GODINE 1980. I 1984.

SIRIUS
JE PROGLAEN ZA NAJBOLJI
EVROPSKI
ASOPIS
ZNANSTVENE
FANTASTIKE.
1986. DO-BITNIK
JE
NAGRADE
EVROPSKOG SF
UDRU-ENJA A
NOSILAC JE I
POVELJE
SFERA
ZA
UNAPREENJE
DOMA-EG SF
STVARALATVA.

VJESNIKOVA
PRESS
AGENCIJA
Glavni i odgovorni urednik
MILIVOJ PAIEK
Izdava: NIPRO VJESNIK (v.d. Predsjednika Poslovodnog odbora Vjekoslav
Koprivnjak) OOUR Informativno-revijalna izdanja (direktor Stevo Maou).
Predsjedavajui savjeta: dr. Ivan Krtali.
Adresa redakcije, izdavaa i tiskare:
41000 Zagreb, Avenija bratstva i
jedinstva 4.
Telefoni 041/526-099, 515-555 i 519-555
Telex 21 121 YU VSK
Kolegij redakcije: Berislav Grabunik
(grafiki urednik), Marija Jurela (urednik), Pavle Lugari (zamjenik glavnog
urednika), Milivoj Paiek, Biserka Pupavac (pomonik glavnog urednika),
Tisak NIPRO Vjesnik, OOUR Novinska rotacija i OOUR TM.

Broj 134 Srpanj 1987.

Urednik: Hrvoje Pri
Grafiki urednik: Berislav Grabunik
Recenzenti: Darije oki i iga Leskovek

Uvodna rije
Dragi itaoci,

SADRAJ
Keith
Laumer:
DIV. . .3
Walter
Jon

Williams:
VOZA PANCERA................39
Frederik Pohl:
LJUBAVNA IGRA..................58
Thomas M. Dish:
CEFALOTRON.......................61
Aethur C. Clarke:
SNIMKA..................................64
R. A. Lafferty:
SJEKUTII.............................67
Vladimir Firsov:
GENIJ PO PORUDBI..........77
Goran Skrobonja:
POKLON S NEBA..................84
R. Muniti
Kopnmo i morem, Zemljom
i svemirom, prostorom i
vremenom..............................103
F. Muhi
Negativna utopija
XX stoljea (13)......................117

drae bi mi bilo pasti u paralelni

svemir u kojem je SF potpuno u
ilegali nego pisati o poskupljenju
koje sam vam ve proli put najavio. Dakle, i Sirius je u najnovijem paketu poskupljenja, i kao i
kod ostalih artikala koji su procijenjeni i nazvani luksuznim, i kod
ovog poskupljenja redakcija ne
dobiva nita nego sve odlazi u tue
depove. Mi smo jo uvijek lagano
u minusu ali smo se uspjeli izboriti
da nova cijena ne bude ak tisuu
dinara. Prema tome, na ovom i brojevima do kraja godine tedite
prosjeno trista dinara. Treba na
probleme gledati optimistiki.
Zamislite, recimo, paralelni svemir
u kojem uope nije izmiljena
znanstvena fantastika. Jezivo.
Sto nam ta znanstvena fantastika
prua u ovom broju? Prva je divna
novela Keitha Laumera, tog starog
majstora SF-a, spoj lirike i akcije.
Voza pancera je u maniri Gibsonova svjetonazora, a groteskni
Lafferty i humoristini Firsov
pravo su osvjeenje. Goran
Skrobonja napisao je odlinu,
dinaminu priu s natruhama
horora. Meni je ipak najdrai triling
asova. Njihove tri prie nastale su
kao plod zanimljivog eksperimenta:
umjesto da, kao to je uobiajeno,

poalju prie ilustratorima, izdavai

su prvo zaduili kipara da stvori
jednu fantazmagorinu figuricu i
poslali je trojici autora, Clarkeu,
Dischu i Pohlu, da po toj neobinoj
figuri humanoidnog lika napisu
priu. Mi sada objavljujemo te tri
prie skupa iako je itaocima
Siriusa Clarkeova pria ve
poznata. Vjerujemo da nam neete
zamjeriti. Isplati se. I konano,
moramo naglasiti da u ovom broju
predstavljamo jo jedan vid SF
stvaralatva SForizme, SF
aforizme. Moi ete ih proitati u
okviriima na kraju pria, a autor je
poznati beogradski aforista, ljubitelj i pisac SF pria Branislav M.
Trajkovi.
Bratstvu jugoslavenskog SF fandoma pridruio se i novoosnovani
klub Meteor iz Subotice. Uoi
tiskanja dobili smo i peti broj
njihova fanzina. Izlazi dvojezino,
srpsko-hrvatski i maarski ali bez
prijevoda tekstova. ini mi se da je
to prvi takav sluaj kod nas. Tek da
svi znaju: a tudomnyos faptasztikum kedvelinek klubja je klub
ljubitelja SF-a na maarskom. A
sad zavravam ovu uvodnu rije jer
vie ne moe stati na dozvoljeni mi
prostor.
Va urednik.

Keith Laumer

Div

S udaljenosti od osamsto tisua kilometara Vangard je bio nalik na

kuglu od sivog lijevanog eljeza, obasjan lukom uto-bijele svjetlosti na
jednoj strani i taman poput dubokog rudarskog okna na drugoj, sa irokom
graninom linijom boje re koja je dijelila podruje svjetla i sjene. Gorski
lanci i planinski masivi izgledali su na ekranu poput zavojitih crnih pruga
koje su se iz ledenog bljetavila polova irile na sve strane, a neto niim
gorskim kosama meu njima, stvarajui na taj nain isprekidanu mreu
visova i udolina koja je bila nalik na smeuranu ruku nekog starca.
Promatrao sam taj dio planeta. Sad je on na ekranu bio ve mnogo blie.
ekao sam da doe jo blie, kako bih ga mogao to jasnije usporediti s
prugama i crtama na svojoj navigacijskoj karti. Onda sam skinuo zatitni
pokrov s daljinskog primopredajnika i poeo emitirati hitni poziv u pomo:
King Uncle 629 zove CQ! U nevolji sam! Prisilno se sputam na R7985-23-D. Situacija je ozbiljna. Moja je putanja 093 plus 15, na poziciji

19-0-8.Cujete li me? Oekujem vae upute, javite se to prije! Prenesite

poruku svim svemirskim stanicama!
Podesio sam automatski signalnl ureaj tako da emitira moj poziv za
pomo nekoliko tisua puta u vremenskim razmacima od jedne
milisekunde i zatim sjeo ekajui da proe 45 sekunda. Toliko je, naime,
vremena bilo potrebno da hipersignal stigne do primopredajne stanice u
podruju Kruga 8 i automatski potvrdi prijem.
Povratni signal je stigao tono u predvienom vremenu, a tridesetak
sekunda poslije njega zauo sam glas koji je zvuao prilino neprijazno:
King Uncle 629! Monitorska stanica Z-448 zove King Uncle 629.
Primamo vas na kvadratu 3x3. Ne moete, ponavljam ne moete se prisilno
spustiti na planet. Javite sve pojedinosti.
Do avola! odvratio sam prilino uzrujano Spustit u se na
ovo stijenje. Koliko e to sputanje biti tvrdo, ovisi o vama! Najprije mi
pomozite da sletim, pa emo onda srediti sve administrativne zavrzlame.
Nalazite se u zabranjenoj zoni planeta koji je pod karantenom pete
kategorije. Ovo je slubeno navigacijske upozorenje i zapovijed da se
udaljite...
I vi ste mi neki pametnjakovii na 448! prekinuo sam ga.
Nalazim se na poziciji sedamsto sati udaljenoj od Dobija prevozei
specjalni teret! Ne mislite valjda da sam po vlastitoj elji izabrao ovaj
planet? Potrebne su mi tehnike pojedinosti i upute za sputanje. To hitno!
Ponovno ekanje, a onda se opet javio moj sugovornik s oskudnom
porukom:
King Uncle, oitajte i poaljite podatke sa svoje komandne ploe!
Dobro. Ali pourite! rekao sam uzbueno.
Pritisnuo sam tipke i poslao mu cijeli niz dupliciranih podataka i
oitanja instrumenata, koji su morali biti jasan dokaz da se nalazim u veoj
opasnosti nego to sam to rijeima prikazao. Svi su podaci bili toni, nije
bilo nikakvih smicalica. Mnogo sam, naime, vremena utroio i poduzeo sve
da ova stara krntija od broda krene na svoj posljednji let svemirom.
Primio sam podatke, King Uncle. Predugo ste ekali, morate
izbaciti teret i podesiti instrumente broda na ove kote...
Rekao sam da prevozim specijalni tereti izderao sam se na
njega. Teret desete kategorije! Imam ugovor sa zdravstvenom slubom
Dobija za prijevoz deset kovega-zamrzivaa.
Razumijem, King Uncle ponovo se javila stanica, a u tonu glasa
osjetila se smetenost. Prevozite teret zamrznutih ranjenika. Ostanite uz
prijemnik! Nastupila je kratka stanka. Ba ste mi zadali posla, 629
nastavio je automat sa stanice potpuno nalik na ovjeji glas.
Da otvratio sam. Ipak, pourite! Ovo stijenje ispod mene sve
je blie.
Sjedio sam i oslukivao pucketanje instrumenta. Na udaljenosti od
jedne i pol svjetlosne godine kompjuter monitorske stanice sada e stupiti u
akciju obraujui podatke s moje navigacione komandne ploe i izbacujui
rjeenje problema. U meuvremenu, deurni pametnjakovi e
provjeravati! moju priu. To mi je odgovaralo, jer sam elio da provjere
svaku moju rije. Sve je djelovalo vjerodostojno. Putnici vrsto vezani
poput paketa u odjeljku za prijevoz tereta bili su rudari koji su prije tri
mjeseca zadobili teke opekotine od zraenja na Dobiju, bijednom,
malenom planetu, gdje nisu postojale nikakve mogunosti lijeenja. Prema
sklopljenom ugovoru, trebalo je da dobijem etrdeset tisua ako njihova
umjetno zamrznuta tijela isporuim jo iva medicinskom centru na
Commonwealu. Provjera i pregled tereta prije uzleta, utvreno stanje i
putanja leta ve su se nalazili u datoteci. Putanja je odreena tako da
prolazi pokraj Vangarda na minimalnoj udaljenosti i uz najmanji mogui
potrok goriva, ba kao da ju je zacrtao krtac. Sve je to bilo zabiljeeno i
uneseno u banku podataka. Sve je bilo u skladu s propisima, a ja sam
morao biti rtva nastalih okolnosti. Sad su oni bili na potezu. Ako su moji

prorauni i predvianja bili toni, oni su mogli igrati samo na jednu jedinu
kartu.
King Uncle, vi se nalazite u prilinoj opasnosti obavijestio me
moj nevidljivi sugovornik. No imamo rjeenje i izlaz iz ove teke
situacije. Va teret nalazi se u velikom spremniku koji se moe odvojiti od
broda, je li tako? Zastao je kao da oekuje odgovor, a onda nastavio.
Morat ete spustiti brod vrlo nisko i tada izbaciti spremnik s teretom u
atmosferu pomou zranog jastuka. Ostat e vam samo nekoliko sekunda
da iskoite iz broda pomou ejektora. Jeste li razumjeli? Sada u vam dati
potrebne podatke za akciju.
Zauo sam kako cijeli niz brojanih podataka automatski ulazi u
upravljaki programator.
Razumijem, 448 rekao sam kad je zavrio Ali, sluajte, teren
na ovom planetu ispod mene izgleda prilino divlje i nepristupano. Sto e
biti ako se ureaj za hlaenje oteti prilikom pada? Zar ne bi bilo bolje da
ostanem u brodu i pokuam ga spustiti to meke?
Nemogue, King Uncle! Automatski glas zvuao je uzbueno.
Na kraju krajeva, ja sam ipak hrabri, iako pomalo gramzivi, kapetan
trgovakog svemirskog broda koji je vrsto odluio da obavi ugovoreni
zadatak, makar i po cijenu vlastitog ivota. Da budem iskren, ak je i
ovo sputanje krajnje opasan pothvat. Jedini je nain da vi i va teret
ostanete itavi da bezuvjetno izvravate moje upute!
Nije dodao da je neizvrenje navigacijskih naredbi monitorske stanice
krivini prekraj. Nije ni morao. Znao sam to vrlo dobro, uostalom s tim
sam i raunao.
Kako vi kaete. Na spremniku se nalazi regulacijski instrument
hlaenja. Da vas jo neto pitam: koliko e vama, momci, trebati da ovamo
poaljete spasilaki brod?
Ve je na putu. Morao bi stii do vas... pa za malo manje od tristo
sati.
To je malo vie od dvanaest dana! Zastao sam nekoliko asaka
da toboe razmislim o cijeloj situaciji i stvorim neki zakljuak svojstven
naoko jadnom, no potenom svemirskom putniku, a zatim sam nastavio:
Ako taj ureaj za zaleivanje bude onesposobljen i prestane raditi,
izolacijski materijal nee moi toliko dugo odrati nisku temperaturu koja
je potrebna... A to znai... Ponovno sam zastao, pa onda glumei
pritajeni strah, upitao: A to e biti sa mnom? Hou li ostati iv dolje, u
toj kamenoj pustoi?
Najprije treba misliti na sputanje, kapetane.
Uinilo mi se da sam u automatskom glasu stanice osjetio malo
saaljenja, koje je brzo nestalo. Uostalom, i heroj ima pravo da na trenutak
pomisli kako da izvue ivu glavu poto je spasio ivote svojih vojnika.
Jo smo razmijenili rije-dvije, no ono najvanije ve je bilo reeno.
Paljivo sam sluao naredbe, tono izvravajui ono io mi je bilo
nareeno. Za nepun sat sve monitorske stanice sektora saznat e da se
bolniki brod zbog kvara prisilno spustio na Vangard, predhodno izbacivi
u atmosferu dvanaestoricu ljudi, odnosno jedanestoricu ako ubrojim i sebe.
A ja u biti nadomak svoje mete, spreman za drugu fazu operacije.
1
Na visini od 16.000 kilometara zauo se onaj poznati zvuk: osamljeni,
oajniki jauk molekula zraka koje se paraju pod pritiskom tisue tona
starog svemirskog trampera to se vrtoglavom brzinom pribliava povrini
planete bez ukljuenih retroraketa. Koristio sam pozicione mlazne motore
koliko je to bilo u mojoj moi, manevrirajui i okreui brod natrake,
nastojei sauvati posljednje ostatke reaktivne mase za trenutak kad e biti
najpotrebnija. Kad sam napokon uspio dovesti brod u poloaj koji mi se
inio najpogodniji, ispod mene je jo preostalo oko 5000 km sile tee, to je
jo trebalo savladati. Provjerio sam pozicionu plou, tono utvrujui

poloaj svoje mete, a brod je poskakivao i pruao otpor poda mnom,

stenjui i urlajui poput smrtno ranjene nemani.
Na visini od 400 kilometara ukljuili su se pogonski motori i
odjednom sve pretvorilo u vrtoglavo rotirajue crveno bljetavilo i silan
pritisak kakav vjerojatno osjea aba kad na nju nagazimo tekom izmom.
To je trajalo cijelu vjenost u toku koje sam se onesvjeivao i osvjeivao
desetak puta. A onda se iznenada brod poeo obruavati u slobodnom padu
i za akciiju je preostalo samo nekoliko sekunda. Uz neopisive tekoe uspio
sam podii ruku do poluge za oslobaanje spremnika i povui je. Osjetio
sam jak udar kad se dio broda s teretom odvojio od trupa. Tada sam zauzeo
poloaj u sjedalu, uvrstio protuudarni zatitni okvir, udahnuo posljednji
put ustajali zrak u unutranjosti broda i svom snagom pritisnuo dugme za
izbacivanje. Deset tona teak jastuk od perja udario me u lice i izbacio na
drugi svijet.
2
Isplivao sam iz velikog tamnog oceana, gdje pritajeno vrebaju loi
snovi i none more, i preao u vodenastu svjetlost polusvijesti ba na
vrijeme da bacim pogled na planinske lance to su se poput iljastih zuba
morskog psa protezali u nizovima snijegom pokrivenih vrhova i irili na
sve strane planeta do nazupanog horizonta u daljini. Bit e da sam u tom
trenutku ponovo izgubio svijest, jer sljedei prizor koji sam ugledao na
malom okruglom oknu bio je planinski vrhunac koji mi se pribliavao
velikom brzinom poput golemog vala. Kad sam se osvjestio trei put,
njihao sam se na konopcima padobrana sputajui se polako prema povrini
koja je nalikovala na razrovano polje tamne lave. Kad sam bolje pogledao,
vidio sam da su to kronje stabala s tamnozelenim gustim liem kojima
sam se sve vie pribliavao. Imao sam jo samo toliko vremena da zapazim
kako impulsni indikator lokatora na izbaenom spremniku miga zelenim
svjetlom, to je bio znak da se moj teret sretno i bez oteenja spustio na
novi planet. Tada sam se jo jednom onesvijestio.
Kad sam se ovaj put osvjestio, bilo mi je hladno. To je bilo prvo to
sam zapazio. Drugo, osjetio sam bolove u glavi i po cijelom tijelu. Trebalo
mi je vremena da se oslobodim svih moguih pojaseva i remenja, da
otvorim kapsulu i izvuem se napolje, na ono to bi mnogi opisali kao svje
planinski zrak. Prebrojao sam to me sve boli i utvrdio da su mi sve kosti
itave i na broju. Pojaao sam rad termostata u skafandru i osjetio kako me
obuzima ugodna toplina.
Stajao sam na borovim iglicama, ako one mogu biti duge pola metra i
debele poput tapa. Te su borove iglice poput mekog saga prekrivale tlo
oko podnoja stabala ija je veliina dosezala onu jonskih stupova, a vrhovi
su se gubili visoko gore u tamnozelenom sumraku. U daljini, meu
stablima, vidio sam kako svjetluca bjelina snijega. Posvuda je vladala
tiina, mrtva tiina bez ijednog pokreta. Cak su i grane golemog drvea bile
potpuno nepomine. Instrumenti u mom svemirskom odijelu pokazivali su
da atmosferski tlak iznosi 16 PSI, da je sadraj kisika 51 posto a vanjska
temperatura 10 C ispod nule. Lokacijski mjera pokazivao je da se izbaeni
spremnik s teretom nalazi 150 kilometara sjeveroistono od mjesta na
kojem sam se nalazio. Prema podacima koje sam dobivao od instrumenta
svih vrsta, ugraenih u moj skupi skafandar, sve je u spremniku sa
zaleenim rudarima funkcioniralo normalno. Ako su svi podaci kojima sam
raspolagao bili toni, nalazio sam se samo pola dana hoda od mjesta na
koje sam elio stii, od obitavalita Jonnyja Thundera. Ukljuio sam
dodatni izvor energije u skafandru, oitao kompas i krenuo.
3
Smanjena sila tee olakavala mi je kretanje, a u tome mi je pomagalo
i svemirsko odijelo koje sam imao na sebi. Na prvi pogled nitko ne bi rekao
da sam za njega platio cijelo malo bogatstvo i liio se mnogih nezamislivih
uitaka. Osim standardnih instrumenata za podeavanje dovoda zraka i
temperature te servopotiskivaa koji je otklanjao umor pri hodanju, odijelo

je opremljeno svim moguim pojaavaima tjelesnih funkcija i osjetila,

dobro poznatim crnoburzijskoj znanosti, ukljuujui tu i neka vrhunska
dostignua kojih bi se agenti iz slube sigurnosti i te kako rado domogli.
Sama oprema metabolikog monitora vrijedila je vie od cijelog odijela.
Smjer kretanja koji mi je odredio kompas vodio me je strminom
uzbrdo, tako da sam vrlo brzo stigao do snjene granice. uma se
nastavljala jo nekoliko stotina metara i zavravala ondje gdje je poinjao
svjetlomodri ledenjak. Prvi put sam bolje pogledao nebo nad Vangardom:
bilo je tamnoplave boje koja se iznad samotnih, snijegom okrunjenih
planinskih vrhunaca prelijevala u ljubiastu nijansu.
Nakon jednosatnog hoda stao sam i malo se odmorio, ubrizgao si malo
hranjivog sirupa i popio gutljaj vode. Oslukivao sam tiinu i vjenost koja
prolazi, tiho i polako, sekundu za sekundom. Razmiljao sam o
doseljenicima to su se u davna vremena prvih poetaka svemirskih
putovanja otisnuli u nepregledna svemirska prostranstva, o kojima su znali
mnogo manje nego to je Kolumbo znao o Americi, i prisilno se spustili na
ovaj planet nakon devet godina lutanja nebeskim bespuem. Zamiljao sam
kako prvi put kroe u nedokuivu tiinu ovog hladnog planeta mukarci,
ene, a vjerojatno i djeca potpuno svjesni da im vie nema povratka.
Zamiljao sam ih kako prihvaaju tu injenicu i nastavljaju ivjeti. Bili su
to vrsti i nepokoleoijivi ljudi, no njihove vrstine i nepokolebljivosti
davno je nestalo s lica Zemlje. Danas ivi jo samo ona druga vrsta ljudi,
ljudi poput mene. Oni su u sebi nosili upornost i izdrljivost pionira,
graniara, boraca, bili su ispunjeni neostvarivim eljama, velikom
odlunou i nadama za budunost. Moja vrsta nepokolebljivosti odnosila
se na smicalice ivota u velegradu, na lukavost i podlost. Za mene je
sadanjost bila sasvim dovoljna i na budunost nisam pomiljao.
Kakva tiina! rekao sam na glas. Potpuno mi je obuzela misli.
Glas mi se potpuno izgubio u beskrajnoj praznini. Ustao sam i krenuo
dalje, prema sljedeem planinskom grebenu.
Tri sata kasnije sunce se jo nalazilo na istome mjestu, poput zelenog
zasljepljujueg svjetla iznad planinskih vrhunaca i s vremena na vrijeme
pronalazilo put izmeu visokih stabala te hladnim zrakama obasjavalo
ravocrvene borove iglice na tlu. Preao sam ve gotovo etrdeset
kilometara zrane linije. Mjesto koje sam traio vie nije moglo biti daleko.
Osjeao sam lagani umor usprkos slabije sile tee, savrenim
instrumentima u skafandru to su smanjivali optereenje miia i hranjivim
tvarima koje mi je posebna oprema automatski ubrizgavala u nadlakticu.
Sto se toga tie, imao sam sree. Da sam na Zemlji, sigurno bih morao
odleati dobra dva tjedna u bolnici nakon svih ovih napora i udaraca kojima
sam bio izloen. To razmiljanje osvjeilo mi je dan dok sam stajao
naslonjen na stablo i udisao punim pluima kisikom obogaen zrak iz svog
savrenog skafandra sjeajui se lijepih stvari da bih odagnao bljetave
krugove koji su mi se bjesomuno vrtjeli pred oima. U tom trenutku zauo
sam zvuk...
Zaista je udno kako, nakon cijelog ivota provedenog u buci, samo
nekoliko sati potpune tiine moe promijeniti na odnos prema i najmanjem
zvuku. Cuo sam samo nejasan, slab zov iz divljine, kao da osamljeni galeb
eznutljivo zaziva svoju enku. Hitro sam se odmaknuo od stabla, kao da
sam se naglo opekao, i stao kao ukopan, podignute glave, nagaajui kakav
je to zvuk. Postajao je sve jai, i to takvom brzinom da bi svako uzmicanje
ili bijeg bili uzaludni. Pogledao sam oko sebe ne bih li spazio kakvo manje
stablo na koje se mogu popeti, no inilo mi se da su svi ti borovi bili visoki
ve od samog nastanka. Najnia grana bila je oko petnaest metara visoko.
Preostalo mi je jedino da se pokuam sakriti iza jednog od tih tisua
stabala. Ali zakljuio sam da je ipak bolje doekati ono to se pribliavalo
ovdje, na otvorenom prostoru. Barem u to neto ugledati u isti tren kad i
ono ugleda mene. Znao sam da je rije o biu koje jede meso, to mi je
govorio glas u meni, glas dalekih predaka. Uspio sam dohvatiti minijaturni
pitolj razorne snage. Stajao sam tako s pitoljem u ruci a onaj glas je jai i
uznemireniji, nalik na glasanje zalutale ovce, ranjenog bika ili plepaenog

sjevernog jelena. Sad sam ve mogao uti i mukli topot velikih stopa, koji
je unato slabom gravitacijskom polju upozoravao na goleme dimenzje.
Tada sam ugledao to divovsko bie i shvatio da je unutranji glas moga
ukundjeda imao pravo. Nije to bio ni lovaki pas ni buldog, ve ono to bi
buldog bio da ima plea iroka dva metra, da su mu noge u lancima
veliine mojih bedara a glava poput zranog taksija. eljusti su mu bile
takvih dimenzija da je njima lako mogao epati ovjeka i nositi ga kao to
vjerni Fifi nosi kui nedjeljne novine. Moda je ba ta posljednja pomisao
bila odluujua da ne povuem okida pitolja. Divovski pas naglo se
zaustavio podiui oblak borovih iglica, zaurlao posljednji put i isplazio
gotovo metar dugaak svjetlocrveni jezik. Tijelo mu je bilo smee i crne
boje, prekriveno glatkom mekom dlakom. Zubi su mu bili dugaki oko
petnaest centimetara i iljasti. Imao je male, svjetlucave crne oi nalik na
one u slona i crvene podoiijake. Pribliavao se polako, kao da najprije eli
dobro pogledati svoj zalogaj. Cuo sam kako mu kripe kosti dok je prilazio.
Imao je visoka plea obloena jakim miiima, a pri svakom koraku su mu
dvadesetak centimetra iroke ape propadale u borove iglice. Osjetio sam
kako mi koljena drhu i kako mi se onih nekoliko vlasi na glavi
nakostrijeilo od uasa. Bio je od mene udaljen jo samo nekoliko metara.
Dahtao je kroz nozdrve, tako velike da sam u njih mogao gurnuti pesnicu.
Ako mi prie jo jedan korak, znao sam da u povui okida, htio ili ne
htio. Sjedni! rekao sam odrjeito.
Zaustavio se, uvukao jezik, ponovo ga isplazio, a onda polako i
oprezno spustio stranjicu na tlo poput starice koja se nastoji to udobnije
smjestiti u svoju stolcu za ljuljanje. Sjedio je mirno i promatrao me, a ja
sam mu uzvraao pogled. I dok smo se tako uzajamno promatrali, stigao je
div.
4
Doao je neujno, prolazom meu stablima, i kad sam ga spazio u svoj
njegovoj veliini, bio je desetak metara preda mnom.
Uistinu je bio ogroman.
Nije teko priati o ovjeku visokom tri i pol metra. To je visina samo
dva puta vea od uobiajene. Krupan ovjek koji sigurno ima mnogo
neprilika pri kupovini obue.
No stvorenje dva puta vie od obinog ovjeka zaprema etiri puta
veu povrinu videokruga kad se naginje prema vama. On nosi osam puta
veu masu kosti i miia. Osamsto kilograma ljudskog stvora u uvjetima
Zemljine sile tee. Na ovom planetu on nije bio tei od pola tone, ali ak i u
tim uvjetima svaka njegova noga bila je teka oko sto dvadeset kilograma.
Bile su to vrste, miiave noge koje su potpuno odgovarale njegovim
golemim rukama, prsnom kou i iji to je poput dijela stogodinjeg hrasta
nosila veliku glavu. No unato svojim velikim dimenzijama, sve je na tom
orijau bilo proporcionalno. vrstih kostiju, dobro razvijenih udova s jasno
izraenim miiima, doima se kao i svaki natjecatelj na natjeaju za Mr.
univerzuma. Kosa mu je bila crna i kovrava, gusta i zarasla kao to esto
biva u ljudi koji rijetko posjeuju brijaa. Nosio je potkresanu bradu, i imao
upave crne obrve iznad razmaknutih svjetloplavih oiju. Koa mu je bila
gruba i tvrda od hladnoe i bila je boje istroene telee koe. Crte lica su
mu bile pravilne, gotovo lijepe, nalik na one boga Posejdona. Sve sam to
uspio zapaziti dok je koraao prema meni, odjeven u kou, laka koraka, za
razliku od svoga psa. Zaustavio se pokraj ivotinje, potapao je po glavi
dlanom irokim poput velike lopate i pogledao me svisoka, to me na tren
vratilo u djetinjstvo. Ponovo sam bio dijete koje iz svoje male perspektive
promatra i divi se divovskom svijetu odraslih. Mozgom su mi jurile davne
slike prolosti, nestvarna privianja dalekog svijeta topline, ljubavi,
sigurnosti i mnogo drugih, davno zaboravljenih iluzija. Odbacio sam te
misli i ponovo postao svjestan tko sam i to sam: Baird Ulrik, profesionalac
na zadatku u svijetu u kojemu matanju nema mjesta.
Vi ste Johnny Thunder? upitah.
Nije odgovorio. Moda se samo malo osmjehnuo.

 Ja sam Patton. Carl Patton. Iskoio sam iz broda. Rukom sam

pokazao prema nebu.
Kimnuo je. Znam ree. Imao je dubok glas koji je odzvanjao
poput orgulja. Nije to bilo ni udo s obzirom na dimenzije prsnog koa.
uo sam kad se va brod sruio. Pomno me pogledao i vidio da su mi
sve kosti itave. Drago mi je to ste se sretno i sigurno spustili. Nadam
se da vas Woola nije prestraila.
Govorio je jezikom koji je bio pomalo zastario i krut, a osjeao se i
prizvuk stranog akcenta. Moje neizraajno lice bit e da je ipak malo
promijenilo izraz uvi njegove rijei, jer se blago nasmijeio. Zubi su mu
bili pravilni i bijeli poput porculana.
Ne, nimalo rekoh nastojei da se ne odam. Moja trogodinja
neakinja esto je milovala veliku dogu po nogama, jer je bila premalena
da dosegne vie.
Poite sa mnom u moju kuu. Imam hrane, ognjite...
Pribrao sam se i poeo glumiti:
Moram stii do svoga spremnika s teretom U njemu ima ... putnika.
Zaueno me pogledao.
Jo su ivi... za sad rekoh. Imam instrumente koji mi kau da
se spremnik sretno spustio padobranom. Limeni sanduci su amortizerima
zatieni od udara, pa ako je lokacijski ureaj ostao itav, vjerojatno su i
oni preivjeli. Ali nisam u to posve siguran. Ako je oprema nekim sluajem
unitena, oni e umrijeti.
udno je to, Carl Pattone rekao je poto sam mu objasnio o
emu se tu radi zalediti iva ovjeka.
Ali oni vie dugo ne bi ostali ivi da nisu duboko zamrznuti
kazao sam. Imaju opekotine treeg stupnja po cijelom tijelu. Vjerojatno i
na unutranjim organima. U medicinskom centru mogu ih staviti u
revitalizacione bubnjeve i ponovo im aktivirati rast koe. Kad se probude,
bit e kao novi. Pogledao sam ga kao da sam vrsto odluio izvriti svoj
zadatak. Naravno, pod uvjetom da do njih stignem na vrijeme. Ako se
odmrznu... Nisam zavrio reenicu ne elei opisati kakva ih smrt tada
eka. Umjesto toga, glumei zabrinutost, pogledao sam na brojanik
kompasa na runom zglobu. Spremnik se vjerojatno spustio tamo
negdje. Pokazao sam rukom prema strmini, u sjevernom pravcu. Ne
znam, dodue, tono koliko daleko. Brzo sam ga pogledao da vidim
kako je prihvatio taj podatak. to manje budem govorio, to bolje. No
njegov odgovor bio je mnogo mudriji nego to sam oekivao. Morao sam
paziti da sve ne pokvarim.
Razmiljao je nekoliko trenutaka, promatrajui me onako sitnog i
malenog. Oi su mu odavale prijateljstvo, ali ono je jo bilo daleko i
neizreeno, doimalo se poput svijee to gori na prozoru neke nepoznate
kue.
Kraj gdje su pali divlji je i nepristupaan rekao je. Vrhovi
Nandija su visoki.
To mi je bilo dobro poznato. Paljivo sam izabrao ba to mjesto.
Uputio sam mu pogled najvri to sam mogao. Ondje lee njih
desetorica i za njih ja odgovaram. Moram poduzeti sve to mogu da ih
spasim.
Pogledi su nam se ukrstili. Prvi put u njegovim oima zaigrao je
plamiak topline.
Najprije se morate odmoriti i neto pojesti.
elio sam jo neto rei, postaviti zamku, no u tom trenu tlo se poelo
polako ljuljati pod mojim nogama. Napravio sam jedan korak ne bih li
odrao ravnoteu, ali tada se sve nagnulo u stranu i ja sam pao u dubinu
mranog ponora koji je uvijek ekao...
5

Otvorio sam oi i vidio nemirno treperenje narandastog odsjaja na

stropu od ulatenog crvenog i crnog drva, nekoliko metara iznad glave.
Odsjaj je dolazio od vatre u ognjitu, koje je bilo dovoljno veliko da se u
njemu ispee vol. Bilo je sagraeno od kamenih ploa veliine nadgrobnog
spomenika. Leao sam na krevetu malo manjem od rukometnog igralita, a
oko mene se irio miris juhe. Dopuzao sam nekako do ruba kreveta i s
mukom uspio skoiti metar i pol do poda. Noge su mi bile poput
raskuhanog tijesta. Rebra su boljela, vjerojatno od dugog putovanja na
orijaevu ramenu.
Promatrao me je sjedei za prostranim stolom.
Bio si umoran rekao je. A tijelo ti je puno modrica i
ogrebotina.
Tek sam tada vidio da na sebi imam samo donje rublje.
Moje odjelo! povikao sam hrapavim glasom.
Ve sam u mislima vidio kako je moj skafandar s opremom vrijednom
ezdeset tisua, a time i moja misija vrijedna milijun dolara, zavrilo u
smeu ili izgorio u pei za otpatke.
Ondje je pokazao je moj domain glavom prema rubu kreveta.
Zgrabio sam odijelo, grozniavo ga pregledavajui. Sve je bilo na
svome mjestu. No taj mi se postupak nije svidio. Osim toga, nije mi bilo
drago to sam bespomoan, preputen brizi i njezi ovjeka s kojim sam se
kasnije morao obraunati.
Odmorio si se ree golijat. Sad jedi.
Sjeo sam za stol, na hrpu pokrivaa, i zagrabio licom u lonac pun
guste juhe pripremljene od ukusnog povra crvene i zelene boje i mekog
bijelog mesa. Bilo je i kruha, tvrdog i ilavog, s okusom oraha, a trpkog
grimiznocrvenog vina koje je prijalo bolje od najkvalitetnijih francuskih
sorta. Nakon jela div je razmotao kartu i pokazao dio visoravni koja je
nalikovala na grubo izvedenu tukaturu.
Ako je tvoj spremnik na ovome mjestu rekao je nee biti
lako. No moda je pao ovdje. Pokazao je prstom na ravniji dio koji se
protezao na jug i istok od onog tekog terena to ga je predhodno
spomenuo.
Pratio sam njegove kretnje provjeravajui azimut kota na svom
indikatoru. Smjer koji sam mu dao samo se za tri stupnja razlikovao od
onog pravog. Na poziciji 113,8 gdje se prema oitanju instrumenata
R+D nalazio moj spremnik s tijelima rudara promait emo cilj za
dvadesetak kilometara. Upravo to sam i smjerao.
Golijat je na karti ucrtao rutu i smjer kojima emo se kretati. Vodili su
tono rubom terena koji je on nazivao Vrhovi Nandija.
Koliko nam je sati danjeg svjetla jo preostalo? upitao sam.
Pedeset sati ili malo manje.
Znai da sam spavao gotovo est sati. To mi ba nije bilo drago.
Vrijeme je novac, a vremena nisam imao na pretek.
Jesi li razgovarao s kim? upitah.
Pogledao sam veliki i prilino zastarjeli tip ekrana to se nalazio na
jednom zidu prostorije. Bio je to standardni Y-model s vremenskim
zaostajanjem od pola milijuntinke sekunde. Dakle povratno vrijeme do
monitorske stanice podruja 8 je oko etri sata.
Javio sam kontrolnoj monitorskoj stanici da si se sretno spustio na
ovaj planet odgovorio je.
to si im jo rekao?
Nita drugo.
Ustao sam.
Sad ih moe ponovo pozvati i javiti im da sam krenuo prema
spremniku izbaenom iz broda. Kazao sam to vrlo odrjeito hinei
odlunost i neustraivost.

Krajikom oka sam zapazio kako je kimnuo i na tren pomislio nije li

moda ipak poznati Ulrikov sistem analize ovaj put zakazao. Naravno, ako
ova gromada od ovjeka ostane i dalje mirno sjediti doputajui da ja,
ovako sitan i jadan, krenem na put sam samcat.
Putovanje nee biti ba lako rekao je. Jaki vjetrovi ve su
zahvatili gorske klance. Snijeg je prekrio vrhove Kooclaina.
Grija u mom skafandru e me tititi od hladnoe. Ako mi moe
dati malo hrane...
Otiao je do police i skinuo s nje naprtnjau veliku kao ator. U tom
trenutku sam spoznao da je rtva pala u zamku i da se obru oko nje stee
onako kako sam predvidio.
Ako ti moje drutvo ne smeta, Carl Pattone, ja u poi a tobom
kazao je.
Najprije sam se toboe usprotivio njegovu prijedlogu, ali sam mu na
kraju ipak dopustio da me uvjeri kako je njegova prisutnost potrebna.
Krenuli smo na put nakon pola sata, poto smo okrunu monitorsku stanicu
o tome obavijestili.
6
Johnny Thunder je koraao na elu kreui se polako, ali velikim
koracima, a pri tome mu ogromna naprtnjaa na leima nije nimalo
smetala. Bio je u istoj onoj konatoj odjei koju je nosio i prilikom naeg
prvog susreta. Od oruja je nosio samo oko tri metra dugu motku sa
elinim vrkom. Golemo pseto gegalo se kaskajui sa strane, njuei oko
sebe i pred sobom, a ja sam bio na zaelju. Moja naprtnjaa bila je laka.
Golijat me upozorio da emo bre napredovati ako moj teret ne bude
preteak. Drao sam korak s njima, zaostajui samo toliko da djelujem
uvjerljivije. Kosti su me jo uvijek malo boljele, no pri smanjenoj sili tee
osjeao sam se dobro i skakutao poput drijepca. Hodali smo dobar sat bez
rijei, penjui se uz obronak kroz gustu visoku umu. Kad smo stigli na vrh
uspona, golijat se zaustavio i ekao da i ja stignem, zadihan i otpuhujui
zrak na sve strane.
Ovdje emo se malo odmoriti ree.
avola emo se odmarati odvratio sam. Svaka minuta je
dragocjena kad su u pitanju ivoti onih jadnika.
ovjek se mora odmoriti rekao je kratko i sjeo, obuhvativi
koljena rukama. Oi su nam u tom trenutku bile u istoj ravnini, s tom
razlikom to sam ja stajao. To mi ba nije odgovaralo, pa sam i ja sjeo.
Odmarali smo se punih deset minuta prije nego to smo nastavili put.
Shvatio sam tada da Johnnyju Thunderu ne mogu tako lako nametnuti svoje
miljenje. On je dobro znao to hoe. Shvatio sam da u imati pune ruke
posla ako ga elim na smrt iscrpiti na njegovu terenu.
7
Preli smo iroku dolinu i poeli se uspinjati na planinski dio planeta.
Bilo je hladno, stabla su postajala sve rjea i tanja, studen im je smanjila
visinu a snani vjetrovi ih pogrbili, tako da su bila nalik na grbavce koji se
izoblienim prstima jedva dre za stijene. Mjestimice smo nailazili na hrpe
prljavog snijega, a pogled u nebo uvjerio nas je da e ga biti i vie. Ja,
dodue, nisam osjeao jak hladni vjetar to je puhao s planinskih vrhova, ali
orija mu se suprotstavljao golih ruku.
Zar ti nema kaput? upitao sam ga kad smo ponovno zastali da
se odmorimo.
Stajali smo na stjenovitoj uzvisini, izloeni udarima vjetra koji je
prelazio u sjeverac brzine sedamdesetak kilometara na sat.
Imam ja plat Udario je po naprtnjai na leima. Ogrnut u
se kasnije.
Zar ti sam ije svoju odjeu? Upravio sam pogled u stavljenu
kou podstavljenu krznom, s velikim avovima.
Ovo mi je saila jedna ena kazao je. Bilo je to davno.

 A, tako rekoh. Pokuao sam ga zamisliti sa enom, zamiljao

sam i tu enu, kako se kree, kako izgleda. Zena visoka tri metra! Ima
li njezinu sliku?
Samo u svom srcu. Rekao je to tako obino kao neku
svakodnevnu uzreicu. Pitao sam se kako se osjea posljednji predstavnik
svoje vrste, ali pitanje nisam izgovorio. Umjesto toga, rekao sam:
Zato ovdje ivi tako sam?
Pogledom je preao preko ledene pustoi.
Ovo je moj dom odgovori.
Bio je to odgovor bez mnogo razmiljanja. Ta ljudina nita nije
shvaala. Nije ni pomiljao koliko bi suza i novca mogao izmamiti od
mnogomilijunske mase eljne senzacija. Bila bi to prava melodrama. Kraj
jednog ivotnog puta. Jadni Johnny Thunder, osamljeni junak svemira.
Zato ti radi sve ovo to radi? iznenada me upitao. Osjetio
sam kako mi se eludac gri od straha.
to znai to tvoje pitanje? upitao sam stisnutih zuba, a u ruci mi
se ponovo naao minijaturni pitolj.
Pa i ti ivi sam, Carl Pattone. Upravlja svemirskim brodom. I ti
trpi samou i mnoge tekoe. A sada stavlja ak i ivot na kocku za spas
svojih drugova.
Nisu to moji drugovi odvratio sam ljutito. Oni su samo moj
plaeni teret. Ako taj teret ne isporuim na odredite, neu dobiti novac.
Osim toga, ja ne stavljam ivot na kocku. Naprosto sam krenuo na turu
pjeaenja iz zdravstvenih razloga.
Pomno me promatrao.
Vrlo malo ljudi krenulo bi prema vrhovima Kooclaina po ovakvu
vremenu. U stvari nitko tko nema velik i opravdan razlog.
Imam ja za to opravdan razlog. Mnogo razloga.
Blago se osmjehnuo.
udan si ti stvor, Carl Pattone. Ali budala sigurno nisi.
Krenimo dalje rekoh. Jo nam predstoji dug put do cilja... i
novca.
8
Johnny Thunder je usporio korak, kako bih ga ja toboe mogao stizati.
Pseto je izgledalo malo uznemireno, podizalo je njuku i oslukivalo, a
zatim je pojurilo naprijed. Ja sam iao za njima laka koraka, toboe
zapuhan na usponima i zadihan prilikom odmora, tako da se stjecao dojam
kako mi je teko svladavati sve te prepreke. Malo-pomalo, pojaavao sam
tempo prilino nenametljivo, tako da smo sada ve prelazili est-sedam
kilometara na sat. Pri uobiajenoj vrijednosti sile tee to je vrlo brzo
hodanje na ravnom terenu, koje bi na due pruge mogao izdrati samo
profesionalni sporta. Ali na ovom planetu, uz pomo vrlo efikasnih
piezoelektronikih miia ugraenih u moje svemirsko odijelo, to
pjeaenje je bilo maji kaalj.
Zaustavili smo se i ruali. Golijat je iz svoje naprtnjae izvadio kruh,
sir i posudu s vinom, pa mi pruio koliinu dovoljnu za dva obroka. Pojeo
sam gotovo sve, a ono malo to je ostalo kradomice sam gurnuo u dep za
otpatke na ramenu. Kad je div pojeo svoj obrok, ne mnogo vei od mog,
ustao sam i pogledao ga oekujui pokret. No on se nije ni pomaknuo.
Sad emo se odmoriti jedan sat rekao mi je.
Dobro odvratio sam. Ti ostani i odmaraj se, a ja kreem jer
me eka posao.
Poao sam, koraajui snijegom prekrivenim terenom i napravio
desetak koraka, kad je Woola iznenada jurnula pokraj mene, okrenula se i
presjekla mi put. Pokuao sam je mimoii s desne strane, ali mi je ona opet
preprijeila put. To se ponovilo kad sam pokuao skrenuti ulijevo.
Odmaraj se, Carl Pattone kazao je golijat.

Legao je nauznak, stavio ruke pod glavu i zatvorio oi. Nisam ga,
dakle, mogao natjerati da hoda bez prekida, ali mogao sam mu ometati san.
Vratio sam se i sjeo pokraj njega.
Samotan je ovo kraj rekoh.
Nije odgovorio.
Kao da ovuda nikad nije kroila ljudska noga dometnuo sam.
Ni traga nikakvim otpacima.
Golijat je utio.
Kako i od ega ivi u ovoj pustoi? upitao sam ga. Od ega
pravi sir i kruh?
Otvorio je oi.
Od srike jedne vrste drvea. Suim je i od nje pravim brano ili je
fermentiram za sir.
Pametno rekoh. A vino vjerojatno uvozite.
Od plodova tog istog drvea pravimo vlastito vino. Rekao je
pravimo kao da kod kue ima enu i estero djece.
Sigurno je bilo teko u prvim poecima kazao sam. Ako
cijeli planet ovako izgleda, teko je zamisliti kako su se tvoji preci odrali i
opstali.
Borili su se odgovori div kao da je time sve objanjeno.
Sad vie nije potrebno da se bori rekoh. Moe mirne due
napustiti ovo stijenje i ivjeti lagodnije na nekom drugom planetu gdje ima
vie sunca i topline.
Div je upro pogled u nebo kao da razmilja.
Kod nas postoji legenda o svijetu gdje je zrak topao i blag a tlo se
otvara samo i nudi svoje bogate plodove. Mislim da mi se takav kraj ne bi
sviao.
Zato? Valjda ne misli da je ljepe boriti se s tekoama cijeli
ivot?
Pogledao me.
Ti si taj koji se ovog trena bori s tekoama, Carl Pattone. Ja sam
kod kue i dobro se osjeam, a ti mora trpjeti hladnou i umor u tebi
stranom svijetu.
Progunao sam neto. Johnny Thunder je uvijek na neki neobjanjiv
nain uspijevao da sve ono to govorim njemu uputi natrag na moju adresu.
uo sam da su ovdje ivjele neke opake ivotinje kazao sam.
No koliko vidim, vie im nema traga.
Vidjet e ih, i to vrlo brzo.
Da li ti to samo nagaa ili...
opor snjenih korpiona prati nas u stopu ve nekoliko sati. Kad
izaemo na istinu, imat e priliku da ih vidi.
Kako zna?
Woola mi to kae.
Pogledao sam golemo pseto, isprueno, s glavom na apama. Izgledalo
je umorno.
Kako to da imate pse?
Imali smo ih od pamtivijeka.
Vjerojatno ih je nekoliko dopremljeno s prvom skupinom
doseljenika rekoh. Ili su doneseni kao smrznuti zameci.
Woola potjee od legla pasa koji su se koristili u ratovima. Njen je
predak bio sjajni traga Standfast, koji je unitio sve pse kralja Roona na
bojitu Slomljenog Noa.
Tvoj narod je vodio ratove?
Nije odgovorio.
Pri pomisli koliko ste se teko morali boriti za opstanak nastavio
sam ovjek bi rekao da ete vie cijeniti vrijednost ivota.

