SVEUILITE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA INFORMACIJSKE ZNANOSTI
IZVANREDNI STUDIJ BIBLIOTEKARSTVA

Nakladnitvo u doba Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj

Diplomski rad

Mentorica: prof. dr. sc. Daniela ivkovi

Studentica: Boica Petra

Zagreb, 2013.

Sadraj
Uvod ........................................................................................................................................................ 1
1. Nakladnitvo,tiskarstvo i knjiarstvo djelatnost do Drugog svjetskog rata ...................................... 3
1.1. Nakladnitvo ................................................................................................................................ 4
1.2. Tiskarstvo...................................................................................................................................... 6
1.3. Knjiarstvo .................................................................................................................................... 8
2. Povijesne prilike u Hrvatskoj u doba Drugog svjetskog rata ............................................................. 10
2.1. Nezavisna Drava Hrvatska u Drugom svjetskom ratu ............................................................... 10
2.2. Antifaizam u Hrvatskoj u vrijeme rata ...................................................................................... 11
3. Nakladnitvo i nakladnici u doba Nezavisne Drave Hrvatske (1941.-1945.).................................... 13
3.1. Hrvatska dravna tiskara ............................................................................................................ 15
3.2. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ................................................................................. 17
3.3. Matica hrvatska .......................................................................................................................... 17
3.4. Hrvatski izdavalaki bibliografski zavod (HIBZ)........................................................................... 19
3.5. Ostali nakladnici u NDH .............................................................................................................. 22
4. Knjinice i cenzura u NDH .................................................................................................................. 27
5. Partizanske tiskovine ......................................................................................................................... 30
Zakljuak ................................................................................................................................................ 32
Literatura ............................................................................................................................................... 34

Uvod
Pisati o nakladnitvu openito ili u bilo kojem povijesnom razdoblju znai i promiljati
o knjizi, o njenoj pojavi, vrsti, razvoju kroz povijest, umnoavanju, raspaavanju, itanju tj. o
poslovanju u sektoru knjige. Ako je knjiga u odreenom razdoblju priznatija o njenom
nastanku, itanju i uvanju vodila se vea briga i obratno, ukoliko je bila nepodobna
cenzurirala se. Poznati erudit iz vremena NDH Pavao Tijan napisao je u listu Spremnost
napravi hvalospjev knjizi u Hrvata. Po njemu za hrvatsku kulturu je knjiga od neprocjenjive
vanosti, jer sve to je stvoreno, stvoreno je u knjiga, i u knjigama. Po Tijanu, hrvatske knjige
su riznica hrvatskog uma i duha. Tu citira A. G. Matoa da je hrvatski knjievnik najprirodniji
i najii zatonik hrvatskog jezika i hrvatske slobode. Knjiga je, po Tijanu, najmoniji
akumulator naih narodnih energija i narodne nae otpornosti i onaj tko knjigu potuje, taj je i
knjigom potovan.1
Autor pie knjigu, tiskar je tiska, a nakladnici i knjiari su posrednici izmeu autora i
kupca, odnosno itatelja kome je ona i namijenjena. Veliku ulogu u tome da itatelj dobije
knjigu imaju i knjinice. Knjiga se pisala na razliitim materijalima, pa se tijekom vremena i
mijenjala. U poecima kod naroda Starog Istoka: Sumerana, Egipana, Hetita itd., pisalo se
rukom na ploicama, kamenu, koi, drvetu i papirusu. Tada je pisarsko zvanje bilo cijenjeno.
Tijekom antike i srednjeg vijeka, takoer rukom, pisalo se najee na papirusu, pergameni i
papiru i to u skriptorijima koji su bili u sklopu kola ili samostana. Tada su pisci bili i
nakladnici, a knjiga nije bila pretjerano skupa, pa se mogla iriti. Knjige su se razmjenjivale
na sredinjim trgovima i okupljalitima, na agori i forumu. U antici poslovi nakladnika i
knjiara nisu bili razdvojeni. Vea potranja za knjigom ide u helenistiko razdoblje kada
nastaju velike knjinice u Aleksandriji, Pergamu, Antiohiji kao odraz stila i naina ivota.
Knjiga je imala veliku ulogu u ouvanju kontinuiteta izmeu antike i srednjovjekovne
kulture. U vrijeme Karla Velikog, proizveden je velik broj knjiga, to e omoguiti kulturni
preporod, pa govorimo o tzv. karolinkoj renesansi. Kroz 12. i 13. st. intelektualni ivot se
seli iz samostana u gradove i sveuilita (Bologna, Pariz, Prag, Oxford). Samim time iri se i
knjina djelatnost - prepisivai, izraivai pergamene, iluminatori, knjigovee, knjiari.
U Italiji se najvie razvilo nakladnitvo i knjiarstvo. Posebno je bogata Firenca ulagala u

Tijan, P. Najjai biljeg nae kulture. // Spremnost 2 (1943.). 71, 4. srpnja, str. 9

knjigu, znanost i umjetnost. U tom gradu postojala je i Ulica knjiara. Dakako, kroz ovo
vrijeme govorimo o rukopisnoj knjizi.
Od Gutenberga ide nova era knjige tiskana, a papir je materijal na kojem se pisalo.
Poinje irenje tiskarstva, a knjiga poprima sve vei znaaj. Mogunost masovne proizvodnje
knjige, tehnikom tiska, i njezino raspaavanje trgovakom mreom stvorili su od knjige pravo
gospodarsko dobro, kulturnog i obrazovnog karaktera. U najnovije doba pojavljuje se
elektronika knjiga kao posljedica informatike revolucije. To je jedna ili vie raunalnih
datoteka omeenog sadraja. Uz tekst moe donositi sliku i zvuk, a javnosti je dostupna na
mrei ili materijalnom obliku. Dakle, knjiga tj. informacija danas je potpuno dostupna
itatelju.
Da bi nam sektor knjige bio jo jasniji potrebno je objasniti pojmove vezane uz
knjinu djelatnost. Definicija knjige kae da je ona neperiodina publikacija koja bez korica
ima najmanje 49 stranica a objavljena je u odreenoj zemlji i dostupna je javnosti. Djelo je
duhovni ili literarni proizvod u apstraktnom smislu, bez obzira postoji li samo u rukopisu ili je
na neki nain umnoen. Temeljni pojam vezan uz knjigu je izdanje, koje je definirano kao
ukupan broj svih primjeraka koji su otisnuti od istog sloga ili izraeni iz iste matrice, bez
obzira na to je li tiskanje ili umnoavanje izvreno odjednom ili nekoliko puta, a jedan od
naina objavljivanja djela je izdavanje. Fizika osoba ili korporativno tijelo koje se brine o
izdavanju jedinice bibliotene grae te snosi trokove njezina izdavanja i tiskanja i ima
pravnu odgovornost je nakladnik. To je ujedno osoba ili organizacija odgovorna za
proizvodnju i raspaavanje dokumenta. Na tritu knjiga danas se, uz tiskanu knjigu, prodaje i
neknjina graa. Tim su pojmom obuhvaeni mikrooblici: zvuni zapisi, filmovi, videokasete,
plakati, razglednice, zemljopisne karte i ostale vrste karata, note itd. Publikacija je tiskani ili
drugom tehnikom umnoeni duhovni proizvod u jednom ili vie nakladnikih svezaka,
odnosno, na jednom ili vie slobodnih listova, ponuen za iroko raspaavanje, a
raspaavatelj je nakladniko poduzee koje po nalogu neke osobe ili drugog nakladnika
preuzima samo raspaavanje neke publikacije ili brigu oko izrade iste, a da pri tome ne snosi
nikakve trokove. Ako je autor ujedno i nakladnik, govorimo o piscu-nakladniku, u ijim se
knjigama najee pojavljuju izrazi vlastita naklada ili vlastito izdanje.2
Meu zakonima koji reguliraju tradicionalno nakladnitvo

osnovni je zakon o

autorskom pravu i on predstavlja temelj nakladnitvu i politike prema knjizi te regulira odnos
izmeu autora i nakladnika to ukljuuje i trgovinu knjigom.

ivkovi, D. Elektronika knjiga. Zagreb : Multigraf, 2001. Str. 21 23.

Namjera mi je u ovom radu, provesti istraivanje kako se postupalo s knjigom, to je

znaila, kako se i koliko tiskala i bila dostupna itatelju u periodu Drugog svjetskog rata u
Hrvatskoj. Naglasak je na nakladnitvu u vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske kada je, a ira
javnost u to vjerojatno nije dovoljno upuena, knjina djelatnost i nakladnitvo doivjelo
pravi procvat.
Metodom usporeivanja asopisa, novina, zbornika, strune literature itd.. prikazat u
djelovanje poznatih i onih manje poznatih nakladnika u vrijeme NDH, te istaknuti vanost
pojedinaca koji su potisnuli svoju politiku opredijeljenost i pridonijeli razvoju knjine
produkcije onog vremena.

1. Nakladnitvo,tiskarstvo i knjiarstvo djelatnost do Drugog

svjetskog rata
Ove tri djelatnosti usko su povezane, no svaka je u nekom segmentu specifina. U
prvim desetljeima postojanja tiskane knjige u osobi tiskara bile su objedinjene tri struke.
Tiskar je tada nabavljao papir, izabrao rukopise za tisak, pregovarao s autorima i esto
sudjelovao u pripremama rukopisa za tisak, on se osobno, ili preko svojih agenata brinuo za
raspaavanje knjiga. Ve u 16. stoljeu dolazi sve vie do razlikovanja poslova to ih obavlja
tiskar i onih to ih obavljaju nakladnici i knjiari, pri emu sredinju ulogu od tiskara
preuzima nakladnik. On se vie bavi izdavakom politikom, a posao tiskara ograniava se na
tehniku proizvodnju knjige. U 15. st. poinje proces odvajanja knjiarstva od tiskarstva i
nakladnitva kao posebne profesije. Tiskarstvo i nakladnitvo doivljavaju od poetka 16.
stoljea do kraja 18. stoljea pravi procvat. Velika knjina proizvodnja u 16.i 17. stoljeu bila
je uz ostalo, mogua i zato to je u to vrijeme postojala vrlo gusta i dobro ureena mrea
knjiara koja je od tiskara i izdavaa preuzimala knjige i dalje ih raspaavala. 3Raspaavanjem
knjiga bave se u to vrijeme najee profesionalni knjiari koji svoje duane imaju u svim
veima mjestima. Dodue, nisu bili ba brojni knjiari, koji su mogli ivjeti od trgovine
knjigama. Uvid u njihovo poslovanje pokazuje da su se esto morali baviti i uvezivanjem
knjiga, pozlaivanjem, prodajom papira i pergamenta, tinte i drugih potreptina za pisanje pa
ak i tiskanjem knjiga. No, prodajom knjiga nisu se bavili samo knjiari, nego i izdavai koji

Stipevi, A. Povijest knjige. Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske, 1985., str. 370

su nerijetko imali svoje vlastite knjiare, najee za prodaju vlastitih izdanja, ali i knjiga
drugih izdavaa do kojih su dolazili razmjenom.4

1.1. Nakladnitvo
Nakladnitvo je djelatnost kojom djelo postaje dostupno javnosti, a ukljuuje
pribavljanje i odabir rukopisa, ureivanje, grafiko-likovno oblikovanje, organizaciju tiskanja
ili drugog oblika proizvodnje, promidbene djelatnosti te raspaavanje. Nakladniki proizvodi
tradicionalnog nakladnitva su tiskane knjige, broure (ne periodine publikacije koje bez
omota imaju najmanje pet, a najvie 48 stranica), serijske publikacije (novine, novinsko i
revijalno nakladnitvo), zemljovidi i muzikalije. Od 1970-ih pojavljuje se audiovizualna graa
koja se koristi uz pomo elektronskog pomagala, a od 1990-ih razvija se elektroniko
nakladnitvo. Elektroniki asopisi, a poslije i knjige, objavljuju se prvo u materijalnom
obliku na disketama, CD-ima, a ubrzo zatim i na Internetu tj mrena izdanja. U elektronikom
nakladnitvu esto se, u tom smislu, govori o proizvoau. Nakladnikim ugovorom autor ili
drugi nositelj autorskog prava na autorsko djelo prenosi pravo umnoavanja i stavljanja u
promet tj. pravo izdavanja djela na nakladnika, koji se obavezuje da djelo izda o svom troku.
Nakladnike kue mogu biti ope ili specijalizirane, ovisno o strunom podruju ili
vrsti proizvoda koje objavljuju. Mogu se specijalizirati za izdavanje knjige za djecu, mlade,
zvune knjige, zemljovide i dr. Posebnu skupinu ine nakladnici strunih i znanstvenih
knjiga. Poznati su nakladnici u podruju prirodnih znanosti, tehnike i medicine udrueni u
International Group of Scinetific Technical and Medical Publishers (STM). Krajem 20 st.
uestalo je spajanje vie nakladnikih kua, esto s produkcijom istog ili slinog tematskog
podruja u jednu korporaciju s veom ili manjom samostalnou nakladnika. Nakladnici nota
ulanjuju se u jedinstveni identifikacijski sustav ISMN. Nakladnici knjiga ulanjuju se u
jedinstveni identifikacijski sustav ISBN, a podaci o njima dostupni su u svjetskom imeniku
nakladnika (Publishers' International ISBN Directory). Na meunarodnoj razini nakladnici se
udruuju u svjetsku udrugu IPA International Publishers Association.5
Kao to se nakladnitvo razvijalo u Europi, u Hrvatskoj je pojava nakladnitva vezana
uz 1694. godinu, kada je Sabor predao zemaljsku tiskaru P. Ritteru Vitezoviu, koji je tiskao
knjige s impresumom Ex Musaeo meo graecimonti i prodavao ih u vlastitoj knjiari. Do

