Građevna Mehanika - Antolić

Ivan Antoli
Graevna mehanika
kolska knjiga Zagreb
IVAN ANTOLI, dipl. ing. grad.
GRAEVNA
MEHANIKA
za srednje graditeljske kole
VTI. izdanje
kolska knjiga
Zagreb, 2005.
SADRAJ
Predgovor
1. Osnove statike
1.1. Uvod
1.2. Pojam sile i njezino predoavanje
1.3. Sile koje djeluju u istom pravcu
1.3.1. Zbrajanje sila
1.3.2. Ravnotea sila *
1.3.2.1. Grafiki uvjet ravnotee
1.3.2.2. Analitiki uvjet ravnotee
1.4. Sustav sila koje djeluju u razliitim pravcima a imaju zajedniko hvatite
1.4.1. Sastavljanje sila
Zadaci za vjebu
1.4 2. Ravnotea sila
1.5. Rastavljanje sile u dvije komponente
1.6. Statiki moment sile
1.6.1. Pouak o momentu ili Varignonov pouak
1.7. Opi sustav sila u ravnini
1.7.2. Sustav paralelnih sila u ravnini
1.7.2.1. Dvije paralelne sile u ravnini
Zadaci za vjebu
1.7.3. Ravnotea opeg sustava sila
1.7.3.1. Grafiki uvjeti ravnotee
1.7.3.2. Raunski uvjeti ravnotee
1.7.3.3. Primjena uvjeta ravnotee
Zadaci za vjebu
2. Nosai
7
8
. .
10
10
15
15
15
17
17
22
2
23
23
26
27
31
33
3
4 n
*>
52
52
54
57
6 5
6 6
2.1. Openito o nosaima

2.1.1. Leaji
2 1.2. Raspon n o s a a
2.1.3. Podjela
nosaa
2.1.4. Optereenje n o s a a
2.1.4.1. Oblici optereenja
2 2. Teorija n o s a a
2.2.1. Deformacija i unutarnje sile
2.2.2. Odreivanje unutarnjih sila u nosau
2 2.2.1. Predznak unutarnjih sila
2 2 2.2. Odnos izmeu momenta
savijanja
6 6
6 7
7 0
7 3
7 9
8 0
8 3
8 3
8 4
8 7
i poprene
sile
39
2.3 Rjeavanja statiki odreenih n o s a a

2.3.1. Jednostavno p o l o i e n n o s a
2.3.1.1. J e d n o s t a v n o poloen n o s a o p t e r e e n koncentriranim silama .
2.3.1.2. Jednostavno poloien n o s a o p t e r e e n jednoliko raspodijeljenim
optereenjem
2.3.1.3. J e d n o s t a v n o poloen n o s a o p t e r e e n koncentriranim momen
tom
2.3.2. Konzoini n o s a
2.3.2.1. Konzola o p t e r e e n a koncentriranim silama
Konzoini n o s a o p t e r e e n jednoliko raspodijeljenim optereenjem . .
2.3.3. Nosa s prepustima
2.3.3.1. Nosa s prepustima optereen koncentriranim silama
2.3.3.2. Nosa s prepustom optereen jednoliko raspodijeljenim opte
reenjem
89
90
90
102
120
124
124
125
129
135
139
J. Teita
3.1. Pojam teita

3.2. Odreivanje poloaja teiSta
3 3. Teite jednostavnih linija
3.3.1. Teite duina
3.35. Teite krunog luka
3.3.3. Teite polukrunice
3.4. Tettte sloenih linija
3.5. Teite jednostavnih likova
3.5.1. Teite trokuta
3.5.2. Tettte pravokutnika
3.5.3. Teite nepravilna etverokuta
3.5.4. Teite trapeza
3.5.5. Teite krunog isjecka
3.6. Teite sloenih likova
1 5 1
51
152
153
4. Osnove otpornosti materijala

Napon i deformacija
Dijagram ispitivanja elika na vlak
Doputeni naponi
Vrste naprezanja
4.4.1. Centrikl vlak
4.4.2. Centriki tlak
4.4.3. Savijanje bez uzdune sile
4.4.4. Naprezanje na posmik
4.4.5. Naprezanje na
4.4.6. Ekscentrlkl vlak
.
4.4.7. Ekscentriki tlak
4.4.8. Savijanje s uzdunom silom
4.5. Moment inercije III moment tromosti likova
4.5.1. Glavne osi Inercije
4.5.2. Elipsa Inercije
4.5.3. Moment Inercije za paralelne osi .
4.5.4 Moment Inercije Jednostavnih likova
4.5.5. Moment Inercije loenlh likova . . .
144
144
145
145
146
147
148
150
150
150
158
4.1.
4.2.
4.3.
4.4.
1 5 8
1 6 2
1 6 5
1 8 8
1 8 6
1 8 6
1 6 7
1 6 7
torziju
1 6 7
1 6 8
1 6 8
1 8 8
169
1 7 0
1 7 1
1 7 2
1*3
1 7 4
S. Proraun konstruktivnih elemenata

5.1. Proraun pri naprezanju na centriekl vlak
5 2. Proraun pri naprezanju na centriekl tlak
5 2 1 Stupovi i zidovi od o p e k e
522
Proraun vitkih stupova
523
|ji
5.3. Proraun pri savijanju bez uzdune sile
5.3.1. Poloaj neutralne osi
5.3.2. Naponi pri savijanju
Popis literature
T e n 1 e
178
178
180
185
186
187
191
1
194
9 2
1. OSNOVE STATIKE
1.1. UVOD
Teorijska mehanika je nauka koja se bavi prouavanjem tijela u stanju gibanja
i mirovanja, te prouavanjem uzroka zbog kojih su se promijenila ta stanja. Ona se
dijeli na tri discipline, a to su dinamika, kinematika i statika.
Dinamika ispituje gibanja tijela zbog djelovanja sile.
Kinematika ispituje geometrijske oblike gibanja tijela, ali se pri tome ne bavi
pitanjem materije tijela ni uzrocima zbog kojih je dolo do gibanja.
Statika ispituje mirovanje tijela vodei brigu o uzrocima koji dovode tijelo
do stanja mirovanja. To je jedna od najstarijih grana teorijske mehanike. Njome
se ozbiljno bavi ve grki filozof Aristotel (384322. god. pr. n. e.), koji u djelu
'Problemi mehanike iznosi niz pitanja iz statike. Meutim, osnivaem mehanike,
pa time i statike moe se smatrati Arhimed (287212. god. pr. n. e.), koji uoava
osnovna svojstva sile. On u djelu O ravnotei postavlja teoriju poluge. Kasnije
to djelo dobiva naziv Zlatno pravilo mehanike.
Statika je nauka koja se bavi ravnoteom sila u ravnini ili prostoru, pa se zbog
toga zove ravninska statika ili prostorna statika. Ona se uvelike primjenjuje u teh
nici, a posebno u graevinarstvu, gdje se bavi ispitivanjem uvjeta u kojima e
sastavni dijelovi nosive konstrukcije nekog objekta ili objekta u cjelini biti u stabil
noj ravnotei. Statika je u graevinarstvu primijenjena nauka, a susree se pod
raznim nazivima kao to su graevna mehanika, graevna statika, statika graevnih
konstrukcija itd.
Pri projektiranju novih i ispitivanju ve izvedenih objekata u graevinarstvu
potrebno je izraditi statiki proraun za nosive elemente. Pri tome je zadatak statike
da ispita ravnoteu sila koje izvana napadaju nosive elemente i da odredi one sta
tike veliine koje su potrebne za odreivanje tih elemenata.
Zadaci iz statike mogu se rjeavati grafikim ili analitikim postupkom.
Grafiki postupak rjeavanja zadataka omoguuje jasnou i potpunu pre
glednost problema koji se rjeava, a tonost rjeenja zadatka ovisi o tonosti crtanja.
Analitiki postupak daje tonija rjeenja, pa je njegova primjena pri rje
avanju zadataka ea. Tom nainu rjeavanja statikih zadataka moe se zamje
riti da ne daje takvu preglednost problema kao grafiki postupak. U nekim zadacima
moe se istovremeno primijeniti grafiki i analitiki postupak jer se tako iskorita
vaju dobre strane jednog i drugog postupka.
1.2. POJAM SILE I NJEZINO PREDOAVANJE

U svakodnevnom ivotu vrlo se esto spominje sila kao pojam odreene jakosti
ili kao uzrok koji moe promijeniti neko stanje. U mehanici se pojam sile definira
ovako
Sila jc svaki uzrok koji moe promijeniti stanje gibanja ili stanje
mirovanja nekog tijela. Sila je fizikalna veliina koja masi od
jednog kilograma daje akceleraciju od jednog metra u sekundi
na kvadrat.
Definiciju sile potvruju svakodnevna iskustva. Evo jednoga od njih:
Kada se neko tijelo giba a potrebno ga je umiriti, ono se mora podvrgnuti
djelovanju sile da bi prelo iz stanja gibanja u stanje mirovanja. Kada neko tijelo
miruje a potrebno ga je pokrenuti, ono se mora podvrgnuti djelovanju sile da bi
prelo iz stanja mirovanja u stanje gibanja.
Sila kao fizikalna veliina potpuno je definirana samo kad joj je poznato hvatite, pravac u kojem djeluje, smjer i veliina. Prema tome, sila ima karak
teristike vektora, pa sc njezino grafiko prikazivanje, zbrajanje i oduzimanje izvodi
na naelu vektorskog raunanja.
SI. 1. Vektor
Vektor jc pojam kojim se grafiki predoavaju fizikalne veliine

za ije odreivanje treba imati vei broj podataka, kao to su
veliina, smjer, poloaj itd. (si. 1).
Hvatitc sile je mjesto u kojem sila neposredno djeluje. Ono se obiljeava
tokom, a oznaava slovom ili brojkom (si. 2).
Djelovanje sile dogaa sc u stanovitom pravcu iji poloaj u ravnini odreuje
smjerni kut u (si. 2). Taj pravac, kao neomeena crta u ravnini, naziva se pravcem
sile, a nazivaju ga jo i drugim nazivima, kao .to su os sile, nosa sile, zraka sile itd.
Smjer sile u zadanom pravcu odreen je strelicom (si. 2). U grafikom prika
zivanju sile smjer sile moe se odrediti brojkama ili slovima. Pri tome svaka sila u
zadanom praveu dobiva dva broja ili slova, na primjer 11', 22' itd., ili aa', bb' itd.
SI. 2. Predoavanje sila
Brojke ili slova oznaavaju da sila djeluje od 1 prema 1', odnosno od a prema a'l
Kod takvog naina prikazivanja sile strelica nije potrebna, ali se moe nacrtat,
da bi slika bila jasnija.
SI. 3. Predoavanje sila
SI. 4. Smjer sile
U analitikom prikazivanju sile smjer sile odreuje se predznacima plus ( + )

i minus ( ). Na primjer
+ F, - F (si. 2), odnosno + F , + F (si. 3).
2
Openito ie svejedno koji se smjer sile odabire kao pozitivan jer c negativan
smjer biti onaj koji je suprotan pozitivnome. Kada sile imaju samo vertikalan i
horizontalan poloaj u ravnini, njihovi predznaci bit e sljedei:
Horizontalne sile koje djeluju slijeva nadesno imaju pozitivan smjer, a one koje
djeluju zdesna nalijevo imaju negativan smjer (si. 4).
Vertikalne sile koje djeluju prema gore imaju pozitivan smjer, a one koje
djeluiu prema dolje negativan smjer (si. 4).
Veliina sile izraava se intenzitetom ili jakou djelovanja. Jedinice kojima
sc mjeri intenzitet sile jesu newton (njutn) s oznakom N, kilonewton, kN, ili
mcgancwton MN.
Pri grafikom prikazivanju sile veliina ili intenzitet predoava se duinom

pravca u kojem sila djeluje. Ta se duina naziva geometrijskim odsjekom sile, a radi
kraeg izraza est je naziv odsjeak sile (si. 5). Odsjeak sile na zadanom pravcu
nanosi se u odabranom mjerilu. Mjerilo sila odabire se proizvoljno, ali pri tome
treba paziti da ono bude to jednostavnije. Na primjer:
jedan centimetar odgovara jednom kilonetutonu ( I o n s 1 kN).
Ako treba grafiki predoiti silu Fj = 3,0 kN koja djeluje u horizontalnom
pravcu, postupak je sljedei: najprije se odabire mjerilo sila, a zatim toka 1 kao
poetna toka geometrijskog odsjeka zadane sile. Od toke 1 u smjeru djelovanja
sile nanosi se veliina geometrijskog odsjeka zadane sile na pravac sile. Tako jc
odreen poloaj toke 1' kao zavretak odsjeka zadane sile.
1
F-*10tN
Mjerilo sila:1em1kN
SI. S. Odsjeak sile
Mjerilo s i l a : l e m . U N
F-ff-2An>
SI. 6. Odsjeak sile
Obrnutim postupkom moe se iz nacrta sile, gdje je sila prikazana u stanovi

tom mjerilu, odrediti njezina brojana veliina (si. 6).
U analitikom prikazivanju sile njezina veliina ili intenzitet predoava se broj
anom vrijednou. Uz brojku se stavlja predznak, ime je odreen smjer djelova
nja sile. Na primjer, kad dvije sile djeluju u istom pravcu a imaju isti smjer djelo
vanja, one se prikazuju ovako:
F, = + 3,0 kN,- F , = -f 4,0 kN.
Kada dvije sile djeluju u istom pravcu a imaju suprotan smjer djelovanja,
tada se one raunski prikazuju ovako:
F , - + 3,0 kN,
F , =^ - 4,0kN.
Iz definicije sile poznato je da je uinak sile, odnosno posljedica njezina djelo

vanja na tijelo u stanju mirovanja,
gibanje tijela u smjeru zadane sile. Brzina
gibanja tijela proporcionalna jc veliini sile. Kada na tijelo djeluje vie zadanih
sila, njihov se uinak na tijelo moe zamijeniti uinkom jedne sile. Ta se sita zove
rezultanta a zadane sile su njezine komponente.
| Rezultanta jc sila koja zamjenjuje uinak zadanih sila. |
1.3. SILE KOJE DJELUJU U ISTOM PRAVCU

Sastavljanje sila koje djeluju u istom pravcu moe sc provesti grafikim ili
analitikim postupkom.
Grafiko sastavljanje sila koje djeluju u istom pravcu provodi se tako da se

grafiki zbroje geometrijski odsjeci zadanih sila. Pri grafikom rjeavanju zadataka
treba najprije postaviti nacrt sila jer je njime odreen poloaj pravaca u kojima dje
luju zadane sile. Paralelno s pravcem zadanih sila treba povui nov pravac na kojem
se nacrta plan sila u odabranom mjerilu. Na sljedeem primjeru objanjava se kako
se sastavljaju sile koje djeluju u istom pravcu (si. 7).
Primjer 1.
U horizontalnom pravcu djeluju sile F ! = 2,0 kN, = l , 5 k N i F j 11,0
kN (si. 7). Grafikim i raunskim postupkom treba odrediti rezultantu zadanih
sila.
Nacrt sila odreuje poloaj sila u ravnini, pa u njemu ne treba prikazivati
sile u mjerilu. Budui da sve zadane sile djeluju u istom pravcu, one e prouzroiti
gibanje po tom istom pravcu. Zadane sile su klizni vektori, pa im hvatita mogu
biti u bilo kojoj toki zadanog pravca a da pri tome njihov uinak ostaje isti.
2
Uinak rezultante zamjenjuje uinak zadanih sila, pa i njezino hvatite moe

biti na bilo kojoj toki zadanog pravca. Tako je poznat poloaj rezultante zadanih
Kila. Rezultanta djeluje u istom pravcu kao i njezine komponente.
Da bi rezultanta zadanih sila bila potpuno odreena, treba joj odrediti jo dva
elementa, a to su njezina veliina i smjer. Ta dva elementa odreuju se pomou
plana sila (si. 7) koji se crta na principu vektorskog zbrajanja.
NACRT S L A
Ff?0tN
F;-1MN
F3-IOI1M
<
C
PRAVAC SILA
1
I
3"
I
PlAN SR.A
MjirilO tM l e m - U N
R-tr-5cm
R-*kN
SI. 7. Zbrajanje
sila
Paralelno s pravcem u kojem djeluju zadane sile treba povui nov pravac.
Na njemu se odabire poetna toka plana sila. To je toka I. Od nje se u odabra
nom mjerilu nanose geometrijski odsjeci zadanih sila, i to tako da se oni nanose
u smjeru zadanih sila. U ovom primjeru odabrano mjerilo jest 1 cm s l kN, pa
geometrijski odsjeak sile F, iznosi 2 cm, sile F = 1,5 cm, a sile F j = 1,0 cm.
Plan sila poinje nanoenjem geometrijskog odsjeka sile F (11' = 2,0 cm), na koji
se dalje nastavlja geometrijski odsjeak sile F (22' = 1,5 cm), a na ovaj geometrij
ski odsjeak sile F (33' = 1,0 cm).
;
Veliina rezultante je odreena njezinim geometrijskim odsjekom. R TT

= 4,5 cm, a to u mjerilu sila iznosi 4,5 kN.
Geometrijski odsjeak rezultante zadanih sila jednak je udalje

nosti od prve do zadnje toke odsjeaka sila.
Geometrijski odsjeak rezultante jednak je zbroju geometrij

skih odsjeaka njezinih komponenata.
Da bi rezultanta, kao sila u ravnini, bila potpuno odreena, jo preostaje da se

odredi njezin smjer.
Smjer rezultante isti je kao smjer njezina odsjeka. To je orijen

tacija od prve do zadnje toke odsjeaka zadanih sila.
Analitiki postupak pri sastavljanju sila koje djeluju u istom pravcu provodi
se tako da se algebarski zbroje veliine zadanih sila.
Za zadani sustav sila iz primjera 1. rezultanta iznosi :
R = F, + F + F , = + 2,0 + 1,5 + 1,0 = 4,5 kN.
2
Rezultanta zadanih sila je pozitivna, to znai da je njezin smjer djelovanja

slijeva nadesno. Hvatite rezultante nalazi sc na zadanom pravcu. Tako je analiti
kim postupkom rezultanta potpuno odreena.
Kada u jednom pravcu djeluje n sila, tada e njihova rezultanta iznositi
R = F , + F j + F + ... + F ,
3
ili
R = I F
i
(1)
Primjer 2.
U horizontalnom pravcu djeluju sile F, = + 4,0 kN, F , = 2,0 kN, Fj
= -f- 3,0 kN i F =- 4,0 kN. Valja odrediti rezultantu zadanih sila grafikim i
analitikim postupkom.
4
Grafiki postupak
Nacrtom sila odreeni su poloaj i hvatite sila u zadanom pravcu, a time je
odreen poloaj i hvatite njihove rezultante. Veliina i smjer rezultante odreuju
sc pomou plana sila (si. 8). U planu sila grafiki se zbrajaju geometrijski odsjeci
sila u odabranom mjerilu. Mjerilo sila i u ovom je primjeru odabrano tako da jedan
centimetar odgovara jednom kilonewtonu (1 cm = 1 kN).
Veliina rezultante odreena je njezinim geometrijskim odsjekom.
R = 14' = 1 cm, a to u mjerilu sila iznosi 1,0 kN. Smjer rezultante orijentiran
je od prve prema posljednjoj toki odsjeka zadanih sila. Tako je rezultanta potpuno
odreena jer su joj poznati hvatite, smjer i veliina (si. 8).
NACRT SLA
fi-40kN
f -3.0kN
f4-4PkN
C
R A N SILA
Mjtrito iil 1cm*1kh*

R-IOkN
SI. 8. Zbrajanje sila
Analitiki postupak
Veliina i smjer rezultante odreuju se algebarskim zbrajanjem zadanih sila.
R = F, + F + Fj
a
R =- + 4,0 - 2,0 + 3,0 ~ 4,0 = + 1,0 kN.

Rezultanta ima smjer slijeva nadesno. Njezino hvatite nalazi se na jednoj
od toaka zadanog pravca, pa je tako rezultanta potpuno odreena.
Primjer 3.
U vertikalnom pravcu djeluju sile
+ 3,0 kN, F , = 2,0 kN i F =
= H- 3,0 kN. Valja odrediti rezultantu zadanih sila grafikim i raunskim postup
kom.
3
Grafiki postupak
Veliina rezultante zadanih sila odreuje se kako je prikazano na slici 9:
R = 13' = 4,0 cm, a to u mjerilu sila iznosi 4,0 kN.
Analitiki postupak
Veliina i smjer rezultante odreuje se algebarskim zbrajanjem zadanih sila:
R = F, + F + F ,
a
R + 3,0 - 2,0 + 3,0 = 4,0 kN.

Smjer rezultante je pozitivan, to znai da je njezino djelovanje usmjereno
odozdo prema gore. Hvatite rezultante nalazi se na pravcu u kojem djeluju njezine
komponente, pa je tako rezultanta potpuno odreena.
c+
*+
Mjerilo s.l.
1*
km.UN
R-iJ-lOcm
*1
SI. 9. Sile u vertikalnom pravcu
ZADACI ZA VJEBU
Zadatak
I.
U horizontalnom pravcu djeluju sile F , = + 2,0 kN, F j = + 4,0 kN i F = - 8,0 kN.

Valja odrediti njihovu rezultantu grafikim i analitikim postupkom.
3
Zadatak
2.
U horizontalnom pra.cu djeluju sile F , = + 2,0 kN, F j = + 4,0 kN, F j ~ - 8,0 kN i

F . = 4. 3,0 kN. Valja odrediti rezultantu zadanih sila grafikim i analitikim postupkom.
Zadatak 3.
U pravcu koji je nagnut pod kutom a 20 prema horizontali djeluju sile F , = + 4,0 kN',
F , ^ -f 1,0kN, F = - 6 , 0 k N i F = + 3,0 kN. Valja odrediti rezultantu zadanih sila grafikim,
i analitikim postupkom.
3
Zadatak 4.
U pravcu koji jc nagnut pod kutom a = 150" prema horizontali djeluju sile F = 3,0
kN, F = - 4,0 kN, F j = + 10,0 kN i F , = - 3,0 kN. Valja odrediti rezultantu zadanih sila
grafikim i analitikim postupkom.
s
1.3.2. Ravnotea sila

Sustav sila koji djeluje u istom pravcu bit e u ravnotei kada je uinak zadanih
sila jednak nuli. Drugim rijeima, ravnotea tih sila nastaje kada je njihova rezul
tanta jednaka nuli.
Pri odreivanju ravnotee tijela na koje djeluje sustav sila u istom pravcu treba
biti ispunjen uvjet da je rezultanta zadanih sila jednaka nuli. Taj se uvjet izraava
grafiki ili analitiki, ovisno o tome da li se zadatak o ravnotei rjeava grafikim
ili analitikim postupkom.

Za ravnoteu sila koje djeluju u istom pravcu nuan jc i dovoljan samo jedan
grafiki uvjet ravnotee koji glasi:
I Zbroj geometrijskih odsjeaka svih sila mora biti jednak nuli,
odnosno posljednja toka u planu sila mora pasti u poetnu.

Za ravnoteu sila koje djeluju u istom pravcu nuan je i dovoljan takoer sa
mo jedan analitiki uvjet ravnotee koji glasi:
| Algebarski zbroj svih sila mora biti jednak nuli.
Analitiki uvjet ravnotee moe sc izraziti na sljedei nain:

E F = 0.
i
(2)
Na sljedeem primjeru prikazana je ravnotea sustava sila koje djeluju u istom

pravcu.
Primjer 4.
U horizontalnom pravcu djeluju sile F, = -f 3,0 kN, F , = + 1,0 kN i F =
= 2,0 kN. Valja uspostaviti ravnoteu tih sila grafikim i analitikim postup
kom.
3
Grafiki
postupak
Iz plana sila se vidi da zadane sile ne ispunjavaju grafiki uvjet ravnotee jer
posljednja toka plana sila ne pada u poetnu. Dakle, postoji rezultanta zadanih
sila, a ona iznosi + 2,0 kN (si. 10).
A
F,-3PI.N
B F;-tPW
ii
Fj-gttN
t
t
R ^
Mjtrilo sila: I c m - l k N
R-1?-2cm
R-ZflkN
SI. 10. Ravnotea sila
Ravnotea zadanih sila moe se postii ako se poniti uinak rezultante. To se

moe postii tako da se u zadani pravac doda jedna sila koja e imati uinak supro
tan uinku rezultante zadanih sila. To jc sila F. = 2,0 kN. Sada e taj sustav
sila biti u ravnotei jer je ispunjen grafiki uvjet ravnotee (si. II).
A
F,-3JHN
8 F}-1,0tN
F -2QkN C
F -201N
Mjerio
1cm-UN
SI. 11. Ispitivanje ravnotee
Analitiki
postupak
Algebarskim zbrajanjem zadanih sila

F = F, + F , - F = + 3,0 + 1,0 - 2,0 == + 2,0 kN
3
ustanovljeno je da nije zadovoljen raunski uvjet ravnotee. Algebarski zbroj svih

sila nije jednak nuli. Postoji rezultanta sila veliine + 2,0 kN.
Zadani sustav sila moe biti u ravnotei samo ako mu se doda nova sila koja
e biti jednaka rezultanti, ali suprotnog smjera. To je sila F = 2,0 kN.
4
14. SUSTAV SILA KOJE DJELUJU U RAZLIITIM PRAVCIMA

A IMAJU ZAJEDNIKO HVATITE
1.4.1. Sastavljanje sila
Ako te dvije sile djeluju na neko tijelo koje miruje, ono e se poeti gibati u
smjeru rezultante tih sila jer rezultanta zamjenjuje uinak zadanih sila.
Iz fizike je poznato da je rezultanta dviju sila koje djeluju u razliitim pravcima
a imaju zajedniko hvatite jednaka dijagonali paralelograma ije su stranice za
dane sile.
Tako je rezultanta potpuno odreena jer je njezina veliina jednaka dijagonali
paralelograma, njezino hvatite je u hvatitu njezinih komponenata, a smjer njezi
nog djelovanja je orijentiran od hvatita prema suprotnom kutu paralelograma
(si. 12).
Grafiko sastavljanje sila

Promatrajui sliku 12. moemo lako uoiti da je rezultanta zadanih sila dobive
na na principu vektorskog zbrajanja sila.
Princip vektorskog zbrajanja sila sastoji se u tome da se u planu sila nanose
geometrijski odsjeci zadanih sila jedan na drugi u odabranom mjerilu. To se radi
tako da se svaki odsjeak nanosi paralelno sa zadanom silom i u smjeru zadane
sile.
Stoga pri odreivanju rezultante dviju sila ne treba crtati cijeli paralelogram
sila, ve se rezultanta odreuje vektorskim zbrajanjem zadanih sila.
Princip vektorskog zbrajanja sila koje djeluju u razliitim pravcima a imaju
zajedniko hvatite objanjava se sljedeim primjerom (si. 13).
2
Antoll: Graevna mehanika
17
SI. 13. Zbroj sila
Primjer 5.
Sila F , = 4,0 kN djeluje u pravcu kojeg je poloaj u ravnini odreen kutom
o, = 15, a sila F = 3,0 kN u pravcu iji je poloaj odreen kutom a 60.
Site Fj i F imaju zajedniko hvatite u toki A. Valja odrediti rezultantu grafikim
postupkom.
:
Pri odreivanju rezultante zadanih sila grafikim postupkom potrebno je iz

raditi nacrt i plan sila.
Nacrtom zadanih sila odreen je njihov poloaj i hvatite u ravnini, pa tu
ne treba crtati sile u mjerilu (si. 13). Izradom plana sila u odabranom mjerilu od
reuju se veliina i smjer rezultante (si. 13. b i 13. c).
Plan zadanih sila zapravo je prikaz njihova vektorskog zbrajanja, koje se provodi
ovako:
Paralelno s pravcem u kojem djeluje sila F | povue se pravac izvan nacrta
sita (si. 13. b). Na bilo kojem mjestu na tom pravcu odabire se poetna toka plana
sita. T o je toka I. Od poetne toke u odabranom mjerilu i u smjeru djelovanja
sile F nanosi sc geometrijski odsjeak sile F , . Zavretak odsjeka sile F, obiljeava
se tokom 1'. Kroz toku 1' povue se pravac paralelno s pravcem u kojem djeluje
sita F . Na taj pravac, u smjeru djelovanja sile l i u istom mjerilu, nanosi se geo
metrijski odsjeak sile F . On se nanosi tako da se njegov poetak s oznakom 2
postavi u toku I'. Zavretak odsjeka sile F oznaava sc brojem 2'. Tako je do
bivena izlomljena crta (1, 1', 2') koja se zove plan sila. Njime je odreena veliina
i smjer rezultante.
(
Geometrijski odsjeak rezultante jednak je udaljenosti od prve

do posljednje toke odsjeaka zadanih sila.
| Veliina rezultante jednaka je vektorskom zbroju zadanih sila. |
Smjer rezultante isti je kao smjer njenog odsjeka, a to je orijen
tacija od prve prema posljednjoj toki odsjeaka a planu sila.
Budui da rezultanta zadanih sila ima zajedniko hvatite sa svojim kompo
nentama, ona je potpuno odreena. Ostaje jo da se rezultanta postavi u nacrt sila
gdje je njezino mjesto djelovanja. To e se uiniti tako da se kroz hvatite zadanih
sila, odnosno kroz toku A (si. 13. a), povue paralela s duinom koja u planu sila
predoava odsjeak rezultante (si. 13. b). Tako je ovaj zadatak grafikim postupkom
potpuno rijeen.
Pri vektorskom zbrajanju zadanih sila svejedno je kojim se redoslijedom u pla
nu sila nanose geometrijski odsjeci zadanih sila. Konaan zbroj mora uvijek biti
isti. To je dokazano planovima sila na slikama 13. b i 13. c, gdje se vidi da su veli
ina i smjer odsjeka rezultante u oba sluaja isti.
Kada u zadanoj toki i u razliitim pravcima djeluje vie od dvije sile, rezul
tanta se takoer odreuje vektorskim zbrajanjem zadanih sila. T o je uinjeno u
sljedeem primjeru:
Primjer 6.
Sila F , = 2,0 kN djeluje u horizontalnom pravcu. Sila F = 3,0 kN djeluje
u pravcu iji je poloaj odreen kutom a = 15. Sila F = 2,0 kN djeluje u pravcu
iji je poloaj odreen kutom a = 60, a sila F* = 2,0 kN djeluje u vertikalnom
pravcu. Valja odrediti rezultantu zadanih sila.
Najprije valja izraditi nacrt sila koji pokazuje poloaj sila u ravnini (si. 14. a).
Paralelno sa silama u nacrtu i u smjeru njihova djelovanja nanose se, jedan iza
drugog, geometrijski odsjeci zadanih sila. Tako se formira plan sila koji ima oblik
izlomljene crte (1, 1', 2', 3', 4') pa se on zbog toga naziva poligon sila.
2
Geometrijski odsjeak rezultante je zakljuna stranica poligona

sila.
Poligonom sila odreena je veliina i smjer rezultante, a kako je hvatite rezul
tante zajedniko s hvatitem njezinih komponenata, rezultanta je potpuno odreena.
Dobro je uoiti da strelice odsjeaka zadanih sila u poligonu imaju isti smjer,
dok strelica odsjeka rezultante ide u susret strelicama odsjeka zadanih sila.
I u tom je primjeru prikazano da je svejedno kojim se redoslijedom nanose
sile u poligonu sila jer rezultanta u svakom sluaju ima istu veliinu i smjer (si.
14. b i 14. c).
SI. 14. Zbroj vie sila
Algebarsko zbrajanje sila koje djeluju u razliitim pravcima a imaju zajed

niko hvatite provodi se tako da se sile projiciraju u dva meusobno okomita pravca.
Najee su to vertikalni i horizontalni pravac, pa se djelovanje zadanih sila svodi
na njihovo djelovanje u vertikalnom i horizontalnom pravcu.
Postupak i nain provedbe algebarskog zbrajanja sila koje djeluju u razliitim
pravcima a imaju zajedniko hvatite objanjava se istim zadatkom kojim se obja
njava grafiko zbrajanje tih sila (primjer 5).
Sila F , = 4,0 kN djeluje u pravcu iji je poloaj u ravnini odreen kutom
a = 15, a sila F = 3,0 kN u pravcu iji je poloaj odreen kutom a 60.
Sile F , i F imaju zajedniko hvatite u toki A.
Treba odrediti rezultantu algebarskim zbrajanjem zadanih sila.
Na slici 15. prikazan je nacrt zadanih sila i njihove projekcije na horizontalni
i vertikalni pravac.
Horizontalne projekcije sila F , i F jesu
t
F; = A'B' = F cos a,
t
SI. 15. Raunsko zbrajanje sila
Mjerilo sila.1cmt1kN
Fj = B'D' = F cos a
2
cos oj = 3,0 cos 60 = 3,0 0,5000 = + 1,500 kN
Horizontalna projekcija rezultante zadanih sila jest

R' = R
= A !
7
+ B T F = F ; + Fi
F ; + F ; = + 3,864 + 1,500 = + 5,364 kN.

Vertikalne projekcije sila Fj i F jesu
2
FJ = A ! ? ' = F , sin
7 7
a,
F , sin a, = 4,0 sin 15 = 4,0 0,2588 = + 1,035 kN
WW
Fj =
F
= F
sin a
sin a = 3,0 sin 60 = 3,0 0,866 = 4- 2,598 kN

2
Vertikalna projekcija rezultante zadanih sila jest

R" = R, -
7 7
7 7
+ WW'
= F, +
F ; + F = + 1,035 + 2,598 = + 3,633 kN

2
Veliina rezultante odreuje se Pitagorinim poukom:

R = /RT-TRJ =
1/57364 + 3,633 = |/4n97T = 6,47 kN.

J
Grafikim postupkom dobivena je vrijednost R = 6,45 kN, to pokazuje da

je grafiki postupak u granicama tonosti.
Poloaj pravca u kojem djeluje rezultanta zadanih sila odreuje se tako da se
odredi kut nagiba pravca prema horizontali:
a = 34I0'.
R
Oitavanjem na slici 12. dobiveno je a = 35, to je takoer u granicama

tonosti.
Kad se uzme u obzir da je hvatite rezultante poznato jer se ono nalazi u hvatitu zadanih sila, rezultanta je raunskim postupkom potpuno odreena.
Iz ovog primjera moe se openito zakljuiti slijedee:
Horizontalna projekcija rezultante zadanih sila koje djeluju u
razliitim pravcima a imaju zajedniko hvatite jednaka je
algebarskom zbroju horizontalnih projekcija tih sila.
Vertikalna projekcija rezultante zadanih sila koje djeluju u raz
liitim pravcima a imaju zajedniko hvatite jednaka je alge
barskom zbroju vertikalnih projekcija tih sila.
Ako se zbog jednostavnijeg izraavanja horizontalne projekcije zadanih sila
oznae sa X X , X ... X , , a vertikalne projekcije tih istih sila sa Y , , Y , Y ... Y,
navedeni zakljuci mogu se izraziti ovako:
L }
= X
+ X
... + X
FL
= i x
(3)
R, = Y, + Y, + Y
... + Y . = Y
i
(4)
Pitagorinim poukom moe se odrediti veliina rezultante:

R - r j / R J +R1
(5)
Poloaj pravca rezultante odreuje se kutom nagiba prema horizontali:

tga = ^
(6)
Tako je analitikim postupkom rezultanta potpuno odreena.

ZADACI ZA VJEBU
U toki A djeluju sile u razliitim pravcima. Poloaj svakog pojedinog pravca odreuje se
kutom nagiba prema horizontali. Valja odrediti rezultantu zadanih sila grafikim i analitikim
postupkom.
Zadatak I.
Vi = 3,0 k N ,
a , = 10, a
= 4,0kN,
a
= 2,0 k N
= 30, a , = 90
Zadatak
2.
F , = 2,0 kN, F = 3,0 kN, F
2
a, = 0, a
Zadatak
= 3,0 kN, F
= 45, a = 30, a
3
= 4,0 kN
= 90
3,
F , = 3,0 kN, F
=2,0kN, F
= 3,0 kN, F* = 1,0 kN
a , = 120, a j = 45, a j = 90, a* = 0

Zadatak 4.
F
= 4,0 k N , F , = 4,0 kN, F

a , = 0, a j = 90, a
= 3,0 k N , F = 8 kN
= 0, a = 210
1.4.2. Ravnotea sila

Ravnotea sila koje djeluju u razliitim pravcima a imaju zajedniko hvatjste
nastaje kad je njihova rezultanta jednaka nuli, pa pri odreivanju ravnotee sila
treba biti ispunjen uvjet da ne postoji rezultanta.
Uvjet ravnotee izraava se grafiki ili analitiki, ovisno o tome da li se zadatak
o ravnotei sila rjeava grafikim ili analitikim postupkom.

