Professional Documents
Culture Documents
Misterije, Neobjasnjivi Fenomeni - Knjiga III
Misterije, Neobjasnjivi Fenomeni - Knjiga III
SADRAJ
1
_______________________________________________________________________
2
_______________________________________________________________________
je s pravom iskoio kao "osmo svjetsko udo". Bingham kasnije postaje guvernerom i
senatorom u amerikom Kongresu.
"Ova izvanredna utvrda", pie Sprague de Camp 1946. godine, u svojoj "Citadels of
Mystery", "nema znanog imena". Nijedan od panjolskih kroniara je ne spominje.
Postala je poznata kao Machu Picchu, prema imenu vieg od dva planinska vrha iznad
njega... Veina niih zidova su od masivnih kiklopskih blokova, dok su vii dijelovi
graeni od manjih kamenja..."
Iz ovih nekoliko reenica se zapravo vrlo malo moe saznati. Tano je to da nije poznat
stvarni naziv za ovaj grad. Razlog je jednostavan. Datum gradnje prvog grada see u
daleku, davno prohujalu prolost ove Planete. I vodi nas do Lemurije. Netano je to da je
Machu Picchu izgraen kao "utvrda".
(Dez)informacije o "viim i niim zidovima" kao da namjerno vode u krivom smjeru.
Naime, nii zidovi su graeni znatno ranije i drugaijom tehnikom od gornjih "dijelova".
U Atlasu drevne arheologije (Jacquetta Hawkes, "Atlas of Ancient Archaelogy", 1974.),
Machu Picchu se opisuje "...vie kao selo ili manji gradi nego izgubljeni grad kako je
postao poznat u literaturi, ali je bio planiran i izgraen pod paskom profesionalnih
arhitekata Inka. Zgrade su od vrstog lokalnog granita, obraene kamenim ekiima i
bronanim dijetlima i sjekirama te ugraeni s takvom preciznou da se meu stijene nije
mogla ubaciti tanka otrica noa. Ova poligonalna kamena gradnja je karakteristina za
kasni period Inka..."
Simone Waisbard ("The Last Refuge of the Incas - The World's Last Mysteries", Reader's
Digest, 1978.) oprezno zakljuuje da su "... moderni istraivai podijeljeni oko pitanja
kada je Machu Picchu izgraen i koja mu je bila svrha". Meutim, ona bezrezervno
prihvaa tezu da su Inke izgradile Grad.
Slino postupa i Harold Osborne u svojoj "South American Mythology" (1983.) : "Macu
Picchu pokazuje izvanredne kvalitete graevinskog umijea Inka, gdje su ogromni blokovi
ugraivani s takvom preciznou da malter nije bio potreban."
"Misterije drevnih Amerika" (Joseph Gardner, Reader's Digest) u svom izdanju iz 1986.
samo potvruju ortodoksni pristup : "To je bio mali, ali dobro ureeni gradi Inka,
sezonski koriten od strane elite iz Cusca, gdje su samo posluga i farmeri ivjeli preko
itave godine."
Richard Bluer ("Machu Picchu : Fabulous Inca Citadel", 1998.) nudi varijaciju na istu
temu : "Macu Picchu je bio ceremonijalni grad gdje su kraljevi Inka i Djevice Reda Sunca
izvodili svoje ritualne obrede i konsultirali nebesa."
Svi navedeni tekstovi su popraeni luksuznim fotografijama Grada, nevjerojatnih
kamenih blokova i okolne prirode. Zato te lijepe slike ne prate zdravorazumski i kritiki
tekstovi ?
Machu Picchu se nalazi izmeu dva planinska vrha kao sedlo. Ovaj prvi, vii vrh, se zove
Stara planina (Macu Picchu). Onaj nii, preko puta, je Mlada planina (Huayna Picchu).
Desno je Naranasta planina (odsjaj sunca od grebena stvara privid naranaste boje).
Iza nje je Mrana planina. Kvecha Indijanci su ovim planinama davali ova deskriptivna
imena; ona su skoranja, od prije tisuu godina. Istaknuto mjesto u Gradu zauzima
Intihuatana, sveti kamen posveen Inti-ju, boanstvu Sunca. Isklesan (?) iz jednog
bloka, Inke su ga koristile u svojim ceremonijama prilikom prvog dana ljeta. Navodno su
oni "lancima vezivali Sunce" da se ne sputa nie na horizontu nego to je to sluaj s
prvim danom ljeta. S obzirom da je ovakav kamen imao svaki centar Inka, ovo
objanjenje Amerikanca Ephraim Squiera iz XIX stoljea je ostalo popularno i do danas.
U stvarnosti, jo nema ozbiljne teorije kako su ovi kameni objekti stvarno koriteni. Ali i s
3
_______________________________________________________________________
4
_______________________________________________________________________
MENTALNA PIJUNAA
Koje e otkrie obiljeiti slijedee stoljee i milenij !? Jednostavno pitanje. Ali, s obzirom
da tek naputamo prethodni milenij za koji je teko nai odgovor na isto pitanje, ini se
da bi bilo optimistino oekivati da se doe s neim dovoljno imaginarnim i prihvatljivim
u isto vrijeme.
Jedno od njih bi zasigurno mogao biti proces koji se razliito naziva : mentalna
projekcija, kontrolirana astralna projekcija, pijuniranje umom, iskustva van tijela,
nauna promatranja na daljinu... Ili, ono to u Americi oznaavaju kao "scientific remote
viewing". Rije je o tehnikama koje ljubomorno uvaju obavjetajne slube, nauni
instituti i vlade malog broja zemalja. Vojne i obavjetajne slube treniraju agente koji
koriste metode mentalnih projekcija. Svrha ? Da posjete i opiu udaljena neprijateljska i
esto podzemna sklonita koja se ne mogu dosei humanom inteligencijom i satelitskim
obavjetajnim putovima. Agenti na terenu i trenirani antiteroristiki komandosi su
naueni da predvide vrlo vjerojatne situacije u budunosti i da adekvatno reagiraju.
Primjene su brojne, npr. Otkrivanje teroristikih elija, laboratorije naoruanja za
masovno unitavanje, pronalaenje mobilnih Scud projektilnih rampi, laboratorije za
procesiranje droge, itd. Nadalje, ciljevi i primjene tehnika mentalnih projekcija odnose se
i na pokuaj utjecaja na podsvjesno kod odreenih individua koji toga nisu svjesni.
Pojedini pokuaji su bili benigni, oni drugi, s "zlim" namjerama uglavnom su zavravali
neuspjeno. Pretpostavlja se da su se vii nivoi ljudskog polja svijesti umijeali u takvim
sluajevima "oduzimajui" sposobnost mentalne projekcije. Nakon dugogodinjih
istraivanja dolo se do zakljuka da je svaki ovjek, uz odgovarajui trening, u stanju da
ostvari kontroliranu astralnu projekciju. Ili jednostavnije, put do bilo koje toke u
prostoru i vremenu. Ukljuujui put izvan naeg fizikalnog Univerzuma.
Informacije koje slijede zasnivaju se na svjedoanstvu zapadnoeuropskog obavjetajca
Gerald O'Donella koji je tokom 1980-ih bio vrlo aktivno ukljuen u programe Mentalne
pijunae i mentalnih putovanja, Nakon viegodinjeg iskustva, krajem 1980-ih bio je
instruktor da bi se tokom 1990-ih dobrovoljno povukao iz obavjetajnih aktivnosti.
O'Donell je osniva : Academy of Remote Viewing through Space and Time. Prema
njegovim tvrdnjama europske, amerike i nekoliko drugih obavjetajnih slubi imaju jo
uvijek operativne i, klasificirane kao vrhunska tajna, projekte.
U Rusiji tri slube imaju, ili ponovno aktiviraju svoje jedinice mentalne pijunae;
vojna obavjetajna sluba GRU (Glavnoye Tazvedivatelnoye Upravleniye),
kontraobavjetajci FSB (Federalnaya Sluzhba Besopasnosty) i, zamjena za KGB,
SVR (Sluzhba Vneshney Razvedky) :
5
_______________________________________________________________________
mentalne pijunae i kontrole uma. Operativne jedinice su pod kontrolom CIA (Central
Intelligence Agency), DIA (Domestic Intelligence Agency) i vojni INSCOM (Intelligence
and Security Command). Projekti su nosili nazive : SCANATE, SUN STREAK, GRILL
FLAME, CENTER LANE i najpoznatiji, STAR GATE. Civilne obavjetajne agencije su
operirale iz Arlingtona, Virginia, a vojne iz Fort Meada, Maryland. Veliki broj amerikih
istraivakih projekata iz oblasti mentalne pijunae se odvijao u prestinom (i drugoj po
veliini naunoj instituciji u SAD) Stanford Research Institute. Kasnije su prebaeni u
kalifornijsku korporaciju SAIC (Science Application International Corporation), doniranu iz
vojnog budeta. Sjedite je u San Diegou. Upravni Odbor Direktora ove korporacije :
SAIC korporacija je u posjedu Network Solutions, Inc (NSI). NSI je poznat onima koji su
osnivali svoje web stranice. Naime, iskljuivo NSI odobrava nove web adrese od 1995.
(Prije njih to je radila civilna National Science Foundation iz Washingtona). Mogunost
kontrole ? Velika. Mogunost manipulacije. Manje vjerovatno.
Nekoliko rijei o rezultatima koje nudi mentalna projekcija na daljinu.
Da li se uz pomo ovih metoda moe posjetiti bilo koja toka na Planeti ili u
svemiru ? Da. Prostorna barijera se lomi jer se putuje brzinom veom od
svjetlosne. Drugim rijeima, beskonanom brzinom se ostvaruje instantna veza s
eljenom tokom u prostoru.
Moe li se upotrebom ovih metoda pogaati loto ili opklade na konjskim utrkama ?
I, ponovno je odgovor, da. Pod vrlo striktnim laboratorijskim uvjetima, u glavnim
SAD i europskim centrima, postignuta je 100% tonost u pogaanjima. Na
6
_______________________________________________________________________
Lista ide unedogled. ini se da ove metode nude svakom ovjeku mogunost da oslobodi
sve svoje potencijale. Da preuzme kontrolu nad svojom sudbinom. Da promijeni
prioritete u svom ivotu. I da pronikne u dublje shvaanje razloga zato smo ovdje, koja
nam je misija...
7
_______________________________________________________________________
IZGUBLJENE ZEMLJE
Naunici se ve dugo spore o mitovima i legendama prema kojima je u davnoj prolosti
bilo tajanstvenih visokociviliziranih kontinenata koji su propali zbog prirodnih katastrofa.
Legenda o bajoslovno bogatoj Atlantidi sigurno je najpoznatija, Legendu o Atlantidi svi
smo uli ve mali milijun puta, ali uz nju postoje i nauna istraivanja o drugim slinim
mjestima i kontinentima, to je s njima ? Pitam se jesu li kao priu o Atlantidi, svi uli i
za kontinente koji su se zvali Mu, Lemurija ili Atlandija ?
LEMURIJA, IZGUBLJENA ZEMLJA LEMURA
S vie od 20 razliitih vrsta, lemuri su skupina primitivnih primata koji ive samo na
Madagaskaru i nekoliko okolnih otoka. Njihovi su najblii roaci galagi i prstai koji ive u
tropskoj Africi, te lorisi na Indijskom potkontinentu i jugoistonoj Aziji, a svi zajedno
spadaju u polumajmune. Pitanje koje si ne postavlja svatko ali zato to ine mnogi zoolozi
jest, ali kako objasniti ovu neobinu i neujednaenu zoogeografsku raspodjelu !? Tokom
1860-ih godina zoolozi su spremno prihvatili Darwinova naela evolucije i bili skloni
vjerovati da su Afrika, Madagaskar, Indija i jugoistona Azija bile povezane kontinentom
koji se nalazio u Indijskom oceanu i na kojemu su obitavali polumajmuni. To romantino
vienje je nastalo jer su naunici zakljuili
da bez tog mosta maleni lemuri ne bi mogli
svladati morsku povrinu koja se nalazila
izmeu ta dva kontinenta. Naravno nakon
toga smatrali su da je taj kontinent poslije
potonuo, te su tako polumajmuni ostali
izdvojeni na svojim dananjim obivalitima.
Engleski zoolog Philip L. Sclater nadjenuo je
tom hipotetskom "izgubljeni kontinentu"
naziv Lemurija. Daljnje nauno zanimanje
se razvilo 1870-ih, kad je njemaki naunik
Ernst Haeckel tvrdio da je Lemurija bila izvorite ljudske vrste. Danas znamo da je uzrok
nejednake raspodjele polumajmuna razdvajanje kontinenata, da su Afrika i Indija neko
bile cjelina i da su se postepeno prije mnogo milijuna godina razdvojile u ono to danas
gledamo na zemljopisnoj karti. Tako da je ponavljanje teorije o potonulom kontinentu u
ovom trenutku suvino. Zanimljivo je to da prije nego to je otkriveno razdvajanje
kontinenata, nekoliko je poznatih okultista prihvatilo Haeckelov stav o Lemuriji kao
kolijevci ovjeanstva i razvilo svoje jedinstvene i moda pretjerano alternativne teorije o
razvoju ljudske vrste.
TEORIJE O KOLIJEVCI IVOTA
Jedna od najpoznatijih teorija koje su nastale o Lemuriji je manje vie bizarna teorija
gospoe Helene P. Blavatsky, osnivateljice Teozofskog drutva. Gospoa Blavatsky tvrdi
da je bila u psihikoj vezi s eterinim biima koja su joj
otkrila pravu povijest ljudske vrste koja je zaista zapoela
na Lemuriji. Prema Blavatskoj, Lemuriani su trea od
sedam osnovnih rasa (od kojih svaka prolazi kroz sedam
stadija podrasa) koje su nastanjivale zemlju; a dananje je
ovjeanstvo peta rasa. Lemurijani su isprva bili groteskna
bia koja su sliila majmunima, sa tri oka i hemafroditskim
nainom razmnoavanja jajima. Evoluirali su u naprednije
podrase od kojih su neke otile na Atlantidu i postala
osnovna rasa. Kraj njene teorije govori kako je Lemurija unitena stranim vulkanskim
eksplozijama, a Atlantida poslije crnom magijom.
8
_______________________________________________________________________
Gospoa Blavatsky umrla je 1891. ali su njezini sljedbenici otkrivali daljnje fantastine
pojedinosti, te je tako 22. Maja, 1932. godine, "Los Angeles Times Star" objavio lanak
reportera Edwarda Lansera koji je tvrdio da je vidio naseobinu Lemurijana koji ive u
zabiti na padinama Mount Shasta u Kaliforniji. Ironino je to to u stvarnosti Lemurija
nije nikad bila nita do pogrene pretpostavke nekih zoologa iz devetnaestog stoljea, ali
je danas njezino ime poznatije od imena nekih stvarnih drevnih zemalja.
MUU ATLANTIDA JUNOG PACIFIKA
Jo jedna legenda. Jo jedna teorija. Uvodne rijei knjige Jamesa Churchwalda Izgubljeni
kontinent ukratko pripremaju teren za ono to e slijediti; "Edenski vrt nije se nalazio u
Aziji, nego na potonulom kontinentu u Tihom oceanu. Biblijska povijest stvaranja,
ne potjee od naroda s Nila ili iz doline Eufrata, nego s kontinenta Mua, kolijevke
ovjeanstva koji je danas potonuo u moru." Eto, tim rijeima pukovnik i istraiva
James Churchward zapoinje svoju knjigu The Lost Continent, koja je objavljena
1926. Veliki broj etnologa i geografa sudjelovao je u nastanku toga djela podupirui
Churchwardovu tvrdnju. Prema njima kontinent je imao oko 64 milijuna stanovnika prije
nego to je potonuo u oceanu. S ukupnom povrinom od oko 176 milijuna etvornih
kilometara, beskrajno velik Tihi ocean ima vie prostora za potonuli kontinent od mnogo
manjega Atlanskog oceana, za kojega se dri da na svom dnu skriva nestalu Atlantidu.
Meutim, te su tvrdnje, najblae reeno, malo klimave. Ve spomenuta, najpodrobnija
dokumentacija o toj zemlji potekla je upravo iz pera (a da ne spominjemo matu)
bengalskog kopljanika, pukovnika Jamesa Churchwarda. Napisao je etri knjige o
Muu, veinu krajem 1800-tih, koje nisu tiskane sve do 1926. pod naslovom The Lost
Continet Mu.
MONI KONTINENT
Churchwald je tvrdio da mu je sveenik iz hinduskog hrama u Indiji (ili Tibetu, to se
svako toliko mijenja u ostalim Churchwardovim knjigama !), pokazao etiri svete kamene
ploe na kojima je bilo uklesano tajanstveno, dotad nepoznato pismo Naacal, jezik
kontinenta Mu. Intenzivno je prouavao pismo sve dok nije otkrio njegovo znaenje i
deifrirao ga, te je tako saznao da je Mu neko bio moan kontinent na kojem je prije 50
milijuna godina nastala ljudska vrsta. Moemo usporediti usput njegov podatak sa
paleontolokim dokazima da ovjek postoji tek 4 milijuna godina. Mu se prostirao od
9
_______________________________________________________________________
Marijanskog otoja i Havaja 9600 km na jug, prema otoju Fidi, Tonga, Tahiti i
Uskrnjem otoku, tvorei tako polinezijski paralelogram. Nastanjen visokorazvijenom
civilizacijom od 64 milijuna stanovnika (postojalo je oko 10 rasa, od kojih je arijevska
bila dominantna), Mu je bio idilino carstvo kojime vlada kralj Ra Mu. Kontinent su
navodno prekrivale sone livade i plodna polja. Postojalo je miroljubiv ivotinjski svijet,
od kolibria do slonova. I ni jedna ivotinja nije bila opaka. Stanovnici Mua, uglaeni i
mudri ljudi na kraju su se raselili po cijelom svijetu, potiui razvoj svih ostalih
civilizacija. Meutim prije nekih 12.000 godina, zajedniko kataklizmiko djelovanje
potresa, vulkanskih erupcija i plimnih valova unitilo je ovaj veliki kontinent koji je
potonuo na dno Tihog oceana. Ista je sudbina tisuu godina kasnije, zadesila njegovu
koloniju na Atlanskom oceanu, Atlantidu. I tako, danas sve to je ostalo od kontinenta
Mu su ratrkani polinezijski otoci u junom Pacifiku. Meutim, skeptici su ubrzo izloili
mnoge povijesne netonosti i anakronizme kojima su obasuli Churchwaldove knjige. One
koji su voljni vjerovati u ovu teoriju, obeshrabruje to to niti jedan istraiva osim
Churchwalda, nije nikad vidio Naacalploe. A Churchwald nikad nije tono odredio hram u
kojem se navodno uvaju.
MU I DALJE LEGENDA
Naalost, jednako su tako nevjerodostojne tvrdnje drugog zagovaratelja teorije o
postojanju Muua, Francuskog lijenika iz devetnaestog stoljea, Augustusa Le Plongeona.
Augustus je bio prvi koji je iskopao ruevine Maya na meksikom poluotoku Yucatan.
Pokuao je prevesti Troano Codex, jednu od samo tri preostale knjige Maya koju nije
unitio kranski zelot Diego de Landa, panjolski biskup na Yucatanu. Prijevod je bio
fascinantan, ali potpuno izmiljena povijest Mua, koja se temeljila na prijanjem notorno
netonom prijevodu francuskog uenjaka Charles-Etienna Brasseura. Danas mnogi
naunici odbacuju Mu kao lakrdiju, ali tko ih zbog toga moe okrivljavati ? Godine 1959.
pojavilo se izvjee u kojem se tvrdilo da je jedan arheolog u Meksiku pronaao
dokumente koje je tamo davno prije ostavio sveenik s Mua. Meutim, vjerodostojnost
tog izvjea ozbiljno je poljuljana kad je otkriveno da je ime arheologa, Reesdona
Hurdlopa zapravo anagram Rudolpha Rednosea.
ATLANDIJA DRUGA ATLANTIDA
Tajanstvena knjiga Oera Linda navodna je kronika povijesti sjevernog kontinenta imenom
Atlandija, potpuno razliitog od Atlantide, ali jednako izgubljenog. Smjetena uz
nizozemsku frizijsku obalu, ta je idilina zemlja imala suptropsku klimu i ljude koju su
dobro i lijepo ivjeli sve do 2193. pr.Kr., kad je velika katastrofa unitila otok i veinu
stanovnika. Oni koji su preivjeli otputovali su drugdje i utemeljili neke od svjetski
najpoznatijih civilizacija, ukljuujui staroegipatsku, grku i indijsku. Ako svi ti podaci
nisu dovoljno radikalni, ima jo radikalnijih, primjerice podrijetlo njihove civilizacije kao
ogranka civilizacije Atlantide koja je unitena nekoliko milenija prije, frizijski junaci kao
izvorni modeli za norveka boanstva, posjet grkog junaka Odiseja, razvijeni numeriki
znakovi ne arapskog, ve starofrizijskog podrijetla i koritenje Britanije kao kaznene
kolonije ! Ako je njezin sadraj doista istinit, Oera Linda bi zahtijevala od povjesniara da
ponovno razmotre veliki dio ljudske povijesti. to dakle znamo o podrijetlu i povijesti
ovog revolucionarnog dokumenta ?
OERA LINDA, PODRIJETLO RUKOPISA
Prvi je put privukao panju suvremene javnosti 1848. kad je frizijski antikvar Cornelius
Over de Linden (T.J. Oera Linda) pokazao rukopis dr. E.Verwijsu, Pokrajinske knjinice
Leeuwardenu u Friziji. Rukopis je napisan na mekanom papiru crnom tintom koja ne
sadri eljezo i navodno je prekopiran 1256, otkad se nalazi u obitelji Oera Linda. Verwijs
je elio da se knjiga objavi ali kad se obratio frizijkom drutvu da sponzorira taj pothvat,
bio je odbijen, a rad je nazvan krivotvorinom. Godine 1876. znameniti i potovani
londonski izdava Trubner & Co. izdao je knjigu s originalnim frizijskim pismom i
10
_______________________________________________________________________
11
_______________________________________________________________________
12
_______________________________________________________________________
13
_______________________________________________________________________
Zlobni su govorili da Jednorog nije bio privuen djevojkom ve mirisom njezine haljine.
No Europske legende kazuju da je Jednoroga nemogue uhvatiti silom. No kad bi bili
privueni djevom postali bi laka meta za lovce koji bi nesmetano mogli uloviti ili ubiti
ivotinju. Oko 1500. godine, iznimno lijepa serija velikih tapiserija izraena je u Belgiji
kako bi prikazala povijest lova na Jednoroge. Kupio ih je John D. Rockfeller 1922. godine,
a sada su izloene u Cloisters museum u New Yorku. Serija od sedam tapiserija slijedi
lov od poetka do kraja. Jednorog kako je otkriven i gonjen grupom plemia i koji
nisu sposobni uhvatiti ga. U petoj se tapiseriji pojavljuje mlada djevojka koja privlai
Jednoroga i zarobljuje ga, upravo prema vjerovanju kako Jednoroga moe pripitomiti
samo nevina djevojka. U posljednoj tapiseriji, Jednorog biva vezan za stablo koje
opkoljuje okrugla drvena ograda. I upravo je ova posljednja scena postala naj
popularnija, univerzalno prihvaena slika zapadnjakog Jednoroga . "...Well, now that we
have seen each other," said the Unicorn, "If you'll believe in me, I'll believe in
you." - Through the Looking Glass by Lewis Carroll.
14
_______________________________________________________________________
Fetii
Ritual
Ritual ili obred najdjelotvorniji je nain primjene sila magije. Izraz ritual oznaava obiaj
kojim se magija koristi kako bi se stupilo u vezu s nadnaravnim. Ritual ine pojedini
obiaji, na primjer obred prinoenja rtve, ceremonije proiavanja i naravno
povezivanje ovoga svijeta sa zagrobnim svijetom. Obino su se takvi obredi tj. rituali,
odvijali u tajnosti a smatralo ih se svetim. U kasnijim su se fazama pojedinosti vezane uz
obrede poele uvati i u pisanom obliku. Taku su i nastale knjige vjerskih obreda. Inae
15
_______________________________________________________________________
16
_______________________________________________________________________
17
_______________________________________________________________________
18
_______________________________________________________________________
nalik na liskun ili metal, veliine jednog kilometra, do onih najmanjih od nekoliko
centimetara. Constable objanjava da se ne viaju esto jer reflektiraju infracrveno
svijetlo nevidljivo ljudskom oku. Budui da mogu mijenjati boju pod odreenim uvjetima,
kriteri e reflektirati vidljivo svijetlo i tako postati NLO-i. ini se da se mogu snimati
infracrvenim filmom jer njegova knjiga sadri mnogobrojne fotografije navodnih kritera
koje je snimio u pustinji Mojave u Californiji.
IRENJE TEHNO-MITA
Godine 1992. ideja o ivuim NLO-ima koji se katkad nazivaju "bioformi", dobila je
ppublicitet i izvan SAD-a. Britanski autor Andrew Collins u svojoj knjizi Tvorci krugova
govori o tome kako je, dok je traio objanjenje za krugove u itu, otkrio rad dotad
nepoznatog naunika Wilhelma Reicha koji je tvrdio da je pronaao tajanstvenu vrstu
energije koju je nazvao orgon. Collins misli da je u orgonu klju tajne za krugove u itu i
tvrdi da se sve pojave koje su o tome zabiljeene odnose i na Constablove kritere.
Nasuprot tome, ako se kriteri sastoje od orgona, njihov bi povremeni kontakt sa
zemljinom povrinom mogao objasniti krugove u itu. No ipak, ako i pretpostavimo da
zaista postoje, kriteri ne moraju biti jedini oblik atmosferskih nebeskih ivotinja na
naem planetu.
FOO FIGHTERS
Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi savezniki i nacistiki piloti prijavljivali su udne
vatrene lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Oblici poput malih
lopta sjajna bijelog ili crvenkastog svijetla, koje su plesale oko aviona neobino
inteligentno, kao da se igraju i znatieljno ispituju avione. Objekti su nazvani "Foo
Fighters" prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su strahovitu
brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji tadanji
zrakoplov. Iako ih je prouavala ak i NASA-a
do danas nisu objanjeni. Smatrani su i
neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta
mogunost odbaene poto objekti nisu inili
nita to bi direktno ugroavalo sigurnost
letjelice. A osim toga otkriveno je da su ih
takoer viali i ameriki i japanski piloti. Sline
objekte moe otkriti i radar, pa su ih smatrali
beznaajnim sitnicama ili anelima. Constable
vjeruje da su Foo-Fightersi mogli biti jako
primitivne nebeske ivotinje koje su manje osjeajne od svojih divovskih srodnika.
No Foo-Fightersi su takoer mogli biti neobini elektrini ili optiki efekt poput kuglaste
munje ili samo privianja nervozne i premorene posade. Kako god bilo unijeli su strah
meu pilote to se moe vidjeti i iz ove dvije prie. U Decembru, 1944. savezniki pilot je
letio iznad neprijateljskog teritorija na visini od 10.000 stopa. Pretraujui nebo u potrazi
za njemakim letjelicama ugledao je dvije velika vatrene kugle. Ne da nisu nalikovala
njemakim zrakoplovima nego nisu bili slini niemu to je do tada vidio. Neko vrijeme ih
je pratio a onda je odluio otii ali, objekti su ga neprestano pratili. Pilot ih se jo neko
vrijeme na sve naine pokuao rijeiti ali mu nikako nije polazilo za rukom. Napokon su
objekti sami nestali a da nije ispaljen ni hitac.
Jo jedan sluaj opisao je Major William D. Leet : Foo Fighteri B-17, letea tvrava. "Moju
posada B-17 i mene itavim je putem od Klagenfurta u Austriji do Jadranskog mora
pratio Foo Fighter, mali disk. To se dogodilo , kako se sjeam u prosincu 1944 za vrijeme
nonog leta u misiji "Lone Wolf" Major Leet se prisjea da im je asnik tajne slube rekao
koko se radilo o novom njemakom lovcu ali, nije mogao objasniti zato nije pucao na
njih.
19
_______________________________________________________________________
KONTROVERZNA TEORIJA
Nema sumnje da je teorija koja NLO-e smatra ivuim nebeskim ivotinjama veoma
radikalna, te da e je vrlo vjerojatno odbaciti svi konzervativniji lanovi naunih krugova.
Stoga bi zadnju rije trebao imati vodei biolog u zranoj bazi Wright-Patterson u
Daytonu, dravi Ohio, gdje se nalazi zapovjednitvo amerikog zrakoplovstva za
istraivanje NLO-a. Zbog kontroverzne materije, htio je ostati anoniman, ali njegove
rijei sve govore : "Ako bacite kameni u vodu, vidjet ete kako vodene ivotinje nimfe,
rakovi, klenovi, vodeni kukci bjee. Ali prije nego se voda smiri, opet se vraaju i
zantieljno istrauju to se dogodilo.Moda jednako tako djeluju dogaaji na naoj zemlji,
atomske eksplozije, letovi raketa i drugo. Oni moda poremete stratosferu i uzbibaju
samo tkivo svemira, pa svemirske ivotinje znatieljno silaze da istrae to se dogodilo.