Ibidem, str. 372

Nakladnitvo. // Hrvatska enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1999-. Sv. 7.
2004.
5

poara 1706. Vitezovi je objavio oko 50 djela, preteno kalendara i kronika.6 Nakon
Vitezovia, kao izdavai javljaju se Isusovaki kolegij i I. K. Weitz koji su 1740. izdali dva
vana djela: veliki rjenik pavlina I. Belostenca latinsko-hrvatski Gazophylacium i
Lexicon latinum isusovca Andrije Jambriia. Ove su dvije vane knjige ujedno po svom
opsegu i tehnikoj izvedbi dokazi ve tada lijepo razvijenog tiskarstva.7 U isto vrijeme izdaju
se, u znatno poveanom broju, kolske knjige. Weitzovu knjiaru i tiskaru preuzima Antun
Reiner poznat po tome to je objavio 1757. godine tree izdanje Cythare octochorde. U
drugoj polovici 18. st. pojavio se u Hrvatskoj beki tiskar i nakladnik, povlateni dvorski
knjiar s lektornim kabinetom J. Th. Trattner, koji je u Zagrebu i Varadinu otvorio svoje
podrunice. Bio je izdava kratkotrajnih njemakih novina Kroatischer Korrespondent iz
1789., kolskih knjiga i lijenikih djela za puk na hrvatskom jeziku.8 On je 1794. godine
prodao svoju zagrebaku tiskaru biskupu M. Vrhovcu, kojem je posao vodio A. Novosel.
Istodobno s Trattnerom u Zagrebu je kao nakladnik djelovao i tiskar J. K. Kotsche. Od 1808.
godine u Zagrebu je djelovao Bjelovaranin Franjo upan (Suppan), tiskar i knjiar koji je u
predilirsko i ilirsko doba imao golemu knjinu produkciju. Iz upanove tiskare i nakladne
knjiare koju je nakon njegove smrti naslijedio sin Ladislav, izaao je preteno u starom
pravopisu znatan broj irim slojevima puka namjenjenih hrvatskih knjiga. Isprva veinom
molitvenici i druga nabona djela, prigodni spisi, kalendari i kolske knjige, a kasnije su
slijedila i opsenija djela kao vearovo Ogledalo Iliriuma i Njemako-hrvatski rjenik
Bogoslava uleka. Tamo su na kajkavtini izdana djela Tome Mikloia,grofa Janka
Drakovia, Ljudevita Vukotinovia, Ivana Kukuljevia i drugih. Napokon, tiskala su se kod
upana i prva tri godita Gajeve Danice Ilirske, Novine Horvatske i Novine ilirske.
Uspjean nakladnik novina i knjiga, a kratkotrajno i knjiar bio je Lj. Gaj. On je 1853. od
Lavoslava kupio poduzee, ali ga je ve 1856. prodao L. Hartmannu, kojemu se u poslu 1875.
pridruio Albert Deutsch, a 1880. i Stjepan Kugli. U Gajevoj tiskari izali su knjievni radovi
iliraca: S. Vraza, P. toosa, I. i A. Maurania, D. Demetra, M. Bogovia, P. Preradovia, I.
Kukuljevia. Iz te e nakladne knjiare 1902. godine nastati nakladna knjiara S. Kugli i A.
Deutsch, a zatim nakladna veleknjiara Stjepan Kugli. U razdobolju Hrvatskog narodnog
preporoda, nakladnitvo je, kao najvaniji dio svog programa, imala Matica ilirska (od 1874.
Matica hrvatska), a zatim Drutvo sv. Jeronima. Od druge polovice 19.stoljea najvei je
nakladnik bila JAZU, dananja HAZU, koji je tada poeo objavljivati nizove: Rad, Starine,
6

Ibidem
Breyer, M. Nakladna poduzea. // Naa domovina : zbornik / gl. ur. Filip Lukas. Zagreb : Glavni ustaki stan,
2, 1943.g., str. 1037.
8
Ibidem, str. 1038.
7

Graa, Ljetopis, Stari pisci hrvatski te znanstvene zbornike o hrvatskoj kulturi, povijesti i
umjetnosti. Knjievno Drutvo sv. Jeronima utemeljeno je 1868. godine i po godinama je
najstarije iza Matice hrvatske. Uz niz molitvenih i razliitih katoliko-moralnu i nabonu
literaturu izdavalo je djela domaih i stranih pisaca: M. Budaka, V. Deelia, V. Klaia, A.
Majera, A. enoe, J. Truhelke, H. Sienkiewicza, M. Twaina itd. Uz kalendar Danica koji je
imao veliku nakladu, drutvo je izdavalo knjige posveene korisnoj pouci i zdravoj zabavi. 9
Ba radi svoga bogatog i izabranog sadraja Danica je postala jednom od najpopularnijih
hrvatskih knjiga. Prve godine se tiskala tek u 3000 komada, a 1918. godine u 100 000
komada, uz 45 000 povijesnih knjiga. Tako je to drutvo za pola stoljea prodrlo u narod
preko dva milijuna prodanih knjiga.10 Od 1869. godine Matica izdaje asopis Vienac,
posveen zabavi i pouci iji je urednik . Deeli. Tada se pojavljuje stranaki asopis
Hrvatski sokol, kojeg je ureivao D. Demeter, Hrvatska lipa, Dom i svijet,
Prosvjeta; ivot itd. Poetkom 20 .st. snanoj nakladnikoj djelatnosti Matice hrvatske,
Drutva sv. Jeronima i JAZU-a, pridruilo se 1903. godine Drutvo hrvatskih knjievnika
koje je kroz 23 godine izdavalo mjesenik Savremenik.

Osnovano je vie nakladnih

knjiara koje su pokuale slijediti S. Kuglija: . Trpinac, M. i S. Radi, J. Merkant, N.

Andri. Nakon Prvog svj. rata pojavili su se i novi nakladnici: Minerva Boinoza, knjiara
Vasi itd. Izvan Zagreba u 18. i 19. st. nezaobilizani su bili nakladniko-knjiarski
poduzetnici (esto i tiskari), u Osijeku I.M. Divald, u Dubrovniku K.A. Occhi, koji meu
prvim svojim izdanjima objavljuje Della Bellin talijansko-latinsko-hrvatski rjenik iz 1785. g.
i druga djela dubrovakih pisaca i pjesnika. A. Martecchini je objavio Gundulieva
Osmana, takoer u Dubrovniku. U Rijeci je djelovala obitelj Karletzky, u

Zadru je

djelovao A. L. Battara, gdje je u vrijeme Napoleonove Ilirije (1806.-1810.) tiskano pet

godinja dvojezinih hrvatsko-talijanskih novina Kraglski Dalmatin- Il regio Dalmata, prve
hrvatske novine te kasnije 1844. pet godita hrvatskog knjievnog asopisa Zora
dalmatinska. U Karlovcu je djelovao I. N. Prettner, kod kojeg je 1832. J. Drakovi objavio
svoju Disertaciju, zatim A. Luki, te u Poegi M. Kraljevi.

1.2. Tiskarstvo
Tiskarstvo je djelatnost koja se bavi postupcima oblikovanja i izrade tiskanih
proizvoda kao to su knjige, asopisi, novine, plakati, tiskanice, vrijednosni papiri i sl.
9

Ibidem, str.1042.
Klai, V. Knjiarstvo u Hrvata : studija o izdavanju i irenju hrvatske knjige. Zagreb : Knjiare St. Kugli, 1922.,
str. 46.
10

Obuhvaa sve postupke kojima se ostvaruje otisak, od grafikog oblikovanja, pripreme za

tisak, samog tiska, do grafike obrade.11 Poeci tiskarstva vezani su uz otiskivanje pomou
peatnjka i reljefnih valjaka u glini i vosku, a u Kini u 11. st. i uz pomo ideograma. Prvi
poeci tiskarstva u dananjem smislu bili su motivirani eljom da knjiga postane dostupna to
irem krugu ljudi. Prijelaz s rukopisnih knjiga na tiskane omoguila je uporaba drvoreza, koji
su se isprva rabili kao tiskovne forme za otiskivanje ilustracija, a tekst se naknadno dopisivao.
Za knjige tiskane izmeu 1430. i 1480. izraivali su se drvoreze za tisak i tekst te ilustraciju.
Osnovu suvremenog tiskarstva postavio je J. Gutenberg koji je 1440. poeo primjenjivati
pomina slova i preu za tisak. Tiskarska se boja na slog nanosila tamponom, na njega bi se
stavljao navlaeni papir, koji se otiskivao s pomou tiskarske pree. Na taj nain Gutenberg je
1445. otisnuo Bibliju u nakladi od 100 do 200 primjeraka. Knjige koje su do 1500 godine bile
tiskane na taj nain, nazivaju se inkunabulama, a u 16. stoljeu se poinju sve vie razlikovati
od rukopisnih knjiga i poprimati formate i oblike kakvi su i danas u uporabi. U 15. st.
pojavljuju se tehnike dubokog tiska (bakrorez, bakropis, i poslije bakrotisak), te 1796. po
izumu A. Senefeldera litografija ili ploni tisak, iz koje se polovicom 20. st. razvio ploni
indirektni tisak (ofsetni tisak), a koji je danas prevladavajua tehnika. Prijelaz iz 20. u 21.
stoljee obiljeen je pojavom digitalnih tehnika tiska.12
Hrvatski prvotisak Misal po zakonu rimskoga dvora, tiskan je 22. veljae 1483.
godine. Mjesto tiskanja nije jasno definirano. M. Pelc pretpostavlja da je to bila Venecija, no
kae da postoji i teza da je Misal tiskan u likom Kosinju.13 To je prva knjiga tiskana na
hrvatskom jeziku, na glagoljici sluei se kao predlokom ponajvie glagoljskim misalom
kneza Novaka iz 1368. godine. Prve hrvatske tiskare bile su u Kosinju gdje je 1491.. bio
tiskan Brevijar po zakonu rimskog dvora, a 1494. godine u Senju je zapoela s radom
tiskara od koje imamo sauvanih rukopisa. Tu tiskaru je utemeljio i vodio B. Baromi,
tipograf koji je prije toga radio kao slogar u venecijanskoj tiskari A. Torresania. Baromiu su
pomagala dvojica majstora, ija su imena otisnuta u kolofonu prve tiskane knjige u Senju,
Misala iz 1494. godine: G. Turi i S. Bedrei. Koliko je poznato senjska je tiskara djelovala
u dva kratka navrata oko 1494.-1496. i 1507.-1508. godine. Tiskala je ponajprije djela za
potrebe klerika, redovnika i redovnica, odnosno drugih pismenih vjernika: misale, prirunike,
rituale, vjerskomoralistina djela. Njihovi naslovi dovoljno govore sami za sebe:

11

Tiskarstvo. // Hrvatska enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1999-. Sv. 9. 2004.
Ibidem
13
Pelc, M. Pismo knjiga slika : uvod u povijest informacijske kulture, Zagreb : Golden marketing, 2002., str. 238.
12

Spovidopena iz 1496. Metrija od dobra umrtija, Navunik plebanuev,tj. upnikov

prirunik, Korizmenjak iz 1508. Nakon toga je njihova djelatnost ugasnula.14
Godine 1530. osnovana je u hrvatska tiskara u Rijeci. Njezin je utemeljitelj bio
modruki biskup . Benja Koii, a objavila je pet glagoljskih knjiga. Najvanijim tiskarskih
sreditem za Hrvate bila je Venecija gdje je 1495. tiskana prva hrvatska knjiga na latinici. To
je Lekcionar Bernardina Splianina. U 16. stoljeu tiskane su u Tubingenu i Urachu
hrvatske protestantske knjige, a oko 1570. godine Juraj Zrinski u Nedeliu je osnovao
tiskaru, koja je kasnije preseljena u Varadin. Pravi razvoj tiskarstva u Hrvatskoj, povezanog
s nakladnitvom ide od Senjanina P.R. Vitezovia., koji u Zagrebu osniva Isusovaku, kasnije
Zemaljsku tiskaru. O daljem razvoju nakladnike i tiskarske djelatnosti u Hrvata do Drugog
svjetskog rata reeno je ranije jer od tada su tiskari najee nakladnici i raspaavatelji tj.
imaju vlastite knjiare.

1.3. Knjiarstvo
Knjiarstvo je skupni naziv za razliite oblike trgovine knjigama, asopisima,
zemljovidima, muzikalijama i dr. objavljenima na bilo kojem mediju. U povijesti je uz
raspaavanje obuhvaalo i proizvodnju knjiga i slinih publikacija. Nakladnik moe knjigu
prodati izravno knjiari koja je trgovina na malo, no postoje i razliiti oblici posredne
trgovine (komisionarska prodaja, distribucijski centri za prodaju na veliko). Knjige i ostale
publikacije mogu se prodavati i u sklopu drugih trgovina, npr. robnih kua, a rabljene i stare,
u novije vrijeme kolski udbenici, nude se u antikvarijatima. Nakladnik je taj koji odreuje
cijenu knjige i popust knjiaru tzv. rabat kako bi ovaj pokrio troak raspaavanja knjige i
imao zaradu. Poseban su oblik raspaavanja knjige klubovi knjige. Oni nastaju u doba
osnivanja itateljskih drutava (18. i 19. st.) koja su objavljivala licencna izdanja u visokim
nakladama. Veliki i znaajni klubovi knjiga imaju danas viemilijunsko lanstvo, npr.
Bertelsmann, Boubleday, Direct, France Loisiris.
Najstariji podaci o trgovini knjigama potjeu iz Starog Egipta. Prodaju i posudbu
knjiga biljei i Talmud15. Popisi knjiga za prodaju, katalozi, pojavili su se ve u 1. st.pr. Kr., a
s pojavom velikog broja naslova na tritu, nakon pojave tiskane knjige katalog postaje
nuno pomagalo u raspaavanju. U antici i srednjem vijeku glavni izvor informacija o
knjigama bilo je Prirodoslovlje Plinija Starijeg u 37 knjiga.
14
15

Ibidem, str. 240

Knjiarstvo. // Hrvatska enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1999-. Sv. 6. 2004.