 Kakvu vrijednost ima ivot bez istine? Kralj Hoon se borio za

svoju istinu. Princ Dahl je pak branio svoja uvjerenja.
Tko je pobijedio?
Borili su se punih dvadeset sati. U jednom trenutku princ Dahl je
pao, a kralj Roon je ustuknuo i zapovijedio mu da ustane. Ali na kraju je
Dahl slomio Roonu iju.
Je li to bio dokaz da je on imao pravo?
Nije vano u to ovjek vjeruje, Carl Pattone, ako on u to vjeruje
svim srcem i duom.
Glupost. injenicama nije nimalo vano tko u njih vjeruje.
Div se uspravio u sjedei poloaj i rukom pokazao prema snjenim
vrhuncima u daljini.
Planine su istina rekao je. Pogledao je prema nebu, gdje su se
visoki, grimizni oblaci nagomilali poput obrambenih zidina. Nebo je
stvarnost. A te vjene istine imaju mnogo veu vrijednost od svih drugih
injenica.
Ne razumijem ja tvoje pjesniko izraavanje odvratih. Vano
je u ivotu dobro jesti, spavati u udobnom krevetu, drugim rijeima, uzeti
od ivota sve ono to je najbolje. Svatko tko tako ne misli, muenik je ili
varalica.
A to je najbolje u ivotu, Carl Pattone? Postoji li krevet udobniji
od umora? Ili umak ukusniji od dobrog apetita?
To si vjerojatno proitao u nekoj knjizi.
Ako ezne za lagodnim ivotom, zato si onda doao ovamo?
To je barem jasno. Da zaradim mnogo novca i kupim sve ono to
mi jo nedostaje za takav ivot.
Poslije, ako ne pogine na ovom dugom putovanju, hoe li se
vratiti na onaj svoj lijepi planet i uivati sone plodove koje je ubrala neka
druga ruka?
Naravno rekoh. Zato ne?
Osjetio sam ljutnju u svom glasu, a nisam tono znao zato. To me jo
vie razjarilo. Prestao sam ga ispitivati i pretvarao se da spavam.
9
etiri sata kasnije popeli smo se na visoki planinski obronak, odakle
smo imali prekrasan pogled na golemo prostranstvo uma i ledenjaka, to je
davalo jasnu predodbu o veliini planeta Vangrada. Hodali smo punih
devet sati i unato svojoj savrenoj opremi, poeo sam pomalo osjeati
umor. To se meutim nije moglo rei za mog velikog suputnika. Bio je
svje i io. Rukom je zasjenio oi od sunca, koje je bilo maleno ali
zasljepljujue bljetavo, kao prije oluje, i pokazao na planinski vrh udaljen
nekoliko kilometara, iznad samog ruba doline.
Ondje emo prenoiti ree.
Ali to znai da moramo skrenuti s puta ovratih. Zato ne
bismo ostali ovdje?
Potrebni su nam zaklon i vatra. Holgrimm nam to nee uskratiti.
Sto je to Holgrimm?
Ondje je njegova planinska kua.
Trnci su mi proli tijelom. Kao da sam osjetio nevidljivu sablast. Ne
bojim se za sablasti, da budemo naistu, ve ljudi koji u njih vjeruju.
Ili smo dalje bez rijei. Woola je njukala na sve strane i tiho cviljela
kad smo se pribliili planinskoj kui. Bila je sagraena od tesanih, crno
obojenih brvana. Imala je kosi krov pokriven crijepom od kriljevca i dva
kamena dimnjaka. Prozori su joj bili maleni, s obojenim staklenim oknima.
Div je zastao kad smo izali na istinu, naslonio se na svoj tap i pogledao
uokolo. Sve je tu bilo lijepo odravano i ouvano. Brvnara je bila od istog
kamena i drva kao i predio u kojem je podignuta, bez suvinih ukrasa koje
bi mogao unititi zub vremena.

 Sluaj, Carl Pattone, sluaj! ree div. ovjek bi gotovo

mogao rei da ovdje uje njegov glas. Kao da e svaki as irom otvoriti
vrata i poeljeti nam dobrodolicu.
Da, samo to je on mrtav ogovorih.
Polako sam se pribliio ulazu. Vrata su bila od drveta crne i
tamnoljubiaste boje, ogromna. Objema rukama i svom snagom pokuao
sam podii veliki eljezni zasun, ali nisam uspio. Johnny Thunder je to
uinio jednim prstom.
U kui je bilo vrlo hladno. Ledena kora koja se uhvatila na
tamnoljubiastom drvenom podu velike sobe pucala je pod naim izmama.
U sjeni tamnih boja vidio sam na zidovima ivotinjske koe, zelena, crvena
i zlatno uta krzna, sjajna poput svile. Bilo je tu i drugih trofeja: velika
ptija lubanja gotovo metar dugaka, paroci nalik na krila od bijele
slonovae, a uz njih cijeli niz srebrnih bodea sa crnim drkom. Tu se
nalazila i potamnjela ratna sjekira dugaka oko tri metra s otricom
neobina oblika. U sredini sobe bio je veliki stol, a s njegove lijeve I desne
strane dva ogromna ognjita. Zapazio sam odsjaj svjetla na velikim
metalnim aama, tanjurima i priboru za jelo. Oko stola su bile stolice s
visokim naslonima, a na velikoj stolici na elu stola, okrenut licem prema
nama, sjedio je div sijede brade s maem u ruci. Pas je zacvilio kao da
izraava i moje osjeaje.
Holgrimm nas oekuje rekao je tiho Johnny Thunder iza mojih
lea.
Priao je blie i ja za njim. Tada sam opazio tanku ledenu koru to je
prekrila mrtvog diva za stolom, svjetlucajui na njegovoj bradi, akama i
irom otvorenim oima. Led je prekrivao i stol, posue i drvene stolice.
Woola je apama grebla po podu yrtei se oko nogu mrtvog orijaa.
Zar vi ne pokapate svoje mrtve? izustio sam, pomalo potresen.
Njegove ene su ga ovako opremile po njegovoj elji kad je ve
osjeao da mu je kraj blizu.
Zato?
To je tajna koju zna i uva samo Holgrimm.
Bolje bi bilo da ostanemo napolju rekao sam. Ovdje je
hladno i neugodno kao u pokretnoj ledenici.
Upalit emo vatru i bit e bolje.
Ali ovaj na prijatelj za stolom e se rastopiti. Mislim da bi bilo
mnogo bolje da ostane smrznut.
Upalit emo malu vatru, dovoljnu da ugrijemo jelo i ostavimo
eravicu uz koju emo lei i grijati se.
Pokraj vrata nalazila se kitra i u njoj cjepanice tamnocrvene boje,
tvrde poput granita. Bile su dugake oko tri metra. Moj veliki suputnik ih je
podizao i stavljao u naramak, lako kao da su akalice. Bit e da su
sadravale mnogo lakozapaljivih ulja, jer su planule odmah, im je kresnuo
ibicom, i gorjele jakim plamenom miriui na metvicu i kamfor. Johnny je
pripremio pie mijeajui toplo vino i neki gusti sirup iz vra na stolu, koji
je najprije morao osloboditi ledenog pokrova. Pruio mi je posudu od
nekoliko litara da gucnem iz nje. Napitak je bio jak, ali izvrsna okusa, neto
poput nektara. Jeli smo kruh, sir i juhu koju je on ugrijao u velikom loncu
to je visio nad ognjitem. Pojeo sam onoliko koliko sam mogao, a ostalo
sam ponovo kradomice stavio u dep za otpatke. Moj krupni prijatelj
odmjerio je sebi krt obrok, podiui vr u ast mrtvog domaina.
Koliko dugo je ve mrtav? upitao sam.
Deset naih godina. Uutio je na tren, a onda dodao: Ili
stotinu vaih.
Bio ti je prijatelj?
Ponekiput smo se svadili, ali poslije bismo zajedno pili vino u znak
pomirenja. Da, bio mi je prijatelj.
Koliko dugo ovdje... ivi sam?

 Devet godina. Holgrimmova kua bila je meu posljednjima koje

je zahvatila kuga.
Odmahnuo je glavom.
I svemir se katkad zna naaliti.
Kako je to bilo kad su svi oko tebe poeli umirati?
Div je objema rukama obuhvatio posudu s piem i zagledao se u
plamen na ognjitu.
Isprva kao da nitko nije shvaao o emu se radi. Dotad ovdje ljudi
nisu ni znali to je bolest. Neprijatelji su nam bili jedino snjeni vukovi,
lavine i ledena hladnoa. Ovo je bilo neto novo i za nas nepoznato,
nevidljivi neprijatelj. Neki su umirali u mukama, neki su glavom bez obzira
bjeali u ume i ondje doekali kraj. Oxandra je vlastitom rukom ubio svoje
sinove i keri, kako bi ih potedio strane smrti. Joshal je stajao uspravno u
snijegu maui ratnom sjekirom i proklinjui nebo sve dok nije pao i ostao
leati zauvijek.
A to je bilo s tvojom obitelji?
Kao to vidi.
Ne razumijem.
Holgrimm je bio moj otac.
10
Spavali smo umotani u krzna koja je Johnny Thunder skinuo sa zidova
i ugrijao iznad ognjita. Imao je pravo kad je govorio o vatri. Vatra iz
ognjita otopila je led uokrug nekoliko metara, a u daljem dijelu prostorije
sve je ostalo pod ledenom korom
Nastavili smo putovanje rano poslije podne. Ubrzao sam korak koliko
god sam mogao. Nakon osam sati hoda po sve teem i nepristupanijem
terenu, neprekidno se penjui, div je predloio da predahnemo.
Ja sam mnogo manji od tebe, ali ipak imam dobru kondiciju
rekao sam. Osim toga, navikao sam na mnogo veu silu tee. to je,
teko ti je?
Postavio sam mu to pitanje toboe sluajno, ali i te kako sam ekao to
e odgovoriti. Izgledao je odmoreno i ilo.
Zasad je sve dobro. Put nije preteak.
Karta kae da od ovoga mjesta staza naglo postaje teka.
Bit e mi mnogo tee na veim visinama priznao je. Mogu
nastaviti bez odmora jo neko vrijeme. Ali Wooli je teko. Jadna ivotinja.
Pas je leao na tlu uz njega. Izgledao je poput uginula konja, ako
uginuli konji mau repom svaki put kad im se spomene ime i nadiu rebra
udiui rijetki planinski zrak. Zrak je tu bio rijedak po standardima koji
vladaju na Vangardu. No postotak kisika jo je bio iznad zemaljske
normale.
Zato ne naredi Wooli da se vrati?
Ne bi me posluala. Osim toga, bit e nam i te kako potrebna kad
dou snjeni korpioni.
Opet ti o tome. Jesi li siguran da sve to nije samo plod tvoje mate?
Ovdje je tako pusto kao da smo na groblju.
Oni ekaju ree. Poznaju mene, a i Woolu. Ve su mnogo
puta iskuavali nau spremnost i budnost, ali bez uspjeha. Sada nas opet
prate i ekaju.
Sredit u ih svojim orujem. Pokazao sam mu automatsko
oruje koje sam nosio, a on ga je pogledao samo iz obzirnosti.
Snjeni korpion ne ugiba tako lako ree.
Ovo oruje ima veliku snagu kazao sam.
Ispalio sam hitac u granu to je leala na velikom panju udaljenom
petnaestak metara. Prasak je odjeknuo meu stablima. Johnny se
osmjehnuo.
Moda. Vidjet emo, Carl Pattone.

11
Prenoili smo na rubu ume.
Idueg dana putovanje je bilo mnogo tee i napornije ve od poetka.
Na istini je snijega bilo mnogo i bio je prekriven ledenom korom po kojoj
sam ja mogao hodati, no led je pucao pod teinom diva i njegova psa. Sad
sam se ja kretao mnogo bre i odreivao tempo. Preao sam na elo, a
Johnnv je imao grdnih muka da odri korak. Nije se tuio, nije ak ni
dahtao. Cesto je zastajkivao i ekao psa koji je zaostajao. Odmarali smo se
svaki sat.
Sto smo se vie uspinjali, to je krajolik postajao pustiji i
nepristupaniji. Dok smo se kretali umom meu drveem, osjeali smo se
mnogo ugodnije, gotovo kao na Zemlji. Mogao sam barem ivjeti u iluziji
da u iza sljedeeg brda ugledati kuu ili cestu. A ovdje je sve bilo
drugaije. Posvuda oko nas bijeljela se snjena pusto, meni tua i
nepoznata, s izduenim sjenama to su ih bacili planinski vrhunci sa
zapadne strane. Ispred nas se strmo dizao veliki ledenjak, bijel na suncu
kasnog popodneva, a tamnomodar na zasjenjenoj strani.
Nakon tri sata hoda orija mi je pokazao neto to se nalazilo na stazi
prilino daleko od nos. Neto nalik na hrpu crnog papra u zrnu na snjenoj
stazi.
opor korpiona rekao je.
Ako ostanemo ekati ovdje, neemo im umai progunao sam.
Zatvorit e obru i stii nas kad za to doe vrijeme odvratio je.
Hodali smo punih devet sati gore-dolje po planinskim grebenima i
kosama, sve dok div nije odluio da predahnemo. Ve se sputao sumrak
kad smo se ulogorili u zavjetrini ledenog bedema, ako se logorom moe
nazvati nekoliko udubina u smrznutom snijegu. Orija je uspio zapaliti
vatru i na njoj pripremio juhu. Dao mi je moju uobiajeno veliku porciju, a
prilino je tedio na sebi i psu.
Kolike su nam zalihe hrane? upitao sam.
Priline odgovorio je kratko.
Temperatura se tu spustila na minus 9 C. Izvadio je svoj plat,
ogromnu ovju kou sa crno-utim prugama, i umotao se u nju. On i pas su
spavali zajedno, da im bude toplije. Odbio sam poziv da im se pridruim.
Imam dobru cirkulaciju rekoh. Ne brini se za mene.
No unato mom super skafanderu, probudio sam se cvokoui i
podesio termostat na viu temperaturu. Divu kao da nije smetala hladnoa.
U svakom sluaju, stvorenje njegove veliine bilo je u boljem poloaju, jer
mu je povrina hlaenja bila mnogo manja u odnosu na jedinicu tjelesne
teine. Hladnoe se on nije morao bojati ako se situacija bitno ne pogora.
Kad me probudio, ve je bila no. Sunce je odavno zalo za vrhove
planina na zapadu. Put je vodio uz strminu snjenog obronka. Mnogo litica
i ledenih gromada, to su provirivale iz snijega, olakavalo nam je uspon,
ali napredovali smo sporo. opor korpiona iza nas smanjio je razdaljinu
dok smo spavali.
Sad su bili samo desetak kilometara za nama. Bilo ih je oko dvadeset
pet i kretali su e u velikom polukrugu. To mi se nije svialo, jer je
pokazivalo odreenu inteligenciju bia koja su izgledala zastraujue.
Woola je kolutala oima, kesila zube i reala, osvrui se unatrag i
promatrajui ih. Div je iao naprijed, mirna i vrsta koraka.
Sto emo poduzeti? upitao sam ga prilikom sljedeeg predaha.
Zar emo im dopustiti da oni odaberu mjesto za borbu? Ili emo se
utvrditi negdje gdje nas mogu zaskoiti samo s tri strane?
Moramo ekati dok nas ne stignu.
Bacio sam pogled niz strminu kojom smo se satima uspinjali
pokuavajui procijeniti koliko su daleko.
I dalje oko deset kilometara rekoh. Mogli su nas ve stii u
posljednjih nekoliko sati. Sto ekaju?
Johnny je pogledao prema visokom planinskom grebenu to se nalazio

otprilike etiri kilometra pred nama.

Ondje gore, zrak je rijedak i vrlo hladan. Osjeaju oni da emo
posustati.
Imaju pravo.
No i oni e gore biti slabiji, Carl Pattone, ali ne toliko kao mi.
Rekao je to ravnoduno, kao da razgovaramo hoe li sutra biti lijepo
vrijeme.
Zar nisi zabrinut? upitao sam ga. Zar ti je svejedno gdje e te
zaskoiti gladni opor mesodera?
Oni su takvi po prirodi rekao je.
Hrabrost i izdrljivost su lijepe osobine, ali nemoj da ti udare u
glavu. Kako bi bilo da im gore postavimo zasjedu? Pokazao sam na hrpu
kamenih gromada stotinjak metara uzbrdo.
Nee oni upasti u nju.
Dobro progunah. Ti si vodi, a ja samo turist. Neka bude po
tvome. A to emo kad padne mrak?
Uskoro e izai mjesec.
U sljedea dva sata preli smo jo dva kilometra. Uspon je sada ve
bio pod kutom od 45 stupnjeva. Suhi snijeg ruio se u grudama nizbrdo pri
svakom naem koraku. Sumnjam da bih bez skafandra mogao izdrati sve
te napore, ak i pri vrlo maloj sili tei. Veliki Johnny sada se esto koristio
rukama, a dahtanje njegova psa bilo je alosno sluati.
Koliko godina ima tvoje pseto? upitao sam ga dok smo leali za
vrijeme sljedeeg predaha.
Moj suputnik i njegov pas borili su se da udahnu to vie kisika iz te
za njih rijetke atmosfere, a ja sam se pretvarao da ni meni nije lake.
Istovremeno sam punim pluima udisao kisikom obogaen zrak iz
kolektora ugraenog u skafandar.
Tri godine.
To bi bilo trideset po naim standardima. Koliko dugo... sjetio
sam se da moram dahtati, pa sam to odmah i odglumio ... ive?
To nitko... tono ne zna.
Kako to misli?
Psi Woolina soja... pogibaju u borbama.
ini mi se da e joj se brzo pruiti prilika za to.
Bila bi vjerojatno presretna.
Izgleda kao da je na smrt preplaena rekao sam. I mrtvo
umorna.
Iscrpljena i umorna jest, ali strah ne poznaje. Preli smo jo cijeli
kilometar prije nego to je krvoedni opor odluio krenuti u napad.
12
Pas je to prvi osjetie. Poeo je zavijati i skoio nekoliko metara
nizbrdo postavivi se izmeu nas i njih. Bili smo u vrlo nepovoljnom
obrambenom poloaju i jedina prednost nam je bila to smo na uzvisini.
Stajali smo na otvorenom prostoru prekrivenom snijegom i ledenom
korom. Div je svojom golemom nogom poeo praviti udubinu u snijegu,
irei je u krug.
Treba napraviti humak povikao sam a ti kopa grob u
snijegu.
Kopaj i ti... Carl Pattone dahtao je ako eli spasiti glavu.
Hvala ti lijepa. Ja ostajem gore.
Izabrao sam poloaj s njegove lijeve strane i nogom nagurao nekoliko
ledenih gromada na hrpu, koja je trebalo da mi poslui kao potporanj za
oruje. Provjerio sam ispravnost bacaa vatre napravivi od toga cijelu
predstavu, a zatim sam kradomice podesio minijaturnu lasersku puku na
najvei domet i snagu snopa. Ni sam ne znam zato sam sve to inio tako
podmuklo, jer; golijat nije znao za razliku izmeu legalnog i nedoputenog

oruja. opor se ve nalazio samo nekoliko stotina metara daleko od nas i

brzo nam se pribliavao.
Carl Pattone, bilo bi bolje da doe ovamo i titi mi lea
viknuo je div.
Ne elim se skrivati iza tebe odgovorio sam.
Sluaj dobro to u ti rei! Prvi put mu je glas zvuio zbueno.
Oni nas ne mogu napasti naglo. Moraju se najprije ustaviti i podii
otrovne alce. U tom trenutku su lako ranjivi, gaaj ih u oko, ali uvaj se
ubojitih klijeta!
Ja u se boriti na sigurnoj razdaljini odvratio sam.
Istog asa ispalio sam rafal na korpiona koji se kretao ispred ostalih,
ali je jo bio udaljen stotinjak metara. Zasljepljujui blijesak i promaaj.
Drugi put sam pogodio tono u cilj u sredinu oklopa koji mu je titio prsni
ko. No ivotinja se mirno kretala dalje, nije ak ni zastala.
Gaaj u oko, Carl Pattone!
Kakvo oko? viknuo sam. Vidim samo tvrdi oklop i klipove
od mnogo nogu!
Nianio sam u noge, promaivao nekoliko puta, pogaao u cilj, ali bez
rezultata. Pogoeni korpion samo bi se trgnuo i produio naprijed.
Nadolazili su u sve veem broju, zbijajui se. Izgledali su opasno ti
oklopljeni neprijatelji naoruani otrovnim alcima, ubojitim klijetima i
neranjivi neprijatelji pred kojima je stajao ovjek sa tapom, iscrpljeni stari
pas i ja sa svojom pucaljkom. Osjetio sam kako mi oruje podrhtava u ruci
i postalo mi je jasno da pucam bez prekida. Povukao sam se malo unatrag,
bacio automat i dohvatio svoju tajnu minijaturnu ali ubojitu puku, upravo
u trenutku kad je prva skupina korpiona stigla do mjesta gdje je
nepomino ekala Woola.
No umjesto da jurnu na psa alcima, korpioni koji su se nali pred
njim stali su kao ukopani i brzo poeli razmjetati udove. Spustili su
prednji dio tijela i sloenim kretnjama podigli zatke, izvlaei pola metra
duge alce, spremni da ih zarinu u nezatieno tijelo ivotinje.
Nisam vjerovao vlastitim oima da je taj golemi pas sposoban da
munjevito djeluje. Iz leeeg poloaja Woola je skoila visoko i zgrabila
otrim zubima napadaa s lijeve strane, a zatim vrtei se velikom brzinom
opet skoila, grizui korpione i reei, dok su oni uzalud zabadali alce u
ledenu koru ispred nje. Uspio sam sve to vidjeti u trenutku dok sam
podizao puku, pritiui okida i upuujui multimegavatski strujni rafal u
neman koja se podizanjem zatka upravo spremala da me napadne. Pun
pogodak napravio je rupu promjera trideset centimetara i bacio korpiona
unatrag, ali nije zaustavio njegov napad. alac se brzo podigao i zabio u
ledenu koru pokraj mojih nogu.
Oko! Golijatov glas je nadjaao Woolino rezanje i razjareno
glasanje napadaa. Oko gaaj, Carl Pattone!
Tada sam spazio to oko. Nalikovalo je na mreasto staklo tamnocrvene
boje i u promjeru nije bilo vee od nekoliko centimetara. Nalazilo se u
udubini oklopa na prednjem dijelu tijela. Rasprsnulo se kad sam ga
pogodio. Munjevito sam se okrenuo nalijevo i ponovo pucao. Krajikom
oka sam vidio kako div toljagom udara lijevo i desno. Spustio sam se sa
svog humka i nastojao se probiti do njega, pucajui nasumice na sve strane.
korpioni su bili svuda oko nas, ali samo njih nekoliko moglo se u isti as
pribliiti rubu udubine to ju je golijat iskopao u snijegu. Jedan je preao
rub, gurnut od ostalih, nastojei udovima nai vrsto uporite, no tu ga je
usmrtio snaan udarac toljage. Ubio sam jo jednog i skoio u udubinu
pokraj diva.
Stani lea o lea, Carl Pattone! viknuo je.
Pred nama je iskrsnuo par korpiona koji se popeo preko hrpe mrtvih
napadaa i dok su se spremali za napad, ubio sam ih oba a zatim dokrajio
jednog koji se poeo penjati preko njihovih raskomadanih tijela. Onda je
neoekivano prestao njihov napad i ja sam ponovo uo teko disanje svog

suputnika i prodorno reanje psa, a u bedru osjetio bol. Jedan korpion je

jo poskakivao na svojim tankim udovima, na udaljenosti od nekoliko
metara, ali nije nam se pribliavao. Ostali su se povlaili. Htio sam izai iz
udubine za njima, ali me div zaustavio.
Oni moraju... prii sami. Teko je disao, lice mu je bilo
ruiasto, dahtao je, ali uz osmijeh.
Kako ti kae odvratio sam.
Tvoje sitno oruje zaista je mono rekao je, umjesto da
prigovori mojim glupim nerazboritim postupcima.
Od ega su graeni ti korpioni? Primali su moje rafale kao da su
od elika.
To su vrlo teki i opasni protivnici odgovorio je div. Ipak
smo ih devet uspjeli ubiti. Pogledao je psa koji je teko disao stojei i
netremice promatrajui korpione. Woola ih je unitila est. Njihov
oprez... Naglo je zastao i spustio pogled prema mojoj nozi. Kleknuo je i
opipao mjesto gdje mi je odijelo bilo razderano. Bio sam neugodno
iznenaen, jer to dotad nisam opazio. Odijelo je bilo neprobojno, ali ne i za
te opasne alce. Koa je itava ree, Danas si zaista imao veliku
sreu, Carl Pattone. Ubod alca znai sigurnu smrt.
Neto se pomaknulo iza njega, ja sam viknuo i zapucao, a korpion je
jurnuo i zabio alac tono na mjesto gdje je div stajao trenutak prije. Bacio
sam se na tlo i poeo se valjati, pucajui u oko istovremeno kad je Johnny
udario toljagom u isto mjesto. Ustao sam i vidio kako preostali korpioni
uzmiu nizbrdo.
Zato ne pazi na sebe? izderao sam se na diva, a glas mi je
podrhtavao od bijesa.
Tvoj sam dunik, Carl Pattone bilo je sve to je rekao.
Ma kakav dunik! Nitko meni nita ne duguje, a to vrijedi i za tebe.
Nije odgovorio, samo me promatrao svisoka, smijeei se, kao da sam
uzbueno dijete. Nekoliko puta sam duboko udahnuo ugrijani i kisikom
obogaeni zrak iz rezervoara u odijelu.
A sad mi reci svoje pravo ime, mali moj ratnie! odjednom mi
se obrati div.
Zazeblo me oko srca.
Kako to misli? upitao sam, izbjegavajui izravan odgovor.
Borili smo se zajedno. Bio bi red da jedan drugom kaemo tajna
imena koja su nam majke dale prilikom roenja.
Tajno ime? arobna rije koja ima tajnu mo. To bi ti elio znati?
Nita od toga, mome. Vidi, meni je tvoje ime Johnny Thunder sasvim
dovoljno.
Dobro... Carl Pattone.
Otiao je pogledati psa, a ja sam provjerio tetu na svom skafandru.
Regulator energije to se nalazio u nogavici bio je prilino oteen, a
nimalo bolje nije proao ni regulator topline. Bio sam zabrinut. Trebalo je
prijei jo mnogo kilometara zajedno s divom prije nego to obavim svoj
zadatak.
Kad smo pola sata kasnije nastavili put, jo mi nije bilo jasno zato
sam spasio ivot ovjeku kojega sam ovamo doao ubiti.
13
Nakon tri sata hoda stali smo da prenoimo. Ve je bio mrkli mrak kad
smo utonuli u san, skvreni u udubinama iskopanim u snijegu. Johnny
Thunder je rekao da se korpioni nee vratiti, no ja sam se ipak preznojavao
od straha. Napokon sam ipak zadrijemao, a kad sam se probudio, u oi mi
je udaralo modrobijelo svjetlo. Vangardov mjesec Cronus izaao je iza
planinskog grebena i izgledao tako blizu da bi ga ovjek mogao rukom
dohvatiti.
Dobro smo napredovali po mjeseini s obzirom na strminu ledenjaka
kojom smo se uspinjali. Na visini od 1500 metara doli smo na sam vrh

ledene barijere i gledali u zasjenjeni prijevoj podno sljedeeg planinskog

grebena i njegove srebrnkaste bjelina to se isticala na tamnom nebeskom
svodu.
Moda emo ih nai ondje s druge strane ree div.
Glas mu je izgubio uobiajenu boju. Lice mu je bilo promrzlo i
obamrlo od ledenog vjetra. Woola je puzala iza njega, zgurena.
Da potvrdih. Ili moda iza sljedeeg brda, ili jo dalje.
Iza ovih planinskih lanaca lee Vrhovi Nandija. Ako su tvoji
prijatelji pali tamo, jo e nas prilino dugo ekati u svom snu.
Dugo smo hodali do sljedee planinske kose, odmarajui se dva puta.
Mjesec je ve bio visoko i obasjavao bijeli krajolik. Svuda oko nas
prostirala se ledena pusto. Utaborili smo se u zavjetrini ispod samog vrha,
a onda, nakon nekog vremena, nastavili put. Skafandar mi je zadavao
muke, jer je nakon oteenja bio nebalansiran, a na prstima lijeve noge
osjeao sam studen. Unato toplim koncentratima, koje sam kradomice
sisao za vrijeme dugotrajnog hodanja, i umjetnim osvjeujuim sredstvima,
koja mi je hipodermika igla ubrizgavala u arterije, poeo sam osjeati
iscrpljenost. No sigurno ne onoliku koliku Johnny. Izgledao je izmueno i
izgladnjelo a kretao se teko kao da na svakoj nozi vue utege. Jo je sebe i
psa hranio oskudnim porcijama, a meni davao uobiajeni obrok. Ono to
nisam mogao pojesti, trpao sam i nadalje u dep za otpatke i gledao ga
kako gladuje. No on je bio ilav i otporan gladovao je i hodao dalje, polako
gunajui i borei se za svaki centimetar.
Te noi, dok smo leali u zavjetrini ledene barijere koju je on podigao
od snjenih gromada, upitao me:
Kako se osjea, Carl Pattone, kad ovako sam putuje svemirom od
planeta do planeta?
Kao zatoenik u samici odgovorio sam.
Ne voli tu samou?
Ne obazirem se na to. To mi je posao.
Sto voli u ivotu, Carl Pattone?
Vino. ene i pjesmu rekoh. Pjesma zapravo i nije toliko
vana.
Ima li, enu koja te eka?
Zene ispravio sam ga. Ali one me ne ekaju.
Nema zapravo mnogo onoga to voli, Carl Pattone. A to ne
voli?
Budale odgovorih.
Budale koje su te natjerale ovamo?
Mene? Nitko mene ne moe natjerati ni na to. Ja idem tamo kamo
elim.
Onda je sloboda ono za im tei i to trai. Jesi li je moda naao
ovdje, na mom planetu, Carl Pattone? Lice mu se pretvorilo u
izmodenu masku, no glas mu se smijao, smijao se meni.
Dobro zna da e umrijeti ovdje na ovoj hladnoi osjetio sam
okrutnost u svom glasu.
Pogledao me kao da mi s lica eli odgonetnuti dublje znaenje tih
rijei.
ovjek jednom mora umrijeti ree.
Ne mora ostati sa mnom odvratih. Idi kui i zaboravi sve
ovo.
To bi i ti mogao uiniti, Carl Pattone.
Ja da odustanem? viknuo sam. To ne dolazi u obzir. Jo
nisam izvrio zadatak.
Kimnuo je.
ovjek mora izvriti ono to je naumio, jer inae je samo pahuljica
snijega na vjetru.

 Zar ti misli da je ovo neka igra? zareao sam. Neko

nadmetanje? Pobijedi ili umri, ili moda oboje? Po sistemu: neka bolji i jai
pobijedi?
S kim bih se ja nadmetao, Carl Pattone? Zar nas dvojica nismo
drugovi i suputnici?
Mi smo neznanci jedan drugome odvratio sam. Niti ti
poznaje mene niti ja tebe. I prestani traiti razloge mojih postupaka.
Doao si ovamo da spasi ivote bespomonih stvorenja, jer
osjea da ti je to dunost.
Ali to nije i tvoja dunost! Ti se ne mora muiti po ovim brdima.
Vrati se kui iz ove ledane, proivi ostatak ivota kao junak masa koje e te
oboavati, uivaj u obilju koje ti se moe pruiti... imat e sve to god
poeli.
Ono to ja elim nitko na Zemlji ne moe mi pruiti.
Vjerojatno nas silno mrzi rekoh. Nas, tuince, koji su doli
ovamo i unitili tvoj planet.
Tko moe mrziti prirodne sile?
Dobro, a to onda mrzi?
Pomislih da nee odgovoriti.
Mrzim kukaviluk u sebi ree. Onaj tajni glas koji mi ape i
nagovara me da se predam. No kad bih i odluio da pobjegnem odavde i
spasim svoju kou, to bi ostalo od mog duha, to bi mi davalo duevnu
snagu?
Ako eli pobjei, onda bjei. Sada! gotovo sam urlao.
Izgubit e bitku ovaj put, moj golijate! Odlazi odavde dok jo ima
vremena!
Ne. Nastavit u i dalje ovako dok mogu. Budem li imao sree,
tijelo e umrijeti prije duha.
Do avola i duh! Ti ima maniju samounitenja.
Onda sam u pravom drutvu, Carl Pattone.
Nisam mu odgovorio.
14
U sljedeoj etapi preli smo granicu koja je pokazivala 200 kilometara
na mojim instrumentima. Popeli smo se na jo jedan planinski greben,
mnogo vii od prethodnog. Hladnoa je bila jaa od polarne, vjetar je rezao
kou poput noa. Mjesec je zaao, dola je i zora. Na svom lokacijskom
instrumentu dobro sam vidio kad smo se nali pet kilometara daleko od
spremnika. Ondje su svi ureaji jo dobro funkcionirali. Baterije su mogle
raditi jo stotinjak godina. Da nekim sluajem tu nastradam, zamrznuti
rudari bi se vjerojatno probudili u sljedeem stoljeu.
Johnny Thunder je sad ve bio u vrlo jadnom stanju. Ruke su mu bile
ispucane i krvavae, obrazi upali a usnice nagrizene strahovitom studeni.
Bio je kost i koa. Kretao se polako i teko, umotan u krzno. No ipak se
kretao. Ja sam koraao prilino brzo trudei se da ne popustim u tempu. Pas
je bio u jo jadnijem stanju od svoga gospodara. Zaostajao je za nama na
uzbrdici i prilikom naih kratkih odmora svim silama je nastojao da nas
stigne. Malo-pomalo, odmori su postajali sve dui, a prevaljeni put sve
krai. Bilo je ve kasno poslije podne kad smo napokon stigli do
planinskog klanca koji je po Johnnyjevim rijeima vodio u opasni i
nepristupani predio zvan Vrhovi Nandija. Popeo sam se na strmu uzvisinu
kreui se s mukom izmeu okomitih ledenih stijena i ugledao svuda oko
sebe ledene vrhunce, iljaste i otre poput razbijenih boca, vrsto zbijene,
nalik na smrtonosne ralje morske nemani. Dizali su se u visine jedan za
drugim sa svih strana.
Okrenuo sam se ne bih li natjerao diva da pouri i stigne me, ali on me
je pretekao. Pokazivao je neto rukom i vikao iz svega glasa. Nisam ga
dobro uo zbog potmule tutnjave. Pogledao sam uvis i vidio kako se cijeli
jedan dio planine rui na mene.

15
Pod je bio hladan. Pod od emajliranih ploica u garderobi doma za
nahoad, a meni je deset godina, leim potrbuke na tom podu i stenjem
pod teinom momka po imenu Soup, starog etrnaest godina koji ima snagu
gorile ali i njegov stupanj inteligencije.
Kad me prvi put odgurnuo prema zidu, udario pesnicom i bacio na
pod, plakao sam i vikao zovui u pomo djeake koji su stajali oko nas
dvojice i s velikim zanimanjem pratili to se dogaa jer svi su oni na
vlastitoj koi osjetili teinu Soupovih kvrgavih aka. Ali nitko od njih nije
ni prstom maknuo. Kad je poeo mojom glavom udarati o pod i zahtijevati
da se predam priznajui njegovu nadmo, ve sam zaustio da to kaem, ali
onda sam se predomislio i pljunuo mu u lice. To ga je razjarilo dokraja.
Sada njegova dlakava podlaktica stee moju vilicu, a koljenom mi pritie
kria. Postalo mi je jasno da Soup ni sam ne zna koliko je jak. On moe
napeti svoje velike miie svom snagom i zanesen spoznajom o vlastitoj
ivotinjskoj nadmoi slomiti mi iju kao od ale, a ja u izdahnuti i biti
mrtav, mrtav u rukama idiota. Ako ne uinim neto da se spasem.
Bio sam lukaviji i pametniji od Soupa i ostalih djeaka. ovjek je
obuzdao i svladao ivotinje svojom pameu i lukavstvom a Soup je bio
ivotinja. On me ne moe, ne moe ubiti. Ne moe me usmrtiti ako
upotrijebim mozak umjesto da se pokuavam oduprijeti fizikoj snazi
ivotinje, tijelu dva puta veem i jaem od moga.
Izaao sam iz vlastitog tijela i promatrao sebe, vidio sam kako klei na
meni vrsto me steui i pri tome odravajui ravnoteu slobodnom,
izbaenom nogom. Shvatio sam tada da mogu izmai njegovu koljenu ako
se uspijem okrenuti i saviti na desnu stranu.
Koljeno mu je kliznulo u stranu kad sam se poeo okretati pod
njegovom teinom. Upotrijebio sam svu svoju snagu, okrenuo tijelo i savio
se poput luka. Gubei ravnoteu, on se stao ruiti na desnu stranu, jo me
vrsto steui. Bacio sam se na njega leima tako da mi je glava bila pod
njegovim podbratkom. Posegnuo sam rukom unatrag i naglom kretnjom mu
zgrabio i iupao punu aku otre rie kose.
Zaurlao je od bola i njegov vrsti stisak je popustio. Izvio sam se
poput jegulje, a on je bezuspjeno pokuavao da me epa za ruke, koje su
jo bile u njegovoj kosi. Naglo sam okrenuo glavu i zario zube u veliko
uho. Ponovo je zaurlao i pokuao odmaknuti glavu, a ja sam osjetio kako
mu puca hrskavica i kako mi slana krv puni usta. Uspio je istrgnuti moje
ruke iz kose, ruke pune iupanih vlasi i komada koe. Vidio sam mu od
bola izoblieno lice kad se odmaknuo od mene, jo mi vrsto drei ruke.
Tada sam ga koljenom udario u donji trbuh i vidio kako mu je lice
pozelenjelo. Skoio sam na noge. On se savijao i grio od bola. Naciljao
sam i snano ga nogom udario u usta. Uinio sam to dva puta svom snagom
prije nego to je radoznala publika stupila u akciju i odvukla me...
Osjetio sam da se neto mie u mojoj blizini. Cuo sam i neko
struganje. Pojavilo se svjetlo. Duboko sam udahnuo i ugledao lice starca s
bijelom bradom kako me promatra s velike visine.
Jo si iv, Carl Pattone. Golijatov glas dolazio je poput jeke iz
daljine.
Vidio sam kako se njegove goleme ruke sputaju prema meni, podiu
ledenu gromadu i bacaju je u stranu. Kosa mu je bila puna snijega a na
bradi su mu visile ledene kapi. Dah mu je bio hladan.
Bjei odavde! S mukom sam istisnuo te rijei iz svog bolnog
prsnog koa. Bjei prije nego to se srui drugi dio ledenjaka!
Nije odgovorio. Pomaknuo je jo jednu gromadu i sad su mi ruke bile
slobodne. Pokuao sam mu pomoi, ali samo sam pokrenuo snijeg koji mi
je zasuo ramena. Stavio je svoje goleme ruke pod moja pazuha i podigao
me izvlaei me iz te grobne jame. Leao sam na leima, a on se, umoran,
pruio pokraj mene. Woola je dopuzala do njega, tuno cvilei. S visine su
se sputale male sipine snijega, ali vjetar ih je brzo rasprivao. Nekoliko
desetaka metara iznad naih glava prijetei je visila golema ledena masa.

 Bjei! povikao sam, no uo se samo apat.

Polako se podigao na koljena. vrsto se uhvatio za mene i stao na
noge. Oko nas su s visine padali komadii leda. Napravio je prvi korak u
namjeri da nastavi put.
Vrati se! tiho sam rekao. Zasut e te s druge strane.
Zaustavili su ga komadii leda koji su se poeli obruavati.
Bi li se ti, Carl Pattone, vratio... sam?
Ne bih rekoh. Ali nema nikakvog smisla da... sad... ti
pogine.
Onda kreemo dalje.
Zakoraio je i zateturao, jer ga je komad leda pogodio u lea. Pas je
zareao pokraj njega. Sad su nas snijeg i led ve zasipali kao kia. Nastavio
je koraati i posrtati, pokuavajui prijei posljednju ledenu prepreku. Uto
se zauo tutanj poput udara groma a preko nas je zafijukala struja zraka.
Napravio je jo nekoliko koraka i sruio se na koljena, titei me svojim
velikim tijelom. Cuo sam kako jaue dok su komadi leda padali po njemu.
Negdje iza nas zauo se lom, kao da puca i rui se vodena brana. Zrak je
bio pun snijega, zasljepljivao nas je i guio. Oko nas se smrailo.
16
Mrtvi plau i zapomau. uje se tuan, samotan jauk ispunjen
traginim iznenaenjem to je ivot bio tako kratak i pun greaka. Znao
sam dobro kako im je. Pa i ja sam jedan od njih.
No, koliko mi je poznato, mrtvace ne boli glava. I ne osjeaju hladne
noge, a ne osjeaju ni pritisak ledenih gromada na prsima. Naravno, pod
uvjetom da prie o paklu kamo odlaze zli ljudi nisu istinite. Otvorio sam
oi da pogledam kako izgleda pakao i ugledao sam pseto. Ponovo je
zacviljelo, a ja sam okrenuo glavu i spazio golemu ruku. Teina koju sam
osjeao na prsima bilo je sve to je ostalo od Johnnyja Thundera, koji je
leao nada mnom prekriven zdrobljenim ledom.
Trebalo mi je dobrih pola sata da se oslobodim ledenih okova. Spasio
me skafandar s automatskim obrambenim mehanizmom. Bio sam pun
ogrebotina i modrica, a vjerojatno mi je bilo slomljeno i nekoliko rebara, no
sve se to moglo podnijeti do povratka u bazu i do isplate mojih milijuna.
Zadatak je, naime, izvren. Div je nepomino leao dok sam
otkopavao snijeg, nije se pomaknuo kad sam mu palcem podigao vjee.
Bilo mu je jo kucalo, ali vrlo, vrlo slabo. Krvario je iz rana na licu i
rukama, no krv se smrzla. Ono to udarci ledenih gromada nisu uspjeli
uiniti dokraja, uinit e studen. ak i ako se osvijesti, ledeni zid iza njega
zatvorio mu je prolaz poput zida grobnice. Kad stignu novinari, autori
sentimentalnih reportaa, da vide to je s njihovim divovskim ljubimcima,
nai e ga tu upravo onako kako sam ja to opisao: plemenitu rtvu ledene
pustoi i pomalo nesretnih okolnosti zbog kojih smo promaili cilj za tih
traginih petnaestak kilometara nakon dugog i mukotrpnog pjeaenja. Svi
e oni profesionalno plakati nad njegovom dobrotom i plemenitou, a
onda e isto tako profesionalno zatvoriti knjigu o tom prilino nevanom
detalju svemirske povijesti. Sve je dakle zavrilo tono onako kako sam
predvidio. Ne mogu rei da sam bio silno ponosan to sam ponovo uspio
dokazati svoju lukavost i otroumnost. Bio je to uobiajeni, rutinski
zadatak, puka analiza podataka i njihovo koritenje.
Do vienja, Johnny Thunderu! rekoh. Bio si ljudina.
Pas je podigao glavu i tuno zacvilio. Ukljuio sam na maksimum
instrumente za dizanje ugraene u moj skafandar i uputio se prema
izbaenom spremniku koji se nalazio na udaljenosti od deset kilometara.
17
Dio broda sa spremnikom za prijevoz tereta, dug est metara, spustio
se na snijegom prekrivenu povrinu u maloj udolini meu stjenovitim
planinskih vrhuncima. Bez ikakvog vidljivog oteenja. To me nije
iznenadilo. Automatska oprema koju sam instalirao na brodu mogla je

meko spustiti i trgovinu staklenih proizvoda a da se pritome ne razbije ni

jedna jedina aa. Sklopio sam ugovor da u svoj teret isporuiti u
ispravnom stanju, a meni je bilo neobino vano, i pitanje asti, da uvijek
ispunim svoje ugovorne obaveze. Zabavljen tim mislima, ve sam bio
sasvim blizu, kad sam odjednom zapazio da snijeg oko palog spremnika
nije nedirnut: netko je, ini se, gazio po njemu, a onda granom pokuao
sakriti tragove. Sad bi mi bilo uzalud sakriti se. Ako je netko tu u blizini, taj
me sigurno ve opazio. Stao sam nekoliko metara ispred ulaznog otvora i
odglumio ruenje od umora, koje mi je dobro dolo da pomnije promotrim
prostor oko, iznad i ispod sprmnika. Nita nisam zapazio.
Leao sam oekujui da se netko pojavi. Ali nikoga nije bilo. Moram,
dakle, neto uiniti. Napravio sam cijelu predstavu teturajui do ulaza.
Ogrebotine na njemu sve su mi rekle. Mehanizam za otvaranje pokrova bio
je netaknut. Vrata su se podigla i ja sam puzei uao u spremnik. Tu,
unutra, sve je na izgled bilo kako treba. Ventil zamrzivaa bio je stegnut,
mjerni ureaji su pokazivali da sistem hlaenja funkcionira bez greke. Ve
sam gotovo odustao od daljnjeg traganja, no ivot me nauio da nita ne
uzimam olako. Trebalo mi je pola sata da skinem poklopac s ploe na kojoj
su se nalazili regulatori hlaenja. Kad mi je to konano uspjelo, odmah sam
opazio ono to sam traio: jedan solenoidni kalem bio je otkvaen. To je
bio manji kvar kakav moemo oekivati nakon tvrdog prizemljenja, no tu
se radilo o neemu drugom. Netko ga je dirao, na silu, postolje mu je bilo
neznatno savijeno, ali dovoljno da onemogui pravilan rad i ukljui
grijanje, koje bi za ciglih deset sati otopilo zaleenu desetoricu u hladnjai.
Izravnao sam ga u pravilan poloaj i odmah zauo kako rashladni plin
ponovo poinje strujiti vodovima. Odkrinuo sam vrata komore i pogledao
instrumente. Unutranji toplomjer pokazivao je apsolutnu temperaturu od
pus 3 Celzija. Temperatura jo nije poela rasti. Deset dugih sanduka i
njihov sadraj su netaknuti. Znai da je netko dirao ureaj prije vrlo
kratkog vremena. Jo sam razmiljao o tome, kad se vani zaulo pucanje
leda pod neijim koracima.
18
Illini je izgledao sasvim drugaije nego onda kad sam ga posljednji put
sreo u raskonoj birokratskoj atmosferi upravne zgrade Lige. Majmunsko
lice bilo mu je blijedo i izoblieno od silne studeni, dugaki nos mu je
pomodrio a brada bila neobrijana. Nije se iznenadio kad me ugledao. Uao
je u spremnik, a za njim njegov pratilac. Osvrnuli su se oko sebe, pogledali
moje tragove na ledenoj kori oko zamrzavaa i zaustavili pogled na
podignutoj ploi.
Sve u redu? upitao me Illini nenametljivo kao da smo se
sluajno sreli na ulici.
Moglo bi se rei odgovorio sam. Mali kvar na solenoidu.
Nita ozbiljno.
Illini je kimnuo. Brzo me pogledao od glave do pete.
Vani, pred ulazom, imao si nekih tekoa ree. No vidim da
si se brzo oporavio.
Valjda je to bilo na psihikoj bazi odvratih. Pribrao sam se
im sam uao ovamo.
Pretpostavljam da tvoj teret vie nije na ivotu?
Naprotiv, sve je u redu. Kako si uspio nai ovo mjesto?
Uspio sam nagovoriti crnoburzijanca koji ti je nabavio
teledirigiranu opremu da mi proda duplikat podeen na isti pozivni signal.
Ironino se smjekao. Nemoj se uzrujavati, Ulrik. Malo ta moe od
nas sakriti.
Dovoljno je i neto rekoh. Ako je to ono pravo. Nisi mi jo
rekao zato sve to ini.
Plan koji si skovao vrlo je lukav odvratio je. Moda malo
podmukao, ali svakako lukav. Do odreene granice. Bilo je oigledno, po
specijalnoj opremi koju si dao ugraditi u ovaj spremnik, da si predviao da

e tvoj zamrznuti teret preivjeti prisilno sputanje.