Kao zoolog, uvijek sam bio zbunjen injenicom da na naem planetu ne postoje ivotinje
koje ive na nebu. Osobito me je zbunjivalo to to ivotinje imaju nevjerojatnu
sposobnost prilagodbe koju su pokazale tokom evolucije nastanivi sva mjesta osim
neba."
Ako je zamisao Constabla, Cagea i ostalih zagovornika nebeskih ivotinja tona, moda
vie neemo biti zbunjeni neobjanjivim pojavama na naem nebeskom svodu.
Za ljubitelje kontraverznih teorija, ovo je zaista jedna od rijetkih koja je istovremeno
nevjerojatna koliko i nevjerojatno prihvatljiva kao takva. Iako bez dokaza o njihovom
postojanju, moda iznad nas postoje iva bia koja ponekad prouzrokuju neobjanjive
pojave, pa ako je mogue da u morskim dubinama postoje neotkrivena udovita i
zastraujue vodene zmije ili jo bolje, ivui potomci dinosaura a na kopnu, neotkrivena
populacija divovskih humanoida, velikih jetija ili bigfoota zato ne bi nako ivo bie
nastanilo i nebeski svod, pa tko voli nek izvoli. Teorija o nebeskim biima, uzbudljiva
je koliko i susret sa vanzemaljcima. Svak se treba opredjeliti kome e pokloniti svoju
vjeru, malim zelenima ili nebeskim biima. U svakom sluaju, takve teorije ne treba da
zaprepatavaju, jer na svijet je zaista pun i drugih uda o kojima nismo nikada niti
sanjali.
20
_______________________________________________________________________
NORDIJSKA MITOLOGIJA
UVOD
Mitologija sjeverne i istone Europe u sutini je mitologija dviju najvanijih skupina,
naroda germanskog i slavenskog podrijetla. Narodi Germanskog podrijetla ukljuuju
Nijemce, Nizozemce, Dance, veane, Norveane, Islanane, Engleze i ostale podrijetlom
od navedenih; dok su Slaveni sastavljeni od Rusa, Hrvata, Srba, Bugara, Rumunja,
Slovaka, i Poljaka. Ipak drugi su narodi pridonjeli mitolokoj tradiciji tih podruja kao to
su itelji baltike obale, Prusi, Litvanci i Letonci, te jo sjevernije Finci i Laponci. Svi su
ovi narodi grupirani zajedno u mitolokoj povijesti. Kao to su junoeuropske zemlje i
zemlje bliskog istoka grupirane kao antike zemlje. Njihova je mitologija ak mnogo
poznatija u mitolokom smislu, nego to je to mitologija sjeverne i istone Europe, koju u
tradicionalnom stilu zovemo Nordijska mitologija. No iako bi se reklo da su Nordijski
narodi jedni od najstarijih naroda naeg svijeta, Veina slavenskih bogova rijetko su
neto vie od imena, a ono malo to je poznato o njihovom tovanju posljedica je njihova
kranskog dokonavanja. injenica je da je najvei opseg preivjele mitologije iz
sjeverne i istone Europe skandinavskog i islandskog podrijetla. Veina bogova tovanih
u staroj Rusiji kao to je slavenski bog grmljavine Perun, vjerojatno je apsorbirao velik
dio Thorove mitologije, mitologije boga grmljavine Odinova sina. Na Balkanu Slaveni su
se suoili ne samo s pravoslavnim kranstvom, nego su poslije bili i pod vlau islama.
Kako slavenski mitovi nikada nisu bili pribiljeeni, utjecaji kranske i islamske vladavine
zamijenili su domae prepriavanje pria i legenda starih slavena. Istina je zapravo da je
Europska mitologija izbjegla baltikoj sudbini samo zato to je povijesnom sluajnou
bila zabiljeena. U sluaju keltske mitologije, kranski su redovnici u Irskoj briljivo
zabiljeili drevne sage. Nakon to su germanski narodi pregazili zapadne provincije
Rimskog carstva, klasino naslijee Grke i Rima kao i keltsko, sauvano je u
samostanskim bibliotekama.
DUHOVI PRIRODE
Dramatini oblik skandinavije sa svojim elektrinim nebom, ledenim pustoima i
kljuajuim izvorima uvelike je pridonio oblikovanju nordijske mitologije. Takav krajolik
bilo je lako napuiti duhovima prirode. Takvi duhovi lutali su planinama i snjenim
obroncima kao divovi leda, oluje i vatre koji utjelovljuju tajanstvene i prijetee sile
prirode. U podzemnim piljama, mrki patuljci iskopavali su svjetlucave dragulje i metale,
dok su svijetli avolci oivljavali ume i jezera. U slavenskoj mitologiji, vojska ivotnih
sila ispunjavala je svijet i proimala ume, polja i rijeke ivahnim okretnim duhovima
prirode. Jedna od moda najvanijih smjernica u oblikovanju i razumjevanju cjelokupne
nordijske mitologije jesu "Ledeni Divovi". Krajolik skandinavije sa svojim ledenim
obroncma, i ledenim uasima utjelovio se u ljudskom vjerovanju kao Ledeni Divovi,
mone, prijetee i omamljujue ledene mase sjevera. Te su mase bila trajna opasnost
sjevernjacima, vrlo nalik na ledene divove ije e vjeno neprijateljstvo nadvladati
bogove u Ragnaroku, legendi o sudbini bogova. U meuvremenu su ledeni divovi slali
smrzavajue vjetrove da unite pupoljke ili su stresali lavine sa svojih ledenih ramena i
ela. Divovi stijena i oluja utjelovljavali su velike, krne planine i olujne oblake.
Stjenovite provalije i litice stvorili su divovi prejakim koraanjem u osvit vremena.
Planinski divovi , kao i patuljci, osjeali su se najbolje u sumaglici i magli jer bi ih dnevno
svijetlo okamenilo. Time se objanjavaju neke fantastine kamene formacije, kao
Riesengebrige, koje su oblikovali neki nerazboriti divovi kad ih je izlazak sunca zatekao
vani. Isto se tako na Islandu najvii vrhunci zovu se Jolkul, to proizlazi iz rijei Jotun,
odnosno Div. A kad smo ve kod divova, jedna od legendi o nastajanju patuljaka kazuje
kako su iz raspadnutog tijela ubijenog diva Ymira, nastali mrki patuljci. Bogovi su ih
meutim drali suvie runima za gledanje pa su ih osudili na ivot u podzemlju.
Na dnevnom svijetlu bi se kao i divovi, pretvorili u kamen, a time su objenjene mnoge
manje stijene i kamenje ratrkano diljem nordijskog krajolika. Primjerice, vrhovi blizanci
21
_______________________________________________________________________
22
_______________________________________________________________________
odinovskim aktivnostima voa kakav je bio Erik Bloodaxe, Thor je bio ohrabrujua
nadnaravna nazonost. Svoju su mu privrenost iskazivali odabirom prezimena od kojih
su Thorsten ili Thorlof bila najea. Thorov prikladan grmljavinski eki Mjollnir, bila je
arobna sprava sa sposobnostima razaranja, plodnosti i uskrsnua. Upravo zahvaljujui
tim svojim sposobnostima ne iznenauje da je pri kraju Vikinkog razdoblja Thor postao
vei bog od Odina, samo stoljee prije nego to je Skandinavija bila preobraena na
kranstvo. Thorov Mjollnir, bilo je jedino oruje od kojega su prema legendi strahovali
ledeni divovi.
LOKI
Ponekad zvan Lopt, bio je germanski bog vatre i sin divova Farbautija i Laufey. Isprva
nestaan vragolan, Loki je bio smutljivac, varalica i mjenja oblika, a progresivno je
postajao sve zlobniji dok ga naposljetku bogovi nisu
zatoili u pilju do poetka Ragnaroka, kraja svijeta.
Lokijev najvei problem bila je dosada, bio je "umoran od
prediva dana koji se odmotava bez vora ili petlje na
njemu". injenica da su mu roditelji bili divovi moe
pripomoi objanjenju njegove sklonosti zlodjelima. On
jednostavno nije mogao prestati izvoditi smicalice i bogove
izlagati opasnostima, premda bi ih poslije obino njegova
hitra domiljatost spaavala. ak i nakon to je izazvao
smrt Odinova sina Baldera, bogovi su i dalje podnosili
njegovu prisutnost u Asgardu. Meutim kada je stigao na
gozbu boga mora Aegira i poeo uvredama i porugama
kinjiti sve prisutne, njihovom strpljenju je doao kraj.
Lokijev sin Vali bio je pretvoren u vuka koji je smjesta
napao svog brata Narvija i usmrtio ga. Narvijeva crijeva su tad uporabili za vezivanje
Lokija za stijenu ispod zmije iz ijih je usta kapao otrov. U tom uasnom zatvoru bog je
ekao Ragnarok. Tada se trebao osloboditi i pojaviti da bi poveo vojsku zla u njezinu
konanu bitku s bogovima.
VALKIRIE
Jo jedan vaan dio nordijske mitologije su poznate Valkirie. One su izvorno bile zlokobni
duhovi pokolja, mrani aneli smrti koji su lebdjeli iznad bojnih polja kao ptice
grabeljivice dok u ime Odina dodjeljuju sudbinu. Odabrani junaci bili su pokupljeni i
odneseni u Valhallu, nebesko prebivalite Odinove sablasne vojske. Valkirie, demoni
smrti koji su harali bojnim poljima ili olujnim morima, tkajui mreu rata, kao krvoedna
Morrigu iz keltske mitologije. Okrutna misija Valkiria odraavala se u njihovim prijeteim
imenima kao Kretava, Vritea ili Goropadna. Ovaj upeatljivi moderni prikaz zabiljeio
je drevnu viziju Valkiria kao divljih i raspoloenih duhova nereda i razaranja dok jau
na imiolikim zmajevima. U kasnijim nordijskim mitovima Valkirie su uinjene
romantinim anelima, kao Odinomve zatitnice, djevice zlatnih kosa i snjenih ruku koje
su pomno odabranim junacima sluile vjenu medovinu i meso u velikom dvoru Valhalle.
Na bojnom polju lebdjele su iznad gomile kao ljupke labue djevojke ili velianstvene
jahaice Amazonke. Ovaj daleko privlaniji portret razvijen je u Volsung Sagi i
Niebelungenlied, ija je junakinja Brynhild, prekrasna pala Valkiria. Idealizirane Valkirie
bile su beskrajno ranjivije od svojih okrutnih prethodnica i esto su se zaljubljivale u
smrtne junake. Osobito su u opasnosti labue djevojke bile budui da su jednom
uhvaene bez svog perja, mogle lako ostati zatoene na zemlji.
23
_______________________________________________________________________
24
_______________________________________________________________________
otada tvornica u njegovoj zemlji proizvodi kartonske piramide za otrenje britvica (danas
se izrauju od stiropora). Jedan od osobito zanimljivih uvjeta u patentu je slijedei : da bi
dolo do otrenja, uzduna os otrice mora stajati u smjeru Zemljina magnetskog polja.
Ipak, drugi su istraivai podijeljeni u miljenjima o "snazi piramida". Neki navodno nisu
dobili nikakve znaajnije rezultate, pa su poricali postojanje tog fenomena. Nasuprot
tome, dr.Lyall Watson autor Nadranravnog, i dalje je tvrdio da se britvica s dvostrukom
otricom stavljena odmah ispod vrha kartonske piramide
moe svakodnevno upotrebljavati etiri mjeseca, ako su
linije baze piramide postavljene u smjeru sjeverjug i
istokzapad, a otrica britve u smjeru istokzapad.
Meutim, primjetio je da se otrica ne smije jednostavno
staviti na dno, ve na neku podlogu visoku treinu visine
piramide, te da se piramida za vrijeme pokusa treba
drati dalje od elektrinih aparata. Mehanizam kojim se
postiu ti uinci jo je uvijek tajna. Watson je nagaao
da moda oblik piramide pokree unutranje magnetsko polje koje potie obnovu kristala
po rubu tupe britvice. Gaussova mjerila pokazala su da zaista dolazi do magnetske
indukcije koja stvara jako magnetsko polje koje zatim uzrokuje elektromagnetsku
dehidraciju zraka, to bi objasnilo prije navedeni uvjet patenta, kao i potrebu da se
piramide dre podalje od elektrinih polja koja mogu utjecati na njihovu magnetsku
aktivnost.
ZAGONETKA SFINGE
Od vremena staroegipatskog Novog Kraljevstva (oko 1400. g.pr.Kr.) pa sve do osnivanja
suvremene egiptologije prije vie od jednog stoljea, vladalo je ope miljenje da je
velika sfinga u Gizi postavljena na ulaz velikih piramida kako se uvijek vjerovalo kao
njihov uvar, napravljena zapravo prije razdoblja etvrte dinastije (koje je zapoelo oko
2550 g.pr.Kr.). S druge strane, istraitelji iz dvadesetog stoljea vrsto su uvjereni da je
upravo tada ona i napravljena oko 2500 g.pr.Kr. za vrijeme etvrte dinastije i vladavine
faraona Khafre (Kefrena) i da je njegovo lice upotrijebljeno kao model za lice sfinge.
1991. godine, egiptologe je uzdrmala vijest dr. Roberta Schocha, geologa sveuilita u
Bostonu, da postoje dokazi koji pokazuju da su ranija miljenja bila ipak tana i da Velika
sfinga najvjerojatnije datira iz 7000. 5000. g.pr.Kr. Tanije, Schoch tvrdi da trup sfinge
datira iz tog razdoblja, te zakljuuje da je taj velianstveni div izgraen u nekoliko faza,
od kojih je u prvoj fazi napravljen trup, a u zadnjoj je isklesana stranja strana.
Veina egiptologa smatra da je sfinga bila napravljena kao uvar piramida, ali ako je
Schoch u pravu, ona je postojala nekoliko tisuljea prije tih graevina. Roberta Schocha
do tog su zakljuka doveli tragovi djelovanja vremenskih prilika koji su vidljivi na sfingi
jer, dok druge graevine na ovom podruju imaju tragove abrazije pijeska i vjetra, na
sfingi se vide tragovi erozije koju je uzrokovala voda, a posljednje je razdoblje poplava
i kia ovdje bilo izmeu 12.000 i 3.000. godina
prije Krista. Njegovo odreivanje starosti sfinge
podudara se sa seizmikim ispitivanjima, pa se
nada da e dobiti doputenje egipatske vlade da
uzme uzorke sa sfinge za radioizotopno ispitivanje
pri kojemu se upotrebljava klor. Osim toga Schoch
ne vjeruje u teoriju da sfinga ima Kefrenovo lice.
Njegove tvrdnje potkrijepio je pozivajui se na
dokaze newyorkog forezniara Franka Dominga,
da je lice sfinge izrazito "afriko" (tj.negoidno). Iako su njegova istraivanja nauno
zasnovana, Schoch nije jedini suvremeni istraiva koji tvrdi da sfinga potjee iz
razdoblja prije dinastija. U knjizi Zmija na nebu, samouki egiptolog John Anthony West
iznosi miljenje da je sfinga napravljena najkasnije 10.000 g.pr.Kr. ali je njegovu teoriju
da su je napravili preivjeli s atlantide, zajednica egiptologa odbacila kao neosnovanu.
Novinar Graham Hancock u svojoj knjizi Otisci bogova tvrdi da je sfinga doista
25
_______________________________________________________________________
26
_______________________________________________________________________
Promatra - Vrijeme
Nekoliko teorija koje se koriste oko razmiljanja o putovanju kroz vrijeme dosta su
jednostavne i ve dosta poznate javnosti. Takvim se teorijama fiziari koriste ne samo da
bi "putovali kroz vrijeme" ve i da bi se protumaio sam pojam vremena. Uzmimo primjer
promatraa i vremena. Protok vremena poinje ovisiti o gibanju promatraa. Uzmimo za
primjer dva blizanaca od kojih jedan putuje velikom brzinom kroz galaktiku i nakon
povratka na Zemlju ustanovljava da je njegov brat ostario mnogo vie od njega. Takve
pojave se svakodnevno primjeuju u fiziarskim eksperimentima i zaista nema nikakve
sumnje da je u odreenoj mjeri mogue kontrolirati gibanje kroz vrijeme. Stvari meutim
postaju krajnje problematine kad se upitamo da li je mogue otputovati u prolost,
a specijalna teorija relativnosti sugerira matematiku mogunost : gibanje bre od
svjetlosti bi omoguilo gibanje u prolost.
Crvotoine
Crvotoine su cijevi koje povezuju udaljene toke prostora tako da put kroz njih moe biti
mnogo krai nego put kroz normalni prostor. U naelu, crvotoina bi mogla biti takva da
27
_______________________________________________________________________
nam omogui put na drugi kraj galaktike za svega par sekundi, dok svjetlost putujui
kroz normalni prostor do tamo treba tisue godina. Premda smo se sa svjetlou utrkivali
nesportski upotrijebivi preicu kroz crvotoinu rezultat se rauna tj. ispada da smo
efektivno putovali bre od svjetlosti i teorija relativnosti pokazuje da takvu crvotoinu
moemo iskoristiti kao vremeplov i moemo se vratiti s drugog kraja galaktike prije nego
smo uope krenuli na put. Ostaje pitanje da li je postojanje crvotoina u skladu sa svim
poznatim zakonima fizike i ako jest da li bismo ih mogli konstruirati kad bismo raspolagali
dovoljno naprednom tehnologijom. Crvotoinu moete zamisliti kao liniju ili tunel koja
spaja dva udaljena dijela prostora. Tako je mogue od toke A do toke B doi kraim
putem kroz crvotoinu bre nego to svjetlost obavi put kroz normalni prostor.
Egzotina Tvar
Ako bi eljeli sagraditi vremenski stroj, i teoretski gledano naemo crvotoinu o kojoj
smo malo prije govorili, mislili bi da je mogue napraviti taj famozni skok kroz vrijeme.
No ima jo jedna manje poznata injenica u vezi stabilnosti tih crvotoina ili tunela za
koju se smatra da bi bila neizmjerno potrebna u sluaju putovanja kroz vrijeme.
Crvotoina u prostor-vremenu se obino vrlo brzo stee i puca prije negoli bilo to moe
proi kroz nju. Da bi se ona uinila dovoljno stabilnom da moe posluiti kao vremeplov,
nuno je ojaati je tzv. egzotinom tvari. Ta tvar ima neobina svojstva : njena masa je
negativna i ponaa se, grubo govorei, antigravitacijski. Problem je da takvu tvar nismo
nikad vidjeli u prirodi i ne znamo da li je njeno postojanje uope doputeno zakonima
fizike. Jedna od indicija da egzotina tvar nije samo san ambicioznih konstruktora
vremeplova dolazi nam iz astronomskih promatranja koja posljednjih godina snano
ukazuju na to da je itav svemir proet neim to se u argonu naziva "tamna energija"
koja se ponaa upravo kao i egzotina tvar - tjera svojim antigravitacijskim ponaanjem
svemir na ubrzano irenje. S druge strane, mogue je da ova svemirska tamna energija
nije u pravom smislu neka tvar od koje bi bilo mogue nainiti vremeplov ve samo
specijalno svojstvo vakuuma. Slina je situacija s obinom energijom vakuuma. Vakuum
je teoretski gledano prazan prostor za koju znamo da postoji, ali ga ne moemo iskoristiti
u praktine.
Ukoliko zanemarimo fizikalne probleme pri konstrukciji vremeplova, ostaje nam pitanje
da li je postojanje vremeplova u sukobu s elementarnom logikom. Klasian je prigovor
mogunosti putovanja kroz vrijeme paradoks samoubojstva. Pretpostavimo da se
temponaut vrati u prolost i ubije samog sebe dok je jo bio dijete. No onda on nee ni
odrasti, a kamoli ui u vremeplov i ubiti se. Logika kontradikcija je oita i pitanje je kako
priroda moe sprijeiti takvu situaciju, a da svejedno dopusti putovanje kroz vrijeme.
Ustvari priupitajmo se da li ovjek u ivotu postupa po svojoj slobodnoj volji ili je on
samo dio velikog svemirskog mehanizma pa je svaki na in, ukljuujui ulazak u
vremeplov i ubijanje samog sebe odreen zakonima fizike i poetnim uvjetima u trenutku
nastanka svemira. No za sada je bolje izbjei takva filozofska pitanja i ograniiti se na
teoretske mogunosti. Zamislimo na primjer to se dogaa ako instaliramo vremeplov na
bilijarski stol i poaljemo bilijarsku kuglu u prolost upravo tako da nakon izlaska iz
vremeplova udari i skrene samu sebe s putanje prema vremeplovu. Naime, ta bi se kugla
u odreenim vremenskim razmacima neprekidno pojavljivala i odbijala samu sebe kroz
vremenski stroj u prolost gdje bi opet udarila samu sebe i opet ula u vremenski stroj.
Takvom kretanju ne bi bilo kraja. To je paradoks skoro ekvivalentan paradoksu
samoubojstva, ali takav postupak je zapravo mogue egzaktno opisati jednadbama
fizike.
Analize pokazuju da uvijek postoji neko rjeenje situacije. U primjeru s bilijarom kugla
moe uz iste poetne uvjete samo okrznuti samu sebe i malo se skrenuti s putanje tako
da nakon prolaska kroz vremeplov ne doe do eonog sudara ve samo do spomenutog
okrznua i odmah kontradikcija nestaje. Na isti nain uzmemo da samoubojica loe gaa
28
_______________________________________________________________________
i samo ranjava samog sebe to mu narui zdravlje i vie ne moe vjeto rukovati
orujem u svojoj prolosti i upravo to je razlog zato loe gaa u tom pokuaju
samoubojstva. Tako putovanje vremeplovom postaje vrlo udno, uzroci i posljedice se
mijeaju i gube svoj identitet, ali elementarno logiko protuslovlje je izbjegnuto.
MULTIVERZUM
Kad ve raspravljamo o ovakvim logikim problemima putovanja kroz vrijeme moramo
napomenuti jo jednu teoriju. Moemo zamisliti nae postojanje kao takozvanu ideju
multiverzuma ili paralelnih svemira. Rije je o neobinoj mogunosti da se svemir u
svakom trenutku rascjepljuje na mnotvo drugih svemira i svaka naa odluka i
mogunost se realizira u nekom od tih paralelnih svemira. Danas odluujemo ostati u
krevetu i izbjegnemo pad niz stepenice i izvinuti gleanj. U nekima od tih svemira
Thuram je pao preko one lopte i Hrvatska je prvak svijeta u nogometu, a u nekima od
svemira na ve prije spomenuti samoubojica je zaista uspio u svojem naumu i ubio se.
Kontradikcije nema jer on ne mora preivjeti u svakom svemiru. Ovo moe zvuati kao
nauna fantastika, ali mnogi ugledni fiziari ozbiljno shvaaju ovakve ideje koje su
zapravo inspirirane neobinim svojstvima kvantne mehanike.
PUTOVANJE KROZ VRIJEME SA FIZIKIM TIJELOM
Teoretski postoje dvije mogunosti putovanja kroz vrijeme. Mogunost dematerijalizacije
cijelog tijela te ponovna materijalizacija u nekom drugom vremenskom razdoblju. Takvu
vrstu dematerijalizacije nazivamo sa fizikim tijelom. Jer ona ukljuuje putovanje kroz
vrijeme vlastitim tijelom. Temponaut (putnik kroz vrijeme), nakon dugotrajnog paljivog
pripremanja ulazi u Kabinu i koncentrira se na svoj zadatak. Operatori izvan Kabine
ukljuuju ureaje za kontrolu putovanja. Nakon nekog vremena otvaraju se Vremenska
Vrata. Slijedei instrukcije, temponaut prolazi kroz Vremenska Vrata i putuje u
drugu vremensku toku. Za njega se u njegovom subjektivnom poimanju vremena i
vremenskog slijeda nita nije promijenilo, kao da putuje npr. od Londona do New Yorka.
Prvo se nalazi u Londonu, zatim u avionu pa onda na svom odreditu. Sva sloenost
takvog putovanja nalazi se u avionu ija kompleksna konstrukcija to omoguuje. Isto je i
sa Kabinom ija tehnika sofisticiranost omoguuje da fiziko tijelo moe biti preneseno u
neku drugu vremensku toku. Temponaut koji fizikim tijelom putuje u drugo vrijeme
"nestaje" iz Kabine i pojavljuje se na "drugoj strani". Masa koja nestaje kompenzira se
ekvivalentnom masom vode to je u skladu sa poznatim zakonima fizike. Putnik kroz
vrijeme nalazi se tako sa svojim fizikim tijelom u nekom drugom vremenu, moda ak i
na istom mjestu od kuda je krenuo putovanje, ali nekoliko stoljea ili milenijuma prije.
Fiziko putovanje kroz vrijeme je vrlo teko za izvesti. Tijelo koje imamo u sadanjem
trenutku, teko je prilagodljivo na okolinu druge epohe te postoji veliki rizik da se
prenesu bolesti i virusi nepoznati u to vrijeme. Zato takav putnik prolazi vrlo rigorozan
pripremni trening. Pored toga, ako se gleda isto tehniki, nije jednostavno
dematerijalizirati tijelo te garantirati njegovu savrenu materijalizaciju nakon povratka.
PUTOVANJE KROZ VRIJEME SA SUPTILNIM TIJELOM
Drugu mogunost putovanja kroz vrijeme nazivamo sa suptilnim tijelom jer ona ne
ukljuuje dematerijalizaciju naeg vlastitog tijela ve se samo svijest ovjeka
materijalizira u nekom drugom razdoblju i nekom drugom ivom biu. Kao i u
prethodnom putovanju i ovdje temponaut nakon intenzivne pripreme ulazi u Kabinu i
koncentrira se na svoju misiju. Izvan Kabine, operatori ukljuuju kontrolne ureaje.
Nakon nekog vremena ispred temponauta se otvaraju Vremenska Vrata koja izgledaju
kao prozor svijetla iz druge realnosti. Temponaut odlazi kroz taj prozor i stie u neku
drugu vremensku toku u prostoru. U ovom sluaju, za svoje kretanje on treba koristiti
tijelo nekog ivog bia iz vremena u koje odlazi. Njegova svjesnost se usklauje sa
osobom u ije tijelo ulazi i za kratko vrijeme postoje dvije osobe u jednom tijelu. Polazna
toka za ovo je teza o postojanju due, svjesnosti i suptilnog tijela, dok je fiziko tijelo
29
_______________________________________________________________________
poput odijela koje nosimo tokom svakog ivota. Smatra se da se svjesnost moe prenijeti
ne samo u drugo ljudsko bie ve i u tijelo ivotinje. Tako bi bilo mogue gledati kroz oi
sokola i uti uima lisice. Iako se na prvi pogled putovanje suptilnim tijelom ini
jednostavnijim od onog koji zahtijeva potpunu dematerijalizaciju tijela, ono je jednako
sloeno za izvesti. Kod ovog putovanja potrebno je da sustav vrijeme prostor stalno
bude 'otvoren' tako da se ne izgubi veza izmeu suptilnog tijela koje putuje i fizikog
tijela koje se nalazi u Kabini.
DOKAZI O PUTOVANJU KROZ VRIJEME
Znate li da smo ve ostvarili putovanje kroz vrijeme ? Uobiajeno je da uivamo u
matanjima o putovanju kroz vrijeme u nauno fantastinim filmovima i knjigama. Nismo
ni svjesni da je granica izmeu stvarnosti i mate esto vrlo mutna. Fiziar koji tu granicu
ini jo mutnijom je J. Richard Gott, profesor astrofizike na Sveuilitu Princeton, jedan
od vodeih kozmologa dananjice, osoba koja promilja probleme poput nastanka
Svemira i organiziranja natjecanja srednjokolaca u znanosti.
Dr. Gott je poznat po svom opirnom radu na problematici velikih struktura u Svemiru,
kao i teoriji nastanka Svemira. Radovi na temu gravitacije doveli su ga do nekoliko
vanih teoretskih otkria, ukljuujui i mogunost vremenskog putovanja u prolost.