U 12. i 13. stoljeu stationarius tj. knjiar, organizira ak izdavanje sveuilinih

udbenika i ima zaradu. Putujui trgovci (venditores librorum) irili su tada knjige i manje
imunim slojevima. S pojavom tiskarskog stroja prvi tiskanri bili su i nakladnici i knjiari. U
15. st. Aldo Manuzio u Veneciji najbolji je nakladnik grkih i rimskih klasika, u 16. i 17. st.
obitelj Elzeuir u Leydenu, u 16. st. Ch. Plantin u Antwerpenu. Snana knjiarska struka ide
ve u 15. st. kao karika u procesu proizvodnje i raspaavanja. Neki su tiskari otili u knjiare
kao npr. N. Jenson. Drugi su imali vie trgovina i agente (factores) za raspaavanje svojih
izdanja. Oni su ispitivali trite, dijelili letke, obilazili sajmove te se uspostavlja dobro
organizirana knjiarska mrea. Znaajni sajmovi knjiga bili su u Lyonu, Strasbourgu,
Frankfurtu na Majni, ulica Buchgasse, gdje 1569. tu prodaje 17 knjiara iz Frankfurta, 3 iz
Venecije, 4 iz Lyona i 5 iz Geneve, potom u Leipzigu, koji je bio sve do 1945. najjae
europsko knjiarsko sredite. Potkraj 19. stoljea 8 082 knjiara iz cijelog svijeta slale su
onamo knjige u komisionu prodaju. Od 1949. sajam u Frankfurtu je ponovo vodei
meunarodni sajam knjige, iako su se razvijali mnogobrojni novi sajmovi.
U Hrvatskoj su se prve knjiare pojavile uz tiskare. Zgodno je istaknuti da se u
Hrvatskoj prodajom knjige bavio i renesansni filozof Frane Petri. Ve prije spomenuti
Dubrovanin, jer je u Dubrovniku knjiarska mrea bila dobro organizirana, B. Occhi izdao je
1703. prvi popis publikacija na hrvatskom jeziku, a njegovi nasljednici osnivaju tiskaru i
knjiaru, koju onda preuzima A. Trevisan, a potom A. Martecchi. Na 'podruju Hrvatske
otvara se sve vie knjiara, posebno u Zagrebu, Karlovcu, Varadinu i to pod utjecajem Bea i
Njemake, a potkraj 19. i poetkom 20 .st. knjiarstvo se iri i u druge hrvatske gradove.
Godine 1859. bilo je u Hrvatskoj 12 knjiara, a 1909. godine 74 knjiare. Izmeu dva svjetska
rata Zagreb je znaajno knjiniarsko sredite. Tada se poslovno istiu knjiari M. Breyer,
braa Kugli, J. Hartl. Knjiare su imale velik znaaj za kulturni ivot i u Osijeku, Splitu,
Suaku, Varadinu, Karlovcu. O tome svjedoi asopis Knjiarstvo koji je izlazio od
1925.-1932.g., a ureivali su ga V. Prestini, J. Kratina i R. Horvat.
Nakon Drugog svjetskog rata zaustavlja se razvoj knjiarske struke, pojavljuju se velike
dravne nakladnike kue, npr. Mladost, Naprijed, kolska knjiga, koje otvaraju vlastite
knjiare. U 1960-ima u poslovanje knjiara uvode se raunala. ISBN je 1990-ih posluio za
sastavljanje kataloga knjiga na prodaju. Potkraj 1990-ih javljaju se mrene knjiare, ime je
pokrenuta elektronika trgovina knjigom,a tisak na zahtjev prepostavljen je tradicionalnom
tiskanju i raspaavanju knjige.

2. Povijesne prilike u Hrvatskoj u doba Drugog svjetskog rata

Drugi svjetski rat jo je uvijek velika tema svjetske historiografije. O njoj doslovno svake
godine, od 1945. do danas izlaze zbirke izvora, monografije i rasprave, ve i zato to se stalno otvaraju
ranije zatvoreni fondovi arhivske grae. Dakako,ve desetljeima se objavljuju i memoari vanih
aktera toga rata. Zanimanje za tu problematiku

lako je razumijeti jer radi se o najveem i

najstranijem krvoproliu (57 milijuna mrtvih) u povijesti ovjeanstva koje je izazvalo mnogobrojne
i dugotrajne posljedice, te ostavilo tragove koji dopiru do dananjih dana. O golemoj svjetskoj
produkciji djela o Drugom svjetskom ratu, naa javnost relativno malo zna.16
Rat je u svoje okrilje povukao mnoge svjetske drave koje su bile ukljuene u dva
suprotstavljena bloka. S jedne strane to su sile Osovine ili Trojnog pakta predvoene Njemakom,
Italijom i Japanom, kojima se pridruila i Nezavisna Drava Hrvatska, a njima suprotstavljene su
lanice antifaistike koalicije Velika Britanija, Francuska, te kasnije SSSR i SAD. Na podruju
prve Jugoslavije, odnosno na prostoru Hrvatske, kao antifaisti se poinju isticati partizani koje
predvode komunisti.

2.1. Nezavisna Drava Hrvatska u Drugom svjetskom ratu

Napadom sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju u travnju 1941., dolo je do brzog vojnikog
sloma prve Jugoslavije, koja je nastala na klimavim temeljima budui da je antagonizam ZagrebBeograd bio sve jai kako se bliio vihor rata, to pokazuje i nastanak Banovine Hrvatske 26.
kolovoza 1939., sporazumom Cvetkovi Maek, a ime se pokualo rijeiti tzv. hrvatsko pitanje.
Njemaka i talijanska vojna pobjeda 1941. godine, otvorila je put ustanovljenju NDH. Vladajua
struktura u NDH bile je ustaka organizacija. Totalitarna praksa koju su predvodile ustae, izazvala je
otpor. Na elo antifaistikog pokreta nametnuli su se komunisti, koji su bili pobornici lijevih
totalitarnih ideja. Tijekom Drugog svjetskog rata, stjecajem okolnosti, hrvatski je narod opet bio
podvojen te je u djelu tog rata imao ak i dvije drave koje su, vodei se svojim ciljevima, stavljale
naglaske na pojedina podruja ljudskog razvoja i napretka. Na podruju knjige, nakladnitva, tiska
Nezavisna Drava Hrvatska bila je u prednosti.
A. Paveli, voa ustake organizacije, budno je u Italiji pazio to se dogaa u Kraljevini
Jugoslaviji, te je s vremena na vrijeme upuivao poruke hrvatskom narodu. Jo uoi Boia 1940.
godine, on je u svojoj estitci iz Italije naglaavao da je ovo Hrvatskoj posljednji robijaki Boi.
Uoi napada Nijemaca i Talijana na Jugoslaviju, Paveli se 5. travnja 1941., iz Italije, obraa
16

Lovreni, R. Nemirni mir : svijet 1918-1939. Zagreb : Mala zvona, 2011. str. 7.

10

hrvatskom narodu i Hrvatima u jugoslavenskoj vojsci, potiui ih da ustanu protiv velikosrpskih

vlastodraca, za svoju slobodu i slobodu svoje domovine. Ta ideja poglavnika jako e utjecati na
razvoj nakladnitva i hrvatske knjievne misli tijekom rata. Slubeno, Paveli preuzima vlast po
povratku u Zagreb 15. travnja. 1941. Imenovao je prvu hrvatsku dravnu vladu u kojoj je on bio
predsjednik i ministar vanjskih poslova, S. Kvaternika je imenovao svojim zamjenikom i ministrom
obrane, A. Artukovia ministrom unutarnjih poslova,a ministarstvo za bogotovlje i nastavu pripalo
je M. Budaku. Ustaki reim bio je diktatorski reim, budui da nema stranaka, a vrhovnu vlast ima
Glavni ustaki stan na elu s poglavnikom, koji odluuje o svemu, samim time i o knjinoj djelatnosti.
Ustae su slijedei rasistiku politiku, inili zloine genocida protiv idova, Cigana te protiv Srba. Uz
genocidnu politiku, takoer provoen je i teror, posebice protiv onih Hrvata koji se nisu slagali s
politikom ustake organizacije, protiv komunista i antifaista te protiv lanove najjae predratne
hrvatske stranke, Hrvatske Seljake Stranke (HSS). U ustakim logorima, nalazili su se mnogi
istaknuti hrvatski knjievnici, slikari, skladatelji, znanstvenici, sveenici, prosvjetni djelatnici i
sportai. Neki od njih, npr. Ivan Metrovi, napisali su potresna svjedoanstva o svom tamnovanju i
ekanju smrti.17 Cenzura se isto tako nemilosrdno provodila, a sve tiskare su podravljene i postavljeni
su ustaki povjerenici. Pod geslom ienja jezika od srpskog utjecaja, reim i njegov Ured za
hrvatski jezik, nameu nove tvorenice i rijei (npr. munjovoz= tramvaj, samovoz= automobil,
krugoval= radio). Takoer ured uvodi i korijenski pravopis.18
Bilo je u NDH i onih Hrvata koji nisu poistovjeivali kompromitirani ustaki reim i hrvatsku
dravu. Oni su drali da su reimi prolazni, mislili su pod tim i ustaki, ali da samostalna hrvatska
drava kao potreba i elja hrvatskog naroda treba ostati. To se moe isitati iz lanaka nastalih u
drugoj polovici 1944. godine, pa sve do svibnja 1945. godine u zagrebakom dnevniku Hrvatski
narod i u zagrebakom tjedniku Spremnost. U NDH se odvijao izuzetno sadrajni kulturni ivot.
Tada je izdano mnogo knjiga. Onovane su radio postaje, izdavane brojne novine i asopisi, djelovala
su kazalita, sveuilita, velik broj osnovnih i srednjih kola. Kruna svemu je izdavanje Hrvatske
enciklopedije.

2.2. Antifaizam u Hrvatskoj u vrijeme rata

Predratni antifaizam, znatno razvijen u Hrvatskoj, u hrvatskom je narodu postao jo snaniji i
izraeniji u ratnim okolnostima od 1941. i dalje. irenju antifaistikog raspoloenja pridonosili su
mnogi hrvatski intelektualci poznati po svom slobodoumlju i privrenosti demokratskim naelima.
Kao antifaisti, djelovali su i komunisti i njihovi sljedbenici iz redova omladine. Hrvatski antifaistiki
pokret ubrzo je prerastao i u oruani partizanski pokret. Kako je pokret jaao, osnivaju se i nova tijela.
17
18

Peri, I. Povijest Hrvata. Zagreb : CTT- Centar za transfer tehnologije, 1997., str. 52.
Goldstein, I. Povijest 4 : udbenik za etvrti razred gimnazije. 1. Zagreb : SysPrint, 2010., str. 136.

11

Na razini prostora itave Jugoslavije AVNOJ, a za prostor Hrvatske ZAVNOH. Zasjedanja ovih tijela
temelj su nove, druge Jugoslavije, te samim tim i Hrvatske. elni ovjek u toj novoj Jugoslaviji
postat e J. B. Tito, a predsjednik ZAVNOH-a postat e knjievnik V. Nazor, koji se kao hrvatski
domoljub ukljuio u partizanske redove tijekom 1942. godine. Glavni rukovodilac antifaistikog
pokreta u Hrvatskoj bio je A. Hebrang (stariji). On se iako komunist, osjeao i Hrvatom. Nakon rata
zatoen je, u nerazjanjenim okolnostima,i navodno poinio samoubojstvo, premda se smatra da je
ubijen od strane reima, budui da se suprotstavljao beogradskom centralizmu. U partizanima je bio i
knjievnik i pripadnik HSS-a, I.G. Kovai. Ubili su ga etnici 1943. godine, a grob mu je ostao
nepoznat. Sam Kovai je kao uspomenu na ratne strahote ostavio nekolicinu djela, od kojih je
svakako najpoznatija poema Jama. Hrvati su u velikom broju sudjelovali u antifaistikom pokretu i
oruanoj partizanskoj borbi i krajem1944., bilo ih je oko 150 000.19
Partizani su, primjereno uspjesima u borbama i nainu ratovanja, na podrujima pod svojom
kontrolom najee tiskali razliite biltene, proglase, promidbene broure, novine, okrunice i sline
tiskopise, ali i poneku knjigu u primitivnim tehnikama ( ciklostilima, apirografima pisaim
strojevima)

20

to je u odnosu na vladajui reim skromno. Sadraji te grae najee su imali dva

cilja: narodu dati obavijest o ratnim dogaanjima u zemlji i u svijetu i objasniti narodu ciljeve borbe
protiv okupatora i domaih izdajica. Kako se bliio kraj rata i njihova pobjeda i oni ine zlodjela nad
stanovnitvom i hrvatskom knjigom.
Njemaka i talijanska okupacija hrvatskih zemalja u Drugom svjetskom ratu, kao i rat koji se vodio na
hrvatskom tlu izmeu ustaa, etnika, partizana, Nijemaca i Talijana imao je teke posljedice za
hrvatskog ovjeka, knjigu i knjinice koje su unitavane tijekom rata i neposredno nakon njega jer i
jedna i druga strana imale su svoje poudne i nepoudne knjige.
Dragocjen kao antifaistiki dokument ovjeka koji nije bio komunist i nije otiao u umu je
dnevnik Josipa Horvata21. Dragocjen je i po svojim biljekama o ljudima s kojima se susretao i
razgovarao. Cijeli je to spektar: od onih koji su u ustakom reimu imali funkcije, onih koji su bili u
diplomaciji Nezavisne Drave Hrvatske, u meuratnom i ratnom novinarstvu, knjiarstvu, likovnoj
umjetnosti, knjievnosti, sveuilitu, sve do ljudi koji su se opirali iz nacionalno vjerskih ili pak isto
ljudskih razloga. Iz Horvatova dnevnika je vidljivo kako je povijest mljela ljude koji su mislili da je
dolo hrvatsko vrijeme, pa do onih koji su s gaenjem ili oportunizmom reagirali na stvarno stanje
prekipjelog europskog lonca.

19

Peri, I. Povijest Hrvata. Zagreb : CTT- Centar za transfer tehnologije, 1997., str. 243.
Ciklostil je stroj za umnoavanje tehnikom prikladnom za okrunice, a apirograf stroj za runo umnoavanje
tekstova ili crtea.
21
Horvat, J. Preivjeti u Zagrebu : dnevnik 1943-1945. Zagreb : SNL, 1989., str. 220
20

12

3. Nakladnitvo i nakladnici u doba Nezavisne Drave Hrvatske

(1941.-1945.)
U razdoblju izmeu dva svjetska rata knjiga dobiva snanu zadau, promicati nacionalne
interese i stvarati novog ovjeka u skladu s ideologijama koje nisu izrasle na hrvatskom tlu nego u
Italiji (faizam) i Njemakoj (nacional-socijalizam). Knjievnici, novinari, pa i znanstvenici pozivaju
se i tjeraju da svoje pero stave u slubu nove ideologije. Tako u listu Ustaa od 12. listopada 1941.
godine izmeu ostaloga stoji da hrvatska inteligencija ima provesti duhovnu mobilizaciju i sva
sudjelovati u izgradnji nove drave.22 Knjige su izlazile dotad nezabiljeenim tempom. Antun Barac
citira jedno predavanje koje je uo na Hrvatskom krugovalu: Tu je upravo (tj. u NDH) knjievnost i
knjiga uope, doivjela svoj razmah, vjerovatno najvei odkad postoji. I to ne samo brojem, nego i
vrsnou. Na te je rijei Barac nadovezao svoja razmiljanja: Ima mnogo uporita za ovakve tvrdnje.
Bujnost na knjiarskom tritu iznenauje. U Zagrebu se godinje izdaje mnogo knjiga, i u opremi u
kakvoj se one nisu prije pojavljivale. Mogu se opravdati i rijei o slobodi: sad se pruila prilika,
mogunost,da obilno piu i tampaju svoje stvari ljudi, koji se nekad u knjievnosti nisu smjeli ni
ponuditi. Ustaka je vlast uvela mnogobrojne dravne nagrade, koje se svake godine na Antunovo
dijele za prigodnu sveanost. Nagrade su prilino visoke i na taj nain prihodi od knjievnog rada
znae znatan prilog u prihodu pojedinih intelektualaca. Ironino, Barac primjeuje: neki se
knjievnici obilno okoriuju tima mogunostima zarade, te se pojavljuju u listovima svakih osam
dana. Kau, da je neki od njih rekao, da mu nikad nije bilo tako dobro kao sada.