Za ravnoteu sustava sila u kojem sile djeluju u razliitim pravcima a imaju
zajedniko hvatite nuan je i dovoljan samo jedan grafiki uvjet ravnotee, koji
glasi:
| Poligon sila mora biti zatvoren lik.
Objanjenje: Kada je poligon sila zatvoren lik, tada posljednja toka poli
gona sila pada u poetnu, pa je rezultanta zadanog sustava sila jednaka nuli. Tada
nastaje ravnotea zadanog sustava sila.
1.4.2.2. Analitiki uvjeti ravnotee

Za ravnoteu sustava sila u kojem sile djeluju u razliitim pravcima a imaju
zajedniko hvatite nuna su i dovoljna dva analitika uvjeta ravnotee, koji glase:
Zbroj horizontalnih komponenata svih sila mora biti jednak

nuli ili
IX = 0
(7)
Zbroj vertikalnih komponenata svih sila mora biti jednak nuli
ili
SY=-~0
(8)
Objanjenje: Zbroj horizontalnih komponenata svih sila zapravo je horizon
talna komponenta rezultante zadanih sila, a zbroj vertikalnih komponenata svih
sila jest vertikalna komponenta rezultante tih istih sila. Kada su vertikalna i hori
zontalna komponenta rezultante zadanih sila jednake nuli, tada je i sama rezultanta
zadanih sila jednaka nuli.
U sljedeem primjeru prikazuje se ravnotea sustava sila koje djeluju u razli
itim pravcima a imaju zajedniko hvatite.
Primjer 7.
Sila F , = 4- 3,0 kN djeluje u vertikalnom pravcu, sila F = 2,0 kN djeluje
u pravcu iji je poloaj prema horizontali odreen kutom a = 30, sila F =
= 4,536 kN djeluje u pravcu iji jc poloaj prema horizontali odreen kutom
a = 60, a sila F = 4,0 kN djeluje u horizontalnom pravcu. Zadane sile imaju
zajedniko hvatite u toki A. Valja ih zbrojiti grafikim i analitikim postupkom.
2
NACRT SILA
Mjerilo
sita
1cm* 1 kN
R-0
POLIGON SILA
SI. 16. Grafiki uvjet ravnotee
Grafikim zbrajanjem zadanih sila (si. 16. b) nastaje zatvoren poligon sila.
Posljednja toka odsjeka u poligonu sila pada u poetnu toku, pa je zadani sustav
sila u ravnotei.
Strelice odsjeaka zadanih sila u poligonu idu jedna za drugom, pa se odmah
moe uoiti da nema rezultante i da su zadane sile u ravnotei
Algebarsko zbrajanje sila zapravo je zbrajanje horizontalnih i vertikalnih pro

jekcija zadanih sila (si. 17).
SL 17. Raunski uvjet ravnotee

R* =
XX =
F + F cos a + F , cos a
4
= - 4,0 + 2,0 cos 30 + F cos 60 =

3
= - 4,0 + 2,0 0,8660 + 4,536 0,5000 =

= - 4,0 + 1,7320 + 2,268 = - 4,0 + 4,0 = 0
R, = 2 Y = + F, + F sin a + F sin a
2
- + 3,0 + 2 sin 30 - 4,536 sin 60 =

= + 3,0 + 2,0 0,500 - 4,536 0,866 =
= 3,0 + 1,0 - 3,94 =
= + 4,0 - 3,94 = 0,06 Mp 2 0
Zadani sustav sila nalazi se u ravnotei jer su zadovoljeni analitiki uvjeti
ravnotee.
1.5. RASTAVLJANJE SILE U DVIJE KOMPONENTE

Rastavljanje sile u dvije komponente obrnut je postupak zbrajanju sila. Sila se
rastavlja u dvije komponente kad se njezin uinak eli zamijeniti uinkom dviju
sila u odreenom pravcu.
Rastavljanje sila u dvije komponente moe se provesti grafikim ili analitikim
postupkom. Grafiki postupak je bri i jednostavniji. On daje preglednije rezultate,
pa se u praksi ee primjenjuje, a osobito onda kad su komponente zadane sile
postavljene u sasvim openitom poloaju.
U sljedeem primjeru prikazuje se rjeenje takva zadatka.
Primjer 8.
U toki A djeluje sila R = 4,0 kN. Ona djeluje u pravcu iji je nagib prema
horizontali odreen kutom a = 30, a valja je rastaviti u komponente F , i F j . Kom
ponenta Fj djeluje u pravcu iji je nagib prema horizontali zadan kutom a. = 30,
a komponenta F u pravcu pod kutem a 90.
Pri grafikom rjeavanju zadataka (si. 18) treba najprije postaviti nacrt sila, a
zatim rastaviti zadane sile u dvije komponente.
2
Mjerilo sila: 1 em = 1 kN
Fi-3.95kN
Fj-OflkN
2' Si. i a Rastavljanje sile u dvije

komponente
Rastavljanje sile u dvije komponente provodi se tako da se paralelno s prav

cem sile povue pravac izvan nacrta sila. Na taj pravac nanosi se geometrijski
odsjeak zadane sile u odabranom mjerilu (l cm s 1 kN), pa je
rr
4,0 cm = 4,0 kN
Iz poetne toke odsjeka sile R povue se paralela sa zadanim pravcem u

kojem djeluje komponenta F , . Iz zavrne toke odsjeka sile R povue se paralela
sa zadanim pravcem u kojem djeluje komponenta F . T e paralele sijeku se u toki
I '2 i tako formiraju trokut koji je zapravo plan sila F i F , ija je rezultanta sila
R. Iz dobivenog trokuta oituju se geometrijski odsjeci traenih komponenata:
2
F, = 11' = 3,95 cm = 3,95 kN
F , = 22' = 4,00 cm = 4,00 kN

Smjerovi traenih komponenata jo uvijek nisu odreeni. Oni e se odrediti
ako zamislimo da se u ovom primjeru radi o zbrajanju sila F i F u njihovu rezul
tantu R. Tada bi strelice odsjeaka sila F] i F ile jedna za drugom, a njima na
suprot ila bi strelica njihove rezultante R. Kad se na planu sila uspostavi taj uvjet,
odreeni su smjerovi djelovanja komponenata F , i F . Naposljetku se smjerovi
traenih komponenata prenose iz plana u nacrt sila, pa je time zadatak rijeen.
Kod rastavljanja sile u dvije komponente esto se trae komponente koje e biti
u ravnotei sa zadanom silom.
Kad bi se takav zahtjev postavio na silu iz primjera 8, komponente F i F
imale bi istu veliinu kao u ranijem rjeenju (si. 18. b), ali bi im smjer bio suprotan.
Do suprotnog smjera komponenata dolo bi se uspostavljanjem uvjeta ravnotee
u planu sila.
Ravnotea sila nastaje kad ne postoji rezultanta. Tada u planu sila strelice sila
idu jedna za drugom, pa traene komponente F i F doista imaju suprotan smjer.
t
ZADACI
Zadanu silu R valja rastaviti u komponente F j i F . Poloaj zadane sile i njezinih kompo
nenata odreen je kutovima nagiba prema horizontali.
2
Zadatak
1.
R = 4,0kN,
a = 0',
Zadatak
F , => ?,
F j *= ?
a, = 45,
= 90'
2.
R = 3,0 kN,
a = 0,
F, = ?,
a , = 60,
F
a
= 60
Zadatak 3.
R = 5,0kN,
a = -90%
Zadatak
F , = ?,
a , = 0,
F
a
= 45
4.
R = 2,0 kN,
a = - 45',
F! = ?
= ?
a , = 30',
= 90"
1.6. STATIKI MOMENT SILE

Osim gibanja tijela po pravcu, koje nastaje kao posljedica djelovanja sile,
se pojaviti jo jedan oblik gibanja tijela. To je kruno gibanje ili rotacija.
Slika 19. prikazuje jedno tijelo na koje djeluje sila F u toki A. Ako je
zglobno privreno u toki C, zbog djelovanja sile F tijelo e rotirati oko
privrenja. Tijelo zapravo rotira oko osi koja prolazi tokom C a okomita
ravninu u kojoj lee sila F i njezin krak.
moe
tijelo
toke
je na
SI. 19. Statiki moment sile

Rotacija tijela nastaje kao posljedica djelovanja statikog momenta sile.
Statiki moment sile, kao uzrok rotacije tijela, novi je pojam u statici. On je
potpuno odreen ako su mu poznati veliina i smjer djelovanja, te ako mu je
poznata os rotacije.
Veliina statikog momenta sile moe se algebarski izraziti kao produkt
sile i njezina kraka.
M = F
(9)
Statiki moment = sila krak

Krak sile je najkraa udaljenost sile do toke oko koje tijelo rotira. To je oko
mica sputena iz toke rotacije na zadanu silu (si. 19).
Iz definicije statikog momenta slijedi da je jedinica mjere njegova uinka
newtonmetar ili bilo koja druga izvedena jedinica.
netoton metar
= netctonmetar (Nm)
netoton - centimetar = nevitoncentimetar (Ncm)
kiloneuton metar = kUonemtonmetar (kNm)
meganetoton metar = meganetotonmetar (MNm) itd.
Smjer rotacije oznauje se matematikim predznacima. Dogovoreno je da se
rotacija smatra pozitivnom ( + ) ako tijelo rotira u smjeru kretanja kazaljke na satu.
Obrnuto, rotacija se smatra negativnom () ako tijelo rotira u smjeru suprotnom
od kretanja kazaljke na satu (si. 20).
SL 20. Smjer statikog momenta
Veliina statikog momenta moe se izraziti grafiki kao produkt dviju duina.
Odreivanje statikog momenta sile grafikim postupkom objanjava sljedei
primjer.
Primjer 9.
U vertikalnom pravcu djeluje sila F = 4,0 kN. Treba odrediti statiki moment
zadane sile s obzirom na toku C ako je krak sile / 3,0 m.
Pri rjeavanju ovog zadatka grafikim postupkom treba najprije izraditi nacrt
sile, i to tako da krak sile s obzirom na toku C bude nacrtan u odabranom mjerilu
(si. 21).
SI. 2 1 . Grafiki prikaz statikog momenta
Izvan nacrta rastavlja se zadana sila u dvije komponente bilo kakva poloaja i
veliine. Budui da u nacrtu poloaj traenih komponenata nije odreen, rastavlja
nje zadane sile u dvije komponente izvest e se ovako:
Paralelno sa zadanom silom treba povui pravac na koji se nanosi odsjeak
zadane sile u odabranom mjerilu.
F =
IP = 4,0 cm =
4,0 kN
Zatim se na bilo kojem mjestu u ravnini odabire toka O u kojoj e se sjei

traene komponente zadane sile. Toka O zove se pol, a njena udaljenost / od
geometrijskog odsjeka zadane sile zove se polna udaljenost. Spajanjem poetne i
zavrne toke geometrijskog odsjeka zadane sile F s polom O odreene su proiz
voljno odabrane sile 1 i 2, kao komponente zadane sile F.
Hvatite komponenata 1 i 2 zajedniko je s hvatitem sile F a nalazi se u bilo
kojoj toki na pravcu djelovanja zadane sile F. Stoga je odreivanje poloaja kom
ponenata sile F u nacrtu zapravo paralelno prenoenje duina 10 i l'O iz plana u
nacrt.
y
Tako je u nacrtu odreen poloaj sila 1 i 2, a time je rijeen zadatak rastavljanje

zadane sile F u dvije proizvoljne komponente.
Ako se paralelno sa zadanom silom u nacrtu povue paralela kroz toku C,
dobiva se pravac koji se zove os momenta (si. 21).JProduavanjem pravaca u koji
ma djeluju sile 1 i 2 do osi momenta dobivaju se toke A i A , koje na osi mo
menta obiljeavaju duinu y. Zbog slinosti trokuta AAiA i trokuta 11'0 moe
se postaviti ovaj razmjer:
t
y : / = F : f.
Rjeavanjem tog razmjera dobiva se
F / = f y
M = f y
(10)
Taj izraz pokazuje da se veliina statikog momenta sile s obzirom na zadanu

toku moe izraziti produktom dviju duina.
Statiki moment sile s obzirom na zadanu toku jednak je
produktu polne udaljenosti / i odsjeka na osi momenta y.
Da bi se dobila stvarna veliina statikog momenta, treba jednu duinu uzeti
u mjerilu sila, a drugu u mjerilu duina. Potpuno je svejedno koja e se duina uzeti
u mjerilu sila, a koja u mjerilu duina, ali je uobiajeno da se polna udaljenost /
uzima u mjerilu duina, a odsjeak y u mjerilu sila.
Oitavanjem navedenih geometrijskih veliina iz slike 21. i njihovim uvrta
vanjem u izraz (10) dobiva se traeni statiki moment sile F s obzirom na toku C
(si. 21).
M = f y = 4,0 3,0 = 12,0 kNm.
Smjer djelovanja statikog momenta sile odreuje se prema smjeru kretanjti
kazaljke na satu, pa je u ovom sluaju statiki moment sile negativan i iznosi 12,0
kNm.
c
SI. 22. Geometrijski prikaz statikog momenta

p
p*
Veliina statikog momenta sile moe se geometrijski predoiti povrinom

paralelograma ija je osnovica zadana sila F, a visina krak sile (si. 22).
A F /
M = A = F /.
Budui da se povrina svakog paralelograma sastoji od povrine dvaju jednakih

trokuta, veliina statikog momenta sile moe se geometrijski predoiti dvostru
kom povrinom bilo kojeg trokuta. U takvom trokutu jedna stranica je zadana sila,
a druge su dvije stranice spojnice krajeva sile s tokom rotacije C (si. 22. i 23).
F /
M = 2A = 2 ~ . = F /.
1.6.1. Pouak o momentu ili Varignonov [Varinjon] pouak

Kada u toki A djeluju dvije sile u razliitim pravcima, one e, s obzirom na
proizvoljno odabranu toku C, proizvesti dva statika momenta koji su istog smjera
a razliitih veliina (si. 24). Postavlja se pitanje koliki je statiki moment njihove
rezultante s obzirom na istu toku.
Dokazano je da se statiki moment sile moe predoiti dvostrukom povrinom
trokuta ija je jedna stranica zadana sila, a druge se dvije sijeku u toki rotacije.
SI. 24. Pouak o

momentu
Tako prema slici 24. dvostruka povrina trokuta ABC predoava statiki moment
sile F , :
M, = 2A = 2
h
2
'
=A-h,.
Dvostruka povrina trokuta ABC predouje statiki moment sile F , :

M =2A, = 2
i =
=Ah .
2
Dvostruka povrina trokuta AEC predoava statiki moment rezultante zada

nih sila:
M = 2 A , = 2
= AC h.
Zbrajanjem statikih momenata zadanih sila dobiva se

M , + M = AC h + A h ,
2
M, + M = ACChi
2
+h )
2
M, + M = A h
2
M, + M = M.
2
Time je dokazana ova tvrdnja:

Statiki moment rezultante jednak je zbroju statikih m o m e
nata njezinih komponenata.
Pouak o momentu ili Varignonov pouak jedan je od osnovnih pouaka stati
ke, a primjenjuje se pri odreivanju rezultante paralelnih sila i pri odreivanju
teita sloenih likova.
DT
u.
81. 2& Opi sustav sila
1.7. OPI SUSTAV SILA U RAVNINI

Opi sustav sila u ravnini jest sustav u kojem sile djeluju u razliitim pravcima,
a svaka od njih ima svoje hvatite (si. 25).

Sastavljanje sila opeg sustava je odreivanje rezultante zadanih sila, a ona
se moe odrediti grafikim ili analitikim postupkom.
Grafiki postupak se primjenjuje ee od analitikog jer daje bre rjeenje i
omoguuje bolju preglednost problema koji se rjeava, a analitiki se postupak
primjenjuje pri rjeavanju posebnih sluajeva opeg sustava sila.
U sljedeem je primjeru prikazan grafiki postupak pri odreivanju rezultante
opeg sustava sila u ravnini (si. 26).
Primjer 10.
U ravnini XY djeluju tri sile u razliitim pravcima i s razliitim hvatitem.
Radi se, dakle, o opem sustavu sila u ravnini.
Sila F , = 3,0 kN djeluje u toki A i u pravcu iji je nagib prema horizontali
odreen kutom a = 45. Sila F = 2,0 kN ima vertikalan poloaj, a hvatite joj
t
SI. 26. Verinl poligon

g
Antoll: Graevna mehanika
se nalazi u toki B. Sila F = 2,0 kN djeluje u toki C i u pravcu iji je nagib prema
horizontali odreen kutom a = 60. Valja odrediti rezultantu zadanih sila.
3
Najprije treba konstruirati nacrt zadanih sila jer se pomou nieca odreuje
poloaj sila u ravnini, a zatim se rjeava zadatak (si. 26. a).
Postupak pri rjeavanju ovog zadatka moe se podijeliti u tri faze.
U prvoj fazi odreuju se veliina i smjer rezultante crtanjem poligona zadanih
sila. Zakljuna stranica tog poligona jest odsjeak rezultante zadanih sila. Smjer
odsjeka rezultante je orijentiran od prve prema zadnjoj toki poligona sila (si.
26. b).
U drugoj fazi rastavlja se svaka pojedina sila na dvije proizvoljne komponente.
To se radi zato da se pomou dobivenih komponenata kasnije u nacrtu sila odredi
poloaj rezultante. Da bi se svaka pojedina sila rastavila u dvije proizvoljne kompo
nente, odabire se toka O na bilo kojemu mjestu u ravnini. S tokom O spajaju se
poeci i zavreci geometrijskih odsjeaka zadanih sila, pa se tako svaka pojedina
sila rastavlja u dvije komponente (si. 26. b). Toka O zove se pol, a spojnice poetka
i zavretka geometrijskih odsjeaka zadanih sila s tokom O zovu se polne zrake.
Spajanjem poetka i zavretka geometrijskog odsjeka sile F | s tokom O
dobivaju se duine 10 i 01'. Te su duine komponente sile Fj jer s njom formiraju
trokut sita 101'.
Tako je sila F, rastavljena u komponente 1 i 2. Smjerovi komponenata 1 i 2
odreuju se tako da njihove strelice idu jedna za drugom u susret smjeru sile F i.
Spajanjem poetka i zavretka geometrijskog odsjeka sile F s tokom o do
bivaju se duine 20 i 02'. Te su duine odsjeci komponenata sile F jer s njom for
miraju trokut 202'. Tako je sila F , rastavljena u komponentu 2 i 3. Smjerovi kom
ponenata 2 i 3 odreuju se tako da njihove strelice idu jedna za drugem u susret
smjeru sile F .
a
Spajanjem poetka i zavretka geometrijskog odsjeka sile F s tokom O do

bivaju se duine 30 i 03'. Te su duine odsjeci komponenata sile F jer s njom
formiraju trokut 303'. Tako je sila F rastavljena u komponente 3 i 4. Smjerovi
komponenata 3 i 4 odreuju se tako da njihove strelice idu jedna za drugom u susret
smjeru sile F .
Iz poligona sila (si. 26. b) vidi sc da polna zraka 2 ima dvostruku funkciju.
Ona se u poligonu sila pojavljuje istovremeno kao komponenta sile F, i sile F .
Ona, dakle, i u jednom i u drugom sluaju ima istu veliinu, ali suprotan smjer,
pa sama sebe ponitava. Isto se dogaa i s polarnom zrakom 3 jer se u isto vrijeme
pojavljuje kao komponenta sile F i F .
3
Promatrajui poligon sila (si. 26. b), moemo lako zakljuiti da smo rastavlja
njem zadanih sila F , , F i F na njihove komponente zamijenili te sile dvjema
novim silama. T o su sile 1 i 2, koje su ujedno komponente rezultante R, pa e se
kasnije pomou njih odrediti poloaj rezultante u nacrtu sila.
U treoj fazi rjeavanja ovog zadatka grafikim postupkom odreuje se poloaj
rezultante zadanih sila.
De bi se odredio poloaj rezultante, potrebno je u nacrtu sila odrediti poloaj
komponenata svih zadanih sila. Treba, dakle, odrediti poloaj komponenata 1, 2,
3 i 4, a to se radi ovako:
2
Na sili F u nacrtu sila (si. 26. a; odabire se toka a. Ona se moe odabrati
na bilo kojem mjestu na pravcu sile jer ona obiljeava sjecite sile F , s njezinim
komponentama 1 i 2. Iz poligona sila u toku a paralelno se prenose sile 1 i 2, pa
je tako u nacrtu sila odreen poloaj komponenata sile F , .
t
U nacrtu sila komponenta 2 sijee pravac sile F u toki b. Kako je kompo

nenta 2 istovremeno komponenta sile F , i sile F , ona tokom b obiljeava mjesto
gdje se sijee sila F sa svojim komponentama 2 i 3. Stoga se iz poligona sila u
toku b paralelno prenosi pravac sile 3, pa je tako u nacrtu sila odreen poloaj
komponenata sile F .
2
U nacrtu sila komponenta 3 sijee silu F u toki c. Kako je komponenta 3

istovremeno komponenta sile F i sile F , ona tokom c obiljeava mjesto gdje se
sila F sijee sa svojim komponentama 3 i 4. Stoga se iz poligona sila u toku c
paralelno prenosi pravac sile 4, pa je tako u nacrtu sila odreen poloaj kompone
nata sile F , .
Tako je u nacrtu sila (si. 26. a) odreen poloaj komponenata svih zadanih sila,
gdje komponente 1 i 2 zamjenjuju silu F , . komponente 2 i 3 zamjenjuju silu F
a komri>r>cnte 3 i 4 zamjenjuju silu F.,.
Tako u nacrtu sila nastaje nov sustav sila 1, 2, 3 i 4, koji zamjenjuje zadani
sustav sila F, F i F j . Novi sustav sila ima oblik izlomljene crte, sline lancu ili
verigama, pa sc zove verini poligon.
Ve smo spomenuli da sile 2 i 3 zbog svoje dvostruke uloge same sebe poni
tavaju, pa naposljetku kao aktivne sile u ravnini ostaju samo sile 1 i 4. Iz nolieona
sila se vidi da su upravo te dvije sile komponente rezultante zadanih sila F , , F i
F j , pa rezultanta prolazi njihovim sjecitem.
Kada sc u nacrtu sila produe stranice verinog poligona 1 i 4 do njihova sje
cita, odreeno je hvatite rezultante. Pravac djelovanja i smjer rezultante u nacrtu
sila isti su kao pravac i smjer njezinog odsjeka u poligonu sila.
Tako je grafikim postupkom rezultanta zadanog opeg sustava sila potpuno
odreena.
3
Odnos verinog poligona i poligona sila. Primjerom 10. pokazali smo da

su stanice verinog poligona paralelne polnim zrakama. To je sasvim razumljivo
jer je verini poligon nastao paralelnim prenoenjem polnih zraka u nacrt sila, pa
se to smatra stanovitim odnosom verinog poligona i poligona sila. Meutim, treba
naglasiti da postoje jo dva znaajna odnosa izmeu verinog poligona i poligoni
sila koji se primjenjuju pri grafikom rjeavanju zadataka iz statike. To su ovi
odnosi.
Stranice verinog poligona koje se sijeku na neko) sili u nacrtu

sila obuhvaaju geometrijski odsjeak te iste sile u planu sila.
Stranica verinog poligona koja u nacrtu sila prolazi izmeu
pravaca dviju zadanih sila u poligonu sila prolazi izmeu geo
metrijskih odsjeaka tih istih sila.
1.7.2. Sustav paralelnih sila u ravnini

Paralelne sile u ravnini poseban su sluaj opeg sustava sila, pa se odreiva
nje njihove rezultante provodi jednako kao za opi sustav. Odreivanje rezultante
paralelnih sila u ravnini pokazuje sljedei primjer.
Primjer 11,
U vertikalnom poloaju djeluju etiri paralelne sile na razmacima koji su pri
kazani slikom 27. Zadane sile jesu F, = - 2,0 kN, F = 2,0 kN, F , = + 3,0
kN, F = 4,0 kN. Valja odrediti rezultantu zadanih sila grafikim i analitikim
postupkom.
2
Ji
l-40m
S t 27. Grafiko zbrajanje paralelnih sila
Grafiki postupak. Rezultanta paralelnih sila odreuje se zbrajanjem geometrij

skih odsjeaka zadanih sila u planu sila.
Veliina rezultante odreena je njezinim geometrijskim odsjekom. To je du
ina 14' = 5 cm, Sto u mjerilu sila (1 cm = 1 kN) iznosi 5,0 kN.
Pravac djelovanja i smjer rezultante u nacrtu sila isti su kao i pravac i smjer
njezinog odsjeka u planu sila.
Izborom pola O i njegovim spajanjem s poetkom i zavretkom geometrijskih
odsjeaka svake pojedine zadane sile rastavlja se svaka zadana sila u dvije kompo
nente u obliku polnih zraka. Paralelnim prenoenjem polnih zraka iz plana u nacrt
sila odreuje se poloaj komponenata u nacrtu sila, a time i stanice verinog poli
gona 1, 2, 3 i 4. Sjecitem prve i posljednje stranice verinog poligona, prolazi
rezultanta zadanih sila. Prenoenjem rezultante paralelnim pomicanjem iz poligona
u nacrt sila rezultanta je potpuno odreena.
Analitiki postupak. Rezultanta paralelnih sila odreuje se algebarskim zbraja
njem zadanih sila.
= Fi R + F j + F , + F = 2,0 2,0 + 3 , 0 4,0 = - 5,0 kN

4
Veliina rezultante iznosi 5,0 kN, a negativan predznak znai da rezultanta

ima smjer prema dolje. Tako je rezultanta zadanih sila odreena veliinom i smje
rom, a da bi bila potpuno odreena, treba jo pronai njezin poloaj.
Poloaj rezultante paralelnih sila odreuje se pomou pouka o momentu
(si. 28).
1
*l
Kl
+<
i - M m
24
SI. za. Raunsko zbrajanje paralelnih sila
Na bilo kojem mjestu u nacrtu sila odabire se toka C. Neka se ona u ovom
primjeru odabere tako da njezina udaljenost od sile F iznosi 6,0 m (si. 28). Time
je odreena udaljenost svake pojedine sile od toke C, a udaljenost rezultante zada
nih sila od iste toke nepoznata je.
U ovom primjeru zadan je sustav od etiri vertikalne i paralelne sile. Primjena
pouka o momentu s obzirom na odabranu toku C moe se izraziti ovako:
t
M , = M , + M j + M , + M*.
Grafikim prikazom zadanih sila na slici 28. odreen je smjer sila i njihov
poloaj s obzirom na toku C, pa je time odreena veliina i smjer njihovih stati
kih momenata.
6,0 = - 2 , 0
Mi
6,0 = - 12,0 kNm
M = F 4,0 = - 2 , 0
4,0 = -
8,0 kNm
M,
2,0 = + 3,0
2,0 = +
6,0 kNm
1,0 = - 4 , 0
1,0 = -
4,0 kNm
M. ~ F
Veliina i smjer statikog momenta rezultante s obzirom na toku C nisu

poznali, pa se statiki moment rezultante izraava kao nepoznanica.
M = R x.
M
Uvrtavanjem dobivenih vrijednosti u poetni izraz nastaje jednadba s jednom

nepoznanicom, a nepoznanica je udaljenost rezultante od toke C.
R x - 12,0 - 8,0 -f- 6,0 - 4,0

R x = - 18,0 kNm.
Iz posljednjeg izraza vidi se da statiki moment rezultante ima vrijednost
od 18,0 kNm i da je negativan, a to znai da rezultanta zadanih sila rotira oko toke
C obrnuto od kretanja kazaljke na satu.
Ve smo ustanovili da rezultanta zadanih sila ima smjer prema dolje, a budui
da ona rotira obrnuto od kretanja kazaljke na satu, zna se da mora biti smjetena
lijevo od poloaja toke C.
Udaljenost rezultante od toke C iznosi
X
Tako je i analitikim postupkom rezultanta potpuno odreena.

Na istom primjeru paralelnih sila u ravnini prikazuje se grafiko odreivanje
statikog momenta rezultante i statikih momenata njezinih komponenata s obzi
rom na zadanu toku C (si. 29).
SI. 29. Grafiko odreivanje statikog momenta
Pri grafikom odreivanju statikih momenata zadanih sila s obzirom na toku

C treba kroz tu toku povui pravac paralelan sa svakom pojedinom silom, te na
njemu odrediti odsjeak /. Treba dakle, za svaku pojedinu silu odrediti os momenta.
U ovom primjeru sve su zadane sile paralelne, pa je njihova os momenta zajed
nika i s njima paralelna.
U poglavlju 1.6. dokazali smo da je statiki moment sile s obzirom na zadanu
toku u ravnini jednak produktu polne udaljenosti i odsjeka na osi momenta.
Takoer smo dokazali da se odsjeak na osi momenta dobiva produenjem stranica
verinog poligona, koje se sijeku na zadanoj sili, do sjecita s osi momenta.
Ako se, dakle, u ovom primjeru stranice 1 i 2 verinog poligona produe do

sjecita s osi momenta, dobiva se odsjeak y, = A 1 B 1 3,0 cm, to u mjerilu
sila iznosi 3 kN.
Statiki moment sile F , s obzirom na toku C iznosi
M, = f ( - y , ) .
Odsjeak na osi momenta smatra se negativnim kad se njegova
odozdo prema gore. Obrnuto, kad se duina odsjeka na osi momenta
prema dolje, odsjeak se smatra pozitivnim.
Uvrtavanjem u gornji izraz polne udaljenosti u mjerilu duina,
osi momenta u mjerilu sila, dobiva se veliina statikog momenta sile
na toku C.
M,
4,0 ( - 3,0)
=r
duina mjeri
mjeri odozgo
a odsjeka na
F , s obzirom
12,0 kNm,
to potpuno odgovara rezultatu dobivenom raunskim postupkom.

Produenjem stranica 2 i 3 verinog poligona do sjecita s osi momenta dobiva
se odsjeak y = B , B = 2,0 cm, to u mjerilu sila iznosi 2,0 kN.
Statiki moment sile F s obzirom na toku C iznosi
2
M = f (- y )
2
M - 4,0 ( - 2,0) - 8,0 kNm.

2
Produenjem stranice 3 i 4 verinog poligona do sjecita s osi momenta dobiva

se odsjeak y CiC =- 1,5 cm, to u mjerilu sila iznosi 1,5 kN.
3
M , = f (y)
M ---- 4,0 1,5 =- 6,0 kNm.
3
Produenjem stranica 4 i 5 verinog poligona do sjecita s osi momenta dobiva

se odsjeak y = D j D = 1,0 cm, to u mjerilu sila iznosi 1,0 kN.
4
M = f (- y )
4
M = 4,0 ( - 1,0) = - 4,0 kNm.

4
Naposljetku produenjem stranica 1 i 5 verinog poligona koje se sijeku na

rezultanti zadanih sila do sjecita s osi momenta dobiva se y* R , R = 4,5 cm,
to u mjerilu sila iznosi 4,5 kN.
Statiki moment rezultante R s obzirom na toku C iznosi
2
M , = f ( - y)
M = 4,0 ( 4,5)
18,0kNm.
Tonost tog rezultata moe se kontrolirati pomou pouka o momentu:

M = M , + M + M , + M .
2
M* = - 12,0 - 8,0 + 6,0 - 4,0 = - 18,0 kNm,

to govori da je statiki moment rezultante zadanih sila dobiven grafikim postup
kom tono odreen. Dobiveni rezultat ujedno govori da grafiki postupak daje
tone rezultate jer oni ovdje potpuno odgovaraju rezultatima dobivenim analiti
kim postupkom.
Z A D A C I ZA VJEBU
Grafikim i analitikim postupkom odredi rezultantu vertikalnih paralelnih sila P
F , i F ako su zadane sile i razmak izmeu sila AI, AI, A, i A .
l a
F ,
2
Zadatak 1.
F , = + 4,0 kN, F , = + 2,0 kN, F , = - 3,0 kN
a, = 2,0 m, a j = 3,0 m.
Zadatak 2.
F, -
- 5,0 kN, F , = + 3,0kN, F
= + 4,0kN, F . = -
3,0kN
a, = 2 , 0 m , i , = 3,0 m, a , 1,0 m.
Zadatak 3.
F, -
- 4,0 kN, F , 3,0 kN, F
+ 4,0 k N , F . = + 5,0 k N , F , = - 2,0 kN
a, = 3,0 m, a , = 2,0 m, a , = 1,0 m, a = 2,0 m.
Zadatak 4 .
F | + 2,0 kN, F , -
+ 3,0kN, F
- 6 , 0 k N , F = + 2,0 k N , F , = -
3,0kN
a, - 2 , 0 m , i , 3,0 m, a j -= 1,0 m, a - 1,0 m.

4
1.7.2.1. Dvije paralelne sile u ravnini

Dvije paralelne sile u ravnini najjednostavniji su sluaj opeg sustava sila.
One mogu biti istog ili suprotnog smjera.
Dvije paralelne sile istog smjera. Odreivanje rezultante dviju paralelnih
sila istog smjera moe se znamo pojednostavniti u odnosu prema zadatku u kojem
jc zadano vie sila. To se moe dokazati sljedeim primjerom.
Primjer 12.
U vertikalnom poloaju djeluju dvije paralelne sile istog smjera, F , = 2,0
kN i F = 4,0 kN. Razmak zadanih sila jest 3,0 m. Valja odrediti rezultantu
grafikim i analitikim postupkom.
2
Grafiki postupak. Veliina i smjer rezultante odreuje se poligonom sila, a

njezin poloaj u nacrtu verinim poligonom (si. 30).
M,*rik> t i U
1on"1kN
J
SI. 30. Grafiko zbrajanje verinim poligonom
Iz poligona sila se vidi da je veliina rezultante jednaka zbroju zadanih sila i

da je njezin smjer isti kao smjer zadanih sila. Poloaj rezultante odreen je sjecitem
prve i zadnje stranice verinog poligona. Rezultanta se nalazi izmeu zadanih sila
i njihov razmak dijeli u duine l i l . U ovom primjeru je /, = 2,0 m, a / 1,0 m.
Poloaj rezultante dviju paralelnih sila moe se grafiki odrediti bez crtanja
poligona sila i verinog poligona. Evo kako se to radi:
Usporeivanjem trokuta acr u nacrtu sila s trokutom 11 '0 u planu sila vidimo
da su oni slini. Ti su trokuti slini jer su im stranice paralelne, pa se za niih moe
postaviti ovaj odnos:
t
T :a = FP : 0 T
a I P = r OT.
Iz slike 30. vidi se da jc
a---/,,
i'. = Tr,
OT = t.
Uvrtavanjem tih vrijednosti u gornji izraz dobivamo:

/, F, - c r
f.
Trokut b'cr i trokut 022' takoer su slini, pa se i za njih moe postaviti ovaj
odnos:
"Fr :b = 22' : 0 T
b 2T = r OT
Iz slike 30. vidi se da je
b = l ,
2
22' = F ,
2
OT =
f.
Uvrtavanjem tih vrijednosti u gornji izraz dobivamo:

/, F , = r f.
U izvedenim jednadbama desne strane su jednake, pa moraju biti jednake i
lijeve strane tih jednadba.
/, F, = l F
2
(II)
Izraz (11) moe se opisati ovako:

Udaljenosti rezultante od zadanih sila meusobno se odnose
obrnuto proporcionalno veliinama zadanih sila.
Primjenjivanjem izraza (11) moe se odrediti poloaj rezultante dviju paralelnih
sila istog smjera bez crtanja poligona i verinog poligona sila (si. 31).
Mjarlls dulinc
2
1em1m
ti-20cm>20m
1j-lj0cm.1jDm
i
8L 3 t . Zbrajanje b e z verinog poligona
Ako se na pravac sile Fj nanese geometrijski odsjeak sile F , a na pravac sile

F geometrijski odsjeak sile F te ako se spoji toka 2 sa 1', a toka 2' sa tokom
1, grafiki je uspostavljen odnos koji je prikazan izrazom (11).
2
Iz slike 31. vidi se da je

22' : H ' = /,
F
: F,
= /, :
pa sc na sjecitu duina 21' i 2'I nalazi rezultanta zadanih sila.