I onda?
Namjera ti je bila, dragi Ulrik, da javnost zadri dobro miljenje o
tebi. No pogibija divovskog udovita, u neuspjelom pokuaju da spasi
ljude koji nisu bili u opasnosti, ne bi ba dobro odjeknula u javnosti. Ljudi
bi se mogli razljutiti. Mogli bi zahtjevati istragu i poeti ispitivati okolnosti
koje su uzrokovale pogibiju njihova ljubimca. Ako se pokae da je on
moda ipak spasio ivote ovih ljudi, tada e javnost s odobravanjem
prihvatiti njegovu mueniku smrt.
Zar ti namjerava unititi ovu desetoricu na osnovi te teorije?
Nije to nita prema onome to e slijediti.
I sad si ovdje da ispravi moje greke. Kako e to opravdati kod
monitorske stanice? Oni ba nisu oduevljeni kad uju za nedoputena
sputanja na planete.
Illini me slavodobitno pogleda.
Ovamo sam se spustio legalno. Na svoju veliku sreu, brodom sam
kruio u blizini Vangarda i uhvatio tvoj poziv za pomo. Glavna stanica
prihvatila je i odobrila moju ponudu da ti priskoim u pomo.
Tako dakle. A to namjerava sa mnom?
Sve po dogovoru, naravno. Nemam ni najmanju namjeru da
zakompliciram situaciju u ovoj fazi. Nastavit emo dalje tono po tvojoj
zamisli, uz samo jednu izmjenu koju sam ti ve objasnio. Raunam na tvoju
diskreciju iz oiglednih razloga. Tvoj honorar se ve nalazi poloen u
kreditnoj centrali.
Sve si ti to dobro smislio, ali jedno si ipak previdio: ja sam prilino
temperamentan i ne volim kad mi se ljudi mijeaju u planove.
Illini se smijuljio.
Poznata mi je tvoja sklonost da dobrim djelima nastoji umiriti
svoju savjest. Savjest profesionalnog ubojice. No u ovom sluaju sve e biti
kako ja kaem
Ruka njegova pratioca spustila se prema pitolju na boku. Pratilac nije
rekao ni rijei. Nije ni morao. Bio je samo uvar, i to dobar uvar. Ulini
uvijek sa sobom vodi prvorazredne strunjake. To u vjerojatno morati
ubrzo provjeriti.
Na posao ovdje potrajat e samo nekoliko sati ree Illini.
Nakon toga rukom je pokazao na sve strane svaki od nas moe raditi
to mu je volja. Nasmijeio se kao da je sve rijeeno. A gdje je mrtvo
tijelo? elio bih ga pogledati, sasvim rutinski.
Prekriio sam ruke i naslonio se na pregradnu stijenu. Uinio sam to
krajnje oprezno.
A to ako ti ja to ne kaem?
Onda u na alost, morati upotrijebiti silu. Illinieve oi budno su
me promatrale a revolvera iza njega napeto je ekao.
Uh rekoh ovo je vrlo nezgodna situacija. Moje pougljenjeno
tijelo ne bi vam mnogo pomoglo.
Podnac je dobio upute da onemogui protivnika, a ne da ga ubije.
Kao dravni slubenik koji samo obavlja svoju dunost, stavlja
mnogo ta na kocku, Illini. Nije mogue da su tvoj nesebini motiv i elja
za unapreenje ivota na Vangardu, kao to je to izjavio visoki komesar,
nagreni nekim osobnim interesima?
Illini je slegnuo ramenima.
Mnogo sredstava sam uloio u program planetarnog istraivanja, to
je tono. Netko mora izvui korist. Zato to ne bi bili oni koji to svojim
sredstvima omoguuju?
To vrijedi i za mene rekoh. Onda bih i ja morao traiti
odreeni,postotak od dobitka.
Dosta gluposti! obrecne se Illini. Nemoj ti mene vui za nos!
Izjasni se ili e stradati!

Zatresao sam glavom.

Ne padam ja na tvoje prijetnje, Ulini. Ovo su vrlo opasni trenuci
Ne bude li se ponaao kako valja, sve e odletjeti u zrak.
Podnac je munjevitom kretnjom izvukao pitolj. Podrugljivo sam su se
smjeio.
Mislite li da u se uplaiti i izai, tako da vi svoj posao obavite
lake i bre?
Upozoravam te, Ulrik! siktao je Illini.
Ja ne izlazim. Vas dvojica ete napolje, Ulini. Brod ti se vjerojatno
nalazi negdje u blizini. Uite u njega i odmah uzletite. Ja u vas promatrati
odavde.
Ti bi, dakle, cijelu ovu operaciju stavio na kocku zbog svoje
boleive sentimentalnosti)
To je moja operacija, Illini. Ja u je izvesti na svoj nain ili nikako.
Takav sam. Zbog toga si me i unajmio, sjea li se?
Duboko je udahnuo, poput ovjeka koji se sprema na ronjenje, i Ijutito
rekao:
Nema nikakvih izgleda, Ulrik! Odbacuje sve Zato?
Ne odbacujem ba sve. Ti e meni ipak platiti izvreni zadatak. Jer
sve ovisi o tebi. Moe podnijeti izvjetaj da si pregledao ovaj dio broda s
teretom i utvrdio da je sve u najboljem redu. Ne uini li to, bit e zla.
Nas smo dvojica. Svladat emo te golim rukama.
Ne zaboravite da drim prst na otponcu puke.
Njegove oi su me prodirale. Htio mi je jo mnogo ta rei, ali onda
je glavom dao znak svom unajmljenom pomoniku. Krenuli su zajedno do
izlaza i skoili na tlo Vangrada. Gledao sam ih kako uzmiu hodajui
natrake jedan uz drugog.
Platit e mi ovo! rekao mi je Illini. To ti obeavam.
Neu, budi siguran odgovorih. Ti e meni izbrojati moje
milijune i pri tome drati jezik za zubima. Bit e i komesaru drago.
Okrenuli su se, a ja sam se uspravio i spustio ruke. U tom trenutku
Podnac se munjevito okrenuo prema meni i pucao. Pogodak me bacio
nekoliko metara natrag, u unutranjost spremnika.
Oko mene su blijetala titrava svjetla, buka je bila zagluna, no ja sam
svim silama nastojao ostati pri svijesti, premda je i taj traak poeo
nestajat!. Morao sam se boriti, drugo mi nije preostalo. U pravi as! Podnac
se vraao prema ulaznom otvoru. Nanianio sam, povukao okida i razbio
ga u komade.
Bio sam ukoen i obamro, poput palca koji je upravo udario eki.
Osjetio sam kako mi s unutranje strane odijela tee krv, topla i ljepljiva,
osjeao sam i kako mi kripe zdrobljeni komadii kosti. Pokuao sam se
pomaknuti, ali pri tome sam se onesvijestio. Tada sam shvatio da sam ovaj
put istinski nastradao i da se vie neu izvui. Illini je ipak pobijedio.
Njegov glas prenuo me iz maglovite svijesti.
Ulrik, on je pucao bez moga doputenja. Cuo si valjda da sam ga
upozorio. Ja nisam kriv.
Zmirnuo sam nekoliko puta i onda uspio vidjeti Illinija kroz brodsko
okno. Stajao je kao ukopan na istome mjestu kao i maloprije, gledajui u
tamni otvor odakle je trebalo da doe blijesak koji e ga unititi. Drao je
sve karte u svojim rukama a da toga nije bio svjestan. On nije znao da sam
ja teko ranjen i da bi mogao polako ui i dokrajiti me bez borbe. Mislio je
da se uporni, lukavi Baird Ulrik ponovo izvukao, da ga vreba, hladno i
promiljeno.
Dobro. Uinit u sve to mogu da zadri to miljenje. Ja sam gotov, ali
to e se dogoditi i njemu ako ga uspijem nasamariti i natjerati da ode,
odmah. Kad se monitori jave i pronau moje mrtvo tijelo, zajedno s
porukom koju u napisati prije nego to za mene nastupi vjena no, Illini i
njegovo drutvo vie nee zgrtati novac kraom planeta, ve e ostatak

ivota provesti u kaznenoj koloniji bogu za leima. Skupio sam preostalu

snagu i viknuo to sam jae mogao:
Ne vjerujem ti ni rijei, Illini. Ponesi svog momka i odlazi! Budno
u pratiti svaki tvoj korak, zajedno s monitorskim instrumentima. Ako se
ponovo pokua spustiti, morat e im tota objanjavati.
Uradit u sve onako kako ti kae, Ulrik. Pobijedio si. Ja... morat
u Podnaca prenijeti u koari za dizanje tereta.
Nisam odgovorio. Nisam mogao. To ga je zabrinulo.
Ulrik! Javit u svima da je ovdje sve kako treba. Nemoj neto
zabrljati. Sjeti se svojih milijuna.
Idi s mukom sam progovorio.
Promatrao sam ga kako je natrake napravio nekoliko koraka, a onda
se okrenuo i dao u trk strminom. Svjetlo je neprestano nestajalo i
pojavljivalo se pred mojim oima.
Za nekoliko trenutaka Illini se vratio, vukui Podnacovo mlohavo
tijelo u koari od uadi. Kad sam ponovo pogledao, vie ih nije bilo. Tada
sam izgubio i ono malo svijesti i poeo padati duboko, duboko u
beskonanost.
Kad sam se osvijestio, pokraj mene je sjedio Johnny Thunder.
19
Pruio mi je vodu. Popio sam gutljaj i kazao:
Oh, ti, moja velika budalo! Sto radi ovdje?
Htio sam to rei jakim glasom, ali ono to se ulo bilo je samo
krkljanje iz plua. Leao sam glave poduprte o stijenu, onako kako me on
postavio, i gledao u iroko, izgladnjelo lice. raspucane usne, upavu kosu
prekrivenu ledom i svjetlomodre oi koje su me netremice promatrale.
Probudio sam se i vidio da te nema, Carl Pattone. Glas mu je bio
promukao kao u starca. Woola me dovela do tebe.
Mislio sam o neemu i onda shvatio. Gotovo sam se poeo glasno
smijati. Poruka pisana krvlju, koju sam namjeravao ostaviti, samo bi omela
Illinijeve planove, ali ivi div potpuno bi ga unitio.
S mukom sam proaptao:
Molim te, sluaj me, Johnny. Sluaj me dobro, jer nemam snage
ponavljati. Sve je ovo bila zamka, puka prijevara sa ciljem da te usmrti. Jer
sve dok si ti iv, oni ne mogu i ne smiju dirati ovaj tvoj svijet. Ova
desetorica uope nisu bili u opasnosti. Barem to nisu bila u prvobitnom
planu. No u meuvremenu su se pojavile izmjene, koje je trebalo da se
provedu tek nakon tvoje pogibije. A sada, ako si iv i ostane na ivotu...
Jedva sam imao snage da govorim Uostalom, nije to vano nastavio
sam. Ti si ih nadmudrio. Sve si nas nadmudrio. Ostao si iv. I ne smije
umrijeti jo neko vrijeme. Ostani ovdje. Tu je toplo, a ima i dovoljno hrane,
sve to ti treba dok ne ojaa. To je vano. Solenoid je bio zaglavljen,
shvaa li? Zna li kako izgleda solenoidni kalem? Ti si ga izravnao. Spasio
si ovu desetoricu. Postat e heroj. Tada ti nitko nee smjeti uiniti nita
naao.
Teko si ranjen, Carl Pattone.
Ne zovem se ja Carl Pattone. Ime mi je Ulrik. Plaeni ubojica,
shvaa li? Doao sam ovamo da te ubijem.
Izgubio si mnogo krvi, Ulrik. Ima li tu kakve medicinske opreme?
Meni vie nita ne moe pomoi. Pogoen sam razornim orujem u
bok. Lijeva noga mi je raznesena u komade. Ovo odijelo mi je pomoglo, ali
nije me moglo spasiti. No sve to sad nije vano. Vano je samo da oni ne
saznaju da si iv. Ako se kradomice vrate i to otkriju, prije nego to stigne
spasilaka ekipa, onda je pobjeda na njihovoj strani. Oni ne smiju
pobijediti! Razumije li? Ja im to neu dopustiti!
U mojoj kui postoji medicinski stroj koji su lijenici instalirali
nakon velike poasti. Sigurno ti moe pomoi da ozdravi.
Svakako. A u medicinskom centru e me osposobiti tako brzo da u

za dva dana moi i plesati. Da se nisam upleo u ovaj posao, ne bih sada bio
u ovakvoj neprilici. Ne misli sad na mene, ve se pobrini da ostane na
ivotu.
Vjerojatno sam u tom trenutku izgubio svijest, jer sam nakon kraeg
vremena osjetio kako mi netko zabada tupe noeve u bedra. Otvorio sam
oi i vidio da mi je odijelo raskopano i da svuda ima mnogo krvi. Veliki
Johnny je neto radio s mojom lijevom nogom. Rekao sam mu da me ostavi
na miru, no on je samo nastavio rezati i polijevati jakim kiselinama moje
rane. Kad sam se napokon potpuno osvijestio, nakon dueg vremena sam
vidio da mi je noga u zavojima do samog boka.
Jo si vrlo jak, Ulrik ree Johnnv. Tukao si se poput ledenog
demona.
elio sam mu rei da me ostavi u miru umrijeti, ali nisam mogao
izustiti ni slova. Div je ustao i ostao stajati, umotan tamnoljubiasto i
zeleno krzno. Onda se sagnuo i podigao me, pa krenuo prema izlazu.
Ponovo sam pokuao vikati, htio sam mu rei da mora misliti samo na
jedno, na osvetu, da je on obavio spasilaku misiju, da e ovo ponovno
pjeaenje snjenim stazama koristiti iskljuivo Dombecku i Illiniju i da se
sva moja nastojanja i sav moj trud bili potpuno uzaludni. Nita od svega
toga. Osjetio sam kako je zateturao pod udarom vjetra, uo sam kako se
ukljuio termostat u mom skafandru. I nita vie.
20
Ne sjeam se pojedinosti o povratku. Metaboliki monitor u odijelu
potpuno me omamio, nisam osjeao da me div nosi na ramenu kroz snjenu
vijavicu niti sam bio svjestan kako mi slomljeni komadii kosti probijaju
pokidane miie u bedru. U jednom asu imao sam priliku iz neposredne
blizine pogledati iroko, mrazom izbrazdano lice i modre, bolom otupljene
oi.
Ostavi me ovdje rekoh. Ne elim niiju pomo. Volim
pobjeivati ili gubiti sam.
Odmahnuo je glavom.
Zato? upitao sam. Zato sve to ini?
ovjek ree. ovjek... mora izvriti... ono to je naumio.
Iao je dalje. Bio je ivi mrtvac, ali nije htio lei i umrijeti.
Hranu i tekuinu primao sam automatski iz cjevica u ustima. Da sam
bio pri svijesti, sigurno bih odbijao svaku hranu i tekuinu da skratim ove
muke. Povremeno sam se osvjeivao i ostajao pri svijesti neko vrijeme, a
zatim sam opet spavao i sanjao da sam poloio prijemni ispit za ulazak u
pakao. Nekoliko puta sam osjetto kako padam u snijeg, kako leim u njemu
neko vrijeme, a onda kako opet podiu one velike ruke i s mukom stavljaju
na rame, dok izmueno tijelo nastavlja hod po mukama.
Ponovo je uslijedio pad, ali ovaj put se inilo da je to kraj putovanja.
Dugo sam leao u snijegu, oekujui smrt. Onda mi je postalo jasno da mi
to moje specijalno odijelo nee tako lako dopustiti. Hrana i lijekovi koje
sam primao bez svoje volje odrali bi zdrava ovjeka na ivotu punu
godinu dana, a vjerojatno bi isto toliko trajale i muke umirueg. Svialo mi
se to ili ne svialo, jo sam bio na ovom svijetu. Otvorio sam oi da divu
kaem neto o tome i ugledao njegovu kuu koja se zajedno s visokim
stablima nalazila stotinjak metara daleko od mjesta gdje sam leao. Trebao
mi je cijeli dan da dopuem do nje. Sve je to ilo silno sporo, inilo mi se
kao da puem preko povrine pune razbijenih boca. Ulazna vrata nisam
mogao odmah otvoriti, no kad sam se svom snagom upro u njih, popustila
su i ja sam uletio u kuu sruivi se na drveni pod. Trebalo mi je jo mnogo
vremena da doprem do golemog medicinskog ormara, otvorim ga i bacim
se unutra. uo sam kako se ukljuio dijagnostiki sklop i osjetio detektore
koji su se automatski sputali na moje ispaeno tijelo. Onda sam izgubio
svijest i to je potrajalo dugo.
21

Ovaj put sam se probudio bistre glave, gladan, bez bolova i s gipsanim
zavojem na nozi. Pogledom sam potraio svoga domaina, no u kui nije
bilo nikoga. Nije bilo ni plamena u ognjitu ali bilo je ugodno toplo. Davno
u prolosti neki dobri ljudi instalirali su tu automatski svemirski grija koji
se sam ukljuio kad bi se vatra ugasila. Na policama sam naao hrane i prvi
put nakon dueg vremena iskuao kako mi rade eljusti. Sve je bilo u redu.
Ukljuio sam daljinski komunikacijski ureaj i pripremio se da svemiru
ispriam svoju priu. Tada sam se sjetio da jo moram razjasniti neke
pojedinosti. Poao sam prema vratima nadajui se da u vani ugledati
Johnnyja Thundera kako cijepa drva. No vidio sam samo gomilu vjetrom
nanesenog snijega, vrhove divovskih stabala i sivo nebo koje je visilo iznad
njih poput mokrog platna. Opazio sam jo neto: duguljasti nanos snijega
tono na pola puta izmeu mene i ruba ume.
Pucketanje snjene kore pod mojim nogama bilo je strahovito glasno u
tiini koja je tu vladala. Iao sam prema snjenom humku. Leao je na
leima, otvorenih oiju uprtih u nebo, preko kojih se uhvatila tanka ledena
kora. Ruke su mu bile savijene u laktovima, dlanovi otvoreni, kao da nosi
dijete. Snijeg ga je prekrio poput pokrivaa koji e ga ugrijati dok spava.
Pas, smrznut, leao je pokraj njega na vjenoj strai.
Dugo sam ga promatrao i u meni se sve uskomealo. Bile su ipak
potrebne glasno izgovorene rijei koje e moje misli odnijeti njegovim
stopama u prostranstva mnogo vea od svemira. No sve to sam rekao bilo
je:
Uspio si, Johnny. Mi smo bili samo lukavi, ali ti si bio taj koji je
izvrio ono to je naumio.
22
Upravo sam se spremao da pritisnem tipku SEND (alji) i poaljem u
svemir vijest koja e unititi Dombeck i njegovu posadu poput mjehuria
od sapunice, no u tom trenutku poeo je u meni aputati neki drugi glas. Da
sam mrtav, osjeao bih se sjajno to sam ih unitio, ak bih im moda iz
groba pokazao dugi nos.
No situacija je malo drugaija. Ja sam iv, a Johnny je mrtav. Oni moji
milijuni jo ekaju mene. Sve se moe i drugaije prikazati. Gubitak noge
mogu vrlo logino objasniti kao traginu posljedicu borbe s velikim
korpionima. Johnny e postati junak u oima masa i oni e mu podii
spomenik na nekom lijepom mjestu za to u se ja pobrinuti.
Mislim da sam postupio mudro i pametno. Rekao sam im ono to su
eljeli uti: da su desetorica rudara spaena i da je div umro smru junaka
kako to divu i dolikuje. Onda sam odahnuo i sjeo oekujui dolazak
spasilake ekipe
23
Pokupio sam svoje milijune. Otad ivim u polumirovini. Drugim
rijeima, ne prihvaam se vie nikakvih plaenih zadataka. Vrijeme
provodim putujui, razgledavajui znamenitosti, posjeujui raskona
ljetovalita, troei pomalo novac koji sam nagomilao. Kuao sam razne
vrste jela i pia, proveo lijepe trenutke s prekrasnim enama, skijao sam
zrakom, etao morskim dnom, to sve nisam iskuao, no ini mi se da ono
neto to traim nikada neu nai kao ni drugi besposliari i lovci na
senzacije.
Svemir je golemo, nepregledno prostranstvo, a mali, sitni ljudski
stvorovi eznu za neim to e ih poveati u velianstvenom sjaju zvijezda.
No u svijetu gdje je jednom bio jedan div, mi zauvijek ostajemo samo
patuljci.
Prevela Sonja Lovasi

Objavljeno posredstvom P&R

Ne znam imamo li brau po razumu u svemiru, ali sam uvjeren da

je ljudska glupost siroe!

Walter Jon Williams

Voza pancera
Panzerboy

Dok Kauboj stoji u toplini ljeta istonog Colorada metalni zvuk gitare
svira pjesmu samotnika negdje u pozadini njegove svijesti.
Za zakon imam odreeno potovanje kae. Ali za
koristoljublje ga nemam.
Arkadij Mihailovi Dragunov bulji u njega oko pola sekunde. Oi su
mu stisnute poput zareza zbog sunanog bljetavila. Bjeloonice mu
nalikuju na poutjelu slonovau, a arenice na stari elik koji je potamnio
poput sablje. Onda kimne. To je odgovor koji eli.
Kaubojevo nezadovoljstvo raste poput uzdignutog vala crvenog
pijeska. On ne voli tog ovjeka niti dijeli njegove strane, sumnjive,
zamrene mrnje. Uzbuenje treperi u njegovim rukama, njegovu umu, u
kristalu unutar njegove lubanje. Missouri. Konano. Ali Arkadij zaboravlja
veliinu onoga to e se dogoditi, eli samo uputiti Kauboja u svoj vlastiti

image, podsjetiti ga da nije samo ef, ve veliki ef, da mu Kauboj ne

duguje samo odanost ve i robovanje. Igru koju Kauboj, na njegovo
razoaranje, nee igrati.
Prokleto tono kae Arkadij. Mi znamo da oni svoje usluge
nude Iowi i Arkansasu. Mi to ne elimo.
Ako me uhvate napravit u to budem mogao kae Kauboj
znajui da je potrebno o tom poslu razgovarati nedoreeno. Ali prvo me
moraju nai. A plan moje operacije prua mi velike anse.
Arkadij nosi blijedo ljubiastu svilenu koulju bez ovratnika s
rukavima od ovjih noica tako dugakim, pa se ini da se vuku po praini,
vezana gruzijska earpa dva puta mu je omotana oko struka, a na nogama
su mu uske, uglaane kozake izme u koje su ugurane tijesne crne hlae s
vezom na vanjskim avovima. Kosa mu, u nekim trenucima, stri i bljeti
od ispranjavanja naboja, svakog puta druge boje. Posljednja stvar iz
Havana butika u slobodnoj zoni Floride. Cryo max, kae on ponosno.
Kauboj zna da Arkadij ne moe biti cryo max ako provodi ivot
isprobavajui neto, to nije njemu priraslo. U modi on je sljedbenik, a ne
voa. Ovdje on samo impresionira seljaine i svoje ulizice.
Rus je veliki, otresit mukarac kojem je drago grljenje i dodirivanje
ljudi s kojima razgovara; ali ima srce poput vrhunski upravljanog hardvera
i tome odgovarajue oi, pa bi bilo glupo tog ovjeka smatrati prijateljem.
Trei ovjek nema teretni prostor za prijatelje.
Arkadii otvara kartonsku kutiju ruskih cigareta i pali ibicu. Kosa mu
stri pod svjetlom arko naranastim sjajem. Oponaajui ibicu elina
gitara, razmilja Kauboj, i dalje proizvodi note u njegovu mozgu...
Lukavi, Kaubojev meneder, doetao je od mjesta gdje je za put
natovareno oklopno vozilo:
Bolje provjeri da li je tvoje vozilo dotjerano.
Kauboj kimne.
Vidimo se kasnije. Arkadij.
Arkadijeva je kosa pozelenjela.
Primijetio sam da si postao nestrpljiv ree Lukavi im ih vie
nisu mogli uti. Pokuaj ne biti tako nadmoan, hoe li?
To je teko odgovori Kauboj. Kad je Arkadij u blizini.
Lukavi mu uputi neodobravajui pogled.
Mora da dupe mae puderom doda Kauboj da se uvue u one
hlae.
Primijeti kako se Lukavom nabiru bore oko oiju pokuavajui
savladati smijeh.
Lukavi je stariji mukarac visokog ela i ravne crne kose koja je
poela sijediti, tako mrav moe naruiti tri deserta u isto vrijeme bez
straha od ovapnjenja arterija. Kauboj ga voli i vjeruje mu, barem do
jedne toke, a ta toka je davanje Lukavom ifre svog rauna. Moda je to
naivno, ali on nije glup.
Kauboj gleda kako natovaraju zadnje komade tereta, uvjeravajui se
da je vozilo dotjerano, i da je sve spremno za put preko, kako to Lukavi
zove Prokletog prolaza. Lukavi se poetski izraavao u takvom
raspoloenju.
Sto je moj teret? pita Kauboj. Smjeka se neodreeno pitajui se
da li Lukavi moe vidjeti misli iza njegovih umjetnih oiju. Sumnjiavost,
nezadovoljstvo. Samo da znam.
Lukavi je zaokupljen rezanjem komada duhana:
Chloramphenildornin! Bit e nestaica na istonoj obali. Bolnice
e ga skupo plaati. Takve se glasine ire. Smijulji se.
Budi stoga dobro raspoloen. Ti e omoguiti da preive mnogi

bolesni ljudi.
Lijepo je kad je pomalo legalno ironino e Kauboj.
Za promjenu.
Gleda oklopno vozilo, uglasti oklop i otvore cijevi, sve je runo i
nezgrapno u usporedbi s Deltom. To je njegov pancer ali ime mu nije on
dao, ne razmilja o tome na taj nain. Pancer je samo maina, a ne nain
ivota.
Kauboj se penje na vrh vozila i sjeda u prednji odjeljak. Stavlja
zavrtanj u desnu sljepoonicu i odjednom mu se vidokrug iri, kao da su se
njegova dva oka rairila oko glave, a tree je postavljeno na vrhu. Poziva
mape koje je pohranio u kompjutor i prikazivanje poinje pulsirati poput
bljeskova u unutranjosti njegove lubanje. Glava mu je postala ROM
kocka. Unutar nje on vidi tankirane kamione razbacane u prolazu, spremne
da krenu kad on to bude trebao, tamo je njegova planirana ruta, sa
oznaenim odstupanjima i rutama u sluaju opasnosti, nacrtana u razliitim
bojama; tamo su stari hambari i duboki rovovi te druga mjesta za skrivanje
razbacana poput akni, a sve su zabiljeili Arkadijevi izvidnici.
Kauboj vadi kristalnu kocku s podacima iz depa na jakni, ubacuje ju
u otvor i poinje bljeskati drugi niz prikaza. Njegova vlastita mjesta za
skrivanje, ona koja bi on radije upotrijebio, koja uva kako bi na njih
mogao raunati na vlastitim pohodima. On zna da Arkadij eli uspjeh tog
pohoda, ali Kauboj ne poznaje sve u organizaciji Treih ljudi i zna da bi
neki od njih mogli biti potkupljeni. Bolje da se dri mjesta za koje zna da
su sigurna.
Vozilo se lagano zanjihalo i on uje zvuk koraka na oklopu. Pogleda
gore i vidi obris Lukavog kroz hrpteni otvor.
Vrijeme je za pokret, Kauboju kae i ispljune na stranu duhan
koji je vakao.
Aha promrmlja Kauboj. Iskljui se i ustade u tijesnom odjeljku.
Njegove sintetske Kikuyu zjenice skupile su se u tokicu dok je glavu
gurnuo kroz otvor i gledao na zapad, u pravcu, poput vina tamnog, Rocky
gorja koje je, kako zna, negdje iza horizonta. Ponovno osjea neobian
umor koji mu truje srce, nezadovoljstvo zbog stvari koje ga okruuju.
Prokletstvo ree Postoji enja u svijetu.
Da potvrdi Lukavi.
Kauboj se protegnu sa svojih metar i devedeset, ali prije nekoliko
godina bio je miljama vii, atmosferski jaha iji su se kondenzirani ispuni
tragovi irili od jedne obale do druge. Isporuivanje pote, a pota je
eufemizam za neto to mu je dolo u ruke. Sada je zrana obrana na
srednjem zapadu prejaka da bi je se izazivalo, ali pota se i dalje isporuuje
pancerima. Novi sistem ima svoje izazove, no Kauboj lino vie voli
avione. Da je to ovisilo o njemu on nikad ne bi ostavio nebo.
Sada mu je dvadeset i pet godina, star je za taj posao. ivci su mu
natgenuti do maksimuma, a Kikuyu oi ima iz pilotskih dana. On prezire
upotrebu sloalica a na glavi mu je pet keramikih utinica koje su
ukraene srebrnom icom i tirkiznim ipovima za dopremanje vanjskih
podraaja direktno u mozak to mu tedi milisekunde. Mnogi, tako
opremljeni ljudi, nose dugu kosu kako bi sakrili utinice bojei se da e ih
zvati gumboglavi ili jo gore, no Kauboj to prezire; njegova je svijetla kosa
oiana uz lubanju a ovdje na zapadu, gdje ljudi imaju ideju o tome to te
stvari znae, kad vide utikae motre ga s uasom.
Kauboj uiva u slavi, uiva u zlatnim ipkama, gotovini, drogi i
enama... Lijepo je to, ali je zapravo samo nain da se zabiljee uspjesi.
Gleda horizont, pitajui se da li e ikad postojati par oiju dovoljno
dobar da otkrije izvor njegovog nezadovoljstva.
elio bih letjeti.

 Aha Lukavi e zamiljeno. Jednog dana, Kauboju. Samo

ekamo da se tehnologija ponovno okrene u drugom smjeru.
Kauboj moe vidjeti Arkadija koji stoji pokraj svog oklopljenog
tovara, znojei se u sjeni topole, i odjednom nezadovoljstvo ima ime.
Chloramphenidorphin kae. Gdje ga je Arkadij nabavio?
Nismo plaeni da znamo takve stvari kae Lukavi.
Krijumarenje. Tajni laboratoriji. Isplaivanje ljudi. Moe li se to
na slubeni nalog? Ali u ovakvim koliinama?
Kaubojev glas postaje zamiljen dok gleda preko svijetlog otvora neba
izmeu sebe i treeg ovjeka.
Misli li da je to istina? pita. Da Orbitali upravljaju Treim
ljudima kao i sa svime drugim?
Lukavi nervozno pogleda prema Arkadiju i slegnu ramenima.
Ne isplati se takve pretpostavke glasno govoriti ree.
Ja samo elim znati za koga radim tvrdoglavo e Kauboj.
Ako podzemljem upravlja nadzemlje, onda mi radimo za ljude s kojima se
borimo, zar ne?
Lukavi ga pogleda podozrivo:
Nisam znao da se mi protiv nekog uope borimo, Kauboju.
Zna ti to ja mislim. Jer, ako Trei ljudi i Oklopnjaci samo
sudjeluju u premetanju novca za Orbitalni blok onda je san o tome da je on
zadnji slobodnjak na posljednjoj slobodnoj cesti samo glupa, romantina
varka. I gdje je onda siroti Kauboj? Bena, letei klaun. Ili jo gore od toga
orue. Lukavi mu se umorno nasmijeio.
Usredotoi se na gusare, Kauboju, to je moj savjet. Ti si najbolji
voza pancera na planeti. Dri se onog u emu si dobar.
Kauboj se usiljeno naceri, prui mu prst, a zatim zatvori leni prostor.
Skida se gol i privruje si elektrode na ruke i noge, a zatim provodi ice
od elektroda do narukvica na zaglavcima i glenjevima. Privruje kateter,
zatim oblai svoje gravitacijsko odijelo, sjeda na akceleracijski leaj i
privruje kablove na narukvice, privezuje se za leaj. Dok mu tijelo
ostaje nepomino miii e mu biti vjebani pomou elektroda kako bi se
odrao protok krvi. U prolosti, kad ta tehnika jo nije bila razvijena, a
momci su sa svojim vozilima odlazili daleko od zemaljskih vrela u dugu
dijamantnu no, katkad bi im ruke i noge bile zaraene gangrenom. Zatim
utiskuje svih pet gumbi u glavu i paljivo, da ne bi potresao ice koje mu
izlaze iz lubanje, navlai kacigu. Zatvara masku preko lica. Provjerava
gumu i uje itanje anestetika, vrlo glasno u ovom zatvorenom prostoru
ispod kacige.
Njegovo e tijelo biti uspavano dok bude putovao kroz Prolaz. Morat
e raditi vanije stvari, a ne brinuti o tome.
Kauboj obavlja svoj posao brzo, automatski. Sve u svemu osjea: Ja
sam to radio preesto da ne bih znao o emu se radi.
Neurotransmiteri bude pet utinica u njegovoj glavi, Kauboj promatra
kako unutranjost njegove lubanje uareno blista, kristalne matrice
podataka oblikuju se prema konfiguraciji njegova uma. Srce mu brzo udara,
ponovno ivi u meuprostoru, proireni mu um juri, poput elektrona u
krugu, u metalno i kristalno srce maine. On moe vidjeti izvan vozila svih
360 stupnjeva, a postoje i druge ploe u njegovu neobinom mentalnom
prostoru za prikazivanje maine i sistema u panceru. Provjerava sistem,
zatim kompjutor i oruje, gledajui kako se pali dugaki red zelenih
svjetala. Njegova fizika percepcija vie nije trodimenzionalna: ploe se
preklapaju i isprepliu dok ulaze i izlaze iz meuprostora, dok odraavaju
subatomsku stvarnost elektrona i podataka koji ukljuuju i vanjski umirui
dan.
Zatvara kapke iznad svojih plastino-elinih oiju i ponovno prelazi

preko zelenih svjetala maine. Neurotransmiteri liu svojim kemijskim

jezicima kovinu i kristal u njegovoj glavi, a kroz tucet senzora Kauboj
osjea kako se turbine opirui pokreu dok starteri stenju, zatim plamen
obasjava zidove komore za paljenje, a oivljeni se propeleri okreu otro
cvilei. Kauboj zapaa kako urlajui auspuh riga plamen. Na svom
mentalnom ekranu moe vidjeti Lukavog, Arkadija i zemaljsku posadu
kako promatraju pancer kroz zamagljujue ispune pare, a on gleda ispred i
iza, provjerava prizore u maini, vidi drugi niz zelenog svjetla i zna da je
vrijeme za pokret.
Urlanje motora udara mu u osjetila. Njegova ih je posada podeavala
cijeli proli tjedan, stalno ih provjeravajui kako bi se uvjerili da e raditi i
iznad oekivanja. To su suvini vojni motori-mlaznjaci, udovita. Nisu
raeni za vonju blizu zemlje i da nema Kaubojeva obuzdavanja tog
mutanta na svakom pedlju puta oni bi mu izmakli odnosei i njega.
Unutar gumene probne maske usne mu se povlae sa zuba i on se ceri
skeletnim smijehom: on e provesti ove ivotinju preko Prolaza i kroz
mreu zasjeda postavljenih s ove strane Mississippija i dodati jo jedan sloj
probojnog neba udaljenosti koja ga razdvaja od manjih slika slave (odnosno
drugih vozaa pancera) te jo vie dokaza da gorei kukuruzni alkohol
udara kroz njegova prsa poput krvi i da vritei ispuh izlazi iz njegovih
plua poput daha, da mu oi radarski zrae i da mu prsti malim udarcem
mogu ispaliti projektil poput oblutka. Kroz osjetila moe kuati ispuh i
vidjeti nebo i zalaz sunca u preriji, a dio njegova uma moe osjetiti
udarajuu radio energiju neprijateljskih aviona za otkrivanje. Cini mu se da
su promatrai i pratea vozila sve manji, odvojeni od njega vie od
nekoliko stotina metara on e prevesti pancer preko granice, a oni nee.
Gleda ih iz svog meuprostora, iz svojih nemjerivih visina zraee slave i
ali ih zbog onog to oni nee znati.
U tom su trenutku sve znaajke njegove trke bolnice u Novoj
Engleskoj, Trei ljudi, njegova vlastita roba, neizmjerno udaljena, ludo
pohlepna stvorenja koja upravljaju svojim Orbitalnim tvornicama i gledaju
dolje na Zemlju kao na riznicu koju treba opljakati sve to blijedi u
uarenim prugama uzmicanja, kao da ih zamagljuje udaljenost i plameni
mlazni ispusti. Stvarnost je ovdje u panceru. Nezadovoljstvo je
odagnano. Akcija je prava stvar i zapravo sve.
On skree dio mlaznog ispuha i druga garnitura propelera oivljeno
cvili diui s trzajem, za zemlju namijenjeni, pancer, na debeli jastuk
vlastite pare. Pony-express e isporuiti potu!
Mikrovalno mu se brbljanje vrti oko uha poput muica i on bi ih elio
otjerati rukom.
Arkadij eli rei nekoliko rijei Kauboju. To je glas Lukavog, a
Kauboj moe rei da ne misli da je to ba dobra ideja.
Ja se ovdje ba pripremam mrzovoljno odgovori Kauboj
Znam to kae kratko, a glas mu zvui kao da su mu usta puna
duhana. Arkadij misli da je vano.
Kauboj poputa promatrajui zelena svjetla i gledajui karte koje mu
bljeskaju iza oiju.
togod Arkadij eli ree ironino.
Arkadij je previe pribliio mikrofon ustima. Njegovi glasovi P i B
zvue poput topovske paljbe. Stavi si proklete slualice na glavu, ljuto
razmilja Kauboj. To ima drugu namjenu, a ne da se prilijepi uz usta.
Mnogo sam uloio u ovo, Kauboju vie Arkadij. Bit u u
avionu i pratili te cijelim putem.
To me je avolski utjeilo, Arkadije Mihailoviu cinino
odgovori Kauboj.
On zna da je Arkadij uloio mnogo svojih investicija, zaiedrto s

ostalim Treim ljudima koji su kao i on eljeli da gusari Missourija budu

slomljeni.
Hou da se vrati kae Arkadij.
Kauboj moe, kao iz daleka, uti prizvuk bijesa, Glas Treeg ovjeka
bubnja i bubnja, svaki mu je eksplozivni konsonant poput barane vatre.
Ja sam s razlogom uredio ovu mainu. I ne elim da se vrati a da
je nisi upotrijebio. Razumije? Dobit e ti jebeni gusari ono to ih ide.
Deset etiri odreza Kauboj.
Prije nego to Arkadij moe upitati to bi, doavola, deset etiri trebalo
znaiti, Kauboj daje gas i urlanje nadglasava Arkadijev mikrofon i pokapa
njegove rijei u alkoholnom kriku. Iako vie ne moe uti Arkadija, Kauboj
je gotovo siguran da daleko mrmljanje koje uje kroz svoj kristal sadri
pozamanu koliinu psovanja. Smijei se.
Adios, muchachitos smije se Kauboj i skree vozilo s puta.
Ovdje su farmeri, prijatelji slobodnih poduhvata i estitosti, a plaeno im je
za penicu koja je tako esto gaena. Pony-express e imati ist put do
granice. Radarski detektori hvataju samo slabe signale iz daleka i Kauboj
zna da ga nitko ne promatra.
ivotinja urla poput zadnjeg osamljenog dinosaura i podrhtava
osvajajui put. Mentalni indikatori penju se u stupcima od plavog do
zelenog pa do naraastog. Zrela penica i slama izleu otraga poput perja.
Negdje u Kaubojevoj glavi gitara svira metalnu kadencu osamljenosti. On
pojaava plamen, juri preko stotinu kilometara i samo bljesne kroz ianu
ogradu nekog siromanog itelja i prelazi granicu.
Radar mu je usmjeren prema naprijed i jasno je ogranien; mora ga
zatititi od jama i klanaca te ga upozoriti kad mu na putu stoji kua ili
vozilo. On odailja posve slab signal pa ne moe biti otkriven, osim ako je
detektor tako blizu da bi prvi kontakt ionako bio vizualan. Kanzas je s ovog
puta udaljio najvei dio svoje obrane, pa ako e u neem pogrijeiti to moe
biti sada.
Obzorje je tamna prazna mrlja povremeno obiljeena ponekim
silosom. Neprijateljski su radari daleko. Die se mjesec, maine urlaju, a
Kauboj provjerava brzinu da ne bi ostavljao pranjavi trag kojeg bi radari
mogli otkriti. On svoj sistem eli sauvati za pravi test. Missouri. Tamo
gdje gusari reei ue na nebu, spremni za skok.
Stoka se ratrkava od pancerova urlika. Roboti etelice rairili su se
kroz polja, stojei poput otmjene tuinske strae, kreu se sami. nesposobni
da otkriju pancer koji krstari kroz predjel. Kauboj dobija jai radarski
signal sa sjevera i zna da mu se pribliava straarski avion. Apsorbirajua
kamuflana boja pancera upiij radarski signal poput ednog slona, a on i
dalje usporava i skree sputajui svoj infracrveni obris i izmie
neprilikama. Straarski avion nesmetano leti dalje.
Vozilo prolazi kroz Mali Arkansas juno od McPhersona i Kauboj zna
da e kroz tu zemlju proi bez ikakvih neprilika. Obrana je iza njega.
Jedina bi se potekoa mogla desiti ako proe ba ispred dravne policije
koja prelazi cestom, a i tada bi vlasti morale na vrijeme povui sjekiru. On
misli da se to ipak nee dogoditi.
I nije. U dubokoj ljubiastoj sjeni silosa za itarice u blizini Grideleva
izranja iz mraka, prestraivi djeaka zaspalog u kabini kamiona. Usporava
motore i eka da se mirisni hladni alkohol smiri u tankovima. Ve moe
osjetiti pulsirajue ispitivanje radara sa linije Missourija. Jai su od svega
to je do sada vidio. Nee biti lako s gusarima.
Nemaju dovoljno kapitala, Kauboju rekao mu je Arkadij. Ne
mogu si priutiti da izgube bilo to od opreme. Moraju odmah postii
mnogo uspjeha i doepati se nekoga tereta. Ako ne uspiju bit e u kripcu.
Od Rata stijena, kad su Orbitalne zajednice proglasile svoju

nezavisnost bacivi deset tisua tona grumenja od niklovanog eljeza na

planetu koja je na svoj podjeljeni, zbrkani i posve bespomoan nain
pokuala zadrati kontrolu nad svojom vladajuom, ali sudbonosnom,
ekonomijom, SAD su bile ratom podijeljene gore nego u najdivljijim starim
vremenima. Takozvana Sredinja vlast vie nema u rukama meudravnu
trgovinu, a rezultat je divlja trka da se nametnu tarife irom cijelog sreanjeg
zapada. Na zapadu, blizu svemirskih luka u Kaliforniji i Teksasu kamo
gotovi proizvodi stiu iz tvornica u Orbiti granice su slobodne, ali srednji
zapad ne vidi razlog zato im sve to prolazi preko njihove teritorije ne bi
donijelo korist pa su nametnuli velike takse za proizvode koji putuju kroz
njihove drave na svom putu prema nekom odreditu. Zrani je transport
ogranien i skup Orbitali ne ele imati zemaljsku konkurenciju,
ograniuju je gdje god mogu pa je tlo jedini nain prijenosa.
Sve se to zbiva na nesreu Sjeverozapada, bar to se tie distribucije
Orbitalnih proizvoda. Oni poneto dobijaju iz svemirskih luka u Slobodnoj
zoni Floride, ali je slobodna zona pod kontrolom Bloka, a Orbitali ele da
trite gladuje za njihovim proizvodima. Umjetna nestaica je naziv te igre
pa Sjeveroistok s bogatstvom koje se topi plaa otpatke koje im udijele
Orbitali. Zapad moe Orbitalima vie ponuditi pa je roba tamo jeftinija i
obilnija dovoljno jeftina da se s debelim profitom alje na sjeveroistona
trita, tako dugo dok ne treba plaati mnogo taksi na putu.
I tako prije mnogo godina prvi su atmosferski jahai jurili u svojim
nadzvunim delta avionima preko Prolaza nosei mrane terete
krijumarene robe. Srednji je zapad odgovorio isprva aljui avione s
radarima i naoruane letjelice za zaustavljanje, a zatim, kad su akciju od
aviona preuzela oklopna vozila, pojaavajui svoju obranu na zemlji.
A sada u Missouriju dozvoljavajui gusarenje. Drava je
nesposobna da se uhvati u kotac s promjenama u tehnologiji krijumarenja
pa su odluili ovlastiti samo saveznu vladu da izdaje dozvolu za gusarenje i
odmazda je zanemarena; ustav je ionako samo mrtvo slovo u usporodbi s
Orbitalnom nadmonosti.
Gusarima je dozvoljeno da pucaju, ubiju, a kao nagradu slobodno
dobijaju bilo koju krijumarenu robu koju uspiju oteti. Govori se o
impresivnim vrstama zranih radara, toplinskih senzora, sudbonosnih
detektora zvuka i avionima punim voenih osjetljivih projektila i
naikanim orujem.
Kauboj nije elio propustiti takvu predstavu. Slinio je za Missourijem
cijelo vrijeme i samo mu je nedostajala podrka. Sretan je da su Trei ljudi
konano malo pokazali bodlje, osobito jer te bodlje imaju oblik umjetniki
napravljenih senzora i oruja.
Iz Gridlya se polako kretao prema sjeveroistoku, ne urei, odreujui
i ucrtavajui raspored leteih radara. To su avioni, posve lagani, pod
kontrolom robota, napajaju se sunanom energijom pa mogu zauvijek ostati
u zraku, a u bazu se vraaju radi remonta svakih nekoliko mjeseci. U
stalnoj su mikrovalnoj komunikaciji s kompjutorima na zemlji, spremnim
da poalju avion ako se pojavi neto sumnjivo. Tako su lagani da ih
radarski voeni projektili ne mogu pronai i oboriti, a proturadijacijski
vodii bili bi zapaeni na vrijeme pa bi se avioni mogli ugasiti i prije nego
to stignu projektili.
Kauboj se uputio prema irokom podruju izmeu New Kansas Cityja
i Ozarksa. Ljudi su u Ozarksu prijateljski raspoloeni, on zna, a otpor
prema ljudima koje nazivaju zakon im je u tradiciji, ide u prolost bar do
Cola mlaeg, ali je teren previe ograniavajui. Kauboj eli brzo proi
preko ravnice. injenica da su u tom dijelu drave gusari koncentrirali
svoju obranu je samo ugodna podudarnost.
Zujanje senzora pokree trome krugove u zraku dok klizi prema dolje
koristei energiju iz baterija, i Kauboju se ini da zna sistem koji e mu