23

Nakon to je

afirmativno govorio o proizvodnji knjige u doba NDH, Barac kritiki pie o ustakim vlastima,
posebno o knjievnicima: Djeca, ene, starci, borci umiru na putovima, njivama, spaljenim kuamaod puaka, bomba, vatre, bodea. Hrvatskih mjesta nestaje, isezavaju itava naselja... A u Zagrebu
knjievnci raspravljaju o autonomiji knjievnog stvaranja, o jedinstvu istine,dobrote, ljepote.24
Knjige i nakladnika djelatnost uope, bile su znaajna odrednica kulturnog ivota u NDH.
Potvruje to injenica da je u etiri godine Drave tiskano preko 3000 naslova knjiga, 60-ak kalendara
i godinjaka i vie od 400 muzikalija. Ne samo da je u NDH objavljeno toliko knjiga, ne samo da su se
uz postojee pojavile brojne nove novine pa znanstveni i struni asopisi, nego je u to kratkom
vremenu objelodanjeno niz fundamentalnih djela od Hrvatske enciklopedije, zbornika Naa
domovina , sabrana djela brojnih hrvatskih pisaca, opsena Kultura Hrvata kroz 1000 godina J.
Horvata (2. knjige, prva je tiskana 1939.), sjajna sinteza o povijesti BiH Povijest hrvatskih zemalja
Bosne i Hercegovine(Sarajevo,knjiga 1.,1942.), pa sinteza Hrvatska knjievnost od poetka do

22

Stipevi,A. Socijalna povijest knjige u Hrvata 3 : od poetka hrvatskog narodnog preporoda (1835.) do danas.
Zagreb : kolska knjiga, 2008., str. 41.
23
Barac, A. Bijeg od knjige. Zagreb : Naprijed, 1965.,str. 13-15..
24
Ibidem, str. 15

13

danas 1100.-1941. S. Jeia, Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda M. Kombola i

brojna druga.
Ustaka vlast bila je svjesna da je stvaranje ustake literature vaan initelj za provoenje
ustakih programskih naela. S tim u vezi poelo je rjeavanje knjievnog jezika i pravopisa, rezultat
ega su krajnosti u izmiljanju novih izraza i kovanica, a kulminacija je

Zakonska odredba o

hrvatskom jeziku, njegovoj istoi i pravopisu, kojom se uvodi korjenski pravopis i kojom je vraen
etimoloki pravopis koji je u Hrvatskoj bio na snazi od 1892. godine. Zbog potekoa s nestaicom
papira i nabavom materijala, procvat izdavake djelatnosti zadavao je probleme tiskarima. ak je i
zakonskom odredbom

osnovana Zajednica za papir, koja je vodila nadzor nad prikupljanjem,

proizvodnjom, uporabom i raspodjelom papira. Nakladnici i tiskari podlijegali su zakonskoj odredi o

dostavljanju primjeraka tiskovina Hrvatskoj narodnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu, Knjinici
zemaljskih muzeja u Sarajevu i Gradskoj knjinici u Dubrovniku. Kako su se nakladnici, koji su
istovremeno bili i tiskari, nali u dilemi, trebaju li dostavljati dva obavezna primjerka ili jedan,
donijeto je u Narodnim novinama br. 234, 16.listopada.1942. tumaenje

zakonske odredbe o

dostavljanju dunostnih primjeraka, koje kae da nakladnik koji je tiskar mora Hrvatskoj narodnoj
sveuilinoj knjinici dostavljati po dva primjerka od svega to u vlastitoj nakladi tiska ili na bilo koji
nain grafiki napravi.25
Radio je postao nakon uspostave NDH vrlo vaan za propagandnu djelatnost, jer su ostala
sredstava komunikacije bila vrlo loa. Prema zakonskoj odredbi br. XXIV-155-2-1942. od 17. sijenja
1942., zadatak je Hrvatskog krugovala da slui uljudbenim, prosvjetnom, moralnom i gospodarskom
razvitku hrvatskog naroda.26 Svakodnevno su emitirana predavanja na odreenu temu, npr. iz jezika,
gospodarstva, knjievnosti, kulturnog ivota, sporta i dr. Predavai su bili istaknuti znanstvenici,
kulturni djelatnici i sl., a vijesti su emitirane, osim na hrvatskom i na sedam stranih jezika:
njemakom, talijanskom, turskom, maarskom, rumunjskom, slovakom i bugarskom). Radio Zagreb
pokrenuo je i svoj list Hrvatski krugoval. Vanu propagandnu ulogu imao je i film. Hrvatski slikopis
organizirao je proizvodnju fimskih novosti, posebno dravnog vrha. I film i radio bili su izravno pod
nadzorom Dravnog izvjetajnog i promidbenog ureda. Osnovan je i Hrvatski dravni novinski ured.
Ve 1941.godine dozvolu za izlaenje dobilo je 7 dnevnika u ukupnoj nakladi od 500 000 primjeraka,
a obustavili su se dotadanji asopisi i novine. Narodne novine su slubeni list za cijelu NDH, a
izdaju se u Zagrebu. Njihovo izdavanje i nadzor nad njima spada u nadlenost zakonodavnog
povjerenika pri poglavniku. Hrvatski dravni novinski ured mjenja ime u Hrvatska izvjetajna sluba.
U sijenju 1942. HIS se ukida, a njegove zadae preuzima Odsjek za novinstvo u Dravnom
izvjetanjnom i promidbenom uredu. Za izlaenje i raspaavanje svih vrsta novina, asopisa i knjiga,
osim kolskih knjiga, slubenih izdanja, tiskopisa Hrvatske dravne tiskare i izdavanja dravnih vlasti,
ustanova i zavoda, potrebna je prethodna pismena dozvola Dravnog izvjetajnog i promidbenog
25
26

Turinec, Z. Knjiga u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj : magistarski rad. Zagreb : Filozofski fakultet, 1998. str.85.
Ibidem, str. 13

14

ureda kod predsjednika vlade.27 Rukovodei organ na podruju cjelokupne izdavake djelatnosti u
NDH bilo je Ministarstvo nastave (kasnije preimenovano u Ministarstvo narodne prosvjete) sa svojim
odjelima i ustanovama.
Glavna uloga u stvaranju ustake knjievne produkcije namijenjena je sredinjim kulturnim
institucijama i nakladnikim kuama, ponajprije: HAZU, Matici hrvatskoj, Hrvatskom izdavalakom
bibliografskom zavodu, Drutvu hrvatskih knjievnika i Hrvatskoj narodnoj i sveuilinoj knjinici.
Jo prije uspostave NDH u Zagrebu je najutjecajnija tiskara i izdavaka ustanova bila Tipografija, koja
je okupljala zagrebaku novinarsku elitu.28 Tu su se tiskale slavne zagrebake novine Obzor,
Jutarnji list, Veer, kao i Budakov Hrvatski narod koji u vrijeme NDH postaje vodeim
dnevnikom. Jasno je da su ustake vlasti bile zainteresirane za Tipografiju jer joj je namjera iznova
stvarati literaturu iz povijesti i kolske udbenike.29 Tipogafija je u novoj dravi zadrala primat u
tiskarstvu jer je tiskala oko 500 knjiga i dvadesetak asopisa i novina. Od poznatih asopisa i novina u
Tipografiji su tiskani: Croatia, Eletrothenika, Glasnik sv.Franje, Hrvatska filatelistika, Hrvatska
mladost, Hrvatski narod, Hrvatski krugoval, Hrvatska smotra, Hrvatsko kolo, Lijeniki vjesnik, Polet,
Pravica, Prosvjetni ivot i drugi.30 Vie naslova tiskala je jedino Hrvatska dravna tiskara, to se i
podrazumijeva ako se uzme u obzir njeno iskljuivo pravo naklade i tiskanja kolskih udbenika.

3.1. Hrvatska dravna tiskara

Ona je nastala spajanjem tadanje Zaklade tiskare Narodnih novina i Nakladnog zavoda, koji
su prvotno proglaeni imovinom NDH. Ministarstvo bogotovlja i nastave moralo je izraditi pravilnik
sa zakonskom moi i ureenju iste i po njemu zadae tiskare su da izdaje: sve slubene listove,
zbornik zakona i naredaba, posebne tiskanice za sve dravne urede i kole, posebna izdanja zakona,
naredaba i drugih propisa, sve kolske knjige i kolska uila, sve novanice, potanske marke, biljege,
mjenice i sve dravne vrijednosne papire. Ona je mogla prema potrebi, a uz odobrenje predsjednika
vlade, osnivati svoje podrunice i u drugim gradovima NDH. Tako preuzima Dravnu tampariju u
Sarajevu, koja postaje njenom podrunicom. Od poznatih asopisa u HDT-i su tiskani:Grafika
revija, Hrvatska revija, Hrvatski enski list, Hrvatsko socijalno osiguranje, Indeks, Nastavni vjesnik,
Obitelj, Plava revija, Proljee, Prometni glasnik, Rad i drutvo, Sklad, Stenograf, Suvremenost,
Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva i Vjesnik inenjerskih komora.31

27

Ibidem, str. 19
Sagrak, D. Zagreb 1941-1945. Zagreb : vlastita naklada., 1995., str. 43.-44.
29
Krizman, B. NDH izmeu Hitlera i Mussolinija. Zagreb : Globus, 1983, str. 28.
30
Turinec, Z. Izdavai / nakladnici u NDH. // asopis za suvremenu povijest, 32, 1 (2000.), str. 51.
31
Ibidem, str. 61.
28

15

Ipak najvanija zadaa koju su vlasti namijenili HDT-i kao nakladniku bila je izdavanje
kolskih udbenika. U roku od pet mjeseci, po naredbi vlasti, svi udbenici za sve razrede osnovnih i
srednjih kola morali su biti napisani i tiskani. Angairani su vrhunski strunjaci i pedagozi koji su
uspjeli u zadanom roku pripremiti nove ili preraditi stare udbenike, a tiskara ih je uspjela u tom
istom roku i tiskati i distribuirati po cijelom podruju NDH. Naglasak je bio na nacionalnoj skupini
predmeta: hrvatski jezik, hrvatska povijest i zemljopis NDH. Ukupno je tiskano 1 600 000 primjeraka
kolskih knjiga. Podsjetimo se da je taj pothvat realiziran u vrijeme krvavog rata, dakle, u vrijeme
golemih potekoa u osiguranju papira i drugog reproduktivnog materijala za tiskare. U realizaciju
projekta ukljuen je velik tim najboljih strunjaka, koji su se dobrovoljno odrekli godinjeg odmora i
prikljuili se poslu. Ministarstvo nastave izdalo je vrlo stroge kriterije, jer se nije htjelo zbog kratkoe
vremena izlagati riziku diletantizma i nedovoljne znanstvene i strune razine udbenika.32 Treba
napomenuti da se radilo o vrlo kvalitetnim udbenicima od kojih su neki bili u uporabi i 1990-ih
godina (npr. udbenici . Jakia za peti razred osnove kole i za prvi razred gimnazije za nastavu
povijesti te udbenik M. Kombola. Kao njihovi autori potpisuju se vrhunski strunjaci. Osim
navedenih tu su jo: M. Ujevi, J. Oberki, V. tefanovi, P. Tijan, J. Adamovi, M. Barada, J. idak,
F. Lukas, F. Dugan, M. enoa i mnogi drugi. Bez sumnje bio je to pothvat nezabiljeen u dotadanjoj
povijesti hrvatskog nakladnitva.33 Hrvatska dravna tiskara bila je uz Zemljopisni zavod
domobranstva, Nakladnu knjiaru S. Kuglija, i Nakladnu knjiaru A. Jelasa, zaduena za nakladu
zemljovida. Ova nakladno tiskarska ustanova mogla je odreeni broj primjeraka svojih izdanja
besplatno podijeliti siromanim uencima, zavodima i knjinicama u svrhu narodnog prosvjeivanja.
Takoer, Hrvatska dravna tiskara je u suradnji s Hrvatskim bibliotekarskim drutvom,
pokrenula izdavanje Hrvatske bibliografije. Bibliografija je izlazila kao etverobroj svaka tri
mjeseca, do kraja travnja 1944. kada je njeno izdavanje prekinuto. To je bila struno ureena
periodika publikacija, a davala je pregled knjiga, broura, muzikalija, i asopisa koji su izlazili na
podruju NDH. Graa Bibliografije podijeljena je u strune skupine, a unutar tih skupina sloena su
pojedina djela abecednim redom po prezimenima autora , odnosno po prvoj imenici naslova. HDT
izdala je u knjinici Suvremeni hrvatski pisci zajedno s Drutvom hrvatskih knjievnika, godine 1942.
antologiju novije hrvatske lirike izmeu dva svjetska rata, knjigu E. Laszowskog Rudarstvo u
Hrvatskoj, 1943, godine, pedagoku knjigu M. Boievia Hrvatsko uiteljstvo u narodu, 1944.
godine, prijevod odabranih pjesama Publija Ovdija Nazona iste godine, kao i Hrvatski pravopis i
Nacrt hrvatske slovnice: prvi dio, B. Juriia takoer 1944. godine.