Usporeivanjem slike 30. i slike 31. vidi sc da je
a T - 2T - F ,
bb' =
R = H, + F
FT = F,
2,0 - 4,0 = - 6,0 kN.
Rezultanta dviju paralelnih sila istog smjera jednaka je zbroju

zadanih sila i ima smjer zadanih sila. Poloaj rezultante je
izmeu zadanih sila, ali blie veoj sili.
Poloaj rezultante paralelnih sila odreuje se analitikim postupkom pomou
pouka o momentu, ali kad se radi samo o dvjema paralelnim silama, poloaj rezul
tante moe se odrediti jo i ovako:
Kad se u ta dva izraza uvrste zadane vrijednosti, dobiva se sustav od dvije

linearne jednadbe s dvije nepoznanice:
/ , + / , = 3,0
= 3,0 -
l.
2
Lijeve strane dobivenih jednadba jednake su, pa moraju biti jednake i njihove
desne strane.
2 l = 3,0 - /,
2
2 /j + h = 3,0
3,0 /, = 3,0
Uvrtavanjem vrijednosti l = 1,0 u prvu jednadbu dobiva se:

2
/, = 2,0 1.0 = 2,0 m.
Tako je analitikim postupkom odreena rezultanta dviju paralelnih sila istog

smjera.
Dvije paralelne sile suprotnog smjera. Postupak pri odreivanju rezul
tante dviju paralelnih sila suprotnog smjera, isti je kao pri odreivanju rezultante
dviju paralelnih sila istog smjera, samo Sto rezultanta u ovom sluaju uvijek zauzi
ma poloaj izvan pravca djelovanja zadanih sila.
Primjer 13.
U vertikalnom poloaju djeluju dvije paralelne sile suprotnog smjera, F , =
= 1,0 kN i F , = -f 5,0 kN. Razmak zadanih sila je / = 3,0 m. Valja odredit
rezultantu grafikim i analitikim postupkom.
Grafiki postupak. Veliina i smjer rezultante zadanih sila odreuje se poligo
nom sila, a njezin poloaj verinim poligonom (si. 32).
.L-Mm
).
S I 32. Grafiko zbrajanje verinim poligonom
Iz poligona sila vidi se da je veliina rezultante jednaka zbroju geometrijsku

odsjeaka zadanih sila i da je njezin smjer jednak smjeru vee sile. Iz nacrta sil<
vidi sc da je poloaj rezultante odreen sjecitem prve i posljednje stranice veri
nog poligona, te da se ona nalazi izvan zadanih sila, ali blie veoj sili. Iz nacrt;
sila se moe oitati da je
/, = 3,75 m,
/j = 0,75 m.
Za sustav dviju paralelnih sila suprotnog smjera vrijedi takoer odnos
pa se i ovdje moe odrediti poloaj rezultante bez crtanja poligona i verinog poli
gona sila (si. 33).
i
i.
81. 33. Zbrajanja bez
poligona
dufim:1cma1m
!l-3JScni27Sni
l207SanaQ79
verinog
Analitiki postupak. Veliina i smjer rezultante odreuje se algebarskim zbra

janjem zadanih sila:
R = Fj + F = 1,0 + 5,0 = + 4,0 kN.
2
Rezultanta dviju paralelnih sila suprotnog smjera jednaka je

zbroju zadanih sila i i m smjer vee sile. Poloaj rezultante
je izvan sila, ali blie veoj sili.
Poloaj rezultante odreuje se rjeenjem ovih jednadba:
l 5fi
li
1,0
=
/ , - / , = 3,0
U = 5,0 /,
/, = 3,0 I- I .
2
Lijeve strane dobivenih jednadbi jednake su, pa moraju biti jednake i njihove
desne strane:
5,0 /, = 3,0 + l
5,0 h - l = 3,0
2
4,0 /, = 3,0
4,0
Uvrtavanjem vrijednosti /, = 0,75 u prvu jednadbu dobiva se
/, = 5,0 0,75 = 3,75 m,
pa je tako odreen poloaj rezultante zadanih sila.
ZADACI ZA VJEBU
Odredi rezultantu dviju vertikalnih paralelnih sila grafikim i raunskim postupkom ako
je zadano:
a) F ,
b) F |
c) F ,
d) F ,
=
=
=
=
4,0 kN,
3,0 kN,
4,0kN,
5,0 kN,
F , = 3,0 kN, / = 4,0 m,

F
6,0 kN, / = 3,0 m,
F j = 1,0kN, /
5,0m,
F
2,0 kN, / - 2,0 m.
5
Par sila su dvije paralelne sile jednake veliine a suprotnog smjera (si. 34).
On nema rezultante, pa njegovim djelovanjem ne moe nastati gibanje po pravcu.
Meutim, zbog djelovanja statikog momenta para sila nastaje rotaciono gibanje
ili vrtnja.
Statiki moment para sila odreuje sc kao zbroj statikih momenata paralelnih
sila.
Odabere li sc toka A na bilo kojem mjestu izvan pravaca sila F (si. 35), statiki
moment para sila s obzirom na tu toku iznosi
M , = F /, F U
M , = F (/, - /,).
F
\
h
SI. 34. Statiki moment
para sila
A +

para sila

para stla
Iz slike .^5. vidi se da ie / = /, l , pa je statiki moment para sila s obzirom

na toku A
2
F /.
Odabere li se toka B na bilo kojem mjestu izmeu pravaca sila F (si. 36),
statiki moment para sila s obzirom na tu toku iznosi
M, =
F /, + F
M -
{h + h).
Iz slike 36. vidi se aa je / = l + / > pa je statiki moment para sila s obzirom

na toku B
y
= F /.
U jednom i u drugom sluaju statiki moment para sila ima istu vrijednost,
pa se na osnovi toga moe zakljuiti:
Statiki moment para sila s obzirom na bilo koju toku u rav
nini ima istu vrijednost koja je jednaka produktu jedne sile i
meusobnog razmaka sila.
M = F
(12)
Time je ujedno dokazano da par sila ne moe nikad sam od sebe biti u ravnotei
jer mu je statiki moment konstantna veliina za bilo koju toku u ravnini. Statiki
moment para sila pozitivan je ako rotira u smjeru kretanja kazaljke na satu, a nega
tivan je ako rotira obrnuto od smjera kretanja kazaljke na satu.
j-2F
...
*>
,.
_ _ J .
.
A
'
i'
t
F,
R-2F
SI 37. PomaK para sila u pravcu
SI. 38. Pomak para sila na okomit pravac
Veliina i djelovanje statikog momenta para sila nee se promijeniti ako se

hvatite zadanih sila pomakne na drugo mjesto na pravcima djelovanja zadanih sila.
To se moe dokazati ovako:
Slika 37. prikazuje par sila FF sa hvatitem sila u tokama A i B i zadanim
krakom /. Ako se na pravcu prve sile odabere toka At kao hvatite dviju novih sila
jednakih veliina a suprotnog smjera, stanje u ravnini ostaje nepromijenjeno. Neka
nove sile imaju veliinu F = F . Ako se na pravcu druge sile odabere toka B
kao hvatite dviju novih sila jednakih veliina a suprotnog smjera, stanje u ravnini
ostaje takoer nepromijenjeno. Neka sile na tom pravcu.imaju veliinu F =
= F , = F. Tako su na svakom zadanom pravcu dobivene tri jednake sile od kojih
se dvije meusobno ponitavaju. Konaan rezultat je par sila F F , koji je
jednak paru sila F F, ali s novim hvatitem u tokama A! i B , . Time je dokazano
da se veliina i djelovanje para sila ne mijenja kad mu se hvatite sila pomakne po
pravcu njihova djelovanja.
t

hvatite zadanih sila pomakne na drugo mjesto na pravcu koji je okomit na pravac
djelovanja zadanih sila. To se moe dokazati ovako:
Slika 38. pokazuje par sila F F sa hvatitem sila u tokama A i B i zadanim
krakom /. Ako se na pravcu koji je okomit na pravce djelovanja zadanih sila odabere
toka A kao hvatite dviju novih sila jednakih veliina a suprotnog smjera, stanje u
ravnini ostaje nepromijenjeno. Neke nove sile imaju veliinu F , = F. Ako se na
istom pravcu odabere toka B koja je od toke A, udaljena za veliinu / i u njoj
postave dvije sile jednakih veliina a suprotnog smjera, stanje u ravnini ostaje
takoer nepromijenjeno. Neka te nove sile imaju veliinu F = F , = F. Tako je
dobiven sustav od est jednakih i paralelnih sila u ravnini. Sile F i F zamjenjuju 6e
rezultantom R = 2 F, ije je hvatite u toki C. Jednakom rezultantom, ali suprot
nog smjera, zamjenjuju se sile F i F . Kako rezultante R djeluju u istom pravcu,
a imaju istu veliinu i suprotan smjer, same sebe ponitavaju. Tako u ravnini ko
nano ostaje samo par sila F , F koji je jednak paru sila F F, ali sa novim
hvatitem u tokama A, i B,. Time je dokazano da se veliina i djelovanje statikog
momenta para sila ne mijenja kad se on pomakne po pravcu koji je okomit na pravce
djelovanja zadanih sila.
t

on u svojoj ravnini djelovanja zaokrene za bilo koji kut. To se moe dokazati ovako:
Slika 39. pokazuje par siia F F sa hvatitem sila u A i B i zadanim krakom / =
= AB. Kad se krak zadanog para sila zaokrene za neki kut a, on zauzima novi
poloaj / = AC. Ako se toka A i toka C odaberu kao hvatita dviju novih sila
jednakih veliina a suprotnog smjera, stanje u ravnini ostaje nepromijenjeno. Neka
te nove sile imaju veliine F, = F. U toki A sada djeluju tri sile jednakih veliina.
Sile F i Fi mogu se grafiki zbrojiti u rezultantu R, pa toka A postaje hvatite
dviju sila, i to sile F i sile R. Poznato je da je svaka sila klizei vektor jer sc njezino
hvatite moe premjestiti u bilo koju toku na pravcu djelovanja zadane sile.
Primjenom tog svojstva sile sila / se moe premjestiti iz toke B u toku D.
Isto tako, sila Fi se moe premjestiti iz toke C u toku D. Tako sile F i F , sada
djeluju u zajednikom hvatitu D, pa se grafikim zbrajanjem mogu zamijeniti
njihovom rezultantom R.
;
SI. 39. Zaokret p a r a sila
Prikazanim postupkom grafikog zbrajanja sila F i F dobivaju se dvije rezul

tante. Jedna od njih ima hvatite u toki A, a druga u toki B. One su jednakih veli
ina a suprotnog smjera. Kako djeluju u istom pravcu, meusobno sc ponitavaju.
Tako od zadanog sustava sila ostaje samo aovi par sila F i , , koji je jednak
zadanom paru sila F F. Time je dokazano da se i veliina statikog momenta
para sila ne mijenja ako se on zaokrene za bilo koji kut u ravnini.
t
Djelovanje para sila nee se promijeniti ako mu se krak povea a sile smanje,
odnosno ako mu se sile poveaju a krak smanji, ali samo ako statiki moment para
sila ostane nepromijenjen. To se moe dokazati ovako:
Slika 40. prikazuje par sila F F sa hvatitem u tokama A i B i zadanim
krakom / = AB. Statiki moment tog para sila iznosi M F /. Taj par sila
moe se pretvoriti u novi par sila veeg kraka / + x i manje sile F , ali tako da
statiki moment ostane nepromijenjen, odnosno da je
2
F /
F (/ + x).
2
Ako se sila F sa hvatitem u toki B rastavi u dvije komponente, i to u silu

F, sa hvatitem u toki A i silu F sa hvatitem u toki C. Tada je
2
F = F, + F ,
F, /
^
Anloltfr; firntlcvnn mehanika
F , x.
49
8 +
81. 40. Poveanje kraka para sila
Iz posljednje jednadbe moe se izraunati poveanje kraka para sila, koje

iznosi
F
F, = F - F ,
a
pa je
x =
F F
Uvrtavanjem tog izlaza u poetni uvjet, dobiva se

F / = F
(/ + x)
F / = F, / + F
F / - 1
;
2
/ + F
F / = F, / + F / - F
F / = F /.
Time je dokazano da se djelovanje zadanog para sila ne mijenja kad se krak
povea a sile smanje ako jc statiki moment para sila ostao nepromijenjen.
Sva do sada spomenuta svojstva para sila opisana su i dokazana s namjerom da
sc pokae kako je par sila nov pojam u statici i da ne mijenja svoju veliinu i uinak
ako se pomakne u bilo kojem pravcu ili se zaokrene za bilo koji kut. Njegov uinak
nije vezan ni za jednu toku u ravnini.
Zbrajanje uinaka parova sila. Primjenom opisanih svojstava para sila u ravnini
mogu se zbrojiti uinci vi.c zadanih parova sila s razliitim veliinama sila i razli
itim kracima.
Si. 4 1 . Zbrajanje parova sila
F -,0kN
3
1*
t-a>m
F,-"N
,
U'Vm
Slika 41. prikazuje tri zadana para sila iji su statiki momenti
M, = + F , J, = -f 2,0 1,5 = + 3 , 0 kNm
M = - Fj l =--- - 1,5 4,0 = - 6,0 kNm
2
M , = - F , /, = - 2,0 2,0 = - 4,0 kNm.

Ako se ele spojiti uinci zadanih parova sila, sve ih treba svesti na zajedniki
krak /. Za to se odabiru toke A i B na razmaku / = 2,0 m. Kroz te toke povuku
se paralelni pravci u kojima e djelovati ove sile:
F'
Fa-
3^0
2fi"
+ 1,5 kN
_ ^ ? - - 3,0 kN
2,0
ako su u svakom pravcu dobivene tri nove sile koje se mogu zamijeniti rezulR =
+ F' + F
2
R *= + 1,5 - .3,0 - 2,0 = - 3,5.

Statiki moment rezultirajueg para sila iznosi
Mj, = R / = 3,5 2,0 = 7,0 kNm,
na je tako provedeno zbrajanje uinaka zadanih parova sila.
1.7.3. Ravnotea opeg sustava sila

Tijelo na koje djeluje opi sustav sila u ravnini nalazi se u stanju mirovanja kad
je zadani sustav sila u ravnotei. Tada se tijelo ne moe gibati po pravcu niti moe
rotirati.
Poznato je da gibanje tijela po pravcu nastaje kao posljedica djelovanja sile,
a rotacija kao posljedica djelovanja statikog momenta, pa je zato lako ustvrditi
da e ravnotea opeg sustava sila u ravnini nastati onda kad ne bude postojala
rezultanta zadanih sila i kad ne bude para sila.
Ravnotea opeg sustava sila u ravnini moe se ispitati grafikim ili raunskim
postupkom, a uvjeti ravnotee koje treba zadovoljiti izraavaju se grafiki ili ra
unski.
1.7.3.1. Grafiki uvjeti ravnotee

Za ravnoteu opeg sustava sila u ravnini nuna su i dovoljna dva grafika
uvjeta ravnotee, koja glase:
1. Poligon sila mora biti zatvoren lik.
2. Verini poligon sila mora takoer biti zatvoren lik.
Oba uvjeta moraju biti ispunjena istovremeno.
Prvi uvjet zahtijeva da ne smije postojati rezultanta opeg sustava sila u rav
nini, a drugi da ne smije postojati par sila u istoj ravnini Zbog toga oba uvjeta
moraju biti ispunjena istovremeno.
Prvi uvjet ravnotee bit e ispunjen kad posljednja toka odsjeka M! padne
u poetnu toku plana sila, a druî e biti ispunjen kad posljednja stranica verinog
poligona padne u prvu.
1
Ako jedan od spomenutih uvjeta nije ispunjen, tijelo na koje djeluje opi
sustav sila u ravnini nije u ravnotei.
Kad zadani opi sustav sila ima svoju rezultantu, a u stanovitim okolnostima
je njegov verini poligon zatvoren, oito je da nema ravnotee. Tijelo na koje djeluju
zadane sile giba se u smjeru rezultante.
Kad je kod zadanog opeg sustava sila ispunjen samo prvi uvjet ravnotee,
ravnotea takoer ne postoji. U tom se sluaju opi sustav sila svodi na par sila u
ravnini, a tijelo na koje djeluju zadane sile vrti se na mjestu. Primjer opeg sustava
sila u ravnini koji je prikazan na slici 42. poblie objanjava redukciju opeg sustava
sila na par sila.
SI. 42. Redukcija sila na par sila
Zadan je sustav sila F, F F F u sasvim openitom poloaju. Grafikim

zbrajanjem, odnosno crtanjem poligona sila ustanovljeno je da zadane sile nemaju
rezultante. Posljednja toka poligona sila pada u poetnu, pa je poligon sila zatvoren
lik. Ipak, zadani sustav sila nije u ravnotei jer verini poligon nije zatvoren lik, a to
sc dokazuje ovako:
2
U planu sila odabire se pol O na bilo kojem mjestu u ravnini. Spajanjem pola
s vrhovima poligona dobiju se polne zrake 1, 2, 3, 4 i 5. Polna zraka 5 pada u polnu
zraku I jer je poligon sila 7aivoren lik. Paralelnim prenoenjem polnih zraka u
nacrt sila formira se verini poligon. Stranice verinog poligona su komponente
svake pojedine zadane sile, pa one zamjenjuju uinak zadanih sila.
Stranice 2, 3 i 4 verinog poligona imaju dvostruku ulogu. One svaka za sebe
predstavljaju dvije sile jednakih veliina a suprotnog smjera, pa se same sobom po
nitavaju. Tako na kraju u nacrtu sila ostaju samo stranice verinog poligona 1 i 5
kao dvije jednake sile suprotnog smjera. Da su sile I i 5 zaista jednake a suprotnog
smjera, vidi se iz plana sila, jer su njihove veliine predoene istom duinom Ol.
S obzirom na to da sile t i 5 u nacrtu sila djeluju na razmaku I. one ine par
sila koji e proizvesti rotaciju u smjeru kretanja kazaljke na satu.
Zadani .sustav sila nije u ravnotei jer posljednja stranica verinog poligona
ne pada u poetnu stranicu. Nije ispunjen drugi uvjet ravnotee. Tako je ujedno
dokazano da zadani sustav sila koji je prikazan na slici 42. prelazi u par sila. Do
kazano je da se uinak zadanog sustava sila svodi na uinak para sila.
Za razliku od opeg sustava sila, koji je prikazan na slici 42, slika 43. prikazuje
opi sustav sila kod kojeg su ispunjena oba uvjeta ravnotee u isto vrijeme, pa je
taj sustav sila u ravnotei.
1.7.3.2. Raunski uvjeti ravnotee

Ve je poznato da e opi sustav sila biti u ravnotei samo onda ako on nema
rezultante i ako se ne moe reducirati na par sila. Taj posve openiti uvjet ravnotee
moe se izraziti analitiki.
Slika 44. prikazuje opi sustav sila u ravnini u kojemu je svaka sila odreena
jer joj je poznato hvatite, smjer i veliina.
84. 48. Ravnotea o p e g sustava sila
Zadane sile su F F j , F , F ... F..

Ako se svaka zadana sila zamijeni dvjema komponentama od kojih je jedna
paralelna s osi JC, a druga s osi y, zadani sustav sila svodi se na sustav vertikalnih
i horizontalnih sila.
Komponente svake pojedine zadane sile mogu se analitiki odrediti kao pro
jekcije sila u vertikalni i horizontalni pravac:
3
Fi* F , ' cos a, = X

F
j j (
= F cos a X
2
F , = F, sin
~ Y
F j , F sin a = Y
2
= F j cos a = X
3 j t
F . = F cos u = X
4
F , = F
sin a = Y
3
F , = F
sin o = Y
F = F cos a, = X
F = F sin a, = Y.
Sustav horizontalnih sila ima svoju rezultantu R koja je jednaka algebarskom

zbroju horizontalnih komponenata svih zadanih sila:
R, - F + F
2 X
+ F , + F
3
4 X
+ ... + F
R , = l F x = 2X.
(13)
Sustav vertikalnih sila ima svoju rezultantu R

zbroju vertikalnih komponenata svih zadanih sila:
R, = F , , + F j , + F
3 r
+ F
4 y
y>
koja je jednaka algebarskom
+ ... + F,
(14)
Kr=i?y-lV.
Rezultanta horizontalnih komponenata svih zadanih sila R i rezultanta venikalnih komponenata svih zadanih sila R, jesu komponente rezultante R zadanog
opeg sustava sila (si. 44).
T
s
S i 44. Raunski uvjeti ravnotee
Veliina rezultante opeg sustava sila, koji je prikazan na slici 44, moe se
odrediti Pitagorinim poukom.
R = )/R + RJ
(15)
Hvatite rezultante R nalazi se u sjecitu njezinih komponenata R i R,.

Poloaj rezultante moe se takoer odrediti analitikim postupkom:
x
tan
a i t
=^
(16)
Kada opi sustav sila u ravnini nema rezultante, tada nema ni njezinih kompo
nenata. To je jedan od uvjeta ravnotee, koji se analitiki izraava ovako:
R, = I X = 0
(17)
R, = I Y = 0
(18)
U odjeljku 1.7.2. dokazano jc da jc statiki moment para sila s obzirom na bilo

koju toku u ravnini stalna veliina, a kad se opi sustav sila u ravnini ne moe re
ducirati na djelovanje para sila, ne postoji ni njegov statiki moment, pa zbroj
statikih momenata svih zadanih sila u ravnini s obzirom na bilo koju toku mora
biti jednak nuli. Taj uvjet ravnotee moe se analitiki izraziti ovako:
2 M = 0
(19)
Prema tome, za ravnoteu opeg sustava sila u ravnini nuna su i dovoljna

tri analitika uvjeta ravnotee, koji glase:
Zbroj horizontalnih komponenata svih sila u ravnini mora biti
jednak nuli, ili
I X = 0.
Zbroj vertikalnih komponenata svih sila u ravnini mora biti
jednak nuli, ili
V = 9.
Zbroj statikih momenata svih sila s obzirom na bilo koju toku
u ravnini mora biti jednak nuli, ili
I M =0.
Prvi i drugi analitiki uvjet ravnotee odgovaraju prvom grafikom uvjetu, a
trei analitiki uvjet odgovara drugom grafikom uvjetu ravnotee.
1.7.3.3. Primjena uvjeta ravnotee

U praksi se vrlo esto pojavljuju zadaci u kojima je potrebno odrediti veliinu
i smjer dviju sila koje dre ravnoteu opem sustavu sila u ravnini. Ti se zadaci
rjeavaju primjenom uvjeta ravnotee kako to pokazuju sljedei primjeri.
Primjer 14.
U vertikalnom poloaju djeluju tri paralelne sile, F , -- 2,0 kN, F j = 3,5 kN i
F = 2,5 kN. Treba odrediti veliinu i smjer sila V, i V , koji e drati ravnoteu
zadanim silama. Pri tome sila V, mora prolaziti kroz zadanu toku A, a sila V,
kroz zadanu toku B. Jedna i druga traena sila moraju imati vertikalan smjer.
3
45.
Meusobne udaljenosti zadanih sila i poloaj toaka A i B odreeni su na slici
Zadatak e se rijeiti uz pomo uvjeta ravnotee grafikim i analitikim postup

kom.
Grafiko
rjeSenje. Pri rjeavanju zadataka grafikim postupkom moraju biti
zadovoljeni grafiki uvjeri ravnotee, pa uz prethodno konstruiran nacrt sila treba
konstruirati poligon sila.
Poligon sila crta se tako da se geometrijski odsjeci zadanih sila nanose jedan
na dru;i po stanovitom redu. To se radi tako da se geometrijski odsjeci u odabra
nom mjerilu postavljaju paralelno s odnosnom silom i u smjeru sile. U ovom pri-
mjeru sve su sile paralelne, pa je poligon sila postao pravac koji je paralelan zadanim
silama. Crtanje poligona sila moe se poeti bilo kojom silom, ali je uobiajeno
da sc poinje prvom zadanom silom. U ovom primjeru se njome i poelo, pa je
prvi geometrijski odsjeak u odabranom mjerilu (1 cm = 1 kN) odsjeak sile Fi =
= 11' = 2,0 cm. Na odsjeku sile F nastavlja se odsjeak sile F = 22^-= 3,5
cm, a na njega odsjeak sile F = 33' = 2,5 cm. Tako je nacrtan poligon zadanih
sila. Sada se odabere pol O na bilo kojem mjestu u ravnini i spoji s poecima i
zavrecima odsjeka zadanih sila, pa su tako dobivene polne zrake 1, 2, 3 i 4.
t
Zadatak nalae da se pomou sila V i V uspostavi ravnotea, pa ako se te

sile nanesu u poligon, one ga moraju zatvarati jer je to uvjet ravnotee. Kako su
se u poligon sila nanosile sile po stanovitom redu, sada bi na odsjeak sile F trebalo
nastaviti odsjeak sile V . Toka v kao poetak odsjeka sile V postavlja se u
toku 3. Sila V lei u vertikalnom pravcu, a kako njezina veliina nije poznata,
za sada nije poznato mjesto gdje dolazi toka v kao zavretak odsjeka. Za sada
je poznato samo to da e toka v zauzeti mjesto negdje na vertikali. Poznato je i
to da na tom istom mjestu mora biti toka v, kao poetak odsjeka sile V,, a da toka
v'j kao zavretak odsjeka sile V, mora pasti u poetnu toku poligona. Jedino tako
e poligon sila biti zatvoren i prvi uvjet ravnotee ispunjen.
Da bi se odredila veliina i smjer traenih sila Vi i V , potrebno je uspostaviti
i drugi uvjet ravnotee, a to e se postii zatvaranjem verinog poligona sila.
Poznato je da se verini poligon crta tako da se u nacrt sila unose komponente
pojedinih zadanih sila. One su polne zrake u poligonu sila, pa se paralelnim preno
enjem polnih zraka u nacrt sila dobivaju stranice verinog poligona. Tako u nacrtu
sila zraka 1 ide do sile F , , zraka 2 do sile F , zraka 3 do sile F , a zraka 4 do sile V .
Primjenom meusobnih odnosa poligona sila i verinog poligona moe se
uspostaviti drugi uvjet ravnotee. Moe se, dakle, zatvoriti verini poligon.
t
Stranica 2 verinog poligona u nacrtu sila prolazi izmeu pravaca sila F i

F . Iz odnosa poligona sila i verinog poligona slijedi da ta ista stranica 2 kao polna
zraka u poligonu sila mora prolaziti izmeu geometrijskih odsjeaka tih istih sila.
Slika 45. pokazuje da je to doista tako. To isto pravilo vrijedi za stranicu 3 verinog
poligona, pa onda to pravilo vrijedi i za sve ostale stranice verinog poligona.
Stranica 4 verinog poligona sijee silu V u toki a , a stranica 1 verinog
poligona sijee silu V, u toki a . Spajanjem toaka a i a nastaje nova stranica s,
koja se naziva zakljunom stranicom verinog poligona. Ta stranica verinog poli
gona u nacrtu sila prolazi izmeu pravaca sila V i V , pa po pravilu u poligonu
sila mora prolaziti izmeu odsjeka tih istih sila. Ta se tvrdnja upotrebljava za
odreivanje poloaja toke v = V], odnosno za odreivanje geometrijskih odsje
aka sila V, i V u poligonu sila.
Polna zraka s u poligonu sila uspostavlja se paralelnim pomicanjem iz Verinog
poligona. Ona sijee poligon sila u toki u kojoj zavrava geometrijski odsjeak
sile V i poinje geometriiski odsieak sile V, i tako odreuje veliinu traenih sila
V, i V .
Iz poligona sila moe se oitati:
t
V, = v,v', = 3,4 cm, to u mjerilu sila iznosi 3,4 kN.

V =
2
Vjv
4,6 cm, to u mjerilu sila iznosi 4,6 kN.
Smjer sila je takoer odreen, jer ga definiraju oznake poetka i zavretka geo
metrijskih odsjeaka. Kako je poligon sila zatvoren lik, posljednja polna zraka 5
podudara se s polnom zrakom 1, pa u verinom poligonu posljednja stranica 5
pada u prvu stranicu verinog poligona. Tako je uspostavljen i drugi grafiki uvjet
ravnotee, a pomou tih uvjeta odreena je veliina i smjer traenih sila V! i V .
Analitiko rjeenje. Pri rjeavanju ovog zadatka analitikim postupkom moraju
biti zadovoljeni analitiki uvjeti ravnotee.
Najprije je potrebno konstruirati nacrt sila, jer on odreuje poloaj sila u
ravnini (si. 46).
2
v,
Mj:1cm1m
20m
20m
tSn.
SI. 4*. Primjena
Um
raunskih uvjeta ravnotee
S obzirom na to da su zadane sile vertikalne i da imaju smjer prema dolje,

pretpostavlja se da e sile V, i V imati smjer prema gore. Zbroj statikih mo
menata svih sila s obzirom na bilo koju toku u ravnini mora biti jednak nuli. To
je trei analitiki uvjet ravnotee. Primjenom tog uvjeta ravnotee na sustav sila
u ovom zadatku mogu se lako odrediti traene sile V, i V .
Uz pomo slike 46, na kojoj su odreeni smjerovi zadanih sila, odreuju se
statiki momenti svin sila s obzirom na toku B, pa kada se zbroj statikih mome
nata izjednai s nulom, dobiva se jedna jednadba s jednom nepoznanicom kao
jednostavno rjeiv sistem. U toj jednadbi nepoznanica je traena sila V,:
2
V 6,5 - F , 4,5 - F 3,0 - F

s
1,0 - 0.
Uvrtavanjem vrijednosti zadanih sila u taj izraz dobit e se vrijednost traene

sile V , :
V, 6,5 - 2,0 4,5 - 3,5 3,0 - 2,5 1,0 = 0
V, 6,5 - 9,0 - 10,5 - 2,5 = 0
V, 6,5 = 22,0
22 0
V, = = 3,385 kN.
6,5
Za odreivanje sile V potrebno je izraunati statike momente svih sila s
obzirom na toku A. Tako e se dobiti jedna jednadba u kojoj je nepoznanica
traena sila V :
2
V 6,5 + Fj 2,0 + F 3,5 + F 5,5

3
V, 6,5 + 2,0 2,0 + 3,5 3,5 + 2,5 2,5
V 6,5 + 4,0 + 12,25 + 13,75 = 0

2
V 6,5 = - 30,0
2
Sile V, i V su odreene. One imaju pozitivan smjer, a to znai da smo na po

etku zadatka dobro pretpostavili njihov smjer djelovanja.
Pri odreivanju veliina sila V i V upotrijebljen je trei raunski uvjet ravno
tee. Kako za ravnoteu opeg sustava sila moraju biti zadovoljeni ostali uvjeti
ravnotee, to vrijedi i za ovaj primjer.
Drugi uvjet ravnotee govori da zbroj vertikalnih komponenata svih sila mora
biti jednak nuli, pa iz njega slijedi:
2
V! + V F , F F = 0.
2
U taj se izraz uvrtavaju zadane vrijednosti sila bez njihova predznaka jer su
predznaci sila ve uzeti u obzir poloajem sila u nacrtu (si. 46):
+ 3,385 + 4,615 - 2,0 - 3,0 - 2,0 = 0
8,0 - 8,0 = 0.
Drugi uvjet ravnotee je zadovoljen, a on je ujedno posluio kao kontrola
pomou koje je ustanovljeno da su traene sile izraunate.
Prvi uvjet ravnotee govori da zbroj horizontalnih komponenata svih sila mora
biti jednak nuli. Kako u ovom primjeru nema horizontalnih sila, taj je uvjet sam po
sebi zadovoljen.
Primjer 15.
U ravnini XY djeluju tri sile odreenog intenziteta. Sila F, = 2,0kN
djeluje u toki A (2,2) a ima vertikalan poloaj, sila F -2,0 kN takoer ie
vertikalna a djeluje u toki B (6, 2), a sila F = 2,0 kN ima horizontalan poloaj
i djeluje u toki C(I,3). Potrebno je uspostaviti ravnoteu zadanih sila pomou
dviju novih sila, S, i S . Od sile S, zahtijeva sc da ima vertikalan poloaj i da pro
lazi tokom D (5.4), a od sile S se zahtijeva da prolazi tokom E(!,4)'\ da pri tome
moe zauzeti bilo koji poloaj u ravnini.
Zadatak e sc rijeiti uz pomo uvjeta ravnotee opeg sustava sila u ravnini.
2
Grafiko rjeenje. Pri rjeavanju ovog zadatka grafikim postupkom moraju

bili ispunjeni grafiki uvjeti ravnotee.
Prije samog postupka rjeavanja zadatka treba konstruirati nacrt zadanih sila
(si. 47).
Zadatak se poinje rjeavati crtanjem poligona zadanih sila. Poligon sila se
sastoji od triju stranica. To su geometrijski odsjeci zadanih sila I I ' = F , , 22' =
= Fj i 33' = F .
3
SI. 47. Primjena grafikih uvjeta ravnotee
Izborom pola O i njegovim spajanjem s poecima i zavrecima geometrijskih

odsjeaka zadanih sila dobivaju se polne stranice 1, 2, 3 i 4. Paralelnim prenoe
njem polnih stranica u nacrt sila konstruira se verini poligon.
Prije poetka crtanja verinog poligona treba voditi brigu o tome da on mora
biti zatvoren lik i da e zakljuna stranica s prolaziti od sile Sj do sile S . Kako polo
aj pravca djelovanja sile S nije poznat jer je zadano da sila S moe zauzeti bilo
kakav poloaj, prva stranica verinog poligona mora prolaziti tokom E(L4) jer
je toka E jedina poznata toka na pravcu djelovanja sile S .
2
Konstruiranje verinog poligona zapoinje se crtanjem prve stranice, koja

prolazi tokom E(l,4) do sjecita sa silom F, u toki a,. Stranica 2 verinog poli
gona ide od toke a, do sjecita sa silom F u toki a . Stranica 3 ide do sile F j ,
a stranica 4 verinog poligona ide od sile V dalje. Stranica verinog poligona
na svom putu sijee silu S, u toki a . Spajanjem toke a i toke E konstruirana
je zakljuna stranica verinog poligona. Sada se treba ponovno vratiti polignu
siia.
2
S obzirom na to da je stranica 4 verinog poligona sjekla silu S,, treba tom si

lom nastaviti crtanje poligona sila. Zbog toga se kroz toku 3 u poligonu sila povue
pravac paralelan s pravcem sile S,. To je vertikala jer sila S, mora imati vertikalan
poloaj. U toki 3 postavlja se toka .* kao poetak odsjeka sile S,.
S obzirom na to da nije poznatu veliina sile S,, nije poznato gdje se nalazi
toka s' kao zavretak odsjeka sile S,. Zna se da e se toka s\ nalaziti negdje na
vertikali i da e na toni istom mjestu biti toka .t kao poetak odsjeka sile S-.
Poligon sila mora biti zatvoren lik, pa toka s' mora pasti u toku I.
t
Da se odrede veliina i smjer sila S i S , potrebno je iz pola O povui novu

polnu stranicu s koja je paralelna sa zakljunom stranicom verinog poligona. Ta
polna stranica s sijee se s vertikalom u toki j j s j i tako odreuje veliinu i
smjer siia S I i S . Polna stranica s prolazi izmeu odsjeaka sila S i S jer njezina
odgovarajua stranica verinog poligona prolazi u nacrtu sila izmeu pravaca tih
istih sila.
t
Tako je odreena veliina sila Si i S grafikim postupkom.

2
51
= s s' = 2,5 cm, to u mjerilu sila iznosi 2,5 kN.
= 2,5 cm, to u mjerilu sila iznosi 2,6 kN.
Sis'j
Poligon sila i verini poligon zatvoreni su likovi, a to znai da su zadane i

traene sile u ravnotei.
Taj zadatak mogao se rijeiti grafikim postupkom na jo jedan nain, i to
rastavljanjem rezultante zadanih sila u dvije komponente zadanih pravaca S, i
S . Zadatak se rjeava pod uvjetom da rezultanta i njezine komponente budu u
ravnotei.
2
Rezultanta je spojnica prve i posljednje toke u poligonu sila.

R = 13' = 4,5 cm, to u mjerilu sila iznosi 4,5 kN.
Rezultanta ima smjer od prve prema posljednjoj toki poligona sila.
Rezultanta ima hvatite na sjecitu prve i posljednje stranice verinog poligona
zadanih sila, pa je tako rezultanta zadanih sila potpuno odreena.
U nacrtu sila rezultanta sijee pravac sile S, u toki m. Kako sile S,, S i R
moraju biti u ravnotei, trebaju se sjei u jednoj toki. To znai da i sila S mora
prolaziti tokom m. Sila S prema zadatku mora prolaziti tokom E (1,4), pa je
time odreen poloaj pravca sile S . To je spojnica toke E i toke m.
U planu sila rezultanta R se rastavi na komponente S i S . Sile S i S dobi
vaju smjer koji osigurava ravnoteu s rezultantom.
2
Analitiki postupak. Pri rjeavanju ovog zadatka analitikim postupkom mora

ju biti zadovoljeni analitiki uvjeti ravnotee.
Rjeavanje zadatka se poinje postavljanjem odreenih pretpostavaka za silu
S, i S .
Zadano je da sila S ima vertikalan poloaj, a pretpostavlja se da ona ima
smjer prema gore.
Zadano je da siia S moe zauzeti bilo kakav poloaj u ravnini. Svaka siia u
opem poloaju moe se zamijeniti horizontalnom i vertikalnom komponentom,
pa tako i traena sila S . Radi jednostavnosti raunanja odredit e se vertikalna i
horizontalna komponenta sile S , a iza toga e se odrediti veliina i poloaj sile S .
Pretpostavlja se da vertikalna komponenta sile S ima smjer prema gore, a
horizontalna zdesna nalijevo (si. 48).
Iz sume statikih momenata s obzirom na toku D (5,4), odredit e se verti
kalna komponenta sile S .
2
2 V
- 0
4,0 - F , 3,0 + F 1,0 - F 1,0 = 0

2
SI. 48. Prim|ena raunskih uvjeta ravnotee
Statiki momenti sila S, i S s obzirom na toku D(5>4) jednaki su nuli

jer te sile prolaze kroz toku D, pa ne ulaze u jednadbu ravnotee. Uvrtavanjem
vrijednosti za zadane sile dobiva se ovaj izraz:
2 H
2 V
4,0 - 2,0 3,0 + 2,0 1,0 - 2,0 1,0 = 0

S
4,0 - 6,0 = 0
i V
S
S
2 V
2 V
4,0 = 6,0
= 4 7 T ,,5kN.
Dobivena vertikalna komponenta sile S, pozitivnog je predznaka. To znai da

je poetna pretpostavka ispravna. Smjer sile je zaista prema gore.
Iz sume horizontalnih sila izraunat e se horizontalna komponenta sile S .
;
XX = 0
- S, + F = 0
3
S, = F.,
2,0 kN.
Dobivena horizontalna komponenta sile S pozitivnog je predznaka, to znai

da ima onaj smjer koji smo u poetku pretpostavili, a to je smjer zdesna nalijevo.
2
Veliina same sile S moe se odrediti Pitagorinim poukom (si. 48).

2
S - l/Siv + S
2
a H
= 1/1,5 + 2,0*
= j / 2,25 -+ 4,0 =s /6,25 = 2,5 kN, to potpuno odgovara rezultatu koji je do

biven grafikim postupkom.
Kut nagiba sile S prema horizontali izraunava se ovako:
2
, 8
-"ir:-E-o-0-750
a
= 37
Iz sume statikih momenata s obzirom na toku E (1,4) odredit e se sila S , :

2M
= 0
- S, 4,0 + F , 1,0 + F 5,0 - F 1,0 = 0

2
- S, 4,0 + 2,0 1,0 + 2,0 5,0 - 2,0 1,0 = 0

- S, 4,0 + 10,0 = 0
- S 4,0 = - 10,0
t
^ = 2 , 5 k N ,
to potpuno odgovara vrijednosti koja je dobivena grafikim postupkom.