Dr. Gottova dostignua proteu se takoer i na edukaciju znanosti. H. G. Wells je napisao
knjigu "Vremenski Stroj" jo 1895. godine. To je bilo 10 godina prije specijalne teorije
relativnosti. U to doba, sa Newtonovom teorijom gravitacije, putovanje kroz vrijeme je
izgledalo nemogue. Ali sa Einsteinovom specijalnom teorijom relativnosti, satovi koji se
kreu kuckaju sporije, a kasnije, sa opom teorijom relativnosti, prostor i vrijeme se
mogu zakriviti. Tako je mogunost putovanja kroz vrijeme postala realnost. Isto se moe
rei za Carl Saganovu knjigu "Kontakt" o crvotoinama. Sagan je zamolio Kip Thornea da
proui da li fizika crvotoina ima smisla. Tada je Kip Thorne ozbiljno pogledao u fiziku
crvotoina i pronaao da su takvi uvjeti i rjeenja mogui. Ako bi imali takve crvotoine,
mogli bi ih iskoristiti za izradu vremenskog stroja za posjet prolosti. Veina naunika
smatra da nauna fantastika esto potakne na zanimljiva nauna istraivanja. Federacija
Damanhur, dobro je poznata irom svijeta po svojim neobinim eksperimentima koji bi
se mnogima mogli uiniti kao ista nauna fantastika - da nije praktinih i naunih
dokaza koji ih ine stvarnim. Ujedinivi znanost, umjetnost, tehnologiju i duhovnost,
istraivai Damanhura esto bi uspijevali u onome to je ostatak svijeta smatrao za
nemoguim. Tako je bilo i sa eksperimentima putovanja kroz vrijeme. Veina ljudi smatra
putovanje kroz vrijeme istom fantazijom dok je manji dio otvoren i na tu mogunost te
si postavlja pitanja o pravoj prirodi stvarnosti koju moemo iskusiti kroz svoja osjetila.
Bez obzira da li istraivanja u Damanhuru smatrali istinitim ili ne, bitno je da u svima
nama ona pokreu neka nova pitanja i ideje koje prelaze okvire nae svakodnevnice.
Teorijska istraivanja koja se nalaze iza ovih eksperimenata rezultat su prouavanja
Ezoterne Fizike koja se kao posebna disciplina studira na Olami Damanhur Univerzitetu.
Kada su Oberta Airaudija (inicijatora osnivanja Damanhura i mnogih istraivanja koja
Damanhur provodi) pitali, emu toliko truda da se postigne putovanje kroz vrijeme,
njegov odgovor je glasio : "Damanhur eli biti inovativan element drutva koji predlae
ideje koje e ljudi u novom milenijumu dovesti do savrenstva. To su stvari i ideje koje
teko da moemo i zamisliti. Za tako neto, potrebno je da ljudi promjene svoje ustaljene
naine miljenja Danas, mnogi ljudi u svijetu razmiljaju kao da su na poetku 20 st. a
ne u novom milenijumu. Moda e Damanhur koji nastoji kombinirati duhovna uenja sa
tehnologijom, moi predloiti neke naine na koje ovjeanstvo moe evoluirati i proiriti
se u vremenu i prostoru."
PUTOVANJE U BUDUNOST
Stephen Hawking, veliki suvremeni fiziar, u svom intervjuu 1995. godine, izjavljuje kako
je putovanje kroz vrijeme teoretski mogue, jedini problem je da ono zahtijeva toliko
enormno mnogo energije koju nije mogue prikupiti niti na jedan od poznatih naina.
30
_______________________________________________________________________
31
_______________________________________________________________________
32
_______________________________________________________________________
33
_______________________________________________________________________
1978. godine, zapoeo istraiva Zemljine energije Paul Deveraux, prikazano je da barem
jedan od uspravnih kamena Rollrighta u Oxforshireu pokazuje brze fluktuacije magnetske
energije i jako magnetsko polje. Zanimljivo je da su ljudi slomljenih udova stoljeima
posjeivali Rollright Stones, vjerujui da e im kamenje pomoi, a dananja bolnika
terapija otkrila je da elektromagnetizam ubrzava postupak zacjeljenja slomljenih kosti.
Je li i to tek sluajnost ? Moda su te sile bile poznate graditeljima Stonehengea i ostalih
megalitskih zdanja, pa su ih za tu svrhu podignuli na mjestima djelovanja Zemljine
prirodne energije. I opet, Zmajev projekt je pokazao da su mnogi megaliti smjeteni
na mjesta s geolokim poremeajima, ili u njihovoj blizini, poput tektonskih intruzija ili
radioaktivnih podruja.
Pri razmatranju Zemljine energije, neizbjeno se dolazi do zmajevih linija, ravnih
zamiljenih crta koje spajaju prethistorijske i pretkranske spomenike, sveta mjesta i
drevna magina podruja i koje vizualno ocrtavaju gustu mreu podzemnih kanala
zemljine energije. Iako je tu ideju prvi put ozbiljno primijenio na britansko otoje 1921.
godine istraivaki amater Alfred Wtkins, u Kini je stvarnost lung meia ili "zmajevih
tragova" (to je i nadahnulo naziv Devereuxova projekta) prihvaena ve stoljeima. I ne
samo to; ta ideja daje intrigantnu paralelu sa shvaanjem o energetskim tokama koje
su temelj akupunkture, jo jedne drevne kineske tradicije. Na Zapadu, tema o Zemljinoj
energiji jo uvjek potie kontroverzne stavove, ali vie nema sumnje u njezino postojanje
ni snagu. Jedno snano iskustvo o njezinu djelovanju doivio je zapanjeni mladi William
Lincoln 25. Augusta, 1974. godine, uveer. On i trojica prijatelja uli su u prsten koji su
tvorila stabla bukve oko okrugla drevnog nasipa koji se zove Chanctonburry Ring,
sjecita pet energetskih linija na vrhu breuljka Washington, West Sussex, kad ga je
iznenada neka nevidljiva sila podignula u zrak vie od metra. Tamo je ostao barem 30
sekundi, lebdei vodoravno i urlajui od straha, a zatim je pao na zemlju. Moglo bi to biti
samo sjeanje o snazi prolosti koja se ponekad javlja ak i u sadanjosti.
34
_______________________________________________________________________
ATLANTIS
Suvremeni ovjek ima iluziju da je ovjek iz prolosti bio primitivni divljak, bez imalo
tehnoloke spoznaje, osim uporabe kotaa i vatre. Ali piramide u Egiptu, udesni megaliti
u Engleskoj (Stonehenge, i dr.), kao i ostaci drugih civilizacija od Mezopotamije do June
Amerike, svjedoci su vanrednih ljudskih sposobnosti tisuama godina prije suvremene
civilizacije. Zato je sve vie onih koji znaju da su stari narodi bili mnogo naprednijima no
to smo mi to danas spremni priznati. Javlja se sve vie onih koji su uvjereni da su
nekada postojale civilizacije razvijene poput dananje, a brojni "ufolozi" ove teorije
povezuju s vanzemaljskim civilizacijama. Najpoznatija pria svakako je ona o Atlantidi,
kontinentu koji mnogi vjeruju da se nalazio na mjestu dananjeg Atlantskog oceana...
ATLANTIDA - OPIS VELIINE I MOI
O Atlantidi zapis nalazimo u dijalozima Timaj i Kritija, grkog filozofa Platona
(427-347. pr.Kr.). Najpoznatiji citat nalazimo u Timaj 24e : "Ispred tjesnaca koji vi
nazivate Heraklovim stupovima, nalazio se otok vei od Libije i Azije zajedno; s njega su
oni koji su tada putovali mogli prijei na ostale otoke, a s njih na cijeli kontinent sa
suprotne strane koji je okruivao ovo pravo more." Trebamo razjasniti neke pojmove iz
Platonovog citata. Prvo, Heraklovi stupovi su antiki naziv za Gibraltarski tjesnac. Libija
je naziv za Afriku, mada su stari Grci mislili da je ona
mnogo manja no to je danas poznato. Azija je
ustvari naziv za Malu Aziju, koja odgovara dananjoj
Turskoj. Tako Atlantida nema povrinu veu od Azije i
Afrike zajedno, nego je vea od Sjeverne Afrike i
Turske zajedno, to opet daje prilino respektabilnu
veliinu. Zanimljivo je da Platon zna za postojanje
otoka u Atlantiku, kao i za kontinent s druge strane
Atlantika, odnosno Ameriku. To je samo dodatni
dokaz da su stari narodi mnogo bolje poznavali
zemljopis i putovali svakako vie i dalje no to smo i slutili. Platon Atlantidu slika kao
jednu razvijenu civilizaciju, ali razvijenu sa stanovita antikog ovjeka. Atlantida je
dobila ime po Atlasu, bogu koji na svojim pleima dri itav svijet. To je tipian grad
drava, koji u nekim svojim detaljima podsjea na Babilon iz vremena VI stoljea pr.Kr.
Atlantida je mona drava koja vlada i dijelovima Sredozemlja i koja dolazi u sukob s
Atenom. U tom ratu Atenjani pobjeuju i protjeruju Atlantiane iz Afrike i Evrope.
KRAJ ATLANTIDE
"Kasnije, uslijed strahovitih potresa i potopa, tokom jednog jedinog dana i sljedee
pogubne noi, utonu u zemlju otok Atlantida, potonu u more i nestade. Stoga je sada
more tamo besputno i neispitano, jer smeta muljevito i plitko dno, koje je otok, spustivi
se, ostavio za sobom" (Timaj 25d). Prema Platonu, kraj Atlantide doao je kroz
iznenadnu i strahovitu kataklizmu (koja je razorila i staru Atenu). Debele naslage mulja
kod Gibraltara posljednji su tragovi negdanje mone civilizacije. Sve se ovo, prema
Platonovoj kronologiji, odigralo negdje oko 95. stoljea pr.Kr.
RAZLOZI ZA SUMNJU
Platon istie da je do ovih podataka doao iz spisa njegovog slavnog pretka Solona
(640-560 pr.Kr.), atenskog vladara, koji je opet do svih ovih podataka doao od
egipatskih sveenika iz Saisa. Meutim, iako je povijesno tono da je Solon putovao u
Egipat, nema nigdje bilo kakvog spominjanja Atlantide. Isto tako, nigdje u Egiptu nije
pronaen niti najmanji nagovjetaj prie o Atlantidi. Stoga je izvjesno da se Atlantida
prvi puta spominje tek kod Platona, a njegovo izmiljanje Solonovih i egipatskih zapisa
dostatno je za odbacivanje povijesne pouzdanosti Platonove Atlantide. Dodatni razlog
35
_______________________________________________________________________
36
_______________________________________________________________________
37
_______________________________________________________________________
38
_______________________________________________________________________
39
_______________________________________________________________________
Njegove rijei isto kao i prije 66 godina imaju istu vrijednost. Znanost kao utvrena i
dokazana ne prua mnoge mogunosti skretanja sa njenog glavnog puta, no uz nju teku i
bezbrojni mrani putevi koji vode do neoekivanog i nepojmljivog. Mi se kreemo upravo
tim sporednim putevima, istraujemo neobine pojave, najpoznatije tajne cijelog svijeta i
manje poznate zagonetke koje nita manje ne zauuju od onih poznatijih. Jedna od
nerjeenih tajni naih vremena koja je bila ciljem mnogih pokuaja prevara i obmana je
ona o divovskim humanoidima. Nikada istraivanja nisu donijela neke vee rezultate ili
bolje rei konkretne dokaze o istinskom postojanju divovskih humanoida. Upravo zato jer
jo nema dokaza o njima.
NA TRAGU JETIJA
Jeti ili snjeni ovjek obino se zamilja kao velika dlakava ivotinja nalik na ovjeka.
Mnogi oevici tvrde kako su ovakvu ivotinju kako nakratko hoda snijegom prekrivenim
planinama ostavljajui za sobom goleme tragove. Istraivanja zoologa Ivana T.
Sandersona i dr. Bernarda Heuvelmansa te kriptozoologa Lorena Colemana otkrila su da
bi se Jetiji mogli svrstati u tri zasebne morfoloke vrste s
potpuno razliitim prebivalitima. Prva vrsta je patuljasti Jeti
nazvan teh-Ima, druga vrsta je pravi Jeti ili meh-teh i trea i
najimpozantnija vrsta je divovski Jeti poznat pod imenom dzuteh (krupna stvar) ili rimi, tok, i nyalmo. Patuljasti Jeti visok je
oko jednog metra ima gusto crveno krzno i malu grivu.
Ostavlja tragove velike 13 cm nalik ljudskima a ivi u niim
dolinama Himalaje u Nepalu i Tibetu te u gornjem podruju
Brahmaputre. Prema Sandersonovu miljenju teh-Ima mogao
bi biti primitivna rasa malih dlakavih ljudi, neka vrsta
protopigmejaca. Druga vrsta "pravi" Jeti najee se pojavljuje
u takozvanim vienjima snjenog ovjeka. Dosta je krupan i
velik kao ovjek od metar i pol do metar i osamdeset visine,
prekriven je kratkim gustim krznom crvenkastosmee boje katkad sive. Iako prebiva na
istim mjestima kao patuljasti Jeti, obino nastanjuje vie planinske ume, ali se katkad
upuuje preko snjenih polja u potrazi za hranom ostavljajui poznate treagove
"snjenog ovjeka". Iako slini ljudskim stopalima, mogu se odmah razlikovati njegovi
tragovi od ljudskih po tome to mi je drugi prst vei od palca.
Divovski jeti , dzu-teh, rimi, tok ili nyalmo udomaen je u najsurovijim podrujima
istonog Tibeta, Sikkima, Bangladea, Mayanmara, Mandurije i sjevernog Vijetnama.
Unato svojoj veliini, vrlo je srameljiv, glava mu je spljotena, ima dugo upavo krzno
crne ili tamnosive boje. Za razliku od "pravog" jetija, njegovi otisci stopala jako slie na
ljudske ali tragovi otkrivaju da na svakoj nozi ima dva jastuia.
NAVODNI DOKAZI O POSTOJANJU JETIJA
Svako toliko na Zapad procure izvjea o pronaenim djelovima jetija. Meutim, nakon
ispitivanja potvrde se uobiajene pretpostavke. Sir Edmund Hillary je 1960. godine, za
vrijeme tromjesene ekspedicije u Nepalu, u samostanu Khumjung vidio navodni jetijev
skalp. Dobio je doputenje da ga uzme na ispitivanje u Europu, gdje je utvreno da se
radi o planinskoj divokozi (Capricornis sumatraensis). Stoga je sve proglaeno prevarom,
ali jedna injenica se nije uzela u obzir. U nepalskim vjerskim obredima "jetijev skalp"
40
_______________________________________________________________________
nosi osoba koja ima ulogu jetija. To naime znai da skalp predstavlja jetija, a ne da mora
potjecati od njega. Zapadnjaci esto grijee podrazumjevajui da "jetijev skalp" mora
pripadati jetiju, ime se moe objesniti zbrka oko skalpa iz Khumjunga.
Drugi poznati dokaz o postojanju jetija. Nepalski samostan Pangbocheu posjedovao je
navodno ouvanu jetijevu ruku. Sa nje su uzeti uzorci koe i kosti koje je analizirao
antropolog profesor Osman Hill i njegov tim na kalifornijskom sveuilitu u Los Angelesu.
Tu su pokazali da tkiva pripadaju nepoznatoj vrsti primata. Jo uvjek postoje slike ruke,
ali sama ruka je tajanstveno nestala u Aprilu, 1991. godine i nikad vie nije pronaena.
Prije nego je usljedilo razaranje tibetanskih samostana, kada je Kina pripojila Tibet, lama
Chemed Rigdzin Dorja Lopu izjavio je da je 1953. godine, pregledao dva mumificirana
primjerka rimija, ili divovskog jetija. Jedan se nalazio u samostanu Sakyi a drugi u
samostnu Riwoche u provinciji Kham.
Meutim, ne mogu se sva otkria objasniti pokuajima prevara. Ekspedicija u Nepal koju
je 1953. godine, organmizirao teksaki naftni miljuna Tom Slick, vratila se s jetijevim
izmetom. U njemu je otkrivena nepoznata vrsta parazita a budui da ivotinjske vrste
esto imaju parazite svojstvene samo njima, dobiven je dokaz da postoji barem jedna
vrsta jetija koja je poput njegovih parazita, zaista nova vrsta.
KRVNE VEZE !?
to je najzanimljivije iste takve tragove s druge strane oceana ostavlja amerika
tajanstvena ovjekolika ivotinja, bigfoot ili Sasquatch, a i opisi divovskog jetija i bigfoota
su slini. Zapravo opisi su toliko slini da kriptolozi vjeruju da spadaju u istu vrstu. Vrsta
bi mogla biti Gigantopithecus u koju spadaju velika stvorenja nalik majmunima koji su
ivjeli u sredinjoj Aziji, a vjeruje se da su izumrli prije oko 300.000 godina. Sve do sad
nije pronaen uzrok njihova izumiranja, a u vrijeme postojanja Gigantopithecusa, Azija je
kopnom bila povezana s Aljaskom. Budui da su mnoge ivotinjske vrste prele to kopno
te se nastanile i udomaile u Novom svijetu, lako je mogue da je i Gigantoputhecus
uinio isto. Ako bi se prihvatilo ovo objanjenje i ako je mogue da je Gigantopithecus
opstao tamo do dananjih dana izmiui naunom otkriu, to bi objasnilo izvjea o
vienjima bigfoota. Jednako tako bi se mogla objasniti i skrivena populacija u svojoj
Azijskoj domovini, divovski jeti. Nauno objanjenje koje se najvie pribliilio objanjenju
postojanja ovog divovskog humanoida, upravo je ovo, no ne moe se sa sigurnou
tvrditi da je i istinito jer navodno istinite dokaze o njihovom postojanju ili tanom
prebivalitu, sve do dananjih dana nikada nisu pronaeni. No kako je svijet pun tajni,
ovo objanjenje je prihvatljivo svakome tko bi u divovskog jetija zaista elio vjerovati..
KONTROVERZNI DOKAZI O POSTOJANJU BIGFOOTA
Malo je tajanstvenih ivotinja bilo predmetom tolikih prevara i kontroverzija kao bigfoot.
Takorei svaki dokaz o postojanju te ivotinje koji su pruili istraitelji na kraju je nauno
diskreditiran. Dobro poznati film koji prikazuje bigfoota vienog u Bluff Creeku u
Kaliforniji, snimio je 20. Septembra, 1967. godine, Roger Patterson u drutvu prijatelja
Boba Gimlina. Jahali su na konjima kad su navodno vidjeli to stvorenje kako ui na obali
rijeke. Konji su vjerojatno preplaili bigfoota jer se odjednom uspravio i otiao osvrui
se prema njima, a zatim je nestao u umi. Patterson je potrao za njim snimajui svojom
16 mm kamerom. Iako se film tresao i bio vrlo kratak, na njemu se jasno vidjela
unjasta glava, visea prsa, tamnosmee krzno i majmunski oblik. Profesor antropolog
Grover Krantz sa sveuilita Wahington State vjeruje u autentinost filma jer ovjek ne bi
mogao izvesti prikazan nain hoda kao ni pokrete miia. No s druge strane neki filmai
koji se bave specijalnim efektima tvrdili su da u Hollywoodu svatko zna da je bigfoot iz
Bluff Creeka preobueni ovjek. No kada je poznati istraitelj bigfoota John Green upitao
stunjake za specijalne efekte u Disniyevom studiju da li je 1967. godine, bila dostupna
tehnika specijalnih efekata za snimanje takvog filma odgovorili su negativno.
41
_______________________________________________________________________
42
_______________________________________________________________________
TAJNA TEMPLARA
Templari su vjerovatno jedno od najzagonetnijih pitanja zapadne kulture. Kao red
osnovani su devetnaest godina nakon prvog kriarskog pohoda (trajao od 1096-1099).
1118. godine utemeljitelj reda Hugo de Payen otputovao je iz Svete Zemlje u namjeri
da osnuje red ija e zadaa biti zatita hodoasnika na njihovim putovanjima u
Jeruzalem. Godine 1128. red je slubeno potvren od strane pape Inocenta III, te je
populariziran irom Europe to je zasluga opata Bernarda od Clairvauxa.
Dvije godine kasnije osniva reda Hugo de Payen vraa se u Jerusalem sa novim
lanovima reda. Templari tada broje vojnu silu od 300 vitezova i poznati su po hrabrosti
u bitkama, ali i skromnom redovnikom ivotu. Najjednostavnije
reeno templari postaju redovnici vojnici. O njihovoj visokoj
reputaciji svjedoi i to da im je vladar Svete Zemlje dao itavo
jedno krilo svog dvora u Jeruzalemu da bi tamo boravili. U tom
trenutku poinje jedna od najveih misterija zapadne civilizacije.
Naime, ispod njihovog boravita "sluajno" su se nalazili ostaci
starog Hrama koji je izvorno dao sagraditi Salomon, sin
Davidov. Da li su templari nasumce odabrali mjesto na kojem
e se smjestiti ili je to dio jednog pomno razraenog plana ?
U svakom sluaju duni smo razjasniti zato je Hram bitan.
Dakle, da preskoimo ire istorijske uvode, nakon velike pobune
idova pod Rimskim carstvom (66. - 70. n.e.), po nekim su
izvorima u oekivanju odmazde rimskih legionara, mnoge dragocjenosti sakrivene u
prostorima hrama koji je zatim razoren. Stoga se moe slobodno rei da su templari bili u
stvari srednjovjekovni tragai za zlatom i dragocjenostima koje su skrivene tokom ratnih
opasnosti za vrijeme idovskog ustanka. Ipak, da li bi to bila cijela istina ?
Promatrajui istoriju vjerojatno ne, ako ak ne bismo mogli nai i sasvim drukiju
interpretaciju istorijske uloge koju je ovaj sveeniki red odigrao. Naime, nisu samo
dragocjenosti bile sakrivene da bi se sprijeilo pljakanje idova, postojalo je tu i neto
puno vrednije - vjerski spisi i najvjerojatnije izvorna tumaenja vjerskog naukovanja iz
kojeg se kasnije razvilo kranstvo. Bilo kako bilo, templari su uspjeli u kratkom
razdoblju postati respektabilna vojna, ali i diplomatska sila koja je bila prisutna irom
kako kranskog tako i arapskog svijeta. Utjecaj im je toliko narastao da su mnogi
plemii pristajali u njihove redove (op.a. templari su imali vrlo stroge kriterije oko toga
tko moe biti primljen u red), a vladari su im mahom poklanjali velike posjede i dijelili
privilegije. Zanimljiv je dogaaj koji svjedoi o njihovoj moi; naime, kada je Henrik III
1252. pokuao konfiscirati jedan dio imovine, tada ve vrlo bogatog reda, poglavar mu je
drsko odgovorio kako e mu oprostiti njegovu "glupu" izjavu, te da e vladati toliko dugo
koliko e biti pravedan ! Nije li to oiti primjer djelovanja organizacije koja je po svemu
sudei izvan dosega jednog od najmonijih evropskih vladara ? Uz to treba dodati da su
templari u to vrijeme imali i monopol na proizvodnju gotovo cijele najnaprednije vojne
tehnologije, posjedovali su vlastite bolnice, te su razvijali i istraivali medicinu. Takoer
su posjedovali jaku trgovaku i ratnu flotu. Zaista respektabilna snaga kad se jo uzme u
obzir da su odgovarali jedino papi. Oito, samo im je papa mogao stati na kraj. To je
vjerojatno bilo i u interesu veine evropskih vladara kada su templare poeli proganjati
kao heretike. U Parizu su 1310. na lomai, pod optubom da su heretici, spaljena 54
templara. Dio reda uspio se spasiti i navodno se sklonio u kotskoj.
to je bilo povod da templari padnu u nemilost pod optubom da su heretici, a poznati su
bili kao kriari i borci za kranstvo ? to je to bilo toliko vano da je i samog papu
natjeralo da se okrene protiv reda koji je sam potvrdio i dao mu ogromne slobode !?
Moda se neki od odgovora nalaze zakopani pod kapelom Rosslyn u kotskoj gdje su
se navodno sklonili posljednji templari. U svakom sluaju templari su izmeu ostalog
mueni pod optubama da se ne poklanjaju liku Krista kao boanstva, te to je jo
43
_______________________________________________________________________
zanimljivije, zadnji njihov poglavar tokom ispitivanja od strane inkvizicije uope ne porie
ove optube ! Je li to znak da su templari uistinu stoljeima uvali pravu istinu o
kranskoj vjeri, istinu koja je mogla nakoditi ak i papi ? To je ve prihvatljivija
varijanta, za razliku od one gdje su templari prikazivani kao obini lovci na zaboravljene
dragocjenosti i zlato. U svakom sluaju dokazi o drevnim iskapanjima Hrama nepobitni
su. Godine 1894. engleski Kraljevski kontingent inenjeraca (pod vodstvom porunika
Charlesa Wilsona) naiao je na mnotvo prokopanih hodnika dok su poduzimali vlastito
istraivanje. Tokom iskapanja pronaeno je i nekoliko predmeta (slomljeni ma, kri itd.)
ije porijeklo je nesumnjivo templarsko.
Sasvim je logino za pretpostaviti da su templari za svoga istraivanja, moda i sluajno,
naili na otkrie koje im je nesumnjivo pridonijelo u afirmaciji njihovog reda. to je to
uistinu bilo ostaje jo uvijek zagonetka. Moda bi jedno od objanjenja moglo biti
slijedee; nekolicina evropskih plemia pod krinkom zatite hodoasnika odlazi u Svetu
Zemlju i u tajnosti vri potragu za drevnom tajnom koja e im, ukoliko je pronau,
priskrbiti neogranienu mo. Vjerojatno dobro upueni u to to trae ne odustaju i nakon
desetak godina neuspjene potrage. Njihov voa Hugo de Payen, najvjerojatnije uz
materijalni dokaz njihova otkria, odlazi u Evropu gdje uz pomo opata Bernarda od
Clairvouxa pridobija veinu europskih monika da se pridrue novoosnovanoj organizaciji
(sasvim je izvjesno da je potvrda nekakvog bitnog otkria pridonijela masovnom
pristajanju uz templarski red).
Da bismo u cijelosti shvatili koliku bi vanost moglo imati otkrie koje bi bilo u
mogunosti promijeniti pogled na najranije razdoblje krcanstva, dovoljno je pokuati
razmiljati na nain srednjovjekovnog ovjeka. Bilo je to razdoblje vrste dogme koja je
bila kamen temeljac papinske moi. Osim toga vrijeme je to neposredno nakon crkvenog
raskola 1054., kad papa uvruje svoju mo unutar zapadnog kranskog svijeta.
Iz istog je razloga papi odgovaralo da se stvori jak redovniko-sveenicki red koji e biti
izravno njemu odgovoran, a bit e ogledalo papinske moi unutar svake drave gdje su
templari postojali. Takvi obostrani interesi vjerojatno su olakali de Payenu namjeru da
stvori jaku organizaciju stroge hijerarhije, koja bi u jednom trenutku bila u mogunosti
uzeti u ruke samu papinsku mo i vratiti kranstvo pravim izvorima. Manje je vjerojatno
da su svojim otkriem templari nekoliko stoljea drali u aci vrh katolike crkve.
Po svemu sudei oni su imali mnogo skrivenije namjere, no nisu ih stigli ostvariti. Logina
bi pretpostavka bila da su u svojoj potrazi za "Svetim gralom" kao izvorom beskrajne
moi postali batinicima jednako vrijedne tajne. Tajne o pravom identitetu Isusa Krista,
te o pravoj naravi njegovog nauka. Kao potvrda realnosti ovakve pretpostavke nameu
se i otkria iz peine Nag Hammadi (poznati svici sa obale Mrtvog mora iz 1. st.n.e.).
Tu je rije o Tominom evanelju gdje se uope ne spominje Krist kao udotvorac, ve
prije svega kao filozof i mudrac. Samo za napomenu, boanstvo Krista kao osobe potjee
iz 4. st.n.e. gdje je ta odluka donesena na koncilu u Niceji, te se od tad potuje kao
dogma. To se sasvim uklapa u mozaik u kojem je Krist pripadnik sekte esena, koji
filozofira o Bogu, a nikako nije sam boanstvo. Samim tim ni Petar nije boji namjesnik
na Zemlji, pa tako ni papa nema mo koju uiva. Ilustracija moi je to to je jedino papa
mogao nekoga uiniti kraljem. Iz svega toga vidljivo je da bi templari jedino uz otkrie
takvog dokaza o "pravoj" Kristovoj vjeri mogli privui naklonost monika, ali i mrnju
katolikih poglavara.
Koliko je ova pria vjerodostojna moda nikad nee biti poznato, ali ostaje da se traga za
mnogim odgovorima koji jo nisu poznati. Kako se u sve to uklapaju "crne madone" koje
su i templari navodno tovali, a njihovih svetita prepuno je Sredozemlje ? Postoji li
ikakva veza starih keltskih religijskih rituala sa onima koje su navodno prakticirali
templari ? Koliki su bili stvarni razmjeri znanja koje su posjedovali templari ? Tko su u
stvari rozenkrojceri ? Te na koncu, jesu li templari stvarno nestali sa povijesne scene ili
su se povukli u "ilegalu" i ekaju povoljan trenutak za uspostavu "novog svjetskog
poretka" !?
44
_______________________________________________________________________
Zahvaljujui svojoj neobinoj modro plavoj boji i teini od 45.52 karata, legendarni
dijamant Houp, jedinstven je primjerak u svijetu. Osim ljepotom, ovaj dragulj ve
stoljeima plijeni panju svojom fascinantnom istorijom i vjerovanjem da donosi nesreu
svakome ko ga nosi,pa ak i onome ko ga samo dotakne. Zato mnogi kau da bi
Houpeovom dijamantu, bolje pristajalo ime "dijamant smrti" !!!
