Univerzitet u Sarajevu

Fakultet sporta i tjelesnog odgoja

Sarajevo
2010

SEMINARSKI RAD
PREDMET: BIOMEHANIKA
Tema: SPECIFICNOSTI DIJELOVANJA MIIA
U PRIRODNIM UVJETIMA

MENTOR: Prof.dr. Sinia Kova

STUDENT: Jure Boinovi

SPECIFINOSTI DIJELOVANJA MIIA U

PRIRODNIM UVJETIMA
SADRAJ
Uvod..3
Graa skeletnih miia..4
Vrste miia...6
Miino tkivo
Poprenoprugasto miino tkivo..8
Glatko miino tkivo...10
Srano miino tkivo...11
KONTRAKCIJA SKELETNOG MIIA (Fizioloka svojstva
miia)..............................................................................12

Razvoj jakosti i snage..........................................................................13

METODIKA TRENINGA SNAGE (prema Watson, A.W.S.,
1985).........................................................................16
METODA DINAMIKIH PODRAAJA DRUGI NAZIV ZA METODU
ZNAKOVITOSTI NAIN TRENINGA............................................................17

Oboljenja miia..................................................................................18
Zakljuak.............................................................................................20
Literatura.............................................................................................21
3

Uvod
Nastavni predmet Biometrika ima za cilj da izuci gibanja ivog
organizma,odnosno tijela koje ima vlastitu sposobnost pokretanja.
Cilj naeg seminarskog rada je da pokuamo naim kolegama pojasniti
kako to djeluju mii u prirodnim uvjetima,kakav uticaj ima vjezbanje u prirodi.
Nastojat emo pojasniti kako to sila miia ovisi od azlicitih fiziolokih
stanja.Na samom poetku seminarskog rada nastojat emo pojasniti sastav
miia,miinog tkiva da bi osobe koje su manje upuene u ove stvari saznale
nesto novo.
Studentima emo nastojati pribliziti,koliko to budemo u mogunosti,sastav
miia, vrste miia. Naroito e mo obratiti panju na srano miino tkivo. I
naravno, na samom kraju seminarskog rada navest emo neke metode pomou
kojih se efikasno poveava snaga miia, na ta to sve moe biti usmjereno
vjebanje sa optereenjem, koje sve vrste optereenja moemo koristiti.

