Ida Zanolini

Pria o udu

Sveta
Jozefina
Bakhita
Zatitnica zlostavljanih
ena i djece

IDA ZANOLINI

PRIA O UDU
SVETA JOZEFINA BAKHITA

Izmjenjeno i proireno izdanje 2000.

Impressum

NASLOV KNJIGE
Pria o udu

Canossian Dauthers of Charity

General House
Via Stazione di Ottavia, 70
00135 Rome, Italy
Tel, 06/30.82.80
Fax. 06/30.82.80.29
Nakladnik
Nonnatus d.o.o.
Stjepana Radia 28, Karlovac
Tel./fax: 00 385 47 601 399
http://www.stopabortus.com/nonnatus
Za nakladnika
Josip Grani

Prijevod s engleskog
Goran Lukenda
Teoloka lektura
o. Marko Glogovi, OSPPE
Grafiki design
Boris majgel, Zagreb
Tisak i uvez
ISBN

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline

knjinice u Zagrebu pod brojem
Karlovac, prosinac 2011.

Pria o udu - izdanje iz 1931.

Predgovor

edne vedre travanjske veeri stajao sam na povienoj

verandi u mirnome i ugodnome utoitu Sestara kanosijanki Sv. Alvise u Veneciji s koje se pruao pogled na sivkasto-plavu lagunu u koju je sunce zalazilo u kovitlacu duginih boja i divio se prizoru to me ispunjavao osjeajem
beskrajnog mira. Oko mene nije bilo niega osim tiine. Iz
vrta se zaulo tek blago utanje... Jedna od sestara kanosijanki polaganim je korakom dolazila irokom alejom. Molila je krunicu i hodala u ozraju spokojne jednostavnosti.
Neko sam vrijeme pomatrao asnu sestru u molitvi-prizor koji se nije doimao nimalo neobinim. Odjednom je
podignula glavu i zagledala se ravno u nebo: uokvireno
skromnim kanosijanskim velom ukazalo se crno lice fizionomije koja je jasno odreivala osobu iz najvrue Afrike!
Na njezinom su crnom licu bile duboke i bistre oi, pune
ivota i sjaja. Nikada neu zaboraviti dojam koji je tom prigodom ostavila na mene: zjenice oiju uprtih u nebo uborile su ivotom i zraile nadom, istodobno ne skrivajui
tragove koje su za sobom ostavile gorke godine pune bola!
Naravno, poelio sam saznati tko je ta udna kanosijanka.
Nisam to saznao od nje, nego od sestara koje su mi ispria-

le traginu priu njezina ivota koji je sada mirno ivjela u

samostanu, nakon neuvenog i neopisivog stradanja. Sluajui tu priu, bio sam esto preplavljen osjeajem uasa.
Saaljenje koje sam osjeao bilo je toliko snano da nisam
mogao suzdravati tugu. udesni su Boji putovi! U svojoj
je dobroti On elio povesti Bakhitu iz daleke pustinje proete
praznovjerjem i barbarstvom u Kristovu svjetlost i sjaj milosti
vjerskog savrenstva, kroz muku i krvoprolie nove Kalvarije. Zato ne zaviriti u tu boansku dobrotu? Zato ne dati,
nama plahim i slabim sljedbenicima Evanelja, uvid u priu
koja bi nas mogla potaknuti na velikodunu rtvu, na gorljivije sudjelovanje u apostolatu za nae posveivanje i irenje
Kraljevstva Bojeg; u priu koja svojim rjeitim injenicama
moe iei ranu u dui? I stoga je Ida Zanolini, nadvladavi uroenu skromnost i odvajajui nekoliko sati odmora od
uiteljskog posla i svoje pobone predanosti, preutno se suglasila s mojim zahtjevom da ispria Priu o udu o ovom
iznimnom kanosijanskom pozivu.
Ida Zanolini ovaj je zadatak velikoduno obavila. Jasnim
i jednostavnim stilom, ocrtala je bolnu priu ove muenice ljudskog grijeha te nas povela prema divljenju
uvijek udesnim Sinovima i Kerima Boje Providnosti
u pozivu koji im je uputio Bog. Ovu priu, izvorno napisanu za itatelje asopisa Vita Canossiana, sada mogu
itati svi prijatelji Keri Magdalene Kanosijanske u kojoj
su sadrane pouke to spontano nastaju kroz spoznaju o
dogaajima koji se u njoj spominju. Neka istinski nadahne nae shvaanje to smo primili kroz dar vjere te neka
nas potakne na jo veu gorljivost u slubi Gospodinu kroz
vlastite molitve i misionarske aktivnosti.

Bakhita - izdanje iz 1961.

U Vimercatu, 15. prosinca 1931.

P. E. C.

Predgovor

ria o prvoj crnoj kanosijanki koja je iz afrikog ropstva prela u slobodu Crkve i svoj ivot proivjela u
toj slobodi s uzvienom velikodunou, odista je Pria o udu. Ida Zanolini dobro je uinila prepriavi
nam tu priu na ivotni nain, poput pustolovine u stilu nekog velikog romana. Njezina biografija objavljena
u ovom izdanju pojavljuje se u trenutku kada se crni
kontinent izbavlja od pothranjenosti, ropstva i kolonijalizma na novu razinu graanske i moralne jednakosti - razinu raspoloivu i crnakom stanovnitvu, ak
i na tom tritu roblja koje je crni kontinent jo juer
predstavljao, razinu na kojoj se sada kranska poruka
moe nai ukorijenjena u plemenima kojima je dotad
vladao fatalizam i rituali vraeva te zlostavljanja trgovaca robljem. Tu su kransku poruku onamo odnijeli
misionari kojima su pomogli-svjesno ili ne-isti ti trgovci, vojnici i europski kolonizatori. Naela Evanelja
na kojima se zasniva europska civilizacija, doputajui
odstupanja i ideoloke otklone, postupno su osvojila
srca i um crnakih nacija te ih usmjerila k iskupljenju.
Dogaaji oko Bakhite potvruju takav razvoj i proriu
vjerojatan ishod. To su doivljaji mlade robinje koja je,

u svitanje crkvenoga ivota iz doba Rimskog Carstva,

spaena iz ropstva i predana u svetost, simbol boanskog osloboenja koje je kranstvo prihvatilo.

Nije sluajnost da se ova svetkovina robinje koja je postala Kristova zarunica kroz ljubav to su joj iskazale
Sestre kanosijanke dogaala upravo u najtraginijem i
najvelianstvenijem trenutku iskupljenja crnake Afrike. Sluei kao smjernica njezinim sunarodnjacima,
istodobno im pokazuje kako se odvojiti od iskuenja
koja bi ih mogla odvesti u novo ropstvo, jo ozbiljnije
od prethodnoga; ui ih kako se odvojiti od ideologija
sposobnih ponititi njihovo iskupljenje-u tom trenutku politiko, ali koje, kako je dokazala Bakhita, moe
biti i duhovno.
Upravo ih je ljubav majke Morette i bijelih Sestara kanosijanka iz Schija ujedinila u jednu obitelj i ta ljubav
moe-a za dobrobit svih naroda i hoe-povezati sve
afrike narode s njihovim europskim prijateljima, pozivajui ih na jedinstvo i zajednitvo, u ideal jednoga
srca i jedne due. Bakhita je dramatian dokaz ispisan
krvlju o jedinstvu i univerzalnosti koju zahtijeva Evanelje. S patnjama koje portretiraju njezino muenitvo, pridonijela je pripremi za dolazak novoga proljea Crkve u kojem su novonastali narodi ili ruku pod
ruku, s jednakim dostojanstvom, zajedno s narodima
drevnih civilizacija.
Bakhitina popularnost kod krana iz svih zemalja-kojima ona predstavlja simpatinu, jednostavnu i

tihu djevicu koja je vrijeme provodila sa siroadi, siromanima i sestrama iz Schija-otkriva ispruenu ruku
majinstva i velikodunosti kranske Crkve ljudima
koji su upravo izranjali iz zelenih uma i plemenskih
obiaja. Crkva je ovo postizala izraavajui im dobrodolicu kao djeci koju su dugo oekivali, bilo da su
pogani, muslimani ili animisti iz kojega god zakutka
zemlje. Naposljetku, Bakhita je pokazala koliko je apostolski i raskoan taj misionarski duh koji je probudila blaena Magdalena iz Canosse kojoj se itav svijet inio malim; uiteljica koja je u ime Boje ljubavi
inila velika djela, gotovo se otputivi na uzlet prema
beskonanosti. Pisac ove knjige uspio je opisati epizode i oivjeti likove na nain kako ih se prikazuje u romanima, izuzev injenice da, zbog istinitosti prie, oni
odiu ivotom. Svetost glavnoga lika prie iji se ivot
sastojao od dramatinih i predivnih avantura, izvire
poput iste esencije djevianske ume koja se uzdie
kao dim u prozranosti uzduha usplamtjeloga od sunevih zraka.
Mnogi su ve ljudi prizivali ovo crno dijete, tu snjenobijelu duu, da im pomogne ouvati djevianske odlike
due pred nasrtajima predatorskih nasilnikih inova,
ljudi koji su robovi putenosti, ljudi u zlatnome kavezu
bogatstva. Koliko je istinito da nas BDM uvijek uva i
da se Magdalena iz Canosse nikada ne umori od nas!
Dokaz tomu je ovaj zadivljujui dar!

Igino Giordani

Predstavljanje izdanja iz 2000.

Predgovor

retan zavretak kauze za kanonizaciju blaene Jozefine

Bakhite bio je poticaj njezinim odanim tovateljima da
trae ponovno izdavanje Prie o udu koje se izgubilo iz
vidokruga ali ne i iz sjeanja.

Kako bi se udovoljilo ovom zahtjevu, odlueno je da se

ponovno objavi knjiga Ide Zanolini Bakhita iz 1961. uz
konkretnije znanstvene kriterije. Iz tog je razloga knjiga je
korigirana i obogaena nizom dobro dokumentiranih citata to djelu pridodaju na ivopisnosti. Tako je predloen
i novi naslov: Pria o udu - Sveta Jozefina Bakhita, Ida
Zanolini, izdanje iz 2000. Dodatak ovog dokumentarnog
elementa knjizi rezultat je dugog i napornog istraivanja
koje istodobno ispunjuje i iznimnim zadovoljstvom. Za dovrenje istraivanja bilo je potrebno puno osobnih i strunih konzultacija.
Izdanje iz 2000. godine predstavljeno je u novom tipografskom obliku; u dodatku se nalaze novi dokumenti, zajedno s kronolokom tablicom. Fotografije su u potpunosti
aurirane te je dodan novi izvorni materijal. Ida Zanolini
komentirala je: Bakhitinu priu ispisala sam vie svojim
srcem nego perom... I tako, da bismo bolje razumjeli i
vrjednovali njezin dar, potrebno je pojasniti odreene aspekte njezinog djela. Istina, ona nikad nije posjetila Sudan,
no isto je tako istina da, prije nego je zapoela Bakhitinu
biografiju, na zahtjev vrhovne glavarice, Ida Zanolini pro-

miljeno je prikupila sve mogue crtice i informacije o dogaajima koji su pratili ovu crnu robinju. Kad je zakljuila
da biografski zapisi majke Tereze Fabris i majke Marianine
Turco nisu dostatni, vodila je razgovore s majkom Bakhitom u Veneciji u razdoblju od 2. do 4. studenog 1929. (vidi
1930). Takoer je prikupila daljnje, vrlo vane, informacije kroz razgovore s dvama majkama i drugim osobama
koji su boravili u Katekumenskom institutu u isto vrijeme
kada i majka Bakhita. Zapravo, Ida Zanolini nije tedjela
niti vrijeme ni energiju kako bi stvorila zanosnu, lako itljivu i uvjerljivu biografiju.
Njezin stil, u svjetlu takozvanih suvremenih parametara koji
u irem smislu streme ka prilino ekscentrinim i povrnim
principima, danas-kao i u prolosti-moe biti predmet
odreenih kritika koje su ponekad manje dostojanstvene i
objektivne. U stvarnosti, bogat u svojoj ljudskoj toplini i zasluujui pohvale zbog neposrednosti i ivotnosti, a da se ni
ne spominje dosljednost sadraja, i dalje traje kao vrijedno
i korisno djelo. tovie, mora se rei kako opisi mjesta i dogaaja nisu puka rekonstrukcija iz mate. Ovo je razvidno
iz samog opsega informacija koje je Ida Zanolini prikupila
od majke Bakhite kojoj se, kao to to potvruju spisi kanonskih procesa, postupno vraalo pamenje. Kada je nekoliko puta naknadno bila upitana u vezi istinitosti Prie
o udu, Bakhita je potvrdila da je tona.
Preostaje jo rei da je iz nekih pisama pridodanih dokumentaciji i svjedoanstvima postalo jasno kako je postojao vie nego prijateljski odnos izmeu Ide Zanolini i
majke Genoveffe De Battisti, mjerodavne biografkinje utemeljiteljice reda, Magdalene iz Canosse koja je, budui da

je ivjela u Schiju istodobno s majkom Bakhitom, bila dobro upoznata s dogaanjima. Majka Genoveffa kao iskusna
spisateljica, pokazala se vrijednom referentnom tokom Idi
Zanolini. Iz toga je jasno da Ida Zanolini nije izmiljala ili
zamiljala injenice. Uz povijesne i drutvene izvore i ljude
koje je citirala i konzultirala, skupljala je podatke i od onih
koji nisu uvijek bili toliko dobro informirani. Meutim, kako
sam odgovoran za reviziju dotinih dijelova, ispravio sam
sve to je zahtijevalo popravke ili preciznost. Postulatura je
sama po sebi postavila kronoloku osnovu (naknadno proirenu) odreenih povijesnih dokumenata ili zbivanja koji
su posluili kao poveznica itave strukture.
Pria o ovoj crnoj svetici nije izgubila nita od svojeg udesnog okusa koji je plijenio pozornost itatelja od 1931.
godine. Dapae, portret ove afrike svetice predstavljen na
Trgu svetog Petra u nedjelju 1. listopada jubilarne 2000.
godine, pred mnotvom ljudi s pet kontinenata koji su se
okupili kako bi sudjelovali u najveem slavlju za svoju univerzalnu sestru, ukazuje na jo udesniju priu, stvarnost
koja podie ugled Afrike te istodobno priziva stanovnike
svih drugih kontinenata.
o. Giovanni Vantini
misionar u Kartumu
_____________________________

1 - Ida Zanolini, Bakhita, Milano 1961. str. 213

2 - Godine 1910. asna majka iz Schija, majka Margarita Bonotto, traila je majku Bakhitu da ispria svoju priu majci Terezi Fabris koja ju je potom zapisala: Memoari svete Jozefine Bakhite koje
je ova diktirala sestri iz kue u Schiju 1910., fotokopirani rukopis u APR, FDC Canossiane, Rim.
3 - U rujnu 1929. majka Bakhita diktirala je majci Marianini Turco dijelove o svojem djetinjstvu,
za memoare namijenjene njezinom dobroinitelju Illuminatu Checchiniju, Summarium, str. 339.

Autorica: Ida Zanolini

Fotografije: Iz foto arhiva Sestara kanosijanki i drugih institucija

Sestre kanosijanke milosrdnice

Via Stazione di Ottavia 70, 00135 Rim, Italija

Tel. 06/30 82 80, Fax 06/30 82 80 29

Svjedoanstvo pomirbe i
evaneoskog oprosta

Poruka sestre Bakhite

Njezina je poruka ona herojske dobrote to odraava dobrotu naeg Oca na nebesima.
Ostavila nam je svjedoanstvo
pomirbe i evaneoskog oprosta
s ogromnim znaenjem u dananje doba. U ovo vrijeme, kada razuzdana utrka za moi, novcem
i uicima uzrokuje toliko nepovjerenje, nasilje i usamljenost,
Bakhita nam je dana od Gospodina kao univerzalna sestra
koja otkriva tajnu stvarne sree:
Blaenstvo.

Rim, 17. svibnja 1992.

Papa Ivan Pavao II

Iz teksta njegove homilije
na ceremoniji beatifikacije

Kratice*
A. C. M. - Kanosijanski arhiv u Milanu

A. C. M. V. - Kanosijanski arhiv u Milanu Venetu

A. C. R. - Kanosijanski arhiv u Rimu
A. C. S. - Kanosijanski arhiv u Schiu

A. C. VE. - Kanosijanski arhiv u Veneciji

A. P. R. - Arhiva postulature u Rimu
F. d. C. - Keri Milosra

P. I. d. C. - Pio Istituto dei Catecumeni (Poboni

katekumenski Institut)

Summ. D. t. - Summarium Depositiones testium

(Saetak izjava svjedoka)
Summ. Doc. - Summarium Documenta
(Saetak dokumenata)

*izostavljene su tradicionalne i uobiajene kratice

PRVO POGLAVLJE

Nit
Pozorno sam sluala njezinu priu to me u potpunosti zaokupila, ganula i zadivila. Tihim glasom kojemu se mijenjala
intonacija, povremeno hrapavim od tuge, svoju je priu ispriala jednostavno i skromno. Kako su se vraala sjeanja, na
ovom crnom licu izmjenjivali su se gr i ozarenost. I osmijeh i
tuni pogled otkrivali su veliku dobrotu u ovoj eni. Ispriala
je svoju priu i inilo mi se da u ovoj eni mogu vidjeti nekoga
tko je, kroz najraznovrsnije dogaaje, posluno slijedio jednu od onih nevidljivih niti kojima se prenosi Boanska ljubav
to vodi ljude njihovome cilju. Tko je ona bila? Na poetku
njezine tragedije, od silnoga je oka zaboravila ak i vlastito
ime. Nazvali su je Bakhita, to znai sretna. Bio je to vrhunac
ironije. ak je i to ime sadravalo klju njezine budunosti.

Dadu

Njezina vitka figura, zagasito crna boja njezine koe te uobiajen oblik
lica na kojem usne i jagodine kosti nisu previe izraene, uz gustu kovravu kosu, upuivalo je na injenicu da Bakhita pripada negroidnom
narodu Dadu koji nastanjuje prostor jugozapadnog Sudana1.
Tonije, taj se narod proirio diljem drave iz Fura, ili Darfura, nad kojim
se uzdie masiv Gebel Marra, nadmorske visine vee od 3000 metara.
2
Do prije nekoliko godina, Darfur je bio poput nepristupanog otoka,
okruen pustinjom, stepama i umom.3 ak i danas, unutranjost toga
otoka lei neotkrivena, unato svim suvremenim transportnim sredstvima te eljeznicom koja od travnja 1959. povezuje Kartum i Nyalu, udaljenu 40 kilometara od ovog tajanstvenog podruja, dok je Bakhita ustvari roena u Al-Qozu (Olgossa). Iz Bakhitine se prie moglo tek nagaati
o nekima od obiljeja toga podruja, kao i o obiajima njezinog naroda.
No narod Dadu koji ivi izvan toga podruja ima prilino nedvojbenu povi1 H. G. MacMichael, The Tribes of Northern and Central Kordofan, Frank Cass
Company Ltd., London, str. 51.
2 Roberto Almagi, Il Mondo attuale, Vol. II, 2. svezak, Unione Tipografico. Editrice
Torinese, 1954., str. 885
3 H. G. Balfour Paul, History nad Antiquities of Darfur, Publications of the Sudan
Antiquities Service
Khartoum, Sudan, 1955., str. 1

18

jest, iako su bili odsjeeni od ostalih naroda. Zapravo, neki akademici tvrde
da su u 15. stoljeu daduanski kraljevi (koji su se smatrali boanstvima)
dominirali Darfurom i vladali uz pomo magije. Jedan od najpoznatijih meu
njima bio je Toingoinges. El Fasher bilo je kraljevsko sjedite uprave. Palaa
je vjerojatno bila izgraena u stilu drevnog i tajanstvenog naroda Tora.4 Za4H. A. MacMichael ovako opisuje pleme Tora: prethistorijski narod koji je prema
tradiciji prethodio Fure; oba su plemena nastanjivala planine S i Mount Turra (na
krajnjem sjevernom dijelu Marre i junije nego S).
H. A. MacMichael, A History of the Arabs in the Sudan: The non-Arab Races of
Darfur, 1.4.VII, str. 68.

SUDAN

19

cijelo nije bila raskona i oblikovana poput kraljevskih palaa u civiliziranim

drutvima-bila je to jednostavna okrugla koliba napravljena od nevapnenakog kamena poslaganog jedan na drugi otprilike etiri metra u visinu,
s krovom izraenim od blata i kamena koji su podupirale grede. Nije imala
prozore ve samo dvoja vrata, jedna nasuprot drugih. Vrlo je vjerojatno da
su oko nje izgraene druge kue kao dvor, budui da je kralj imao odreen
broj sveenika i pregrt posluge. Takoer je imao postrojbu uvara poznatih
pod nazivom Kamnei. Ovi su bili neka vrsta kraljevih tjelohranitelja, vrlo
revnih da mu brane ivot jer su, po njegovoj smrti, i sami bivali usmreni.
Ulaz u dvor kontrolirao je Urundulung, to znai straarska postaja koja
zatvara dveri. Obini graani takoer su ivjeli u slinim kuama ratrkanim u skupinama po obroncima. El Fasher bio je glavni grad kraljevstva, no
kako je kralj dao Hawakir (feudalna prava) brojnim ljudima koji su stekli
njegovu naklonost na irokom podruju, poela su se mnoiti mala kraljevstva.5 No, vlast tih kraljeva, velikih i malih, prestajala je pred neprobojnim
sreditem Darfura, gdje su, kako smo rekli, ivjele skupine Dadua-potpuno skrivene, izolirane i nepoznate.

Plemena

Iz Bakhitinih pria znamo da je taj crnaki narod, razdijeljen u plemena, ivio na primitivan nain u izoliranim i samodostatnim selima, to je tipino
za afrika podruja koja su izvan putova i bilo kakvog utjecaja civilizacije.
ak je i umjetnost naroda Tora bila nepoznata u tom zatvorenom otoku, a
oni koji su ondje ivjeli u kolibama od slame i blata, irili su se po istinama
na kojima bi bila podignuta koliba seoskog poglavara, via od svih ostalih.
H. G. Balfour Paul, iako podupirui MacMichaelovu definiciju, bio je suzdraniji to
se tie inovacija koje je pleme Tora unijelo u gradnju i poljodjelstvo. Zapravo, pripisao
im je izgradnju suhih kua, bez vezivnog materijala, to je karakteristino za zgrade
drevnoga Darfura. Ta se vjetina naknadno koristila tijekom triju darfurskih dinastija:
Dadu, Tandur i Keira-Fur, o kojima se govorilo da su imale palae u stilu plemena
Tora, izgraene u doba vladavine Keira-Fur. Jo jednu novost koju su Tore unijeli
bili su kruni pogrebni humci od neobraena kamena. Skupine tih pogrebnih mjesta
nalazile su se ratrkane u podnojima i esto na vrhu mnogih brda u pustinjskim
podrujima. Istom se plemenu takoer mora pripisati karakteristian terasasti uzgoj
na obroncima masiva Marra i S, te koritenje vodotoka iz Debel Marre za okolino
navodnjavanje koje pleme Fur jo uvijek provodi. cf. H. G. Balfour Paul, op. cit., str.
8 i 12.
Balfour postavlja tezu da se Tore moglo identificirati kao pripadnike naroda Dadu,
prije nego nekog drugog naroda, kojima je pripadala i Bakhita. H. G. Balfour, op. cit.,
str. 6.
5 H. G. Balfour Paul, op. cit., str. 9, 10, 19

20

Sudan-selo
Upravo se tako Bakhita sjeala i svojega sela Olgosse. Gdje je ono bilo?
Nemogue je tono rei, jer su takva plemena esto premjetala svoja
sela na bolje mjesto ili lake obranjiv poloaj. Ponekad su jednostavno
eljeli zadovoljiti svojoj uroenoj potrebi da se sele, to odlikuje neke
vrste ljudi. Koliba koju je imao Bakhitin otac stajala je pored kolibe njegovoga brata, seoskog poglavara, kojemu je ovaj bio sveenik. Palme,
banane i ogromno grmlje titili su selo od arkih sunevih zraka. Cvijee velikih latica i sjajnih boja raslo je na mjestima gdje je tekla voda.
Oko njih protezala se golema ravnica, ponegdje s bujnom vegetacijom,
a ponegdje pjeskovita ili izbrazdana vodenim tokovima koji su esto
bili bistri i obilni, no ponekad glibavi i plitki. U daljini je bila stepa, a
iza nje gusta uma s toliko visokim biljkama da se inilo kako dodiruju
nebo. Ondje su ivjeli miroljubivi ljudi. Vjerni svojoj tradiciji, gajili su
obiteljske vrijednosti. Poligamija nije dolazila u obzir. Obraivali su polja, orali ih jednostavnim zailjenim drvenim motkama i voljeli tu divlju zemlju koje su se smatrali gospodarima. Bavili su se streliarstvom
i plesali uz zvuke tom-tom bubnjeva. Bio je ondje i Mgaunga, seoski
vra-iscjelitelj koji se za lijeenje bolesnih sluio magijom te prizivao
duhove i bacao ini, predviao budunost, zabavljao ili zastraivao ljude
svojim talentom, a ponekad ak prinosio i ljudsku rtvu tajanstvenim
boanstvima. Bakhita je ivjela u ljupkoj obitelji: trojica snanih i robusnih djeaka, ki koja se ve bila udala i imala maleno dojene te se21

stre blizanke stare otprilike est godina, prekrasne, ivahne i pametne.

Bakhita je bila jedna od njih dvije. Ali Bakhita nije bilo njezino stvarno
ime. Po roenju 6ju je, prema tradicionalnom obredu, otac otkrio mjeseini kako bi je ova zatitila i tada joj sveano dao ime. Ime je bilo inspirirano okolnostima njezina roenja, kao to je i bio obiaj, ili nekim
starim obiteljskim sjeanjem. lanovi njezine obitelji bili su svjedoci,
jednako kao i prijatelji koji bi plesali oko novoroenog djeteta, dok bi
vra izgovarao zakletve i prinosio prigodne rtve da bi se umilostivilo
boanstvima. No sigurno je nisu nazvali Bakhita, jer je to ime bilo nepoznato plemenima u afrikoj unutranjosti. ivot u selu bio je uvijek
isti te, iako primitivan i jednolian, bio je i vie nego dobar ljudima
koji nisu znali za svijet izvan svojega i samo su eljeli da budu u miru.

Trgovci robljem

Na nesreu, i njihov je mir uniten. Iako je veina neustraivih prvih

uvoditelja znanosti i civilizacije smatralo nemoguim da se prodre u ta
podruja obavijena tajnovitou, okrutni izaslanici gramzivosti i ljudske
sebinosti uspjeli su premostiti sve zapreke i pokazati se kao strani neprijatelji siromanog naroda koji je ondje ivio, neprijatelji od kojih se
ovi nisu znali obraniti. Bilo je uareno poslijepodne i selo je utonulo u
sparinu. Veina je stanovnika bila ratrkana po poljima skupljajui ljetinu. Bakhitini roditelji takoer, malo vie udaljeni od nastamba. Jedna
od malenih blizanka ostala je kod kue s udanom sestrom koja je pomagala obitelji. Vlastito je dijete ostavila na uvanju svekrvi koja je ivjela
u kolibi malo izdvojenoj od ostatka sela. istina je bila okupana suncem
i pusta. Djeca, omamljena suncem, drijemala su u hladovini velikih stabala ili se tiho igrala. Nekolicina mukaraca polaganim je tempom skupljala sijeno iza njihove kue i brala lubenice u oblinjim poljima. U lealjkama od koe ili tkanja privezanim izmeu stabala spavala su mala
djeca, uljuljkana zvukom uspavanke. Druga mala djeca cmizdrila su u
krilu svojih sestara koje su uale blizu koliba. Stariji ljudi leali su ispod
viih biljaka u nekoj vrsti letargije. ene su, pjevajui monotone napjeve, mljele itarice. Selom je vladao posvemanji mir, a djeje avrljanje
i cmizdrenje dojenadi te tiho pjevanje ena nije moglo razbiti mir u to
doba dana, kad je ak i sama priroda bila sparna i usporena. Bakhitina
sestra bila je jedna od onih koje su mljele itarice, a maleno se dijete
zabavljalo skupljajui grubo brano koje se trebalo iskoristiti za veeru.
Iznenada je mirni prizor bio prekinut glasnim povicima. Na nesreu, bili
6 O pouzdanosti nadnevaka i dogaaja koji nisu dokumentirani, cf. Bakhita, Cronistoria 2000, u A. P. R.

22

su dobro poznati: radilo se o ratnim pokliima. Njih su slijedili vriskovi

straha i gnjeva te je nastala oajnika zbrka. Brzo reagirajui, Bakhitina
sestra bacila je svoju sestricu u slamu i bez daha je pokuavala sakriti:
Ne mii se i ne putaj ni glasa, upozorila ju je te otila da spasi i samu
sebe. No nije to uspjela uiniti na vrijeme. Brzo poput munje, zaskoili
su je mukarci divljeg izgleda, izudarali je i odvukli sa sobom te poharali itavo selo, odvodei sve koji nisu stigli pobjei. Oajniki krikovi i
povici prenuli su one koji su radili u oblinjim poljima. Shvativi to se
dogodilo u selu, krenuli su braniti i spasiti svoje voljene, ali budui da su
bili uhvaeni na prepad, u selo su stigli iz svih smjerova pa nisu uspjeli
formirati nikakav otpor. Nisu imali ni oruja, nosili su ih samo gnjev i
hrabrost. I tako su pali u zamku koju su ovi vragovi pripremili kako bi
namamili svoj omiljeni plijen: zapravo, unato estokim nastojanjima da
uzvrate, mnogi su i sami pali kao rtve napadaa. Sada je njihov oaj
dosegnuo vrhunac; gnjev, beznae i pustoenje ispunili su zrak kricima i
zapomaganjem. A tada je nastupila turobna i tuna tiina.
Kada su se radnici te veeri s udaljenih polja vratili kui, nesvjesni to se
dogodilo, selo je bilo neprepoznatljivo: kolibe opljakane, tijela posvuda
na tlu, dojenad ozlijeena ili sasjeena, polja unitena, starci oamueni, ostali tumaraju u oku, opijeni mrnjom i boli. Bakhitina se obitelj takoer vratila i, uz ogromno zaprepatenje, pohitala u svoju kolibu.
Bila je prazna. Bakhitina je majka izvikivala imena svojih keri, a srce
joj je htjelo iskoiti iz grudi. Tada se malena ki, napola mrtva od straha
i guei se u slami, uspjela odande iskobeljati te ispruiti ruke prema
jecajuoj majci.
Gdje ti je sestra? Gdje je moja ki? grevito se drala za tanku nit nade,
vidjevi svoje dijete nasigurnom. Okruili su ih otac i braa, zabrinuti i
u strahu. Gdje je?

Dijete nije moglo progovoriti, ali je napravio dovoljno jasan znak da se

dogodila nepopravljiva tragedija. U meuvremenu, i druge su se obitelji suoile s gubitkom svojih voljenih, selom su odzvanjali poklici tuge i
proklinjanja. Seoski poglavar, oiju stisnutih od gnjeva to je plamtio u
njemu, vrtio se poput ranjene zvijeri, a zatim izdao kratku zapovijed te
se odmah zauo zvuk bubnjeva.

23

Otmica ena
Preostali mukarcinaoruali su se lukovima i strijelama, dugim otrim kopljima i katapultima. Bili su spremni. Na znak poglavara podigli su oruje uvis,
ispustili ratni pokli to je odjekivao daleko kroz zrak, poput strane prijetnje.
I onda su otili, ostajui u skupini. U oima im je sjajila zlokobna svjetlost, dok
su zubima krgutali u elji za krvlju. Tamna no bez mjeseine progutala ih je
svojom sjenom. U selu se nastavilo zapomaganje, unato traku nade koju je
u srca unijela ekspedicija to ju je organizirao poglavar. Daleko u okolicu razlijegao se tuan urlik. Majke su izvikivale imena svoje djece najmilijim glasom,
ohrapavjelim od bola, viui kao da su opsjednute, bacajui se na tlo u stranim grevima. Njihova su se zapomaganja izmjenjivala sa strahovitim eksplozijama gnjeva. Zatim su ta jadna stvorenja, prema svojim obiajima, stala udarati glavom o tlo i tui se po prsima i drugim dijelovima tijela, gotovo kao da ih
je obuzelo ludilo. Majka blizanki, takoer drhtei u zaprepatenju, vriskala je
i uzvikivala. Neprestano je mislila o stranom iznenaenju koje ju je doekalo,
njezinoj tragediji i o malome unuku koji je uzalud ekao svoju majku da mu
se vrati. Proganjale su je te misli. Usred svog tog oaja, povremeno bi zasjao
traak nade, no ubrzo bi ugasnuo. Ponekad bi se ispunile nadanjima, ali bi
na kraju uvijek ostale razoarane. Zvuci tuge su jenjali do svitanja, ali je selo
izgledalo poput ratita na kojem se upravo zavrio krvavi sukob. A mukaraca
jo nije bilo natrag. Nee se vratiti jo itav taj dan i no, niti sljedei dan. Na
ve postojeu tugu sada je nadodana i uznemirenost, tjeskoba, nestprljivost i
slutnja nove tragedije.
24

Vra
I tako je na scenu stupio vra-isjelitelj ili Mgaunga, kako ga naziva mjesno stanovnitvo. Odakle je doao? Kako nije shvaao to e se dogoditi,
da ih obrani od toga? Ova su se pitanja mnoila u glavama oaloenih
dua, no nitko ih se nije usudio postaviti ih ovjeku sposobnom da komunicira s duhovima i stekne njihovu naklonost te da odbije kazne i kletve. im su ga spazili, okruili su ga i opet stali plakati i
uzvikivati. Vra je stajao nasred istine, sluajui ih, ukoen i ozbiljan.
Upletene duge vlati trave inile su neku vrstu suknje oko njegovog struka; na glavi je imao pokrivalo od perja sa ivotinjskim zubima nanizanim
na krugove izdjeljane od kore stabla. Vijenci od ptijih lubanja, tipini
za vraeve, ukraavali su mu vrat i prsa, a niz tijelo su mu visjeli nizovi
udnih zvonaca koja su pri svakom pokretu zveala udnim zvukom.
Spasi nau djecu, dovikivali su mu.
Zato se nai mukarci ne vraaju?
Odvedi zlo iz naega sela!
Mgaunga je laganim pokretom stavio ruku u izdubljenu tikvu koju je
imao sa sobom i poeo mijeati predmete u njoj. Unutra se nalazilo poneto za svakoga: ivotinjsko krzno, ptiji kljunovi i perje, kande divljih
zvijeri, komadii krede i ostali predmeti to su sainjavali magini asortiman svakog vraa.7
Ljudi su ekali u tiini, suspreui dah. Mgaunga je izrekao svoje proroanstvo nad predmetom kojeg je prvo izvukao iz tikvice. Upravo se
spremao podignuti ruku, kada se zauo uzvik: Vratili su se, gledajte!
Svi su pogledi bili uprti u tom smjeru. Mukarci koji su napustili selo
puni bijesa, elje za osvetom i neustraivo odluni, vratili su se ponieni
i razoarani. Shrvani tugom i strano povrijeenog ponosa, stropotali
su se na tlo poput stabala pokoenih uraganom. Svuda uokolo razlijegali
su se zvukovi plaa i jauka koji su postajali sve glasniji i oajniji. Vra je
tada zapoeo izgovarati udne, zastraujue stihove. Napravio je misteriozne znakove rukom i, obraajui se razgnjevljenim duhovima, uzviknuo: Moraju se udobrovoljiti! Moraju se udobrovoljiti! Krv, krv, krv!
Zgrabivi no, zapoeo je zastraujue trati selom. Naavi se usred
ove none more koju su im donijeli gnjevni duhovi, ljudi su se okupili u
strahu i tiini, a zatim... Svjetlost zapaljenih baklja osvjetljavala je jezivu
scenu koju je jedva mogue opisati. Svi su ti vraevi isti!
Iskoritavajui naivnost i praznovjerje stanovnika toga kraja i, znajui
da ne mogu ispuniti njihova oekivanja, optuio je njih same za izmiljene prijestupe prema bogovima te zahtijevao njihovu rtvu koja esto
7 Cf. Amilcare Giovanditto, Popoli e razze dAfrica, Ed. Missionaria Italiana, Scuola
Tipografica Nigrizia, Verona, srpanj 1959., str. 85.

25

nije bila nita drugo nego zvjerstvo. 8

No, Afrikanci nikad nisu ni trenutka dvojili u ono to je vra zahtijevao,
ak i kad je to bila najnehumanija rtva. Kako ih je opisao Amilcare Giovanditto, to su bili ljudi iskljueni iz materijalne, moralne i drutvene
dobrobiti, stoljeima izolirani, u vrstom stisku atavistikog praznovjerja, tlaeni strahom pri suoavanju s prirodnim fenomenima i dogaajima prema kojima su-po vlastitom uvjerenju-bili potpuno nemoni,
u tami to se tie napretka znanosti, pripisujui sve to se dogaa nadnaravnim silama koje su zvali duhovima. Kako bi dobili pomo i zatitu
koju su trebali, morali su pribjei, kako je to rekao ve spomenuti autor,
ovjeku kojemu je darovana, bilo po roenju ili pozivu, osobita sposobnost koja mu je omoguavala komunicirati s tim monim i osvetoljubivim duhovima. I upravo je vra taj ovjek iji se autoritet nije smio
dovoditi u pitanje.9
Ali vrijeme, taj veliki lijenik koji svaku ranu zacijeli balzamom te postupno izlijei i najveu bol, takoer je zaogrnulo selo svojom blagou.
ivot se vratio u normalan ritam, iako su se siroti crni stanovnici morali
nositi sa strahom od moguih buduih napada.

Crna stranica

Tko su bili ti okrutni pljakai? Razotkrijmo to.10 Bila su to vremena u

kojima je svijet bio podijeljen na samo dvije velike kategorije ljudi: robovlasnike i robove. Nije postojao nikakav osjeaj dostojanstva ovjeka kao osobe. Moni su vladali slabima, bogati siromanima, plemstvo
obinim ljudima, bijelci obojenim rasama-osobito crnakom. Kranstvo je dolo proglasiti to dostojanstvo i uspostaviti jednakost svih ljudi
pred Bogom, bez obzira koje boje ili rase bili. Na nesreu, kranski se
8 Ibid., str 84.
9 Cf. Amilcare Giovanditto, op. cit., str. 20, 88.
10 Institucija ropstva postojala je od pamtivijeka. Meutim, upravo su zemljopisna
istraivanja i otkria 15. stoljea trgovini robljem dala novi zamah i dimenziju. Zapravo
je otkrie Amerike i iz toga proizala potreba za manualnom radnom snagom u tom
smjeru kanalizirala beskrajnu procesiju ljudske robe koju se ilegalno otimalo, ponajprije s afrikog kontinenta. U 18. stoljeu, u doba francuske i engleske kolonijalne ekspanzije i potrebe za razvojem plantaa eera i duhana, ropstvo je dosegnulo vrtoglave razmjere. U darfurskom sultanatu je trgovina i izvoz robova gotovo su bili sultanov
monopol. Prema svjedoenjima nekih istraivaa, u Darfuru su postojali kampovi za
stvaranje i uzgoj robova! Kada je Egipanin Muhamed Ali 1820. osvojio Darfur, koristio
je crne robove za svoje ratne pohode. Nepotpune statistke pokazuju da je prije 1820.
broj robova izvezenih iz sudanskih kraljevstava (izuzevi darfurski sultanat) godinje
iznosio izmeu pet i deset tisua. Nakon 1822. potranja se osjetno poveala te se
broj izvezenih robova svake godine dizao na desetke tisua, a moda ak dosegnuo i
stotinu tisua robova. Iz: Istituto Geografico De Agostini: Enciclopedia della Geografia
e Generale, te iz rukopisa o Giovannija Vantinija.