Vjeruje se da potie iz Golconda iz Indije, a sa svojih 112.5 karata, koliko je u poetku
teio, smatra se je jednim od najveih i najvrijednijih ikad pronaenih dragulja u svijetu.
Prema legendi, dijamant je ukraden sa statue hinduske boginje Site, supruge boga
Rame, na kojoj je predstavljao oko i od tada je proklet svako ko doe u direktni dodir s
njim.
POHLEPNI SVETENIK
Ukradeno "oko", lopov (svetenik iz hrama) je prodao francuskom trgovcu Jeanu
Baptisteu Tavernieru i ubrzo potom za svoje zlodjelo biva kanjen svirepom smru.
Svetenik je bio, navodno, prvi u nizu onih koji us stradali, jer su htjeli posjedovati neto
to im ne pripada.
Godine, 1668. plavi dijamant, kao i jo 14 veih i nekoliko manjih primjeraka dragog
kamenja, Tavernier je prodao francuskom kralju Louisu XIV. Nije dugo vremena trebalo
da i ovaj trgovac na vlastitoj koi osjeti "prokletstvo
dijamanta". Sretan to je uspio "dobro naplatiti"
dragulje iz Indije, ponovo se uputio u ovu zemlju, ne
slutei da ga tamo eka smrt. Dok se njegov mali
karavan kroz dunglu polako kretao prema odreditu,
napali su ga divlji psi. Tevernierov ivot je okonan
eljustima ovih izglednjelih zvijeri. Za to vrijeme kralj
Louis XIV je svoj dijamant dao izbrusiti u obliku srca
koje je teilo 67 karata i nazvao ga je "Plavi dijamant
kraljevske krune" ili "Francusko plavetnilo". Nakon
toga, "prokletstvo" je jo jednom pokazalo svoje lice,
kralj je u kratkom periodu ostao bez sina, brata, unuka i unukove ene. Kralj Louis XVI i
Maria Antoinette, osobe ije jjevratove takoer krasila ogrlica sa ukletim dijamantom,
izgubili su ivote 1793. godine, pod giljotinom.
NOVI IDENTITET
Nakon njihovog smaknua, plavi dijamant je ukraden i o njemu se dugo vremena nita
nije znalo. Postoje zapisi da je dospio u ruke holandskog rezbara dijamanata Wilhema
Falsa koji ga je izbrusio na veliinu od 45.52 karata, kako bi sakrio njegov identitet i
porijeklo. Ljepota i sjaj modrog dijamanta opinili su i Falsovog sina Hendricka, pa ga je
ovaj na kraju ukrao od oca. Wilhem nije mogao prealiti gubitak i "umro je od tuge", da
bi Hendrick potom, osjetivi krivicu zbog oeve smrti, poinio samoubistvo. Dijamantu se
ponovo gubi svaki trag.
Godine, 1830. u Londonu se pojavio predivan, tamnomodri, ovalni dijamant. Strunjaci
su se sloili da je to po svim karakteristikama dugo traeno "Francusko plavetnilo".
Njegov novi vlasnik, nakon kralja Georga IV koji je umro u siromatvu, postao je
bogati engleski bankar Henry Philip Hope, po kome je dijamant dobio svoje dananje
ime - nada.
45
_______________________________________________________________________
Naalost, novo ime nije unitilo prokletstvo i lord Franci Hope, bankarov roak koji je
naslijedio dijamant, sluajno je pogoen u ulinoj pucnjavi. Posljedica ranjavanja biola je
amputacija noge. No, to nije sve - lord Franci je ubrzo izgubio svoje bogatstvo i 1902.
godine, prodaje dragulj kako bi preivio.
CARTIEROV KAMEN
Nakon toga Houp je promijenio jo mnogo vlasnika (i svima je donio nesreu) da bi
1912. godine, dospio u ruke parikog draguljara Pierra Cartiera. Prve osobe kojima je
ponudio skupocijenu robu, bili su ameriki bogataki par Evelyn Walsh McLean i njen
suprug Ned McLean,iji je otac bio vlasnik novina "The Washington Post". Oni su bili
vjerne Cartierove muterije. Samo nekoliko dana ranije, za 120.000 dolara, u istoj radnji
kupili su jo jedan poznati dijamant - Zvijezdu istoka.
im im je Cartier javio da ima jo jedan zanimljiv kamen za njih, pourili su ga vidjeti.
Dijamant im se veoma dopao, Evelyn nije smetala ni njegova zlokobna istorija - smatrala
je da ono to drugima donosi nesreu, njoj e donijeti suprotno od toga. Ali, imali su
malu zamjerku, okvir dijamanta je bio "suvie ruan za njihov profinjeni ukus".
S obzirom na legendu, Cartier je bio svjestan da e mu biti teko pronai nove muterije.
Bacio se na posao i Houp je ubrzo postao privjesak optoen sitnim dijamantima, na
laniu nainjenom takoer od dijamanata. Evelyn je bila oduevljena ! Kupila ga je za
184.000 dolara pod uslovom "da e ga ukoliko se tokom sledeih est mjeseci u njenoj
porodici desi smrtni sluaj, vratiti draguljaru i zamijeniti nakitom u istoj vrijednosti".
POETAK TRAGEDIJE
Ipak, ni ovoj, naizgled modernoj dami, nije nedostajalo praznovjerja - odnijela je
dijamant sveteniku na blagoslov. Ono to se dogodilo tog dana, Evelyn, na alost,nije
shvatila kao upozorenje.
"Bio je lijep, sunan dan kada smo krenuli prema crkvi. Vozili smo se desetminuta i
odjednom je nebo postalo crno od oblaka. Uli smo u crkvu, svetenik je blagoslovio
dijamant nakon ega je munja pogodila drvo s druge strane ulice, koje se potom uz
tresak sruilo. Moja slukinja se istog trena onesvijestila. Mislila je da nas stie Boija
kazna. Kada smo nakon nekog vremena izale vani, sunce je sijalo kao da se nita nije
desilo", priala je kasnije Evelyn.
Uprkos blagoslovu, Evelyn je pratila nesrea. Prvo je umrla njena svekrva, a zatim i otac.
Njen najstariji sin, nakon ijeg roenja je kupljen Houp, poginuo je u automobilskoj
nesrei u desetoj godini ivota. Ned, skrhan tugom za izgubljenim djetetom, poeo se
opijati da bi se na kraju ovaj brani par razveo. Evilyna kerka je umrla u 25. godini od
prevelikedoze tableta za spavanje. Godinu dana kasnije (1946) od upale plua umire i
Evelyn.
NESRETNI POTAR
Dvije godine kasnije, porodica McLena je ovaj dragulj zajedno sa ostalim nakitom prodala
draguljaru Harryu Winstonu da bi platila poreze. Winston je nakon osam godina odluio
dijamant Houp pokloniti muzeju Smithsonian. Poslao ga je potom, kao to uvijek alje
dragulje. Jamess Todd, potar koji je dijamant donio u muzej, ubrzo nakon isporuke je
slomio nogu prelazei prugu, potom izgubio i enu, te doivio saobraajnu nesreu. Tom
prilikom ispao je iz auta i povrijedio se, dok se njegov pas uguio vlastitom ogrlicom.
Dijamant Houp i danas je dio vrijedne postavke muzeja u Washingtonu, uprkos injenici
da su u ovu instituciju pristigla brojna protestna pisma - mnogi misle da e ovaj dijamant
donijeti nesreu amerikom narodu, koji je sada njegov vlasnik.
46
_______________________________________________________________________
47
_______________________________________________________________________
prema nalazniku. Ali on, uvirov, pun je oduevljenja. U arhivima iz 18. stoljea,
pronaao je opise vie desetaka ploa koje slie njegovoj, pa sada namjerava za njima
tragati. Vjeruje da je kamen koji je pronaao samo dio divovskog mozaika od 358
sastavnica na kojima je "Stvoritelj" prikazao svijet. S kakvom svrhom ? Moda ga je htio
naseliti... Do konanog rjeenja slagalice, jo emo ekati...
48
_______________________________________________________________________
49
_______________________________________________________________________
50
_______________________________________________________________________
51
_______________________________________________________________________
VJETICE
ENE VJETICE
Vjerovanje u vjetice vrlo je stara i rairena pojava usko povezana sa amanizmom. Puno
je razloga zato su uglavnom ene bile vjetice. Vjetice su unitavale plodove zemlje,
provodile tajnovite obrede, svojim su vraanjem pojedincima uzrokovale bolest, mogle su
bacati ljubavne ini. Tenja viziji i proricanju, znanja o pripremanju lijekova te s tim
povezana nezaobilazna bliskost s prirodom, sve je to govorilo u prilog ideji o enama kao
vjeticama. Lik vjetice je svoj konani oblik poprimio u poganskim antikim enskim
kultovimai to od grke boice lova i plodnosti, Artemide, odnosno od odgovarajue
rimske boice Dijane. No, ene su samo bile jednim djelom renesansne pripovijesti i
nevjerojatnih okrutnosti koje su zadesile sve nesretnike koji su tokom tih stoljea
stradali, pod optubom da su ene-vjetice ili mukarci-vjeci. ene prve u redu, kao
nia bia, bez prava glasa, bez zatite pretvorene su bile u rtve ljudske izopaenosti.
VJETAC ILI AROBNJAK ?
Vjetac je obino osoba iji zao duh valja nahraniti ivotnom snagom drugih ljudskih
bia. Vjeci e obino uzeti slab ivot, poput djeijeg. S obzirom da se smrtnost djece u
mnogim djelovima Afrike penje i do 50 posto, ne zauuje da jo i danas postoje brojne
optube za aranje. Rije "aranje" je ipak pomalo nejasna, nije rije o vjetini, ve o
uroenom svojstvu. Netko je s tom vjetinom roen, to mu je sueno. Kao to su neki
ljudi nespretni, neki skloni nezgodama, kleptomani ili nadareni za telepatiju, drugi su
vjeci, a ispoljavanje te crte karaktera samo je pitanje vremena. arobnjak je moniji od
vjetice ili vjeca. Razlika je tomu to arobnjak nije prisiljen da se bavi magijom,
arobnjak to radi iz ljubavi prema zlu i svojevoljno. Neki vjeruju da je arobnjak i sam
zloduh, ali toliko moan da moe nadzirati druge duhove i prisiliti ih da rade za njega.
arobnjak moe nainiti feti, drvenu statuu ili predmet te svojom arolijom natjerati
duha da se nastani u njemu. Takav kip ili predmet udom e se nai kod osobe koju je
njegov gospodar naumio uiniti svojom rtvom i progoniti je. Na taj nain arobnjaci
mogu nadzirati cijele zajednice pukim ulijevanjem straha. Za vjetice smatralo se ene
koje ive u osami ili ne mogu raati djecu ili se bilo kakvim drugim sluajem istiu kao
recimo lijeenjem biljem i travama. Mnoge ene koje su pomagale bolesnima ili
ranjenima prirodnim lijekovima sastavljenima od raznoraznih ljekovitih biljaka koje danas
smatramo najzdravijim lijekovima, osuene su za vraanje i urovanje s avolom.
Nepotena i nepravedna suenja takvim osobama osumnjienih da su vjetice, ili vjeci ili
ak vukodlaci, ukazuju nam kako je esto ne znanje i strah o nepoznatog bilo uzrokom
strahotama i "bojim kaznama" koje je crkva provodila stoljeima proganjajui ljude koje
se smatralo neprihvatljivima.
PROGON VJETICA
Od srednjeg vijeka ne samo ene koje su znale vraati, ve i one koje su ivjele bez
mukaraca smatrali su opasnima. Strah od vjetica potaknuo je strah od neobuzdane
ene koji je titao mukarce, ponajvie pripadnike sveenstva. Poimanje slobode takve
ene odnosilo se na njenu spolnost. To se jedino moglo objasniti time da se ona preputa
sotonistikim utjecajima. Neprijateljski odnos prema eni i osuda spolnosti Crkvi je
olakalo da ene obiljei kao vjetice. Narod se bojao ljudi s natprirodnim osobinama.
Crkva je taj strah spretno koristila tako to je sve neobjanjive pojave nazivala vrajim
poslima. To je vodilo nemilosrdnom progonu vjetica koji je prije svega obiljeio
razdoblje od 1500. do 1700. godine. Osumnjiene ene se optuivalo za saveznitvo s
vragom (crimen exceptum) ili za bavljenje arobnjatvom (crimen magiae). Muenjima
se vjeca, odnosno vjeticu, trebalo prepoznati, a potom pogubiti. Ti progoni nisu samo
bili popraeni okrutnim zlostavljanjima kojima se eljelo iznuditi priznanje, nego su se
izmiljali i novi "Boji sudovi" pod nazivom ordalije. Ispitivanjem reakcije na krv, vodu i
52
_______________________________________________________________________
vatru pozivala se via sila kako bi se otkrila nevinost ili kaznila krivnja. Flamanski lijenik
Johannes Weirus (1515. 1588.) jedan je od prvih koji je otro istupio protiv ideje da su
vjetice u savezu s vragom. On je razvio psiholoku teoriju prema kojoj su vjetice
melankoline osobe koje saveznitvo sa vragom samo umiljaju. One prije zasluuju
samilost nego kaznu. Ipak sve do 18. stoljea bilo je puno bolesnika s psihopatskim
potekoama koje se okrivljavalo da su odani vjerovanju u vjetice.
OKUPLJANJA VJETICA
Srednjevjekovne predodbe o vjeticama obuhvaale su i paklenski obred, takozvani
vjetiji ples. Pomou napitaka za letenje one bi nou letjele na drkama, metlama i
ivotinjama. Okupljale bi se zatim na poljanama ili breuljcima, te raskalaenim
ponaanjem tokom jela, te divljim plesom izraavale svoju odanost sotoni, voi vjetijeg
roda. Postojali su stari kultovi, neka vrsta poganskog enskog tajnog saveza, koji su se
u podzemlju odrali stoljeima. Oni su pomogli stvaranju fantastine predodbe o
vjetijem plesu, raspojasanoj sveanosti. U antici su to uglavnom bili kultovi okupljeni
oko boica lova i plodnosti Artemide u Grkoj i Dijane u Rimskom Carstvu. U grkom epu
Ilijadi, Artemidu se naziva gospodaricom divljih ivotinja koja je letjela zrakom, kao to
e to kasnije navodno initi i vjetice. Najstarije predodbe o vjeticama odnose se na
nono letenje, te na odlazak na vjetiji ples. Letjele bi na ivotinjama ili na predmetima,
posebice na metlama. Taj se let katkada opisuje kao izdvajanje due, demoni ili avli
odlete s duom, a tijelo ostane leati u snu slinom smrti. Vjerovalo se da se sve ozlijede
nanesene dui tokom takvog stanja mogu vidjeti drugog dana i na tijelu osobe. Ovdje su
uoljive podudarnosti sa amanizmom. Kod amana za potrebe magije poprima oblik
ivotinje ili tapia. Na njegovu se tijelu poslije mogu opaziti ozljede koje je pretrpjela
dua. Upravo od Laponskih amana nastaje iz staronordijskog jezika rije "gandr", koja
oznaava palicu ili tapi koji se koristi u magiji.
ORGANIZIRANA ZAVJERA
Vjetica u kasnoj srednjovjekovnoj i ranoj novovjekovnoj Europi nije tek netko tko
navodno s pomou tajnih zlih sila izaziva smrt, bolest i zlo. Vjerovalo se da je on, a
mnogo ee ona, lan gigantske zavjere koju je organizirao i vodio avo, a cilj joj je bilo
unitenje kranstva, uniavanje svih udorednih vrijednosti, podbadanje siromanih
protiv bogatih, mladih protiv starih i ruenje drutva u prah i pepeo. Oni na koje bi se
posumnjalo da su poinitelji takvih prestupa bili su mueni i obraivani sve dok ne bi
priznali, a potom su bili smaknuti. Smatra se da je optuenih nesretnika bilo izmeu
250.000 do milijun. Svi se openito slau da ih je zacijelo veina bila posve nevinih.
U maniji proganjanja vjetica lei mit o organiziranoj zavjeri. Taj mit se temelji na
vjerovanju da zlo koje redovno napada svijet nije proizvod uobiajenog toka dogaaja,
ve da ga izazivaju ruilake grupe ljudi odgovorne za sve okolnosti koje ozbiljno
ugroavaju ivot. U vrijeme progona vjetica, te su se okolnosti ukljuivale od loeg
vremena, loe ljetine i epidemija. U kasnom srednjem vijeku, kad je lov na vjetice uzeo
velikog maha, zbivala se promjena u drutvu. Uobiajene institucije su opadale, a crkva
je trpjela od napada reformatora. Javio se strah da je sveukupno ustrojstvo drutva u
opasnosti. Vjerovalo se da se iza te opasnosti kriju avolovi prsti. Krani su oduvijek bili
skloni tome da sve zlo svijeta pripiu "neprijatelju", a teolozi su od njega napravili lik
titanske snage. Kasnije je napetost izmeu rimokatolike i protestantske crkve, od kojih
je svaka bila uvjerena da je istina na njezinoj strani i sljedno tome vjerovala u avolsku
zlonamjernost svake opozicije, pridonjela da taj strah dosegne vrhunac. Strah je silio na
iznalaenje izlaza. I katolici i protestanti vidjeli su u vjeticama, ili pretpostavljenim
vjeticama, Sotonine slubenike u ljudskom liku u okviru silne tajne zavjere protiv svega
to im je bilo dragocjeno i reagirali su jezovitim divljatvom. Mit o organiziranoj zavjeri
nije odumro s prestankom lova na vjetice. U 18 stoljeu tajna drutva su, posebno
slobodni zidari, savez udruenja klesara i zidara koji su 1717. godine, utemeljili u
Londonu Theofil Desaguilers, James Andeson i George Payne, osuivani da kuju zavjeru
protiv drutva. U 19. stoljeu ista je optuba izreena Jevrejima. U 20. stoljeu taj je mit
53
_______________________________________________________________________
54
_______________________________________________________________________
djeteta. U oima markize ta je misa zacjelo bila uspjena jer je u slijedeoj godini postala
kraljeva ljubavnica, te mu je kasnije rodila sedmero djece.
HEINRICH AGRIPPA
Sredinji i najvaniji lik na razmeu stare religije i nove prirodne znanosti bio je Heinrich
Cornelius Agrippa von Nettesheim (1486. 1535.). Agrippa bio je doktor prava i
medicine, filozof i pisac. Vodio je pustolovni i nestalni ivot. Tako je 1509. godine,
predavao teologiju u Doleu u Francuskoj, ali je zbog grubih ala na raun krivovjerja
morao napustiti grad. Otiao je u Englesku, nakon ega je neko vrijeme pouavao
teologiju u Kolnu te je preko Italije, Metza gdje je uspjeno preuzeo obranu u sudskom
procesu koji se vodio protiv jedne vjetice, i Nizozemske stigao je u Lyon i Grenoble.
Zbog svog djela "De occulta philosophia" (Tajna filozofija 1533.) djela u kojemu on sve
arobnjake nauke sjedinjuje u sustav kojim se tei zbliavanju magije i kranstva,
inkvizicija ga je okrivljavala kako se zanima za arobnjatvo. Uprkos njegovu bavljenju
tajnim naucima i kabalistikoj filozofiji, bio je jedan od prvih koji su se prirodnom
znanou bavili na suvremen nain, dakle na temelju istraivakih metoda. Bio je i prvi
koji se uinkovito borio protiv vjerovanja u vjetice.
AROLIJE I VRADBINE
Dok je kranstvo oko vjetijeg lika isplelo svoju legendu, prepunu zavjera i straha od
nepoznatih zlih utvara, s druge strane poimanje vjetica u nekim drugim kulturama
razlikuje se naelno iako temeljno uvjerenje da osoba koju se naziva vjeticom ini zlo,
ipak ostaje... Sva ljudska bia posjeduju duh, nekad jai nekad slabiji. I ivotinje imaju
"duh", pa i biljke i elementi poput vode, vjetra i vatre. Zemlje i Sunce posjeduju duh, jer
posjeduju stvaralaku snagu koja djeluje na ovjekov ivot. Meutim, duhove se potuje,
ali ih se pomou magije i nadzire. To je potrebno stoga to uz dobre postoje i zli duhovi,
poput vjetica i vjetaca. Vjetica je osoba koja posjeduje zao duh. Ponekad nesvjesno
osoba nije ni znala koliko bi zla on ili ona nanijela drugima. U Africi, amani imaju
za to posebnu rije kisirani, osoba koja samim svojim prisustvom nosi nesreu.
Na primjer izvorno afriko poimanje dobra i zla posve je razliito od onoga koje je uvelo
kranstvo. Pojedinac poima dobro i zlo u skladu s vlastitom namjerom u ivotu. Namjera
pojedinca u Africi jest napredovanje i dobrobit obitelji, roda ili plemena. Namjera je
obitelji, roda ili plemena da se umnoe. to ovjek ima vie djece, vie je ruku koje
mogu pomoi u etvi ili oko blaga. Brojna obitelj u Africi je izvor ponosa i ugleda. Ideal
brojne obitelji takoer je rairen meu islamskim narodima koji obitelj koja ima manje od
deset lanova smatraju "nedovrenom". U takvim kulturama sve to djeluje u prilog
obitelji smatra se dobrim, sve to izaziva bolest ili smrt smatra se zlim. Na primjer, ena
ija djeca umiru jedno za drugim, esto pobuuje sumnju da ona svoju djecu "jede",
naime, da se slui njihovom ivotnom snagom u svrhu vradbine. Za svaku bolest se
vjeruje da je posljedica duhovne radnje. Ako se ne moe optuiti pretke ili druga
duhovna bia za takve nezgode ili boljetice, vjeruje se kako je to djelo vjetice ili
arobnjaka. Takvi ljudi koji se bave zlom nazvani su neodreeno "ljudskima", no tako ih
se naziva kako bi se naglasila suprotnost u odnosu na neiva bia poput duhova ili
ivotinja koja posjeduju zle osobine.
U mnogim dijelovima Afrike strah od arobnjaka, vjeca i vjetica je stvaran i uestao.
Postoje brojni izvjetaji misionara i lijenika koji su o tome svjedoili. U Malawi jedan je
ovjek izgubio jedno dijete za drugim i zakljuio da mu je ena vjetica. Nakon to je
izgubio petero djece otiao je vrau i platio mu da ubije njegovu enu. Vra je zaista
primijenio svoje arolije na staricu, a isto tako ima mnogo drugih istinitih pria takve
vrste. esti su takoer i sluajevi bolesnika koji su se obraali zapadnim lijenicima
traei da ih izlijee od arolija. Lijenik ne bi ustanovio nikakvu bolest pacijenta, ali
pacijent bi umro nakon nekoliko sedmica. Takve sluajeve bi trebalo podrobnije istraiti,
ali oigledno je da su u Africi mitovi jo ivi i neprestano utjeu na ljudsko ponaanje.
55
_______________________________________________________________________
VUKODLACI
Likantropi... pria je vjerovatno stara koliko i ljudska rasa. Svijet je pun legendi o "onima
koji mijenjaju oblik". Prie o vukodlacima donijeli su Slaveni i Germani, Ameriki su
indijanci priali o ljudima pticama dok su mnoga Afrika plemena oboavala ljude
Leoparde. Zato je to tako ? Vukodlaci su otporni na starenje i fizike bolesti. To je
posljedica stalnog regeneriranja njihova tijela. Po nekima mogu biti ubijeni samo ako
im se unite ili trajno otete srce ili mozak (npr. pomanjkanje kisika). Dok se nalazi
u obliku vuka, Vukodlak zadrava sve intelektualne osobine koje ima kao ovjek. To
objanjava izbjegavanje zamki i prepoznavanje rtava. Postoje vie naina da se postane
vukodlak, maginim stjecanjem likantropije kroz ritual, prokletstvom, ugrizom drugog
vukodlaka i roenjem. U svim sluajevima krv postaje uprljana ili
prokleta. U nekim sluajevima sposobnost mjenjanja oblika moe
biti kontrolirana. To se najee izvodi talismanima ili nekim
prirodnim napitcima. No transformacija veinom dolazi neredovno.
Vukodlaci su uglavnom vei od normalnih vukova i imaju posebnu
elju za ljudskim mesom. Po ovome se vidi da su nai preci vrsto
vjerovali u likantropiju. Godine, 1886. R. L. Stevenson pie knjigu o
Vukodlacima (Dr. Jekyl i Mr. Hyde), u ovome stoljeu ubacuje se
Hollywood i likantropija postaje samo bajka i pria za malu djecu. To je razmiljanje koje
pomae da mirno odemo spavati, ali da li je istinito !? Naoj su generaciji od poetka
priali da takva stvorenja ne postoje. No te su legende morale poeti od neega. To
"neto" je sigurno izoblieno i preuveliano kroz stoljea, ali koliko god to bilo beznaajno
ostaje injenica da dananje drutvo u to ne vjeruje. Novine ve pola stoljea piu o
nestalim ljudima ili nerazjanjenim ubojstvima. Kako bi policija reagirala da im javite da
ste vidjeli vukodlaka ili ak vuka u gradu ? Smijala bi vam se...
ZNAK VUKODLAKA
Prije nego to je razvoj nauke potisnuo praznovjerja, neznanje i vjerski fanatizam
"mranog doba", veina stanovnitva Europe je ivjela u stvarnom strahu od vukodlaka,
ljudi koji se mogu pretvoriti u vukove. U to su vrijeme ljudi vjerovali u mono djelovanje
jedia, biljke koja titi od takvih zlih stvorenja. Drugi nain zatite je bio ubiti sumnjivu
osobu blagoslovljenim srebrnim mecima. Tradicionalni naini kojima se utvrivalo da li je
netko vukodlak sastojali su se od traenja znakova koji bi bili podjednako neodreeni i
brojni. Pod sumnju je doao svatko tko ima slijedea obiljeja : isturene zube, dlakave
ruke ili noge, malene iljaste ui koje su ili smjetene nisko ili prema zatiljku, neobino
dugaak trei prst, debele obrve koje se spajaju u korijenu nosa i duge, savijene nokte
crvenkaste nijanse. Ljudi koji su jeli mozak ili peeno vuje meso, ili meso ovaca koje je
ubio vuk, sigurno su se pretvarali u vukodlake; ta je strana sudbina ekala i one koji su
pili iz lokava u obliku vujih stopa ili s pojilita koje su posjeivali vukovi. Sve u svemu,
iznenauje da je itko ostao izvan kruga osumnjienih, a to objanjava i neobino velik
broj postupaka protiv vukodlaka u srednjem vijeku.
Srednji vijek nije samo bio obiljeen nepouzdanjem i strahom od vukodlaka, ve je
obiljeen usaenim strahom i prijezirom arobnjatva. Drutveno nepogodne ene,
obiljeavale su se kao vjetice, Crkva je ak i one ene koje nisu imale mukarca i ivjele
su same osuivalo na "Boji sud", vjerovalo se da nedunu osobu koju se izlae
iskuenjima titi boanstvo. I dok su ene proganjane kao vjetice tako su i drutveno
nepogodni mukarci, samotnjaci bili su pod sumnjom da su vjeci. U narodu je vladalo
miljenje da vukodlaci mogu posjedovati razne pojavne oblike, a svi su imali zajedniku
osobinu, krvolonost. Kako se u tadanjem vremenu vuka smatralo tipino vrajom
ivotinjom, pretpostavljalo se da se takvi mukarci, vjeci za noi pretvaraju u
vukodlake. Vukodlak "Versipellis" u prijevodu "znai onaj koji okree kou", smatralo se
da mukarci voeni avlom nou okreu svoje krzno prema van. Za dana je to krzno
okrenuto prema unutranjosti tako da se dotini mukarac pokazuje u liku ovjeka.
56
_______________________________________________________________________
Francuski pravni uenjak, Jean Bodin (1530. 1596.), ovu je neobinu teoriju predstavio
u slavnoj, ali ozloglaenoj knjizi "Demonomanie des Sorciers" (avolji nauk vjetica) iz
1580. godine. To je djelo posluilo kao povod najokrutnijim muenjima svima koji su bili
osumnjieni da su vukodlaci. Osumnjienom bi se otkidao komad po komad koe tijela u
potrazi za dlakavom unutranjou. Ako se nita ne bi pronalo muenik bi se proglasio
nevinim. No sa suprotne strane, ovjeku je bila koa oderana, a to za njega nije bio
dokaz nevinosti niti bi znailo spasenje.
ANUBISOV KULT VUKOVA
Godine 1990. Hugh Trotti predloio je jo jedan privlaan uvid u mit o vukodlacima.
Staroegipatski bog balzamiranja ili smrti Anubis, boanstvo s glavom psa, ili bolje reeno
akala iji su kult tovali sveenici koji su nosili vuje maske. Taj se kult prenio i u Rim,
pa su se kipovi Hemanubisa, ovjeka sa akalovom glavom nalazili posvuda sve do
1. stoljea poslije Krista. Germanski vojnici koji su sluili u rimskoj vojsci, vidjeli su
sveenike Hemanubisa kako nose akalove maske, kao i kipove s glavama akala, te su
nesumnjivo govorili o njima i nakon pada Rimskog carstva. To je, predlae Trotti, uzrok
koji je nadahnuo legende o ljudima koji su mogli poprimiti oblije vuka.