Graa skeletnih miia

Poprenoprugasti se miii obino hvataju na kostima i prelaze preko
nekog zgloba, tako da njihovom kontrakcijom dolazi do primicanja hvatita
Poprenoprugastih miia ima u tijelu preko 600 i veina su parni miii.
Poprenoprugasto miije tvori oko 40% ukupne teine tijela (8% je glatko i
srano miije).Miine stanice su duge i tanke i esto se zovu miinim
vlaknima. Sastoje se od citoplazme, koja se zove sarkoplazma, vie jezgara i
stanine ovojnice, sarkoleme. Miine stanice mogu biti dugake od 1 mm do 40
mm. Oko svake takve niti nalazi se rahlo vezivo, endomysium. Niti se udruuju
u snopie koji su isto obavijeni vezivom, perimysium, a oko cijelog miia je
isto sloj vezivnog tkiva, epimysium. Miie omataju i vre vezivne ovojnice,
fasciae musculorum. Miii sa slinim djelovanjem obino se udruuju u
skupine, a nalaze se u odjeljcima, compartimenta, koje odjeljuju vezivne
pregrade odgovarajue fascije koja obavija taj dio tijela.
Na svakom miiu razlikujemo njegovo hvatite, insertio, te glavu, caput,
ili trbuh, venter, ovisno o vrsti miia.
Prijanja anatomska nazivlja razlikovala su polazite, origo, i hvatite,
insertio, miia. Obino se za polazite uzimao proksimalni poetak miia a za
zavrni onaj koji se najee pomie. Budui da djelovanje miia moe biti i na
njegovu proksimalnu ili distalnu kraju, novo nazivlje rabi samo izraz insertio,
kao openiti izraz za hvatite miia na kost. Opisuje se proksimalno i distalno
hvatite.
Miii obino prelaze preko bar jednog zgloba, i hvataju se na krajeve
kostiju. Neki se miii, meutim, hvataju na kou (mimini miii), a neki na
sluznicu (miii jezika). Neki su miii uvreni za vezivnu ovojnicu (fasciju),
a drugi tvore krune vrpce (vanjski analni sfinkter).
Neki miii su cijelom svojom duinom mesnati i na kost se hvataju kratkim
vezivnim zavrecima. Veina miia se na jednoj ili obje strane na kost hvata
vezivnom vrpcom. Kad je vrpca okrugla zove se tetivom, tendo, a kad je vrpca
ploasta, onda se zove aponeurosis (primjerice, aponeuroze miia trbune
stijenke, sl. S826). Miini trbuh moe biti prekinut tetivom, tendo intermedius,
tako da mii ima dva trbuha . Tetivne vrpce mogu biti umetnute na vie mjesta
du miinog trbuha, tako da tvore tetivne intersekcije, intersectiones tendineae
(primjerice m. rectus abdominis. Tetivni zavretak moe biti i u obliku luka,
arcus tendineus .Mii se moe svijati oko kotane izboine kao kolotur, tako da
na njemu opisujemo posebnu tvorbu, trochlea muscularis. Miini trbuh i
vezivna tetiva imaju razliite uloge u radu miia. Tetive mogu izdrati veliko
optereenje, ali su, zbog slabe opskrbe krvlju, jako osjetljive na upalu i mogu
odumrijeti. Miini dio je elastiniji, bolje prokrvljen i slabije otporan na
infekciju. Preteito miini i preteito tetivni zavreci miia imaju razliito
djelovanje na kost na koju se hvataju. Miina hvatita su ira a sila se s njih na
kost prenosi na veu povrinu, tako da ne ostavljaju traga na kosti.

Tetivni se zavreci veu na maloj povrini tako da se tamo razvijaju velika