26

duh esto sukobljavao s ljudskim interesima, sa sredstvima i izvorima

stvaranja bogatstava te je sporo proimalo drutvo, osobito odreene
vrste pojedinaca koji su novac voljeli vie od Boga. I tako se trgovina
robljem nastavljala ak i poslije dolaska kranstva. Kao to je to zapisao Giovanditto, neki su ljudi gajili apsurdnu ideju da su crnci na svijetu
zato da bi sluili bijelce pa stoga nije bilo nita prirodnije nego odvlaiti
ih iz njihove vlastite zemlje i prodavati ih na trnicama diljem svijeta.
Znamo da je Amerika bila glavni igra u toj trgovini, ali ni Europi nije
bila strana ova sramna djelatnost. Za ovo nalazimo potvrdu u citatu iz
pisma portugalskog kralja Manuela. U doba velikih otkria on pie svojim emisarima: Morate u moje ime objasniti kralju Konga to on ima
uiniti da bi nae brodove napunili robljem i bjelokosti.11 Dakle, stvarni
su pljakai bili ti kraljevi, okrutni i tusti trgovci koji su, punei svoje
domove zlatom, koristili emisare za odlaske u zloglasne pljake, to je
ostavilo krvavu i sramotnu stigmu na stranicama povijesti. Ali, kakva je
bila reakcija crnakog naroda na takva zlodjela neljudske tiranije? Giovanditto jo jednom objanjava: Nemoni da se obrane, tijekom stoljea pokazali su ponosnu sposobnost da se nose s nesreom i da joj
ne podlegnu. Bio je to udesan odgovor rase koju se smatralo inferiornom, odgovor onima koji su se hvalili da su civilizirani, no u stvarnosti su iznevjerili i civilizaciju i kranstvo.12 Sramotnost tog barbarizma nije nestala sve do kraja 19. stoljea, kako e pokazati naa pria.

Oaranost cvijeem

Vrijeme je prolazilo bez daljnjih bolnih dogaaja i stanovnici sela, ohrabreni i optimistinim horoskopom Mgaunge, bili su uvjereni da se vie
nitko nee usuditi ometati mir njihovoga sela. Bakhita je tada imala otprilike sedam godina, vitka i robusna, gipkih pokreta, ivahna i puna
radosti. Njezine pametne oi i topao osmijeh bili su znakovi istinske
dobrote. Srce joj je bilo ispunjeno ljubavlju. Voljela je svojeg oca i brau te se divila njihovoj snazi i hrabrosti da se suoe s divljim zvijerima
koje su povremeno tumarale skroz do njihovog sela. Divila se i njihovoj gipkosti i okretnosti pri penjanju na najvia stabla, kao i izvoenju
tradicionalnih plesova u ast duhova. Prema majci je iskazivala ljubav,
ganutljivu njenost, osobito nakon to je oteta starija sestra. inilo se
kao da eli maknuti sjenku s majina lica to ju je na nj bacila tuga od
tragedije, sjenka koja je jo bila i u njezinom srcu. Voljela je prirodu,
toliko raskonu i raznovrsnu. Sluala je draesne zvukove uborenja
11 A. Giovanditto, op. cit., Prefazione di Enrico Bartolucci F. S. C. J., str. 7.
12 Cf. A. Giovanditto, op. cit., str. 19.

27

potoka, pjev ptica s kojima je i sama cvrkutala, ali ono to ju je stvarno opinjavalo bilo je cvijee. eljela je upoznati sve bezbrojne varijetete, pomirisati sve njihove mirise te uivati u ljepoti njihovih nebrojenih boja. A cvijee ju je privuklo svojom kobnom privlanou i toga
jutra. Igrala se na istini sa svojom blizankom i drugom djecom dok je
njezina majka pekla kruh. Smijala se zajedno s ostalom djecom i bila
zaokupljena igrom, no cvijee ju je pozivalo neodoljivim glasom. Nita
ne rekavi, napustila je zaigranu skupinu djece i krenula u polja na ijim su rubovima visoke ivice bile u punom cvatu. A onda i malo dalje, neobraenu ravnicu punu zadivljujueg cvijea. Slijedila ju je jedna
od njezinih prijateljica. Blizanka i druga djeca bili su udubljeni u svoju igru te nisu obraali pozornost. Njezina ju je majka zamijetila, ali je
znala da se Bakhita nee jako udaljavati. Dvoje djece zalo je u plantau
lubenica koje su, ve skoro zrele, ostavljene lijeno leati na tlu i zatim
stiglo do bljeteih polja jema. Ondje su se protezali nizovi cvijea,
razbacanog po rubovima ume, a u daljini se moglo vidjeti jedno veliko
cvjetno prostranstvo. Poeli su sretno brati svoje omiljeno cvijee, kad...

Sirota Bakhita!

Usred polja itarica pred njih su iskoila dvojica mukaraca. Djeca su se

uplaila i pokuala pobjei, no od mrkog pogleda na licima mukaraca
ostala su ukopana na mjestu. Stisnuvi se jedna uz drugu, bile su kao
hipnotizirane pogledima vrsto uprtima u njih. Drhtale su, bez glasa i
prestravljene. Jedan od mukaraca obratio se Bakhiti glasom koji nije
zvuao prijetei-zapravo, govorio je blago, gotovo kao da se moli.
Odi do ruba ovoga polja, rekao je, ondje e nai neke stvari koje sam
ostavio pod drvetom banane. Donesi ih ovamo. Jako smo umorni!
Bakhita je za trenutak oklijevala, ali ju je zapovjedniki mukarev ton
natjerao da poslua. Prijateljica ju je slijedila.
Ne, ti nemoj ii. Ostani na kraju staze i ekaj da se vrati, brzo e biti
natrag. Preplaena izgovorenim, i ona je posluala te se vratila do staze
koja vodi u selo i nestrpljivo iekivala. Od njih dvije, podlaci su odabrali
Bakhitu. Moda je druga djevojica bila runa ili slaba, tko zna? Tko bi
znao o emu je Bakhita razmiljala dok je ila prema drvetu banane?
Moda ni o emu. Strah joj je paralizirao um i ponaala se poput robota
bez vlastite volje. Nije pomiljala ni na bijeg niti da pozove u pomo.
Nije se pitala zato ti mukarci nisu dopustili njezinoj prijateljici da ide s
njom pa ak ni kako to da su se ta dvojica slatkorjeivih sa zlokobnim pogledom pojavila niotkuda usred polja? Hipnotizirana strahom, potrala
je prema drvetu koje su joj pokazali, ali prije nego je ondje stigla, dva su
28

zlikovca izronila iz visoke ivice, pretukla je, zaepila joj usta i zaprijetila
stranim bodeom: Ako vikne, mrtva si! Idemo, hodaj!
Njihovi su glasovi sad bili grubi, nareivaki, zli. U vrstom stisku, dijete se guilo pod rukom kojom joj je mukarac zaepio usta te je, prestravljena sjajnom otricom, ostala pri svijesti, shvaajui to se dogaa.
Pokuavala se osloboditi, oajniki se vrpoljei i bacakajui, nastojala
viknuti... Ali ruke koje su je drale imale su elini stisak i njezini krici
zapinjali su u grlu. Odvlaili su je i ibali, gurali i maltretirali te je naposljetku napola izgubila svijest i prepustila se tim demonima. Pognuti
usred polja s ljetinom, u visokoj travi grube ravnice, u samotnom ipraju, oprezno su se kretali i vukli svoju jadnu rtvu, sputajui se u uanj
na svaki sumnjivi zvuk, neosjetljivi na dra i trnje. Prelazili su muljevite
rijeke, vru pijesak, zadihano trei, spremni suoiti se sa svim zaprekama i odluni
braniti svoj plijen po svaku cijenu. Predahnuli su kada su stigli do ume,
ali se nisu zaustavljali. Morali su ui u nju da bi bili sigurni. S velikim
su naporom krili put kroz zamreni gusti, slomljene grane, trnje i gustu vegetaciju. U umi nije bilo sunevih zraka, jedva se probijalo malo
svjetla. Dijete vie nije moglo stajati na nogama pa su dvojica gadova
bila primorana nositi je. No tada je postalo svjetlije. Stigli su do neke
vrste proplanka. Strani uragani na tom podruju sruili su stabla koja
su na tlu leala u velikoj zbrci. Konano, zadovoljni to su stigli na sigurno, dopustili su si odmor na jednom deblu. Dijete se onesvijestilo.

Zato se ne vraa?

Moemo zamisliti kako je Bakhitina prijateljica ekala njezin povratak,

na rubu ivice, pogledom uperenim u smjeru drveta banane, pitajui
zato se ne vraa. Pa nije to tako daleko! A gdje su dvojica mukaraca?
Kakvi podlaci! Ali izgledali su tako umorno. Odakle su? Ima li tu jo sela
osim njezinog? Zato i njoj nisu dali da ode do kraja polja? Ove su se
misli vrtjele po njezinom umu, sve vie je zabrinjavajui. Voljela bi vidjeti jesu li ova dvojica jo uvijek na istom mjestu, ali se nije usuivala
pomaknuti. Plaio ju je njihov pogled. Mislila je vratiti se nezamijeeno
oko grmlja i pridruiti se prijateljici, ali je odluila da se ne mie. Noge
su joj se opet poele tresti i odbijale koraati. Poeljela je dozvati svoju
prijateljicu, rei joj da doe, ali nije mogla ispustiti ni glasa. I tako je ostala stajati ondje, tiho, s grem u grlu, umrtvljena tajanstvenom silom koju
nije znala svladati. Vrijeme je protjecalo.
29

Njezina je prijateljica eljela dozvati Bakhitu, ali nije mogla

pustiti glasa od sebe i tako je ostala stajati ondje...
Sunce joj je sada bilo nad glavom, majka ju je sigurno ekala, moda ak i
traila; morala je vratiti se kui. Osvrnula se uokolo i polagano se pribliavala ivici, pazei da ne proizvede nikakav zvuk; razgrnula je lie da
vidi jesu li oni mukarci jo uvijek gdje ih je ostavila. Nije vidjela nikoga.
Pogledala je jo jednom, paljivo napravivi otvor u ivici kroz koji je
gurnula glavu. Nita. U polju je klasje nepokretno stajalo pod zlatnim
suncem. Uzdu itave ivice nije bilo znakova niije prisutnosti. Dijete
se okrenulo, jo vie uzrujano. Ponovno je pogledala svud uokolo, osluhnula i odjednom, kao da ju je pokrenula nevidljiva sila, potrala prema
drvetu banane. Stigla je onamo bez daha, nadvladavajui strah koji ju je
obuzimao, no ak ni ondje nije nikoga vidjela! Zatim je, obuzeta tunom
slutnjom, poela dozivati prijateljicu. Njezin je povik ispunjavao iroku
ravnicu u mirnoi poslijepodneva, ali odgovor nije stizao. Dozivala je sve
glasnije i glasnije, iz sve snage te stajala u oekivanju, hvatajui dah. Nita. Duga tiina bila je razdraujua i tuna, inei je neutjenom.
Oteta! Odvedena! Slutnje su joj se ostvarile, njezine sumnje postale su
tragina stvarnost. Oteta!
Guila ju je ta strana rije i gotovo joj zapela u grlu dok se vraala kui,
trei iz sve snage i maui rukama poput luaka. Nije teko zamisli30

ti to se dogodilo kad je djevojica stigla natrag u selo. Otac i majka

oajniki su odjurili u polje, dozivajui svoju ki. Slijedili su ih Bakhitina blizanka i braa. Bubnjevi su opet okupili razjarene seljane i na
znak poglavara krenuli su u raznim smjerovima u potrazi za napadaima. Zrak je bio ispunjen povicima, jaucima i kletvama. Kako se sputao mrak, upaljene baklje crvenim su bljeskovima obasjavale ravnicu.
U gotovo praznom selu Mgaunga je uz svjetlost velike vatre bacao ini
i nudio rtve da umilostivi duhove, uz tuno jecanje staraca i plaa dojenadi ostavljene u kolijevkama objeenim izmeu granja stabala.
Dijete koje je donijelo lou vijest lealo je na tlu, otupjelo, u gru straha i muke. Selo se opet napunilo kasno u noi. Mukarci i ene vraali su se u malim skupinama. Na licima im se vidio umor i bol, a da ni
ne spominjemo mrnju prema otimaima njihove djece, te gnjev zbog
vlastite nemoi da ih pronau i prisile vratiti plijen, da ih kazne i surovo se osvete. Posljednji su se vratili roditelji i rodbini, sumorni, neutjeni i bez nade. Zatim je postupno nastupila tiina. No, agonija oaja
u njima nije jenjavala, kao ni strana nona mora itavog tog misterija.

Kako se zove?

Zbog straha da ih ne slijede dvojica su razbojnika odluila opet krenuti.

Malenu su djevojicu par puta dobro protresli i oamarili kako bi je pokrenuli te je ona, unato oku, postala svjesna nesree koja ju je pogodila
te zapoela vritati, moliti, dozivati majku, pokuavajui se osloboditi
ruku koje su je stiskale gotovo do grenja. Dvojica su se mukaraca ogluila na njezino vikanje te se brinula samo o tome da se dovoljno udalje od
sela, odvlaei sve dublje u gustu umu djevojicu koja je jecala i uzalud
molila za milost. Trnje i dra rezali su je po stopalima, a granje koje se
povijalo pred bjeguncima i zatim nemilice fijukalo natrag ibalo ju je po
tijelu. Srce joj je bilo izmueno od boli, um kovitlac straha. Sunce je bilo
na zalasku kada su izali iz ume. Svjetlost nakon tolikoga mraka i otvoren prostor poslije zastraujue guste ume budili su u njoj traak nade,
davali joj utjehu. U ovo se doba dana ljudi s polja vraaju kui. Moda e
je netko vidjeti, osloboditi je, odvesti kui i majci, njezinoj kui? Osvrnula se oko sebe i prela pogledom grmlje u daljini, polja pod jemom i
prosom, spremna da pone vikati, zvati u pomo i osloboditi se po svaku
cijenu. Moda e tamo, malo dalje, netko naii. Suhi pla prolomio se zrakom. Ruka joj je zaepila usta, a no zastraujue zabljesnuo pred njom.
Prestravljena, zautjela je i svejedno nastavila promatrati mjesta odakle
bi se netko mogao pojaviti. No nije bilo nikoga. Moda je sjena stabla,
31

ivotinja u pokretu-priinjalo joj se. No, i dalje se nadala te se nervozno

osvrtala i oslukivala poznate zvukove, glasove svojih voljenih, moda
ba glas oaloene majke. Doi e, mislila je. Svi e oni doi, zajedno
s mojim stricem, seoskim poglavarom, a moj otac i braa bit e na elu
svih, naoruani lukovima i otrim kamenjem. Moja im je prijateljica ve
dosad rekla da su me odveli kao i moju sestru i oni e doi po mene.
Trala je, bivajui gurana i vuena, uz dvojicu mahnitih mukaraca koji
su ili sve bre i bre. Uinilo joj se da uje zvuk tom-tom bubnjeva te
je zadrhtala od nestrpljivog iekivanja. No, pala je no i prekrila pusti
kraj sjenama i tiinom. Sjena beznaa i obeshrabrenosti rasla je u srcu
djeteta te je opet poela vikati i preklinjati.
Ne vii, upozorio ju je straan glas viega mukarca. Radije mi reci
kako se zove!

Strah je preplavio djevojicu te se zagledala u mukarca koji joj je govorio.

Reci mi kako se zove,
ponovio je i podignuo bi. Djevojica je otvorila usta, ali se nije mogla
sjetiti kako se zove. Uslijed udnog napadaja amnezije izazvanog psiholokom traumom, vie se nije mogla sjetiti vlastita imena. Inzistiranje
na imenu bilo je beskorisno. Uzaludno je bilo i ibanje koje je, prema
miljenju otimaa, trebalo prekinuti djetetovu tvrdoglavost te je ostavilo
je tragove na njezinoj crnoj koi. Iako se trudila
prisjetiti, s usana joj je dopiralo samo nerazumljivo mumljanje. I dok nesretno dijete vie nije bilo u stanju pamtiti ni vlastito ni ime svoje obitelji, njezino pamenje-iako djelomino izgubljeno-poslije e joj pomoi
sastaviti tonu sliku tog bolnog iskustva.

Nemoj gubiti vrijeme, uzviknuo je drugi mukarac. Zovi je Bakhita, to

je lijepo ime; Bakhita znai sretna. Nama e donijeti sreu, zadovoljno se nasmijao. Drugi se mukarac takoer nasmijao i sloio. Tvoje je
ime odsad Bakhita, razumije li? I ne zaboravi ga. I tako je ostala Bakhita. Stigli su u polje u kojem su se pod sjajem zvijezda vidjele lubenice.
Ubrali su nekoliko komada i zatim su mukarci sjeli, umorni i gladni,
smjestivi malenu djevojicu izmeu sebe. Jedi, rekli su i bacili joj komad lubenice. Bakhita ju je zgrabila, iscrpljena i skapavajui od ei, i
prinijela ustima, ali joj se jedna sjemenka zaglavila u grlu i nije mogla
gutati. Oajavala je, stijenjena izmeu dvojice razbojnika: Gdje e je odvesti? to e biti s njom? Hoe li ikada vie vidjeti svoje voljene? I zato
oni nisu poli za njom da je oslobode? Ponovno je prikupila snagu i po32

gledom potraila vidi li se ikakva svjetlost u tami. Mislila je na baklje od

smole koje je njezina obitelj koristila za osvjetljavanje puta i zamiljala da ih vidi kako se pribliavaju iz raznih smjerova, potiskujui tamu i
osvjetljavajui sve vie, poput sunca, poput mnogo malih sunaca. Toliko
svjetlosti! Toliko mnogo svjetla! Zatim je zaspala, utjeena divnim snom.
Razbojnici su je grubo probudili, nestrpljivi da se dokopaju sigurnosti.
Istrgnuta iz ugode sna, Bakhita se opet suoila s beznaem dubokim poput noi.

Jazbina

Svitanje je otkrilo nejasne obrise koliba. Dvojica su se mukaraca ohrabrila: konano su stigli u svoje selo i vie nisu imali razloga za strepnju.
Bakhita je gledala oko sebe u udu. Znai, postoje i druga sela osim njezinoga? Poznaju li oni njezina oca? Moda znaju za njezina strica, seoskog
poglavara? I zato oni jo nisu doli? Moda su ve stigli drugim putem?
Kako je samo ovo selo bilo drugaije od njezinog sela! Vidjela je da e se
sunce uskoro pojaviti. No, nije imala vremena gledati ga jer je jedan od
mukaraca otvorio jamu i Bakhita se nala zatvorena u svojevrsnoj grobnici s uskim otvorom na vrhu kroz koji jedva da je ulazilo neto zraka i
svjetla. Dijete je bilo u pravu. Ovo je selo drugaije od njezinoga. Gdje se
nalazilo, tko bi znao? Koliku je udaljenost prevalila sa svojim otmiarima? I u kojem smjeru? Malena djevojica nije imala predodbu o vremenu i, u svojoj zbunjenosti, nije znala ni koliko je puta sunce izalo i zalo.
Okolnosti njezine tragine avanture ipak su je naveli na zakljuak da su
se kretali prema sjeveru i da je mjesto na kojem se sada nalazila prilino
udaljeno. Zapravo, selo se sastojalo od nekoliko slamnatih koliba i skupina kua od peene gline. Nisu to bile graevine u Tora stilu, nego malo
bolje od kua napravljenih samo od granja i slame. No, nije bilo niega
lijepoga na njima. Imale su okrugao ili pravokutan pod s jednim, dva ili
tri otvora, nisko graene, bez prozora i s ravnim krovom na vrhu kojega
je bio procijep. Sliile su vie grobnici nego kui. 13

Bakhita je ula kako se vrata s treskom zatvaraju te se bacila na njih,

urlajui i pokuavajui ih otvoriti, slomiti i pobjei. No, vrata se nisu ni
pomaknula. Snaga ju je napustila i bez svijesti se sruila na tlo. Zatim joj
se san smilovao, san u kojem je obnovila svoje umorno i iscrpljeno tijelo,
umirivi svoj oaj i ublaivi bolna sjeanja. Maleno je dijete zaspalo i sanjalo. U snu je bila mrkla no i dvojica su je razbojnika drala zatoenom,
ali nije ju bilo strah jer je u daljini vidjela toke svjetlosti koje su se brzo
13 A. Giovanditto, op. cit., str. 129.

33

pribliavale: bile su to baklje. Dolazili su njezini, njezin je otac stizao da

je oslobodi. Dvojica su otmiara vidjela samo nju i nita drugo. Srce joj
je poskoilo od sree, ali je ostala mirna, tiho iekujui, oiju uprtih u
jednu toku, suspreui tjeskobu i stiui grlo da joj se ne otme uzvik.
Baklje su se pribliile, ljudi prilazili, otac ju je ugledao; gle, on sad tri,
uzima je u naruje i vrsto dri rukama dok ostali udaraju dvojicu razbojnika. Sigurna je, sigurna! Nose je kui. Uskoro e opet vidjeti majku,
svoju brau i mlau sestru, imat e proslavu u selu. Sad slobodno moe
ciati od sree, vikati, smijati se i raditi premete. Probudio ju je nagli
pokret pa se uspravila i sjela. Gdje je? Je li sve to bio samo san? Ne, netko
otvara vrata, mora da je to njezin otac. Doziva ga i juri prema otvoru, ali
se vrata brzo zatvaraju nakon to neka nepoznata ruka ubacuje komad
kruha. Skamenila se gledajui u vrata, nesmiljeno zatvorena, shvaajui
itavu dimenziju svoje nesree. Vie ne plae, ne vie niti moli. Potpuno
iscrpljena, rui se u nesvijest. Vani je sunce zalazilo, obasjavajui nebo
crvenim odsjajem, a selo se uskomealo. Mukarci su se vraali s polja,
ene su priale u dovratku koliba, malena djeca jurcala uokolo. U svojoj
velikoj boli, Bakhita nije nita ula, bila je potpuno otupjela na sve, nesvjesna to se dogaa.

34

Vrijeme je jednolino protjecalo u toj jazbini...

35

U trenutku kad ju je velika glad otrgnula iz letargije, u njezinoj je jazbini

bila mrkla tama. Koliko je dugo prolo otkako je jela? Nije pitala. Instinktivno je na vlanom podu potraila komad kruha koji joj je bacila nepoznata osoba, stisnula ga i poela halapljivo vakati, ali ga nije uspijevala
progutati. Ispustila je kruh i opet poela jecati, bez suza i tiho, uronjena u neopisivu muku. No je prola i svanuo je novi dan, poslavi blagu
zraku svjetlosti kroz uzak procijep u Bakhitinu grobnicu. Doekala ju je
kao traak nade.Moda e njezin otac ipak doi! Moda e je ove nemani
pustiti da ode kui! Osim toga, moda joj uspije pobjei? Ova zadnja pomisao ju je naelektrizirala. Ustala je, istraila i opipala zidove, pokuala
razvaliti vrata i opet ostala obeshrabrena. Zraka svjetlosti usmjerila je
njezinu pozornost prema krovu. Moda je to jedini nain da se spasi. Lice
joj se ozarilo, oi zasjale i, kao da ga je ve uspjeno ostvarila, poela je
planirati bijeg. Svod je bio visok pa je, stojei na vrcima prstiju, uspjela
dosegnuti krov. Bilo je potrebno samo malo-pomalo proiriti raspuklinu
i otvoriti je, makar polomila nokte i razrezala ruke. Najednom, uz napor
koji je nadilazio njezinu snagu, uspjela je ulomiti raspuklinu i, zavrui
prste, proiriti je. Shvatila je da to nee biti lak zadatak jer je glineni krov
bio iznimno tvrd. Sjela je na tlo i nastavila gledati u raspuklinu, s radou
nekoga tko je konano siguran da e biti spaen. Kada je ista ruka dola
ubaciti malo kruha, u isto doba kao i prethodnog dana, Bakhita je preklinjala da je puste i bacila se na poluotvorena vrata, nastojei pobjei, ali
uzalud. Nepoznata je ruka uz tresak okrutno zatvorila grobnicu i nestala. Meutim, dijete se uskoro smirilo. Sada je imala plan bijega i vie nije
bila oajna. Nee zadugo ostati zarobljena. Bavila se ovom milju dok je
uzimala kruh i zduno ga jela. Mora jesti kako bi obnovila snagu; takoer,
mora se odmarati da bi mogla opet krenuti na dug put koji ju je dijelio od
onih koje je voljela. Nekoliko ju je dana zamisao o bijegu nosila i donekle
joj pruala utjehu. Vrijeme je koristila za pokuaje da proiri pukotinu na
vratima. No, kada je-unato svim svojim nastojanjima-postala uvjerena
da samo sa svojim slabim rukama kojima je jedva mogla doprijeti do rupe
nije imala nikakvog izgleda probiti tvrdu povrinu krova i da je njezin bijeg
nemogu, poela je buncati i bjesnjeti dok ju je osjeaj beznaa dovodio gotovo do ludila. Krvavih ruku i slomljena ogromnim naporima, sa slinom koja
se cijedila iz usta valjala se po jami, udarajui glavom o grube zidove i zatim
samo ostala poraeno leati. Postupno je njezino beznae prelo u tihu tugu
ublaenu nadom koja uvijek odrava one koji pate. No, vrijeme je jednolino
prolazilo u toj tamnoj, goloj, prljavoj i odvratnoj jazbini. Ne samo jednolino,
ve i uz puno zastraujuih duhova, lijepih i runih sjeanja, iezavajuih
snova i munih nonih mora. A maleno je dijete ondje bilo samo, naputeno,
bez potpore svijeta prijatelja i bez ikakve spoznaje o postojanju vieg bia
36

kojemu bi se mogla obratiti za pomo, povjeriti se i dobiti utjehu.

Proli su mnogi dani, moda i vie od mjeseca, otkako je tu bila zatvorena

te je poela misliti da nikada nee ni izai. No, jednoga su se jutra vrata neoekivano irom otvorila. Iznenaena i zateena nenadanim svjetlom, djevojica nije vidjela tko je uao, ali je osjetila ruke koje su je epale i izvlaile
van. Mislila je da je ele ubiti, ali u svojem strahu nije pruala nikakav otpor.
Nasilnik koji ju je vukao bio je jedan od dvojice otmiara. Drao ju je zatvorenom kako bi je prvom prigodom mogao prodati. Zapravo, odveo ju je
mukarcu koji je ekao ispod stabla.
Pogledaj je, rekao je, savrena je.

Mukarac je gledao u siroto drhturee dijete, odmjeravajui je znalakim

okom, vidio da je snana i okretna te pristao sklopiti nagodbu. Nedugo zatim Bakhita je slijedila okrutnog trgovca, pod prijetnjom bia. Izvan sela bili
su drugi poput nje, od kojih su neki proli malo bolje, a neki malo loije,
ekajui u sjeni kronje stabla. Ondje su bila trojica mukaraca i tri ene
vezani jedno uz drugo lancem oko vrata. Bakhita ih je gledala sa zaprepatenjem. Tko su oni? Trgovac ju je gurnuo tako da se stropotala izmeu dvojice straara naoruanih bodeima i bievima, od ega su prasnuli u smijeh.

Neoekivana utjeha

Dijete je plaui lealo na tlu, posramljeno. Tada je osjetila malenu ruku koja
kriom milovala njezinu ruku i pored sebe ugledala malu crnu djevojicu,
istog uzrasta, tunog izraza lica na kojem se moglo oitati puno boli. Pomislila je da sanja; uspravila se i sjela, irom otvorila oi i protrljala ih kako bi
se uvjerila da je budna te po prvi puta prestala plakati. Nakon toliko mnogo
dana duevne patnje, uspjela je osmjehnuti se. Zaustila je neto rei, ali ju
je zaustavio znak koji joj je dala druga djevojica. Morale su biti oprezne da
ih ne razdvoje. Trgovac robljem pucnuo je biem i tuna je povorka ponovno krenula. Djevojice nisu bile okovane poput ostalih jer to ne bi izdrale.
Hodale su izmeu uvara koji su ih povremeno milovali svojim bievima.
Bakhita, koja je ivjela u onoj stranoj jazbini, jedva je mogla vjerovati da je
na otvorenom i da gleda u sunce poslije sve one tame te da uz sebe ima slinu djevojicu s kojom moe podijeliti bol i radost. Put se nastavio u laganom
ritmu unato injenici da su ih uvari nastavili brutalno bievati, a trgovac
robljem nije tolerirao da itko zaostaje. Neravan teren i kamenite staze s velikim rupama, vlane i movarne dionice, putovi povremeno prekriveni divljom vegetacijom i zaprijeeni stablima koje je sruio uragan, ravni dijelovi
37

i brdovite staze strmih nagiba, izrovane vodenim bujicama i pukotinama...

Sve je to oteavalo putovanje ovim nesretnicima okovanima u lance. Svaki
nagli pokret bilo koga od njih izazivao je ostalima bol, trzanje i rane, a putovanje je postalo neizrecivo muenje. Bakhita je gledala ta nesretna stvorenja
to su stenjala, izluena od boli i potisnutog gnjeva, te ih saaljevala. ene
su joj se osobito smilovale i brisale joj suze. Podsjeale su je na njezinu majku. Tko su oni? pitala je tiho kad su uvari otili razgovarati s trgovcem.
Robovi, odgovorila je mala djevojica.

Robovi u hodu
38

Razvrstavanje
Putovali su daleko, zastajui kratko u nekim selima. Sad je ve bilo mnogo robova i trebalo ih je razvrstati. Trgovac robljem izdao je naredbu i
karavana je pola novim smjerom, kako bi stigla do mjesta za razvrstavanje bez zaustavljanja u usputnim selima. Mala se djeca vie nisu mogla
drati na nogama. Koliko e jo trajati ovo nesmiljeno putovanje? ak je i
okovanim jadnicima snaga poela kopniti te su hodali sporije, izazivajui
bijes u uvara koji su bili nestrpljivi stii na odredite. Jednoga poslijepodneva stigli su u selo vee od ostalih. Zalazee sunce obasjalo ga je
kupolom crvene svjetlosti. Kolibe od slame i kamena, izgraene poput
torskih zgrada, stajale su na strmim obroncima brda. Nie se nalazila
vea kruna zgrada, bez prozora i s uobiajenom raspuklinom u krovu
koja se isticala i privlaila pozornost. Povorka se zaustavila ispred ove
zgrade. Stanovnici sela prili su ih pogledati izbliza i radosno avrljali
o ovom dogaaju koji je razbio monotoniju njihove svakodnevice. Robovima su otpustili lanac s vrata i u gomili, jo uvijek privezanih nogu,
zbrda-zdola ih utjerali u zatvor gdje su dobili neto hrane koju su ovi halapljivo pojeli. Vrata su se za njima zatvorila, oduzevi im pristup zraku
i svjetlu. U gomili na tvrdome podu, u zamrenim lancima, u bolovima
od rana i masnicama od bia, obuzdavali su pobunu to im je bjesnjela u grudima viui, proklinjui i maltretirajui jedni druge, kao to to
esto biva s ljudima koji dijele istu zlu kob. No, postupno je umor nadvladao bol. San je sklopio njihove jadne, suzne oi i zaborav se spustio
na ta srca to su udjela za spokojem. Jo su nekoliko dana trpjeli muke
u ovoj mranoj rupi. U zraku se osjetio gnjio, ubitaan zadah u toj oajnoj i smrdljivoj masi ljudi. to su mala djeca mogla uiniti na takvom
paklenskom mjestu? Jednoga su se jutra pojavili trgovci - ti najvaniji
izaslanici svirepih lovaca na roblje-i robovi su istjerani van, na svoje
veliko olakanje. Dvije su djevojice punim pluima udahnule svje zrak
i, unato lancu, poskakivale da pokrenu ukoene noge. Vani, na otvorenom, osjeale su se manje potlaenima i tunima. No, bilo ih je strah
da bi ih mogli razdvojiti. Nisu otvarale usta i, kao da su htjele sprijeiti
jo veu opasnost, vrsto su se zagrlile, privijajui se jedna uz drugu u
iekivanju stranoga trenutka. Da su znale za Boga, molile bi mu se da
ne dopusti da ih pogodi nova velika nesrea. Trgovci su pregledali robove, jednog po jednog. Prvo mukarce, zatim ene i, unato patnjama
i tegobama puta, svi su-osim troje ili etvero-bili u zadovoljavajuem
fizikom stanju. Stoga su ih poredali u vrstu i pripremili ih za nastavak
putovanja do glavne trnice. Ovo se moglo initi neobinim dok ne shvatimo da, generalno, crnci posjeduju iznenaujuu sposobnost othrvati
39

se gladi, ei, umoru i infekcijama koje ozljede inae izazivaju. Dvije su

malene djevojice ostale same na istini i mogle tek nagaati to e im
se sljedee dogoditi. No, tek to je karavana krenula, priao im je mukarac koji je razgovarao s trgovcima i gurnuo ih u jednu od uobiajenih jazbina ili kamenih grobnica te zatvorio vrata za njima. Djevojice
su s velikim olakanjem odahnule i sretno se zagrlile i milovale. Jo su
bile zajedno, same, konano same. Sad su mogle priati bez straha da
e ih netko uti, oamariti ili razdvojiti. Imale su puno toga ispriati, o
svojim selima, obiteljima, majkama i boli od rastanka kad su bile otete.
Priale su svoje prie i plakale; prisjeanja su im pojaavala bol u srcima.
Bakhita je priala i o tome kako je oteta njezina sestra, o vremenu koje
je provela u jazbini gdje je bila zatoena, sama toliko puno dana, oajna
kada joj se izjalovio plan o bijegu. Bijeg! Ta je rije imala magino svojstvo koje joj je dalo poticaj. Bijeg! Zato njih dvije ne bi sada pokuale
pobjei? Ovo bi mogao biti dobar trenutak za to. Moda je mukarac koji
ih je zatvorio ovdje ostavio otvorena vrata ili otiao obaviti neki posao...
Ili moda... U djejoj su se mati raale nove mogunosti, novi planovi
za bijeg, a elja da u tome uspiju inila im je to ostvarivim; za njih je
san postao stvarnost. Vie nisu plakale ve su skakutale po toj uzanoj
eliji, uzbuene i pune radosti. Jo su dva ili tri dana osjeale taj ushit.
Zamiljale su svoj povratak u selo, izraze iznenaenja njihovih voljenih,
vrst majin zagrljaj, milovanja, sretan osjeaj sigurnosti u njihovoj kolibi, vie nisu bile zlostavljani robovi nego slobodne, slobodne i okruene
ljubavlju. I, u svojoj naivnosti, nisu uope pomiljale koliko teko bi bilo
pronai put natrag do sela koja su bila tko zna koliko udaljena jedno od
drugoga i moda u potpuno suprotnim smjerovima. Bijeg! Bijeg! Postale
su fiksirane na tu zamisao u tolikoj mjeri da im je ova ula u snove te bi
se budile i pitale je li doao taj dan, pa bi nastavljale razgovor gdje su ga
bile prekinule i ponovno gledale lijepe prizore, kao na zaslonu, koje je
stvorila njihova mata.

Sretna prigoda

Sunce je zalo, nad selom se nadvio sumrak. Mukarac koji je uvao djevojice vratio se s polja. Vukao je vrlo jednostavna kolica nakrcana klipovima kukuruza koje je elio oistiti prije noi. Tko zna zato mu se toliko
urilo? Izveo je dvije djevojice van i, zaudno, oslobodio ih lanaca kako
bi mogle bre raditi. Zatim se, udubljen u druge probleme, vratio u svoju
kolibu ni ne pomislivi da pazi na djevojice. One su se kratko pogledale s razumijevanjem. Moda je ovo bio trenutak o kojemu su tako dugo
sanjale. Njihove su nervozne ruke komuale kukuruz, ali oima su pre40

traivale svaki kutak naselja. Ondje je bila ena koja je dolazila sa zdenca; malo dalje, mukarac koji se polako vraao s polja; glasovi mladih
ljudi odjekivali su s brda; no, selo je bilo prazno. Sputala se no, ona je
ena zamakla u svoju atrlju, mukarac se vratio u polje, a glasovi s brda
su utihnuli. Djevojice su se jo jednom osvrnule oko sebe; oslunule
suspregnutog daha i tada se bez razmiljanja uhvatile za ruke i poele
trati kao da ih vrazi gone. Padao je sve vei mrak, no one su morale nai
sklonite jer su ih na otvorenoj ravnici, kako su i same znale, mogli lako
uoiti i ponovno uloviti, pretui a moda i ubiti. Trale su jako napete,
ne osvrui se od straha da e vidjeti kako ih netko slijedi, kad im se na
obzoru neoekivano pojavila uma.

U tami ume

Bez daha su stigle do ume i, hvatajui zrak, iscrpljene se stropotale na

deblo. Ondje je bila mrkla no i malene su se djevojice osjeale sigurnima. I ba kad su si htjele rei koliko su sretne, Bakhita je ugledala svjetlost plamena u daljini, izmeu stabala. Dolaze! povikala je. Ustavi,
zgrabila je svoju prijateljicu i povukla je za sobom. Opet su poele trati,
gonjene strahom. Ali put kroz tamne tajne ume nije bio lak. Pa ipak,
morale su nastaviti kako bi se udaljile i skrile. inilo se kao da se baklje
pribliavaju iz svih smjerova, sve vie njih, postajui sve gue i osvjetljavajui itavu umu. Poeljele su da mogu letjeti i ubrzale su trk, ali
su posrtale preko sruenih stabala i suhog granja. Podizale bi se i stale
ponovno trati, zalijetale se u stabla, iznova padale i opet uprezale svu
svoju snagu da nastave trati, opsjednute svjetlima koja su bila tek proizvod njihove pomuene mate. Nisu dugo mogle odrati taj tempo i naposljetku su se morale zaustaviti, iscrpljene. Plaei se najgorega, osvrnule su se oko sebe. Bilo je tako mrano da nisu nita mogle vidjeti. Jesu
li onda baklje nestale? Slobodno su disale, ali tada su se pojavile dvije
sjajne toke, poput dva vatrena oka uprta u njih. Proli su ih srsi. To je
neka divlja zvijer, promrmljale su, paralizirane od straha. Dva su ih uarena oka promatrala, i one njih, bez daha i hipnotizirane. Divlja se zvijer
polako pribliavala. U tom je trenutku proradio instinkt preivljavanja te
su se iznenada zajedno pokrenule i brzo uzverale na stablo. Sjedei na
granama, drei se jedna uz drugu kako bi se ohrabrile, vidjele su divlje
oi kako se u mraku pribliavaju njihovu stablu. To je to, ispod njih je
divlja zvijer! Osjeale su se izgubljenima, ali su zatomile vrisak. No, one
nisu zanimale zvijer koja je prola pored stabla i nastavila hodati dok se
nije izgubila u noi. Koje olakanje! Ipak, nisu se usudile napustiti ovo
sklonite te su ostale na granama poput dvije uplaene ptice. Malo-po41

malo bivalo je sve manje mrano. Sunce je izalo i neto njegovih zraka
probijalo se ak i tu. uma se budila. Ptije mnotvo je cvrkutalo, treperilo, urlikalo i pjevalo u divno harmoninom zboru. Gmazovi su izmiljeli,
pojavile se ivotinje, trei, skaui i pozdravljajui dan na tisue naina
i uz tisue pjesama. Ohrabrene svjetlou i ivotom koji je odasvud izvirao, dvije djevojice odluile su se spustiti na tlo. Jo uvijek sumnjiave,
nastavile su hodati. Bile su pregladnjele. Sreom, voa je bilo u izobilju i
mogle su se dosita najesti. Osvjeene, skupile su hrabrost i ubrzale hod,
razgovarajui usput o svojim nadanjima i snovima. Slobodne su, slobodne! Uskoro e stii u svoja sela, vidjeti majku i svim njihovim strahovima,
mukama i brigama doi e kraj. Moraju ostati snane. Zastajkivale su na
svaki zvuk. Poskoile bi na uanj gutera, na skakutanje zeca, majmunov zov, pljesak opalog voa, kripu padajue grane. I tako su nastavile
hodati, drhtei od straha, gonjene samo jednim: eljom za slobodom!
vrsto vezane beskrajnom ljubavlju, izvikivale su slatko ime: Majko!
Hodale su nekoliko sati i stigle do mjesta gdje je uma postajala rjea i
svjetlija. Zdesna su vidjele zemlju po koj oj su mogle hodati uz manje
potekoa, ali su ih zaustavili ljudski glasovi koje su ule u daljini. Uplaene, naulile su ui. Nije bilo dvojbe-sada su ih mogle bolje uti jer su
se pribliavali. Bjeati? To je bilo opasno, jer bi ih mogli vidjeti kako tre.
Popeti se na stablo? Bilo bi to kao da su na pladnju. to onda? Pokuale su se skriti ispod hrpe suhoga granja i trave iza razbaruenog grma.
Ve su mogle uti korake ljudi koji su se polagano pribliavali. ekale
su, zadravajui dah i drhtei. Bili su to zasigurno oni koji su krenuli za
njima. Dosad su ve pretraili umu i otkrili ih. Nisu dugo mogle ostati
tu skrivene. Oslukivale su i ule tune krikove popraene kletvama i
prijetnjama. Tada su zaule zveckanje lanaca i shvatile: to je karavana
robova na putu prema trnici; bili su to ljudi u patnji i suzama koji nisu
imali sree poput njih dvije da se ponovno dokopaju slobode. Osjeale
su veliku tugu za te nesretnike, ali i veliko olakanje. Karavana je prola i
nestala u daljini. Izale su iz skrovita i promijenile smjer u strahu da ne
nalete na druge karavane i budu ponovno uhvaene.