Francuska je naprimjer, izmeu 1520. i 1630. godine, imala nevjerojatan broj od 30.000
suenja, to je potvreno u javnim dosjeima koji jo uvijek postoje. Jedno od
najpoznatijih takvih suenja bilo je suenje samotnjaku Gillesu Garnieru. Ljeti 1573.
godine, na podruju Dolea pronaeno je nekoliko rastrgnutih tijela
napadnute djece, a seljani su tvrdili da su vidjeli neobinu ivotinju
nalik na vuka s licem Garniera. U Novembru te godine, grupa
seljana je slijedila uasne krikove neke djevojice i pronala ju jo
ivu, ali jako ranjenu u pandama golema vuka koji je odgovarao
Garnierovom opisu. Iako je vuk pobjegao, Garnier je zajedno sa
svojom enom uhien nekoliko dana poslije. Na suenju je Garnier
priznao dva ubojstva koja su se pripisivala onom stvorenju, i ak je
izjavio da je kui odnio dio tijela jedne od rtava, koji je u cijelosti
pojela njegova ena. Ne iznenauje da su ivi spaljeni u Januaru, 1574. godine. Imajui
na umu da je bioloki nemogua izravna preobrazba ljudskog bia u vuka, ili u bilo koju
drugu ivotinju, ini se da je Garnier bio lud. Zaista moda nije ni poinio zloin, ali su
samotnjaci koji nisu imali prijatelja ni utjecaja uvijek bili omiljena rtvena janjad za
zlodjela drugih. Neka su suenja vukodlacima imala prosvjetljeniji stav, poput suenja
Jaquesu Rolletu iz Caudea u zapadnoj Francuskoj, koji je ubio i pojeo nekoliko ljudi, a
uhvaen je 1598. godine, dok je komadao jo jednu rtvu. Nakon to je uo njegovu
tvrdnju da se moe pretvoriti u vuka i vidjevi da je mentalno zaostao, sudac ga je
osudio na kaznu u ludnici. Slian se sluaj dogodio Jeanu Grenieru, mentalno zaostalom
djeaku, pastiru iz pokrajine Bordeaux, koji se hvalio da je, dok je imao vuji oblik, ubio i
raskomadao vie od 50 djece. Nakon suenja 1604. poslan je na lijeenje u franjevaki
samostan gdje je proveo ostatak ivota. Rollet, Grenier, moda i Garnier kao i mnogi
drugi takozvani vukodlaci nesumnjivo su patili od neobinog, ali poznatog mentalnog
poremeaja koji se naziva likantropija, pri kojem bolesnici svesrdno vjeruju da se stvarno
mogu pretvoriti u vuka. Oni se ponaaju kao vukovi, zavijaju na mjesec i napadaju ljude
sluei se zubima i noktima. ak se i danas takvi groteskni sluajevi zablude povremeno
prijavljuju u Europi.
ZVIJER IZ GEVAUDANA
Izmeu Juna 1764. i Jula 1767. godine, velik broj uasnih ubojstava uglavnom ene i
djece, se desio u pokrajini Lozere u jugoistonoj Francuskoj, koja se naziva Gevaudan.
Ubojica je vien u nekoliko prilika, te se pokazalo da se radi o golemoj zvijeri nalik na
vuka, koja je ubijala svoje rtve razdirui im grlo, a zatim im je komadala tijelo. Da smiri
rastuu paniku, kralj Luj XV. je u Februaru, 1765. godine, poslao u Gevaudan poznatog
lovca Dennevala kojega je pratilo est uvjebanih krvolonih pasa, ali nije bilo uspjeha.
57
_______________________________________________________________________
Meutim, sedam mjeseci poslije, inilo se da je doao kraj krvavoj i uasnoj vladavini
Zvijeri iz Gevaudana. Kraljev osobni straar Antoine se Beauterne, pratio je trag tog
stvorenja do kamenoloma Beal Ravinea u blizini mjesta Pommier. Tu ga je ustrijelio, pa
je golemo tijelo dugako vie od 1,5m i teko 65kg trijumfalno otpremljeno na kraljev
dvor. Ustanovilo se da se radi o velikom crnom vuku, ali to nije prekinulo ubojstva jer to
nije bila zvijer, ubojstva su se i dalje nastavljala. 19. Jula, 1767. godine, Jean Chastel
ustrijelio je jo jednog golemog vuka, ovaj put u planini Chauvet, nakon ega su ubojstva
konano prestala. Meutim, mnogi ljudi vjeruju da se u prii o Zvijeri iz Gevaudana ne
radi samo o krvoednom i vjerojatno bijesnom vuku. Gerald Manatory u knjizi La Bete du
Gevaudan iznosi miljenje da su mnogobrojna ubojstva zapravo djelo jednog ili vie
serijskih ubojica koji su se okoristili izvjeima o vukovima koji ubijaju ljude kako bi
prikrili vlastita zlodjela. Ima jo jedna teorija. Je li Zvijer iz Gevaudana bio vukodlak, koji
je poinio strana zlodjela kao vuk, a zatim se opet pretvorio u ovjeka da ga ne otkriju
!? Naravno da naunici nemaju vremena za takve stvari. Hoemo li stoga pretpostaviti da
je bila tek sluajnost to su ubojstva prestala kad je Chastel ustrijelio vuka s planine
Chauvet, blagoslovljenim srebrnim metkom ?
U svakom sluaju, ljudi u srednjevjekovno doba su vjerovali da se mogu pretvoriti u
vukove, ali teko da je razlog tome bila likantropija. Vjerovatnije je to bilo zbog uzimanja
razliitih halucinogenih supstancija koje su dobivali iz bunike i
velebilja za koje se zna da izazivaju halucinacije, a koristile su
se za vraanje. I gljivica koja napada itarice i koja se naziva
snijet, sadri sastojak slian LSD-u i uzrokuje halucinacije. Ta
je injenica od presudne vanosti za tolika srednjevjekovna
priznanja vukodlaka, jer su se u to doba zdrave itarice uvale
za aristokraciju; seljaci koji su htjeli jesti hljeb, morali su uzeti
zaraenu penicu, stoga nimalo ne zauuje to su neki bili
uvjereni da se mogu pretvoriti u vukove. Bjesni vukovi kojima
je pjena curila iz usta ili netko koga je ujeo vuk s takvim
simptomima, takoer su proglaeni vukodlacima jer su se ti
ljudi tad zarazili bjesnilom to se nije smatralo boleu kao
takvom, ve se vjerovalo da su se jednostavno preobrazili u vukodlake. Sasvim je
sigurno da su dva daljnja znaka vukodlaka pjena na ustima i sposobnost da svakoga
koga ugrizu u takvom stanju pretvore u vukodlaka.
Zbog moguih simptoma porfirije, bolesti koja je dijagnosticirana tek u 19. stoljeu,
pojaane dlakavosti, oiljaka, promjene boje koe, nakaznosti lica i prstiju, te stanjenja
usana i uoljivijih onjaka, ovi su bolesnici navodno mogli biti vukodlaci iz narodnih
predaja. Vukodlak se klasino definira kao ovjek koji se moe preobraziti u vuka, a
zadrati razmiljanje ovjeka. Porfirija nije jedna bolest ve skupina od najmanje osam
razliitih bolesti koje se znatno razlikuju. Lijeenje i simptomi raznih vrsta porfirija se
razlikuju. Simptomi su uglavnom rezultat djelovanja bolesti na ivani sustav i kou.
Prava dijagnoza se esto odgoeno postavlja jer simptomi nisu tipini. Ova bolest moe
biti nasljedna ili steena. Okolini imbenici kao sto su lijekovi, kemikalije, ishrana
te izlaganje suncu mogu, ovisno o tipu porfirije, znatno utjecati na teinu simptoma.
Nazivi porfirin i porfirija dolaze od grke rijeci "porphyrus" sto znai purpurno (arka
crveno-ljubiasta boja). Porfirija se ponekad naziva kraljevska bolest, jer se vjeruje da su
brojni pripadnici britanske monarhije bolovali od nje. Pa ipak, onaj tko dokae da se
oboljeli od porfirije mogu pretvoriti u vuka zasluuje sva postojea akademska priznanja.
58
_______________________________________________________________________
59
_______________________________________________________________________
Prototipovi bezrepa bombardera"Horten Ho 229", zbog revolucionarnog dizajna, poticali su stvaranje mita.
Ilustracija njemakog leteeg tanjira koji je trebao preokrenuti tok Drugog svjetskog rata, te Hitleru osigurati
pobjedu nad saveznicima.
60
_______________________________________________________________________
DOGONI (II)
Zaravan Bandiagare sa stjenovitim grebenom jedna je od najimpresivnijih geolokih
pojava i krajobraza u zapadnoj Africi. Zaravan se nalazi u Maliju, juno od starog grada
Timbuktua, a uz sami greben koji se protee paralelno s rijekom Niger, nalaze se
zatiena naselja Dogona. Istraivanja svjedoe o naseljenosti ovog podruja u
kontinuitetu od preko tisuu godina, a prema predaji, sami Dogoni ovamo dolaze u XV i
XVI stoljeu iz zemlje Manda. Ovaj mali ratarski narod ine etiri plemena : Aru, Dion,
Ono i Domno. Osim oskudnim ratarenjem, bave se i stoarstvom, tkanjem i lonarstvom.
Dananje dogonsko stanovnitvo podijeljeno je u male seoske zajednice, koje su opet
podijeljene na inneomo (zajednica ivih) i innepuru (zajednica mrtvih predaka), a jedna s
drugom u neraskidivoj je vezi. Dogoni nemaju pismo u klasinom smislu rijei, ali zato
imaju itav niz znakova (11.616, od kojih je 266 osnovnih) pomou kojih se ilustrira
mitoloka povijest svijeta i ljudskog roda. Pomou ovog osebujnog sustava Dogoni
navodno mogu prikazivati ne samo vanjski izgled stvari, ve i dinamiku njihova razvoja.
U religioznom pogledu glavnu ulogu igra kult predaka, naroito kult Velikog pretka Lebea,
praoca sva etiri plemena Dogona. Jednom u 60 godina u okviru kulta predaka slavi se
praznik Sigi na kojem se uvijek pojavljuje maska Imina-na. Inae, Dogoni su poznati po
umjetnosti izrade obrednih maski, to je vrlo stara tradicija, zajednika gotovo svim
afrikim plemenima. Dugo su vremena Dogoni smatrani najboljim primjerom primitivnog
naroda, ponajvie zato to su, izmeu ostalog zbog teko pristupanog podruja koje
naseljavaju, odolijevali utjecajima izvana. Meutim, istraivanja koja je tridesetih godina
ovoga stoljea zapoela skupina francuskih istraivaa pod vodstvom profesora Marcela
Griaulea, otkrila su posve drukiju sliku.
BLIJEDI LISAC
Profesor Griaule je najvei dio svog ivota posvetio prouavanju tradicije Dogona.
Njegova ustrajnost i predanost bile su nagraene kada su mu 1946. godine, starjeine
plemena, prepoznavi u njemu istinskog tragaoca, nakon petnaest godina od poetnih
istraivanja, odluili otkriti i ezoterijske aspekte svoje religije. Za prenositelja
svojih tajnih uenja odabrali su slijepog starca Ogotemmelija. Ovaj mudrac je
Griauleovom timu istraivaa u trideset i tri dana iznio predaje Dogona vezane za
stvaranje svemira i povijest ljudskog roda, i time izazvao revoluciju u iroko prihvaenom
stavu o inferiornijoj kulturi Afrikanaca i primitivih naroda uope. Griaule je ove predaje
zabiljeio u svojoj knjizi "Blijedi lisac" koja je do danas, i pored istraivanja koja su
uslijedila, ostala glavni izvor znanja o Dogonima.
to su to francuski antropolozi saznali u Ogotemmelijevoj kolibi, a to je skrenulo
pozornost itave naune javnosti na ovaj mali narod ?
Griauleu i njegovim suradnicima izneena je iscrpna kozmogonijska slika svijeta Dogona
koja u sebi sadri iznenaujuu razinu astronomskih znanja, posebno kada se uzme
u obzir potpuna odsutnost bilo kakvih mjernih instrumenata. Posjeduju tri vrste
kalendara : solarni, lunarni i onaj koji se temelji na gibanju Siriusovog satelita. Brojna
istraivanja meu Dogonima otkrila su opseno poznavanje anatomije i fiziologije, te
postojanje sustavne farmakopeje.
DOGONSKA KOZMOLOGIJA
Amma, vrhovno bie, postojao je kada jo nije bilo svemira, ni prostora, ni vremena...
Rije amma na dogonskom jeziku znai "drati neto na jednom mjestu, vrsto steui".
Amma je, po rijeima Dogona, "bilo neto kao spiralno kretanje unutar jajeta". Pod
utjecajem tog spiralnog kretanja nastalo je najmanje zrnce po. Ono se nalazilo u
sreditu, "okretalo se i luilo estice materije sa zvunim i svjetlosnim djelovanjem, ali je
smo ipak ostajalo nevidljivo i neujno." Po, koje se najee usporeuje sa zrnom sirka,
61
_______________________________________________________________________
62
_______________________________________________________________________
63
_______________________________________________________________________
suncem ena" - Jau nai dagi, i tvrde da i ona ima svoja dva satelita. Nadalje, kau da
predstavlja "posrednika" izmeu Siriusa B i Siriusa A, i da ustvari "naredbe" Siriusa B
prenosi Siriusu A...
TAJNA IZVORA
Pred nauni svijet se postavlja pitanje koji je izvor svih tih znanja olubara ? Kako su
Dogoni stekli znanje o Siriusovom satelitu, njegovoj boji, periodu kruenja i gustoe
njegove materije bez astronomskih instrumenata nama je neobjanjivo. Nesumnjivo
je da su Dogoni tokom svoje prolosti doivjeli razliite vanjske utjecaje. Nije sasvim
iskljuen ni utjecaj staroegipatske kulture. Postoje razne pretpostavke o "pozajmicama" i
utjecajima izvana, manje vjerojatna nagaanja o dovitljivoj preradi uenja koja su
prenijeli misionari iz Europe, pa sve do susreta "tree vrste".
Moda odgovor treba ipak potraiti u dogonskoj mitologiji koja je tako vjeto utkala
astronomska znanja u svoju kozmogoniju. Naime, u njihovoj se mitologiji spominje
etvrti Nommo, zvani Ogo, koji je pri stvaranju svijeta zadavao Ammi glavobolje i
uputao se u izlete u prostor, dok nije zavrio na Zemlji gdje je dobio ime "Blijedi
lisac" - Juruga. Zanimljivo je da postoji vie mitova o liscu, a jedan crte prikazuje kako
se "Lisac spustio sa zvijezde Po". Postoji jo jedan crte koji prikazuje Sunce i Sirius
spojene krivuljom koja opet obavija svaku od ove dvije zvijezde. Osim silaska Lisca,
spominje se Nommoin koveg u kojem su se na Zemlju spustili preci Dogona. Prema
predaji, koveg se prizemljio u noi "digavi u velikom kovitlacu oblak praine." Nebeski
prostor od "etiri kuta" pretvorio se u zemaljski otvor "od etiri strane". Iz kovega je
prvi iziao Nommo, a zatim i sva ostala bia. Amma je digao natrag na nebo lanac kojim
je pridravan koveg i "zatvorio" nebo. Kao mjesto prizemljenja olubaru spominju jezero
Debo, koje se stvara za kine sezone uz rijeku Niger. Na jednom otoiu tog jezera nalazi
se prikaz kovega meu zvijezdama, izveden u kamenu. Sputanje kovega je simboliki
prikazano i na proelju dogonskog hrama.
Izvor dubokih i drevnih znanja mogli bismo moda potraiti u dalekim, iezlim
svjetovima... Dokuiti te izvore olakalo bi nam razumijevanje i naih vlastitih. ini se da
emo mi, ljudi dvadesetog stoljea, morati preispitati i promijeniti odnos prema starim
kulturama, pri emu nas "primitivni" Dogoni jo jednom podsjeaju na varljivu prirodu
vanzemaljskog.
64
_______________________________________________________________________
USKRNJI OTOK
UNITENA KARIKA PROLOSTI
Kulturna tradicija ovjeanstva je poput beskrajnog lanca u kojem je svaka karika jedno
dragocjeno i nezamjenjivo iskustvo, jer snano povezuje prolost s budunou,
omoguavajui na taj nain prijenos snage s jednog na drugi narataj. Stoga je svaki
novi narataj odgovoran za uvanje starih karika i oblikovanje novih. Meutim, lanac
povremeno ipak biva prekinut, a otkinuti segmenti padaju u tamu zaborava.
Da bi se ponovno otkrile ili rekonstruirale nestale karike potreban je ogroman trud, a
esto i "sluajna" otkria. Ako se u tome uspije, stara snaga i smisao mogu dati novi
neslueni poticaj. Tako je ponovnim otkrivanjem antike, koja je u srednjem vijeku bila
zaboravljena, nastalo udo renesanse. Svijetli primjeri
tragaa za istinom u prolom stoljeu bili su
Champollion, koji je deifrirao egipatske hijeroglife i
Schliemann, slavni otkriva Troje. Oni, i jo mnogi drugi
nespomenuti, ne samo da su uli u trag ostacima od
opekulturne vanosti, nego su ih protumaili i prenijeli
naoj civilizaciji. No, naalost, povijesno je iskustvo
pokazalo i obrnuto. Koliko god da je ovjek sposoban za
najuzvienija ljudska djela, podjednako u sebi nosi i
razornu snagu za najvea unitavanja. U tome su takoer sudjelovali neustraivi ljudi, ali
iz sasvim drugih pobuda. Tragali su iskljuivo za materijalnim bogatstvima, radi
dominacije i stjecanja moi. Njihova su otkria samo doprinijela irenju jaza meu
nedostajuim karikama; tako su, tragajui za zlatom Eldorada i bezobzirno nameui svoj
nain ivota, unitene gotovo sve drevne kulture stare Amerike, Afrike, a slina sudbina
zadesila je i tajanstvenu kulturu na otoku kojeg su njegovi stanovnici od davnina nazivali
Te-Pito-o-te-Henua, tj. "Pupak svijeta".
OTKRIVANJE OTOKA
Poetkom XVIII stoljea ljudska mata je nepoznatom "Junom kontinentu" pripisivala
raznovrsna blaga i udesa, a u potragu za nepoznatim dao se i holandski admiral Jacob
Roggeveen koji je krstario sa svojom posadom bespuima Tihog oceana. Oko 27 june
paralele, 3600km zapadno od najblie obale June Amerike, 2700km istono od najblieg
polinezijskog otoka Pepete, sluajno su ugledali mali usamljeni otok. Usred te vodene
pustinje uzdizao se pred njima poput goleme piramide. Kroz dalekozor su na obali
ugledali gigantske zidine, iznad kojih su stajale glave nekakvih divova s golemim
kacigama. Mislei da su to vojnike utvrde nekih kiklopskih stvorenja, Roggeveen je
poduzeo sve mjere opreza i sutradan se ujutro iskrcao sa svojom posadom. Tu su ih
doekala nova iznenaenja. Meu golemim kamenim terasama koje su se okomito
sputale u more, iznad kojih su, poput kamenih uvara, stajale gigantske statue s
ogromnim crvenim kacigama, ugledali su ljude obina rasta. Vidjeli su kako pri izlazeem
suncu u nekom ceremonijalnom poloaju pale vatre ispred statua. Predio oko pobonih
uroenika i kamenih likova sastojao se od ureenih plantaa krumpira i banana. Iznad
njih su se uzdizali zeleni obronci ugaenih vulkana iji su mrtvi krateri davali jedinu pitku
vodu na otoku. Roggeveen o tome susretu ovako pie : "Silno smo se zaudili ugledavi
one kipove. Nismo mogli shvatiti kako je bilo mogue da su ljudi bez konopa i bez skela
mogli uspraviti takve kipove".
Zahvaljujui jednom od njegovih vojnika, Carlu F. Behrensu, koji je kasnije objavio ak
dvije knjige o svojim doivljajima na Pacifiku, imamo prva svjedoanstva o staroj otokoj
kulturi koja do danas slovi kao najvea zagonetka etnologije. Prema njegovu opisu,
otoani su bili svjetloputi, ivahni i prijazni ljudi, nimalo ratoborni, vie bojaljivi. Kako i
ne bi bili bojaljivi, zakljuuje Behrens, kad je Roggenveen, uplaen njihovim velikim
zanimanjem za doljake i brojnou, naredio vojsci da pucaju prema njima ne bi li ih
65
_______________________________________________________________________
rastjerao. Otoani pak, pie dalje Behrens, uope nisu imali oruja, jer, "oni su se posve
pouzdali u svoje idole ili kumire."
Najzanimljiviji dio njegove knjige "Putovanje kroz june zemlje i oko svijeta" je poglavlje
koje govori o tim "kumirima". - "Bilo ih je vrlo mnogo uspravljenih na alu. Ljudi su pred
njima padali na koljena i molili im se. Ti su kipovi bili isklesani iz kamena i imali su oblik
ovjeka dugih uiju, s krunom na glavi. Sve je bilo izraeno vrlo umjetniki, emu smo se
veoma udili". Kamene statue otoani su nazivali Ahu i Moai, a to predstavljaju, kada su
i zato nastale, to im nisu znali ili nisu htjeli objasniti.
Behrensove i Roggeveenove doivljaje ini dodatno zanimljivim injenica da su neovisno
jedan o drugom zapisali kako su vidjeli i "bradate divove" s kojima nisu uspjeli stupiti u
dodir. Nakon to su obili otok i ustanovili kako nema ni strateke ni ekonomske
vanosti, to je za Roggeveenovu misiju bilo jedino vano, ucrtao ga je u svoju kartu i
otplovio. Budui da su se na otoku iskrcali na sam Uskrs 1722. godine, Roggeveen mu je
dao dananji naziv "Uskrnji otok". Meutim, kako tome otkriu, osim Behrensa, nitko
nije pridavao osobitu vanost, otok je do daljnjega ostao zatien u svojoj osami.
UNITAVANJE OTOKE KULTURE
Prolo je skoro pedeset godina kada je 1770. godine, otok ponovno otkrio moreplovac
Filip Gonzales. O tome svjedoi ugovor o pripajanju panjolskom kraljevstvu kojeg je
potpisao tadanji vladar otoka Te-Pito-o-te-Henua, i to znacima slinim hijeroglifima.
Nakon njegova se povratka saznalo za postojanje tajanstvenog "Pupka svijeta". to je
Gonzales tamo radio, da li je nakon njega bilo jo posjetitelja i s kakvim namjerama, za
sada je nepoznato. etiri godine kasnije, 1774. kapetan James Cook u svojoj naunoj
ekspediciji svjedoi o oborenim kipovima i tragovima rata. Cookova ekspedicija nije
mogla objasniti kako je na tako zabaenom i kamenitom otoku bez drvea mogla nastati
neka kultura. "Ovdje nema sigurnog sidrita, nema gorivoga drva, nema svjee vode i
ini se da je zemlja neplodna". Oni su prvi poeli mjeriti goleme kamene kipove i izradili
prve njihove crtee. Nadalje, Cook biljei kako tadanji stanovnici nisu kipovima pridavali
osobitu panju, a njegova ekspedicija je bila zadnja koja govori o uspravnim statuama na
otoku. Arheolozi su miljenja da je do ruenja statua dolo zbog graanskog rata na
otoku. Povremeni posjetitelji svjedoe da je s vremenom sve vie tih tajanstvenih
kamenih statua bilo srueno, tako da 1840. godine, vie nije bilo niti jedne uspravne.
Bilo kako bilo, s obzirom da tragovi prvih razaranja potiu iz vremena nakon otkria
otoka, susret starog i novog vremena nije slavno zapoeo. Ruski istraiva Junog mora,
Kotzebue, biljei jedan nemili dogaaj iz 1804. godine. Naime, u vodama oko otoka
pojavili su se ameriki lovci na tuljane koji su se, u nedostatku radne snage, dosjetili
kako bi na otoku mogli pribaviti robove. "Borba je bila krvava jer su se hrabri otoani,
iako goloruki, neustraivo branili. Samo zahvaljujui nadmoi stranog europskog oruja
uspjeli su uhvatiti dvanaest mukaraca i deset ena. Meutim, na otvorenom moru su svi
skoili u vodu. Vie su voljeli umrijeti nego ivjeti tako ponieni. Kapetan broda ih je
ogoreno pokuao vratiti, ali kako bi im se koji amac pribliio, otoani bi zaronili, a
milosrdno more bi ih zakrililo". Posljednji udarac otoka kultura je zadobila 1862. godine,
kada su, uz silna razaranja, lovci na robove, odvukli vie od tisuu otoana, uglavnom
mukaraca, (a meu njima i vladara, plemie i sveenike) u Peru, gdje su ih koristili kao
teglee ivotinje i kopae guana. Nakon samo godinu dana, na ivotu ih je ostalo
petnaest, no i oni su bili zaraeni crnim boginjama. Da tragedija bude vea, nemilosrdni
robovlasnici su ih tako bolesne vratili na Te-Pito-o-te-Henua, to je uzrokovalo pomor
velikog dijela otokog stanovnitva.
Godinu dana kasnije, dolazak kranskih misionara doekalo je samo estotinjak potpuno
zaplaenih i demoraliziranih starosjedilaca. Misionare je najvie zaudila vjetina itanja
preostalih otokih sveenika, jer ni na jednom drugom polinezijskom otoku pismo
nije bilo poznato. Tekstovi su bili zapisani na tisuama drvenih ploa. Nazivali su ih
66
_______________________________________________________________________
67
_______________________________________________________________________
Stoga su bili orijentirani s velikom tanou u odnosu na izlazak sunca. U svrhu biljeenja
kretanja Sunca tokom godine, na vrhu vulkana Rano-Raraku izgradili su solarni
opservatorij. Pored solarnog opservatorija i iza svakog rtvenika podigli su znatan broj
kamenih kipova ljudskoga oblija. Izraivali su etiri razliita tipa statua. Jedan je bio
mali, plosnate glave bez tijela, s ogromnim izboenim oima. Drugi je imao oblik
pravokutnog stupa na ijim je stranama u reljefu ocrtana ljudska figura. U trei tip
spadale su zaobljene i realistine figure koje klee sjedei na petama, s rukama na
koljenima, pogleda uprtog u nebo. etvrti i posljednji tip predstavlja umanjeni prototip
velikih spomenika iz kasnijeg razdoblja. Nakon izvjesnog prekida, iji uzrok nije poznat,
javlja se jedna nova kultura. Kipari iz tog srednjeg perioda zapravo su proslavili
Uskrnji otok izradom i postavljanjem gigantskih statua. Arheolozi zakljuuju da su te
figure predstavljale njihove pretke, a postavljane su na visokim obiteljskim grobnicama.
Oboavanje predaka i pojava novog kulta ovjeka-ptice, zamijenili su ranije tovanje
Sunca. Opservatorij je ostao zaputen, a pored njega je
izgraen kompleks zgrada od kamena, napola ukopanih
u zemlju, u kojima je tovan kult ovjeka-ptice. Lijepo
graeni megalitski rtvenici iz ranijeg razdoblja bili su
djelomino ili potpuno razgraeni, a stari obraeni
blokovi ugraeni su u novi arhitektonski objekt kojeg su
nazivali ahu. Ahu je sluio kao visoka platforma, visine
4-5 i irine 10 metara, na koju su postavljane statue,
kako bi se vidjele izdaleka. Na neke ahue nikada nije bilo
postavljeno vie od jednog do dva kipa, veina je imala
pet, ali neke su ih nosile i petnaest. U unutranjosti ahua nalazila se prostorija koja je
esto imala oblik barke, a u kasnijem je razdoblju sluila za smjetaj tijela preminulih
plemia, vladara i sveenika. One vie nisu bile orijentirane prema Suncu, nego su bile
izvedene usporedno s obalom. Njihova izrada nije dosegla preciznost i finou prethodnog
razdoblja. Najvea panja je u to doba bila posveena izradi statua. Kipovi su klesani
uglavnom u kamenolomima kratera vulkana Rano-Raraku, dok im je kaciga izraivana u
deset kilometara udaljenom krateru drugog vulkana. Kipovi su na neki nama nedokuiv
nain raznoeni po cijelom otoku. To je zahtijevalo ogroman trud zbog veliina statua, a
dodatna oteavajua okolnost bila je i nepristupanost obale, gdje su ve prije bili
pripremljeni ahui za njihovo postavljanje.
Kad je gigantski uvar, na isto tako nepoznat nain, postavljen na visoki ahu, stavljala
mu se jo i "kaciga" od crvenog kamena. Potom bi im udubljivali one duplje i postavljali
zjenice od bijelog koralja. Nakon "otvaranja" oiju, nisu vie prestali zuriti u nebo.
