SKRIPTA ZA ESEJ-2012

1. Camus, Albert, Stranac

2. Dostojevski, Fjodor Mihajlovi, Zloin i kazna
3. Dri, Marin, Dundo Maroje
4. Flaubert, Gustave, Gospoa Bovary
5. Goethe, Johann Wolfgang, Patnje mladog Werthera
6. Kafka, Franz, Preobrazba
7. Krlea, Miroslav, Gospoda Glembajevi
8. Krlea, Miroslav, Povratak Filipa Latinovicza
9. Marinkovi, Ranko, Ruke
(novele: Ruke, Zagrljaj, Aneo, Prah)
10. Nehajev, Milutin Cihlar, Bijeg
11. Poe, Edgar Allan, Crni maak
12. Salinger, Jerome David, Lovac u itu
13. Sofoklo, Antigona
14. imi, Antun Branko, Preobraenja
15. oljan, Antun, Kratki izlet.

Camus STRANAC
IVOTOPIS:
Albert Camus (1913. 1960.), francuski je romanopisac, dramatiar i esejist.
Ateist s duom kranina. Camus eli da se spase moralne i duhovne vrijednosti ovjeka: one
za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti ivota.
Dobitnik je Nobelove nagrade za knjievnost 1957. godine.
itav se Camusov opus temelji na ideji apsurdnosti ljudske sudbine.
Apsurdnosti svijeta, Camus suprostavlja stvaralaki akt koji tu apsurdnost porie (stvarati
znai dvaput ivjeti). Istie poguban utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila
dodir s prirodom, sa istoom krajolika; umorna i neurotina, ne poznaje mir, vedrinu duha,
blagost veeri. Modernog ovjeka naziva hladnim, cininim monstrumom. Nasuprot svijetu
dananjice, evocira primjer stare Grke, koja je u svemu znala nai pravu mjeru.
Poginuo je u automobilskoj nesrei.
KNJIEVNOST 1929.-1952.
-eksperimentira sa jezinim mogunostima
-europski romani vezani su uz egzistencijalnu filozofiju
-stalna tenja da se nadmae prethodnici
-osporavanje tredicije
KNJIEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman lika
MJESTO RADNJE: Alir
O DJELU:
''Stranac'' je kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednolian i besmislen ivot
mladog slubenika Mersaulta u Aliru od trenutka kad je saznao za smrt svoje majke pa do
iekivanja vlastite smrti na koju je osuen zato to je bez pravog razloga ustrijelio nekog
Arapina, koji se prethodno potukao s njegovim prijateljima.
Svi ti dogaaji ispriani su u obliku ispovjedi glavnog junaka, koji u tamnici, s podjednakim
mirom i ravnodunou, govori o proteklim zbivanjima, kao i o smrti koja mu preostaje.
Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama.
Prema romanu je ''Stranac'' 1967. g. snimljen istoimeni film.
Camusov ''Stranac'' jest roman s poprilino uskom usmjerenou, jednostavan je u svijetu
punom nedokuivosti i ravnodunosti, dogaaji koji se niu nemaju opravdanja, nemaju
smisla i svi su apsurdni, kao to je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina.
Upravo u tom sukobu, Camus eli prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osjeaje kriznih
situacija. Camus to prikazuje Mersaultovim razmiljanjem u tim trenicima.
''Stranac'' se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici, koja ne govori o politici, o
ratu, o gospodarskim i kulturno-psiholokim razlozima, ve govori o neem posve drugom: o
privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladia, Mersaulta.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
MERSAULT: Sitni je bankovni inovnik koji ni od koga nita ne trai, i koji priznaje drugima
pravo da rade to ele. Otuio se od majke. Nakon majine sahrane zapoinje vezu s Marijom.
Ona hoe da se oni vjenaju, no njemu je svejedno. On je ravnoduan, nezainteresiran za sve.
Prepustio se ivotu. Nita ne poduzima da bi bolje ivio. Ubija Arapa te mu sude za to
ubojstvo. Na suenju je takoer nezainteresiran, kao da se to njega ne tie.
MARIJA: Mersaultova je prijateljica, biva daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je
Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno.
Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju.

RAYMOND: . Najbolji je Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obuen.. Imao je

ljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala. Mersault je pristao svjedoiti da ga je ona varala i
izvrgla ruglu.
CELESTE, Mersaultova majka
EMANUEL, nadstojnik i upravitelj starakoga doma
ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: mrtvaka kola, bezuba usta, nehotini trzaji, ispupeni trbuh
- usporedbe: kao da mama nije ni umrla, kao i obino, kao krv to se kotrlja po maminu lijesu,
kao da se lutak razglavio
KRATAK SADRAJ:
Radnja se romana dogaa u Aliru.
Glavni je junak mali namjetnik Mersault, mladi s banalnim ivotom bezbroja malih,
beznaajnih ljudi.
Roman, pisan u prvom licu, zapoinje jednostavnom konstatacijom: Danas je majka umrla.
Od te prve jednostavne reenice u romanu svi dogaaji djeluju tako na glavnog junaka - oni
najglavniji, presudni,
kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi.
Mir i ravnodunost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu vlada, produuje
se do posljednjeg retka knjige. U njegovu ivotu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku,
izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova ivota, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti
nain.
Jedan dogaaj odjednom unosi promjenu u taj ivot. Za uobiajnog izleta u okolici grada
Alira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan.
Njegov prijatelj Raymond i on potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je proao Raymond
kojeg je Arapin ranio noem.
Kad su se strasti smirile i inilo se da je sve zaboravljeno, dolazi do preokreta. Mersault
pitoljem ubija tog Arapina.
Drugi se dio romana odvija u zatvoru bez ikakvih dogaaja osim ispitivanja i suenja, on
sadri osjeanja i misli Camusova junaka, koji ne moe dati nikakvo objanjenje za svoj
postupak; isto tako ne moe pronai nijedan razlog pokajanja, niti se eli spasiti.
Smrt na koju je osuen prima potpuno ravnoduno, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da
nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo neto poduzeti. Uasavanje koje izaziva svojom
otvorenom ravnodunou oito je uasavanje koje ovjek pokazuje pred otkriem
besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u
emu gora od ivota, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.
O majci:
''Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uope posjeivao. Pa i zato
to bih tada izgubio cijelu nedjelju a da ne govorim o naporu koji je bio potreban da odem
na autobus, kupujem kartu i putujem dva sata.''
Nakon majine smrti:
''... uostalom, nisam se imao zbog ega ispriati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi suut.
Vjerojatno e to uiniti prekosutra, kada budem u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A
nakon pokopa bit e to neto svreno i sve e poprimiti slubeniji izraz.''

ZLOIN I KAZNA ~ Fjodor M. Dostojevski

Razdoblje: REALIZAM
trajanje: od 30-ih do 80-ih i 90-ih god. 19.st.
vodeu ulogu ima francuska, ruska i engleska knjievnost
najprije se javio u Francuskoj, pod utjecajem drutvenih promjena (Francuska
revolucija), ali i pod utjecajem teoretiara racionalizma i pozitivizma i enciklopedista
cilj to istinitije i to izvornije opisati svijet u kojem ovjek ivi, radi njegova
poboljanja i napretka objektivno i bez osobne prisutnosti (objektivni
pripovjeda er form)
pojaano zanimanje za prirodne znanosti i jaanje pozitivistikih filozofija
naglaavanje odnosa knjievnosti i zbilje
roman glavni knjievni anr, zrcalo stvarnosti
fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja; uzorno-posljedini odnosi
jedini estetski kriterij realizma je istinitost
Stendhal zaetnik realizma Crveno i crno usporedio roman s ogledalom koji
nosi cestom
obiljeja realistikog djela: kritinost (kritika drutevnih problema djelo na njih
upozorava i nudi rjeenja), tipinost (opisani lik ima sve izvorne, autentine osobine
koje imaju i ostali predstavnici njegove skupine npr. tipini graanin je promiljen,
obrazovan, potuje zakon...), objektivnost (vidjeti svijet istinski, onakvim kakvim on
zaista jest)
Biografski podaci o autoru: Fjodor Mihajlovi Dostojevski
1821. 1881.
-ruski romanopisac, uz Tolstoja najvei predstavnik ruskog realizma
-sudjelovao u utopijsko-socijalistikom kruoku Petraevskoga, zbog ega je osuen na smrt,
zatim pomilovan i prognan u Sibir, gdje je proveo deset godina
na poetku svog stvaranja kretao stopama Gogoljeva realizma i zastupao napredne drutvene
poglede (roman Bijedni ljudi, 1846.) nakon povratka s robije (koju je opisao u Zapisima iz
mrtvog doma, 1861.), naputa i osuuje revolucionarnu djelatnost (roman Demoni, 1871.), te
zapada u misticizam i mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u
pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo
mijenja se i tematika njegovih djela moralni aspekti ljudske egzistencije, pitanja dobra i
zla, krivnje i odgovornosti
zanimljiv kriminalni zaplet posluit e mu samo kao okvir u kojem e raspravljati o problemu
zloina i kazne kao takvome, u elji da otkrije tajne pobude ljudskih postupaka
prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe, a u traganju za odgovorima na pitanja
koja ga mue, razvija dugotrajne rasprave i diskusije o moralnim, etikim i filozofskim
problemima
dvije vrste likova s jedne strane cinici i buntovnici protiv drutva, razvratnici i nemoralni
tipovi, a s druge strane portvovne, nesebine linosti, koje su u ivotu odabrale put ljubavi,
patnje i pasivne podlonosti
snano djelovao na razvoj moderne zapadnoeuropske proze 20. stoljea
glavna djela: PONIENI I UVRIJEENI, ZLOIN I KAZNA, IDIOT, BRAA
KARAMAZOVI (sve romani)

ZLOIN I KAZNA
SADRAJ:
Prvi dio
Mjesec srpanj. Rodja Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni student prava u S.
Petersburgu. Na poetku romana ga susreemo kako sa svoje dvadeset i dvije godine
izbjegava gazdaricu jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke Aljone
Ivanovne zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rublju i 15 kopejki jer nije na vrijeme
otkupio prijanji prsten pa je ostao duan. Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se stvara
razbojniki plan.
Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je jednom u krmi uo razgovor
mladia koji se alio svom drugu na staru lihvarku koja se bogati lukavim otkupom vrijednih
predmeta od siromanih ljudi za male novce; pritom je strano gruba prema svojoj
dobroudnoj polusestri Lizveti koja radi za nju. Mladi je razvio teoriju kako bi babu valjalo
ubiti jer je kao stjenica koja pije krv, a strano je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio
poetak kovanja planova o ubojstvu i krai.
Nakon posjeta lihvarki (koji je bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima otvara) u
krmi je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu tunom priom o
obitelji koju je upropastio zapivi sav svoj novac, a ki Sonja je postala prostitutka da bi
prehranili ostale dvije djevojice i jednog djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije bio
pet dana, a ena ga poe vui za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i ostavi 50 kopejki i nestane
kad je poela vikati i na njega.
U prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno ljubavi koje ga raznjei i
rastui. Mati ga je izvjestila o tekom ivotu Dunje, njegove sestre koja je sluila u
gospodskoj kui a gazda se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je to doznala pa je
isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je saznala istinu pa je ponovo
rehabilitirala Dunju. Njih dvije su tekom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike
nade u njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog savjetnika Petra
Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan, ima dodue 45 godina ali jo se moe svidjeti enama."
Raskoljnikov je bio izvan sebe jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o
ovjeku koji je "ini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg krinju "na svoj raun", a
majka i Dunja putuju o svom troku. Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On stalno
preispituje sebe, svoje postupke, moral ljudi i vremena.
SAN - umoran je zaspao i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim ipkama jer
nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui ruicama udara
vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se zaklinje se kako on ne moe uiniti
"ono", ali zatim razmilja o dogaaju koji je odredio njegovu sudbinu. U prolazu je uo
razgovor trgovca s Lizvetom da e sutradan u sedam sati naveer doi trgovcu. Shvatio je da
e lihvarka tada biti sama i da je to prilika za ubojstvo.
U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz kuhinje jer je u
njoj bila Nastasja (nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u kuepaziteljevu kuicu
gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je neto sumnjala pa nije odmah
otvorila. Cijelo to vrijeme je Raskoljnikov razmiljao o svom ponaanju i jo uvijek zdravom
razumu. Pruio je starici vrsto svezani smotuljak koji je trebao biti srebrna tabakera. Tri puta
ju je udario sjekirom po tjemenu i zatim u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim
predmetima. Odjednom je zauo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao
Lizvetu i potom ju je ubio. "Strah ga je hvatao sve vie i vie - osobito nakon tog drugog,
sasvim neoekivanog umorstva."
Kad je htio pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i shvatila da se
zbiva neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad se drugi nakratko izgubio

Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio u stanu kojeg su liili pa su vrata bila otvorena. Nisu
ga zapazili. "Znoj je curio s njega, ija mu je bila posve mokra - prolaznici su mislili da je
pijan. Vratio je sjekiru na mjesto sve u bunilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su
mu se u glavi, ali ni jedne misli nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao zadrati, koliko
se god trsio.."
Drugi dio
Leao je vrlo dugo i razne misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u
zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je saznao da ga je
gazdarica traila jer nije plaao stanarinu. U stanici se posvadio s porunikom Iljom
Petroviem. Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o ubojstvu lihvarke - sruio se u
nesvjest.
U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog tekog kamena. udno se ponaao (uao kod
Razmihina i odmah izaao, buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu), pao je u groznicu, a
Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno njegovao. Za to vrijeme su svi
poeli komentirati ubojstvo, u prvi mah su optuili soboslikare!
Dok je bio u krevetu posjetio ga je Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na pismo
njegove majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz sobe i lutao
gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku prostitutku iz istog hira. Za
ankom je drsko izazivao Zamjotova priajui mu o zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na
vrh jezika mu je bilo da prizna. "A to ako sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!" Neki vrag
mu nije dao mira i uao je u kuu i sobu gdje se zbilo ubojstvo, provocirao je radnike koji su
ureivali stan. "Pod je opran, hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.
Na cesti je uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog Marmeladova.
Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga odnesu u kuu. ena Katarina
Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je ispovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena
pomae muu, a pop moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica zapila sve to je imala...
upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to umire. Bit e manje tete!" Govorei to, ona je davala
sve od sebe da mu olaka posljednje trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i
Marmeladovu su zasuzile oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom s
predivnim plavim oima. Dao je Katarini sve rublje to je imao i rekao da on snosi trokove
sprovoda. Kad je odlazio mala sestrica je dotrala i rekla da Sonja pita za adresu.
Vrativi se kui doekale su ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae kao
mrtav... nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u nesvijest. Razmihin ih je
smirivao, uvjeravao da mu nije nita.
Trei dio
Razmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on pobrinuti za Raskoljnikova.
Raskoljnikov je samo uspio rei da je Luin podlac i da se on protivi vjenanju. "Ili on ili ja!"
Razmihin ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se upravo vratio s tervenke, ali se
na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu i naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa
Zosimovim i odrao obeanje.
Luin im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i majkom pod uvjetom da
Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se Raskoljnikov
naao s njima, ali je razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznati sina, on se
suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti sama.... Tada u sobu uleti
Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb - svi se zbune, a Raskoljnikov se rastri oko nje
upoznavi ju sa svima, majci je sve to bilo sumnjivo.
Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke i
Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru. Porfirij se pokazao lukavac
i alama i pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su jo njega i ekali, jer su na
zamotuljcima kod starice nali napisano i njegovo ime, raspitivao se i o smrti Marmeladova.

Zatim se inspektor interesirao o lanku Raskoljnikova izalom u "Periodinoj rijei" u kojem

je Raskoljnikov izloio misao o obinim i neobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe
oprostiti ak i zloin ako to znai napredak ovjeanstva. Porfirij je to povezao s psihikim
stanjem zloinca u trenutku zloina (Raskoljnikovu se inilo da mu je Porfirij namignuo). Na
kraju ga je ak pitao je li vidio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a
Razmihin se razbjesnio na Porfirija.
Raskoljnikov stalno razmilja i preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"- mislio je
uzrujano i palhovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To je bila tek bolest...
htio sam to prije preskoiti granicu.. nisam ubio ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista
ubio, ali nisam prekoraio granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam
ih volio! Zato ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona
znala... pa da joj kaem?! O kako sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put
ubio kad bi oivjela! Sirota Lizaveta! Zato se ona morala tamo zatei? udno je ipak zato
na nju i ne mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih
oiju....Mile moje!"
- ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i pojava
unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.
Zaspao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno ljudi. Kad se
probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.
etvrti dio
Svidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao napastvovati Dunju kad je radila
za njega. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Dunjeku
bez ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov neobino hladan i
miran. Otkrio je da je Marfa oporuno ostavila Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina
jer je nitkov! Na izlazu ga je vidio Razmihin.
U svratitu majke i Dunje sastaju se Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj
raspravi napao Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema "ozloglaenoj"
djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja je pobjesnila i zajedno s
bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je ak zatraio da mu vrate trokove puta.
Raskoljnikov se odmah zatim oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda konaan.
Razmihin ga je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogled mu je
prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato kao da je prostrujalo
izmeu njih.... Nekakva misao proleti kao kakav nagovjetaj, neto uasno runo, to su
obojica shvatila. Razmihin problijedi kao krpa. "Razumije li sad? - upita Raskoljnikov a lice
mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima i uvaj ih uvijek!" Iznenada se okrene i ode.
Od te veeri Razmihin im je postao sin i brat.
Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o njezinu
ivotu, bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i rtvovanjem za dobrobit svoje porodice,
pitao ju je vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu, natjerao ju je da mu ita
Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui kako mu se vraa elja za ivotom,
smisao kako se neto budi u njemu. Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom.
"Sad imam samo tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa emo dalje zajedno!" Ako
sutra opet doe rei e joj tko je ubio Lizavetu - bila je zaprepatena.
Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga eli ispitati. Porfirij ga je u
aljivom tonu doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa. "Uhapsite me ako
elite, ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je Raskoljnikov odlazio babi, da
je pitao za krv. Porfirij mu je obeao iznenaenje, ali u jednom trenutku ue Nikolaj,
soboslikar s priznanjem da je on ubojica, a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je doao sebi i
uzvratio mu:"Neete mi pokazati ono nae malo iznenaenje?!"
U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se vrata i pojavio se ovjek koji mu je na ulici

apnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se

stane izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju jer je vidio Raskoljnikova onu
veer kad je zavitlavao stanare i pazikuu, a on je obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da
Raskoljnikov proe nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao, stajao je
iza vrata i uo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio, pokajao se i doao u stan ispriati se.)
"Oprostite mi zbog klevete i zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad
emo se jo ogledati." ree smjeei se pakosno.
Peti dio
Luin se nije predao i u glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom
Lebezjatnikovom (koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena moe varati mukarca
jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj je velikoduno dao 10 rubalja pravei se
duebrinik, ali joj je skriveki gurnuo u dep presavijenih 100 rublji kanei je optuiti pred
svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i Raskoljnikova pred Dunjinim i
majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje. Sreom je na dai (obredu u ast pokojnika)
pred raskalaenom gomilom koja uope nije dola oplakati Marmeladova nego najesti se,
Lebezjatnikov osupnut Luinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam
Luinove porive. Sve to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu Ivanovu da se poupa s
gazdaricom Njemicom koja se pravila dama i smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je odluio
Sonji priznati zloin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga je na
Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za ruke, objesila mu se
oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree on gledajui je gotovo u nekoj nadi. -Neu,
neu, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud i ja! O Boe! O jadne li
mene! I zato, zato te prije nisam upoznala!"
Raskoljnikov se lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv zloina, a on
se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da pomognem majci - kojeta!
Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor
ovjeanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam drugo
morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili sam ovjek? Hou li moi
preskoiti zapreku ili neu. Jesam li puzav stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlaivala
i upitao ju je to da radi. Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija. "Stani i
pokloni se, poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve etiri
strane, i reci svima, na sav glas:"Ubio sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?"
Znao je da ona misli na robilu, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da ga objesi oko
vrata. Raskoljnikov je u sebi odluio.
Katarina Ivanova je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je gazdarica
istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i prosila novac, otila je ak do nekog generala.
Umrla je u hropcu na cesti okruena znatieljnom gomilom. Raskoljnikovu je priao
Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu o malianima i Sonji i da e tako utroiti onih
10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na Raskoljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei
koje je Raskoljnikov izrekao Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da
je prislukivao njihov razgovor. "Pa rekao sam vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad
ga je imao u aci.
esti dio
"Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom obavila magla i zatoila u
bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se poslije, ve mnogo kasnije prisjeao tih dana, poimao
je da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz stanovite prekide, sve do konane
katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i muan nemir to je prelazio ak u panian
strah." Najvie ga je muio Svidrigajlov.
S Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva majku i sestru, a
Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu je

Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij sprema? I zaista, inspektor

mu je sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se doao ispriati zbog neugodnosti to
mu je zadao, ali je onda na svoj stari lukavi nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki
portret poinioca. Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na sebe
patnju. "Ne, dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita kriv! Posrijedi je fantastino,
mrano nedjelo, suvremeno, sluaj naeg doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam
sebe smatra za potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav aneo, ne dragoviu moj,
nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da ga je neto presjeklo. "Pa tko
je onda ubio?" ne odoli da ne upita jedva diui. "Kako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne
vjeruje svojim uima - Pa vi ste ih ubili Rodione Romanoviu! Vi ste ih ubili... doda gotovo
aptom, duboko uvjerenim glasom."
Raskoljnikovu su se oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao. Predloio mu
je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim. "Smanjit e mi kaznu...
nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par dana i obeao da ga do tada nee prijaviti.
Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu, a ovaj je
pak bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje siromanih maloljetnih
djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za enama), pokazao se u svijetlu razuzdanog i
perverznog ovjeka. Raskoljnikov mu je zaprijetio da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti.
Svidrigajlov ga se jedva otarasio i poao na ugovoreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je
napisao pismo u kojem joj je natuknuo o bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na
mjesto sastanka, a on ju je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi za
njom vrata. Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da e
uvati tajnu, a za uzvrat e joj biti "rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj,
pucala je samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako pribliio i rekao neka
pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je zagrlio. Dunja ga je zamolila da ju pusti.
"Ne voli me dakle? - tiho priupita.
Ne.
I ne bi mogla? Nikad?
Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae."
Svidrigajlov se oprostio od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko svratite
i pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i spustio se do Male Neve
(most). Straar ga je mucajui htio potjerati, ali Svidrigajlov uzme pitolj i napne ga. "Ovdje
vam nema mjesta.
E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to pitali, reci im da sam otputovao u
Ameriku." I ubije se.
Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od sestre kojoj je bilo teko, ali
oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio na ulici kako mu je
Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu zemlju, sav proet
nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei da je pijan. Malo dalje od njega stajala je
Sonja, i tada je shvatio da e ostati s njim do kraja.
Uao je u policijsku stanicu i naletio na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije mogao
priznati zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je ugledao slabaan
smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu staru inovniku udovicu i
njezinu sestru Lizavetu." I Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih strana.
Epilog
Zbog olakotnih okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije kanjavan,
potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao siromanog Marmeladova) dobio
je samo osam godina Sibira. Porfirij je odrao obeanje. Majka mu je oboljela i umrla
vjerovatno znajui za stranu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a Sonja je pola u Sibir s
njim. Raskoljnikov je utke radio i svi su ga kanjenici mrzili. Teko se razbolio i Sonja je

pismom javila Dunji da lei u zatvorskoj bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne
hrane - razbolio se od povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao tako
glupo i slijepo, to se mora poniziti i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala
kajanje... Ali, nije se kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj zloin:
samo to to nije uspio i to je sam priznao svoju krivnju."
Nije shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u slanju pisama i
posjetama kanjenika), svima se osmjehivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti
svijeta i nekolicini odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. Jednom je ugledao
Sonju kod bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce", brzo se odmakao od prozora.
Sonja se razboljela i neko vrijeme nije dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno raspitivao
za nju. Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo dok je itao, neto
se u njemu prelomilo.
Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se
to dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do njenih nogu. Plakao je i grlio
joj koljena. Ona se u prvi mah strano prepala i problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i
zagledala se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U oima joj zasja beskrajna srea.
Pojmila je i vie nije sumnjala da ju on voli, da je napokon doao taj as... Uskrisila ih je
ljubav, srce jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce drugog."
Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala (nikad ga nije davila vjerom),
ali ga je sad otvorio. Sedam godina im se inilo kao sedam dana. Bili su sretni.
"Raskoljnikov nije znao da nije dobio ivot na dar, nego da e ga jo i te kako skupo stajati,
da e platiti za nj velikim pothvatom u budunosti... - ali to je ve nova pripovijest."
najpoznatiji i do danas najitaniji roman Dostojevskoga
anrovski teko odrediti kriminalistiki, drutveni, psiholoki, ali prije svega roman ideja,
u kojem Dostojevski na vrlo itak nain raspravlja o pitanjima koja su ga muila nakon
povratka iz Sibira i koja e otad postati njegovom glavnom preokupacijom (problemi zloina i
kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde)
sudbina siromanoga petrogradskog studenta Raskoljnikova, koji se iz viih ciljeva odluio
na zloin (ubojstvo starice lihvarke ijim je novcem namjeravao pomoi svima potrebnima
obitelji, Marmeladovoj obitelji...)
realistiki vjerna drutvena slika bijede velegradske sirotinje i osiromaenog plemstva
psiholoka razrada glavnog lika i njegovih unutarnjih sukoba oko vlastitih postupaka, s
teitem na raspravi o vjenim pitanjima, emu podreuje i likove i fabularnu osnovu djela
na taj nain, kao i estom uporabom unutarnjih monologa Dostojevski anticipirao moderni
europski roman 20. stoljea
radnja se odvija u 9 dana
snovi, halucinacije, bolesna svijest
pretea modernog psiholokog romana toka svijesti
Ne ubij! temeljna poruka romana evanelje

DUNDO MAROJE ~ Marin Dri

Razdoblje: HRVATSKA RENESANSNA KNJIEVNOST
pod utjecajem renesansne umjetnosti u Italiji
od sredine 14.st. do kraja 16.st.
u razvijenim gradskim sredinama (Dubrovnik, Split, Zadar, Hvar) slobodna
Dubrovaka Republika i mletaka Dalmacija
oblikuje se u usporedbi s humanistikom knjievnom kulturom na latinskom jeziku
usvojila mnogobrojne idejne i duhovne koncepcije humanizma
afirmacija hrvatskog narodnog jezika
naelo oponaanja estetski vrijednih uzora
OSLANJANJE NA:
klasinu antiku knjievnost (Vergilije, Plaut, Horacije, Ovidije...)
klasine pisce talijanske renesanse (Dante, Boccaccio, Petrarca)
suvremene talijanske knjievne autoritete
iako je u suprotnosti sa srednjovjekovnim svjetonazorom, hrvatska se renesansa u
nekim sastavnicama oslanja na srednjovjekovnu knjievnost i na tijekove domae
usmene knjievnosti
OKOLNOSTI: turska osvajanja tijekom 15. i 16.st., vlast Venecije i talijanski utjecaj
na gradove uz more; u socijalnom smislu nositelji renesanse su pripadnici imunoga
patricijsko-graanskog sloja primorskih gradova, sredita su tada jo pod mletakom
vlau
Biografski podaci o autoru: Marin Dri
rodio se vjerojatno u Dubrovniku, 1508.g. u puanskoj obitelji
klerik, trgovac i crkveni orgulja; nadimak Vidra
u Dubrovniku polazio kolu, neko vrijeme proveo u toskanskom gradu Sieni
nakon povratka u Dubrovnik, poeo pisati drame, najvie komedije
u Firenci pisao urotnika pisma toskanskom vladaru Cosimu I. de' Mediciju pozivajui
ga da svrgne vlast dubrovakog plemstva ostavi bez odgovora i odaziva na bunt,
vratio se u Veneciju i nagodinu, 1567.g., umro (pokopan u crkvi sv. Ivana i Pavla)
knjievni rad zapoeo kao lirik piui ljubavne pjesme u duhu petrarkizma, no ubrzo
se posve posvetio drami (okuao se u svim tada poznatim dramskim vrstama:
komediji, pokladnoj igri, pastorali i tragediji)
najpoznatija djela: komedije DUNDO MAROJE, SKUP (prerada Plauta), pokladna
igra NOVELA OD STANCA, tragedija HEKUBA (prerada Euripida) te pastirska igra
TIRENA
DUNDO MAROJE
SADRAJ:
Starac je Dundo Maroje sinu Marinu dao pet tisua dinara da ode u Firencu, no Maro odlazi u
Rim i tu troi sav novac. Tada Dundo odlazi sa slugom Bokilom potraiti sina u Rim. Tu
susretnu Tripeta koji im govori da moda zna Maru. Dundo ga moli da ostane s njima i primi
ga kod sebe. On ih odlui upoznati s Rimom. U Rimu se nalazi Ugo Tudeak i njegov vjerni
sluga Pomet. Ugo je strasno zaljubljen u Lauru, no ona ga mrzi.
Maroje, Tripeta i Bokilo nali su Maru. Maroju zaboli srce kad uje kako njegov sin troi

novac koji je on mukom stekao. U Rimu, Maru trai i njegova zarunica Pera, zajedno s
Divom. Preruena je u mukarca. Divulin im govori da je i Dundo u Rimu, a Peru je strah
da e naletjeti na njega. Kasnije, Petrunjela, Laurina slukinja, govori Pometu da je Laura s
Marom i da ne eli uti za Uga. Pomet joj govori da kae Lauri da je stigao Marin otac i da je
uasno ljut na njega. Mladi Dubrovani Niko i Pijero trae Maru i ele ii kod Laure. Dolazi i
Vlaho, a Petrunjela im govori da je Laura njena gospodarica. Napokon do njih dolazi i Maro
te ih s veseljem pozdravlja i hvali se kako je s Laurom te kako dobro ivi. Maroje iz krme
primjeti Maru i dolazi do njega viui iz sveg glasa. No, Maro se pravi da ga ne poznaje, a
otac u bijesu nasre na njega noem. Kapetan i biri odvode Maroja u tamnicu jer remeti mir.
Vlaho, Niko i Pjero odlue pomoi Maroju izai odande. Lihvar Sadi odlui ostaviti Lauri
bisere i govori joj da e doi za sat-dva po novac. Bokilo upada u nevolju pa se odlui sakriti
sve dok ne naie netko od njegovih, Pomet izvlai Maroja iz tamnice. Pomet susree Bokila
i, nakon to ga prepozna, alje ga Popivi, dok Maro ali to se pojavio njegov otac i boji se da
e izgubiti Lauru. Sadi dolazi po novac, no Maro mu govori da doe poslije. Laura pak govori
Mari da je Maroje u Rim donio mnogo toga korisnoga. Sadi napokon dobiva svoj novac i
Maro ga zatim tjera. Maro moli Popivu za pomo, a ovaj mu govori da se mora pred Laurom
razmetati novcem. Tripet se kasnije udvara Petrunjeli, a tada dolazi Ugo Tudeak i svaa se s
njima te kae Petrunjeli da nju i Lauru treba ubiti i nek' ih nosi vrag. Popiva govori Mari da je
nagovorio Lauru da ne vjeruje Pometovim obmanama. Zatim Maro moli Lauru da odobri
bankaru da na raun njenih dukata u banci da Sadiju jamstvo za svilu koju od njega kupuju. U
meuvremenu, Pera se ali babi da nije uspjela nai Maru. K njima dolazi Petrunjela i na upit
poznaje li Maru, ona odgovori da je on zaruen s njenom gospodaricom Laurom i Pera se na
to rastui. Bankar napokon daje Sadiju jamstvo. Popiva savjetuje Maru da se pravi da ne
poznaje Maroja i da ostavi Lauru na cjedilu. No Maro mu odgovori da nema anse da to uini
Lauri, ali ocu Maroju ipak govori da ga prvi put vidi u Rimu. Maroje ga moli da mu ovaj
spremi i uva njegovo ''blago''. Gulisav govori Pometu da je doao traiti Mandolijenu,
izgubljenu ki Ondarda Tudeaka. Prije osam je godina otila s mladiem, te ju on eli nai, a
i dat e nagradu onome tko ju nae. Pomet ju odlui nai i saznaje od Petrunjele da se Laurin
otac preziva Tudeak, da je ivjela u Kotru i da se zvala Mandolijena.
Za to vrijeme, Maro napokon shvaa da ga je otac pokrao, a Pomet prvi shvaa da je Laura
bogata nasljednica. U meuvremenu, Pavo i njegov sin Grubia dolaze u Rim i trae Maroja.
Petrunjela govori Lauri da je Maro zaruen za drugu i Laura se uasno razljuti. Tada dolazi
Lessandro, trgovac svilom, i trai od Mare novac. Maro je duan na sve strane, a Pomet likuje.
Petrunjela tjei Peru. Kamilo, Vlaho, Niko i Bokilo mole Maroja da oprosti svom sinu i da ga
odvede natrag u Dubrovnik. Maroje se smeka te umjesto Mare plati njegove dugove.
Sve se zavri Pometovim djelovanjem: Maro i Pera zavre zajedno, isto tako Laura i Ugo, a
takoer i Pomet i Petrunjela. Dubrovani se vraaju u svoj grad.
TEMA: ismijavanje ljudske pohlepe, sukob oca i sina, ludost zaljubljenih
pet inova
dva prologa (predgovora): 1.) Prolog Dugog Nosa, 2.) Prolog autora (govori o radnji
komedije, likovima, mjestu radnje...)
satiriki odnos prema vlastitoj sudbini, te prikrivena ili otvorena politika satira,
osobito u Prologu Dugog Nosa, ali i u iskazima drugih likova (Pomet, Tripe)
najvea Drieva inovacija i posebnost u komediografskom opusu
tridesetak najrazliitijih likova
vrlo opsena i dramaturki sloena komedija
sukob oca (dundo Maroje) i sina (Maro troi kapital na kurtizanu Lauru)

mjesto radnje Rim

sredinji motivi: novac, sukob rastrone mladei i konzervativne, krte starosti
Dri kritizira sveopu pokvarenost i lakomost
Prolog Dugog Nosa dijeli ljude na LJUDE NAHVAO (nesposobna vlastela i
dubrovaki senatori pohlepni, rastroni, razvratni...) i LJUDE NAZBILJ (bistri,
duhoviti, snalaljivi, inteligentni ljudi)
POMET zaokupljen ovozemaljskim uicima renesansni ovjek; zaplee radnju,
vodi likove (trjeba je bit vjertuozu, tko hoe renjat na svijetu tko hoe vladati,
mora biti pun vrlina); gospodar smijeha u komediji
afirmacija sposobnih i pametnih (sluge) pobjeda ovjekove inteligencije
bogatstvo jezika dubrovaki, nedubrovaki, talijanski
ismijava konvencije petrarkizma kurtizana LAURA

Flaubert - GOSPOA BOVARY

IVOTOPIS:
Gustave Flaubert (1821.-1880.) francuski je pripovjeda i romanopisac.
Nastojao je apsolutnom objektivnou prikazivanja evocirati (prisjeati se) u svojim djelima
likove i prizore iz svakidanjeg malograanskog ivota koji ga je okruivao i odbijao, kao i
sjajne slike i likove daleke prolosti, koja ga je neodoljivo privlaila.
Djela: ''Madame Bovary'', ''Sentimentalni odgoj'', ''Jednostavno srce'', ''Bouvard i Pecuchet'',
''Salammbo'', ''Iskuenje sv. Antuna'', itd.
-tipian predstavnik realizma-zbijen i saet stil-veliku panju posveuje strukturi reenica
-prvi je upozorio na slinost ljenika i pisca
-Madame bovaray izazvala sudski proces zbog nemoralnih djelova,osloboeni optuaba
Razdoblje: REALIZAM
trajanje: od 30-ih do 80-ih i 90-ih god. 19.st.
vodeu ulogu ima francuska, ruska i engleska knjievnost
najprije se javio u Francuskoj, pod utjecajem drutvenih promjena (Francuska
revolucija), ali i pod utjecajem teoretiara racionalizma i pozitivizma i enciklopedista
cilj to istinitije i to izvornije opisati svijet u kojem ovjek ivi, radi njegova
poboljanja i napretka objektivno i bez osobne prisutnosti (objektivni
pripovjeda er form)
pojaano zanimanje za prirodne znanosti i jaanje pozitivistikih filozofija
naglaavanje odnosa knjievnosti i zbilje
roman glavni knjievni anr, zrcalo stvarnosti
fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja; uzorno-posljedini odnosi
jedini estetski kriterij realizma je istinitost
Stendhal zaetnik realizma Crveno i crno usporedio roman s ogledalom koji
nosi cestom
obiljeja realistikog djela: kritinost (kritika drutevnih problema djelo na njih
upozorava i nudi rjeenja), tipinost (opisani lik ima sve izvorne, autentine osobine

koje imaju i ostali predstavnici njegove skupine npr. tipini graanin je promiljen,
obrazovan, potuje zakon...), objektivnost (vidjeti svijet istinski, onakvim kakvim on
zaista jest)
KNJIEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
likovi: Emma Bovary, Charles Bovary, Leon, Rudolphe, Charlesovi roditelji, Emmin otac...
EMMA BOVARY: Odrasla je u samostanu, a svijetu snova i mate, potaknuta mnogobrojnim
jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica, progonjenih gospoa to se onesvijeuju
u samotnim paviljonima i slinih romantinih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj.
Izaavi iz samostana i vrativi se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je ekala da
ivot pone, da se matanja obistine.
Kada je Charles zaprosi, ona pristaje mislei da ga voli, ali ona je nakon udaje sve prije nego
sretna.
Kad je zahvati depresija oni se ak sele u Jonvil-l Abei. Ondje Emma raa, ali curica joj
uope ne mijenja raspoloenje iako je voli.
Budui da je dosta neuravnoteena, ona se zanosi svakakvima mislima;
jednom se trudi da bude to bolja domaica i majka sve onako kako stoji u romanima, a
ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su dozvoljene
zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne donosi eljenu sreu jer ona misli da ljubav dolazi
iznenada, s burom i munjama, kao nebeski uragan koji se sputa na ivot, otresa ga, upa volu
kao lie i cijelo srce nosi u ponor... a ne zna da su prave ljubavi tune i da se vrlo rijetko
dogaaju.
''Ona je bila tu, i za nju je postojao samo ples sve je ostalo pokrivala neka tama.''
''Njezino je srce bilo nalik na njih: bogatstvo ga je dodirnulo i ostavilo je na njemu svoj
neizbrisiv trag.''
CHARLES BOVARY: Vrlo dobar ovjek, prostoduan, ne prevelikih ambicija, slijepo oboava
Emmu i kad na kraju sve saznaje o svojoj eni za koju je smatrao da je savrena to ga ubija i
on umire nesretan jer je nije usreio i jer mu ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronala sreu.
O DJELU:
''Gospoa Bovary'' je najpoznatiji Flaubertov roman, na kojem je radio pet godina.
Fabula je romana vrlo jednostavna i ne obiluje uzbudljivim dogaajima, ve iznosi povijest
ivota mlade Emme Bovary, djevojke koja je odrasla na bogatome seoskome imanju,
odgojena u djevojakom internatu, udana za dobra i prostoduna seoskog lijenika Charlesa
Bovaryja, s kojim provodi jednolian ivot u malograanskoj sredini provincijskih gradia.
Nezadovoljna svojim ivotom, uputa se u dvije strastvene ljubavne avanture i, naputena od
oba ljubavnika, konano se ubija.
Sadraj djela ima podlogu u istinitom dogaaju.
Roman je podijeljen na tri dijela, sva tri s raznih aspekata koncentrirana oko lika glavne
junakinje.
BOVARIZAM ''svojstvo drati se drugim nego to ovjek jest'':
Lik se Emme Bovary pretvorio u simbol nemone enje osrednjih duhova prema visinama,
melankoline volje za junatvom i poezijom u zatvorenoj kuli ugaenih elja, neostvarivih

ambicija, zavisti, svagdanje dosade...