32

Sagrak, D. Zagreb : 1941-1945. Zagreb : vlast.nakl., 1995., Str. 85.

Stipevi, A. Socijalna povijest knjige u Hrvata : od poetka hrvatskog narodnog preporoda (1835.) do danas,
Zagreb : kolska knjiga, 2008., Str. 42
33

16

3.2. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Akademija koja je utemeljna 1866. godine pod nazivom Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, dobila je uspostavom NDH svoje nacionalno ime. Zakonskom odredbom o
HAZU, iz 1941. godine, vidljivo je da se tu ne radi samo o promjeni imena, ve i o osnivanju nove
ustanove.34 lanove akademije imenovao je Paveli. Konstituirajua skuptina HAZU odrana je
25.sijenja. 1942., kada je izabrana i njena uprava s Tomom Matiem na elu. On je zadau
Akademije definirao: Zadaa HAZU je da promie istraivanja i razvoj umjetnosti nadovezujui se
na hrvatske znanstvene i umjetnike tradicije, te da vodi hrvatski narod stavom objektivne spoznajne
istine.35 Sjedite HAZU bilo je u Zagrebu, a glavne struke su: povijest, jezikoslovlje, filozofske,
pravne i druge drutvene djelatnosti, kao i umjetnost. HAZU se stoga dijelila na etiri razreda:
povijesno-jezikoslovni, filozofsko-pravni, matematiko-prirodoslovni i umjetniki. Godine 1942.
HAZU je postala vlasnicom jednog od najdragocjenijih spomenika hrvatske prolosti, koji je gotovo
tri stoljea stariji od glasovite Baanske ploe. Radi se o Krstionici kneza Vieslava, koja se do tada
uvala u venecijanskom Museo Civico Correr i koja je zamijenjena za dvije slike talijanskog slikara V.
Carpaccia iz Strossmayerove galerije. Sva su etiri razreda HAZU, cijelo vrijeme trajanja NDH ,
neprekidno objavljivala svoje znanstvene edicije. Najvei broj tih edicija tiskala je Narodna tiskara u
Zagrebu. Nastavljeno je izdavanje svih zapoetih nizova knjiga, Rad HAZU, Stari pisci hrvatski,
Djela HAZU i drugi. No izdavaka djelatnost HAZU bila je znatno smanjena, tako da je u periodu od
1941.-1945. objelodanjeno samo 27 naslova.36

3.3. Matica hrvatska

Od velikih nakladnika koji su tijekom Drugog svjetsko rata djelovali u Hrvatskoj treba
spomenuti one koji su i prije rata uspjeno obavljali nakladniki posao. Tu je ponajprije Matica
hrvatska, nasjtarija hrvatska nakladnika kua, utemeljena 1842. godine kao Matica ilirska. Matica
hrvastka je tijekom rata nastavila izdavanje knjiga od nacionalnog znaenja. Nezavisna Drava
Hrvatska dala je Matici hrvatskoj zakonskom odredbom o izdavanju prijevoda iz drugih knjievnosti
iskljuivo pravo na izdavanje hrvatskih prijevoda lijepe knjievnosti i pounog tiva napisanih na
34

Turinec, Z. Izdavai/nakladnici u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. // asopis za suvremenu povijest 32, 1 (2000.),
str. 55.
35
Matkovi, H. Povijest Nezavisne Drave Hrvatske : kratki pregled. Zagreb : Naklada P.I.P.Pavii, 1994., str.
126.
36
Stipevi, A. Socijalna povijest knjige u Hrvata : od poetka hrvatskog narodnog preporoda (1835.) do danas,
Zagreb : kolska knjiga, 2008., str. 45

17

tuem jeziku. To je znailo da je na Maticu hrvatsku prebaena odgovornost za sadraj inozemne

knjige, prevedene na hrvatski jezik. Matica je mogla prepustiti tiskanje prijevoda drugim
nakladnicima, ali uz prethodno odobrenje

Ministarstva nastave. Bez obzira na blagonaklone

interpretacije te zakonske odredbe, nema nikakve dvojbe da je dravna vlast prebacila na Maticu
hrvatsku ovlasti koje se nikako drugaije ne mogu tumaiti nego kao cenzorske. Kao ovlateni cenzor
Matica nije ispunila oekivanja ustakih vlasti. Kao nakladnik, Matica hrvatska je nastavila pojaanim
intenzitetom objelodanjivati knjige u serijama koje su imale dugu i slavnu prolost. Kada je
13.svibnja. 1941. godine predstavnike Matice hrvatske primio A. Paveli, on je u razgovoru
napomenuo da nitko bolje i vee stvari za Hrvatsku nije mogao uiniti, nego to je uinila Matica
hrvatska.37 Vlasti su nastojale usmjeriti rad Matice, u smislu jaanja ustakog duha, ali je F. Lukas,
predsjednik MH, naglasio da su nacionalna naela za koje se Matica hrvatska borila ostvarena, pa se
ova moe vratiti svom kulturnom radu. Na proslavi stogodinjice postojanja Matice hrvatske, ministar
narodne prosvjete M. Starevi, zakljuio je : U hrvatskoj dravi Matica ostaje mezimem narodnim i
zjenica u oku njegovu i sredite u kojem se najbolje ostvaruju velike stvaralake sposobnosti
Hrvata.38 Izdavaka djelatnost Matice hrvatske tiskla je, osim redovitih izdanja, u sljedeim
knjinicama: Suvremenoj, Maloj, Prosvjetno-politikoj, Svjetskim piscima, Knjinici za hrvatsku
mlade, kao i knjievnim asopisima Kolo i Hrvatska revija. Matica hrvatska predstavljala je za
ustaki reim centralnu instituciju na podruju irenja kulture i podizanja svijesti Hrvata putem
knjige, pa je reim nastojao da se njena izdanja to vie ire, naroito meu mladima. U vezi s time
izale su 18. listopada. 1941. u slubenim glasilima ministarstva nastave dvije okrunice prema kojima
kolske knjinice osnovnih i srednjih kola imaju obavezu pretplate na redovita Matiina izdanja, kao i
na knjievnu smotru Hrvatska revija.39 Okrunice je osobno potpisao M. Budak. Matica hrvatska
imala je svoje pododbore u Zagrebu, Osijeku i Sarajevu. Glavni pododbor Matice hrvatske u Sarajevu
izdavao je svoje knjievno glasilo Hrvatska misao (izalo ukupno 14 brojeva, kroz 1943. i 1944.
godinu). Prigodom godinjice svog osnutka pododbor Matice hrvatske u Sarajevu raspisao je
knjievne nagrade za tri najbolje rasprave, tri najbolje novele, tri najbolje pjesme. S druge strane,
glavni pododbor u Osijeku takoer je izdavao svoje glasilo Hrvatski sjever, no izala su samo dva
broja tijekom 1944. godine.
U razdoblju od 1941. do 1945. Matica hrvatska izdala je vie od 140 naslova knjiga, meu
kojima emo nai vrsna djela iz podruja ope i nacionalne povijesti, politike knjievnosti i kulture.
Gotovo sva Matiina izdanja tiskala je tiskara Tipografija, manji je broj tiskala Hrvatska dravna
tiskara i Matiin tiskarski i nakladni zavod. Dvije knjige Matice hrvatske u NDH bile su zabranjene.

37

Matkovi, H. Povijest Nezavisne Drave Hrvatske : kratki pregled. Zagreb : Naklada P.I.P.Pavii, 1994., str.
130.
38
Turinec, Z. Izdavai/nakladnici u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. // asopis za suvremenu povijest 32, 1 (2000.),
str. 58.
39
Ibidem

18

Rije je o kulturno-politikoj knjizi P. Valerya Razgovor u Europi i o politiko-ekonomskoj knjizi

G.M. Keynea Problemi novca izmeu dva rata.
Posljednja sjednica upravnog odbora MH u NDH odrana je 4.svibnja.1945., a ve 13.
svibnja 1945. MH preuzimaju opunomoenici nove vlasti.

3.4. Hrvatski izdavalaki bibliografski zavod (HIBZ)

Svoje djelovanje zapoeo je HIBZ koncem 1938. godine, pod imenom Konzorcij Hrvatske
enciklopedije, kada je dr. M. Ujevi okupio prve suradnike Hrvatske enciklopedije koju je pokrenuo,
kako on sam navodi iz narodnoobrambenih razloga, a u drugom redu iz kulturnih motiva: putujui po
stranim zemljama i pratei stranu, u prvom redu talijansku, njemaku, maarsku literaturu i
publicistiku o Hrvatima i ostalim junim Slavenima, opazio je s koliko sustavnosti strani pisci
preuuju sve to je nae, ili to je jo gore, izrazite nae vrednote pokazuju kao svoje. Da bi se ta silna
neprijateljska propaganda mogla suzbiti, bilo je potrebno postaviti na narodni ivot, i naa kulturna
postignua u evropski i svjetski okvir, to nije bilo mogue bez pokretanja jednog enciklopedijskog
dijela koje bi prije svega nama samima pokazalo na ivot, nau zemlju i na narod u sadanjosti i
prolosti i to u odnosu sa cijelim svijetom.40 Prvi svezak Hrvatske enciklopedije promoviran je
10.veljae.1941., neposredno pred osnutak NDH. Svezak ima 808 stranica, a u njemu su obraeni
pojmovi A-Automobil. Predgovor prvom svesku Hrvatske enciklopedije napisao je urednik Mate
Ujevi. Dolaskom ustaa na vlast M. Ujevi je uhapen i interniran. Ubrzo je puten, ali je do kraja
rata imao zabranu izlaska izvan Zagreba. O Ujevievom ivotu i radu s puno potovanja kao profesoru
Nadbiskupske klasine gimnazije u Zagrebu, upravitelju Hrvatsko izdavalakog bibliografskog zavoda
i uredniku Hrvatske enciklopedije i na kraju gospodarskom tajniku i tehnikom uredniku Nakladnog
zavoda Hrvatske, istiui njegove organizacijske sposobnosti i toleranciju prema neistomiljenicima u
angamanu suradnika za Hrvatsku enciklopediju, pie Mladen vab povodom 25. obljetnice njegove
smrti.41
Na ovom znaajnom djelu radio je niz strunjaka: F. Lukas, N. Andri, A. Bazala, S.
Bosanc, P. Grgec, S. Zimmermann, I. Metrovi i mnogi drugi. Ubrzo nakon osnivanja NDH, tonije
9. kolovoza.1941. objavljena je u Narodnim novinama zakonska odredba o osnutku HIBZ. Mate
Ujevi zacrtava ulogu i djelovanje HIBZ. Dok Matica svoje teite polae na lijepe knjige, strane i
domae, HAZU izdaje istu znanost, Drutvo sv. Jeronima ima teite na pukoj knjizi,, HIBZ izdaje

40

vab, M. Mate Ujevi, utemeljitelj suvremene hrvatske enciklopedike : o dvadesetpetoj obljetnici smrti
(1967-1992.). // Radovi Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea 2 (1992.), str. 37
41
Ibidem, str. 39

19

sva ostala izdanja, a pogotovo djela ivog znanja s napomenom da je prva zadaa HIBZ nastaviti i
provesti sretno kraju svoje matino djelo Hrvatsku enciklopediju.42 Pravilnik o ustrojstvu i poslovanju
HIBZ kae da HIBZ pokree, organizira, ureuje i izdaje te raspaava poimence ova dijela:
a) Hrvatska enciklopedija
b) Enciklopedija za mlade
c) Hrvatska bibliografija
d) Rjenik hrvatskog knjievnog jezika
e) Hrvatska u rijei i slici
f) Tekstovi i pregledi
g) knjige o Hrvatima i Hrvatskoj na stranim jezicima, te djela hrvatskih pisaca, prevedena na strani
jezik
h) Hrvatska misao i rie kroz stoljea
i) cjelokupna djela hrvatskih politikih pisaca i esejista
j) slikovnice i albume , koji imaju za svrhu upoznavanje zemlje i hrvatske prosvjete
k) knjige, rasprave i asopise po narudbi ministarstva i drugih dravnih ustanova , uz odobrenje
ministra nastave
U nastavku rada na Enciklopediji najavljeno je da e djelo imati 12 svezaka, svaki u prosjeku s oko
800 stranica velikog formata. Meu strukama prostorno je najzastupljenija knjievnost (12%), potom
povijest i zemljopis, pa ekonomija,medicina i tehnika. Slijede filozofija, pravo, religija, muzika. Po
2% prostora dobile su fizika, kemija, botanika, zoologija, te astronomija. Iz navedenog je vidljivo
teite Hrvatske enciklopedije. Meu urednicima struka bili su tada vodei strunjaci u svojim
podrujima: A. Barac, F. Fancev, J. Torbarina, J. Benei, G. amalovi, J. Badel, P. Skok, S. Ivi,
M. Barada, Lj. Hauptmann, G. Novak, A. tampar, S. Zimmerman, S. Bratui, Gj. Szabo, I.
Metrovi, F. Lukas, dakle vodei intelektualci onog vremena, bez obzira na njihovu politiku
orijentaciju. Tiskanje drugog sveska dovreno je 12. listopada 1941.godine. Na 728 stranica ovaj
svezak obrauje pojmove Autonomai-Boito. Trei svezak izaao je 21. listopada. 1942. godine, a
obuhvaa 800 stranica natuknica Boja-Cleveland. Kod etvrtog sveska naznaena je samo godina 1942. M. vab smatra da postoje dva razloga za ovakav postupak. Prvi je taj to je glavni urednik M.
Ujevi obeao svakih est mjeseci jedan svezak Enciklopedije, a drugi lei u tome to je od kraja
1942. godine bio obavezan korjenski pravopis, a skupljeno gradivo spomenutog sveska obraeno je
prema Boranievu pravopisu.43 Ovaj svezak obrauje natuknice Cliachit-Diktis, a ima 776 stranica.
Peti svezak tiskan je pred kraj rata 2.svibnja 1945. godine. Pisan korjenski pravopisom obrauje na
738 stranica pojmove Dilatacija-Elektronika. Bio je to posljednji objavljeni svezak Hrvatske
enciklopedije koji nije mogao biti kompletno uvezen i distribuiran, pa je sauvano samo oko 200