optereenja. Zato tetivni zavreci miia izvlae kvrge, grebene i hrapavosti.
tetive su strahovito jake: tetiva poprenog obujma od 6 cm2 moe izdrati masu
od 4 do 8 tisua kilograma. Tetivne niti nisu usporedne nego isprepletene, tako
da se sila miinog dijela prenosi na sve dijelove tetive.
Miine tetive se obino hvataju na proksimalni kraj kosti, blizu osi
pokreta. Tako pomau odravanje krajeva kostiju u zglobu i uvruju ih. Kad se
kontrahiraju izazivaju pokret distalnog (slobodnog) kraja kosti. Neki se miii
hvataju blie sredini dijafize kosti, a neki blie kraju kosti.
Na mjestima gdje tetive prelaze preko tvrdih podloga (kost, hrskavica,
ligament ili druga tetiva), nalaze se sinovijalne vree, bursae synoviales.
Sinovijalne vree su izgraene od vezivnog tkiva i sadre tanak sloj tekuine
koji smanjuje trenje i omoguuje glatke pokrete miia. Takva se sinovijalna
vrea naziva podtetivnom, bursa synovialis subtendinea. Neke od njih uvijek
komuniciraju sa sinovijalnom upljinom zgloba preko kojega prolaze, primjerice
sinovijalna vrea supskapularnog miia, bursa subtendinea musculi
subscapularis.
Sinovijalne vree se mogu nalaziti i izmeu sveza i zglobne ahure, kao
to je to sluaj sa subakromijalnom burzom, bursa synovialis subacromialis.
Sinovijalna vrea se moe nalaziti i ispod koe, bursa synovialis subcutanea.
Takve se vree nalaze na izboenim dijelovima zgloba koji se jako svijaju i gdje
se koa mora brzo micati. Primjer takvih sinovijalnih vrea su ona na
olekranonu u lakatnom zglobu (bursa subcutanea olecrani) i ispred patele u
koljenskom zglobu (bursa subcutanea prepatelaris). Nalaze se i na mjestima gdje
je na kosti ili tetivi postoji jako trenje ili optereenje, primjerice na peti. Veina
takvih potkonih sinovijalnih je steena, tj. ne nalazi se u svih ljudi nego samo u
onih koji svojim radom prekomjerno optereuju neka podruja.
Sinovijalne ovojnice, vaginae synoviales, imaju oblik tuljca i obavijaju
tetive na mjestima gdje su izloene trenju optereenju s dvije ili vie strana,
primjerice na prednjoj i stranjoj strani tetive. to se zbiva na aci, stopalu i
ramenu: trenje izaziva kotana podloga na kojoj lei tetiva, te vezivno
zadebljanje iznad nje (retinaculum). Kako bi se omoguio velik raspon pokreta
tetiva, sinovijalne ovojnice se proteu oko 1 cm iznad i ispod mjesta na kojima
nastaje trenje. Sinovijalna vagina se sastoji od dva sloja, visceralnog i
parijetalnog. Visceralni sloj, pars tendinis, obavija samu tetivu i zapravo je
srastao s njom. Od parijetalnog lista, pars parietalis, odvaja ga sloj tekuine koja
ublaava trenje i omoguuje pokrete tetive. Visceralni parijetalni list prelaze
jedan u drugi u uzdunoj osi i kroz taj prostor, mesotendineum, prolaze krvne
ile i ivci u tetivu. Kad je opseg kretanja tetiva velik, primjerice na dugim
pregibaima prstiju, mesotendineum se moe proiriti tako da nastane vezivni
snopi, vincula tendinum .Tetive dugih pregibaa prstiju na aci i na stopalu
imaju, osim sinovijalne, i vezivnu ovojnicu, vagina fibrosa u koju su uloene
tetive u sinovijalnoj ovojnici

