoj knjievnosti. Neki bitni elementi zadrali su se kroz cjelokupno
autorovo romaneksno stvaralatvo slavonska zaviajnost prikazana kroz povijesne, ekoloke
i putopisne motive ispripovijedane kroz zanimljivu fabulu, i prikaz nuklearne, patrijahalne
obitelji s izraenim rodnim stereotipima i njegovanje obiteljskih vrijednosti. Autor donosi
novine na anrovskom planu koje se uoavaju u hibridnosti anrova i anrovskim
geminacijama, kao i promjenama u naelima izgradnje anrova. Garda je i usustavljiva
znanstveno-fantastinog anra u hrvatskoj djejoj knjievnosti.
U drugome je dijelu rada slikovno prikazana modernost oblikovnih postupaka u Gardaevim
romanima i ispitana recepcija romana u uenika viih razreda osnovne kole. Prema

247

rezultatima istraivanja, uenici Gardaa poznaju kao tradicionalnoga pisca, dok su moderni i
postmoderni romani uenicima uglavnom nepoznati.

11. Kljune rijei

Anto Garda, djeji roman, roman za mlade, kontekst hrvatske djeje knjievnosti, modernost
oblikovnih postupaka

12. Prilog 1.
Anketni upitnik
1. kola: __________________________________________ (upisati naziv kole)
2. Razred: __________________
(upisati razred)
3. Spol: M /

(zaokruiti)
I. 1. Sklonost prema itanju lektire, iskazanu navedenim tvrdnjama, oznai zaokruivanjem
ponuene tvrdnje.
itam

ne itam

2. Sklonost prema itanju (openito), iskazanu navedenim tvrdnjama, oznai zaokruivanjem one
tvrdnje koja je najtonija.
volim itati

itam samo ono to moram /

itanje me ne zanima

II. U navedenoj tablici uz naslov djela obiljei znakom X tvrdnju koja je tona:
Naslov djela i ime pisca

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.

Djelo sam
proitao/
proitala

Naslov mi je
poznat, ali djelo
nisam itala/itao

Naslov mi nije
poznat

Miron na tragu Svetog Grala, Anto Garda

udnovate zgode egrta Hlapia, Ivana BrliMaurani
Uzbuna na Zelenom Vrhu, Ivan Kuan
Miron u kripcu, Anto Garda
Duh u movari, Anto Garda
Dnevnik Pauline P., Sanja Polak
Vlak u snijegu, Mato Lovrak
Pigulica, Anto Garda
Filip, djeak bez imena, Anto Garda
Druba Pere Kvrice, Mato Lovrak
Tajna zelene peine, Anto Garda
Strah u ulici lipa, Milivoj Matoec
248

13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.

Hrvoje Hitrec, Eko eko

Izum profesora Leopolda, Anto Garda
Koliba u planini, Anto Garda
Koko u Parizu, Ivan Kuan
Ljubiasti planet, Anto Garda
Kraa u galeriji, Anto Garda
Koko i duhovi, Ivan Kuan
Prikaza, Anto Garda
ovjek s crvenim tapom, Anto Garda
Tiki trai neznanca, Milivoj Matoec
Bakreni Petar, Anto Garda
Tajna ribljeg oka, Hrvoje Kovaevi
Tajna jednog videozapisa, Anto Garda

249