42
43

Ibidem, str. 15
Ibidem, str. 15

20

primjeraka, a ostale je unitila nova vlast. Peti svezak Ujevieve enciklopedije pripada pravim
hrvatskim knjievnim rijetkostima..
Opsenou i kvalitetom, a nerijetko je rije o autorskom nainu obrade pojedinih
pojmova ili tema istiu se pojmovi: akropola, Alpe, Austrija,Avari, Biblija, Bizantsko carstvo, Bosna i
Hercegovina, ehoslovaka, Dalmacija, diplomatika, Dioklecijan G. Novaka, Dubrovnik, A. Einstein.
Ujeviu i njegovim suradnicima nije se moglo prigovoriti da je Hrvatska enciklopedija obojena
ustakom ideologijom. Bila je vrlo objektivna i politiki tolerantna. Za vrijeme rata znao je M. Ujevi
pretvoriti HIBZ u koji se preobrazila Hrvatska enciklopedija u razmjerno sigurno sklonite
protuustakih ljudi.44 Hrvatska enciklopedija dokazala je da jedan mali narod moe nainiti veliko
djelo na podruju enciklopedike. S obzirom na vrijeme u kojem je Enciklopedija nastala, ona zasluuje
priznanje i divljenje, pa s pravom moe nositi epitet najveeg i najuspjenijeg knjievnog izdanja i
opekulturnog spomenika to su ga ostvarili Hrvati. Iz objavljenih svezaka, HIBZ je izdao devet
separata: Amerika, Anatomija, F.T. Andreis-Andrijevi, Arapi, Povijest Austrije, Automobil, ovjek,
Dalmacija, Dante. HIBZ je pokrenuo i enciklopediju za mlade pod imenom Znanje i radost, koja je
zamiljena u deset svezaka, ali su izala samo tri. etvrti svezak pripremljen je za tisak, ali nije
nikada objavljen. Prema zapisniku o ustrojstvu HIBZ je bio duan izdati i Rjenik hrvatskog
knjievnog jezika koji je planiran u tri sveska s rokom izrade od 3 godine. Glavni izvor korpusa rijei
trebao je biti djelo M. Budaka Ognjite. Za glavnog urednika imenovan je S. Ivi, a suradnici bi
bili lanovi urednitva Hrvatske enciklopedije. Nije poznato zato Rjenik nije dovren.
U prosincu 1941. godine HIBZ je pokrenuo asopis Knjievni tjednik, pod urednitvom P.
Tijana, koji je trebao biti pandan ustakom tjedniku Spremnost, za mnoge novinare i znanstvenike
najboljem s podruja novinarstva. Ustake vlasti nisu od samog poetka bile oduevljene tim
asopisom, pa je prekinuto izlaenje s obrazloenjem tednje papira. Nakon toga pokree mjesenik
Vienac kojeg je sreivao J. Benei, a izlazio je do srpnja 1944. godine. Po naredbi ministarstva
prosvjete, HIBZ je pokrenuo dva struna asopisa: asopis za hrvatsku povijest i asopis za
medicinu i biologiju, od kojeg izlazi samo jedan broj i to 1945. godine. HIBZ je pod urednitvom P.
Tijana izdavao i asopis Croatia na njemakom jeziku.
Prva neenciklopedijska djela HIBZ bila su u seriji Suvremeni hrvatski pisci, djela V.
Nazora, koji je i sam prije odlaska u partizane bio slubenik HIBZ: Knjiga pjesama, Zagrebake
novele, Putopisi, Na vrhu jezika i pera, Eseji i lanci I. i II. te Posljedna trijada. Nakon Nazorovog
odlaska u partizane zabranjena su i zapljenjena sva njegova djela. Zavod je u vrijeme NDH izdao oko
170 knjiga, premda nije imao vlastitu tiskaru, ve je suraivao s tiskarama Union, Tipografija,
Narodna tiskara, Grafiki zavod Preporod, Grofica i Frankopan.

44

Horvat, J. Preivjeti u Hrvatskoj : 1900-1941. (Zapisci iz nepovrata). Zagreb : SNL., 1984., str. 334.

21

3.5. Ostali nakladnici u NDH

U NDH registrirano je preko 200 nakladnika. Gore navedeni su temelji nakladnike
djelatnosti u NDH. Istaknut u jo neka koja brojnou svojih izdanja ili kvalitetom zasluuju biti
spomenuta.
Drutvo svetog Jeronima
Drutvo je osnovano jo 1868. godine, a osniva i prvi pokrovitelj bio je prvi zagrebaki
nadbiskup J. Haulik. Svrha drutva je ve ranije reena: izdavati i uz jefitnijiu cijenu iriti puke spise
pisane kranskim duhom, a da su pounog i zabavnog sadraja. Predsjednik Drutva uvijek je jedan
od zagrebakih kanonika, potpredsjednik je istaknuti hrvatski knjievnik-laik, a urednik je takoer
knjievnik. Od osnutka do 1942. godine Drutvo je izdalo 637 knjiga u ukupnoj nakladi, od preko 10
milijuna primjeraka.45 Tijekom rata poskupio je papir i teko se do njega u NDH dolazilo, pa je to u
velikoj mjeri smanjilo nakladnu djelatnost Drutva. Drutvo je izdavalo asopise: Obitelj, Naa gospa
Lurdska, Jeronimsko svjetlo, Mala mladost. Obitelj je izlazila od 1929. do 1944., najprije kao
tjednik a kasnije kao polumjesenik. Naa gospa lurdska izlazila je od 1928. do 1942., a Mala
mladost od 1930. do 1943. godine te se tiskala svakog mjeseca tijekom kolske godine. Jeronimsko
svjetlo poinje izlaziti 1933., dolaskom F. Roia na mjesto predsjednika i urednika, a asopis je
izlazio dva puta godinje na stotinjak stranica do 1944. godine. U razdoblju NDH Drutvo je izdalo
oko 70 naslova knjiga, molitvenika, muzikalija i kalendara (Danica) u sljedeima knjinicama:
Knjinica dobrih romana, Knjinica dobre djece, Knjinici drutvene pozornice (gluma za kazaline
dobrovoljce), Knjinica katolike pjesme i Jeronimsko svjetlo (broure za puku kolu). Sva svoja
izdanja Drutvo je tiskalo u Narodnoj tiskari u Zagrebu.
Drutvo hrvatskih knjievnika
Uz pomo MH Drutvo je osnovano 1900. godine pod imenom Drutvo hrvatskih
knjievnika. Godine 1906. pokreu list Savremenik koji izlazi do 1928. U srpnju 1942. Proelnik
Dravnog zavoda za narodnu prosvjetu M. Starevi imenovao je prvih dvadeset lanova drutva. U
prvi odsjek za lijepu knjievnost imenovani su: A. Bonifai, M. Budak, M. ovi, O. Delorko, S.
Kolar, S. Kouti, V. Kuan, V. Nikoli, J. Pavii i D. Tadijanovi.
U drugi odsjek za kritiku i duhovne znanosti imenovani su: A. Dabinovi, Z. Dugaki, Z. Grgoevi,
S. Jei, B. Jurii, M. Kombol, K. Krsti, M. Starevi, J. idak i E. tampar. Predsjednik Drutva
bio je M. Budak. Krajem 1942. godine, Drutvo je izdalo antologiju novije hrvatske lirike pod
naslovom Izmeu dva rata, u kojoj je zastupljeno 30 pjesnika roenih izmeu 1900-te i 1914.-e.
Krajem 1943. osnovani su odsjeci:
45

Turinec , Z. Izdavai/nakladnici u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. // asopis za suvremenu povijest 32, 1

(2000.), str. 61.

22

1.

Odsjek pjesnika Marko Maruli pod vodstvom D. Cesaria.

2.

Odsjek kritiara A. G. Mato pod vodstvom M. Kombala.

3.

Odsjek romanopisaca A enoa pod vodstvom M. ovia.

4.

Odsjek dramatiara Marin Dri pod vodstvom S. Batuia.

5.

Odsjek najmlaih knjievnika Fran Galovi pod vodstvom Z. Katalenia.

6.

Odsjek za djecu i mlade Petar Zorani pod vodstvom G. Cvitana

7.

Odsjek knjievnica pod vodstvom S. Kouti

Uz Maticu hrvatsku , HAZU, HBIZ i Drutvo hrvatskih knjievnika je zadralo objektivnost i

nepodlonost vlasti.

Suvremena biblioteka
Suvremena biblioteka ili Nakladni zavod J. aklovi pokrenula je istoimenu knjinicu
koju je ureivao S. Batui. Iako se radilo o izuzetno kvalitetnim djelima, ova naklada bila je u
nemilosti cenzure. Uzrok je politika nepodobnost vlasnika J. aklovia, koji je 1942. godine odveden
u Jasenovac, gdje i umire. Izdanja Suvremene biblioteke tiskala je i tiskara D. Bekera. Izdanja ovog
nakladnika su uglavnom knjige svjetske knjievnosti s naglaskom na jasnu umjetniku vrijednost, a u
vrijeme NDH ova ustanova izdala je 40-ak vrhunskih djela. Neka od njih su: H. Ibsen- Peer Gynt, J.
Jorkov- Znanje na granici, V. Rossi- Tropi i piesak, H. Van Loon- Rembrandt, I. Kozarac- Izabrana
djela, I. Stone- Vincent van Gogh, M. Begovi- Giga Barieva, W. Kayser- Pandurski pukovnik
Trenk, A. Ravazzini- Rafael, F. Timmermann- Peter Bruegel, M. Schneider- Don Francisco de Goya,
Z. Veljai- Srebrena lisica i druge humoreske, V. Kaleb- Izvan stvari, M. Foetz- Mozaik, i druga.46 I
ova je naklada preferirala objektivnost i orginalnost.
Nakladnika djelatnost ustake mladei
Organizacija Ustake mladei je po uzoru na Njemaku, osnovana u studenom 1941.
godine. Osniva se kao dio ustakog pokreta, a ukljuuju se mladi od sedam do dvadeset i jedne godine
ivota. Ustaka mlade je od samog poetka temeljila svoj rad na pojaanoj izdavakoj djelatnosti koja
broji oko 60 izdanja. Bila su to uglavnom izdanja propagandnog karaktera, a sluila su glorificiranju
ustakog pokreta. Meu redovitim izdanjima izlazio je tjednik Ustaka mlade namjenjen
srednjokolcima, polumjesenik

za djecu Ustaka uzdanica, glazbeni mjesenik Proljee,

mjesenik namjenjem studentima Plava revija, slubeno glasilo ustake mladei Dunostnik. On
je nastao spajanjem etiri lista: Ustaka uzdanica, Ustaki junak, Ustaka starevieva mlade i
Ustaka dunostnica. U svrhu promidbe ustake mladei pokrenute su i knjinice: Knjinica ustake
uzdanice, Knjinica kazalita ustake mladei, Struna knjinica, Hrvatsko djeje kolo, Hrvatska u
46

Turinec, Z. Izdavai/nakladnici u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. // asopis za suvremenu povijest 32, 1 (2000.),
str. 62.

23

priama i zrakoplovna knjinica. O izalim publikacijama u ovoj nakladi moe se vie saznati u
magistarskom radu Z. Turinec Knjiga u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
Hrvatski pedagoko knjievni zbor
Drutvo Hrvatski pedagoko-knjievni zbor nastaje iz nekadanjeg asopisa Napredak: list
za uitelje, odgojitelje i sve prijatelje mladei. Godine 1871. na inicijativu Ivana Filipovia. Iz ovog
Drutva tijekom vremena potaknuto je stvaranje Uiteljske knjinice, Hrvatskog kolskog muzeja i
Uiteljske itaonice. Osim asopisa Napredak, kojim je udaren temelj hrvatskoj pedagokoj
knjievnosti, pokrenut je i asopis za djecu Smilje, temelj hrvatske djeje knjievnosti. HPKZ
pokrenuo je i dvije knjinice: Knjinicu za djecu i mlade , te Pedagoku knjinicu. Tijekom razdoblja
NDH, Zbor je izdao dvije knjige: Mali dom: pripovijesti za djecu Z. Rukli, i Narodne
pripovijetke Z. poljara 1943. godine. Takoer u Pedagokoj knjinici izala je 1943. godine knjiga
M. Robotia Metodika raunarske i mjerstvene nastave u pukim, produnim i niim srednjim
kolama.

Drutvo hrvatskih sveuilinih profesora

Osnovano je 1904. godine s ciljem promicanja kulturnih i prosvjetnih tenji hrvatskog
naroda i brige o strunom unapreenju hrvatskih profesora. Drutvo izdaje svoje glasilo Nastavni
vjesnik kao i asopis za srednjokolce Omladina, koji 1941. godine mjenja ime u Hrvatska
mladost. Izdavaka djelatnost Drutva tee kroz dvije knjinice: Hrvatsku kolsku knjinicu ovjek i
odgoj i Hrvatsku kolsku knjinicu Hrvatski pisci i djela, u kojima je u razdoblju NDH izalo deset
naslova.
Hrvatsko sveuilino drutvo
Osnovano je 1932. godine sa zadatkom pomoi sveuilitu i ostalim viim kolama u
njihovom kulturnom, posvjetnom i znanstavenom radu. Najaktivniji lan drutva bio je V. Bazala, sin
A. Bazale, osnivaa drutva. Glasnik drutva je Alma mater Croatica. Sveuilino drutvo pokree
dvije knjinice: Knjinica prijatelja hrvatskog sveuilita, i Knjinica pukog sveuilita ija naklada u
vrijeme NDH broji deseteak publikacija. Osim toga Hrvatsko sveuilino drutvo je izdalo
bibliografiju dr. V. Bazale, tiskanu kao rukopis 1942. godine.
Ured za promidbu Glavnog ustakog stana
Ovaj ured izdavao je propagandne publikacije o ustakom pokretu sa svrhom irenja
ustake ideologije u narodu. U travnju 1942. godine objavljena je u Narodnim novinama okrunica u
kojoj se daje obavijest o izdanjima GUS-a i izraava potreba raspaavanja istih. Direktno su pozvani
24

uenici srednjih i pukih kola i upravitelji da to u svojim kolama organiziraju. GUS izdavao je
asopis Ustaa i Brojitbeni izvjetaj organizatorskog ureda glavnog ustakog stana. Nakladnika
djelatnost ovog ureda bila je intenzivna u 1941. i 1942. godini, dok u 1943. pada, da bi kroz 1944. i
1945. nestala. Iz naklade GUS-a spomenula bih zbornik Naa domovina, Ustaki pokret,
Poglavnikovi govori, Ustaki pokret za osloboenje Hrvatske i druge.
Ustaki nakladni zavod
Vlasnik ovog zavoda bio je Ustaa-hrvatski oslobodilaki pokret, a isti je osnovan
zakonskom odredbom iz 1942. godine. Svrha pokreta je bila da izdaje, raspaava knjige, broure,
novine i asopise, koji obrauju politiki, uljudbeni, gospodarstveni , znanstveni i umjetniki ivot
Hrvata. Taj je zavod bio vlasnik Tiskare M. ufflaya, Tiskare Grafika, Nakladne knjiare Velebit, a od
sijenja 1943. godine i Hrv. dravnog tiskarskog zavoda koji je prestao postojati. Ustaki nakladni
zavod izdavao je dnevnike Hrvatski narod, Nova hrvatska, ilo, port, Zabavnik, banjaluko Novo
doba, mostarsko Hrvatsko pravo i zemunski Graniar. Naklada ustakog stana broji etrdesetak
knjiga.