Vrste miia
U nekih miia miine niti idu usporedo s dugom osi miia, a neke idu i
itavom duinom miia. Takvi miii mogu dizati teinu na velikoj udaljenosti.
Oblikom mogu biti:
1. vretenasti, m. fusiformis, koji su stanjeni na oba kraja i imaju duge tetive

vretenasti, m

2. ravni, m. rectus, kojima miine niti idu usporedno, a zavravaju kratkim

tetivnim zavrecima prije hvatita na kost. Primjer su ravni miii one jabuice,
m. recti bulbi

ravni, m. rectus

3. ploasti, m. planus, koji su tanki i obino zavravaju tetivnom ploom,

aponeurozom. Primjer je m transversus abdominis

ploasti, m. planus

etverokutasti, m. quadratus, koji je irok, debel i vrst mii. Primjer je m.

quadratus lumborum

Imamo jo vrsta miia kao to su:

Troglavi

dvotrbumi

trokutasti

jednoperasti

Dvoperasti

vieperasti

spiralni dugi mii

Miino tkivo
Miii su graeni od miinog tkiva, a prema tipu miinog tkiva koje ih
izgrauje moemo razlikovati glatke i poprenoprugaste miie. Postoje tri tipa
miinog tkiva u tijelu koja se meusobno razlikuju po svojoj strukturi i
funkciji. To su poprenoprugasto (ili skeletno), glatko i srano miino tkivo.
Radom glatkog i sranog miinog tkiva ne upravljamo svjesno.
Poprenoprugasto miino tkivo
Popreno-prugasto miino tkivo nalazimo u uobiajenim skeletnim
miinim skupinama i miiima koji se nalaze ispod koe i daju oblik tijelu, a
njegovim kontrakcijama upravlja sredinji ivani sustav i pod utjecajem je nae
volje. Glatko miino tkivo nalazi se stijenci upljih organa kao to su npr.
crijeva mokrani mjehur, krvne ile, maternica gdje stvara naslage ili slojeve te
je pod izravnom kontrolom autonomnog (vegetativnog) ivanog sustava koji
neovisno o naoj volji upravlja radom ovih miia. Srano miino tkivo je
takoer popreno prugasto, gradi srani mii, a njegovim kontrakcijama
upravlja autonomni ivani sustav.
Poprenoprugasto miino tkivo (Slika 1c) izgraeno je od velikog broja
izduenih cilindrinih stanica (vlakana) koje formiraju snopove. Vlakna su
okruena vezivnim tkivom koje okruuje i vanjske rubove miia formirajui
ovojnicu (epimizij). Mnoga miina vlakna doseu duljinu od 10 centimetara i
imaju tisue jezgri. Miino vlakno povezano je s ivanim vlaknom (aksonom)
formirajui tako strukturu poznatu kao neuro-miina ploa. Duljina jedne
miine stanice-vlakna odgovara duljini samog miia izmeu dvije miine
tetive. Stanina membrana miine stanice naziva se sarkolema, a citoplazma
sadri puno mitohondrija potrebnih za kontrakcije i naziva se sarkoplazma. U
citoplazmi miinih stanica nalaze se dugi proteinski lanci-miofilamenti koji
formiraju snopove tzv. miina vlakanca-miofibrile. Miofilamente grade tri vrste
proteina (bjelanevina): tropomiozin te aktin i miozin koji sudjeluju u samoj
kontrakciji vlakna (Slika 3). Tanki filamenti graeni uglavnom od aktina i debeli
filamenti graeni uglavnom od miozina su pravilno naizmjenino rasporeeni u
miinom vlakancu (Slika 2) to rezultira karakteristinim optikim svojstvom
ovog miinog tkiva i daje mu poprenu prugavost (Slika 1c). Debeli filamenti
miozina zauzimaju sredinji dio sarkomere i djelomino se preklapaju s tankim
filamentima aktina. To mjesto na mikroskopskom preparatu je deblje, dvostruko
lomi svjetlost to rezultira tamnom anizotropnom prugom (A-pruga) na
preparatu (Slika 1c i 2). Tanki filamenti se djelomino proteu izmeu debelih
filamenata dok su drugim krajem privreni za Z-membranu. Prostor izmeu
dvije Z-membrane ini funkcionalnu jedinicu miinog vlakna-sarkomeru (Slika

2). Mjesta na mikroskoposkom preparatu gdje se nalaze samo filamenti

aktina ine svjetliju izotropnu prugu (I-pruga). Anizotropna (tamna) i izoptropna
(svijetla) pruga se izmjenjuju na mikroskopskom preparatu ovog miinog tkiva
pa je ono stoga i nazvano popreno-prugastim miinim tkivom (Slika 1c). U
sredinjem dijelu tamne A-pruge nalazi se malo svjetlija H-pruga (samo
filamenti miozina, ne preklapaju se s aktinom), a u njenom sreditu je svjetlija
M-crta (Slika 2). Za poprenoprugasto miino tkivo karakteristine su brze
kontrakcije jakog intenziteta.
Slika 1

Glatko miino tkivo

U glatkom miinom tkivu (Slika 1b) stanice (vlakna) su vretenasta
oblika, ne formiraju snopove ve stvaraju naslage ili slojeve koje prstenasto
okruuju stijenku upljih organa ili se pruaju uzduno. Naizmjenine
kontrakcije prstenastih i uzdunih naslage glatkih miinih vlakana npr. u
stijenci crijeva rezultiraju valovitim gibanjem tzv. peristaltikom crijeva. Kako
miofilamenti u sarkoplazmi glatkih miinih vlakana nisu pravilno rasporeeni
nema pravilne ispruganosti pod mikroskopom kao u popreno-prugastog
miinog tkiva. Miina vlakna mogu klizati jedno pokraj drugog. Kontrakcije
glatkog miinog tkiva su spore i dugo traju
Slika 1