Emma Bovary rtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obinu
domaicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjenog mua. Njezin se
svijet, kojeg je tako paljivo sloila od detalja svoje mate, sruio i nestao. I zato, ispijanje je
otrova maestralan zavretak sasvim u stilu Emme Bovary.
KRATAK SADRAJ:
PRVI DIO
Radnja zapoinje s Charlesom Bovaryem kao djeakom, nespretnim i nesnalaljivim
uenikom, koji unato svemu tome u svome ivotu uspije doi do titule lijenikog
pomonika s pravom lijeenja. eni se postarijom udovicom koja brzo umire i ne ostavlja mu
prevelik imetak, iako se upravo zbog toga njome i oenio.
Dok mu je ena jo bila iva, Charles upoznaje Emmu Rouault jer je dolazio lijeiti njezinog
oca na selo. Bila je drukija, zato se zaljubio u nju i uskoro ju i zaprosio i oenio. Emma se,
meutim, udala iz krivih razloga selo joj je bilo dosadno, a Charles joj se uinio kao zgodna
prilika za bijeg. Mislila je da e srea doi sama od sebe, ali to se nikada nije dogodilo.
Postaje ogorena i brakom i ivotom u Tostesu. Charles, s druge strane, uvijek jednako voli
Emmu i ne primjeuje koliko je ona nezadovoljna. Ona poinje mrziti njegovu sreu, ispod
prividnog mira u njoj bujaju bijes i udnja za drukijim ivotom. Zaputa kuu i mua,
naposlijetku se razboli i Charles se zbog njezinog zdravlja odlui na selidbu iz Tostesa. Kada
su odlazili, Emma je bila trudna.
DRUGI DIO
Dolaze u Yonville, zaputen pokrajinski gradi.
Odmah prvu veer upoznaju Lona koji svojom pojavom i interesima u Emminim oima
postaje idealni mukarac, a s time Charles sve dublje tone. Emma poinje gajiti osjeaje
prema njemu. U to je vrijeme i rodila djevojicu Berthe, koju daje dojilji.
Rastrgana je - izvana i prema drugima je draga i pristojna, ali ne moe se rijeiti mrnje i
nemira u dui. Htjela je potraiti pomo kod upnika, ali on je tome nedorastao i zato ona
odlazi. Lone odlazi u Pariz jer vie ne eli ekati da mu Emma uzvrati ljubav.
Ona ostaje nesretna, ali ne zadugo jer se u njihovom ivotu pojavljuje bogati posjednik
Rudolphe Boulanger. On zamjeuje Emmu i shvati da e ju vrlo lako osvojiti, to se i dogodi.
Postaju ljubavnici, ak planiraju zajedno pobjei, ali to se naravno ne dogodi jer je on Emmu
zapravo samo htio iskoristiti i nikada zbog nje ne bi naruio vlastiti ugled, a niti bi se vezao za
cijeli ivot.
Nakon to je ostavljena i od njega, pomilja na samoubojstvo, ali ga ipak ne poini. Slomljena
je, zapada u teke i duge psihike krize. Uz sve ovo, napravila je ogromne dugove koji sada
dolaze na naplatu. Kada je ozdravila, odlazi s Charlesom u kazalite u Rouen gdje nakon tri
godine sree Lona.
TREI DIO
Ona ostaje u Rouenu s Lonom, a Charles putuje kui. Postaju ljubavnici.
Tada Emmin ivot postaje mrea lai koje su vodile jednom cilju sastancima s Lonom.
U to vrijeme nagovori Charlesa da joj omogui punomo nad njihovom imovinom, na to on
pristaje. Tako se jo vie zaplitala u lihvarovu mreu, pravila sve vee dugove i sve ih vie
odgaala. Zbog toga dolazi do pljenidbe i prodaje svih njihovih pokretnina. Emma ne eli da
se to dogodi, moli za pomo sve koje poznaje, ali svi oni ju odbijaju.
Lon se uplaio i pobjegao, ponovno ju ostavljajui. Jedini izlaz za Emmu bila je smrt.

Proguta arsen i u sljedeih nekoliko sati umre.

Charles pati, povlai se u sebe, kao da vie ne ivi. U kui pronalazi ljubavna pisma koja je
Emma primala od svojih ljubavnika. Za sve krivi sudbinu. Umire.

Goethe PATNJE MLADOG WERTHERA

IVOTOPIS:
Johann Wolhgang Goethe (1749.-1832.) najvei je njemaki pjesnik, knjievnik i mislilac.
-tei drugaijim temama od prethodnika
-u meuljudskim odnosima tei iskrenosti
-utemeljitelj drame u modernom smislu
Roman "Patnje mladog Werthera" uinio ga je najpoznatijim i najslavnijim njemakim
autorom. Prvi je njemaki pisac koji je postigao svjetsko znaenje.
Djela: ''Faust'', '' Patnje mladog Werthera'', '' Rimske elegije'', '' Srodne due'', '' Naukavanje
Wilhelma Meistera''...
RAZDOBLJE-ROMANTIZAM
-poetak 19.st
-opreka klasicizmu
-umjesto razuma romantiari nude duu
-orginalnost
-sloboda umjetnikog izraavanja
KNJIEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
ANALIZA JEZIKA I STILA:
- metafora: gutao one crne oi, kako su mi samo svjee njene usne i svjei osmjesi mamili
duu
- epiteti: crne oi, svjee usne, umni ovjek, istinska srea
ZNAENJE ROMANA:
Roman je pisan u epistolarnoj formi (forma pisanja koja pogoduje izraavanju misli i
osjeaja). Znaenje je romana:
1. dokumentarno-socijalno - sklonosti su i tenje mladog Werthera djelomino sklonosti i
tenje Goetheova vremena
2. psiholoko - opisana su Wertherova unutarnja promiljanja i tenja za slobodnim razvojem
ljudske linosti
DRUTVO
-aristokracija-omalovaava ga,ne prihvaa,izolira
-Goethe kritizira njihovo licimjerje i pokvarenost(problem klasnih razlika)
-graanstvo-sve to Werther uini ef je nezadovoljan
-problem karijerizma
WERTHER KAO ROMANTIARSKI JUNAK:
Werther je romantiarski junak kojim upravlja strast, a ne razum, sklon je matanju, uiva u
prirodi, u opreci je s drutvom i esto pesimistian. Karakterizira ga hiperbolizacija osjeaja.

WERTHEROV ODNOS PREMA LJUBAVI I SMRTI:

Ljubav je za Werthera patnja, bolest koja mu onemoguuje racionalno prosuivanje. On joj se
ne moe oduprijeti i jedini je izlaz iz te krize samoubojstvo. Smrt je za njega osloboenje od
boli i patnje, ali i otvara nadu u ostvarenje sree s Lottom u nekoj novoj dimenziji postojanja.
KRATAK SADRAJ:
Mladi pravnik Werther dolazi u neki grad.
Zadivljen je ljepotom krajolika, koju opisuje svome dragom prijatelju Wilhelmu. No, Werther
opisuje i mnoge dogaaje vezane uz grad. U gradu na nekakvom balu susree pukovnikovu
ker Lottu, koja ga isti tren oara svojom ljepotom. No, ona je zaruena za Alberta, ali
Werther ipak provodi dosta vremena s njom.
Kako sam ja, za vrijeme tih razgovora, gutao one crne oi...
Kako su mi samo svjee njene usne i svjei osmjesi mamili duu!
Naravno, to se sve odvijalo dok je Albert bio na poslovnom putu.
Werther je bio tuan znajui da Lotta nije njegova, no ona ga opet na neki nain voli, to
Werthera ini jo depresivnijim. Ali, doao je i taj dan kada se Albert odluio vratiti kui i
povui se iz posla. Werther se s njim ipak sprijateljio i svo troje provode sretne dane uivajui
u bezazlenoj drutvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice.
On me smatra umnim ovjekom, i to me ini sretnim.
Za roendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg oboava i vrpcu s Lottine haljine
koju je nosila kad su se upoznali. Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve
jaa i on je bio sve tuniji jer je vidio da Lotta nikad nee biti njegova.
Zar mora tako da bude? Ono to ovjeku predstavlja istinsku sreu, da mu to bude i izvor
njegova jada?
Tada Werther shvaa da mu vie nije tu mjesto i, kako ne bi naruio sklad meu zarunicima,
on odlazi.
Ne, ja ne mogu bez nje ivjeti, a ipak moram. Teko je, ali moram otii odavde, s ovoga
groznog mjesta.
Hotei se praktino zaposliti da bi izmakao mislima na Lottu, mladi se dade nagovoriti da
primi mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teko podnosi slubu jer nije birokrat nego
pjesnika dua. A kako njegov gospodar voli sitniavo zabadati, gubi volju za slubu koja ga
nikad nije privlaila. Poslanik tui Werthera ministru, no ministar pokazuje vie razumjevanja
i daje mladiu oinske savjete kako se u budue ima vladati. Werther podnosi ostavku i stupa
u slubu nekog kneza kome na ladanjskom imanju kratiti vrijeme .Wertherov novi gospodar
nije lo ovjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romantini mladi teko podnosi i
doskora naputa slubu. Neuspio pokuaj da se zaposli i da u tom poslu nae zadovoljstvo
pojaava potisnute osjeaje prema Lotti, koja se udala za Alberta. ne mogavi odoljeti elji da
je opet vidi, Werther se vraa u gradi gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje
neizdrivo. Albert s koji, se neko dobro slagao sada mu je omrznuo, a sve mu se ini da Lotta
u tom braku nije srtna koliko bi zasluila. U drugu ruku Wertherova ekscentrinost vrijea
trijeznog Alberta koji mutno nasluuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je
dugo zavaravala samu sebe, poinje uviati da njezini osjeaji nisu bezazleni. Izmeu
Werthera i njegove okoline nesporazumi se mnoe i Lotta bi se htjela izvui iz te situacije, ali
sama ne zna kako. Da bi sprijeila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu nareuje da par
dana izostane, a Werther kojeg ve due vrijeme salijeu misli o samoubojstvu izvrava sada
posljednje pripreme. Vraa se jo jednom Lotti, pada joj oko vrata i njihove se usne prvi put
sjedinjuju. Nakon trenutanog zanosa Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga vie
ne eli vidjeti, Werther odlazi kui sav rastresen. poruivi Albertu da mu posudi pitolje jer
se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blai misao da ih je sa zida skinula Lotta i
obrisala svojim mekanim rukama.

Zlo sam ti za dobro vratio, Alberte, ali ti e mi oprostiti. Zbogom, Alberte! inim svemu
tome kraj. Neka mi smrt bila na sreu!
Pun je. udara dvanaest. Neka se dakle zgodi to treba! Lotta, zbogom, zbogom!!
Jedan susjed vidio je kad je planuo barut, i uo je pucanj. Ali, kako je i dalje vladao mir, nije
vie obraao panju.
Sluga je te veeri otiao znajui da e se neto loe dogoditi.
Werther je popio au vina, uzeo pitolj te opalio metak ravno u desnu sljepoonicu. Sluga ga
je pronaao ujutro jo ivog, no u tekom stanju. U podne je preminuo...
Prije smrti, Werther je izrazio elju da ga pokopaju izvan groblja, tj. u blizini, izmeu dvije
vitke lipe. Na posljednji poinak ispratila ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a
sveenika nije bilo.
Preminuo je u podne. (...) Nou, oko jedanaest sati, dao ga je on pokopati na mjestu koje je
sam bio izabrao. Stari je sa sinovima iao za lijesom, Albert nije mogao. Bojali su se za Lottin
ivot. Werthera su nosili obrtnici. Sveenik ga nije ispratio...
LIKOVI:
WERTHER: sanjar, romantini, idealni (lijep, obrazovan, uglaen, prilino bogat) mladi.
Nositelj je svjetske boli u kojem itatelji vide ili ele nai sebe jer on je uzor kako treba
osjeati. Gaji ljubav prema Lotti koja je od poetka osuena na propast. Ponaa se kao da ona
nema zarunika te stvara iluzije o zajednikom ivotu s njom, ime se sve vie udaljava od
stvarnosti. Njegov emocionalni svijet dominira njegovom osobom i on se, svjestan da mu
Lotta nikad nee pripasti, liava ivota i kanjava drutvo.
LOTTA: njena i iskrena djevojka koja dokazuje da je sposobna pridravati se moralnog
kodeksa. U svojim osjeajima nije povrna, ali potuje Alberta i zadanu rije pa, iako
pokazuje naklonost i moda ak ljubav prema Wertheru, nastoji je zatomiti i odbija ga.
Osuena je na isprazan ivot u svakodnevnom ivotu malog gradia.
ALBERT: stabilan i realan lik. Suprotnost je Wertheru. Voli Lottu, potuje njezinu obitelj, a
ona je sigurna u njegovu ljubav. Cijeni je i potuje pruajui joj nadu i sigurnost za sretan i
miran budui ivot. Time je to nije otjerao Werthera od Lotte dokazao da je ba on njena
vrsta ruka koja je uva da ne prekorai konvencije drutva.
O DJELU:
Djelo ima uzorke iz pieva ivota. Prijatelj Jeruzalem se ubio zbog ljubavi, taj in ga je
potaknuo na pisanje ove knjige. Lottu moemo podijeliti na dvije osobe iz Goetheova ivota,
Charllotu i Maxa.
Roman je pisan u pismima kako bi izgledao realniji i blii svakodnevici. Moemo ga podijeliti
u dva djela. Prvi dio do njegova odlaska u grad, a drugi do njegove sahrane. Tema
samoubojstva se oituje na kraju djela.
... kukavan je onaj koji sebi ivot oduzima, kao to bi bilo nepristojno rei da je kriv onaj, koji
bi umro od kakve opake groznice.
Trebao bi vidjeti kako glupim se inim kada se u drutvu govori o njoj! A kada me jo i
upitaju kako mi se ona svia! - Svia! Smrtno mrzim tu rije. Kakav bi morao biti ovjek
komu bi se Lotta samo sviala, komu ne bi ispunjavala sve misli, sve osjeaje! Svia!

PREOBRAAJ ~ Franz Kafka

Razdoblje: MODERNA KNJIEVNOST
posljednja velika knjievna epoha
politiko obiljeje koje je prethodilo modernoj knjievnosti ponajprije je niz revolucija
koji je pratio povijest Europe vie od cijelog stoljea: od Francuske revolucije u 18.st.,
preko revolucija 1848. i 1871. do Oktobarske revolucije 1917. godine
kulturni ivot obogaen Einsteinovom teorijom relativnosti, obnova olimpijskih
igara, pokretanje svjetskih izlobi, stvaranje filmske industrije, razvoj radija
znanost i tehnika do poetka 1. svjetskog rata izumljen je automobil, radio, avion,
dananji sustav proizvodnje i distribucije elektrine energije te film i gramofon, tj.
zapis slike i zvuka
pojava apstraktnog slikarstva i atonalne glazbe
nagovjetaji moderne knjievnosti prisutni su u poeziji Walta Whitmana, Charlesa
Baudelairea i Arthura Rimbauda, drami Henrika Ibsena, Augusta Strindberga i Alfreda
Jarrya, prozi Henrya Jamesa i Fjodora M. Dostojevskog (u filozofiji to su bile zamisli
F. Nietzchea i Henrya Bergsona, a u psihologiji nauk Williama Jamesa i Sigmunda
Freuda)
mijenja uvrijeene oblike knjievne komunikacije i opeprihvaene kulturne
vrijednosti
futuristiki manifest Pljuska drutvenom ukusu, 1912.
mnotvo smjerova i strujanja unutar moderne knjievnosti, posebice poezije i drame
(ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam, imainizam, vorticizam,
akmeizam, simbolizam itd.) svjedoe da moderna knjievnost nije samonikli
antitradicionalistiki odgovor prvih desetljea 20.st., ve sloena, vieznana kulturna
pojava koja uspostavlja viestruko razliit odnos spram knjievne tradicije i
svakidanjega drutvenog ivota
AVANGARDA (franc. l'avant garde predstraa, prethodnica) knjievno-povijesna
odrednica koja zajedniki oznaava neke smjerove i strujanja koja nisu vezana
iskljuivo za jednu nacionalnu knjievnost (ekspresionizam, futurizam, dadaizam,
nadrealizam) obiljeja:
stalna tenja da se nadmae prethodnici
isticanje individualnosti i originalnosti
osporavanje tradicije ili njeno tumaenje na nov nain
novi formalni postupci: odbacivanje vezanog stiha, interpunkcije i sintakse
antiesteticizam
depersonalizacija umjetnosti
stapanje razliitih knjievnih anrova
razbijanje sintakse dosadanjeg pjesnikog izraza
fragmentarni tekstovi otvorene strukture
MODERNA PROZA:
strukturna sloenost
naputanje tradicionalnog pripovijedanja s vrstim zapletom

 prikazivanje unutarnjeg stanja svijesti unutarnji monolog, pripovijedani

monolog, struja svijesti
junaci slijede unutarnju logiku svijesti, preputaju se mislima (snovi, sjeanja,
uspomene, opisi...); esto im predmet/boja/okus slui kao povod za priu,
retrospekciju
vrijeme radnje je kratko, ali zbog usmjerenosti na svijest lika dogaajno
iznimno bogato
Biografski podaci o autoru: FRANZ KAFKA
1883. 1924.
austrijski pripovjeda
roen u Pragu, u ortodoksnoj idovskoj obitelji nesretno djetinjstvo pod
nesmiljenim autoritetom oca, koji e ostaviti neizbrisiv peat na njegovoj osjetljivoj
psihi i slabom tjelesnom ustroju, te e do smrti ivjeti kao osamljenik
opus sadri elemente ekspresionizma (osjeaj straha i usamljenosti, protest protiv
drutvenog mehanizma koji ugroava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo
pokoravanje, uporaba groteske) i nadrealizma (halucinantne vizije)
knjievnu ostavtinu sredio i veim dijelom objavio Max Brod
djela imaju obiljeja aktualne drutvene kritike, ali prije svega odraavaju vlastiti
Kafkin svijet, njegovu egzistencijalnu osamljenost i nemo da nae mjesto u drutvu,
da odredi svoj stav prema svijetu i religiji, njegov strah i komarske vizije kojima je
bio podloan
ivim stranije od stranca.
kristalno jasni stil i jednostavni realizam kojim opisuje graansku stvarnost, u koju
smjetava fantastine dogaaje svojih junaka
kafkijanstvo opi pojam za stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu
DJELA: Preobraaj (1915.), Umjetnik u gladovanju (1922.), Proces (1925.),
Dvorac (1926.), Amerika (1927.)
PREOBRAAJ
SADRAJ:
Gregor Samsa jednog se jutra probudio preobraen u kukca. Gregor je po zanimanju
trgovaki putnik i sve tee podnosi stres koji mu donosi posao, no ne moe ga promijeniti dok
ne otplati dugove svojih roditelja.
Nakon to shvati da kasni na vlak, na vrata mu pokuca majka, a on, odgovorivi joj, uplai se
svog glasa i kojem se osjetilo nekakvo bolno jaukanje. Usto shvaa da se ne moe tako lako
izvui iz kreveta. uenje i sumnja ukuana zbog zakljuanih vrata njegove sobe sve vie
rastu, a uskoro stie i prokurist iz njegove tvrtke provjeriti zato Gregora nema. Zbog toga se
Gregor mukom izvue iz kreveta.
Uzbuenje pred vratima postaje sve vee i iako ih Gregor pokuava umiriti, to se ne dogaa
jer mu je glas toliko promijenjen da ga ne razumiju. Iako je htio odgoditi trenutak
pojavljivanja, prokuristovi otri prijekori natjeraju ga da se ipak pokae, nakon ega mu
majka pada u nesvijest, a prokurist pobjegne od straha. Gregor krene za njim u namjeri da
mu objasni sve, no otac ga tapom potjera nazad u sobu. Provlaei se kroz tijesna vrata
bojei se udarca, Gregor se ozlijedio i tek se naveer probudio iz nesvjestice jer je namirisao
svoju omiljenu hranu, koja mu vie ne prija. Pada no i njegova ga prostrana soba poinje
ispunjavati strahom.
Sutradan mu ujutro sestra, koja je jedina mogla podnijeti njegov novi izgled, primjetivi da
nita nije okusio, donosi svakakve vrste jela da ispita njegov ukus. Gregor otkriva kako mu

prijaju samo jela zahvaena truljenjem. Brigu o njemu preuzima sestra: donosi mu hranu,
isti i prozrauje sobu, dok on lei pokriven plahtom kako ga ona ne bi vidjela.
Iako ne komunicira s ostatkom obitelji, saznaje da je otac nakon sloma svog poduzea uspio
spasiti neto novca koji e pomoi obitelji da se osovi na noge sad kad je izgubila svog
hranitelja. to se tie Gregora, sestra je odluila isprazniti mu sobu kako bi mogao puzati po
zidovima. I kada Gregor osjeti da mu oduzimaju sve to ga podsjea na njegovu ljudsku
prolost, prvi put reagira agresivno. Oajniki se ustrao sobom pokuavajui spasiti bar
neto, zbog ega njegova majka, uasnuta, pada u nesvijest. Tada dolazi otac i mislei da je
Gregor poinio nasilje, ranjava ga jabukom, koja ostaje duboko zarivena u njegovom tijelu.
Rana zbog koje Gregor teko pati urodila je ipak time da mu uveer otvaraju vrata da moe
promatrati obitelj okupljenu u dnevnoj sobi.
Gregor bi s nostalgijom promatrao oca, koji se ponovno zaposlio, te majku i sestru zabavljene
ivanjem. Postupno, obitelj sve vie potiskuje Gregora iz svoje svijesti. Unajmili su dvorkinju,
koja ga je uivala vrijeati, da obavlja najtee poslove, dok bi sestra ostatke hrane iz njegove
sobe uklonila jednim zamahom metle.
Gregor gotovo vie nita ne jede, a u njegovu su sobu poeli stavljati sve suvine predmete.
Roditelji uzimaju stanare pa vrata njegove sobe ostaju i uveer zatvorena. Jedne je veeri uo
sestru kako svira violinu, a vrata su njegove sobe sluajno ostala otvorena te se on pribliio
vratima kako bi ju vidio. Na nesreu, vidjeli su ga stanari, uspaniili se i poeli prijetiti
tubom. Taj dogaaj pogorava Gregorov poloaj, a sestra izjavljuje da ga se moraju rijeiti.
Poraen, Gregor se vraa u sobu uvi kako se za njim okree klju. Te noi, prisjeajui se
obitelji, Gregor umre.
Sutradan ga nalazi dvorkinja, a na njezinu je vijest da je umro svima laknulo. Proljee je.
Otac, majka i sestra odlaze na izlet izvan grada razmiljajui o povoljnim perpektivama za
budunost koje su im se otvorile Gregorovom smru.