Kipovi su izraivani u razliitim dimenzijama. Najmanja zavrena i uspravljena je imala
3,5 metara visine a najvea bila je visoka 12 metara (zajedno s kacigom 14 metara).
Ukupna teina statue i kacige morala je iznositi preko 90 tona. No, za istraivae je
dodatno iznenaenje bilo otkrie popularno nazvane "radionice divova" u krateru ugaslog
vulkana Rano-Raraku. Tamo je lealo vie od stotinu pedeset napola gotovih kamenih
likova, dijelom ve isklesanih iz stijene i svrstanih u dugake vodoravne redove, jedan uz
drugi. Meu njima se nalazi najvei nedovreni 22 metara visoki. Naokolo je posvuda
razbacan leao razni alat; zailjeni noevi od opsidijana, kamena dlijeta, alat za poliranje,
kameni transportni valjci. Cijeli prizor se doima kao da su kipari sve napola gotove figure
morali najednom ostaviti i pobjei. Zato, ostat e njihova tajna.
Pored graevina podignutih u religijske svrhe, pronaeni su i ostaci triju cesta uz ije su
rubove nekad bili postavljeni gorostasni kipovi. Na jugoistoku otoka otkrivene su ruevine
dugakih kamenih kua bez prozora koje najvjerojatnije potjeu iz razdoblja obaranja
statua. Sagraene su iznad jama u zemlji. U unutranjosti kua iskopane su razliite
figure od kamena, drveni kipovi bogova, figure s razvuenim unim resicama. Ove
posljednje figurice predstavljaju "Dugouhe". Takva se jedna nalazi i u zagrebakom
Etnografskom muzeju.
68
_______________________________________________________________________
RONGO-RONGO PLOE
Prema otokim legendama, rongo-rongo ploe potiu od samog Hotu Matue koji je doveo
svoj narod na "Pupak svijeta" i sa sobom donio ezdesetsedam svetih "drva koja govore".
Za vrijeme posljednjeg vladara Ariki Ngaara, prije upada Peruanaca, sveenici su umjeli
ne samo itati te ploe nego su, tovie, imali i kole u kojima su mladi sveenici uili
pisati. Sam vladar je navodno imao cijelu knjinicu s rongo-rongo ploama.
Ove ploe su izraivane iz naplavnih drva i bile su razliitih veliina i oblika. Najvea
sauvana dugaka je 90cm, ali su postojali primjerci dugi i do 2 metra. Iako ih je nekada
na otoku bilo na tisue, zahvaljujui misionarima unitene su sve osim dvadesetdvije
koje se danas uvaju u svjetskim muzejima u Londonu, Beu, Washingtonu, Santiagu...
Heyerdahl je, meutim, tokom svojih istraivanja pronaao neke koje su dotada bile
skrivene. Oito su ih zadnji sveenici, odgovorni za svete ploe, a predvidjevi tragediju,
sami sklanjali ili ak unitavali kako ne bi dole u nedostojne ruke. Kasnije je utvreno
da su zapravo postojala dva pisma. Staro su pismo znali samo rijetki izabrani
pojedinci (vladar, plemii i sveenici-pjevai). Ploa ispisana takvim pismom nazivana je
tongata-rongo-rongo i smatrala se tabuom. Pored tog pisma, postojalo je jedno manje
tajno - demotski oblik prvoga pisma - koje je sluilo za pisanje kronika i "administrativnih
akata". Nazivali su ga tau, to znai godina i bilo je poznato ostatku naroda. Znanje o
tongata-rongo-rongo pismu je nepovratno nestalo u rudnicima guana, dok je nekoliko
preivjelih otoana i nakon spaljivanja ploa poznavalo tau.
Tekstove su urezivali u drvene ploe pomou opsidijana poevi iz gornjeg lijevog kuta
ploe pa do kraja reda, onda bi ih okretali i nastavili na drugoj strani. Na taj su nain
urezani tekstovi opisivali pravilnu spiralu. Ploe su ispisane ne samo s obje strane, nego
ak i po rubovima. Pojedini simboli imaju oblik konture, no cijelo pismo je izrazito
piktografskog karaktera. Na njima su sasvim jasno vidljivi stilizirani likovi ljudi, ivotinja,
biljaka, zvijezda i svakodnevnih upotrebnih predmeta. Veina se strunjaka slae u tome
da pojedini ideogrami ne predstavljaju slova, slogove ili rijei, ve samo "natuknice" koje
su sveenicima trebale olakati recitiranje dugih svetih tekstova. Time su ih njihovi
stvaratelji potpuno zatitili, jer ako sadraj ne zna napamet, tekst ne mogu itati ni oni
koji poznaju pismo. Zbog toga je svaki dosadanji pokuaj deifriranja bio neuspjean.
Otkriem starih pred-arijevskih kultura Mohenjo-daro i Harappa u dolini Inda i njihovog
slikovnog pisma na glinenim ploicama, naunici su uoili zapanjujuu slinost s pismom
na rongo-rongo ploama. Paljivom je analizom ustanovljeno da se ak 150 znakova
obaju pisama meusobno potpuno podudaraju. Zagonetku jo vie produbljuje injenica
da te dvije kulture razdvaja 20.000 km i skoro 5.000 godina.
Tako se ostalim zagonetkama, nakon neuspjelih pokuaja deifriranja, pridruuje i pismo.
Svi pronaeni i sauvani ostaci nijemi su spomenici ovjekove neutaive potrebe da
ostavi traga u vjenosti. Zadivljuje injenica da je to mogue, ne samo u bogatim
predjelima Egipta, Europe, Azije i Amerike, nego i na malom pustom otoku na
najusamljenijem mjestu na kugli zemaljskoj !
69
_______________________________________________________________________
70
_______________________________________________________________________
71
_______________________________________________________________________
72
_______________________________________________________________________
SLUBENO OBJANJENJE
U mnogim se priama o dogaaju "Eskadrile 19", tvrdi da je voa bombardera, porunik
Charles C. Taylor, poslao niz udnih poruka prije nestanka, no nema istinskih dokaza da
je on te rijei zaista izgovorio. U slubenom objanjenju Mornarice stoji da su se oba
Taylorova kompasa pokvarila, pa se zabunio i pogreno utvrdio lokaciju svog eskadrona
zavaran slinou Bahama i Florida Keysa, pokuavajui otkriti mjesto na kojem se
nalaze, njegov je eskadron ostao bez goriva i nou pao u more, tako da oni koji su poli
u potragu nisu vidjeli nikakva traga. Tog je dana u 19:50h, s broda Gaines Mills vien
avion koji se zapalio iznad Daytona Beacha, a zatim pao u more i eksplodirao. Vjeruje se
da je to bio nestali avion koji je krenuo u potragu.
ISTRAIVANJA LAWRENCEA KUSCHEA
Zaintrigiran velikim brojem studenata koji su u vijeme incidenta "Leta 19" dolazili k
njemu u potrazi za podacima o Bermudskom Trokutu, Lawrence Kusche, knjiniar na
Dravnom Sveuilitu Arizona, zapoeo je veoma podrobnu istragu originalnih izvjea.
Njegova su istraivanja objavljena 1975. godine, pod nazivom "Bermudski Trokut,
misterij rijeen" (The Bermuda Triangle Mystery Solved). Kuscheova istraivanja otkrila
su veliki broj nepodudarnosti izmeu Berlitzeovog djela i izjava oevidaca, i drugih ljudi
koji su sudjelovali u nesreama. Primjetio je sluajeve u kojima su se pogodne
informacije koje su se odnosile na sluaj, ali su kasnije pristigle ostale nezabiljeene.
Berlitzeova knjiga obiljeavala je nestanak jahte Donalda Crowhursta kao tajnovit,
unato oitim dokazima da je Crowhurst krivotrvorio raune svog putovanja, a njegov je
dnevnik jasno upuivao da je poinio samoubojstvo. Teretnjak koji je prevozio rude
Berlitz oznauje kao "izgubljen tri dana nakon isplovljivanja iz jedne Atlantske luke", no
teretnjak je zapravo izgubljen tri dana nakon isplovljivanja iz luke istoga imena u
Pacifikom oceanu. Kusche takoer osporava veliku veinu nesrea dodijeljenih
tajanstvenom Bermudskom Trokutu, a koje su se zapravo dogodile izvan njega. Njegovi
su zakljuci da je Bermudski trokut jedno od najprometnijih pomorskih podruja u svijetu
i kao takvo proporcionalno ima i vie gubitaka nego igdje drugdje. este su tropike oluje
u zoni Bermudskog trokuta, samim time nestanci nekih brodova teko mogu biti
tajanstveni, a veina takvih nestanaka pretjerana je nespretnim istragama u kojima je
brod proglaen nestalim, no njegovo uplovljavanje u luku ostalo je neprijavljeno. Tokom
stvarnih nestanaka brodova koji su navodno nestali za mirna, sunana vremena,
tadanja vremenska prognoza u tom trenutku nije odgovarala stvarnim vremenskim
prilikama.
73
_______________________________________________________________________
RIMSKA MITOLOGIJA
U najranijoj rimskoj religiji nema mitologije, a religija se, koliko je poznato, sastojala u
tovanju duhovnih snaga s ogranienim ili specijaliziranim funkcijama. Neka svjedoenja
potiu iz kasnog razdoblja, jer su prouavaoci starina oivjeli sjeanje na kultno
oboavanje, ali se ona odnose na mnogo raniju vjersku praksu. Neki rani Rimski
obiteljski bogovi bili su, ini se, istog porijekla; Ceres (creare - stvaranje), bila je sila
koja pokree rast ita, Flora je cvjetno boanstvo, Saturn je povezan sa sjajem,
Neptun vjerovatno s navodnjavanjem. Ta su boanska bia izvorno bespolna. Pastirsko
boanstvo Pales ili Pares, spominje se bilo u mukom, bilo u enskom rodu. Venera je
boanstvo vrta prije nego to se poistovjetila s Afroditom, grkom boicom ljepote. Sve
te duhovne sile sa svojim ogranienim funkcijama nemaju osobnosti niti lika, isto tako
nemaju meusobnih odnosa, pa niti mitologije.
Karakteristino za rimske mitove je, za razliku od onih preuzetih iz Grke, da se odnose
na historijske dogaaje, ukljuujui porijeklo grada i rimski narod. Osnivai Rima bili su
Romul i Rem, Marsovi blizanci, koje je dojila vuica. Romul, ije ime znai "rimski",
usmrtio je svog brata i postao prvim vladarem i zakonodavcem Rima. Pripovjedalo se da
je na tajanstven nain nestao sa zemlje i postao bog pod imenom Kvirina.
Jo jedan vani mit u Rimskoj mitologiji, iako povezan i inspiriran grkim mitom, je ep
koji govori o vremenu prije nastanka Rima i njegovom osnivanju, a spjevao ga je Rimski
pisan Vergilije. Pripovjest govori o Enejinu bijegu iz Troje i njegovu putovanju u Italiju, te
osnivanju gradova koji e biti kljuni u kasnijem osnivanju Rima.
BOGOVI IZ GRKE
Rimljani su svoje bogove i boice preuzeli od Grka koji su se smjestili nedaleko od Rima,
u Napuljskom zaljevu. Prihvatili su velika grka boanstva i dali im Rimska imena.
Svi grki bogovi osim Jupitera imaju tragove mitologije koja bi ih vezala za njihove grke
istovjetnike. Jupiter je veliki indoevropski bog neba i javio se u Italiji nezavisno, dok je
njegova druica Junona, boanstvo plodnosti i rasta u ena izjednaena s Herom.
Minerva, etruanska zatitnica zanata, preuzeta je od Atene Palade. Mars je bog rata, ali
je u rano doba povezan s ratarstvom i vjerojatno je bio znamen oluje, samo je njegovo
poistovjeivanje s Aresom stavilo u prvi plan njegovo ratniko obiljeje. Merkur je bio
numen prometa, Vulcan vulkana, a Dijana je bila duh uma. Grki Apolon javio se u Rimu
preko Etruana, ali nije bio od velikog znaenja sve do vremena cara Augusta. Bog
Saturn bio je poistovjeivan s Kronom, bogom starih vremena prije Zeusa.
Rimski bogovi sa svojim novim identitetima, preuzeli su sve od svojih grkih pandana.
Velika veina mitova to su ih Rimljani pripovijedali o svojim bogovima i boicama bili su
naprosto preuzeti od Grka. No, Rimljani su takoer, podeavali grku mitologiju vlastitim
ciljevima i na taj nain mijenjali mitove.
METAMORFOZE
Rimljani su imali izuzetnih pripovjedaa. Osim Vergilija, meu svima njima, najitaniju
riznicu grkih mitova na latinskome dao je Ovidije (43. g.pr.n.e. 17. g.n.e.) Najvee
djelo na tom polju jesu Metamorfoze, djelo u kojem je Ovidije ispripovjedio 50
dugih i 200 kratkih pripovijesti o rimskim boanstvima. Njegov se najvei dar sastoji u
raznolikosti pripovijedanja, radnje i opisa. Izvanredne pripovijesti o bogu Jupiteru
njegovo su djelo. Pripovijest o Jupiteru koji svoju ljubavnicu Io, preobraava u pokuaju
da razoara Junonu, o Jupiteru koji otimlje Europu u obliku bika, o nimfi Dafne koja se
preobrazuje u lovorovo stablo kako bi izbjegla Apolonovoj ljubavi i o Jupiterovoj ljubavi
za Kalistu. Druge pripovijesti govore o osvetoljubivosti bogova, a mnoge druge opisuju
ljubav meu ljudima. Ovdje se zanimao i bio je osjetljiv za psihologiju neprirodne ljubavi,
74
_______________________________________________________________________
sestre prema bratu, ili kerke prema ocu. Meu njima je i poznata pripovijest o Narcisu
koji se ubio zbog neuzvraene ljubavi svoga vlastitog odraza u vodi. Poznate su i
pripovijesti o Ifis, djevojku zaljubljenu u drugu enu, koju su bogovi preobrazili u
mukarca. Pigmalion, poznati enomrzac, koji se zaljubio u kip koji je sam stvorio, pa
se Venera smilovala na njega i oivjela statuu u lik prekrasne Galateje. U cijelosti je rije
o raskonu, baroknom, esto duhovitom, ponekad grotesknom, bujnom, retorikom,
savreno organiziranom djelu.
Meu najizuzetnijim pripovijetkama jest pria o siromanom paru, Filemonu i Baukidi.
Jupiter i Merkur, preobueni u putnike, putovali su brdovitom Frigijom u Maloj Aziji. Dva
su boga traila neko mjesto da otpoinu, ali su sve kue do kojih bi doli bile zakraunate
i zasunute. Nitko ih nije elio primiti na konak. Najposlije su stigli do skromne kolibe
Filemona i Baukide, dvoje staraca koji su tu sretno ivjeli od svoje mladosti. Filemon i
Baukida bijahu tako siromani da su u kui imali tek najpriprostiju hranu, ali oni udvorno
putnicima izrazie dobrodolicu, okruie ih svom moguom udobnou i ponudie
najboljim to im se u kui nalo. Kad su zajedno sjeli za stol, svaki put kad bi natoili
vino iz pehara on bi se sam od sebe ponovo napunio. Starci su se zaueni divili i u
strahopotovanju odluili zaklati gusku u ast gostiju. Bogovi tada objelodanie tko su i
rekoe dobrim starcima da ne treba zaklati gusku. Bogovi tako izazvae poplavu koja je
potopila sve kue u kraju osim njihove kolibe koju su preobrazili u hram ukraen
mramorom. Tada Jupiter upita starce to bi eljeli, a Starci su se nakon to se
posavjetovae odluili za dvije stvari; da budu sveenici u hramu i da, kad bude za to
dolo vrijeme i kad e morati umrijeti, da umru u istom trenutku. Jupiter im je elje
ispunio i tako su Filemon i Baukida sluili u hramu do kraja ivota, a kad je doao kraj,
preobrazili su se u dva stabla koja i danas tamo rastu jedno pokraj drugoga.
KRALJEVI I DRAVA
Meu Rimskim piscima istie se Livije ije su rane knjige, riznica mitova koji su snano
dojmili mate Rimljana i postali dijelom nasljedstva Evrope. Predaja spominje sedam
rimskih careva : Romul; Numa Pompilije koji je Rimu podario vjerske institucije, a pritom
ga je navodno savjetovala nimfa ili boica Egerija; Tul Hostilije; Anko Marcije; i tri
Etruana Tarkvinije Prisko, Servije Tulije i Tarkvinije Superbo. Posljednji kralj bio je
samovoljni militarist. Imao je tri sina - Tita, Aruna i Seksta, te neaka Junija koji je hinio
da je glup samo da bi izbjegao ujakovu ljubomoru, a poznat je pod imenom Brut.
Dva starija brata i Brut bili su poslani na proroite u Delfe. Svojevoljno su upitali
proroite tko e od njih vladati Rimom i bilo im je reeno - "Mladii, najvei ugled u
Rimu uivat e onaj koji meu vama prvi svojoj majci dade poljubac". Dok su dva princa
bacala drijeb da vide koji e po povratku prvi imati to premustvo, Brut je hinei da
epa, pritisnuo usne na Majku zemlju. Tada je Brut poveo vojsku i potjerao kralja i
njegovu obitelj, uspostavivi republiku, na ijem su elu kao konzuli bili Brut i Kolacije
iju je enu, lijepu Lukreciju, silovao Seksto, najmlai Tarkvinijev sin. Brut tako dobiva
naslov Liberatora. Jedva osvojena sloboda kratko je potrajala. Vlastiti Brutovi sinovi
otkriveni su gdje kuju zavjeru za povratak kralja Tarkvinija i otac ih nemilosrdno osudi na
smrt. Tada su se Etruanske snage digle protiv Rima. Ratovi su se nastavljali. Livije
pripovijeda i dalje. Rimljani su izvojevali pobjedu nad Etruanima kod jezera Regilus.
Legenda govori kako su im pomogla dva tajanstvena jahaa, koje se poistovjetilo s
boanskim blizancima Kastorom i Poluksom. Blizanci, Jupiterovi sinovi, bili su pokrovitelji
Rimske konjice. Iako se spominje cjelokupna legenda.
TRAGANJE ZA PROLOU
Tipino rimski mitovi nisu se u tolikoj mjeri odnosili na bogove i boice i na daleku
prolost, koliko su pripovjedali o ljudima u prolosti i historijskim dogaajima, to je
Michael Grant nazvao "rimskim traganjem za prolou". Ponimo s nastankom grada.
Verzija pripovijesti koju je dao veliki rimski historiar Livije, koji je umro 17. g.n.e., je
vieznano patriotski mit. Vestalska djevica. Reja Silvija bila je silovana i navodno je
75
_______________________________________________________________________
silovatelj bio bog Mars. Vestalske su djevice bile djevojke izabrane izmeu 6 i 10 godine
da bi 30 godina sluile boici Vesti. Morale su ostati djevicama cjelo to vrijeme i ako bi se
ogrijeile, to se vrlo okrutno kanjavalo, jer bi ta vestalka bila iva zakopana. Djevice su
se smjele udavati tek nakon to su trideset godina sluile boici. Nesretna Reja Silvija
rodila je blizance Romula i Rema. Blizanci su bili u koari izloeni smrti na rijeci Tiberu,
ali koara je isplivala na obalu na mjestu gdje je raslo smokvino stablo, blizu pilje zvane
Lupercal, mjesto vukova. Djecu je pronala vuica i napojila ih svojim mlijekom, a
konano ih je spasio pastir Faustul odnesavi ih svojoj eni Aki Laurenciji da ih njeguje.
Kad su djeaci odrasli, osnovali su novi grad, budui Rim, na mjestu na kojem su kao
dojenad bili spaeni od smrti. Meutim, posvaali su se i Romul je ubio Rema. Prema
jednoj verziji pripovijetke, Rem se rugao Romulu jer je uspio skoiti preko nekoga
poluizgraenog zida. To je bio lo znamen, jer je to znailo da bi neprijatelj mogao uiniti
isto. Romul je stoga ubio Rema i kazao : "Tako e stradati svatko tko bude preao moje
zidove !" Romul tada utvrdi breuljak Palatin, prinese bogovima rtve i dade ljudima
zakone. Poveao je broj stanovnika izgradivi svetite izbjeglicama na Kapitolu i
uspostavi u dravi novu politiku stabilnost imenujui Senat od stotinu "otaca". Samo je
pomanjkanje ena ugroavalo opstanak drave. Romul tako proglasi odravanje etvenih
sveanosti. Ljudi su dolazili iz okolnih krajeva, a meu njima i mnotvo Sabinjanki koje
su ivjele u blizini. Kad je sveanost bila na vrhuncu, mladi snani Rimljani navalie na
ene sposobne za brak, bila je to glasovita Otmica Sabinjanki (to je prizor kojega je
Poussin naslikao u statikom savrenstvu, a Rubens sa senzualnom estinom). Rezultat
je bio rat izmeu Sabinjana i Rimljana. Zavrio je tako to su se otete ene sruile meu
ratnike, preklinjui da im oevi i tastovi ne prolijevaju jedni drugima krv (prizor je
izuzetno, iako netono naslikao Jaques Louis David, slikar francuske revolucije).
Djeca u plutajuoj kolijevci i sisanje divlje zvijeri predstavljaju motive narodne
pripovjetke. Neki pokazatelji prilino jasno ukazuju da je utemeljenje Rima nastalo
spajanjem dviju struja, blizanci, ljudsko i ivotinjsko srodstvo, povezivanje Rimljanja i
Sabinjanki. Mit, kao to je esto sluaj, obuhvaa niz boanstava i mjesta na kojima se
ona kreu, ukljuujui Faustula (Kojega se povezuje s bogom Faunom. Iako se o
arheolokim pojedinostima jo raspravlja, poznato je da su rimski breuljci nastanjeni
priblino oko 2000. g.pr.n.e., ali da jedinstvenog grada tamo nije bilo do VI stoljea, a ne
VII kao to legenda datira te dogaaje (uobiajena 753. godina, tek je jedan od nekoliko
tradicionalnih datuma utemeljenja grada)).
IZBJEGLICE IZ TROJE
S vremenom su Rimljani doli u blii dodir s Grcima ija ih se kultura zaudno dojmila, ali
u odnosu na koju su pokazivali stanovitu ambivalenciju i poeljeli su povezati svoje
porijeklo s grkom tradicijom. Oko 300 g.pr.n.e. kolao je mit o tome kako su Trojanci
pobjegli zbog razaranja Troje, i nastanili Laciju, pokrajinu juno od Rima. Zamiljeni
datum tog zbivanja bio bi etvrto stoljee prije osnivanja Rima i dogaaj se povezao s
osnivanjem grada Alba Longa, od kojeg je nastao Rim, a u razdoblju izmeu tih dvaju
dogaaja podruje su nastavali mitski preci rimske aristokracije. Traganje Trojanaca za
novim domom opisao je u epskome stihu i epskom veliajnou Vergilije u Eneidi. Eneja
je bio Trojanski princ, sin trojanskog junaka Anhiza i boice Afrodite. Kada je Troja pala
pod opsjedanjem Grka, Eneja je pobjegao iz goruega grada nosei svoga hromog oca na
ramenima i vodei za ruku malog sina Askanija. Nabavio je brod i plovio do grkih otoka,
do Sicilije i do Kartage, gdje ga je primila Didona, kraljica Kartage. Izmeu Eneje i
Didone razvila se strastvena ljubav, ali Zeus naredi Eneji da napusti Didonu i otplovi za
Italiju, gdje ga zove sudbina. Enej poslua, a Didona ga u oaju prokune i ubije se.
Simbolika koju Didona ima u ovoj prii su opasnosti po opstanak Rima. Hanibalovu
najezdu iz Kartage i dolazak Kleopatre iz Egipta. Stigavi u Italiju, Eneju odvodi u
podzemlje proroica Sibila kumanska. Tamo susree Didonin duh. On joj se njeno
obraa no ona zaslijepljena mrnjom okree mu lea. Susree i duh svog pokojnog oca
koji mu govori o buduoj rimskoj slavi. Tada Eneja otplovi do ua Tibera i doe na brdo
76
_______________________________________________________________________
Palatin gdje mu majka Venera dade tit kojega je izradio sam Vulkan, boanski kova.
Eneja tu porazi sve svoje neprijatelje meu Etruanima i Latinima koji su nastanavali
kraj, i osnuje grad Lavinij (suvremeni Pratica de mare, juno od Rima), dok njegov sin
osnuje Alba Longu (Castel Gandolfo, jugoistono od Rima). Iz Albe Longe, mnogo su
generacija kasnije potekli Romul i Rem.
Veliki rimski mitovi nisu bili izraz nesvjesne volje naroda. Oni sadre folklorne elemente,
ali nisu folklorni. Temelje se na historijskim dogaajima, ali ih je aristokracija svojevoljno
mijenjala u skladu s vlastitim nakanama. Primjerice Enejin sin Askanije, utemeljitelj
grada Alba Longe, dobio je ime Julus kako bi ga se povezalo s obitelji Julijevaca koje je
lan bio i sam Julije Cezar. Openito govorei, rimska se mitologija ne uklapa neposredno
ni u jednu postojeu teoriju mita.
RIMSKI VJERSKI MITOVI
U Rimskoj mitologiji postojalo je i nekoliko vjerskih mitova. Jedan meu njima, velike
probojne snage, je preuzet od Grka i govori o prolome zlatnom dobu sree kada je
vladao Saturn, i o njegovom moguem buduem povratku. Ovim se mitom izvanredno
posluio pisac Vergilije u svojoj etvrtoj Eklogi napisanoj kao dobrodolicu buduemu
roenju sina cara Marka Antonija i carice Oktavije. Stari Rimski svijet, poznavao je brojne
Sibile, zanesene proroice, a jedna od njih obitavala je u uzvienom svetitu koje se i dan
danas moe vidjeti u Cumai, blizu Napulja. Upravo prema njenom proroanstvu, kae
legenda, sin Marka Antonija donijet e sa sobom zlatno doba sree. Prema jednoj
legendi, Sibila je zamolila boga Apolona da joj udijeli vjeni ivot, ali je zaboravila traiti i
vjenu mladost. Tako je Sibila odumirala dok najposlije nije ivjela nemona u boci.
Naposljetku je ipak kazala "elim umrijeti".
Jo jedna legenda kazuje kako je jedna od Sibila nudila Tarkviniju starijem zbirku
proroanstava po previsokoj cijeni. Nudila mu je devet knjiga. Kad je odbio, ona je tri
unitila i ponudila mu preostalih est po istoj cijeni. Ponovno je odbio i ona je unitila
naredne tri knjige. On se potom prestraio i kupio preostale tri knjige po prvobitnoj
cijeni. Knjige su tako pohranjene kod posebnog reda sveenika i italo ih se samo po
naredbi Senata, i to u sluaju dravne opasnosti.
Obzirom da su Rimljani vjerovali da su carevi boanska bia, i oni su imali svoje mitove.
Oko Julija Cezara ispredeno je nekoliko nadnaravnih dogaaja koji su pretvoreni u
mitove. Jedan od njih povezan je s privienjem koje ga je natjeralo da prijee Rubikon i
napadne Rim, drugi je mit o tome kako su se na njegovu ukopu pojavila dva boanska
bia, i naposljetku pria o kometi koja je oznaila smrt samog Julija Cezara 44. g.pr.n.e. i
za koju se smatralo da je njegov duh koji ulazi u nebo. Osim Julija Cezara, tu je i mit o
drugom Rimskom caru Neronu Redivivusu, vjerovanje je u njegovo ponovno javljanje.
Car Neron izvrio je samoubistvo 68. g.n.e. a mit o njegovu povratku veoma je
rairen i u Rimu i u Grkoj. Na kraju, tu je i mit o vjenosti Rima koji se zadrao i u
kranstvu :
Dok stoji Koloseum,
Stajat e i Rim.
Kad se srui Koloseum, i Rim e se sruiti.
Kad se srui Rim, sruit e se svijet.
Bio je to uvjerljiv mit. Rimsko je carstvo na zapadu meutim, propalo. Koloseum je ostao
kao i zamrena povijest legendi i mitova koje je Rim ostavio za sobom.
77
_______________________________________________________________________
DA VINCIJEV KOD
LEGENDA KOJA JE UZDRMALA SVIJET
Pet ravnih linija prekrienih tako da oblikuju petokraku zvijezdu - Pentagram. Ako ste ve
imali u ruci knjigu "Da Vincijev Kod", iji je autor Dan Brown, knjigu koja je postala
svjetski bestseller u zadnjih nekoliko mjeseci i koja je postala arite brojnih vjerskih
rasprava i otvorenih prosvjeda katolike crkve, prvi od mnogobrojnih simbola sa kojima
ste se susreli je pentagram. Ako se niste jo susreli sa upravo spomenutom knjigom,
zacijelo niste upoznati sa legendom koju u sebi krije, a ako ste ve upoznati sa
"Da Vincijevim Kodom", onda zacijelo znate to ete uskoro moi uti. Tekst koji slijedi,
izveden je iz navedenog djela. Ali, ne moe se pogrijeiti ako se kae da nije potrebno
nita vie kako bi se u potpunosti razumjela jedna od najveih legendi koju ovjeanstvo
posjeduje. Nevjerojatno temeljito obraena tema u knjizi daje poticaj za obraivanjem
ove fascinantne legende. Iako je tema zaista jako osjetljiva, ako niste ve drali u ruci
knjigu ili niste kojim sluajem ve negdje nauli ili proitali oko ega se sva ta strka i
zbrka zapravo digla, zaudit e Vas ono to ete uskoro uti. No, ako mislite da se tu radi
o deifriranju nekog koda ili odgonetavanju nekog tajnog pisma, daleko ste od istine...