Nakladni zavod A. Velzeka

Zavod je osnovao A. Velzek 1930. godine , a u vrijeme NDH nastavlja nakladniku
djelatnost. Pokrenuo je etiri knjinice u koje je u NDH tiskano oko 40 knjiga. Najvei dio izdanja
tiskala je Tipografija, a neto manje tiskara C. Albrechta i Hrvatski tiskarski zavod. Radi se o
sljedeim knjinicama: Svjetski pisci, Naa pera, Div-knjiga (zbirke velikih romana svjetske
knjievnosti i odabrane knjige za mlade). Nakon rata A. Velzek primoran je pokloniti svoje
nakladniko poduzee Matici hrvatskoj. U ovoj nakladi izlaze djela: U registraturi A. Kovaia,
Kultura Hrvata kroz 1000 godina, Gospodarski i drutveni razvitak u 18. i 19 .st. J. Horvata,
Umjetnost kod Hrvata LJ. Babia, Hrvatska knjievnost od poetka do danas: 1100.-1941. S.
Jeia, Dubravka i Suze sina razmetnoga I. Gundulia i druge.

BE-L-KA (Biblioteka lijepe knjige)

Vlasnik ove nakladne ustanove bio je J. Milkovi, a urednik knjievnik Z. Milkovi,
ujedno i glavni urednik asopisa ivot za Hrvatsku. Osim drugih djela , napisao je i povijesni roman
Klovi no sudbina tog rukopisa je nepoznata. Bio je i ambasador NDH u Berlinu. Nakon rata ivi u
Parizu gdje objavljuje roman Masline u vjetru, a onda jednog dana nestaje bez traga. Belka je
popularnost stekla knjinicama: Suvremeni hrvatski pisci i Mala knjinica, u kojema su izlazila
najbolja djela hrvatske knjievnosti. Graanska tiskara tiskala je djela ovog nakladnika. Najveu
aktivnost Be-l-ka biljei tijekom 1941. do 1943. godine. Od poznatijih djela izdala je sljedee: Kip

25

domovine A. G. Matoa, Smrt smail-age engia I. Maurania, Lie F. Maurania, Turci

idu A. enoe, Svoga tela gospodar S. Kolara i drugih.
Nakladna knjiara Velebit
Ova je knjiara bila vlasnitvo dravnog izvjetajnog promibenog ureda pa je u skladu s
tim raspaavala djela takvog karaktera. U tom svojstvu ova je naklada dala pedesetak publikacija.
Pokrenula je i asopis Najbolji lanci i ogledi iz cijelog svijeta od kojeg je izaao samo jedan broj iz
1942. godine. Od 1943. ova naklada je vlasnitvo NDH i pod nadzorom Ministarstva narodne
prosvjete, a nakon toga prelazi u posjed Ustakog nakladnog zavoda.

Naklada Ante Gruenbauma

Ova naklada pokrenula je 1943. godine dvije knjinice: knjinicu svjetskih pisaca u kojoj
je izdavala najpoznatije i najbolje knjievnike svijeta i Knjinicu europskih pisaca. Raznolikost
pisaca, a i izbor djela pokazuju da je ova nakladna ustanova radila planski, vodei rauna ne samo o
kvaliteti djela, ve i o njihovom vrlo raskonom uvezu. Preuzela je u okviru ovih knjinica nakladu
zabranjene Knjinice nobelovaca Suvremene biblioteke. Naklada je najvie suraivala s tiskarama:D.
Bekra, Ustaa i Grafika.
Nakldana knjiara Stjepan Kugli
Izdavala je djela hrvatskih i stranih knjievnika (E. Kumii, J.E. Tomi, R. M. Rilke i
dr.) , ali ih nije tiskala u serijama ve pojedinano. Osim toga izdala je pedesetak tomova Zakona,
47

zakonskih odredaba i naredaba NDH, rjenik i prirunike za uenje jezika i dva zemljovida NDH. Sva
izdanja tiskana su u vlastitoj tiskari.
Nakladna knjiara preporod
Izdala je Sabrana djela A. enoe u 20 knjiga i pokrenula je 1942. godine knjinicu Nai
vidici. Djelovala je zajedno s Grafikim zavodom Preoporod. Djela koja su izdana, u svom radu
takoer spominje Z. Turinec u gore navedenom djelu.

Naklada Europa
Pokrenula je Politiku biblioteku, Germanocroaticu i Kleinbuchreiche, asopise Neue
Ordnung i Pokret, kao i asopise Alarm i Za dom, koji su izlazili na njemakom, talijanskom i
francuskom jeziku. Ovo nakladno poduzee sluilo je i za djelatnost njemake vojne obavjetajne
slube. Europina izdanja tiskala je Tipografija.

47

Turinec, Z. Knjiga u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj : magistarski rad. Zagreb : Filozofski fakultet 1998., str. 191.

26

4. Knjinice i cenzura u NDH

U impozantnom broju od preko 3000 naslova knjine proizvodnje u NDH, na njenom
podruju djelovalo je oko 5 000 knjinica u ijim se fondovima, nalazilo oko 4 000 000 svezaka. U
Zagrebu su bile 394 knjinice s oko 1 500 000 svezaka. U dravne knjinice ulazile su knjinice
pukih kola, njih 3770, knjinice srednjih kola - oko 250 i oko 150 knjinica visokih kola i
dravnih zavoda.48 Na elu javnih knjinica bila je Hrv. Narodna i sveuilina knjinica, koja je
zakonskom odredbom po nadzorom Ministarstva narodne prosvjete. Ona je morala njegovati znanost u
svim granama, propremati narodnu bibliografiju i bibliografiju struka, pomagati nastavu na
sveuilitu, prikupljati djela trajne vrijednosti, regulirati nain prikupljanja dravne grae, a to je
obavezni primjerak ,kupnja, poklon i zamjena. Ima spremita za knjige, asopise i novine, za rijetke
knjige i rukopise (trezor), za zemljovide, za zabranjene knjige i za duplikate. Krajem 1942.
posjedovala je oko 500 000 svezaka, 5500 rukopisa, 156 inkunabula i 135 listova i asopisa . Imala je
4 itaonice, abecedni struni i mjesni katalog, te katalog rukopisa i rijetkih knjiga.
Metropolitanska knjinica Zagrebakog prvostolnog kaptola pohranjena u Sveuilinoj
knjinici bila je pristupana javnosti samo uz doputenje ravnatelja. Njezin je fond brojio 55 280
svezaka iz teologije i drugih podruja znanosti, oko 380 rukopisa i 169 inkunabula.
Knjinica HAZU-i imala je u fondu oko 90 000 svezaka iz svih podurja znanosti, oko 3
000 rukopisa, inkunabula i rijetkih knjiga i oko 400 listova i asopisa. Imala je i abecedni katalog.
Valja spomenuti i Knjinicu opine grada Zagreba (Gradsku knjinicu) s oko 60 000 svezaka iz lijepe
i znanstvene knjievnosti, velikim brojem rukopisa i jednom inkunabulom, te se oko 66 listova
asopisa. Imala je abecedni, struni i mjesni katalog.
Osim navedenih knjinica, radile su u Zagrebu i Knjinica galerije umjetnosti NDH s oko
350 djela o suvremenoj umjetnosti, Knjinica etnografskog muzeja s 5 088 svezaka i 238 asopisa,
Knjinica muzeja grada Zagreba s oko 1750 svezaka i 9 asopisa, Knjinica iseljenikog muzeja s oko
5 000 svezaka i 20 iseljenikih asopisa i Knjinica Hrvatske radnike komore sa zadatkom irenja
kulture i prosvjete meu radnicima i namjetenicima. Krajem 1942. ona je imala oko 18 000
svezaka.49
Iako je u NDH knjiga bila na visokoj cijeni, knjinice su bile slabo financirane pa su teko
dolazile do novih publikacija. Javne knjinice imale su velik broj korisnika, o emu svjedoe i
statistika izvjea zagrebake Gradske knjinice, koja je imala 1941. godine 4000 lanova, a dnevno
izdavala preko 200 knjiga. Najvie su se tada itali Kumii, Budak, enoa, Harambai i Mato. Ovi
podaci o pritiscima na knjinice ne ude, ako se uzme u obzir visoka cijena knjige. Radi toga nie i
veliki broj antikvarijata, jer je skupoa knjiga prisiljavala bibliofile da tu kupuju.

48
49

Turinec, Z. Knjiga u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj : magistarski rad. Zagreb : Filozofski fakultet 1998., str. 196.
Ibidem, str. 202.

27

Naalost, s druge strane ienje knjinica, posebno kolskih i pukih, od nepoudnih i

nepodobnih knjiga, asopisa i listova bio je jedan od prioritetnih poslova vlasti odmah po osnutku
NDH. Trebalo je, to je bre mogue, odstraniti iz javnih, a po mogunosti i privatnih knjinica, ali i iz
knjiara sve knjige koje se nisu slagale s politikom ustake vlasti, pa i one knjige koje su mogle
iritirati njihove saveznike Njemce i Talijane. Dravni izvjetajni i promidebni ured razaslao je na
poetku 1942. Privremeni popis pisaca zabranjenih za prodaju u knjiarama i knjinicama u NDH.
Upuuje na to pritisak koji je vren na knjiniare kako bi provodili slubenu politiku cenzure. Iz
priloenog Popisa vidljivo je da su ustake vlasti zabranjivale ponajprije pisce svjetske i idovske
nacionalnosti te pisce lijeve i marksistike orijentacije. Bile su to uglavnom knjige koje je izdala
beogradska naknadna ustanova Nolist.50 Cenzuru je u poetku provodilo Dravno tajnitvo za
propagandu, zatim Dravni izvjetajni i promibeni ured i konano Glavno ravnateljstvo za promibu.
Glavni ustaki stan i Ustaka mlade osnovali su takoer povjerenstva koja su obilazila knjiare,
tiskare, nakladne zavode i privatne stanove i obavljala pljenidbu knjiga. Naim nakladnicima i
tiskarima ivot je zagoravala i njemaka cenzura. Tako su njemaki cenzori u svibnju 1944.
zaplijenili asopis Za dom zbog lanka koji je runo govorio o etnicima. Zanimljiv je sluaj s
knjigama V. Nazora. Naime, nakon Nazorova odlaska u partizane, zabranjena su i zaplijenjena sva
njegova djela. Djelatnici HIBZ-a pokuavali su spasiti Nazorova djela, ali ih je Ravnateljstvo za javni
red i sigurnost odnjelo s namjerom da ih uniti. Mate Ujevi je traio da mu predaju barem korice
knjiga, to mu je uspjelo. Kada su djelatnici HIBZ-a saznali da Zagrebaka tvornica papira ne moe
preraivati stari papir, zatraili su obustavu unitavanja Nazorovih djela, to im je odobreno.51
Od 1942.-1944. cenzuru je vrilo Glavno ravnateljstvo za promidbu, kojim je upravljao ing. Vilko
Rieger, zatim Mijo Tolj pa na koncu prof. Ivo Bogdan, a cenzuru su provodili i referenti prof.
Pejnovi, prof. Machulka, kratko vrijeme dr. Rendi i katoliki pjesnik Branko Kolari. Od nakladnih
ustanova s cenzurom je najvie problema imala Suvremena biblioteka (Nakladni zavod Josipa
aklovia) kojoj su zabranjeni sljedei rukopisi:
. Graf. Mete
L. Bus-Fekete. Iz ljubavi nedovoljno
H. de Monfreid. Kriomari haia. Ovaj roman je zabranjen zbog kriminalistikog sadraja koji ne
djeluje odgojno.
V. Blasco Ibanez. Put oko svijeta. Putopis ovog panjolca zabranjen je jer je, navodno, previe veliao
SAD.
T. Wilder. Most sv. Ljudevita Kralja Kabala. Ovaj ameriki roman, dobitnik Pulitzerove nagrade,
okarakteriziran je kao napad na vjeru.
50

Stipevi, A. Popis zabranjenih knjiga iz 1942.godine (Prilog povijesti ienja knjinica od nepodobnih
knjiga u Hrvatskoj) // Vjesnik biblotekara Hrvtaske, 43 (2000.), br. 3, str. 91-97.
51
vab,M. Mate Ujevi, utemeljitelj suvremene hrvatske enciklopedike: o dvadesetpetoj obljetnici smrti ( 19671992.). // Radovi Leksikografskog zavoda, Miroslav Krlea 2 (1992.), str. 9 45.