pripovijetka
napisana u ranijoj fazi Kafkina stvaranja (1912.)
jedno od malobrojnih djela objavljeno za njegova ivota
otuen ovjek u svijetu otuenih ljudskih odnosa
simbolinost kukca
prikazuje abnormalnost tzv. normalnog graanskog drutva
Je li ivotinja kada ga glazba toliko dira?
zaudna pria
in medias res: Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova,
primjetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog kukca.
ukidanje prirodnoznanstvenih zakonitosti i uzrono-posljedinih odnosa
osjeaj bespomonosti, osamljenosti i straha
groteskna i halucinantna stanja prikazana realistiki vjernim i jezino jasnim iskazom
pripovjeda u treem licu
bacanje trupla na smetlite obitelj razmilja o budunosti
osamljenost Gregora Samse naznaena ve u prvoj reenici slavenskim korijenom
njegova prezimena (Sam sa)
u tijeku radnje Samsa postaje svjestan da ga je odbacilo ne samo surovo drutvo
otpustivi ga s posla ve da ga u sadanjem njegovu obliku ne prihvaa kao ljudsko
bie ni njegova obitelj, za koju se cijela ivota rtvovao, a sada joj i sama njegova
prisutnost postaje iz dana u dan teim bremenom, iako to nitko ne eli otvoreno
priznati

Krlea - GOSPODA GLEMBAJEVI

IVOTOPIS:
Miroslav Krlea roen je u Zagrebu 07.07.1893., a umro je, takoer u Zagrebu, 1981.
Poslije rata, politiki opredijeljen za komunistiku opciju, ivi uglavnom kao slobodni
knjievnik, putuje u SSSR te Prag i Varavu.
1950. je godine imenovan direktorom leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje
do smrti.
Djela su mu: ''Pan'', ''Tri simfonije'', ''Balade Petrice Kerempuha'', ''Povratak Filipa
Latinovicza'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Zastave'', itd.
HRVATSKA KNJI. 1929.-1952.
-smirivanje avandaristikih stilova
-povratak realistinom konceptu knji.
-brojnost stilova
-borba za slobodu umjetnikog izraavanja
KNJIEVNI ROD I VRSTA DJELA: drama u tri ina (psiholoko-socijalna)
MJESTO RADNJE: Zagreb
VRIJEME RADNJE: jedna kasnoljetna no, godinu dana prije rata 1914.-1918., od jedan do
pet u noi (1. in: izmeu jedan i pola tri; 2. in: izmeu pola tri i pola etiri; 3. in: oko pet)
O DJELU:
Radnja se u drami odvija u 3 ina:
1. in: prikazuje sukob Leona s glembajevskom sredinom
2. in: sukob Leona i oca; Glembajeva smrt
3. in: Leone barunica Castelli Beatrice; baruniina smrt
Drama je dio ciklusa o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda) i temelji se na
sukobu: Leone otac barunica Castelli
Glembajevi su bogata aristokracija u ijim ivotima postoji dvojnost izmeu:
PRIVIDA -> LA
- bogatstvo
- ljepota
- srea
- mo
i SUTINE -> ISTINA

- laljivci
- kradljivci
- ubojice
- potvrena i u Barboczyjevoj legendi (Leone je ubojica, Glembaj je varalica, Charlotte je
bludnica i ubojica...)
*Barboczyjeva legenda svi su Glembajevi laljivci, kradljivci, prokletnici i ubojice
Rasipnitvo, ludilo, ubojstva i samoubojstva rjeenja su svih glembajevskim krizama
TEMA: Propast bogate i ugledne aristokratske obitelji Glembaj
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
IGNJAT GLEMBAY, bankar, direktor poduzea Glembay Ltd. (69 godina)
BARUNICA CASTELLI-GLEMBAY, njegova druga ena (45 godina)
Dr. LEONE GLEMBAY, sin Ignjata i prve supruge ro. Basilides-Danielli (38 godina)
ANGELIKA GLEMBAY, udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29 godina)
FABRICZY, bankar Glembaya, veliki upan (69 godina)
Dr. PUBA FABRICZY, advokat, pravni savjetnik poduzea Glembay Ltd. (28 godina)
Dr. med. ALTMAN, lijenik (51 godina)
Dr. theol. et phil. SILBERBRANDT, baruniin ispovjednik (39 godina)
OLIVER GLEMBAY, sin barunice Castelli i Ignjata Glembaya (17 godina)
Sobarice, gosti
LEONE i IGNJAT GLEMBAJ: Leone i otac su razliiti: Ignjat je poslovan i racionalan
bankar, predstavnik graanstva koji uiva u gomilanju i udobnosti, ovjek kojem je novac
pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree. On je nezainteresiran za Leonovo
slikarstvo, smatra ga bezvrijednim kao i Leonov poziv, a Leoneu je kao umjetniku stran
njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog Ignjatova odnosa prema njegovoj majci.
Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajui oevu posmrtnu masku koju, na alost svih
nazonih, unitava jer nije prikazao kako treba donju eljust koja je za njega materijalno
obiljeje glembajevtine, toliko bitne u viziji oeva lika.
Leone je sruio oevu viziju sretnoga braka (koja se temeljila na vjerovanju da ga Charlotte
voli) razotkrivajui njezin preljub sa Silberbrandtom, to je poetak Glembajeva kraja.
Krlea nam likove i njihove sukobe otkriva kroz dijaloge i didaskalije. Dijalozi su nositelji
dramskoga jer kroz njih izbijaju osjeaji i unutranji sukobi i odnosi. U poetku su ti dijalozi
kratki. Ton je prividno smiren, este su stanke, naglaavanje pojedinih rijei, ali kako se
dogaaji odvijaju i temperatura raste, ton se povisuje pa se Krlea slui gradacijom u
razvijanju dijaloga.
KRATAK SADRAJ:
Prvi in
Crveni salon. Na zidovima se nalazi petnaestak portreta obitelji Glembay. Sve je puno
gostiju.
Na sceni stoji sestra dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya (najstarijeg sina Ignjata
Glembaya) i promatra portrete. Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji
Leone Glembay. Ima prosijedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima lulu. Leone
poinje razgovarati o Kantu i Euleru, te o logici i matematici. Prvi put izlazi na vidjelo da je
Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u to vjeruje u glembayevskoj
kui. Govori joj da ju je gledao cijelu veer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta

Angelike i poinju razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi razgovaraju o

portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale, Leone u njemu stalno nalazi pogreke.
Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Svi dolaze za njom. Ona poinje
ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Dok Fabriczy govori o njihovim dobroinstvima,
Leone pria da je tono da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara
Barboczyjeva. Fabriczy je bio zauen tim njegovim stavom. Dolazi Puba traei barunicu.
Sav je razdraljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni dogaaj. Govori o napisima u
tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba
demantirati u novinama. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni oituju
se to treba napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori da su ju
oslobodili i da o tome vie ne govore jer ju uzrujavaju. Puba pita Glembaya to da radi. Ovaj
odgovara da se tome protivi, a barunica govori da ju boli glava. Puba poinje itati lanak u
kojem se sve objanjava:
Sino se oko devet sati s treeg kata bankarove kue bacila krojaka radnica Fanika Canjeg,
zajedno sa sedmomjesenim djetetom, nakon to je bila izbaena iz Glembayeve kue. Prije
toga njezinu je svekrvu pregazila barunica sa svojom koijom, ali bila je osloboena optube.
lanak optuuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojaice. Glembay vie ne moe sluati i
trai Pubu da prekine itati. Puba poinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve
lanke u tisku. Glembay opet ustaje protiv toga. Leone im, cijelo vrijeme pozorno sluajui,
govori da nikakvim rijeima ne mogu oivjeti mrtvu enu. Barunica se buni ne misli li on da
je ona za to kriva. On prijee preko tog pitanja. Pone govoriti da je razgovarao s tom enom i
da je ona traila samo jednu singericu (stroj za ivanje). On joj je rekao neka se ne poniava i
neka ode. Kad je otila, otiao je i kupio singericu te poslao na njezinu adresu. Puba u tome
vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone to ne moe vjerovati. Barunici je svega dosta,
zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se uje grmljavina.
Dolazi do svae izmeu Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt govori da je uo razgovor
izmeu Leonea i krojaice i da je uo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz
prozor. Leone na to odgovara optuujui barunicu i njezino lano dobroinstvo. Silberbrandt
ju poinje braniti, a Leone ga optuuje da je baruniin ljubavnik. To sve slua Glembay na
terasi. Gosti odlaze. Neki od njih priaju o vezi Leonea i Angelike.
Drugi in
Zbiva se trideset minuta poslije, u sobi Leonea Glembaya. On pakira kovege. Tu se nalazi i
Silberbrandt. Optuuje Leonea da ga nije trebao optuiti pred svima. Da mu je to rekao u
etiri oka, jo bi mu i mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na
Silberbrandta.
Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne, no Glembay ostane stajati.
Silberbandt se ispria i povue iz sobe. Nastavlja se dijalog izmeu oca i sina. Poinju
govoriti o Leonovu slikanju, grmljavini, nekom ncessaireu, stalno izbjegavajui temu.
Konano Leone upita zato je doao. Glembay mu govori da je uo svaku njegovu rije i pita
je li to istina. Leone govori da je suvino da razgovaraju. Glembay eli da prijateljski
razgovaraju, ali Leone to odbija. Glembay trai dokaze, a Leone kae da ih nema. Leone
poinje razgovarati o obitelji. Govori da je barunica za sve kriva. Njegova se sestra Alis
utopila jer je saznala da je mladi u kojeg se zaljubila baruniin ljubavnik. Takoer optuuje
barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjea da je odmah sljedeeg dana
barunica dola k njima s buketom ljubiica i psom i da nije ni izmolila Oena, a ve se
prekriila i otila u salon. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva
krv, a ne Glembayeva. Leone optuuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je jo
majka bila iva i da jo uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela
zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica nauila ivjeti i da nema nikakva prava da ju

optuuje. Tada se poinju svaati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova
majka.
Ponovno se vraaju na to kako je Leone optuio barunicu da ima ljubavnika. Leone Glembayu
daje pisma, naena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice, pisana baruniinim
rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznaje. Tad Leone poinje vrijeati
barunicu, to rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konano dva puta udari Leonea
raskrvarivi mu lice. Leone napokon priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga
jedanaest godina nije dolazio.
Glembaya poinje probadati srce. Zove slugu da ode po barunicu. Ne mogu je nai u sobi.
Glembay postaje
sumnjiav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slae da je bila u vrtu jer ima
migrenu. Glembay ponavlja: M-m-m-i-gre-na? U tom mumljanju padne. Barunica izvan
sebe trai da netko donese leda.
Trei in
Glembayeva spavaa soba. Na postelji lei Glembay. Do njegovih nogu, na klecalu, klei
sestra Angelika. Leone slika oca. U naslonjau sjede Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann.
Svitanje. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajui sastanke odbora. Fabriczy,
Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti govori s medicinskog, a
Silberbrandt s vjerskog stajalita. Leone nije zadovoljan skicom i pokida ju, a Puba uzima
komadie i na stolu ih slae u cjelinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govorei da
to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva vie od pet milijuna.
Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje sama s Leoneom.
Pita ga zato ju mrzi, to mu je skrivila. On uti. Govori Leoneu da je on bio jedina traka
svjetlosti u glembayevskoj kui. Govori kako je njezin sin ve poprimio glembayevska
obiljeja, kako se u njemu ve razvija zloin. Vraa se Angelika. Donosi kravatu. Leone
odlazi na telefon. Vraa se i govori barunici da ju treba direktor Trgovake banke.
Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angelika ga dovodi do divana. On legne.
Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Govori da postoji samo jedno rjeenje, a to je
ubiti se.
Dolazi barunica poput luakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je pokrao.
Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone ju tjera van. Ona mu
govori da je ta kua njezino vlasnitvo, da ju nitko ne moe otjerati. Opet optuuje Glembaya.
Leone joj govori da je uzeo samo ono to je ona od njega krala sve te godine. Govori joj da
uti. Barunica optuuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone uzima kare i govori:
Ni rijei vie! Barunica pone vikati to hoe od nje. Leone ju eli pograbiti, ali ona
pobjegne. On potri za njom.
uje se lupanje vratima, razbijanje stakla. Barunica vie: Pomo! Ulazi sluga i uzima
instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut
ptica u vrtu.

Krlea - POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

IVOTOPIS:
Miroslav Krlea roen je u Zagrebu 07.07.1893., a umro je, takoer u Zagrebu, 1981.
Poslije rata, politiki opredijeljen za komunistiku opciju, ivi uglavnom kao slobodni
knjievnik, putuje u SSSR te Prag i Varavu.
1950. je godine imenovan direktorom leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje
do smrti.
Djela su mu: ''Pan'', ''Tri simfonije'', ''Balade Petrice Kerempuha'', ''Povratak Filipa
Latinovicza'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Zastave'', itd.
HRVATSKA KNJI. 1929.-1952.
-smirivanje avandaristikih stilova
-povratak realistinom konceptu knji.
-brojnost stilova
-borba za slobodu umjetnikog izraavanja
KNJIEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: monoloko-asocijativni roman; roman-esej
VRIJEME RADNJE: razdoblje izmeu 1920. i 1930. g.
MJESTO RADNJE: Zagreb i okolica
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
FILIP LATINOVICZ: lik intelektualca i umjetnika, nesigurnog u vlastiti identitet; on je
prezrelo, neuravnoteeno dijete, iskompleksirana osoba. Najvie je bio zaokupiran enom,
dodirom enina tijela, matanjem o eni. U odnosu je na svoje vrnjake znao vie. Preosjetljiv,
snano je emocionalno doivljavao i dogaaje i ljude oko sebe. Njegovo je djetinjstvo bilo
intenzivno, krvavo, traumatino, duboko proivljeno. Nakon dvadeset tri se godine vraa u
domovinu.
BOBOKA (KSENIJA): tip fatalne ili pak vatrene ene. Ona je u ranoj mladosti ve dola u
dodir s mukarcima. Uvijek se poigravala mukarcima, unitavala im brakove, ivjela je ludo,
nastojei zgrabiti to vie od onog to joj ivot prua.
KRATAK SADRAJ:
Filip se nakon dvadeset tri godine vraa u rodni grad, Kaptol.
Sjea se svog djetinjstva dok prolazi ulicama i gleda zgrade. Prisjea se svoje majke i
razmilja o tome kako ga je uvijek proganjala elja da sazna tko mu je otac. Govorilo se da
mu je otac biskup, kod kojeg je njegov slubeni otac bio sobar. Sjea se jutra kad ga je majka
izbacila jer joj je ukrao stotinjarku i potroio u bordelu. Sada ga majka zove da ju posjeti i on
se premilja.
Majka se sastajala s bivim velikim upanom Liepachom koji je materijalno propadao. Filip
ga nije podnosio, no druio se s njim zbog majke. Filip je bio slikar i majka je htjela da ju on

naslika. Filip pristaje, ali prekida rad jer s emajka bunila.