Ostaje jo da se provjeri da li je ispunjen drugi uvjet ravnotee, odnosno da
li je zbroj vertikalnih komponenata svih sila jednak nuli.
JY = 0
+ S, + S
2 V
- F, - F = 0
2
1,5 + 2,5 - 2,0 - 2,0 = 0

4,0 - 4,0 = 0.
Taj uvjet ravnotee takoer je zadovoljen, pa je tako zadatak rijeen analiti
kim postupkom.
ZADACI ZA VJEBU
U zadanim tokama A, B, C i D djeluju vertikalno paralelne sile F i , F F i F. T r e a
odrediti vertikalne sile S , i S u tokama E i F , koje dre ravnoteu zadanim silama.
3
Zadatak treba rijeiti grafikim i analitikim postupkom.

kN
kN
kN,
kN
....A (3, 3)
....B(4,3)
....C (6,3)
...D(7,3)
E (1, 3)
F (9, 2)
+ 2,0 kN
+ 1,0 kN
Fj
- 4,0 kN
F,
F . = - 1,0 kN
....A (13)
. . . . B ( 4 , 3)
. . . . C ( 5 , 3)
D (7, 3)
E (2, 3)
F (8, 3)
1. F , = - 4,0 kN
+ 2,0 kN
F,
F
+ 3,0kN ,
F . = + 2,0kN .
s, _ >
Sa
....A (2, 2)
....B(4,2)
,...C(5,2)
D(7,2)
E i l , 2)
F (10, 2)
2. F ,
F,
F,
F.
Si
- 2,0 k N
3. F ,
F , = + 4,0kN
- 2,0 kN
Fj
F . = - 3,0 kN
?
S,
w
1 >
....A (2, 3)
, . . . B ( 3 , 3)
C(4,3)
D (9, 3)
E ( i . 3)
F(10,3)
4. F i
s,
s,
=
=
=
=
+
+
-
4,0
2,0
2,0
5,0
>
?
>
2. NOSAI
2.1. OPENITO O NOSAIMA
U svakoj graevinskoj praksi pojavljuju se razne vrste nosaa. Svi oni imaju
zajedniki zadatak da na sebe preuzimaju zadane sile ili optereenja i da ih prenesu
na svoje potpore!
Slika 49. prikazuje najjednostavniji nosa koji se u praksi pojavljuje. Njegov
je zadatak da na sebe preuzme sile F , , F F , i F , te da ih prenese na potpore.
Pri prenoenju sila na potpore nosa sc savija.
2
*b
SI. 49. Nosa
Pojam nosaa openito se moe izrei ovako:

Svaki itap ili neki drugi element koji s e savija zbog djelovanja
vanjskih sila zove se nosa.
Vanjske sile koje savijaju nosa dijele se na aktivne i reaktivne sile. Aktivne
sile (F,; F , F , F si. 49) nazivaju sc optereenjem nosaa, a reaktivne sile
( K a m i R,, si. 49) nazivaju se leajnim reakcijama.
Reaktivne sile nastaju u potporama kao otpor djelovanju aktivnih sila, pa aktiv
ne i reaktivne sile uvijek ine ravnoteu.
2
2.1.1. Leaji
Leaji su konstrukcije koje povezuju nosae s potporama i pri tome nosau
spreavaju sve ili samo neke slobode gibanja.
Potreba izrade i zadatak konstrukcije leajeva u nekih vrsta nosaa moe se
objasniti ovako:
Kod nosaa koji su na krajevima ugraeni u tanke zidove a izloeni su velikim
optereenjima deformacije savijanju prenosit e se i na zidove. Zbog savijanja
nosa e se na krajevima zaokrenuti, pa to moe dovesti do pucanja zidova (si. 50).
SI. 50. Utjecaj leaja
Kad na nosa djeluje jednolika promjena temperature, nosa se produuje ili

skrauje. Ako je nosa na krajevima ugraen u zidove bez izrade leaja, zbog pro
dueni nosaa nastaje boni tlak na zidove, to takoer moe dovesti do pucanja
zidova.
Da se omogui slobodno zaokretanje nosaa i pomicanje po potpori, te da se
izbjegnu nepovoljni utjecaji pomaka na ostale konstruktivne elemente, izmeu
nosaa i potpore postavljaju se leaji. Oni omoguuju slobodno zaokretanje nosaa
i slobodno pomicanje po podlozi.
Poznato jc da u ravnini postoji mogunost krunog gibanja i gibanja po pravcuKako se pravac u opem poloaju moe rastaviti u dvije meusobno okomite kom
ponente, moe se rei da u ravnini postoje tri slobode gibanja. To je kruno gibanje
ili rotacija i gibanje u dva meusobno okomita pravca.
Leaji su konstrukcije kojima sc nosau neke slobode gibanja omoguuju, a
neke se ograniavaju. Postoje tri vrste leaja. To su pomini, nepomini i upeti
leaji.
P o m i n i leaj. Pomini leaj je konstrukcija koja nosau omoguuje dvije
slobode gibanja. To su zaokretanje nosaa oko zadane toke i pomicanje po podlozi
na koju je postavljen. Slike 51. i 52. prikazuju shemu konstrukcije pominih leaja.
Pomou zgloba a nosa je povezan s leajem, pa je na tom mjestu omogueno zaokretanje nosaa, a sama konstrukcija pominog leaja omoguuje pomicanje nosaa
po podlozi. Pomicanje nosaa omogueno je klizanjem ili kotrljanjem leaja. Slika
51. prikazuje shemu konstrukcije kliznih leaja. To su dvije eline ploe ili ploe
od nekog drugog materijala. Jedna ploa je privrena za nosa, a druga za podlo
gu, pa je pomou njih omogueno nosau da zbog djelovanja uzdune siie bez
potekoa klizi po podlozi. Kod nosaa veih raspona i kod onih koji preuzimaju
vea optereenja u kliznom leaju pojavljuje se velika sila trenja. Ona moe oteati
pomicanje nosaa po podlozi, pa se zbog toga izrauju kotrljajui leaji. Slika
52. prikazuje shemu konstrukcije kotrljajueg leaja. To su leaji s valjcima ili
kuglama koji smanjuju silu trenja i tako omoguuju lagano pomicanje nosaa po
podlozi.
Pomini leaj moe se shematski prikazati pomou jednog tapa ili stupica
kojim je nosa zglobno privren za podlogu (si: 53). Konstrukcija leaja u obliku
kratkih stupica primjenjuje se kod armiranobetonskih mostova. Takva konstrukcija
pominog leaja takoer omoguuje dvije slobode gibanja.
Pomini leaj je konstrukcija koja nosau ograniava samo jednu slobodu
gibanja. Nosa se ne moe pomicati okomito n podlogu na koju je leaj postavljen.
Zbog toga se zbog optereenja nosaa u pominom leaju moe pojaviti samo ona
reakcija koja je okomita na podlogu, a prolazi kroz zglob a (si. 51. i 52).
Pomini leaj se moe definirati i kao konstrukcija koja u sebi doputa jednu
nepoznanicu, a to je veliina leajne reakcije. Znamo da je bilo koja sila, pa tako
i leajna reakcija u pominom-leaju, odreena tek onda kad su joj poznata tri
elementa. To su hvatite, smjer i veliina. Leajna reakcija u' pominom leaju
ima poznato hvatite jer se ono nalazi u zglobu a (si. 51. i 52). Smjer reakcije je u
pravcu koji je okomit na podlogu. Nepoznata je samo veliina reakcije, a to je ta
nepoznanica koju doputa pomini leaj.
Nepomini lea). Nepomini leaj je konstrukcija koja nosau omoguuje
jednu slobodu gibanja. To je zaokretanje nosaa oko jedne zadane toke.
Slika 54. prikazuje shemu konstrukcije nepominog leaja. Pomou zgloba a
nosa je povezan s leajem, pa je na tom mjestu omogueno zaokretanje nosaa.
Nepomini leaj je konstrukcija koja nosau ograniava dvije slobode gibanja.
Leaj je privren za podlogu, pa se time spreava mogunost pomicanja nosaa
SI. 53. Pomini leaj
S i 84. Nepomini leaj
po podlozi. Sama podloga spreava pomicanje nosaa okomito na podlogu, pa se

zbog optereenja u nepominom leaju pojavljuju dvije reakcije. Jedna reakcija je
paralelna s podlogom na koju je nosa poloen, a druga je okomita na tu istu pod
logu. Ako se te dvije reakcije zbroje, nastaje reakcija koja moe imati sasvim openit
poloaj u ravnini a prolazi kroz zglob a (si. 54).
Nepokretni leaj odnosno nepomini leaj moe se shematski prikazati pomou
dva tapa kojima je nosa zglobno privren za podlogu (si. 55). Dva tapa ogra
niavaju dvije slobode gibanja nosaa, a to su pomicanje po podlozi za koju jc nosa
privren i pomicanje okomito na tu istu podlogu.
Nepomini leaj moe se definirati jo i kao konstrukcija koja dozvoljava dvije
nepoznanice. Leajna reakcija u nepominom leaju bit e potpuno odreena ako
su joj poznate sve tri nepoznanice, a to su hvatite, smjer i veliina. Hvatite reakcije
nalazi se u zglobu a, a veliina i smjer reakcije nisu poznati, pa nepomini leaj
doista dozvoljava dvije nepoznanice. Ako se nepoznati smjer leajne reakcije u
nepominom leaju rastavi u horizontalni i vertikalni smjer, ipak u leaju ostaju
dvije nepoznanice. To su sada veliine horizontalne i vertikalne komponente leaj
ne reakcije (si. 54).
Upeti leaj. Upeti leaj je onaj koji ne omoguuje ni jednu slobodu gibanja.
Slika 56. prikazuje shemu upetog leaja. Iz sheme sc vidi da taj leaj ne omoguuje
SI. 55. Nepomini leaj
. 58. Upeti leaj
SI. 58. Reakcije upetog leaja
SI. 57. Upeti leaj
zaokret nosaa oko zadane toke niti pomicanje nosaa u bilo kojem smjeru, pa
leajna reakcija ima sasvim openit poloaj.
Upeti leaj se shematski moe prikazati pomou tri tapa kojima je nosa
zglobno privren za podlogu (si. 57). Tri tapa ograniavaju tri slobode gibanja
nosaa, a to su zaokret nosaa oko zadane toke, pomicanje po podlozi za koju
je nosa privren, te pomicanje okomito na tu istu podlogu.
Upeti leaj se moe definirati jo i kao leaj koji doputa tri nepoznanice.
Leajna reakcija u upetom leaju bit e potpuno odreena ako su joj odreeni,
odnosno poznati hvatite, smjer i veliina. Kako ni jedan od elemenata nije poznat,
to upeti leaj zaista omoguava tri nepoznanice. Ako se leajna reakcija Ra u upe
tom leaju reducira na zadanu toku a i uz to se rastavi u vertikalni i horizontalni
pravac, nastat e u leaju tri nove nepoznanice. To su leajni moment M = R
m, vertikalna komponenta reakcije R, i horizontalna komponenta reakcije R
(si. 58).
ot
2.1.2. Raspon nosaa

Raspon nosaa je udaljenost dvaju mjesta u kojima je nosa poduprt. U teorij
skom smislu to su toke u kojima se nalaze hvatita leajnih reakcija. Kod veih
nosaa, gdje se prave pomini i nepomini leaji, hvatita leajnih reakcija tono
su odreena, pa je time i raspon / tono odreen (si. 59). Kod manjih nosaa, gdje
b
i
81. 59. Raspon n o s a a
SI. 60. Poloaj reakcije
se ne prave leaji kao posebne konstrukcije, moe se pretpostaviti da se tlak nosaa

na potporu prenosi jednoliko na cijelu leajnu plohu. Potpora na nosa djeluje istim
tlakom, ali u suprotnom smjeru. Rezultanta tlaka potpore na nosa jest leajna
reakcija, koja djeluje u teitu leajne plohe. Uz tu pretpostavku (si. 60) odreena
su hvatita leajnih reakcija, pa je raspon nosaa / ujedno i udaljenost od leajne
reakcije na jednoj strani nosaa do leajne reakcije na drugoj strani nosaa.
SI. 6 1 . Raunski raspon
Udaljenost istog neobukanog lica potpore na jednoj strani nosaa do istog

neobukanog lica potpore na drugoj strani nosaa naziva se svijetlim otvorom
nosaa, a obiljeuje se sa / (si. 61). Pomou svijetlog otvora moe se odrediti ras
pon nosaa:
0
/= / + d
0
(20)
Raspon jednostavnih nosaa odreuje se tako da se svijetli otvor povea 2a

5%:
/ = 1,05 /
(20.a)
To poveanje svijetlog otvora ne smije biti manje od 15 cm, pa je za drvene

i eline nosae minimalni raspon 15 cm. Izuzetak od tog pravila jesu armiranobetonski elementi iji se raspon uvijek odreuje prema izrazu 20.a.
Hr"
t-Wto
SI. 82. Raspon kontinuiranog
nosaa
Raspon kontinuiranih nosaa openito se odreuje kao udaljenost teorijskih

hvatita leajnih reakcija. To su udaljenosti od polovice susjednih nosivih zidova,
stupova ili podvlaka preko kojih nosa kontinuirano prelazi. Iznimno, kod armiranobctonskih kontinuiranih ploa i greda ije su potpore ire od 10% svijetlog
otvora rasponi se odreuju tako da se svijetli otvor povea za 5,0% (si. 62). Od
tako dobivenih raspona sastavlja se shema kontinuiranog nosaa s kojim se ulazi u
statiki proraun (si. 63).
1-106 To
1-105 lp
81. 83. Raspon kontinuiranog n o s a a
Raspon konzolnog nosaa jednak je duini konzole ako je ona vrsto ugraena
u zid. T o moe biti samo onda kada je konzola izraena kao armiranobetonska ploa
ili greda. Tada je najvei tlak na potporu u toki a, pa je tu hvatite reakcije (si.
64). Kod drvenih ili elinih konzolnih nosaa ugraeni kraj konzole ne moe biti
potpuno upet u zid. Pretpostavlja sc da tlak konzole na zid mijenja svoju veliinu
od najvee vrijednosti na rubu zida do nule u sredini zida. Jednakim tlakom, ali
suprotnog smjera, djeluje potpora na konzolu. Pretpostavlja se da tlak konzole na
i-
SI. 84. Raspon u p e t e konzole
SI. 65. Raspon u s a e n e konzole
* f - f
3
potporu i potpore na konzolu mijenja pravac, pa dijagram rasprostiranja tlaka u

zidu ima oblik trokuta (si. 65). Hvatite leajne reakcije nalazi se u teitu tog tro
kuta, pa je raspon te vrste konzolnih nosaa jednak udaljenosti od leajne reakcije
do slobodnog kraja konzole (si. 65).
2.1.3. Podjela nosaa

Nosai se mogu podijeliti u nekoliko vrsta i skupina ovisno o kriterijima po
kojima se dijele i o tome to se podjelom eli postii, esto se nosai dijele prema
poloaju, obliku, materijalu od kojega su izraeni i statikoj odreenosti.
P r e m a poloaju nosai se dijele na horizontalne, kose i vertikalne nosae.
Horizontalni nosai su oni kojima su svi leaji na istoj visini, pa im je os hori
zontalna (si. 66).
Kosi nosai su oni iji leaji nisu na istim visinama, pa im os zauzima stanovit
kut prema horizontali (si. 67).
SI. 66. Ravni nosa
SL 67. Kosi n o s a
S I 68. Vertikalni n o s a
Vatikabti nosai nastaju kad os nosaa zauzima vertikalan poloaj (si. 68)
Vertikalne nosae ne treba poistovjetiti sa stupovima jer oni preuzimaju horizon
talna optereenja i pri tome se savijaju.
P r e m a obliku nosai se dijele na ravne, izlomljene, okvirne, lune i reet
kaste nosae.
Ravni nosai su oni kojima je os ravna linija. To su nosai prikazani na slikama
66, 67. i 68.
Izlomljeni nosai su oni kojima je os izlomljena linija, a sastoji se od dvaju ili
vie odsjeaka. Slika 69. prikazuje izlomljeni nosa koji se primjenjuje kao nosa
stubita, a slika 70. prikazuje izlomljeni nosa koji se zove okvir.
SI. 69. Izlomljeni n o s a
SI. 70. Okvirni nosa

!2
F
| 3
F
Okvirni nosai su oni kojima je os izlomljena tako da u geometrijskom smislu

ini okvir. Oni se uvelike primjenjuju u objektima visokogradnje i niskogradnje.
Slika 70. prikazuje najjednostavniji oblik okvirnog nosaa.
Luni nosai su oni kojima jc os zakrivljena linija (si. 71). Primjenjuju se pre
teno pri izradi mostova i industrijskih objekata.
Reetkasti nosai nastali su meusobnim spajanjem odreenog broja tapova u
vorovima (si. 72). tapovi zauzimaju vertikalne, horizontalne i kose poloaje, pa
tako ine geometrijske figure u obliku trokuta. Reetkasti nosai imaju raznolike
oblike, a primjenjuju se kao glavni nosai mostova i kao krovna konstrukcija kod
objekta visokogradnje.
Prema materijalu od kojeg se prave nosai se dijele na drvene, metalne i
armiranobetonske nosae, a mogu biti jednostavnih ili sloenih presjeka.
Prema statikoj odreenosti nosai se dijele na statiki odreene i statiki
neodreene nosae.
SI. 71. Luni n o s a
SI. 72. Reetkasti n o s a
Statiki odreeni nosai su oni koji se mogu rijeiti uz pomo osnovnih uvjeta
ravnotee. Za svaki nosa na koji djeluju sile u ravnini mogu se postaviti tri uvjeta
ravnotee, a to su
SX = 0
EY = 0
Z M = 0.
Pomou tih uvjeta postavljaju se tri jednadbe ravnotee iz kojih se mogu odrediti
tri nepoznanice, pa e svaki nosa koji ima tri nepoznanice statike veliine biti
statiki odreen. Ako se kao nepoznate statike veliine odaberu leajne reakcije,
tada e jednostavno poloeni nosa (si. 73), nosa s prepustom (si. 74) i konzolni
nosa biti statiki odreeni jer je njihov zbroj nepoznatih leajnih reakcija umanjen
za broj uvjeta ravnotee jednak nuli.
SI. 73. J e d n o s t a v n o poloen n o s a
Jednostavno poloeni tiosa ili nosa na dvije potpore (si. 73) ima dva leaja.
Leaj a je nepomian, pa ima dvije nepoznanice. To sa leajne reakcije R. i R .
Leaj b je pomian, pa ima jednu nepoznanicu. To je leajna reakcija R. Statika
odreenost tog nosaa moe sc provjeriti tako da se zbroje nepoznate leajne reak
cije i od tog zbroja odbiju tri uvjeta ravnotee:
T
av
2 + 1 - 3 = 0.
Time je dokazano da je jednostavno poloeni nosa statiki odreen.
Nosa s prepustom (si. 74) ima takoer dva leaja, od kojih je jedan pomian a
drugi nepomian, pa je i on isto kao i jednostavno poloeni nosa statiki odreen.
Konzolni nosa (si. 75) ima jedan upeti leaj. Upeti leaj doputa tri nepoznani
ce. To su leajne reakcije R i R i leajni moment Ma, pa se za konzolni nosa
moe napisati:
3 - 3 = 0.
Jy
SI. 74. Nosa 9 propustom

F
=3
Rb
Time je dokazano da je konzolni nosa statiki odreen.

Nosai koji imaju vie od dva leaja statiki su neodreeni. Takav je kontinu
irani nosa preko vie leaja (sl.78), ali i jednostrano upeti nosa (si. 76), obostrano
upeti nosa (si. 77) i neki drugi.
SI. 75. Konzola
Jednostrano upeti nosa (si. 76) ima jedan pomini i jedan upeti leaj. Pomini
leaj moe preuzeti jednu nepoznanicu, a to je leajna reakcija R . Upeti leaj moe
preuzeti tri nepoznanice, a to su leajne reakcije R i R te leajni moment M.
Provjerom statike odreenosti 1 + 3 3 = 1 dokazano je da je taj nosa jedan
put statiki neodreen. To zapravo znai da na tom nosau postoji jedna leajna
reakcija koja se ne moe odrediti pomou osnovnih uvjeta ravnotee. Za tu leajnu
reakciju kae se da je prekobrojna statika veliina koja se odreuje pomou uvjeta
deformacije.
a
bx
SI. 76. J e d n o s t r a n o upeti n o s a
Da je taj nosa jedanput statiki neodreen, moe se lako uoiti ako se zamisli
da je uklonjen leaj a. T ada bi se taj nosa pretvorio u konzolu, koja je statiki od
reena. Kako je leaj a pomian i doputa samo jednu nepoznanicu, jednostrano
upeti nosa je jedanput statiki neodreen jer je reakcija Ra prekobrojna.
Obostrano upeti nosa (si. 77) ima dva upeta leaja. Svaki leaj doputa tri ne
poznanice, pa je provjerom statike odreenosti 3 + 3 3 = 3 dokazano da je
aj nosa tri puta statiki neodreen. Taj nosa, dakle, ima tri prekobrojne statike
4
SI. 77. Obostrano upeti
nosa
veliine, koje se ne mogu odrediti pomou osnovnih uvjeta ravnotee. Da bi se

one mogle odrediti, nuno je postaviti tri uvjeta deformacije koja taj nosa mora
ispuniti, a iz tih uvjeta se odrede prekobrojne nepoznate statike veliine.
Kontinuirani nosa (si. 78) ima est leaja. Jedan od njih je nepomian, a ostali
su pomini. Nepomini leaj doputa dvije nepoznanice, a svaki pomini leaj jed
nu nepoznanicu. Provjerom statike odreenosti 2 + 1-f-l + l + l - i - l 3 =
= 4 dokazano je da je taj nosa etiri puta statiki neodreen.
SI. 78. Kontinuirani nosa
Statiki neodreen kontinuirani nosa moe se pretvoriti u statiki odreen

ako je to zbog nekog razloga potrebno. To se moe uiniti tako da se u kontinuirani
nosa postavi toliko zglobova koliko je puta on statiki neodreen. Svaki zglob
omoguuje jednu slobodu gibanja, a to je kut zaokreta na mjestu zgloba. Tako svaki
zglob eliminira jednu prekobrojnu statiku veliinu, a kontinuirani nosa postaje
statiki odreen. Statiki odreen kontinuirani nosa zove se Gerberov nosa
/i
!6
2>
Rd
SI. 79. Gerberov nosa
Slika 79. prikazuje Gerberov nosa koji je nastao od etiri puta statiki neodre
enoga kontinuiranog nosaa (si. 78) u koji su umetnuta etiri zgloba. Postavljanjem
zglobova kontinuirani nosa je pretvoren u pet statiki odreenih nosaa (si. 80),
koji se rjeavaju pomou osnovnih uvjeta ravnotee.
SI. 80. Rastavljanje Gerberova n o s a a
2.1.4. Optereenje nosaa

Optereenja koja nosai preuzimaju dijele se u tri osnovne grupe. To su osnov
na, dopunska i naroita optereenja.
Ta podjela provedena je na osnovi promatranja duljine trajanja optereenja
na neki nosa i na osnovi uestalosti djelovanja, jer neka optereenja djeluju na nosa
neprekidno, a neka povremeno.
Osnovno optereenje je ono koje preuzima svaki nosa ili konstrukcija uope,
a dijele se na stalno (trajno) i povremeno (privremeno).
Stahu- optereenje djeluje na sve vrste nosaa stalno i mirno, jednakim intenzi
tetom. Ono sc sastoji od teine nosaa i teine svih onih elemenata konstrukcije
koji se nalaze na tom nosau, pa ga svojom teinom optereuju. Veliina stalnog
optereenja odreuje se tako da se izrauna teina nosaa i teina svih onih ele
menata koji se na njemu nalaze.
Povremeno optereenje je ono koje sc na konstrukciji ili nosau javlja po
vremeno. Ono moe biti pokretno (pomino) ili nepokretno (nepomino). Pokretna
optereenja su ona koja se kreu po konstrukciji, kao osovinski pritisci vozila na
mostu, ili se povremeno miu, kao i namjetaj u zgradama. Nepokretno povremeno
optereenje je snijeg ili neko drugo optereenje takva karaktera.
Objekti i konstrukcije koriste se za smjetaj ljudi i sredstava, pa se zbog toga
pokretna optereenja esto nazivaju korisnim optereenjima. Vrsta i veliina pokret
nog optereenja odreuje se u skladu s propisima za svaku vrstu objekata.
Dopunsko optereenje ne djeluje tako uestalo kao pokretno. Ono moe
imati bilo koji smjer djelovanja. To je promjena temperature, skupljanje betona
ili neka druga vrsta optereenja prema propisima na odreenu vrstu objekata.
Naroito optereenje je ono koje na konstrukciju veoma rijetko djeluje, a
moe se dogoditi da se nikada ne pojavi u vijeku trajanja objekta. Takva su optere
enja koja nastaju zbog seizmikih pokreta ili poputanja temelja kod objekata
visokogradnje, ili udarci vozila o stup podvonjaka i druga optereenja u skladu s
propisima.
2.1.4.1. Oblici optereenja

Sve vrste nosaa koji se pojavljuju kao nosivi elementi nekog objekta mogu
biti optereeni koncentriranim ili raspodijeljenim optereenjem.
Koncentrirano ili diskontinuirano (prekinuto) optereenje javlja se u
obliku sile usredotoene u jednu toku. One se na nosau pojavljuje zbog djelova
nja stupova i poprenih nosaa, zbog tlaka kotaa na mostovima itd. Iz karaktera
koncentriranog optereenja vidi se da ono ne djeluje u toki ve na povrini kojom
stup, greda ili kota vozila nalijeu na nosa. S obzirom na to da je ta povrina
nalijeganja relativno mala, moe se rei da koncentrirano optereenje djeluje u
toki, pa se ono predouje silom u obliku vektora, a oznaava se slovom F (si. 81).
SI. 81. Koncentrirano optereenje
Raspodijeljeno ili kontinuirano (neprekinuto) optereenje nastaje kad

se neki teret raspodjeljuje na neku povrinu tako da u svakoj toki te povrine dje
luje sila odreene veliine. Kae se da teret djeluje kontinuirano u svakoj toki,
pa se zbog toga raspodijeljeno optereenje ee naziva kontinuiranim optereenjem.
Raspodijeljeno ili kontinuirano optereenje moe biti jednoliko ili nejednoliko,
ili ak potpuno nepravilno raspodijeljeno.
Jednoliko kontinuirano optereenje je ono koje djeluje jednakim intenzi
tetom u svakoj toki uzdu nosaa (si. 83. i 84), a nejednoliko optereenje je
ono koje svoj intenzitet mijenja od toke do toke uzdu nosaa. Takvo je trokutasto optereenje (si. 85. i 86) i trapezasto optereenje (si. 87. i 88), ili bilo kakvo
drugo optereenje koje mijenja svoj intenzitet po nekoj zadanoj funkciji.
31. 82. Nepravilno rasporeeno

kontinuirano optereenje
SI. 83. Jednoliko raspodijeljeno ili

kontinuirano optereenje
SI. 84. Jednoliko djelomino

raspodijeljeno optereenje
SI. 85. Trokutasto kontinuirano

optereenje
Ra!
'
SI. 86. Trokutasto kontinuirano optereenje
3x
SI. 67. Trapezasto kontinuirano

optereenje
Ra
1
Nepravilno raspodijeljeno optereenje nastaje kad sc na nekoj povrini

optereenje raspodjeljuje bilo kako (si. 82). To e nastati kad se na neku povrinu
istrese neki zrnati materijal. Gornja ploha toga nasipanog materijala moe poprimiti
bilo kakav oblik. Visina nasipa, a time i njegova teina, razliita je u svakoj toki.
T o je sasvim nepravilno raspodijeljeno optereenje.
ftb
81. 88. Trapezasto kontinuirano optereenje
SI. 89. MjeSovito Ili sloeno

optereenje
Kombinirano optereenje nastaje kad na nosa djeluju razne vrste optere

enja. To mogu biti koncentrirana optereenja koja na nosa djeluju istovremeno s
jednim od kontinuiranih optereenja (si. 89), ili je to neka druga kombinacija op
tereenja.
F
I
I*
T
I*
Ra
SI. 90. Indirektno optereenje
Indirektno optereenje nastaje kad na nosa optereenje ne djeluje direktno,

ve posredstvom nekog drugog nosaa (si. 90).
2.2. TEORIJA NOSAA
2.2.1. Deformacija i unutarnje sile

Svako tijelo podvrgnuto djelovanju vanjskih sila mijenja svoj oblik. Ono se
deformira. Veliina deformacije ovisi o unutarnjim svojstvima tijela, pa je u tom
smislu zgodno deformirati dva ekstremna sluaja, a to su savreno elastina i savr
eno plastina tijela.
Savreno elastina tijela su ona koja se nakon rastereenja potpuno vraaju u
svoj prvobitan oblik, a savreno plastina tijela jesu ona koja nakon rastereenja
potpuno zadravaju deformirani oblik.
Tijela s kojima se svakodnevno susreemo nalaze se izmeu ta dva spomenuta
ekstrema.
Danas se zna da su elastina svojstva tijela posljedica djelovanja meumolekularnih sila u tijelu. Meutim, nain i mehanizam tog djelovanja nije jo ni danas
poznat.
SI. 91. Nosa prije deformacije
Svaki nosa, kao elastino tijelo, sazdan jc od velikog broja sitnih estica pove
zanih meumolekularnim silama. Kada je nosa optereen vanjskim silama F , ,
F , F , Ra i Rb koje su u ravnotei, nosa se nalazi u stanju mirovanja (si. 91).
Meutim, zbog djelovanja vanjskih sila nastaje promjena poloaja sitnih esrica
u nosau, pa nosa mijenja svoj prvobitni oblik i deformira sc (si. 92).
2
Promjena meusobnog poloaja sitnih estica izaziva pojavu unutarnjih sila

u nosau. One pruaju otpor djelovanju vanjskih sila i nastoje vratiti sitne estice
nosaa u njihov prvobitni poloaj. Nosa je u stanju mirovanja, ali sc napree pru
ajui otpor djelovanju vanjskih sila. Stoga sc moe ustvrditi da su unutarnje sile
u nosau izraz otpornosti materijala od kojeg jc nosa sazdan.
Unutarnje sile rastu s veliinom promjene meusobnog poloaja sitnih estica,
li. s veliinom deformacije nosaa. Budui da veliina deformacije nosaa ovisi o
SI. 92. Nosa nakon deformacije
veliini vanjskih sila, moe se ustvrditi da veliina unutarnjih sila ovisi o veliini
vanjskih sila. Kad se poveavaju vanjske sile na nosau, poveava se deformacija
nosaa, a time i veliina unutarnjih sila. Unutarnje sile rastu sve dok se ne izjed
nae s vanjskima. Tako se dolazi do novog pojma ravnotee, a to je ravnotea unutar
njih i vanjskih sila.
Naprezanje nosaa nastaje zbog pojave unutarnjih sila, pa je za odreivanje
najveeg naprezanja u nosau potrebno odrediti najvee unutarnje sile. Kako
unutarnje sile u nosau moraju biti u ravnotei s vanjskima, njihova veliina i
smjer odreuje se pomou osnovnih uvjeta ravnotee.
2.2.2. Odreivanje unutarnjih sila u nosau

Slika 93. prikazuje shemu jednostavno poloenog nosaa koji je optereen
silom F. Djelovanjem sile F pojavljuju se leajne reakcije R. i R, koje sa zadanom
silom ine ravnoteu. Pravac djelovanja reakcije R je vertikalan jer je to reakcija
u pokretnom leaju, pa mora prolaziti tokom b i mora biti okomita na podlogu.
Pravci djelovanja reakcije R i zadane sile F sijeku se u toki c. Istom tokom c
mora prolaziti i reakcija R,, jer ona s reakcijom R i zadanom silom F ini ravno
teu, a ravnotea triju sila nastaje samo onda ako se te sile sijeku u jednoj toki.
Tim uvjetom odreen je poloaj reakcije R na zadanom nosau a ujedno su odre
eni veliina i smjer reakcije R i R.
Promatrajmo sada nosa u toki d i zamislimo da smo ga u toj toki presjekli
ravninom okomitom na os. Nosa e se razdvojiti na dva dijela, i to na lijevi (a-d)
i desni (d-b) (si. 93.a).
Lijevi i desni dio nosaa vie nee biti u ravnotei jer je poremeena ravnotea
sila.
Promatrajmo sada samo iiievi dio nosaa. On je optereen samo reakcijom R ,
pa ne moe biti u ravnotei. Ako nas zanima kakav je uinak reakcije R na presjek
nosaa u toki d, premjestimo reakciju R u toku d, pa e tako nastati stanje kao
na slici 93. b.
a
Premjetanje reakcije R iz toke a u toku d izvest e se tako da se u toki d

postave dvije protusmjerne sile jednakih veliina, a ujedno istih veliina kao reak
cija R. Neka su te sile paralelne s reakcijom R. Te dvije nove sile nemaju nikakav
uinak u ravnini jer djeluju u istom pravcu, jednake su i suprotne, pa su same po
sebi u ravnotei. Meutim, reakcija R u toki a i njoj suprotna sila R u toki d
0
ine par sila iji je statiki moment M *= R, n koncentriran u toki d (si. 93. b).
Ako se reakcija R koja sada djeluje u toki d rastavi u vertikalnu i horizontalnu
komponentu, dobiva sc stanje koje jc prikazano na slici 93. c.
Sada u toki d djeluju vertikalne sile R = R sin a, R R, cos a i
statiki moment M = R, n (si. 93. c). To stanje sila u ravnini istovjetno je sta
nju sila na slici 93. a. Dakle, uinak reakcije R na presjek nosaa u toki d jednak
jc uinku sila R,,,, R* i statikog momenta M, koji su koncentrirani u. toki d.
elimo li da lijevi dio nosaa bude u ravnotei, treba svakoj statikoj veliini
u toki ./ nadomjestiti suprotnu i jednaku veliinu. Neka to budu statike veliine
M , T i N (si. 93. d).
Kako smo u samom poetku zamislili da smo nosa presjekli u toki d, onda su
to zapravo unutarnje sile kojima desni dio nosaa djeluje na lijevi.
ar
M j = moment savijanja
M = poprena sila
N uzduna sila
Uinak unutarnjih sila u toki d mora biti jednak uinku reakcije R, na tu istu
toku, odnosno unutarnje sile moraju biti u ravnotei s vanjskima (si. 93.e). Pri
mjenom poznatih uvjeta ravnotee i uz pomo slike 93.e mogu se lako odrediti
veliine unutarnjih sila.
SM = 0
R. n M = 0
s
M = R, n
s
Tim je izrazom pokazano da je moment savijanja u presjeku d jednak statikom

momentu reakcije R, s obzirom na taj isti presjek. S obzirom na to da u bilo kojem
presjeku nosaa moe postojati samo jedna vrijednost momenta savijanja, ta se
vrijednost mogla dobiti zbrajanjem statikih momenata sile R i sile F- na desnom
dijelu nosaa.
Pri sloenom optereenju i na bilo kojem nosau veliina momenta savijanja
moe se definirati ovako:
Moment savijanja u bilo kojem presjeku nosaa odreuje se
tako da se zbroje statiki momenti svib. sila koje djeluju lijevo
ili desno od tog presjeka s obzirom na taj presjek.
Y= 0
R - T = 0
T = R
Tim je izrazom pokazano da je poprena sila u presjeku d jednaka vertikalnoj
komponenti reakcije R.. Ta je komponenta okomita na os nosaa, a kad bi lijevo od
promatranog presjeka bilo vie sila okomitih na os nosaa, poprena sila bila bi
jednaka njihovu zbroju. Stoga se openito moe rei:
Poprena sila u bilo kojem presjeku nosaa odreuje se tako da
se zbroje komponente svih sila koje su okomite na os nosaa
a djeluju lijevo ili desno od promatranog presjeka.
SX = 0
R. - N = 0
N = R.
Tim je izrazom pokazano da je uzduna sila u presjeku d jednaka horizontal
noj komponenti reakcije R,. Ta komponenta ima poloaj u smjeru osi nosaa, a
kad bi lijevo od promatranog presjeka nosaa bilo vie sila koje djeluju u smjeru
osi nosaa, uzduna sila bila bi jednaka njihovu zbroju. Stoga se openito moe
rei:
Uzduna sila u bilo kojem presjeku nosaa odreuje se tako

da se zbroje komponente svih sila koje djeluju u smjeru osi
nosaa a djeluju lijevo ili desno od promatranog presjeka.
2.2.21
Predznak unutarnjih sila
Predznak unutarnjih sila nosaa odreuje se ovisno o vrsti i obliku deformacije.

a) Kada uzduna sila djeluje u osi nekog tapa ili stupa i nastoji ga produljiti,
njezin smjer se obiljeuje predznakom + . Obrnuto, ako uzduna sila nastoji da
neki tap ili stup skrati, tada se njezin smjer obiljeuje predznakom (si. 94).
b) Kada poprena sila djeluje tako da lijevi dio nosaa nastoji pomaknuti
prema gore, a desni prema dolje, smjer poprene sile obiljeuje se predznakom + .
Obrnuto, ako poprena sila nastoji lijevi dio nosaa pomaknuti prema dolje, a desni
prema gore, tada smjer poprene sile obiljeujemo predznakom (si. 95).
c) Kada moment savijanja djeluje tako da nastoji rastegnuti donju zonu nosa
a, smjer momenta savijanja obiljeujemo predznakom + . Obrnuto, ako moment
savijanja nastoji rastegnuti gornju zonu nosaa, tada smjer momenta savijanja
obiljeujemo predznakom (si. 96).
LI1EVI DIO NOSAA
' VLAK
DESNI DIO NOSAA
VLAK
LlltVI DIO NOSAA

N-
TLAK
DESNI DIO NOSAA

VLAK'
N-
SI. 94. Predznak uzdune sile
LIJEVI DIO NOSAA

1
2
V
T +
DESNf DIO NOSAA
LIJEVI DIO NOSAA
DESNI DIO NOSAA
T-
Sl. 85. Predznak p o p r e n e sile

DESNI DIO NOSAA
LIJEVI DIO NOSAA
VLAK
LIJEVI DIO NOSAA
VLAK
DESNI DIO NOSAA
-M
-M
SI. 96. Predznak momenta savijanja
Ako se detaljnije pogledaju slike 94, 95. i 96, lako e se zapaziti da unutarnje
sile N, T i M na lijevom dijelu nosaa imaju iste predznake kao to su dogovoreni
predznaci za smjerove vanjskih sila, a na desnom dijelu nosaa imaju predznake
suprotne vanjskim silama.
To je dobro uoiti zbog sljedeeg:
Ako se pri odreivanju unutarnjih sila u nosau pridravamo dogovorenih
predznaka za smjerove vanjskih sila, tada emo pri zbrajanju vanjskih sila i stati
kih momenata na lijevom dijelu nosaa dobiti unutarnje sile s pravim predznakom.
Naprotiv, kada se pri odreivanju unutarnjih sila u nosau zbrajaju vanjske sile i
statiki momenti na desnom dijelu nosaa, dobivaju se unutarnje sile suprotnog
predznaka od stvarnog. Da bi se dobio pravi predznak unutarnjih sila, potrebno
je dobivene vrijednosti mnoiti sa ( 1).
2.2.2.2. Odnos izmeu momenta savijanja i

poprene sile
Unutarnje sile u nosaima mijenjaju svoje veliine od presjeka do presjeka
du nosaa. Ta se promjena provodi odreenom zakonitou, ovisno o vrsti optere
enja. U jednom od presjeka unutarnje sile dobivaju svoju maksimalnu vrijednost.
U svakom od presjeka nosaa postoji odreeni odnos izmeu vrijednosti unu
tarnjih sila. Ti se odnosi mogu matematiki tono definirati samo pomou tzv.
diferencijalnog rauna. Jedan od tih odnosa glasi:
M o m e n t savijanja najvei je u onom presjeku u kojem je po
prena sila jednaka nuli.
Taj odnos ima posebno znaenje pri rjeavanju nosaa jer se pomou njega mo
e lako odrediti poloaj presjeka nosaa u kojem je najvei moment savijanja.
2.3. RJEAVANJE STATIKI ODREENIH NOSAA