dozvoliti da klizne u slijepu, sakrivenu toku koja bi mogla potrajati sve

dok ne bude pedesetak kilometara udaljen od granice Missouiija. Dok se
pancer klie niz zaruene nasipe Marais de Cygnesa i juri kroz glib i blatnu
vodu, izbacuje antenu i alje ifriranu poruku na zapad prema mjestu gdje
Arkadij i Lukavi ekaju u Arkadijevu avionu, pravei krugove iznad
ravnica istonog Colorada.
Odgovor brzo dolazi, snano emitiranje za Arkadijeve ljude na granici
Kansasa i Missourija. Tamo su drugi deki iz pancera, stoje spremni pored
svojih vozila, ekajui nalog... a kad ga prime njihovi e panceri nagrnuti u
ravnice, kreui se brzo i zastajui, provlaei se kroz polja u cik-cak
linijama, aljui u visinu pranjave tragove, ostavljajui radarske i
infracrvene tragove u kompjutorima gusara. Zakoni e se morati dobro
potruditi da ih razotkriju i prate. A kada mamac bude otkriven vozai
pancera e se dosta krotko predati jer ne nose krijumarenu robu, a bit
e kanjeni samo za koliine ice koju su pokidali za vrijeme trke i moda
odsjediti u zatvoru kratko vrijeme zbog nesmotrenog ugroavanja okolice.
Arkadij e pokriti sve globe i zakonske kazne kao i njihove obilne zarade.
Ako se dogodi naigore, njihove e udovice i siroad dobiti novac od
osiguranja. To je dobro plaen posao, a i priprema za ambiciozne vozae
pancera koji ele juriti preko granice.
Ali nakon signala za druge vozae pancera zauo se suhi glas
Lukavog:
Arkadiiu Mihailoviu bi bilo drago uti malo vie informacija.
Kauboju. On eli znati zato se nisi javio ranije.
Oni bi mogli otkriti poruku. Lukavi.
Lukavi neko vrijeme uti, bez sumnie sluajui Arkadiieve preporuke,
a glas mu je nakon toga bio jo manje raspoloen.
Mlazni mikrovalni prijenos je gotovo nemogue otkriti kae.
Arkadij veli da si se trebao javiti kad si proao obranu u Kansasu.
Zao mi je odgovara Kauboj raspoloeno. Ali sada sam
prokleto blizu granice Missourija i radije ne bih nastavljao ovaj razgovor
dok pokuavam raditi.
Slijedi druga pauza.
Arkadij te podsjea da je mnogo uloio u tvoj pancer i da eli biti
obavijetavan o onome to se s njegovim ulogom zbiva.
Namjeravam mu osigurati lijepi dobitak kae Kauboj. Nisam
planirao gubiti vrijeme na brbljanje. Sada ba moram prouiti okolinu.
Vidjet emo se.
Onda prekine, sastavljajui poruku da e Arkadiju poslati zrnca za
zabrinutost s istoka, kad tamo stigne.
Pancer se penje iz Marais de Cygnesa i ubrzava kreui se prema
istoku. Udaranje kukuruza po oklopu podsjea na lupanje ekia. Oznaka
za motore prelaze iz naranastih u crvene. Svugdje su drugdje zelena
svjetla. elina gitara u njegovim mislima pjeva poput anela, a Missouri
isplakuje pjesmu sirena kao pratnju. Isporuivanje pote je arobna stvar.
Panceri mamci izazivaju komeanje pa su se ukljuili i do sada
neupotrebljavani radari u nadi da e njihovim neoekivanim pojavljivanjem
uhvatiti iznenaene krijumare. Kaubojev je slijepi prolaz jo uvijek
slobodan. On pazi na vjetar i odluuje smanjiti rad motora. Napola uje
poruku svoga tijela koje je osjetilo udarac s lea, ali sada ima i drugih
stvari o kojima treba razmiljati. Pancer je pola vremena u zraku, derui
breuljke, letei preko vrhova, obarajui ito i razvlaei icu, a zvuk mu
nalikuje na krike luaka. U Kaubojevom umu svjetluca, poruke pulsirajui
dopiru do kristala i odravaju vozilo stabilnim dok udara i poskakuje. Na
kontrolnim su povrinama izbaeni iani rubovi za stabilnost. Kauboj zna
da e imati tamne modrice ispod pojaseva za vezivanje, ak i pod debelim

titnicima.
On prelazi granicu Missourija izmeu Louisburga i rajueg
spomenika na pokolj kod Marais de Cygnesa. Spreni Missouri iekuje
kiu, a pranjava se para izdie i po nekoliko stotina metara, ali nikoga
nema da to vidi. Kontrolne se povrine privikavaju na udarce koje dobijaju
pa je kretanje lake.
A onda odozgora dopire radarsko pulsiranje dok se novi sezonski
avion ukljuuje u bojne redove. U Kaubojevom slijepom prolazu postaje
vrlo vrue, a pranjavi trag mora izgledati poput plamtee strelice u noi.
Kauboj zatvara sisteme s crvenog na naranasto pa na boju jantara,
pokuavajui se priiniti manjim, ali je radar odmah iznad njega i izlaza
nema. On usporava vozilo i strovaljuje se preko nasipa junog Granda.
Njegov je vodeni trag mnogo manji od pranjavog i on se nada da je
uspjeno izmakao, ali iznenada se pojavljuju i drugi zrani progonitelji i na
nebu u blizini i on zna to e se dogoditi.
Njegovi mu radari pokazuju ribarski amac koji stoji na mirnoj
povrini vode i pancer udara prema nasipu kako bi ga izbjegao. On hladi
motore s boje jantara na zelenu najbolje je sauvati gorivo za kasnije.
Odluuje da je vrijeme da uje to zakon kae i ukljuuje svoju antenu za
policijske valne duine. Gusarske su poruke ifrirane, ali policijske nisu pa
on s dijelom svog proirenog uma slua njihove frustrirane pozive dok sa
svojim vozilima na etiri kotaa pokuavaju slijediti oklopna vozila koja
ibaju kroz dravu. Povremeno se javlja gusarska kontrola da im da savjet.
Kauboju se ini da se dravno zakonodavstvo nekako opire suradnji s
nezavisnim plaenikim snagama, u to je on ve i sumnjao.
Radari su sada, ini se, kruili vie nasumice, kao da su ga izgubili bar
na neko vrijeme. Pancer je bio u pokrajini Johnson prije nego to je Kauboj
otkrio radar koji mu se pribliavao s istoka, dosta nisko, kao da je
privren za avion. On povlai obara to oslobaa oruje od pokrova;
pancer e sada biti manje aerodinamian i zahtijevat e paljivo
prouavanje brzine. Okree motore sa zelenog na plavo i zaokree prema
jugu, nadajui se da e izbjei avion i na trenutak se ini da je uspio; avion
nastavlja prema sjeveru, ali se iznenada okree, obarajui se pravo na
pancer.
Kauboj osjea kako mu kroz srce prodire val alkohola dok se
pokazatelji motora uzdiu do crvenog, a pancer se trese kao da riga vatru.
Na trenutak se pokuava dii u zrak, a vjetar zuji kroz otvore za oruje
poput jugoistonih ekvatorskih vjetrova kroz opute jedrenjaka, ali
gravitacija ga snano privlai i pancer se strovaljuje na svoj jastuk. Dok
indikatori biljee Kaubojeve gubitke radar isputa projektil i gaa pancer za
vrijeme zaokreta na lijevo dok desnom stranom strue o zemlju. Projektil
nastavlja kurs ravne naprijed, iroka su mu krila ispruena, a dri se blizu
zemlje. Nema radarski upijajuu povrinu pa, prema programu, trai
veliinu pancera; a ispuh mu moe privui svakoga tko gleda pomou
infracrvenog svjetla.
Kauboj ukljuuje i pomono paljenje i usmjeruje se prema
Mississippiju Ocu svih voda. Iza sebe vidi bljeskove na tamnom nebu
avioni gaaju mamce. Nada se da ispod njih ne ive ljudi jer te rakete
izgledaju doista neprijatno.
On ne moe vidjeti eksplozije; gusarski avioni usporavajui
nastavljaju svoj kurs, i Kauboj usporava smanjujui svoj infra-crveni signal
sada kad ga desetak kilometara dijele od aviona. Jake radarske impulse i
dalje osjea tono iznad sebe. Policijski radio otkriva Kauboju da su dva
mamca uhvaena, to znai da sada imaju vie mogunosti da njega
progone. Jedan gusar poinje kruiti i pribliavati mu se. Kauboj vidi na
horizontu neobine obrise metalne ume, ponovno mijenja kurs i uranja
meu njih.

To je ogromna uma antena prijemnika koja hvata mikro-valove to

dopiru iz udaljenog satelita na sunevu energiju, blistave postojane zvijezde
koja simbolizira poniavajuu zemaljsku ovisnost o Orbitalnoj snazi.
Kauboj spretno pronalazi put kroz metalnu mreu oslanjajui se na sliku
koju dobija. Iako je, vjerojatno izmijeao signale koje dobijaju
neprijateljski radari gusarski se avion i dalje pribliava. Pancer se
pojavljuje na istini na kojoj je trona metalna koliba za odravanje i u
trenutku ispaljuje uvis ometajuu raketu, a onda ponovno uranja meu
aluminijsko drvee.
Raketa se digla oko etiri kilometra i eksplodirala, a Kaubojevi ureaji
poeli su primati radarske signale i mikrovalove niske energije koji nadiru
odasvuda. Punjenje rakete, koje se polagano sputa, sastoji se od
aluminijskih traka, a u jednu od deset je ugraen miniip i mali izvor
energije koji biljei, a zatim vraa sve radio signale koji do njega dopiru.
Na Kaubojevom radaru nebo iznad prerije izgleda poput ogromnog
novogodinjeg radio drvceta. Ljudi koji kontroliraju energetsku mreu
vjerojatno lude. Kauboj zavrava svoje provlaenje kroz umu antena
prijemnika i ponovno ubacuje pomono paljenje. Avionski se signal izgubio
zahvaljujui raketi, te izraunava koliko mu je vremena ostalo za bijeg.
Njegove kompjutorske karte pokazuju mu da se pribliava rijenom koritu.
Cini se da je pravo vrijeme za ribarenje.
Korito rijeke je suho i zavojito, ali neprijateljski avion ostaje iza njega.
Naokolo leti brojna ifrirana radio pota, a svaka se poruka odbija od
raketnog punjenja koje se leprajui sputa, ima divlju snagu, pa se jedna
poruka kojom gusari trae pomo dravne policije, jasno i beskonano
emitira. Kauboj se smjeka, penje se iz rijenog korita i juri prema
sjeveroistoku.
Cini se da se avionska potjera spustila da bi se opskrbila gorivom, jer
je on ve dobrano proao Missouri sjeverno od Kolumbije prije nego to je
ponovno imao neprilike. On ih oekuje hladei motore na zeleno i koristei
pokrov jer mu policijski radio otkriva da su druga dva pancera mamca
uhvaena, a ostali su prikovani za zemlju, to znai da ima jo vie
slobodnih lovaca. Odjednom se iznad njega ponovno javljaju radarski
impulsi, a drugi se radar pojavljuje sa sjeverozapadnog obzorja kao da je
upravo uzletio s nekog aerodroma. Kauboj usporava i zaokree, ali to ne
pomae. Trai komadi ume, ali je ne moe nai, a pojavljuje se i novi
radar daleko na jugu. Ispaljuje novu zavaravajuu raketu i opet mijenja
smjer. Dva radara izgledaju na trenutak zbunjeno, ali juni ispravlja svoj
kurs, a slijedi, ga i avion na sjeveru. Juni ga je vjerojatno zapazio
infracrvenim zrakama i usmjerio ostale progonitelje.
Ciljanje proizvodi bljeskove, nalik na skarletno bjesnilo, unutar
Kaubojeva uma. Reanje koje dopire iz njegova grla odjek je pojaanog
zavijanja u komorama za paljenje, pancer dubi zemlju dok juri ravno
naprijed prema nadolazeem junom radarskom izvoru. Kauboj iskljuuje
svoje radare kako bi onemoguio programirane projektile i upravlja samo
prema svojim vizualnim senzorima to mu stvara bljetave odluke,
neurotransmiteri zvekeu na prekidaima u njegovoj glavi poput tue,
meuprostor obuhvaa cijeli bljetavi svemir, pancer i njegove sisteme, ito
koje udara u njegov oklop, rakete, dva neprijateljska gusarska aviona koji
blistaju u noi. Njegov brod gotovo naputa zemlju; kostur mu stenje od
optereenja, a kroz otvore za oruje urlie vjetar. Kroz zrak prti pokidano
ito. Dvije su ograde poravnate, visok obris silosa probada tamu, a zbog
specifinosti optike u panceru ini se da se savija prema njemu. Prijetei.
Sada moe vidjeti neprijatelja, obini helikopter juri prema njemu, a oruje
mu bljeska. On ispaljuje antiradijacijski udar ba meu gusareve oi dok
mu ureaji oko glave poinju tutnjati zoog topovske paljbe. Iskre
preplavljuju sliku okoline, a on se trza dok gubi vid.

Kroz oklop jureeg vozila moe uti urlanje propelera ija krila sijeku
nebo. Antiradijacijski udar je bio promaaj: previe ometajuih raketa
napravilo je zbrku, ili je helikopter iskljuio radare na vrijeme. Ali sada se
uje i drugi zvuk, zvuk toplotnog otkrivaa koji trai dozvolu za poletanje,
Kauboj povlai obara, skree pancer na lijevo osjeajui, kao iz mutne
daljine, trzaje dok vozi slalom niz brijeg kroz rasprena ita.
Helikopter nestaje u plamenu, a polje je izrovano od erupcije goriva i
eksplozija oruja. Silos stoji poput nadgrobnog spomenika crveno
svjetlucajui. Na radiju se uje divlje brbljanje, isprekidano mikrovalno
zavijanje, jo uvijek prepoznatljivo ljudsko, pojaano i odjekujue, poput
luakog urlanja, zbog ometajue rakete. Kauboj zakljuuje da je gusar koji
dolazi sa sjeverozapada upravo vidio to se dogodilo njegovom prijatelju.
Pancer pokuava okrenuti, kliui po itu, dok ga gravitacijska sila skoro
prevre. On moe osjetiti rotaciju u glavi, potresajui se dok se amfibija
penje uz obalu.
Gusarski brod jadikuje iznad njega isputajui samrtniki krik i
Kauboj vidi kako se na njegovom donjem dijelu reflektira crveno
svjetlucanje lomae njegova druga. Koleopter ije turbine tutnje unutar
rotirajueg dijela iznad iljastih krila. To je lagani mlazni ratni avion koji
moe uzletjeti vertikalno i lebdjeti, kombinacija najboljih kvaliteta
nadzvunih lovaca i helikoptera, s velikom potronjom goriva. Kauboj se
nada de e pronai prostor za ispaljivanje drugog projektila, ali je buktanje
goriva ba iza breuljaka zasmetalo njegove senzore, koleopter je naglo
skrenuo razbacujui termike mamce koji gore poput malih buktinja s
padobranima. Nestao je prostor koji je na trenutak bio otvoren. Pancer se
ponovno vitla uz breuljak i klie uz rub crvenog sijevanja rasturenog
helikoptera, usmjerivi se prema iljastom silosu u daljini.
Planovi svjetlucaju kroz Kaubojeve kristalne prekidae s elektrinom
lakoom toplinskog osvjetljavanja. Najpametnija stvar koju gusar moe
napraviti je da ne gubi pancer iz vida, da vodi druge, a sebe ne izlae
opasnosti. U tom bi sluaju Kauboj morao ii za koleopterom, no s druge
strane radar je jo uvijek bespomoan pa koleopter ne moe pomou
infracrvenih zraka razluiti trag pancera i olupine, to je za Kauboja prilika
za bijeg. On pojaa na crveno i juri prema sigurnosti Egypta s druge strane
Mississippija.
Ali gusarski pilot mora imati izvanredne oi koje gutaju svijet, ili neku
osobito osjetljivu opremu na 'opteru moda neki od detektora zvuka?
Jer, koleopter se ponovno pojavljuje i usmjeruje se za pancerom. Bez
greke. Kauboj gasi pomone motore i nada se da e se na horizontu
pojaviti nekakav zaklon. Njegovi antiradijacijski udarci ne rade meu
ometajuim raketama, a ni njegovi radarski voeni projektili. Ne moe
dobiti ni dobru infracrvenu sliku koleoptera pa ni termiki tragai nee
imati sree.
Teren je neujednaen pa ito odjednom zamjenjuje kudelja prepuna
smole. Tlo stoga vie nee biti ravno kao kad je pokriveno kukuruzom to
e mu olakati manevriranje. Neprijateljski pilot ezne ba za njim, oito
ljut zbog onog to se dogodilo njegovom prijatelju. Kauboj zna da moe
upotrijebiti taj protivnikov bijes protiv njega samog ali prvo motori moraju
na maksimalno crveno, pomoni motori krvare alkoholnom vatrom, a
pancer mora podnijeti dio kazne.
Okree se jurei pancer u suprotnom smjeru, naginjui se na desnu
stranu ba dok koleopter povlai obara i pola tuceta usmjerenih raketa
jarko osvjetljuju konoplju. Osjeaju se udarci, a crvena svjetla koja plamte
na Kaubojevu ekranu kazuju mu da je jedno od njegovih spremita oruja
probijeno te da je jedan metak izbrisao dio njegove vrhunske elektronike.
Senzori koji upravljaju njegovim vlastitim mini-orujem uniteni su
trenutak prije nego to on odluuje ispaliti nekoliko rafala. Oko zadimljenih

neurotransmitera koji zvekeu oko Kaubojevog modanog kristala iri se

kiseo miris adrenalina. Pilot koleoptera je, ini se, uspio oprezno obuzdati
ljutnju jer sada podeava brzinu bez pretjeranog pucanja pa Kauboju
preostaje samo jurnjava preko dobre zemlje Missourija, koritenje
momenata sile, krivudanje lijevo i desno, skrivanje u kudelji pomou koje
bi trebao zavarati i smesti neprijatelja. Oruje i dalje udara i udara. Senzori
pancera bljesnu i gasnu.
A onda Kauboj otvara novi dotok alkohola i njegove maine tule od
muke dok ih pokree. Cak i kroz kemijski drijeme njegovo se tijelo bolno
stresa dok u nj prodiru komadi eljeza. Koleopter posre pokuavajui
zadrati svoju poziciju, ali ve je preblizu zemlji da bi se mogao oduprijeti
sili bespomono se trzajui. Pilot zna to e se dogoditi i gubi termike
signale ak i prije nego to njegova napola kontrolirana i sasvim osuena
letjelica prolazi iznad pancera, a njen zvuk odzvanja u Kaubojevu slunu
kristalu. Kaubojevi preostali projektili izleu iz pancera, turbine na lijevoj
strani prepune su energije i koleopter zavija od metalne boli ruei se.
Pancer bjei kroz crvenim plamenom iaranu no. Egypt je blizu, ali i
zora. Posustali se sistemi ponovno bude; Kauboj paljivo motri motore i
uspjeva ih kontrolirati. Vrijeme je da pronae zaklon i saeka iduu no.
Kauboj prelazi novih osamdesetak kilometara prije zore, a osjeaj
nadolazeeg neprijateljskog vala ga obuzdava. Ovdje ima tisue naputenih
farmi i hambara, starih privatnih kua koje se ne mogu takmiiti s
argokompleksima koje kontrolira Orbita, a on zna podosta starih, sada
praznih zgrada uz itna polja koja obrauju roboti.
Novi osjeaj prodire kroz masku na licu dok se tijelo ponovno budi.
Oprezno i vrlo paljivo on odguruje teka dvostruka vrata i uvodi pancer u
hambar sa vrstim zidovima. To je jedan od onih dugih i uskih, pravokutan
u prosjeku, namijenjen za spremanje sijena u danima prije nego to su
Orbitali izgradili velika skladita za svoje produkte, jedno za svakih sto
farmi. Prisjea se, ba prije nego to iskljuuje maine, da je zaboravio
poslati poruku Arkadiju.
No, dobro. Neka gleda vijesti i tako sve sazna. Samo e mu rei da nije
mogao dobiti signal kroz sve one ometajue rakete.
S trunkom kajanja se otkopava, a valovi zakanjele boli bljete u
njegovu umu dok prizori s ekrana nestaju u noi. Tijelo mu je puno modrica
i bolno, a odjea tamna od znoja. Potrebna su mu sredstva protiv bolova.
Vadi karabin iz korica i udara u vrata.
Hambar zaudara po plijesni i nesagorjelom ugljikovodiku. uje
ukanje takora. Prebacuje Kikuvu oi na infracrvene i posmatra hambar.
Sa svojim vrstim nervima on moe s fantastinom tonou iz karabina
pogoditi sve to oi mogu vidjeti.
A oi mogu vidjeti dvoje ljudi, uurenih pod starim sijenom u kutu.
Kauboj zastaje na trenutak pokuavajui pronai znakove oruja, a onda,
drei karabin u ruci, pokuava dosei zaveljaj.
Iz maina koje se hlade dopire metalno pucketanje, a vratnice iza njega
posrebrila je raajua zora. Kauboj se izvlai kroz otvor i sputa se niz
dugaki prednji nagib oklopa, a izme mu se kliu po ljepljivoj smoli
konoplja.
Odakle vi stiete? upita ih.
Iz New Yorka.
Glas zvui mlado i preplaeno. Kauboj im se pribliava i vidi dva
odrpana djeteta, stara oko esnaest godina, deka i djevojku oboje smjeteni
u jednoj vrei za spavanje. Dva stara ruksaka stoje na hrpi pokraj njih.
Idete na zapad? pita Kauboj.
Da gospodine.
Ja u na istok, Kladim se da vam je dosadilo jesti peene kukuruze

 kae. Baca zaveljaj koji pada kraj dvoje mladih. Oni se trzaju na taj
zvuk. Ovdje ima prave hrane, smrznute, suene i u konzervama. I
dobrog viskija i cigareta. A tu je i ek na pet tisua dolara, a vrijedi do
idueg ponedjeljka.
Tiinu para samo zvuk disanja i ukanje takora.
Ako niste shvatili kae Kauboj, ek e vrijediti dok ja ne
zavrim svoju trku.
Njih dvoje pogledaju se na trenutak, a zatim bace pogled na Kauboja.
Ne morate nam platiti kae deko tiho. Mi neemo mi
smo s istoka. Znamo to radite. Ja ne bih bio iv da nije bilo vercanih
antibiotika.
Aha. Dobro. Smatrajte novac gestom dobre volje, kae Kauboj i
kree van da postavi daljinske senzore te da zatvori vrata hambara.
Vrijeme za odmor.
U kabini Kaubojevog pancera osjea se miris znoja i adrenalina. Skida
svoje gravitacijsko odijelo, mie elektrode i pere se spuvom. Jede neku
gotovu hranu bogatu proteinima, pije neto to zamjenjuje elektrolit, a onda
se skotrlja na usku postelju.
Adrenalin i dalje kola kroz njega i on moe vidjeti iza svojih sputenih
kapaka svijetlee prizore mapa i ekrana i oznake na motorima postaju
naranaste, gorivo koje eksplodira, rakete koje gore kroz no. A negdje iza
tih pulsirajuih neonskih vizija nagriza ga nezadovoljstvo.
Uvijek mu je bilo dovoljno da projuri kroz Prolaz, da ispreplete svoj
duh s pulsirajuim turbo-pumpama i zavijajuim motorima prenosei potu
iz jedne slobodne zone u drugu. Postojala je u tome etika ista i jasna.
Bilo je dovoljno biti slobodni jaha na slobodnoj cesti, borei se s onima
koji ga ele sprijeiti, zadrati ga uz zemlju kao da je djeak u blatu. Nije
bilo vano to je prenosio. Bilo je dovoljno da zna, u bilo kojoj dravi, da je
plavo nebo iznad njegove glave slobodan zrak.
Ali odnedavno ga prati sumnja da je jedno biti ratnik uzvien i estit, a
drugo biti nasamarena osoba.
Pretpostavimo da ste Orbitalni tvorniar, zainteresirani da pod
kontrolom odrite vae trite na planeti. Dobili ste svu politiku vlast koja
je neophodna i morate odrati visoke cijene kontrolirajui opskrbu.
Meutim, dovoljno ste pametni da znate da e se tamo gdje je nestaica
razviti trgovina na crno. Mnogo toga poput lijekova i metalne robe, ako nije
neka specijalna mjeavina, moe biti proizvedeno po strani, ali mnogo
skuplje.
Ako ve znate a e se trgovina na crno svakako razviti zato je ne
biste stvorili sami? Moete osigurati da Trei ljudi dobijaju kapljice
proizvoda, dovoljne da se obogate. Moete si priutiti dovoljno snage da
sprijeite konkurenciju, a u meuvremenu vi ne kontrolirate samo legalno
trite ve i opskrbu u podzemlju. Moete stvarati i zadovoljavati potranju
na dva odvojena trita legalnom i ilegalnom.
Gdje je Arkadij nabavio svoj teret? Pitanje dobija znaajan prizvuk.
Ali sada je adrenalin iezao iz Kaubojeva tijela i ono boli i pada
iscrpljeno. On zna da nee pronai odgovor u naputenom hambaru u
Missouriju i misli su mu postale zbrkane. Vrijeme je da klizne pod vuneni
pokriva s linijom koja oznaava da mu je vrijednost nekad bila jednaka
kao dabrovom krznu, i priprema svoj duh i tijelo za zadnju jurnjavu kroz
Prolaz.
Bilo je kasno poslijepodne kad je ustao i djeca su otila. Jedan trenutak
razmilja o etici i dugovima, simbolima i akcijama, i onome to se u stara
vremena zvalo ast. Negdje u blizini, on zna, postoji komadi slobodnog i
svijetlog neba.
Obavlja svoje dunosti, zamjenjuje senzore koje su mu unitili gusari,

strue smolu od kudelje zajedno sa itom i komuinama sve to je

prionulo za oklop, prska antiradijarijskom bojom oteena mjesta.
Minioruje je stvarno pobijedilo avion i srea je da nije razoreno vie
sistema. Nije mu preostalo ba mnogo oruja, ali jo ga samo dvije milje
dijele od Missourija.
On sjeda na svoj mekani leaj, stavlja gumbe u glavu i nekoliko
minuta slua svoje senzore. Promet koji su uhvatili ini se normalnim. Ali
onda, kako se dan gasi, uje brojne razgovore s aerodromskog tornja u
susjedstvu. Mjesto mora biti udaljeno samo desetak kilometara jer moe
jasno uti svaki slog. Razgovor nije ifriran i izgleda bezazlen, ali mnogi
avioni ini se imaju iste prefikse. Kauboju to postaje zanimljivo.
Pretpostavimo da ste gusarski komandant ljut zbog gubitaka prole
noi. Pretpostavimo da ste zakljuili da je pancer kojeg ste proganjali
pobijeen, vjerojatno onesposobljen i u svakom sluaju ne moe proi
Mississippi prije zore. Pretpostavimo da se elite osvetiti za prijatelje koji
su izgorijeli prole noi na itnim poljima Missourija.
Vi biste koncentrirali svoje snage u zranoj bazi najblioj mjestu gdje
pancer eka no, i poslali bi straarske avione s najboljom tehnologijom za
detekciju da krue iznad tog podruja, i sve to bi preostalo bilo bi sjedenje
uz kontrolnu plou, spremni da pogodite pancer kad ga zapazite i pretvorile
ga u lagano skorenu masnu mrlju u nekom suhom dijelu prerije. Da, to
biste napravili.
Prije sumraka on se privezao uz leaj dok su se motori polagano
zagrijavali. Paljivo je vozio unatrag, izaao iz hangara, zatim se polagano
kretao preko neke poluzahrale ice uz breuljak, ne usuujui se istai
radar na vrhu. Tamo je prljava seoska cesta i on je pronalazi provlaei se
kroz borik koji sa sobom donosi sjeanje na miris i zvuk slatkih
povjetaraca, meki jastuk na tlu. Naputa cestu i prolazi preko vlanog tla
gdje zvuk njegovih motora priguuje lie i mahovina. Zatim skree na
zaobilazni put, penje se na umovitu zaravan, lomei male borove, sve dok
se na njegovu proirenu vidokrugu ne pojavi mali obris radarskog tornja.
Svi su tamo, tucet ili vie ratnih aviona skvrenih poput zlih metalnih
cvraka, vatra sunca na zalazu odbija se od njihovih uglaanih tijela, od
cijevi njihovog oruja. Na prednjem dijelu aviona ispisani su slogovi,
naslikani crtei koji podsjeaju na brzo mehaniko divljatvo, ratniku
borbenost ili vjeru kockara u sredstvo njegove strasti: Smrt odozgo,
Unitenje pancera, Slatka Judy, Pikov as. Nekoliko tehniara eta
oko njih s alatom u rukama Kauboj si dozvoljava adrenalinski trenutak
pobjede.
Dok pancer podrhtava na rubu istine, ima kratku viziju drveta sa
vrstim korijenjem u kamenju, sa snanim stablom u kojem eka
nakupljena energija, besprijekorno savrenstvo, za kraj tiine. On oslobaa
energiju, a jato prepelica izlijee poput taneta ispred pribliavajueg
pancera. Maine se kreu od mrmljanja i tutnjanja do urlanja i on moe
vidjeti tehniare koji stoje smrznuti od uasa dok pancer izlijee izmeu
drvea, obara ogradu kao da je oklopni ciklon, dio mehanike odmazde
koja riga vatru, koja dolazi pravo iz pakla, a onda se ljudi u radnim
odijelima rastrae, viui.
Prekasno. Oklopni pancer putuje brzinom veom od stotinu kilometara
na sat preko ravnog tla prije nego to odgurne prvi helikopter. Pancer je sve
snaniji i Pikov as se sloio poput prazne mrtvaki bijele naputene koe
insekta. Kauboj izbacuje oklopni tornji s mini-orujem i puca za sobom u
olupinu iz koje tee gorivo. Slatka Judy mrvi se pod naletom oklopnjae,
a zatim koleopter nazvan Smrt odozgo, pa drugi Vjeajui sudac.
Kroz jedan od svojih senzora baca pogled na pilote koji istravaju iz
aerodromskog restorana drei alice za kavu u rukama, oi i usta su im
irom otvoreni dok gledaju poar. A onda zapaljeno gorivo potie

eksplozije municije i piloti bjee poput prepelica traei zaklon.

eljezo i zapaljeni aluminij izmjeali su se u oluji. Na koncu Kauboj
prebrojava etrnaest olupina na rubovima piste. On obara jo nekoliko
ograda i slijedi Slanu rijeku do Mississippija oca svih voda, prelazei
izmeu brana 21 i 22, netaknut od stvari koje lete kroz no. Iako je sunce
odavno zalo, ak i iz dubine Illinoisa on moe vidjeti kako zapadno
obzorje crveno blista. Vjeruje da vie nee nita uti o gusarima.
Obrana Illinoisa je usmjerena prema sjeveru zbog plavokosih vozaa
pancera okruglih obraza, koji prevoze maslac i sir preko granice, iz
Wisconsina, pa Kauboj ne oekuje neprilike. Dok uspinje svoje vozilo na
lep s gorivom na rijeci Illinois odluuje da je vrijeme da se suoi s njima,
izbacuje mikrovalnu antenu i usmjeruje je prema zapadnom horizontu.
Ovdje Pony express kae. Zao mi je to kasnim s javljanjem,
ali antena mi je bila pogoena.
Kao odgovor Kauboj uje ljuto reanje, glasovi B i P su poput
topovske paljbe, i Kauboj se ceri dok smanjuje glasnou i govori, ne
obazirui se na glas.
Ne hvatam vas ba dobro, ali je u redu kae. Upravo sam u
Ilinoisu, mislim da sam spomenuo da sam ba na izlazu iz Prolaza i da sam
u zadnja dvadeset i etiri sata bio odgovoran za unitenje esnaest letjelica
koje pripadaju onim neudruenim nitkovima. Moete to proitati sutra u
novinama. Sauvajte koji primjerak za moj album
Zujei zvuk se neobino stiao u njegovim uima i Kauboj se ponovo
ceri.
Adios kae.
Iskljuuje radio i sjedi u slatkoj i blaenoj tiini dok gleda kako se
penje mjera za gorivo do visoke toke gdje on pluta, daleka mrlja u oima
drugih vozaa pancera, tako visoko u elinom plavetnilu da je za deke i
djevojice u blatu Zemlje nevidljiv, simbol osloboenja. On nije samo
proao kroz Prolaz, on ga je porazio, unitio nove naine tlaenja i ostavio
hrpe polurastaljenih nosaa, pocrnjelog pleksiglasa usred jezera plamteeg
goriva i municije koja leti u zrak.
Kentucky je drava koja je zakljuila da e vie novaca dobiti od
treih ljudi i vozaa pancera koji slobodno troe, nego oporezujui ono to
rade, pa je vonja preko Egypta do Ohioa jednostavna. Kauboj slijedi neki
bezimeni mali potoi do slobodne zemlje, onda dolazi do seoske ceste i
ponavlja radio poziv da bi objasnio gdje je.
Ono to on radi je legalno u Kentuckyu, meutim drava je protivnik
velikih potencijala za iznenadno divljanje unutar svojih granica pa je sve
ono to je u spremitima za oruje protuzakonito. Kauboj mora ekati na
svojoj uskoj seoskoj cesti da doe osoblje i odnese oruje, a dok eka
uzima izlizani ek iz svog depa i dugo ga promatra. I dok se pribliava
kamion, koji poskakuje na razrovanoj cesti, Kauboj je sve procijenio.
Vano je, odluuje on. Vano je od kuda dolazi chloramphenil dorphin,
vano je tko podrava Arkadija. U Kaubojevoj je ruci neto to predstavlja
nejasan i neodreen dug nekom anonimnom paru bjegunaca u Prolazu, dug
teak i otar poput elika, a obaveza je da to istrai.
Vie nije dovoljno biti najbolji. Nekako je isto toliko vano biti mudar.
Znat na ijoj strani on vitla sabljom.
I to ako otkrije najgore? Da su Trei ljudi maska koju nose Orbitalne
snage?
A onda se prisjea drugog duga. Udio koji mora otplatiti je vrtoglav i
trebat e mu godine da ga se rijei. Ali on se nazivao graaninom
slobodnog i neokaljenog neba previe dugo da bi mogao prihvatiti zamisao
da njegov zrani svijet ima reetke.
uje se pristojno kucanje na oklopu i on vraa ek u dep. Deki mu

kau da je vrijeme polaska. Negdje u njegovu sjeanju elina gitara

pjeva...
Prevela Sanja Sladojevi

Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Tko kae da birokrati ne vole SF? Eto, oni mataju o gumici

kojom bi obrisali ovjeka.
--------------- Neogranien sam u prostoru i vremenu. Ima li neto vee od
mene? upita se Svemir samozadovoljno.
Ima, ima odvrati Glupost.

Jedna ideja
za tri majstora
Frederik Pohl

Ljubavna
igra
Lovemaking

Kako se kraj mjeseca pribliavao, Katzenherr je postajao sve otriji

prema svojim ljudima i stao tjerati djevojke u uredu da zavre mjeseni
izvjetaj za glavnu upravu. Tako je bilo svakog mjeseca. Napetost je rasla.
Katzenherr, koji je u skladu s prilikama znao iskazivati poetsku stranu svoje
due, veoma se ponosio svojim poslom zato to je bio drutveno koristan. U
njemu je uivao jer je Kua bila tako prostrana, tako divno isplanirana i
tako fino ureena. Ali svoje klijente nikako nije volio.
Prema njima je osjeao neku vrstu oinskog prezira, kao prema djetetu
koje napie pismo Djedu Mrazu. Dijete je zavarano i naivno, iako dobiva
poklon jer otac proita pismo. Isto tako zavarani i naivni bili su i
Katzenherrovi klijenti i isto tako nagraeni.
Katzenherrova titula glasila je: voditelj projekta. Posljednjeg dana u
mjesecu napustio je svoj elino-zeleni ured i obilazio Kuu, mijeajui se i
zabadajui nos posvuda. ef mora biti sposoban da obavlja posao bilo
kojeg od svojih podreenih, mislio je, a on je to zaista i mogao. Ponekad je
preuzimao dvoranu za primanja, brinui se da automati s drogom budu
uvijek puni, vodei klijente, pomaui im da u transu prijeu iz sobe za
primanje do boksova koji su za njih predstavljali zamiljene motele ili
umska skrovita, ve prema tome kako su to zahtijevale njihove
halucinantne elje. Ponekad je upravljao aparatom za pranje prozora, a
ponekad zamjenjivao nekoga iz odravanja, provjeravajui i zamjenjujui
magnetske vrpce u bezlinim plastinim manekenima koje su zvali Brbljiva
Hedy i Brbljavi Chuck. Ponekad bi vodio knjige ili ih samo provjeravao, a
ponekad zamjenjivao radnika na prijavi i odjavi klijenata koji je biljeio
njihove reakcije kad su zadovoljni, s osmijehom na licu i oputeni,
naputali Kuu. Katzenherr je bio pravi ekspert u ophoenju s klijentima i
nikad im nije dao povoda za sumnju da su Venera ili Adonis s kojima su
upravo odigrali delikatnu ljubavnu farsu samo varavi surogati. U sebi se
meutim podsmjehivao njihovoj srei.
U drugim situacijama, krajem mjeseca ili kad bi ga neka greka
potinjenih natjerala da opsuje ili nervozno zabubnja prstima, prezirao je
patrone Kue. Zato ga uprava prisiljava da posreduje u nespretnoj
ivotinjskoj pohoti? U trenucima kad bi se suoio s istinom nije mogao od
sebe sakriti da on nije jedan Eliot ili Ciardi, ve neka vrsta tranzistoriranog
svodnika, nadstojnik elektronske javne kue. U takvim trenucima vraao bi
se primitivnom kodu. Prva premisa: Ljudska ivotinja ima snanu
seksualnu potrebu. Druga premisa: Na svijetu je premalo hrane za sve
ljude. Ali postojao je i oteavajui faktor: upad nepravilnih ljudskih potreba
u silogizam. Bez obzira na logiku, ljudi su se sretni sjedinjavali
zaboravljajui pilulu. Isuvie su bili nestrpljivi za staromodna sredstva
protiv zaea ili su poneseni romantinim nasljeem zaista eljeli
neplaniranu (i stoga neodobrenu) djecu. I ivot je iz spavaonica pupao i
cvao. Zakljuak: Zaboravi na opasnosti seksualnog poriva. Nai bolji nain
da ga zadovolji. Nai takav izlz koji e, kao dio svjesne kontrole cijelog
okruenja, pretvoriti seksualni ivot svake jedinke u stvar iste perfekcije.
I taj izlaz je ova Kua, u kojoj svaki ovjek stvara vlastitu subjektivnu
perfekciju. Sjajno, pomisli Katzenherr u ovom stadiju svojih razmiljanja. I
tek je tada, ponovo uvjeren da je posao koji radi na svoj nain isto tako
vaan kao na primjer pisanje savrenih sonetnih oblika, bio sposoban da
nastavi obavljati svoje dunosti.
Ipak je smatrao da su te aktivnosti krajnje komine. Nije si mogao
pomoi, jer se tome opirala njegova pjesnika dua. Krajem mjeseca, dok
bi etao hodnicima, postajao bi razdraljiv od ciavih zvukova oscilatora i
ubrzanog disanja koje se ulo iz mnogobrojnih boksova.

Nije on bio ba naroito dobar pjesnik, jer nasluivao je vie nego to

mu je talent omoguavao da izrazi, ali dobro je zapaao i uistinu je vidio
svu grotesknost komedije koja se odvijala u Kui.
Gospodari su stigli zavojitim stazama izmeu drvea i preko cvjetnih
livada, omamljeni djelomino zanosnom ljepotom, ali jo vie vlastitom
eljom. Zatim su dopustili da ih jo smire i zavaraju aom napitka s
drogom i blagom glazbom iz nevidljivih zvunika. Odvojeni od stvarnog
svijeta, stvorili su vlastiti svijet. Uao je u sobu za primanje i zagledao im
se u lica. Taj mravi djeak u kratkim plavim hlaama upravo naginje svoju
au instant-shizofrenije. ovjek irokih zjenica, ve ponesen, upravo
ubacuje kovanice u automat i dobiva plastini ifrirani klju koji pokree
njegovu Brbljavu Heddy. Pokuao je po zanesenom izrazu njihovih lica
pogoditi u iju e spavaonicu zamiljati da ulaze, koje e im izmiljene
ljubavne rijei maneken aputati u uho. Magnetofonske vrpce imale su
samo etiri zvuka bijeli um pri ulasku, petminutni razgovorni modus,
ekstatini aaah! i infrasonini ton koji se na kraju polako gubio. Tek je
gospodarov mozak davao znaenje tom elektronikom glasanju, isto kao
to je upravo njegova mata davala odreen oblik karikaturi od lica i
prepoznavala divne predjele u apstraktnoj igri svjetla na zidovima. Ljubav,
ironino pomisli Katzenherr, poput ljepote, nalazi se u glavi promatraa.
Ali nije mogao a da se ne zapita kakve li su vrste ljubavi njihove glave
zamislile i, potaknut time, krene kroz pomoni prolaz do izlazne prostorije
da poeka izlazak ovjeka irokih zjenica.
Opet promaaj, kao to su i svi njegovi prijanji pokuaji bili
promaaji. Sam ga je posluio sredstvom koje zaustavlja djelovanje droge i
detaljno ispitao klijenta, ali ostao je razoaran. Ono to je ovjek doivio
bilo mu je besmisleno upravo poput seksualnog odnosa s drvenom lutkom.
Zestei se, vratio se u svoju sobu razoaran. Ali ne zadugo, jer je bio kraj
mjeseca i rjeenje za dopust ve ga je ekalo na stolu zajedno s kartama. U
ovo doba Katzenherr je najvie cijenio svoj uspjeh. Kao voditelj projekta u
Upravi demografske kontrole, imao je privilegiju prave ljubavi. Ne esto. I
ne ba lako. Ali jednom mjeseno predavao je poslove svom zamjeniku,
spakirao se, hvatao avion za jug i proveo vikend koji mu je nadoknaivao
sve ostalo.
Jedan sat nakon kraja radnog dana ve je bio u zraku. Napetost je
nestala. Pijuckao je koktel proteui se, zijevao, smjekao se predviajui
uitak. Na kraju puta ekala ga je njegova Helen, krasna, blistava, voljena
Helen. Ve te noi bit e s njom. Ondje, u divnom vrtu gdje ona ivi, nosei
joj na dar struak ljubiica iz automata ispred njezinih vrata, Katzenherr e
utoliti svoju dozu zanosa. Bio je isuvie zadovoljan a da bi prezirao, no
ipak nije mogao sprijeiti osjeaj blagog prezira prema gospodarima svoje
Kue koji e proivjeti ivot zavedeni pukim elektronikim napravama,
nikad ne saznavi za istinske ljubavne naslade.
Ba kao i on sam.

SCAN i OCR: Sekundica

Ispravka i prelom: MasterYoda
www.sftim.com

Thomas M. Disch

Cefalotron
Cephalotron
NAMIJENJENO: SVIM AUDIO-VIZUELNIM MEDIJIMA
Objavljivanje: 15. prosinca 2067.
Propagandisti, ovo je broura za najavu najnovije Exo-Exportove
odgojne igrake za sve uzraste. Mnogo kvalitetniji od uobiajenih
elektronikih igraaka za zabavu, Cefalotron predstavlja udo
bioinenjeringa i minijaturizacije.
Dalje pie:
Ne znate to pokloniti za Novu godinu voljenoj osobi koja ve sve
ima? Ili moda ak sebi? Pokuajte, sigurno ete biti zadovoljni ExoExportovim novim Cefalotronom. Vidjet ete ga u 3-D, ut ete ga u stereu
im zavri ova najava ali to vam ne moe nadomjestiti posjedovanje
vlastitog Cefalotrona, koji e vam predoiti nove dimenzije divnog,
radosnog i izvornog psihikog i osjetilnog uitka.
Ceka vas neizmjerno more uitaka kad nabavite svog vlastitog
Cefalotrona. Tako savrena igraka, s tisuu fantastinih mogunosti, mora
se svidjeti svakome, mladom i starom. Svaki je model potpuno
personaliziran ne postoje dva jednaka a svaka je minuta razliita od
sljedee u nevjerojatnom kaosu misli Cefalotrona. Pred vama je naprava
iji izvanredni biokemijski sustav omoguuje korisniku da vidi i osjea
mirise, pa ak i bol u stvari, bit ete iznenaeni brojem razliitih
emocija koje moete iskusiti nakon nekoliko sati prakse.
Moda je jo zabavnija Cefalotronova sposobnost psiho-oralnog
izraavanja, poznata pod nazivom izlaganje ideja. Vaa e igraka govoriti i
iznositi vam nebrojene misli o tako neobinim temama iz prolosti kao to
su: sloboda, smrt, ljepota.. tome, kad proitate upute, lako ete nauiti svog
Cefalotrona to je ljubav. Vjerojatno je najzanimljivija igra s dva
Cefalotrona. Ishod e vas garantirano odueviti! Promatrajte ih dok
izmjenjuju psiho-oralne izraaje o staromodnim moralnim temama,
posvetite panju njihovoj nevjerojatnoj iluziji da djeluju nezavisno, takoer
promatrajte najapsurdniju od situacija kad se dvoje Cefalotrona zaljubi.
Poznavaoci ponaanja Cefalotrona opisuju to kao krajnje groteskre.i
iskustvo da pukne od smijeha.
Cefalotrona dobivate u kompaktnom, lako prenosivom obliku, bez
udova i apsolutno istog. Briga za njega ne iziskuje napor, a odravanje je
minimalno. U kompletu uz svaki model kupac dobiva ukupno potrebnu
koliinu hrane. Ta posebna hrana ubacuje se kroz prorez zvan USTA dva
puta dnevno. Istovremeno, ako se korisnik povee konsenzualnim

prikljunim kablom u utinicu na lijevoj strani KLJUNE KOSTI, moi e

osjetiti okus hrane koju Cefalotron jede. Samo oni koji su to iskuali mogu
razumjeti nevjerojatnu vjernost doivljaja.
Lijeva strana KLJUNE KOSTI isto je tako ulazno-izlazna veza za
DESNO OKO i LIJEVO OKO. Te naprave koriste osjetljivost na svjetlo da
bi registrirale oblik oblinjih objekata. Putem njih moete, u stvari,
promatrati sebe na nain koji dosad niste mogli ni zamisliti. I upamtite,
svaki pravi Cefalotron opskrbljen je s dva dobro funkcionirajua oka, kako
biste dobili pravu dimenziju predmeta koji promatrate. Stoga nemojte
uzimati jednooke imitacije.
Ulazno-izlazni prikljuak za NOS takoer je smjeten na lijevoj strani
KLJUNE KOSTI. NOS je naprava koja prima podraaj mirisa i putem
koje ete moi provoditi razne olfaktorne eksperimente. Pravim udom
bioinenjeringa uspjeno je premjeten centar erotske reakcije, poznate pod
nazivom seks, iz sada nepostojeeg donjeg dijela kraljenice u podruje
NOSA. Tu ete otkriti snaan izvor iskonskog uzbuenja termikog tipa
koji se moe spoznati samo vlastitim iskustvom!
Utinica na lijevoj strani KLJUNE KOSTI isto tako povezuje s
podrujem LICA, osjetljivog na bol. Sigurno ste ve uli za udna bia koja
nalazimo u galaksijama obino beznaajne vrste koja su podlona
prastarom, frojdovskom negativnom osjetu to ga ponekad nazivamo bol.
Zahvaljujui nekim zahvatima na LICU, novi, poboljani model
Cefalotrona je 30 posto osjetljiviji na bol. (Vidi upute za nain postizanja
toga osjeta iznenadite svoje prijatelje prirunom demonstracijom.)
Prikljuak na lijevoj strani KLJUNE KOSTI takoer povezuje s
aktivnou koja se naziva govor. Zvukovi koje proizvode glasnice u grlu
(unutranji dijelovi) finalno se formiraju u USNOJ upljini i izlaze kao
ujne glasovne vibracije. Upotrebom sinhroniziranog slunog mehanizma,
zvanog UHO, moi ete razgovarati sa svojim Cefalotronom ili ga nauiti
da govori istim tonom, ili vaim vlastitim stilom.
Kon-emotivni prikljuak na desnoj strani KLJUNE KOSTI povezuje
sa svim misaonim funkcijama unutar ove naprave. Otkrijte i nauite
prepoznavati suprotstavljena stanja ugode i neugode, hrabrosti i straha,
ljubavi i mrnje. Za prave znalce najzanimljivije stanje misli je ono to
nastaje svijeu o vlastitom skonanju. Tako moete eksperimentirati s
nekadanjim stanjima svijesti koja nazivamo starost i strah od smrti.
Ali uz sve mogunosti za zabavu, Cefalotroni se isto tako mogu
koristiti u edukativne svrhe. Oni predstavljaju nedostignut medij spoznaje o
kulturnim tradicijama i psiholokim i fizikalnim sustavima daleke
prolosti.
Cefalotroni su apsolutno sigurni za mlade. Jedino pravo oruje
predstavljao je niz otrih, vrstih zuba, ali oni nisu ukljueni u ovaj model.
USNA upljina je opremljena bezopasnim hidraulinim lanim zubima.
Zahvaljujui bio-minijaturizaciji, Cefalotroni zauzimaju vrlo malo
mjesta, ekonomini su i jo jedna prednost mnogi ih dizajneri
smatraju uzbudljivim detaljem dodanim dekoru vae okolice. Za
sljedbenike modnog trenda, Cefalotroni se mogu dobiti u krasnoj ruiastobe nijansi, snanoj boji ebanovine, blagoutoj ili zrelosmeoj. Zato si ne
biste jo danas kupili Cefalotrona? Ili, jo bolje, kupite dva.
Kraj broure.
VANA NAPOMENA PROPAGANDISTIMA: Cefalotrone odabire,
obrauje i reklamira Exo-Export prema ekskluzivnoj licenci
Anthropoconservation agencije UniStatea. Svaki je primjerak odabran na
licu mjesta i ulovljen pod nadzorom vladinih inspektora, u prirodnom
ambijentu Rezervata mutanata. Dio koji je namijenjen za stvaranje
Cefalotrona doslovno se obestjeljuje. Krajnji proizvod je rezultat niza
paljivih testiranja i najboljeg u bio-inenjeringu. Molimo da imate na umu

da je cijeli projekt Cefalotron altruistiki pothvat bez profita. Sav netoprihod nakon odbitka stvarne cijene i poticajnog profita odobrenog od
UniStatea koristi se za operativne trokove Rezervata atomskih
mutanata. Vai napori mogu tako pomoi UniStateu da odri oblik ivota za
koji postoji pravi povijesni interes a u isto vrijeme moe pomoi
ublaavanju mnogih patnji tih nesretnih humanoidnih stvorenja.