Filipu se sviala Boboka za koju se svata prialo, pa i to da moe unititi brak Baloanskog
koji se zaljubio u nju. Troio je sve novce na nju, iako je imao enu i djecu. Materijalno je
propao pa mu se ena bacila kroz prozor, a on je zavrio u zatvoru. Filip i Boba se poinju
sastajati, ali ona se viala i s drugim mukarcima.
Dolazi Kyriales, Bobin stari prijatelj. Bio je inteligentan i uen, uvijek je dominirao u
raspravama s Filipom. Govorio mu je da njegove slike nita ne vrijede te da nema smisla
slikati. Filip ga je mrzio. Kyriales se ubio bacivi se pod vlak.
Boba eli otii u Hamburg i trai od Filipa da joj posudi novac, no Baloanski dolazi k njemu
i govori mu da joj ne posuuje. Dolazi i Boba te odlazi s Baloanskim, ali daje Filipu znak da
e prije veere doi po novce. Filip ju eka i svaa se s majkom. Majka mu govori da mu je
Liepach otac.
Zatim dolazi Baloanski i govori da Boba nikamo ne ide, to je Filipu bilo sumnjivo i zato
odlazi k njoj, gdje ju nalazi mrtvu. Baloanski joj je prerezao grkljan.
O DJELU:
Osnovni je motiv u romanu motiv povratka.
Radnja se romana odnosi na razdoblje izmeu 1920. i 1930. Vremenski, sam roman obuhvaa
nekoliko mjeseci proljee, ljeto, jesen.
Sve se vrti oko povratka i radnja je njegova posljedica. Javljaju se pitanja koja su povezana uz
glavni lik Filipa Latinovicza: pitanje identiteta, pitanje pripadnosti drutvu, pitanje
umjetnosti i ljubav.
Obraen je Filipov povratak. Nakon dvadeset tri se godine vraa u mjesto gdje je proveo
djetinjstvo. Povratkom on oivljava stvari, lica i dogaaje vezane uz njegovo djetinjstvo.
Za razvoj ovakve radnje kaemo da je simultana radnja. Kada se u isto vrijeme odvija radnja
iz prolosti i sadanjosti, npr. zid sa reklamama je onda i sada, i onda je bio pekarski
pomonik i sada je, straha kada je dolazio kui nakon bordela strah i sada to e zatei kod
kue, vrt sada i vrt onda...
''Povratak Filipa Latinovicza'' teak je, gust i sloen tekst.
U liku je Filipa pokrenuto nekoliko munih slojeva svijesti i podsvijesti mutno Filipovo
porijeklo, njegov neprestani psiholoki kompleks u odnosu na oca, njegov sukob s majkom,
izostanak iz kue i bijeg u inozemstvo. Roman i zapoinje retrospektivom: Filip se vraa u
rodni grad, zajedno s njime vraaju se, kao ptice iz dalekih zemalja, davne uspomene za koje
mu se inilo da su otile u nepovrat, odnosno da se mogu prevladati.
itav je Filipov povratak (koji u mnogome nalikuje na povratak Leonea Glembaya u
roditeljski dom), upravo za razliku od Leonova, jedan tihi monolog, solilokvij koji se odvija
uz pomo neobine, upravo udesne orkestracije uspomena to naviru kroz ustreptala osjetila.
Pretee, naravno, koloristika komponenta: sve to vidi i sve ega se sjea Filip instinktivno
pretvara, prevodi u boju, u slikarski izraz uope; ali u isto vrijeme njegova je senzibilnost
potpuno otvorena svim dojmovima; zvukovi, mirisi, davno videne boje; ugledni prizori, okus
jela i dodir predmeta njihova hladnoa i hrapavost, sve to vraa se silovito u dramatske noi,
ovdje pratimo korak po korak, u nastajanju i u sve snanijem rastu.
Krlein ''Povratak Filipa Latinovicza'' treba prije svega shvatiti kao roman jednog slikara i
roman jednog povratka: slikarova povratka izgubljenom djetinjstvu. Bez te dvije osnovne
komponente gotovo je nemogue dokuiti sav domaaj ovoga veoma paljivo komponiranog
teksta. Stoga emo tekst najpotpunije razumjeti zamislimo li ga kao jednu golemu, neprestanu
izlobu slika: to je intimni zakon ovoga teksta i glavni nain njegova postojanja. ''Povratak

Filipa Latinovicza'' nije, naravno, samo to. On je i mnogo vie. On je, ponajprije, organski dio
Krleine goleme freske o Glembajevima i o glembajevtini kao tipu ivota. U njemu se, pred
raspadom, kree isti taj svijet koji je ocrtan u dramama Gospoda Glembajevi, Leda i U
agoniji, zatim u nenadmanim proznim fragmentima o Glembajevima. To propadanje klase
koja je ve posve trula i koja se pred nama posve razjeda, to je - u irem smislu - tema ove
knjige.
NARUENA SLIKARSKA VIZIJA SVIJETA:
I upravo tu gdje misli da proiruje dijapozon doivljavanja i da pojaa ''govor'' svojih slika, tu
Filip ujedno odaje tajnu svojih kriza: jer onog asa kad sumnja da je boja kadra izraziti sve to
nije boja, im hoe boji da dade samo ono to je njeno, da je ''ponizi'' na njenu ulogu u
stvarnosti, time je naruio slikarsku viziju svijeta: no u tome i jest njegova kriza, odnosno
tematika ove knjige.
SIMBOLIKA POVRATKA:
Dramatina toka u kojoj roman poinje jest superiorno odabrana koincidencija meusobno
suprotstavljenih junakovih nemira: povratak fiziki i povratak psihiki, potraga za
izgubljenim vremenom i za
svjeinom prvih emocija (koje preteno i nisu emocije nego psihike
traume), neobian moment sumnje u vlastitu linost i u vlastite stvaralake sposobnosti, i u
isto vrijeme duboka svijest o tome kako bi
zapravo trebalo slikati; a to dalje, u krajnjoj liniji, za junaka ovog povratka znai: kako bi
trebalo poivjeti da ivot bude cjelovit, smislom ispunjen, aktivan proces.
Povratak je i zamiljen tako; bar ga je junak ostvario u toj namjeri: Filip je negdje u dalekoj
mladosti ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a nita se nije promijenilo
uglavnom.
Stoga je taj povratak zamiljen kao predah, kao ispunjenje odisejske potrebe da se lutalac vrati
polazitu i da ostvari najveu radost ovjeka: da ugleda sivkastu zastavu dima nad vlastitim
ognjitem i ponovo zauje davne zvuke djetinjstva. Toj romantinoj potrebi prinosi Filip rtvu
u asu povratka: ''osjetiti se doma'', outjeti negdje vrsto tlo pod nogama, uroniti u simbole
koji su i nai i opi (ili bar iri od naih linih), to je enja Filipova.
USPOREDBA FILIPOVOG I FLAUBERTOVOG POSJETA BLUDNICI:
Flaubertov doivljaj:
Konzumiran susret s bludnicom, poetski ostvaren u njegovu Novembru (jednom od
najljepih tekstova Flaubertovih) zapravo je ista romantika. Njemu je javna ena izvor
patetine ljubavne strasti, ak simbol ulne ljubavne iskrenosti, drutveni problem on u njoj
ne vidi.
''Tek kad je legla pokraj mene, izloila je pred mojim oima s ponosom kurtizane, sav sjaj
svog mesa. Vidio sam otkrite njene grudi, tvrde i uvijek napete kao od nekog uzburkanog
romorenja njen trbuh od sedefa s udubljenim pupkom, njen gipki i greviti trbuh, tako mekan
da u nj zagnjuri glavu kao u uzglavlje od tople svile. Imala je divne bokove, prave enske
bokove kojih linije prelazei u okrugli but, podsjeaju uvijek u profilu na ne znam koji gipki i
zavodljivi oblik zmije i zloduha; znoj od kojega je njena koa bila vlana, inio ju je svjeom
i ljepljivom, u noi su njene oi sjale upravo strano, a narukvica je od jantara, koju je nosila
na desnoj ruci, zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvo od kreveta.''
Filipov doivljaj:
Umjesto romantike prikazana je itava jedna ljudska tragika. Filipu je javna ena gruba

drutvena istina i, u isto vrijeme, odvratna mora jednoga djetinjstva.

''U vlanom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sunanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen,
tapajui u potpunoj tmini, Filip je kod kurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore,
naslone stolica s prebaenim enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci i razglednice
na stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je neiji glas da pristupi blie k postelji. Tu
obasjana snopom svjetlosti to je padala kroz maleni kolut na prozornoj ploi, leala je ena, a
trbuh joj je bio raskriven, ogroman i sasvim bijel kao svjei hljeb kada lei na pekarskoj
lopati. Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven, mekan i naginjio kao kvasac pod prstom,
da ima pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedina slika to mu je ostala u
pameti sasvim ivo i neizbrisivo.''
I slikarski je izraena razlika izmeu ova dva dogaaja. Kod Flauberta sve je to svijetlo i
isto, nestvarno i sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska, a kod Krlee je sve trulo,
naduveno i prijesno.
Tko je od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj otac?
Slikati zvukove i mirise je nemogue, a slike su nezamiljive u svojoj savrenoj realizaciji bez
zvukova i bez mirisa!
Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvino.
emu bi ovim ljudima bile potrebne slike?
Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo
u svom zakutku, a znao je jo uvijek kako sve dolazi...

Ranko Marinkovi: RUKE

IVOTOPIS RANKA MARINKOVIA:
> Roen je u Visu 1913., a umro 2001. godine u Zagrebu.
> Osnovnu kolu polazio u rodnom mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, a Diplomirao na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
> Poslije Drugog svjetskog rata radi u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu
Hrvatske i kao direktor Drame HNK u Zagrebu.
> Od 1951. profesor na zagrebakoj Akademiji za kazalinu umjetnost
> Bio je redovni lan HAZU
O DJELU:
- Novela
- Pripada razdoblju druge moderne (1952.-1969.)
-U vrijeme pisanja novele Marinkovi je bio antifaist, u djelu indirektno preferira lijevu ruku.
-Dosljedno je razvijena metafora ivota kao glume i svijeta kao kazalita; to je ivot u malom
sa svim svojim registrima raspoloenja, ali pripovjedaeve oi uvijek su usmjerene prema
apsurdnim detaljima i crnohumornim situacijama.
Zbirka novela Ranka Marinkovia Ruke jedna je od najboljih, a svakako i najslavnija i
najee pretiskivana novelistika knjiga jednoga hrvatskog pisca u poslijednih pedest
godina. Prvo izdanje, iz 1953.god, sadravalo je deset novela, ali su dvije od njih naknadno
postale sastvani dio romana Kiklop, a jedna je ula u knjigu novela ranije Marinkovieve
fraze. Sadrak zbirke, s osam tekstova, definitivno je oblikovan 1962.god, kada je na uvodno
mjesto uvrtena novela Samotni ivot tvoj.
Kada su se pojavile Ruke, Marinkovi je ve bio afirmirani pisac, ali ga je ta knjiga uinila
prvim imenom poslijeratne hrvatske novelistike. Pisana rukom skeptinog intelektualca
sklonog raznoj ironiji, discipliniranog Mediteranca s analitikim nervom i pisca sposobnog da
naoko obine, trivijalne teme uzdigne na univerzalnu razinu, nadasve nenadmanog stilista, ta
je umjetnost otvorila u suvremenoj hrvatskoj knjievnosti nove vidike i postavila joj vrlo
visoke kriterije.
Mnogi aspekti Marinkovieve proze, pa i tekstova iz zbirke Ruke, mogu se danas tumeiti u
sklopu poetike postmoderne; npr. metaliterarnost novela Samotni ivot, Aneo i naroito
Zagrljaj, u kojoj je autor u prvi plan doveo stvaralaki in i pievu muku da iz kaosa grae
stvori umjetniko djelo. Realistiku podlogu od koje u svojim novelama uvijek kree, pisac
razara brojnim narativnim postupcima-inverzijom slike svijeta, neuobiajenim spajanjem
razliitih anrovskih obrazaca i stilova, impostiranjem likova kao ambivalentnih karaktera,
ironijskim pomakom, groteskom.

SADRAJ RUKE:
ovjek hoda prekrienih ruku na leima. "Lijeva se nalazi u naruju desne, spretnije,
snanije, pametnije, ozbiljnije."Tu nastaje dijalog izmeu lijeve i desne ruke. Stalno se
svaaju koja je pametnija, korisnija i sl. "Ja barem znam listati knjigu, a ti ni to ne zna. Ti
zna samo drati knjigu dok ja listam. On ita, ja listam, a ti, kao stalak-dri.". U svai je
lijeva ruka okrivila desnu da je ubojica, da ju je htjela ubiti: "Ja nisam ubojica! To bi ti
uinila. Uostalom, jednom si ve i pokuala to uiniti.", smatra se robom desne ruke: "Dok se
gola prostituira u kojekakvim rukovanjima, ja drim tvoju rukavicu, kao rimski rob."
Na kraju dolazi do preobrata prie. ovjek pomiluje rukom djeaka po glavi i kvrcne ga po
nosu, mali vrisne kako ga je ovaj udario. Dolazi djeakov otac...."tada se makne i Lijeva.
Strelovito se digne i zgrabi Oca za koulju na prsima. To je drugim rijeima bio mig Desnoj:
udri!"....Pod sobom ostave krvave otiske na ploniku. No one se nisu osvrtale..."
Lijeva ruka je druga strana ljudske linosti, ona je njenija, osjeajnija, iskrenija i spontanija,
ali ima podreenu ulogu. Ona uvijek ima ulogu pomonice, hvataljke, pseudopodija koja
mora potovati zakon jaega. No, u sluaju opasnosti i Njegove ugroenosti one surauju i
sposobne su zajediko nedjelo. U sceni tue s djeakovim ocem one se udruuju ne bi li
obranile Njega, ime je naglaena slika ovjeka kao nedjeljivog stvorenja. Zadnja scena je
groteskan prikaz pljuvanja obraza ne bi li oprao ruke od blata i krvi.

Prah
Otoanin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se
uspomena na Anu koju je jo uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog
geometra. Sada ive u Splitu. Laskalo mu je to ga Ana nije zaboravila, ve od njega trai
uslugu tj. pomo. eli krstiti sina ali tako da njezin mu nita ne zan za to. Poslije proitanog
pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajednike ljubavi i
odmah se odluio da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je doekala Ana jo
uvijek za njega vrlo privlana lijepa, ali nedostina. U kui su ga lijepo primili i sve te
okolnosti su ga skrhale. Kad se naao sam u sobi pokuao si je oduzeti ivot tako to se je
objesio na konopi na prozor. Apsurd je u tome to su tim konopiem tj. uzicom bila vezana
njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila stavivi ih ispod njegovog jastuka. U
kui su uli njegov pad. Dotrali su do njega, a on im je rekao: Vi ste mislili da sam ja
nesretan... i da u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama naalio? He?.
Prisutnost ironije, tako drage Marinkoviu, osjea se ve u samom naslovu novele : iluzije o
srei i ljubavi pretvaraju se u prah.U ovoj psiholokoj noveli tema je neuzvraena ljubav i
elja za osvetom.Radnja se dogaa u Splitu i na Visu poslije II. svjetskog rata.Tonko je bio
ludo zaljubljen u Anu (u njenom je opisu vana simbolika bijele boje, znaka iste, neuprljane
ljubavi, kako ju je Tonko zamiljao - moe se vui paralela simbolike bijele boje s Matoevom
novelom Cvijet sa raskra ). Ali Ana ga je ostavila i udala se za geometra, komunistu( Tonko
plemeniti Jankin pripada drugom, prolom svijetu). Jedanaest je godina prolo kako je Ana
otila ivjeti u Split, a Tonko je ostao na otoku ( vjerojatno na Visu). Kada je stiglo nakon
11godina Anino pismo u kojem ga moli da bude krsni kum njezinom sinu, ali to njen mu ne

smije znati radi svojih uvjerenja, Tonko smilja osvetu. Umotava u dar za dijete bombu, ali
odustaje od svega. Kad na kraju u Aninoj kui pokuava izvriti samoubojstvo, umjesto kao
tragedija, pria zavrava kao komedija.Simbolika kljua ( Tonko skuplja kljueve )- za njega
je klju simbol raja kojim e otkljuati vrata sree i Anine ljubavi.

ANEO
Mjesto radnje:
Radnja djela je smjetena u Zagreb, u kuu bolesnog majstora Alberta
Kneza, koji umire. S njim ive njegova druga ena Frida te njegov egrt
Lojz.
Kratki sadraj:
Majstor Albert je, prije nego to ga je shrvala bolest, isklesao velikog
anela za svoj grob i eli ga dovriti. Kako majstor sve vie obolijeva,
u njegovoj se glavi raaju sve mranije misli. Boji se da Lojz ne dovri
anela, poinje o njemu razmiljati kao o ovjeku koji mu prieljkuje
smrt. Njegova nada sve vie tone u more mranih misli. Osjea se
usamljenim, naputenim, poinje sumljati da mu ena voli Lojza.
Jedne noi ustaje, skupivi zadnje snage i potvruje svoju sumnju.
Nakon toga dovrava skulpturu svoga anela i umire.
Aneo je simbol ivotnog stvaralatva pojedinca koje on uva,
i eli ga dovriti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke.

U ovoj alegorijskoj noveli izreena je opomena ovjeku da se srea uvijek moe preokrenuti u
nesreu i ivot u smrt. Tek ostaje slika mranog dvorita na kraju novele u kojo vie nema
staze posute zvijezdama, nego tek slijepe neispisane nadgrobne ploe koje ekaju svoje
vlasnike.

Bijeg - Milutin Cihlar Nehajev

Bijeg - Milutin Cihlar Nehajev
Milutin Cihlar Nehajev roen je 1880. godine u Senju, u doseljenikoj ekoj obitelji.
Njegov otac kao uitelj, doao je u Kraljevicu i oenio se Ludmilom Poli iz ugledne
kraljevike obitelji. Gimnaziju je pohaao u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije zavrio u
Beu, gdje je stekao doktorat znanosti. Bio je gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu radi
kao novinar i knjievnik. Godine 1926. Izabran je za predsjednika Drutva hrva
tskih knjievnika. Umro je u Zagrebu 7. travnja 1931. godine.
On je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatiar, knjievnik i kazalini kritiar,
prevoditelj, publicist, svestrano obrazovan
intelektualac (poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti, poznavatelj prirodnih znanosti). U
trideset godina knjievnog rada stvorio je pozamaan broj djela (novela, dva romana, drame,
kritike i veliki broj lanaka). Zanimao se i za hrvatsku politiku prolost. Nehajev pripada
elnicima hrvatske moderne, osobito svojim esejistiko-kritikim tekstovima i romanom
Bijeg. To je jedan od prvih romana u Hrvatskoj knjievnosti u kojemu dolazi do znaajne
defabularizacije, pri emu se pisac posluio modernom tehnikom pisanja, pokuajem
zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme ovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom
planu, a posebno nacionalna i socijalna motivacija.
HRVATSKA MODERNA
-1891.-1916.
Dvije faze u razvoju moderne:
1. faza prevladavaju kritiarska djela. Djeluju beka i praka skupina pisaca koji su bili
okupljeni oko svojih knjievnih asopisa.
BEKA skupina mladi ideolog Milivoj Deman Ivanov asopis Mladost cilj = stvoriti
ljepotu (estetska funkcija)
PRAKA skupina stari ideolog Milan ari, asopis Hrvatska misao cilj = da knjievnost
popravlja svijet (utilitarnost)
2. faza nastaju najpoznatija djela hr. moderne. Izlazi Vidrieva Zbirka pjesama, nastaju
Matoeve pjesme. Izlazi Kozarev roman uka Begovi.
Znaajke: pisci se okreu svojoj unutranjosti i ele izraziti ono nedokuivo, podsvjesno i
neistraeno. Prate se dogaanja u ovjeku. Pjesnitvo je osjeajno, ali puno boja, zvukova,
mirisa i nastojanja da se to to preciznije, efektnije i bolje izrazi. Zajednika je znaajka: otpor
tradiciji, ukljuivanje u europske kulturne i knjievne tokove, kritinost, sloboda umjetnikog
stvaranja. U hrv. knjievnosti moemo govotiti o pluralizmu stilova: odjeci realizma,
impresionizma, naturalizma i simbolizma.
Tema: Bijeg od svakodnevnog ivota i odluka o smrti.
Problematika koja se obrauje:
- Opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema drutvenim
zbivanjima.

- Retrospekcija dogaaja glavnog lika iz dana kolovanja.

- Opis unutranjeg ivota glavnog lika koji je bio bujan i raznolik, bez silnih dogaaja sa
mladenakim dobom jakih kriza koje su udarile biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet.
- Raanje sumnje da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota.
- Opis Nietzsche sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe
rtvuje, odriui se ovjetva).
- Opis nastupa inferiornosti prema ivotu koja se dade izvrsno sloiti u apsolutno istinite
ideje.
- Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i
savladava sve, trza iz rune sadanjosti.
- Smijena istina o potiskivanim frazama o materijalnosti duevnih funkcija.
- Sjeanje na posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize.
- Napola rezignirani ovjek prisjea se svoje ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sa
dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj
u kojem je sada.
- Prevladava moderna pripovjedaka tehnika (autoanaliza).
- Psiholoka razmatranja i prieljkivanje kraja ivota i smrti.
Struktura djela: Roman kao pripovjedako sredstvo, kojim se lik predstavlja u prvome licu i
slui se pismom i dnevnikom u oblikovanju romana. Roman naeg vijeka, psiholoki,
realistiki, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove knjievne forme defabulativni
roman.
Knjievna vrsta: Roman.
Inspiracija iz slinog djela: U svojim djelima se osjea utjecaj Turgenjeva i njegovo
opisivanje filozofije utuenih ljudi u malograanskom ivotu, sa vjeno istim brigama i
nikakvim nadama, te praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj budunosti. Netko za sve
ivotne probleme pronalazi svoje gotove formule, no jedino je istina da se ivot ne da strpati u
formule. Nadahnjivale su ga pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu, te Homerova
djela. Veoma su mu se dojmila djela Tolstoja iju je formu pisanja i on koristio.
Mjesto i vrijeme radnje: U Trstu krajem sijenja 1909. godine.
Likovi:
uro Andrijaevi je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beu da postane doktor.
Njegov lik odraava raspoloenje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko
obrazovana i puna snova, nije mogla potpuno snai u konkretnim drutvenim prilikama, ve je
naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik se izraava tragini nemir modernog ovjeka.
Propast talentiranog ovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u kojem
ivi, ve je samo tragian finale uslijedio neto bre. On u svojoj dui nosi klicu sloma svojom
jako razvijenom prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosjenu linost,
zamiljen je kao izraz traginih nemira modernog ovjeka, nervoznog, tjeskobnog i umornog,
koji je ovu batinu primio u nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni biolokih uvjeta, da
aktivnou ispuni ivot.
Bartol Andrijaevi je urin otac i pomorski kapetan koji je plovio godinama po morima i na
kraju je dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici.
Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i zavolio je uru kao

svoje dijete i pomagao mu u kolovanju koliko je mogao.