42

Karavanski put

Sada su bile zabrinute u vezi odlaska iz ovog divljeg i zastraujueg mjesta na kojem ih lako moe zaskoiti i ovjek i zvijer. Mislile su kako njihove kolibe moda nisu tako daleko. Ve su toliko puno hodale! Moda
e iznenada naii na svoj dom, im izau iz ume! Mala koliina svjetlosti
koja je prodirala kroz kronje polagano je nestajala sa zalaskom sunca.
Tama se vratila, onemoguavajui nastavak puta dvama crnim djevojicama i ispunjavajui umu duhovima. Strah ih je gotovo u potpunosti
obuzeo kad su shvatile da stiu na rub ume.

Blistav lik

Uz posljednji napor zatekle su se na mjestu s kojeg se pruao pogled

na pjeanu visoravan, bez stabala i s vrlo malo snopia sprene trave.
Bakhita ju je nazivala pustinjom, dok je ustvari to bilo jedno od vanjskih pustinjskih podruja koje se u toj regiji moglo nai uz plodne poljoprivredne krajeve, planinske stepe i zelene ume. Djevojice su odavale dojam upravo probuenih iz none more i uznemirujueg sna, onih
koji vide svjetlost nakon dugog ivota u mraku. Protrljale su oi i eljno
43

pogledale oko sebe. Nije bilo nikakvih kua niti su mogle ita vidjeti u
tom velikom moru pijeska. Jedna drugoj uputile su alostan pogled. Bile
su same, izolirane i izgubljene. Kada bi ih onaj vlasnik doao potraiti,
odmah bi ih vidio u tom golom prostranstvu, a one se ne bi znale ni skriti ni spasiti. to uiniti? Vratiti se u umu? Ne, ne! Ondje su se previe
isprepadale. Osim toga, morale su se vratiti kui jer su ih ekale njihove
majke. Majke! Ta ih je rije dotaknula svojom maginou te su skupile
hrabrost i jo jednom nastavile putovanje. Pijesak je prio njihova raskrvavljena stopala i bile su stvarno umorne, ali strah da ne budu otkrivene
i urba da stignu kui, poticali su ih da nastave te su hodale bez osjeaja
za orijentaciju, muene glau i, jo vie, ei. Hodale su i dok se sunce
sputalo i manje je vrue. Kako se bliila no, u sirotice se uvukla ogromna tuga te su poele tiho plakati suze oajnice. Koliko dugo jo moraju
patiti?
Mjeseina je blago milovala djevojice, ali im nije uspjela pruiti utjehu.
A pogledaj ovamo: da bi izbrisale tune misli i suze one sad vide par oiju, dvije strane oi zvijeri poput onih koje su vidjele u umi. Zaustavile
su se, drhtei, zagrlivi se u tiini, prestravljene. Kako se mogu spasiti?
Nema stabala ni pilja. Zvijer se pribliava; spazila ih je. Raskomadat e
ih i umrijet e ne vidjevi majke, potpuno same i bespomone. Poele
su plakati, zatomljavajui jecaje, oiju uprtih u divlju zvijer koja se neumoljivo pribliavala. Upravo je tada, kako je Bakhita povezala mnogo
godina poslije, ona-samo ona-na nebu blizu njih vidjela blistav lik i,
na svoju ogromnu sreu i uenje, kako divlja ivotinja tiho odlazi i nestaje. Od toga trenutka taj ih sjajan lik vie nije naputao, osobito nou,
pokazujui im put iz pustinje, utaivao im glad i neizdrivu, goruu e.
Bakhita nije nita rekla o viziji, moda zato jer nije bila u stanju objasniti
je ili iz nekog drugog razloga. O njoj e govoriti tek poslije, kad..14.

Tko je bio taj blistav lik? Mislim da je to bila ona nevidljiva nit o kojoj
smo govorili, pomou koje Bog vodi svoju djecu. Kad su izile iz pustinje,
vizija je nestala. Putujui neko vrijeme preko ravnice bez stabala, dvije
su malene prijateljice konano stigle do plodnog i veinom obraenog
podruja. Smjesta su potraile vodu kako bi utaile silnu e. Sa zadovoljstvom su vidjele potok koji je uborio izmeu polja ita i lubenica.
Naglavake su se bacile u njega. Kada su napile vode, namirile su i glad te
se, ne mogavi vie stajati od umora, ispruile u hladovini i vrsto zaspale.

14 Mnogo godina poslije, kada je bila sakristanka u Schiju, otvorila je vrata to su

vodila u prezbiterij. Majka Bakhita opet je ugledala isti sjajni lik koji joj se ukazao u
pustinji. Nasmijeio joj se i zatim nestao. Potajno je za tu viziju rekla majci Mariannini
Turco u prosincu 1929. godine. Cf. Summ., str. 340.

44

Varka
Sutradan su se probudile kad je sunce ve bilo visoko na nebu. Pogledale su oko sebe pune zebnje. Nisu nikoga vidjele pa su se smirile. Opet
su popile vode iz potoka, oprale svoje napaene, okrvavljene noge pune
uljeva, nabrale malo voa i zduno ga pojele te, uvjerene da su ve nadomak cilja, nastavile put. Zemlja je u tom kraju bila obraena, to ih je
navelo na zakljuak da e u blizini biti selo, a naivne djevojice su mislile
kako e ono biti ba jedno od njihovih. Bile su sigurne da im je trgovac
robljem izgubio trag i da ih vie ne slijedi. Stoga vie nisu bile uplaene
i brzo su ile dalje, razgovarajui i igrajui se, kao to to ine sva sretna
i bezbrina djeca. Iznova su ivjele svoje snove iz prethodne noi. Zamiljale su kako su stigle kui: prizor zaigrane djece na istini koja ih
ugledaju i prepoznaju te ih dolaze pozdraviti, uz radosne povike. Njihova ih majka uje i izlazi iz kue, neprestano ih ljubi i plae od sree.
Dolazi i otac, braa, mlaa sestra, svi se okupljaju i slave. Njezin stric,
seoski poglavar, daje naredbu da se oglase tom-tom bubnjevi i zapoinje
ples. Dvije malene djevojice sanjare i instinktivno i one poinju plesati,
zadovoljno se smijeei. No, selu nema ni traga. S vremena na vrijeme
zaustavljaju se i gledaju svuda uokolo, napreui vid, ali ne nalaze nita. Sunce je poelo zalaziti i dvije su jadne djevojice odustale od svake
nade da e do sela stii prije mraka. No ih je plaila. Bilo ih je strah
divljih zvijeri koje su onuda lutale ak i na otvorenom prostoru. Sada
nije bilo blistavog lika da ih zatiti, a stabla vie nisu predstavljala siguran zaklon. Obeshrabrene, polako su krenule dalje, u tiini. Odjednom
su u daljini, pored nekih biljaka, ugledale obrise kolibe. Djevojice su
poskoile poput napetih opruga i poele mahnito trati u tom smjeru,
dozivajui majku. Iznenada su stale, iznenaene i oajne. Stajale su pored usamljene kolibe nasred iroke ravnice. S tjeskobom su pogledavale
oko sebe ne bi li vidjele svoje selo u daljini, ali uzalud. Nije bilo ni sela,
ni djece u igri, ni majke. S gorinom u srcu, poele su plakati, gledajui
netremice tu podrtinu od kolibe koja ih je prevarila. Zatim su ponovno
krenule na put, jo uvijek ivei u nadi, gonjene ljubavlju; no, odjednom
se pored njih stvorio mukarac koji ih je znatieljno promatrao. Zaprepatene, pokuale su pobjei. Mukarac ih je zaustavio i blagim glasom
upitao: Djeco, kamo idete?
Idemo natrag u svoje selo, oklijevajui je odgovorila Bakhita.
A gdje je vae selo?
Tamo.

45

Eno, ba tamo, pokazale su preko velike ravnice.

Aha, tamo, razumijem, rekao je mukarac. Ali to je jako daleko, drage

moje, a sada e no. Zato putujete nou? Zavrit ete u trbuhu neke divlje zvijeri!
Dvije su malene djevojice zadrhtale.

Izgledate jako umorno; sruit ete se uz put. Ostanite preko noi u mojoj kolibi. Tu ete biti na sigurnom. Moi ete se odmoriti i povratiti snagu. Sutra u svitanje odvest u vas u vae selo.

Mukarac se inio dobar i iskren. I tako su djeca, umorna, gladna i u strahu da ih ne rastrgaju divlje zvijeri, sa zahvalnou prihvatila njegov poziv. Kada su ule u kolibu i dobile neto hrane, opruile su se na podu i
zaspale sanjajui kako e sutra biti sretne. Smijeile su se i tko zna kakve
su slatke snove snivale kada ih je, usred noi, onaj mukarac probudio,
sada poprimivi puno zlokobniji izraz. Rekao im je da pou za njim i djevojice su, pospane i mislei da je ve svitanje, uurbano ustale uvjerene
da e ih on sad odvesti kui. Umjesto toga, privezao im je noge velikim
lancem i zatvorio u neki tor s ovcama i kozama. Zapanjene, vjerovale su
da je to dio neke none more, runoga sna, no ubrzo su shvatile svoju
nesreu i tjeskobno poele jecati i vikati. Robovi! Opet su postale robovi!
emu je sluio bijeg? Zato su toliko propatile? Robovi! Vie nikada nee
vidjeti majino lice. Beznadeno su plakale, napola se guei meu ivotinjama, i u svojem uasu mislile su o tamnoj i sumornoj budunosti koja
ih oekuje, bez ijednog traka svjetlosti.

Velika karavana

ivot im je u toj gnjiloj rupi postao jo nepodnoljiviji. Danju bi se mogle

bar protegnuti i odmoriti dok su ovce bile na pai, unato zraku koji se nije
dao udisati i smradu to je izazivao muninu. Ali nou, kada se stado vratilo,
nastupalo je pravo muenje. Kao da su ih bacakali uzburkani morski valovi.
Ovce su ih lupale, koze udarale glavama i stalno naguravale, ruei ih na tlo i
gazei. Bila je to neprestana borba koja bi jenjala samo kad bi stado zaspalo.
No, ak i tada nisu smjele zaspati kako bi se mogle obraniti od koza koje su
se udarale glavama, stvarajui uznemirenost i mete. Nikad nisu bile u jadnijem i tunijem stanju. Bakhita nije znala koliko je vremena proteklo u toj
potleuici, ali sigurno nije bilo kratko. Naposljetku su h jednoga jutra izvukli
van i pokazali nekom od uobiajenih trgovaca koji su pbilazili sela i skupljali
robove. Kada je trgovac utvrdio da djevojice nemaju tjelesnih nedostataka,
46

oslobodio ih je lanaca i stavio u vrstu s drugim nesretnicima koji su ekali.

Bili su to robovi na putu prema tko zna kakvoj patnji, ali ih je pomisao da se
vie ne moraju vratiti u smrdljivi tor toliko obradovala su skoro bile sretne.
Nakon to su nekoliko puta stali u drugim selima, gdje se povorka robova
poveala, putovali su jo par dana i konano stigli do izravne karavane za
trnicu robljem. Nju je sainjavalo mnotvo sirotih crnaca iz udaljenijih sela
sredinjih regija, otetih od njihovih voljenih, tretiranih poput stoke ili konja,
srca punih boli i gnjeva, nemonih da se brane i ponienih. Karavana se
zaustavila kako bi se par dana odmorili i pripremili za posljednji dio dugog i
napornog puta. Za tog odmora dvije su crne djevojice vidjele da neki ostaju na mjestu za razvrstavanje jer su ih trgovci odbacili. Tako su saznale
da je njihov vlasnik, im je saznao da su pobjegle, sigurno iskalio bijes na
onima koji su ostali, mlatei ih do krvi. Da ih je bio ulovio, zacijelo bi ih
ubio. Zadrhtale su kad su pomislile na opasnost u kojoj su bile i elja da
se ponovno dokopaju slobode bujala je u njihovim srcima. ivot je pun
iznenaenja! Bolje bi bilo primiriti se i priekati, strpljivo i s pouzdanjem. Ohrabrene na ovaj nain, teret ropstva inio se manjim.

Neviene okrutnosti

Karavana je opet krenula na put. Bakhita je mogla samo plakati i drhtati

dok se prisjeala te duge povorke sumornih, tihih robova, oiju u kojima
su sjajili mrnja i gnjev. Mnogi od njih bili su mladi, snani i miiavi;
ostali su bili mladi ljudi eljni ljubavi; mukarci u naponu snage, izmueni od boli. Za jednoga je bilo osobito teko. Bio je - ili se tako inilo najstariji od svih, bolestan, teko diui i vukui se pod prijetnjom bia,
stenjui i uzdiui. Njegovo je zaostajanje oteavalo kretanje onima koji
su bili privezani za njega, ali su ga podupirali kako bi bar djelomino
izbjegao kanjavanje. Ovo je odista uznemiravalo Bakhitu. Situacija je
bila posebno teka za ene koje su prolazile neopisivu patnju. Gotovo su
sve bile majke otete iz doma, od svoje djece; nekima su djecu odvodili
pred njihovim vlastitim oima pa su bile izvan pameti od tuge i brige
to im se dogodilo. Svatko je imao ispriati mune prie koje su drali
u srcima i vrtjeli u mislima, tiho plaui dok su putovali prema tajnovitoj budunosti u kojoj ih oekuju nove epizode njihove prie, do novih
poglavlja koja e moda biti jo tunija i oajnija. Jedna od ena imala
je jo manje sree od ostalih: spalili su joj kolibu kako bi je prisilili da
izae i odveli je s dojenetom jo na prsima. No, od oka i boli koje je
doivjela ostala je bez mlijeka te je njezino dijete uzaludno plakalo od
gladi. Sirota je majka gledala kako joj dijete kopni i molila je da joj daju
malo mlijeka. Uzalud. Odgovorili su joj udarcima. Putovala je neokovana
47

pored dvije djevojice koje su, vidjevi u njoj sliku vlastitih majki, brae
i sestara, zajedno s njom patile i eljele joj pomoi, obraniti je od ovih
zlih ljudi. Ali, to su mogle uiniti? uvarima je dozlogrdilo plakanje dojeneta pa su biem udarali majku da ga utia. Kad su prolazili podruje
bogato ispaom, majka ih je preklinjala: Dajte mi da potraim ovcu koja
e nahraniti moju pregladnjelu bebu. Zaustavite nakratko karavanu da
spasim svoje dijete, nee dugo trajati!
Siroto je stvorenje ridalo, drei dijete privinuto uza se. Nahranila bi ga
vlastitom krvlju da ga ne mora gledati kako umire od gladi. Ali, uvari
su se ogluili na njezine vapaje za milost. Ona je jo uvijek gajila mrvicu
nade da e uskoro stii na trnicu, gdje e je kupiti malo humaniji vlasnik
i spasiti njezino dijete. U meuvremenu mu je aptala najslae rijei kojima majka moe izrei svoju ljubav te, tako slomljena od umora i izvan
sebe od patnje, nastavila je hodati ne obazirui se na nelagodu, udarce,
psovke i prijetnje. Zeleni panjaci su nestali, a s njima i iluzija da e nai
kozu. Uspon je bio zamoran, teren neravan i jadna je povorka sad bila
skrhana, u bolovima, oamuena vruinom i izmorena glau. I dalje su
hodali bez zaustavljanja za jelo. Crne su djevojice, iznurene, podupirale
jedna drugu. Od vritanja i plaa dojeneta mogao je kamen popucati,
koliko je bilo glasno.
Utiaj to malo udovite! naredio je jedan od uvara. Dosta nam je te
glazbe!
Zaepi mu usta dok ne pukne!

ena je, unuvi da zatiti dijete, molila za milost.

Daj ga meni, ja u ga smjesta uutkati, zareao je voa.

Iznenadnim pokretom istrgnuo je dijete majci koja je poela zavijati poput divlje zvijeri, bacivi se prema njemu da uzme dijete natrag. Shvatila
je da e jo gore proi ako ga napadne pa je poela moliti i preklinjati:
Dajte mi natrag moje dijete, nemojte ga ozlijediti. Ojaat e i zaradit
ete na njemu. Dajte mi dijete! Brutalno je odgurnuta na tlo, a ovaj sotona-okrutniji i od divljih zvijeri-zamahnuo je djetetom kao kamenom
i smrskao mu glavu o stijenu.
Uzmi ga, rekao je bacivi krvavo tijelo eni. Sad vie nee plakati.
Zatim je postalo jasno to je oajna majka u stanju uiniti. Zaurlikala je
od bijesa prema svirepom neovjeku, napala ga noktima i grizla oput
hijene te bi ga bila nadvladala da je drugi uvari nisu obasuli batinama i
zaustavili prije nego joj je uspjelo dokrajiti ga.
48

Leei pored tjeleca svojega sina, buncala je i bjesnjela zakrvavljenih

oiju, pjenei se na ustima u kovitlacu greva i nitko ju nije mogao osoviti na noge. Ubijte me, divljaci, ubijte me!

uvari su se razjarili jer je nita nije moglo navesti da poslua njihove naredbe.
Sirotu su enu obasuli kiom udaraca sve dok nije poela gubiti svijest, a njezini
jauci postali samrtniki hroptaji. Robovi su bili duboko potreseni, ali su potiskivali svoju ogorenost. Dvije su djevojice plakale iz suosjeanja i straha.
Karavana je odmah nastavila put, ostavivi nesretnu enu na obronku, jo
uvijek stenjui, pored krvavih posmrtnih ostataka svojeg djeteta. Nitko nije
prozborio ni rijei dugo poslije toga, ak ni uvari; iako su bili uvjereni da
su imali pravo to uiniti, taj barbarski in ostavio je na njima traga. Dostojanstveno dranje robova u ijim su se oima mogli vidjeti gnjev i prijekor,
dodatno ih je ozlojeivalo i uznemirilo. No, ta uznemirenost nije dovela do
toga da budu blai prema robovima, upravo suprotno-probudila je njihove opasne instinkte i navela na nova neovjena djela. Prethodna strana
scena ostavila je jaki dojam na Bakhitu koja je osjeala da gubi snagu te se
plaila kako e skonati na isti nain poput ove nesretne ene. Smrt ju je
okirala, unato injenici da pred sobom nije vidjela ruiastu budunost.
Umrijeti pod udarcima bia na tom nepoznatom pustom mjestu, bez ijedne
rijei utjehe ili suosjeanja, daleko od voljenih koje vie nikad nee vidjeti-Bakhiti se to inilo kao nepodnoljiva tragedija. ivot, pa i tuan i pun
muke, davao joj je nadu kako e opet biti slobodna i opet pronai svoju majku; ili, ako ne bude te sree, da e pronai sestru otetu prije nje. Potonje joj
se inilo lake i vjerojatnije. Nije li sasvim mogue da bi je, kada stignu na
trnicu, mogao kupiti isti robovlasnik kao i njezinu sestru? Ropstvo bi uz
sestru bilo manje tegobno! Kako bi joj bilo drago vidjeti je, osjeati se voljenom i zatienom! Matanje ju je potpuno zaokupilo. Zajedno sa sestrom
uspjela bi napraviti novi plan bijega koji bi zasigurno uspio i kakva bi radost
i srea ekala njezine voljene kad bi je vidjeli kako se sa sestrom vraa u
selo! Takvi su snovi ublaili dojmove jezive scene kojoj je svjedoila i dali joj
snage za nastavak tekog putovanja. No, glasno jadikovanje iza kojeg se uo
mukao udarac, prekinulo je njezine misli utjehe.

Umirem! Ne mogu dalje! Bio je to onaj bolesni rob. Izgubio je i posljednju preostalu snagu i pao na tlo, povlaei za sobom druge koji su
bili vezani istim lancem. Jedan od uvara ga je odvezao i pokuao osoviti na noge, ali se siroti stvor sruio bez svijesti. Glavni uvar, ve razdraen prethodnom scenom, postao je posve mahnit. Kako ne bi bilo
svjedoka novog izljeva njegove opakosti, poslao je karavanu naprijed.
49

Putovanje na veliku trnicu robova

I tako crni robovi nisu vidjeli kako udarce kukavice i samrtni hropac nesretnoga roba koji je umirao u stranim grevima. Voa se pridruio karavani tresui se i bez daha. Sputajui se niz drugu stranu brda, robovi
su bili mirniji, utljivi i ogoreni. Vruina je bila zaguljiva, a kamenito tlo
je prilo stopala iza kojih je ostajao krvavi trag. Na itavom obronku nije
bilo nijednog stabla niti kapi vode kojom bi ovlaili osuena grla. Bakhita, ganutija nego prije, uzalud se pokuavala prisjetiti nedavnih utjenih
misli te je nastavila hodati blizu svoje prijateljice, muena nonim morama i uasnim prisjeanjima. Vie se nije opirala, osjetila je kako je snaga
naputa, pogled joj se zamutio i sve se oko nje vrtjelo: moda je to smrt
koja je gui i uzima k sebi. Ve se skoro sruila na tlo kad se karavana
zaustavila. Stigli su u podnoje brda, blizu umovitog terena kroz koji su
protjecali potoci. Robovi su uranjali lica u vodu i gasili silnu e. Djevojice su gutale vodu. Bakhita je ponovno ivnula pa je mogla pojesti aku
ita. Zagrlila je prijateljicu i zaspala. Na nekoliko je sati zaboravila sve
strahove i stradanja.

50

Kordofan
Karavana je napredovala prema Kordofanu koji se nalazi u afrikim visoravnima. Malom, izoliranon masivu koji se uzdie vie od 1000 metara
oblik daju brojni grebeni. Ondje se nalaze velike stepe na kojima ive
nomadi, ali ne nedostaje ni plodnih podruja, zahvaljujui vodonosnim
slojevima i izvorima u blizini kojih su se naselili farmeri koji se bave
i agrikulturom i stokom. Kordofan sainjava dio tog golemog teritorija
to se protee otprilike 2000 kilometara do juga Sahare te od Atlantskog oceana do srednjeg toka Nila, vie-manje izmeu 17. i 18. sjeverne
paralele, otprilike 1500 kilometara. U to su se podruje infiltrirali Arapi sve od srednjovjekovnog doba, a od poetka 17. stoljea su ga i potpuno osvojili te ga nazvali Bilad-al Sudan, to znai Zemlja crnih ljudi.
U zapadnom i sredinjem Sudanu, jo tamo u 14. stoljeu, osnovali su
kraljevstva u kojima su suvereni bili odani muslimani. Najpoznatija su
bila Malijsko Carstvo i Mandingo izmeu Senegala i Nigera, koje je svoj
vrhunac dosegnulo u doba velikog vladara Gonga Musse.15

U zapadnom su Sudanu, a osobito u Darfuru i Kordofanu, domae dinastije od samoga poetka bile pod utjecajem Arapa te kasnije bivale
zamijenjene arapskim dinastijama. Tunguri su zapravo zamijenili Dadue kad je njihov posljednji kralj (zanimljiv lik u darfurskoj mitologiji)
jaui na antilopi pobjegao u Silu. Tada je, umjesto El Faera, glavni grad
postao Uri, impresivan grad izgraen na vrhu visine 300 metara, opasan
vrstim zidinama i damijom od crvene opeke, izvana utvrenom kamenom. Tungure je naslijedilo pleme Keira. Njihov je sultan, Jeira Sulejman Solong popularizirao islamsku vjeru. No, koncem 16. stoljea, princ
Tunsan osnovao je u Kordofanu kraljevstvo, odvojeno od ve postojeega kraljevstva Musabaat te je naposljetku sultan Teirab osvojio itav
Kordofan, porazivi sultanat Musabaat. S dolaskom Arapa islam se proirio na tom podruju, ali nije dopro do obinih ljudi koji su ga smatrali
slubenom religijom dvora te su nastavili prakticirati animizam. Bilo je
mnotvo mjesta na kojima su mogli prinijeti rtve duhovima u koje su
vjerovali. Osim religije, umjetnost i civilizacija tih ljudi bili su pod istim
utjecajem, ali ovaj puta na dobar nain. Pored karakteristinih slamnatih koliba ili graevina u Tora stilu nalazimo i arapske kue te damije.
Kao zamjena za kamen uvedena je crvena cigla. U gradovima su se podizale palae koje podsjeaju na arapsku arhitekturu i druge stilove koje
su donijeli ljudi pristigli iz inozemstva. 16
15 Cf. Roberto Almagi, Il Mondo Attuale, vol. II, tom II, Unione Tipografico-Editrice
Torinese, 1954., str. 841, 846 i 885.
16 Cf. H. G. Balfour Paul, op. cit. str. 8-16

51

No, Bakhita je, poput njezinih ostalih nesretnih prijatelja, bila potpuno nesvjesna svega toga. Nije ak ni primijetila drugaiji krajolik, kue
i pogrebne humke koji su se u skupinama nalazili na obroncima. Niti
je bila zadivljena damijama koje su za nju sigurno bile neto sasvim
novo. Utopljena u boli poput drugih, potlaena vlastitom zlom kobi,
nije pridavala pozornost niemu od toga i eljela je samo da se zavri ovo beskrajno putovanje kako bi vidjela to joj se dalje sprema.

Muhamed Ali

Izobilja Sudana, izvor njegova bogatstva, nisu ostavljala Egipat ravnodunim, a pogotovo ne Muhameda Alija, slobodoumnog Albanca, mudrog i odvanog ovjeka koji je uspio-iako je stranac-uspio zasjesti na faraonovo
prijestolje. Bacio je oko na Sudan: zlato kojim e financirati svoje ratove, crnako stanovnitvo za osnaivanje vojske, bjelokost i nojevo perje za svoje
poslovne interese. I tako je 1819. godine, pod izlikom da e u potpunosti
uguiti otpor mameluka koji su utvrdili svoje poloaje u Dongoli, poslao dvije vojne sile u Sudan. Jedna je zarobila Al Obejida i otila do 10. sjeverne paralele; druga je krenula rijekom uzvodno sve do mjesta gdje se Plavi Nil spaja s Bijelim Nilom, a zatim nastavila prema granici s Etiopijom. Muhamed je
nakon tog osvajanja poslao u zemlju dunosnike i trgovce, da njome upravljaju i okoriste se bogatstvima, no njihova pohlepa, egoizam i okrutnost
stvorili su kaos te su ispisane najcrnje stranice u povijesti Sudana. Kada su
informacije o tome stigle do Alija, odluio je osobno posjetiti svoje carstvo.
Upravo je za tog putovanja naredio gradnju grada Kartuma, na toj kopnenoj
izboini gdje se susreu dva Nila. Kad se situacija donekle sredila, Muhamed se vratio u Egipat. Izmeu 1854. i 1857. trojica su engleskih istraivaa
(Burton, Speke i Grant) otkrila jezera na ekvatoru na kojima zapoinje Nil,
a Engleska je otkrila vrijednost Sudana. Muhamed je shvatio opasnost jer
je znao da onaj tko kontrolira izvor Nila, dri Egipat u aci, ali je radije
imao Englesku kao saveznika nego neprijatelja. Iz toga je razloga zaduio
drugoga Engleza, Samuela Bakera, da istrai tu rijeku. Tako je dobio potvrdu
kako je izvor Nila u jezeru Viktorija. Stoga je u doba nae prie Sudan bio
pod upravom i Egipta i Velike Britanije. Interesi ovih dvaju zemalja nisu se
uvijek poklapali te je dolazilo do neslaganja koja su prijetila eskalirati u rat.
Takvo stanje stvari i okrutnosti koje su provodili stranci ponovno su potaknule uenje nacionalizma te potlaene nacije i nebrojenih plemena koja su
ustala nanovo osvojiti Sudan za Sudance, kao to emo vidjeti poslije. 17
Cf. H. A. Michael, The Tribes of Northern and Central Kordofan, Frank Cass Co. Ltd.,
London, str. 51-53
17 Cf. G. Vantini FSCI, Crisi di Assestamento nel Sudan in Gentes, Revista della

52

Al Obejid

Jednoga se poslijepodneva na obzoru pojavio Al Obejid, glavni grad Kordofana. Poput kriara koji su prvi puta ugledali Jeruzalem, ovi su ga nesretni
robovi s entuzijazmom pozdravili, uvjereni da e se ondje malo odmoriti
te da je postupak razvrstavanja kroz koji e proi, iako poniavaju, ipak
poeljniji od neizvjesnosti koja ih je pritiskala. Karavana je ula u grad
kad je sunce zalazilo. Stigavi do gazdine kue, tonije do veletrgoveve,18
robove su zakljuali u skladite u kojem su se ovi obino borili oko malih
raspoloivih koliina hrane. Zbog umora su bili mirniji i tii. Polijegali su i
ekali da im san odagna bol-priroda je ponekad milosrdnija od ovjeka.
Sljedeeg su se jutra probudili, sjetili se da su u Al Obejidu i nestrpljivo
oekivali saznati svoju sudbinu.

Al Obejid19 je tada bio, isto kao i danas, vano poslovno sredite, ali u to
je doba, na nesreu, posao bila trgovina robljem. Bio je poznat kao zapadnoafriko sredite kauuka. Grad je bio okruen torskim zidinama
unutar kojih su se nalazile graevine raznih stilova: skupine slamnatih
koliba, zatim kamene kue pa onda kue i damije od crvene cigle i kamena, arapske kue s terasama te vie graevine i palae, oito sagraene uz pomo stranog znanja. Zavrni dojam o gradu davao je irok
glavni trg. Robovi se zacijelo nisu bavili upoznavanjem grada u kojem
su zavrili. Tjeskobni u vezi svoje budunosti, eljeli su da vrijeme to
bre proleti. Sunce je tek izalo kad su se pojavili uvari kako bih ih
pripremili za gazdin pregled. Svezali su ih u parovima, odvojivi ih u
skupine: najstariji, najmlai, najjai, najslabiji, itd. Isto su uinili sa enama. Dvoje je djece ostalo zajedno. Kada su ih sve pravilno poredali,
nastavili su ekati.

Lega Missionaria Studenti, Roma, Anno XXX n.3, oujak 1956., str 446-448.
18 Veletrgovac je bio najbogatiji trgovac robljem kojega Vantini identificira kao Eliasa
Pau Umm Bireira, poslije imenovanog za guvernera Kordofana. Cf. Fr. Giovanni
Vantini, Osservazioni sullAutobiografia di Bakhita, Archivio Comboniano, a. XXIX
(1991) 2, str. 5.
19 U Bakhitino doba, Al Obejid je bio najivlji sudanski grad, ak i vie nego glavni
grad Kartum. Procjenjuje se da je imao oko 100.000 stanovnika, od kojih su 80% bili
robovi. Upravo je to veliko trgovako sredite opskrbljivalo robovima sve trnice na
zapadu, sve do Darfura i Bornua. Najvanija uvozna roba koja je dolazila iz Suakina
(luka na Crvenom moru) bili su tkanina, svijee, uljarice, eljezna roba, noevi, sol,
puke, streljivo i barut, posue za kuhanje i ukrasno posue, tepisi, itd. Ljudi su dolazili
u Al Obejid kako bi izvezli gumiarabiku (veinom proizvedenoj u Kordofanu i Darfuru),
konje, bjelokost, nojevo perje, kou i krzno, med i velik broj robova.
O. Giovanni Vantini, Bakhita nella sua Patria e nel suo tempo, u formi rukopisa u A.
P. R.

53

Gazda je stigao u pratnji efa karavane i strunim pogledom odmjerio ubogu skupinu. Zatim je fiziki pregledao svakog pojedinano. Na
kraju su svi bili podijeljeni u tri kategorije: snani i zdravi; slabi i ranjeni
te oni ozlijeeni koji se nee oporaviti. Prva je skupina odvedena na bolje
mjesto, gdje im je osigurano dovoljno hrane i potpun odmor. Slabi i ranjeni su takoer odvedeni na drugo mjesto, gdje im je pruena njega dok
nisu potpuno ozdravili i oporavili se. Invalide su zakljuali u skladite i
jednostavno ostavili. I dok su prve dvije skupine doekale malo olakanja
nakon tolike gladi i umora, trea je baena u najcrnje beznae. S njima je
bilo svreno - preostala je samo strana, neizbjena agonija osuenih na
smrt od gladi u najteim i najsurovijim fizikim i moralnim uvjetima, bez
i traka nade, lienih bilo kakve skrbi i ugode. Teko je shvatljivo da ljudska bia mogu doi u stanje okrutnosti kojega bi se i divlje zvijeri-da su
ga u stanju shvatiti-sramile. U mranoj jazbini nije bilo mira za ta jadna
stvorenja. Instinkt samoodranja borio se protiv njihove kazne vrijedne
prezira. Neki su unezvjereno proklinjali, drugi nastojali izbjei umaknuti
polaganoj agoniji udarajui glavom o zid ili pod, neki su samo poraeno
leali. Ostali su podlegli ludilu i iskaljivali gnjev na supatnicima. Najslabiji
su tek sumorno ekali, pomirivi se sa sigurnom smru. Mogli su je moda iekivati poput svetog Franje, poput sestre milosrdnice koja bi pred
njima otvorila obzor beskrajne i vjene sree! No, vjera u tog svemogueg
Boga koji voli i hrani, koji broji svaku suzu i donositelj je pravde potlaenima, nije ozarila njihov um. Nada nije utjeila njihova srca, a ljubav koja bol
ini svetom nije im bila poznata, zatvorenima u toj tami divljatva. A sjena
smrti sputala se na njih, puna tajanstvenih i zastraujuih duhova koji su
ih muili nepodnoljivim morama.

Igraka

Malene je djevojice vlasnik zadnje pregledao. Dobro se zagledao u njih. Bile

su lijepe, vitke, robusnog tena. Bakhita ga se dojmila vie od druge djevojice. Bila je savrene figure; malena, a vrlo elegantna, tunoga lica i rezignirane ljupkosti i dobrote kojima je odisala.
Ove su za mene, rekao je voi karavane. Bit e krasan dar mojim kerkicama. Odvedi ih mojoj kui.

Dvije su se male robinje nasmijeile, sretne to ih nee razdvojiti. Pole su

za mukarcem, a Bakhitino je srce ubrzano lupalo-moda e njezina draga
sestra biti u istoj kui! Brzo je hodala, radujui se da bi je mogla opet vidjeti.
Stigli su do gazdine kue koja se uzdizala s jedne strane velike trnice. Iz54

graena od kamena i crvene cigle, inila se prostrana i pravokutna, a imala

je i terase. Unutra je bilo vie prostorija, od kojih su dvije bile velike, golih
zidova, s jednostavnim strunjaama u prikrajku to su sluile kao leajevi robovima u slubi obitelji. Kada bi se ulazilo u ostale sobe-a osobito u
tzv. salone-imalo bi se dojam da se stiglo na bazar velikog bogatstva, ali
stranoga ukusa. Vlasnik bijelac, koje god rase bio, u svom je sumnjivom
poslu putovao daleko, u zemlje razliitih obiaja i kultura. Na povratku je
uvijek donosio najraznovrsnije trofeje: namjetaj, tepihe, slike, razne trice
i sitnarije, oruje, zrcala, vaze, tapiserije, stvari vee ili manje vrijednosti i
umjetnika blaga. I sve je to izgledalo zaista lijepo u tim prostorijama, poput
antikvarnice ili prodavaonice rabljene robe.
Crne su djevojice slijedile vou karavane u veliku kuu, gdje ih radoznalost
navela da se zagledaju u pod jedne od prostorija. Bile su zapanjene koliinom prekrasnih stvari koje nisu mogle ni zamisliti da postoje. Protrljale su
oi kao da sanjaju. Koliko je drugaija bila ova kua od njihovih siromanih
i ogoljenih koliba i od onih jazbina gdje su zatoene toliko propatile. Za trenutak nisu mislile o niemu drugom, ak ni o tome to ih eka u budunosti,
ni o Bakhitinoj sestri koju su se nadale nai. Novi ih je svijet oparao i umrtvio. Prenuo ih je vlasnikov glas: Hajde!

Posluno su pourile i, hodajui lagano kako ne bi otetile tepihe, dole na

drugu stranu prostorije. Blizu vlasnika vidjele su dvije ljupke i vitke djevojice blago osunane bijele koe kako lee na turskom otomanu. Pored
otomana stajao je snaan mladi, pametnih oiju koje su otkrivale njegov
jak karakter. Pokazujui na zbunjene i drhturee crne djevojice, vlasnik je
rekao svojim kerima: One su za vas. Na naim se trnicama ne moe lako
nai ovako krasne i savrene stvari!
Stvarno su krasne, oduevljeno je uzviknula starija djevojica.

Krasne i snane i crne, crne poput ebanovine. Hvala ti, tatice, nadovezala
se druga dok ih je prouavala. Ovo je stvarno vrijedan dar, nae e nam
prijateljice biti zavidne. Hvala ti, rekla je prva djevojica.
Vlasnik je bio zadovoljan i sretan, ali sin nije mogao skriti razoaranost time
to je otac pokazao naklonost sestrama, a ne njemu. Starija sestra, shvativi
to, pokuala ga je umiriti: Ova je, pokazujui na Bakhitu, jo ljepa, draesnija i elegantnija. obro emo je uvati pa e biti lijep vjenani dar za naega
brata.

55

Dopada li ti se?
Mladi se s odobravanjem nasmijeio, jednako kao i otac. Bakhita je sada
znala svoju trenutnu i buduu sudbinu. Jo joj je jedino preostalo nai sestru. Zvuk gonga pozvao je domaicu koju su crne djevojice slijedile u veliki
salon u kojem su radili crnci. Bakhitino je srce zastalo dok je pogledavala
svakog od njih, jednog po jednog, a zatim je rastueno pognula glavu. Isto
su uinili i robovi nakon to su pogledali u djecu. I oni su se nadali da e
vidjeti kako stie netko od njihovih voljenih, ija bi ljubav unijela svjetlost u
straan jaram ropstva. Kada su crne djevojice izale, gazda je jo dugo vremena uivao u bliskosti obiteljskog druenja i nitko tko bi ga pogledao ne
bi u njemu prepoznao pokvarenog trgovca robljem, sposobnog za najneuvenije okrutnosti koje smo ve opisali. Istina je da su ljudi udna mjeavina
dobroga i zla, ljubavi i mrnje, velikodunosti i sebinosti, niskih pobuda
i uzvienih aspiracija. Svojim razumom razlikujemo dobro i zlo, ali jedino
nam kranska vjera moe milou pomoi nadvladati vlastite strasti i uzdignuti se do savrenstva. Meutim, vjera i milost dva su potpuno nepoznata
blaga ovom bogatom i drskom robovlasniku. Zato su egoizam i pohlepa za
novcem u njemu pobijedili i uinili ga neovjekom, istodobno guei potrebu za ljubavlju koju je Bog usadio u svako srce. Malene su se djevojice
taj dan odmarale. Leei na tvrdoj strunjai, Bakhita je neutjeno plakala i
uspjela pojesti samo malo hrane. Milostivi ju je san odveo u svijet snova i
oslobodio je briga i boli. Sljedeeg je jutra domaica pripremala Bakhitu za
njezin novi posao: oprala ju je, poeljala kutravu kosu i stavila joj ogrlicu i
zlatne narukvice na ruke i noge te je odvela mladim gospodaricama. Od toga
je trenutka postala njihova igraka. Bakhita je mislila da ivi u svijetu mate.
Sjedei im uz noge, omamljeno ih je gledala: bile su lijepe, jako lijepe prema
njezinom miljenju. Odjevene u bogato vezenu odjeu, ureene biserima
kojima se crna djevojica gotovo ekstatino divila. Nije mogla vjerovati da
je na sigurnom, usred tolike raskoi. Nije znala da u toj prostoriji ona slui
samo kao ukras, poput ostalog namjetaja, jedna od mnogih drugih jadnih
stvorenja ondje. Meutim, njezin zadatak nije bio teak niti naporan: imala
je biti uz gospodarice, mahati velikom lepezom kada je bilo vrue i sparno,
pustiti da joj se posjetitelji dive, ponaati se poput psa kunog ljubimca ili
mala dvorske dame kada su djevojke izlazile u etnju te initi sitne poslove za vlasnika, nita drugo. Bakhita je bila posluna, trala na svaki poziv
ili bila tiho te promatrala ivot svojih vlasnika, toliko drugaiji od onoga u
njezinom selu i drugih sirotih robova. Gospodarice su u sebi imale obilje
prirodne dobrote, blagim su tonom izdavale ak i naredbe. Bakhita je bila
toliko zadivljena time da joj se poeo javljati osjeaj ljubavi prema njima.
Razgovore koje je sluala nije uope razumjela. Svi su govorili jezikom koji
56

je bio jako drugaiji od njezina. Ali uspijevala je shvatiti, prije naslutiti, da

se blii vrijeme velikog sajma i prodaje robova. Trgovci koji su putovali u
Kordofan doveli bi ta jadna stvorenja u konvojima, uvjereni da e napraviti
dobar posao. Ta ju je vijest ispunila radou i ponovno probudila nadu da e
nai svoju sestru. U toj je uznemirenosti provela nekoliko dana te bi se povremeno zatekla kako iekuje svoju sestru, pokuavajui smisliti nain da
ode na trnicu. Bila je sretna kad ga je smislila, iako o tome nije nikome nita
rekla, pa ak ni svojoj maloj crnoj prijateljici, u strahu da je netko ne uje.