Arthur C. Clarke

Snimka
Playback
Upravo je nevjerojatno da sam toliko zaboravio u tako kratkom
vremenu. Svoje tijelo koristim ve etrdeset godina i mislio sam da ga
poznajem. Ipak, ve nestaje poput sna.
Ruke, noge gdje li ste? Cemu li ste mi uope koristile dok ste bile
moje? aljem signale pokuavajui upravljati udovima kojih se nejasno
sjeam. Ne dogaa se nita. Ba kao kad viete u zrakopraznom prostoru.
Viem. Da, upravo to inim. Moda me oni uju, premda ja sam sebe
ne ujem. Tiina me potpuno prekrila i vie uope ne mogu zamisliti zvuk
U mojoj glavi postoji rije glazba, no to li ona znai?
(Tolike rijei promiu preda mnom iz tame ekajui da ih prepoznam.
Jedna za drugom one odlaze, razoarane.)
Zdravo. Dakle vratili ste se. Kako mi lagano na prstima prilazite!
Znam kad ste ve ovdje, ali vas nikad ne opaam dok dolazite.

Osjeam da ste prijateljski naklonjeni i vrlo sam vam zahvalan za sve

ono to ste uinili. Ali tko ste vi? Naravno, znam da niste ljudi, ljudska me
znanost ne bi mogla spasiti nakon raspada pogonskog polja. Vidite, ve
postajem znatieljan. To je dobar znak, zar ne? Sada, kad je bol proao
napokon, napokon ponovo mogu poeti misliti.
Da, spreman sam. Sto god vas zanima. To je najmanje to mogu
uiniti.
Ime mi je William Vincent Neuberg. Ja sam stariji pilot galaktike
stanice. Roen sam u Port Lowells na Marsu, 21. kolovoza 2095. godine.
Moja ena Janita i mojih troje djece nalaze se na Ganimedu. Ja sam i pisac.
Dosta sam napisao o svojim putovanjima. Daleko iza Rigela prilino je
poznata knjiga...
Sto se dogodilo? Vi vjerojatno znate isto toliko koliko i ja. Ba sam
svoj brod uinio nevidljivim i kruio faznom brzinom, kad se oglasio
alarm. Vremena nije bilo ni da se pomaknem ni da ita uinim. Prisjeam se
da su se zidovi kabine zaarili, a potom vruina, uasna vruina. To je
sve. Eksplozija me vjerojatno izbacila u svemir. Ali kako sam mogao
preivjeti, kako me itko mogac dohvatiti u vremenu?
Recite mi koliko je ostalo od moga tijela! Zato ne osjeam ni ruke ni
noge? Nemojte mi kriti istinu, nije me strah. Ako me moete poslati kui,
biotehniari mi mogu dati nove udove. Cak i prije moja desna ruka nije bila
ona s kojom sam se rodio.
Zato mi ne odgovarate? Ta, to je vrlo jednostavno pitanje!
Kako to mislite da ne znate kako ja izgledam? Valjda ste spasili
barem neto !
Glavu?
Ili mozak?
Cak ni o, ne...!

Zao mi je. Jesam li dugo bio u nesvijesti? Dajte da se saberem. (Ha!
Ba smijeno!) Ja sam galaktiki pilot prve klase Vincent William
Freeburg. Roen sam u Port Lyotu na Marsu, 21. kolovoza 1895. Imam
jedno, ne, dvoje djece...
Molim vas, dajte mi to jo jedanput, polagano. Moje kolovanje
pripremilo me za sva iznenaenja. Mogu podnijeti sve to mi kaete. Samo
polako.

Pa moglo je biti i gore. U stvari ja nisam mrtav. Znam tko sam. Cak
mislim da znam i to sam.
Ja sam snimka na nekom nevjerojatno kompliciranom aparatu za
pohranjivanje podataka. Bit e da ste uhvatili moju psihu, moju duu. Kad
se brod pretvorio u plazmu. Iako uope ne mogu zamisliti kako je to
uinjeno, sama stvar ima smisla. Uostalom, primitivan ovjek nikako ne
moe shvatiti kako se snima simfonija...
Sva su moja sjeanja zarobljena na vrpci ili kristalu, kao to su nekad
bila u elijama moga mozga. I ne samo moja sjeanja. JA. CIJELO MOJE
BIE VINCE WILLBURG, PILOT DRUGE KLASE.
Dobro, a to sada?
Molim vas, ponovite to. Ne razumijem.
O, divno! Zar moete ak i to?
Postoji rije za to, to se zove...
REINKARNACIJA!
Da, da, razumijem. Moram vam dati osnovni plan, nacrt. Paljivo
pratite moje misli.

Poet u od gornje strane. Ona je ovalna tako. Gornji je dio

prekriven kosom. Moja je bila srne... ne, plava.
Oi. One su vrlo vane. Jeste li ih vidjeli kod drugih ivotinja? Dobro,
tako je lake. Moete, li mi pokazati neke? Da, te su ba dobre.
Sada usta. udno, vidio sam ih tisuu puta dok sam se brijao, ali
nekako...
Ne tako okrugla ua.
Ma, ne, ne tako ona idu preko lica, vodoravno.
A sada, da vidimo... ima jo neto izmeu oiju i usta.
Ba sam glup. Nikad neu postati kadet ako se ni toga ne mogu
sjetiti...
Pa naravno NOS! Malo dui, mislim.
Ima jo neto neto to sam zaboravio. Ova glava izgleda sirovo,
nedovreno. To nisam ja, Billy Vinceburg, najbistriji deke u kvartu.
Ali to nije moje ime ja nisam djeak. Ja sam stariji pilot s dvadeset
godina svemirske slube i upravo pokuavam rekonstruirati vlastito tijelo.
Zato mi se misli tako gube? Pomozite mi, molim vas!
To udovite? Jesam li vam rekao da tako izgledam? Izbriite to!
Moramo poeti iz poetka.
Najprije glava. Savreno je okrugla, a na njoj kapica...
Isuvie teko. Da ponemo negdje drugdje. A, znam bedrena kost je
povezana s goljeninom kosti. Goljenina kost je povezana s bedrenom
kosti. Bedrena kost je povezana s goljeninom kosti. Goljenina kost je...
Sve nestaje. Prekasno, prekasno. Neto nije kako treba sa snimkom.
Hvala vam to ste se trudili. Zovem se... zovem se...
Majko gdje si?
Mama Mama!
Maaaaaaa
Preveo Veljko Pavlakovi

Objavljeno posredstvom P&R

Doi e dan, jer mora doi, kada e ljudskost pobijediti. Na

alost, ovjek nee doivjeti taj prizor.
-------------Mali zeleni kod nas proli kao uti. Vratili smo ih plave!
R. A. Lafferty

Sjekutii

Od najveih sam i najboljih

Pun sam ritma i sokova svih
Nosim srce izvan grudi
Zubi su mi poput mijih
Sjekuti Boogie, nepoznat
George Dander imao je dva prednja zuba sjukutia vea nego bilo koji
ovjek, dabar ili mi na svijetu. George Dander je uo glasove, za njega je
to bila skoranja okolnost. George Dander je bio uvjetno zaruen s jednom
znaajnom i arobnom osobom koja se zvala Mary Deare. Zanemarimo li
ove tri pojedinosti, on je bio poput svih ostalih, ugodan, dareljiv,
razgovorljiv, pomalo ekscentrian, tvrdoglav i u zabludi u pedeset jedan
posto sluajeva.
Izuzmemo li njegova dva prednja zuba, bio je vrlo privlaan, krupan i
glasan. Izuzmu li se glasovi koje je uo, nije sumnjao u sebe, ali novi
glasovi bili su izvor nesigurnosti. Izuzme li se Mary Deare (metamorfno
stvorenje, povremeno su je zvali neunitiva Mary Deare), njegov bi ivot
mogao biti prazan poput ivota milijuna drugih ljudi.
Mary je bila zaruena s jo trojicom mladih ljudi. Uvjeti koje je
postavila Georgeu Danderu bili su da se oslobodi tih prokletih sjekutia
i da zaradi milijun dolara. On bi vjerojatno i mogao zaraditi milijun dolara

da je to odluio. Ali zasigurno se nije elio osloboditi sjekutia koji su bili

njegov zatitni znak i muevnost. No uvjeti koje je Mary Deare postavila
svojim drugim zarunicima bili su jo otriji.
Kad su glasovi prvi put doli do Georgea Dandera, bilo mu je teko
razumjeti ih zbog stranog naglaska. Ali i on i glasovi uskoro su se
meusobno privikli. inilo se da su glasovi usred Georgeove glave i nitko
ih osim njega nije mogao uti, osim oigledno otrouhe Mary Deare
pomalo, nekiput.
Ali kad je George bio sam (sam s glasovima, jer on vie nikad nije bio
sam otkako su se oni pojavili), ispitivao ih je.
Tko ste vi zapravo? pitao je. Kako se zovete?
Nae ime je Mnotvo, jer nas ima mnogo odgovarali su mu.
Gdje ste vi zapravo ili gdje su ostali? Iz kojeg ste dijela svijeta
pitao je George.
Mi uope nismo u ovom svijetu odgovarali su. Ime naeg
svijeta je Synnephon-Ennea ili planet Oblak-devet. On je u smjeru
nebeskog sjevera.
Zato glasove aljete ovamo?
Zato to smo prijateljski raspoloeni. Volimo razgovarati sa
svakojakim ljudima. I volimo uzdizati ideje svakojakih ljudi.
Jeste li ikad osobno posjetili neki drugi svijet?
O, da. Moda emo uskoro posjetiti i va svijet, kad obavimo sve
pripreme i oblikujemo javnu apercepciju, kako vas naa pojava ne bi
previe zaprepastila.
Zato ste izabrali ba moju glavu da u nju govorite?
Uvijek traimo dobre prijemnike. Moramo ih imati, jer nas se inae
ne moe uti. Kod tebe smo pronali jedan od tri najbolja para prijemnika u
vaem svijetu. Uitak je uspostaviti kontakt s tako izvanrednom garniturom
prijemnika poput tvoje
Mislite li na moje prednje zube? Jesam li vas uhvatio kroz prednje
zube?
Da. Je li te to iznenadilo?
Ne posve. Jedan mi u zoolokom vrtu u Bronxu hvata radioprogram svojim prednjim zubima. On uglavnom prima njujorke programe
boogie-glazbe, pa ih sluaju i sve druge ivotinje u blizini. Pretpostavljao
sam da se neto slino dogaa i sa mnom.
Kad doemo u svoje carstvo u vaem svijetu, prvo to emo
prekinuti bit e radio-stanice s boogie-glazbom. U meuvremenu radit
emo preko tebe i drugih (posebno tvoje djevojke koja ima dobar i
prikladan mozak) i pokuati uzdii zemaljske ideje ljepote. To mora biti
uinjeno prije trenutka naeg dolaska. A sada emo pokazati svoje
prijateljstvo. Postoji li neto to bi te moglo uiniti sretnijim?
Moete li vidjeti budunost? upitao ih je George Dander.
Ne moemo vidjeti svoju budunost, ali moemo tvoju. Na
vremenski smjer suprotan je od vaeg. Naa prolost je vaa budunost.
Naa budunost je vaa prolost. Sto bi elio znati?
Imena osam konja koji e pobijediti u osam konjskih utrka na
Plavim panjacima danas poslije podne.
Pozlaeni Ljiljan u prvoj. Crveno Zrno u drugoj. Joe Kaktus u
treoj. Let U Noi u etvrtoj. Neukrotivi u petoj. Bakrenoglavi u estoj.
Crni Plesa u sedmoj. Dan Provalnik u osmoj.
Osam glasova dalo je osam odgovora.
George Dander je priao telefonu i kladio se u osam konja to je
trebalo da pobijede u svojim trkama. No sumnjao je u to.
ak i ako pretpostavimo da ste bili u budunosti, ondje gdje su trke

odrane, kako ste mogli znati sva pobjednika imena tako glatko? upitao
je George.
Mi smo pametni rekao je jedan od glasova.
Ako je vaa prolost moja budunost, a vaa budunost moja
prolost, kako to da smo zajedno toliko dugo? Kako to da se nismo
mimoili u jednom trenutku?
Mi emo uvijek biti u istoj sadanjosti, ali smo do nje doli iz
suprotnih smjerova rekao je jedan glas.
Ako je svijet Oblak-devet, koji se obino smatrao legendarnim,
udaljen odavde etiri i pol svjetlosne godine (ak i kao legenda vrsto je
smjeten u sistem Kentaura), zato u svakoj naoj razmjeni nema zastoja od
etiri i pol godine?
Postoji matematiko rjeenje, ali ne vjerujemo da bi ga ti razumio
rekao je jedan od glasova.
Svih osam konja u koje se George Dander kladio pobijedilo je u
svojim utrkama na Plavim panjacima toga poslijepodneva, pa je George
dobio lijepu hrpu novca. Mary Deare je susrela Georgea kad se vraao kui
poto je podigao dobitak. Znala je sve, iako to niotkud nije mogla saznati.
Ne oputaj se, George, nemoj ni pomiljati na odmaranje rekla
je. Neka ti tvoji glasovi kau sto dionica kojima e sutra vrijednost
najvie porasti. Dok ih ti zapisuje, ja u nazvati tvog agenta i pozvati ga na
veeru s nama kod Odreska i piva. I napii ek na dvadeset tisua dolara,
pa emo agenta veeras uputiti koje dionice da kupi.
Ja nemam dvadeset tisua dolara, Mary.
Ima ih, duo. Ima dvadeset tisua dvjesto jedanaest dolara i
devetnaest centa na svom raunu. Zato to pokuava sakriti od mene kad
smo mi uvjetno zarueni i time praktiki jedna dua i jedno tijelo?
Trideset tri dana kasnije, nakon uzbudljivog klaenja, kupovanja i
prodavanja, manipulacije budunou bez ijednog posrtaja, George Dander
je bio milijuna. Mary Deare je znala za tu svotu prije samog Georgea. Ona
je bila otroumnija i paljivije je sve to pratila.
Vjenat emo se sutra ujutro u devet sati rekla je Georgeu.
Sve ide prekrasno.
Dobro, dobro odgovorio je George. Znai, odrie se drugih
zahtjeva.
Ne odriem se niega. Naruen si kod zubara za dvadeset dvije
minute. Moramo pouriti. Bit e ti napokon izvaeni ti runi prednji zubi.
Ali, Mary, zar ne shvaa da ja... mi... ne bismo bili milijunai da
nije tih sjekutia i mojih glasova? Ubija zlatnu koku, zlatonosne prednje
zube!
Vjeruj mi, duo, ja uvijek znam to inim. Ne ubijam zlatnu koku.
Ja u je iskoristiti za dobar posao.
Zubar je iupao Georgeova dva neprocjenjivo vrijedna prednja zuba
koji su bili jedan od tri najbolja para prijemnika u svijetu. George se zbog
toga uasno osjeao.
Ne daj da ih bace! uzviknuo je im se osvijestio. Moda se s
njima neto moe uiniti ako...
Nee biti baeni uvjerila ga je Mary Deare. Hej, ti zaista
smijeno govori bez njih! Imam ih ovdje, u novarci. Rekla sam ti da u ih
upotrijebiti za posao. Poimo! Vjenat emo se ujutro i otii na dvodnevni
medeni mjesec.
Zato dvodnevni medeni mjesec? upitao je George Dander.
(Zaista je smijeno govorio bez prednjih zuba.) Zato samo na dva dana?
Zato to ja moram k zubaru treeg dana rekla je Mary Deare.
Sto god su od nje pokrili vali

Sve su ti udni pretvorili ari

U neke divne, dragocjene stvari
Nimfe joj zvonom samrtnim zvone
ding dong
Cuj gdje zvone joj one
Ding dong

Oluja, Shakespeare

Osjeaji Georgea Dandera na vjenanju bili su zbrkani. Imao je veliku,

zabrinjavajuu prazninu u prednjem dijelu usta i nezgrapnu, mlitavu gornju
usnu, koja je sada bila osloboena zadatka da barem djelomino pokriva
prednje zube. Osjeao se nekako nemuevno.
S druge strane, enio se neunitivom Mary Deare, arobnim
stvorenjem, metamorfnim biem, biserom neprocjenjive vrijednosti,
boginjom Iris na rubu duge. (Taj bijedni milijun dolara tek je poetak,
duo, proaptala mu je, bit emo veliki bogatai.) Trebalo bi da bude
zabavno. Pa moda e on biti mnogo privlaniji bez tih velikih prednjih
zuba (koji e sada biti poslovno upotrijebljeni).
I bilo je veselo za vrijeme dvodnevnog medenog mjeseca. Otili su u
Dragu Neustraivog Orla na jezeru Keystone. Jeli su rakove i iznenaenje
probodenog vola a pili viski s pivom i koktele sazarac. Skijali su na
vodi, lovili morske pauke i vodili ljubav. Jedne veeri ili su u kino u
Mannfordu, a druge na poljanu Rock Concert u blizini New Pruea. Da, sve
je to bilo zabavno s metamorfnom Mary Deare.
Vratili su se ujutro treeg dana zato to je Mary Deare imala zakazan
odlazak zubaru.
George Dander je bio posve zbunjen pojavom svoje cijenjene ene
Mary Dear Dander nakon povratka od zubara.
Ne, ne, ne! rekao je (ili je samo pokuao da to kae, uostalom
pokuajte vi rei ne, ne, ne bez prednjih zuba, pokuajte rei bilo to bez
dva prednja zuba). Nikad, nikad! ponavljao je George, tresui se
poput lista topole. Neka netko kae da to nije istina molio je.
Navii e se na njih, duo uvjeravala ga je neunitiva Mary
Deare.
Zaista e se navii George prigueno je zvuao glas koji je
nekad bio jedan od vlastitih glasova Georgea Dandera. A on je sada nekako
dolazio iz usta Mary Deare. Potrebno je ne samo da se na njih navikne
ve da ih i zavoli, da ih smatra lijepima. Ti, naravno, razumije da se
zemaljski pojmovi ljepote moraju uzdii prije nego to mi doemo.
George Dander je pokuao kriknuti, no bilo je to nekako patetino.
(Pokuajte snano kriknuti nekiput kad ne budete imali dva prednja
sjekutia i kad vam gornja usna bude bespomono visila.)
Tada je George Dander potrao i iezao s vidika, jo trei.
To je uistinu bila udna reakcija na enin povratak kui s dva velika i
privlana prednja zuba to su se svjetlucala na njezinu licu na mjestu est
malih prednjih zuba (koji joj nikad nisu ba previe koristili).
Ali George Dander je uvijek bio pomalo ekscentrian.
Vratio se kui nakon otprilike mjesec dana.
O, zdravo, George! rekla mu je prijazno njegova ena Mary
Deare. Drago mi je to te vidim.
I meni je drago to vidim tebe odgovorio je George, no on je
zapravo nije vidio.
Nije mogao podnijeti da je gleda. Letimian pogled iz kuta oiju bio
mu je dovoljan. George Dander je bio umoran, prljav i obeshrabren.
Osjeat e se bolje kad ti zubar napravi most s dva nova zuba
rekla je Mary Deare Dander. ekaju te ve mjesec dana. Zubar ti je uzeo

mjeru za njih kad si jo bio pod narkozom, kad ti je vadio dva prednja zuba.
Dobro e izgledati kad bude imao dva prednja zuba normalne veliine i
kad ti se gotnja usna ne bude previe rastezala.
Izgledat u tada dobro, ali to vie neu biti ja odgovorio je
George Dander. Mary, ispriat u ti sada povijest svijeta, svoje porodice
i svojih zuba. Kad su velike indoevropske migracije iz centralne Azije u
Evropu zapoele prije trideset stoljea, jezici i rijei su se poeli razilaziti.
Od izvornih rijei samo ih se stotinjak jo moe prepoznati u veini
jezinih grana. Nema zajednike rijei za ocean, jer nisu svi ivjeli uz
ocean. Nema zajednike rijei za slona ili palmu, jer za njih nisu ni znali
prije nego to su se razdvojili. Ali postoji zajednika rije za zub, jer su svi
imali zube. Bilo je to don'di na grkom, dens na latinskom i dantis na
litavskom. To je dent na francuskom i diente na panjolskom. Rije se ne
moe prepoznati na engleskom, ali ipak imamo dental i dentist. Na
nizozemskom i na skandinavskim jezicima to je tand. Najvee pleme od
svih njih, a sada je na Zemlji ostalo manje od stotinjak lanova moga
plemena, imalo je rije za zub dand, a mnoina je dander. Tako se ja
zovem George Dander, to je zapravo George Zubi, a prezime moje
porodice, stotine generacija, bilo je Zubi. Uvijek smo znali da su nai
sjekutii prijemnici, dio bjelokosnih prijenosnika. Ljudi s istaknutim
zubima uvijek su bili u vezi i znali su misli jedni drugih. Neupueni koji su
to zapazili nisu to i razumjeli, mislili su da se radi o telepatiji. Nai prednji
zubi prenosili su se s oca na sina u sto generacija, ali nikad nijedna ena iz
porodice Dander nije pokazala znakove zubatosti) i uvijek su zubi rasli sve
vei, sve ljepi i vrhunac su bili moji zubi. A oni su mi sada oduzeti.
Siroti George rekla je neunitiva Mary Deare. Ali gledaj na
to ovako: tvoji prekrasni zubi sada su u dobrim rukama, zapravo u dobrim
ustima, mojim. Sada je moje ime Zubi i loza nee biti prekinuta. Tvoj sin,
jer ja sam trudna, imat e najljepe sjekutie u povijesti Zemlje.
Istina je, George rekao je prigueni glas koji je bio jedan od
Georgeovih vlastitih glasova samo mjesec dana ranije mi smo trebali
dobar par prijemnika kombiniran s inteligencijom, i to prikladnom
inteligencijom, da to iskoristimo za svoj dolazak. Ti si imao dobre
prijemnike, a Mary Deare prikladnu inteligenciju. Tako smo sklopili
pogodbu.
Sada emo, duo, biti bogatiji nego to si se ti mogao nadati i u
svojim najsmionijim iekivanjima.
Vie nemam takvih iekivanja rekao je George Dander tuno i
ponovo otiao.
Ali Mary Deare Dander je napredovala. Oni prvi milijuni dolara bili su
poput kikirikija. Sada je uz pomo glasova ona postala basnoslovno bogata,
a zauzvrat je postala i svojevrsni poznati model.
Neki su se smijali mom izgledu rekla je ali oni su se smijali
na vlastiti rizik. Smijui, znate li uope tko je vlasnik kompanije u kojoj
zaraujete za ivot? Opasno je smijati se najbogatijoj eni na svijetu, a za
tri dana ona e biti i najbogatija osoba na svijetu.
Nita nije tako nepredvidivo kao promjene u sklanostima i modi,
posebno sklonostima i modi lijepih ena. A jedna od najneobinijih moda
koje su se ikad pojavile bio je izgled Dentay Sporgehtay. Tko bi mogao
vjerovati da e izgled Dentay Sporgentay ikada biti izjednaen s dobrim
ukusom, elegancijom i armom?!
I Marcel Bufton, jedan od najveih poznavalaca ljepote u svijetu,
piui u francuskom modnom asopisu Lendemain Elegant, rekao je:
Novi izgled Dentay Sporgentay neto je dosad nevieno. To je novo u
ljepoti, novo i uzbudljivo. Istina je da je to bilo posljednje to je Marcel
Buffon ikada napisao, jer odmah poto je to napisao, prerezao je ile i
umro. No on je uvijek bio zagonetan.

Ali izgled Dentay Sporgentay (na prijevod toga krasnog i

neprevodivog naziva bio bi: moda istaknutih zuba) bio je zadnji krik. Ne,
ne biste pogodili ni nakon sto pokuaja da je nova svjetska moda te godine
bila moda elegantnih i lijepih ena i milijuni i milijuni njih vadili su est
prednjih zuba i zamjeljivali ih parom ogromnih sjekutia, koji su bili
usaivani u kost i tu su rasli (ne bi bili dobri prijemnici da nisu rasli iz
kosti, jer za dobre prijemnike nuan je i cijeli kostur, koji slui kao antena).
A ne biste pogodili ni nakon sto prvog pokuaja da su te ene, nakon
presaivanja zuba, bile smatrane zanosnim ljepoticama. Tko je izazvao tu
izmjenu i u kojim namjerama? (Oh, izgled Dentay Sporgentay bio je neto
novo u novosti.)
Nije sigurno tko ju je izazvao, ali osoba koja je to najbolje iskoristila
bila je najbogatija ena na svijetu, metamorfno stvorenje Mary Deare
Dander. Od tri tisue kompanija i korporacija, koliko ih je ona posjedovala,
tri tisue njih bile su dio kartela Prednji zubi.
Jednoga dana kvrgavi i vornati svemirski putnik, koji se na Zemlji
zaustavio samo nakratko, vidio je Mary Deare Dender i okrenuo se
prestravljen.
To je jedan od stanovnika Synnephon-Ennea na planetu Oblakdevet uzdahnuo je jedan od najodbojnijih stvorova u svemiru. Ako su
ve poeli odlaziti ovamo, bilo bi bolje da Zemlja izumre.
Ali planet Oblak-devet smatra se legendarnim mjestom rekao je
putniki agent koji je otpravljao svemirskog putnika. Kae se takoer da
se ne moe otii tamo ili napustiti taj planet.
Planet Oblak-devet stvaran je otprilike kao i ovaj planet ispod
mojih nogu i isto je tako lako tamo doi i odande otii. Naravno, na Oblakdevet se dolazi iz budunosti, jer je on u obratnom vremenskom vrtlogu.
Ali stvaran je i tamo se moe ii, samo s malo lukavstva. Uh, to je runa!
Nju smatraju najljepom enom na svijetu rekao je putniki
agent.
Sad vidim da ona jo nije posve osoba s Oblaka-devet
razmiljao je svemirski putnik. Ali ona je metamorfna i pretvara se u
osobu s Oblaka-devet. Ako netko jo nije osoba s Oblaka-devet, on e to
postati nakon dodira s njima. Stanovnici Oblaka-devet su stvarni, ali oni
razrue stvarnost svakog svijeta u koji provale.
A tada je stari svemirski putnik bio doslovce rastrgan. Ruke, noge i
glavu su mu divovske, nevidljive ruke odvojile od trupa, tako je to
izgledalo. Stari svemirski putnici esto previe priaju, a onda snose
posljedice svog prianja. Putniki agent, koji je bio razborit ovjek,
odmaknuo se od razbacanih ostataka svemirskog putnika i udaljio.
Glasovi s planeta Oblak-devet sada su na Zemlji imali oko pedeset
milijuna dobrih prijemnika i to im je trenutno bilo sasvim dovoljno.
Dabrovi zubi, zubi divljih pastuha, miji i jelenji zubi bili su
najtraeniji. No kako bi ih moglo biti dovoljno da se udovolji potranji?
Kad bi cijena bila vrlo visoka, bilo bi ih dovoljno, umjetnih ili pravih.
Posljednjem velikom irskom jelenu jedne noi su iupali dva prednja
zuba u dablinskom zoolokom vrtu. Sramota, sramota, sramota, pisalo je
u naslovima svih irskih novina, a par divovskih jelenjih zuba, znalo se,
postigao je cijenu od sto pedeset tisua dolara u vercu.
Behemotovi zubi (behemot biblijska neman) najbolji su od svih,
zdrueni parovi behemotovih prednjih zuba.
Ali behemot je mitsko bie, pa su tako i cijene za njegove prednje
zube mitske.
Rei ete da su behemotovi prednji zubi zapravo plastini i da njihova
proizvodnja stoji samo trideset pet centa po paru. Meutim osnovna cijena
je trideset pet centa, otprilike sto tisua dolara po prodaji ide za reklamu, a

milijun dolara za njih bila je ista profit nekome, nekome tko se zvao Mary
Deare Dander.
Negdje u prostoru i vremenu daleku
Vlanija je voda i mutniji mulj
I tako (vjerujemo), tamo plivae netko
Tko plivao je i prije nastanka rijeka
Ogroman, ribljeg oblika i uma
Ljuskav, svemoan i ljubazan
Rupert Brooke
Mary Deare Dander sada je imala i velike, svjetlucave oi od tisuu
faseta, poput insekta. One bi bile rune onima koji su se rodili prije
jueranjega dana, no takvih vie nije bilo. Sada su svi nosili bed na
kojemu je pisalo: Roen sam iznova ovoga jutra. Sve su te osobe uskoro
prihvatile pa i zavoljele rune insektske oi s tisuu faseta. No barem je
tucet faseta tih udnih oiju imalo smisla, jer njima je Mary mogla uoiti
prizore u dvanaest razliitih svjetova, ukljuujui i planet Oblak-devet.
Prevelika da bi bila u Marynoj glavi, ta dva iva, podlivena krvlju,
sedmobojna oka veliine lopte za bejzbol strala su ispred njezina lica. Te
oi postale su sljedea modna novost za lijepe ene na Zemlji, bio je to
izgled Augen-Laugen ili izgled smjeten u oima. Takve su si oi vodee
dame ve dale ugraditi za po milijun dolara, a njihov je broj, kao i cijena,
rastao. O, da, objektivno su te oi bile vrlo rune, ali tko je danas jo
objektivan?! Njihovo uvoenje bilo je dio razvoja osjeaja za lijepo ljudi na
Zemlji, a taj razvoj morao je biti zavren prije dolaska bia s Oblaka-devet.
George Dander, koji je napustio kuu drugi put, vjerovao je da se vie
nikada nee smijati. I nije se smijao sve dok nisu proli jedna godina i
jedan dan od njegova vjenanja. Neto od svih tih dogaaja inilo mu se
vrlo, vrlo smijeno.
(Zubi vodenih konja jo su se dobro prodavali. Nisu ba bili bogzna
kakvog oblika, no bili su veliki i ispunjavali usta. Bili su drugoklasni, ali
uvijek postoji trite i za drugu klasu. A na tritu zuba vodenih konja
glavni trgovac bila je metamorfna Mary Deare Dander.)
Pitam se kako ti glasovi zapravo izgledaju hihotao je glasno
George Dander u aljivu raspoloenju. (Pokuajte hihotati bez prednjih
zuba!) Ako moraju utjecati na uzdizanje zemaljskih ideja ljepote
ovakvim preokretima kakvi se sada zbivaju, prije nego to se uope mogu
pojaviti, deki moji, kako li tek oni izgledaju!
Glazba svojom arolijom moe ublaiti divljaku duu, pisao je
veliki Congreve prije tristo godina, a glazba koja je oaravala divljake
due Zemljana u toj je sezoni bila serija neobinih melodija i pjesama.
Jedna od njih imala je neobian naziv Pet koraka bang, cap, dang, cup,
bong, a naziv je bio najmanje neobian u cijeloj pjesmi. Zapravo je to bila
snimka koraka ljudi s planete Oblak-devet. Od pet nogu osobe s planete
Oblak-devet svaka je bila drugaija, a u pjesmi su bili zvukovi njihova
hoda. Zemljani, prije nego to ti vanzemaljci stignu, morali su se priviknuti
na te zvukove i na to da osobe s Oblaka-devet tako hodaju. Nitko na Zemlji
nije mogao izbjei sluanju te udne glazbe. Nekima su se ti zvukovi inili
prekrasnima i oaravajuima, a neki su, sluajui ih, strahovali od
peteronoaca s Oblaka-devet.
Mary Deare Dander sada je po jedan sat na dan vjebala hodanje na
pet razliitih taka. Ona je bila zaetnik mnogih promjena na Zemlji.
Metamorfoza Mary Deare lijepo se razvijala, a svi novi sadraji do nje
dolazili preko bjelokosne veze i dvanaest specijalnih faseta njezinih oiju s
tisuu faseta.
Ona je bila najbogatija i najljepa osoba na svijetu, a i oaravajue

neobina.

O, plemeniti zubi i plemenite oi

Van svih namjena razumnih!
Nitko drugi poput nje nee doi
U zemlju gusaka zlatnih.

Sjekuti Boogie

Pa kako je protekao posjet stanovnika Oblaka-devet kad su napokon

doli?
Bio je tajnovit. Tajnovit jedina je rije za to. Ali ispunio je stari
latinski moto: Eveneunt, Eridiunt, Exiviunt, to je prevedeno: Oni
dooe, nasmijae se i odoe.
Vidjelo ih je samo stotinu Zemljana, i to na nekoliko trenutaka. Ljudi s
Oblaka-devet bili su obueni u neutralnu vrstu svemirskih odijela i imali su
normalne zube, oi i noge. Zapravo je jedini nain na koji se mogu opisati
ljuskavi, svemoni i ljubazni.
Sto vrlo znaajnih osoba sa Zemlje izgledalo je velianstveno sa
zubima vodenih konja i ogromnim oima s tisuu faseta. Bili su nesigurni i
klimavi na pet taka, asimetrino napravljenih.
Mary Deare Dander, naravno, bila je predstavnica Zemljana.
Na susret je najvee povijesne vanosti poela je, a svaki od
posjetilaca s Oblaka-devet uperio je prst na po jednog Zemljanina, to je
vjerojatno znailo dobrodolicu ili neto slino. Neka povijest bude
mirna nastavila je Mary Deare. Ovo je prvi trenutak najnovije ere.
Osobe s Oblaka-devet treperile su i mrmorile u nekoj vrsti veselja i
oekivanja. Ponovo su uperile prste na Zemljane i nekoliko njih je gotovo
progovorilo. A onda su svi odjurili u obloenu sobu i ne biste vjerovali to
se ondje dogaalo!
Skakali su, prevrtali se, lupali glavom o obloeni pod i zidove. Smijali
su se, smijali i smijali. Kriali su divlje, to je prelazilo ljudske mogunosti.
Kakva je to bila neorkestracija smijeha! Bilo je to kao da se deset milijuna
kanti za mlijeko kotrlja niz deset milijuna stepenica. Bilo je to kao da se
milijun magaraca smije jednoj od sedam neobuzdanih magareih ala.
Dva puta su se posjetioci s Oblaka-devet na trenutak obuzdali i vratili
u dvoranu k Zemljanima.
To je prvi susret govorila je ponosno zubata i okata Mary Deare
Dander, njiui se na pet nejednakih taka. To je...
Ali stanovnici Oblaka-devet uperili su prste na Zemljane i ponovo
odjurili u obloenu sobu obuzeti zbog neeg velikm veseljem.
A onda, nakon bure smijeha, posjetioci s Oblaka-devet su se na svoj
aljiv nain podigli kroz strop i uli u lebdei auto koji su zvidukom
dozvali s neba. Otili su, a njihov smijeh padao je poput vesele grmljavine
na Zemlju.
Da, posjet stanovnika Oblaka-devet treba nazvati tajnovitim. To je
jedina rije za njega.
Naravno, smijeh posjetilaca s Oblaka-devet bio je snimljen u cijelosti.
I, naravno, pokuali su ga deifrirati, jer iz toga se sigurno moglo dobiti
pravo blago informacija da je bilo dobrih interpretacija. I, naravno, Mary
Deare Dander je upravljala projektom. Kome biste ga vi povjerili? Tko bi
drugi imao dovoljno ugleda za voenje takvog svjetskog projekta?
No dosad projekt dekodiranja smijeha jo nije urodio znaajnim
plodovima.
Posjetioci su ti ugodni, snani i ljuskavi bili
No emu su se, do vraga, tako smijali?
Sjekuti Boogie

Prevela Sanja Sladojevi

Objavljeno posredstvom P&R

Genij po porudbini
Da nije divnog karaktera moje drage supruge, ja bih tada lijepo ostao
kod kue. Ali ona bi i sveca dovela na rub nerava. Ukratko, pobjegao sam
od nje i mirno prekraivao veer za svojim omiljenim stolom... Uostalom,
sve to nije vano.
Sada vjerujem, kako se u novogodinjoj noi neizbjeno dogaaju
uda. Tada, naravno, nisam o tome razmiljao. Sjedio sam tamo ve
prilino dugo, trudei se da zaboravim svoje jade i popravim si
raspoloenje. vrsto sam odluio ne vraati se danas kui i razmiljao,
trebam li potraiti neku od svojih starih prijateljica. I tada je za moj stol
sjeo Mailer.
Deset godina se nismo vidjeli, ali ipak sam ga odmah prepoznao. On
se gotovo nita nije izmijenio za to vrijeme; ostao je isti onaj mravi i
trapavi dugonja kao i onda, kad smo skupa bili na sveuilitu. Jack Mailer
je bio najsposobniji i najuredniji od svih nas, i ja sam se iskreno obradovao,
to ponovno vidim njegovo izdueno naivno lice.

 Rob, ja nisam doao sluajno Jack zapoe patetinim apatom.

Odavno te traim. Imam ozbiljnu molbu za tebe.
Sad e zatraiti pare na zajam, pomislio sam i oneraspoloio se. Svi su
isti. Otkako se u mojemu depu pojavilo neto novca, stalno me trae stari
znanci. I svi poslije kraeg ili dueg uvoda trae pare na zajam.
Koliko? upitao sam, kako bih odmah rijeio tu stvar.
Sto koliko? ponovio je on.
Koliko ti treba?
Dva sata. Najvie tri.
Ne razumijem rekao sam s olakanjem. Da je i Mailer zatraio
pozajmicu, jo vie bih se razoarao u ovjeanstvo.
Jack se nagne prema meni preko stola, rasteui se kao sklopivi metar.
Rob, odgovori mi na jedno pitanje: da li je genijalnost uroena ili
steena osobina?
Geniji se ne stvaraju, nego raaju ponovio sam frazu koju sam
ve negdje uo.
Da, to je ope miljenje. Pa ipak, ono je sasvim pogreno. Genij je
produkt sredine. Da se Newton rodio meu Papuancima, cijelog ivota
ostao bi praznovjerni divljak. Genijem ga je uinila samo sredina u kojoj je
ivio.
Recimo, da je tako sloio sam se. I to iz toga slijedi?
Utjecaj sredine moe se modelirati. Cutke ispruih ruku i
dodirnuh Jackovo elo. On je ljutito odgurne.
Dakako, za prosjenog ovjeka esto je preteka zadaa iupati se
iz kruga uobiajenih predstava zlobno ree Jack ustajui. Zbogom.
Mailer je oduvijek bio malko neuravnoteen, pa me ovo nije naroito
iznenadilo. Nismo mu bez razloga dali nadimak Gejzir. No to se tie
prosjenosti... Dohvatio sam ga za ruku i povukao natrag u stolac.
Kad si ve spomenuo prosjenost, budi tako dobar, pa izloi svoje
misli u malo popularnijem obliku. Ti, dakle, predlae, da pristupimo
modeliranju genija?
Mailer se hladio isto onako brzo kao to bi se i naljutio. Razgovor s
njim uvijek mi je nalikovao na borbu pijetlova, koji dugo krue po dvoritu,
sve dok se jedan od njih, ne izgubivi strpljenje, ne baci na drugoga, te
dobivi ono to mu pripada, nastavio je svoje dubokomisaono kruenje.
Ne smijem se, Robe rekao je Maller. Geniji se mogu stvarati
po elji, i to u neogranienim koliinama...
Otpio sam iz ae. Ovo je postalo zanimljivo. Misao je sasvim u duhu
vremena organizirati masovnu proizvodnju genija. Tko eli postati
Einstein vrata nadesno; budui Mozarti nalijevo... Ba me zanima,
kako ih to on misli tancati.
Vidi, Robe, zbog neega su svi uvjereni, kako je genijalnost neto
tajanstveno, nedostupno analizi i sintezi. Glupi uenjaci svima su napunili
glavu time. Meutim, nema tu nikakve mistike. Stvar je jednostavna kao
dvaput dva, i ja u to i dokazati.
Za poetak emo odmah odbaciti shvaanje genijalnosti kao
nasljednog svojstva. Kad bi bilo tako, nikada se na svijetu ne bi mogao
pojaviti prvi genij, jer ne bi imao od koga naslijediti genijalne osobine.
A sada se sjeti, kako dijete ui hodati. Ono to samo po sebi ne umije, i
da se ne naui tomu gledajui roditelje, nikada se ne bi uspravilo. Dokaz
ovomu su djeca, koju su othranile divlje ivotinje, ti nesretni Mowgliji. Svi
se oni kreu etvoronoke, premda je u njihovim nasljednim stanicama
zabiljeeno milijun godina uspravnog hoda.
U poetku dijete ini samo besmislene kretnje, koje nemaju nikakav
cilj i ne daju nikakve rezultate. Ali uskoro se u njegovom mozgu stvari

poinju povezivati. Kibernetici to nazivaju odabirom iz uma. Pravilne

radnje se utvruju, nepravilne zaboravljaju. Taj proces traje cijelog ivota
kad dijete prui ruku prema igraki, kad ini prve korake, kad okree
upravlja bicikla pada u stranu, a ne obratno. U poetku radnjama upravlja
razum. Kasnije, poslije niza ponavljanja, one postaju automatske. To se
onda naziva motornim pamenjem
To smo uili jo u koli zapazio sam nezadovoljno.
Pa i mene najvie udi, to svi to znaju, ali nitko jo iz toga nije
izveo prave zakljuke rekao je Maller. A sva velika otkria su
jednostavna, kao kota.
Dakle, o emu sam govorio? Da, o genijima. Zasad ti neu obeavati
drugoga Einsteina. Ali Ramosa moe. Ili Pelea, genijalnog nogometaa.
Bi li htio imati momad sastavljenu od jedanaest Pelea?
Izmeu vratnica bio bi mi dovoljan i Jain odgovorio sam,
pijuckajui svoj viski. Ali Jack nije shvatio svu dubinu moje primjedbe. On
se nikada nije razumio u nogomet. Dodue, nije se razumio ni u glazbu.
Istina, redovno je iao s nama na koncerte, ali je to inio samo zbog one
riokose, koja se poslije udala za naeg profesora. Uostalom, nije Jack
jedini bio zaljubljen u nju.
A sad zamisli, da negdje ivi jedan sposoban djeak, budui
Paganini. Nekom prilikom dopadne mu violina u ruke, i on nevjesto izvlai
iz nje jadne zvuke, nalik na blejanje ugave ovce. Netko ga ui svirati, daje
mu satove svaki dan, i poslije stanovitog vremena deko svira ve sasvim
dobro. Poinje svirati u gostionici, bacaju mu neto novca u kapu.
Zatim dospijeva u prave ruke i ue ga ispoetka, a ako se to ne dogodi,
potencijalni Paganini cijelog e ivota ostati osrednji violinist i na seoskim
veseljima pilit e za bocu vina. Ali on je imao sree, i sada radi vie sati
dnevno, ponavljajui po deset, sto, tisuu puta teke vjebe, kao to Pele po
tisuu puta uvjebava nekakav udarac.
I za sve to vrijeme u kori njegovog glavnog mozga odvijaju se
udnovati procesi o kojima on nema pojma. Iz dana u dan u mozgu se
zapisuju, urezuju oni impulsi koji su neophodni da bi se iz instrumenta
izvukao potreban ton ili kako bi se lopta uputila u sam kut vratnica. A
najudnovatije je to, to mozak zadrava samo signal to odgovara
najboljem, najpreciznijem pokretu. Tu djeluje Darwinov princip prirodnog
odabiranja, po kojem opstaje samo najsposobniji, najprilagoeniji. I kada
svjetski poznat glazbenik pozdravljen gromoglasnim aplauzom izlazi na
pozornicu, on u sivoj tvari nosi itavo skladite zapisanih impulsa
najuspjenijih, najprovjerenijih, procjeenih kroz sito viegodinjeg
odabira, i njemu preostaje samo otvoriti vrata tog skladita, kako bi bujica
zvukova pokuljala na potresenu publiku!
Mailer se zabacio na stolicu i zavjereniki rekao:
Ako prepiemo te impulse na mozak bilo kojeg ovjeka, dobit
emo drugog genija, ni po emu goreg od prototipa. Nije potrebno
viegodinje uenje, ni iscrpljujui treninzi nita.
On izvue ispod stola pohabani kovei.
Evo ga, moj aparat! U njemu se sada nalazi mnemogram jednog
talentiranog pijaniste. Pet minuta presnimavanja, i ovjek postaje genij!
Sad sve ovisi od tebe.
Podozrivo ga pogledam. Po svemu sudei, nije trebalo piti oi
mu blistaju a dugako lice se jo vie izduilo. Odjednom mi bi smijeno.
I ti hoe ispitati aparat na meni? nasmijati mu se u lice. A
dobro zna da sam ja bio ne samo na sveuilitu, nego i na konzervatoriju. I
to upravo u grupi za glasovir. Pa nisam jo toliko pijan, da to zaboravim!
Mailer je uvijek bio izvanredan momak. Nimalo se nije uvrijedio, to
sam ga optuio za podvalu, i samo je slegnuo ramenima.