BOANSKA PROPORCIJA
Prije prelaska na metra da Vincija, treba spomenuti neto vrlo zanimljivo to uvelike
pridodaje razumijevanju nekih pravila prirode. Da li ste se ikada upoznali sa brojem
1.618 !? Ako niste upoznajte ga, broj 1.618 poznat je kao PHI. No, nemojte ga
zamjeniti sa PI. Ovaj broj, 1.618, je vrlo vaan broj u umjetnosti i smatra se najljepim
brojem u svemiru.
Broj PHI, izveden je iz Fibonaccijevog niza, niza brojeva poznatog ne samo zato to je
suma susjednih znamenki jednaka iduoj znamenci u nizu, nego i zato to kvocjenti
susjednih znamenki imaju zapanjujue svojstvo da sadre broj 1.618 !!! Uprkos
tajanstvenom matematikom porijeklu, istinski je kompliciran aspekt broja PHI i njegova
uloga u temeljnom graditeljskom bloku prirode. Biljke, ivotinje, pa ak i ljudska bia
posjeduju dimenzije koje sadre te udne egzaktnosti omjera PHI naprama 1. PHI je
sveprisutan u prirodi, to jasno premauje bilo kakvu sluajnost, pa su tako ljudi
pretpostavljali da je PHI sigurno predodredio sam Stvoritelj svemira. Rani naunici su
1.618 predstavili kao Boansku proporciju. Spiralne latice eera, poredak listova na
stabljikama biljki, segmentacija insekata svi imaju zapanjujue svojstvo boanske
proporcije. Izmjerite li udaljenost od ramena do vrha prstiju, a zatim to podijelite s
udaljenou od lakta do vrha prstiju, opet ete dobiti PHI. Jo jedan primjer ? Udaljenost
od kuka do poda podijeljena udaljenou od koljena do poda. Opet PHI. Zglobovi prstiju.
Prsti na nogama. Podjela kraljenice. PHI. Svi smo mi hodajui primjer boanske
proporcije. Ispod kaosa u svijetu nalazi se red. Kad su ljudi u prolosti otkrili PHI, bili su
sigurni da su nabasali na Boji graevni blok svijeta i zbog toga su poeli oboavati
prirodu. Samo po sebi je jasno i zato. Boja ruka vidi se veoma jasno u prirodi i zato sve
do danas postoje poganske vjere koje oboavaju Majku Zemlju. Mnogo nas slavi prirodu
na nain na koji su to inili i pogani, a da to ak ni ne znaju. 01. Januar je savreni
primjer. Proslava dolaska proljea, zemlja se vraa u ivot da bi proizvela obilje. ovjek
se jednostavno pridrava pravila prirode, a umjetnost je ovjekov pokuaj da oponaa
ljepotu Stvoriteljeve ruke. Umjetnika djela Michelangela, Albrechta, Drera, da Vincija i
mnogih drugih namjerno i rigorozno se pridravaju boanskih proporcija. PHI se nalazi u
arhitektonskim dimenzijama grkog Partenona, egipatskim piramidama, pa ak i zgradi
UN-a u New Yorku. PHI se pojavljivao u organizacijskim strukturama Mozartovih sonata,
Beethovenovoj Petoj simfoniji, kao i djelima Bartka, Debussyja i Schuberta. Broj PHI,
koristio je ak i Stradivari kako bi izraunao tano mjesto na koje treba staviti f-ove pri
pravljenju svojih poznatih violina.
78
_______________________________________________________________________
PENTAGRAM
Pet ravnih linija koje se meusobno presijecaju i na taj nain oblikuju zvijezdu s pet
krakova najsnaniji je prikaz koji se pojavljuje u Brownovoj knjizi. Formalno je poznat
kao pentagram. Jedan je od najstarijih simbola na svijetu, koristio se prije vie od etiri
tisue godina prije Krista. Crtajui pentagram, crte se automatski djele na segmente
prema boanskoj proporciji. Omjer svih crta u pentagramu jednak je broju PHI, a to
ovaj simbol ini osnovnim izrazom boanske proporcije i od davnina je bila simbol ljepote
i savrenosti povezan s boginjom i svetom enstvenou. Pentagram je primarno
poganski vjerski simbol. No, ako ste odmah pomislili na tovanje avola, varate se.
U dananje vrijeme izraz poganski gotovo je jednak tovanju avola, to je velika
zabluda. Korijen rijei zapravo dolazi od latinske rijei
paganus to znai onaj koji nastanjuje selo. "Pogani"
su doslovno neindoktrinirani seljaci koji su se drali
starih, ruralnih rituala tovanja prirode. Zapravo,
strah Crkve od onih koji ive u ruralnim sredinama bio
je toliko jak, da je iz rijei seljak, engleski villager,
izvedena rije vilain, to znai pokvaren ovjek.
Hollywood je od zvijezde petokrake napravio kliej u
filmovima o sotonskim serijskim ubojicama iza kojih
obino na zidu ostaje navrljana na zidu stana nekog
sotonista zajedno s drugim navodnim demonskim
znakovima. Pravo porijeklo pentagrama zapravo je
prilino pobono. Pentagram je pretkranski simbol
povezan s oboavanjem prirode. U davnini ljudi su
zamiljali da je svijet podijeljen na dvije polovice,
muki i ensku. Njihovi bogovi i boginje odravali su ravnoteu moi. Jing i jang. Kada bi
mukarac i ena bili u ravnotei, svijetom bi vladao sklad. Kad ne bi, vladao bi kaos.
Pentagram predstavlja ensku polovicu svih stvari. U konceptu povijesniara religija, on
se naziva "sveta enstvenost". U svojoj najspecifinijoj interpretaciji, pentagram
simbolizira Veneru boginju enske spolne ljubavi i ljepote. Rana religija se temelji na
boanskom poretku prirode. Boginja Venera i planet Venera bili su jedno te isto. Boginja
je imala svoje mjesto na nonom nebu i zvali su je mnogim imenima Venera, Istona
zvijezda, Itar, Astarte, a sva ta imena bila su snano povezana s konceptima prirode i
majke zemlje. Grafiko porijeklo pentagrama i njegove veze s Venerom, moda je i
njegovo najzanimljivije svojstvo. Poznato je da planet Venera iza sebe svakih osam
godina za pomrine neba ostavlja savreni obris pentagrama. U davnini je ljude taj
fenomen toliko iznenadio da su Venera i njezin pentagram postali simboli savrenstva,
ljepote i ciklikih kvaliteta spolne ljubavi. U ast Venerine magije, Grci su se posluili
njenim osmogodinjim ciklusom kao modelom za odravanje Olimpijskih igara.
U dananje vrijeme malo ljudi zna da etverogodinji raspored suvremenih Olimpijskih
igara jo uvijek slijedi Venerine polu-cikluse. Jo manje ljudi zna da je zvijezda petokraka
zamalo postala slubeni peat Olimpijskih igara ali da ju je u zadnji tren zamijenilo pet
meusobno povezanih krugova kako bi se bolje odrazio duh zajedniva i sklada
olimpijskih igara. Simboli su vrlo otporni na promjene, ali pentagram je promijenila
rimokatolika crkva. Kao dio vatikanske kampanje da izbriu poganske vjere i preobrate
mase u kranstvo, Crkva je lansirala lanu kampanju protiv poganskih bogova i boginja
preinaui njihove boanske simbole u simbole zla. To je vrlo esta pojava u razdobljima
previranja. Novonastala sila preuzima postojee simbole i degradira ih, pokuavajui
izbrisati njihovo znaenje. U borbi izmeu poganskih i kranskih simbola, poganski su
izgubili bitku. Posejdonove osti postale su vraje ezlo, iljasta kapa koja je predstavljala
mudrost postala je simbol vjetica, a Venerin pentagram avolji znak. Kako bi bilo jo
bolje vojska Sjedinjenih Amerikih Drava takoer je iskvarila pentagram. On je sada
najistaknutiji ameriki simbol rata. Crta ga se na mlanjacima i nailazimo ih na ramenima
generala. Toliko o boginji ljubavi i ljepote...
79
_______________________________________________________________________
LEONARDO da VINCI
Govorilo se kako je Leonardo da Vinci bio sklon tamnim umjetnostima. Da Vinci je
oduvijek bio neobina tema za povjesniare, pogotovo u kranskoj tradiciji. Uprkos
geniju tog vizionara, razmetao se svojom seksualnou i tovao boanski poredak
prirode, a to oboje ga je dralo u trajnom stanju grijeha protiv Boga. tovie,
umjetnikove sablasne ekscentrinosti projicirale su odreenu, svima dobro poznatu
demonsku auru; ekshumirao je leeve kako bi prouavao anatomiju ljudskog tijela, vodio
tajne dnevnike neitkim obrnutim rukopisom, vjerovalo se da posjeduje alkemiarsku
mo pretvaranja olova u zlato, pa ak i da je stvorio eliksir kojim je odgodio smrt, a
njegovi izumi ukljuivali su i strana oruja za ratovanje i sprave za muenje koje se
nikad ranije nisu mogle zamisliti. Leonardov nevjerojatno veliki doprinos izuzetnoj
kranskoj umjetnosti samo je produbio njegovu reputaciju da je duhovni dvolinjak.
Prihvaao je na stotine unosnih naloga koje mu je dao Vatikan. Kranske teme nije
slikao kao izraz vlastitih uvjerenja, nego kao izvor zarade, nain na koji si je osiguravao
rasipni stil ivljenja. Na nesreu Da Vinci je bio aljivdija koji se esto zabavljao potiho
grickajui ruku koja ga je hranila. U mnogo kranskih slika ubacio je skriveni simbolizam
koji je bio sve samo ne kranski i time isticao vlastita uvjerenja i suptilno trljao nos
Crkvi. No to da se o njemu mililo Da Vinci nikad stvarno nije prakticirao tamnu
umjetnost. Bio je izuzetno duhovan ovjek, iako je bio u trajnom sukobu s Crkvom.
VITRUVIJEV OVJEK
Jedna od najslavnijih skica Leonarda da Vincija, je blijedo-uti pergament na kojem
se nalazi slavni goli mukarac - Vitruvijev ovjek, nazvan po Marcusu Vitruviusu,
ingenioznom rimskom arhitektu, koji je veliao boansku proporciju u svom tekstu "De
Architectura". Smatran anatomski najtanijim crteom svog vremena,
nitko bolje od da Vincija nije razumio boansku strukturu ljudskog
tijela. Kako bi izmjerio tane proporcije strukture ljudskih kostiju, da
Vinci je iskopavao tijela. Prvi je dokazao da je ljudsko tijelo doslovno
sastavljeno od graevnih blokova iji proporcionalni omjeri uvijek
iznose PHI. Da Vincijev Vitruvijev ovijek postao je savremena
kulturna ikona pojavljujui se na plakatima, podlocima za mieve i
majicama u cijelom svijetu. Proslavljena skica sastojala se od
savrenog kruga u kojem se nalazio ucrtan goli mukarac, rairenih
ruku i nogu. Krug je bio kljuni element cijele kompozicije. enski
simbol zatite, krug oko tijela gola mukarca zavravao je poruku koju je da Vinci
namjeravao poslati o skladu izmeu mukarca i ene.
MONA LISA
Druga veoma zagonetna Leonardova tvorevina, slavna je Mona Lisa. Moete li zamisliti
koju tajnu ona krije iza sebe !? Mona Lisa velika je samo 78 puta 53 centimetara. Visi na
sjeverozapadnom zidu Salle des Etats u Parikom muzeju Louvre. Naslikana na
jablanovoj dasci. Njezin eterini, maglom ispunjeni ugoaj pripisivao se da Vincijevom
umijeu sfumato tehnike u kojoj forme izgledaju kao da nestaju jedna u drugoj. Status
najpoznatijeg umjetnikog djela na svijetu Mona Lise, nije imao nikakve veze s njezinim
zagonetnim osmjehom. Niti je imao veze s tajanstvenim interpretacijama koje su joj
pripisivali brojni povjesniari umjetnosti i oboavatelji teorija zavjere. Jednostavno, Mona
Lisa je bila poznata, jer je Leonardo da Vinci sam tvrdio da je ona njegovo najbolje
postignue. Nosio ju je sa sobom kad god bi putovao i kad bi ga netko pitao zato,
odgovarao bi da mu je teko rastati se od najuzvienijeg izraaja enske ljepote. No ipak,
mnogo povjesniara umjetnosti sumnjalo je kako Leonardova naklonost Mona Lisi nema
nikakve veze s njezinim umjetnikim majstorstvom. Slika je najobiniji portret napravljen
sfumato tehnikom. Mnogi su tvrdili da je da Vincijevo oboavanje tog djela proizlazilo iz
neeg puno dubljeg. Mona Lisa je u biti, bila jedna od najdokumentiranijih privatnih ala.
Kola dvosmislenosti i razigranih aluzija, a opet, nevjerojatno je da veina njezin osmjeh
80
_______________________________________________________________________
81
_______________________________________________________________________
zaista neto pronali ispod ruevina. Trebalo im je devet godina, ali konano nakon to
su nali ono za ime su tragali, blago su iznijeli iz hrama, prenijeli u Europu i preko
noi im je narastao ugled. Papa Inocencije II, istog asa izdao im je papinsku bulu koja
je vitezovima templarima garantirala neogranienu mo i proglasio da se ne moraju
pokoravati ni jednim drugim zakonima osim svojim vlastitima. Ne zna se je li time
Vatikan pokuao kupiti njihovu utnju, ili su Vatikan Vitezovi ucijenili. No otada nadalje
templari su se irili nevjerojatnom brzinom, postajali su sve jai i gomilali silno
bogatstvo. Do 1300. godine, vitezovi Templari nagomilali su vie moi od tadanjeg pape
Klementa V, koji je odluio da se neto mora poduzeti po tom pitanju. U potezu
dostojnom CIA-e, papa Klement izdao je tajne naredbe koje su trebale biti izvrene u
Petak, 13. Oktobra, 1307. godine. Papa je Templare proglasio hereticima, vrajim
poklonicima, homoseksualcima i sodomistima. Toga dana zarobljeno je, nemilosrdno
mueno i konano spaljeno na lomai nebrojeno vitezova optuenih za herezu.
No, bratstvo se odralo pod raznim imenima i do dananjeg dana i sauvali tajne spise
kojih se zapravo Klement elio dokopati. Spisi su povjereni templarovim redovima u
sjeni, Sionskom prioriju. Tisuu godina, prenose se legende o ovoj tajni. Cijeli niz spisa,
njihova mo i tajna koju otkrivaju poznati su pod jednim imenom Sangreal. Niti jedna
tajna kao ova nije izazvala toliko zanimanje meu povjesniarima koliko ona o
Sangrealu. Iako je Sangreal drevna rije, tokom godina poprimila je drugo zanenje...
suvremeniji naziv. Gotovo svi su uli priu o Sangrealu, no vjerojatno su navikli da je
sovu "Sveti gral".
SVETI GRAL
Uvrijeeno je miljenje i svima dobro poznato da je Sveti gral kale. Kale iz kojega je
Isus pio na Posljednjoj veeri i u koji je Josip iz Arimateje kasnije uhvatio njegovu krv
kada su ga razapinjali, te je s njim preao u Francusku i od tamo u Veliku Britaniju, gdje
mu se gubi trag. Upravo Sionski priorij, uva tajnu Svetog grala. No, mnogima e druga
strana prie biti posve nepoznata, a upravo je druga strana razlog velikom strahu Crkve
od njegovog otkrivanja. Sveti gral uope nije kale. Legenda o gralu kaleu, domiljato
je smiljena alegorija. Kale je metafora neeg drugog, neeg puno monijeg od obine
izgubljene posude. Sveti gral je najtraenije blago u povjesti ovjeanstva. Od njega su
potekle legende, ratovi, potrage koje su trajale cijeli ivot. Ima li smisla da se radi samo
o kaleu !? Da je zaista tako, ne bi li onda i ostale relikvije trebale proizvesti slino ili jo
vee zanimanje !? Kruna od trnja, Pravi kri na kojem je Isus razapet, Titulus !?
Longimusovo koplje ? No nisu. Tokom povijesti, Sveti gral je bio najposebniji. No zato je
tako !? Zapravo mnoge knjige su o tome i napisane, ali zato onda ova teorija nije
poznatija !? Zato to se nijedna od tih knjiga ne moe mjeriti i natjecati sa stoljeima
utemeljene povijesti, pogotovo kad tu povijest podupire najvei bestseller svih vremena
tj. Biblija !!!
SVETI GRAL DRUGA SLIKA NOVOG ZAVJETA
Sve to treba znati o Bibliji, saeo je veliki kanonski doktor Martyn Percy u jednoj
reenici. "Biblija nije stigla faksom iz raja". Biblija je ljudski proizvod, ne Boji. Biblija nije
pala s neba. Napisao ju je ovjek kao povijesni zapis nemirnih vremena i razvila se kroz
nebrojene prijevode, dodatke i revizije. U povijesti nikada nije postojala definitivna
verzija Biblije. Isus Krist bio je povijesna linost s nevjerojatnim utjecajem, moda
najzagonetniji voa na svijetu koji je bio sposoban nadahnuti ljude. Kao najavljeni
Mesija, Isus je imao mo od kraljeva, inspirirao milijune ljudi i bio osniva novih filozofija.
Kao potomak kralja Salomona i kralja Davida, Isus je imao zakonito pravo na idovsko
prijestolje. Naravno njegov ivot biljeilo je na tisue njegovih sljedbenika u cijeloj
zemlji. Prilikom sastavljanja Novog zavjeta razmatralo se vie od osamdeset evanelja, a
opet samo je relativno nekoliko izabrano da ue u njega Matej, Marko, Luka, Ivan bili
su meu tih nekoliko. Upravo tu fundamentalnu ironiju kranstva Bibliju, onakvu kakvu
je danas poznajemo, kolacionirao je rimski car Konstantin veliki, koji je bio poganin.
82
_______________________________________________________________________
U Konstantinovo vrijeme, slubena rimska religija bila je oboavanje sunca kult Sol
Invictus ili Nepobjedivog sunca. Na nesreu, Rim su u to vrijeme obuhvaali sve vei
vjerski nemiri. Tri stoljea nakon Kristovog raspea, Kristovi sljedbenici mnoili su se
nevjerojatnom brzinom. Krani i pogani poeli su se sukobljavati i taj sukob se toliko
rairio da je prijetio raskoliti Rim na dva dijela. Konstantin je odluio da se neto mora
uiniti po tom pitanju. Godine 325. poslije Krista, odluio je ujediniti Rim pod jednom
zajednikom religijom. Kranstvo. No zato bi car poganin izabrao Kranstvo za
slubenu vjeru ? Jednostavno, Konstantin je bio odlian poslovni ovjek. Vidio je da je
kranstvo u usponu i jednostavno se kladio na konja koji je ionako ve pobjeivao.
Stapanjem poganskih znakova, datuma i rituala u kransku tradiciju koja se sve vie
irila, stvorio je jednu vrstu hibridne vjere koja je bila prihvatljiva objema stranama.
Tragovi poganske religije u kranskoj simbolici ne mogu se porei. U kranstvu nita
nije originalno. Pretkranski bog Mitra zvan Sin Boji ili Svjetlo dana roen je 25.
Decembra. A inae 25. Decembar je i datum roenja mnogih drugih bogova kao to su
recimo Oziris, Adonis i Dioniz. Novoroenom je Krini kao dar doneseno zlato, tamjan i
mirta. ak je i kranski sveti dan u sedmici izveden od poganskog. Izvorno su krani
slavili idovski Sabbath ili Subotu, ali Konstantin je to promijenio tako da se taj dan
pokapa s poganskim tovanjem dana sunca, Nedjeljom. A sve je to u vezi sa pravom
prirodom Svetog grala. Tokom stapanja vjera, Konstantin je morao ojaati tu novu
kransku tradiciju i odrao je slavno okupljanje pod nazivom Prvi opi koncil kranske
crkve u Niceji. Na tom skupu raspravljalo se i odluivalo o puno aspekata kranstva,
datumu Uskrsa, ulozi biskupa, provoenju sakramenata i, naravno Isusovom boanstvu.
Do tog trenutka u povijesti, na Isusa su njegovi sljedbenici gledali kao na smrtnog
proroka velikog i monog ovjeka, ali ipak ovjeka. Smrtnika. Isusovo uspostavljanje
na "Sina Bojega" slubeno je predloio i izglasao Koncil. Utvrivanje Isusova boanstva
bilo je presudno za daljnje ujedinjenje Rimskog carstva i novi temelj politike moi
Vatikana.
Slubenim utemeljenjem Isusa kao Sina Bojeg, Konstantin je Isusa pretvorio u
boanstvo koje je postojalo izvan okvira ljudskog svijeta, bie ija se mo nije mogla
osporiti. To ne samo da je sprijeilo daljnja osporavanja kranstva od strane pogana,
nego su se po novom Kristovi sljedbenici mogli iskupiti jedino putem Rimske katolike
crkve. Sve se zapravo svodilo na to tko e imati mo. Veliki broj naunika tvrdi da je
rana Crkva doslovno ukrala Isusa od njegovih izvornih sljedbenika otimajui njegovu
ljudsku poruku, obavijajui je neprobojnim platem boanstva i koristei je kako bi
proirila svoju mo. Nitko naravno ne tvrdi da je Krist varalica ili porie da je hodao
zemljom i nadahnuo milijune da vode bolje ivote. Samo da je njegova vanost i njegov
utjecaj iskoriten kako bi se oblikovalo lice kranstva onakvog kakvog ga danas
poznajemo. Meutim, trik je u tome to je car Konstantin uzdigao Isusa gotovo etiri
stoljea nakon njegove smrti, do tada je ve postojalo na tisue spisa koji su kronoloki
biljeili njegov ivot kao smrtnika. Trebalo je mnogo hrabrosti kako bi se povukao veliki
potez i prepravile se povijesne knjige pisane sve do tada. Konstantin je naruio
sastavljanje nove Biblije u kojoj su bila isputena ona evanelja koja su govorila o
Kristovim ljudskim obiljejima i uljepao ona u kojima je predstavljen kao boanska
osoba. Sa ostala evanelja zabranjena su, sakupljena i kasnije spaljena. A evo i jedne
zanimljivosti. Svi oni koji su se odluili za zabranjena evanelja, proglaeni su
hereticima. Rije heretik javlja se od tog trenutka u povijesti. Latinska rije haereticus
znai "izbor". Oni koji su izabrali izvornu Kristovu povijest bili su prvi heretici na svijetu.
Tu dolazimo pomalo i do sri prie o Svetome gralu. Neka su evanelja koja je
Konstantin pokuao izbrisati nekako preivjela. U dvadesetom stoljeu pronaenim su
stari hebrejski rukopisi. Osim to ti rukopisi govore istinu o gralu, oni govore i o
djelovanju Krista kao ovjeka. Naravno, Vatikan je pokuao sprijeiti objavljivanje tih
spisa. A zato ? Jer se iz njih vide jasna povijesna neslaganja koja jasno potvruju da su
suvremenu Bibliju uredili i sastavili ljudi sa odreenim politikim ciljem, a to je da
promoviraju boanstvo Isusa Krista i njegov utjecaj koriste kako bi pojaali vlastitu mo.
83
_______________________________________________________________________
84
_______________________________________________________________________
Gam os", prirodno seksualno sjedinjenje mukarca i ene koje je stvaralo duhovnu
cjelinu, preinaili su u in vrijedan prijezira. Sveti ljudi kojima je neko seksualno
sjedinjenja bilo iskustvo kojim se pribliavalo bogu, sada su se bojali svojih spolnih
nagona kao vrajeg djela, suradnje s njegovom najomiljenijom saveznicom enom.
Dani boginja doli su kraju. Majka zemlja postala je svijet mukaraca. Muki ego potroio
je dva tisuljea trei naokolo bez nadzora svoje enske partnerice. Sionski priorij bio je
uvjeren da je upravo to brisanje svete enstvenosti u suvremenom ivotu uzrokovalo
ivot bez ravnotee. Nestabilna situacija oznaena ratovima nabijenim testosteronom,
pretek enomrzakih drutava i sve vee nepotovanje prema Majci zemlji.
POSLJEDNJA VEERA
Vraajui se na famoznu da Vincijevu fresku posljednje veere, doi emo do sri
legende. Crkva je podinila ene, istjerala Boginju i zabranila pogansko tovanje svete
enstvenosti. Kada smo rekli da pravo pitanje koje
valja postaviti vezano za Sveti gral nije to je nego
tko je, gledajui paljivo u fresku dobit emo
odgovor da je Sveti gral osoba, i to ne bilo koja
osoba ve ena, koja je u sebi nosila tako monu
tajnu da bi, kad bi je otkrila, unitila sam temelj
kranstva. Upravo je nju da Vinci naslikao kako na
posljednjoj veeri sjedi na poasnom mjestu, Isusu
s desna. Posljednja veera trebala bi prikazivati
trinaest mukaraca. Duga crvena kosa, delikatno prekriene ruke, nagovjetaj grudi. Bez
sumnje ena. A to nije nikakva greka u slici, da Vinci je bio vrlo vjet u slikanju razlika
izmeu spolova. Unaprijed stvorena predodba koju imamo o toj slici toliko je snana da
na mozak blokira neslaganja i zanemari to oi vide. A jo je jedna mogunost zato se
ensko nalije nikada nije primjeivalo. Veliki broj fotografija u knjigama o umjetnosti
snimljen je 1954. godine, kad su pojedinosti jo uvijek bile skrivene ispod slojeva
prljavtine i nekoliko restauracijskih prepravaka koje je napravio neki nespretnjakovi u
XVIII stoljeu. Sad kad je konano oiena i svi su ti slojevi skinuti, tako da moemo
vidjeti da Vincijev original koji bez sumnje prikazuje enu. Ta je ena, nitko drugi nego
Marija Magdalena.
TAJNA MARIJE MAGDALENE
Nesretna zabluda o Mariji Magdaleni je miljenje da je bila bludnica. No to je nasljee
pokvarene kampanje koju je lansirala rana Crkva. Crkva je htjela zaprljati ime Marije
Magdalene kako bi prikrili njezinu opasnu tajnu, ulogu Svetog grala. Rana crkva je uistinu
uvjerila svijet da je smrtni prorok Isus bio boansko bie. Prema
tome, sva evanelja koja su opisivala zemaljske znaajke
njegova ivota isputena su iz Biblije. Na nesreu za rane
urednike, jedna posebno zabrinjavajua zemaljska tema
neprestano se pojavljivala u evaneljima. Marija Magdalena ili
tonije, njezin brak s Isusom Kristom. Da Vinci je bio toga vie
nego svjestan. A postoje i povijesni zapisi o tome. Posljednja
veera gotovo na sav glas izvikuje da su Isus i Marija bili par.
Njihova je odjea kao odraz u ogledalu i povezani su u kuku
naginjui se jedno od drugoga kao da stvaraju jasno odreeni
negativni prostor izmeu sebe. Zapravo Isus kao oenjeni
ovjek ima vie smisla od standardnog biblijskog pogleda da je
bio neenja upravo zato to je bio idov. Pravila ponaanja u to
su vrijeme doslovno zabranjivala idovima da budu nevjenani. Prema idovskom
obiaju, celibat je bio osuivan i svaki idov je imao obavezu pronai odgovarajuu enu
svome sinu. U starim hebrejskim spisima pronaenim kod Mrtvog mora, navode se
mnoge intrigantne svari. Iz njih se jasno vidi kako je Isus u trenutku nasluivanja da e
biti uhvaen i razapet, zadao upute svojoj druici Mariji Magdaleni kako da nastavi voditi
85
_______________________________________________________________________
Njegovu Crkvu nakon to Njega vie ne bude. To je meu njegovim uenicima izazvalo
mnogo ljubomore. Pogotovo je Petar izrazio svoje nezadovoljstvo to je drugi po redu i to
iza ene. Prema ovim nepromjenjenim evaneljima, Isus nije dao Petru upute prema
kojima je trebao utemeljiti kransku crkvu, nego Mariji Magdaleni. Kransku je crkvu
trebala voditi ena. No kako sve to ini Mariju Magdalenu Svetim gralom ? Malo ljudi
naime zna, da je Marija Magdalena osim to je bila Kristova desna ruka, ve bila mona
ena. Marija je bila iz Benjaminova plemena, imala je kraljevske krvi. Marija je
proglaena bludnicom da bi se izbrisali dokazi njezinih snanih veza s obitelji kojoj je
pripadala. No nije Crkvu toliko brinulo to je Magdalena imala kraljevske krvi, koliko to
se druila s Kristom koji je takoer imao kraljevske krvi. Evanelje po Mateju govori da
je Isus bio iz Davidova plemena. Potomak kralja Salomona, kralja idova. enidbom sa
snanom kuom Benjaminovom, Isus bi spojio dvije kraljevske krvne linije i stvorio
snaan politiki savez koji bi mogao zakonski zatraiti prijestolje i povratiti liniju kraljeva
kao u vrijeme Salomona. Legenda o svetom gralu jest legenda o kraljevskoj krvi. Kad se
govori o kaleu u kojem je bila krv Kristova, govori se o Mariji Magdaleni koja je u svojoj
utrobi nosila Isusovu kraljevsku krvnu liniju.