Trnica

U danima neposredno prije otvaranja sajma, u gazdinoj kui i itavom

gradu odvijao se itav niz aktivnosti. Kupci i prodavatelji stizali su iz svih
krajeva Kordofana te ak iz zemalja s druge strane Nila te sa sjevera.
Moda je upravo zbog odravanja tog velikog sajma i poslovnih mogunosti koje su se pruale Al Obejid postao toliko vaan. Sajmeni je trg
preplavilo mnotvo ljudi koji su se pripremali: rasprostirale su se strunjae, improvizirali tandovi i spremala roba. Ispred gazdine kue bila
je istina rezervirana za robove. U gradu je vladalo praznino iekivanje kao to biva i u naim zemljama veer uoi svetkovine. Bakhitine su
gospodarice dugo razgovarale sa svojim prijateljicama o tome to moraju kupiti. Gazda je bio nervozan i puno je vremena provodio zbrajajui
brojke, izdajui naredbe i otkazujui ih, pregledavajui fiziko stanje robova i procjenjujui njihovu vrijednost. Bakhita je sve to gledala drei
se po strani. Sjedila je na svojem mjestu i slijedila gospodarice kada su
se etale gradom, poput vjernoga psia. Bila je na vrhuncu grozniavosti,
ali se mudro pretvarala da nije. Tako su se ponaali svi robovi koji su
se, poput nje, nadali vidjeti nekoga od svojih voljenih koji bi im olakali
nevolju ili ih ak oslobodili okova. Naposljetku je stigao dugo oekivani
dan. Na velikom se sajmenom trgu moglo uivati u ogromnim koliinama robe koje su plijenile pogled, ak iako je bila izloena na kaotian
nain: banane i nojevo perje; fine pamune tkanine arkih boja; ljepilo i
datulje; tvrda penica i indijska guma; uturice od koe i ria; bjelokost i
tapioka; palmino ulje i skupi biseri; filigranski ukrasi od srebra i zobena
kaa; arapska odjea zajedno sa sezamom i paprom; srebrni popluni i
staklene ogrlice; cipele od koe i okra za ensku minku; meso i lonarske vaze; sedla s mjedenim ukrasima; etvrtaste kone torbe poput onih
to ih koriste Tuarezi20 (stanovnici pustinje) i tepisi, strunjae, voe, prstenje i narukvice od eljeza ili bakra, vrkovi za koplja, staklene perlice
i svakojake sitnice; koze, ovnovi, konji, deve, volovi i ovce...
20 Cf. A. Giovanditto, op. cit., str. 81.

57

Ukratko, raznovrstan asortiman od kojega ovjek zastane u mjestu kad

ga prvi puta ugleda. A jo je udovitije bilo mnotvo koje se valjalo sajmenim trgom.

Dio sajma u Al Obejidu

Ondje je bilo dosta Arapa koji su se isticali u svojim tipinim, dugim
bijelim tunikama. No, moglo se vidjeti sve sudanske rase, a bile su zastupljene i one iz susjednih podruja. Stizali su u skupinama, pjeice ili
jaui na devama te na arapskim ili berberskim konjima. Na obejidskom
je sajmu bio iroki presjek 500 plemena koja sainjavaju stanovnitvo
Sudana. Sajam je vrvio enama ureenim odjeom i nakitom toliko raznovrsnih boja da se moglo pomisliti kako se radi o karnevalu. Arapske su se ene, kao i one pod arapskim utjecajem, razlikovale po bogatoj
odjei nainjenoj od tkanih materijala, izvezenih srebrom, po konoj
obui, filigranskom nakitu od zlata i bisera-tih slavnih bisera sa zapada
Afrike sa svojim trgovakim sreditem u Al Obejidu. ene ostalih rasa
isticale su se svojim opravama: kratkim suknjama od pletene trave, ivopisno obojanim tunikama od finog lanenog platna, sa cvijeem ili kristalima kvarca nanizanim kroz usne izbuene na pigmejski nain odnosno
malim okruglim ploicama umetnutim na usne na nain plemena Sara.
Njihovo je ureavanje nadilazilo matu. Ne smijemo zaboraviti ene plemena Masai koje su veinom imale obrijane glave dok je mukarcima
58

preputen privilegij duge kose; preostale su na glavi konstruirale prave

spomenike koje bi ukrasile staklenim perlama i dragim kamenjem te,
prema svojim obiajima i mogunostima, koristile udne predmete od
bjelokosti i metala. Svi su ovi ukrasi bili premazani masnoom i smolom,
a da ni ne spominjemo glinu i pljuvaku od kojih se oko njih irio nepodnoljiv, muan smrad. I svi su oni, mukarci i ene, tumarali uokolo, promatrali hrpe blaga, prebirali ga i kupovali razne stvari ili udobno sjedili
i sklapali poslove, prolazei kroz dugu proceduru cjenkanja prije nego
se dogovori konaan iznos. Mnotvo se poveavalo iz sata u sat, jednako
kao i graja itavoga toga kaotinog spektakla, vedrog i multikulturalnog
metea.
Dio sajma namijenjen robovima jo je bio prazan. ekalo se na pravi trenutak dase izvedu ta nesretna stvorenja, kada gomila bude na vrhuncu.
Od ranoga je jutra Bakhita koristila svaku prigodu da proviri na sajmeni trg. Bila je uznemirena i usplahirena te se morala dobro kontrolirati
kako to ne bi pokazivala. Neprestano se prisjeala izgleda svoje sestre,
kako bi je smjesta prepoznala, bez imalo dvojbe. Zamiljala ju je malo
starijom zbog patnje kroz koju je prola, s tunim oima poput onih drugih robova, no jo uvijek prekrasnim i punim ivota, sjajei od majinske
sree. U svojim je mislima sloila sestrin lik kao da stoji pred njom, smijeei se i pruajui joj ruke ba kao u nekom snu.

Gospodarice su se pripremale za odlazak na sajam pa je u meuvremenu mogla povremeno odjuriti i potajno baciti pogled na trg. Do tog se
trenutka ondje ve nalazilo mnogo ena i robovlasnika u pratnji svojih
robova. Pozorno ih je promatrala, jednog po jednog, tko zna... ivot je
pun iznenaenja! Gospodarice su bile spremne te su sjele ekajui brata koji e im vani praviti drutvo. Bakhita je sjedila uz njihove noge,
ritmino maui velikom lepezom dok je samu sebe pitala: Trebam li
slijediti gazdarice na sajam ili ostati kod kue i neometano pogledom
traiti svoju sestru? I to da napravim ako je prepoznam? Da je dozivam,
otrim i bacim se na nju, viui da je vie nikad ne elim napustiti? Ili je
bolje da zatomim sreu i pokuam otkriti kamo e je odvesti kako bih
joj poslije mogla potajno dati znak i moliti gospodarice da je kupe pa
da ivimo zajedno? Ta su je pitanja muila, pitanja na koja nije znala
odgovor. Tada se pojavio gazda. Sestre su brzo ustale i krenule za njim,
veselo avrljajui, no nisu nita rekle Bakhiti koja ih je gledala, jo uvijek
maui lepezom. Kada su gospodarice otile, Bakhita je odjurila gledati
sajam, s vruom eljom osobe koja eli otkriti blago. Robovi su doli iz
raznih smjerova te su postavljeni u za njih rezerviran prostor. Bili su u
razliitim skupinama jer su pripadali razliitim vlasnicima. Bakhita je
59

prepoznala one iz njezine karavane. Uz paklensku buku, mnotvo je radoznalo krenulo prema tom prostoru, komentirajui svaki detalj. Kupci
su prili kako bi ih izbliza pogledali, a trgovci su se pomuili da bi istaknuli najbolje odlike tih jadnih bia koji su ondje stajali lieni ljudskog
ponosa, ponieni, pognuti, puni srama i bijesa, lanaca urezanih do mesa.

60

Majke su djecu vrsto drale uz sebe, a oni to su bili zajedno strepili su

od pomisli da e biti razdvojeni. Bilo je mnogo prizora koji su slamali
srce, okrutnog odvajanja biem kada su ljude kupovali razliiti vlasnici.
No, mnotvo je bilo naviknuto na tu vrstu barbarizma i potpuno ravnoduno na patnje robova. Njih nisu smatrali jednakima sebi, djecom istoga Oca na nebesima, iskupljenoj krvlju Kristovom koji je brat svim ljudima, neovisno o njihovoj rasi ili boji koe. Kranska se religija u tim
podrujima jedva malo proirila.21

Bakhita ih je odozgo mogla vidjeti i zagledati se u lice svakog roba, dok

joj je srce jako udaralo. Tada se mnotvo razdvojilo, nainivi irok prolaz. Zapoelo je trgovanje robljem. Kupci su ih birali jednog po jednog
ili u skupinama, kao da se radi o obinoj robi, te su ih podvrgavali ponienjima najgore vrste. Dovevi ih naprijed, izmeu dva niza ljudi koji
su ih gledali, pregledali bi im zube, snagu miia, tjelesni postav pa ak i
eleganciju. Zatim bi, da testiraju njihovu okretnost i gipkost, bacili tap
za kojim bi rob morao otrati i donijeti ga natrag. Dovretku trgovanja
pristupilo bi se tek nakon toga i ostalih testova. Bakhita ih je sve mogla
dosta dobro vidjeti, jer bi prolazili ispod mjesta s kojega ih je promatrala. Doao je red na ene. Vidjela ih je kako se sve dre za ruke, zatim bi
ih odvajali od skupine i svaku podvrgavali istom besmislenom postupku. Nekoliko je ena ve prolo i Bakhita je polako gubila nadu, kad se
odjednom pojavila ena koja je i figurom i hodom podsjeala na njezinu
sestru. Ne mogavi odoljeti, uzviknula je i poela mahati rukama, dozivajui ime svoje drage sestre. Robinja je instinktivno usporila i s nadom podignula pogled, nabirui obrve u nastojanju da prepozna dugo
iekivanu voljenu osobu u ozarenu licu koje se okrenulo prema njoj,
a zatim poraeno pognula glavu i poela trati uz poticaj bia. Bakhitine su se nade rasplinule, dok se ridajui naslonila na zid. Prolazile su
zadnje robinje. Bakhita ih je beznadeno gledala, oiju punih suza. Bile
su manje ili zdepastije od njezine sestre, ali su sve imale prekrasnu kovravu kosu poput nje. Bila je uvjerena da vie nikada nee vidjeti svoju
sestru. Spopala ju je toliko strana bol da je skoro pala u delirij. Na trgu
su povici trgovaca i galama mnotva nadglasale pla i jauke robova koji
su bili gurnuti u emotivni rvanj. Moglo se uti pjevanje, jednolian amor, prepirku trgovaca, zvuk glazbala i tamburina uslijed mnoine boja,
raznovrsnih jezika i najrazliitije odjee koje ni najbujnija mata nije
mogla smisliti. Ali Bakhita nije vidjela nita od toga, zarobljena u agoniji.
21 Bakhita je u slubi bogatog trgovca u Al Obejidu bila 1876. godine. Treba naglasiti
da je monsinjor Daniele Comboni 12. svibnja 1877. bio proglaen biskupom dijeceze
koja e postati najvea na svijetu.
Cf. Bakhita, Cronistoria 2000 u A. P. R.

61

Osjeala se potpuno usamljeno! Robinja! Njezina je patnja bila tolika da

je vie nije mogla podnositi te se u nesvijesti sruila na tlo.

Mukli je udarac privukao pozornost njezine male crne prijateljice koja

se, poput same Bakhite, skrivala i s jednakom mjeavinom tjeskobe i
nade promatrala sajam te isto tako ostala razoarana. Nastojala je ne
uiniti ni najmanju buku dok je tresla Bakhitu, opetovano je dozivajui i
pljuskajui po licu dok nije vidjela da dolazi k svijesti. Dvije su se robinje
vrsto zagrlile, kao i onih stranih noi koje su provele u umi i pustinji.
Jedna drugoj govorile su rijei utjehe kako su to obiavale initi njihove majke, izraavajui meusobnu ljubav, jedinu stvar koja im je mogla
donijeti utjehu. Kada su se gospodarice vratile, Bakhita je bila u stanju
nastaviti svoju ulogu kunog ljubimca, smirenija i odlunija.

ivot joj je bio lagan. Vie je nisu maltretirali. Zapravo, mlade su se djevojice prema njoj uestalo odnosile kao prema ivoj lutki te ponekad ak i
iskazivale izvjesnu koliinu naklonosti. Bila je posluna, povuena, spremna
na plesanje i premete preko glave kako bi im udovoljila ili bi jednostavno ostala u kutu kad se njezina nazonost inila manje poeljnom. Imala je
dovoljno hrane; ustvari, uivala je u poslasticama koje bi joj gospodarice
zaigrano dobacivale a ona bi ih lovila ustima dok su letjele prema njoj, kao
to to ini dresirani pas. Nije nita radila u kui, nita zamorno, i drugi su se
robovi prema njoj dobro odnosili-iako su joj zavidjeli-jer je bila miljenica.
U takvoj su se smirenoj atmosferi i njezini ivci opustili, bolna sjeanja postala manje jetka, rane u srcu manje bolne, a osmijeh se povremeno vraao
na njezine usne. Jo uvijek je bila dijete, a djeca trebaju samo jednu zraku
sunca da potpuno zaborave uragan. Njezina su bolna sjeanja ponovno oivjela kad god bi vidjela kanjavanje roba te bi osjetila njihove krikove i
jecanje uslijed patnje od tekog premlaivanja. Tim bi prigodama plakala
kao da je i sama primala udarce. Poslije bi razmiljala u tiini dugih sparnih
sati, a njezine su misli izvirale iz prolih iskustava i stvari koje je sada zamjeivala. Sjetila se svojega sela, slobode njezinog naroda, ali se prisjetila
i uestalih upada koji su izazvali mnoge rtve. U svojoj je prostodunosti
osobito fatalistikom filozofijom zakljuila: Ljudi bi trebali biti podijeljeni
u dvije kategorije: vlasnike i robove. Vlasnici izdaju naredbe, a robovi ih
sluaju. Zato? Nije znala odgovor, ali tako joj se inilo. Njezina sestra, kao
i mnogi ljudi iz njezina kraja, bili su robovi. I sama je bila rob; to je njihova
sudbina, jednako kao i njezina. Nitko to nije mogao promijeniti. Zapravo,
ak i kada je uspjela pobjei, ponovno je bivala uhvaena jer joj je namijenjeno biti robinjom. I tako je bilo beskorisno buniti se, bolje je pomiriti se
sa sudbinom i biti posluan, jer gospodari su mogli s robovima initi to ih
je volja. Nisu li ve usmrtili neke od njih? Nisu li ubili i malenu bebu ije
62

je jecanje probadalo njezino srce? I nisu li ubili bebinu majku te ovjeka

koji je pod stradanjima pao polumrtav? Tako da je bilo uzaludno pokuavati umaknuti vlastitoj sudbini te se protiv nje pobuniti. Naposljetku, zar
pomirenost sa sudbinom ne olakava bol? Nikad se nije pobunila. Patila
je, plakala, urlala u mukama, pokuavala pobjei i vratiti se u svoje selo
gonjena uroenom ljubavlju prema obitelji i rodnome kraju; u svojim je
patnjama prola kroz mnogo toga, ali nikada nije u srce pustila mrnju,
ak ni kada su ti divljaci udarali njezino slabo tijelo, ak niti za prevaranta koji ih je namamio i zarobio dok su bile u bijegu. Patnje, stradanja,
agonija, ali nikada mrnja-u njoj se odrala prirodna dobrota, koja joj je
vjerojatno bila u krvi. Njezina promiljanja i fatalni zakljuci pripomogli
su njezinom formiranju u rtvu, no takvu koja je bila krotka, bez gorine
i prkosa, ugodnu, poslunu, prihvaajui svoju sudbinu koju je smatrala
neumitnom-dok je ustvari bila boanska nit.

Jednoga dana...

Prola su tri mjeseca i Bakhita je mislila da e odsad nadalje sve biti

u redu, barem sve dok se mladi gospodar ne oeni. No, bila je u krivu.
Jednoga ju je dana mladi gospodar, itajui u sobi do one njegovih sestara, pozvao i naloio da mu donese neku umjetniku vazu. Bakhita je
spremno posluala. Doavi do sredine sobe, vaza joj je iskliznula iz ruke
na pod i razbila se. Bakhita je nepokretno stajala te okirano gledala u
krhotine. Gazdin je sin razjareno podignuo bi, a Bakhita je ustraeno
pobjegla i sklupala se uz gospodariine noge, traei zatitu. Ovo je jo
vie razbjesnjelo mladia te ju je poeo udarati nogama i rukama, biujui je dok nije ostala leati u nesvijesti i okrvavljena uz noge njegovih
sestara koje su bile potpuno ravnodune prema itavoj sceni te nastavile
tiho razgovarati. Upravo je u tom trenutku uao vlasnik.
Vie je ne elim u kui, vikao je sin.

im se oporavi, prodat u je; ne elim buntovne robove, odvratio je

otac i pozvao dva mukarca da je odnesu na njezinu strunjau. Mlade
gospodarice nisu uope reagirale. Patnje robinje nisu bile vrijedne uzrujavanja i nije im bilo vano ako je izgube. Bila im je tek bezvrijedna
igraka koja je do tog trenutka ve izgubila svoju poetnu zanimljivost.
A djevojica je mislila da je vole! Bakhita je k svijesti dola na tvrdoj strunjai u velikoj spavaonici. U potpunosti ju je shrvala jaka groznica. Robovi koji su joj zavidjeli sada su bili oduevljeni i rugali su joj se. Nitko joj se
nije saalio, nitko joj nije ponudio kakav lijek pa niti gutljaj vode ili rije
utjehe. Samo je njezina malena prijateljica potajno dolazila i nastojala je
63

utjeiti u tih par ukradenih trenutaka. Jadna ona da su je otkrili! Nou bi

leala do nje i drala je za ruku, kao i onih dugih noi zatoenitva, ali
nije mogla uiniti nita vie od toga. Naputena i bolnoga tijela, potitena i oslabljena groznicom, esto je mislila na svoje voljene, blizanku koju
je toliko jako voljela, svoju sestru robinju koja je moda jednako patila!
esto je prolazila kroz istilite i u svojem deliriju isputala krikove dok
su je u njezinim nonim morama progonile strane sablasti. No, ak ni
tada nije podlegla mrnji i nije se pitala koji je razlog za kaznu toliko
nesrazmjernu greci koju je napravila, kao ni za razlog takvoj nepravdi
i okrutnosti. Bila je rob i to je bio njezin usud. Nakon jednomjesene
duge patnje bila je u stanju ustati se i nastaviti svoj posao, ali vie ne
kao igraka, ukras i kuni ljubimac. Domaica, smatrajui nepotenim
ne uzeti u obzir sve ugodnosti koje je prije imala, dodijelila joj je najtee
poslove, ponekad ak i one koje su nadilazile njezine fizike moi. Bi ju
je nauio raditi stvari koje nije nikad prije vidjela kako se rade i trpjeti
podsmijeh robova koji se sada vie nisu plaili nevolja ako bi loe postupali prema njoj. I tako je nauila koliko je stvarno bilo bolno ropstvo
te mu se prepustila bez reakcije i pritube; bol je drala u sebi. Siroto je
dijete jo bilo nesvjesno koje je stranje patnje tek oekuju!

Kako se zovu?

Kad su prola dva mjeseca, Bakhita je mislila da je vlasnik nee prodati

kao to je obeao svojem sinu. Iako je patila u toj kui, ipak je bila zadovoljna ostati tamo zbog ljubavi prema svojoj prijateljici. Viale su se
vrlo rijetko, a razgovarale jo i rjee, ali jedan je pogled bio dovoljan
da kae mnogo i prui meusobnu utjehu, jer ojaeno srce treba malo
ljubaznosti. Bila je to jedina ljubav koja joj je sada iskazivana, jedna i
jedina srea u kalvariji njezina jadnoga ivota. No, bilo je zapisano da e
ostati ak i bez toga. esto se mora preko palube odbaciti najvee blago
kako bi olakani brod stigao do luke. Jednoga je dana Bakhita pozvana u
vlasnikovu sobu. Posluno je onamo otila i ugledala ga kako je oekuje u drutvu mukarca u vojnoj odori. Nije mogla odrediti kojoj je rasi
i vojsci pripadao. Vjerovala je kako je bio turski general, no nije znala
nita o vojnim inovima niti o rasama osim vlastite. Vjerojatno je sluio
u egipatskim snagama, kao dio vojske to je prodrla sve do Kordofana,
uz podrku Engleske ili neke od drugih zemalja koje su bacile osvajako
oko na taj dio svijeta. No, to je od male vanosti za nau priu. Kada ga je
ugledala, Bakhitino se srce smrznulo. Znai, vlasnik je namjeravao odrati obeanje i prodati je tom ovjeku koji ju se ispunjavao strahom. Evo
64

kako je to bilo. Vojnik ju je promatrao, pregledao njezine zube, izveo van

i natjerao da tri kako bi utvrdio koliko je brza i spretna, a zatim dogovorio cijenu. Odvedena je im je trgovina obavljena, ne mogavi se vratiti u
prostoriju za robove i pozdraviti se sa svojom prijateljicom. Robovi nisu
imali prtljage i nije bilo potrebe za gubljenjem vremena. Bakhiti se za
trenutak zavrtjelo u glavi. Pogledala je izgubljeno oko sebe; general ju je
uzeo za ruku i poveo u njezinu novu budunost. Stigli su do trga, odakle
je jo jednom pogledala kuu koju naputa, sa zadnjom nadom: i doista,
vidjela je svoju prijateljicu na prozoru kako joj mae, uplakana. Vie se
nikada nee vidjeti i sada su se obje osjeale jo usamljenije i oajnije.

Djevojica je hodala uz generala, ali nije nita vidjela niti osjeala, osim
tjeskobe te snane i beskonane elje za slobodom. Pokuala je izvui
ruku koju je mukarac stiskao, nastojei se osloboditi, ali ju je ovaj drao
u elinom stisku. Tjeskoba je bila sve jaa i poela je osjeati nostalgiju
prema irokim ravnicama pa ak i vreloj pustinji i stranoj umi. eljela
je pobjei, potrati, vikati, hodati neokovana lancima, ne biti vie bievana ve slobodna, slobodna vratiti se u svoje selo, svojoj majci. Nesvjesno je pokuala potrati, otkinuti se, kao hipnotizirana i privuena silom
kojoj se nije mogla oduprijeti, no snano generalovo povlaenje bilo je
dovoljno da se vrati u svoju grubu, fatalnu stvarnost. Ropstvo je lanac
koji rijetko kada pukne. Po tom je pitanju imala puno iskustva. Sada je
spremnije prihvaala stvari, mirei se s injenicama i ne pokuavajui
poduzeti riskantne poduhvate koji bi je izloili jo veim stradanjima.
Nakon to ju je povukao natrag k sebi, Bakhita je uskladila korak s njegovim i poela se pitati to je sljedee oekuje? Kamo je vodi ovaj ovjek?
to e je zatei u toj drugoj kui? Nije imala puno vremena za razmiljanje jer su ubrzo stigli. Izvana je kua izgledala poput one koju je napustila: kamen, crvena cigla i dugaka natkrivena terasa. Unutra je bilo veliko
dvorite i nekoliko prostorija s namjetajem razliitih stilova, ukraenih
titovima s grbom, orujem i raznim drangulijama. Naravno, tu je bila
i velika prostorija za robove. Sunce je u to doba dana probijalo u sobe
kroz prozore koji su bili zastrti tamnim zastorima. im je ula, Bakhita
je vidjela dvije ene kako lee na otomanu. General ju je gurnuo prema
njima:
Pogledajte je. Prekrasna je i snana. Dopada vam se, nadam se, rekao je
general toplim glasom. Oklijevajui je iekivao njihov odgovor, znajui
da im je teko udovoljiti zbog njihova teka karaktera. ene su ustale da
je pogledaju. Natjerale su je da se okree, hoda, pregiba u raznim smjerovima te su je dugo odmjeravale prije nego su konano rekle: Prekrasna! Zaista je prekrasna!
65

Prekrasna, no premlada. Morat emo mnogo raditi na njoj da je pripitomimo, dodala je mlaa ena, generalova supruga.

Ne brini u vezi toga, sarkastino se nasmijala starija ena, generalova

majka. Na e je bi naviknuti na sve, nema boljeg uitelja od toga. Uzela je bi s otomana i pucnula njime u zraku. Vidi li ovo, robinjo?

Bakhita je drhtala. Dobit e svoju porciju ovoga ako bude lijena, blesava ili nemarna, nastavila je mlaa ena. Nai robovi moraju initi to
im je reeno i nitko ovdje ne dobiva hranu ako ne radi, a ako ti bi ne
bude dovoljan, postoje tapovi koje vojnici moga mua znaju kako se
koriste. Ako bilo tko ne bude radio ili ne zadovolji, ne ostaje pod ovim
krovom; postane hrana vranama. Razumije li, ivotinjo? Mi smo efice,
a ti si ovdje da nas slui. A-a, kao da bi dali da nam ovdje ive svakakve
lijenine! Stara se ena zlokobno nasmijala, od ega su Bakhitu proli
srsi! Pozvonile su i pojavila se sredovjena robinja, primila svoje naredbe te povela Bakhitu u veliku prostoriju s otprilike petnaest strunjaa za
spavanje. Jedna je bila dodijeljena njoj. Robinja joj je dala komad kruha
i rekla: Lezi ovdje i ne mii se ostatak dana; sutra e se morati ustati
prije svitanja. Naviknuta si brinuti se za dame. Na odlasku je zatvorila
vrata za sobom.
General je odahnuo. Unato svemu, malena robinja im se dopala i nije
bilo runih scena. Na tome je trebalo biti zahvalan. Drugi je razlog bio
to je njegov ivot u toj kui bio nalik dugakom, beskrajnom kazalinom komadu, a svaki je dan sliio inu punom dojmljivih i esto traginih scena. Glavni su likovi bili general, njegova supruga i njegova majka;
no tragine su posljedice uvijek zadesile sporedne likove, robove, kao
to emo ubrzo vidjeti.

Bakhita se plaui stropotala na svoju strunjau. Nije to vie mogla

podnijeti. Sve otkako je oteta, nailazila je samo na zle i okrutne ljude, koji
su znali samo nanositi bol. Potedjele su je divlje zvijeri u umi i pustinji, bile milostive prema njoj; pa zar su ljudska bia okrutnija od divljih
zvijeri? U njezinom su selu svi bili dobri. Svi. Je li mogue da je na itavome svijetu samo jedno selo s dobrim ljudima? Ah, kad bi samo njezin
otac i braa znali kroz koje je nedae prola, kad bi samo majka znala!
Sigurno bi traili od generala i njegovih ena da je oslobode, ak i kad bi
taj sukob znaio smrt. Smrt! U tom je trenutku ta rije za nju poprimila
novo i dotad nepoznato znaenje. Svjedoila je okrutnoj smrti dojeneta,
njegove majke i staroga roba koji se vie nije mogao vui, to je ne nju
ostavilo zastrauju dojam. Mora da je strano umrijeti! Ali sada, ponov66

no razmiljajui o tim jadnim tijelima koja tuno lee zaboravljena, smrt

je donijela svretak svim njihovim patnjama i Bakhita je osjeala da bi to
bilo neto prekrasno i utjeno, prepustiti se spokoju nakon tolikih nevolja. I poeljela je umrijeti.

Bila je umorna, duevno preumorna. Jo uvijek je bila malo dijete, bez

ijednoga dana mira ili sree. Kakvo bi olakanje bilo ne vidjeti vie nijedno zlo lice, ne uti ljutite i pakosne prijetnje! Kako bi sretna bila da
zaspi zauvijek, da zaboravi i da vie ne pati! Leala je na leima na strunjai i sklopila oi, skupljajui snagu svoje alobne due koje je dozivala
smrt. Da je znala za Boga, zazivala bi u tom trenutku sestru smrt poput
svetog Franje; sestru smrt koja bi je odnijela u kraljevstvo sree, gdje bi joj
njezine patnje donijele vjenu nagradu, a njezine bi se suze pretvorile u
skupocjene bisere. No, nije poznavala Boga i pozivala je smrt kao slobodu;
traila je odmor, zaborav, nitavilo. Postupno je zaspala i zapravo na taj
nain doivjela osjeaj zaborava i poinka. Nije bila svjesna da je pala no.
Probudio ju je zvuk koraka: robovi su ili na spavanje. Bakhita je protrljala
pospane oi. Zar joj se smrt nije smilovala? I opet e morati podnositi svoj
teak ivot? Odjednom se sjetila runoga izraza na licima one dvije ene,
grubih rijei dobrodolice kojima su je doekale te je vidjela bi prijetei
uzdignut nad sobom, od ega ju je obuzela malodunost. Ipak, lica robova
koji su dolazili tihi i umorni dala su joj novu snagu. Tko zna je li moda i
njezina sestra jedna od njih? Sjela je na strunjau i prouavala ih jednog
po jednog, od jedne do druge strane prostorije, dok su prolazili ispred nje
osvijetljeni slabim plamenom svjetiljke. Prvo su dole ene od otprilike 30
godina, izgledale su snano no tunih, jako tunih oiju u kojima su se vjerojatno zrcalile slike njihove djece od kojih su bile otete. Ulo je nekoliko
mlaih ena; bile su predivne, ivih i svjetlucavih oiju i jako bijelih zubiju.
Njihova ih je mladost inila bezbrinijima i sklonima koritenju to je mogue vie dobroga iz potlaenog i oajnog ivota. Njihova lica nisu pokazivala toliko tugu, ve blagost osobe koja sanja o ljubavi, tom izvoru sree
bar dok traje taj san koji bi bio okrutno prekinut novom patnjom. Bakhitin
pogled sada je bio uperen u vrata. Moda je njezinu sestru zadrao neki
posao pa e doi poslije, bila je uvjerena u to. Bilo je nezamislivo da je nee
uspjeti nai. Umjesto nje, u prostoriju je ulo dvoje djece otprilike njezinog
uzrasta. Jedno od to dvoje jadnika bilo je u bolovima, lica podbuhlog od
tragova bia, te je tiho plakalo. Bakhita se saalila nad njom i prisjetila se
svoje male prijateljice koju je esto znala tjeiti. No, ova je mala robinja
patila sama, kao to je i Bakhita znala, u ovoj kui gdje su se ljudi tako
neljudski ponaali. Bakhita je zabrinuto pogledala prema vratima koja
su se zatvorila. Njezina sestra nije bila tu. Sruila se natrag na strunjau,
obeshrabrena, ogorena, izdana. Je li onda njezina sestra mrtva? Moda je
67

ubijena na cesti dok je zazivala svoju bebu? Opet ju je obuzela tjeskoba;

nezaustavljivo jecanje bez suza slomilo joj je srce.

Prila joj je nadzornica i dotaknula po ramenima: Budi tiho, rekla je. Bolje da ne izaziva nemir, ako ne eli biti premlaena do krvi. I zapamti, robovi ne smiju plakati. Ova je reenica izgovorena s gorkom ironijom koja
je otkrivala teke patnje te ene. Ona je takoer bila rtva ljudske zloe i
morala je potisnuti u sebi najljudskije od svih olakanja: tugu.
Bakhita je dala sve od sebe da prestane jecati. Ne, ne! Osjeala se bespomonom da se tome odupre, njezino e slabo srce prepuknuti i jo je
jednom utoite potraila u zazivanju smrti. Tada se niz njezine obraze
slila bujica suza i poela se osjeati bolje. Doao joj je san i povratio joj
snagu. To joj je bilo potrebno: oglasilo se zvono koje je oznaavalo da se
ve smrailo. Bakhita se ohrabrila, vraajui se fatalistikom duhu rezignacije duboko ukorijenjenom u njoj. Ustala je i otila do nadzornice
kako bi dobila naredbe. No, umjesto nadzornice, naredbe je primila od
one dvije ene. Kako bi stale na kraj ljenarenju robova ili, tonije, kako
bi im prekinule itekako zasluen odmor, dvije su ene znale ustajati prije robova da bi ih ulovile i kaznile. Neki okrutni ljudi u tome takoer i
sadistiki uivaju.
Bit e dobra za opsluivanje gospodarica, rekla joj je domaica. Isto su
joj prvoga jutra ponovile i te dvije ene. Od toga je trenutka njezin posao
bio oblaiti ih, eljati im kosu, stavljati parfeme na njih, hladiti ih lepezom,
posluivati do savrenstva, predviati njihove naredbe, pogaati im elje i
skakati na svaku njihovu zapovijed. No, nije bilo lako ugaati tim enama;
neprestano su se predomiljale i bile voene stranim egoizmom te neobuzdanim ponosom zbog kojega su uivale izlagati ponienjima i patnjama
one koje su u njihovim oima bili bezvrijedni, kao to su to bili robovi. I tako
su bievanja, maltretiranja i sve vrste kanjavanja bili svakodnevni.

Iako je Bakhita bila posluna, obzirna i ponizna, svejedno je bila dobro upoznata s bestijalnou tih dvaju ena... Kako se zovu, dame? Ba su dame!
Zvati ih divljim zvijerima bio bi predobar kompliment. Osim njih dvije, bio
je tu i general koji je dodatno komplicirao stvari te itavu situaciju inio neizdrivom.

Lude elje

Nakon nekoliko mjeseci Bakhita se naviknula na svakojake vrste stradanja, ali nije mogla ni zamisliti stravino muenitvo koje ju je oekivalo.
Unato ivotu punom boli i odricanja, iz djeteta je procvjetala u adoles68

centicu. Bila je zdrave konstitucije i otpornosti svojstvene pripadnicima

njezine rase. General ju je esto pogledavao, estitajui si na posjedovanju tako kompletne, savrene robinje. No, jednoga ga je dana dana ula
kako se povjerava supruzi:

Ta je robinja u redu i lijepo raste, ali... Bakhita nije dalje sluala, otiavi dalje svojim poslom. Toga poslijepodneva general ju je pozvao. Dola
je i kleknula, kako je bilo uobiajeno u toj kui. A tada, prisjeala se
Bakhita zadnjih godina svojega ivota, snano je zgrabio dijelove moga
tijela koji stre s prsa i poeo ih stiskati kao da su rublje na pranju. Onesvijestila sam se i do kraja dana putena na miru. No, sutradan i dva
sljedea dana uzastopce uinio je opet istu stvar. Uvrtao je moje siroto
bolno tijelo, a ja sam morala biti mirna i ne prigovarati, inae bih jo bila
i bievana.22

Bilo je to iskustvo koje ju je obiljeilo i Bakhita ga se nije mogla prisjeati

a da se ne pone tresti. Jedva se bila oporavila, kada je izbila jedna od
onih obiteljskih tragedija koje smo ve natuknuli. General se zavadio sa
suprugom, koja je uvijek i po svaku cijenu eljela biti u pravu. Prepirka
je prerasla u ustru svau, to je povrijedilo generalov ponos kao glave
kue. Izvan sebe od bijesa, jedva se susprezao da je ne udari. Kako bi
utiao gnjev, kao i obino u takvim situacijama, naredio je Bakhiti i jo
jednoj mladoj robinji da pou za njim. Stigavi na dvorite, naredio je
dvojici vojnika da srue dvoje djece na tlo i izudaraju ih tapovima dok
ne poplave. Bakkhita je po bedru dobila toliko puno udaraca da joj se
komad mesa pretvorio u duboku ranu koja joj je ostala za itav ivot.
Vlasnik je zadovoljno promatrao krvoprolie, uivajui u urlicima jadnih
rtava kao da se radilo o harmoninoj glazbi koja je smirivala njegov
gnjev. Dva sirota stvorenja odnesena su na svoje strunjae gdje su u bolovima ostale dulje od mjesec dana. Za itavo to vrijeme nitko im nije
dao ni mrvicu melema za rane. U deliriju izazvanom groznicom, Bakhiti
su se priviali strani duhovi koji su plesali pred njom te su je obuzele zastraujue none more i osjeala se okruena crnim mrakom. No,
usred svega toga, ponekad je mogla nazrijeti dvije zrake svjetlosti koje
su joj pruale bar malo utjehe: nadu da e pronai svoju sestru i mogunost bijega te povratka svojoj majci. ak i kad se oporavila, nastavila je
misliti o bijegu kao da joj je ta misao ucijepljena u um; esto je razmiljala o veeri kada je pobjegla s prijateljicom. Njezina bi sestra zasigurno
znala put natrag do njihovog sela i vie ih ne bi ulovili; a poslije bi, u
pustinji, moda opet ugledale onaj blistav lik. Jednoga je dana, ekajui
generalovu majku, poela priati drugoj robinji o svojem bijegu. Toliko
22 Summ. Doc., str. 374.

69

su se unijele u razgovor da nisu ule kad je ula gospodarica. Ova je ula

svaku njihovu rije i prekinula ih zlobnom primjedbom: Znai, dovoljno
ste hrabre da bjeite? Va je vlasnik sigurno bio prava budala. Nemojte
ni pomisliti da bi to ovdje ikada pokuale izvesti i ne nagovarajte druge
na to. Nastavila je bijesno govoriti: Mi nismo nikakve stare lude, i da
bih vam to dokazala, evo bievanja zbog izravne drskosti. Udarila je u
gong i pojavio se vojnik.

Smjesta joj noge okuj tekim lancem, to e sprijeiti bilo kakve loe namjere. Bakhita je poniena pola za vojnikom i vratila se polagano za
sobom vukui stvarno debeo lanac privren za desni gleanj. San o bijegu je iezno. Gotovo godinu dana taj joj je lanac nanosio bol i ometao
normalan hod, ali joj nije smio sprjeavati sveukupnu pokretljivost i usporavati je. Samo bi joj povremeno povremeno skinuli lanac, na gozbama u Alahovu ast, kako je propisano zakonima islama. U toj kui nitko
nije bio puten u miru. Tatina ena bila je bezgranina i traile su nove
naine kako bi je iskazale. Jednoga je dana generalova supruga dobila
novu zamisao. Imamo neke od najljepih robinja, rekla je svojoj svekrvi
pokazujui na Bakhitu i dvije druge robinje. Ali tko zna da pripadaju ba
nama? Ne nose nikakvo posebno obiljeje po kojem bi se isticale. Morat
emo im dati neto napraviti.
U pravu si, rekla je druga ena. Morat emo im dati neto napraviti.
Bilo je to moda i prvi puta da su se sloile oko neega. Naalost, radilo
se o jednoj barbarskoj stvari. Toga je poslijepodneva Bakhita uvela jednu staru enu u gospodarovu sobu. Jo se inila zdravom, ali joj je na licu
bio okrutan izraz. Moda je vjetica ili arobnica? Bakhita ju je vidjela
kako gospodaru pokazuje neke oslikane karte. Iako nije nita razumjela, Bakhitu je uznemirio predosjeaj novog stradanja. No, nije mogla ni
zamisliti to e joj se dogoditi. Gospodari su dugo razgovarali s arobnicom i gledali razliite uzorke te naposljetku odabrali jedan oko kojega
su se svi sloili. No dvoje je gospodara zapoelo novu raspravu: trebaju
li izostaviti lica robova ili ne? Svekrva je rekla ne, jer su lica prva stvar
koje e ljudi vidjeti i ne mogu se pokriti, barem ne na nain kako su se robovi odijevali. Nitko dotad nikada nije razgovarao o odijevanju mukih
ili enskih robova; zapravo, potpuna nagost bila je tipian znak ropstva.
Snaha je imala suprotno miljenje. Ti robovi, a osobito Bakhita, imali su
tako lijepa lica, lijepog oblika i izraajna, pa bi bilo pogreno unakaziti
ih. Upitale su i generala koji se sloio sa svojom suprugom-sve za mir u
kui. Nakon nekog vremena i svekrva je popustila, mislei kako e poslije biti u mogunosti promijeniti stvari. Jednom kada je odluka donesena,
odmah se pristupilo provedbi. Govorili su o tetoviranju. Taj barbarski
70

obiaj bio je rairen u raznim plemenima, kao to su Mangbettu, Sara i

drugi. Dadui iz unutranjosti nisu se nikada tetovirali i svaki puta kada
bi Bakhita susrela mukog ili enskog roba obiljeenog na taj nain, saaljevala bi ih. A sada je doao red na nju.