 Zato sam te i traio. Ti se bolje od mene razumije u glazbu, pa e

tonije ocijeniti rezultat pokusa.
Pa, ovo ve zvui razumno. Trebalo bi uhvatiti bika za rogove. Na
koncu, nema nikakvog rizika.
A poslije? upitao sam.
A kad se uvjeri u to proapta mu Jack na uho osnovat emo
akcionarsko drutvo za proizvodnju genija. Prosjeni glumci, netalentirani
glazbenici, sportisti-autsajderi pohrlie k nama. Oslobodit emo svijet od
prosjenosti. Sportski menaderi e dati milijune, samo da mogu dobiti
novog Cassiusa Claya ili Paula Andersena...
U novogodinjoj noi ljudi ne rasuuju uvijek logino, ali mene jo
nije sasvim napustila mo zdravog rasuivanja. Pomislio sam, kako e se
izmijeniti sudbina ovjeanstva, koje je dobilo taj udestan dar. Nee li to
upropastiti ovjeku itav ivot? I hoe li on biti sretan, tako izbaen iz svog
uobiajenog svijeta? Kakvi e biti njegovi pogledi na svijet, kad on, sve
dosad maleni nezapaeni zavrtanj naeg drutva, odjednom postane
svjestan svoje posebnosti? Sto bi uinio Kanibal, dobivi u ruke lasersko
oruje?
Tu sam se zaustavio. Sve je to besmislica, a ja se upustio u
filozofiranje.
Jack kao da je pogodio moje misli.
Prvi pokus sam ve izvrio na sebi. Vidi? on pokae na svjeu
modricu koja je ukraavala zaglavke prstiju na njegovoj desnoj ruci. Uh,
kako sam ga tresnuo! Leao je i gledao me oima okruglim od uasa, a
onda na koljenima otpuzio iz sobe.
To je za mene bila novost. Dugonja Maller prije ni mrava ne bi zgazio.
Eh, a da sam tek snimio mnemogram nekog ampiona! nastavio
je on. Na alost, to je bio tek neki bijedni bokseri, to se s mukom
probio meu profesionalce.
Odluio sam se. Ako je sve to je Maller rekao tono, bio bih
posljednji idiot ako to odbijem.
Daj ruku! rekoh. Sto treba uiniti?
Ti kod kue ima glasovir zadahtao mi je Maller u obraz.
Poslije presnimavanja ostavit emo tvog kandidata pored glasovira, pa e
se i sam uvjeriti.
Stadoh se ogledavati po sali. Za stolovima su sjedili ljudi mladi i
stari, veseli, tuni ili ravnoduni. Raznolika gomila, kao i obino na ovom
mjestu. Bilo kojeg od njih mogu napraviti genijem.
Uzmem li, recimo, onog staria? Neka bar pod stare dane doivi
neto lijepo. Ili onog momka u prugastom demperu. Ali on nee htjeti sada
ostaviti djevojku. Onda, moda, onaj jednostrani mranjak to sjedi pored
prozora uz au jeftinog viskija? Ne, njemu ne vrijedi povjeriti udesan dar.
Cim bude dobio neto novaca, propit e se. A njegov susjed za stolom je
oito neki lupe. Takvom bi vie odgovaralo zanimanje krupijea za ruletom
nego da postane glazbenik.
Samo mu nemoj nita objanjavati mumla Jack straga. Reci
prosto znanstveni pokus. U krajnjem sluaju daj mu pet dolara.
Napokon ugledah ovjeka koji mi je bio potreban. Bio je visok i
mrav, kao i Maller, sa otvorenim izraajnim licem. Takvi ljudi imaju
osjeaj za ljepotu i radost vota.
Neznanac se nije nimalo zaudio kad smo mu prili i ne naroito jasno
izloili svoju molbu. Zaudo, pristao je na pokus. Moda su mu naa lica
rekla kako nam se moe vjerovati. Cak je odbio onih pet dolara nagrade.
Deset minuta kasnije stigli smo u moj stan. Jack je izvadio iz
koveia koni ljem s kojeg su visili kablovi i stavio ga na glavu naem
gostu. Zatim mu je na zapea privrstio kone narukvice s elektrodama.

Sa zanimanjem sam pratio Mallerove manipulacije. Poslije tono pet

minuta on ukloni svoje naprave i ree, da je prvi dio pokusa zavren. Sad je
neznanac duan po dogovoru provesti u ovoj sobi sat vremena.
Izali smo. Nisam izdrao nego sam ostavio vrata odkrinuta, pa sam
kao djearac stao uhoditi neznanca. Onaj je sjedio prekrienih nogu za
stoliem i gledao reklamnu fotografiju neke ljepotice.
Petnaest minuta je prolo bez ikakvih rezultata. Prestao sam promatrati
neznanca, sjeo nasuprot Mallera i zapalio cigaretu. Jack je takoer uzeo
cigaretu i stao nervozno uvlaiti dimove. Bez rijei smo isputali dim u
tavanicu nastojei ne gledati jedan drugoga.
Prolo je trideset minuta.
Mailer kao da se nekako smanjio. Postade mi ga ao. Na koncu, to se i
moglo oekivati.
etrdeset minuta...
Skoili smo kao opareni. U susjednoj sobi lupnuo je poklopac
glasovira.
Zalijepili smo se za odkrinuta vrata. Neznanac je, pognut, stajao nad
otvorenim glasovirom Njegovi prsti su nesigurno preli po dirkama.
Naklonio je glavu, sluajui zvuk instrumenta, zatim odluno privukao
stolac i sjeo.
Oduevljeno sam munuo Jacka u slabine. Ovaj se nasmijao i
namignuo.
Iz sobe su se zauli prvi akordi.
Boe, kakva je to bila glazba! Nisam ni slutio, da je moj prastari
Wilhelm Menzer sposoban za takvu aroliju. Kunem se, da u ivotu
nisam uo neto tako lijepo. Bila je to bujica zvukova, moni Nijagarini
slapovi, koji su se obruili na mene i zagluili, zanijeli, ponijeli me nekamo,
uinivi da izgubim svaki osjeaj za vrijeme i prostor. Gordi, velianstveni
zvuci lebdjeli su nad svijetom natjerujui suze na oi od iznenadne
beskrajne sree, prisiljavajui nas da zatreptimo od njenosti, da zamiremo
od gordosti, da osjetimo strahopotovanje pred velianstvenosu svemira,
to nas poziva u svoj njean zagrljaj...
Nita ne shvaam promrmljao je Jack kad su se zvui naglo
prekinuli. Pa to je bio Beethoven!
Pa to? Beethoven, Grieg ili Schubert zar to nije svejedno? To je
genijalno, Jack, i genij si ti!
Ali ja sam presnimavao samo Sonatu do b-mol minor Mozarta!
Nita vie!... On nije mogao svirati Beethovena! To je nekakva greka!
Jack je zautio poto se neznanac pojavio na pragu. Zapiljili smo se u
njega, oekivajui svata: uenje, ushienje, suze, usklike zahvalnosti...
Ali on je bio savreno miran.
Ako se ne varam, jedan sat je proao... Mogu li sada ii?
A...a to ste to svirali? procijedio je Mailer. Izgledao je, kao da
e ga udariti kap.
To je moja omiljena stvar odgovorio je neznanac. Molim vas
da ml oprostite, to sam uzeo slobodu kako bi prekratio vrijeme za vaim
glasovirom. Imate zaista dobar instrument.
I tu mi je sinulo, zbog ega mi je njegovo lice sve vrijeme izgledalo
nekako poznato.
Vi ste John Greenberg? uzviknuo sam. pobjednik
Meunarodnog natjeaja za pijaniste?
Da, ja sam nasmijao se na gost.
Poslije mi je Greenberg priznao: Kad sviram Sonatu do b-mol minor
Mozarta, sve vrijeme mi neto smeta. Kao da se u meni nastanio neki drugi
pijanist, sasvim osrednjih sposobnosti, to upravlja mojim rukama. Ba me

zanima, sa kojeg je to idiota Maller presnimavao svoj mnemogram ?!

Preveo Andrija Lavrek

Nije za vas svemir. Tu nema gore i dolje!

-------Nije tono da poslije treega svjetskog rata nee ostati nita. Ostat
e radioaktivnost.
-------Znam to hoete! Da pretvorite moje vijuge u linije!

SCAN i OCR: Sekundica

Ispravka i prelom: MasterYoda
www.sftim.com

Goran Skrobonja

Poklon s neba

Uzrono-posledini niz dogaaja bio je komplikovan i bizaran.

Izvesnl Maoh Ludi, bogati turista, poreklom Tahianin, reio je da svoj
odmor na Mesecu zaini ni manje ni vie nego izletom u Krater Pobede, u
kojemu su jo leali razbacani ostaci poslednje ardonske krstarice. Takav
poduhvat bio je strogo zabranjen, ali dovoljna koliina novca mogla je ak i
tu da omogui nemogue Ludi je, zajedno sa jo dvoje turista i vodiem,
proveo nekoliko dana tumarajui po golemoj rupi u Meseevoj kori i
napokon naao suvenir za sebe. Bila je to omanja cev, glatka i sjajna,
zatvorena ovalnim epiima sa obe strane. Privukla je njegov pogled
svetlucajui hladno i udesno ivo u mranoj senci krhotina mone
ardonske maine smrti, i Maoh je bio siguran da e ovaj trofej biti dragulj
zbirke koju je strpljivo sakupljao putujui u najzabitije krajeve Zemlje, i eto
sada, na mraan, roav, uzbudljiv satelit! Prijatelji e pozeleneti od zavisti!
Na alost, za vreme povratka u grad ukopan u Meseevom tlu, dolo je do
neobjanjive tragedije u lunarnom vozilu: spasilaka ekipa zatekla je leeve
etvoro ljudi raskomadane laserskim orujem, oigledno u meusobnoj
borbi. Maoh Ludi poslat je na Zemlju zajedno sa metalnim koveiem u
koji je, pored ostalih stvari od vrednosti, stigao da pohrani svoj dragoceni
trofej. Telo i kovei predati su naslednicima.
Neko je vreme tajanstveni predmet leao na polici u Maohovoj kui
pored ostalih sitnica, a onda je udova pokojnog Tahianina, isprativi
prethodno na onaj svet i dvoje svoje ece iznenadno obolele od nepoznate
tropske groznice, odluila da rasproda svu imovinu i postane redovnica
tamonjeg hrianskog manastira. Kolekciju suvenira otkupio je Rudolf
Ezerman, pasionirani sakuplja starina i retkosti, jedan od Maohovih
prijatelja. Srebrnasta cev preselila se u Bavarsku i tamo prisustvovala
svirepom obraunu izmeu Ezermana, njegove zapostavljene supruge i

prijatelja sa kojim je vidala brane jade. Posle toga, cev je nestala na

nerazjanjen nain: pretpostavlja se da su udan predmet, zajedno sa
porodinim nakitom i pozamanom svotom gotovine, ukrali Zofovi,
suprunici koji su radili u slubi Ezermanovih. Avion kojim su pokuali da
prebegnu na ameriki kontinent sruio se nadomak Njujorka u more...
Preivelih, naravno, nije bilo.
Ne zna se na koji je nain ardonska cev dalje prelazila iz ruke u ruku i
menjala vlasnike; izgubio joj se svaki trag i verovatno bi nestala duboko u
zaboravu nekolicine ljudi koji su preiveli kontakt sa njom, da se konano
nije pojavila na jednom radnom stolu, u malom stanu u istonom sektoru
centralnog megalopolisa na pacifikoj obali... u etvrti u kojoj su zaredala
tajanstvena, krvoedna ubistva.
1.

Dozef Mari bio je vidovit. Znao je za taj svoj dar jo od ranog

detinjstva, ali tek je u dvadesetoj godini nauio da ga kontrolie. Upoznao
je tada nekolicinu slinih sebi. Mo ekstra-senzorne percepcije i razliite
sposobnosti telekineza, telepatsko optenje, pirokineza zbliile su ih,
pa su Dozefu tua iskustva pomogla da se uspeno hvata ukotac sa
svojim takozvanim divljim talentom koji je ponekad umeo divlje da bukne i
uvali ga u neprilike. Vie nije onako gorko oseao da je igosan, da ga je
drutvo odbacilo. S vremena na vreme viao se sa svojim udnim
prijateljima. Od svih njih najvie je voleo Malu Vili, devojicu od nekih
osam godina, i te veeri iao joj je u posetu.
Mala Vili ivela je u suterenu velike i sumorne zgrade u kvartu ije je
zvuno ime Zvezdana etvrt bezuspeno pokuavalo da prikrije bedu i
ruevnost kua i njihovih itelja. Stanovala je sa Dedom, kukavnim starcem
koji je najvei deo vremena provodio u krevetu stenjui zbog kostobolje i
ostalih bolesti poznog doba, i Amosom, olinjalim crnim dukcem. Bili su
neobino drutvance, i Dozef se sa njima oseao prijatno i oputeno.
Ponekad bi sa starim podelio bocu crnog kiseljaka, kupljenu u oblinjoj
radnji, ponekad bi se poigrao sa Amosom, ali najvie vremena proveo bi sa
Malom Vili, ovla spojenih dlanova, oiju zatvorenih i misli isprepletenih u
beskrajnim dubinama NJIHOVE vasione.
Hodao je smeei se. Danas je donosio pune ruke poklona. Uspeo je
nekako da skrpi novca za polovnu lulu i neto duvana za Dedu, koji e mu
se zahvalno iskeziti onim svojim nemoguim, oaravajue krezubim
osmehom, Vili e dobiti haljinicu skrojenu od izdrljivog i trajnog platna,
koje se koristilo za uniforme u ratu protiv Ardona... Bilo je ak i
samlevenih kostiju za starog dobrog Amosa!
Iznenada ga proe gr kontakta.
Gospode! proapta zabacivi glavu i stisnuvi zube. Stao je
raskoraen nasred prljavog plonika, staklastog pogleda uprtog u mrano
nebo proarano potmulim odsjajima grada-udovita.
Uvek bi dolo postepeno. Osetio bi laku napetost, stezanje stomanih
miia i muninu, zamaglilo bi mu se u glavi, a zatim razbistrilo... Svet bi
buknuo oko njega jarkim bojama, mogao bi da oseti kristalno jasno svrki,
ma i najtii zvuk u blizini, veza bi bila uspostavljena, i vie ne bi bilo
nikakvih smetnji.
Ovo je bilo drugaije.
Poeo je da se trese od silovitosti signala koji su strujali kroz njegov
nervni sistem, iz ukoenih prstiju ispala mu je vreica sa stvarima. Lula se
otkotrlja u slivnik; zau se lomljava stakla i na ploniku poe da se iri
tamna mrlja prolivenog vina.
Vili?
Video je jasno. Nije mogao da odvrati misao kao to obian ovek ne
bi mogao da odvrati pogled. VILI?!

Gledao je kroz njene oi. Prepoznao je sobiak, prastaru lampu koja je

sada leala na podu slomljena, pranjave zavese umrljane neim tamnim...
U uglu je leao Amos, zurei mutnim pogledom i cvilei tiho: jedno uvo
visilo mu je na tankoj niti koe, nekoliko dubokih rana proaralo mu crnu
dlaku crvenom bojom, iz rasporenog stomaka provirivala je utroba
nadimajui se u ritmu isprekidanog disanja.
Sa Dedom je bilo gore. Sedeo je na podu u drugom uglu, rairenih
nogu; glava mu je bila oslonjena na zid, razrogaenih oiju i irom
otvorenih usta. Na vratu je zjapila ogromna sekotina iz koje je ispao
grkljan. Krv je potpuno natopila onu jedinu koulju koju je starac
posedovao. Zgrene ake liile su na velike, beskorisne kande.
Tada sevnu bljesak metala i zaslepi ga. Vrisak, uasnut i bespomoan.
Crnilo.
VILIII...
Nekoliko retkih prolaznika zbunjeno se osvrtalo za mladiem
zaputenog izgleda koji je bezglavo trao ulicom derui se iz petnih ila;
kad je zamakao za ugao, oni nastavie svoj uurban hod sleui ramenima
ili odmahujui glavom.
Otvorio je vrata uz tresak i krik besa.
Ubica je upravo zavrio sa kasapljenjem lea devojice i sada se
okretao ka njemu s ledenim osmehom na licu. Erupcija slepog gneva izbaci
Dozefa u dug skok, ruku ispruenih ka vratu monstruma koji je mirno
stajao pred njim. Smrt nastupi gotovo trenutno: zahvaljujui silini zamaha i
teini tela u padu, seivo lako probi dijafragmu i stie do srca.
Oi ubice bile su neobino sjajne, a zenice su u pomahnitaloj svetlosti
zaljuljanog lustera imale udan oblik, tanak i dugoljast, zaobljen sa oba
kraja. Mirnim, rutiniranim pokretom on obrisa velik kuhinjski no o zavesu
i izie napolje ne osvrnuvi se.
Za itelje Zvezdane etvrti poinjala je jo jedna no ispunjena
bezumnim strahom.
2.

Elija Rahmadavi nije odoleo iskuenju. Posle estog bezuspenog

pokuaja da iz automata sa osveavajuim napicima dobije ledenu
oranadu, jednostavno je morao da ritne prokletu mainu iz sve snage. Nije
ga bilo briga ta e rei glavni inspektor ako uje da stareinski kadar
demolira inventar izluivala ga je ova vruina.
Udarac odjeknu kao pucanj i sve se glave u udu okrenue ka njemu.
Nita, nita, deco. Samo nastavite. Tatica je malo iznuo od
vruine.
Na nekoliko mesta zau se smeh, i amor rutinskog radnog dana u
policijskoj stanici Zvezdana etvrt se nastavi. Vii detektiv Odelenja za
ubistva, kojega su ostali nametenici stanice zvali, to iz ale, to iz
potovanja zbog devetnaest godina koje je proiveo na ulicama udovinog
Megalopolisa, Tatica Eli, zatvori vrata svog staklenog kaveza i razdraeno
pogleda u pridolicu. Mrav ovek pedesetih godina u prljavosivom
lanenom odelu, sa ekinjama od nekoliko dana, sedeo je na neudobnoj
stoliici mirno ga oekujui.
Rahmadavi?
Da. Ko ste vi, do avola?
ovek se sumorno nasmei.
Oevidac ubistva.
Zaista? Dogodilo se ubistvo? Eliju je preko glave bilo revnosnih
graana koji su svakodnevno prijavljivali svoje paranoidne konstrukcije i
nepotrebno optereivali ionako desetkovano odelenje. Ovaj ovde liio mu
je na jednog od takvih.

 Da. Dvanaesta avenija broj osam. Suteren. Devojica, mladi,

starac. Pas takoe.
Bili ste na licu mesta? Odande dolazite?
Ne.
Eli se srui u stolicu i obrisa pekirom vrat i lice. Ovaj me zeza,
pomisli.
ekajte. Rekoste malopre da ste oevidac?
Da.
A niste bili na licu mesta?
Nisam. Covek je sedeo mirno, drei ruke u krilu. Gledao je
kako se krupni detektiv u razdrljenoj koulji pridie i pretei naginje preko
stola.
Ja sam vidovit. Dvoje ubijenih bilo je takoe. Bili smo u kontaktu
kada se to dogodilo.
Eli zinu, ostade trenutak tako, a onda dreknu:
Covee, ja nemam vremena za besmislice! Luak, ovo je
prokleti luak! ta je on bogu skrivio da ga gnjave ovakvi tipovi!
Nepoznati ga iznenada zgrabi za runi zglob i vrsto stisnu. Detektiv
oseti neto nalik na slab strujni udar.
etrdeset tri su vam godine. Pre dvanaest godina izgubili ste
suprugu i sestru u ulinoj pobuni... Pogled je prodirao u njega kao
svrdlo. Monotoni glas nastavi: Niste postali glavni inspektor jer ste se
upetljali u aferu oko kongresmena Barija i onemoguili njegovu Izbornu
kampanju. Imate majku na istonoj obali i svake joj godine za Valentinovo
aljete estitku sa srcem uvijenim u plavu traku i tekstom Voli te tvoj
Bucko. Je li potrebno da nastavim?
Eli otre ruku.
Da nastavite!? riknu.
Da, na primer o Vendi, droci koju ste uspeli da sklonite sa ulice i
obezbedite joj pristojan posao, ili o tome kako posle svakog pijanstva
mamurno razmiljate o svom slubenom revolveru, o jednom
oslobaajuem pucnju...
DOSTA! Ne znam ko si, drukane, ali znam da e ti trebati vraki
dobro opravdanje za kopanje po mom privatnom ivotu!
ovek se blago nasmei.
Ovo je bila samo mala dernsnstracija. Sto se opravdanja tie,
mislim da je trostruko ubistvo vie nego zadovoljavajue. Da... Jedan
detalj, sitan, moda e vas zanimati: ubica je ostavio svoj potpis, crte u
krvi, na zidu... Ravno, zaobljeno na krajevima...
Eli jeknu. Opet! Krvoedni monstrum bio je neumoran! Jue dve
devojke unakaene u mranoj vei, prekjue starac koji je prodavao sreke,
pre toga troje dece na putu iz kole... A svuda isti trag. isti krvavi crte!
Bilo je to jedino ta su Imali u vezi sa ubicom.
MARFI! razdra se izletevi iz kancelarije. Krupni Crnac, koji je
do tog trenutka prijateljski askao sa privedenom prostitutkom, skoi sa
stolice kao oparen.
Sta je, Cale? Gde gori?
Spremaj kopter. Kopilan je ponovo udario! Vodimo i ovoga, on je
oevidac...
Uhodan istrani aparat smesta je stavljen u pokret. Posle nekoliko
minuta, letelice se jedna za drugom otisnue sa krova stanice u no, ka
mestu novog zloina. Megalopolis je svetlucao u mraku. Eli je bezvoljno
zurio u staklo.
Kao prokleta maina koja melje sve pred sobom, razmiljao je o
gradu. Dovoljno da jedan toki sloenog mehanizma iskoi iz leita i da

nastane haos. Vidovitost... Kojeta! Na ta sve neu naii u ovom jebenom

poslu!
Razlivena arena svetla mirkala su odozdo tako daleko, tako
ravnoduno...
3.

'Bern ti...:
Nedovrena psovka ostade da lebdi u vazduhu; Valeri strpa netom
poseeni palac u usta i isisa malo krvi.
Da mi je znati ko je ostavio ovde ovaj glupavi no!
Nije bilo nikog da joj odgovori. Kafe je bio prazan. Vreme zatvaranja
prolo je pre pola asa. Stolice su bile uredno poslagane na stolovima,
praina obrisana, ank se caklio. Gospodin Martin, vlasnik kafea Mali
Pariz, pokupio je dnevni pazar i otiao ostavivi Valeri da dovri
ureivanje lokala. Kljuevi su svetlucali pored registar-kase.
Valeri izvue maramicu iz depa suknje i uvi poseeni prst. U pregradi
ispod anka, gde je poela da brie prainu vlanom krpom, naletela je na
kuhinjski no velikog seiva. Podigla ga je i zaueno osmotrila. Otrica je
zablistala na priguenom svetlu zlokobnim sjajem.
Mora da ga je en ostavio tu u urbi pomisli ona. en je bio
stari, dobroudni kuvar koji je pripremao tople sendvie, pizze i kineske
specijalitete za goste. Upozoriu ga sutra da to vie ne radi. Neko bi
mogao ozbiljno da se povredi...
Iza nje zakripae vrata. Skamenila se. Iznenada je obuze hladan strah:
u susedstvu se ve nekoliko dana govorkalo o krvolonom manijaku koji je
vrebao negdje u blizini... Valeri nije bila devojka koju bi uplaile takve
prie. Uostalom, to su stvari koje se uvek deavaju nekom drugom, o emu
ita u novinama... Ali sada je bila sama, u naputenom kafeu, a iza nje...
Okrenula se naglo, spremna da krikne.
Na vratima toaleta stajao je visok mladi ispijenog lica, izraeni
podonjaci davali su mu mraan izraz. Bio je pristojno obuen tamne
pantalone, bela majica i laki letnji sako i stajao je neodluno, oklevajui.
Ruke su mu bile mokre.
Njegov glas razbi tiinu u avetinjskom polumraku.
Ja... Hm.. Ispriavati se... Eto... Nisam naao papirnate ubruse.
Pogledala je zabezeknuto pod kraj njegovih nogu i ugledala mokre
tragove patika. Nervozno se nasmejala.
Nita, nita zato! Onaj trenutak paraliueeg uasa je proao, ali
potmuli strah je ostao. Toalet je uvek vlaan. Neto ne valja sa cevima.
Mladi je pogleda ispitivaki, a zatim osmotri praznu prostoriju.
Prolo je radno vreme. Zatvorili smo pre pola sata. Pokuala je
da se prisili na osmeh.
Mora da sam se dugo zadrao unutra. Znate, ponekad izgubim
oseaj za vreme... Ponesu me misli... Koliko je sati? Sigurno je kasno.
On kroi napred i Valeri ustuknu.
Vrata su otkljuana?
D-da...
Mladi se osmehnu, kimnu glavom i dugim koracima prie vratima.
Trenutak posle vie ga nije bilo. Tek kad je uspela da otrgne pogled od
praznog, otvorenog izlaza na ulicu, ona shvati da jo u ruci dri no.
Valeri, devojko, pomisli, ini se da ova obratna kolektivna psihoza
utie i na tebe! Dobro bi ti doao mali odmor.
Napolju se zaue koraci i neko se pojavi na vratima.
Val? Hej, Valeri!
Odahnula je. Bio je to Ned. Bez razmiljanja, brzim pokretom strpala

je no u ladicu ispod kase, uzela kljueve i izala iza anka.

Evo me! Otkud ti?
Visok i stasit momak od svojih dvadeset i pet godina posmatrao ju je
smeei se.
U susedstvu je ponovo guva, pa sam mislio da je bolje da se ne
vraa sama kui. Cini se da je opet onaj manijak... Hej, nije ti dobro?
Bleda si kao smrt!
Valeri pokua da se otrese pomisli na nepoznatog iz toaleta. Na osnovu
ega je, uostalom, mislila da je to ON?
Ne, sve je u redu. Samo mi je malo muka, nita nisam jela.
Hajdemo.
Ona zakljua vrata, a Ned umesto nje spusti metalnu reetku.
Poznavala ga je nekoliko nedelja, navraao je u Mali Pariz na pizzu i
pivo; nekoliko puta izali su zajedno... Sve to sa Nedom izgledalo joj je
prilino nestvarno. Znala je da je privlana, da se mnogim mukarcima
dopada, ali Ned joj je delovao... pa, naprosto, suvie dobar. Bjo je paljiv,
nije navaljivao, umeo je lepo da pria, ni nalik na veinu primitivnih
mladia iz njihova susestva. Rekao joj je da je tu roen i da je godinama
iveo u Evropi, a sada se vratio u mesto odakle je potekao. Bilo joj je
prijatno sa njim. Oseala se sigurno.
Odjeknu promukli prasak groma i teak letnji pljusak srui se na
Zvezdanu etvrt. Ned skide platnenu jaknu i podie je da ih zakloni od kie.
Nastavili su da hodaju zagrljeni, ne obraajui panju na pljusak i
grmljavinu.
Dopratio ju je do ulaza u zgradu i saekao da otkljua vrata, a zatim
uao za njom. Posmatrali su se u mraku utke, oklevajui. Neto je naas
prostrujalo kroz vazduh, i on se odlui.
Nede... Nemoj... Pokuala je da se odbrani, ali ne naroito
odluno. Silovito ju je ljubio. Rukom je pronaao otvor na suknji i put do
njenih goruih butina. Ona zatvori oi i zagrli ga. Bila je vrela i vlana.
Iznenada bijesnu svetio i zaue se glasovi. Neko je izlazio iz stana
gore, na drugorri spratu. Valeri se otre.
Moram... Moram da idem... Nede, videemo se sutra.
Bila je raupana i teko je disala. Ned se nasmei.
U redu. Sutra. Neu zaboraviti... Budi u to sigurna!
Nasmejala se, hitno ga poljubila i otrala ka liftu. Ostao je trenutak da
gleda za njom, prinevi licu prste na kojima se oseao njen otar, prodoran,
uzbudljiv miris, a zatim pouri napolje.
Pljusak je prestao. Iza ugla Ned ugleda nekoliko policijskih vozila i
gomilu radoznalaca. Ambulantni kopteri spremali su se da uzlete, nekoliko
uniformiranih policajaca muvalo se u blizini, a jedan u civilu, krupan i
proelav, etvrtaste brade i vornovatih ruerdi, izdavao je nareenja. Pored
njega stajao je suvonjav tip u odelu.
Ned zastade, osmotri prizor, slagnu ramenima i produi dalje. Uskoro
policijska svetla i uzbueni glasovi gomile iza njega zamree u vrelini noi.
4.

Depresija ga je udarila kao eki. Oseao je proteklih dana kako se

skuplja i zgunjava oko njega u vrelom vazduhu; prva polovina maja bila je
te godine neobino topla.
Ovo prokleto vreme, pomisli.
Ali, znao je to dobro, nije vreme bilo posredi. Sparina je nosila sa
sobom udnu teinu dareljivo je poklanjajui svima. Njegov problem
leao je dublje. Izbegavao je da ga zaista sagleda i uhvati se sa njim
ukotac; bilo je lake da ostane tamo gde je, zakopan, ali provirujui jednim
delom, doputajui zlokobno da bude ugledan na trenutak, izazivajui.

Sranje.
Mrzeo je ovo stanje samosaaljenja. U nekoliko navrata bio je u
slinoj situaciji, ali taj ne-znam-ta-u-sa-sobom sindrom nikad u sebi nije
imao ovakav kvalitet, vrstu ozbiljnosti i... u krajnjoj liniji, zato da to sebi
ne prizna, opasnosti.
Nasluivao je u sebi grumen straha koji se polako stvrdnjava i raste, a
najveu nelagodnost izazivalo je to to ni u ta nije mogao da upre prstom i
kae to je; definii strah, iznesi ga na svetio dana, i pola posla je
obavljeno.
Sranje ponovi, ovaj put naglas. Iznenadnim, besmisleno divljim
pokretom, odalami komande stereo-ureaja koji umuknu neoekivano, kao
da je cela grupa, ija je svirka gruvala stanom, istovremeno giljotinirana.
(Giljotinirana? Boe, sredi se malo!)
Sunce je napolju prilo park u kojemu se igrala deurlija iz oblinjeg
zabavita. Njihova dreka preplavi sobu kroz otvoren prozor, i on poele da i
njih moe da iskljui. Kroz glavu mu ponovo prolete zabavno mrana
pomisao na giljotinu i izazva osmeh.
Divno, ovee, ba divno!
Ustao je i poeo nervozno da se muva po stanu. Opet je izgubio
nekoliko asova. Pamenje ga je izdavalo. Nije mogao da se seti gde je to
sino bio, ta je radio, postojale su praznine. Te udne amnezije prate ga jo
od onog dana kada je nabavio taj novi ukras za sto... Ni sam nije znao zato
je kupio tu srebrnastu cev, obino je izbegavao da daje novac za beskorisne
sitnice.
Ovo je bilo nekako drugaije. Neki ulini preprodava ponudio mu je
predmet u egzotinoj vrevi najvee gradske pijace. Izgledao je unezvereno,
kao da boluje od neega.. Zakrvavljene oi, brz govor i grozniavi pokreti
odavali su elju da se to pre otarasi svoje neobine robe.
Neete zaaliti, gospodine! Jevtino, jevtino za vas! Pravi unikat!
Glas mu je preao u zavereniki apat: Mnogi su ivotom platili da ovo
poseduju, ja traim samo pedeset osam dolara... Dobro, etrdeset pet...
Govorka se da je ardonskog porekla, da je zaarano! De, de, pogledajte
samo...
Uzeo je cev u ruku. Istog trenutka opri ga ledena vatra i on oseti kako
ga proima jeza zagrobne hladnoe. Onda odjednom oseaj odbojnosti
nestade i ustupi mesto neobinom zadovoljstvu. Cev postade topla, prisna,
prijatna... Sve oko njega kao da je ustuknulo korak, kao da se na sve
spustila prozirna koprena sna. Uzavreli zvuci trnice utihnue. Prodavci su
besmisleno mahali rukama, kupci beskrajno sporo birali, spodobe u
najrazliitijoj odei lebdele su unaokolo, daleko od njega. Bio je sam,
potpuno sam sa sobom, i to mu je tako prijalo!
Trgao se i vratio u stvarnost. Bez rijei izbrojao je novac i ostavio
prodavca sa izrazom olakanja na licu.
Tada se dogodilo prvi put. Seao se da je poao da potrai taksi za
Zvezdanu etvrt, a onda je nastao prekid. Ma koliko se upinjao da
rekonstruie dva asa koja su usledila, nije uspevao. Tano toliko trajala je
slepa mrlja u seanju.
Bio je ponovo u gomili koja se gurala i komeala, jo uvek na pijaci.
Nekoliko policajaca dralo je masu na odstojanju. Bolniari u belom
stavljali su neije telo na nosila. Uspeo je da se izdigne na prste i iznad
glava vidi le: bio je to mali, ljigavi vercer od kojega je kupio tu toplu,
zgodnu stvaricu koju je stiskao u depu. Oi su mu bile ukoene, a lice
zamrznuto u grimasu straha. Na grudima se nazirala velika krvava rupa.
Cuo je ljude kako uno raspravljaju o tome je li mogue da neko
rukom iupa oveku srce iz tela.
Ardonci su mogli! uzviknuo je neko.

Da, zaista su mogli... Ali njih vie nije bilo. Armija Zemaliske
Federacije oistila je svemir od tih krvoloka. Tui glasovi buali su mu u
glavi. Prestao je da slua i okrenuo se da poe: prizor mu vie nije bio
zanimljiv. Otiao je zadovoljno se osmehujui. Jedino nije vadio ruke iz
depova. Neto mu je govorilo da to ne bi bilo naroito pametno...
Buka koju su deca pravila napolju postade neizdriva. Uzdahnuo je
rezignirano. Danas nita od uenja... Pogled mu pade na stihiju udbenika
koji su se nagomilali na radnom stolu, i eki ponovo pade. Zario je lice u
ake i poeleo da opet moe da plae.
Cev je mirno leala reflektujui svetlost vrelog jutra koja je kroz
prozor plavila sobu.
5.

Dan je bio paklenski vru. Rashladni ureaji bezuspeno su pokuavali

da olakaju rad osoblju policijske stanice. U Elijevoj kancelariji bilo je kao
u penici.
Dakle, evo ime dosad raspolaemo!
Detektiv je stajao pored monitora na ijem je ekranu svetlucao tlocrt
Zvezdane etvrti. U prostoriji su, pored Elija, bili detektiv Marfi, jueranji
oevidac ubistva koji se konano predstavio kao Maksim Uvije, i utljiva
ena etrdesetih godina.
Ubica se na naoj teritoriji pojavio pre dvanaest dana. Trenutni
bilans: esnaest rtava. Do jue nije napravio ni najmanju greku... Moda
je to to je naleteo na vas srena okolnost.
Za koga to? frknu Uvije.
Za potencijalne budue rtve. Dalje: taj njegov potpis jedini je
element koji povezuje sve zloine. Motiv nam je nepoznat, a najverovatnije
ne postoji. Inae, nain izvrenja takoe mu se menja: sedmoro je ubijeno
vatrenim orujem, estoro tupim, verovatno metalnom ipkom, a troje sino
noem. Marfi, ima li ta od Centrale?
Crnac otvori fasciklu i prui mu izvetaj.
Upravo je stiglo iz printera. Samo jedan sluaj izvan naeg kvarta
koji moe da se dovede u vezu. Ubijen je izvesni Marsel Fi, beznaajni
vercer, sitna lopua. Neko mu je, hm... iupao srce iz tela i ostavio u krvi
nacrtan isti znak.
Eli se strese. Imao je posla sa svakojakim zloincima, ali sa ovakvim
krvolokom... Pogledao je skicu sa uviaja. Da, crte se poklapao sa
potpisom NJEGOVOG ubice.
Jesu li iskopali neto u vezi sa rtvom?
Nita to bi bilo vredno pomena. Cini se da tip ara bez ikakvog
metoda. Manijak.
Ba nije morao da se doseli u nae susedstvo... Dobro, to je
otprilike sve. Da ujemo sad vas, gospodo udaci.
Uvije odmahnu rukom na Elijev sarkastian ton kao da od sebe tera
muvu.
Jedno neka vam bude jasno: ne bi nam palo na pamet da se
upleemo u ovo da nije ubijeno dvoje naih. Plilino nas malo ima, i
razumljivo je da nam je stalo do uzajamne bezbednosti. Osim toga, svi smo
veoma voleli Malu Vili.
Zagledao se zamiljeno u Elija, a onda pokazao na enu koja je mirno
puila cigaretu za cigaretom i punila pepeljaru pred sobom.
Ovo je Izabela Ripli. Ona e vas upoznati sa jo jednim aspektom
cele ove stvari.
Izabela ukloni pramen prosede kose sa ela i osmotri detektive
dubokim plavim oima. Glas joj je bio zvonak i melodian.
Vidite, gospodo, mi udaci sastajemo se jednom na mesec radi

razmene iskustva i pomoi... Maksim vam je jue demonstrirao deli svoje

sposobnosti, i vaa reakcija bila je vrlo tipina za stav drutva u celini
prema nama: odbojnost i nerazumevanje. Zato smo socijalno neprilagoeni
i esto se sukobljavamo sa takozvanim normalnim svetom. Nama je ta
meusobna briga neprocenjivo vana...
Ama, preite na stvar! uzviknu Eli nestrpljivo. Samo nam jo
treba predavanje iz sociologije... Riplijeva zastade, pogleda ga
podsmeljivo i nastavi:
U redu. Dakle, u Zvezdanoj etvrti ima nas jo troje, u irem
podruju sektora petnaestak, u celom Megalopolisu moda stotinjak. Ako
nismo previe udaljeni, moemo da stupimo u kontakt trenutno. U
trenucima stresa nekog od nas to moe da nastupi automatski. Sino smo
svi istovremeno iskusili ono to se desilo Dozefu i Maloj Vili... Iskusili
smo kako izgleda smrt.
Eli sede do Marfija koji je zainteresovano sluao, zaboravivi
privremeno na nesnosnu vruinu.
Nastavite.
Videli smo sino ubicu, ali ne jasno... Neto je ometalo kontakt, i to
je ono to nas udi i, ako hoete, plai... Ubica kao da oko sebe ima oreol,
kao da... zrai.
Mislite da i on poseduje te vae telepatske moi!?
Ne... Ne ba takve... Umeli bismo to da prepoznamo. Nije to niko
od naih. Ovo je izgledalo nekako... tuinski. Strano. Samo jednom sam
imala slian oseaj, pre nekoliko godina kad sam posetila izlobu
zaplenjenih delova ardonske ratne opreme. I pored relativne starosti, sve je
imalo oko sebe istu preteu auru...
Eli nije znao treba li da bude besan i da otera uvrnute tipove do avola,
ili da jednostavno okai pitolj i znaku o klin i pridrui se ovom klubu za
prianje viceva:
Sve lepe od lepeg! Znai, imamo u susedstvu Ardonca koji ubija
dosadu ubijajui ljude! Poslednji Ardonac nestao je u oblaku radioaktivne
pare zajedno sa svojim rodnim planetom pre trideset godina!
Zato ste toliko sigurni u to? Zena ga je posmatrala mirno.
Boe! Ne znam zato upte gubim vreme s vama!
Zato to nemate nita bolje dobaci Uvije. Bolje se upristojite
i sluajte dalje.
Marfi se smejuckao sebi u bradu.
Riplijeva pripali novu cigaretu i umno povue dim.
Posle prvog sinonjeg kontakta, povezali smo se i sloili da bi
najbolje bilo da Maksim doe do vas i ponudi vam saradnju... Nikako nam
se nije dopalo ono to smo iskusili u tom sobiku. Ono ime je ubica zraio
uasnulo nas je: neverovatno snano, neverovatno zlo... Izuzetno opasno za
sve nas!
Maksim ustade i prie prozoru. Osmotrio je suncem bljetavo
osvetljenu ulicu devedeset i tri sprata ispod sebe i okrenuo se detektivu koji
je mrano utao.
Bio sam sino s vama na licu mesta, gde su emotivne matrice jo
bile svee i jake. Tu sam se uverio u tanost prvog utiska... Dole se eta
neto mnogo opasnije od obinog manijaka!
Dobro, de pomirljivo uzdahnu Eli. Ali ta je sa tim treim
kojega ste pomenuli. Gde je?
U kontaktu smo sa njim. Dole je, na tragu oruju kojim je ubistvo
poinjeno. Verujemo da e nas ono odvesti do ubice. Riplijeva zgnjei
poveliki opuak i pogleda detektive hladnim, odlunim pogledom.
Mislim da bi sada trebalo da pripremimo plan zajednike akcije.

Eli zausti da kae neto ironino na raun matorih ljudi koji bi da se

igraju lopova i andara, ali se obuzda.
Sluam vas ree tiho.
6.

Mali Pariz bilo je jedno od retkih mesta u kvartu gde se ovek

mogao skloniti od nesnosne sparine kasnog popodneva. Ipak, kafe je bio
gotovo prazan. Cini se da su ljudi iz susedstva vie voleli da ostanu kod
kue i klone se ulica. Govorkanja o nemoi policije da stane na put
tajanstvenom ubici bila su efikasna. U kafeu je ostalo jo samo nekoliko
stalnih posetilaca-ispiutura kojima je bilo svejedno ta se zbiva izvan
njihove aice.
Valeri uze kutiju sa praznim bocama i ponese je u ostavu. Nije tokom
dana imala nekog naroitog posla, ali bila je slomljena vruinom. Gospodin
Martin joj je, pre nego to je otiao, rekao da zatvori ranije. To je Valeri i
odgovaralo; imala je malo vremena da se uredi pre nego to Ned doe po
nju.
Svratio je neto posle jedan na uobiajenu pizzu i pivo. Proveli su
dvadesetak minuta u prijatno naelektrisanom razgovoru koji se zavrio
dogovorom za vee: Ned e doi po nju u pola osam, a onda e kod njega...
Valeri je, naravno, znala ta to znai, ali reila je da poziv prihvati. Ned joj
se, uostalom, dopadao; ve je dosta dugo bila sama...
Spustila je kutiju na policu, ispravila se i pogledala po ostavi. Cenova
bela kecelja nemarno je bila baena na stoliicu u uglu. Cen... Tada se seti
noa. Do avola, potpuno je smetnula sa uma da ga pita, pa i da uzme no
iz ladice u koju ga je sino onako u urbi sklonila. Izala je urno iz ostave
i uputila se ka anku.
Dobro vee.
Zastala je zaprepaena. Nepoznati mladi koji ju je prolo vee
preplaio stajao je naslonjen na ank pored kase. Odjednom ona shvati!
No! Ned joj je rekao da su oni jadni ljudi sino bili ubijeni noem.
Grozniavo je razmiljala. Mladi se smeio.
D-dobro vee odgovori ona stegnuta grla.
Posljednji pijanac buno ustade i otetura ka izlazu mrmljajui neto.
Ja... Veeras zatvaram ranije...
Gledao ju je nedokuivo tamnim oima uokvirenim podonjacima.
Danas niste imali neki naroit promet?
N-ne... Ono to je trebalo da bude osmeh na njenom licu vie je
liilo na grimasu. Ove prie o ubistvima rasterale su veinu muterija...
Zakoraila je iza anka i stala pripivi se leima o veliko ogledalo na
zidu. Posmatrala ga je oprezno.
Da li... Da li elite neto?
U stvari, da. Glas mu je bio miran, zloslutno tih. Treba mi
jedna mala informacija...
Pribliio joj se. Sad je stajao preko puta i nagao se nad ank.
Re je o jednom nou, kuhinjskom... Otprilike ovako velikom.
Gledala je razrogaenih oiju u njegove razmaknute ake koje su
pokazivale veliinu seiva. Maila se uasnuta rukom iza lea, traei na
donjoj, pomonoj polici neki predmet, ipku, bocu, BILO STA... Njegov
pogled prodirao je tako duboko... bio tako snaan... Napipala je grli boce,
zgrabila i povukla. Staklo iskliznu iz oznojenih prstiju i boca pade na pod
uz prasak. GOTOVO JE!
Nepoznati se iznenada uspravi. Okrenuo je glavu prema vratima, a
zatim opet ka njoj.
Moram sada da idem ree mirno uz neobian osmeh. Ali
videemo se ponovo... Uskoro!

Gledala je, ne verujui, kako se stranac pribliava vratima i nestaje

potom napolju u sumraku. Onda se srui na stolicu i brinu u pla
isprekidan histerinim jecajima. Izvuena ladica ispod kase zurila je u nju
kao veliko, prazno oko.
Na vntima se pojavi Ned.
7.

Rahmadavi utke pui i trai u sebi onu uobiajenu napetost pred

odluujuu akciju. Ne osea je, prazan je. Posmatra odred specijalno
obuenih ljudi kako se razbija pustom ulicom i otie u okolne vee i
prolaze. Poinje da rominja kia iz olovnog neba i pecka ga po vratu i
rukama.
Izabela Ripli stoji pogleda uprtog u dva osvetljena prozora zgrade
preko puta, ne uje joj misli. Uvije neto tiho razgovara sa mladiem koji
im se pridruio pre petnaestak minuta. Suvonjav i dug, oi u neprekidnom
pokretu. Njegova re pokrenula je sve ove ljude i konano ubedila Elija u
ispravnost svega to je preduzeo od kada se Uvije pojavio u njegovom
uredu. Zeleo je da se ubica zaista nalazi omeen zidovima iza te dve take
svetla, moda i zbog neeljenog, nesavladanog sna koji mu je proteklu no
ispunio teskobom.
Dvanaest mu je godina, otac i on bee sa Riade etiri, na kojoj je
proveo detinjstvo, pred poslednjim velikim ardonskim napadom...
Trgovaki brod koji ih nosi hramlje ka Zemlji, ka sigurnosti, ka majci.
Nemar ili sabotaa, svejedno, goriva ponestaje, a traga neumoljivo
pokazuje tri svetle takice, ardonske lovce, kako hitaju za njima iz mrane
duplje svemira. Vidi uas na licima, grozniavu uurbanost koja prerasta u
paniku. Onda jedan udar, drugi, itav niz... Dinovska pesnica izbacuje
brod sa kursa, otkida mu komandni most i probija zidove na nekoliko
nivoa. Zahvata ga ljudska reka i nosi kroz talase guanja, gaenja, kletvi,
plaa. Otac ga grabi i vue ka kapsuli za spaavanje, itanje vazduha koji
bei u nitavilo i vreva uspaniene gomile zamiru za njima, hermetiki se
zatvaraju vrata odelenja i svet se pretvara u kolevku, u umirujuu, sigurnu
tiinu. Kapsula je otvorena, hitri oevi pokreti ukljuuju pogon i vezuju ga
za sedalo, i tada, u beskonanom trenu dovoljnom da i otac kroi unutra u
mogui spas, jezivi zvuk poinje da raste svuda oko njih i sabija im se pod
kou, u um, srce, kosti... Vreme staje i ceri mu se oevom luaki
obalavljenom vilicom iji se zubi izduuju u iljke, jasno vidi oeve zenice
koje se skupljaju u uzane otvore, jasno vidi kako oeva ruka postaje
kanda, vornovata i sluzava. Neiji glas, tu i dubok, sa dna due, probija
oevo grlo i govori mu neto. Kanda se die, i od sopstvenog vriska ne
uje okretanje prekidaa i hitri pad poklopca kapsule u leite. Vriti i ne
uje tup pad oevog tela i njegov prkosan smeh ispresecan grevima koji
mu vraaju stari, dobro znani lik, vriti i ne vidi odseenu kandu koja mu
poskakuje pod nogama menjajui se: daleko su zbog vriska, i moan udar
pogona kapsule i uskovitlane zvezde dok leti ispljunut to dalje od
skaredno deformisane olupine... uju mu krik i Orion i Aldebaran,
nesagledivi ambisi crnila pune se njegovim zvukom, itav svet je krik.
A onda buenje, hladan znoj i drhtanje... Da, taj noanji san doprineo
je vie od svega da njegova gvozdena logika i racionalnost ustuknu i
prepuste ga poverenju u natprirodno i okultno. Kao amajliju, Eli stegnu u
ruci jedino to mu je jo izgledalo stalno i nepromenjivo svoj stari,
sigurni magnum 357.
Mladi koji se predstavio kao Milo Kova i doneo vest da je otkrio
mesto na kome se krije ubica, ukoi se iznenada, ostade nekoliko trenutaka
u tom poloaju, a onda tiho neto ree Uvijeu. Ovaj se okrenu Eliju i
klimnu glavom.
Cist, bez ijedne misli, Rahmadavi mahnu Marfiju i ostalim policajcima

koji su se rasporedili opkolivi blok, izvue glomazno oruje i potra ka

ulazu.
8.