NAJVEA TAJNA U POVIJESTI OVJEANSTVA
Sveti gral, Marija Magdalena Ne samo da je Isus bio oenjen, nego je bio i otac. Upravo
Marija Magdalena bila je ta Sveta posuda. Bila je kale koji je nosio u sebi kraljevsku
krvnu liniju Isusa Krista. No kako je mogue da je tako velika tajna ostala skrivena sve
do dananjih dana ? Naravno da nije, za tajnu se znalo. Ona je izvor najdugotrajnije
legende svih vremena, legende o Svetom gralu. Magdaleninu su priu na sav glas
izvikivali stoljeima u svim vrstama metafora i na svim jezicima. U spisima Svetog grala
pronaenim ispod Salomonova hrama nalaze se upravo ti dokazi, da su Isus i Magdalena
bili kraljevske krvi. Leonardo ipak nije jedini koji je pokuavao rei istinu o Svetom gralu.
Kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista iscrpno je zapisalo mnogo povjesniara. Osamdesetih
godina izdana je i dosta poznata knjiga "Sveta krv, sveti gral" u kojoj se otvoreno iznosi
nekoliko nedvosmislenih tvrdnji, ali osnovna ideja stoji i zasluna je to je napokon
uvedena ideja o Kristovoj krvnoj liniji u popularnu literaturu. Naravno reakcija Crkve na
knjigu bila je osobito burna. Ali to se moglo i oekivati. Ipak je to bila tajna koju
je Vatikan pokuao zakopati u etvrtom stoljeu. Kriarski ratovi su se djelomino vodili
oko toga. Prikupljanja i unitavanja podataka. Prijetnja koju je Marija Magdalena
predstavljala mukarcima koji su vodili ranu Crkvu mogla ih je unititi. Ne samo da je
Magdalena bila ena kojoj je Isus ostavio zadatak da osnuje Crkvu, nego je bila i fiziki
dokaz da je novoobzanjeno boanstvo poteklo iz linije smrtnika. Crkva je da bi se
zatitila, ovjekovjeila Magdalenu kao bludnicu i sakrila dokaze Kristova braka s njom
onemoguujui na taj nain bilo kakve mogue tvrdnje da je Isus imao potomka i da je
bio smrtnik. To je bila dovoljno snana motivacija Crkvi da provodi takvu obmanu. Ne bi
inae mogla preivjeti da javnost sazna da je Isus imao potomka. Isusovo dijete
potkopalo bi presudno stajalite da je Krist boanstvo, a samim tim i stajalite da
kranska crkva, koja je samu sebe postavila za jedinog posrednika Bojeg na zemlji,
doista moe dovesti ovjeanstvo u nebo i uvesti ga u kraljevstvo nebesko. Leonardo da
Vinci bio je genije, a njegova uvjerenja duboko su usaena u svaku njegovu sliku. Iako
se na prvi pogled to ne bi reklo, bio je kontroverzni umjetnik i njegov je ivot bio
obavijen zaista mnogim tajnama. Kakva li se istina krije iza njegova ivota i jesu li
njegova djela zaista izraz nezadovoljstva kranskom Crkvom ? Sva je prilika da
simbologija njegovih djela ukazuje da je zaista velika tajna sakrivena izmeu redova
ispisanih u Bibliji. Poznato je da povijest uvijek piu pobjednici. Kad doe do sukoba dviju
kultura, gubitnik biva izbrisan, a pobjednik pie povijesne knjige, knjige koje veliaju
njegov cilj, a blate pobijeenog neprijatelja. Napoleon je rekao - "to je povijest nego
pria oko koje su se sloile obje strane ?" No povijest je uvijek jednostrana. Da li je
istinita druga strana medalje ? I da li zaista postoje spisi koji govore drugu priu o Isusu
Kristu i Mariji Magdaleni ? Nije zapravo bitno. Ona strana prie u koju eli vjerovati,
postaje stvar vjere i osobnog istraivanja. Kae se da je mjesto na kojem su pronaeni
spisi Svetog grala ujedno i grobnica u kojoj se nalazi tijelo Marije Magdalene. Ta grobnica
86
_______________________________________________________________________
i spisi priaju priu o njezinom ivotu. U samoj svojoj biti, potraga za Svetim gralom
uvijek je bila potraga za Marijom Magdalenom, Kraljicom kojoj je nanesena nepravda i
koja je zakopana zajedno s dokazom da ima zakonito pravo na mo. Sionski priorij
osnovan je kako bi uvao njenu tajnu, a kasnije i kako bi pronali i titili njen grob i spise
koji potvruju njenu priu. A osim toga ima i zadau da titi potomstvo je bilo u
neprestanoj opasnosti od Crkve koja se bojala da ako se linija nastavi tajna Isusa i
Magdalene bi mogla izai na vidjelo i osporiti katoliku doktrinu. Za sveti gral su svi uli.
Ali u proienoj verziji njegove legende, mnogo dijelova fali i nejasno su spojeni.
Da Vincijev kod izvanredno je djelo koje je zaista uvelo u popularnu literaturu
izbjegavanu temu, a sada moete i sami uvidjeti zato je ovo djelo diglo toliku prainu i
uzbunila cijelu Crkvu. Moglo bi se do sutra priati o tome, ali ne moe se osporiti da je
fascinantna i sama pomisao na upravo otkrivenu legendu koja je ve tisuu godina bila
jedna od najuvenijih tajni svih vremena...
Leonadro da Vinci
87
_______________________________________________________________________
88
_______________________________________________________________________
pretpostavke. Scheidt pak kae da nije rije o nekon konkretnom dokumentu ije je
znaenje ifrirano kao u "irilinom projektoru", drugoj takvoj Sanbornovoj skulpturi,
tekst koje je deifriran te je otkriveno je rije o tajnom dokumentu KGB-a. ak daje
naznake da je rije o neemu to ima ire znaenje, primjerice o skupljanju obavjetajnih
podataka, tehnikama za obavljanje toga posla, procesu prikupljanja podataka te o
rezultatu toga prikupljanja koje bi moglo imati neko dalekoseno znaenje. Sve bi pak
moglo imati i neko filozofsko znaenje, a moglo bi se odnositi i na neku veliku, otkrivenu
a zatajenu tajnu prirode. Jednom je prigodom Sanborna novinar upitao hoe li ljudi biti
razoarani kada otkriju tajnu Kryptosa, no on je odgovorio nijeno, tovie, dodao je
otkrivena tajna bit e uvod u vrlo zanimljivu spoznaju. Ako vam je ovo raspalilo matu,
pridruite se ljudima poput Elonke Dunin, koja je sve svoje slobodno vrijeme posvetila
otkrivanju tajne, a sve to je dosad otkrila stavila je na svoju internetsku stranicu. Moda
ba Vi otkrijete tajnu Kryptosa.
Tajnoviti kriptos...
89
_______________________________________________________________________
U Torinu, Italija, pohranjena je pod pod kustodijom kardinala Severina Poletta, jedna od
najvanijih relikvija kranstva. Svijetla lanena tkanina duga 436 cm i iroka 110 cm,
poznata jednostavno kao Torinsko Platno. Na njenom licu i naliju, nalazi se u naravnoj
veliini nejasna slika ovijeka. Stoljeima su mnogi ljudi vjerovali da je to sindon ili
mrtvaki pokrov u koji je bilo zamotano Isusovo mrtvo tijelo, te da je ljudski otisak na
njemu slika samog Isusa. Ali prije nego to otkrijemo detelje o toj poznatoj relikviji.. to
su to zapravo relikvije !?
Ako govorimo o kranstvu, nailazimo na dogmu ustaljenu od davnina, a to je tovanje
relikvija i tvrdnja da imaju magine mo. Iako je malo vjerojatno da ete pronalaskom
Svetog grala zadobiti vjeni ivot, pomisao na predmete koji u sebi posjeduju neto
magino, zamamna je. Pa ipak gledati predmet u oekivanju neeg nadnaravnog malo je
smijena. Kranske relikvije su brojne i ljudi doista vjeruju u njih. Za kranstvo
naravno nije potrebno "vidjeti da bi vjerovali", ali ti predmeti, te relikvije ipak u sebi
sadre neto. Nije to mo besmrtnosti ili nepobjedivosti za one koji posjeduju taj
predmet ve saznanje o njihovoj prisutnosti tijekom vanih dogaaja u povijesti. Neto
mistino se zaista nalazi u njima a to je i razlog velikom zanimanju koje pobuuju diljem
svijeta. Od davnina ljudi su kretali u beskrajne potrage za kranskim relikvijama.
Veinom se smatraju mitske kao potrage za Svetim gralom ili Zavjetnim kovegom. Je li
uope meu relikvijama bilo prijevara ? Sigurno. Ali u veini sluajeva za relikvije se ili
zna da su autentine ili postoje razlozi za miljenje da bi mogle biti autentine, premda
potpuni dokaz nije mogu. Veina relikvija ne mora biti lana jer je veina relikvija kosti
povijesnih svetaca koji su bili dobro poznati i iji posmrtni ostaci nikada nisu ni bili
izgubljeni. Crkva zapravo nikad nije proglasila da je ikoja relikvija, ukljuujui i one kria,
autentina. Ali Crkva odobrava odavanje potovanja relikvijama koje se s razumnom
sigurnou mogu smatrati autentinima.
Kada govorimo o relikvijama, dolazimo upravo do jedne takve dvojbe kada spomenemo
poznato Torinsko platno. Njega su znanstvenici ispitivali kroz nekoliko godina i priznaju
da njihovi pokusi ne mogu dokazati da je Platno zaista odjea u kojoj je Krist pokopan,
priznaju da je to nemogue, ali takoer kau da bi mogli otkloniti mogunost prijevare.
Znanstvenici nam mogu dokazati da je Platno bilo odjea u kojoj je bio umotan netko tko
je bio razapet na isti nain kao i Krist, moda u isto vrijeme kad je on bio razapet i u
istom prostoru gdje je on bio razapet Nikada se nee saznati jeli taj predmet, ta
relikvija zaista ono za to se smatra da jest. Kao to ne moete dokazati da je upavo va
djed ili otac napravio antiknu stolicu koja se nalazi na vaem tavanu. Postoje slike, rei
ete. Ni jedna slika ne moe dokazati da je upravo on to napravio. Slika je uhvaeni
trenutak, a ivot se dogaa izmeu dvije slike. Danas postoje video vrpce koje snimaju
vene dogaaje ali dokazano je da se i one mogu krivotvoriti, prema tome, kako moemo
sa sigurnou ustvrditi jeli neto istinito ili je samo prijevara. Jedno je sigurno, ako ne
moemo dokazati autentinost predmeta, to ipak ne znai da je predmet manje vrijedan.
TORINSKO PLATNO
Najranije potvrena pojava Torinskog platna u povijesti zbila se 1353. u Francuskoj, kad
ga je njegov vlasnik, vitez Geoffrey de Charny I., izloio u Lireyu. Poslije je prelo u ruke
njegove praunuke Marguerite, koja ga je 1453. godine, dala vojvodi Louisu Savojskom.
Platno je zamalo bilo uniteno u poaru 1532. godine, kad je izgorjela kapelica u kojoj su
ga Savojci uvali, ali je osim nekoliko nagorjelih mjesta, ostalo netaknuto. Navodno su,
nakon poara u crkvi, rupe na platnu zakrpale redovnice, koje su pritom platno priile na
potporni materijal, kasnije nazvan nizozemskom tkaninom. Godine, 1578. prikazano je u
torinskoj katedrali gdje je i sada pohranjeno unutar kiena oltara iz sedamnaestog
stoljea.
90
_______________________________________________________________________
91
_______________________________________________________________________
92
_______________________________________________________________________
restauriranog Torinskog platna, ali "iz sigurnosnih razloga" inae nije dozvoljeno njegovo
fotografiranje u staklenom sanduku uokvirenom elikom koji se nalazi u torinskoj
katedrali, jer se smatra da bi relikvija mogla biti predmetom "teroristikih napada". Cijeli
se postupak proveo u najveoj tajnosti, upravo zbog tog straha, jer platno nije bilo pod
zatitom sanduka izjavio je kardinal Poletto dok je u vezi dvojbenosti i autentinosti
platna, profesor Piero Savarino, jedan od restauratora izjavio je da se "slubeno mogu
priznati samo rezultati analiza iz 1988. godine, ali da su pogreke u analizama uvijek
mogue". Kardinal Poletto takoer je izjavio je i da za sada nije predvieno nikakvo novo
ispitivanje starosti relikvije.
No ipak izgleda da sumnje ili moda samo znatielja i dalje kopka ljude diljem svijeta.
Iako je potvrena starost Torinskog platna, za koje mnogi vjeruju da je njime bio
pokriven Isus nakon razapinjanja na kri, prole je godine tim talijanskih znanstvenika i
restauratora, na njegovoj stranjoj strani, pronaao lice mukarca, a vjerojatno i ruke,
koji odgovaraju liku s prednje strane platna. Otkrie lica na stranjoj strani platna, koje
odgovara licu s prednje strane, najvjerojatnije e ponovno pokrenuti rasprave o tome je
li rije o originalu ili vjetoj srednjovjekovnoj krivotvorini. "injenica da se isti lik
pojavljuje s obje strane ide u prilog onima koji tvrde da je rije o originalnom platnu",
rekao je profesor Giulio Fanti sa Sveuilita u Padovi.
IPAK NIJE FALSIFIKAT
Najnovija istraivanja o jednoj od najvanijih kranskih relikvija,Torinskom platnu dale
su naznake da ipak nije nastalo u srednjem vijeku, kao to je utvreno njegovom
analizom radioaktivnim ugljikom provedenom 1988. godine. Najnovije istraivanje
objavljeno je u asopisu "Thermochimica Acta". Platno za koje mnogi vjeruju da je u
njega Isus zamotan nakon skidanja s kria, staro je izmeu 1.300 i 3.000 godina,
tvrdi kemiar Raymond Rogers, umirovljeni kemiar Dravnog laboratorija u Los Alamosu
u New Mexicu, koji analizu pomou radioaktivnog izotopa ugljika C-14, smatra
nepotpunom. Upravo je ta analiza pokazala da je laneno platno srednjovjekovni plagijat.
Rogers tvrdi da najnovija analiza i kemijska testiranja dokazuju da je dio materijala
testiran 1988. godine, pomou radioaktivnog ugljika bio izrezan iz srednjovjekovne
tkanine na koju je bio naiven kako bi se popravile tete od poara u kojoj je zamalo
izgorjelo. Rogers je utvrdio da uzorak obraen ugljikom ima potpuno razliita kemijska
svojstva od ostalog, veeg dijela platna. Uzorak izloen C-14 pokazao je da sadri boju i
jako sredstvo za izbjeljivanje kojega nema na ostatku platna. Ovo se otkrie o Torinskom
platnu smatra najvanijim od 1988. godine, naravno ne demantira rezultate prethodne
analize, ali tvrdi da se oni odnose samo na dio platna. Mikrokemijska testiranja, kojima
se obrauju siune estice materijala, pokazala su da komadi analiziran 1988. godine, i
nizozemska tkanina sadre elemente kojih nema u ostatku Torinskog platna, a
znanstvenici tvrde da je to zato to se te tvari nisu koristile do prije 1.300 godina. Prema
tome i nekim ostalim podacima, znanstvenici su zakljuili da je platno starije od 1.300 i
mlae od 3.000 godina. Istraivanje s kraja osamdesetih godina "prisililo" je tadanjeg
kardinala Torina, Anastasia Alberta Ballestrera da prizna kako je platno lano, s ime su
se sloili i ugledni znanstvenici. Otada je bilo nekoliko pokuaja utvrivanja vremena
nastanka platna, a mnogi se nadaju da e Rogersovo otkrie potaknuti Vatikan na novu
analizu.
93
_______________________________________________________________________
94
_______________________________________________________________________
poetak fudbalske utakmice. Fantom je letio prema brdu Kik, a zatim nastavio ka
Nemiu. Gotovo u isto vreme desio se i sluaj koji su mnogi povezali sa fantomom.
"Na putu do prodavnice ispred mene se stvorilo bradato i dugokoso stvorenje kome se
lice nije vidjelo. Sa ispruenim rukama krenulo je prema meni. Na smrt sam se prepala i
kiobranom krenula na njega. On je ustuknuo, proao pored mene i nastavio prema vrhu
Kika. Poslije desetak metara se okrenem da bolje vidim, ali on samo ide pravo, ne
osvrui se. Jo uvijek se tresem koliko sam se uplaila", drhtei pria Zorka Milutinovi.
U ljubovijskoj policiji su rekli da e cijeli sluaj ispitati, iako do danas njima niko nije
prijavio prisustvo fantoma. Inae, fantom nije vien poslednjih 12 sati, iako su preksino
grupe graana, uglavnom mladih, ekale da se ponovo pojavi.
I dok po po Ljuboviji kolaju razne prie i pojavljuju se novi oevici, policija pokuava da
razrei misteriju. Ispitani su oevici, a neki od njih su, kako smo nezvanino saznali,
pozvani i kod predsednika optine da kau ta su vidjeli. Za sada su utvrdili identitet
ovjeka koji je u Utorak kod sela Javor preplaio Zorku Milutinovi. Rije je o osobi sa
podruja apca koja ve due boravi u vikendici u selu Berlovine. U OUP-u smo saznali i
da se pojavljivanje fantoma u Utorak oko 14 sati poklapa sa putanjem helijumskog
balona iz jednog ljubovijskog dvorita. Za leteu figuru koju su graani vidjeli u
Ponedeljak uvee iznad krovova stambenih zgrada za sada jo uvijek nema objanjenja.
Nezvanino smo saznali da je od svih pria koje su se pojavile policijska istraga
usmjerena ka tome da je re o lutki sa daljinskim navoenjem !?
95
_______________________________________________________________________
Carl Friedrich Gauss se dosjetio da u sredinjem Sibiru stvori golemi geometrijski lik. To
je mislio izvesti tako da se tamnozeleni borovi izmjenjuju sa zelenim ili zlatnim itom. Na
taj nain je elio iscrtati golemi Piragorin pravokutni trokut, za koji bi svakom vanjskom
promatrau moralo biti jasno da to nije prirodna pojava.
Signal Iz Sahare
Na slinu je ideju doao i astronom Joseph von Littrov. On je elio u Sahari iskopati
tridesetak kilometara dugaak rov, napuniti ga petrolejem i zapaliti. Bila je tu jo i ideja o
golemom zrcalu i sl.
Radio Valovi
U proljee 1960. godine, astronom Frank Drake pokrenuo je "Projekt Ozma" (Naziv
prema kraljevini iz arobnjaka iz Oza). Radijski je pretraio Tau Ceti i Epsilon Eridani,
dvije razmjerno bliske i Suncu sline zvijezde. Ali nije uspio detektirati sreene signale.
Od tada astronomi diljem svijeta stalno pokuavaju uhvatiti signale izvana.
SETI
NASA je 12. Oktobra, 1992. godine, tono na 500. obljetnicu Kolumbova otkria Amerike
pokrenula SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence), tj. traganje za svemirskim
razumom). Poznato je i pod nazivom Projekt Knok-Knok (Projekt Kuc-kuc). Rije je o
mikrovalnom pretraivanju neba, s vrlo visokim razluivanjem. Obavlja se s najmanje
est radioteleskopa, meu kojima i metalnom parabolinom antenom od 1000 stopa
(300 m) na Arecibu u Portoriku. Do sada nije pronaeno nita, ali nam taj projekt nudi do
sada najbolje izglede da dokaemo da nismo sami.
02. Marta, 1972. godine, lansirana je svemirska sonda "Pioneer 10", a zatim trinaest
mjeseci kasnije "Pioneer 11". Obje su sonde nosile poruku sa Zemlje, koju su osmislili
96
_______________________________________________________________________
Carl Sagan, Frank Drake i Linda Salzman Sagan. Radi se o utoj eloksiranoj aluminijskoj
plaketi, manjoj od formata biljenice. Na njoj se nalaze : prikaz vodika, karta koja
odreuje poloaj Zemlje u odnosu na 14 pulsara, slika Sunevog sustava sa strelicom
koja pokazuje Pioneer-ovu putanju, nekoliko binarnih brojeva, kao i obrise mukarca i
ene kraj crtea svemirskog broda, tako da svemirci vide koliko smo visoki. Mukarac
stoji s jednom rukom na boku, a drugu je podigao na pozdrav, dok ena duge kose
podijeljene po sredini i zaeljane za ramena, dri ruke na bokovima. Mnogi su zamijerali
to to je slika pornografska, to ena nema spolne organe, te da je seksistika jer je
mukarac u aktivnoj pozi, a ena u pasivnoj.
"Voyager 1 i 2"
Da Li e Biti Odgovora ?
97
_______________________________________________________________________
fiziko,
astralno,
duhovno,
emocionalno,
tijelo ljubavi,
eterino,
tijelo svijesti,
kosmiko,
tijelo mudrosti,
tijelo istine,
mentalno i
tijelo nirvane.
Koliko ih ima, dvanaest !? Ne, nego sedam ! To bar tvrde zagovornici teozofskog uenja,
ali su prilino nesloni u nabrajanju Koja su to tijela; eto, otud na spisak navodi
dvanaest stavki. Ko ima strpljena da prelistava strunu literaturu, mogao bi da na ova
nabrojana tijela doda bar jo jedno tuce novih i - ponovo e se tvrditi da ih ima ukupno
sedam ! ne bi trebalo mijeati "obinu" etnju (kao to je religiozni trans ili naputanje
tijela umirue osobe) sa astralnom projekcijom, jer u prvoj Fiziko tijelo naputa svijest
ili dua, a u drugoj astralno tijelo. naravno da i ostala tijela (duhovno, emocionalno,
eterino...) mogu da napuste fiziko kad im se prohtje. Astralno je, po istom uenju,
jedino tijelo koje ima auru i ono to koristi da tokom etnje opazi ostala astralna tijela
koja takoe etaju okolo. Impresivna je nepogreivost sa kojom se astralno tijelo uvijek
vraa svom fizikom tijelu. Nije zabiljeen sluaj da se neko od brojnih tijela (ne samo
astralnih), koja lete svuda okolo, vratilo u pogreno fiziko tijelo. prema tantrikoj
filozofiji, svako od sedam tijela ima svoj centar energije koji se zove akra. Nikada nije
utvreno koja je to vrsta energije niti je ona izmjerena, ali se tvrdi da posebno obdareni
ljudi mogu da vide boju akri i da na osnovu nje procijene neije duhovno i fiziko
zdravlje.
Domai spiritisti, bar oni koji svoj nain razmiljanja jo nisu potinili filozofiji Novog
doba, imaju neto jednostavnije tumaenje ovjekovih Ravni postojanja - ne postoji
sedam nego samo tri tijela (zaudo, i u nabrajanju ih ima tano tri) : to su dua, zatim
fiziko tijelo ("odjea" pomou koje duh opci sa svijetom) i peristrit (astralno tijelo), laki
kosmiki fluidni zavoj, koji je rasprostrt po svom prostoru i svemiru i slui kao posrednik
izmeu due i tijela. Kad se tijelo istroi i ne moe da ispunjava svoj zadatak, raspada se
i duh ga skine sa sebe, kao to se plod oljuti sa kotice; svue se stara haljina, koja vie
nije za upotrebu. I taj in skidanja je smrt. (Dr. Kazimirovi : aranje, gatanje, vraanje
i proricanje u naem narodu)
U naoj tampi, koja se specijalizovala za edukaciju poklonika suvremenog sujeverja,
postoje savjeti kako nauiti vjetinu doivljavanja astralne projekcije. Treba, recimo,
pred spavanje pojesti dosta soli i na sto pored Kreveta staviti au vode. Tokom spavanja
organizam e zbog soli dehidrirati i astralno tijelo e, neodoljivo privueno vodom (jer je
u njemu centar za elje) izai iz fizikog tijela ne bi li iskapilo au. Taj trenutak treba
iskoristiti i baciti nesvakidanji pogled na svoje fiziko tijelo u krevetu. Niko ne garantuje
da ete se sjeati toga kad se probudite, ali treba vjerovati da je bilo upravo tako. Ljudi
koji su dodirnuli granicu izmeu ivota i smrti donose prie koje zaista mogu da budu
98
_______________________________________________________________________
impresivne. Ve i sama injenica da svjedoenje potie od osobe koja je bila "s one
strane" priprema nas za neto nesvakidanje. Mada na ovu temu ima dosta razliitih
pria, u njima je mogue pronai nekoliko motiva koji se esto ponavljaju, kao to je
putovanje kroz mrani tunel na ijem kraju je jako svjetlo ili posmatranje svog tijela
odozgo u bolnikoj sobi sa ljekarima koji se trude da ga vrate u ivot. Pri tom se osoba
poslije "povratka" bez greke sjea razgovora koji je bio voen u istoj prostoriji. Sve ovo
ipak nije neobino, jer tokom otkazivanja ulnih centara u mozgu najprije prestaje
funkcioniranje centra za vid, pa tek poslije nekog vremena otkazuju centri za sluh i
memoriju; u meuvremenu umjesto slike viene oima mozak "gleda" vizuelne
halucinacije. Ovo stvaranje slike u mozgu na osnovu zvuka iz realnog izvora isto tako je i
jedna od funkcija snivanja, kad mozak prilagoava scenario sna tako da se opravda
postojanje zvuka. Recimo, ako nekome ko upravo sanja da se nalazi u koli, u istom
trenutku zazvoni sat ili telefon, san bi mogao da se nastavi tako kao da upravo zvoni za
kraj sata. Funkcija ovoga je, naravno, da se ouva san.
Indikativno je to to e najvei broj osoba poslije povratka iz klinike smrti donijeti
svjedoenja koja po sadrini odgovaraju njihovim predubjeenjima i oekivanjima.
Religiozne osobe imae priu o susretu s Bogom i anelima na nebu, a UFOlozi e
ostvariti kontakt sa neobinim biima vanzemaljskog porijekla. Neki istraivai, tokom
eksperimenata u kojima su pokuavali da upoznaju nain funkcioniranja ula vida,
sluajno su doli do saznanja koja ukazuju na to kako kod umirue osobe nastaje
fenomen "prolaska kroz tunel sa svjetlom na kraju". Odgovor lei u neuronskom umu,
koji ine nasumina prostiranja elektrinih signala u nervnom sistemu to, po najnovijim
saznanjima, poveava osjetljivost ula. U knjizi "Umrijeti da bi se ivjelo : iskustva na
granici smrti" ("Dying to live : near-death experiences"), Suzan Blekmor (Susan
Blackmore) prenosi rezultate do kojih je doao Dr. Tomas Troianko (Tomasz Troscianko)
iz Bristolskog univerziteta. On je vjetaki poveavao neuronski um medikamentima i
proputanjem elektrinih signala kroz nervni sistem. Evo njegovih zakljuaka :
U istoj knjizi Suzan Blekmor iznosi i objanjenja za "boanski mir" koji je obino praen
utiskom naputanja tijela tokom klinike smrti. Ketamin, jedan od medikamenata koji se
koristi kao analgetik (potiskiva bola), u veim dozama osim smirivanja izaziva i
kratkotrajne ali snane halucinacije, koje su esto povezane sa takvom dezorijentacijom
da ovjek koji ih uzima subjektivno doivljava "etnje izvan tijela". Za razliku od sedativa
i anestetika koji umrtvljuju ula i uspavljuju ovjeka, ketamin ga ostavlja budnim, ali
ga "premjeta na neko drugo mjesto", van svoga tijela. Nije teko pretpostaviti da, u
trenutku umiranja, organizam panino lui velike koliine ketamina ili neke sline
supstance koja ga titi od tako snanog oka.
Ipak e prie o neodlunoj dui koja naputa tijelo pa se ponovo vraa u njega uvijek
imati svoje poklonike jer se one odlino uklapaju u tezu o ivotu poslije smrti. itanjem
ovih pria stie se utisak da je za neke matovite ljude umiranje postalo jedan od
zgodnih naina da se zaradi za ivot...
99
_______________________________________________________________________
100
_______________________________________________________________________