Trima mladim robinjama nareeno je da dou na dvorite. Vraara ih je

slijedila s dvama gospodaricama koje su nosile bieve.23 Tek to su onamo stigle, dvije snane robinje zgrabile su prvu crnu djevojku i sruile je
na tlo, vrsto je drei. Bakhita i druga djevojka zabrinuto su i ustraeno
promatrale. Vraara se sagnula i bijelim branom nainila oznake na tijelu djevojice koja je nijemo drhtala, nesvjesna patnje kojoj e biti podvrgnuta. Nainjen je uzorak koji su odabrale dvije gospodarice. Zatim
je vraara, zamahujui otrom britvicom, nemilosrdno pratila iscrtani
uzorak, zarezavi je otprilike ezdeset puta centimetar duboko. Robinja
je zapomagala, urlala i molila, ali bez koristi. Vjetica je nastavila svoj
posao. Nakon to ju je izrezala, otvorila je rane, natrljala solju radi dezinfekcije i tada ih njome napunila da bi rubovi rana zarasli deblji i oiljci
ostali trajni. Robinja se guila od greva koji su zatomili i njezine krikove. Sirotica se poela nekontrolirano tresti, osjeajui se kao da umire.
Gospodarice su ravnoduno promatrale kako ih njihova rtva moli za
milost i mislile samo na svoje zadovoljstvo kad njihovi prijatelji budu
vidjeli tri robinje tako lijepo ukraene. Ali Bakhita i druga crna robinja
nisu bile ravnodune. Drhtale su kao list na vodi pri pomisli da e proi
taj strani tretman. Obje su plakale i prije nego je zahvat zavrio, pale
su na koljena uz noge gospodarica, molei da ih potede. Dva su bijesna
udarca biem bila odgovor. Tada su zgrabili Bakhitu, priklijetili je uz tlo
i ponovili postupak jo ee nego prvi puta. Kada su je odnijeli na njezinu strunjau, napola iskrvarenu do smrti, na njoj su izbrojili 114 rezova:
est na prsima, ezdeset na trbuhu i etrdesetosam na desnoj ruci.
Nekoliko je dana bila u bunilu. Kao i preostale dvije nesretnice, imala
je strane, neizdrive greve, mmorena eu, u groznici i progonjena
nonim morama. Pa ipak, nitko im nije doao dati neto za olakanje
napadaja, gutljaj vode, pogladiti i utjeiti ih. Ispruena na strunjai kao
na tvrdom raspelu, Bakhita je prolazila svoje muenitvo u uasnoj samoi, bez imalo utjehe i nade u srcu, ali i bez mrnje i pobune. Nije znala
mrziti.
Nisu svi robovi preivjeli ovo igosanje. Nekoliko ih je podleglo sepsi
rana koje nisu zacjeljivale. Bakhita je imala dobru krv i oporavila se. Nakon dva mjeseca vratila se svojim robovskim poslovima, ukraena je23 Cf. A. Giovanditto, op. cit. (tetovaa iznakaenjem oiljcima), str. 142.

71

zivim uresima kojima su gospodari bili ponosni i zadovoljni. Prola je

jo jedna godina, duga godina u slubi tih tigrova, i sam Bog zna koje
je muke Bakhita prolazila, koliko su gorkih suza isplakale njezine oi,
otkrivajui duboku, neizrecivu tugu.

Nit vodilja

General se jednoga dana vratio kui i rekao supruzi i majci da se moraju

pripremiti na odlazak. Zato? Bakhita nije imala pojma. Je li moda bio
opozvan natrag u svoju zemlju? Ili je dobio prekomandu? injenica je
bila kako je morao ili elio otii iz Al Obejida. Neoekivana vijest nije se
dopala enama i opet se dogodila jedna od onih ve opisanih divljih scena. No, ovaj su puta robovi bili poteeni-ne uslijed suosjeanja nego
jer su gotovo svi trebali biti prodani i stoga biti u dobrom stanju ako se
eljelo postii dobru cijenu. Naposljetku, svialo se to njima ili ne, ene
su morale popustiti pred generalom i pripremiti se za odlazak. U kui
je vladala velika konfuzija dok su se pakirali kovezi. Gospodari su sa
sobom vodili samo deset robova. Bakhita je bila jedna od njih. Svi ostali
su bili prodani. Bakhita se nadala da e i ona promijeniti vlasnika, ali... S
tugom je gledala robove koje je zavoljela i s kojima je dijelila zajednitvo
u boli kako odlaze i ostavljaju je s ove dvije harpije, no uurbane pripreme, brojne naredbe i osjeaj privlaivosti koji imaju nove stvari odvratili
su joj misli i sprijeili tugovanje.
Krenuli su na put u samo nekoliko dana, s prtljagom natovarenom na
lea deva za koje su se robovi morali brinuti. Bakhita je putovala uz gospodare, spremna da ih poslui i otrpi nalete njihova gnjeva. Put im je
pokvario planove i uinio ih dodatno napetima te razjarenima. Neprestano su prigovarali, mrmljali, udarali robove-osobito Bakhitu koja im
je uvijek bila blizu. Temperature su bile tropske pa su odluili putovati
nou i rano ujutro kako bi se odmarali za neizdrivih dnevnih vruina.
Bakhita je prvi puta putovala na devi te je, unato neprestanim zahtjevima gospodara, uivala u novom iskustvu. Odozgo je gledala uokolo,
moda u nadi da e vidjeti svoje selo. Nije shvaala da se zapravo jo vie
udaljava od njega. Razmiljala je i o budunosti. Kamo ide? to je oekuje
u novoj zemlji? Koliko e trajati ovo zamorno putovanje, iako je s novim
panoramama bilo zanimljivije nego monoton ivot u kui. Kamo general
mora ii? Naravno, nije imala odgovor na ta pitanja, ali razmiljanje o
budunosti inilo je sadanjost podnoljivijom. U svitanje jednoga jutra
na obzoru se pojavio grad. Bio je to Kartum kojega je, kako smo rekli, izgradio Muhamed Ali. U to doba, otprilike 1883. godine, iako ve sjedite
72

Konzulata i Sudanskog apostolskog vikarijata, Kartum definitivno nije

bio dananji moderan grad koji stoji na tri istaknute toke utoka Bijelog
i Plavog Nila. Tih dana ondje nije bilo lijepih kua okruenih vrtovima s
bijelim zidovima s metalnim reetkama koje su omoguavale pogled u
bujno zelenilo. Nije bilo dugih, irokih i ravnih cesta s uzorkom poput
ahovske ploe, raskonih stabala, velikih stanova i impresivne katolike
katedrale to stoji meu palmama. eljeznica koja danas povezuje Kartum s Crvenim Morem i sudanskom unutranjosti nije postojala, kao niti
zrana luka to ga danas povezuje s itavim svijetom. Ono to je Bakhita
vidjela na obzoru bio je stari grad koji je, kao to emo vidjeti, bio gotovo potpuno razoren neto poslije. Taj je stari grad bio konglomeracija
malenih kua od blata, s 40000 stanovnika, ukljuujui Arape, crnce,
robove, Europljane i trgovce bjelokosti. Klima je bila nezdrava i sve je
vrvjelo komarcima i termitima, bijelim mravima koji unite kuu u vrlo
kratkom vremenu. Obitelji krokodila nastanile su se na rijeci, predstavljajui veliku opasnost za ljude koji su tamo dolazili i irei strah svojim
karakteristinim zagluujuim krikovima. Klima, insekti i prenapuenost esto su izazivali epidemije koje su odnosile mnogo rtava; ovo se
potvrdilo uredbom monsinjora Combonija,24 prvoga sudanskog vikara,
u jesen 1881., da se ne rasklapa odar u kartumskoj crkvi zbog velikog
broja pogreba. On je osobno doivio desetkovanje svojih misionara, a
iste te godine smrt je uzela i njegov vrijedan i svet ivot.

Generalova skupina ula je u grad i nala smjetaj u malome hotelu gdje

dame zacijelo nisu imale sve pogodnosti na koje su bile naviknute. Njihovo se loe raspoloenje jo vie pogoralo i upravo je Bakhita podnijela najvei teret toga. General je bio zabrinut te izazivao sve veu razdraljivost u ena koje nisu shvaale zato je takav. Shvatile su to tek dva
dana poslije, kada je objavio kako e-prema njegovim izraunima-morati prodati jo robova. Zadrat e samo one potrebne za putovanje. Kako se
moglo i oekivati, izbila je silna prepirka, ali general nije poputao i ene
su to morale prihvatiti. Valjalo je brzo pronai kupce, pa se general dogovorio s trgovcem ljudima. Robovi nisu nita sumnjali, ak ni Bakhita koja
je neprestano bila na meti one dvije zvijeri. esto se pitala hoe li morati
to podnositi itav svoj ivot? Kad bi samo mogla promijeniti stvari! Istina,
24 Monsinjor Daniele Comboni roen je 15. oujka 1831. u Limone sul Garda
(Brescia). Dana 6. rujna 1857. otputovao je za Afriku pogonjen velikim apostolskim
arom kako bi iskupio tamonje stanovnitvo. Godine 1867. osnovao je Institut za
Sinove Presvetog Srca Isusova, poznat kao Oevi Comboni, a godine 1872. Pie
Madri della Nigrizia. Dana 2. kolovoza 1877. postaje posveeni biskup i zatim odlazi
u Kartum s pet svojih sestara. Neumorno radi na osnivanju kranskih zajednica u
mnogim mjestima: Delenu, Al Obejidu, Berberu, Malbesu i Kartumu, u kojem je i umro
10. listopada 1881.

73

samo bi promijenila lanac, ali ak i mala promjena bila bi veliko olakanje.

Osim toga, je li mogue da su svi gospodari neovjeni poput ovih?

U mislima se vratila bivim gospodaricama. Istina, nisu je titile od gnjeva njihova brata, ali se nikada nisu tako loe odnosile prema njoj kao
ove dvije divlje zvijeri! A opet, s promjenom vlasnika moda e pronai
svoju sestru. Tko zna, moda je ovdje, u Kartumu! U gradu je bilo mnogo
robova. ivot je pun iznenaenja, ponavljala je. S tjeskobnom eljom u
sebi, naginjala se kroz hotelski prozor kada god nije bila pod nadzorom
te bi, zatiena zastorima, gledala svakog prolaznika na ulici, spremna
da preko niske prozorske daske skoi u sestrin zagrljaj, ako bi je prepoznala. No, svaki puta bi se s prozora maknula jo oajnija i tunija. Tree
je noi njihova boravka u Kartumu zaspala tjeei se sebi svojstvenom
vrstom fatalizma: Svijet je sainjen od gospodara i robova. Gospodari
su tu da izdaju naredbe, a ja, sirota robinja, ovdje sam da sluam. Oni
trebaju uivati, a ja patiti. Nije pravedno, ali stvari su takve kakve jesu i
moram prihvatiti svoju sudbinu. Pobuna ini patnju jo gorom, prihvaanje je ini manje bolnom. Bila je to dubiozna filozofija, ali ju je malo
smirivala. Osim toga, nikad je niemu boljem nisu uili. Spavala je itavu
no bez ijedne slutnje to e joj se sljedeeg jutra dogoditi. Probudila
se i zaula dvije ene kako se opet prepiru s generalom te se iznenadila
uvi opetovano spominjanje vlastitog imena. Nije mogla razabrati to
se dogaa i pomislila je da joj opet pripremaju neku novu patnju. Poela
je rasporeivati torbe za odlazak koji je trebao biti sutradan, trzajui se
na svaki zvuk u strahu da e biti pozvana na novu torturu koje su se u
obijesti mogle dosjetiti ove dvije okrutne ene. Nakon tri sata Bakhita je
pomislila da su se predomislile, kad ju je pozvao zastraujui glas starije
ene. Glas joj je zvuao ljutito i djevojica je zadrhtala.
General te oekuje ondje unutra, rekla je sarkastino-ironinim tonom.
Hajde... I sretno.
Bakhita ju je gledala kako ljutito odlazi, vjerujui da e sada ispatati
posljedice obiteljske prepirke i osjetila je slabost. Mislila je na tapove
kojima su je mnogo puta udarali i zbunjeno ula u prostoriju, spremna
prostrijeti se pred noge generala i moliti za milost. Zaudila se kad je
vidjela da je smiren. Ustani, rekao je, i poi za ovom gospoom. Vie
ne pripada meni.
Bakhita se nije ni pomaknula; otupjela, ostala kao prikovana uz generalove noge, mislei da ludi. Idi, ponovio je i, naklonivi se gospoi, otiao.
74

Oamuena, Bakhita se uspravila, pogledala gospou koja joj je prila

ljubazno se smijeei. Pomislila je da halucinira. Doi, rekla je ena
blagim glasom, bit e sve u redu, vidjet e! Bakhita je osjetila kako
joj se srce rastapa. Nikada nije ula tako sladak glas i tako utjene rijei.
Mislei da sanja, instinktivno je prihvatila njezinu ruku i pola za njom iz
hotela, kroz gradske ulice, pored straara od blata, nita ne videi, oparana glasom i osmijehom ove ene to su moda bili poput sjajnoga lika
koji se pojavio u pustinji. Stigli su do kue s kamenom fasadom, veom
i viom od ostalih. Crveno-bijelo-zelena zastava vijorila se na vjetru na
balkonu, privlaei Bakhitinu pozornost. Nikad prije nije vidjela zastavu.
To je talijanski konzulat, objasnila je ena. Kupio te je konzul da bi mogla biti slobodna. Konzul je dobar ovjek. Bakhita je sluala irom otvorenih usta i razumjela samo da je gospodar dobar ovjek. Nije poznavala
znaenje rijei konzul, no sada se zainteresirala. uvari ili posluga nosili
su njoj neobine uniforme, ali ih nije primjeivala. Ula je u palau i odmah bila odvedena u radnu sobu konzula Calista Legnanija.25

Dobro, rekao je ovaj gledajui crnu djevojku koja je u njega uprla straljiv, gotovo moleiv pogled. Pretpostavljam da si puno propatila. ak
su te i oznaili tetovaom, siroto dijete. No, dobro: vie ti nitko nee uiniti nita naao, nitko te nee udariti. Bit e dobra i posluna; pomoi
e domaici u kuanskim i raznim drugim poslovima i mnogo e uiti.
Ovdje e biti na sigurnom, mi emo se brinuti za tebe. Poslije e mi
ispriati svoju ivotnu priu pa emo vidjeti je li mogue pronai tvoje
voljene. Sada idi i budi sretna.

Bakhita je bila izvan sebe. Plakala je i smijala se, maleno joj je crno lice
preplavila srea. eljela je govoriti, ali glas nije izlazio. Kleknula je da
bi mu poljubila noge, ali ju je guvernanta brzo uspravila i povela sa sobom. Konzul ju je ganuto pratio pogledom. Dva sata poslije, Bakhita se
pojavila transformirana. Okupana i u novoj odjei koju je dobila od domaice-bijeloj tunici s crvenim obrubom koji je isticao njezino lice boje
ebanovine-poeljane prekrasne kovrave kose ukraene staklenim nakitom, perlama i sjajnim broevima, sa zlatnim narukvicama na rukama
i nogama.
25 Legnani se uvijek potpisivao kao Calisto sa samo jednim l. Roen je u Menaggiu 14. travnja 1852., a umro u bolnici u Aleksandriji u Egiptu 28. lipnja 1897. godine.
Trajno se nastanio u Kartumu krajem 1876., gdje je vodio nekoliko profitabilnih
poslovnih poduhvata. Kada je talijanska vlada odluila otvoriti konzulat u Kartumu,
odabrali su Legnanija. Calisto Legnani napustio je Kartum 1884. godine, u doba
napada Mehdija. Posljednji je Europljanin koji je preao pustinju Suakin-Berber prije
pada glavnoga grada. Izvor: zabiljeke koje je 19. kolovoza 1958. napravio o. Elias
Toniolo iz Kartuma, neprepravljeni tekst, u A. P. R.

75

Po prvi puta u svojem ivotu, Bakhita je svoje napaeno tijelo prekrila haljinom. ena ju je zadovoljno pogledala. Zaista je bila lijepo crno stvorenje,
elegantna i ugodna. Konzul je bio zadivljen vidjevi je toliko promijenjenu
kada mu je dola rei da je jelo gotovo. Bakhita je bila presretna, smjekala se i ljubila ruke guvernanti koja ju je dola pokupiti u hotel, otevi je
dvama okrutnim enama i unom generalu te je oprala, uredila i pruila
joj utjehu. Nije mogla prestati gledati samu sebe, dodirujui svoju lijepu
haljinu, grimizne trake, narukvice i perle. Sada se osjeala kao ljudsko bie
i uivala je u tome, zaboravivi sva svoja stradanja.
Nitko ti vie nee nauditi, nitko te nee udariti, rekao je konzul. Znai,
na ovom je svijetu ipak bilo dobrih ljudi, poput onih kod kue, u njezinom
selu. Ah, kad bi barem mogla sada vidjeti svoju majku i svoje voljene!

Poslije e mi ispriati svoju priu i vidjet emo je li mogue nai tvoje

voljene. Te su joj rijei odzvanjale poput slatke, harmonine glazbe. Da,
da, konzul e pronai njezine voljene, takoer i sestru, i smjesta e je osloboditi, ba kao to je to s njom uinio. Bit e dobra i posluna. Kako bi
i mogla biti zloesta prema nekome tko je bio tako dobar prema njoj! Bit
e dobra, stvarno dobra, posluna, jako posluna; konzul ne treba o tome
dvojiti. Kako bi pokazala svoju zahvalnosti, htjela mu je poljubiti stopala,
ali on nije htio ni uti za to, nije doputao, za razliku od generala. Toga joj
se dana sunce inilo sjajnije, nebo plavije, a kua velianstvena, praznina, radosna i puna smijeha. Veer je donijela jo jedno iznenaenje. Vie
nikada nee morati spavati na tvrdoj strunjai na podu, sada je imala
lijep, ist krevet s nogarima, kao to su bili kreveti prethodnih vlasnika.
Nije mogla vjerovati. inilo joj se previe lijepo da bi bilo istinito. No, im
je legla, osjeala se tako dobro da je vrsto zaspala, bez obzira na dan ispunjen snanim emocijama. No je provela mirno, snivajui slatke snove.

76

DRUGO POGLAVLJE

77

U kui veleposlanika
Moglo bi se oprostiti pitanje zato talijanski konzul kupuje robove. Nije
li njegova dunost donijeti malo civilizacije u tu zemlju? Upravo je to bio
razlog zato ih je kupio, da ih rijei njihove patnje te da uivaju u slobodi,
ako je to mogue i oni budu sposobni za to. Kada to nije bilo mogue, zadravao ih je za sebe i dobro se odnosio prema njima, ne podvrgavajui
ih poniavajuem radu i okrutnim kaznama. Njegov ih je primjer uio
shvatiti da su ljudska bia, ne puke stvari ili ivotinje. Radije je kupovao
djecu i mlade ljude, budui da su bili slabiji i manje sposobni othrvati
se svim nevoljama i boli. Kada je saznao da se general eli rijeiti nekih
robova ukljuujui i mladu djevojku, odmah je poslao nekoga da je kupi.
Sunce je naveliko sjalo kad se Bakhita probudila. Osvrnula se oko sebe,
dodirnula krevet, vidjela svoju lijepu haljinu kako visi i protrljala oi. Ne,
nije sanjala, doista nije sanjala. Vie nije bila s one dvije vjetice; bila je
kod konzula, s ljubaznom guvernantom koja joj se osmjehivala i priala
s njom vrlo blagim tonom, kako joj se nitko prije nije obraao. No, kad
je vidjela da se suneve zrake prosijavaju kroz zastore, ostala je malo
zbunjena. Kasnila je, zaspala; to e rei guvernanta? Loe je poelo, no
nitko je nije pozivao niti budio. Iskoila je iz kreveta, navukla haljinu
koja joj se toliko dopadala i odjurila potraiti guvernantu kako bi joj se
prostrla pred noge i molila oprost. No, ova ju je tek pozdravila uz srdaan osmijeh i zaustavila prije nego je poela govoriti. Rekla je: Sirotice,
bila si tako umorna! Pustila sam te dulje spavati jer ti je bio potreban
san. Ne brini, pomoi e nakon to jede. Bakhita je bila zapanjena uvi ovo i poela je plaui ljubiti enine noge. Tako je zapoeo njezin novi
ivot u toj kui gdje je svima postala omiljena zbog svoje poslunosti,
potovanja prema drugima, krotkosti i skromnosti.
Konzul je elio uti njezinu ivotnu priu. Kada i kako je bila oteta? to
misli, gdje se nalazi njezino selo? A pleme? No, Bakhita je mogla dati
samo openite naznake. Kao to znamo, ok joj je poremetio sjeanje te
je pamtila tek malo detalja o mjestima na koje su je odveli nakon otmice.
Nije imala predodbu o trajanju tog stranog putovanja. Nije se mogla
sjetiti ni svojega imena, kao niti imena lanova svoje obitelji, a nije znala
ni kojem plemenu pripada. Zatim je putovala s karavanom koja je ila
posvuda, obilazei razna sela i skupljajui robove. A kada je poslije pobjegla s malom robinjom, tko zna u kojem su smjeru krenule i koliko su
dugo hodale? Naposljetku je stigla u Al Obejid, ali kojim putem i nakon
koliko dana? Umjesto da konzulu da bilo kakvu naznaku odakle je dola,
78

Bakhita je govorila o tegobama kroz koje je prola. Konzul je naredio istragu na temelju Bakhitinih tjelesnih karakteristika, ali, unato viekratnim
pokuajima, rezultata nije bilo. Nada da e opet nai svoju obitelj nije umrla, ve je postajala sve slabija, a Bakhita se-odana svojem fatalizmu-pomirila s time. Bila je smirena i u dobrom stanju. Posao koji je obavljala nije
bio iscrpljujui i vie nije morala trpjeti bievanja, strahove od batinanja
tapom, stalnim prijetnjama, prijekorima te zlokobnim i arogantnim nadzorom. Konzul joj je bio poput oca, a guvernantu je jako voljela. Bakhita je
imala osjeaj da joj guvernanta iskazuje ljubav kao nekad vlastita majka.
Nikada nije pomislila da bi mogla imati ovakvu sreu. Svejedno bi povremeno osjetila jaku elju prema neem bezgraninom to nije mogla objasniti, ali joj je bilo potrebno kako bi osjetila potpuno zadovoljstvo. Bila je
to udnja sv. Augustine: Boe, stvorio si nas za sebe i naa srca nemaju
spokoja dok ne nau svoj mir samo u Tebi.
Ova ju je nostalgija obuzimala osobito naveer kada bi se, nakon zavretka svih poslova, odmarala u tihoj samoi iroke terase kue. Gledajui
tada u zvjezdano nebo i Mjesec koji je obasjavao grad svojom blijedom
svjetlou, pitala bi se: Tko je vlasnik koji nou osvjetljava sve te zvijezde i gasi ih u svitanje? Tko zapovijeda da se ujutro pojavi zlatna sunana
kugla, a uveer je skriva? Mora da je moan i dobar. Tko je to? Moda
onaj svijetlei lik koji sam vidjela na osvijetljenom pustinjskom nebu?26
Tog se prizora jo uvijek ivo sjeala. Da ga bar jo jednom mogu vidjeti,
uzdahnula je, poklonila bih mu se i zahvalila. Njezina je dua eala za
Bogom, no jo joj nitko nije o Njemu govorio. Nije znala za nijednu religiju.
Nikome nije padalo na um pobrinuti se za due robova, ak ni konzulu i
guvernanti, moda zato to je dugo razdoblje koje su proveli u poganskim
zemljama oslabilo njihovu vjeru ili je ak uinilo ravnodunom, a moda i
zato to bi poduavanje Bakhite bilo jako teko. I tako je Bakhita ostala u
tami, iako je u njoj gorjela elja za svjetlou.

Vrijeme je brzo prolazilo. Bakhita je izrasla u prekrasnu, snanu i gracioznu mladu enu u kojoj nitko ne bi prepoznao sirotu, divlju i izmuenu robinju kakva je nekad bila. U njezinom se izrazu lica odraavala
nota melankolije, poput lica drugih koji su proli velike patnje, ali je
esto bilo ozareno i smijekom. Njezina blaga narav, sazrela kroz bol,
pokazivala se u blagosti, osjetljivosti, razboritosti i dobroti. Njezinim
su se odlikama divili svi lanovi kuanstva kojima je Bakhita postala
veoma draga. Smatrali su je lanom obitelji. Iz svega toga proizlazila
je jedna misao utjehe: Bakhita je izvrstan primjer pripadnika crnake rase prema kojem se postupalo strano loe, ali je sauvala sve ka26 Cf. Memorie..., ms. op. cit., str. 22.

79

rakteristike zdrave ovjenosti koja, iako nesvjesno, ivi ivot potujui prirodne zakone. Stoga je ona ivi dokaz svjedoanstava sv. Tome
Akvinskoga - naime, onima koji ive u skladu sa prirodnim zakonima
koji su urezani u srcu svake osobe Bog im alje njihova anela kako bi
ih prosvijetlio. Guvernanta joj je esto govorila o Italiji, moda kako bi
ublaila nostalgiju to bi je povremeno obuzimala u elji da ponovno
vidi svoju zemlju. Bakhita je sluala pozorno i sa zanosom. Zakljuila
je da su svi Talijani sigurno dobri ljudi jer nisu krali djecu niti drali
robove. Nakon tih razgovora, privuena nevidljivom silom, izlazila bi
na balkon i s ljubavlju promatrala tu lijepu talijansku trobojnicu. Zatim bi se zagledala u daljinu, proeta eljom da vidi tu blagoslovljenu
zemlju u kojoj djeca ne bivaju otimana iz zagrljaja majinske ljubavi.

Brodarov sin

Konzul se ve neko vrijeme inio zabrinut.27 Bakhita je to zamijetila, ali

nije mogla dokuiti razlog. ivot u kui i gradu mirno se nastavio, no u
zraku se dao naslutiti nagovjetaj uznemirujuih dogaaja. Konzul je u
potpunosti bio svjestan situacije u Sudanu nastale uslijed strane intervencije i okrutnosti poinjenih od strane onih to su iskoritavali domicilno stanovnitvo i inili im naao. Ve smo govorili o tim najcrnjim
stranicama u povijesti Sudana. Bilo je normalno da e zla kob ujediniti
potlaene u nasilnu reakciju. Isto je tako prirodno da e pospjeiti formiranje nacionalne svijesti meu bezbrojnim plemenima koja su eljela Sudan opet vratiti Sudancima. U Kordofanu je Muhamed Ahmed, sin
brodara Abdulaha, postao sredinja toka te reakcije. Tih je dana prema
drevnoj sudanskoj legendi dobio titulu Mahdi, to znai onaj kojega alje
Alah. Zapravo, ta legenda govori da e Alah oivjeti svojeg Mahdija kako
bi jo jednom oistio svijet od izopaenosti nevjernika te je precizno rekla da e taj boji poslanik biti Muhamed Ahmed, sin Abdulahov. Svrha
ove legende bila je jo vie poveati ugled brodarovom sinu nego ga je
27 U vezi ovog njegovog ponaanja i Legnanijevog naknadnog burnog povratka u
Italiju, u svojim Memoarima (Memorie) Bakhita potvruje: Prolo je vie od dvije
godine bez ikakve promjene; tada je konzul zbog ozbiljnih dogaaja opozvan u
Italiju. Razni biografi povezuju ove ozbiljne dogaaje s neredima izazvanim pobunom Mahdija. Dr. Massimo Zaccaria prouavao je nazonost Talijana u Africi te je
zapisao: Ozbiljni dogaaji koji su nastupili u ivotu Calista Legnanija vjerojatno su bili
vie osobne naravi. Legnanijev povratak u Italiju ustvari se poklapa s propadanjem
njegovih poslova koje je vodio njegov brat Isidoro... In nota margine alla biografia di
M. Giuseppina Bakhita - pro manus., u A. P. R.
Razlog bi mogao biti u tome to je pored velikih gubitaka nakon nestanka nekih
(teretnih) brodova na Nilu nakrcanih kauukom, nastao i potpuni zastoj trgovine uslijed unutarnje pobune. Pismo monsinjora Sogara gospodinu Perolariju, talijanskom
konzulu u Kairu, 12. travnja 1883., S. G. I., Arch. Amm. 1883., b. 13, f. 4, cc. 600.

80

dotad uivao zbog svoje reputacije kao veliki asket, budui da je mladost proveo u molitvi i kontemplaciji kao uenik slavnoga eika arifa.
Ova je reakcija stigla iz krugova vjerskog idealizma, ali je njezin stvarni
cilj bilo osloboenje zemlje od uzurpatora. Ustvari, godine 1881. Muhamed Ahmed poeo se aliti zbog nepotenja nevjernika, pod ime je
razumijevao sve strance i svakoga tko nije vjerovao u njegovu boansku
misiju. Oni koju su vjerovali, a njih je bilo mnogo, oformili su vojsku. U
Kairu su podcijenili ovu opasnost te su na Mahdija slali ekspedicije koje
je on s lakoom svladavao. U meuvremenu, Mahdijev je ugled rastao, a
njegova je vojska marirala na glavni grad. Konano je 1883. guverner
Kaira poslao regularnu vojsku na Mahdija. No, zbog nedovoljne izvidnice, zavrila je u umi gdje je, umirui od ei, bila napadnuta i pokoena do zadnjeg ovjeka. Egipatski je guverner ponovno imenovao
engleskog istraivaa Gordona za glavnoga guvernera Sudana28, no bilo
je prekasno; Mahdijeva vojska marirala je na Kartum.29 Svjestan to e
se dogoditi, konzul je odluio otii u Italiju. Kada je Bakhita to saznala,
osjetila nezauzdan poriv da vidi zemlju o kojoj je toliko sanjala; no, kako
bi se usudila i pitati konzula da je povede sa sobom? I kako bi napustila guvernantu koja je bila tako dobra prema njoj? Pa ipak, nije mogla
odoljeti sili to ju je privlaila zemlji iz snova, koja ju je opinila svojom
tajanstvenom fascinacijom. Morala je donijeti odluku. Pripreme za odlazak bile su dobrano u tijeku i nije bilo vremena za gubljenje. Bakhitina
elja u potpunosti ju je obuzela te je ova prevladala svoju plahost i otila
zamoliti konzula da je povede u Italiju. Konzul ju je u udu pogledao i
rekao da ponovi svoj zahtjev. Bakhita ga je jo jednom izgovorila, s jo
vie gorljivosti.
Ali zato eli ii u Italiju? pitao ju je zapanjeno.

Da je vidim, odgovorila je mlada djevojka, moleivo ga gledajui.

Da je vidi? I onda, to?

A onda... Ne znam... Ali, nemojte rei ne, gospodine.

28 Charles Georgie Gordon: roen u Woolwichu 28. sijenja 1833., umro kao muenik
u Kartumu 26. sijenja 1885. Gordon je ostvario blistavu vojnu karijeru, napredovao od
porunika do brigadnog generala. Godine 1874. imenovan je guvernerom Ekvatorijalnih provincija i dobio zadau organizirati sudansku unutranjost te u potpunosti zauvijek obustaviti trgovinu robljem. Njegovo je djelovanje na vojnom, upravnom i ekonomskom podruju grubo prekinuto vrlo ozbiljnom pobunom koju je vodio naoruani
prorok Muhamed Ahmed koji se proglasio Mahdijem odnosno onim kojeg vodi Bog te
je poveo itav Sudan u pobunu. Izvedena je invazija i zaposjedanje Kartuma, a Gordon
je slavno pao u masakru u guvernerovoj palai 26. sijenja 1885. godine. Tisak ga je
proglasio nacionalnim muenikom. Cf. Luigi Messedaglia, Uomini dAfrica, Bologna,
Licinio Cappelli, Editor, 1935-XIII, str. 87 i 272.
29 G. Vantini, Crisi... u Gentes, 1956., op. cit., str. 448-449.

81

A to ako se vie nikad ne vratim u Afriku?

Tada u biti u vaoj lijepo zemlji! uzviknula je Bakhita, lica ozarena

radou.

Konzul nije mogao shvatiti ovu udnu elju mlade crnkinje, niti kako je smogla hrabrosti da ustraje u zamolbi. Obino je vrlo plaha i krotka. Razmislit
u, odgovorio je i poslao je van. Bakhita je otila puna nade. Nije rekao
da, ali nije rekao ni ne; to je dobar znak, rekla je samoj sebi. Sada e o
tome razmiljati. Trebat e strpljivo ekati. Kratko poslije, otila ga je jo
jednom pitati, a zatim je samu sebe zaprepastila i treim odlaskom, uslijed
neodoljivog poriva kakvog nikad prije nije osjetila. Ta gotovo praznovjerna
ustrajnost utjecala je na konzula te je naposljetku pristao. Bakhita je drhtala
od sree te se bacila pred njega kako bi mu poljubila noge.

Jaui deve od Kartuma do Suakina

Koncem 1884. nekolicina ih je na devama napustila Kartum, neposredno prije nego su Mahdijeve snage napale grad. Prema nekim povijesnim
zabiljekama, Calisto Legnani bio je posljednji Europljanin koji je preao
Berbersku pustinju prije pada Kartuma koji se zbio 26. sijenja 1885.
godine.30
30 Roberto Almagi, op. cit., str. 888.

82

Konzul je poslije saznao da su Mahdijevi vojnici te veeri uli u glavni

grad, odrubili glavu guverneru Gordonu na stubama palae te opljakali
konzulat, pritom masakrirajui i odvodei sa sobom robove te zatim zapalili itav grad. Kada je dva dana poslije dvama brodovima stiglo vojno
pojaanje iz Egipta, zatekli su samo tinjajue ruevine. Da Bakhita nije
ustrajala na odlasku s konzulom...

Kako ne bismo mislili na onu boansku nit to ju je vodila? Putovanje

konzula i njegove skupine nije bilo udobno, ali za Bakhitu je predstavljalo uitak. Zasigurno nije bilo nimalo poput dugih putovanja u karavani
pod prismotrom onih razbojnika, niti poput puta iz Al Obejida u Kartum
na kojem su ene bile u neprestanoj patnji, pod bievima uvijek spremnima za udaranje i ostavljanje tragova na njihovim jadnim leima.

Sjedei na devi natovarenoj prtljagom, mogla je uivati u krajoliku i novim stvarima koje su usput susretali. Ili su uz Nil do Berbera, a zatim
otili ravno u pustinju, u smjeru Suakina. Put u Suakin, pristup koji su
sve vie ometali koraljni grebeni, bio je stara ruta za Crveno More, a sada
ga je zamijenila 45 kilometara udaljena luka u Sudanu. Nova luka u potpunosti izgraena ljudskom rukom podignuta je izmeu 1904. i 1908.
u potpuno pustinjskom podruju. Temelji su bili dovoljno duboki kako
bi omoguili pristanak svih vrsta brodova, a posjedovala je i suvremenu
pristaninu opremu.31

Pustinjska vruina i jednolinost nisu predstavljali problem za Bakhitu,

osobito zato jer je na devi imala suputnika s kojim je razgovarala o svojim
razmiljanjima i srei koju je osjeala. Bio je to mlad i ivahan crni djeak
kojega je konzul spasio par dana prije i koji je trebao otii nekim njegovim
prijateljima iz Genove, vlasnicima jednoga hotela. Djeaku je Bakhita odmah postala draga i, kako je bila starija od njega, ona ga je pazila kao mala
majka. S njima je putovao i konzulov prijatelj, Augusto Michieli. On se vraao svojoj obitelji. Put od Suakina do Genove nije trajao kratko kao to je
to danas sluaj, ali je bio miran i pun fascinantnih stvari za Bakhitu i mladoga djeaka. Nikada nisu vidjeli toliko ljepote, niti su zamiljali tako prekrasne stvari. Ostali su bez rijei od oduevljenja pri pogledu na zalaske
sunca, a Bakhita se pitala: Tko je taj gospodar tako moan da nebo oboji
tim velianstvenim bojama? Tko on moe biti? Puna divljenja prema tom
tajanstvenom Biu, osjeala je kako Ga eli voljeti i pokloniti Mu se.
Nakon dugog putovanja, ukazala se oaravajua ligurska obala... Njezino
mnogobrojno cvijee, maslinici, zelenilo, krajolik ukraen malenim seli31 Cf. Jean-Pierre Greenlaw, The Coral Buildings in Suakin, Oriel Press Stockfield,
London, Boston, str. 16.

83

ma to su se zrcalila u morskoj povrini ili bila ratrkana po obroncima i

u sjeni planina, smijeei se na proljetnom suncu. Brod se bliio svojem
odreditu. Vidjela se luka u Genovi, ponosne ljepote, dominirajui prekrasnim zaljevom. Bakhita je bila oarana i nije mogla prestati gledati
u sve oko sebe. Bila je to Italija, zemlja o kojoj je sanjala, nadala joj se,
voljela je ne znajui zato. Poeljela je kriknuti od sree, ali nije mogla grlo joj se stegnulo od silnih dojmova i poela je plakati. Crni ju je djeak
pogledao, jako zauen. Nije shvaao da ljude velika radost esto natjera
u pla prije nego velika bol. Brod se usidrio i otpoela je zbrka uobiajena za svaki dolazak.32

I Bakhita je pomagala s prtljagom. Luka je vrvjela aktivnostima, ali dvoje

crnake djece nije prolo nezamijeeno. Mnogi su se ljudi zaustavljali i
radoznalo gledali naoitu crnu djevojku tunih oiju i slatkoga osmijeha
te mladog crnoga djeaka koji joj se privijao uz haljinu da se ne izgubi
dok su ili za dvojicom mukaraca bronane puti nakrcanim paketima.

Darovan

im su izali iz luke, doekala ih je gospoa Turina Michieli, supruga konzulova prijatelja. Bakhita je ganutljivo promatrala ponovni susret pun emocija.
I ona bi se tako ponijela kad bi mogla opet vidjeti svoju obitelj. Preplavio ju
je val nostalgije; usne su joj poele drhtati. Konzulovi prijatelji radoznalo su
promatrali crnog djeaka. Mnogo pozdrava, uuzvika i komplimenata upueno je malom afrikom djeaku koji ih je u strahu gledao, ne razumijevajui
nita od toga; obeanja da e dobro postupati s njime i uiniti ga lanom
obitelji, razmjena novosti, uljudni razgovori i zatim je crni djeak trebao
poi s njima. Bakhita ga je zagrlila, ohrabrujui ga kao mala majka te s boli
u srcu gledala kako odlazi. Tunoga lica, patila je kao kad je morala ostaviti
svoju prijateljicu malu robinju i jednako tako dvije crne djevojice koje su
s njom prole agoniju tetoviranja. Crni se djeak osvrnuo, stisnutoga grla,
kako bi joj jo jednom mahnuo. Nikad je vie nee vidjeti, ali e se zauvijek
sjeati njezine dobrote i ak je u mislima pomijeati s vlastitom majkom.
Konzulov je glas prenuo Bakhitu te je pourila razvrstati privremenu prtljagu. U Genovi e ostati samo jednu no. Sljedeega dana krenut e za
Padovu. Naviknuta na ivot s vlastitim jadom, Bakhita je nehajno nastavila
32 U Lukoj arhivi Genove obavljeno je istraivanje kako bi se u registru putnika
brodarske tvrtke Rabbatino pokuao nai toan datum dolaska Bakhite i njezinih
suputnika (Calisto Legnani, Augusto Michieli i afriki djeak) iz Suakina. Pregledane
su razliite povijesne arhive u Genovi i izvan Ligurije, no zasad istraivanje nije dalo
rezultata. Svrha tog istraivanja jest da potvrdi datum za koji osobni ali i vjerski izvori
pokazuju da je morao biti u travnju 1885.