Raskomoti se. Smukau neto za pie.

Valeri saeka da Ned ode u kuhinju i stade paljivije da razgleda
njegov stan. Ne mnogo prostrana soba, u koju se ulazilo direktno sa ulaznih
vrata, odisala je urednou. Odudarao je samo pisai sto, na ijoj je ploi
vladao dopadljiv nered. Bio je apsolvent prava, jo nekoliko ispita delilo ga
je od diplome, tako joj je rekao kada su se upoznali... Udoban trosed i dve
fotelje bili su, bar sudei po koi kojom su presvueni, prilino stari; tepih
sa ukusno kombinovanim junoamerikim motivima, police i stoi od
bambusa, pleteni luster, neupadljive tapete, nekoliko slika jarkih boja...
Dopadala joj se ova soba, sve je u njoj delovalo toplo, ak i teak ormar od
orahovine koji je zaklanjao pretean deo zida.
Napolju se polako smrkavalo i meke senke ispunie prostoriju. Valeri
ustade i upali svetio. Stvari odjednom dobie otrije, manje prijatne
konture, razgoliene u beloj svetlosti. Devojka slegnu ramenima i prie
prozoru. Uini joj se, u trenutku, da vidi nekog dole na ulici kako gleda u
prozor, u nju. Oseti da je neto stee u grudima on, tajanstveni mladi iz
kafea! Nagnu se blie oknu da bi bolje videla ali prilika nestade. Ulicom se
izdui pomrina. Vrati joj se drhtavica.
Ned je jedva uspeo da je smiri u kafeu. Bila je zdrobljena, smlavljena
strahom. Naizmenino je jecala i smejala se pokuavajui da mu objasni.
Nekako su zatvorili Mali Pariz i ona se prepustila njegovom smirujuem
zagrljaju. Pustila je da je vodi, polako se oputala koraajui uz njega. Taj
grozni oseaj bespomonosti poeo je da bledi, ali ona elja kojom je
doekala kraj dana nije joj se vratila. Osetila je kako je obuzima rezignacija
i apatija.
Postade svesna udne tiine tek kad je razbi stegnuta kripa drveta.
Okrenula se hitro, nervozno: vrata glomaznog ormara visila su u
vazduhu irom otvorena, kao ruka koja poziva doi, zaviri, pogledaj!
Ona im prie sa namerom da ormar zatvori ne zagledajui, ali i protiv volje
pogled joj se zakova za ono to se nalazilo unutra.
Tkanina, prljavocrvena; ispod nje napola pokrivena skraena
samarica oslonjena o zid ormara... Iskidane kutije i razbacane patrone, sve
umrljano tamnocrvenim, elina ipka poprskana finim, sitnim, osuenim
grimiznim kapima... A usred svega toga hladan, bljetav osmeh seiva
velikog kuhinjskog noa!
Poguri se kao pod udarcem, ustuknu, pa se uspravi uza zid pritiskajui
nadlanicu o usta.
Sada zna progovori mirno Ned sa kuhinjskih vrata. Polako se
sae i odloi dve ae sa pripremljenim piem na stoi.
Telo joj je otkazalo poslunost. Sirom otvorenih oiju, grizui
nadlanicu do krvi, zurila je u Neda.
Ne boj se, Val, ja mu to neu dopustiti. Gledala je u njega bez rei,
nita ne shvatajui.
Sada sam konano sve razumeo! Neu mu dopustiti da te povredi...
Govorei to, on podie ruku i pomilova je po kosi, a onda iznenadnim
trzajem odbaci lampu sa stola u drugi kraj sobe. Odskoi od nje u krhotine
stakla i zavrte glavom. Ne nju! Ne dam! Ne nju... ne... ne nju...
Nevidljivi udarac srui ga na kolena. Miii na njegovom licu otpoee
neki udan ples, nabrekoe mu ile na elu, ake u koje zari glavu stadoe
da se tresu.
Zavesa u njegovoj glavi konano je bila razmaknuta i ono stravino,
mrano oblije, koje ga je ponekad pohodilo u snovima svetiucajui oima
iz tame, izalo je napoblje. Izalo je po novu krv, po novu hranu koju e mu

pribaviti Nedove ruke!

Ostatak Nedove svesti i volje zakoprca se bespomono u uzaludnom
otporu: borba potraja samo nekoliko trenutaka. A onda on podie glavu i
pogleda Valeri praznim, uskim zenicama udno utih, sjajnih oiju. Umesto
devojke koju je elio da voli, ispred Neda stajalo je drhtavo, toplo malo
stvorenje paralizovano strahom, puno ivotne energije koju e uzeti i
pokloniti... NJEMU!
On poe polako da ustaje, i dubok, zlokoban zvuk, reanje pobesnelog
psa ote mu se iz grla. Sa vujim osmehom Ned skoi ka njoj poput neke
praiskonske zveri i Valeri tek tada uspe da vrisne.
9.

Eli sa dvojicom svojih ljudi izbi ramenima vrata iz arki i ulete u

devojin krik. U hipu on je vide na podu, a iznad nje pognutog mladia
kako se okree ka vratima i zavlai ruku u unutranji dep jakne.
Jedan, dva, tri snana trzaja prostrujae Elijevim ispruenim rukama,
prasak pucnja stie s malim zakanjenjem.
Mladi odskoi visoko u vazduh, tresnu o suprotan zid i svali se preko
troseda na pod ostavljajui na tapetama veliku krvavu mrlju. Prvo zrno
odvalilo mu je levu stranu lica i nainilo mu u glavi jezivu crvenu jamu.
Drugo mu je grunulo u grudni ko i bacilo ga uvis, a tree doekalo u letu i
otkinulo mu desno koleno. Fontana krvi zasu sobu i razli se tepihom. Ba
kao u Elijevom snu, svet je u trenutku ispunjavao samo devojin neprekidni
vrisak.
Eli se tre Iz obamrlosti i prie njoj. Za njim uoe jo etiri policajca
koje je predvodio Marili. Devojin vrisak prekide brz amar. Ona stade sa
neprepoznavanjem da zuri u Elija i ostale, pa poe da se trese u njegovim
rukama.
Vas dvojica zovite ambulantne koptere! Vodite je napolje!
Policajci pohitae da izvre nareenje, ali im se devojka ote, zagleda se
preko Elijevog ramena u mladiev le i podie drhtavo ruku. Eli vide njen
luaki, zakrvavljeni pogled i zabezeknuta lica svojih ljudi. Onda se okrenu
i oseti kako mu se die kosa na glavi.
Desna ruka lea polako se pokrenu, zastade u vazduhu i aka se otvori:
na tepih bez zvuka pade sjajna metalna cev zapuena zaobljenim epiima.
A onda, beskrajno polako, ono to je do pre minut bilo Ned Tejlor poe da
ustaje, desne noge savijene pod nemoguim uglom, sa grotesknom
karikaturom osmeha na unakaenom licu.
10.

Buenje je trajalo tako dugo... Povremeno se embrion njegove svesti

hranio blagoslovenim zlom kako bi rastao i jaao, kako bi se najzad
probudio.
Bio je savreno budan. Konano.
Ljutura ove jadne kreature koja ga je nosila u sebi nije mu vie
potrebna. Vreme je da se uspravi u svom pravom, velianstvenom liku! Ova
slaba i bespomona ljudska bia okupljena oko njega prva e osetiti
njegovu mo. Prohujae ovim svetom hranei se strahom, sejui smrt,
anjui osvetu! Za Ardon, za svoje tvorce!
On se iskezi i skoi.
11.

Dva najblia policajca ne stigoe ni da se pomere. Strahovit udarac

razbi prvog o zid poput lutke, a drugog zavitla kroz prozorsko okno u pad
dug sedam spratova. Ostali, koji su opinjeno posmatrali kako ljudska tkiva
otpadaju sa te stvari kao odbaena kouljica i otkrivaju telo gotovo lepo u
svojoj udovinosti, trgoe se i podigoe oruje. Prekasno.
Bie, koje su svi oni dobro poznavali iz holo-vesti i filmova, ali ga
nikada nisu zaista sreli, bilo je suvie brzo. U deliu sekunde jo jedan

policajac ostade slomljene kime. Zapratae pucnjevi.

Marfi zgrabi devojku koja je stajala kao u transu i odvue je ka
stepenitu. Eli opali dva puta u zeleni kovitlac oseajui da se nalazi
zarobljen u snu iz kog mu nema buenja. Oba metka pogodie Ardonca bez
ikakvog efekta. etvrti policajac ne stie da izbegne kandu koja ga raspori
od vrata do pupka.
Eli se osloni leima o zid i podie magnum gledajui kako se zver
okree ka njemu, opini ga uta slina koja curi niz kljocajue eljusti sa tri
reda dugih, iljatih zuba. Posla jo jedan metak pravo u tu gadnu gubicu
koja mu odgovori rezanjem.
Gotovo je, pomisli.
Zver odjednom zastade neodluno. Dugi, nazubljeni rep poe
nervozno da iba tamo-amo. Neko epa Elija za ruku, izvue ga napolje i
odgurnu u stranu.
12.

Unutra, nasuprot pognutoj maini smrti spremnoj za skok, stajale su tri

uspravne figure. Ardonac je oseao njihovu snagu. Gledao je, ne verujui,
kako stoje pred njim. On odasla brzo svoje mentalne pipke ka njihovim
umovima, ali naie na vrst zid odbojnosti.
Kova je stajao u sredini, Izabela s njegove leve a Maksim sa desne
strane. Posmatrao je stvorenje pred sobom dok je kutak njegovog uma
vritao OPASNOST! OPASNOST! Hladan talas straha preplavi ga i
proe kroz njega. Naoruan samo svojom udnom silom i pomoi dvoje
prijatelja, gledao je u oi zveri koja je bila sposobna za nezamisliva
razaranja. Drugi deo njegovog uma vrio je od besa. Oseao je kako mu
snaga raste i ispunjuje ga celog ekajui nestrpljivo da bude usmerena na
neto... Za Malu Vili, pomislio je sklopivi oi. Za Dozefa i ostale...
On dodirnu Izabelin i Maksimov um i oni se vrsto sklopie u trougao
mentalne sile koji poe polako da se okree.
Sa stotinkama sekunde, dok je zver stajala zamrznuta u iznenaenju,
brzina okretanja trougla rasla je sve dok od njega nije nainila zavitlanu,
nesalomivu otricu. Kova je sada bio savreno miran. Oseao je pokoleban
um zveri kao stalno smenjiavnje plime i oseke. On umom podie otricu i
hitnu je preko sobe.
Ardonac oseti neizdriv bol na mestu gde je ronato ispupenje
razdvajalo njegove ute, fluoroscentne oi. Ustuknuo je i pripio se uza zid.
Sve je postalo bol, ogroman i zaslepljujui: glatka i debela koa na licu,
reptilska krljut na leima, opasni zupci na repu, sve je odailjalo blistave
strelice bola u Ardonev monstruozni um. Po sobi poee da lete predmeti
bacani snanim strujanjem bioenergije; pojavie se prvi plamenovi,
nametaj od bambusa poe da bukti. Zver zaurla i skoi naslepo.
Maksim Uvije srui se na pod pregrizenog grkljana. Istom brzinom
kojom je ivot oticao iz njega, energija njegovog uma ulivala se u Kovaev
i Izabelin. Kovau zaigra pred sklopljenim oima poslednja poruka
umirueg. Da, Maks, pomisli, uiniemo to. Rastrgnuemo to prokleto
kopile!
Trougao se pretvori u luk koji sabi Ardoneve ispruene mentalne
pipke u grumen mrnje i straha. Urlanje zveri razli se zgradom.
Zar su ta bedna bia mogla da mu uine ovako neto! Zar te bube,
mekih stomaka i krhkih kostiju... Strah stade da jaa i prelazi u potpunu
paniku. Njegovi ga tvorci posmatraju! Videe da je nesposoban da izvri
zadatak za koji je uslovljen, odrei e ga se zbog tih nitavnih stvorenja
koja su ga silom, ije poreklo nije razumevao, prikovala o zid i primorala
ga da urla od bola i straha... Ne!
Jo jedan gibak skok kroz plamen i Izabela Ripli odlete ka prozoru
slomljenog vrata. Kovaeve oi buknue snanije od poara koji je zahvatio
stan. Ostao je sam. U trenu mu pred oima proletee pomeane i stopljene
slike: okupljanja i zajednike vebe u kontroli psi-energije, sve one dobre
stvari pre ubistva, oaj zbog gubitka divne devojice i dobrog prijatelja,

uporna potraga za noem koja ga je dovela do devojke kestenjaste kose i

krupnih sanjivih oiju... devojke koja je poluluda od uasa i histerije jecala
negde napolju! Otvorio je oi. Percepcija mu se viestruko izotri. Boje su
bile mnogostruko svetlije, plamenovi su divlje plesali oko njega, svi zvuci
su isto i snano odjekivali. Usred svega toga stajala je zver pogurena za
skok, krvave gubice i kandi, urlajui i reei naizmenino. Luk se zgusnu
u taku skoncentrisane energije, svrdlo koje se zari u samo sredite uma
zveri.
Ardoneve eljusti poee da menjaju oblik, kande da se deformiu,
tvrda koa da se ljuti i otpada; ute oi prsnue iz duplji. Bez ijedne
preostale misli zver se baci na tu taku koja je razara.
Spratom se razlee eksplozija.
o
Eli, Marfi i ostali preiveli policajci, zajedno sa stanarima koji su
napustili zgradu, gledali su kako dim kulja kroz prozore i ulaz. Gomila
radoznalaca okupljena na ulici raspri se da napravi mesta za ambulantni
kopter koji je sletao. Sa visina je dopirao zvuk vatrogasnih sirena.
Uzbueni agor gomile prenu Elija iz oamuenosti. Na ulazu zgrade
zacrni se u dimu visoka, vitka prilika. Umorno Kovaevo lice bez osmeha
susrete Elijeve oi. Smraen, dvadeset godina stariji, sa oima okovanim i
neprozirnim. U ispruenoj ruci na dlanu cev, iskrivljena i bez sjaja.
13.

Tri nedelje posle sedeli su zajedno u Malom Parizu. Valeri sa setnim

osmehom, Eli zamiljen, Kova sa zavojima na rukama i vratu.
Jesu li te opekotine opasne?
Bit e sve u redu. Mladi otpi gutljaj piva i pogleda je
blagonaklono. Zao mi je to sam te onomad toliko preplaio.
Eli se poee po bradi koja mu je za ovih dvadesetak dana prilino
zatamnila lice, i mai se za dep.
Evo, deco. Znate ta je ovo?
Poto ga samo upitno pogledae, on odgovori:
Moja ostavka. Ostavljam stanicu Marfiju. Zna posao... Spretan
kukin sin.
Kova utke osmotri belu omotnicu pa upita:
Sta ete sada?
Imam neke prijatelje u Evropi, posetiu ih. Probau da tamo negde
zaponem neto novo. Ali ne idem pre nego to mi kae kako... kako si ga
naao.
Kova dovri pivo i uzdahnu.
Posle ubistva Male Vili, bio sam prvi na licu mesta. Osetio sam
karakteristian, nepoznati oreol moi... Ne umem da to dobro objasnim...
Bilo je to kao da pratim neiji zadah. Oruje kojim je zloin poinjen bilo
je kljuna stvar. Poeo sam da tragam za noem, i eto.
Sigurno ga je... Ned... posle ubistva oistio od tragova i, prolazei
ovuda, iskoristio priliku da ga ostavi, i mirno proe kroz policijsku
kontrolu nadoveza Valeri tiho.
Da, bilo mu je lako posle da ga ponovo uzme... Eli klimnu glavom
i ustade.
Dobro, deco, vreme je. Javiu vam se. Vi ostajete?
Njih dvoje se pogledae i uutae. Eli pogladi Valeri po kosi i rukova
se sa mladiem.
Samo jo trenutak zadra ga on. Sta se desilo sa onom
cevi?
Eli se namrti.
To sigurno nije vie moja i vaa briga. Oni zaludni naunici iz
Akademije znae ta sa time da uine. Izgleda da ta stvarica vie nije
opasna. U svakom sluaju, nalazi se na sigurnom.

Gospodin Martin mahnu Eliju iza anka.

Pozdravljam vas, efe! Ovo je bilo na raun kue!
Eli se nasmei, odmahnu u znak pozdrava na vratima i kroi u prijatno
sunano prepodne.
Ranko Muniti

NA RAZMEU KNJIEVNOSTI
I KINEMATOGRAFIJE

Utemeljivai
moderne fikcije (IV)

Kopnom i morem,
Zemljom i svemirom,
prostorom i vremenom
(H.G. Wells)
Dva meseca pre prve svetske
kino-projekcije brae Lumiere, 24.
oktobra 1895, dva Engleza prijavljuju patent za vremenski stroj,
valjda prvi multimedijski projekt u
historiji: re je o kabini opremljenoj
mobilnim zidovima, otvorima za
ventilaciju i ekranima na kojima bi
se (pomou filma i dijapozitiva)
prikazivale scene iz prolih i buduih razdoblja, te bi se tako
gledaocu pruao utisak putovanja
kroz vreme.
Prvi autor projekta zvao se Herbert George Wells, dvadeset devetogodinjak koji je nedavno napustio profesuru i objavio nekoliko
zapaenih fantastinih novela, uz to
i krai roman The Time Machine.

Drugi je Robert Paul, istih godina,

poznati ve izraiva naunih
instrumenata.
Prvi e, kako kae John Baxter,
krenuti prema slavi kao pisac, drugi
prema oseanju promaenosti i
zaboravu kao pionir kinematografije. Njihova zamisao nikad nee
biti realizovana zbog nedostatka
novca. Ali njome se uspostavlja
primarni i tek kasnije uistinu ostvareni kontakt izmeu filmske tehnike i nestvarnog prizora. Georges
Melies dobie od Louisa i Augustea
Lumierea opremu neophodnu za
svoje bajkovite projekcije: ali prava
kolevka njegovog sveta mate jeste
Wells-Paulov vremenski stroj...
Zapoinje tako jo jedna vanserijska knjievno-filmska biografija.
Po broju i raznolikosti obuhvaenih motiva, opus H. G. Wellsa
moe itatelja podsetiti na tematsku
irinu i oblikovni ivot E. A. Poea.
No paljiviji uvid u njihove spise
odmah otkriva bitnu razliku: sline
ili iste stvari (u oveku i oko njega)
pod Poeovim se perom svaki put
deavaju na neki drugi, jo neopisan nain a svi raznoliki doivljaji Wellsovih junaka uvek
nekako uspevaju da se zbudu isto i
predvidivo.
Ali nije to ni ona bogata narativna konstanta Julesa Vernea, stalna njegova tema velikog putovanja
u nepoznato koje ostvaruju hrabri
delatnici a omoguuju novi strojevi,
izvori energije ili drugi znanstveni
izumi, pria o venoj pustolovini
koju nam pisac uvek iznova kazuje

sa sveim arom i rastuim uspehom. Ovo je, u stvari, suprotno:

nastojanje prilino ogranienog
matara da izmiljanjem stalno
nove tematske i ikonografske oblande prikrije nemogunost udaljavanja od unutarnje uskoe nazora,
nesposobnost da se odvoji od jednog jedinog i prilino limitiranog
pogleda na svet.
Najbolji deo Wellsovog opusa
njegove kratke prie u tom je
smislu posebno karakteristian.
Obraene su tu najmanje etiri
bitne fikcijske teme.
Najprije najstarija (mitska) tema
ovekovog putovanja u nepoznate
predele (od Aepyornisovog ostrva
iz 1894, preko U ponoru iz 1896,
do Zemlje slepih i Doline paukova
iz 1904).
Zatim obrnuta relacija ili tema
Nepoznatog koje na ovaj ili onaj
nain stie do oveka (od Cvetanja
udne orhideje z 1894, preko
Morskih pljakaa iz 1896. i
Kristalnog jajeta iz 1897, do
Carstva mrava iz 1905).
Onda tema (preuzeta iz bajke) zaudnih sposobnosti koje glavni junak neobjanjivo stie (od Znaajnog sluaja Davidsonovih oiju
iz 1895. i Prie o Plattneru iz 1896,
preko oveka koji je mogao initi
uda iz 1898, do Sna o Armagedonu iz 1901).
I konano tema (naunofantastinog korena) neobinih izuma i
otkria koja oveka suoavaju sa
novim fenomenima i mogunostima delovanja (od Stvaraoca
dijamanata iz 1895. i Prie o
pokojnom gospodinu Elveshamu iz
1896, preko Novog akceleratora iz
1901, do Istine o Pyecraftu iz
1903).
Glavni likov tih pria razliiti su
po kulturi, duhovnom horizontu,
vokaciji, ambicijama, karakteru i
po vrsti zgoda koje im pisac namenjuje ali se svima u razliitim
situacijama deava zapravo isto: da
im neto Novo na ovaj ili onaj nain prepreci ivotni put, ne donosei ba nita ni dobro ni prijatno.
Prethistorijski pti roen iz retkog
jajeta izrasta u svirepo udovite,

posetilac vilinske Doline slepih

ostaje bez dragane i umalo bez oiju, egzotina orhideja preobraa se
u vegetalnog ljudodera, hobotnice,
mravi ili pauci izlaze iz tajnih brloga da napadnu i unite ljudski
rod, stvaralac dijamanata ne uspeva
bajnim rezultatom bitno poboljati
ivotni status, sredstva za smanjivanje teine i ubrzanje pokreta bacaju svoje korisnike u prilino nezgodne situacije, a ovek koji moe
da pravi uda na koncu se (zapravo
u zadnji as!) sam oslobaa tog
opasnog irazornog talenta...
Bez obzira na nivo na kojem se
Novo otelotvorava (bajkovita proizvoljnost, sablasna hipoteza, nauna
spekulacija itd.), bez obzira i na
oblik Novog (nepoznata zemlja, tajanstvena sila, originalna maina,
izmilelo udovite, neznana sposobnost ili misteriozna pojava), ono
sobom uvek donosi pretnju, opasnost i nesreu. Cak i stara dobra
tema zakopanog blaga postaje kod
Wellsa nosilac kobi, vee (Blago u
umi) ili manje (Brisherovo blago)
ali neizbene i delotvorne.
Ovaj duboki i imanentni nutarnji
strah od novog, drugaijeg, iznimnog i ustaljenim principima suprotstavljenog elementa, jo potpunije
izraavaju Wellsove novele izvan
fantastinog kruga, na primer Vrata
u zidu ili Moderna ljubav, gde
malog oveka-graanina (tipinog i
najeeg velsovskog junaka) u
propast odvode osloboene onirike vizije ili pak beskrajno smenim
ini iznenadna ljubavna groznica.
Jedini Wellsov lik koji na dobro i
korisno obre udni susret za Novim, bie gospodin Coombes iz humoreske imenom Purpurna gljiva.
Uenjak ili primitivac, pustolov
ili danguba, intelektualac ili malograanin, Netko ili Nitko, velsovski
junak uvek je objektivni i subjektivni gubitnik: izvana zato to ga
neoekivana pustolovina ugroava,
mrcvari ili dokraja unitava, iznutra
jer mu umesto otkrivake radosti
donosi tek strah i bol. Stara vetija
formula ili moderna znanstvena
maina potpuno se (s obzirom na

dejstvo) izjednaavaju u pievom

nazoru i u sudbini njegovih patnika.
Sa stanovita ideologije i poetike
science fictiona sve su ove prie
stoga prilino ograniena dometa:
irei u formalnom smislu pripovednu ikonografiju anra, one sutinski reafirniu bivi model bojaljive odvraenosti od novog i duboke sumnje prema svemu i svakom drugaijem. Avet Mary Shelleyeve lebdi nad prozom njenog
nimalo hrabrijeg sunarodnjaka, to i
sam H. G. W. nehotice priznaje
opisujui razliku izmeu svog i
Verneovog stvaralakog koncepta:
Ove moje prie ne tvrde da se
bave moguim stvarima... one pripadaju knjievnoj vrsti koja obuhvata Apulejevog Zlatnog magarca,
Lukijanove Istinite prie, Petera
Schlemila i priu o Frankensteinu...
Verneovo poverenje u Novo jeste
naravno bilo preterano, ali ono nije
proizlazilo iz oboavanja Novog
(maine, energije, izuma, znanstvenog opita), ve iz radosnog uoavanja i opisivanja svega to se time
moe postii: preterani Wellsov
strah od Novog izvire pak iz nemogunosti otkrivanja ili zamiljanja bilo ega dobrog ili bar nekodljivog to bi se iz toga rodilo.
Stoga Verne esto stvari pojednostavljuje u afirmativnoj, a Wells
skoro uvek u negativnoj tendenciji
svojih dela: tek jednim delom i
zapravo pred kraj ivota Francuzu
polazi za rukom da se otrgne od
zaraznog optimizma velike zanosne
pustolovine (pa otud Veni Adam,
1905, gde stanovnici daleke budunosti otkrivaju tragove katastrofe
koja je unitila nau civilizaciju), a
i Englez e u poznim godinama
prekinuti naas svoje mrano povezivanje Novog sa iskonskim strahovima, fobijama i komarima
ovekove podsvesti (vidi roman
The Shape of Things to Come iz
1933. i scenarij za film Things to
Come iz 1936. godine). Ironija je u
tome to ova finalna, moda testamentarna dela zvue znatno manje
ubedljivo no sve to su poznati
pisci prethodno objavili...

Jer ima uzbudljivosti u oba oblika

tendencioznog
preterivanja,
u
Verneovom
nadovezlvanju
na
mitsku heroiku velikog putovanja
u nepoznato i u Wellsovom teglenju magijskog balasta prasvestl i
straha od povratka u mrak. Pa im
ba to modele ini tako slikovito
razliitim.
Francuz je meutim ipak u izvesioj prednosti, jer bez obzira na
sve simplifikacije gura nauno-fantastinu ideju dobrim smerom: njegovu (i nau) radost ili poverenje
ne izaziva tu nova, divinizirana tehnologija, ve matanje o onom to
se njenom primenom moe otkriti,
doiveti i poboljati. Bitan je stvaralaki impuls i proces, koliko pre i
u toku, toliko i nakon stvaranja Novog Artefakta. Kod Engleza nema
radosti ni na jednoj od ove tri take
kreativnog puta: njegovi junaci stiu ili stvaraju neto Novo iskljuivo sluajno ili pod pritiskom intimnih frustracija, onda Novim samo komplikuju i svoj i tui ivot,
na kraju pak jedva izmiu ili ne
izmiu kobi izazvanoj inovacijom.
Za Vernea je objektivni rezultat
(dobro ili loe funkcioniranje izuma, uspeh ili neuspeh ekspedicije,
trijumf ili propast vizije) znatno
manje vaan od lepote subjektivnog
uestvovanja, od duhovne katarze
koju nudi zamiljanje, realizacija i
iskuavanje Novog. U tom smislu,
za njega je Novo pravi nain da se
ostvare dobri stari snovi.
Kod Wellsa opet obrnuto, jer
Novo samo kanalie stare grozne
komare: pa otud nikakvo udo to
se u Gospodaru dinama tajanstveni
divljak Azumazi slui modernom
mainom kao monim idolom koji
e prihvatiti njegovo oboavanje
usliiti molitve i unititi neprijatelje. Wellsov science fiction
jeste to tek prividno u stvari je
neveto prerueni horror!
Ipak, neke Wellsove novele mogle bi da uu i u najstrou antologiju
kratke forme: ima u Dolini slepih
poetinosti, u Vratima u zidu onirike, u Morskim pljakaima uasa,
u Biseru ljubavi ironije a u Zemlji
paukova odistinske groze, sve to u

obliku knjievnih dragulja do kakvih se francuski pisac nikad nee

dovinuti. Ima u njima neizrecive
unutarnje slutnje, neizmerljive tajne
i nedokuive privlanosti, ba vrlina iji smo nedostatak kod Vernea
ve gorko oplakali.
Ali je H. G. W. neusporedivo
slabiji romanopisac.
Znatno krai i pripovedno jednostavniiji od Verneovih, njegovi iri
sastavi knjievno su minorniji. prosto zato to Wells znade naznaiti
neobinu avanturu, ali ne ume da je
razvije niti da od nas uini stvarno
umeane, gorljive sauesnike...
Jo uvek trajnu internacionalnu
slavu na terenu science fictiona
H. G. W. zapravo stie kratkim romanima (romancama, kako ih naziva) koje (pet na broju) objavljuje
izmeu 1895. i 1901. godine, saimajui tu zapravo ceo svoj tematski
i ideativni registar: evo bizarnih
doivljaja na zemaljskim kopnima i
morima, zatim u etvrtoj dimenziji
alias vremenskoj struji, onda i u
svemiru najpre putem Zla koje
odande dolazi, posle preko ljudi to
tamo kreu da pronau vlastiti Kob.
Vremenski stroj /1895), Otok
doktora Moreaua (1896)i Nevidljivi
ovek (1897) bave se revolucionarnim i zastraujuim otkriima
idealne nauke (mada bi bilo tanije
nazvati to idealnom magijom), Rat
svetova (1898) suoava oveka sa
zloudnim agresorima iz vanzemaljskog prostranstva, a Prvi ljudi
na Mesecu (1901) na pragu novog
veka otelotvoravaju dotad najjeziviju avanturu osveenog dvonoca
koji se otisnuo sa rodne planete.
Zastupljene su sve osnovne teme
njegovih kratkih pria: od ovekovog puta u Nepoznato, preko
stizanja Nepoznatog u ovekovu
postojbinu, do novih i zaudnih
sposobnosti junaka te neverovatnih
izuma koje mu idealna nauka (ili
magija?) stavlja na raspolaganje.
Vremenski stroj (1895) kao
ishodini deo ciklusa obelodanjuje poetna Wellsova sondiranja fantastine romance. Bezimeni junak (Vremenski putnik
bie najzgodnije da ga tako nazo-

vemo...) najbenigniji je (najmirniji

i najstaloeniji) Wellsov lik (...
govorio nam je o neem nesvakidanjem. Njegove bledosive oi
bletale su i iskrile, a lice, neobino
bledo, bee porumenelo i produhovilo se), a stroj kojim putuje
kroz vreme o znaava najsmeliji ali
najdiletantnije (najbajkovitije) opisan velsovski gadget.
Time machine nam biva predstavljen najpre u formi minijaturnog probnog modela:
"Predmet koji je Vremenski putnik drao u ruci bee sjajna
metalna kutija, tek neto vea od
malog a-sovnika, veoma paljivo
izraena. Bilo je na njoj slonovae
i nekakvih prozirnih kristala...
A onda i kao prava, kompletirana maina u prirodnoj
veliini:
Neki delovi behu od nikla, neki
od slonovae, a neki su delovi
sigurno bili iskleslani ili odrezani
od neke kristalne stene. Sve bee
skoro dovreno, samo su kristalne
ipke leale na klupi pored
nekakvih crtea. Uzeh jednu da bolje vidim. Cini mi se da bee od
kvarca...
Ni
funkcionisanje,
odnosno
rukova-nje vremenskim strojem
nije nikakav poseban problem:
Sad elim da shvatite da ova
poluga, kad se pritisne, upuuje
stroj da plovi u budunost, a ova
druga pokree ga u obrnutom
smeru. Ovo sedlo predstavlja
sedite za vremeplovca.
Put kroz vreme najatraktivniji je
deo pripovesti, nakon ega sledi
znatno slabiji segment o primitivnoj drutvenoj zajednici daleke
budunosti (re je o 800.200. godini), gde se poslednja bitka za opstanak vodi izmeu lepih i sasvim
otupelih Eloia te nakaznih i svirepih Morlocka. Vremenski putnik
vraa se sa nesvakidanjeg izleta da
bi prijateljima ispriao svoje doivljaje, zatim ponovo i zauvek
odlazi u futur, zaraen valjda neizleivim
virusom
temporalne
nostalgije...
I ve u tom prvom veem sastavu
(ija prva verzija, pod naslovom

The Chronic argonauts, izlazi 1888.

kao roman u nastavcima) vidljiv je
osnovni hendikep Wellsovih romanci, naime sirova, neprodubljena
linearnost pri razvijanju osnovne
dosetke. U obian, svakidanji
prostor, odnosno realitet, on jednostavno (hokus-pokus!) ubacuje neki
novi, bitno razliiti element (ovde
put kroz vreme, kasnije nevidljivost, ludog genija i njegove eksperimente, agresore iz svemira itd.),
te iznosi vie ili manje neobinih
podataka, odnosno svojstava tog
novog elementa: ali struktura prie
uvek ostaje ista i mehaniki artikulisana (susret banalnog konteksta i
udesne inovacije), iz ega onda
jednako mehaniki sledi sukob,
borba i meusobno potiranje suprotnih naboja. Sa dananjeg stanovita (a i u vezi sa stvaralakim
standardima njegove epohe) zapanjuje Wellsova neinvetivnost u otkrivanju i korienju raznih spekulativnih ili makar ikonografskih
mogunosti koje nudi motiv ovekovog oslobaanja iz opteg i neprikosnovenog kalupa vremenske
struje, sposobnost raznolikog individualnog pomeranja unutar kronodimenzija. Nita od takvih mogunosti u pomenutoj romanci,
nita sem rudimentarnog, primarnog reenja da se kroz vreme putuje
napred i natrag i da se opie
spektakl junakovog prolaska kroz
kaleidoskop iznenada ubrzane
stvarnosti (a suprotno reenje
ovek koji se pomera kroz zaudno
usporenu stvarnost bie jednakom mehaninou predstavljeno
pet godina kasnije u noveli Novi
akcelerator).
I, na kraju, ta ostaje?
Dva bela sasuena cveta koja
neznanac donosi iz budunosti
(Vremenski putnik saeka, turi
ruku u dep, bez rei stavi na sto
dva uvenula cveta nalik velikom
belom sljezu i nastavi priu..),
jedini dokazi proivljene fantazmagorije, ijim sentimentalnim
pomenom romanca zavrava:
A kod sebe kao utehu drim dva
udna bela cveta sad ve smeurana, smea, spljotena i krta

kao svedoke da i ondo kad duh i

snaga nestanu, zahvalnost i nenost
jo uvek ive u ovejem srcu...
Tako se cvet u fantastinoj literaturi definitivno konstituie kao
simbol vremena, karakteristini
znak vezan uz temu kronolabirinta
kojim junak science fictiona sve
ee prohodi: svojom lepotom i
prolaznou na izgled banalni cveti otelotvorava ukupnu trenutanost postojanja, jedan tren ivota
pretvoren u poetski ukras, kristalnu
kap u kojoj se odraava i zapravo je
sadran ceo temporalni makrokosmos, okean takvih kapi.
Ali ideja nije Wellsova, nego
Carrollova, jasno iskazana u romanu Kroz ogledalo (1871), u drugom poglavlju (gde Alisa razgovara
sa velikim cvetovima) i u petom
poglavlju (kad devojica ulee u
prelaznu, varijabilnu zonu procesnih i nestabilnih formi, te uz ostalo
nae cvetove koji e, im budu
ubrzani, izgubiti miris i boju,
zapravo se istopiti kao sneg).
Uostalom (pokazali smo ve u
knjizi Alisa na putu kroz podzemlje
i kroz svemir), H.G.W. duguje
svom matovitijem prethodniku niz
ideja i poticaja, od arobnog
dejstva gljive na kojoj sedi plava
Gusenica (Purpurna gljiva), preko
prelaenja Cheshirske make iz
vidljivog u nevidljivo stanje (Nevidljivi ovek) i silne brzine kojom
Alisa i Crvena Kraljica jure kroz
nepomini okoli (Novi akcelerator), do manipulacija to ih s vremenom izvodi Ludi Klobuar
(Vremenski stroj) i drugih...
Otac doktora Moreaua (1896),
najsolidnije napisana Wellsova
romanca, oito se nastavlja na
Frankensteina, s tom razlikom to
Mrani Uenjak-Vetac ne stvara tu
umetno telo od raskomadanih leeva, ve ive ivotinjske organizme nizom operativnih zahvata
pretvara u kreature sve blie (barem
mu se tako ini) anatomiji i biu
homo sapiensa. Preuzet je i karakteristini frankentajnski sukob
Stvoritelja i Stvorenog, motiv
umetne tvorbe koja se konano
okree protiv vlastitog tvorca:

reenje zapravo idealno u smislu

dubokog Wellsovog podozrenja
prema Novom, Drugaijem i svim
njegovim nosiocima.
Zahvaljujui jednoj od najstarijih
konvencija pripovedne fikcije (putovanje brodom to postaje Put u
Nepoznato), stiemo na tajanstveno
ostrvo koje Moreau naseljava
hibridnim rezultatima misterioznih
opita, i tu H.G.W. predstavlja svog
prvog demonskog uenjaka koji je
istovremeno sadista, monomanijak
i megaloman: Visoki ovek bele
kose sa najenerginijim i najodlunijim licem koje sam ikada
video, a njegove male oi, crne i
sjajne, igrale su pod gustim
obrvama. Po silovitosti, volji i
vrstoj re-enosti da svoj naum
istera do kraja, ovaj doktor jeste
bie jae i sabranije od Victora
Frankensteina: ali po runoi i
defektnosti postignutih rezultata
nimalo se ne odmie od njegovog
avoljeg diletantizma.
Wellsov dar da s malo rei i nekoliko detalja izazove oseanje
iste groze blesnue u momentima
kad Moreauove nakaze izlaze pred
oi pripovedaa, sluajnog i neeljenog gosta na ostrvu. Pojavljuju
se najpre u obliku neveto maskiranih spodoba (to je esta Wellsova solucija, prisutna takoer u
Nevidljivom oveku):
Ljudi uvijeni u belo, koji su
urno povlaili na valjcima kavez s
pumom, izgledali su mi kao bia
mrkog tena, no njihovi udovi (ak i
stopala i ake) behu briljivo
umotani u prljavi materijal bele
boje...
Vesto odgaan i pripreman,
konani susret s nakazama bie
stoga dvostruko upeatljiv:
Ugledam kako se jedno grozno
lice ustremilo na mene, ne ljudsko
ni ivotinjsko, ve pakleno, mrko,
puno uivenih crvenih oiljaka koji
su se granali u svim pravcima, dok
su po njemu izbijale crvenkaste
kapi, a oi bez kapaka plamtele ognjenim sjajem. Dignem ruku da se
zatitim od udarca koji me strmoglavi na pod i slomi mi ruku, a veliko udovite, umotano u vatu i

zavoje, proarane crvenim prugama koji su oko njega leprali, preskoi me i poe dalje. Onda se
ukaza Moreau, a masivno njegovo
belo lice bilo je jo stranije zbog
krvi to se cedila sa ela...
Ali rasplet je ubrzan ba kao i
uvertira cele pustolovine: uporno
ivotinjsko meso svakim danom
izrasta sve vie i vraa se pa
ljudi-ivotinje konano diu bunu i
ubijaju svog tvorca prilikom potere
u ikari. (Daleko bolje, da kaemo
usput, bie reenje Waldemara
Younga i Philipa Wyliea, scenarista
filma Otok izgubljenih dua iz
1932, gde Moreau ubija svog pomonika, a njegove kreature, videi
da je prekrio Zakon to ga svirepo
propoveda, hvataju doktora i ivog
odvode u Kuu patnji njegov
laboratorij te ga tamo ubijaju
imitirajui operativne zahvate to ih
je ranije nad njima izvrio.)
U Nevidljivom oveku (1897)
sreemo potpuno ludog i opasnog
uenjaka Griffina (Nevidljiv je,
ree Kemp. A gnev mu se pretvara
u besomuno ludilo. ta je sve u
stanju da uradi?!), a cela romanca
neprestano balansira izmeu opisivanja njegovog osvetnikog
juria, nevolja koje pri tom
doivljava i objanjavanja procesa
kojim se stie nevidljivost.
Na poetku Griffin nastupa kao
nova upakovana tajna:
Stranac stie u februaru, po
maglovitom jutru, u vrtlogu vetra i
snega. Doao je peice, preko peanog nasipa, sa stanice u Bramblehearstu, nosei u ruci ija aka
bee u tamnoj rukavici, malu crnu
putniku torbu. Bio je umotan od
glave do pete, a obod velikog velurskog eira skrivao mu je celo lice, sve sem usijanog vrka nosa...
To e brzo dati povoda za jo
jedno velsovsko skidanje maske:
Poe napred nekoliko koraka i
prui gospoi Hali neto to je ona,
zagledana u preobraeno lice, automatski uhvatila. Kad spazi ta je
uzela, uasnuto vrisnu, baci to i
zanese se. Nos bee to stranev
nos! ruiast i usijan, otkotrljala

se po podu muklim umom, kao da

je od kartona.
On zatim skide naoale, dok svi
u krmi zinue od uda. Skide i
eir, pa gnevnim pokretom strgnu
zaliske i zavoje. Za trenutak ljudi i
to podnese. Onda ih ispuni mrano
predoseanje.
Boe, sauvaj nas! ree netko.
Razbegoe se svi.
Bilo je groznije no to se da
zamisliti. Gospoda Hali, otvorenih
usta i skoro obamrla, zajea i poe
prema ulazu u optoj jurnjavi.
Oekivali su da vide oiljke, unakaenost uas ali ne, nita od
toga! Zavoji i perike zakovitlae se
i poletee preko predsoblja u
krmu, i ljudi su morali skakati da
bi ih mimoili. Svi su beali kao bez
glave. Jer ovek koji je tu stajao,
urliui i objanjavajui neto to
nitko nije mogao da shvati, bee od
pete do vratnika snana ljudina to
je vitlala rukama; a iznad
ovratnika nita! Nita io bi se
dalo videti!
Uz ovakve (Wellsu posebno drage) grand-guignolske okove, najzanimljivije segmente romana opet
ini opis zaudnog procesa kojim
suludi uenjak naputa vidljivo
oblije: Griffin se pri tom slui
znanstvenim spravama i procesima,
brani svoju rabotu kao smelu nauku, no oseanje stranog iskuenja
skrivenog iza krhke tehnoloke
obrade ni za tren ga ne naputa:
To je strano ree Kemp. Ali
kakvom to magijom ovek moe da
postane nevidljiv?
Nemu tu nikakve magije. To je
nauni proces, sasvim normalan i
lako shvatljiv...
Jezivo je to ree Kemp.