Srano miino tkivo

Srano miino tkivo(Slika 1a) graeno je od stanica (vlakana) koja su
puno kraa nego u popreno-prugastom miinom tkivu ali zbog pravilnog
rasporeda miofilamenta u sarkoplazmi takoer pokazuju poprenu ispruganost
pod mikroskopom. Stanice sranog minog tkiva se granaju i meusobno su
povezane jedna s drugom (dodirno mjesto sarkolema susjednih stanica zove se
prijelazna ploa) pa se kontrakcije u valovima ire preko svih njih. To rezultira
pravilnim ritmom koji zapoinje u sranim stanicama najbreg ritma, tzv.
podruju sinus-atrijskog vora. Ukoliko bi stanice ovog podruja prestale
odailjati impulsni ritam, to se dogaa u nekim bolestima, ostale bi srane
stanice preuzele njihovu ulogu, ali u sporijem ritmu.
Slika 1

KONTRAKCIJA SKELETNOG MIIA

(Fizioloka svojstva miia)
Skeletni mii pretvara kemijsku energiju u mehaniki rad vrlo efikasno, samo
30-50% energije se gubi u obliku topline. Mehaniki rad ostvaruje se
kontrakcijom. Kontrakcijom se smanjuje duina svijetle pruge dok tamna pruga
ostaje iste duine. Ova pojava je objanjena klizanjem filamenata (Huxley).
Mii crpi energiju za kontrakciju iz hidrolize ATP-a. Interesantno je da ne
postoji nikakva razlika izmeu razine ATP-a miia koji miruje i koji radi. Za to
je odgovoran izuzetno efikasan sustav obnavljanja ATP. U tom procesu sudjeluju
fosfokreatin kinaza koja katalizira reakciju izmeu fosfokreatina i ADP u kojoj
nastaje ATP i kreatin. Moe se rei da je fosfokreatin kinaza jedna vrsta baterije
koja uva energiju potrebnu za miini rad. Hidroliza ATP-a tijekom kontrakcije
miia izravna je posljedica meudjelovanja aktina i miozina. Miozin je po
svojoj funkciji ATP-aza. Bez prisustva aktina miozinska enzimska aktivnost vrlo
je spora ali dodatkom aktina ona se izuzetno ubrzava. Dio miozina koji
hidrolizira ATP i vee se za aktin globularna je glava miozina. Miina
kontrakcija je posredovana interakcijom izmeu miozina i pripadajuih
aktinskih filamenata. Tijekom interakcije miozinska glava hidrolizira ATP.
Hidroliza ATP-a i posljedino odvajanje vrsto vezanog ADP i fosfata izaziva
seriju alosterikih promjena miozina. Time se dio energije pretvara u gibanje.
Proces kontrakcije je voljni proces. Signal se iri niz nabore membrane (Ttubuli) prelazi u sarkoplazmatski retukulum koji ini sustav kanala koji okruuju
svako miino vlakance. Razmak izmeu T-tubula i sarkoplazmatskog
retikuluma samo je 10-20 nm i izmeu njih se nalaze dva proteina (rianodin)
koji omoguuju ulaz Ca+ u citosol. Zbog takve organizacije sve sarkomere
kontrahiraju se u istom trenutku. Porast koncentracije kalcija u citosolu je
prolazan jer ga kalcij ATP-aza u membrani brzo ispumpa nazad u
sarkoplazmatski retikulum.
Mehanizam miine kontrakcije
Izometrika (statika) kontrakcija - duina napregnutog miia se ne menja,
tako da se, termodinamiki posmatrano, utroena hemijska energija transformie
samo u toplotu.
Izotonika (dinamika) kontrakcija - mii se skrauje, dolazi do pomeranja
tela, ali napregnutost miia ostaje nepromenjena. U procesu izotonike
kontrakcije hemijska energija se delimino troi na vrenje rada, a jedan deo se
transformie u toplotu.Realna kontrakcija miia je kombinacija ovih dveju vrsta
kontrakcije.Najvea i najmanja duina miia stoje u odnosu 1 : 3.
13