84

sa svojim poslom te je, ekajui veeru, gledala kroz prozor. Mirno su more
milovale posljednje zrake sunca koje je nebo i vodu obojalo grimiznim tonovima. Brodovi usidreni u luci u daljini izgledali su poput bljeteeg kamenja. amci naikani uz obalu ili neujno klizei po valovima. U to je doba
dana zaljev oaravaju, sa svojim ugodnim malim selima uz more i vilama
uokvirenim zelenilom i cvijeem. Cesta nie bila je vrlo prometna. Mlada je
djevojka sa zanimanjem gledala u sve te ljude, toliko razliite od njezinog
naroda. Tada je s uenjem otkrila-bez obzira hodaju li lagano ili ubrzano,
imaju li togod obaviti ili se etaju sanjarei-da svi nose odjeu. Bilo joj je
to neobino jer je naviknuta da su neka plemena potpuno razodjevena, a ovu
je odjeu smatrala udnom u usporedbi s dugim bijelim arapskim haljama,
tunikama od lanenog batista ivih boja te haljinama i suknjama pletenih od
vlati trave. Gospoa Michieli, zadovoljna suprugovim povratkom i elei
im prije razmijeniti vijesti, otila je s njim ravno u svoju sobu, ne pridajui nimalo pozornosti ni Bakhiti ni malome crnom djeaku. Kada su se
spustili na veeru, Bakhita je za nju bila iznenaenje te ju je pogledala s
radoznalou. Da, primijetila ju je meu svom onom prtljagom, a takoer se sjeala jo jednoga crnog djeteta, djeaka. Je li ovaj moda bio s
njom? Gdje je nestao? Tko je bila ta mlada afrika djevojka? Postavljala
je mnoga pitanja. Konzul joj je objasnio i rekao da je djeak ve otiao.
Zatim se poalila suprugu da joj ovaj nije doveo Morettu (crnu djevojku)
kao konzul svojim prijateljima. Toliko je jo o tome priala da se konzul
osjeao gotovo primoran dati joj Bakhitu.
Tako je dobra, rekao je. Obeaj mi da e uvijek biti dobra prema
njoj. Gospoa Michieli dala je sva potrebna jamstva i Bakhita se nala u novoj obitelji. Konzul ju je nevoljko napustio, ali je bio uvjeren da
ju je ostavio u dobrim rukama. Bakhita je s gorinom gledala odlazak
mukarca koji ju je spasio. Dobro je postupao s njom i doveo je u Italiju,
udovoljivi njezinom neobinom zahtjevu, nakon to je bezuspjeno pokuavao pronai njezinu obitelj. eljela mu je zahvaliti, ali je bila toliko
uznemirena da nije mogla izustiti ni rijei. Nadala se da e ga opet vidjeti, ali vie ga nikad nije vidjela niti ula ita o njemu.33
Zapravo, znamo da je Legnani nakon jo jednog razdoblja kao konzularni agent u Suakinu, preminuo 28. lipnja 1897. u Egiptu, u bolnici u
Aleksandriji.34 No tko bi se zamarao prenoenjem te vijesti sirotoj crnoj
djevojci? Dobrota gospoe Michieli ju je tjeila te je, posluna i pomirena
sa sudbinom, opet pronala svoj mir.
33 Cf. Memorie..., ms. op. cit., str. 20.
34 Cf. o. Elias Toniolo, op. cit., str. 2.

85

U Zianigu s obitelji Michieli

Gospodin Augusto Michieli, njegova supruga i Bakhita predveer su stigli u Zianigo u pokrajini Mirano (Veneto), gdje su posjedovali vilu. Na
ulazu je sjedila ena s tanjurom juhe. Mirno je jela sve dok nije ugledala
Bakhitu, kad je prestraena ispustila licu i utrala u kuu kriajui se.
Neka su se djeca prestala igrati i pobjegla viui da je stigao crni vrag.
Povici su privukli ljude, koji izali van osjeajui istodobno radoznalost i
strah. Bilo je mnogo metea dok su Michielijevi objanjavali da ona nije
vrag, nego siroto afriko dijete koje je mnogo propatilo. Bakhita nije razumjela venecijanski dijalekt pa je mislila da su svi sretni to vide vlasnike te se sretno osmjehivala.
Prvo su joj prila djeca, od kojih su je ona odvanija poela dodirivati
kako bi vidjela hoe li im prsti pocrnjeti. Zatim je bilo kao da je kraj svijeta: sva su se djeca sjatila oko nje, dodirujui je po koi, zatim i ene koje
su bile jo radoznalije od djece.
Sirota se Moretta zatekla usred radoznalog gurkanja, zagluena povicima, komplimentima i pitanjima na koja, naravno, nije mogla odgovarati.
Gospoa Michieli i suprug jedva su je odvukli kroz vrata koja su za sobom urno zatvorili. Ljudi su ostali dugo stajati pred vilom, promatrajui i razgovarajui, a zatim se rasprili. Pria se proirila: Pojavila se
afrika djevojka, crna kao ugljen.
Ta je vijest doprla i do kue gospodina Illuminata Checchinija, moda
ba preko njegovih dvojice sinova koji su zajedno s drugima otili vidjeti
Bakhitu. Svi su bili uzbueni.

Ve je bilo kasno uveer pa je gospodin Checchini ostao prenoiti, no

sljedeeg je jutra prvi je posjetio vilu gdje su ga doekali uobiajeno srdano, budui je bio poput lana obitelji, pazei na njihove financijske
interese tijekom vlasnikovih dugih izbivanja.
Nakon tople dobrodolice i kratkog izvjea o poslovnim aktivnostima,
ovaj je dobar ovjek s nestrpljenjem ekao vidjeti je li vijest istinita, no
nije bilo potrebe da se raspituje jer je Moretta (Bakhita) ula, nosei pismo.

86

Kua sestara u Miranu Veneto otvorena je 1903. godine kao ogranak kue matice. Cilj sestara bila je skrb o vjerskoj, kulturnoj i profesionalnoj formaciji mnoge
djece i mladih djevojaka iz okruga u podruju Bronta. Sestre su odmah otvorile
nekoliko radionica za krojenje, ivanje koulja i bluza, pletenje, vez i krojake
popravke. U njima se poduavalo 200-250 djece i mladih djevojaka koje su ondje
ostajale do dobi za udaju. Poslije je otvoren novicijat kako bi se u njemu spojile
kue matice u Fonzasu, Trevisu, Adriji, Chioggi i Veneciji. Upravo se ondje majka
Bakhita, u tiini i molitvi, daleko od uurbanosti rada na porti i drugih poslova u
domainstvu, pripremala izrei svoje konano Da. Ustvari, 10. kolovoza 1927.,
pred velikim je raspelom, zajedno sa svojim sestrama, zvonko izgovorila rijei
propisane formule u koju je poslije uloila vlastitu krv i meso po svetosti svojeg
ivota.

87

Raspelo u crkvi u Miranu gdje je majka Bakhita poloila svoj

doivotni zavjet.

88

Znai, istina je? uzviknuo je, ustavi se nudei ruku na rukovanje. Stajao je tako, gledajui je bez ijedne rijei, sve dok mlada ena nije nestala
iza vratiju. Gospodin Michieli mu se glasno nasmijao i pozvao ga da sjedne te mu u cijelosti prepriao sinonji dogaaj, kratko mu ispriavi to
zna o Bakhiti.
Dobro je napravila to ju je ovdje dovela, siroticu! s emocijama je komentirao gospodin Checchini. Bog e je blagosloviti za taj in dobrote.
Rei u joj to, ja u joj rei. Razmiljajui o tome koliko bi je njezina
obitelj eljela vidjeti, skupio je hrabrosti zamoliti bi li je smio taj dan
pozvati na ruak. Gospodin Michieli je dopustio te je ovaj kratko poslije
toga slavodobitno otiao zajedno s Morettom. Malo je potrajalo dok nisu
stigli do njegove kue jer su svuda du puta bili ljudi koji su je eljeli
vidjeti i uvjeriti se da doista ima crnu kou. U dananje doba, kad smo
naviknuti vidjeti ljude svih boja koe, iznenauje takvo ponaanje ovih
dobrih ljudi, ali ako se sjetimo da su u to vrijeme mnoge nacije i kontinenti jo uvijek bili proeti legendama i misterijima, prirodno je da je
prizor autentine crne djevojke izazivao snaan dojam. tovie, Bakhita
e biti sredite mnogo bunije scene od ove, kao to emo vidjeti.
Bakhita je stigla u kuu Checchinijevih u pratnji ljudi koji su se nepozvani natiskali u veliku prostoriju u prizemlju koja je u to doba sluila kao
kuhinja, blagovaonica i dnevna soba. Evo nae Morette, rekao je gospodin Checchini svojoj supruzi i djeci, napola preneraenima i napola
prestravljenima.

Ovo je moja supruga, moja djeca, moje bebe, nastavio je, predstavljajui svoju obitelj Bakhiti.
Vie je shvaala iz njegovih gesta nego iz rijei te se nasmijeila. Zatim
je podignula ruku kako bi pomilovala djeaka od otprilike sedam godina
koji je stajao kraj nje, no ovaj se u strahu odjurio i skrio se iza majinih
skuta. Bakhita se nije uvrijedila i dalje se smijeila dok je Checchini nastavio priati sve to je saznao o njoj, uljepavajui priu. Pozvao sam je
na ruak, odjednom je rekao svojoj supruzi koja se doimala kao da je u
transu. Ta je objava izazvala mete poput eksplozije: supruga je odmah
mobilizirala sve svoje sinove i keri i zapoela pripreme za ruak kao da
je stigao lan kraljevske obitelji. Na Checchinijev zahtjev, ljudi su se polako razili pa se u velikoj kuhinji opet moglo disati. Dok je voda kljuala
u loncima i peklo se meso u penici, djeca su-osobito mlaa-prilazila
Bakhiti, ali bez osmijeha i ne usuujui se dodirnuti je, okirani njezinim
guturalnim glasom. Ona pak nije razumjela venecijanski dijalekt.
89

Tijekom ruka razgovor se vodio vie gestama popraenim povicima,

kao da je Bakhita gluha. Naposljetku je gospodin Checchini sveano izjavio: Ova sirota djevojka nema nikoga; Michielijevi je vole, ali su prezauzeti poslom. Volio bih da je smatramo lanom nae obitelji, kao da vam je
sestra. Postupno e nas nauiti razumijevati i tada emo je morati tjeiti
i initi je sretnom. I neka vam jo ovo kaem, ona je sirota dua koju nam
je Gospodin poslao. Svi su se sretno sloili s njegovim rijeima i od toga
je dana Bakhita osjetila da je okruena istinskom ljubavlju.

I
llumintao Checchini, poznat kao Gospon Stefano Massarioto

90

Obitelj Checchini
Tko je bio taj ovjek koji je Bakhitu pustio u svoje srce i svoj dom? vrst
i aktivan katolik koji nije radio nikakve ustupke kompromisima ili udio
za potovanjem drugih, nego je bio odista galantan ovjek, poznat i cijenjen ne samo u Zianigu i Miranu, ve diljem regije Veneto.35 Roen je
u Salzanu, u regiji Veneto, kada je ondje upnik bio otac Giuseppe Sarto,
budui Papa sv. Pio X. Izgleda nikada nije zavrio vie razrede osmoljetke ni polazio srednju kolu nego je bio samouk. Kroz praksu je stekao
poslovne vjetine te je bio privatni agent i radio u matinom uredu u Miranu. Na toj je funkciji sluio raznim bogatim obiteljima pored Michielijevih i kardinala Sarta, tada ve izabranog za venecijanskog patrijarha,
za kojega je upravljao rentama domainstva patrijarhije.

esto su ga traili savjet, a posjedovao je i istinski duh milosra i nesebinosti te pomagao svima koji su mu se obratili, osobito siromanima. Svirao
je orgulje u crkvi u Zianigu kamo se preselio otprilike 1870. te je vodio
zbor i ravnao njime, oduevljen to liturgiju moe uiniti prikladnijom. Kao
desna ruka upnog sveenika, gorljivo mu je pomagao u svim poslovima.
Organizirao je dva hodoaa s monsinjorm Manderom: jedno u Rim i drugo u Loreto, sudjelujui u oba s velikom predanou. Bio je vjet govornik
i odlikovao se zdravim razumom, pa su ga upni sveenici esto pozivali da
dri vjerske konferencije u okolici. Te je konferencije vodio na svojem duhovitom i ivahnom venecijanskom dijalektu te uvijek uspijevao zadrati interes i potovanje velikog mnotva koje bi mu po zavretku uzvratilo toplim
pljeskom. Njegova se revnost protezala i na pisanje na dijalektu, ali ivoga
stila i s dobrom dozom humora. Napisao je niz lanaka u lokalnim novinama
u kojima je stigmatizirao zlo i promovirao dobrotu. Obiavao je rabiti pseudonim Paron (Gospon) Stefano Massarioto, pod kojim je i bio poznat.
Mnogi nisu ni slutili da je njegovo pravo ime Illuminato Checchini. Ne znam
koje je godine napisao roman objavljen u Glasniku svetog Antuna (Messagero di S. Antonio) u Padovi. Na svojem radnom stolu imam posljednje
izdanje toga romana objavljenog 1934. ini se da je prije njega objavljeno
nekoliko drugih edicija. Naslovljen Nino Gobo galantuomo (Nino Gobo,
astan ovjek), ovako ga opisuje:
Praktian vie nego povijesni roman, napisan u Massariotovom dijalektu.
35 Cf. Livio Vanzetto, Paron Stefano Massarioto - La crisi della societ contadina nel
Veneto di fine Ottocento, Ed. Odeonlibri, Vicenza, svibanj 1982.

91

U predgovoru daje glavne naznake o sadraju: Napisao sam ovaj slab

roman kako bih ljudima dao do znanja to je astan ovjek: netko tko
se kloni svih zamka koje vrebaju posvuda u ovom modernom drutvu.

Oenio je Clementinu Zanetti iz Venecije s kojom je imao petero djece:

tri sina i dvije keri. Najstariji sin, Giuseppe, poslije je oenio neaku
kardinala Sarta, na oduevljenje obitelji Checchini. Preselivi se poslije
u Padovu kako bi ondje odgojio djecu, lluminato je bio jedan od najrevnijih promotora pobonosti udotvorcu svetom Antunu Padovanskom.
Marljivo je pisao u asopisu Glasnik svetog Antuna i, koristei svoj
pseudonim, stvorio kratko djelo Il Massarioto, lanak koji je zvao
svojim mjesenikom. Na nesreu, nije uivao u dugom ivotu. Umro
je u sjeni svojeg voljenog svetita 11. travnja 1904. u dobi od 66 godina. Svibanjsko izdanje Glasnika svetog Antuna komemoriralo ga je na
sljedei nain:

ILLUMINATO CHECCHINI POZNAT KAO PARON

STEFANO MASSARIOTO

Prologa utorka, 11. travnja 1904., u ranim je jutarnjim satima ovaj iznimni 66-godinjak blago u Gospodinu usnuo. Dobro poznat diljem itave
regije Veneto, proveo je itav borei se za katolike vrijednosti, u emu je
bio skroman ampion, iako je u potpunosti zasluio taj naslov. Nije imao
visoko formalno obrazovanje, ali je bio obdaren najiznimnijom prirodnom genijalnou te istinskom i dubokom kranskom pobonou te
je znao ljudima pruiti veliku pomo, ispravljajui poroke i loe navike,
pokazujui im put koji treba slijediti i nain kako ga slijediti, predvodei
vlastitim primjerom i instruirajui svoje mnogobrojne sluatelje ivom i
duhovitom rijei. Njegovi lanci u novinama, kratkim djelima i mjeseniku Il Massarioto distribuirani su diljem Veneta. Preko svega toga stekao je popularnost s kojom se samo rijetki mogu mjeriti, toliko velikom
da su i gradska zvona najavljivala njegov dolazak te bi ga pozdravljali
povici mnotva ljudi koji bi prekidali svoj posao samo da bi poli za njim
i posluali to im ima rei. Bio je neumoran promotor pobonosti udotvorca svetog Antuna Padovanskog i mnogo je uinio za prosperitet
naih aktivnosti. Stoga na ovaj nain ispunjavamo svoj dug zahvalnosti,
odajui posljednju zahvalu tom predragom i nezaboravnom ovjeku te
istodobno preporuujemo svim naim saveznicima da mole za njegovu
blagoslovljenu duu, kako bi zadobio slavu koju zasluuje po svojem
gorljivom katolikom ivotu i po svojoj aktivnoj i potpunoj pobonosti
Svecu udotvorcu.
92

Ovo je ukratko profil ovjeka koji je, kako emo vidjeti, odigrao najvaniju ulogu u Bakhitinom ivotu te se ispostavilo da je odista bio instrument Providnosti u njezino ime.

Novi ivot s obitelji Michieli

Obitelj kojoj je Bakhita otad pripadala bila je ona Giovannija Augusta

Michielija, roenom Venecijancu. U matinom uredu Gradskog vijea
Mirana registriran je kao zemljoposjednik. No njegova je profesija prevoditelj te je u tom svojstvu mnogo putovao. U Africi, gdje smo se susreli
s njime, bio je ne samo prevoditelj nego i poslovni poduzetnik, poput
veine Europljana koji su tamo ili. Oenio je Mariju Turinu, roenu u
Sankt Peterburgu, koju je vjerojatno susreo na jednom od svojih putovanja. Marija je bila protestantica ili pravoslavka, no vjenanje je obavljeno prema katolikom obredu, uz uobiajeno obeanje da e se djeca
odgajati u skladu s katolikom vjerom. Mjesto vjenanja nije poznato;
moda je obavljeno u Parizu, gdje je 1879. roen najstariji sin Karlo koji
je umro kao dijete. Roditelji su s nestrpljenjem ekali drugo dijete koje
je na svijet dolo 1882., no traginim je spletom okolnosti drugi sin Ivan
bio mrtvoroene. I dalje su se nadali da e im jednoga dana obiteljsko gnijezdo biti obdareno. Neka bude djevojica! zaeljela je gospoa Michieli. I elja joj se ostvarila 3. veljae 1886. kada je roena lijepa
djevojica, na veliku radost ukuana, osobito Bakhite. Moda se sjeala
radosti koju je osjeala kada se rodio njezin mali neak kojega je tako
jako voljela? Sretna je vijest telegramom dojavljena ocu koji je u tom trenutku bio na poslovnom putovanju. No, njihova se radost uskoro pretvorila u uznemirenost, kada se novoreene, ionako osjetljivo, razboljelo.
Bakhita se nije micala od kolijevke i pokazala se od dragocjene pomoi
majci. Gospodin Checchini pomogao im je tako to je upisao dijete u knjigu roenih u ime djetetova oca i osiguravi da ga se odmah krsti kod
kue, budui da nije moglo biti odneseno u crkvu. Uz neprekidnu brinu
skrb dojene je ojaalo, oporavilo se i naposljetku ozdravilo. Ceremonija
krtenja obavljena je 16. svibnja i stariji sveenik nadjenuo joj je ime
Alica Alessandrina Augusta. Kuma joj je bila gospoa Italia Fontanella
iz Venecije. Bakhita je nastavila brinuti se za dijete koje je u kui dobilo nadimak Mimmina; to je ime kojim emo je nazivati u naoj prii.

93

Zianigo-upna crkva u kojoj je krtena Mimmina

Stanovnici Zianiga naviknuli su se na Bakhitu i putali su je u miru. Uvijek im je bilo drago vidjeti je, smijeili joj se, uputili pokoje pitanje kad bi
je susreli u prodavaonici, ali ju je bilo teko razumjeti, to je sprjeavalo
bilo kakav dulji ili sadrajniji razgovor. Kojim je jezikom govorila Bakhita?
Dobro pitanje. Tko bi znao? Umjesto nekog odreenog jezika, bila je to
mjeavina, zbrka dijalekata iz razliitih zemalja kroz koje je prola i razliitih gospodara kojima je pripadala, a sada je bio pridodan i venecijanski
i talijanski. S lakoom je nauila venecijanski dijalekt, moda zato jer su
ga govorili svi u kui i izvan nje. Gospoin je jezik zapravo bio mjeavina
engleskog i ruskog, talijanskog i venecijanskog. Gospodin Augusto Michiele bio je jedini koji je razumio Bakhitin jezik jer je u Africi proveo prilino
puno vremena. Jasno je kako je u toj kui vladala izvjesna zbrka kada se
radilo o jeziku; no, s Mimminom su svi govorili na venecijanskom pa ga je
i Bakhita tako uspjela nauiti, razumjeti i biti razumljiva drugima.
94

Michielijeva vila stajala je na provincijalnoj cesti koja je povezivala Mirano i Padovu, u predgrau Zianiga. Do nje je vodila lijepa aleja obrubljena
drvoredom. Kkrasne biljke meu kojima je i magnolija to jo uvijek postoji radile su sjenu u vrtu. Iza vrta nalazilo se dvorite s trijemom, konjunicom i mjestom za vlasnikovu koiju. Ta je vila (ili, kako su je zvali,
palazzina) bila uobiajen primjer kue srednje klase toga razdoblja. U
prizemlju se nalazila soba za primanje posjeta iz koje se moglo ui u jo
tri sobe s poploanim podom. U stranjem je dijelu bila kuhinja, ispred
koje se nalazilo stubite za prvi kat na kojem su prostorije bile istog
rasporeda kao u prizemlju. Pored ovoga, iznad trijema bila je Bakhitina
soba, divna i prozrana, s mirisom cvijea koje se uspinjalo zidom sve
do njezina prozora. Namjetaj je bio jednostavan ali otmjen; maleni bijeli krevet, komoda s ladicama u kojima je Moretta uredno drala stvari
koje je dobila od konzulove guvernante i gospoe; male darove koje je
dobivala za proslava kada bi prijatelji dolazili Michielijevima u posjet;
ormar za njezine haljine te noni ormari sa svjetiljkom koju gotovo nikada nije palila. Briga za njezino maleno kraljevstvo inila joj je veliko
zadovoljstvo! Koji kontrast u odnosu na smrdljive prostore u kakvima je
ivjela godinama!
Nakon to se rodila Mimmina, njezina je kolijevka stavljena pored Bakhitina kreveta; poslije ju je zamijenio djeji kreveti. Bakhita je bila veoma
sretna to je u njezino ljupko gnijezdo dolo to malo stvorenje koje je
uvala majinskom njenou. Namjetaj u drugim sobama bio je u stilu
tipinom za to razdoblje, uz nekoliko otomana i egzotinih predmeta:
tipine afrike sitnice, preparirana zmija te ivotinjska krzna na podu.
Zidovi su bili ukraeni slikama krajolika, bistama crnaca od ebanovine i
portretima lanova obitelji, a na prozorima su bile veliki zastori od damasta te zavjese s ipkastim naborima.
Bakhitino jedino zaduenje bilo je brinuti se za Mimminu kojoj je postala toliko draga da ju je zapravo voljela vie nego vlastitu majku. Svakoga
bi je dana Bakhita vodila u etnju, nadzirala je dok se igra, zabavljala je
i uvala. Bakhita nije mogla vjerovati da ivi s ljudima koji je vole te da
95

vodi miran ivot. Osjeala se iznimno zahvalnom svojim vlasnicima koji

su bili tako dobri prema njoj te je jako voljela malenu djevojicu koja ju
je podsjeala na njezinu vlastitu blizanku, neaka i brau.

Zianigo-Vila Michieli-Bakhitina soba

U nastojanju da se donekle odui za dobrotu koju su joj iskazivali, postala je sve aktivnija, velikodunija i odanija. Gospoa Michieli ju je odijevala u tunike i remenje arkih boja. Kosu su joj resili srebrni broevi, a
na uima bile dvije dugake zlatne naunice koje su vjerojatno bile dar
konzula ili Michielijevih. Kada god bi gospodin Augusto iao u Mirano
ili se vozio s obitelji koijom, scenu bi uljepavala i Bakhita, koja je u
tim prigodama uvijek nosila lijepu grimiznu haljinu i prugastu earpu.
Bila je prekrasna i elegantna te je privlaila zadivljene poglede i pozornost prolaznika, kojima je sama pridavala jako malo pozornosti. Dani
su Bakhiti mirno i radosno prolazili, osobito kad bi vodila Mimminu u
etnju i dobila doputenje posjetiti Checchinijeve, gdje su je uvijek doekivali s ljubavlju.
96

Mama, mama, dola je naa sestra Bakhita! vikale bi keri gospodina

Illuminata im bi je ugledale.

Te su rijei na usnama deset- i dvanaestogodinjakinje izgovorene tako

razdragano i srdano, ganule Morettu i u njoj izazivale osjeaj da je dola kui, vlastitoj obitelji. Poljupci i zagrljaji zacjeljivali su njezino srce
poput melema na rani. Gospodin Checchini bi za Bakhitu i Mimminu odmah pripremio ukusnu zakusku. A djeca bi uvijek dizala graju oko svoje
sestre Morette, no njihovo bi ponaanje bilo rezerviranije i s odreenom
dozom zbunjenosti. Kada se Gospon Stefano kasnije vratio kui, dobrodolica bi bila buna. Njegov je karakter bio od onih to jednostavno
mora eksplodirati u povicima, komplimentima i srdanim komentarima. Taj je dobar ovjek elio i formalno usvojiti Bakhitu, no procedura
je obilovala tekoama. Takoer je elio crnoj djevojci dati najvei dar,
kransku vjeru, te je traio najbolji nain za to.

Kao to smo ve vidjeli, Bakhita nikada nije upoznala nijednu religiju.

Neki bi pogreno zakljuili da je idolopoklonik ili muslimanka, no ona je
isticala: Nisam znala nita o idolima. Samo sam gledala u zvijezde, tako
prekrasne gore na nebu, u sjajno sunce, i ponavljala samoj sebi: volim
Onoga tko je stvorio sve te udesne stvari.36
Svjetlo istine ne bi mogla nai ni u kui Michielijevih. Gospodin Augusto, iako krten, bio je ravnoduan prema vjeri. Gospoa Michieli, kako
znamo, nije bila katolkinja te je zapravo bila neprijateljski raspoloena
prema katolianstvu do te mjere da bi Bakhiti zabranila ii u crkvu kada
bi vodila Mimminu u etnju. Gospodin Checchini znao je za to i bilo mu
je ao. esto bi nalazio izgovor povesti kakvog uenog sveenika u posjet
Michielijevima te zapodjenuti religijsku diskusiju s namjerom da preobrati gospou Michieli i uzdrma ravnodunost gospodina Augusta, ali
svi njegovi napori pokazali su se uzaludnima. No, sada nije htio izgubiti
Morettu. Znao je rei: Misionari rtvuju svoje ivote da spase due. Trebamo li mi onda pustiti da nam izmakne ova djevojka koju nam je Bog
poslao? Ve je razradio plan kad je vrag naotrio svoje rogove. Gospodin Augusto nedugo je nakon povratka u Afriku pisao svojoj supruzi da
mu se odmah pridrui u Suakinu, gdje je kupio hotel. Bakhita je s nelagodom primila vijest da mora napustiti Italiju o kojoj je dugo sanjala i
za kojom je udjela, gdje se osjeala tako smirenom. Vie se gotovo nije
nadala da bi mogla opet nai svoju obitelj te nije bila sretna vratiti se na
mjesto na kojem je toliko propatila, na mjesto gdje postoji opasnost da
36 Summ. Doc., str. 346, Pismo majke Genoveffe (De Battisti) gospoici Idi Zanolini
11. travnja 1947. u kojem citira svjedoenje majke Dai Zovi koja izjavljuje: Jednom
sam pitala dragu novakinju je li se ikad molila idolima... na to je odgovorila gore
citiranim tekstom.

97

jo jednom padne u ruke pljakaima. Opratajui se s obitelji Checchini

koju je smatrala vie svojim roenima nego obitelji sebi pretpostavljenih, plakala je i patila kao da je jo jednom otimaju od voljenih.

U Suakinu

Bakhita je bila u agoniji gledajui kako s vidika nestaje prekrasna talijanska obala, ista ona koju je dvije godine prije pozdravila s neopisivom
radou, zemlja koju je tajno ljubila iskazujui potovanje poput osobe
koja obavlja vjerski ritual. ak je i sada slala poljupce s palube broda.
Mala Mimmina ju je oponaala, oito nita ne shvaajui, nesposobna da
podijeli njezine osjeaje. Hoe li se ikada vratiti, tko zna? Nije izgubila
nadu, no u meuvremenu nije mogla svladati tugu. Jedina joj je utjeha
bila malena djevojica koja ju je sve vie voljela. Po dolasku u Suakin,
Bakhita je svoje vrijeme provodila uvajui Mimminu i radei u hotelskom baru. Pitoma kao i uvijek, naviknula se na novi ivot; njezina uroena dragost i odanost uinila ju je Bojim darom efovima. No, u srcu
joj je i dalje bila enja za mirnim ivotom u Zianigu, divnim vremenima
kad je uvala Mimminu i prisjeala se svojega sela, majke, svih koji su je
voljeli, konzula, guvernante i svih dogaaja iz njezina tunog i bolnog
djetinjstva. Nedostajali su joj Checchinijevi, u ijoj je kui ponovno osjetila obiteljsku ljubav.
Novi joj ivot nije bio miran. Vie se nije mogla u tiini posvetiti malenoj djevojici; trebalo je obaviti mnogo stvari te je ak i nou morala
dokasna raditi u baru, meu ljudima raznih rasa i stupnja brazovanja,
esto s Mimminom koja joj se privijala uz skute. U baru se nije osjeala smirenom, ondje je esto dolazila u kontakt s pokvarenim i pijanim
mukarcima, ali ju je spaavalo njezino jednostavno i suzdrano ponaanje te je kasnije napisala: Nitko se nikad nije usuivao ne iskazivati
mi potovanje.37

Zacijelo ta injenica nagovjetava posebnu zatitu s nebesa? Moda ju

je onaj sjajan lik iz pozadine titio od moralnih opasnosti, kao to ju je
obranio od divljih zvijeri u pustinji? Misterij! Nakon mjeseci provedenih
u hotelu, posao gospodina Michielija postajao je sve uspjeniji te je ovaj
odluio prodati svoje talijansko imanje i trajno se nastaniti u Suakinu.
Kada je Bakhita to saznala, skoro ju je srce izdalo. Zbogom, Italijo! Vie je
nee nikada vidjeti. Netko bi mogao rei: Nije li Bakhita mogla napustiti
Michielijeve i vratiti se da ivi s Checchinijevima koji bi je doekali irom
37 Cf. Summ. D. t., str. 145, paragraf 303.

98

rairenih ruku? Na nesreu, ne bi to mogla uiniti zbog tadanjih zakona u Africi koji su takoer bili na snazi i u nekim europskim dravama.
Bakhitu je kupio konzul koji je nije nikada formalno otpustio iz ropstva,
budui da bi za osobu poput nje, samoj i nemonoj, sloboda bila fatalna.
Tako je i dalje bila u vlasnitvu konzula, da bi zatim postala vlasnitvo obitelji Michieli koja je zadrala sva prava nad njom kao njihovom robinjom.

Nit

Gospodin Augusto je organizirao povratak svoje supruge u Italiju zajedno s djetetom, kako bi prodala njihovu vilu i zemlju, uz pomo gospodina
Checchinija. Bhakita je patila u sebi, ali se prepustila situaciji, voena svojim fatalizmom: gospodari su tu da daju naredbe, a ona, robinja, tu je da
slua. Mimmin odlazak pogodio ju je dok joj je eljela sve najbolje. Kako je
plakala kad joj je pripremala prtljagu! No nitko je nije zamjeivao. Dan je
odlaska. Sve je spremno; brod e isploviti za samo nekoliko sati.

Toliko je mnogo stvari koje eli rei gospoi da ih prenese njezinoj dragoj
talijanskoj obitelji! Ali rijei joj nisu dolazile, a gospoa je tako zauzeta.
Mrmlja neto Mimmini, no to siroto dijete moe rei? A sada je vrijeme
da se poe u luku; sve su torbe spremne, ali se dogaa neto nepredvieno: Mimmina se ne eli odvojiti od Morette. Ne pomau ni prijetnje ni
obeanja. vrsto se drei za Bakhitin vrat, plae, vriti i dobiva ivani
napadaj zbog kojega su drugi u strahu za njezino krhko zdravlje.
Sat otkucava. Nema vremena za gubljenje. Gospoa bijesno nabrzinu ubacuje neto Bakhitinih stvari u koveg i oni odlaze. Ubrzo nakon toga dolazi
red i na Bakhitu da krene za Italiju.

Kako moemo imati ikakve dvojbe u vezi te tajanstvene niti? Malo-pomalo, Bakhita se oporavila od zapanjenosti uslijed naglog preokreta situacije.
Znai, vraa se u Italiju? Ne sanja to? Ne, zaista je na brodu koji je ve
isplovio iz luke i jedri preko voda Crvenoga mora.

Preplavila ju je neopisiva radost od koje je drhtala, ali je mudro uspjela

prikriti je, od straha da ne uzruja gospou koja je ve bila ljutita, a moda
i ljubomorna zbog Mimmina ponaanja. Malena se djevojica oopravila od
napadaja, spavajui u Bakhitinom naruju i vrsto stiskajui njezinu ruku
kako ih ne bi razdvojili. Moretta ju je milo gledala, a kada se gospoa za
trenutak udaljila, sa zahvalnou ju je obasula poljupcima.
Njoj je dugovala sreu zbog povratka u Italiju gdje je znala da e joj srce
pronai mir. Gospoa, koja se dotad ve smirila, razgovarala je s Bakhitom
99

o stvarima koje moraju napraviti u Zianigu kako bi brzo dovrile posao i

vratile se u Afriku. Povratak...!
Bakhita ju je sluala i povlaivala, ali je u sebi razmiljala kako se nikad
ne eli vratiti u Afriku. Zato? to moe uiniti? Nije znala, ali je to osjetila
duboko u sebi, dapae, bila je sigurna da e ostati u Italiji. Prisjetila se ranih dana ropstva, kada je s tjeskobom traila svoju sestru koja je bila oteta
prije nje, kako joj je esto dolazila misao da ivot nosi mnoga iznenaenja.
Neka od njih je ve iskusila.
Ovaj je put bio neto to nikad ne bi pomislila, apsolutno zaprepaujue.
I tako je bila uvjerena da e se dogoditi neto drugo i ona e ostati u Italiji
unato svim planovima.

Vjera koja pomie planine

U Zianigu su bili sretni opet vidjeti Morettu. Najsretniji od svih bio je

gospodin Checchini, koji je zbog nje stalno osjeao grizoduje, zato to
se prije odlaska u Afriku nije pobrinuo za njezinu vjersku naobrazbu.
Sada je mogao zaboraviti na to grizoduje. No, nije se zavaravao u vezi
tekoa koje ga oekuju u provoenju toga nauma.
Prva je tekoa bio jezik. Znamo da Moretta nije govorila neki odreeni
jezik, ve mjeavinu afrikih dijalekata. Od venecijanskog je dijalekta razumjela samo rijei potrebne za svakodnevnu uporabu. Zatim je tu bila
njezina inteligencija koja je, iako dobra, bila nedovoljno razvijena te stoga nespremna za shvaanje i prouavanje takvih viih istina.
Jo uvijek nije znala itati i pisati, a dola je s kontinenta koji je prilino
drugaiji od naega, kada se radi o nainu kako se stvari obavljaju, po
svojim obiajima, mentalitetu i civilizaciji. Tko bi mogao imati volje i strpljenja da je pokua poduiti vjeri?

Druga, i moda najvea, tekoa bila je gospoa Michieli koja je praktino bila ateist. Hoe li dopustiti da njezina robinja prigrli katolianstvo?
I hoe li je osloboditi kako bi dobivala poduku? Ta su pitanja muila
Checchinija, ali im nije dao da ga odvrate od cilja. Imao je veliku vjeru,
vjeru koja je doista bila u stanju pomicati planine, kao to to govori
evanelje.
Mislio je Bakhiti dati maleno metalno raspelo.38

38 Nakon smrti majke Bakhite, predstojnica Schija dala je ovo raspelo Idi Zanolini
kojega sada pokorno uva jedna od njezinih neakinja.

100

Raspelo koje je gospodin Cecchini dao Bakhiti

101

Kad ga joj je uruivao, pobono ga je poljubio i zatim pokuao objasniti

da je Isus Krist, Sin Boji umro na kriu za nas.

Moretta ga je pozorno sluala smijeei se, a zatim i sama poljubila

raspelo, na Cecchinijevo zadovoljstvo. Boe, molio je u sebi, sada si s
njom i ako je eli, nai e naina da je ima.

Ne znamo to je Bakhita shvatila iz gorljivog objanjena ovog dobrog

ovjeka. Ne znamo nita o nainima na koje Bog odabire komunicirati s
duama drugih ljudi. No, injenica je da je Bakhita zauvijek zadrala to
malo raspelo. Poslije e priznati: Nisam znala to je to, ali me tajanstvena sila navela da ga skrijem, za sluaj da mi ga gospoa eli oduzeti. Dotad nisam nita skrivala jer nisam ni bila vezana uz bilo kakav predmet.
Sjeam se kako sam ga potajno gledala i u sebi osjeala neto to ne znam
objasniti.39 Moda je osjetila kako gospoa ne bi dijelila Checchinijevo
miljenje? Ipak, smatram da bi ona s naklonou gledala na taj mali kri,
budui da je i sama bila kranka te je stoga, zbog savjesti i odanosti,
nastojala biti vjerna obeanju da e odgojiti djecu u skladu s naelima
katolike vjere. Ustvari, uila je Mimminu Oe na, Zdravo Marijo i Slava
Ocu. Moretta je te molitve nauila prije Mimmine te je rekla: Ne znajui
za Boga niti to znae te rijei, u dui sam se dobro osjeala kada sam ih
ponavljala. I ne samo da sam ih izgovarala ujutro i naveer s Mimminom
u njezinoj sobi, ve i nekoliko puta preko dana, pa ak i na ulici i u vrtovima u koje sam ila s djetetom.40

Vrijeme je brzo prolazilo i gospoa Michieli nije uspijevala prodati imanje. Kupci se nisu urili te su odugovlaili pregovore.41 Pred kraj 1888.
morala se vratiti u Suakin kako bi raspravila o tome sa svojim suprugom. Da bi smanjila trokove putovanja i bila u mogunosti brzo se
vratiti, sa sobom je povela samo Mimminu. Bakhita je trebala ostati s
Checchinijevima, koji su bili vie nego zadovoljni zbog toga. Gospodin
Checchini ve je prije toga razradio plan: organizirao je da se Bakhita
upie u Pio Istituto dei Catecumeni (kola za vjersku izobrazbu) u Veneciji koju su vodile Sestre kanosijanke. Ondje bi bila voljena, pomoglo
bi joj se da pone stjecati vjetine potrebne enama te bi-to je elio
vie od svega-strpljivo bila poduavana vjenim istinama kako bi i ona,
39 Summ. D. t., str. 270-271, paragraf 626-627.
40 Cf. Ibidem, str. 93, paragraf 193.
41 U ugovoru o hipoteci iz Conservatoria di Padova - potpisanom i ovjerenom itamo: Zabiljeka br. 1382 - 636 od 21. srpnja 1888. koju je proveo notar Pantoli di
Noale br. 2707 19. srpnja 1888
Michieli Giovanni Augusto, prije Giovanni ili Piergiovanni, po opunomoenici svojoj
supruzi Turina Mariji, prodaje Bertonu Giovanniju (poznatom kao Lovo): Mirano, u
okrugu Zianigo... (zatim slijedi popis prodanih nekretnina)... u A. P. R. .

102

siroto neuko stvorenje, bila sposobna klanjati se Bogu i veliati Ga. No,
kako je gospoa Michieli eljela da Bakhita stanuje u njegovoj kui, bilo
je netaktino dati joj takav prijedlog. tovie, znao je da e se gospoa
protiviti u vezi vjerskih instituta te je oekivao prigovore na trokove
koji bi iznosili samo neto manje od trokova njezina putovanja u Suakin. Stoga je bio spreman platiti sve izdatke. to sve ne bi uinio za spas
te due? Kao vjernik, dugo se molio sa svojom obitelji za boansku pomo, a zatim pun povjerenja otiao gospoi Michieli, iznio svoj prijedlog,
oprezno i s puno takta, te ponudio da e se pobrinuti za sve praktine aspekte Morettina upisa na Institut. Gospoa nije bila oduevljena
Checchinijevom zamisli te ga je otpravila rekavi da e jo razmisliti o
tome. Dobri je ovjek zajedno s obitelji uznemireno ekao odgovor pa
je nastupilo veliko olakanje kada je gospoa odgovorila potvrdno. Njegove su molitve postale zahvale i gospodin Illuminato pokrenuo je stvari kako bi se bez daljnjeg odlaganja Bakhita mogla upisati na Institut.