Rijeiti neki od statiki odreenih nosaa znai za zadano optereenje odrediti
veliinu reakcije, promjenu vrijednosti unutarnjih sila i najvee vrijednosti unu
tarnjih sila s obzirom na koje se provodi dimenzioniranje. Rijeiti nosa nadolje
znai nacrtati dijagrame unutarnjih sila koji zorno prikazuju zakon njihove promje
ne.
Rjeenje nosaa moe se provesti grafikim ili raunskim postupkom. Raunski
posiupak je toniji, pa se ee primjenjuje.
2.3.1. Jednostavno poloen nosa

Jednostavno poloen nosa je statiki odreen nosa oslonjen na dva oslonca
ili potpore. Ima dva leaja od kojih je jedan pokretan, a drugi nepokretan.
2.3.1.1. Jednostavno poloen nosa optereen

koncentriranim silama
Primjer 16.
Slika 97. prikazuje shemu jednostavno poloena nosaa na dva leaja, raspona
/ = 8,0 m, koji je optereen koncentriranom silom F , = 3,0 kN, F = 2,0 kN
i F = 1,0 kN.
2
a) Raunsko rjeenje
Pri rjeavanju nosaa raunskim postupkom sve se operacije provode raunski.
Najprije se odreuju leajne reakcije (si. 97). One se odreuju iz raunskih uvjeta
ravnotee. Ako se pretpostavi da reakcije R i R imaju smjer prema gore i ako se
uzme da je zbroj statikih momenata svih sila s obzirom na toku b jednak nuli,
dobit e se vrijednost reakcije R,:
4
ZM. = 0
R 0,8 - F , 6,0 - F j 4,0 - F 2,0 = 0.
3
Kao to sc vidi, reakcija R, vri pozitivnu vrtnju s obzirom na toku b, a sve

zadane sile vre negativnu vrtnju s obzirom na istu toku. Reakcija R prolazi kroz
toku b, pa je njezin statiki moment s obzirom na tu toku jednak nuli. l'ako je
dobivena jedna jednadba s jednom nepoznanicom, a nepoznanica je reakcija R.
Uvrtavanjem vrijednosti zadanih sila dobiva se brojana vrijednost reakcije R:
R. 8,0 - 3,0 6,0 - 2,0 4,0 - 1,0 2,0 0
R. 8,0 - 18,0 - 8,0 - 2,0 = 0
R. 8,0 = 28,0
Za reakciju R, dobivena je pozitivna vrijednost, to znai da smo njezin smjer

dobro pretpostavili.
Uzme li se sada toka a s obzirom na koju treba zbrojiti statike momente
svih sila, dobit e se vrijednost reakcije R.
2 M . = 0
- R 8,0 + F, 2,0 + F , 4,0 + F 6,0 = 0.
3
Ovdje sc vidi da reakcija R, vri negativnu vrtnju s obzirom na toku a, :

zadane sile vre pozitivnu vrtnju, s obzirom na istu toku. Uvrtavanjem vrijednosti
za zadane sile dobiva se brojana vrijednost R:
R 8,0 + 3,0 2,0 + 2,0 4,0 + 1,0 6,0 = 0

- R 8,0 + 6,0 + 8,0 + 6,0 = 0
20,0 = B 8,0
R, = ^ ? = 2,5kN.
Za reakciju R dobivena je takoer pozitivna vrijednost, to znai da smo i
njezin smjer dobro pretpostavili.
Do sada je pri odreivanju veliina reakcija iskoriten samo jedan uvjet ravno
tee, a to je M = 0. Da bi nosa bio u ravnotei, moraju biti ispunjeni i ostali
raunski uvjeti ravnotee.
SY = 0
R. + R - F - F - F = 0
t
3,5 + 2,5 - 3,0 - 2,0 - 1,0 = 0

6,0 - 6,0 = 0.
Zbroj svih vertikalnih sila je doista jednak nuli, to je ujedno potvrda da su
reakcije dobro izraunate.
IX = 0
Taj je uvjet takoer ispunjen jer u ovom primjeru nema horizontalnih sila.
Ispunjeni su svi raunski uvjeti ravnotee, pa je nosa na koji djeluju aktivne i
reaktivne sile doista u ravnotei. Nosa e se deformirati, a u njemu e se pojaviti
unutarnje sile.
U ovom primjeru radi se o vanjskim silama (R R , F , , F i F ) koje djeluju
okomito na os nosaa, pa e se u nosau pojaviti samo momenti M i poprene sile T.
Koja je zakonitost promjene unutarnjih sila kada nosa napadaju koncentrirane
sile, moe se na ovom primjeru lako objasniti.
Ako nosa na slici 97. presijeemo na bilo kojem mjestu izmeu toaka a i /
i promatramo samo lijevi dio (si. 97.a), ustanovit emo da je moment savijanja
t
M = R x
x
i da se on mijenja po zakonu pravca koji ide iz ishodita. Koeficijent smjera toga

pravca jest reakcija R,.
Ustanovit emo takoer da je poprena sila u istom presjeku
T , = R.
i da ima konstantnu vrijednost izmeu toaka a i /.
Ako nosa presijeemo na bilo kojem mjestu izmeu toaka I i 2 i opet promat
ramo lijevi dio nosaa (si. 97. b), ustanovit emo da je moment savijanja
M , = R x - F, (x - 2)
M , = R x - F , x -f 2 Fi
M = (R. - F.) x + 2 F ,
x
i da se on mijenja po zakonu pravca. Koeficijent smjera toga pravca je (R. F,),

a odsjeak na osi ordinata jednak je 2 F , .
Ustanovit emo takoer da je poprena sila u istom presjeku
T , = R. - F,
i da ima konstantnu vrijednost izmeu toaka 1 i 2.
Ako nosa presijeemo na bilo kojem mjestu izmeu toaka 2 i 3 i opet pro
matramo lijevi dio nosaa (si. 97. c), ustanovit emo da je moment savijanja
M - R x - F, (x - 2) - F (x - 4)
x
M = (R. _ F.) x + (2 F + 4 F )
x
i da se on takoer mijenja po zakonu pravca, ali pravca iji je koeficijent smjera

(R F, F ) , a odsjeak na osi ordinata je ( 2 F , + 4 F ) . Ustanovit emo
takoer da je poprena sila u istom presjeku
a
T , = R. - F , - F
i da ima konstantnu vrijednost od toke 2 do toke 3.

Kada bismo presjekli nosa na bilo kojem mjestu izmeu toaka 3 i b, usta
novili bismo da se i na tom dijelu nosaa moment savijanja mijenja po zakonu
pravca, a da jc poprena sila konstantna izmeu toaka 3 i b.
Iz svega izvedenog moe se openito zakljuiti:
' "Kad je nosa optereen samo koncentriranim silama, veliina
j momenta savijanja mijenja se po zakonu pravca na dijelu
j nosaa izmeu karakteristinih toaka.
I
i Poprene sile mijenjaju se uzdu nosaa, ali zadravaju kon- 1
stantne vrijednosti izmeu karakteristinih toaka.
Karakteristine toke osi nosaa su toke, mjesta ili presjeci
nosaa u kojima dolazi do promjene optereenja.
Na temelju tih zakljuaka mogu se odrediti vrijednosti momenata savijanja u
karakteristinim tokama, pa ako se nanesu na crte u odabranom mjerilu i spoje
s pravcima, nastat c dijagram momenata savijanja. To omoguuje da se za bilo
koji presjek iz dijagrama oita vrijednost momenta savijanja, a da se taj moment
posebno ne proraunava (si. 98).
Istim postupkom odreuje se dijagram poprenih sila.
U primjeru 16. momenti savijanja u karakteristinim tokama iznose
M. = R 0 = 0
M, = R. 2,0 = 3,5 2,0 = 7,0 kN

M = R. 4,0 - F , 2,0 = 3,5 4,0 - 3,0 2,0 = 14,0 - 6,0 = 8,0 kN
2
M , = R, 6,0 - F, 4,0 - F , 2,0 = 3,5 6,0 - 3,0 4,0 - 2,0 2,0

= 2 1 , 0 - 1 2 , 0 - 4 , 0 = 5,0 kN.
M = 0
Kada bismo moment savijanja u toki 3 odreivali zbrajanjem statikih mo
menata svih sila na desnom dijelu nosaa, rezultat bi trebalo mnoiti sa ( 1),
pa se postupa ovako:
M = - ( - R 2,0) = - ( - 2,5 2,0) = 5,0 kNm.
3
Rezultat je isti kao i u prvom sluaju jer u presjeku nosaa u toki 1 moe
biti samo jedna vrijednost momenta savijanja.
Dobivene vrijednosti momenata savijanja treba nanijeti na odgovarajue ordinate ispod karakteristinih toaka u odabranom mjerilu (si. 98). Spajanjem vrhova
ordinata nastaje dijagram momenata savijanja, koji omoguuje da se za bilo koji
presjek nosaa iz dijagrama oita vrijednost momenata savijanja.
S obzirom na to da su u karakteristinim tokama momenti savijanja pozitivni,
pozitivni su i u svakom drugom presjeku, pa je cijela momentna ploha pozitivna.
Uobiajeno pravilo je da se momentna ploha ili dijagram momenata savijanja
crta na onoj strani nosaa koja se razvlai. Stoga se pozitivni momenti savijanja
uvijek nanose ispod horizontale ili nulte linije, a negativni iznad nje.
U ovom primjeru (primjeru 16) svi su momenti savijanja pozitivni, to znai
da zadani nosa doivljava naprezanje savijanjem tako da mu se rastee donja zona
po cijeloj duljini.
Analogno odreivanju momenata savijanja u karakteristinim tokama nosaa
odreuju se vrijednosti poprenih sila i crta njihov dijagram. Ovdje valja napo
menuli da zbog karaktera koncentriranih sila kao optereenja nosaa u svakoj ka
rakteristinoj toki nosaa postoje dvije vrijednosti poprene sile. Dvije vrijednosti
postoje zbog toga to se u svakoj karakteristinoj toki mogu nainiti dva presjeka.
Jedan jc neizmjerno blizu toke s lijeve, a drugi neizmjerno blizu toke s desne
strane. Tako na karakteristinim tokama postoji poprena siia tik lijevo (T') i tik
desno (T') od odnosne karakteristine toke.
Ako bismo u primjeru 16. (si. 97) presjekli nosa neizmjerno blizu toke a
s desne strane i promatrali lijevi dic nosaa, poprena sila bila bi
TJ - R - 3,5 kN.
Tu vrijednost ona zadrava sve do presjeka neizmjerno blizu toke 1 s lijeve
vtr&ne. pa se obino pie
T< = R - 3,5 kN - T j .
Ako nosa presijeemo neizmjerno blizu toke I ali s desne strane, poprena
e silo imati vrijednost
T\ = R. - F, -- 3,5 - 3.0 =. 0,5 kN = T'
MJ: 1:100
MJ:1cm=2kNm
MJ: 1cm=1kM
S t 98. Raunsko rjeenje
i zadrati istu vrijednost sve do presjeka koji jc neizmjerno blizu toke 2 s lijeve
strane. Tako se dalje raunaju poprene sile u svakoj sljedeoj karakteristinoj
toki:
TJ = R - F , - F = 3,5 - 3,0 - 2,0 a
l,5kN T
TJ = R. F | Fj F., = 3,5 - 3,0 - 2,0 - 1,0
= - 2 , 5 kN T , = - B .
Ako se pri odreivanju poprenih sila zbrajaju sile na desnom dijetu nosaa,
tada se rezultat mora mnoiti s ( 1) da se dobije stvarni predznak poprene sile.
Na primjer:
T> = - ( + R . ) = - 2 , 5 k N ,
ili
T' = - ( + R - F ) = - (2,5 - 1,0) = - 1,5 kN.
3
Rezultati su jednaki onima u ranijem postupku, sto je normalno jer u bilo

kojem presjeku nosaa moe biti samo jedna vrijednost poprene sile.
Ako se od horizontalne ili nul-Iinije nanesu dobivene vrijednosti poprenih sila
na ordinate ispod karakteristinih toaka i te vrijednosti spoje horizontalnim prav
cima, nastaje dijagram poprenih sila (si. 98). Poprene sile se nanose od horizon
talne linije tako da se pozitivne vrijednosti nanose iznad, a negativne ispod te linije.
Promatranjem dijagrama poprenih sila uoava se da poprena sila mijenja
predznak u toki 2. Ona ima vrijednost + 0,5 kN u presjeku neizmjerno blizu to
ke 2 s lijeve strane i vrijednost 1,5 kN neizmjerno blizu toke 2 s desne strane,
pa joj je u samoj toki 2 vrijednost nula.
Iz odnosa momenta savijanja i poprene sile slijedi da je u toki 2 moment
savijanja maksimalan. Moment savijanja i jest maksimalan, a to se vidi iz prorauna
njegove vrijednosti, a vidi se jo iz dijagrama na slici 98.
Kako koncentrirano optereenje pripada jednostavnijim optereenjima, polo
aj maksimalnog momenta ne treba posebno traiti jer se on nalazi uvijek ispod
jedne od sila. To nije tako kod sloenih optereenja, a kako se odreuje poloaj
maksimalnog momenta u tim sluajevima, objasnit e se detaljno kasnije.
Na dijagramu poprenih sila moe se uoiti jo i ovo:
Povrina dijagrama poprenih sila lijevo od presjeka u toki 2 iznosi
A = R 4 - F, 2,0,
fl
a to je upravo jednako momentu savijanja u tom istom presjeku.

Iz izloenog se moe zakljuiti ovo:
Veliina momenta savijanja u bilo kojem presjeku jednaka je
povrini dijagrama poprenih sila lijevo od tog presjeka.
Povrine pozitivnog i negativnog dijela dijagrama poprenih
sila uvijek su jednake.
bj Grafiko rjeenje
Pri grafikom rjeavanju zadataka iz primjera 16. trebaju bjti zadovoljeni

grafiki uvjeti ravnotee. Postupak je analogan raunskom, samo to se sve statike
veliine odreuju grafiki.
Najprije je potrebno odrediti leajne reakcije R, i R . Kako one sa zadanim
silama F , , F i F moraju initi ravnoteu, njihov poligon mora biti zatvoren lik
(grafiki uvjeti ravnotee odjeljak 1.7.3).
b
Zadane sile meusobno su paralelne, pa njihov poligon dobiva oblik duine

13' (si. 99). Sile se u polijjon nanose po redu pa je logino da na zavretak sile F ,
doe poetak reakcije R. Toka b kao poetak reakcije R postavlja se u toku

3', ali kako se ne zna veliina reakcije R ne zna sc ni gdje se nalazi toka b' kao
njezin zavretak. Poznato jc da reakcija R, ima vertikalan pravac, pa e se toka
o'nalaziti negdje na vertikali povuenoj kroz toku b. Tamo gdje zavrava reakcija
R, poinje reakcija R pa je a = b'. Zavretak reakcije R. mora pasti u poetak
poligona (a' s 1) jer poligon sila moe samo tada biti zatvoren lik.
Za ravnoteu sila R R , F , , F i F., moru biti ispunjen i drugi grafiki uvjet
ravnotee. Verini poligon sila mora biti zatvoren lik.
Kao to jc poznato, verini poligon sila crta se od polnih stranica. Stoga se
uz poligon sila na slici 99. odabire pol 0 na udaljenosti f 3,0 cm. Povuku se
polne zrake i nacrta verini poligon. Stranica 4 verinog poligona sijee pravac
reakcije R u toki a .
M
ft
Antoll: Grndevnn mcli.iiiika
97
Stranica 1 verinog poligona sijee pravac reakcije R, u toki a . Spajanjem to

aka <2 i a, crtkanom linijom nastaje zakljuna stranica verinog poligona, oznae
na sa s. Kako ta stranica verinog poligona prolazi izmeu pravaca reakcija R, i
R, ona kao polna stranica u poligonu sila prolazi izmeu odsjeaka tih dviju reak
cija.
Tako je odreen poloaj toke 4' & a u poligonu sila, a tim i veliina reakcija
R, i R.
Posljednja stranica verinog poligona, oznaena sa 5, poklapa se sa stranicom
1, pa je tako ispunjen i taj uvjet ravnotee.
Kad se u odabranom mjerilu iz poligona sila oita vrijednost reakcija, dobiva
sc da je
t
ali' = R. = 3,5 cm = 3,5 kN

bb' = R = 2,5 cm s 2,5 kN,
6
to potpuno odgovara vrijednostima dobivenima raunskim postupkom.

Pomou verinog poligona moe se odrediti moment savijanja u bilo kojem
presjeku nosaa. Ve je od ranije poznato da su stranice verinog poligona kompo
nente one sile na ijem se pravcu sijeku. Tako su stranice 1 i s verinog poligona
(si. 99) komponente reakcije R. U poglavlju 1.6. pokazano je kako se grafikim
postupkom odreuje statiki moment sile. Dokazano je da je statiki moment sila
s obzirom na zadanu toku jednak produktu polne udaljenosti / i odsjeka na osi
momenta v.
Tako e u ovom primjeru (si. 99) statiki moment reakcije R s obzirom na
toku 1 biti jednak
M, = V j f = 2,3 3 = 6,9 kNm.
S obzirom na to da je moment savijanja u presjeku 1 jednak zbroju statikih
momenata svih sila lijevo od presjeka, statiki moment reakcije R, s obzirom na
toku 1 jednak je momentu savijanja u toki 1.
Grafikim je postupkom odreena vrijednost momenta savijanja u toki 1 u
iznosu od 6,9 kNm, a raunskim je postupkom dobivena vrijednost od 7,0 kNm,
to pokazuje da se grafikim rjeavanjem zadatka moe dobiti dovoljno toan re
zultat.
Ovim je izlaganjem dokazano da su udaljenosti verinog poligona do zakljune
stranice s odsjeci .v na bilo kojoj osi momenta.
Verini poligon zajedno sa zakljunom stranicom j zapravo je dijagram odsje
aka y, koje treba mnoiti s polnom udaljenosti / da bi se dobio moment savijanja
u odnosnom presjeku.
Poprena sila u bilo kojem presjeku dobiva se grafikim postupkom iz dija
grama poprenih sila, a on se crta tako da iz poligona sila projiciraju zadane sile
na odgovarajuu ordinatu ispod mjesta u kojem ta sila djeluje (si. 99).
Primjer 17.
Valja rijeiti slobodno poloen nosa raspona / = 6 m ako je optereen jednom
koncentriranom silom F = 3,0 kN, koja djeluje u sredini raspona. Zadatak valja
rijeiti samo raunskim postupkom (si. 100).
MJ:
1:100
1cms1kNm
1cm1kN
SI. 100. Sila u sredini raspona
Najprije treba odrediti leajne reakcije koje e drati ravnoteu sa zadanom

silom, pa zbog toga trebaju biti ispunjeni raunski uvjeti ravnotee. Pretpostavlja
se da reakcije R. i R imaju smjer prema gore.
t
Reakcija
toku b:
odredit e se iz sume statikih momenata svih sila s obzirom na

ZM> = 0
R. 6,0 - F 3,0 = 0
R. 6,0 = P 3,0
R.=
F 3,0
6,0
3,0
1,5 kN.
Reakcija R ima pozitivan smjer, Sto znai da smo u poetku njezin smjer dobro
pretpostavili. Da je konana vrijednost reakcije dobila negativan predznak, to bi
znailo da ona ima obrnut smjer od pretpostavljenog. T o upuuje na to da treba
tono i savjesno rjeavati jednadbe.
Reakcija R e se odrediti iz sume statikih momenata svih sila s obzirom na
toku a:
2M = 0
a
- R, 6,0 + F 3,0 = 0
_F-3,0_ F _3,0_
I<>--^- _
_ _ _ 1,5 kN.
R
I smjer reakcije R dobro smo pretpostavili.

Kontrola prorauna reakcija
SY = 0
R. + R, - F = 0
1,5 + 1,5 - 3,0 = 0
3,0 - 3,0 = 0
Reakcije su dobro izraunate jer je ispunjen i taj uvjet ravnotee.
Iz prorauna reakcija vidi se da one imaju jednake vrijednosti, to je i razum
ljivo jer sila F zauzima simetrian poloaj s obzirom na leaje. Tako svaka reakcija
preuzima polovicu sile, pa ih treba gornjim postupkom proraunavati.
Momenti savijanja
U ovom primjeru postoji samo jedna karakteristina toka, a to je toka 1
stoga se unaprijed zna da e dijagram momenata savijanja imati oblik trokuta, a
da e maksimalni moment biti u toki 1. Taj moment savijanja iznosi
M, = R. y = y
y = - j j - = -j-
= 4,5 kNm.
Poprene sile
TJ = R = 1,5 kN = T i
T* = R F = !,5 3,0 = 1,5 kN = - R,
Primjer 18.
Valja rijeiti slobodno poloen nosa raspona / 6 m ako je simetrino op
tereen dvjema silama istog intenziteta F = 2,0 kN (si. 101).
Zadatak treba rijeiti samo raunskim postupkom.
Najprije se odreuju leajne reakcije, uz pretpostavku da djeluju prema gore
(si. 101) i da dre ravnoteu sa zadanim silama.
MJ: 1:100
1cm = kNm
1cm = kN
SI. 101. Ovije simetrifino postavljene sile
Optereenje je simetrino, pa na svaki leaj otpada polovica optereenja.

R ^ R ^ ^ f
= F = 2,0kN
Momenti savijanja
Dijagram momenata mora biti simetrian lik, to znai da su momenti u ka
rakteristinim tokama jednaki.
M) = R. 2,0 -= 2,0 2,0 = 4,0 kNm =
M,
Poprene sile
TJ = / ? = 2,0kN = T'
a
= R F ~ 2,0 2,0 = 0 = T
T$ = Ra ~ F F = 2,0 2,0 - 2,0 = - 2,0 kN = - Rt,
2.3.1.2. Jednostavno poloen nosa optereen

jednoliko raspodijeljenim optereenjem
O karakteru jednako raspodijeljenog optereenja bilo je govora u poglavlju
2.1.4.1. To je optereenje koje jednakim intenzitetom kontinuirano djeluje u svakoj
toki duine na kojoj je raspodijeljeno. Ono se moe poistovjetiti sa sustavom para
lelnih sila gdje svaka sila djeluje neizmjerno blizu jedna drugoj, a istog su intenzi
teta. Intenzitet je zadan po duinskoj jedinici a oznaava se qkN/m , gkNIcm itd.,
gdje je q neki odreen broj (si. 102).
Kad na jednostavno poloen nosa raspona / djeluje jednoliko raspodijeljeno
optereenje intenziteta q, u leajima nosaa pojavit e se reakcija R, i R> (si. 103).
Zadano optereenje i leajne reakcije nalaze se u ravnotei, a nosa se deformira
savijanjem, pa se u njemu javljaju unutarnje sile. Potrebno je odrediti zakon pro
mjene unutarnjih sila po duljini nosaa.
l
2
lillil
v Qq a
T
2
mttrt
SI. 102. Jednoliko raspodijeljeno
11
optereenje
Treba najprije odrediti veliinu reakcija, a one se, kao to je poznato, odre
uju iz uvjeta ravnotee (Z M = 0 i 2 M . = 0).
Da bi sc mogao postaviti zbroj statikih momenata s obzirom na toke a i b,
treba jednoliko raspodijeljeno optereenje zamijeniti koncentriranom silom.
Kako nosa ima raspon / metara, a optereenje ima intenzitet q na jedan duinski metar, Q sila, koja zamjenjuje jednoliko raspodijeljeno optereenje na itavom
nosau iznosit e:
Q = q l.
Optereenje ima oblik pravokutnika (si. 103), pa e sila Q imati hvatite u

teitu pravokutnika, a to je u ovom sluaju na polovici raspona /.
Sada se mogu postaviti uvjeti ravnotee:
2M. = 0
R . / - Q -
= 0
R.- l - q / - - y = 0
IM, = 0
R / + Q ~ = 0
-R,-/ + j-
/-i-= 0
R
2~~
U sluaju proste grede reakcije su jednake, to je i prirodno jer se radi o si
metrinom nosau i simetrinom optereenju, pa na svaki leaj otpada pola optere
enja:
R.-R.-4
R . - R , = ^
(21)
Ako nosa na slici 103. presijeemo okomitom ravninom na udaljenosti x od
leaja a i promatramo lijevi dio nosaa, ustanovit emo da je moment savijanja u
tom presjeku
M , = R. x - (q x) A
x
M , = R.
-X-q-~
i da se on mijenja po zakonu parabole drugog reda.
t/2
1/2
iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiRitiiiiiifiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii:
SI. 103. Zakon promjene veliine M i T
Ustanovit emo takoer da je poprena sila u tom presjeku

T , = Ra - q x
i da se ona mijenja po zakonu pravca iji je koeficijent smjera optereenje ( q), a
odsjeak na osi ordinata jednak je reakciji R.
Iz toga se moe zakljuili:
Kada je nosa optereen jednoliko raspodijeljenim opteree
njem, veliina momenta savijanja izmeu karakteristinih to
aka mijenja se po zakonu parabole drugog reda.
Poprene sile nastale od jednoliko raspodijeljenog optereenja
mijenjaju se izmeu karakteristinih toaka po zakonu pravca.
Izvedeni izrazi za moment savijanja i poprenu silu govore da su te unutarnje
sile u nosau funkcije promjenljive veliine JC koja sc mijenja od 0 do /.
Ako se u izraz za moment savijanja uvrsti vrijednost x -- 0, a to je mjesto na
leaju a, dobiva se da je moment savijanja jednak nuli.
Kada se u isti izraz uvrsti x = /, a to je mjesto na leaju b, moment savijanja
je takoer jednak nuli:
M,=
R . - x =
To je logino jer kod jednostavno poloenog nosaa nikad ne postoje momenti

na leajima.
Nosa se tu slobodno zaokree.
Kad se u izraz za poprenu silu uvrsti vrijednost x = 0, vrijednost poprene
sile jednaka je reakciji R :
a
T = R - q x
x
fl
T = R q o
x
T, = R
Za x = /
T = R. - q l
x
T,=
_ ^ = - R . .
Poprena sila na leaju a jednaka je reakciji R,,, a na leaju b negativnoj vrijed

nosti reakcije R. Kako su leajne reakcije u ovom primjeru meusobno jednake,
a poprena sila se mijenja po zakonu pravca, ona u nekom presjeku izmeu toaka
a i b mora imati vrijednost nula jer prelazi iz pozitivne vrijednosti u negativnu.
Poloaj tog presjeka nije poznat, a odredit e se tako da se izraz za poprenu
silu izjednai s nulom:
T, = 0
R - q x = 0
R. = q
x=*=
q
xîi=i2q
2 '
Poprena sila u ovom primjeru ima vrijednost nula u polovici raspona, a tu je mo

ment savijanja najvei.
Ako se u izraz za moment savijanja uvrsti za x = - y , dobit e sc izraz za mak
simalni moment savijanja:
M, = R x
u
M=i
(22)
Primjer 19.
Jednostavno poloen nosa optereen je jednoliko raspodijeljenim optereenjem
na cijeloj duini nosaa. Raspon nosaa je / = 8,0 m, a optereenje q = 3,0 kN/m'.
Valja rijeiti nosa grafikim i raunskim postupkom.
a) Grafiki postupak
Zadatak se poinje rjeavati odreivanjem vrijednosti reakcija R i R pomou
grafikih uvjeta ravnotee, pa stoga treba za zadano optereenje nacrtati poligon
sila. Kako se radi o jednoliko raspodijeljenom optereenju, treba to optereenje
zamijeniti koncentriranim teretom. U ovom primjeru (si. 104) cijelo optereenje
je zamijenjeno jednom koncentriranom silom iji je intenzitet
Q
l = 3,0 8,0 = 24,0 kN,
a ima hvatite u polovici raspona.

Poligon sila u ovom primjeru predouje samo odsjeak sile Q = 11'. Ve
poznatim postupkom zatvaraju se poligon sila i verini poligon, a iz tih uvjeta od
reuju se reakcije R. i R .
Iz poligona sila oitavaju Se reakcije u odabranom mjerilu ( l e m s 4kN):
4
oa' = R = 3 cm = 12,0 kN
bV ^ R = 3 cm a 12,0 kN.
Ukupno jednoliko raspodijeljeno optereenje zamijenjeno je samo jednom
koncentriranom silom, pa verini poligon ima samo dvije stranice. T o su stranice 1 1
2, koje se sijeku na pravcu sile Q. Zakljunom stranicom 5 zatvara se verini poligon,
pa on sada ima oblik trokuta.
Analogno primjeru 16. i slici 99, veliine y, kao odsjeke na osi momenta,
trebalo bi mjeriti od verinog poligona do zakljune stranice. Meutim, u sluaju
jednoliko raspodijeljenog optereenja to nije tako, i to zbog karaktera tog optere
enja.
Ako se jednoliko raspodijeljeno optereenje zamisli kao sustav paralelnih sila
koje su neizmjerno blizu jedna drugoj, tada bi se poligon sila sastojao od neiz
mjerno mnogo sila, a imao bi i neizmjerno mnogo polnih stranica. Verini poligon
bi imao takoer neizmjerno mnogo stranica, pa bi se pretvorio u parabolu. Stoga
je u ovom primjeru na slici 104. u verini poligon upisana parabola, a vrijednosti
y sada se oitavaju od parabole do zakljune stranice.
|Q-24,0kN
MJ: 1:125
1cm*4kN
8L 104. Grafiko rjeien)e
U ovom primjeru maksimalan moment savijanja dobiven grafikim postupkom

iznosi
M.
MX
= y
mtx
f.
Ako su y
oita u mjerilu sila a polna udaljenost / u mjerilu duzina, maksi
malan moment iznosi
M , = 2 - 4 - 3 = 24kNm.
msx
Upisivanje parabole u verini poligon treba izvesti geometrijski tono. Stranice

verinog poligona su tangente na parabolu, pa se problem svodi na crtanje parabole
iz dvije poznate tangente. To se radi tako da se obje tangente podijele na isti broj
dijelova. Pri tome dijelovi jedne tangente moraju biti meusobno jednaki. Spaja
njem odgovarajuih toaka jedne s odgovarajuim tokama druge tangente (si.
104) dobivaju se obrisi parabole, koja se kasnije ucrtava krivuljom.
Dobro je uoiti da tjeme parabole pada u polovicu najvee ordinate trokuta,

Sto e se upotrijebiti u kasnijim izlaganjima i crtanju dijagrama momenata savija
nja pri sloenim optereenjima:
Sto se moe raunski dokazati.

U primjeru 18. govori se o jednostavno poloenom nosau optereenom jed
nom koncentriranom silom F u sredini raspona. T u je pokazano da je najvei
moment savijanja ispod sile F i da ima vrijednost
Ako se umjesto sile F u gornji izraz uvrsti vrijednost sile Q = q /, koja za

mjenjuje jednoliko raspodijeljeno optereenje, tada e se dobiti
M
"' = H 4i l i = l 4i !
Izraz (22) govori da maksimalni moment jednostavno poloenog nosaa koji
je optereen jednoliko raspodijeljenim optereenjima iznosi
ql
to je dvostruko manje nego kad se maksimalni moment rauna sa zamjenjujuom

silom. To je dokaz da parabola upisana u verini poligon (si. 104) mora prolaziti
polovicom maksimalne ordinate trokuta.
Odreivanje poprenih sila grafikim postupkom provodi se iz dijagrama po
prenih sila. Dijagram se dobiva projekcijom sila iz poligona na odgovarajue ordi
nate ispod presjeka u kojima sile djeluju.
b) Raunsko rjeenje
Reakcije
ql
M = ^
3,0-8,0*
8
= 24,0 kNm
Poprene sile
TJ = R. = 12,0 kN
Ti = R - q / = 12,0 - 24,0 = - 12,0 kN = R
a
Izmeu karakteristinih toaka momenti savijanja se mijenjaju po zakonu pa

rabole drugog reda. U ovom primjeru su karakteristine toke leaji a i b u kojima
je moment savijanja nula. Ostaje jo da se nacrta dijagram momenata savijanja.
I
a
M
SU 105. Konstrukcija parabole Iz tri toke
Dijagram momenata savijanja jest parabola drugog reda koja se moe nacrtati
grafiki tono iz tri poznate toke (si. 105).
Tri poznate toke su najee tjeme parabole i druge dvije ija je ordinata
y 0. Spajanjem tih dviju toaka s tjemenom nastaju dvije duine i to duine
ca i cb.
Kroz toke a i b treba povui pravac paralelan s ordinatom y. Toka parabole
dobiva se tako da se iz tjemena (toka c) povue pravac pod bilo kojim kutom do
sjecita s vertikalnim pravcem koji prolazi kroz toku b. Tako nastaje toka I. Iz
q^3.0kN/m
MJ: 1:100
1cm=6kNm
1cm6kN
81. 106. Raunsko rjeenje
te toke povue se paralela s osi x do sjecita s duinom cb. Tako nastaje toka 2.
Iz te toke treba povui paralelu s osi y do sjecita s duinom cl. Tako nastaje
toka 3, a to je jedna od ordinata parabole drugog reda. Ako se to ponovi dovoljno
puta, nije teko krivuljarom spojiti dobivene toke i tako dobiti graf traene pa
rabole.
Dijagram momenata savijanja u primjeru 19. na slici 106. nacrtan je postupkom
iz tri poznate toke.
Dijagram poprenih sila crta se tako da se u karakteristinim tokama nanesu
vrijednosti poprenih sila i spoje se pravcem.
Primjer 20.
Jednostavno poloen nosa optereen je kombiniranim optereenjem prema
shemi na slici 10.'. Nosa je raspona / = 8 m a optereen je jednoliko raspodijelje-
nim optereenjem intenziteta q = 3,0 kN/m' i koncentriranom silom F = 2,0 kN.

Valja rijeiti nosa grafikim i raunskim postupkom.
a) Grafiki postupak
Da bi se zadatak mogao grafiki rijeiti, valja jednoliko raspodijeljeno optere
enje zamijeniti koncentriranom silom. Duljina na kojoj je jednoliko optereenje
razdijeljeno iznosi 4,0 m, pa e sila koja zamjenjuje ovo optereenje imati vrijed
nost
Q = 4,0 == 3,0 4,0 = 12,0 kN.
q
Hvatite te sile nalazi se na polovici duljine rasprostiranja optereenja.

Nakon odreivanja sile Q mogue je nacrtati poligon sila, a nakon toga i verini
poligon. Zatvaranjem poligona sila i verinog poligona odreene su reakcije. Oi
tavanjem njihovih odsjeaka u odabranom mjerilu (1 cm = 2 kN) dobiva se
R, = aT = 4,8 2,0 = 9,6 kN
R = b' = 2,2 2,0 = 4,4 kN.
t
Verini poligon ima oblik izlomljene crte, a sa zakljunom stranicom ini

etverokut.
Na dijelu nosaa na kojem djeluje jednoliko raspodijeljeno optereenje momen
ti savijanja se mijenjaju po zakonu parabole, a na drugim dijelovima nosaa po
zakonu pravca. Stoga na dijelu nosaa a l u verini poligon treba upisati parabolu.
Stranice verinog poligona 1 i 2 jesu tangente te parabole, a duina a , a njezina
je tetiva. Tetivom su odreene duine tangenata, pa je sada lako na tom dijelu
dijagrama nacrtati parabolu.
Crtanjem dijagrama poprenih sila pomou poligona sila odreeno je mjesto
gdje poprena sila ima vrijednost nula. To jc toka c na dijagramu (si. 107). Po
dizanjem okomice iz te toke odreuje se mjesto maksimalnog momenta. To je
presjek c na zadanom nosau. Ispod presjeka u toki c nalazi se u verinom poligonu
najvea vrijednost odsjeka y, pa se tim postupkom moe odrediti maksimalni
moment.
3
Veliina y
oitava sc u mjerilu sila, a maksimalni moment iznosi:
m a x
M = y, 2,0 f - 2,5 2,0 3,0 = 15,0 kNm.

m
b) Raunski
postupak
Reakcije
SM,, = 0
R 8,0 - q 4,0 6,0 - F 2,0 = 0
R 8,0 - 3,0 4,0 6,0 - 2,0 2,0 = 0
0
R 8,0 - 72,0 - 4,0 = 0

R,
7
=
_!?
= 9
,5kN
Grafikim postupkom dobiveno je R, = 9,6 kN, Sto nije velika razlika.