Kako, zaboga... ?
E, to jeste prilino strano...
Posebna Wellsova dosetka lei u
nepredvienim nevoljama to na
izgled svemonog
nevidljivca
odasvud vrebaju:
No vi poinjete da shvatate
ree Nevidljivi ovek sve nezgode mog stanja. Bio sam bez sklonita, bez ieg to bih mogao staviti
na sebe, a nabaviti odelo znailo je

odrei se svih prednosti i napraviti

od sebe strano i neobino udovite. Morao sam da gladujem: jer
jesti, napuniti stomak hranom koja
se odmah ne bi svarila, znailo bi
opet uiniti se vidljivim na
groteksni nain.
Gle, nisam o tome razmiljao
ree Kemp.
Nisam ni ja. A sneg me upozorio
i na druge opasnosti. Nisam mogao
hodati po snegu padajui po
meni, ocrtao bi me i odao. Kia bi
od mene napravila siluetu to sjaji,
neku svetlucavu ljudsku priliku,
neki fantastini mehur. Pa i magla
u njoj bih se priinjao kao
sapunica u magli, kao zgusnuta
avet!
Svoje pravo lice, makar za tren,
otkriva nam Griffin tek na
zavretku kad se vidljivost
postepeno vrati u telo koje ivot
naputa:
Neka starica, virei ispod ruke
ogromnog kubikaa, ciknu:
Pogledajte, ljudi! I prui
izborani prst.
A pogledavi kud je pokazivala,
svi spazie neku krhku i prozirnu
priliku, kao od stakla, od stakla na
kojem te poinju razaznavati vene i
arterije, kosti i nervi, oblici ruke
ruke mlitave i oputene, mrtve. I na
njihove oi prilika posta neprozirna.
Gle! povika policajac.
Pojavljuje se i noga!
I tako, polako, poinjui od ruku
i nogu, od vrhova udova prema
glav-nim organima, obavi se udni
pre-obraaj, taj povratak u
vidljivost.
Kao
rasprostirue
dejstvo nekog otrova. Prvo se
ukazae bele vene, ocrtavajui
magliaste i sive obrise tela; onda
staklaste kosti i pre-pletene
arterije, pa meso i koa, najpre kao
da se jedva nazree, kao da
izranjaju iz magle, pretvorie se
brzo u neprozirno, vrsto tkivo.
Ukazae se razmrskane grudi,
ramena i unakaene crte njegove
razbijene glave.
Kad se najzad gomila razmaknuta da bi Kemp ustao na
noge, na zemlji je lealo, golo i

izmrc-vareno, jadno i slomljeno

telo mla-da oveka od kojih
trideset godina. Kosa i vee mu
behu beli ne sedi nego beli
belinom albino a oi
zagasitocrvene. Ruke skrtene, oi
otvorene, sa izrazom jada, gneva,
oaja.
Pokrijte mu lice! povika
netko. Tako vam boga, pokrijte
mu lice...
Zahvaljujui ovakvim efektnim
sekvencama, najslabiji Wellsov
roman ostaje do danas njegovo
najpopularnije delo.
A ukoliko tu elnu slavu deli s
nekim drugim autorovim poduhvatom, tad je to van sumnje Rat
svetova (1898), spektakularna
vizija propale ofanzive Marsovaca
protiv oveanstva:
Nitko, posljednjih godina XIX
veka, ne bi verovao da ljudski rod
paljivo i marno posmatrajui bia
ija je inteligencija vea od oveje, no koja su smrtna kao ovek;
da su ljudi, dok su se bavili svojim
poslovima, bili posmatrani i ispitivani moda isto onako tano kao
to ovek kroz mikroskop gleda hiljade i hiljade sitnih, prolaznih bia
koja se gomilaju i mnoe u kapi
vode. Beskrajno zadovoljni, ljudi
su se kretali po svojoj planeti i
vrili svakodnevne poslove, vrsto
uvere-ni u svoju nadmo nad
materijom. Verovatno je da se
infuzorije pod mikroskopom isto
tako ponaaju. Nitko tada nije
pomiljao na ostale svetove u
vasioni kao izvore opas-nosti po
ljudski rod na Zemlji, ili ako se
uopte mislilo na te svetove,
pretpostavljalo se da na njima
nema nikakvog ivota. Zanimljivo
je podsetiti se kako ljudi u to doba
nisu daleko mislili. Najdalje dokle
je mata ila bilo je da na Marsu
postoje izvesna iva bia, koja bi
vrlo rado primila i nauila neto
od ljudi sa Zemlje. U stvari, preko
ogromnog prostora, hladni i nemilosrdni umovi koji su prema naim
umovima u istom odnosu kao nae
duhovne sposobnosti prema sposobnostima izumiruih ivotinja,
gledali su Zemlju zavidljivim pog-

ledom i polako se, ali sigurno pripremali protiv nas. Rano u

dvadesetom veku otkrili smo svoju
zabludu...
Tako romanca zapoinje zastraujuim razotkrivanjem kosmikog
beskraja kao nevidljive utvrde i
zaverenike jazbine monog neprijatelja: ako neto ivo postoji i
mie se tamo, u tami tada je
oveku nenaklonjeno i namerno da
ga upropasti.
A zato tako, zbog ega bi stvor
sa neke druge planete imao u sebi
iskljuivo ruilake porive? Zato,
najkrae, to Wells svoje Svemirce
oblikuje na sliku i priliku oveka:
Moramo se setiti kakve smo sve
pustoi mi dosad poinili i koga
smo sve unitili, ne samo ivotinje
poput bizona i ptice kao to je
dodo, ve i neke vrste ljudske rase.
Jesmo li zbilja toliki istunci da
bismo se mogli aliti ukoliko
Marsovci postupe prema nama na
isti nain?
Na prvi pogled iskreno i samokritiko razmiljanje osveenog
oveka, to jest pravedno angaovanog umetnika! A re je zapravo o
starom antropocentrizmu koji pod
Wellsovim perom menja samo svoj
predznak, pa se iz svemirske projekcije velikog, uzornog dvonoca
pretvara u isto tako veliku projekciju njegovog negativnog otiska. I
kako god okrenuli, staro primitivno
poimanje oveka kao sredita i
osnovnog uzorka kosmikog ivota
vaskrsava u sutinski neizmjenjenoj
formi. Sa druge strane, moralizatorski obrt koji marsovsku zlou
opravdava ljudskom (ili pak
ljudsku zlou marsovskom), da
bi tako na kraju (svesno ili nesvesno, svejedno) stigao do pojma
opte zloe i sveprisutnog zla koje
vlada univerzumom otkriva nam
opet stalnu, karakteristinu Wellsovu opsesiju: to god postojalo
izvan ovekovog vidokruga, van
fiksiranih granica njegovog sveta i
ustaljenog nazora jeste zlo i
opasno, pa makar to znailo i da od
oveka nije bitno razliito! Stoga
dolazak Marsovaca (koji trae novo
obitavalite jer im se rodna planeta

hladi i izumire) mora biti potajno

pripremljena i nenadano izvedena
agresija, njihov izgled mora da
bude uasan a ponaanje svirepo i
ruilako, nikakav razumni kontakt
izmeu njih i ljudi ne moe i ne
srne biti uspostavljen, a na kraju,
kad su svi komunikacijski mostovi
meu Zemljanima i Svemircima
nepovratno porueni, evo krunske
Wellsove dosetke (u telima
mrtvih Marsovaca koja behu
ispitana, naene su samo zemaljske
bakterije), pravog gega koji
spektakularnu borbenu paradu
prekida ba kad piscu najvie
odgovara, odnosno kad mu vie
nita ne pada na um...
uvajmo se gostiju izvana!
glasi ono to je pisac hteo da
kae. Za svaki sluaj, potvrdie
poruku jo jednom priom, ovog
puta o ljudima koji neoprezno odleu u ralje vanzemaljske opasnosti.
Prvi ljudi na Mesecu (1901) bie
neto opirnija i veim brojem
motiva snabdevena romaca, gue ali jedva vetije napisana od
prethodnih, a po tonu, sadraju i
znaenju logian finale najpopularnijeg ciklusa Wellsove fantastike.
Nakon hladnokrvnog Vremenskog putnika, manijakalnog Moreaua i razluenog Griffina pojavljuje
se sad dobroudni, mada prilino
neurotini uenjak po imenu Cavor,
neobina mala spodoba koja s
ponosom izjavljuje: Ja sam istraiva i bavim se naunim
istraivanjem!
Bee to omalen, punaan ovek,
koji se trzao pri svakom pokretu;
smatrao je za shodno da telo, u kojem je obitavala njegova neobina
dua, zaodene kriketskom kapom,
kaputom, biciklistikim pantalonama i arapama. Ne znam zbog ega
je tako inio, jer se nikad nije vozio
biciklom niti je igrao kriket. Bee
to sluajna kombinacija odee i ne
bih znao kazati kako je do nje
dolo. Bacakao se rukama, vrteo
glavom na sve strane i ponekad
zujao zujkao kao neto na
elektrini pogon. Takvo zujanje
sigurno jo niste uli. Od vremena

do vremena veoma bi se glasno

nakaljavao...
I ta bi taj i takav Cavor mogao
da stvori nego cavorit ni
vie ni manje od materije koja
ukida silu tee! To e H. G. W.
saoptiti poznatom i karakteristinom eliptinou:
Za razumevanje ove prie neka
bude dovoljno ako kaem da je verovao da e biti u stanju proizvesti
tu materiju, teorijski moguu, na
koju sila tea ne bi imala nikakvog
dejstva, da e, dakle, biti u stanju
proizvesti tu materiju iz meavine
nekih komplikovanih legura i neeg
novog ini mi se, nekog novog
elementa a taj se, mislim, zove
HELIUM to ga je dobivao iz
Londona, u zapeaenim sudovima
od kamena...
Sve ovo pripoveda nam jo jedan
karakteristini Wellsov svedok neobinih zbivanja, pripoveda (koji se
personalno ili impersonalno javlja u
svim pomenutim romancama) osrednjeg obrazovanja i prosene
inteligencije: usvajajui njegov kut
gledanja i ograniene mogunosti
shvatanja svega to se dogaa, H.
G. W. dovitljivo izbegava potrebu
za ubedljivim iznoenjem podataka
i pojanjavanjem komplikovanih
dogaaja. Vidljivo je to i u opisu
Cavorove svemirske letilice, jo
jedne maine koju na pisac apsolvira brzo i skoro usputno:
I rasla je ta naa kugla. Decembar ode, zatim januar: po ceo
dan radio sam s metlom da prokrim stazu od bungalova do laboratorija. Tako odoe februar i mart.
Koncem marta na se posao primicao kraju. Ve nam u januaru
konjska zaprega dovue ogroman
sanduk; kugla od debela stakla bila
je gotova, pa smo je postavili ispod
ranije pripremljene dizalice, koja
e da je podigne i umetne u elini
oklop. Sve motke i rebra tog
elinog oklopa to zapravo nije
bio sferian, ve poliedarski oklop
s pokretnim rebrima u svakoj faseti
stigoe ve u februaru, a donja
polovina bee ve zakovana...
Sledi dovrenje priprema, poletanje, put kroz zvezdani ambis da

bismo potom u sceni aluniranja prisustvovali jo jednoj gunguli velsovskog

nauno-fantastinog
grand-guignola:
I onda lom i kripa! preturili smo se i kotrljali, udarajui as
u staklo, as pak o gomilu prtljaga,
hvatajui se grevito jedan za
drugog, a vani je prskalo neto
belo, kao da se kotrljamo niz
snenu padinu.
Naglauce, puf-dum, dr' se, pufdum, dr' se, pa opet naglavce...
Zagrmi tutanj: tras! Beh napola
zatrpan polovinom naih stvari.
Neko vreme sve je bilo tiho. Onda
zauh kako Cavor frke i groke,
zatim kljocanje jedne rebraste aluzine koja je odletela u svoj ram.
Napeh sve snage, odgurnuh prtljagu umotanu u ebad i ispetljah se.
Prozori su se nasluivali kao crne
povrine posute zvezdama...
U tom crnilu posutom zvezdama odigrae se preostali deo prie,
koji sad iz benignog prelazi u
morbidni grand-guignol. Cavor i
njegov saputnik izlaze na Meseevu povrinu, prolaze zastraujuim pejzaima, sreu lunarna goveda i tajanstvene Selenite, ne uspevaju s njima uspostaviti nikakvu
dublju vezu, onda Cavorov pratilac
bei i uspeva da se dokopa Zemlje,
a luckasti uenjak zauvek ostaje zarobljen kod insektoidnih gospodara
Meseca. Romanca zavrava komarnom slikom nevidljivih eljusti koje se u zadnjem inu i ovog puta
zaklapaju nad velsovskim gubitkom:
Sto se mene tie, san mi je pomogao da vidim sve, ba kao da mi
se zbiva pred oima: vidim raupanog Cavora, obasjanog plavkastom svetlou, kako se oajniki
bo-ri i nastoji obraniti od
bezbrojnih insekata-Selenita koji
na njega na-sru i kako se bori
sve oajnije i beznadnije, viui,
proklinjui, ka-ko se bori do
poslednjeg daha, dok ga oni korak
po korak guraju sve dalje niz
stepenice, sve dublje od bilo kakve
i mogunosti da recima ili znakom
pozove svoju, sabrau ljude u
pomo guraju sve dalje, i

zauvek, u Nepoznato u veni

mrak, u beskonanu utnju...
Tako u prvoj godini novog veka
zavrava knjiga koja temom naveta mnoga bitna postignua i stvarnog i fikcijskog ivota XX stolea.
No uza svo uvaavanje Wellsovog
odustajanja od plitkog, plakatskog
optimizma (svojstvenog i pre i
posle njega bezbrojnim zvezdanim
ekskurzijama), valja primetiti da se
mrano proroanstvo i poenta Prvih
ljudi na Mesecu opet okree protiv
svog tvorca: zato to ponavlja i
kanonizuje njegov lini, subjektivni
strah od svega to dolazi.
The Time Machine, The Island of
Dr Moreau, The in-visible Man,
The War of the Worlds i First Men
on the Moon bie svaki na svojnain najneodoljiviji mogui izazov
buduim stvaraocima umetnike ili
konfekcijske fikcije. Svaka pomenuta romanca postae, naime, veoma plodno ishodite itavih ciklusa knjievne, filmske, stripovske i
televizijske fantastike, epicentri tematskih i ikonografskih krugova
koji poput serije uzastopnih vibracija gmiu kroz kasnije decenije i
medijske strukture. Re je, kao to
primeuje Pierre Versins, o pravoj
koli jedva izbrojivih sledbenika
i imitatora: re je o piscu koga i
vrline i mane ine idealnim mentorom takve kole:
Njegovoj osnovnoj sposobnosti
(lakoi kojom izmilja i menja
pojedinu temu) dugujemo procvat
fikcijskih otkria koji obeleava
poetak XX veka: neki suptilniji
pisac, dublji mislilac i ironiar
nikad ne bi stvorio 'kolu' kakvu je
on stvorio...
U tom kvantitativnom smislu, u
smislu atraktivne sirovine koju nudi
hrpi uenika, H. G. W. je zaista
bez premca i pandana u analima
umetnike fikcije. No u kvalitativnom smislu, s obzirom na ideje to
ih pri tom lansira do najirih duhovnih orbita novog veka, Wellsov
uticaj otkriva se fenomenom ba
isto toliko tetnim i regresivnim.
Jer ta to zapravo odlikuje batinu koju nam je engleski vizionar
naprtio na plea? S jedne strane,

negativni profil uenjaka koji je

najee lud i opasan, a u najboljem
sluaju samo luckast, negativnu
predodbu nauke (magije rekao
bi Kemp) kao opasnog i avolski
prevrtljivog uda, negativni rezultat
svih zahvata koje ludi uenjak pokuava ostvariti, konano i negativni ishod njihovog ivota, jer jedan nestaje u bezdanu vremena,
drugi u tami svemira a dvojica
bivaju ubijena... Sa druge strane,
ostavlja nam sveobuhvatan strah od
novog koji podrazumeva negativni
potencijal svakog jo nepoznatog
prirodnog ili umetno stvorenog
fenomena, takoer opsesivnu ksenofobiju, to jest uas, gaenje i
mrnju prema svemu to se od
oveka razlikuje a pokuava s
njime kontaktirati.
Izgled, karakter i aktivnost njegovih Marsovaca u tom su smislu
najdalekoseniji negativni naboj to
ga je mogao podvaliti budunosti. I
tu se popularnost, odnosno uticajnost Wellsovih dela (znai i
velsovskog nazora) ukazuje u svoj
svojoj malignoj prirodi. Govorei o
dejstvu Rata svetova na irem planu
fikcijske evolucije, Pierre Versins
zakljuuje ironino ali s puno
gorine:
Stvari su se otada pogorale i mi
besmo napadani, porobi j i vani,
pljakani, silovani, kastrirani, istrebljivani, pa ak ponekad amarani i pljuvani od krda vanzemaljaca, a svi oni behu jedan od drugog
odvratniji, naikaniji pipcima, rogatiji, otrovniji, pakosniji, arogantniji i oholiji. Ni mi njima, treba
priznati, ne ostasmo duni. Sve do
novijeg doba kad je zamor zahvatio i pisce i itaoce: jer na
odreenom stupnju, jedno udovite ne moe biti vie udovite od
nekog drugog udovita...
Wellsova slava u stvari je kolski
primer Pirove pobede.
I otud jo jedna bitna razlika izmeu njegovog i Verneovog dela.
Tokom godina i decenija, iz opreza
i promiljenosti kojom francuski
pisac gradi svoje fikcijske zamisli,
kristalisae se spekulativna disciplina i seriozni kodeks u razvijanju

vrednosti modernog science fictiona, upravo ona odgovornost i

duhovna organizovanost koju u
najboljim delima te vrste danas
moemo susresti. A iz Wellsovog
poigravanja efektima lienim dubljeg opravdanja, iz nizanja senzacija bez stvaralakog pokria
kao direktni izdanci njegovih romanci rodie se petparaki,
serijski science fiction (knjievni, filmski, stripovski, televizijski)
na nivou pria o malim zelenima.
Nimalo sluajno, ni jedno ni
drugo.
Znatno uzdraniji, Jules Verne
bee u stvari mudriji: nijedna igra
ne postaje ozbiljna i vredna dok ne
stekne vlastita pravila i zakone, dok
ne nadraste stupanj primarne zaslepljenosti slobodom koja to zapravo nije, dok ne shvati da sve
moi i sve imati na raspolaganju ne znai ni neobaveznu manipulaciju itateljstvom ni spisateljsku ekshibiciju na prvu loptu.
Filmska sudbina H. G. Wellsa ne
proturei toj temeljnoj istini. Neke
njegove romance dospee u ruke
vrednih reditelja i glumaca, pri
emu najbolje prolazi Otok doktora
Moreaua: A Blind Bargain (1922)
Wallacea Worsleya (u stvari adaptacija romana The Octave of Claudius Barryja Paina direktno inspirisanog Wellsovim tekstom) bie
glumaka parada Lona Chaneyja
koji se pojavljuje kao surovi doktor
Lamb i kao grbavi ovek-majmun,
njegov najstraniji promaaj; Island
of Lost Souls (1932) Erlea C.
Kentona daje starinskom Wellsovom zapletu blesak jednog od najokantnijih dometa klasinog amerikog horrora, a Charlesu
Laughtonu priliku da bude jedinstveni Moreau, neponovljiv u svom
ljigavo-sadistikom i lano demiurkom, zapravo voajerskom karakteru; znatno slabiji u istoj ulozi bie
Burt Lancaster, 1976, u Island of r
Moreau Dona Taylora... Zahvaljujui reiji Jamesa Whalea, glumi
Claudea Rainsa, maski Jacka
Piercea i trikovima Johna Fultona,
nastaje 1933. i nezaboravna parada
The Invisible Man... A ostale tri

knjige raskono e, ali rutinski

ekranizirati Byron Haskin (The War
of the Worls, 1953), George Pal
(The Time Machine, 1959) i
Nathan Juran (First Men in the
Moon, 1965)... Svih pet romanci,
meutim, povlai za sobom pravu
lavinu direktnih ili indirektnih
varijacija, pa lutanja kroz vreme,
nepodoptine nevidljivaca, borba sa
zlim vanzemaljcima, doktor-sadista
i hodoasnici na razne planete
postaju bradati vicevi svetskih
kino-jelovnika.
Uprkos brojnim ekranizacijama,
ni Verne ni Wells nee nikad stei
znaajniji kinematografski autoritet. Bitni nedostaci njihovih spisa
(naivni optimizam prvog i nametljivi pesimizam drugog, obostrana
ovraenost od erotskih nijansi u
zapletu i koncentrisanje na skoro
iskljuivo muki model pustolovine, osetni nedostatak humora i
karakternog profilisanja likova itd.)
doi e do punog izraaja ba pri
pokuajima sedme umetnuti da se
njihovom silnom popularnou ire
poslui. Verne ostaje nepriznati anticipator visokog i zrelog spekulativnog nivoa kasnije naune fantastike, Wells uz Poea i Stevensona valjda najpotpunije isceeni
fantasta svih vremena.
Pomirie ih na svoj neodoljivi
nain ve vie puta pominjani
Mlies, kinematografski akrobatanaivac dovoljno jednostavan a
zanemari njihove nedostatke, a opet

dosta drzak a od njih uzme i spoji

ponajbolje. uveni Put na Mesec
to ga zgotovljava
1902. godine (i koji hoe-nee
znai debut science fictiona na
ekranu) zapoinje u vernovskom
stilu (izlaganjem planova i gradnjom velikog topa iz kojeg raketa u
obliku taneta biva ispaljena prema
Mesecu), nastavlja se velsovskim
motivima (jer tamo uenjake doekuju runi i neodoljivo smeni
Seleniti u vidu ivahne, brbljive
gomile luckastih uspravijenih reptila), a na kraju Melies briljantno i
podsmeljivo rasplie veliki gordijski vor vezan za poletanje sa
Meseca i povratno putovanje: njegovi junaci guraju projektil do ruba
velike stene, uskau u njega i onda
letilica jednostavno padne na
Zemlju!
Raskona fantazija duga 285
metara, u 30 zasebnih ivih slika,
Le voyage dans la lune sadri i
prvu veliku sliku-poruku filmskog
science fictiona: kadar sa ivim
gipsanim licem Meseca koje ispaljena raketa pogaa pravo u oko.
Zauvek smo upamtili taj prizor.
A u njemu, uz ostalo, ima i duboke nehotine simbolike: uprkos
svim kasnijim spektaklima (ili
moda ba zbog njihove neproduhovljenosti, Meliesova duhovita
zvrka jeste ujedno najlepi mogui
kino-hommage i francuskoj i engleskoj zvezdi umetnike fikcije.

Napisao je memoare. Cini se da je rije o dogaajima iz nama

nepoznate vremenske dimenzije.
-------Drakula slomio vilicu naletio na robota!
-------Branislav M. Trajkovi

SCAN i OCR: Sekundica

Ispravka i prelom: MasterYoda
www.sftim.com

Ferid Muhi

Negativna utopija
XX stoljea (13)
Traganje za direktnom srodnou
centralnih likova sa likom samog
autora, pri temeljnijem ispitivanju
ovog anra, moe biti odlian prvi
korak u primjeni klasnog kriterijuma, kao odluujue osnove za
smisao samog djela. Meutim ostajanje samo na tom stupnju, kao to
su spomenuti primjeri pokazali,
lako bi moglo znaiti liavanje zanimljivih perspektiva sagledanja i
neuspjeh u razumijevanju likova.
Ogranien domet takve, striktno
primijenjene analize ilustrovan je
rezultatima od kojih je, u svojoj
obimnoj i temeljito obraenoj
disertaciji, doao F. Prater. Naime,
taj autor sijedi iskljuivo klasni
pristup u tumaenju likova, istiui:
Utvreno je da postoji prisan odnos izmeu autora i linosti u ispitivanim romanima (amerikim
utopijama F. M.), zasnovan na
jedinstvu klasnog interesa. U takvim djelima obrazac predstavlja
situacija u kojoj se javlja ozbiljna
prijetnja sigurnosti glavnog lika, to
njemu postaje jasno na poetku
djela, prijetnja koju on mora uoiti
ne samo da bi spasio sebe nego i
cijelu drutvenu situaciju. Utopisti
vide sebe kao spasioce srednje
klase od snaga kaosa i anarhije.
Prater pronalazi dosta primjera
koji potvruju ovo naelo, ak i u
njegovoj tako otroj formulaciji.
tavie, za njega jedini izuzetak
predstavlja lik Ernesta Everharda iz
djela Gvozdena peta Jacka Londona. Po Praterovoj ocjeni, Everhard izraava neto od brutalnosti
i svu snagu herojskog proletarijata,
ali ak i on raspolae dovoljnom
dozom lijepog ponaanja da se
pojavi meu prefinjenim klasama u
odgovarajuem dranju i dekoru,
samo ako to hoe. Prva odlika na

koju ukazuje Prater naelno se

uklapa u njegovu koncepciju klasnog interesa kao kljunog kriterij
uma za gradnju likova u ovom anru, iako ne odgovara onom optem
pravilu da se likovi u utopijama
odreuju u okvirima srednje klase.
Sto se tie druge odlike, naime mogunosti da se Everhard ponaa i
sasvim suprotno prethodno ocrtanoj
odlici svoje klase Prater tu
naputa svoju tezu o paralelizmu
ponaanja pojedinca i obrazaca
tipinih za njegovu klasu. Naputa
kriterij um po kom je centralni lik
ovog anra esto, manje ili vie,
tana kopija samog pisca: Prema
tome, jasno je da je Everhard sve
ono to bi on, London, voleo da bude: muevan, privlaan i uvijek u
pravu! U ovom odreenju problem lei u tome to je ono izvedeno
na suvie irokoj, specifinoj psiholokoj slici, koja se s podjednako
prava moe primijeniti na ogroman
broj ljudi, pa i ba zato s malo
prava, s malo saznanja vanosti na
ma kog pojedinca posebno. Kao da
sve to on, Prater, ne bi voleo da
bude: muevan, privlaan i uvijek u
pravu, kao da ma ko to ne bi voleo!
U ovom anru, vie u utopiji nego u negativnoj utopiji, postoji tendencija da se likovi katkad obrazuju
i po principima stvaranja mitolokih likova dakle ematizovano,
uopteno, kao prototipovi koji se
odreuju samo iz svog odnosa prema situaciji. Meutim klasifikacija
osnovnih tipova mitski uoblienih
likova, onako kako je predloena
kod N. Frya, ne moe, uprkos relativno bogatoj, petolanoj skali da
obuhvati neke od najboljih, knjievno najuspjelijih likova negativne utopije. Tako, na primjer, glavni
junaci Vonnegutova Mehanikog

pijanina, Zamjatinovog Mi,

likovi djeaka iz Goldingova Gospodara muha mogu da se posmatraju kao samostalne, psiholoki
i situaciono adekvatno motivisane
linosti. Takoe linosti iz Bulgakovljeva Pseeg srca i Muzilova
ovjeka bez osobina stoje u
ravni sa najboljim ostvarenjima
knjievnosti.
Objanjenje jednostavnih likova,
ija logika poiva u sferi neposrednih autorovih namjera da tim
likom objasni situaciju, ukazuje na
postupak u kom se lik zasniva na
neemu izvan njega. Utoliko su
ovdje principi mehanike pogodniji
nego principi psihologije, kao to je
i osnovna struktura takvih djela
veoma esto utemeljena na potpuno
kauzalnom modelu. Jasno je da u
takvim sluajevima nemamo posla
sa pravim knjievnim likom, nego
sa olice-tvorenjem nekog nadlinog
cilja. U situacijama u kojima se
takva stroga zakonitost primjenjuje
prestaje estetska analiza. Zato je i
neiskoriena mogunost da se u
ispitivanje uvedu elementi knjievno-umjetnikog ispitivanja, u inae
korektnom istraivanju F. Pratera.
Ta jednostranost vidljiva je u njegovu kategorikom zakljuku o
likovima u utopiji: Oigledno, sve
je to funkcionalno za autora ovog
anra, jer on moe da odreuje
svoje line krize, stvarajui fiktivni
identitet, iji ivot ga vie zadovoljava nego njegov vlastiti. Za
itaoca postoji utjeha identifikacije
sa ovjekom koji pozdravlja njegovu izvoenost i usamljenost,
umjesto da bude njihova rtva... Jo
jednom da istaknemo spekulativne
fiction (Praterov termin za utopiju
F. M.) jasno je konstruisan da
smiri, a ne da alarmira.
Teko je saglasiti se sa miljenjem da je cijeli jedan knjievni
rod podvrgnut jednostavnom naelu
autoterapeutike pisca. Ne manje
problematino shvatanje da cijeli
krug italaca nalazi neku vrstu
olakanja i utjehe u saznanju da ne
samo oni nego i sami pisci imaju
problema. Ono to je zanimljivo,
jer sadri protivurjenost, nalazi se
na samom kraju citiranog stava: da

li zaista ovaj anr ima iskljuiv cilj

da smiri, a da ne alarmira? Potpunije razgledanje tog problema odlaemo za kasnije. U perspektivi njegove veze sa likovima namee se
jasan odgovor. I u utopiji postoje
mnogi likovi ije se prisustvo moe
razumjeti samo iz ugla izrazito
obeshrabrujui funkcije, a u negativnoj utopiji likovi koji alarmiraju predstavljaju, tavie, tkivo
psiholokog sloja djela, njegovu
sutinu. S obzirom na strogu funkcionalnost i nememetiku prirodu
ovog anra, jasno je da likovi ljudi
koji nisu u punoj snazi, koji iz ovih
ili onih razloga ne mogu aktivno i
odluujue da budu ukljueni u tok
dogaaja, predstavljaju pravu rijetkost. Tako likovi staraca, onemoalih bolesnika ili djece praktino
ne postoje u njemu. Izuzetak je
Goldingova
negativna
utopija
Gospodar muha, gdje su sve
linosti odreda djeca, ali takav
postupak, kao to je spomenuto,
uvjerljivo je obrazloen specifinom perspektivom koju autor predlae. Uzgred, ak i tu, u odsustvu
odraslih, djeca preuzimaju praktino sve drutvene uloge, rezervisane inae za svijet odraslih
to znai da vie i ne figuriraju kao
djeca.
Karakteristina je i esta, ali
veoma blijeda prisutnost enskih likova. Po pravilu, oni su predstavljeni stereotipnim slikama lijepih, inteligentnih i vjernih mladih
ena, koje pomau herojima, ili su
tu da bi ostvarile atmosferu prisnosti i topline. U tom smislu donekle predstavljaju izuzetak neka
negativnoutopijska djela, prije svega Zamjatinov Mi, Butlerov
Erewhon i apekove drame
Adam stvaralac i Drama
insekata. Meutim epizodni lik
supruge P. Proteusa iz Vonnegutova Mehanikog pijanina
potpuno je izuzetak za ovaj anr i
postoji po sasvim specifinoj,
autonomnopsiholokcg zakonitosti.
Tom svojom karakteristikom Vonnegutovo djelo predstavlja ne samo jedan od najviih dometa negativne utopije nego i najpotpunije
udaljavanje od osnovnog modela

cijelog anra, prije svega od njegove bitno funkcionalne odreenosti.

U zakljuku se moe istai da su
likovi ovog anra ablo-nizirani, da
je njihovo prisustvo dominantno
funkcionalno i akciono, a ne autonomno i doivljajno. Zbog svega
toga razrada likova je umjetniki
jedna od najslabijih strana cijelog
anra. To je razumljivo upravo zato
to se sva funkcionalnost, idejnost,
angaovanost ovog anra ostvaruje
prvenstveno osvjetljavanjem centralnih likova, to znai da se
njima, kao linostima, ostavlja malo, ili nimalo, slobode u odluivanju. U djelima koja su u tom
pogledu izuzetak domet umjetnike
uvjerljivosti i snage ravan je, kao
to smo rekli, praktino ma kom
djelu knjievnosti. Meutim ukoliko se, ujedno, ostvaruje prisustvo
osnovne funkcije impregnirane u
cijeli anr kao njegovo specifino
obiljeje. Drugim rijeima, takvi
izleti u estetike sfere, po pravilu,
plaaju se srazmjernim slabljenjem
ili odstupanjem od rodovskih,
anrovskih karakteristika.
Na jeziku plemena Mosi, koje
naseljava podruje Gornje Volte,
morho naba znai velianstveni
gospodar. U injenici da i to
pleme ima lingvistiki korelat za
instituciju kakva je velianstveni
gospodar ne bi bilo nita udno kad
se ne bi znalo da je taj termin
izrazito satirinog karaktera: naime,
on oznaava nezakonitog vlastodrca, koji izaziva strahopotovanje
i kod najumnijih saplemenika, mada je sam potpuno neobrazovan.
Drugim rijeima, produbljenost
znaenja tog pojma uveliko prevazilazi okvire neposrednog oznaavanja i prodire u sferu tako suprotnih sadraja kakvi su obuhvaeni
pojmovima velianstvenost i
strahopotovanje, s jedne, sa
nesumnjivo opasnim, ali otvorenim
izrugivanjem, s druge strane. U
sferi funkcionalnog ispitivanja utopije i negativne utopije taj termin
mogao bi da izrazi onu njihovu neugaenu samosvijest, jednako kao
to u njemu zaista jeste prisutna
takva relacija podanika koje inje-

nica neposredne podreenosti ne

spreava da sagledaju i obiljee
bilo moralnu, bilo kulturnu inferiornost vladara. Osnovne granice
postupaka utopije i negativne
utopije umnogome su sline.
Na primjer, injenicu da je snaga
ovakvih jezikih zahvata po svom
domaaju daleko iznad neposredno
lingvistikih okvira odlino je
pokazao K. Vonnegut u Mehanikom pijaninu. Naime, u epizodi, u kojoj najrazvijeniju dravu
svijeta posjeuje egzotini i anahronini ah od Bratpura, pojavljuje
se rije takaru, koja na jeziku
ahova naroda jednostavno znai
rob. Nevolje nastaju zbog toga
to ahov prevodilac nastoji da aha
ubijedi kako se ta rije ne moe
upotrijebiti za slobodne stanovnike
najmonije i najrazvijenije drave
svijeta koji su, ujedno, i najslobodniji. Meutim na prizore prolaznika koji su izali na ulice a
doekaju neobinog gosta, a policija ih rastjeruje, zatim na vojnike
koji bespogovorno sluaju svoje
starjeine, na obine prosjene graane koji, zatvoreni u besmisleni
komfor privatnih zbivanja ive
izolovani bez ikakvog utjecaja na
drutvena zbivanja ah nesklon
sugestijama samo odmahuje glavom i ponavlja: Takaru, takaru.
Moe se uoiti da je osnovna
struktura postupka u Vonnegutovu
djelu veoma bliska kvalitetu unutranje tenzije koji postoji u navedenom terminu plemena Mosi.
Funkcija ove upotrebe takoe je
identina: iza pojave za koju
drutvo ima utvren i nametnut
kontekst, kojim se upravo prekriva
odreeno nepoeljno a ipak prisutno svojstvo, ne-razoruani posmatra ne samo da uoava taj
nedostatak nego ga, u potpunoj
suprotnosti
sa
oficijalnim
kontekstom, jo i istie.
Iz ope primjene ovakvog postupka mogu se izvui razliiti zakljuci o pravoj funkciji utopijskih i
negativnoutopijskih djela. Tako pada u oi da se nosilac ovog stalnog
preispitivanja drutvenih vrijednosti i propisa pojedinac nije

izgubio, nego se njegovo skriveno

postojanje upravo pretpostavlja. Tu
se odlino ouvalo ono to je Hiserl
nazvao zagonetka subjektiviteta
mada, razumije se, ima drukiji
kontekst. Naime, linost, subjekt u
ovom anru, tretiran je sa posebnom panjom, ali u relativno
striktnom kontekstu nosioca, reprezentarta ire drutvene funkcije
ideje ili pozicije Drugim rijeima,
djela ovog anra grade novi tip
knjievnih likova koji se nalaze po
sredini punih, reljefno individualiziranih likova prozne knjievnosti i
potpuno ematinih prototipova,
karakteristinih kako za neka djela
socrealizma, tako i za pojedine
filozofske rasprave na primjer,
kod Sartrea,
Za utopiju i negativnu utopiju
obje krajnosti praktino su nefunkcionalne, neupotrebljive. Potpuno
individualan lik ne moe se uklopiti
u sferu ireg drutvenog konteksta
to je uvijek znak raspoznavanja
za sva djela ove knjievnosti.
Sasvim ematizovan lik, opet, ne
moe da zahvati u subjektivnu sferu
drutvenih protivurjenosti, ne kree se u granicama mogue, otvorene stvarnosti, nego je smjeten u
otro polarizovanu projekciju svijeta nametnutog od autora. Oigledno, spoj linog i opteg, uz
definitivan prioritet opteg, mnogo
je blii funkcionalnoj prirodi
knjievnih likova ovog anra.

Prvo o Nebulama, godinjim

nagradama Amerikog udruenja
SF pisaca: prologodinji dobitnik
je i ovogodinji pobjednik. Kao to
su svi i oekivali Orson Scott Card

je trei SF pisac koji je (nakon

Enderove igre), uspio osvojiti
Nebulu dvaput zaredom. Prije njega
uinili su to Delany (za Babel-17
i Einstein intersection, 1966. i
1967), te Fred Poni (za Man Plus
i Gateway 1976. i 1977). Cini se
da se taj poduhvat dogaa redovno
svakih deset godina.
Sto rei o Cardovom romanu?
Rijetko kad se dogaa da drugi dio
trilogije (Saga o Enderu trebala bi
zavriti romanom Ender izdajnik) bude bolji od prvog, a jo
rjee da netko napie ovako toplu i
ovjenu znanstvenu fantastiku.
Govornik za mrtve moe se
usporediti s najboljim djelima
Ursule Le Guin.
Najboljom novelom proglaena je
pria R&R Luciusa Sheparda,
najboljom pripovijetkom Djevojka
koja je pala u Nebo Kate Wilhelm,
a Nebulu za najbolju kratku priu
dobio je Greg Bear za Tangente.
Istodobno objavljene su sa zakanjenjem nominacije za Huga. U
konkurenciji za najbolji roman, koji
e izglasati sudionici Svjetske SF
konvencije u Brightonu ove godine,
su uz dobitnika Nebule i Grof
Nula Williama Gibsona, Izgubljeni u istom vremenu Vernora
Vingea, Odrpani astronauti Bob
Shawa i na ope iznenaenje Crna
Geneza pokojnog Rona Hubbarda,
drugi dio njegove ekalogije Misija Zemlja. Gibson, zbog svojih
sljedbenika, i Shaw, zbog domaeg
terena, imaju neke anse, ali Cardov roman je opet apsolutni favorit
i bilo bi pravo iznenaenje kad bi
glasanje krenulo nekim drugim
smjerom Card, Gibson i Vinge
imaju jo po jednu nominaciju
meu kratkim radovima, a u konkurenciji su jo i stari majstori
poput Asimova, Silverberga, Zelaznyja, a u kategoriji pripovijetke je
nominirana i pria Thor sree
Kapetana Ameriku koju ste mogli
proitati u Siriusu.
Uz vesele vijesti o nagradama
ide i jedna tuna: Tiptreeja mlaeg
vie nema. Alice Sheldon roena
1916. u Chicagu, objavljivala je
prie i romane potpisujui se ime-

nom James Tiptree Jr. i kao

Racoona Sheldon sve do 19. maja
ove godine kada je ubila prvo mua
pa sebe. Vie o ovoj trostrukoj dobitnici Nebule, dvostrukoj Huga
koja je objavila sedam kolekcija
pria i dva romana i ostavila neizbrisiv trag u suvremenoj znanstvenoj fantastici, rei emo drugi
puta uz jednu od njezinih
posljednjih pria.
Svijet znanstvene fantastike sve
vie podsjea na romane Harolda
Robbinsa koji su puni zloina,
smrti, love i seksa. Za lovu se po
obiaju brine Stephen King koji je
upravo potpisao novi ugovor od
devet milijuna dolara za dvije
knjiice koje je napisao jo na
faksu. To su one neobine prie o
Tamnom tornju i revolverau koje
su do sad bile izale samo u
ogranienoj nakladi, a o kojima
sam ve pisao u ovoj rubrici.
Vjerojatno ve znate da u jesen
u Americi starta nova TV serija o
Star Treku s podnaslovom
Idua generacija koja se zbiva
sto godina kasnije i s potpuno
novom postavom.
Zelazny je drugu seriju o Jantaru produio s tri na pet djelova,
prve tri knjige u drugoj seriji su
Trumps of doom, Blood of
Amber i jo neobjavljena Sing of
Chaos.
Roberta MacAvoy je prodala
dva nova romana svojoj izdavakoj
kui Bantam, to su The Third
Eagle i Jorney-man, a oba su
isti SF za razliku od nekoliko
posljednjih koji su bili fantastika. U
fazi zavravanja je i njezin triler
Lamebrain.
Fred Pohl je predao svoj novi
roman Narabedla svom izdavau.
Dobitnik Dickove memorijalne
nagrade James Blaylock objavio je
novi roman Land of Dreams,
Lucius Chepard je objavio zbirku
pria Lovac na jaguare nazvanu
prema istoimenoj prii iz Siriusa
objavljenoj u 131. broju. Norman
Spinrad je objavio nastavak svog
osamnaest godina starog romana
Bug Jack Barron, nastavak se
zove Little heroes.

Gregory Benford najavio je izlazak svog novog romana Great

Sky River. Tim Powers je napokon izdao svoj dugo oekivani roman o Crnobradom pod naslovom
On Stranger Tides. C. J. Cherryh je nakon vjerne kolaboracije u
seriji Pakao uz nekoliko pria i
jedan zajedniki roman, napokon
napisala svoj vlastiti: Legije u
Paklu gdje je pokazala svoje poznavanje klasine povijesti (iz ega
inae dri magisterij). Joe Haldeman je objavio SF triler pod naslovom Tool of the Trade, roman
koji je upravo zavravao dok je
prole godine boravio u Zagrebu.
King je objavio svoj trei roman u
osam mjeseci, nakon It i Eyes
of the Dragon izaao je roman
Misery.
to se tie top liste, na prvom
mjestu Govornika za mrtve ovaj
mjesec zamijenio je Grof Nula
meu depnim izdanjima, a kod
tvrdoukorienih prvi je John Crowley i Aegypt, dok je drugi Pohl i
Anali Heecheea. Na opim
listama visokoplasirani su i dalje
Kingovi romani It i Eyes of the
Dragon na drugom i petom mjestu
(ve su bili na prvom), a kod depnih knjiga druga je Pomoniina
pria Margarete Atwood.
Ni Larry Niven ne miruje, evo
ga s dva nova naslova, od ega je
jedan, ve kao po obiaju, kolaboracija. Niven je po tome gotovo
rekorder. Svoja djela supotpisivao
je sa etiri razliita autora, od kojih
je s trojicom objavio devet romana
(pet s Jerryjem Pouriellom, dva sa
Stevenom Barnesom i jedan s Davidom Gerroldom). Ako se pitate
koji je deveti, to je upravo objavljeni The Legacy of Heorot, u
kojem je Niven zaista pretjerao potpisavi ga zajedno s Pournellom i
Barnesom i tako mi poremetio statistiku. Ako me sjeanje ne vara,
ovo je prvi put da vidim trojno
autorstvo na nekom SF naslovu.
Druga novost iz Nivenove radionice je The Smoke Ring
(Plinoviti prsten taj Niven kad
jednom zatupi o prstenju ne zna dalje), nastavak onog divnog romana
Integralna stabla to je dobio

Locus za najbolji SF roman

1984. godine. elei nadmaiti sam
sebe u izmiljanju to luih svjetova, Niven je konstruirao malo
vjerojatan ali po fizikim zakonima
sasvim mogu model. Zamislite plinoviti prsten od kisika, vode i organskih spojeva koji je nastao kao
posljedica odljepljivanja atmosfere
planeta to krui oko neutronske
zvijezde. Zbog specifinih ali matematiki tono izraunanin svojstava
i uvjeta u tom besteinskom prostoru, rotirajui plinoviti prsten ostaje kompaktan i u njemu se razvija
neobina flora i fauna, a zatim dolaze ljudi u svemirskom brodu. Kad
je Niven izmislio taj svijet, svima je
bilo jasno da bi bila propast taj
genijalni koncept potroiti samo za
jednu knjigu. Oito je i Niven tako
mislio, iako po prvim recenzijama
nastavak nije tako dobro tivo kao
Integralna stabla.
Neven Antievi

Ne sjeam se kad je posljednji

put rubrika ZA bila ovako plodna.
PLAENIK je SF krimi, itljiv i
zabavan. Uz malo dorade bio bi
kompaktniji ali i ovako prolazna
ocjena. TUFNE ima samo jednu
manu previe je omladinska, a
premalo odrasla. TUNEL je sada
prolazan, ali je svretak jo nedovoljno emocionalno razraen, posebno dio kad protagonist napokon
shvati da njegova ena nije izabrala
isto to i on. ON THE ROCKS
zgodna detektivska pria sa nekoliko dobrih humoristikih dijelova.
SPACE OPERA je alegorijskofilozofska pria. ali samo za usku
grupu italaca. LABIRINT je zapravo prosjena pria, ali dobar
pripovjeda i od telefonskog ime-

nika ini dobro tivo. COCKTAIL

je takoer detektivska priica na
rubu prolaznosti. KAZNA je sa sva
svoja etiri kraja izvrsna, moemo
slobodno rei svjetska pria.
Pripremamo je za tampu. SNEG je
jedva prolazna priica o iskrici ljubavi u postkatastrofinom svijetu.
SAVRENO ORUJE je telepatska sposobnost tromih ivotinjica
jednog planeta da usmjere ruilake
nagone ovjeka protiv njega, a
autor je imao i boljih pria.

OBUKA bi mogla biti objavljiva

ako se izbaci nelogini dio koji opisuje zbivanja na P3. Nitko ne koluje oficira deset godina da bi ga
degradirao zbog i ne tako nelogine
akcije na prvom zadatku. ZADATAK je stara tema slabe obrade.
ISTINA je statina pria sa beskrajno nezanimljivim filozofirajuim dijalozima i otrcanim krajem.
SKICE ZA ISTORIJU III SV-R
osim naslova nemaju dodirnih toaka sa znanstvenom fantastikom, a
bolja knjievna obrada nipoto im
ne bi natetila. GREBEN nije lo,
ali nedostaje dramatinosti koja bi
itaoca trebala emocionalno vezati
za sudbinu poginulog, a trebalo bi i
jae suprotstaviti ishod dogaaja za
Zemljanina i Rigelijanca. ROGOVI
su zgodan tosi, ali za pionirske
novine. LALJIVAC e, kad se.
preradi, moda biti dobar vic.
NOVINAR je strahovito star tos,
ali ima dobru zadnju reenicu koju
bi trebalo iskoristiti JEDINSTVENA BAZA dosta je ve iskoritavanja zeznutih Asimovljevih zakona! GUFLA je do kraja zguflana.
POKUAJ je neslavno propao, a
nalikuje sinospisu za slab roman.

POLA SATA PAUZE jo ima logiku pauzu izmeu prve i druge

polovine. OPTIKUM SOTONA,
DELFINI, SMIJEH, COVJEK slabi
su u svakom pogledu, a PLAVE
PLANINE su dobra tema, ali autor
mora jo mnogo itati i uiti da bi
znao literarno pisati. DEZERTERA
smo u raznim varijantama proitali
ve desetak puta. SALA, DNE 27.
IV su bez veze. ANTROPOOVINISTIKA PRIA su zgodan,
ali nedovoljno dobar vic za Sirius. IVOT U JEDNOM DANU
je putovanje vremeplovom uvijek u
isto mjesto, a to ve svi itaoci
znaju jer su isto proitali kod
drugih autora. GLAVOBOLJA bi
uz kvalitetniju razradu, neki novi element u poznatoj temi i bolju
stilsku obradu moda i prola.
TORANJ ima jezivo stereotipan
svretak koji treba promijeniti.
TRIDESET GODINA vrvi neloginostima, nejasnoama pa ak i
slabom naracijom to je zauujue
kad se zna tko je autorica.
OKOVANI SVET bi svoje nedoreenosti izgubio u duoj i
sloenijoj obradi bez pseudoznanstvenih besmislica. E je krasna
ideja i teta ju je potroiti na
poluvic, pa traimo od autora da je
preradi. NEUSPELI KONTAKT je
i stilom i tonom odvie omladinska,
ali nije loa. MOJA PRIA je horor
preobuen u SF koji bi mogao proi
bez nazoviznanstvenih besmislica o
Crnim zvijezdama, zraenju i svjetlosnim metamorfozama. SCIPION
je vrlo dobra povijesna pria ali je
SF samo sluajni zain na kraju.
OBDUKCIJA je zanimljiva i duhovita pria, ali neloginog kraja
epohalni izum se napokon otkrije i onda ga pronalazai mrtvihladni bezrazlono unite. MALA
BILLIE VELIKA pokazuje napredak autora, no u prii i dalje ima
stereotipija, naracija jo epa, a
pria je openito suvie adolescentska. VREMENSKE NISKE
ima bolje rjeenje od prve verzije
ali jo treba tragati za origi-nalnijim
krajem i pokuati izbaciti nelo-

ginost klasinoga vremeplovnog

zatvorenog
uzronoposljedinog
lanca. DR MILER je nejasni sinopsis za postkatastrofinu priu.
EKAJUI GOSPODARE bi
moda i bio u redu kad bi se uvodni
dio preradio i skratio, a cijela stvar
pristojno pre-kucala. ZAMEO IH
SNEG vrlo dobra pria do samog
kraja, kojeg nema (?). SASVIM
OBIAN ZLOIN osim to do
kraja omalovaava ovjeka ima i
deus ex machina kraj. Kad bi se
sve to preradilo, moda bi i dobilo
prolaznu ocjenu.

Kupujem Prodajem
Prodajem Monolit 1-3, Bogovi
lino, Gradovi u letu, Kantikulum
za Lajbovica, Najbolje SF prie.
1985, Sanjaju li androidi elektrine
ovce, te jo 13 Kentaura sve za
45000 dinara. ORE LAZIC,
59300 Knin, D. Damjanovia 1
Mijenjam ili prodajem Zdravo
ljeto, zbogom; Gola na urvini;
Smrt megalopolisa; Prvi kontakt; te
Sirius 112, vanredni Zenit brojeve
1, 2, 5, 8, 9, a traim Heretici Dine;
Kapitol Dina; Rat ljudi i dadevnjaka i Monolit 1. ROBERT FRANIC, 50000 Dubrovnik, Vika 1.
Prodajem Siriuse od 78 do 129.
MILAN NIKODIJEVI, 11000
Beograd, Piva Karamatijevia 4
Prodajem cjelokupna Kosmoplov (24 svjeske) 1 Andromede 1-3
za
15000
dinara.
KEMAL
TALJANOVIC, 71000 Sarajevo. B.
Adije 16/8

SCAN i OCR: Sekundica

Ispravka i prelom: MasterYoda
www.sftim.com

Cijena pojedinom primjerku 700 dinara. PRETPLATA (uz popust) za

godinu dana 7.560 dinara, a za est mjeseci 3.780 dinara. Inozemna
pretplata za est mjeseci 13 DM, 102 Asch, 11 Sf r, 14 Hfl, 54 Skr, 42 FF, 7
US $ (7,80 avionom). 9 C $ (10 avionom), 4,50 (5,20 avionom).
Dinarska pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-2052 (00027 SIRIUS) NlSPRO Vjesnik. Interna banka,
Zagreb.
Uplata na devizni raun 30101-620-16-15731-3252051 kod Udruene
banke Hrvatske, Zagrebaka banka, Zagreb (za Sirius. izdanje OOUR-a
IRI).
Cijena oglasa: crno-bijela stranica 200.000 dinara, posljednja omotna
stranica 300.000 dinara.