Katekumenski institut

Kada je Bakhita 1888. upisana da bi primila vjersku poduku, Katekumenski

institut je postojao ve etiri stoljea (osnovan je 1557. godine). U svojim
Memorie Venete erudit Giambattista Gallicciolli istie: Katekumenat i kasnije krtenje odraslih u Crkvi u Venetu u uporabi je od najranijih vremena
osnutka Venecije. Crkva je osjetila obvezu pobrinuti se za mnoge nevjernike: Turke, idove, svakojake inovjernike i izmatike koji su doli na ove obale bilo kao rezultat poslovanja ili ratovanja. U to je doba njihova poduka bila
povjerena gorljivosti upnih sveenika, a provodila se po upama. Broj nevjernika koji su u Veneciju stigli kao posljedica pada Carigrada 1453. preao
je svaku mjeru, nastavlja Gallicciolli, i otad su venecijanski vjernici osjetili
veu potrebu no ikad za mjestom na kojem se mogu okupljati, poduavati i
prihvaati takve ljude na krtenje. Sveti Ignacije osjetio je istu takvu potrebu u Rimu te je od pape Pavla III dobio odobrenje da otvori Katekumensku
kuu za idove. I tako se novi Rim na moru-pria se nastavlja-brinuo
ne samo slijediti svoj Rimljanski primjer, nego je i proirio djelovanje te
ukljuio konvertite iz svih regija i naroda. U doba venecijanskog duda Lorenza Priulija, 21. listopada 1557., uz pristanak patrijarha Vincenza Dieda,
po prvi puta su se okupila sedmorica istaknutih graana kako bi pomogla
tom projektu i uobliila njegov prvi Ustav. Na blagdan Svih svetih izrazili su
dobrodolicu prvim katekumenima u unajmljenoj kui u upi svetih Ermagora i Fortunatusa.
103

Uz odobrenje Consiglio dei Dieci, potrebna je bila kongregacija sastavljena od klerika, dostojanstvenika i graana koji bi savjetovali, suraivali i osigurali sredstva te upravljali itavim projektom. 42

Venecija-Pio Istituto dei Catecumeni

No, nije dugo potrajalo prije nego se kua koju su pribavili pokazala
nedostatno velikom za smjetaj katekumena obaju spolova iji je broj
narastao preko vie nego se moglo i sanjati, nakon pobjede Venecije nad
42 Storia dei Tentori - svezak X, str. 361 i Confessioni e lettere con notizie storiche,
objavljeno za 300. obljetnicu fondacije Pio Istituto dei Catecumeni iz Venecije, Tipografia G. B. Merlo, 1857.

104

Turcima 7. listopada 1571. Stoga je 30 dobroinitelja kupilo veu kuu

koja i danas postoji, u ulici San Gregorio. Do nje se od Grand Canala stie
preko Campo della Madonna della Salute (Gospa od zdravlja) i mosta
istog naziva. Impozantna graevina odmah se vidi s Rio Ter, poznatoj
kao Rio dei Catecumeni, otpoetka s rasporedom prostorija zasebno za
mukarce i ene u dva odvojena krila u sredini spojenih oratorijem posveenim svetom Ivanu Krstitelju. Godine 1727., kako kae pria, iznova
je sagraena, i to veih dimenzija, prema nacrtima dobrog arhitektonskog ureda Giorgia Massarija.43

Glavni oltar oratorija ukraen je panelom Leandra Bassana koji prikazuje Spasiteljevo krtenje. Iste je godine pored crkve podignuto i prvo
svetite otvoreno za javnost u ast Gospe lasaletske. Napoleonski vihor
1789. nije potedio ak ni sekularni i velikoduni Institut kojemu je zaplijenjen vei dio prihoda. Unato tome, projekt je nastavljen zahvaljujui radu nekolicine gorljivih i dareljivih priora. Godine 1848. prior Don
Vincenzo conte Bianchini pozvao je aneoske keri milosra, Madri
Canossiane (Sestre kanosijanke) da se brinu za neofite. One su se smjestile u dio rezerviran za ene te osnovale besplatnu kolu s podukom za
sirotinjsku djecu toga podruja. Istodobno bi odreenim danima prior,
pun sveenikog zanosa, poduavao mukarce u drugom dijelu Instituta.
Tako je projekt imao dvojaki cilj: prosvjetljenje uma onih u zabludi koji
su traili svjetlost kranstva i ouvanje vjere kroz njezino poduavanje mnogih dua koje bi, iako krtene, inae pokleknule pred neznanjem
i porocima. U tom se razdoblju uspjeno odvijao projekt Katekumenskog instituta prirastao srcu sv. Magdalene kanosijanske44: Spiritualne
vjebe za dame i plemkinje koje su dole u Veneciju. Cilj mu je bio poveati svijest o pravednosti i milosru prema drugima te ih poticati da to
provode i u praksi.
Vremena se mijenjaju pa im se ak i instituti prilagoavaju. Katekumentski institut takoer je zapoeo postupno gubiti svoju izvornu namjenu te
je postao dijelom Kongregaciji milosra u Veneciji koja ga je transformirala u Institut za naputenu djecu, no zauvijek je zadrao funkciju Doma
za katekumene ako je takvih bilo. Poslije je Dom za naputenu djecu pre43 Cf. G. B. Gallicciolli, Delle Memorie Venete Antiche, trei svezak, tom VIII, Venecija 1795.
44 Sveta Magdalena Kanoska (1774. - 1835.) osnovala je Institut Keri milosra
1808. godine, nakon ega je osnovan i Institut Sinova milosra 1831. godine. Cilj
njezine Vjerske obitelji bila je briga za integralnu formaciju itave osobe i pomo
onima to pate, osobito najsiromanijim slojevima.
Njezino geslo: Vie od svega, objavljujte Isusa: On nije voljen jer nije spoznat.
Njezine dvije ljubavi: Razapeti Isus i njegova alosna majka.

105

seljen u Giudeccu, velianstvenu zgradu s pogledom na cijelu lagunu, a

stara katekumenska zgrada predana je Sestrama kanosijankama koje i danas ondje ive. I tako je doao kraj ovoj slavnoj i dobrotvornoj instituciji.

Prema svjetlosti

Kako smo ve rekli, iako je Institut bio dom za nevjernike koji su traili
krtenje, gospodin Checchini je morao uloiti puno truda kako bi Bakhita bila primljena. Konano je, nakon mnogih dolazaka i odlazaka te dobivanja podrke nekoliko utjecajnih osoba, dobio traeno doputenje. Ne
znam je li Bakhita dotad ve vidjela Veneciju niti kakve je dojmove taj
jedinstveni grad laguna ostavio na nju; znam samo da nije imala nikakvu
predodbu o tome to su Checchinijeve sestre nazivale koledom, kao
niti o ivotu koji je ondje oekuje. Stoga je o tome razmiljala s mjeavinom radoznalosti i uznemirenosti. Muila ju je pomisao to e morati
napustiti Mimminu i gospou koja je bila tako dobra prema njoj.
U Institut je dola u pratnji gospoe Michieli i Mimmine te gospodina
Checchinija i njegovih keri. iroki atrij kojega je Massari nanovo izgradio u stilu tipinom za 18. stoljee sada je bio podijeljen visokim drvenim
pregradama u tri dijela, to ga je inilo strogim, gotovo deprimantnim.
Klostar je, meutim, bio visok i uzak; odozgo okruen kamenom terasom. Odavao je osjeaj prozranosti i uivanja koje pruaju sva istinska
umjetnika djela. Nasuprot atrija, u pozadini, iza velikih vrata nalazila su
se ostakljena drvena prozorska okna; postrani su bila druga simetrina
vrata i prozori koji su proputali svjetlost u razne sobe preureene u
uionice, sobe za rekreaciju i laboratorij za djevojke s podruja iz kojeg
je Institut dobivao svoje uenike. Na gornjem su katu bile sobe za sestre,
druge manje prostorije i spavae sobe, istoga rasporeda. Iz atrija se kroz
vrata na lijevoj strani moglo ui u veliku sobu za primanje s drvenim
zidovima sive boje, Sansovino stropom i poploanim podom. Zid desno
od vrata prekrivala je velika drvena oplata; na sredini nasuprotnog zida
stajao je veliki kau, iznad njega je veliko raspelo od rezbarenoga drveta
irilo svoje ruke dobrodolice i milosra45.
45 Godine 1970., za trajanja procesa kanonizacije Bojeg sluge majke Jozefine
Bakhite koji je ve pokazivao znakove uspjeha, sestre kanosijanke iz samostana S.
Alvise u Veneciji zamolile su sestre salezijanke iz Catecumenija da im daju veliko
raspelo koje je bilo intimno vezano s najtunijim i presudnim dogaajima u ivotu
sirote robinje Bakhite. Sestre su se ljubazno odazvale i jednoga je poslijepodneva
Guido, prosjak kojega su ispomagale, na lea uprtio teak i dragocjen teret umotan u
bijelu plahtu te ga prenio u kanosijanski samostan u S. Alvise gdje se i danas tuje u
malenom oratoriju; u A. C. VE..

106

Stol usred sobe bio je prekriven bogato vezenim platnom, a u jednostavnu dekoraciju upotpunjavalo je nekoliko stolaca koji su stajali uza zid.
Dva su prozora, visoko na zidu nasuprot vratiju, unutra putala samo
priguenu svjetlost koja je prostoriji davala strog dojam. U toj su sobi za
primanje asna majka i druge sestre toplo doekale Morettu koja im se
nasmijeila, donekle umirena. Gospoa Michieli je bile uvelike impresionirana dobrodolicom te ljubaznim i majinskim pogledima sestara.
Okrenuvi se prema Bakhiti, gotovo sveanim tonom, kao da izgovara
proroanstvo, rekla je: Dobro, ovo je sad tvoj dom; ostani ovdje.46

Kada se radi o rastancima, svi su bili preplavljeni emocijama i dogodilo

se neto neoekivano: Mimmina je vrtsto zagrlila Bakhitu oko vrata i
rekla da i ona eli ostati. Nije pomagalo obeavati niti prijetiti se- malena je djevojica ponovila itavu sagu iz Suakina i gospoa Michieli nije
znala to uiniti. Ve je bila na rubu odluke da povede i Morettu u Afriku,
kada je intervenirao gospodin Checchini i pokuao je uvjeriti da ostavi
Mimminu s dobrim sestrama. Obrazloio je kako e se i sama uskoro
vratiti iz Afrike, da djevojicu nee izloiti naporima putovanja te da e
moi bre i djelotvornije rjeavati stvari ako bude sama. Gospoa je bila
neodluna pa je ovaj dobriina u srcu zamolio sve svece da ovo maleno
janje ne bude izgubljeno ba u trenutku kada je proao kroz sve tekoe
da je dovede na sigurno.
ak su i djevojke, pokorivi se kratkom pogledu koji im je otac uputio,
usrdno molile. Bakhita je zadrhtala od pomisli da bi opet napustila Italiju, nakon to je dvaput u nju stigla na najneoekivaniji nain, ali je bila
tiha i pokuavala umiriti Mimminu milujui je. Dobre sestre, eljne poput gospodina Checchinija da dovedu Bakhitu Bogu, pridruile su mu
se u nastojanju da uvjere gospou da im ostavi i dijete. Naposljetku je
gospoa Michieli pristala i oluja je prola. No, nastavljala se glavobolja
gospodina Checchinija: hoe li dobiti doputenje Kongregacije milosra
da bude primljena i Mimmina? Malena je djevojica bila krtena i nikako se ne moe smatrati katekumenom, a ne moe se kvalificirati ni kao
naputeno dijete. Neka Bog razrijei stvari za nju! mislio je i odluio na
tome raditi. Sa svojom uobiajenom gorljivou obilazio je razne adrese, traio i molio u tolikoj mjeri da je konano dobio eljeno doputenje
da se dijete Michielijevih prihvati kao stanar Katekumenskog instituta.
Trokove smjetaja od jedne lire dnevno potpisom su jamili gospoa
Michieli i gospodin Checchini u ugovoru datiranom 28. studenog 1888.
godine. Dan poslije je Bakhita, sada katekumen, s Mimminom ula u Institut, a gospoa Michieli je krenula na put prema Suakinu.
46 Memorie... ms., op. cit., str. 22.

107

Katekumeni-raspelo pred kojim je Bakhita molila.

Institut se pokazao kao nova oaza za Bakhitu, ugodno mjesto odmora
nakon zamornog i opasnog puta preko pustinje. Njezin je ivot bio neprekidan krug uspona i padova, a sada se konano smjestila u mirno
gnijezdo. Srdani osmjesi i brina pozornost koju su joj sestre iskazivale
ganuli su je i zbunili. Smatrala se nedostojnom takve dobrote. Moda
nisu shvaale da je ona samo sirota robinja? Ili sanja neki prekrasan
san? Prvoga se jutra probudila na srebrne zvuke zvona. Neto poslije
zaula je kripu koraka na zamrznutom dvoritu. Ustala je i pogledala
kroz prozor. Upravo je svitalo; na slaboj je svjetlosti vidjela sestre kako
odlaze u tiini prema vratima te nestaju iza nekih tekih zastora. eljela
je spustiti se onamo i vidjeti kamo idu tako rano ujutro, kao i kakvo je to
mjesto iza tih zastora. No, Mimmina je jo spavala i nije ju mogla ostaviti samu. Vratila se u krevet i ekala. Zvuk glasova u kadenci lepravo
108

se uzdizao. To su nedvojbeno bili glasovi sestara, ali ona nije razumjela

nijednu rije. to su radile? to su to sve zajedno mrmljale? I zato? Tko
su bile sestre? Zato su u toj velikoj kui s toliko mnogo djece? Nisu li ta
djeca imala vlastite majke, oeve i dom? Moda su bila oteta poput nje?
No, sestre su bile dobre i nisu se prema djeci ponaale kao prema robovima. To ju je jako zbunjivalo. Zvuk drugog zvona ponovno je privukao
njezinu pozornost. Opet je ustala i kroz prozor vidjela sestre kako izlaze
i urno nestaju. Mimmita se probudila i smijeei se raskrilila ruke prema Bakhiti koja joj je pritrala. Sekundu poslije u sobu je ula sestra nadlena da ih uva i zatekla Mimminu kako klei na svojem krevetu sklopljenih ruku i za Bakhitom ponavlja prekrasne molitve: Oe na, Zdravo
Marijo! Sestra je bila prilino zadivljena. Znai, Moretta je znala za Boga
jer tako strastveno moli...! Ali je zamijetila kako Bakhita izgovara rijei
bez razumijevanja. Nije nita rekla, ali je bila zadovoljna: ta molitva, iako
je Bakhita nije razumjela, nee uzalud otii na nebo; Otac e je uti i ubrzo e se otkriti biu koje je stvorio.
udnja za Bogom je sjeme, skriveno u srcima svih, koje eka zraku svjetlosti da bi proklijalo. Na nesreu, ljudi koji imaju sunce ne znaju uvijek
kako dati njegovu zraku onima to ive u tami. Dobra je sestra eljela podariti tu zraku Bakhiti, ali iz osjeaja potovanja prema njezinoj slobodi,
mije htjela odmah govoriti o Bogu. Umjesto toga, pridruila se nekoliko
puta toj djeci u jutarnjim molitvama, naglaavajui znaenje nekih rijei. S obzirom na razliku u jeziku, Bakhita nije toliko razumjela koliko je
intuitivno shvaala da su te rijei upuene monom i tajanstvenom Biu,
moda onome koje upali sunce i zvijezde te ih onda opet gasi. Tek ju je
tada sestra pitala: eli li upoznati Boga?47
I makar nije u potpunosti shvaala smisao pitanja, vuena skrivenom
eljom sa zanosom je odgovorila: Da, da! Od toga je trenutka Bakhita
zapoela svoj put prema svjetlosti.

Plamena svjetlost

U to je vrijeme Majka Luigia Bottesella48, inteligentna i gorljiva ena, bila

predstojnica Instituta. Kada joj je ona Sestra spomenula kako Bakhita
eli uiti o Bogu, nije se iznenadila. Nije imala dvojbe o tome da Bog ima
47 Memorie... ms., op. cit. str. 21.
48 Majka Luigia Bottesella, roena u 14. oujka 1818. u Veneciji. Bila je prva recepcionerka u Institutu Pio, a zatim predstojnica (1848. - 1879.) (Fotokopirani ekstrakt iz:
Stato personale ufficiale delle Suore addette all Istituto Catecumeni Rip. Femminile,
21. travnja 1885.), u A. P. R..

109

svoje planove za nju od trenutka kad ju je poveo u Italiju na tako udesan

nain. Ali poduavanje nee biti lak posao. Stoga je bila sklona povjeriti
taj zadatak majci Mariji Fabretti49 koja nije dvojila u vezi tekoa koje
e trebati svladati, ali je sretno prihvatila zadatka otvaranja boanskih
horizonata ovoj dui.

Sa smjernou osobe koja osjea da je puki instrument u velikoj misiji,

smjesta ju je zapoela, pouzdavi se u Boju pomo. Nitko ne zna kako je
ova dobra ena uspjela postii da se ona i Bakhita meusobno razumiju i
uspostaviti tako intiman i uinkovit odnos njihovih dua. No, injenica jest
da je od samoga poetka Bakhita pokazivala sve znakove razumijevanja
onoga to joj je dobra sestra govorila i uivala u tome. S Mimminom pored
sebe, satima bi mirno sluala i naprezala se shvatiti znaenje rijei.

Preko itavog joj se lica zrcalila srea, srea onoga tko je bio izgubljen, no
sada s pogledom na svitanje poslije tamne noi i put koji vodi iz sredita
ume. Milost je pomogla strpljivom i promiljenom radu skromnih kanosijanki. Vrlo je brzo Bakhita poela razumijevati drage molitve kao to su
Oe na i Zdravo Marijo koje je dotad ponavljala poput papige; vrlo je brzo
mogla uzvikivati sa sreom u dui: Vjerujem! jer je vjera poput plamene
svjetlosti prosvijetlila njezin um. Molitvama Oe na i Zdravo Marijo dodala je i Slava Ocu, jer je konano shvaala istinski smisao ivota: Boja slava.

Je li to mogue?

Sada je Bakhita znala tko je pravi Gospodar koji pali sunce i mjesec pa
ih onda opet gasi. Pomisao na njegovu veliinu, mo i dobrotu, na injenicu da je posvuda nazoan i da sve vidi, ispunjavala ju je divljenjem i
potovanjem. esto bi se, kad je mislila da je nitko ne vidi, prostrla na
tlo na istonjaki nain i oboavala Ga. Osjeala je goruu elju da Mu se
pokorava, da Mu se nikada ne zamjeri i da Ga slui do savrenstva, ba
kako joj je to govorila uiteljica. Nije li uvijek sluila i pokoravala se ak
i najokrutnijim vlasnicima?
Meutim, nije mogla vjerovati da bi je ovaj Gospodar, tako moan i velik,
mogao voljeti-nju, jadnu robinju. Je li to mogue? I je li mogue da mu
uputi pogled bez straha i iskae svu svoju ljubav to je iz dana u dan
sve vie rasla u njezinom srcu? Ova ju je istina muila: bila je previe
lijepa, previe utjena, previe opojna. No, jo je vie uznemirujua bila
49 Majka Fabretti, roena 15. kolovoza 1832. u Veneciji. Bila je uiteljica i
pomonica nadzornice katekumena u Institutu Pio od 1854., ibid.

110

pomisao da e krtenjem postati dijete Boje. Ne, ne, nije mogla pojmiti
da bi Bog jednu robinju zvao svojom keri. ak ni najbolji robovlasnici
poput konzula i gospodina Michielija ne bi mogli pomisliti neto tako
zapanjujue. Moda bi mogao gospodin Checchini, da, ali on nije bio njezin vlasnik.

Otkrie ovog neopisivog i nedostinog misterija ljubavi danima je u njoj

izazivalo uznemirenost dok joj se um punio proturjenim mislima. Plakala je od sree koja joj je ispunjavala duu, no odmah zatim bi sreu
zastrla muna sjena vlastite nedostojnosti. Sestre su joj dale potedu od
posla, ak i odmor od Mimmine, a ona je urno otila majci Fabretti i
tjeskobno je pitala: Je li doista istina da u postati dijete Boje?
Dobra sestra, nagaajui da mladu djevojku pritiu muna pitanja i
shvaajui da je privuena ljubavlju, ali da se sada osjea distancirano
zbog vlastitog osjeaja bezvrijednosti, pokuala ju je umiriti i i razuvjeriti. Istina je, vjeruj mi; nisi li sretna to e postati Boje dijete?
Da, da, odgovorila je. Ali zna li On da sam sirota, neobrazovana, crna
robinja koja Mu nema nita ponuditi?

Da, zna; i upravo je zbog toga odabrao tebe, uporna je bila majka Fabretti. U Bojim oima bogatstvo i mudrost nemaju vanosti. Sve to je
vano jest ljubav. A ti Ga voli, zar ne? Bakhita se tada nasmijeila, oiju
punih suza.
Idi i njeno Ga pozovi - Oe na, koji jesi na nebesima...

Mlada je ena bila uvjerena i vratila se svome poslu, uivajui u unutarnjoj srei. No, tada se sjena vratila.
vrsto je vjerovala u istine kojima su je poduavale, ali je bila izloena prevelikom prijeziru, muenjima i ponienjima da bi mogla prihvatiti kako je
Gospodar svemira moe toliko voljeti da bi je nazvao svojom keri. Ovaj
osjeaj duboke poniznosti nije umanjio njezinu vjeru nego ju je uinio vrjednijom. Postupno je njezin duh ponovno pronaao spokoj i radost te pjevao
hvalospjeve zahvalnosti i ljubavi.

Kada joj je u posjet dola obitelj Checchini, govorila im je o svojem nestrpljivu iekivanju; njezino se lice ozarilo draesnim osmijehom. Priinjalo im je veliko zadovoljstvo to su je pri svakom posjetu nalazili sve
blaom, krotkijom i milijom. Moda ju je gospoa Giulia Della Fonte znala po tome tih dalekih dana 1889. godine. Ovako pie o njoj:
111

Kada je dola u Katekumenski institut, Bakhita je bila tek djetece. Prvi

sam je puta vidjela s balkona svoje kue, tono nasuprot garderobe Instituta. Prozori su bili otvoreni i ugledala sam tu crnu osobu i maleno dijete
(Mimmina) kako se dre za ruke. Zamislite moje iznenaenje i elju da
je vidim izbliza. Jednoga su dana ile sa mnom u Institut pa sam je vidjela i pogladila; nisam joj imala to rei jer nije razumjela na jezik. No
odmah sam se sprijateljila s njom i malenom djevojicom koju je uvala
te sam svakog dana mogla provesti nekoliko sati zabavljajui djevojicu. Moretta je uvijek bila u blizini, drei nas na oku pa sam se zbliila
s njom. Bila je lijepa, blaga, uvijek nasmijeena, ali osmijeha koji mi se
inio drugaijim od svih ostalih; bio je to tuan osmijeh. Prema svojem
mladom zaduenju pokazivala je ogromnu njenost, a malena ju je djevojica oigledno voljela. esto je od mene traila da poljubim Bakhitu i
kaem joj da je krasna i dobra, to sam rado inila. 50

Krajem te godine, Bakhitina je vjerska poduka bila gotova. Sve tekoe od

kojih se u poetku strepilo bile su svladane. Bakhita, poznavajui muenitvo bez mrnje, mulj bez prljavtine, tamu s oekivanjem svjetla, pokazala se dobrim tlom za sjetvu sjemena. A to je sjeme niknulo kroz milost,
molitvu i rtvu majke Fabretti te stostruko rodilo. Bog se otkrio sirotoj robinji i stih iz Magnificata postade stvarnost: Deposuit potentes de sede,
et exaltavit humiles. (Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.)
Suoen s ovim rezultatom, skeptina bi se osoba mogla zapitati: Je li
mogue da je u samo nekoliko mjeseci ovo dijete, odraslo u barbarskoj
zemlji, neobrazovano, zanemarivano, tjerano u ludilo patnje, ne poznavajui na jezik, moglo shvatiti istine o kranstvu u tolikoj mjeri da ga
svjesno i gorljivo prihvati? Tu se onda mora raditi o udu?

Ne smijemo zaboraviti da je otkrivanje istine uvijek udo milosra. Tko

god poduava tu osobu samo otvara put milosti koja e prosvijetliti um
i ganuti srce. Ona je tek instrument; Bog je onaj koji ini da se to dogodi.
Takoer moramo imati na umu da, kako don Primo Mazzolari pie: Nae
spasenje nije povezano s brojem kranskih istina koje poznajemo; jer,
tko god objavljuje istinu mora potivati prirodnu nosivost due dotine
osobe i ne optereivati je teretima koje ne moe nositi. Trajne su istine
bezuvjetne u inu vjere prema svim istinama koje nam je Gospodin objavio
i koje Crkva iznosi pred nas da im vjerujemo. Iznad svega, ono to je vano
jest odanost objavljenim istinama koje poznajemo i biti spreman i pozoran za
svaku sugestiju koja nam po milosti moe doi.
50 Summ. Doc., str. 356.

112

Ovo je bio sluaj s Bakhitom. Nije postala teolog niti je sa sobom nosila
teret doktrine koji bi za nju bio preteak, nego je njezina dua bila otvorena za istinu koju je u potpunosti slijedila, a njezino shvaanje iste raslo
je u skladu s njezinim unutarnjim mogunostima.

Isus je rekao Blagoslovljeni su...

Godina 1889. bliila se koncu i dolazio je datum odreen za Bakhitino

krtenje, 19. sijenja 1890. Bakhita ga je s nestrpljenjem iekivala i gorljivo se za nj pripremala. Sada je znala za Krista, Sina Bojeg, Janje Boje,
koji je vlastitom krvlju otkupio ljude svakoga plemena, jezika, puka i
naroda te koji se uinio hranom za gladne, posljednja priest koja ih
vodi u nebo (usp. Otkrivenje 5,9). Poznavala je Blaenu Djevicu, Majku
Kristovu te svoju najblau Majku.
Suoivi se s tim istinama, Moretta je bila opinjena, due preplavljene
ljubavlju, radou i divljenjem, a od emocija su joj se niz lice slijevale
suze. Ali vie nije osjeala zaprepatenost. Zato ne? Majka Fabretti pokazala joj je Isusove rijei koje su je ispunjavale povjerenjem i utjehom:
Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko.

Ona je bila siromana, siromanija od svih, jer nikad nije nita imala,
ak niti krpu kojom bi pokrila svoju nagost, niti je igdje imala ikakav posjed-to nije ni eljela. Bila je siromana, ali sada je shvatila da njezino
siromatvo nije bilo neto sramotno to bi je dralo podalje od Gospodina, nego sjajan novi kojim e zadobiti kraljevstvo nebesko.
Blagoslovljeni ste, krotki; milosrdni, koji plaete sada. Nikada se nije
pobunila, nikada gajila gnjev, ak ni prema najokrutnijim tlaiteljima;
pokazala je veliku privrenost drugim robovima kojima je pokuavala
pomoi i utjeiti ih. Plakala je; tko moe izbrojiti sve gorke suze koje je u
agoniji prolila tijekom dugih godina muke?
Blagoslovljeni su, koji gladuju i eaju pravde. Ona je bila rtva najvee, poniavajue nepravde, nosila stigmu najgrublje patnje; tijelo joj je
obiljeeno oiljcima, srce ranama koje nee nikada zacijeliti, oi prekrivene velom tuge koja nikad nee biti dokinuta.
Blagoslovljeni su, koji su ista srca! Oni e Boga gledati. Koliko je mulja
pregazila, ali je sada shvatila da ju je Bog udesno sauvao; zlo je nije
zatrovalo, bez napora je u svemu vidjela Gospodina i odjednom je kroz
sve to zakratko ugledala Boju blistavu velianstvenost.
113

Blagoslovljeni ste vi kad vas ljudi zbog mene grde i progone. Koliko je
sramotnog postupanja pretrpjela!

Ali tada nije bila svjesna Krista. Da je znala za Njega, sve bi mu to radosno ponudila. Da sada mora proi kroz zlostavljanja radi vjere, pokazala
bi svoju vjernost Bogu bez obzira na cijenu.

Blagoslovljeni su mirotvorci! Oni e se zvati sinovi Boji. 51 Mir! Je li se

ovo stvorenje, krotko poput janjeta, ikada moglo nadati iemu drugome?
Uskoro e je zvati Bojim djetetom.

I dok joj je majka Fabretti jednostavnim rjenikom objanjavala blagoslove, Bakhita je pred oima vidjela sve mijene u svojem ivotu poput
filma i osjeala se blagoslovljenom; blagoslovljenom jer je bila siromana, krotka, milosrdna, jer je plakala, prolazila muke, trpjela progone,
zlostavljanja, muenja, bolove uslijed gladi i ei. No jo i vie jer je onima koji su je podvrgnuli tom barbarskom muenitvu donijela mir, a ne
osvetu.
Iako se jo uvijek osjeala nedostojnom i jadnom robinjom, predala se
toj bezgraninoj Moi ija je velianstvenost pretvorila njezine dronjke
u bogatstvo i ije je bogatstvo upilo njezin jad. Njezin je duh slavio. Rijei
iz Otkrivenja u njoj su postale istina: Ovo su, koji dooe iz nevolje velike, i oprae haljine svoje i ubijelie ih u krvi Janjetovoj. Zato su pred prijestoljem Bojim, i slue mu dan i no u hramu njegovu; i onaj, koji sjedi
na prijestolju, stanovat e kod njih. Vie nee ogladnjeti ni oednjeti, i
nee vie na njih pasti sunana ega, niti ikakva vruina. Jer Janje, koje
je nasred prijestolja, past e ih i vodit e ih na izvore ive vode; i Bog e
otrti svaku suzu od oiju njihovih. (Otkrivenje, 7: 14-17)

Fortes in fide (jaki u vjeri)

Jednoga jutra, pie gospoa Giulia Della Fonte, otila sam kao i obino u Institut i zatekla samo Bakhitu koja me doekala uplakana. Moja
mala prijateljica, njezina mala gazdarica, otila je u Afriku52. to se dogodilo? Gospodin je iskuavao Bakhitinu odanost. Nekoliko dana prije,
primili su vijest o skoranjem povratku gospoe Michieli, vijest koja je
Mimminu ispunila radou, nestrpljivu jer e uskoro zagrliti svoju majku. Bakhita je takoer bila sretna, jer je voljela svoju gospodaricu. No,
Bakhitina je radost bila pomijeana s neobjanjivim osjeajem nemira.
Rekla je to majci Fabretti koja ju je pokuala umiriti.
51 Mt 5, 3-10.
52 Summ., str. 356

114

Nema potrebe, rekla je, pribliava se datum tvojeg krtenja i gospoa

e isto biti zadovoljna. Vidjet e kakvo emo svetkovinu napraviti od
toga dana! Moda e i sama poeljeti postati katolkinjom!
Bakhita se nasmijeila na tu pomisao i vratila se smirenija svojem poslu,
ali uznemirenost e joj se poslije vratiti, ovaj puta vie kao slutnja. Vie
se nije usuivala gnjaviti majku Fabretti, ve je otila u crkvu i prostrla
se ispred oltara gdje je dugo ostala u molitvi, pogleda prikovanog za svetohranite. Mimmina je sjedila na stepenici balustrade i igrala se lutkom,
svakih malo zaueno pogledavajui Bakhitu. Rado bi je pozvala k sebi,
ali kad ju je vidjela tako uronjenu u molitvu, ostala je tiho i pomirena sa
sudbinom vratila se igri s lutkom.

Tako je Morettu zatekla majka Fabretti kad joj je dola rei da gospoa
Michieli eka nju i svoje dijete u sobi za primanje . Mimmina ju je razumjela i istrala viui mama, mama! To je prenulo Bakhitu; ustala je i
krenula prema izlazu, ali prije nego je izala, osvrnula se i jo jednom
usredotoila pogled na svetohranite. Trenutak kasnije bila je pred gospodaricom koja se jedino uspjela nasmijeiti, obasuta Mimminim poljupcima. Moretta se takoer smjekala, zaboravivi na svoju strjepnju.
Kada je Mimmina prestala guiti majku iskazivanjem ljubavi, gospoa
Michieli poela je priati o svojem boravku u Africi gdje je njihov posao
neprestano napredovao. Tada je rekla da e ostati samo nekoliko dana,
tek da sve pripremi i zatim otputuje s keri i Morettom, bez namjere da
se ikad vie vrati. Bakhita je osjeala da e se onesvijestiti, a majka Fabretti je shvatila zato je sirotica bila toliko uznemirena.

Pa se pripremi, moja Bakhito, nastavila je gospoa, vratiti se na svoj

lijepi kontinent. Bit e ti dobro jer moj suprug eli da se brine o baru
te, iako robovi nemaju prava na plau, dat e ti postotak od dobiti. Kako
vidi, to je in povjerenja i dobrote koju e, sigurna sam, znati cijeniti.
Takoer e se brinuti o Mimmini ija e ti ljubav biti velika utjeha. Jesi
li sretna? Pripremi prtljagu, vratit u se po tebe i malenu za dan-dva.
Majka Fabretti pogledala je Bakhitu ije je lice poprimilo pepeljastu
boju. Moretta je sluala presudu u tiini. Njezine unezvjerene oi i ubrzani puls otkrivali su borbu to se u njoj odvijala. Njezina se zla slutnja
ostvarila, i to upravo prije samoga krtenja koje je toliko iekivala. to
joj je initi?

Teka i neugodna tiina zavladala je velikom i jednostavnom sobom za

primanje. Svi su zurili u crnu djevojku. Gospoa je opet progovorila:
115

Razumije li me? Pripremi prtljagu.

Bakhita se trgnula, podignula moleiv pogled prema velikom raspelu

ispred kojega je stajala i, kao da ju je oivjela neka nova sila, odgovorila
smirenim glasom: Oprostite, gospoo, ali ja ne idem odavde.

Gospoa se nasmijala na ovaj neoekivan odgovor i pogledala Bakhitu,

zaprepatena njezinim potpuno novim ponaanjem. ak su je i asna
majka i majka Fabretti pogledale u udu.

Bakhita je stajala nepokretno na sredini sobe, smjerna no odluna, i

gledala u Kristov kip. Gospoa se opet nasmijala: Kako to razgovara?
Moda ti je svjei venecijanski zrak pomutio um? Mlada damo! Tko ti je
dao te ideje nesukladne tvom statusu? Zaboravlja li da prema zakonu
pripada meni i ja imam pravo zahtijevati tvoju poslunost? No, znam ja
to si naumila; postalo ti je tako udobno ovih mjeseci kod sestara i sada
ih ne eli napustiti. Jesam li pogodila? E, draga moja, u ivotu esto mora zatomiti srce! Nije li tako, asna majko?
Lagan naklon glavom bio je odgovor dobre majke kojoj je bilo krajnje
neugodno.
Pa, Bakhito, spremi se. Dosad si se ve naviknula na promjene mjesta i lica.

Bakhita je osjetila kako joj puls i srce tupo udaraju, kako je naputa snaga, ali je ipak reagirala.
Istina je da vam pripadam i da sam va rob. Ali vi ste tako dobri i sigurna sam da ete me ostaviti ovdje. Ako se vratim u Afriku, neu moi
voljeti Boga.
Sirotica je eljela rei kako bi meu poganima njezina vjera dola u opasnost, ali se loe izrazila.

Kave to gluposti sad govori? Hoe rei da Boga moe voljeti jedino
unutar ovih zidova? Nemoj me zasmijavati! Bila sam i previe dobra prema tebi, a ti mi uzvraa nezahvalnou. Uvijek bude isto, kada je netko
previe dobar. Moretta se osjeala povrijeenom i briznula je u pla. Ne,
gospoo, nisam nezahvalna; znam kako ste dobri bili prema meni, nikada
to neu zaboraviti i molim se Bogu da vas za to nagradi, ali...
Ali... Nastavi. Ali nee ii sa mnom, je li tako?

Gospoa je nastavila, zabrinuta i uvrijeena: Da, nezahvalna si. Odnosila

sam se prema tebi i voljela te kao ki; povjerila sam ti svoje najvee blago,
svoje dijete; moj je dom bio i tvoj dom; pruila sam ti sve to ti je trebalo,
davala ti darove; ak sam ti dopustila da dobije poduku u vjeri drugaijoj
116

od moje. Sreujem ti sigurnu budunost, a ti mi ovako vraa. Nisam to

oekivala od tebe, Bakhito, ti nezahvalna bijednice!
Ne, ne, nisam nezahvalna! zajecala je Moretta u gru slinome onome
iz dana patnje. Mimmina, vidjevi je u takvom stanju i osjetivi da je ova
eli napustiti, uhvatila se oko Bakhitinog vrata i zavapila za milost: Ne
ostavljaj me, ne elim da me ostavi, ne elim to!

Jadna je Moretta prolazila kroz agoniju. Kako moe ostaviti ovo maleno
dijete koje je voljela vie nego njezina vlastita majka? Bila je to strana
borba. Uz Mimminu koja ju je eljela umiriti poljupcima, plakala je bez
suza.
Gospoa je uzrujano hodala po sobi, nervozno stiskajui ruke. U mukloj
tiini, Isusove rijei odzvanjale su joj u uima kao u nekom snu: Blagoslovljeni ste vi kad vas ljudi zbog mene grde... sjetila se obeanja da e
Bogu pokazati svoju vjernost po svaku cijenu. Sada je bio trenutak da
odri to obeanje. Gospoa se iznenada zaustavila ispred Bakhite: Mislim da moemo krenuti u roku pet dana, rekla je, ako sve bude u redu.
Moretti se stisnulo grlo i nije mogla govoriti, ali je odmahnula glavom.
Gospoa Michieli je bila bijesna i netom prije nego e eksplodirati, intervenirala je asna majka: Budi dobra sada, Bakhito, i uini kako ti se
kae. Reci gospoi da si spremna poi s njom. Bakhita ju je zaprepateno pogledala. to? ak i asna majka koja ju je upozoravala na opasnosti
da izgubi vjeru i krjepost sada je ohrabruje da ode? Ovo ju je zbunilo,
uznemirilo i izazvalo nelagodu. Dobra majka oito nije znala kakvim e
opasnostima biti izvrgnuta kao sirota crna robinja, s vlasnicima ateistima, sama u baru u lukome gradu? A to je s krtenjem? Treba li se odrei toga da postane Bojim djetetom? Pa ak i ako bude krtena prije
odlaska, tko e joj pomoi da u Africi odri i obrani svoju vjeru i bijelu
odoru milosra? Zato ju je asna majka savjetovala da ode? Je li to bila
naredba? Mora li je posluati? Mislima su joj se rojila pitanja i sve se
uskomealo izvan kontrole. to da uini? to da uini?

Gospoa je stajala ondje, uspravna, stroga i ustreptala, ekajui da

Bakhita progovori. asna se majka takoer nagnula prema njoj i ekala.
Majka Fabretti bila je zabrinuta i molila se u tiini. Vie od ikoga shvaala
je razdiruu borbu kroz koju je sirota robinja prola i ozbiljne opasnosti
s kojima e se susresti ako popusti. Moda je asna majka eljela staviti
na test Morettinu vjeru i hrabrost? Ili je samo htjela primiriti gospou
kako bi dobila na vremenu? Tko zna.
117

Dakle, razumjele smo se: odlazimo za pet dana i nemoj ni pomiljati

opet napraviti strku; nee biti koristi od toga.

Zapovjedniki glas njezine gazdarice suho je odzvanjao sobom za primanje. Uzdrmao je Bakhitu koja je nadahnuto odgovorila: Ne, gospoo, ne:
ja ne odlazim iz ove kue. Bit e to moja propast.
Sve su je pogledale u zaprepatenju. Je li to doista bila Bakhita, plaho
dijete, krotko, pristojno i uvijek posluno i pokorno? Je li ona ta koja se
sada zauzima za sebe i prosvjeduje jer ne eli napustiti Institut? Gdje je
smogla hrabrost pobuniti se protiv gospoe koja se uvijek prema njoj
dobro odnosila, ako se nikada nije pobunila protiv svojih otmiara? Tko
joj je dao snage da pusti malo dijete koje je voljela majinskom ljubavlju? Koje vie dobro ju je navelo da se odrekne najvjerojatnije spokojne i
moda ak sretne budunosti? Bakhita je vrsto uprla pogled u raspelo,
pogled pun ljubavi, zadovoljstva i preputanja.
Pogledajte! Svjedoila mu je o svojoj vjernosti, kao to je i obeala. Gospoa je na nju mogla ispustiti svoj najgori gnjev, ali je ona bila spremna
na sve to: na bolni rastanak s Mimminom, najgrublja stradanja, siromatvo i jad. No, nije bila spremna odustati od Krista koji joj je raskrilio ruke
na kriu i koji e je uskoro drati u boanskom, neizrecivom, euharistijskom zagrljaju.
Gospoa se nervozno nasmijala na Bakhitin odgovor i nastojala ostati
mirna: Za pet dana, jesi razumjela?
Ne, Moretta je jednako odluno odvratila. Ne, bit e to moja propast.
Zakonski si moja i, svidjelo se to tebi ili ne, mora poi sa mnom.