ZM = 0
a
- R. 8,0 + q 4,0 2,0 + F 6,0 - 0

- R 8,0 + 3,0 4,0 2,0 + 2,0 6,0 = 0
- R 8,0 + 24,0 + 12,0 = 0
36,0 = B 8,0
R
f t
= ^ = 4,5kN
Kontrola
Y = 0
R + R, - q 4,0 - F = 0
9,5 + 4,512,0 2,0 = 0
14,0 - 14,0 = 0
Reakcije su dobro izraunate.
Momenti savijanja
Momenti se odreuju u karakteristinim tokama.
M = 0
a
M, = R. 4,0 - q 4,0 2,0 =

= 9,5 4,0 - 3,0 4,0 2,0 =
= 38,0 - 24,0 = 14,0 kNm
M = R. 6 - q 4,0 4,0 =
2
= 9,5 6,0 - 3,0 4,0 4,0 =

= 57,0 48,0 = 9,0 kNm
Taj se moment mogao jednostavnije izraunati promatranjem desnog dijela
nosaa (si. 108).
M = - ( - R 2,0) - ( - 4,5 2,0) - 9,0 kNm.
2
Sada bi trebalo odrediti najvei moment savijanja, meutim, za sada se ne zna

na kojem dijelu nosaa poprena sila ima vrijednost nula. Stoga se najprije mogu
odrediti vrijednosti poprenih sila jer ih ionako treba izraunati. Kad se odrede
vrijednosti poprenih sila u karakteristinim presjecima, pokazat e se na kojem
dijelu nosaa poprena sila ima vrijednost nula.
MJ: 1:100
1cms4kNm
1cma2kN
SI. 108. Raunsko rjeenje
Poprene sile:
TJ = R = 9,5kN
a
T i = R. - q 4,0 = 9,5 - 3,0 4,0 = 9,5 - 12,0 = - 2,5 kN = Ti
Poprena sila mijenja predznak izmeu leaja a i toke 1, pa e u nekom pre

sjeku tog dijela nosaa biti maksimalni moment savijanja. Meutim, treba nastaviti
proraun poprenih sila da bi se kasnije mogao nacrtati njihov dijagram.
T j = R, $ 4,0 F = 9,5 2,5 2 = 4,5 kN = T i = R
To je takoer jedna vrsta kontrole pomou koje se saznaje da li su poprene
sile tono izraunate.
Maksimalni moment
Na dijelu nosaa izmeu karakteristinih toaka a i / uzme se bilo koji presjek,
a njegova se udaljenost od leaja a oznai sa x. Za taj presjek postavi se izraz za
poprenu silu i taj se izraz izjednai s nulom:
T, = 0
R, _
= 0
R = q x
R.
x
>
i*
i
=
M = R. x - g x = 9,5- 3,16 q
'
3 , 0
'l *
3,1
= 30,08 - 15,04 =
= 15,04 kNm.
Grafikim postupkom oitano je 15,0 kNm, to u grafikom smislu predstavlja
odgovarajuu tonost.
Nakon dobivenih vrijednosti unutarnjih sila treba nacrtati dijagrame momena
ta savijanja i poprenih sila.
Dijagram momenata
Ispod horizontalne linije nanose se momenti savijanja na vertikale ispod ka
rakteristinih toaka. Poznato je da se momenti savijanja mijenjaju po zakonu
pravca na dijelu nosaa gdje nema jednoliko rasporeenog optereenja, odnosno
gdje djeluju samo koncentrirane sile. To su u ovom primjeru dijelovi nosaa izmeu
karakteristinih toaka b i 2, te 2 i 1 (si. 108). Stoga spojimo toke b' sa 2' i 2' sa 1',
pa je na tom dijelu ve formiran dijagram momenata. Izmeu karakteristinih
toaka a i 1 momenti se mijenjaju po zakonu parabole.
Pravac 1' i 2' je sigurno tangenta na parabolu. Kroz sjecite te tangente s prav
cem djelovanja sile Q mora prolaziti druga tangenta kao duina a'iri. Taj je zaklju
ak donesen po analogiji s grafikim rjeenjem ovog zadatka (si. 107). Sada je lako
nacrtati parabolu iz dvije tangente ako se uzme da je tetiva parabole duina a'V.
Dijagram poprenih sila

Dijagram poprenih sila mnogo je lake konstruirati. Pozitivne se vrijednosti
nanose iznad nulte linije na vertikale koje su sputene iz karakteristinih toaka.
Negativne se vrijednosti nanose ispod nulte linije.
Tako nacrtane vrijednosti spoje se pravcima u skladu sa zakonom promjene
poprenih sila.
Primjer 21.
Jednostavno poloen nosa optereen je kombiniranim optereenjem prema
slici 109. Nosa je raspona / = 8,0 m, a kombinirano optereenje sastoji se od
jednoliko raspodijeljenih optereenja q = 2,0kN/m' i q = 4,0kN/m , te kon
centrirane sile F = 4,0 kN.
Nosa valja rijeiti raunskim postupkom.
1
Reakcije
2M
= 0
R. 8,0 - F 2,0 - q 8,0 4,0 - q 6,0 3,0 = 0

x
R. 8,0 - 4,0 2,0 - 2,0 8,0 4,0 - 4,0 6,0 3,0 = 0

R. 8,0 - 8,0 - 64,0 - 72 = 0
R 8,0 = 144,0
a
144 0
SM = 0
- R 8,0 + F 6,0 + q 8,0 4,0 + q 6,0 5,0 = 0
x
- R 8,0 -f 4,0 6,0 + 2,0 8,0 4,0 + 4,0 6,0 . 5,0 = 0

- R 8,0 f 24,0 + 64,0 + 120,0 = 0
0
208,0 = R, 8,0
Kontrola
Y = 0
R + R - F - q 8,0 - q 6,0 = 0
a
18,0 + 26,0 - 4,0 - 16,0 - 24,0 = 0

44,0 - 44,0 0
Reakcije su tono izraunate.
Momenti savijanja
M,
= R 2,0 - q 2,0 1,0 =

a
= 18,0 2,0 - 2,0 2,0 1,0 = 36,0 - 4,0 = 32,0 kNm

M
= R 6,0 - q 6,0 3,0 - q 4,0 2,0 =

x
= 18,0 6,0 - 2,0 6,0 3,0 - 4,0 4,0 2,0 =

= 108,0 - 36,0 32,0 = 108,0 - 68,0 = 40,0 kNm
Poprene sile
T" = R - 18,0 kN
a
T , = R - q 2,0 = 18,0 2,0 2,0 = 18,0 4,0 = 14,0 kN

t
T' = R - q 6,0 - q 4,0 = 18,0 - 2,0 6,0 - 4,0 4,0 =

2
= 18,0 - 12,0 - 16,0 = 18,0 - 28,0 = - 10,5 kN

Poprena sila mijenja predznak u nekom presjeku izmeu toke 1 i toke 2, pa
e u jednom od presjeka na tom dijelu nosaa moment savijanja biti maksimalan.
T' R q 6,0 - q 4,0 - F = - 10,0 - 4,0 = - 14,0 kN
2
T . = R - <?, 6,0 - q 4,0 - F - (

2
? 1
+ q ) 2,0 =
2
= - 14,0 - 6,0 2,0 = - 14,0 - 12,0 = - 26,0 kN = R

Poloaj maksimalnog momenta
T = 0
c
R. ~ qi x - q (x - 2) = 0
2
R - q\ ' x - q x + 2 q = 0
2
R + 2 q = x (q + q )
2
R. + 2
x =
qi
g 2
qi
18,0 + 8
= 4,33 m
6
Maksimalni moment
M
M I
= R x - qi
- q
= 18,0 4,33 - 2,0
4,33
(x - 2)*
2
2
-4,0-
(4,33 - 2,0)
2,0
MJ: 1:100
1cms10kNm
1cmn 8kN
SL 109. Raunsko rjeenje
18,0 4,33 - 4,33* - 2,0 2,33 =

2
78,0 - 18,78 - 10,89

78,0 - 29,67 = 48,33 kNm
Dijagram momenata savijanja

Na ordinate ispod karakteristinih toaka nosaa nanose se vrijednosti mome
nata savijanja. Svi su momenti pozitivni pa se nanose od nulte linije prema dolje.
Ordinate su zapravo momenti savijanja u odabranom mjerilu (1 cm = 10 kNm),
a spajaju se crtkanim linijama (si. 109). Jednoliko raspodijeljeno optereenje djeluje
na cijeloj duljini nosaa, pa e se moment savijanja mijenjati po zakonu parabole
drugog reda od leaja a do leaja b. Meutim, kako optereenje mijenja svoj inten
zitet, parabola e na svakom dijelu nosaa izmeu karakteristinih toaka imati
drukiji analitiki izraz.
Na dijelu nosaa od leaja a do toke 1 parabola e imati ovaj analitiki izraz:
M = R x -
y ,
a x e se mijenjati od a do 1.
Na drugom dijelu nosaa, izmeu karakteristinih toaka 1 i 2, parabola ima
nov analitiki izraz:
M
**
(x-2)*
M , = R. x - g, - q
^
Ovdje x mijenja svoju vrijednost od toke 1 do toke 2. Ako se u taj izraz uvrsti
x = 2, on e se promijeniti u oblik analitikog iznosa koji vrijedi od toke a do toke
1. To potvruje poetnu tvrdnju da se na svakom dijelu nosaa izmeu karakteris
tinih toaka, momenti savijanja mijenjaju po parabolama razliitih poloaja i
oblika.
Na treem dijelu nosaa, izmeu karakteristinih toaka 2 i b, parabola ima
ovaj analitiki izraz:
M , = R. x - q
x
9 l
(X
l
2
- F (x - 6).
Ovdje se x mijenja od toke 2 do toke b. To je oigledno jer kad bi se u taj

izraz uvrstila vrijednost x = 6, on bi se promijenio u izraz koji je postavljen za
drugi dio nosaa.
Iz svega izloenog slijedi da su crtkane linije na dijagramu momenata (si.
109) tetive pojedinih parabola.
Prva parabola ide kontinuirano od toke a do toke 1, druga ide kontinuirano
od 1 do 2, a trea takoer kontinuirano od 2 do b.
Da bi se parabole mogle nacrtati ispod svojih tetiva, treba poznavati njihove
tri toke ili dvije tangente. U tim je sluajevima spretnije crtati parabole iz dviju
tangenata jer se radi o malenim crteima.
Za odreivanje tangente za svaku parabolu potrebno je u polovici svakog
dijela nosaa, tj. u tokama m, n i p, izraunati vrijednost momenta savijanja.
Te momente treba nanijeti na odgovarajuu ordinatu u istom mjerilu kao u karak
teristinim tokama.
M = R 1,0 -
9 l
1,0 0,5 =
= 18,0 1,0 - 2,0 1,0 0,5 = 18,0 - 1,0 = 17,0 kNm
M , = R 4,0 g 4,0 2,0 - q 2,0 1,0 =

t
= 18,0 4,0 - 2,0 4,0 2,0 - 4,0 2,0 1,0 =

= 72,0 - 16,0 - 8,0 = 72,0 - 24,0 = 48,0 kNm
M, = R 1,0 +
+ q ) 1,0 0,5 =
2
= - ( - 26,0 1,0 + 6,0 1,0 0,5) =

= - ( - 26,0 + 3,0) = 23,0 kNm
Nanesu li se dobivene vrijednosti u dijagram momenata (si. 109), dobiva se
m m = 17,0 kN
x
nj n = 48,0 kN
2
p , p = 23,0 kN.
a
Tjeme parabole m na prvom dijelu nosaa i tjeme parabole p na treem

dijelu nosaa vrlo se malo udaljuju od svojih tetiva, pa je tu parabolu gotovo nemo
gue tono geometrijski nacrtati. One se nacrtaju pomou krivuljara bez geometrij
skog konstruiranja. Parabolu na drugom dijelu nosaa treba tono geometrijski
konstruirati.
Poznato je od ranije (primjer 19, slika 104) da tjeme parabole lei na polovici
ordinate trokuta koji ine tangente i tetiva parabole. Stoga e se u ovom primjeru
udaljenost tjemena parabole n , od njezine tetive prenijeti na ordinatu jo jedanput
tako da je n'n n n . Toka , je sjecite tangenata, a tjeme parabole n nalazi
se na polovici udaljenosti n'n (si. 109).
Sada se iz tangenata lako nacrta parabola.
Tako nacrtan dijagram momenata savijanja sadri ordinatu maksimalnog mo
menta, i samo je na odreenom mjestu u dijagramu treba oitati.
2

Dijagram poprenih sila crta se ve poznatim nainom. Na vertikale ispod
karakteristinih toaka nanose se izraunate vrijednosti poprenih sila u odabranom
mjerilu (1 cm = 8 kN). Te se vrijednosti spajaju pravcima. Toka u kojoj dija
gram poprenih sila ima vrijednost nula podigne se vertikalom do presjeka nosaa.
Ta se toka oznauje slovom c, a ordinata ispod nje u dijagramu momenta jest
maksimalni moment savijanja.
2.3.1.3- Jednostavno poloen nosa optereen

koncentriranim momentom
Primjer 22.
Na jednostavno poloen nosa raspona / 6,0 djeluje koncentriran moment
na leaju a. Intenzitet momenata jest M = 3,0 kNm. Nosa valja rijeiti i nacrtati
dijagram momenata savijanja i poprenih sila (si. 110).
l-6.0m
MJ:1:100
IcrriHlkNm
1cm=0,5kN
%
Reakcije
Pretpostavlja se da reakcije R, i R djeluju nagore.
M, = 0
R / M = 0
R. / = M
_M_3 0
J
'~T 6To
-
, i W N
Vrijednost reakcije R pozitivna je, to znai da smo njezin smjer dobro pret
postavili, pa ona doista djeluje nagore.
M. = 0
R / M = 0
- M = R /
R
- _
- - ^ - - 0 5 k N
Reakcija R dobila je negativnu vrijednost. To znai da smo u poetku krivo

pretpostavili njen smjer djelovanja. On djeluje odozgo nadolje.
Napadni moment M svojim djelovanjem nastoji nosa podii na leaju b. Stoga

na tom mjestu treba nosa usidriti u podlogu, pa reakcija R mora imati smjer
nadolje.
Moe se zakljuiti da su obadvije reakcije jednake ali suprotnog smjera.
0
R. = R. - ^
( 2 3 )
Reakcije moraju biti suprotnog smjera jer moraju drati ravnoteu s optere
enjem. Kako je optereenje M = 30 kNm, reakcije moraju initi par sila da bi
bile u ravnotei s napadnim momentom.
Statiki moment para sila koji ine leajne reakcije iznosi
M , = R 6,0
0,5 6,0 = + 3,0 kNm.
Statiki moment para sila koji ine reakcije pozitivan je, a po apsolutnoj vrijed
nosti jednak napadnom momentu, pa su reakcije i moment doista u ravnotei.
To treba uoiti pri poetnom pretpostavljanju smjera reakcije.
Momenti savijanja
Za optereenje momentom jednostavno poloeni nosa ima samo dvije karakte"
ristinc toke. T o su leaji a i b. Ako se postavi matematiki izraz za moment sa"
vijanja u bilo kojem presjeku izmeu leaja a i b, dobiva se izraz koji objanjava
zakon promjene momenta savijanja za tu vrstu optereenja.
M = R x - M
0
Taj izraz u analitikom smislu definira pravac iji je koeficijent smjera reakcije
R , a odsjeak na osi ordinata napadni moment.
0
Vrijednost momenata u karakteristinim tokama iznose

M = M = 3,0kNm
a
M = R 6,0 M = 0,5 6,0 - 3,0 = 3,0 - 3,0 = 0

a
Poprene sile
Ako se postavi izraz za poprenu silu u bilo kojem presjeku izmeu leaja,
dobit e sc zakon promjene poprenih sila.
Tj, = R
Poprena je sila, dakle, konstantna izmeu karakteristinih toaka.

T
= R = 0,5 kN = T
a
Dijagram momenata i dijagram poprenih sila prikazani su na slici 110.
Primjer 23.
Na jednostavno poloen nosa raspona / = 6,0 m djeluju dva koncentrirana
momenta jednakih intenziteta ali suprotnih predznaka. Na leaju a djeluje M =
= 2,0 kNm, a na leaju * M = + 2,0 kNm. Nosa valja rijeiti i nacrtati dija
grame momenata savijanja i poprenih sila.
SI. 111. Ra&unsko rjeenje
Reakcije
Pretpostavlja se da reakcije R, i R djeluju nagore.
t
M, = 0
R. 6,0 - M + M = 0
R. = 0
SM = 0
- R . - 6 - M + M - 0
R = 0.
U ovom primjeru obje su reakcije jednake nuli. Nosa ne pritie podlogu.
Momenti savijanja
Moment savijanja u bilo kojem presjeku izmeu leajeva iznosi
M, = - M
Moment savijanja se ne mijenja nego je konstantan po cijeloj duljini nosaa.
M . = - M = - 2,0 kNm = M.
Poprenih sila nema jer su reakcije jednake nuli. Dijagrami momenata savija
nja i poprenih sila prikazani su na slici 111.
2.3.2. Konzoini nosa

Nosa koji jc na jednom kraju slobodan, a na drugom upet, odnosno ugraen
u zid, naziva se konzoini nosa ili konzola (si. 64, 65).
Postoje dvije vrste konzolnih nosaa. Jedni su oni koji su vrsto upeti u zid
(si. 64), a drugi oni koji su usaeni u zid, pa se kod njih ne postie potpuna upetost
(si. 65).
Za konzolu je karakteristino da se u njoj uvijek javljaju negativni momenti
savijanja jer se zbog deformacije savijanjem uvijek rastee gornja zona.
2-3.2.1. Konzola optereena koncentriranim silama

Primjer 24.
Slika 112. prikazuje shemu konzole raspona / = 1,0 m koja je optereena jed
nom koncentriranom silom F = 2,0 kN. Valja rijeiti konzolu i nacrtati dijagrame
momenata savijanja i poprenih sila.
MJ:1:20
1cm = 1kNm
1cms1kN
Reakcije
Konzola ima jednu reakciju hvatite koje je na rubu zida u toki b. Poloaj
te reakcije moe biti sasvim openit, ovisno o poloaju optereenja. U ovom pri
mjeru optereenje je vertikalno, pa je i reakcija u leaju b vertikalna. Veliina
reakcije odreuje se iz uvjeta ravnotee:
XY = 0
R F = 0
R *= F = 2,0 kN.
fc
Momenti savijanja
Kako se radi o optereenju u obliku koncentrirane sile, momenti savijanja e
se mijenjati po zakonu pravca:
M , = F x,
iz ega proizlazi da je moment u karakteristinim tokama
M = 0
M = - F l = - 2,0 1,0 = - 2,0 kNm.
Poprene sile
Izmeu karakteristinih toaka poprene sile imaju konstantnu vrijednost
T , = - F =-- - 2,0 kN T L
2.3.2.2. Konzolni nosa optereen jednoliko

raspodijeljenim optereenjem
Primjer 25.
Konzolni nosa na slici 113. usaen je jednim krajem u zid debljine 60 cm.
Nosa je optereen jednoliko raspodijeljenim optereenjem po cijelom rasponu.
Veliina je raspona / = 1,5 m, a intenzitet optereenja q 2,0 kN/m . Nosa valja
rijeiti grafikim i raunskim postupkom, te nacrtati dijagram momenata savijanja
i poprenih sila.
1
a) Grafiki postupak
Nosa je usaen u zid, pa se kod njega ne javlja potpuna upetost. Pretpostavlja
se da e se tlak nosaa na zid vriti po zakonu pravca, pa e po istom tom zakonu
zid tlaiti na nosa (si. 65). Rezultanta tlaka zida na nosa jest reakcija, pa u ovom
primjeru konzolni nosa ima dvije reakcije, R i R .
6
Jednoliko raspodijeljeno optereenje treba zamijeniti koncentriranom silom

Q =
= 2,0 1,5 = 3,0 kN
i zatim nacrtati poligon sila. Kako se radi o zamjenjujuem optereenju u obliku

samo jedne koncentrirane sile Q, poligon sila ima oblik duine 11'. Zatvaranjem
poligona sila i verinog poligona ve poznatim nainom odreuju se reakcije R,
i R grafikim postupkom.
e
aa = 9,4 cm s 9,4 kN
5
bb' = 6,4 cm s 6,4 kN

Dijagram ordinata y, pomou kojih se odreuju momenti savijanja, dobiva
svoj pravi oblik kad se u verinom poligonu na dijelu nosaa na kojem djeluje
jednoliko raspodijeljeno optereenje nacrta parabola drugog reda. U ovom primje
ru ta je duljina raspon nosaa. Spajanjem toaka 1' i 3' crtkanom linijom nastaje
tetiva parabole, a tangente parabole su 1'2' i 2'3'. Pomou tih dviju tangenata lako
se ucrta parabola u verini poligon. Udaljenosti od horizontale do linije parabole
su ordinate y.
Najvei moment savijanja bit e u toki 3. To je mjesto gdje nosa vri najvei
pritisak na zid, a moment tu iznosi
M = y
B
max
f = 4,5 0,5 = 2,25 kNm.
Zbog karaktera optereenja promjena veliine poprenih sila provodi se po

zakonu pravca, a dijagram se dobiva projekcijom vrijednosti na vertikale kroz
karakteristine toke i spajanjem tih vrijednosti pravcem.
b) Raunsko rjeenje
IM. = 0
R 0,40 - q 1,5 1,25 = 0
R. 0,40 = 2,0 1,5 1,25 = 0
R 0,40 - 3,75 = 0
R. 0,40 = 3,75
R. =
= 9,375 kN
XM = 0
a
R 0,4 - q 1,5 0 , 8 5 = 0
R 0,4 - 2 1,5 0,85 = 0
0
R, 0,4 - 2,55 = 0
MJ:1:25
1cms1kN
SI. 113. GraflCko rjeenje
R 0,4 = 2,55
2 55
R = ~
= 6,375 kN.
0,4
Ml-'1:25
1cm = 1kNm
1cma1kN
Kontrola
V 0
R, + R - q ' 1.5 = 0
9,375 - 6,375 - 3,0 = 0
3,0 - 3,0 = 0.
Grafikim postupkom dobivena je vrijednost reakcija R = 9,4 kN i R
6,4 kN, to je dovoljna tonost grafikog naina rjeavanja zadataka.
a
Momenti savijanja
Zakon promjene vrijednosti momenata savijanja jest
q \'
a to je parabola drugog reda. Promjenljiva veliina je x, a ona se mijenja od 0 do /.

Ako se umjesto x u gornji izraz uvrsti x = l, dobit e se najvea vrijednost momen
ta savijanja na konzolnom nosau:
M - - q~
(24)
U primjeru 25. taj moment iznosi

M =
- 2 ^
-2,25
kNm.
Poprene sile
Poprene sile mijenjaju se po zakonu pravca:
T , = q x.
Taj pravac ide iz ishodita, a koeficijent smjera mu je ( q). Promjenljiva
veliina u tom izrazu jest x i ona se mijenja od 0 do /, pa je maksimalna vrijednost
poprene sile
T = ( - * l).
(25)
U ovom primjeru maksimalna poprena sila iznosi

T = - 2 1,5 = - 3 , 0 kN.
M
2.3.3. Nosa s propustima

Nosa s prepustima nastaje kada se nosa produi preko leaja tako da na
svojim krajevima zavrava slobodno. Produeni dijelovi nosaa preko leaja imaju
oblik konzole a nazivaju se prepustima nosaa. Preputanjem nosaa preko leaja
mogu nastati nosai s dva ili jednim propustom (si. 115).
Nosai s prepustom takoer pripadaju grupi statiki odreenih nosaa jer ima
ju dva leaja od kojih je jedan pokretan a drugi nepokretan. Kako ti leaji omo
guuju ukupno tri nepoznate leajne reakcije, a one sc mogu rijeiti pomou tri
uvjeta ravnotee, nosai s prepustima su statiki odreeni.
Kod nosaa s propustom optereenja nosaa izmeu leaja a i b ima drugaiji
utjecaj na raspodjelu unutarnjih sila nego to to ima optereenje na prepustu.
U emu je razlika tih utjecaja, prikazuje sljedei primjer:
Primjer 26.
Nosa s jednim prepustom (si. 116) optereen je silom F , = 4,0 kN u sredini
raspona i silom F? 2,0 kN na kraju preputa. Nosa valja rijeiti raunskim
postupkom.
f=1
11
13
11
Iz.
Ra
Ra
SI. 115. Nosa s prepustima
Da bi se pokazali utjecaji optereenja u polju i na prepustu zadanog nosaa,

potrebno je nosa rijeiti posebno za optereenje silom Fi, a posebno za optereenje
silom F j .
Rjeenje nosaa optereenog u sredini polja silom F, prikazuje slika 117.
Reakcija
IM = 0
R 6,0 - F, 3,0 = 0
Ri 6,0 - 4,0 3,0 = 0
R, 6,0 - 12,0 = 0
R
30
6,0 = 12,0
Bl
20
_3Q_
l-6.0m
Ra
1l-2,0m
Rb
SL 116. Optereenje u polju i na prepustu
SI. 117. Utjecaj polja na prepustu
= ^ = 2,0kN
EM. = 0
- R, 6,0 + F, 3,0 = 0
- R 6,0 + 4,0 3,0 = 0
- R 6,0 + 12,0 = 0
t
12,0 = B 6,0
Kontrola
SY = 0
R.i + R , - F = 0
t
2 + 2 - 4,0 = 0
4,0 - 4,0 =-- 0.
Momenti savijanja u karakteristinim tokama jesu
M = 0
a
M, = R., 3,0
2,0 3,0 = 6,0 kNm
M . * R 3,0 - F, 3,0 = 2,0 6,0 - 4,0 3,0 = 12,0 - 12,0 = 0.

Poprene sile
T = R
a
TJ - R
al
ul
=2,0kN=T',
- F - 2,0 - 4,0 2,0 kN = TJ = - R,
Iz statikog rjeenja i dijagrama unutarnjih sila vidi se da kada optereenje

djeluje na nosa s prepustom samo na djelu nosaa izmeu leaja, nema pojave
unutarnjih sila na prepustu (si. 117). Zadani nosa s prepustom djeluje kao jedno
stavno poloen nosa na dva oslonca. Prcpust nije deformiran savijanjem, pa u njemu
nema unutarnjih sila.
Ml: 1:100
1cm=2kNm
IcmsIkN
jjjjl
SI. 118. Utjecaj preputa na polje
Rjeenje zadanog nosaa optereenog silom F

slika 118.
na kraju preputa prikazuje
Reakcije
LM = 0
t
6,0 + F
B 2
2,0 = 0
6,0 + 2,0 2,0 = 0
A 2
4,0 = R . 6,0
R. = g
= 0,6kN
EM. = 0
R
6,0 + F
E 2
B 2
8,0 = 0
6,0 + 2,0 8,0 = 0
16,0 = R 6,0
R ^ = 2,6kN.
0
Kontrola
-
R2 +
= 0
- 0,67 + 2,67 - 2,0 = 0

2,0 - 2,0
0.
Reakcije smo tono pretpostavili.

I M , =
M, =
R.
6,0 = - 0,6 6,0 = - 4,0 kNm.
Poprene sile u karakteristinim tokama jesu
ti
R.
= - o,6 = t ;
Ti = - R . i - Ri = - 0,6 + 2,6 = 2,0 kN -
T' .
2
Iz statikog rjeenja nosaa optereenog samo silom F na kraju preputa

moe se zakljuiti:
Reakcija R . ima negativan smjer, to znai da e optereenje preputa uvijek
umanjivati reakciju R,i koja je nastala od optereenja u polju.
2
MJ:1:100
1cm=2kNm
1cm=1kN
SI. 119. Zajedniko djelovanje polja i preputa
Dijagram momenata savijanja negativan je na cijeloj duljini nosaa. To, opet,

znai da e optereenje na prepustu uvijek umanjivati momente savijanja koji su
nastali od optereenja u polju.
Isto je i s poprenim silama. Iz svega toga moe se zakljuiti, a to pokazuje
i slika 119, da optereenje na prepustu umanjuje unutarnje sile u polju.
Superponiranjem utjecaja optereenja u polju i na prepustu nastaje stanje
unutarnjih sila istovremenog djelovanja sila F, i F (si. M9).
2
Reakcije
R = R 4R. = R
= 2,0 - 0,6 = 1,4 kpN
R.2
+ R
= 2,0 + 2,6 = 4,6 kpN

M, = 0
M , = R. 3,0 = 1,3 3,0 = 4,0 kNm
M, = R 6,0 - F j 3,0 = 1,3 6,0 - 4 3,0 = 8,0 - 12 =
= - 4,0 kNm
M , -= 0
T . = R. = 1,3 kN = T ,
T* - R - F , = 1,3 - 4,0 = - 2,7 kN = T
TJ = R. - F, + F
= - 2,6 + 4,6 = 2,0 kN.
2.3.3.1. Nosa s prepustima optereen

koncentriranim silama
Primjer 27.
Nosa s dva preputa, /, = 2,0 m i /, = 2,0 m, i rasponom / = 6,0 m opte
reen je silama F, = 1,0 kN, F = 5,0 kN, F , = 1,0 kN i F = 1,0 kN. Nosa
valja rijeiti grafikim i raunskim postupkom.
2
a) Grafiko rjeenje
Grafiko rjeenje nosaa prikazuje slika 120. Crtanjem poligona sila i veri
nog poligona te njihovim zatvaranjem dobivaju sc reakcije R, i R.
Verini poligon zatvara sc zavrnom stranicom s. To je spojnica toaka b '
i a'. Toka b ' nalazi sc na sjecitu stranice 5 verinog poligona i pravca djelovanja
reakeije R. Treba se samo sjetiti pravila da stranica 1 verinog poligona ide do
prve sile, stranica 2 do druge sile, stranica 3 do tree sile, stranica 4 do etvrte sile,
a stranica 5 mora ii do reakcije R. Tu je toka h'. Produetkom stranice I veri
nog poligona do sjecita s pravcem reakcije R nastaje ti>ka a'. Spajanjem b' i
a' nastaje zakljuna stranica J, a stranica 6 pada u stranicu 1, pa je verini poligon
zatvoren.
t
Oitovanjem statikih veliina u odabranom mjerilu dobiva se

a ? = 4,8 cm s 4,8 kN
bb' = 3,2 cm s 3,2 kN

M = y - f - 1,8 3,0 = 5,4 kNm.
b) Raunsko rjeenje
Reakcije
JM, = 0
R 6,0 - F , 8,0 - F 4,0 - F , 2,0 + F 2,0
2
R. 6,0 - 1,0 8,0 - 5,0 - 4,0 - 1,0 2,0 + 1,0 2,0 = 0

R. 6,0 - 8,0 - 20,0 - 2,0 + 2,0 = 0
6,0 = 28,0
SM, = 0
- R 6,0 - F, 2,0 + Fj 2,0 + F 4,0 + F 8,0 = (
3
- R> 6,0 - 1,0 2,0 + 5,0 2,0 + 1,0 4,0 -f 1,0 8,0 =
- R. 6,0 - 2,0 + 10,0 + 4,0 + 8,0 = 0
20,0 = R, 6,0
Kontrola
SY = 0
R + R F, = F F - F
2
= 0
4,6 + 3,3 - 1,0 - 5,0 - 1,0 - 1,0 = 0

8,0 - 8,0 = 0.
Mo = F 2,0 = 1,0 2,0 = 2,0 kNm
t
M = R. 2,0 - F, 4,0 =
2
= 4,6 2,0 - 1,0 4,0 =

= 9,3 - 4,0 = 5,3 kNm
M = R, 4,0 - F, 6,0 - F 2,0 =
3
= 4,6 4,0 - 1,0 6,0 - 5,0 2,0 =

= 18,6 - 6,0 - 10,0 = 2,6 kNm
M = R 6,0 - F, 8,0 - F 4,0 - F , 2,0 =
0
= 4,6 6,0 - 1,0 8,0 - 5,0 4,0 - 1,0 2,0 =

= 28,0 - 8,0 - 20,0 - 2,0 = - 2,0 kNm.
20
20
_2P_
Vi
l-6.0m
12
DIJAGRAM M
Mi 1:100
1crn=2kNm
1cm=1kN
DIJAGRAM
SI. 1 2 1 . Raunsko rjeenja

Tf = - F, = - 1,0 kN = T'
T . = - F, + R = - 1,0 4- 4,6 = 3,6 kN = TJ

T j = - F, + R - F , = 3,6 - 5,0 = - 1,4 kN = TJ
TJ = - F , + R. - F - F , = - 1 , 3 - 1,0 = - 2 , 3 kN - T i
a
TJ = - F
+ R
- F j - F
+ R. = - 2,3 + 3,3 = 1,0kN = T.
Dijagrami momenata savijanja i poprenih sila prikazani su na slici 121.
2.3.3.2. Nosa s prepustom optereen jednoliko

raspodijeljenim optereenjem
Primjer 28.
Nosa s jednim prepustom /, = 2,0 i raspona / = 5,0 m optereen je jed
noliko raspodijeljenim optereenjem kao na slici 122. Intenzitet optereenja je
= 2,0kN/m', a j , = l,0kN/m'.
q i
Nosa valja rijeiti raunskim postupkom (si. 122).

Reakcije
SM = 0
R 5,0 -
g,
5,0 2,5 -
4,0 2,0 +
? 1
2,0 1,0 = 0
R, 5,0 - 2,0 5,0 2,5 - 1,0 4,0 2,0 + 2,0 2,0 1,0 = 0
R. 5,0 - 25,0 - 8,0 -f 4,0 = 0
R 5,0 = 29
29
R, = _ = 5,8 kN
SM = 0
- R 5,0 +
5,0 2,5 + q, 4,0 3,0 + q 2,0 6,0 = 0

t
- R 5,0 + 25,0 -1- 12,0 + 24,0 =-- 0

61,0 = R, 5,0
R = ^ = 12,2 kN.
Kontrola
SY = 0
R. +
1<6
?i ' 7,0 - q 4,0 = 0

t
5,8 + 12,2 - 2,0 7,0 - 1,0 4,0 = 0
M) 1100
1cm = 2kNm
1cms2kN
SL 122. Raunsko rjesenji
18,0 - 14,0 - 4,0 = 0

18,0 - 18,0 = 0.
Iz prorauna reakcija vidi se da optereenje preputa umanjuje reakciju na
suprotnom leaju, a poveava reakciju na leaju uz prepu t.
M = 0
M, = R. 1,0 - /, 1,0 0,5 = 5,8 1,0 - 2.0 1,0 0,5
M = R 5,0 -
5,8 - 1,0 = 4,8 kNm
5,0 2,5 - q 4,0 2,0 =

2
= 5,8 5,0 - 2,0 5,0 2,5 - 1,0 4,0 2,0 =

= 29,0 - 25,0 - 8,0 = - 4,0 kNm.
T . = R. = 5,8 kN
T , = R. -
1,0 = 5,8 - 2,0 1,0 = 3,8 kN
T' = R - </, 1,0 - (,, + ,) 4,0 = 3,8 - 3,0 4,0 =

B
= 3,8 - 12,0 = - 8,2 kN

T . .= R
T
Q l
1,0 - (,,, 4
q)
2
4,0 4 R* - - 8,2 + 12,2 = 4,0 kN
=- T* - g, 2 = 4,0 - 2,0 2,0 = 4,0 - 4,0 = 0.
Maksimalni moment
S obzirom na to da poprena sila mijenja predznak na dijelu nosaa izmeu
toaka 1 i b, negdje na tom dijelu nosaa nalazit e sc maksimalni moment savija
nja.
R. - q, x - <7> (x - 1) = 0
R - q, x - q x + q - 0
2
q +q
t
2,0 4 1,0
-'-' *
m
Na udaljenosti v = 2,27 m od leaja a nalazi sc maksimalni moment savijanja

koji iznosi
n x - q, -j' q (x - ^ l )
M = R
x
ir
= 5,8 2,27 -
2,0 2,27*
2
1,0 1,27
2
= 13,17 - 5,15 - 0,80 = 13,17 - 5,95 = 7,22 kNn.

Dijagram momenata savijanja
Vrijednost momenata savijanja u karakteristinim tokama a, 1, b i 2 nanose
se na odgovarajue vertikale i spajaju crtkanim linijama a'l', l'b' i b'2'. Tako nas
taju tetive parabola za svaki karakteristini dio nosaa, na kojem parabola ima
kontinuirani tok. Za konstrukciju parabole ispod svake tetive potrebno je pozna
vati tangente odnosne parabole. Zbog toga treba odrediti momente u tokama
m i n:
M
A 0,5 -
q i
0,5 0,25 =-=
= 5,8 0,5 - 2,0 0,5 . 0,25 - 2,9 - 0,25 = 2,66 kNm

M = A 3,0 - q 3,0 1,5 - q 2,0 1,0 =
{
= 5,8 3,0 - 2,0 3,0 1,5 = 17,4
1,0 2,0 1,0 =
9,0 - 2,0 = 17,4 - 11,0 = 6,4 kNm.
Te vrijednosti momenata treba nanijeti na odgovarajue vertikale ispod nulte

linije u istom mjerilu u kojem su naneseni M, i M.
Tako je
m, m = M
2
= 2,66 : 2,0 = 1,33 cm
n, n = M, = 6,44 : 2,0 = 3,22 cm.