Razvoj jakosti i snage

Snaga je sposobnost svladavanja razliitih vrsta otpora miinom aktivnou.
Snaga = uinjeni rad u jedinici vremena Jakost je maksimalna sila koju mii ili
miina grupa mogu ispoljiti pri zadanoj brzini (Knuttgen i Kraemer, 1987)
Koncentrina miina akcija dogaa se tijekom savladavanja (podizanja,
povlaenja) odreenog optereenja. Tom se prilikom miii skrauju.
Ekscentrina miina akcija dogaa se tijekom kontroliranog oputanja
optereenja. Tom prilikom se miii izduuju.
Izometrijska miina akcija dogaa se kada mii razvija silu ali tom prilikom
nema pokreta u konkretnom zglobu.
Metode treninga mogu se klasificirati i prema razliitim vrstama miine
kontrakcije
SVLADAVAJUA -KONCENTRINA KONTRAKCIJA MIIA
POPUTAJUA - EKSCENTRINA KONTRAKCIJA MIIA
ZADRAVAJUA - IZOMETRIKA KONTRAKCIJA MIIA
Uinak vjebi s optereenjem moe biti usmjeren na:
Poveanje miine mase
Redukciju potkonog masnog tkiva
Prevenciju ozljeda
Rehabilitaciju ozljeda
Razvoj maksimalne snage
Razvoj repetitivne snage
Razvoj eksplozivne snage
Razvoj brzinske snage
Posredni razvoj drugih motorikih i funkcionalnih sposobnosti
Razvoj elastine snage
Vrste optereenja:
Svjesne kontrakcije
Samootpor
Vlastita teina
Otpor partnera
Nepokretni otpori
Razliiti prirodni resursi (voda, pijesak, snijeg, vjetar..)
Gravitacijska optereenja (uzbrdice, nizbrdice..)
Trenaeri (klasini, izokinetiki)
Slobodni utezi (jednoruni, dvoruni)
14

Razliita pomagala (medicinke, vree s pijeskom, vedske klupe)

Vrsta izvedbe u odnosu na dio pokreta koji se izvodi
Koncentrini i ekscentrini dio
Izolirani koncentrini dio
Izolirani ekscentrini dio
Vrsta izvedbe u odnosu na brzinu izvedbe
Kontrolirana izvedba (svaka faza pokreta u trajanju od 1-5 sekundi)
Eksplozivna izvedba
Osnovni tipovi gibanja tijekom izvedbe vjebi s optereenjem
Globalni pokreti
Vuenja
Potiskivanja
Pregibanja
Opruanja
Primicanja
Odmicanja
Rotacije
Redoslijed izvedbe vjebi s optereenjem u jednom treningu
Vee miine skupine
Manje miine skupine
Totalne vjebe
Osnovne vjebe
Pomone vjebe
Metoda prediscrpljivanja
Princip prioriteta (sukladno cilju treninga)
Uenje / vjebanje
Posebnost krunog i staninog treninga
Stanje treniranosti
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
EFEKTIVNOST. O efektivnosti neke vjebe se sudi po brzini porasta
uspjenosti i transferu kod natjecateljskih vjebi. Na efektivnost vjebi utjee
vrijeme primjene i aktualno stanje sportaa.
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
SPECIFINOST. Visoka efikasnost i odgovarajui transfer treninga postiu se
putem specijalnog treninga snage kojemu treba prethoditi opi, izgradbeni
trening. Takav trening se bazira na:
15