Teta Klara je ukazivala da e od ure postati veliina i da se od majine strane sva obitelj
sastojala od duevno silno razvijenih ljudi, koji su vie ili manje pustolovno zavrili ivot.
Rekla je da e od djeaka biti ili neto ili nita.
Zora Marakova bila je ki doseljenog eha, ravnatelja tvornice u D. Stasita i kotunjava
djevojka s licem opaljenim od sunca i zvonkim smijehom. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim
suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu.
Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno
neto novo i osobito.
Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporuali uri, darovita, zavrila
gimnaziju, nauila govoriti tri strana jezika, svirala glasovir, a u drutvu znala besprijekorno
voditi konverzaciju. Bila je visoka, suha djevojka sa zlatnom kosom i mirnim zelenim oima.
Too njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u tekoama.
Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i plav, otar brk inili su
crvenu, dosta elavu glavu karakteristinom. Bijele, vodene oi i podbuhli obrazi govorili su
da se ne bavi puno ozbiljnim poslovima, nego vei dio svog vremena provodi u krmi. Tu je
bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao tromo, pospano, gotovo plaljivo, kao da se stidi svog
odrpanog odijela. A u krmi, to je bila prostija, jae ga je dojmila. Bio je uman ovjek, nego
to se na prvi pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt duhovitih paradoksa znao je braniti svoje
miljenje otrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan ivot. Jeo
je vrlo malo i to najprostija jela, a odijevao se vie nego siromano. Za prijatelja dao bi sve,
pod uvjetom da se taj slae s njegovim obiajima kada se nazdravljalo.
Kratka biljeka o djelu:
Roman o mladom darovitom intelektualcu uri Andrijaeviu, koji pie pismo prijatelju Toi i
u tom oprotajnom pismu saima temeljne odrednice njegova ivota i koji se u sudaru sa
ivotnom zbiljom slama, predaje se piu i zavrava samoubojstvom.
Sadraj:
Mladi daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta studiranja putovao kui, pa se tako
prisjeao prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom ivotu da je imao neku
odvratnost protiv svakog putovanja. Prisjeao se mirnih dana i akih obiaja kada se kretao
izmeu mjesta stanovanja, sveuilinih zgrada i kavane. Bilo mu je lijepo studirati u Beu i
kada bi zapao u tromost, ne brinui se ni na to i ne odgovarajui na materina pisma, sam sebi
je govorio da treba svriti studiranje za doktora i vratiti se u svoj rodni kraj. U Beu se
govorilo da je svaki ak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga
promaknu u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan
zbog dolaska u neku nesigurnu i stranu neizmjernost, o beskunitvu i vjenom nespokoju.
Prisjetio se kako su ga posljednji puta ispraali Hrabarovi na put u Be. Dok je ekao da vlak
krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema svojoj zarunici Veri upravo
nepristojno hladan, to mu je ona u pismu prigovorila. uro je odgovorio i muio se da joj
objasni to svoje nesretno raspoloenje, ali ni sam nije mogao da nae pravih rijei. Njemu se
priinjalo da u svakom odlaenju ima neto uasno i tajnovito, kao da iza njega ostaje komad
ivota koji nikada nee moi dostii. Hvata ga strah da e u onom drugom svijetu nai neto
nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. To je moda jo iz djetinjstva, kada je svoga

oca slabo viao, koji je na kratko dolazio kui i uvijek neprestano odlazio, jer je tako
zahtijevala sluba pomorskog kapetana. Nakon dvadeset i pet godina potucanja po morima
kapetan Bartol Andrijaevi je dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici, gdje je dosta
nespretno obavljao slubene formalnosti. im je sin dorastao do puke kole dao mu je
ispisivati liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se preselila u Rijeku gdje je
iznajmljivala sobe acima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko isprika koje je Vera rado primila,
no gospoa Nina Hrabarova nije jo dugo vremena mogla da razumije Andrijaevievo
ponaanje.
Putujui dalje bio je svjestan da ne radi lijepo to putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u
Zagreb, gdje su sigurno raunali da e kao doktor doi i slubeno zaprositi Veru. Uistinu je da
e oni pomisliti da on bjei od njih, a osobito stara e imati pravo. Bojao se da jo nije
spreman za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i
prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i ostavio zaduenu kuu, a svi
su mislili da e iza njega ostati imetak. Andrijeevi je sve svoje misli izraavao rijeima, tako
je i sada misli gotovo glasno zavrio razgovor sa samim sobom. U dnu due je znao da to nije
rjeenje, da sa Verom samo odgaa stvar i da o tome ovisi njena srea. Prisjetio se da je u
treoj godini sveuilita upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu
dopisivanja, inae pred ljudima sve mora ostati tajno. Predoio si je kao rjeenje da mu
Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao
pokuavao otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati zaposlenje i nekakvu plau i da li bi im ona
bila dovoljna za ivot, jer profesorske plae su male. Sve je to lijepo rekao svojoj buduoj
punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu, kada
bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta
kakav je on nije bilo za njihovog vremena u koli. Jo jae se rairilo to uvjerenje kada su u
omladinskim listovima poeli izlaziti neki urini knjievni pokuaji i pokazivao se kao
sigurna budua veliina. U Vijencu je izaao njegov prvi vei rad i svi su se udili formalnoj
savrenosti koju je imao taj poetnik. Opinila ga je elja za slavom i prvi knjievniki uspjesi
dali su njegovom miljenju novi pravac.
Praznike nakon sjajno poloene mature proveo je u Kraljevici u kui strica Tome, koji je preko
ljeta iznajmljivao sobe kupalinim gostima. Tamo je upoznao gospoicu Zoru Marakovu i
njenog brata Marka. Mladii ubrzo postadoe vjerni drugovi na izletima i zabavama. Njihovim
izletima se pridruila gospoica Zora i poslije par susreta uro je osjetio da njena blizina na
njega djeluje neobino. Njegov pojam o eni kretao se izmeu dva kontrasta. Jedno je bila
umilna djevojica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka, portvovna i brina. Nije bila ba
lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala
svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim
bilo spojeno neto novo i osobito. uro je iz poetka osjeao neku antipatiju prema njoj i nije
mu se svialo to ona tako mukaraki govori i radi. Instinktivno je osjeao da mu se ona ne
uklapa niti u jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost
razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se vie druili. uro je Zori itao pjesme i druga
knjievna djela i nakon raspredanja sve se svrilo u ljubavi. Kao san bijae ta ljubav. uro je
pratio Zoru do usamljenih morskih rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav ar naglo
roene ljubavi.
Nakon par dana su otili Zora i njen brat i uro je osjetio grinju savjesti na tu ljubav i
propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Be da se upie na sveuilite. Osjeao se slabo
da razmilja o tome kako je postupio prema njoj i pokuao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio
opisati svoju slabost i tako je prvi puta osjetio da nema vjere u pisanu rije. Prvi puta rodila se
u njemu sumnja da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota. Napisao joj je
pismo proklinjui je i u isti mah strano i samilosno alei. U velegradu se Andrijaevi
preobrazio u drugog ovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog zavretka ove druge ljubavi

doe pokajanje. ekao je danima nee li od Zore doi nekakav odgovor i tako se njihov roman
nije nikako mogao zavriti. Osjeao se vezanim za tu djevojku i nije znao kako da popravi to
je skrivio pismom, poslanim u omaglici prvog razoaranja. Mislio je da se njena ljubav
pretvorila u prezir, da ga ona dri kukavicom, slabiem, koji je uzmakao kada je doao as
ozbiljnih obaveza.
Izmuivi ivce, izgubio je interes za nauku i stane traiti naine da sam sebe ponizi jo gore,
mislei da vie nije vrijedan ivota. Osjeao se i sam star, propao, nesposoban za bilo kakvu
odluku, ranjen u dui i tijelu, kretao se u najgorim akim drutvima i doao na glas
pokvarenog ovjeka. Nije se javljao kui bojei se da su i do njih doprli glasovi o njegovom
ivotu. Runa su bila ta vremena i dole su materijalne brige, neplaeni rauni, dugovi. Uloga
oajnika postala mu je drugom naravi i stane se opijati iz noi u no, da svoj nemir utopi u
alkoholu. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i
zauvijek propao.
Ipak je otiao kui i majka i stric Toma su oekivali da e im objasniti u to je protratio dvije
godine boravka u Beu. Napisao je pismo drugu Toi iz gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim
izgovorom pozove u goste.
Otiao je kod prijatelja Toe i nakon nekog vremena se okanio svojih loih navika. Postepeno
se oslobodio jadi i povjerio se prijatelju to ga je muilo. On mu je rekao da je proivio
normalno razoaranje u prvoj ljubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je
posluao savjet i treu godinu studija upisao u Zagrebu. Poeo je objavljivati u novinama
kritike i novele. Upisao se u glazbenu kolu na nagovor gazdarice kod koje je stanovao,
udovice majora R. Bio je uveden u kuu vieg inovnika Hrabara, bolje reeno u kuu njegove
ene. Kod prvih susreta nije mogao da prodre u Verinu duu. Novi osjeaj ga je odveo dalje od
oajanja zbog prijeloma sa Zorom, koji mu je postao daleka uspomena. Vera je bila lijepa
pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevianstva i netaknutosti koju bijae
zamislio. Sve snanije je primjeivao da mu se Verina dua pribliava. Nevidljiva veza izmeu
njih dvoje sve se vie stezala i urino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jae i hrliti njoj
u susret. Ipak je uro uvjeravao sebe da je odvie star i grean za tu novu, veliku ljubav i da se
ne moe izbrisati prolost koja ga ini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima. Povukao se u
sobu i par dana si je ponavljao isu frazu: to se ti pokvareni, izmodeni ovjee usuuje kao
zloinac ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da djevici muti spokojnost due? Napisao je i
objavio pjesmu u ijim stihovima je ispriao cijelu svoju ispovijest i plaio se pri pomisli da e
Vera razumjeti njegovu pjesmu. Otiao je u svoj stan da je vie ne vidi i napisao joj pismo,
kako je ovo sve ludost i zloin to radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te
ljubavi, te da je njegov ivot sagraena na ogromnom razoaranju. Stiglo je pismo na brzinu
napisano: Ako vjerujete u me da mogu biti tjeiteljica Vaih boli, ja sam spremna.
Tako je uro otputovao prijatelju Toi i u prilikama odmora pisao dnevnik dogaanja.
Sluajno je u novinama proitao o imenovanjima i premjetajima da je Zora Marak, uiteljica
vie puke kole premjetena na viu djevojaku kolu u V. Tako je saznao gdje je zavrila
Zora kao uiteljica, odgajajui djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom. Teko je
pomislio, kako je proivjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadrala
uspomenu na nau ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to mui. Runo je
misliti na to, ali se nita vie ne da popraviti. Sjetio se kako je bio oajan nakon dogaaja sa
Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe
(nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva), a kod Shopenhauera ga je smetao njegov
smisao za umjetnost, jer je gledao sve crno i nemilo. Too mu je rekao kako ga otac eli
nagovoriti da se oeni za Diklievu ker, jer bi se onda dva susjedna imanja sloila u jednu
cjelinu. No on se zaljubio u njegovu Anku, koja nije ocu u raunici. Too je uitelj sa stalnom
plaom i ivi u obiteljskom ivotu sa Ankom. Kako malo treba da se ostvari ta srea, ako se
ima hrabrosti.

Dolo je pismo kojim uru pozivaju Hrabarovi da doe. No gospoa Hrabar zna da uro treba
poloiti profesorski ispit, a za prijavu nema novaca. Tako e protei godine, a Vera e biti u
dvadeset osmoj i nema vie ekanja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu zaruke i da ju
udaju za nekoga drugoga. Premda gospoa mama nije znala da je uro upravo Veri za volju
napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan ve etiri semestra i poao na filozofiju samo da
bre zavri. No razmiljali su ako i zavri studije treba se zaposliti. No imala je Vera i drugih
prosaca, koji su svi bili besprijekorno odjeveni, u drutvu duhoviti, muzikalni. Svi su mukarci
ivjeli u atmosferi odmjerene etiketnosti, govorili o kazalitu, literaturi. Andrijaevi nije bio
ovjek iz toga svijeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je shvaao svoje rijei. Kod
Vere rije ljubav joj nije dolazila na um. Svoje osjeaje tumaila je kao simpatiju, a kako je
bila puna reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu duhovitih ena i genijalnih
mueva, njeno poznanstvo s urom, umnikom i knjievnikom, dobivalo je za nju posebnu
aureolu. urine pjesme, jasne i bolne ispovijesti ljubavi, doimale su se kod nje kao prava
oluja. Nina je zadovoljno gledala kako njena kerka pomalo dobiva navike gospoice koja vie
nije mlada. Mati je htjela svoju ker vidjeti kao sretnu mladu gospou, udatu za mua koji joj
moe dati bar ono na to je kod kue nauena, no sve je vie vidjela kako se udaljava od te
budunosti. Gospoa Nina je odluila da ne popusti i svoju ker oslobodi od upliva
Andrijaevia. Majka se sjetila kako se obeala aku iz kole, klonila drutva, a on nema
nikakvih obaveza. Nije zavrio studij, pripovijedao je o imetku od kojega nema nita. Moe
rei da ga nije briga i onda e draga kerka ostati neopskrbljena i biti velika alost roditeljima
pod stare dane.
Andrijaevi je stigao u kuu Hrabarovih gdje mu je gospoa govorila da je njena ker za
udaju a on nema osiguranu egzistenciju i dok ne zavri ne smije se dopisivati s Verom. Bilo
mu je jako neugodno i postalo jasno da je u njihovoj kui suvian, te da ga tjeraju zbog
njegove nesigurne budunosti. Pomislio je da to prije negdje pobjegne i preda se alkoholu kao
jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve. Njemu ne
odolijeva nita, nisu potrebne fantazije ni osjeaji, pretvara te u drugog ovjeka, trgne iz rune
sadanjosti. Sa uitkom alkohola raste i ironija. Sav rad proteklih godina mu je bio besmislen,
otopio je i piljio u dim od cigarete, gledajui sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud i nadao se
milosti od dobrih ljudi. Spopao ga bijes na samoga sebe, srdba, oaj, lakovjernost, sulude
snove.
Stigao mu je odgovor na molbenicu, da je namjeten za suplanta u Senj. Nije javiti Veri, nego
da ona vijest proita iz novina. , te se uputi u svoje novo boravite. U koli je mnogo ljepe
nego je oekivao, ima mnogo dosadnih i suvinih stvari koje su spojene sa pedagokim
dunostima (filozof sa ibom!). Bio je previe fino odjeven prema ostalim kolegama i u malom
gradu ljudi slabo paze na toaletu. Prvih dana je rjeavao statistike i popise, a kasnije je imao
vremena da se bavi u laboratoriju. Ljudi oko njega nisu zli niti odvratni, ali su uasno prazni i
jednaki. Svi gledaju jedan na drugoga, imaju jednake navike i sjetio se kada je i on ivio tako
mrtvo, bez osjeaja i monotono. Ali ono je bila posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca
nakon jedne krize. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezadovoljni. Ljudi se osjeaju
mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo malograanski ivot. Preporuili su mu da ne predaje
u razredima previe pametno, nego da treba raditi samo toliko da ga ne mogu otjerati s posla.
Teko je vjerovati u vrijednosti onoga to sam stvara, a radi za druge. Od plae koju dobije
nije se moglo ivjeti, pa je posudio od matere jo novaca. I kako sada da se oeni, tj. da bjei
iz zla u jo gorje. Mladi ljudi zaljube se i oene, dou brige i oskudijevanja i gotov glad.
enja za Verom morila ga je jae nego ikada. Sve je vie osjeao teinu obaveze to ju je
preuzeo na sebe obeavi da joj se nee pribliiti dotle dok ne poloi ispite. Uviao je da e do
tada proi vie vremena nego je mislio. Svako dan donosio mu je nova razoaranja, jer je u
koli bivalo sve dosadnije, otkada je morao napustiti svoj slobodni razgovor sa djecom i drati
se suhe ablone zadavanja i ispitivanje lekcija. Materijalne brige su ga titale svaki dan sve

jae. Pomisao da e Vera biti njegova svakim danom se sve vie udaljavala od njega. Gledao je
oenjene drugove, njihovu bijedu, njihove navike, uviao da ne moe sada, a nee ni kasnije
moi drati se na povrini sa plaom koju dobiva. Vera je polako za njega postajala
nedohvatljivo bie, lagodan ivot u njenoj obitelji, navike ljudi koji imaju dosta da si priute
luksuza, te je uzaludno traio izlaz. Pozajmljivao je novac od majke koja je sve tee shvaala
njegove potrebe, jer je on sad konano stao na svoje noge. Odlazila je sve vie u crkvu i
udaljavala se od svijeta, te je svaki dan slabije shvaala potrebe ivota. Stiglo mu je pismo od
matere u kojem ga obavjetava, da misli da je on zavrio nauke i da mu vie ne treba slati
novaca, niti vie raunati na iiju pomo, jer ima svoje zaposlenje i prima plau. Zato je
odluila Tominu kuu sa neto gotovine pokloniti opatikom samostanu, za eka e je opatice
hraniti do smrti, a poslije smrti itati vjenu misu za spas njene due. Poeo je prekoravati sebe
za taj dogaaj, jer je slabo obilazio mater osim kada je trebao novaca. To je nju sigurno boljelo
i zato je traila utjehu u crkvi. Ako je kua poklonjena, ne moe traiti gostoprimstvo kod
matere. Ba je fatalno sve to.
Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da doe. Pomislio je da ga se poeljela
vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoi. Slabost, gotovo
oaj, zahvati mu itavu duu. Andrijaevi se u svojim osjeajima pribliavao njenoj boli i
utapao se u tu bol, zajedno s Verom. Napola rezignirani ovjek prisjeao se njihove ljubavi,
koji su se prepletali sa dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog
ivota i beznadni poloaj u kojem je sada. uro nije otputovao ni sutradan ni prekosutra. Bila
su dva dana takve uzrujanosti, da mu se inilo da to nee moi izdrati i da e poludjeti. Traio
je kod svojih kolega novaca na posudbu, ali svi su takoer u tekoj situaciji sa ve zaloenim
mjenicama. Pokuao je kod ravnatelja, koji se slubeno drao i izjavio da nema naslova za
predujam, te ga nije dalje ni sluao i gotovo je pobjegao iz sobe. Trei dan je uro nakon
uzaludnog tranja, poniavanja i muka, postao sasvim apatian. Napala ga je takva tjeskoba,
da se nije mogao niim rastresti. Noi nije mogao spavati i napie Veri pismo. Opisivao je svoj
ivot, ali je pazio da ne istie bijedu, naglasio je da preko ferija mora uiti za ispit, te je pisao
rijei ljubavi koje mu se nisu tako esto izmicale ispod pera i napokon ju molio da se strpi.
List je poslao, ali ga trei dan neotvorenog dobije natrag. Napisao je pismo prijatelju Toi da
ode u Zagreb i da preda pismo Veri, jer je gospoa Hrabarova prepoznala rukopis i odmah ga
vratila natrag. Molio ga je da ide odmah, jer je bolestan od nemira i oekivanja.
Dobio je pismo od Toe koji ga obavjetava da je pismo lutalo jer on nije bio u Zdencima nego
kod oca koji se pomirio sa Ankom jer je rodila deka. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je
Vera gotova uiteljica. Roditelji su zbog bolesti otili u tajersku na oporavak.
Da bi nekako suzbio tjeskobu koji puta je etao sa dvjema uiteljicama Darinkom i Minkom.
uro se na nagovor prihvatio posla da bude redatelj diletantskog drutva i prireivali su ake
zabave. aci su u njemu vidjeli potovana pisca i ovjeka od imena. Najvie ga je
zadovoljavalo to je bio u sreditu neke, makar i male akcije, koja ga je uvjeravala o vlastitoj
vrijednosti i popunjavala prazninu u dui.
U zagrebakim dnevnicima izie poziv ake grupe da se upiu u zadrugu radi popularizacije
kulture i sa imenima prireivaa. Iz toga nastane itava bura negodovanja protivne stranke koji
hoe ruiti temelje nae prolosti, sadanjosti i budunosti. Afera he uru zaboljela i rasrdila,
te odlui da se svemu tome izruga. Napisao je komediju Rat u drenju a osobe na pozornici su
se redale same od sebe, a fabuli je trebao kopirati dogaaj. Sredite borbe je bilo izmeu aba i
mieva. U prvom inu je ilo lako sa navalom ruganja, a u treem inu mu je pofalilo ironije.
Komedija se pretvorila u alosnu sliku malograanskog ivota i bez zavretka. Tako je
komedija ostala u ladici nedovrena. Ipak je predstava imala negativnog odjeka sve do
biskupa.
Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revolucija u drenju koja se prikazivala u
Zagrebu. Mislio je da e ga vidjeti i Vera, ali kada je proitao nepovoljne kritike , jako se

razoarao i upravo radi Vere bilo mu je strano. Misao da neto radi, da se trgne iz mrtvila,
dolazila je sve rjee i sve vie se opijajui.
Stiglo je pismo od Verina oca u kojem ga obavjetava da nije ispunio obaveze za njegovu ker
i da mu vraa njegova pisma natrag i da to isto on uini sa Verinim pismima i da prekine sa
svim uspomenama.
uro je zapao u jo veu depresiju govorei: Ljubiti ne vrijedi. Ne isplati se. Vino je bolje od
ene, kua ga i ako ti se ne svia, izbaci, a ena ti sjedne na vrat. Kod kue su ga muili
vjerovnici. Gazdarici je bio duan i traila ga je svaki dan. Na povjerenje mu nitko nita nije
davao, hodao je sa potrganim cipelama i izderanim hlaama. Na Veru je rijetko mislio, to je
ona morala pretrpjeti radi njega, prije nego je pola za drugoga. alio je za izgubljenim
ivotom i opijanje mu je postalo fizikom potrebom. Dobio je od ravnatelja dopis da nije
udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rjeavaju slube namjesnog uitelja.
Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga obavjetava da je sasvim propao, dobio otkaz i
da mu u krmi iz milosti daju piti. Postao je propalica. Vera se udala, a on od ivota ne moe
pobjei.
Too je doao u Novi da pokopa prijatelja, ali lea mu nigdje nisu nali, valjda ju je bura
odnijela u dubine mora.