28

W. St. Reymont. Vampir. Poljskom autoru zamjera se to se bavi spiritizmom koji uzbuuje narod.
H. Walterboer. Tampookov sin
Hana Szasz. Kraljica Kristina. U romanu vedska kraljica prelazi na katolicizam, to bi moglo
uvrijediti protestantske Nijemce.
A.Fraccaroli. Rossini. Ova je knjiga zabranjena nakon kapitulacije Italije
Cenzura je zabranila i dvije knjige Matice Hrvatske; Razgovor o Europi P. Valerya i Problemi novca
izmeu dva rata G.M. Keynea.
Zamiljena Knjinica nobelovaca zabranjena je, a iz te naklade koju je poslije preuzela Naklada A.
Gruenbauma pod drugim imenom, zabranjene su ove knjige:
J. Gabswerthy. The Patrician
A. France. Le Petit Pierre
A. Gide. Les Cares du Vatican, itridem, str. 218.52
Nakladi A. Velzeka nije doputeno tiskanje knjige dr. Helmta Ungera Poslanje i savjest, a i Hrvatska
knjiga imala je tekoa s dozvolom za tiskanje knjige Petra Pekia Postanak NDH. S cenzurom je loe
prola Drieva komedija Dundo Maroje, a sve zbog toga to je njemaki poslanik Siegfried Kasche
bio revoltiran likom njemakog grofa Uga Tedeka, koji se nikako nije mogao svrstati u kategoriju
arijevskog Ubermenscha. HBIZ nije imao problema s cenzurom do kraja 1944.g., osim navedenog
sluaja s Nazorovim knjigama.
U nekim je djelima cenzura vrila ispravljanje teksta. Npr. u djelu dr. Ive Pilara Junoslavensko
pitanje. Svi dijelovi u kojima se govori o suradnji Austrije i Njemake sa Srbijom, a protiv Hrvatske
su izostavljeni. Drastine promjene teksta provedene su u ovim djelima, sve izdanja Suvremene
biblioteke:
M. Begovi. Giga Barieva
J.A. Lux. Ludwig Van Beethoven
P. Courthon. Delacroix
H. Ibsen. Peer Gynt
R. Hudu Sluaj dra Deruge
W. St. Reymont. Sanjar
Z. Veljai. Srebrna lisica.53 Naalost kod nekih knjievnika se nailo na opravdavanje cenzure. Tako
Vinko Nikoli u tekstu Nacionalni zadatak knjievnosti smatra da se knjievno djelo mora nadzirati jer
knjievnost spada u javno djelovanje i mora se pokoravati zahtjevima javnosti.54
52

Hergei, I. O nakladnom radu i cenzuri pod ustakim reimom // Republika 1,3/ 1945, str. 215

53

Ibidem, str. 216

54

Turinec, Z. Knjiga u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj : magistarski rad. Zagreb, Filozofski fakultet, 2006, str.

241.

29

5. Partizanske tiskovine
Tijekom Drugog svjetskog rata nametnulo se pitanje itanja u vojskama koje su operirale u
hrvatskim zemljama. Partizani su to pitanje pokuavali rijeiti na svoj nain. Oni su svoje promidbene
broure, novine, biltene i sl. umnoavali ciklostilima i slinim tehnikama, a jedini cilj te proizvodnje
bio je agitacijsko-propagandistiko promicanje komunistike ideologije, velianje SSSR-a, posebice
Lenjina i Staljina. U tim neuglednim tiskovinama ve tijekom rata stvarao se, po uzoru na praksu u
SSSR-u, kult voe. Dovoljno je spomenuti brouricu Svi trebamo znati zato volimo Titu koju je izdao
Agitprop Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju, no nije to bilo i jedino takvo tivo koje su partizani
morali itati. Sve ee su se tiskale i broure o nunosti stvaranja seljakih radnih zadruga, opet po
uzoru na one u SSSR-u, za koje se tvrdilo da su posljednja rije napredne poljoprivredne, stoarske i
druge proizvodnje na selu. Trebalo je uiti od SSSR-a, a posebice od genijalnog (ovaj se atribut
redovito pojavljivao kad god se spominjalo Staljinovo, a kasnije i Titovo ime) J. V. Staljina. Zato je
tiskana Staljinova knjiica pod naslovom Vrtoglavica od uspjeha. K pitanju kulturnog pokreta. Nema
u tim brourama ni traga zabavnim, pijunskim, avanturistikim, humoristinim i slinim tekstovima
koji bi mogli pomoi izmuenim i gladnim borcima da lake podnose tekoe vojnikog ivota.
Literarni pak sastavi, koji se tu i tamo ipak pojavljuju, npr. Jama I. G. Kovaia, bili su veoma daleko
od literature koja doputa oputanje i razbibrigu.
Izdavaka djelatnost iz vremena rata kao narodno oslobodilakog pokreta je skromna, a o tome ima
samo nekoliko bibliografija objavljenih poslije osloboenja. Matko Rojni navodi da je jedna
drugarica, po zvanju bibliotekar, poela na oslobodilakom teritoriju Hrvatske u prosincu 1943.
prepisivati na listiima knjige i listove. Prilike su bile suvie nepovoljne, tako da je od toga rada ostao
samo snop listia o opisu pojedinih izdanja55. U bibliografiji Naa tampa nalaze se spisi objavljeni o
toku rata kao izraz oslobodilakih tenji nroda predvoenih partijom u borbi protiv okupatora. Stoga
nije u pitanju je li neka knjiga izala na osloboenom ili okupiranom podruju. U bibliografskim
prilozima objavljenim u Naoj tampi uvrtena su i izdanja iz El Shatta. Iz tog zbornika moe se
doznati da je 9. broj Vjesnika Jedinstvene narodno oslobodilake fronte Hrvatske posljednji koji je
izaao u Zagrebu 1941.g. dopao u ruke ustake policije, osim etri primjerka. Na osloboenom
podruju iz 1942. g. je prvi broj Vjesnika tiskan u 300 primjeraka, a u sijenju 1944. isti je izlazio u
5000 primjeraka. Neki od listova , tjednika, broura koje su partizani u svojoj primitivnoj tehnici, ali s
vrlo jasnim prije reenim ciljevima, tiskali su: Crveni vjesnik, Primorski vjesnik, Letak u borbu,
Primorski borac, Komunist, Sloboda, Rodoljupka, Glas Istre, Nova mladost, itd.
Tijekom Drugog svjetskog rata partizani nisu donosili nikakve zakone o cenzuri. U to vrijeme imali su
oni drugog posla, a ne baviti se pisanjem zakona, no to ne znai da nisu znali to treba, a to se ne

55

Rojni, M. Bibliografija izdanja Narodno-oslobodilakog pokreta // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 2, 1/4, str.
12.

30

smije tiskati i itati. Bilo je tu, naoko, mnogo improvizacija, ali su oni i bez zakona i propisa znali koje
se knjige ne smiju tiskati i ija se djela ne smiju itati. Kad su preuzeli vlast u dravi, nisu trebali
mnogo razbijati glavu time to moraju sadravati zakoni o tisku (uzorak za sastavljanje istih imali su u
sovjetskim zakonima i propisima), a znali su i koji su bili autori ija se djela ne smiju tiskati, drati ih
u knjinicama, niti itati.56

56

Stipevi, A. Povijest knjige u Hrvata : od poetka hrvatskog narodnog preporoda (1835.g.) do danas. Zagreb

kolska knjiga : 2008., str. 503.

31

Zakljuak
Sektor knjige je iroko podruje i ukljuuje mnoge djelatnosti, institucije i osobe. Cilj je da djelo koje
je pisac napisao razliitim postupcima umnoavanja i raspaavanje doe do itatelja.
Kad su prilike povoljne i kada nema napetosti i pritisaka to se uspjeno realizira, no u ratnom vihoru
kakav je bio Drugi svjetski rat, naalost nestajali su ljudi, s njima je trebala biti zabranjena ili ojaana
njihova povijest, jezik, te kulturna i znanstvena postignua zabiljeena u knjigama. Radi toga se knjizi
tada pridavala velika vanost, posebno u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Reenica Inter arma silent
musae tu se nije obistinila. Jedna od glavnih obiljeja NDH na kulturnom planu je iroka izdavaka
djelatnost i iskazivanje posebne panje knjizi i njezinim autorima. Upravo u to vrijeme golemog
svjetskog prevrata djelovali su u Hrvatskoj ljudi koji su shvatili da se tuem zlu i nametanju reima
mogu suprotstaviti perom, istinom, znanjem, tolerancijom i odreenom fleksibilnou. Oni su osnivali
institucije i pokretali projekte kao nitko prije i poslije njih u Hrvatskoj.
Glavna uloga u stvaranju ustake knjievne produkcije namijenjena je sredinjim kulturnim
institucijama i nakladnim ustanovama, ponajprije Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Matici
hrvatskoj, Drutvu hrvatskih knjievnika te Hrvatskom izdavalakom bibliografskom zavodu. Nijedna
od ovih institucija nije pokazala posebnu politiku naklonost reimu. Predsjednik HAZU-a Tomo
Mati istaknuo je da je zadaa te institucije promicati znanstvena istraivanja i razvoj umjetnosti te
voditi hrvatski narod stazom objektivne spoznaje istine. Filip Lukas naglasio je da su uspostavom
NDH ostvarena nacionalna naela za koje se Matica hrvatska borila, pa se ona moe vratiti svom
kulturnom radu. Spiritus movens izdavalake djelatnosti u NDH bilo je novoosnovani HIBZ na elu s
doktorom Matom Ujeviem, organizatorom rada na

Hrvatskoj enciklopediji, i danas najveem

nakladnikom pothvatu i vrhuncu knjige u Hrvata. On je to bio upravo u smislu objektivnosti i

politike tolerancije.
Jo su neki manji nakladnici, poput Suvremene biblioteke, ija se izdanja mogu uvrstiti u standarde
kvalitete hrvatske knjievnosti. Naalost, najvei dio izdanja ostalih izdavaa nakladnika koriten je u
politike svrhe i cilj mu je bio glorificiranje ustakog pokreta. Velik broj kvalitetnih autora i njihovih
djela bio je u NDH na indeksu. Mnoga od tih djela su unitena, dok su ostala zakljuana u bunkere
ekajui neka bolja vremena. Unato tome, ovjeka ne moe ostaviti ravnodunim injenica, da u tim
vremenima, kada oruje govori i puno je politiki suprotstavljenih imbenika na podruju ondanje
Hrvatske, bibliografija knjine proizvodnje NDH broji preko 3000 jedinica, a dnevno je promovirano
po nekoliko naslova iz svih podruja ljudske djelatnosti.
Partizanski su tisak i naklada tada bili siromani u odnosu na tisak, nakladnitvo tj. knjinu produkciju
NDH.
U radu sam pokuala objasniti znaajnije pojmove koji ulaze u sferu nakladnitva, razvoj knjine
djelatnosti i odnos prema knjizi kroz povijest, posebno hrvatsku, i dovesti do perioda Drugog
32

svjetskog rata tj. Nezavisne Drave Hrvatske, kada su intelektualci, akademici, pisci politiki
opredijeljeni ili ne, pridonijeli tome, da je u tom relativno kratkom vremenu hrvatske povijesti
djelovalo preko 200 nakladnika i da je tada knjina produkcija zablistala kvalitetom i brojnou,
zasjenjujui vrijeme prije i poslije toga, sve do danas.
Djelovanje HAZU-a, Matice hrvatske, HIBZ-a i drugih nakladnika potvrdilo je moralnu i intelektualnu
otpornost i stvaralaku snagu hrvatske misli u tmurnom i turbulentom vremenu Drugog svjetskog rata.

33

Literatura
1. Barac, A. Bijeg od knjige, Zagreb : Naprijed, 1965.
2. Breyer, M. Nakladna poduzea // Naa domovina : zbornik / gl. ur. Filip Lukas.
Zagreb : Glavni ustaki stan, 2, 1943. , str. 1037 1044
3. Goldstein, I. Povijest 4 : udbenik za etvrti razred gimnazije. 1. Zagreb :
SysPrint, 2010.
4. Hergei, I. O nakladnom radu i cenzuri pod ustakim reimom. // Republika 1
(1945.) 3, str. 215 221
5. Horvat, J. Preivjeti u Zgarebu : dnevnik 1943. 1945., Zagreb : SNL, 1989.
6. Horvat, J. ivjeti u Hrvatskoj : 1900 1941 : (zapisci iz nepovrata) Zagreb :
SNL, 1984.
7. Hrvatska enciklopecija. // Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
1999 -. Sv. 6., 7., 9. 2004.
8. Jeli, D. Kulturni ivot u NDH. // asopis za suvremenu povijest. 27(1995) 3,
str.521-526
9. Jeli, D. Stopedeset godina Matice Hrvatske. // Radovi leksikografskog
zavoda Miroslav Krlea 2 (1992) str. 81 96
10. Klai, V. Knjiarstvo u Hrvata : studija o izdavanju i irenju hrvatske knjige.
Zagreb : Knjiare St. Kugli, 1992.
11. Krizman, B. Nezavisna Drava Hrvatska izmeu Hitelra i Mussolinija, Zagreb
: Globus 1983.
12. Lovreni, R. Nemirni mir : svijet 1918. 1939. Zagreb : Mala zvona, 2011.
13. Matkovi, H. Povijest Nezavisne Drave Hrvatske : kratki pregled. Zagreb :
Naklada P.I.P. Pavii, 1994.
14. Nikoli, V. Nacionalni zadatci knjievnosti. Zagreb : Drutvo hrvatskih
srednjokolskih profesora, 1944.
15. Pelc, M. Pismo knjiga slika : uvod u povijet informacijske kulture, Zgareb :
Goledn marketing, 2002.

34

16. Peri, I. Povijest Hrvata. Zagreb : CTT Centar za transfer tehnologije, 1997.
17. Rojni, M. Bibliografija izdanja Narodno-oslobodilakog pokreta. // Vjesnik
biblotekara Hrvatske 2, 1951., 1/4, str. 1-18
18. Sagarak, D. Zagreb : 1941. 1945. Zagreb : Vlastita naklada, 1995.
19. Stipevi, A. Socijalna povijest knjige u Hrvata 3 : od poetka Hrvatskog
narodnog preporoda (1835.) do danas, Zagreb : kolska knjiga, 2008.
20. Stipevi, A. Popis zabranjenih knjiga iz 1942 : prilog povijesti ienju
knjinica od nepodobnih knjiga u Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske
43. 3 (2000.), str. 91-97
21. vab, M. Mate Ujevi, utemeljitelj suvremene hrvatske enciklopedike : o
dvadesetpetoj obljetnici smrti (1967.-1992.). // Radovi Leksikografskog
zavoda Miroslav Krela 2 ( 1992.), str. 9-73
22. Tijan, P. Najjai biljeg nase kulture. // Spremnost 2 ( 1943.) 71, 9. srpnja, str.
9
23. Turinec, Z. Cenzura u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara
Hrvatske 43, 3 (2000), str. 79-90
24. Turinec, Z. Izdavai / nakladnici u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. // asopis
za suvremenu povijet 32, 1 (2000.), str. 51-71
25. Turinec, Z. Knjiga u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj : magistarski rad. Zagreb :
Filozofski fakultet, 1998.
26. ivkovi, D. Elektronika knjiga. Zagreb : Multigraf, 2001.

35