2
Da bi se mogla pronai toka u kojoj se sijeku tangente parabole ispod tetive

l'b', treba na istoj vertikali nanijeti jo jednom duljinu n'n . Tako se dobiva polo
aj toke n , u kojoj se sijeku tangente parabole.
2
n'n = n n
2
l ' n i b'n , su tangente parabole. Sada se lako konstruira parabola iz poznatih

tangenata.
Parabola ispod tetive a'l' veoma je plitka. Ona se skoro pribliava samoj tetivi,
pa se geometrijski ne konstruira, ve se priblino nacrta pomou krivuljara.
3
Parabola ispod tetive b'2' crta sc jednako kao na konzoli (si. 114).
Dijagram poprenih sila crta sc tako da se vrijednosti poprenih sila u karak
teristinim tokama nanose na odgovarajue ordinate mjerei od nulte linije. Tako
nanesene vrijednosti spajaju se pravcima jer se poprene sile koje su nastale od
jednoliko raspodijeljenog optereenja mijenjaju po zakonu pravca.
Iznad toke koja u dijagramu prikazuje vrijednost poprene sile nula podie
se vertikala. Ta vertikala na nosau oznauje toku c, u kojoj je moment savijanja
najvei. Ta vertikala u dijagramu momenata pokazuje ordinatu koja predouje
najvei moment savijanja.
3. TEITA
3.1- POJAM TEITA
Svako vrsto tijelo bilo kakva oblika moe se zamisliti kao tijelo koje je sastav
ljeno od neizmjerno mnogo sitnih estica. Zbog neizmjerno velikog broja tih estica
moe se svaka od njih smatrati tokom koja je izloena djelovanju sile tee. Dakle,
svaka estica ima svoju teinu, a zbroj tih teina daje teinu tijela u cjelini.
Ako se teina svake estice predoi vektorom koji djeluje u vertikalnom prav
cu, njihova rezultanta je vektor koji predstavlja teinu tijela u cjelini. Hvatite re
zultante nalazi se u toki koja se zove teite.
Teite tijela je ona njegova toka koja pri bilo kojem poloaju tijela ostaje
nepromijenjena. Ona je uvijek hvatite njegove teine.
3.2. ODREIVANJE POLOAJA TEITA

Poznato je da je rezultanta paralelnih vek
tora jednaka zbroju zadanih vektora i da se
nalazi na pravcu koji je paralelan sa zadanim
vektorima. Hvatite rezultante nalazi se negdje
na pravca u kojem ona djeluje.
Rezultanta paralelnih vektora jest klizni

vektor, pa joj hvatite moe biti bilo koja toka
pravca u kojem ona djeluje (si. 123).
Iz toga slijedi da teite tijela nije odre
eno poloajem rezultante paralelnih vektora
orijentiranih samo u vertikalnom pravcu, je se
teite kao hvatite rezultante moe nalaziti u
bilo kojoj toki na pravcu rezultante (si. 123).
'2
SI. 123. Zbrajanje bez verinog poligona
i,
i
ti
G,
i
G,
tn
Da bi teite bilo potpuno definirano, potrebno je sve vektore orijentirati jo

u nekom drugom pravcu. Obino jc to horizontalni pravac. Horizontalni vektori
nisu promijenili svoj intenzitet, pa im je rezultanta istog intenziteta kao i u sluaju
njihova vertikalnog poloaja. Sada je potrebno odrediti poloaj rezultante koja
djeluje u horizontalnom pravcu (si. 124).
Teite se nalazi negdje na pravcu vertikalne, a ujedno i na pravcu horizontal
ne rezultante. Zajednika toka vertikalnog i horizontalnog pravca je njihovo sjeci
te, a to je onda teite (si. 124).
i
t
l
I ti
j
|
i
F G2
Gi . i
G2
G,
I
i
Gn
Gi
G
Gi
Rv
SI. 124. Odreivanje poloaja teita
3.3. TE2ITE JEDNOSTAVNIH LINIJA
3.3.1. Telite duina

Teite duine ab (si. 125) nalazi se na njezinoj polovici. Teite duine ab
dijeli duinu na dva jednaka i simetrina dijela, pa se moe openito rei:
a
T
b
l""""""""l""""*"""4si.
125. Teite duina
I TeiiSte jednostavnih linija nalazi se na njihovoj simetrali.
3.3.2. Teite krunog luka

Svaki kruni luk, pa i ovaj na slici 126, simetrian je s obzirom na os povuenu
iz sredita zakrivljenosti 5 kroz tjeme luka b. Teite luka nalazi se negdje na toj
osi jer je to os simetrije.
Za kruni luk je raunski dokazano da se udaljenost teita y, od sredita za
krivljenosti S odnosi prema polumjeru luka r jednako kao duina tetive t prema
duljini luka L.
y, : r = t : L
(26)
Na osnovi tog izraza moe se odrediti teite krunog luka grafikim postup
kom (si. 126).
SI. 126. Teite krunog luka
Na zadani luk a, b, c povue se tangenta u tjemenu b paralelno s tetivom luka

r. Na tangentu se nanese ispravljena ili rektincirana polovica luka bc. To se radi
tako da se polovica luka bc estarom podijeli na jednake dijelove. Ti dijelovi trebaju
biti dovoljno mali da se mogu smatrati duinama. Mali dijelovi luka nanose se sada
na tangentu i tako nastaje duina bc' kao ispravljena polovica luka. Toka c' spaja
se sa sreditem zakrivljenosti S. Iz toke c podie se okomica, odnosno paralela s
osi simetrije sve do duine c'S. Ta paralela sijee duinu c'S u toki e. Iz toke
e paralelno s tetivom povue se pravac koji os simetrije sijee u teitu luka T a
to je teite krunog luka.
Iz trokuta Sbc' i trokuta STe moe se postaviti ovaj odnos:
lt
S T : S b = Te : b c
Pomou tog izraza moe se izraunati poloaj teita za bilo koju duljinu luka.
3.3.3. Teite polukrunice

Ordinata teita polukrunog luka (si. 127) odreuje se pomou izraza 27.
SL 127. TeiSte polukrunice
Za polukruni luk:
t = 2r
L = r n.
Uvrtavanjem tih vrijednosti u izraz 27 dobiva se
r
v, =
' 2r
2r
. ,,..
= = 0,6366 r.
r .-t
it
Istim postupkom moe se izraunati ordinata teita za bilo koju veliinu

luka.
3.4. TE2ITE SL02ENIH LINIJA

Teite sloenih linija odreuje se tako da se sloena linija rastavi u jednostavne
duine kojima je poznat poloaj teita. Jednostavne duine se zamijene vektorima
ije hvatite se nalazi u teitu jednostavnih duina. Hvatite rezultirajueg vektora
tada e se nalaziti u teitu ukupne izlomljene linije.
Tako se problem odreivanja teita izlomljene linije svodi na problem odre
ivanja poloaja rezultante paralelnih vektora.
Primjer 29.
Sloena izlomljena linija na slici 128. sastoji se od etiri jednostavne duine,
ab = 3,0 cm, bc = 3,0 cm, cd = 2,0 cm i dc = 4,0 cm. Treba odrediti teite
ukupne izlomljene linije raunskim postupkom.
Svaka od jednostavnih duina ab, bc, cd i de, koje ine zadanu izlomljenu
liniju, ima teite u polovici svoje duljine. Ako se svaka od tih jednostavnih duina
zamijeni vektorom sa hvatitem u njegovu teitu, nastaje sustav paralelnih vektora
(si. 128). Rezultanta tih vektora jednaka je njihovu zbroju, a njezino hvatite bit
e u teitu ukupne izlomljene linije. Stoga u ovom primjeru treba odrediti veliinu
rezultante i njezin poloaj.
Vektor rezultante jest ukupna duljina izlomljene linije a iznosi
D = D, + D , + D + D
3
D = 3,0 + 3,0 + 2,0 + 4,0 = 12,0 cm.

Vektore parcijalnih duina treba orijentirati vertikalno prema dolje i odrediti
poloaj njihove rezultante D. To e se uiniti pomou pouka o momentu (poglav
lje 1.6.1), uzimajui statike momente pojedinih vektora s obzirom na ishodite
koordinatnog sustava.
D x = D,
x, + Dj x, f D x , + D , x
3
x =
D, x, 4- D x + D x + D
D
3,0 1,5 + 3,0 3,0 4- 2,0 4,0 + 4,0 5,0

12,0
4,5 + 9,0 4- 8,0 4- 20,0

12,0
41,5
= 3,46 cm.
12,0
Rezultanta vertikalno orijentiranih vektora nalazi se na udaljenosti x = 3,46

cm od ishodita koordinatnog sustava.
Sada treba vektore pojedinih parcijalnih duina orijentirati horizontalno na
desno i odrediti poloaj njihove rezultante. Ako se uzmu statiki momenti pojedinih
vektora s obzirom na ishodite koordinatnog sustava, dobiva se
D y = D, y, + D y, + D y 4- D y
a
_ D, y. + D yi
3
D yi + D* y<
D
y =
3,0 3,0 + 3,0 1,5 + 2,0 0,0 4- 4,0 2,0

12
y - 9,0 + 4,5 + 0,0 + 8,0 _ 2 U .
> ? 9
c m
Rezultanta horizontalno orijentiranih vektora nalazi se na udaljenosti y =

= 1,79 cm od ishodita koordinatnog sustava.
Teite sloene Unije (si. 128) nalazi se na sjecitu vertikalne i horizontalne
rezultante, a koordinate su mu T(3,46; 1,79).
30
20
I -
Di
D
D"
4
>
D
D,
>
&> 1 D D,
3
X"3<46cm >t
SL 128. Teite sloene linije
3.5. TE2ITE JEDNOSTAVNIH LIKOVA
3.5.1. Teite trokuta

Teite trokuta nalazi se na sjecitu tcinica.
Teinice trokuta su spojnice polovica stranica trokuta s njima suprotnim
vrhovima (si. 129).
C SI. 129. Teite trokuta
Teite dijeli duljinu tcinica trokuta u omjeru 1 : 3.

Teite trokuta se nalazi na treini njegove visine.
3.5.2. Teite pravokutnika

Teite pravokutnika nalazi se na sjecitu dijagonala. Dijagonale pravokutnika
su njegove osi simetrije jer svaka dijagonala pravokutnik dijeli na dva jednaka
trokuta (si. 130).
3.5.3. Teite nepravilna etverokuta

U nepravilan etverokut treba ucrtati dijagonale ac i bd. One se sijeku u toki
e. Obadvije dijagonale se raspolove, pa je *, polovite dijagonale ac, a s polovite
dijagonale bd. Duinu ce treba prenijeti na istu dijagonalu poevi od vrha a, tako
da je ce af.
Duinu de treba prenijeti na istu dijagonalu poevi od vrha b tako da je ae
= bg.
U sredini etverokuta tako nastaje trokut efg, ije teinice ine teite zadanog
etverokuta (si. 131).
2
c
d
b
SI. 131. TeISte nepravilnog etverokuta
3.5.4. Teite trapeza

Teite trapeza najlake se odreuje grafikim postupkom, a to se moe uiniti
na ovaj nain:
Paralelne stranice se raspolove tako da je toka e polovite stranice b, a toka
/ polovite stranice a. Spajanjem tih toaka nastaje duina ej kao raspolovnica para
lelnih stranica. Stranica a sc produi udesno i na nju se nanese druga paralelna
stranica b.
Stranica b se produi ulijevo i na nju se nanosi stranica a. Spajanjem toaka
b i a nastaje duina bd, ije sjecite s raspolovnicom stranica a i b daje teite trapeza
T (si. 132).
Teite trapeza moe se odrediti i raunskim postupkom.
Trokut Tfb je slian trokutu Ted pa se iz slinih trokuta moe postaviti ovaj
odnos (si. 132):
SI. 132. TeiSte trapeza
Rjeenjem tog razmjera dobije se
(.
l ) - C - y . > - ( i + b)
Tako je dobivena jednadba u kojoj je nepoznanica y,. Rjeenjem te jednadbe

dobiva se udaljenost teita trapeza od donje stranice a.
y,
h
=~
^2b
a 4- b
(28)
Iz te iste jednadbe moe se odrediti udaljenost teita od gornje paralelne

stranice b:
ru
y =(h-y,)=y
1
b + 2a
T
(29)
3.5.5. Teite krunog isjeka

Na slici 133. prikazan je kruni isjeak, koji ima duljinu svoga luka L , polu
mjer zakrivljenosti luka r i pripadajuu tetivu i .
Ako se luk, koji ograniava kruni isjeak, podijeli na vrlo male duine A/
(delta 0 , a brojevi tih malih duina spoje sc sa sreditem S, kruni isjeak je podije
ljen na mnogo malih trokuta. Osnovica tih malih trokuta jest duina A/, a visina
radijus zakrivljenosti r. Kako se teite trokuta nalazi na treini visine, to e spojni
ca teita svih trokuta biti nov luk s radijusom zakrivljenosti 2/3 r (si. 133). Sada
se zadatak odreivanja poloaja teita krunog isjeka svodi na zadatak odreiva-
SI. 133. Teiite krunog isjecka
nja teita novog luka, iji radijus iznosi 2/3 r. Taj se zadatak moe rijeiti grafiki,
rektifikacijom novog luka, ili raunski, pomou izraza
y, : 2/3r = 2/3t : 2/3L.
Iz toga izraza slijedi da je teite krunog isjeka
Pomou izraza 30. moe se odrediti teite za bilo koju veliinu krunog isje
ka. Na primjer, za polukruni isjeak udaljenost teita od radijusa zakrivljenosti
iznosi
= 2 0,2122 r = 0,4244 r.
3.6. TEITE SLOENIH LIKOVA

Teite nekog sloenog lika odreuje se tako da se sloeni lik rastavi u jednostav
ne likove iji se poloaji teita znaju. Povrine jednostavnih likova zamijene se
vektorima ija se hvatita nalaze u teitima jednostavnih likova. Tako se problem
odreivanja teita sloenih likova svodi na problem odreivanja rezultante para
lelnih vektora.
Postupak pri odreivanju teita sloenih likova prikazuje slijedei primjer:
Primjer 30.
Lik na slici 134. sloen je od tri nejednaka lika, koji imaju oblik pravokutnika.
Treba odrediti njegovo teite raunskim postupkom.
^10^
300
200
Si. 134. Teite sloenog lika
Ovaj sloeni lik najprije treba podijeliti u jednostavne likove, ija su teita
poznata. Zatim treba odrediti povrine tih likova i zamijeniti ih odgovarajuim
vektorima.
A, = 40,0 10,0 = 400,0 c m
A, = 30,0 10,0 300,0 c m
A = 30,0 10,0 = 300,0 cm .

1
Ukupna povrina sloenog lika iznosi

A = A, 4- A + A = 400,0 4- 300,0 + 300,0 = 1 000,0 cm ,
2
a ona ini rezultantu vektora A , A i A .

Vektore parcijalnih povrina treba najprije usmjeriti vertikalno prema dolje i
odrediti poloaj njihove rezultante A. To e se uiniti pomou pouka o momentu.
Uzmu li se statiki momenti pojedinih vektora s obzirom na ishodite koordinat
nog sustava, dobiva se
t
A x = A, x, 4- Aj x + A x
2
_ A, x, -f- A x + A x
2
x =
400,0 15,0 + 300,0 35,0 + 300,0 45,0

1 000,0
6 000,0 4- 10 500,0 4- 13 500,0
roop
30 000,0
= -Tooo-
3 0
'0cm-
Rezultanta vertikalno orijentiranih vektora nalazi se na udaljenosti x = 30,0

cm od ishodita koordinatnog sustava.
Sada treba vektore pojedinih parcijalnih povrina orijentirati u horizontal
nom smislu prema desno i odrediti poloaj njihove rezultante. Uzme li se statiki
moment pojedinih vektora s obzirom na ishodite koordinatnog sustava, dobiva se
A y = AI y, -f A y, + A y
2
y =
A, y, + A y + A y
A
2
400,0 45,0 4- 30,0 25,0 4- 300,0 5,0

1 000,0
18 000,0 + 7 500,0 4- 1 500,0
27 000,0
1 000,0 = z /,u cm.
1 000,0
n
Rezultanta horizontalnih vektora nalazi se na udaljenosti y = 27,0 cm od

ishodita koordinatnog sustava.
Teite sloenog lika na slici 134. nalazi se na sjecitu vertikalne i horizontalne
rezultante, pa su mu koordinate T (30,0; '27,0).
Primjer 31.
Slika 135. prikazuje sloen lik koji je nastao od kvadrata dimenzija 40 x 40
cm oslabljenog pravokutnikom dimenzija 20 X 30 cm. Treba odrediti teite slo
enog lika.
Najprije je potrebno sloeni lik pretvoriti u parcijalne likove, ija su teita
poznata, te odrediti njihove povrine. Povrine treba zamijeniti paralelnim vektori
ma i ve poznatim postupkom odrediti teite sloenog lika.
Parcijalne povrine kao vektori jesu
A, = 40,0 40,0 = 1 600,0 cm
A = 20,0 30,0 = 600,0 c m .

2
Ukupna povrina kao rezultirajui vektor jest

A = A, - A - 1 600,0 - 600,0 = 1 000,0 c m .
Vektore parcijalnih povrina A, i A treba postaviti u njihova teita i orijen
tirati ih u vertikalnom pravcu. Pri tome vektor A treba usmjeriti suprotno od vek2
tora A i. To se treba uiniti zatoto se u ovom primjeru ukupna povrina sloenog

lika dobiva tako da se od povrine A, odbije povrina A .
Poloaj vertikalne rezultante jest
a
A x = Ai x, A x
2
_ A, x, - A x
A
2
x = r
1 600,0 20,0 - 600,0 30,0

1000
32 0 0 0 , 0 - 1 8 000
Fooo
1 4
'0cm-
Rezultanta vertikalno postavljenih vektora je udaljena za X = 14,0 cm od

Sada vektore parcijalnih povrina treba orijentirati u horizontalnom pravcu.
Zbog poznatog razloga vektor A ima smjer suprotan od smjera vektora A,.
2
A y = A, y, A y
2
A
_ 1 600,0 20,0 - 600,0
1 000,0
32 000,0 - 9 000
y =
umo
15,0 _
~
' -
23 0cm
Rezultanta horizontalno postavljenih vektora je udaljena za y = 23,0 cm od

Teite se nalazi na sjecitu vertikalne i horizontalne rezultante, a koordinate
su mu T (14,0; 23,0) (si. 135).
4. OSNOVE OTPORNOST! MATERIJALA

U odjeljku 2.2.1. naglaeno je da su unutarnje sile u vrstom tijelu izraz ot
pornosti materijala. One pruaju otpor vanjskim silama sve dok se one ne poveaju
toliko da unutarnje sile moraju popustiti. Tada dolazi do loma materijala. Raspore
eno po presjeku tijela, unutarnje sile dre ravnoteu s vanjskima, ali taj raspored
nije uvijek isti, ve ovisi o obliku tijela i nainu djelovanja vanjskih sila.
4.1. NAPON I DEFORMACIJAHOOKEOV ZAKON

Kada u osi ravnog tapa djeluju dvije jednake sile suprotna smjera (si. 136)
nastojei da taj tap rastrgnu, u tapu se pojavljuje unutarnja sila kao otpor raste
zanju. Ta jc sila u ravnotei s vanjskom, a bit e uoljiva ako se tap presijee rav
ninom 1 1 koja je okomita na os tapa. Odbacivanjem donjeg dijela tapa gornji
e dio biti u ravnotei ako mu se nadomjesti djelovanje donjeg dijela (si. 136. a).
Donji dio tapa na gornji djeluje unutarnjom silom F., ona raspodijeljena na povr
inu presjeka daje sile koje djeluju na svaku] jedinicu povrine. To je nov pojam u
otpornosti materijala, a naziva se naponom. Simboliki se napon obiljeuje grkim
slovom a (itaj: sigma), ija je vrijednost
Kako je F = F, izraz za napon dobiva oblik
| Napon je sila koja otpada n a jedinicu povrine. |

Promatrani tap (si. 136) krunog je presjeka, a dok nije optereen, ima dulji
nu /. Zbog djelovanja zadanih sila tap e se produljiti za veliinu A/ (itaj delta /),
a u isto vrijeme e se u poprenom smislu skratiti za veliinu Ad (itaj delta dc)
(si. 136. b).
Uzduna deformacija, koja je nastala rastezanjem tapa (si. 136), moe se iz
raziti kao razlika duljine tapa poslije deformacije i duljine tapa koju je imao prije
optereenja silama F.
SL 136. Vlanl Stap
\_J_
I
U.L.J
1
A/ = /, /
Poprena deformacija, koja je nastala rastezanjem tapa, izraava se kao raz
lika promjera poprenog presjeka prije i poslije deformacije.
A<* = d - d
Jedno i drugo su ukupne vrijednosti deformacije tapa, veliina kojih se mjeri

duinskim jedinicama (mm, cm, itd.).
Uzduna deformacija tapa, nastala rastezanjem, moe se izraziti kao relativna
veliina koja ne ovisi o duljini tapa. To je specifino produljenje, a oznauje se
grkim slovom (itaj: epsilon):
Poprena deformacija nastala rastezanjem tapa moe se izraziti kao relativna

veliina koja ne ovisi o promjeru tapa. T o je specifino suenje presjeka, a ozna
uje se grkim slovom 6 (itaj: delta):
Na isti se nain izraava specifino skraenje i specifino proirenje tapa,

samo to je tada A/ konano skraenje, pri kojem se u tapu pojavljuje tlani napon,
ija se veliina takoer odreuje izrazom 31.
Specifina uzduna deformacija jest deformacija jedne jedinice

duljine tapa.
Zbog istovremene pojave uzdune i poprene deformacije tapa pri odreiva

nju elastinih svojstava izotropnih materijala potrebno je znati ovisnost izmeu
uzdune i poprene deformacije. Ta se ovisnost izraava sljedeim izrazom:
d =n
e.
(34)
Koeficijent ft (itaj: mi) jest broj koji se kree od 0,00 do 0,50, a zove se Poissonov (Poason) koeficijent. Poisson je bio francuski matematiar koji je broj f*
izraunao matematikim postupkom na osnovi molekularne hipoteze. On je u
svom analitikom postupku dokazao da je za sve izotropne materijale koeficijent
H konstantan i da iznosi 0,25. Mnogobrojni pokusi nainjeni kasnije ne potvruju
Poissonovu tvrdnju, ve pokazuju da je koeficijent ft razliit za razliite materijale.
Tako je dokazano da je koeficijent fi za:
eljezo
bakar
aluminij
0,28
0,34
0,26 itd.
Zbog djelovanja tlaka nastaje skraenje tapa i proirenje poprenog presjeka.

U granicama proporcionalnosti Poissonov koeficijent ima istu vrijednost kao i za
vlak.
Mnogobrojni pokusi tlaka i vlaka izvedeni su tapovima od razliitih materi
jala pokazuju da postoji proporcionalan odnos izmeu napona i deformacije. Taj
je odnos prvi ustanovio engleski fiziar Robert Hooke (Huk) jo 1678. godine.
On ga je analitiki definirao ovako, to je ujedno i Hookeov zakon:
(35)
U tom je izrazu:
A/
F
/
A
E
ukupno produenje tapa

sila koja tap produuje
duljina tapa
povrina presjeka tapa
modul elastinosti materijala
Modul elastinosti materijala E jest broj koji se odnosi na elastina svojstva

materijala.
Hooke je svojim analitikim izrazom pokazao da su ukupne deformacije tapa
proporcionalne sili i duljini tapa, a obrnuto proporcionalne povrini presjeka tapa
i modulu elastinosti.
Kada se izraz 35. podijeli duljinom tapa, dobiva se
A/_ F
/
EA
A_/
^
/ ~ E
=
a = E e.
(35. a)
To je novi oblik Hookeova zakona, koji pokazuje linearnu ovisnost izmeu

napona i deformacije, a ukazuje na to da on vrijedi samo u stanovitim granicama.
Zbog toga se Hookeov zakon jo naziva zakonom linearne proporcionalnosti.
Ako se izraz 35.a uvrsti e = \, dobiva se
a =E.
Taj izraz govori o tome da se modul elastinosti E mjeri u istim jedinicama
kao i napon, a to je jedan newton podijeljen kvadratnim milimetrom (N/mm ).
2
Specifina deformacija moe imati vrijednost jedinice samo onda kad je ukup
na deformacija jednaka duljini tapa.
A/
= =
1
= =
2
= =
3 . .
=
Iz toga proizlazi definicija modula elastinosti E.

Modul elastinosti je onaj zamiljeni napon pri kojem bi sc
tap produljio za cijelu svoju duinu.
Evo modula elastinosti za neke materijale koji se u praksi ee susreu
graevinski elik sa 0,15 do 0,25% ugljika
elik sa 3 do 3,5% nikla
bakar valjani u hladnom stanju
duraluminij
staklo
borovina du vlakanaca
hrastovina du vlakanaca
E = 2,1 IO N/mm
E = 2,0 10* N / m m
E 1,1 IO N/mm
E = 0,7 10' N/mm
E = 0,7 10* N/mm
K = 0,105 IO N/mm
n =-r 0,108 10' N/mm
5
2
2
4.2. DIJAGRAM ISPITIVANJA ELIKA NA VLAK

Kada se standardni pokusni tap promjera d = 20,0 mm i duljine / = 10,0
d stavi u ureaj za razvlaenje, pokusni tap se rastee, a u njemu se pojavljuje
vlano naprezanje. Poveanjem sile koja tap razvlai pojavljuju se sve vee produ
ljenje tapa, a time i sve vee naprezanje. Odnos naprezanja i deformacije izraen
je dijagramom rastezanja (si. 137). Ureaj za rastezanje probnog tapa sam crta
dijagram u koordinatnom sustavu, apscisa kojega je specifino produljenje t, a
ordinata napon a.
a
SI. 137. Dijagram rastezanja elika
Odnos izmeu napona i deformacije linearan je sve do toke I u dijagramu, pa

se ta toka zove granica proporcionalnosti. Stoga se moe kazati:
Granica proporcionalnosti jest onaj napon a prop. do kojeg
vrijedi linearni odnos izmeu naprezanja i deformacije.
Do granice proporcionalnosti materijal se ponaa potpuno elastino. Ako se
pri tom naponu probni tap rastereti, on e se vratiti na svoju prvobitnu duljinu.
Deformacije su potpuno nestale, a to je svojstvo elastinog tijela.
Poveanjem sile F iznad vrijednosti koja ini granicu proporcionalnosti odnos
napona i deformacije nee vie biti linearan. Taj odnos je u dijagramu definiran
krivuljom izmeu toaka I i III. Krivulja u dijagramu upuuje na zakljuak da

deformacije sada rastu bre od napona, pa se materijal u tom podruju dijagrama
ne ponaa potpuno elastino. Da je zaista tako, moe sc dokazati na sljedei nain
(si. 138):
Ako se probni tap rastereti pri nekom naponu kojemu je vrijednost iznad
vrijednosti u toki I, tap se nee vratiti na svoju prvobitnu duljinu, ve e zadrati
jedan dio ukupne deformacije. Zadrana deformacija zove se plastina deformacija
e a ona koja je nestala naziva se elastinom deformacijom e (si. 139).
t
tap e se rasteretiti po pravcu ab koji je paralelan s pravcem 10, pa se iz slike

138. a vidi da je
Ob =
f,
ba' =
F,
r
Oa' = t , - f
e,. =
t.
Kad se nakon nekog vremena probni tap ponovno optereti, odnos napona i
aeformacije kretat e sc po pravcu ab. Tako se granica proporcionalnosti poveala,
putime i elastina svojstva elika (si. 138. b). Ta se pojava u praksi susree pod
ezivom h l a d n a o b r a d a elika.
Toka II na dijagramu rastezanja elika naziva se granicom elastinosti. Kad
bi se u toj toki probni tap rasteretio, tap bi zadrao vrlo male, gotovo neznaajne
plastine deformacije, pa se stoga kae:
81. 139. Kontrakcija presjeka
Granica elastinosti je onaj napon a, pri kojem trajne defor

macije ne prekorauju doputenu vrijednost.
Poveavanjem sile F do napona koji obiljeava toka III deformacije rastu
bre od napona. U toki III deformacije rastu i onda ako se sila ne poveava. Ma
terijal pri tom naponu poputa, a tap dobiva velike deformacije, pa se ta toka
naziva granicom velikih izduenja.
Granica velikih izduenja a
jal poinje naglo poputati.
rl
jest onaj napon pri kojem materi
Iza toke III deformacije rastu iako se veliina napona smanjila. Toka IV
obiljeuje takvo stanje u materijalu pri kojem materijal u deformacijskom smislu
tee, pa se toka IV naziva tokom teenja. Ta se toka u literaturi spominje jo
pod nazivom donje granice velikih izduenja (do-,), a susree se i pod nazivom
toka kolebanja. Tokom kolebanja naziva se zbog toga to pri tom naponu mate
rijal vie puta prui otpor rastezanju, pa opet popusti.
Iza toke IV materijal naposljetku opet prua otpor razvlaenju, pa je potrebno
poveati silu da bi se poveale deformacije.
SI. 14a Dijagram tlaenia elika
Daljnjim poveanjem sile deformacije sve bre rastu uz poveanje napona.

Sila f dobiva svoju najveu vrijednost F kad se dostigne napon koji se na dija
gramu oznaava tokom V. To se naprezanje naziva vrstoom materijala.
F
a
P* ~ ~K
m a x
Nakon postizavanja maksimalne vrijednosti sile F nastaje suenje ili kontrakci

ja presjeka (si. 139). Slika F se smanjuje, napon opada, a materijal se lomi pri naponu
koji je na dijagramu obiljeen tokom VI.
Dijagram ispitivanja elika na tlak (si. 140) slian je onome koji prikazuje n 3 p o n
elika na vlak. Pomou njega se ustanovljavaju karakteristine toke dijagrama od
nosno karakteristini naponi elika pri tlaku. Te su toke granica proporcionalnosti
a prop. i granica gnjeenja cr gnj.
Karakteristini naponi i dijagrami pomou kojih se ustanovljuju karakteristi
ne toke za materijale manjih elastinih svojstava izvode se istim postupkom. Dija
grami napona na vlak ili tlak imaju, dakako, drukije oblike nego oni za elik.
4.3. DOPUTENI NAPONI

Dijagram napona na vlak (si. 137) daje veoma vane podatke o mehanikim
svojstvima materijala. Kad je poznata granica proporcionalnosti, granica elasti
nosti, granica velikih izduenja i vrstoa materijala, moe se za svaki tehniki
problem odabrati ona vrijednost napona do koje se konstrukcija smije optereivati,
a da postoji njezina potpuna sigurnost. Taj se napon naziva doputenim naponom.
Pri izboru doputenog napona za elik mora se imati na umu da se u granicama
proporcionalnosti elik smatra potpuno elastinim. elik napregnut izvan granica
proporcionalnosti prilikom rastereenja prihvaa jedan dio stalnih deformacija (si.
138. a). Da bi konstrukcija radila u elastinom podruju i da bi se iskljuila po
java stalnih deformacija, bira se doputeni napon ija vrijednost mora biti manja
od napona oznaenog kao granica proporcionalnosti. Za eksperimentalno odrei
vanje granice proporcionalnosti potrebni su precizni instrumenti za mjerenje, a
poloaj te granice ovisi i o tonosti mjerenja. Da bi se izbjegla ta potekoa, obino
se kao osnova za odreivanje doputenog napona uzima granica velikih izduenja
ili vrstoa materijala.
Tada se doputeni napon uzima:
a - ? > n' . nj
(36)
Brojevi n i ni nazivaju se koeficijentima sigurnosti, a odreuju veliinu do

putenog napona. Za graevinski elik logino je da se za osnovu odreivanja veli
ine doputenog napona uzima granica velikih izduenja jer nakon te granice elik
do loma moe poprimiti znatne vrijednosti stalnih deformacija.
Kod drugih, tzv. krtih materijala, kao to su lijevano eljezo, beton, razne vrste
kamena i drvo, kao osnovica za odreivanje doputenog napona obino se uzima
vrstoa materijala.
4 4 . VRSTE NAPREZANJA
Napon i deformacija u meusobnoj su ovisnosti. Oblik deformacije nekog tije
la ovisi o poloaju i smjeru djelovanja vanjskih sila, pa e prema tome postojati
onoliko vrsta naprezanja koliko ima oblika deformacija.
4.4 1 . Centriki vlak

To je jednostavno naprezanje, koje nastaje kad u samoj osi tapa djeluju dvije
jednake sile F nastojei da taj tap produlje (si. I4l).
St. 141. Centriki vlak
SI. 142. Centriki tlak
4.4.2. Centriki tlak

To je takoer jednostavno naprezanje, koje nastaje kad u samoj osi nekog
tapa ili stupa djeluju dvije jednake sile F nastojei da taj tap ili stup skrate (si.
I42).
4.4.3. Savijanje bez uzdune sile

To naprezanje nastaje kad na os nekog nosaa djeluju sile pod pravim kutom.
Tada se u nosau pojavljuju momenti savijanja i poprene sile, a uzdunih sila ne
ma (si. 143).
,1
F
[2 {3
F
B-7-
SI. 143. Savijanje
4.4.4. Naprezanje na posmik

To je takoer jednostavno naprezanje, koje nastaje zbog djelovanja dviju jed
nakih sila F koje imaju suprotan smjer a nastoje da neki element u jednom presjeku
smaknu ili prerezu (si. 144).
SI. 144. Posmik
4.4.5. Naprezanje na torziju

Nastaje zbog optereenja vanjskim momentom M koji djeluje u ravnini oko
mitoj na os tapa nastojei da taj tap zafre ili uvije (si. 145).
M
SI. 145. TorzijaT
4.4.6. Ekscentriki vlak

To je sloeno naprezanje koje nastaje kad na neki tap djeluje sila izvan njegove
osi ali paralelno s njom, s namjerom da taj tap produlji (si. 146). Kad se poloaj
sile premjesti u os, pojavljuje se jo i moment AI, pa je oito da se tap razvlai i
ujedno savija.
F f Ff
SI. 146. Ekscentriki vlak
SI. 147. Ekscentriki tlak
4.4.7. Ekscentriki tlak

Ekscentriki tlak je takoer sloeno naprezanje, a nastaje kad sila djeluje izvan
osi tapa ili stupa i paralelno s njom, s namjerom da taj tap ili stup skrati (si. 147).
Kad se poloaj sile premjesti u os stupa, pojavljuje se jo i moment AI, pa je tap
napregnut na tlak i savijanje.
4.4.8. Savijanje s uzdunom silom

Savijanje s uzdunom silom takoer je sloeno naprezanje, koje nastaje zbog
djelovanja uzdune sile i momenta savijanja. Ovdje je redovito vei utjecaj momenta
savijanja, pa napon nije istog predznaka po cijelom presjeku (si. 148).
SL 148. Savijanje s uzdunom silom
4.5. MOMENT INERCIJE ILI MOMENT TROMOSTI LIKOVA

Moment inercije nekog lika jest pojam koji daje stanovito svojstvo tom liku, a
definira se kao produkt povrine lika i njegova kvadrata udaljenosti do nekog mjesta.
Slika 149. prikazuje lik poznate povrine A u koordinatnom sustavu x, y.
Taj se lik sastoji od neizmjerno mnogo malenih povrina dA, ija je udaljenost
do horizontalne osi veliina y. Prema definiciji moment inercije jedne od neizmjer
no malenih povrina bit e neizmjerno malen, a iznosit e
SI. 149. Moment inercije
&I - dA y .
2
Zbrajanjem tih neizmjerno malenih momenata inercije dobiva se moment

inercije ukupne povrine A s obzirom na os x.
/ = A y .
2
(37)
Neizmjerno malene* veliine, kojih ima neizmjerno mnogo, zbrajaju se tzv.

integralnim raunom. Taj raun pripada posebnoj vrsti matematike, u koju se za
sada ne moemo uputati.
Tim istim nainom moe se odrediti vrijednost momenata inercije s obzirom

na os v:
/, = A x .
(38)
Iz izraza za moment inercije vidi se da je njegova mjerna jedinica

cm c m = c m ,
2
zbog ega nam pojam momenta inercije u samom poetku nije potpuno dostupan,
jer u prirodi postoje samo tri dimenzije.
Momenti inercije s obzirom na osi x i y, pa i na bilo koju drugu os, zovu se
aksijalni momenti inercije (os = aksa).
Moment inercije moe se izraziti s obzirom na neku toku ili pol, pa tako
nastaje polarni moment inercije (si. 149):
/o = A - r .
(39)
Kako je x 4- y = r ,
2
/ , + / , = A x + A y = A (x + y ) = A r
2
Postoji jo jedna vrsta momenta inercije, a to je tzv. centrifugalni moment

inercije (si. 149):
/ = A x y.
(40)
4.5.1. Glavne osi inercije

Aksijalni momenti inercije najee se odreuju s obzirom na os kroz teite
lika. Meutim, kroz teite lika moe se povui neizmjerno mnogo osi, pa se prema
tome za neki zadani lik moe odrediti neizmjerno mnogo aksijalnih momenata
inercije. Izmeu svih njih jedan je najvei (/), a drugi je najmanji (/,). T o su
tzv. glavni momenti inercije, a osi kojima pripadaju glavni momenti inercije zovu
se glavne osi.
Za glavne osi inercije vrijede ova pravila:
a) glavne osi prolaze kroz teite zadanog lika,
St. 150. Glavne osi
b) glavne su osi meusobno okomite,

c) svaka os simetrije zadanog lika jest glavna os,
) centrifugalni moment inercije zadanog lika s obzirom na njegove glavne
osi jednak je nuli.
Iz toga slijedi da e za kvadrat i krug i pravilan mnogokut glavne osi biti sve
one osi koje prolaze teitem (si. ISO).
Kod ostalih likova, bili oni sloeni ili jednostavni, glavne osi odreuju se pre
ma navedenim uvjetima (si. 151).
ft
' x - l m a x
l y = l m i n
SI. 151. Glavne osi
4.5.2. Elipsa inercije

Kad se radi o aksijalnim momentima inercije s obzirom na glavne osi, tada
momenti inercije u izrazima 37. i 38. dobivaju nove oblike.
Moment inercije s obzirom na os x jest
/, = A - i i ,
(39
I, A i.
(40)
a s obzirom na os y
Veliine i., i i, zovu se radi jusi inercije, a odreuju se iz izraza 39. i 40:
Ako se radijus inercije i, nanese na os y, a i, na os x, oni e initi poluosi elipse

pomou koje se moe odrediti radijus inercije za svaku os koja ide kroz teite pod
bilo kojim kutom nagiba prema horizontali.
Elipsa nacrtana za glavne osi zove se centralna elipsa inercije (si. 152).
Ako se, na primjer, kroz teite presjeka T povue os ii-u pod kutom u, ona
sijee elipsu u tokama I i l (si. 152). Kad se kroz te toke povuku tangente na
>Y
i
K
SI. 152. Elipsa inercije
/Av |
'7 A
1
A 1
x:
elipsu, paralela s njima kroz teite jest druga pridruena os v-v. Ona sijee elipsu
u tokama 2, 2. Okomita udaljenost osi i tangenata na elipsu daje za nove osi pripa
dajue radijuse inercije i, i i.
Oitavanjem radiusa inercije i, i i, u odabranom mjerilu dobivaju se njihove
vrijednosti, a pomou njih momenti inercije za nove osi u i v.
l = A \\
l, = A i*
4.5.3. Moment Inercije za paralelne osi

U praksi esto treba odrediti moment inercije zadanog lika za os koja je para
lelna s glavnom osi. Obrazac prema kojem se taj zadatak rjeava izvodi se pomou
slike 153.
Moment inercije neizmjerno malene povrine dA s obzirom na os z~z iznosi
dl = dA ( z y )
t
SI. 153. Steinerov stavak
dL = dA (z 2zy + y )
2
dA z 2dA z y + dA y .
2
Ako se sada zbroje neizmjerno male vrijednosti integralnim raunom, tada e

gornji izraz dobiti sljedei oblik:
7, = A z 2A z y -f A y .
2
U tom izrazu drugi lan desne strane jednadbe jednak je nuli jer je to statiki
moment ukupne plohe s obzirom na os kroz teite, pa konano ostaje
I, = A y -f A z
2
I + A z .
2
(43)
Moment inercije zadanog lika s obzirom na os koja je paralelna

s teinom osi tog istog lika jednak je zbroju momenta inercije
s obzirom na teinu os i produkta povrine lika i kvadrata
udaljenosti medu osima.
Taj je izraz poznat pod nazivom Steinerov [tajnerov] stavak, a ima znaajnu
praktinu primjenu.
4.5.4. Moment inercije jednostavnih likova

Zbrajanjem neizmjerno malenih momenata inercije integralnim raunom, kako
je to opisano u poglavlju 4.5, dobivaju se vrijednosti momenata inercije za jednostav
ne likove.
SI. 154. Pravokutnik
SI. 156. Krug
SI. 155. Kvadrat
Za pravokutni presjek (si. 154)

(44)
'r
J2
(45)
Za kvadratni presjek (si. 155)

'
'
12
12
(46)
Za kruni presjek (si. 156)

*
'
64
(47)
4.5.5. Moment inercije sloenih likova

Momenti inercije sloenih likova odreuju se tako da se sloeni lik rastavi na
jednostavne likove kojima je poznat poloaj teita, a time i poloaj glavnih osi.
Zatim se odreuju teite sloenog lika i poloaj glavnih osi. Naposljetku se uz
pomo Steinerova stavka odreuje moment inercije sloenog lika.
Primjer 32.
Na slici 157. prikazan je sloeni lik oblika slova / i zadanih dimenzija. Potreb
no je odrediti aksijalne momente inercije tog lika s obzirom na glavne osi x i y.
Glavne osi inercije prolaze teitem

lika, pa je najprije potrebno odrediti polo
aj teita. Iz oblika lika (si. 157) lako je
uoljivo da on ima dvije osi simetrije koje
su ujedno glavne osi inercije, u ijem se
sjecitu nalazi teite tog lika.
Sada je uz pomo Steinerova stavka
lako odrediti momente inercije l i /,.
Lik (si. 157) treba rastaviti na jedno
stavne likove. To su likovi A|, A i A .
Likovi A, i A jednaki su, to e se pri
odreivanju momenata inercije uzeti u
obzir.
A1
te
t#-'
A2
/ !\
JLj_i
10
SI. 157. Sloeni lik
101 *
Y
10
Moment inercije sloenog lika s obzirom na os x-x sastoji se od momenata

inercije likova A,, A i A , a kako je A = A , moment inercije sloenog lika jest
2
Ix = 2 /*,
+ Ix .
3
Moment inercije lika A i A jest

s
2 / x , - 2(7*. + F , y )
s
2 /*, = 2,0
30,0
12>
0,03
+ 30,0 10,0 20,0'J
= 2,0 (2 500,0 + 120 000,0) = 122 500,0 cm*.