principu razvoja sportsko-specifinih miinih skupina uz potivanje radnih

kuteva vanih za odreeni sport,
principu podudarnosti neuromuskularne napetosti izmeu trenanih i
natjecateljskih vjebi i
principu simultanog razvoja svih osobina kretanja relevantnih za uspjeh.
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
VARIJABILNOST. Varijabilnost treninga odnosi se na nekoliko podruja:
Svako sredstvo treninga nema isti potencijal. Porastom uspjenosti smanjuje se
djelotvornost uloenih sredstava, te ih treba zamijeniti efikasnijima. Zato ne
treba odmah primijeniti visokoefektivna sredstva, jer organizam nije za njih
spreman, a i nedostajati e kasnije za daljnji porast uspjenosti.
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
VARIJABILNOST. Varijabilnost treninga odnosi se na nekoliko podruja:
Varijacije u podruju optereenja nisu uvijek pogodne, jer mogu izazvati zastoje
u efektivnosti radi prilagoavanja neuromuskularnog sustava na konstantne
veliine, oblike, i metode optereenja. Varijabilna izgradnja optereenja realizira
se putem adekvatnih optereenja koja se podudaraju sa sportaevim
mogunostima.
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
VARIJABILNOST. Varijabilnost treninga odnosi se na nekoliko podruja:
Eksperimenti su pokazali da primjena razliitih metoda i metodskih formi
treninga uzrokuje vei porast snage nego kada se primjenjuju stalno iste metode.
Kod kombiniranog izvoenja vjebi s razliitim tempom optereenja postie se
vei prirast snage nego kod izvoenja samo jednom tempom optereenja
Uestalost i kontinuitet vrlo su vane komponente u treningu razvoja snage. Ono
to se brzo postigne, brzo se i istopi. Porasti snage koji se postiu dugotrajnim
kontinuiranim radom imaju mnogo sporiju krivulju opadanja, jer kod njih, osim
funkcionalnih, dolazi i do morfolokih prilagodbi (hipertrofija).
16

METODIKA TRENINGA SNAGE (prema Watson, A.W.S., 1985)

Statiki trening
nema pokreta
Pokuani pokret
Otpor nepokretnog predmeta
METODA IZOMETRIKIH PODRAAJA otpor se postie elastinom
trakom i poveava se njenim rastezanjem
RAD S ELASTINIM GUMAMA - OPRUGAMA
Piramidalni trening
stalno vanjsko optereenje tijekom cijele amplitude pokreta
dominira koncentrina miina kontrakcija, teine utega variraju
DIZANJE UTEGA
Izotoniki trening
Metoda repetitivnih podraaja
upotreba malih, srednjih i velikih vanjskih optereenja
bacanja
vlastita teina tijela kao optereenje u dinamikim uvjetima
17

METODA DINAMIKIH PODRAAJA DRUGI NAZIV ZA METODU

ZNAKOVITOSTI NAIN TRENINGA
Izokinetiki trening
otpor ureaja je proporcionalan brzini pokreta bri pokret vei otpor
METODA RADA S PRILAGOENIM OTPOROM
Nautilus trening otpor grebena je razliit na pojedinim dijelovima amplitudekutnih vrijednosti pokreta
METODA RADA S RAZLIITIM OTPOROM
Pliometrijski trening vjebe elastine snage nakon amortizacije, izvodi se
opruajua faza pokreta
METODA EKSCENTRINO-KONCENTRINIH PODRAAJA
Trening s negativnim radom vanjsko optereenje vee od sile miia, mii se
prisilno istee i produava - distrakcija
METODA EKSCENTRINIH PODRAAJA S UTEZIMA
DRUGI NAZIV ZA METODU
ZNAKOVITOSTI
NAIN TRENINGA
METODIKA TRENINGA SNAGE (prema Watson, A.W.S., 1985)
REDOSLIJED TRENANIH AKTIVNOSTI U TEHNOLOGIJI
RAZVOJA SKONOSTI
VJEBE DUBINSKIH SKOKOVA BEZ I S VANJSKIM
OPTEREENJIMA
VJEBE POSKOKA I SKOKOVA S VANJSKIM OPTEREENJIMA
VJEBE DIZANJA UTEGA VEIH I MAKSIMALNIH TEINA
VJEBE DIZANJA UTEGA MALIH I SREDNJIH TEINA (UENJE
TEHNIKE)
VJEBE POSKOKA I SKOKOVA PREKO PREPONA I PREPREKA
VJEBE POSKOKA I SKOKOVA
18