Poe - CRNI MAAK

IVOTOPIS:
Edgar Allan Poe rodio se 1809. Ameriki je pripovjeda i lirik.
Rano je ostao bez roditelja, pa je odrastao u kui bogata trgovca. On ga je kolovao nekoliko
godina u Engleskoj. Poslije ivi od knjievnog i novinarskog rada. Bio je sklon neurednom
ivotu, uz to boleljiv, pa nakon smrti mlade supruge ubrzo i od umire, gotovo na ulici.
Poeove su prie nastale pod utjecajem engleskog "romana jeze". Redovito opisuje mistine
teme te jezovita djela i zloine. Smatraju ih prethodnicama suvremene prie, posebno
kriminalistike. Veina ih je u dvjema knjigama: "Groteskne pripovjesti i arabeske" (1840) i
"Pripovjesti" (1845).
Kao pjesnik, bio je manje plodan. Pisao je pjesme mistino-romantinog ugoaja i bizarnih
motiva. Najpoznatije mu je pjesma "Annabel Lee", a najpoznatija poema ''Gavran''.
Ostala djela: ''Tomerlan'', ''Groteskne pripovijesti i arabeske'', ''Pripovijesti''.
RAZDOBLJE-ROMANTIZAM
-poetak 19.st
-opreka klasicizmu
-umjesto razuma romantiari nude duu
-orginalnost
-sloboda umjetnikog izraavanja
KNJIEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: pripovijetka
O DJELU:
Pripovijetka prikazuje ljudsku sklonost zlu, nanoenje zla bez pravog razloga. Nastranost i zlo
su najiskonskiji porivi ljudskog srca, a ovdje se javljaju u razliitim oblicima: kao
mrzovoljnost, razdraljivost, bezobzirnost, okrutnost i, na kraju, hladnokrvno ubojstvo.
Crni je maak materijalizacija pripovjedaeve zle udi i u njemu se javlja elja da je uniti.
Vjeala na makovom trbuhu ga upozoravaju da je zloinac, ali i da e biti kanjen.
Maak pobjeuje, ali i pravda - zlo e biti kanjeno jer policija, zahvaljujui maku, otkriva
pripovjedaev zloin.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
likovi: pisac, njegova supruga, maak
PISAC: Uvijek je bio poznat kao popustljiv i njean ovjek, oboavao je ivotinje i svoju
suprugu, no u jednom je trenutku ivota neto puklo u njemu i postao je hladnokrvni ubojica.
''Od djetinjstva bijah poznat po popustljivosti i ovjenosti svoje udi. Njenost moga srca
bijae toliko uoljiva da je izazivala porugu mojih sudrugova. Posebno sam volio ivotinje, i
moji su mi roditelji ugaali nabavkom najraznolikijih mezimaca. S njima sam provodio
gotovo sve vrijeme, i nikad nisam bio sretniji no kad bih ih hranio i milovao.''
''... objesih ga zato to sam znao da me ljubi, i zato to sam znao da se nije niim o mene
ogrijeio - objesih ga zato to sam znao da time inih grijeh - smrtni grijeh...''
KRATAK SADRAJ:
Djelo poinje tako to Poe opisuje ivot svog junaka koji voli ivotinje.
On se rano oenio, imao je punu kuu kunih ljubimaca, ali najdrai mu je bio jedan crni
maak po imenu Pluton. Njihovo je prijateljstvo trajalo nekoliko godina dok nije poeo piti i
mijenjati raspoloenje. U to je vrijeme sve ivotinje muio osim Plutona, sve do jedne veeri

kad se vratio pijan kui i kad je, ne prepoznavajui samog sebe, maku iskopao oko. Zbog
toga je bio dosta potresen, ali nije stao dok jednog jutra nije hladno maku stavio omu oko
vrata i objesio ga u vrtu na stablo.
No nakon zloina zapalila mu se kua i, kada je drugi dan doao da vidi kuu, na zidu
njegove sobe, koji je jedini ostao, bio je otisnut veliki crni maak, a on je mislio da mu je to
kazna za zlodjelo.
Nakon tog je dogaaja je vie vremena provodio u krmama, sve dok jedne veeri nije na
vrhu jedne bave ugledao crnog maka. Odmah je odluio da e ga uzeti, a njegova je ena
bila jako zadovoljna. Maak je bio isti Pluton, nije imao jednog oka kao i on, samo to je ovaj
imao bijelih dlaka na prsima.
Neko se vrijeme slagao s tim novim makom, ali odjednom mu se maak poeo gaditi i poeo
ga je mrziti, a ona bijela mrlja na prsima poela je dobivati oblik jedne stvari koju on nije
mogao podnijeti - oblik vjeala. Puno mu se puta maak zaplitao izmeu nogu, ali ga nikad
nije udario. Sve do jednog dana kad je odlazio u podrum i skoro se spotaknuo na maku. U
tom je trenutku uhvatio sjekiru i htio ubiti maku, ali je dola njegova ena i htjela ga
zaustaviti i on je sjekiru zabio njoj u glavu.
Sad je ostalo samo pitanje kamo sakriti le. Dolazile su mu mnoge ideje na pamet. U jednom
mu je trenutku palo na pamet da moe sakriti le u zid u podrumu i da nitko nee primjetiti. I
tako je on iskopao rupu u zidu i stavio tamo le svoje ene.
Kad je dola policija, bio je miran jer je znao da ga nee moi otkriti. I bilo je tako, sve do
jednog dana kad je policija opet dola. Kad su pregledavali podrum, on je u elji da dokae
nevinost, pokucao bambusovim tapom ba po mjestu gdje je bio le njegove ene i iz zida se
javi neka vika, nekakvi glasovi. Kad su policajci prokopali zid, u zidu su nali le njegove
ene i crnog maka bez jednog oka.
Volio sam naroito ivotinje i roditelji bi me osobito obradovali kad bi mi donijeli u kuu neke
od tih maih stvorenja.
itave mjesece me u snovima proganjala slika onog maka.
Bijae to ona nedokuiva enja due da samu sebe izjeda - da vri nasilje nad vlastitom
prirodom - da ini zlo samo radi zla sama - koja me tjerae da nastavim i da napokon
okonam zlo koje nanesoh nedunoj ivotinji.

JEROME DAVID SALINGER:

LOVAC U ITU
Moderna proza
-roman pripada kasnom modernizmu
-SUVREMENI ROMAN-u sreditu je glavni lik
-njegova svijest i podsvijest
-pripovjeda u 1. licu
-fabula je reducirana
-likovi su okrenuti prema unutranjem svijetu
Proza u trapericama
-pripovjedanje iz perspektive lika
-likovi mladih buntovnih ljudi
-argon u pripovijedanju
Analiza glavnog lika:
Lik Holdena prikazan je kao lik prosjenog tinejdera. On ima svoje
probleme i gleda na svijet na svoj nain. Pomalo je problematian.
Pokazuje znakove razumnosti ali misli da mu svijet ne moe pruiti ono
to on eli. U biti nije lo. esto bjei od problema i uplie se u
svakodnevne gluposti. Rekao bih da je on jedan prosjean tinejder sa
svojim vlastitim problemima i vlastitim vienjem svijeta. Izgubljen je i ne
zna to trai tako da je podosta podloan raznim glupostima.
ivot lika:
Iz romana moemo zakljuiti da je Holden rastao u relativno dobrim
uvjetima ivota. Otac mu je bio pravnik i prema njegovim rijeima mlatio
dosta love. Imao je sestru i brau. Problemi poinju smru njegovog brata
Alleja to je vjerojatno i uzrok njegovog tmurnog pogleda na svijet i ljude.
Vidimo da on nije lo ali ba zbog toga to je izgubljen i ne zna to hoe a
kritizira sve ivo postaje problematian, te ga neprestano izbacuju iz kola
to njegovim roditaljima stvara poprilina muke. Zadnja kola koju je
Holden pohaao bila je kola u Pecnayu. Svi su je hvalili ali on je u njoj
vidio samo licemjere. I tako je pao godinu i bio iskljuen iz kole.
Roditeljima je bilo upueno pismo da je izbaen. Holden se je trebao
vratiti kui u srijedu. Kad je na kraju sagledao sve svoje prijatelje i svoj
ivot, odluio je da ode odmah iz Pecnaya i provede ostatke vremana (do
srijede) u New Yorku, jer ga je Pecney umarao opet pogreka. Otiao je
u New York ali sve to je uspio napraviti je to da je potroio brdo novaca,
bio pretuen, pijan, upustio se u sve i svata te se posvaao sa nekim
svojim prijateljima. Na kraju ga je samoa svladala te se zaputio svojoj
mlaoj sestri kui u nadi da ga roditelji nee uhvatiti, uostalom bilo mu je
svejedno. Holden zapravo nikad od Allijeve smrti nije bio pravo sretan.
Otiao je da bude jo do srijede kod svog nastavnika a on mu je podijelio
neke savijete, da se trgne i odlui to eli od ivota. Doao je jo jedan ok za Holdena
njegov bivi nastavnik se pokazao kao perverznjak
uasno i to ga je jo vie zbunilo. Razmiljao je da pobjegne od svega u
neku zabit. Njegova sestra mu je poremetila planove jer je htjela poi s
njim tako da su se posvaali oko toga i Holden joj je obeao da nikuda

nee ii mislim da je shvatila kako je to besmisleno. I sada dolazi

trenutak kada je Holden osjetio neku toplinu u svome srcu kada je vidio
svoju sestru kako se vrti na vrtuljku htio je vikati od sree. Na kraju se
vratio kui i sada opet mora u novu kolu on ni sam ne zna to da misli o
svemu tome Da li je postao razboritiji obogaen ovim iskustvom tko
zna priekajmo lovca u kukuruzu.
Simbolika naslova:
Zamislimo lovca kako lovi zeca a nalazi se u itu. Zec je malen i lovac ga
vjerojatno nikada nee uloviti. Tako je i sa Holdenom on trai neto, a ni
sam ne zna to a to je tako nedostino trai smisao ivota izgubljen
je nita mu se ne svia na kraju pronalazi sreu u svojoj sestri
Pheobe da li je sada naao ono to trai?
Biljeke o piscu:
Jerome David Salinger je ameriki knjievnik, roen 1919. godine.
Meunarodni uspjeh je doivio romanom "Lovac u itu". Tim romanom je
postao idol jedne generacije amerike omladine. Napisao je zbirku novela
"Devet pria" i zbirku pripovijetki "Franny i Zooey".
Mjesto radnje:
Opisuju se razliiti dogaaji koje je Holden doivio na razliitim mjestima
(od New Yorka do njegove kue), no on sve to zapravo govori u bolnici.
Vrijeme radnje:
Predboino vrijeme
Tema:
ivot Holdena Caufielda
O djelu:
Kroz priu postupno saznajemo o njegovu ivotu, obitelji, prijateljima,
uiteljima i ljubavima. Holden je dijete dobrostojeih roditelja, ima starijeg
brata D.B.-a koji je uspjean u Hollywoodu i mlau sestru Phoebe koju
voli vie nego ikoga drugoga. Mlai brat Allie je umro od leukemije to je
jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.
Holden je izbaen iz tri kole. Na kraju ga izbacuju i iz kole Pencey Prep,
zbog nerada i neuspjeha. Iz kole je trebao otii poetkom boinih
praznika, u srijedu, no on odluuje otii ve u subotu, nakon posjeta
profesoru iz povijesti i tunjave s cimerom Stradlaterom.
Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kui nego u hotel u New Yorku. Tu
se suoava s nonim ivotom: s taksijima, turistima, barovima i sl., ak i s
prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susree bivu djevojku Sally koja
ga nikako ne moe shvatiti. Takoer posjeuje svoju malu sestru Phoebe.
Spreman je otii na zapad, ali se prije toga eli oprostiti sa sestrom. Ona
eli poi s njim pa se oni posvaaju. Nakon svae oni odlaze u zooloki
vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreu.
Tim prizorom zavrava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno

izraava o oekivanjima o budunosti i mogunosti prilagoavanja svijetu.

U romanu se mnogo panje posveuje Holdenovom unutarnjem monologu,
njegovim razmiljanjima o ivotu, svijetu, ljudima koji ga okruuju,
budunosti... Vrlo su izraeni njegovi osjeaji prema obitelji, koli,
prijateljima i sestri Phoebe koju voli vie od svega.
Holden ne zapoinje priu uobiajenim dugakim uvodom s mnogo opisa
ve samo napominje neke vane injenice koje su vane da se razumije
nadolazea radnja.
Ve na samom poetku romana Holden napominje da ta pria nije
autobiografija u pravom smisli rijei:
"Ako ve zaista elite da vam priam o sebi, prva stvar koju ete
vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio, kakvo je bilo moje glupo
djetinjstvo, ime su se bavili moji roditelji prije nego sam doao na svijet
i sve ono uobiajeno davidkoperfildsko sranje, ali ja nekako nisam
raspoloen da se uputam u te stvari. Osim toga, nije mi ni na kraj
pameti da vam sad ovdje priam itavu svoju autobiografiju ili neto
slino."
Holden nam na poetku objanjava kako se zapravo naao u bolnici:
"Priat u vam samo o onoj ludnici kroz koju sam proao tamo oko prolog
Boia, upravo prije nego sam neto kao iznuo, pa su me dogurali
ovamo da se malo smirim."
Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u
bolnici:
"S druge strane, porastao sam u toku prole godine esnaest i pol
centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doi ovamo na
sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inae sam posve zdrav."
Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ih
voli i priznaje da mu se teko vratiti kui nakon to je izbaen iz kole.
Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi:
"...a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po
komadu kad bih pokuao da kaem neto poblie o njihovom privatnom
ivotu. To su dobri, fini ljudi i sve ne kaem nita ali zaista su preko
svake mjere osjetljivi."
Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja:
"Od smrti mog brata Allieja ona nije ba naroito zdrava. Strano je
nervozna."
Allie je bio Holdenov mlai brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio
je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa.
"Bio je dvije godine mlai od mene ali zato valjda pedeset puta
inteligentniji. Bio je fantastino inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su
pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu djeaka
kao to je Allie. Stvar, meutim, nije bila samo u tome da je bio
najinteligentniji lan obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo naina. Nije se

nikad ljutio ni na koga. Openito se smatra da se riokosi ljudi veoma

lako raspale, ali Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito riu kosu."
Holdenu je takoer vana njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo
najbolje stvari. Nakon to je napustio kolu, ponekad mu padne na pamet
da nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji.
Holden se stalno usporeuje sa Phoebe i Alliem. esto govori za sebe da
je glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspjean.
"Trebalo bi da je vidite. U ivotu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojicu.
Zaista je bistra. Hou da kaem, otkad je pola u kolu, imala je uvijek
odline ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj
porodici. Moj brat D.B. je pisac i sve to god hoete, a moj drugi brat
Allie, onaj koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista
tup."
Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i Jane
Gallagher. Za Stradletera kae da je pametan i dobar ovjek, ali da je
veliki enskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog, ali
mu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga
prijateljica, ak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, ak i njen nain
kartanja. Spominje ju kroz cijeli roman.
Holden mnogo govori o svojim razmiljanjima, ali o izgledu vrlo malo.
"esto govorim "ljudi moji", prilino esto. Dijelom zato to mi je rijnik
vrlo siromaan, a dijelom zato to se ponekad ponaam kao da sam mlai
nego to jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponaam kao da
imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u
kosi imam dosta sijedih vlasi."
U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo lae. To potvruje i
citatom:
"Samo da prestanem lagati. Kad jednom ponem, u stanju sam lagati
satima."
Holden openito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inae
potpuno nevanih tema, npr. kako se drati s djevojkom za ruke. Takoer
se esto susree s temama koje voli prokomentirati. esto poinje govorit
o neemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s poetnom
tvrdnjom, a onda se vraa na prijanju temu, podsjeajui itatelja gdje je
stao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta nesigurnost
proistjee iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan.
U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Moda se ini neprikladnim,
no on je itekako toan. U cijelom se romanu govori o Holdenovim eljama,
o onome to voli ili ne voli. Tako je Holden jednom priao Phoebe o tome
to bi elio postati. Rekao je da eli biti lovac u itu, ali takav lovac
kojemu bi bila dunost da lovi malu djecu koja se sluajno zatravaju u
provaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok kroz

ito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u itu.

Radnja ovog romana ne tee kronoloki nego ovisi o subjektivnim
doivljajima lika, a tijek se radnje prekida razmiljanjima i monolozima.
Pisano je argonom mlade generacije. Holden koristi mnoto potapalica i
fraza, npr. "to jest jest, bilo je oito da se doista osjea bijedno to me
morao sruiti. Zato sam navio staru plou. Rekao sam mu da
sam pravi pravcati degenerik i sve to uz to ide."
esto je taj argon posluio za unos humora u tekst: "Poeo sam kicati
one tri vjetice za susjednim stolom."
Holden takoer koristi ironine usporedbe, npr. "Plesati sa starom Marty
bilo je isto kao vui Kip slobode za sobom po podu." Tom usporedbom je
elio rei da Marty ne zna plesati, ali je to uinio na prilino smijean nain
i mislim da nema osobe koja nije shvatila znaenje te usporedbe.
Holden sve ljude o kojima govori naziva "stari", bez obzira na njihove
godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slae se s njima, pa ih tako
pokuava izbrisati sa zidova u koli koju Phoebe pohaa.
"Lovac u itu" je moderan roman, iji je stil neoubiajen u odnosu na
druga djela u kolskoj lektiri. Nain opisivanja i razmiljanja u prvom licu
je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer nema mnogo
dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potie nas da
itamo dalje. Takoer nam daje odgovore na mnoga pitanja koja mladi
postavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore na pitanja
zato netko umire mlad, kako pronai ljubav, probao je cigarete i alkohol,
a dobio je i odgovor na pitanje zato se mora ii u kolu. To su sve pitanja
o kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor na jedno jedino
tipino djeje pitanje Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central
parku?