Glavna os lika A poklapa se s osi zadanog sloenog lika, pa e moment iner
cije lika A iznositi
3
bh
1 T
10,0 30.0
12,0
=
c ^ o .
'
2 2
5 0 0
0 c m
Ix = 2 Ix, + Ix = 122 500,0 + 22 500 = 14 500,0 c m
Moment inercije zadanog lika s obzirom na os y-y odredit e se istim postup

kom kao za os x-x.
Iy = 2
fyi
+ Iy
Kako se glavna os y svih jednostavnih likova podudara s glavnom osi y sloe

nog lika, raun je momenta inercije neto jednostavniji.
y i
ly=
bh
TT
30,0 10.0
12,0
S
2 7y, 4- ly
1
=
5 0 0
ft
>
= 45 000,0 + 2 500,0 = 47 500,0 cm*
Moment inercije zadanog lika znatno je vei s obzirom na os x nego na os y.

Primjer 33.
Slika 158. prikazuje sloeni lik zadanih dimenzija za koji treba odrediti aksijalne momente inercije s obzirom na glavne osi JC i y.
SI. 15. Sloeni lik
Glavne osi inercije prolaze teitem, pa je najprije potrebno odrediti poloaj

teita zadanog sloenog lika. Zadani lik ima jednu os simetrije. To je os y, pa jc
x, 15,0 cm. Potrebno jc odrediti jo i ordinatu teita y . Ona e se odrediti
iz pouka o momentu, u kojem statike momente povrina treba odabrati na toku 0.
t
Sloeni lik treba rastaviti na dva jednostavna lika.

A, = 30,0 5 0 , 0 = 1 500,0 c m
Aj = 10,0 20,0 = 200,0 cm
A A, - A = 1 500,0 - 200,0 = 1 300,0 cm

2
A y , = A, y, - A y,
2
_ 37 500,0 - 8 000,0
' ~
1 300,0
'
29 500,0
T W
2 2 , 7
C m
Moment inercije sloenog lika izraunat e se tako da se odredi moment iner

cije jednostavnih likova, s obzirom na os x-x i da se njihove vrijednosti zbroje:
Ix = 7x, Ix .
2
Momente inercije jednostavnih likova treba odrediti pomou Steinerova stavka:

I
Xl
= /; + A y
=Mj-*l
1Xl
30,0- 50,0 -2,3>
= 312 500,0 + 7 935,0 = 320 435,0 cm*

Ix
/,
= Ix
1 M _ ^
+ A Y
2
, 0 , 0 - 2 0 , 0 . 7,3^
= 6 666,7 + 599 858,0 = 66 524,7 cm*

Ix = Ix
- Ix = 320 435,0 - 66 524,7 = 253 800,3 cm*.

2
Moment inercije sloenog lika s obzirom na os y odredit e se na isti nain

kao i s obzirom na os x:
/v = Iy, - Iy .
2
Glavne osi jednostavnih likova podudaraju se s glavnom osi sloenog lika,

pa nema primjene Steinerova stavka.
I y i =
?ofi^
20 IO
Iy = Yf~
= s U 2 5 O 0 i 0 a a 4
3
=
._
6 6 6 , 7
= fy - jy
t
= 112 500,0 - 1 666,7 = 110 833,3 cm*.
I u ovom primjeru moment inercije zadanog lika s obzirom na os x vei je od

momenta inercije s obzirom na os y.
5. PRORAUN KONSTRUKTIVNIH ELEMENATA

5.1- PRORAUN PRI NAPREZANJU NA CENTRICKI VLAK
Pri dimenzioniranju elemenata izloenih centrinom vlaku potrebno je odab
rati dimenzije tog elementa tako da vlani napon u tom elementu ne prekorai
doputenu vrijednost. Time se postie sigurnost konstrukcije i omoguuje da se
deformacije i naponi nalaze u granicama proporcionalnosti.
Vlani napon u nekom elementu, tapu ili zategi odreuju se ovako:
F
U tom je izrazu sila F ona koja nastoji produljiti tap, a A je povrina presjeka,
koji je nastao presijecanjem tapa okomito na njegovu os. Napon je, dakle, okomit
na povrinu presjeka, a oznaava se predznakom ( + ) kao simbolom poveanja
duljine tapa.
Radi sigurnosti tapa napregnutog centrikim vlakom treba biti ispunjen uvjet
(48)
Iz ovog izraza moe se odrediti povrina presjeka napregnutog tapa, koja mora
biti toliko velika da se u njoj ne pojavi napon vei od doputenog. Ta se povrina
naziva potrebnom povrinom A .
p
Primjer 34.
tap od plosnatog eljezu optereen je vlanom silom F = 180,0 kN. Na svojim
je krajevima privren za vorni lim pomou zakovica a 20 (si. 159). Treba
odrediti dimenzije tapa ako se zahtijeva da se primijeni elik N 24.
Prema propisima za eline konstrukcije N 24 ima doputeni napon a , =
= 145 N/mm , pa je potrebna povrina tapa
dlll
180 000
= 1 241,4 m m .
145
2
Si. 159. Stap od plosnog eljeza
tap e se izvesti od dva dijela uz odabranu debljinu lima d = 8,0 mm.

2 d = A,
.
A,
1241,4
2 d = 2 ^ T
...
'
7
Kako je tap oslabljen na mjestu privrenja na vorni lim, a oslabljen je za

promjer zakovice, irina tapa e iznositi
= 77,6 + 20,0 = 97,6 mm.
Usvaja se irina = 100 mm.
Kontrola napona
F
U,.
180 000
= 140,62 N/mm < 145 N/mm (cr,)
1 280
2
A , = (100 - 20) 2 8 = 1 280 m m .

2
Primjer 35.
Vertikalni tap jednostruke krovne visulje preuzima vlanu silu F = 85,0 kN
od djelovanja vezne grede (si. 160). S vertikalnog tapa vlana sila se prenosi kosnicima na veznu gredu, pa su konici zasjeeni u vertikalni tap za 3,0 cm. Treba
odrediti dimenzije vertikalnog tapa ako se cijelo krovite izradi od mekog drveta
II klase.
Prema propisima za drvene konstrukcije doputeni
klase iznosi o d
tj
= 8,5 N / m m ,
2
napon mekog drveta II
pa e potrebna povrina presjeka vlanog
tapa
iznositi
F
Od
8 5
0 0 0
8,5
10 000
mm .
2
Usvojene su dimenzije 14/14 cm.

Zbog oslabljenja presjeka na mjestu spoja kosnika s vertikalnim tapom neto
povrina iznosi
A,. = 140 140 - 2 30 140 = 19 600 - 8 400 = 1J 200 m m
Stvarni napon u tapu iznosi

= A
85 000
=
TT^nn
'
5 9
>
m
< 8.
N/mm
>
2
5.2. PRORAUN PRI NAPREZANJU NA CENTRIKI TLAK

Napon u nekom tapu ili stupu koji je izloen centrikom tlaku odreuje se
prema izrazu
F
" = A
U tom izrazu sila F je ona sila koja djeluje u osi tapa i nastoji ga skratiti, a
A je povrina presjeka koji je nastao presijecanjem tapa okomito na njegovu os.
Napon je okomit na povrinu presjeka a oznauje se predznakom () kao simbo
lom smanjenja duljine tapa. Zajedno s vlanim naponom tlani napon pripada
skupini normalnih napona jer djeluje okomito na povrinu presjeka.
tap sam za sebe ili kao sastavni dio neke konstrukcije mora imati odreenu
sigurnost, pa mora zadovoljavati sljedei uvjet:
o
(50)
Iz tog izraza odreuje se potrebna povrina presjeka tapa A,, a to je ona

povrina u kojoj se ne smije pojaviti naprezanje vee od doputenog.
Prema tom izrazu se dimenzionira tap koji je izloen centrikom tlaku.

Tako se dimenzionira s obzirom na doputeni napon.
Meutim, doputeni napon ne prua u svakom sluaju sigurnost tlanim
tapovima ili konstrukciji u cjelini, pa je jo potrebno ispitati njihovu stabilnost.
Kad se neki tap tlai silom koja djeluje u njegovoj osi, tap se skrauje i zadr
ava svoj prvobitni oblik. U nekim odreenim okolnostima tap moe postati labi
lan. On se moe izboiti, a to se izboenje tapa naziva izvijanjem.
Ispitivanje pojave izvijanja kod tlanih tapova najjednostavniji je sluaj is
pitivanja stabilnosti nosivih konstrukcija. Taj problem stabilnosti potpuno je ispi
tan s teorijskog i empirijskog stajalita, pa se kontrola izvijanja tlanih tapova pri
dimenzioniranju ve odavno primjenjuje.
Kod vrlo vitkih tapova izvijanje se pojavljuje ve pri relativno malim vrijed
nostima sila. Iz toga se zakljuuje da se ti tapovi ne dimenzioniraju na osnovi
doputenih naprezanja, ve na osnovi veliine kritine sile F koju tap moe pre
uzeti.
Znanstvenim razmatranjima, koja imaju svoju empirijsku potvrdu, odreen
je matematiki izraz za veliinu kritine sile pri raznim mogunostima prikljuka
tapova na njihovim krajevima.
Tako je kritinu silu za tap koji je zglobno privren na oba kraja izveo
Euler (Ojler) u sljedeem obliku:
<*>
Kad se sila podijeli povrinom presjeka, nastaje napon na granici sloma koji
nastaje zbog utjecaja izvijanja. To je naprezanje
/? - lL - ?13J
A
A l'
2
Ako se uzme da je
i = -v-, gornji izraz dobiva sljedei oblik:
A
2
t r
= - E (-I,)*.
(53)
Izvedeni obrasci za kritinu silu F i napon dobiveni su uz pretpostavku

da se radi o elastinom materijalu, odnosno da su naponi u granicama Hookeova
zakona.
Izraz 53. moe se napisati jo i u ovom obliku:
4 r
_ 7t
i
VJ
(54)
Sada se vidi da napon na granici sloma od djelovanja izvijanja ovisi o vrsti

materijala, o odnosu duljine tapa na kojoj se dogodilo izvijanje i radijusa inercije.
Odnos duljine tapa na kojoj se dogaa izvijanje i radijusa inercije naziva se
vitkou tapa i oznauje grkim slovom k (itaj: lambda):
(55)
Za svaki materijal s odreenim modulom elastinosti E moe se odrediti gra
nina vrijednost vitkosti ?., koja e prema izrazu 54. osigurati da naprezanje na
granici sloma od djelovanja izvijanja bude u granicama linearne proporcionalnosti.
Za vitkosti koje su manje od granine vrijednosti nc vrijede Eulerove formule.
Prema tome je
/?'
Opasnost za tap kojoj uzrok moe biti stabilnost jednaka je opasnosti kojoj
uzrok moe biti slom.
Na osnovi te tvrdnje moe se napisati
= rp
4op P
(56)
kr
'
4or-
a je doputeni napon pri izvijanju, a odreuje se tako da se

umanji doputeni napon bez izvijanja, i to ovisno o vitkosti.
ir
Doputeni naponi pri izvijanju mogu se odrediti ako se poznaju koefici

jenti 7 i ako su poznati doputeni naponi materijala pri istom tlaku.
Na istom naelu temelji se koeficijent a> (omega), koji je odreen propisima za
nosive konstrukcije. On ima vrijednost recipronu vrijednosti <p:
1
w ,
<P
pa jc
dl
.
<f
_ F
iP
A
<r,,
u> F
*>t -
(57)
Koeficijentom a> poveava se sila da bi se smanjila opasnost od izvijanja. Taj

nain proraunavanja vitkih tapova jednostavniji je, pa se pri praktinom radu
najvie primjenjuje.
Praktino dimenzioniranje elemenata izloenih centrikom tlaku zahtijeva od
reivanje vitkosti A kad se radi o elementima koji su jako vitki i kad se radi o onima
koji su manje vitki ili nisu uope vitki.
Vitkost nekog tapa ili stupa odreena je izrazom
gdje je
l = duljina izvijanja
i = radij us inercije.
Odmah se moe uoiti da vitkost tapa ili stupa ovisi samo o geometrijskim
svojstvima.
Duljina izvijanja ovisi o visini tapa ili stupa i o tome kako je on privren
na krajevima. Slika 161. prikazuje etiri mogunosti privrenja tapa.
k
SI. 161. Prikljuak tapova na krajevima
Prvi sluaj nastaje kad je tap zglobno privren na oba kraja. Pod tlakom sile
F on e se izviti na cijeloj svojoj duljini:
Drugi sluaj nastaje kad je tap na donjem kraju upet, a na gornjem zglobno
privren. Na mjestu upetosti ne moe se zaokretati presjek stupa, pa je duljina
izvijanja
Trei sluaj nastaje kad je tap upet na oba kraja. Zbog djelovanja upetih
mjesta duljina izvijanja iznosi
l = 0,5 /.
k
etvrti sluaj nastaje kad je tap upet na jednom kraju, a na drugom je slobo
dan. Tada se tap izvija kao da ima dvostruku duljinu:
/. = 2 / .
Radijus inercije ima openit izraz
Izvijanje tapa ili stupa dogodit e se uvijek oko one osi oko koje postoji naj
manji moment inercije jer oko te osi presjek ima najmanji otpor vanjskom djelo
vanju.
Za kruni presjek momenti inercije su jednaki za sve osi, pa e radijus inercije
iznositi
Za pravokutni presjek postoje dva momenta inercije, a manji je onaj gdje je

kraa stranica na treu potenciju. Ako se ta stranica obiljei slovom d a dulja slovom
h, moment inercije pravokutnog presjeka iznosi
!_
3,464 *
(59)
5 . 2 . 1 . Stupovi i zidovi od opeke

Prema pravilniku o tehnikim mjerama i uvjetima za izvoenje zidova zgrada
doputeni naponi za stupove i zidove od opeke ovise o odnosu visina stupa ili zida
i njihove krae stranice h/d, te o kvaliteti morta i opeke kojima se zida. Kako su
debljine zidova od opeke unaprijed odreene zbog formata opeke, toplinske izo
lacije i izolacije zvuka, zadatak dimenzioniranja svodi se na provjeru unaprijed odob
renih debljina zidova ili stupova.
Primjer
36.
Valja odrediti marku opeke i marku morta u zidu prema slici 162. ako je
zadano
F = 220 kN,
h = 3,0m,
d = 25 cm.
Zid od opeke rauna se po duinskom metru.

Tako se zid rauna jednako kao stup kojem je jedna
stranica debljina d, a druga stranica b = 100,0 cm.
Pri odreivanju napona potrebno je optereenje
silom F poveati za teinu zida jer e najvee na
prezanje u zidu biti u peti zida:
G = A h y = 0,25 1,0 3,0 16,5 = 12,375kN
y = 1 650kg/m\
Naponi pri dnu zida na spoju s temeljem iznosi
_ F + G _ 220 000,0 + 1 237,5 _

A
250 1000
= 0,9295 N/mm .
2
SI. 162. Zid od opeke
Da bi se mogao odrediti doputeni napon iz pravilnika, treba odrediti:
25
Za odnos visine i stranice stupa ija vrijednost iznosi 12, u tablici pravilnika
za zidanje zidova treba oitati doputeni napon koji je neto vei od stvarnog.
Prema tom naponu odabire se marka opeke i marka morta.
U ovom primjeru taj prvi vei napon iznosi 0,95 N/mm , pa se moe napisati:
2
a = 0,9295 N/mm < 0,9500.

2
Tom doputenom naponu odgovara Op 15 i marka morta M 5.
5.2.2. Proraun vitkih stupova

Vitki stupovi su oni koji imaju veliku duljinu u odnosu na popreni presjek.
Kod njih se uvijek javlja sklonost izvijanju pa se proraunavaju po postupku <o.
Primjer 37.
Val'- odrediti dimenzije stupa dvostruke stolice prema slici 163. ako je zadano
3
F = 10 kN, h = 2,8 m.
Predvia se primjena mekog drveta II klase, pa je prema propisima za drvene
konstrukcije doputeni napon na tlak a^d =8,5
mm
Potrebno je unaprijed predvidjeti dimenzije stupa, a zatim ih provjeravati.
Pretpostavlja se da e stup imati dimenzije 14/14 cm.
2
d _ 14,0
4,04 cm
3,464
/ = h = 3,464
2,8 m
* 14,0
T - 4= l 196,0
- mm
A = 14,0
c m' ~= >
19 600
A
6 9
7 0
SI. 163. Vitki stup
&
U tablicama koeficijenata u za drvo za dobivenu vitkost odredi se to. Vrijed

nost X u toj tablici zaokruene su na cijele brojeve, pa je
k
za A, = 70 ... w 1,64.
Naprezanje se provjerava prema izrazu 57:
a -
a F
1,64 100 000,0

= 8,367 N/mm < 8,5 N/mm .
19 600,0
2
Pretpostavljene dimenzije odgovaraju, pa e se izvesti stup dimenzija 14/14

od mekog drveta II klase.
5.2.3. T e m e l j i
Temelji jednostavnih zgrada najee su izloeni centrikom tlaku, pa se iz
vode kao masivni elementi od nabijenog betona. Zadatak im je da itavo optereenje
iznad sebe prenesu na tlo uz uvjet da se ne prekorai doputeni napon tla. Stoga
dodirna ploha temelja i tla mora biti dovoljno velika da taj uvjet bude ispunjen.
Primjer 38.
Za armiranobetonski stup valja odrediti dimenzije temelja (si. 164) ako je
zadano
F = 294,58 kN.
To je sila koja djeluje na spoju stupa i temelja.
a, = 0,25 N / m m .
1
Doputeni napon u tlu kod manjih se objekata ocjenjuje prema sastavu tla
u skladu s propisima za temeljenje objekata. Kod veih i sloenijih objekata dopu
teni napon se dobiva na osnovi ispitivanja tla.
Predvia sc minimalna dubina temeljenja koja osigurava temelj od smrzavanja.
Temelj u ovom sluaju (si. 164) podvrgnut je centrikom tlaku, pa se moraju
zadovoljiti uvjeti za centriki tlak.
F
F +
cr = - :
-cl
SI. 164. Temelj
G ^
< cr.
U tom izrazu sila G jc vlastita teina temelja. Ona moe biti znatna jer je te
melj masivan, a ne moe se odrediti jer nisu poznate dimenzije temelja. Stoga se
pri dimenzioniranju teina pretpostavlja.
Pretpostavljanje teine moe dovesti do viekratnog ponavljanja prorauna.
Ako sc vlastita teina pri proraunu temelja zanemari, onda treba smanjiti
doputeni napon u tlu, pa e postavljena jednadba biti valjana. To se moe uiniti
ovako:
a = <r,.
(65)
Taj izraz vrijedi u idealnom sluaju, a govori da je napon sile- F i teine G

jednak doputenom naponu tla. To isto se moe napisati i ovako:
F + G
A
~
F
9 %
G = A h
pa slijedi
F , A h y
A
r = a, y h.
U tom izrazu a sada znai napon same sile F bez udjela teine temelja G, ali
je doputeno naprezanje tla umanjeno, pa poetna jednadba (65) i dalje vrijedi.
<r, y h naziva sc reduciranim doputenim naponom tla i obiljeava sa
Ori
= <r,
(66)
y prostorna masa materijala od kojeg se pravi temelj

h = visina temelja
Tim novim doputenim naponom tla eliminirano je sudjelovanje teine G
u odreivanju potrebne povrine temelja, a to u ovom sluaju znatno pojednostav
ljuje proraun.
Uvjet za centriki tlak sada ima ovaj izraz:
F .
U zadanom primjeru bit e

<x = , - y h = 0,25 - 0,000 024 800 = 0,25 - 0,0J 92 a
= 0,2308 N/mm*
J?
A
'
294580,0
- o ^ 3 o r
,
=
, ,
2 7 6
3 4 3 ) 1
.
^
S obzirom na to da se radi o temelju samcu ispod stupa, povrina e mu biti

kvadrat stranice
d = \/A
= Y mm = 113,0
1 cm.
1 29,75 mm.
Usvojena je stranica
1 130,0
l
2 7 6
343
Pretpostavlja se da se optereenje koje djeluje na temelj rasprostire pod kutom

od 60*. Iz te se pretpostavke moe kontrolirati da li je dovoljno pretpostavljena
visina temelja h. Iz slike 165. vidi se da je
d-d'
tg60
2 .
h =
a u ovom primjeru
h =
34
d-d'
2
113-45
1,73 = 34 1,73 = 58,82 cm.
2
145
F
34
SI. 165. Temelj
Potrebna visina za slobodno rasprostiranje optereenja pod kutom od 60*

jest 58,82~ 60,0 cm. To je manje od pretpostavljene visine od 80 cm.
Temeljenje valja izvesti na dubini od 80 cm, a uzima se visina stope od 60
cm (si. 166). Radi utede materijala stopa e se izvesti stepenasto s dvije stepenice.
SI. 166. Temelj
Kontrola napona u tlu

Napon e, svakako, biti manji od doputenog jer je iz tog uvjeta izraunata
potrebna povrina temelja. Meutim, ovog puta je interesantno koliko je napon
manji od doputenog zbog toga to je jedan dio betonske mase temelja odstranjen
radi utede.
Optereenje:
1. sila F
2. produenje stupa 0,45 0,45 0,20 24,0 =
3. gornja stepenica stope 0,79 0,79 0,30 24,0 =
294,580 k N
0,972 k N
4,493 k N
4. donja stepenica stope 1,13 1,13 0,30 24,0 =

5. tlo (1,13 1,13 0,50 - 0,79 0,79 0,30 - 0,45 0,45 0,20) 21,0 -
- X
= T ^ 3 ^ 0
>
9,194 kN
8.631 kN
317,870 kN
N
'
<
'
5.3. PRORAUN PRI SAVIJANJU BEZ UZDUNE SILE

Zbog djelovanja vanjskih sila nosa se savija (si. 167), a pri savijanju nastaje
skraenje gornje a produenje donje zone nosaa. Pri deformaciji nosaa njegovi se
presjeci zaokreu za neki odreeni kut, a prema Bernullijevoj pretpostavci presjeci
pri zaokretu ostaju ravni (si. 168). Po Hookeovu zakonu deformaciju prati napon,
pa e u gornjoj zoni nastati tlani, a u donjoj vlani napon.
SI. 168. Deformacija pri savijanju
Deformacije, a time i naponi, najvee su na rubovima nosaa. Da bi naponi

mogli prijei iz vlanih u tlane, oni moraju negdje na visini presjeka imati vrijed
nost nula. To mjesto oznauje sloj nosaa koji se ne deformira, a naziva se neutral
nim slojem nosaa. Taj se neutralni sloj sijee s poprenim presjekom u osi koja
se zove neutralna os.
Iz slike 168. vidi se da su deformacije i naponi proporcionalni udaljenostima
od neutralne osi.
*i e =y
2
:y
(67)
Iz Hookeova zakona slijedi da je

a E e
e
a
E-
Uvrtavanjem tog izraza u izraz 67. dobiva se

<t\ <f
<>\ <fi = yi
-yi
Taj izraz prikazuje da se naponi rasporeuju po visini nosaa po zakonu pravca.
5.3.1. Poloaj neutralne osi

Slika 169. prikazuje dio nosaa koji se deformirao. Iz dijagrama napona moe
se izvesti sljedei odnos:
SI. 169. Poloaj neutralne osi
Izraz 68. vrijedi za svaki napon u tlanoj zoni nosaa. Za vlanu zonu nosaa
moe se napisati slian odnos:
o-' : o-, = y , : e
(69)
<r' = ^ i .
ej
Ako sc na udaljenosti y, zamisli neizmjerno mala povrina dA na koju djeluje

napon a, onda e na tom mjestu djelovati neizmjerno mala tlana sila dP.
dP ==ffdA
Kada sc u taj izraz uvrsti izraz 68, dobiva se
dP
dA y,.
Zbrajanjem neizmjerno malih sila dP dobiva se njihova rezultanta P.

P = Â -y
1
(70)
Ta je sila rezultanta tlanih naprezanja, A je pritisnuta povrina iznad neu

tralne osi, a y, je udaljenost teita povrine A, do neutralne osi.
Jednako sc tako moe odrediti rezultanta vlanih napona Z :
t
Z ^ A y ,
2
(71)
gdje je A vlana povrina presjeka ispod neutralne osi, a y udaljenost teita te

povrine do neutralne osi. Primjenom uvjeta ravnotee 27 x = 0 dobiva se
2
Z P =- 0
Z = P
^ A
= ^-A -y .
Iz dijagrama napona moe se zakljuiti da je

o* : c =
2
<T|
: e,,
ili
e
Ci'
(73)
Sada izraz 73. dobiva novi oblik
A y - A, y
2
= 0.
(74)
Izraz 74. prikazuje da je zbroj statikih momenata vlane i tlane povrine pre
sjeka nosaa s obzirom na neutralnu os jednak nuli. Iz toga se moe zakljuiti da
statiki moment ukupne povrine presjeka s obzirom na neutralnu os mora biti
jednak nuli. To e moi biti samo ako neutralna os prolazi kroz teite presjeka.
Tako je dokazano da neutralna os mora prolaziti teitem pre
sjeka nosaa i da je ona jedna od glavnih osi presjeka.
5.3.2. Naponi pri savijanju

Unutarnje sile moraju biti u ravnotei s vanjskima, pa u nekom presjeku nosaa
statiki moment vanjskih sila mora biti jednak statikom momentu unutarnjih.
M M, = 0
M = M.
Unutarnje sile su P i Z. One su jednake a suprotnog su smjera, pa je njihov
statiki moment:
M = P z = Z z,
gdje je z razmak sila P i Z i zove se krak unutarnjih sila.
Ako se uzme statiki moment neizmjerno male sile dP s obzirom na neutralnu
os, dobiva se
dM = dP y.
dM =
dA y, .- y,
dM
dA y*.
Zbrajanjem tih neizmjerno malih vrijednosti integriranjem nastaje

M = A
Ve je poznato da je
A y * = /,
y\
pajc
e,
o - . ^ e , .
(76)
Taj se izraz moe napisati i u drugom obliku:

0 - , = ^ .
(77)
Ako se oznai sa W, a M. sa M, izraz 77. dobiva sljedei oblik:

e,
M
(78)
W = moment otpora presjeka
Moment otpora presjeka dobije sc tako da se moment inercije

podijeli s udaljenoiu krajnjeg ruba presjeka od neutralne osi.
Tako e moment otpora pravokutnog presjeka iznositi

bh
W, - - -
f 79)
a za kruni presjek
(80
'
2
Kad ie neki element izloen savijanju bez uzdune sile, njegove dimenzije
moraju zadovoljavati sljedei uvjet:
Iz tog se izraza Iako odredi koliki mora biti moment otpora, a da napon ne
prekorai doputenu vrijednost:
W =
" .
(82)
Poznavanjem potrebnih momenata otpora brzo sc odreuju dimenzije popre

nog presjeka koji e imati potreban moment otpora.
Primjer 39.
Valja odrediti dimenzije stropne konstrukcije od drveta prema slici 170.
w25j.
100
200
100
SI. 170. Drveni strop
Analiza optereenja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
parket 2,5 cm
slijepi pod 2,5 cm
nasip (uta) 8,0 cm
gornja oplata 2,5 cm
nosa od platica 0,05 0,20 1,0 6,0 2,0
donja oplata 2,5 cm
podgled 2,5 cm
8. Pokretno optereenje
0,025
0,025
0,08
0,025
8,0
6,0
14,0
6,0
=
=
=
=
=
0,025 6,0 =
=
=
P=
q=
~
0,20 kN/m
0,15kN/m
1,12 kN/m
0,05 kN/m
0,12kN/m
0,15 kN/m
0,25 kN/m
2,14 kN/m
1,25 kN/m
3,39 ~
3,40 kN/m
Nosai su na razmaku od 50 cm, pa na duinski metar jednog nosaa otpada

q = 3,40 0,5 = 1,70 kN/m .
1
Raspon nosaa
1
= 1,05 3,0 = 3,15 m
Statiko rjeenje
1.70-3.15
,,,,
M = ^-g - g-i
= 2,11 kNm
2
V T
A - B ^ i ^ i ^ l i ^ S k N .
Dimenzioniranje
Prema izrazu 82.
MM,
Od,
Platice kao stropni nosai izvode se od mekog drveta II klase, pa je prema
propisima za drvene konstrukcije
o- d = 10,0 N/mm
W, =
J J ^ 2 U
000,0 mm>.
Nosa je pravokutnog presjeka irine 5,0 cm, a moment otpora mu je prema

izrazu 79.
W
= ^
bh
^ - = 211 000,0.
6
1
Iz tog se izraza moe izraunati potrebna visina nosaa:

h , = 1 / 6 - 211000,0
f
50
,59
,5,9 cm.
Odabrana visina nosaa je

h = 16,0 cm.
Nosa ima dimenzije 5 X 16 cm, a te dimenzije zadovoljavaju uvjet da napre
zanje u nosau ne prekorauje doputeno.
Osim tog uvjeta pri savijanju treba biti ispunjen jo jedan uvjet, a taj je:
stvarni progib nosaa ne smije prekoraiti doputeni.
Doputeni pregib zadan je propisima i ovisi o vrsti konstrukcije i o materijalu.

Zadrvene stropne grade on ne smije biti vei od //300, a za eline traverce iznosi
1-1
im
/V
a.
. .V.-'--.-.'
. ' '.V.'
CM
i
i
5/16
i
/
i
i
i
i'i'i'i'i'i'niMi'i'in'i'nni*mu'iiiit'i>iiiu.i)iiun'i'W'monj>if<'i)i'i'i'i
1
CM
1
1
1
!
1
CM
m.
50
CM
q-1.7 kN/m*
rTTTTTTTTTTTTi IMIIILI llltJ lllll III IWf
Illlll
l-1.05-3.0-3.15 m
SI. 171. Shema nosaa stroja
U ovom je primjeru doputeni progib

f, = 300 = 1 , 0 5 cm.
Stvarni p r o g i b za ovu vrstu nosaa (si. 171) iznosi
f-_L
384
' *
E /
L
Prema izrazu 83. mora biti ispunjen uvjet

5 . q / _
384 E /
4
HTTT^K
Iz toga se izraza moe izraunati potrebni moment inercije, a iz njega potrebne

dimenzije nosaa.
Modul elastinosti drveta je prema propisima za drvo E = 10 000 N / m m .
2
5
384
5S
384
17 ft 300,0*
17,0
1 000 000,0 1,05
688 500
q - /*
E-f,,
5
384
17,0 81,0 10"

10 1,05
,, _
1707.6 cm*.
A
Moment inercije pravokutnog presjeka je

I x
12
! - .707.
_îr-noT6,
1 6 0 c n i
pa je i taj uvjet ispunjen. Dimenzije 5 X 16 cm zadovoljavaju.
POPIS LITERATURE
Prof.
Prof.
Prof.
Prof.
Prof.
Prof.
Prof
dr
dr
dr
B.
dr
dr
dr
Nikola Cindro, Opa fizika 1, kolska knjiga, Zagreb, 1975.

V. Andrcjev Mehanika statika, Tehnika knjiga, Zagreb 1969.
D. Ralkovit, Mehanika itatika, Graevinska knjiga, Beograd 1948.
Sirola, Statika graevnih konstrukcija. Tehnika kniica, Zagreb 1962.
S. Timolenko, Otpornost materijala, Graevinska knjiga, Beograd 1965.
K. CaKlev, Nauka o vrstoi >kripta, Sveuilina tamparija, Zagreb 1948.
V irrn. Otpornost materijala 1, kolska knjig3, Zagreb 1992.

Građevna Mehanika - Antolić

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Građevna Mehanika - Antolić

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ivan Antoli

kolska knjiga Zagreb

IVAN ANTOLI, dipl. ing. grad.

2.1. Openito o nosaima

2.3 Rjeavanja statiki odreenih n o s a a

3.1. Pojam teita

4. Osnove otpornosti materijala

S. Proraun konstruktivnih elemenata

1.2. POJAM SILE I NJEZINO PREDOAVANJE

Vektor jc pojam kojim se grafiki predoavaju fizikalne veliine

SI. 2. Predoavanje sila

SI. 3. Predoavanje sila

SI. 4. Smjer sile

U analitikom prikazivanju sile smjer sile odreuje se predznacima plus ( + )

Pri grafikom prikazivanju sile veliina ili intenzitet predoava se duinom

SI. S. Odsjeak sile

SI. 6. Odsjeak sile

Obrnutim postupkom moe se iz nacrta sile, gdje je sila prikazana u stanovi

Iz definicije sile poznato je da je uinak sile, odnosno posljedica njezina djelo

1.3. SILE KOJE DJELUJU U ISTOM PRAVCU

Grafiko sastavljanje sila koje djeluju u istom pravcu provodi se tako da se

Uinak rezultante zamjenjuje uinak zadanih sila, pa i njezino hvatite moe

Veliina rezultante je odreena njezinim geometrijskim odsjekom. R TT

Geometrijski odsjeak rezultante zadanih sila jednak je udalje

Geometrijski odsjeak rezultante jednak je zbroju geometrij

Da bi rezultanta, kao sila u ravnini, bila potpuno odreena, jo preostaje da se

Smjer rezultante isti je kao smjer njezina odsjeka. To je orijen

Rezultanta zadanih sila je pozitivna, to znai da je njezin smjer djelovanja

Mjtrito iil 1cm*1kh*

SI. 8. Zbrajanje sila

R =- + 4,0 - 2,0 + 3,0 ~ 4,0 = + 1,0 kN.

R + 3,0 - 2,0 + 3,0 = 4,0 kN.

SI. 9. Sile u vertikalnom pravcu

U horizontalnom pravcu djeluju sile F , = + 2,0 kN, F j = + 4,0 kN i F = - 8,0 kN.

U horizontalnom pra.cu djeluju sile F , = + 2,0 kN, F j = + 4,0 kN, F j ~ - 8,0 kN i

1.3.2. Ravnotea sila

1.3.2.1. Grafiki uvjet ravnotee

1.3.2.2. Analitiki uvjet ravnotee

Analitiki uvjet ravnotee moe sc izraziti na sljedei nain:

Na sljedeem primjeru prikazana je ravnotea sustava sila koje djeluju u istom

SI. 10. Ravnotea sila

Ravnotea zadanih sila moe se postii ako se poniti uinak rezultante. To se

SI. 11. Ispitivanje ravnotee

Algebarskim zbrajanjem zadanih sila

ustanovljeno je da nije zadovoljen raunski uvjet ravnotee. Algebarski zbroj svih

14. SUSTAV SILA KOJE DJELUJU U RAZLIITIM PRAVCIMA

Grafiko sastavljanje sila

Antoll: Graevna mehanika

SI. 13. Zbroj sila

Pri odreivanju rezultante zadanih sila grafikim postupkom potrebno je iz

Geometrijski odsjeak rezultante jednak je udaljenosti od prve

Geometrijski odsjeak rezultante je zakljuna stranica poligona

SI. 14. Zbroj vie sila

Algebarsko zbrajanje sila koje djeluju u razliitim pravcima a imaju zajed

SI. 15. Raunsko zbrajanje sila

cos oj = 3,0 cos 60 = 3,0 0,5000 = + 1,500 kN

Horizontalna projekcija rezultante zadanih sila jest

F ; + F ; = + 3,864 + 1,500 = + 5,364 kN.

F , sin a, = 4,0 sin 15 = 4,0 0,2588 = + 1,035 kN

sin a = 3,0 sin 60 = 3,0 0,866 = 4- 2,598 kN

Vertikalna projekcija rezultante zadanih sila jest

F ; + F = + 1,035 + 2,598 = + 3,633 kN

Veliina rezultante odreuje se Pitagorinim poukom:

Mjtrito iil 1cm1kh