Oboljenja miia Misici omogucavaju pokrete tela. Razlicite vrste misica

imaju razlicite funkcije. Postoji veliki broj poremecaja koji mogu uticati na
misicni sistem. Oboljenja misica izazivaju slabost, bol ili cak paralizu
(nepokretnost). Veoma cesto je nepoznat uzrok oboljevanja misica. Neki od
poznatih uzroka su: Povreda ili pretreniranost, kao sto su uganuca, istegnuca,
grcevi ili tendinitisi (upale tetiva) Genetski uzroci, kao kod misicne distrofije
Pojedini karcinomi Zapaljenja, kao kod miozitisa Oboljenja nerava koji inervisu
misice Infekcije Odredjeni lekovi Najcesca uganuca se vidjaju na clanku noge ili
zglobu sake. Simptomi: bol, otok, pomodrelost nemogucnost pokretanja zgloba.
Moze postojati i zvucno obelezje povrede ("kvrc"). Istegnuca tetiva mogu biti
akutna ili hronicna a desavaju se pri nepovoljnoj akciji misica te posledicno i
njegove tetive Najcesca istegnuca se vidjaju na ledjima i tetivama kolena.
Simptomi: bol, misicni spazam, otok nemogucnost pokretanja misica. U prvom
momentu tretman ovih povreda ukljucuje odmaranje povredjenih podrucja,
hladjenje, nosenje bandaza ili zavoja koji ce izvrsiti kompresiju na podrucje i
lekovi protiv bolova i oticanja. Nesto kasniji tretman (nakon povlacenja otoka i
smanjenja nivoa bolnosti pokreta) ukljucuje razgibavanje i aktivno vezbanje
povredjenog zgloba i misica uz dozirano opterecenje. Misicni grcevi su
iznenadne, nevoljne kontrakcije ili spazmi jednog ili vise misica istovremeno.
cesto se javljaju nakon vezbanja ili u toku noci, u trajanju od nekoliko sekundi
do par minuta. Grcevi mogu biti izazvani neadekvatnim funkcionisanjem
nervnog impulsa. To se cesto dogadja nakon povrede kicmene mozdine ili usled
ukljestenog nerva vrata ili ledja. Drugi uzroci: Istegnuca ili pretreniranost misica
Dehidratacija Nedostatak minerala u ishrani ili manjak minerala u telu
Nedovoljna prokrvljenost misica Grcevi mogu biti veoma bolni. Istezanje i
blaga masaza misica mogu odagnati bol.
19

Tendinitis (tendonitis upala tetiva) oznacava zapaljenje tetive. Izaziva bol i

osetljivost u blizini zgloba. Obicno se javlja u podrucju zgloba ramena lakta,
kolena, kukova, peta ili zgloba sake. Zavisno od lokalizacije, nazivaju se
razlicitim imenima (na pr. siroko poznat teniski lakat). Najcesci uzroci
tendinitisa su povrede ili pretreniranost. Kombinovanje treninga, pravilno
istezanje i adekvatno doziranje intenziteta pri vezbanju moze spreciti nastanak
tendinitisa. Odredjena oboljenja, kao sto je reumatoidni artritis takodje moze biti
uzrok tendinitisa. Prva pomoc kod ovih povreda ukljucuje odmaranje
povredjenih podrucja, hladjenje, nosenje bandaza ili zavoja koji ce izvrsiti
kompresiju na podrucje i lekovi protiv bolova i oticanja. Nesto kasniji tretman
(nakon povlacenja otoka i smanjenja nivoa bolnosti pokreta) ukljucuje
razgibavanje i aktivno vezbanje povredjenog zgloba i misica uz dozirano
opterecenje, ultrazvuk, fizikalnu terapiju, injekcije steroida i hirurski tretman.
Miozitis je zapaljenje skeletnih misica, koji sacinjavaju voljnu muskulaturu. To
su misici pod nasom voljom uz pomoc kojih pokrecemo svoje telo. Miozitis
izazivaju povrede, infekcije i autoimmune bolesti.
20

Zakljuak
Nadam se da sam barem na trenutak uspio kolegama pribliiti nain na
koji djeluju miii, djelovanje utega na miie a naroito kakvu ulogu ima
vjebanje u prirodi i prirodnim uvjetima. To se prije svega odnosi na ponaanje
miia u prirodnim uvjetima.
21 22

Literatura
www.google .com
Kratak pregled naunog istraivanja doc.dr. Gorana Markovia profesora
ANTROPOMOTORIKE u Zagrebakom sveuilitu