Sofoklo ANTIGONA
IVOTOPIS:
Sofoklo je ivio od 496. do 406. g. prije Krista.
Grki je pisac tragedija rodom iz Atene. Napisao je 123 dramska djela, a u cjelini je sauvano
samo sedam tragedija: ''Ajant'', ''Elektra'', Kralj Edip'', ''Antigona'', ''Trahinjanke'', ''Filoktet'' i
''Edip na Kolonu''.
Obiljeja Sofoklovih djela: pojaava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi treeg glumca,
smanjuje partije kora i poveava broj njegovih lanova na 15, pie prve sadrajno nepovezane
trilogije te stvara formu grke drame; junaci drama vie nisu titanske linosti kojima
upravljaju usud i volja bogova, ve stvarni ljudi koji sami odluuju o svojoj sudbini;
harmonina kompozicija, jasno ocrtani karakteri, visoki etiki principi i duboka humanost.
Zbog svega je ovoga Sofoklo najvei i najsavreniji antiki tragiar.
KNJIEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: tragedija u sedam inova
VRIJEME RADNJE: razdoblje stare Grke
MJESTO RADNJE: Kreontov dvor
TEMA: Antigona pokapa svoga brata
IDEJA: Treba potovati one zakone koji ne ugroavaju ljudski moral i ljudsko dostojanstvo.
KOMPOZICIJA:
1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju
2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne slua
3. kulminacija: Kreont osuuje Antigonu na smrt
4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora potedjeti Antigonu
5. rasplet: umire Antigona i Kreontova ena i sin
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
ANTIGONA i IZMENA, sestre, Edipove keri
KREONT, njihov ujak, tebanski kralj
HEMON, Kreontov sin, Antigonin zarunik
TIRESIJA, prorok
EURIDIKA, Kreontova ena
straar
glasnici
zbor tebanskih starjeina
pratnja
KREONT: grub vladar, podanici ga ne sluaju i boje ga se, odluan je, vjeran je zemaljskom
zakonu zbog kojega kri boanski zakon, na prvom mu je mjesto domovina, a to iskazuje
mrnjom prema neprijatelju, u svim ga ivotnim odlukama vodi mrnja i na taj nain ostaje
bez obitelji.
ANTIGONA: na sebi nosi prokletstvo svoje obitelji, nije joj toliko stalo do sebe same koliko
do boanskih zakona, zbog kojih kri zemaljske, na prvom joj je mjestu obitelj i u svim je
ivotnim odlukama vodi ljubav.

JEZIK I STIL:
Uzvien stil pripovijedanja, koriteno je mnotvo epiteta i aforistinih misli.
ELEMENTI TRAGEDIJE:
Tragini junak: Antigona potuje svoja naela i eli pokopati brata
Tragika krivnja: zbog njezinih ju naela osuuju na smrt
Tragini zavretak: Antigona umire
Dramski sukob: odvija se izmeu dobrog Antigone i loeg Kreonta
IZVANTEKSTOVNI ODNOSI:
Izvantekstovne odnose "Antigone" sadri drama "Kralj Edip" koja je (kao to je ve opisano u
fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom".
U djelu se "Kralj Edip" opisuje sukob Edipovih sinova i taj se sukob kasnije odraava na
radnju "Antigone". Sami se motiv "Antigone" nalazi u "Kralju Edipu" u mrnji novog kralja
Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku, kojeg Kreont optuuje za izdaju i zabranjuje
njegov pokop.
Moe se ak rei da je "Antigona", na neki nain, nastavak drame "Kralj Edip".
KRATAK SADRAJ:
Radnja je ovog djela usko vezena s dramom "Kralj Edip". U njemu se (izmeu ostalog)
opisuje sukob Edipovih sinova.
Naime, jedan od njih, zvan Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon godinu
dana vladavine ne preputa vlast po dogovoru. Ovaj se vraa nakon nekog vremena s
namjerom da pokori Tebu.
Uskoro dolazi do sukoba same brae koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju maem
tijela, te obojica umiru. Vlast dobiva brat Edipove ene Kreont, koji nareuje da se Eteoklovo
tijelo dostojno pokopa, a Polinikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obredna pokopa.
Tada poinje radnja same "Antigone" u kojoj istoimena djevojka, Edipova ki, govori svojoj
sestri Izmeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polinika. Izmena odbija
sudjelovati u tom inu i pokuava odgovoriti Antigonu od njezina nauma.
Antigona, unato sestrinoj zabrinutosti, svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje joj lei mrtvi
brat, te neprimjetno posipa neto praha po bratovu tijelu i izvrava uobiajeni obred. Kad
straari uvide to je uinjeno protiv kraljeve naredbe, jedan od njih odlazi rei kralju.
Kreont, uznemiren i zaprepaten, nareuje da se nae krivac ili e se okriviti straari. U
meuvremenu, straari
maknu prah s mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata.
Tada ju odvode Kreontu koji ju osuuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i
objanjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu brau jednako, te da se moraju, prije svega,
potivati Boji zakoni o pokapanju mrtva ovjeka. Unato njezinom objanjenju, Kreont
Antigoni ne oprata.
Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i Antigonin zarunik, dolazi Kreontu molei ga
da oprosti Antigoni. Kreont mu se usprotivi, te nareuje da se Antigona pokopa u kraljevsku
grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni,
Antigona se jada obraajui se Tebancima i svemonim bogovima.
U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, slijepi prorok s djeakom u pratnji. On razgovara s
Kreontom, te mu govori da e ga snai gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne
pokopa mrtvo Polinikovo tijelo. Nakon to Tiresija odlazi, Kreont se uplai onoga to mu je
ovaj rekao i nareuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polinikovo tijelo, te da se oslobodi

Antigona.
Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu enu o sudbini koja je snala Kreonta. Glasnik
opisuje kako je Kreont otiao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj
objeene djevojke. Sin je ogoren krenuo ubiti maem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin
od bijesa zabio ma u tijelo.
Nakon to je glasnik to rekao, u Tebu ulazi ogoren Kreont i uje vijest da mu se i ena
Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnue je boanskog naela
strmoglavilo u propast i dinastiju i grad.
"Za njega gradu evo ja proglasih sad,
da grob mu nitko ne spremi nit oali,
bez groba nek mu tijelo pusti pticama
i psima da ga deru grdno pogledat!"
''Za nemoguim ne valja posizati.''
"...a ja iz prikrajka ti sluat mogu to,
tu djevu kako ali grad, to s najgorom
sad smru gine zbog ina predivnog,
a od svih ena najmanje to zavrijedi..."
"Pa neete l' je bre voditi? Grobu je
Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je
Bez ikoga vi pustite, nek ili mre
Il' iva pod onakvim krovom poiva!
Ta mi smo isti to je do te djevojke;
A s nama tu na svijetu nee boravit."
"Nju na dnu groba opazismo, za vrat se
objesila i omom rupca platnena
njega stegnu..."

PREOBRAENJA ~ A.B.imi
Razdoblje: HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929.
kraj hrvatske moderne 1914., smrt A.G. Matoa (do 1916. djeluju
Matoevi sljedbenici)
1914. - HRVATSKA MLADA LIRIKA antologija koju je izdalo Drutvo
hrvatskih knjievnika; zastupljeno dvadesetak pjesnika roenih oko
1890.: Ivo Andri, Vladimir erina, Fran Galovi, Janko Poli Kamov,
Nikola Poli, Tin Ujevi, Ljubo Wiesner... svi (osim Kamova)
ostvaruju kult forme; prevladava pejsana lirika
novi se narataj kritiki postavlja prema tradicionalnom stvaralatvu,
posebno prema modernoj
dvije struje:
1. skupina jugoslavenski orijentiranih knjievnika okupljeni oko
Vladimira erine (asopisi Val i Vihor) nezadovoljni
tadanjom hrvatskom kompromiserskom i neuinkovitom
politikom (Vladimir Nazor, Ivan Metrovi) vie politikopolemiki nego knjievni karakter
2. znaajnija pojava pisaca koji su glasno, uglavnom
programskim lancima i manifestima, poeli javno iskazivati
nezadovoljstvo stvarnim stanjem u hrvatskoj knjievnosti,
njezinom neplodnou i nemoi poslije Matoeve smrti
borbeno i buntovno su se postavili prema svemu to je u tom
trenutku predstavljalo pisanu rije; predstavnik: Ulderiko
Donadini (izdava i urednik asopisa Kokot, 1916.) Dolje
estetike! suprotstavlja se graanskom umalom udoreu
Biografski podaci o autoru: ANTUN BRANKO IMI
1898. 1925.
roen u Drinovcima u Hercegovini
osnovnu kolu zavrio u rodnome mjestu, gimnaziju polazio u
irokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu
kolovanje naputa nakon to je objavio prvi broj asopisa Vijavica
(1917.) bilo je zabranjeno izdavati vlastite novine
od 1915., kada se preselio u Zagreb, bavi se iskljuivo knjievnou
aktivist pokreta katolike mladei
sredinji predstavnik novih knjievno-programskih intencija;
najznaajniji pjesnik ekspresionistike faze* hrvatske knjievnosti
na poetku stvaralatva negirao tradiciju i bilo kakvu povezanost
knjievnosti s drutvenim problemima
svoje programatske tekstove objavljivao u vlastitim asopisima:
Juri (1919.), Knjievnik (1924.)
gotovo istovjetan s Donadinijevim stavovima o umjetnosti
umjetnost po imiu ne tei ni za im, ona tei jedino da bude
umjetnost shvaa ju kao realizaciju neeg tipino ljudskog u
smislu spiritualnog, kao poseban, duboki unutarnji doivljaj svega
onoga to je vezano za ovjekovo osjeanje ivota i svijeta, ali
svijeta koji je lien svega to je nevano, nestvarno ili banalno

trai bit, ovjeka i svijeta, dublji smisao ovjekova postojanja, a ne

neku apstraktnu ljepotu
*STILSKA OBILJEJA EKSPRESIONIZMA:
krtost izraza, racionalizacija rijei, odbacivanje deskriptivnog
dojam krika, napetosti, unutranje dinamike i pokreta to se
ostvaruje naglaenom uporabom glagola, reeninih nizova,
eliptinim izrazom
slobodan stih, iezavanje interpunkcije
vizualan izgled, grafika forma pjesme postaje sadrajno vana
koloristinost jake i jarke boje, boje svjetlosti, koloristiki kontrasti
boje dobivaju vrijednost simbola, osobito plava boja koja otvara
obrise metafizikoga svijeta
najee stilske figure sinestezija, hiperbola, metafora
uranjanje u sadraje svijesti: vizije, halucinacije, slutnje, nestvarne
slike...
PREOBRAENJA
prva i jedina pjesnika zbirka (1920.) prepustio magiju poetske
rijei govoru boje, zvuka i ritma; unio u hrvatsku poeziju slobodni,
nevezani stih, a izostavljajui interpunkciju, dao i vizualnu snagu
svojim lirskim motivima
vie misaon nego emocionalan pjesnik (zaetnik pojmovne
umjesto slikovne poezije)
spustio se u mukotrpno i bolno traenje smisla ljudskog postojanja i
na relaciji krajnjih ovjekovih polova ivot smrt; pokuao prodrijeti
u dubinu, u beskrajno unutra ljudskoga bia
nemoni revolt protiv neumitnosti pronalaenja neobino saetim
izrazom u temama ljubavi i smrti pokuao je tipinim
egzistencijalnim motivima naslutiti neke osnovne ljudske tajne i
nemoan da dokui bit pobunio se protiv svega sputanog i
nedoreenog u ovjeku
TEHNIKA PJESME:
dva ritma u lirici: mehaniki i ekspresivni
za ekspresivni ritam najpriliniji je slobodni stih ritam jo
nije ekspresivan ako je svaka rije u pjesmi ritmiki na svom
mjestu
rimovati treba ono to se rimuje nije svejedno koja e se
rije rimovati, koja e zazvuati najjae u stihu, kao to nije ni
svejedno koja e se rije s kojom rimovati
rima jae djeluje ako je rjea to je neto rjee, to je
vrjednije
PRIMJERI PJESAMA IZ ZBIRKE:
PJESNICI

Pjesnici su uenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oi
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivi uho
na utanje to ih okruuje i mui
pjesnici u vjeno treptanje u svijetu

pjesniko umijee (ars

poetica)
uenje
slobodni stih
prvi stih izdvojen zasebna
ritmika, znaenjska i
sintaktika cjelina
odsutnost interpunkcije

OPOMENA
ovjee pazi
da ne ide malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe proe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za im ne ali
kad se bude zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu mjesto u prah
prei sav u zvijezde!

uzvienost duha
temeljni motivi ovjek,
svjetlost, prah
funkcionalnost rijei
zvijezde kao simbol uzviene
duhovnosti
usklinik nakon motiva
zvijezde pjesniki krik
paljivo grafiko
(geometrijsko) organiziranje
pjesme

SMRT I JA
Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog poetka: sa mnom raste
u svakom
asu
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svretak
njen pravi je poetak:
kad kraljuje dalje sama

individualni, subjektivni
doivljaj smrti i smrtnosti
slobodni stih
izostanak interpunkcijskih
znakova na kraju smrt i
dalje vlada
odnos i jedinstvo ivota i smrti

MOJA PREOBRAENJA
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune

grafiki organizirana

noi
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umirem na dan bezbroj
puta
i bezbroj puta uskrsnem
O boe daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenljivu i
vjenu zvijezdu
to s dalekog e neba nou sjati
u crne muke nonih oajnika

pjesma
izostanak interpunkcijskih
znakova
ovjekova tenja za
stalnou i unutarnjim
mirem
bijeg od svakodnevnih
promjena

RUAK SIROMAHA
Jedno pred drugim stide se da sjednu
za takav ruak
i dokle jedu boje se
da ne bi jedno drugom ivot pojeli.
Kad ustanu od stola
tiina i teina
Gaenje pred samim sobom
unakazi obadvoma lica
i svako misli da je drugomu ubica
i da je krv to tee kroz njegovo tijelo
krv drugog
(kao da je jedno drugo jelo)

POVRATAK

HERCEGOVINA

Ti i ne sluti
moj povratak i moju blizinu

Ja koracam livadama plav od sutona

U noi kad umi u tvom uhu tiha

mjeseina
znaj:
ne koraa mjeseina oko tvoje kue
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo
podne
stane
preplaena krikom udne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kroz suton vidi crnu sjenku to se
mie
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svean
kao pored tebe

Na rubu livada je kua parnog mlina

Iz daljine
to je krvlju namrljana uglasta i gruba
slikarija na nebu
I togod blie stiem sve glasnije viu
nebrojene uasne opeke
Tko ne zna, mislio bi da seljaci slave
kakvu slavu
Ispod breuljaka crni vlak se vue
odmjereno udara
i vriti
svoj dolaz jo daleko nevidljivoj stanici
No i ja na brdu
Poda mnom na as izrone iz mraka
kue stabla dvorite i njive
I opet utonu u mrak
ko u svijesti
Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih
bijelih prozora:
ko nekoliko bijelih sveanih asova
iz crnog ivota ljudi

Kratki izlet Antun oljan

Pisac priu zapoinje opisom svog prijatelja Roka za kojeg govori kako je jedna osebujna
linost; ovjek sa devet ivota koji je uvijek spreman za akciju. Pisac kree na ekspediciju sa
grupom ljudi koju predvodi Roko kreu u potragu za freskama u mjesto Gradina. Ime
Gradina je zapravo izmislio jer je zaboravio pravo ime mjesta. Gradina bi se trebala nalaziti u
unutranjosti Istre pa ekspedicija jednog dana kree autobusom prema kamenjaru i ikari.
Usred tog kamenjara pokvari im se autobus te jedan dio ekspedicije ostaje u autobusu
ekajui pomo, a drugi dio kree dalje pjeke, predvoen Rokom. Roko cijelo vrijeme tvrdi

kako je siguran kamo idu no nakon nekog vremena skoro da mu vie nitko i ne vjeruje.
Njihove sumnje se pokau ispravnima kad jednom prilikom gotovo da ne zavre u provaliji.
Napokon pronalaze neko naseljeno mjesto tj. kue, ali ini se da ljudi ba i ne ive u tim
kuama. Na jednom prozoru ugledaju dvije ogromne ene koje im se zavodniki smijee
pozivajui ih k sebi. Ekspedicija na nagovor Roka kree dalje no Petar se vraa k enama i
tamo ostaje. Ekspedicija gubi jo jednog lana kad Vladimir ostaje pijan u konobi tj. u
podrumu nekog zlobnog starca. Treeg lana ekspedicija gubi kad Ivan kupuje kuu u ikari i
ostaje tamo ivjeti. Dvije posljednje lanice ekspedicije odlue vratiti se do autobusa pa Roko
i na pripovjeda ostaju sami. U sumrak dolaze do uruenog samostana i tamo upoznaju fratra
koji im govori kako su stigli prekasno. Prema fratrovoj prii, on je dugo godina uvao sve
freske i biblioteku no unato njegovom trudu, sve je propalo. Kad se uvjere u istinitost te
prie Roko odluuje vratiti se natrag slijedeeg jutra. Fratar govori kako e on ostati umrijeti
u samostanu. Na pripovjeda odlazi podzemnim hodnikom u nadi da e ipak neto pronai.
Pothodnik ga na kraju dovodi do mjesta od kuda su i krenuli sa ekspedicijom. lanove
ekspedicije vie nikad ne uspijeva pronai kao ni samostan sa starim fratrom. U romanu se
zapravo radi o mladim ljudima u potrazi za identitetom i za smislom ivota. Odgovor je da ga
se ne moe pronai i da se stalno vrtimo u krug. No nije rjeenje odustati ve treba i dalje
stalno pokuavati.
BILJEKA O PISCU:
Antun oljan roen je u Beogradu 1932. godine, a umro je u Zagrebu 1993. godine. Ovaj
pjesnik, novelist, romanopisac, dramatiar, esejist, prevoditelj i antologiar pojavio se u
knjievnosti ranih pedesetih sa skupinom pisaca okupljenih oko asopisa Krugovi. Po tom e
asopisu taj cijeli narataj biti prozvan krugovakim. Zajedno sa Ivanom Slamnigom,
Zvonimirom Golobom, Vlatkom Pavletiem, Slavkom Mihaliem i drugima, oljan je svojom
spisateljskom energijom uvelike pridonio radikalnoj promjeni hrvatske knjievnosti. oljan za
svoja djela odabire novu tematiku, drugaiji izbor likova (tzv. antiheroj umjesto ratnog
heroja), no esto oni koji neto tako drastino mijenjaju plaaju i cijenu za to. Nakon govora u
povodu 50. obljetnice Matoeve smrti ostao je trajno politiki sumnjiv vladajuim
strukturama to e uvelike obiljeiti i njegovo stvaralatvo i poloaj u drutvu. Objavio je
sedam zbirki pjesama; neke od njih su Na rubu svijeta (1956. g.), Baca kamena (1985.
g.), Prigovori (1992. g.). petnaest dramskih tekstova za radio, kazalite, TV. Napisao je i etiri
romana: Izdajice (1961. g.), Kratki izlet (1965. g.), Luka (1974. g.), Drugi ljudi na
mjesecu (1978. g.).
U Hrvatskoj je roman Kratki izlet kao knjiga tiskan tek 1987. god. Kad se pojavio, roman je
doivljavan kao politika alegorija koja kritizira politiki sistem. Dananji itatelj, koji ne zna
politiki sistem u kojem je nastao roman, nee ga ni doivjeti na taj nain. Pisac je naknadno i
sam zanijekao da mu je namjera bila napisati politiku alegoriju.