Njezin uzrujan glas odzvanjao je niz atrij; vanjska su se vrata zatvorila;

kroz prozore se uo zvuk koraka na ploniku, a zatim tiina. Bakhita je
jecala u tunoj i tihoj sobi za primanje, drei Mimminu u vrstom zagrljaju, a dvije su se sestre pogledavale kao da sanjaju. Je li ta estoka
scena bila san?
Na vlastito zaprepatenje, prile su djevojci i pokuale je utjeiti. asna
majka uzela je Mimminu i otila po neki slatki, dok je majka Fabretti zagrlila Bakhitu i pustila je da iz sebe oslobodi bujicu osjeaja. Kada se ova
malo smirila, rekla joj je da sjedne kraj nje, primila je za drhtave ruke i
majinski njeno potaknula da govori, da joj povjeri sve svoje krieve,
svoje strahove, da objasni zato odbija ii s gospoom Michieli.
Znala si da e, na nesreu, doi ovaj dan. Gospoa ti je dopustila da boravi ovdje dok se ona ne vrati ili, ako eli, do dana kada se bude vraala
118

u Afriku. Zato odjednom ne eli ii? Moemo pomaknuti datum tvojeg

krtenja, prvu priest... Reci mi, draga, sve mi reci kao vlastitoj majci.
Bakhita se impulzivno bacila u naruje majke Fabretti i poela gorko
plakati. Majka je milovala njezinu kovravu kosu i pokuavala je umiriti:
Govori, draga, reci mi; objasni mi. Ovdje sam da te savjetujem; volim
te i elim ti samo dobro. Nemoj se plaiti, reci mi; pomoi u ti i obraniti te... Te zadnje rijei, obraniti te, kao da su imale arobnu mo, jer
je Moretta podignula glavu, otrala suze i pokuala progurati rijei kroz
stegnuto grlo. Postupno se smirila i ak se pokuala nasmijeiti majci
Fabretti te naposljetku uspjela progovoriti i izrei to je titi. Dugo je govorila, ponekad smireno pa onda opet uzbueno, mijeajui venecijanski dijalekt s nekim stranim rijeima iz tko zna kojeg jezika, pomaui se
znakovima i izrazima lica. Opirno je pripovijedala o boli koju je osjeala kad je morala napustiti Italiju i vratiti se u Afriku te o vremenu koje
je provela radei u baru, svakodnevno dolazei u doticaj s ljudima svih
rasa i nacionalnosti, civiliziranim i barbarskim, ljudima visokog morala
i onim opscenima. Tih dana nije poznavala Boga. Patila je suoena sa
zlom i instinktivno se branila jer nitko drugi nije namjeravao sauvati je
od zla, upozoriti je ili obraniti od njega. Sada je shvaala da je to mogao
biti samo Gospodin, koji ju je spasio, dao joj snagu slijediti prirodni zakon urezan u srcu svakog ovjeka. Koliko je sanjala o Italiji u tih devet
mjeseci i kako je patila na pomisao da je vie nikad nee vidjeti! S kojom
je sjetom razmiljala o dobroj i mirnoj obitelji Checchini kad se zatekla
usred bune i konfuzne rijeke ljudi koji su dolazili i odlazili iz tog zaguljivog bara! Ne, ne, vie ne eli ii onamo, osobito sada kad treba postati
kranka. Tko e jaati njezinu vjeru i odrati je istom na tom mjestu
posvemanje tame i mulja?53
53 Dvojbenu pouzdanost mjesta na kojem se Bakhita nala tijekom devet mjeseci
provedenih u Suakinu kao ankerica u Michielijevom hotelu, Giacomo Bartolomeo
Messedaglia opisuje u biografiji o svojem roaku Luigiju Messedagli: Messedaglia ima najgore mogue dojmove o Suakinu: Ovdje kao da su se nastanile tuga i
bijeda, a hotel... je pravi vuji brlog. Sva srea da je izvjesni trgovac Maximos naem
prijatelju otvorio vrata svojeg doma. (Luigi Messedaglia, op. cit., str. 55). Ovo je bilo
krajem 1878. godine.
Prema onome to je rekao Jean-Pierre Greenlaw (op. cit., str. 14ff.), tuna situacija u
kojoj se u to doba naao Suakin najvjerojatnije je bila uslijed neovlatene intervencije
nekih stranih sila u unutarnju politiku drave. Izvjesno je da su sudanska plemena u
to doba postala svjesna svoje nacionalnosti i to je bila iskra to je pokrenula Mahdiste
na pobunu 1881. godine. Meutim, vaan aspekt Bakhitine prie jest situacija u
hotelu u tom gradu. Opaanje Messedaglia, doslovno interpretirano, ukazuje na postojanje samo jednog hotela u Suakinu -i kakav je to hotel samo bio! Ovo iznenauje
ako se vratimo na Greenlawjevu priu (ibid.) jer je Suakin, jedina sudanska luka od
1874., postajala sve dominantnija te je preuzimala promet luke u Kairu, zahvaljujui
svojem sredinjem poloaju na Crvenom moru.

119

Pomozite mi, majko, zavrila je Bakhita, stiskajui se opet uz dobru sestru. Pomozite mi, spasite me, ne dajte da odem odavde.

Majka Fabretti bila je duboko ganuta i jo je bolje razumjela da joj je

Bog poslao ovu duu kroz svoju providnost kako bi je ona mogla odvesti
Njemu, uklanjajui svaku opasnost ili prepreku to bi je mogle pokuati
zaustaviti ili zastraniti s puta.

Nee otii odavde, umirujue je rekla majka Fabretti. Moli se, smiri
se i sve e prebroditi.
Bakhita je bila utjeena, obrisala je suze i uz osmijeh joj zahvalila. Zatim
je otila potraiti Mimminu. Meutim, majka Fabretti bila je jako zabrinuta i otila se svesrdno pomoliti prije nego ode u radnu sobu asne
majke. Ovu je zatekla zamiljenu i uznemirenu.
Ovo je zamrena stvar, draga moja majko, ree asna majka, ali ne smijemo je pustiti natrag u Afriku, to siroto dijete.

Dugo su razgovarale kako uvjeriti gospou Michieli da je ostavi u Institutu, da joj vrati njezinu slobodu, i znale su da e to biti duga i teka
borba. Bile su u pravu.

Sljedeega se dana gospoa vratila s novim napadom. Pokuavala je

podmititi Bakhitu obeanjima o darovima, nastojei da je ova pone saaljevati.
Zato eli da ja i Mimmina patimo? Ako je napusti, razboljet e se i
umrijeti. eli li da ona umre, to siroto malo stvorenje koje te toliko voli?
Preklinjem te, Bakhito, molim te, nemoj mi initi tako veliku nesreu.

Bakhita je osjetila kako joj se srce razdire, ali je ostala odluna. Mislila
je da Gospodin moe sve uiniti i kako nee dopustiti da malena i krhka
djevojica umre. Darovi i obeanja nisu utjecali na nju. eljela je samo
jedno: krtenje. A jedina obeanja o kojima je razmiljala bila su ona Kristova. Gospoa je Institut napustila zelena od srdbe. Sljedeeg je jutra
Poduzetnitvo i stanovnitvo postupno su se poveavali te se ini da su lokalni Suakinci na smjetaj primali tranzitne putnike. Gospodin Michieli imao je smisao za posao
i dobro je poznavao Suakin, shvaajui koliko bi unosno bilo da i sam otvori hotel u
toj prometnoj morskoj luci. I tako je 1886. pokrenuo hotelski biznis uz zaradu koja je
premaivala i njegova najsmjelija predvianja.
Ne bih vie mogla voljeti Boga, bio je kljuni izraz koji je Bakhita formulirala u svojoj
obrani zato se ne eli s gospoom Michieli i Mimminom vratiti u Suakin. Iskustvo
koje je stekla tom okruju brzog bogaenja bilo je u neskladu sa eljom da upozna
svojeg voljenog Gospona koju je osjeala u srcu. Upravo joj je to pomoglo za
uspjenu prevagu u njezinom sluaju.

120

opet dola, ovaj puta s jednom utjecajnom Venecijankom. Jo jednom

pokuavi strategiju uvjeravanja, prela je na prijekore i prijetnje. Bakhita je, oiju uprtih u raspelo, podnosila ljutite primjedbe gospoe Michieli i nije popustila pred oholim prijetnjama njezine prijateljice koja se
hvalila vezama na visokim poloajima. Divljenja vrijednom hrabrou,
neprestano je odgovarala ne na zahtjeve da napusti Institut. Bila je to
velika i neravnopravna borba.
Vidjet emo! rekla je gospodarica razdraenim glasom, vidjet emo!
Ti si moj rob i ii e sa mnom.

U tom izljevu nije propustila prigovoriti sestrama jer su je titile, a trebale bi je primorati da poslua. Prijetila se prijaviti ih predsjedniku Kongregacije milosra o kojoj je Institut ovisio. Vidjevi da se situacija pogorava, asna majka otila je u upravu Pobonog drutva koje je sluaj
predalo venecijanskom patrijarhu koji je u to doba bio kardinal Agostini54. Nisu tratili vrijeme te su se obratili izravno kraljevskom prokuratoru, upoznavi ga s injenicom da gospoa Michieli dri Morettu kao svoju robinju, svoje apsolutno vlasnitvo i da je prema afrikim zakonima i
obiajima nitko ne moe primorati da je odrijei. Prokurator je prouio
sluaj i odgovorio: Vaa Eminencijo, po Bojoj milosti nehuman zakon o
ropstvu ne postoji u Italiji. Svaki rob koji stupi na talijansko tlo slobodan
je od lanaca. Gospoa Michieli, stoga, ne moe polagati pravo na tu crnu
djevojku i ne moe je primoravati protivno njezinoj volji. Kardinal je
prokuratoru izrazio svoje zadovoljstvo, ali ga je zamolio da ovo pitanje
i legalno definira, radi dobrobiti crne djevojke i dobrih sestara koje su
neprestano izloene gnjevnim napadajima gospoe Michieli. Prokurator
je obeao to uiniti u roku nekoliko dana te je svoje obeanje i odrao,
kao to emo uskoro vidjeti.

Gospoa Michieli takoer je stupila u kontakt s nekolicinom ljudi. Bilo je

mnogo razloga iz kojih nije eljela izgubiti Bakhitu, a najvie zato to se inilo kako Mimmina ne bi mogla ivjeti bez nje pa se plaila da bi joj razdvajanje nakodilo krhkom zdravlju; zatim zato jer bi bila od velike pomoi
radei u baru u Suakinu te konano, to se mora rei, zato to ne bi bilo lako
pronai novu Bakhitu, ak ni meu drugim naizgled poslunim i pokornim
robovima. Ne znam kakav je savjet gospoa Michieli dobila od ljudi s kojima
se savjetovala; znam samo da je nekoliko dana zaredom dolazila u Institut
i jo upornije stavljala na kunju odvanost jadne Bakhite. Moretta se plaila da joj srce nee izdrati suprotstavljanje gospoi. Zapravo je podnosila
54 Kardinal Domenico Agostini (1815. - 1891.) - godine 1887. postaje venecijanski
patrijarh.

121

njezine prijekore i poniavajue napade ignorirajui svaku uvredu. No, kada

ju je Mimmina zagrlila i vrsto stisnula te poela grevito plakati i moliti
je da je ne napusti, osjetila je stezanje u srcu i nije mogla othrvati se boli
te je snano privinula malenu djevojicu uz sebe i zaplakala, zvala je svim
moguim dragim imenima, obasipala poljupcima i milovanjima. A kada je
dijete naveer zaspalo isprekidanim snom, drei se za nju od straha da e
joj pobjei, odana je crna djevojka, u kojoj su se takoer odvijala unutarnja
previranja od kojih joj san nije dolazio, gledala je u Mimminu i pitala se:
Hou li smoi hrabrosti ostaviti je, prouzroiti joj patnju od koje se moda
i razboli?

Tada se iz sveg srca molila da skupi odvanost za sebe te snagu, prihvaanje i zdravlje za Mimminu. U meuvremenu su asna majka i majka
Fabretti bile u stalnim razgovorima s predsjednikom Kongregacije milosra, s priorom55 Katekumenskog instituta i drugim ljudima zainteresiranim za Bakhitin sluaj.

Bio je to izniman sluaj i itav je grad govorio o njemu. Moda se nikad

neto slino nije dogodilo u Veneciji, u doba promjena koncepcije ljudskih prava. Jo je vea radoznalost vladala u okrugu u kojem se nalazio
Institut. Svi su upoznali Morettu i bili su ganuti priom o njezinim tunim iskustvima. Sada su nestrpljivo oekivali vidjeti tko e pobijediti.
ene su s prozora u uskim ulicama vodile duge diskusije na tu temu. Ne
treba ni rei da su sve bile na Morettinoj strani, divei se snazi njezinog
karaktera. Istodobno im je bilo ao malog djeteta i nisu u potpunosti
okrivljavale gospou Michieli. Ukratko, bilo bi im drago da se problem
moe razrijeiti na zadovoljstvo robinje, njezine vlasnice i djeteta.
Jednoga je jutra gondola kardinala patrijarhija pristala uz obalu kanala
blizu crkve Gospe od Zdravlja (Madonna della Salute). Moda je nekakva posebna ceremonija? pitali su se ljudi koji su ga vidjeli kako izlazi
iz gondole.
Nemogue, zvonila bi crkvena zvona. to je onda?

Prelat je, u neslubenoj odori, preao preko trga i krenuo prema mostu
Ponte della Salute. Neke su ga ene s potovanjem pozdravile, a prelat ih
je blagoslovio bez zaustavljanja. Preao je preko mosta sa svojim tajnikom i krenuo prema Katekumenskom institutu. U tom kratkom vremenu pristale su i druge gondole te je jo ljudi krenulo istim putem.
to se dogaa? pitali su ljudi.

Pogledajte, Morettina vlasnica!

55 Jacopo dei Conti Avogadro

122

Glas se proirio i pred Institutom su se poele stvarati skupine radoznalih ljudi. Pojavila se gospoa Michieli, nervozna i zabrinuta, u pratnji
svoje utjecajne prijateljice i lana obitelji, vojnog asnika visokog ranga
voljnog da joj bude podrka.

Venecija-Madonna della Salute

im je ula u Institut, zatraila je Mimminu. Za nekoliko je trenutaka velikom sobom za primanje zavladala neobina atmosfera: inila se kao sveana, impozantna sudnica. Ti stari zidovi nikada prije nisu vidjeli okupljanje
tako vanih ljudi. Slijeva, na kauu ispod velikoga raspela sjedila je Njegova
Eminencija, kardinal patrijarh sa svojim tajnikom i priorom Instituta ; zdesna su bili kraljevski prokurator i nekoliko sudaca, prefekt, predsjednik i
123

lanovi Kongregacije milosra te druge mjerodavne osobe.

Ispred njih je stajala gospoa Michieli s Mimminom, vojni asnik i gospoina prijateljica, asna majka, majka Fabretti i jo neke sestre.
Bakhita nije bila ondje, nju su pozvali poslije. Predvidjela je bitku kroz koju
e proi pa je potraila utoite pored svetohranita kako bi zaklinjala Gospodina da joj podari snage i ostane mu vjerna. Usrdno se molila, srca punog
tjeskobe na pomisao da e napustiti Mimminu.
Nakon predstavljanja i pozdrava, u sobi za primanje kardinal patrijarh poeo je izlagati Bakhitin sluaj. Zatim je govorila gospoa Michieli, polaui
prava koja je, prema njezinom miljenju, imala nad Morettom. Dala je do
znanja da ju je uvijek smatrala vie keri nego robom, da ju je voljela i kako
joj je stalo da ova ima mirnu budunost. Zatim je govorila o Mimminoj povezanosti s njom, kako je bila primorana vratiti Bakhitu natrag u Italiju i tu
ostaviti svoje dijete s njom u Institutu kad je opet odlazila u Afriku. Iznijela
je i injenicu kako je bila dovoljno milostiva pa je dopustila Bakhiti prigrliti
katoliku vjeru, iako je sama bila protestantica te je pokazala svoju zabrinutost za Mimmino zdravlje ako bi se ikad morala odvojiti od Bakhite.

U tom ju je trenutku obuzela tuga od koje vie nije mogla govoriti. Kada
je Mimmina vidjela svoju majku kako plae, naslutila je da to ima veze s
odlaskom od Bakhite te je poela glasno jecati i drhtavim glasom zazivati
Bakhitino ime. Svi u sobi bili su ganuti i neko se vrijeme jedino uo gorak
pla gospoe i njezina djeteta. Koristei trenutak kada su svi bili potreseni,
vojni je asnik odrao govor u kojem je iznio sluaj svoje roakinje, gospoe
Michieli. Zatim je svjedoila gospoina prijateljica rekavi da se s Bakhitom
uvijek dobro postupalo te da bi bila prava okrutnost oduzeti je djetetu koje
je toliko propatilo, ime bi joj se mogue dodatno naruilo njezino krhko
zdravlje. Nakon toga se razvila uzavrela diskusija u kojoj je svaki sudionik
izloio svoje, drugaije miljenje.

Iznenada je patrijarh rekao: Neka ujemo samo dijete. Bog je svakome dao
slobodnu volju, bez obzira kojoj rasi pripada. Posluajmo Bakhitu. Prijedlog je dobio jednoglasnu podrku i majka Fabretti otila je po Bakhitu. Vratila se nekoliko trenutaka poslije s mladom enom koja je uplaeno stala
pred okupljene. Mimmina ju je ugledala i htjela joj pojuriti, ali ju je majka
sprijeila.
Evo nae Morette, rekao je kardinal oinski.

U sredini sobe stajala je Bakhita, zbunjena. Drhtala je i nije se usuivala po124

dignuti pogled. Samo je povremeno upuivala kratak pogled prema djetetu,

pogled pun bolne njenosti, elei je utjeiti. Zatim bi moleivo pogledala u
raspelo. Rasprava se nastavila, jo ea nego prije. inilo se kao da nikada nee zavriti. Gospoa Michieli je ustala i odluno ustvrdila: Bakhita je
moja robinja. Prema afrikom zakonu pripada meni, imam potpunu nadlenost nad njom i nitko me ne moe primorati da joj dam slobodu.

Kraljevski prokurator reagirao je na tu izjavu: Ne zaboravite, gospoo, da

smo mi u Italiji, gdje, hvala Bogu, ropstvo ne postoji. Jedino ova mlada ena
moe odluiti o svojoj sudbini, i to mora uiniti potpuno slobodno. Okrenuo se Bakhiti i upitao je: eli li poi s gospoom koja te voli, prema tebi se
odnosi kao prema keri i uvijek ti je bila dobra i koja e se pobrinuti za tvoju
sigurnu budunost? I s Mimminom koja je te toliko voli i privrena ti je? Ili
eli ostati ovdje, slobodna, ali daleko od vlastite zemlje, bez svoje obitelji i s
perspektivom neizvjesne i moda tune budunosti, bez ljubavi svoje male
prijateljice? Razmisli i slobodno odgovori, jer te nitko ne moe primorati da
postupi protiv svoje volje. Bakhita je sluala prokuratorove rijei netremice ga gledajui u oi, snano se usredotoivi kako bi ga razumjela, ali nije
nita razumjela i na kraju ga je samo gledala praznim pogledom. Prokurator
je shvatio to se dogaa pa se obratio sestrama: Moda nije razumjela moj
jezik. Hoete li, molim vas, ponoviti pitanje na njoj razumljiv nain?
Majka Fabretti je brzo ispunila zahtjev i Bakhita ju je razumjela. Uslijedilo
je nekoliko trenutaka tiine. Bilo je jasno da prolazi kroz unutarnju bitku od
koje je poela drhtati. U strahu je uputila pogled Mimmini u kojem se vidjela
njenost i neopisiva patnja te je, pogledavi u raspelo, odgovorila: Volim
gospou, ali neu napustiti ovo mjesto jer ne elim izgubiti Dobrostivog
Boga. I zatim je briznula u pla.

Jednostavan ali odluan govor crne djevojke duboko je dirnuo nazone.

Mimmina se otrgnula majci i plaui se privinula uz Bakhitu, koja ju je uzela
u naruje i milovala, kupajui je suzama. Za trenutak se u sobi jedino moglo
uti jecanje jedne ili druge. Zatim je kraljevski prokurator prekinuo utnju i
u ime zakona proglasio Morettu slobodnom56.

Poraz je razgnjevio gospou Michieli, ali ju je istodobno i uznemirilo to

mora ostaviti Bakhitu koja joj je istinski bila draga. Poloila je ruke na Mimminu i rekla: Poljubi ovu nezahvalnu jadnicu. Vie je nikada nee vidjeti.
Brzo ju je istrgnula Bakhiti i odjurila.

56 Godine 1772. engleski je sudac Granville Sharp donio slavnu presudu: Rob koji
stupi na tlo Velike Britanije postaje slobodan, ipso facto. Slijedom ovoga sve su europske drave brzo ukinule ropstvo... Trecciani, Schiavit, u Enciclopedia Giuridica,
svezak XXVIII, Rim, 1992., str. 2.

125

Ve je prelazila most, a jo se uvijek mogao uti tjeskoban pla male djevojice koja je dozivala svoju dragu sestru. Ti su se povici Bakhiti bolno urezivali u srce. Uhvatila se rukama za glavu, izgledajui poput kipa tuge. Svi su
se razili; Bakhita je takoer napustila sobu s majkom Fabretti, odjurila u
kapelu i prostrla se ispred oltara.
Od rastanka joj je ostala otra bol, ali i radost to je ostala vjerna Spasitelju:
dva osjeaja koji se mogu izraziti jedino suzama. Bio je 29. studeni 1889. 57

Razmiljala je o Mimmini koju vie nikada nee vidjeti, o njezinim suoavanjem s moralnim pogiblima koje je i sama vrlo dobro poznavala. Tko e se
potruditi da je ouva, obrani, utjei i voli kao ona i kao to je Mimmina voljela nju? Osjetivi kroz to prolazi, majka Fabretti joj je aptala: Gospodin
je voli vie nego ti i nemjerljivo je moniji od tebe. Pomoi e joj svojom
molitvom, a on e joj poslati svoje anele da je uvaju i tjee.
Bakhita je podignula svoje uplakane oi prema majci Fabretti, pogoena
njezinim rijeima. Istina je: Bog voli one koje je stvorio vie nego to itko
drugi moe; On je svemoan i poslat e Mimmini svoje anele. Zamiljala je
prizor skupine anela koji lete preko neba u Zianigo, irei svoja krila nad
Mimminom da joj odnesu tugu. Ova draga vizija i pomisao da joj moe pomoi svojom molitvom uspjela je donekle umanjiti njezinu bol.

Bila si jaka, Bakhito, nastavila je majka Fabretti, i Bog e te nagraditi za

tvoju vjernost tako to e te uiniti svojom keri. Razvedri se, blii se dan
tvojeg krtenja i jo imamo puno toga obaviti. Hajde, nemoj plakati; Mimmina se nee razboljeti niti e patiti. Sjeanje na tebe e joj initi dobro, a ak e
i na daljinu osjetiti ljubav koju e za nju uvijek uvati u svojem srcu. Moe
biti sigurna da e Bog, koji nagradi ak i au vode to je da u njegovo ime,
obasuti blagoslovima i zahvalama tvoju gospou koja ti je dopustila da ga
upozna i zavoli.
Rijei majke Moretti su dale novu snagu te se uspjela nasmijeiti. Toga su
se dana sestre s ljubavlju brinule o Bakhiti, dajui joj da se ukljui u mnoge
sitne poslove u vezi priprema i ceremonije, kumova pa ak i bijelih odora za
krtenje, kako bi prestala misliti o tunim stvarima i smirila se. No, kad se
uveer vratila u svoju sobu i vidjela prazan Mimminin krevet, sruila se na
njega u suzama i kroz jecanje i pla dala oduka svojoj boli. Tako je zaspala na malom krevetu, shrvana umorom. Ali njezin je poinak bio ispunjen
snovima koji joj nisu donijeli pravi odmor. Probudila se na zvonjavu koja
poziva sestre na molitvu, ali nije odmah otvorila oi. Nije eljela prekinuti

57 Cf. Memorie..., ms., op. cit., str. 22-24.

126

svoj divan san. Mimmina je bila na brodu koji naputa Veneciju, ruku rairenih i ispruenih prema njoj, dozivajui je. Ona sama stajala je na doku i nije
mogla ili nije eljela posegnuti za njom, ali su je njezini povici razdirali, kao
i opor gospoin glas koja je vikala: Nezahvalnice! Iznenada je jak vjetar
podignuo valove koji su udarali o brod i kovitlali se oko njega pokuavajui ga progutati. Uz koban predosjeaj, Bakhita je uzdignula ruke prema
tmurnom nebu posutom zvijezdama i molila za milost. Tada se brzo spuste
aneli, rasprivi tamu svojim sjajem, primire valove i isprate brod koji je
sad ve mirno jedrio, blistajui na suncu. Mimmina vie nije plakala, zapravo se smijeila svojoj crnoj sestri i slala joj poljubac za poljupcem. Bakhita
je tada vidjela kako je aneli uspavljuju i ula njezin glasi koji umirujue
kae: Nemoj plakati. Uvijek u te voljeti i nikad te, nikad neu zaboraviti.

Nikad, nikad! doviknula je iz sve snage i ona njoj. I nad nju se spustio mir.
Dva dana poslije Mimmina je stvarno otila iz Venecije u Afriku i, iako ne
ba kao u ovom snu, dok je gledala kako grad odmie u daljinu, zasigurno je enjivo mislila na svoju Morettu koja ju je voljela i uvala njeno
poput majke. Bakhita je vie nikada nije vidjela niti ula ita o njoj, ali je
ono obeanje nosila u srcu. Nije poznato je li Mimmina odnosno Alice
Michieli ikada ula kakvu vijest o Bakhiti, ime se bavila ili kada se vratila
u Italiju. Jedina poznata injenica o njoj, prema novijem istraivanju, jest
da se 26. rujna 1910. udala za gospodina Giancolu Nina di Francesca, u
upi S. Onofrio u Napulju. Bakhita to nije nikad saznala. Moda ju je pamtila kao malo dijete povjereno joj na uvanje i takvu ju je zauvijek voljela.

127

Ljudski rod osloboen okova ropstva

128

Slobodna!
Bakhita je neoekivano postala slobodna, na nain na koji to nikad nije
mogla ni pomisliti. Agoniju njezine borbe za slobodu nije uzrokovala
muka neprestanih napada, koliko je to bilo uslijed straha da nee moi
odano voljeti i slijediti Boga, kojega je priznala kao najvie dobro. I tako
je i ne znajui postala slobodna, ak ni ne elei to, ba u doba kada je
spona ropstva prestala biti tegobna i muna, kada su joj stigle naznake
da dobiva kuu, okolinu koja je voli i mirnu budunost. Zbog toga je malo
potrajalo dok nije shvatila stvarnu vrijednost steene slobode i poela u
njoj uivati. Nije razmiljala o svojoj budunosti, zaokupljena molitvama
za Mimminu i pripremama za krtenje i svoj susret s Gospodinom.

O njezinoj je budunosti razmiljao gospodin Checchini, u pozadini zbivanja, dok je sa zebnjom pratio sve to se dogaalo njegovoj tienici.
Bakhita se ne sjea da je u tom razdoblju vidjela gospodina Checchinija.
Mislim da se on drao podalje od Instituta zbog obzira prema gospoi
Michieli ili zato da ne zakomplicira stvari, a takoer iz potovanja prema
Morettinoj slobodi. Sada kad je sve bilo gotovo, pokorio se svojim eljama i pourio joj je u posjet sa svojim kerima, da joj kae koliko je sretan.
Prije nego to je otiao iz Instituta, ponovio je na svoj uobiajeno glasan i topao nain: Dobro, sloili smo se. Moja je kua i tvoja kua. Moja
supruga i ja, kao to zna, smatramo te jednom od svojih roenih; moja
te djeca smatraju sestrom i vole te. Kada umrem, dobit e dio od moje
skromne imovine i svi e biti zbrinuti. Nemoj vie plakati; misli na to
kako e postati Boja Ki i budi sretna. Gospon Massarioto (Signor
Massarioto) pobrinuti e se za ostalo. Zatim je razgovarao s asnom
majkom o sveanosti krtenja dok se Bakhita tjeila igrajui se s mladim
sestrama. Poslije je otiao sretno uzvikujui dobre elje koje su odjekivale atrijem. Ljubav koju je osjetila kroz njegov posjet razblaila je Bakhitinu
duu i postala je spokojnija.

ovjeku uvijek ini dobro kada ga netko voli, ispunjava ga odvanou i povjerenjem. Bakhita se sada morala pripremiti za najljepi dan ivota: bilo je vrijeme
da joj osvane dobar dan u toliko tegobnom i traginom ivotu. Njezin se sluaj
prouo Venecijom i pobudio je komentare i rasprave. Ljudi iz blie okolice Katekumenskog instituta bili su zadovoljni konanim ishodom, a mnoge su ene
uspijevale nai naina da je dou vidjeti u Institut i estitaju joj.
Kao datum krtenja potvren je 9. sijenja nadolazee 1890. godine. Bakhita nije imala stvarnu koncepciju vremena i svakoga bi dana pitala koliko
129

e jo puta sunce morati izai i zai prije njezinog velikog dana. ivjela je u
svojevrsnom snu, zadubljena u svoj duhovni svijet i nesvjesna svega drugoga. Kako joj je um grozniavo radio! Kako je tuklo njezino srce ispunjeno
proturjenostima! Pomisao da e krtenjem postati Boje Dijete i krizmom
Kristov vojnik ispunjavala ju je radou i svetom enjom, no pomisao da e
Isus, Sin Boji, ui u srce sirote robinje plaila ju je do suza. Takva milostivost inila joj se apsurdna i nemogua.
Stoga joj je majka Fabretti morala ispriati priu iz Evanelja o centurionu,
o Zakeju i lijepu parabolu o izgubljenoj ovci. Ona nije bila buntovna ovca
koja je odlutala daleko od stada, nego jadno malo janje izgubljeno u tami,
usred trnja ropstva, sputana lancima, prekrivena ranama. Dobri Pastir pratio ju je kao Zakej meu granama stabla, privlaio k sebi misterijem ljubavi
i sada elio ui u njezinu kuu: njezino srce. Molila se poput njih: Boe,
nisam dostojna, ali samo reci rije, jednu od svojih predivnih rijei i moja e
dua, puna milosti, biti spremna Tebe srdano doekati.
Bakhtine su oi zasjale. U svojim je mislima opet proivjela prekrasnu parabolu, utjene prie Evanelja te je nastavila sretno ponavljati:
Boe, nisam dostojna; ja sam sirota robinja, ali Te volim; samo reci svoju rije i brzo doi, o, Boe! (Usp. Lk, 7-7)
I tako se pripremala za otkup sa zanosom anela serafa.

Bijela halja

Jutarnja svjetlost 9. sijenja 1890. zatekla je Bakhitu sasvim zaokupljenu molitvom, kleei uz rub svojeg kreveta. Tijekom noi nije sklopila oka od snane
i intimne radosti koja ju je obuzela. Na vedrome je nebu bio samo jedan oblak:
pomisao da njezini voljeni nisu poznavali Spasitelja, strah da ih nee moi
opet vidjeti u nebeskom carstvu te nostalgija za njima na njezin veliki dan.
Tjeila ju je njezina snana vjera: Bog je svemogu, mislila je, i sigurno e
poslati svoje anele da ih prosvijetle i spase. Bila je tako uvjerena u to da
joj se inilo kako ve uje lepranje aneoskih krila i vidi sjajna svjetla koja
strelovito lete kroz nonu tamu. Sjeta za Mimminom takoer ju je obuzela, no
molitva je vratila mir u njezino srce.
Konano se razdanilo i laguna je blistala na suncu. Institut je prtio od neobinih aktivnosti koje prethode iznimnim dogaajima: ljudi su ulazili i izlazili poploanim klaustrom, uurbane sestre, oglaavanje zvona na vratima,
izmjenjivanje pozdrava i komplimenata, radosni povici... Gospodin Checchini
sa svojom je suprugom i kerima stigao prvi i svi su bili nestrpljivi vidjeti Mo130

rettu, no ona je bila u kapeli Nae Gospe Saletske, usredotoena na sluanje

nagovora majke Fabretti i uivajui u intimnoj, neopisivoj radosti. Nije ju se
smjelo ometati.
Atrijem je odjekivao snaan glas gospodina Checchinija, bunog i srdanog
kao i uvijek, njegov iskren osmijeh, duhovite i prijateljske rijei. Osjeao se
kao vana osoba, ovom sluaju i najvanija. Naposljetku, nije li zahvaljujui
njemu draga Moretta upravo trebala postati krankom? Stoga je imao pravo
biti sretan. Privueni njegovim nainom govora i radoznalou da od njega
uju vijesti o Bakhiti, pristigli gosti sjatili su se oko njega i poticali ga da ispria
priu-dapae, hvalospjeve-o Bojoj dobroti koja je na udesan nain dovela
crnu djevojku u Zianigo i odabrala njega, da, ba njega, da bude instrument
njezina otkupljenja. No, tada je stigao kardinal patrijarh sa svojom svitom i
dunosnicima. Svi su utihnuli, s potovanjem kleknuli i krenuli prema kapeli
koja je bila ukraena kao za veliku svetkovinu.
Oglasila su se zvona Instituta. Slavljenikim tonom odgovorila su im ona s Gospe od Zdravlja i ljudi su poeli dolazit odasvud. Prvopridoli su nali mjesto u
crkvi; posljednji su morali ostati vani. Rio dei Catecumeni bila je preplavljena
mukarcima i enama, gondolama, amcima, pripadnicima srednjeg stalea,
djecom koja su pristizala iz svih smjerova, mornarima i radnicima koji su se
sluajno ondje zatekli. Svi su to eljeli vidjeti pa su se gurali i natiskivali, ispunili svaki kutak i prenosili rije o Moretti.
Zatim se oglasilo zvono za poetak mise i mnotvo je zautjelo. Jedna se ena
propela na prste i uspjela vidjeti unutranjost crkve te je dogaanja prenosila
mnotvu na trgu poput radijskog komentatora. Na taj su nain tu scenu zamiljali i oni koji nisu mogli vidjeti unutra. Kardinal patrijarh je, uz asistenciju
drugih sveenika i starog kapelana Instituta, nakon kratke molitve napustio
oltar i priao Bakhiti koja je stajala uz pokrajnja vrata crkve. S njom su bile
asna majka i majka Fabretti, gospodin Checchini i grof Marco Soranzo koji
je de licentia (uz doputenje) bio kum, predstavljajui svoju tada bolesnu
suprugu.
Moretta, odjevena u ljubiasti plat i glave prekrivene velikim crnim velom,
ekala je spojenih ruku, staloena pa ipak zbunjena. Kardinalov je glas sveano odjeknuo u tiini:
to ite od Crkve Boje?
Vjeru, odgovorila je Bakhita poniznim moleivim glasom. Sada je znala kakvu bi utjehu vjera predstavljala u sumornim i stranim vremenima njezinog
ropstva!
to ti daje vjera?
ivot vjeni. I tada pogleda prema nebu da potvrdi kako razumije gdje joj je
predodreen kraj: u srei to e vidjeti Boga.
131

Ako stoga eli ui u vjeni ivot, ispunjaj zapovijedi: Ljubi Gospodina Boga
svojega...
Na Bakhitinom se licu vidjela zauenost: Kako moete ne voljeti tako dobrog Gospodina?
Kardinal tri puta dahne u njezino lice i zapovijedi sotoni: Izai, due neisti, i
pusti da ue Duh Sveti Utjeitelj. I smjesta je znamenuje znakom kria na elu
i prsima, izgovarajui:
Ecce signum Crucis, fugite partes adversae. (Evo Kria Gospodnjega, bjeite
stranke protivnikove!)
Da pokae kako ju je Crkva uzela u posjed u ime Krista, poloio je ruku na
njezinu glavu i zatim joj na usne stavio soli, simbol mudrosti i istoe. Tada
je nastavio s egzorcizmom i znakovima kria. Kako bi je zatitio od novih napadaja sotone, patrijarh je jo jednom svojom posveenom rukom natkrilio
Bakhitu pozivajui svjetlost protiv tame zla, da bi ona mogla zadrati: firmam
spem, consilium rectum, doctrinam sanctam (nepokolebljivu nadu, ispravnu
prosudbu i istu doktrinu).
Moretta je osjetila kako e sad popucati i lanci sotonini kao to su puknuli
njezini suanjski lanci te se naslaivala pozivom:
Odrie li se sotone?
Odriem! odluno je odgovorila.
Odrie li se svih djela njegovih i svega zavoenja njegova?
Nije znala to su zavoenja, nikada nije hotimino provodila djela sotonina, i
nikada nee, pa je s jo veom snagom odgovorila: Odriem!
Kardinal je pomazao Bakhitu oleum salutis (uljem bolesnikog pomazanja)
kako bi je osnaio za borbu i pomogao joj postii vjeno spasenje, a zatim ju je
upitao za odreeniji iskaz vjere.
Vjeruje li u Boga Oca svemoguega, u Isusa Krista njegova jedina Sina i u
Duha Svetoga?
Vjerujem, vjerujem, vjerujem!
eli li biti krtena?
Da, elim!
Bio je to usklik koji je otkrivao goruu elju njezine due, prostrte na tlu s
rukama prekrienim na prsima. Kardinal ju je zazvao imenima koja e biti
zapisana u crkvenu matinu knjigu i vjenost, te s emocijama u glasu izgovorio obredne rijei: Gioseffa, Margherita, Fortunata, Maria Bakhita, krstim te u
ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
132

Venecija-Katekumenska crkva-krstionica gdje je Bakhita

postala pravo Boje dijete.
133

Proiujua voda polivena po njezinoj glavi valovito joj se slijevala niz

obraze, zajedno sa suzama radosnicama koje vie nije mogla zadravati. Ljubiasti plat i crni veo pali su na tlo i Bakhita se pojavila u svojoj
bijeloj krizmenoj halji. Val amora proao je kroz okupljeno mnotvo.
Kardinal je nastavio:
Ovo je bijela haljina koju do smrti mora uvati neokaljanu da je pokae pred suditem Isusa Krista, naega Spasitelja i od Njega primi vjeni
ivot.

I, dajui joj svijeu: Primi ovu upaljenu svijeu, uvaj svoju nevinost
zauvijek nedirnutu tako da moe, kada te Spasitelj pozove na slavlje
vjene svadbe, ui u pratnji svetaca u kraljevstvo nebesko i uivati vjeni
ivot. Idi u miru i neka je Bog s tobom!
Amen! zadrhtao je Bakhitin glas od emocija dok je izgovarala ovu rije.
Obred krtenja je zavren: ona je sada dijete Boje.

Obukavi misniko ruho kardinal joj je podijelio Sakrament krizme i

tada je zapoela Sveta misa. Kleei s asnom majkom i majkom Fabretti
na klupi prekrivenoj crvenim barunom Bakhita, ogrnuta bijelim velom,
eljno je iekivala Isusa, povremeno ponavljajui molitve prema sugestijama dobrih sestara, a zatim se potpuno u tiini udubljujui u njih.
Njezina je dua slavila: Bog ju je pustio u svoju Obitelj, Duh Sveti joj donio darove, Sveta potvrda ju je ojaala, aneli su svuda oko nje, a Isus
e se useliti u njezino srce. Tko bi mogao traiti vie od toga? U tihoj
sabranosti misli u crkvi zaula se slatka pjesma:
Isuse, tko sam ja u usporedbi s Tobom? Praina, prljavtina, nita.

Opet ju je obuzeo osjeaj nedostojnosti pa je u skrovitosti svoje due

povikala: Boe, vrijedna sam i manje od praine i nitavila; ja sam sirota crna djevojka, jadan rob; nedostojna sam, nedostojna da Ti doe k
meni, Gospodine!
Majka Fabretti naslutila je osjeaje mlade djevojke i predloila je molitvu koja e je ohrabriti: Boe, nedostojna sam, ali Te volim; reci samo
rije i moja e dua biti spaena.

Sada je pjesma himan o ljubavi, izraz nesavladive elje: Doi, Isuse, molim Te, doi!
Ljubav pobjeuje strah i, osloboena more o svojoj nedostojnosti,
134

Bakhita je napeto iekivala boanski zagrljaj: Doi, Gospodine, tiho je

molila, doi brzo, Gospodine, ja Te volim!

Sveta je hostija konano stavljena na njezin jezik, ona pogne glavu, vrsto prekrii ruke preko prsa i sve zaboravi, uivajui u slatkoj radosti
koju samo Krist zna dati. Pjesma se zaustavlja, zvuci orgulja polako utihnu. Misa je zavrila, no svi ostaju nepomini. Kardinal progovara s oltara.
Apostol u njemu klie Morettinu spasenju koja je dovedena natrag u stado kroz otajstvo boanske ljubavi, ali je oaloen od pomisli na toliko
mnogo nevjernika koji su jo u tami zablude. Potie ih: Neka svaki, tko
uiva svjetlost ne zaboravi one to ive u tami.
Bakhita se sjetila svojih voljenih i svih sirotih crnaca njezine zemlje i
moli se da i oni jednom upoznaju Boga. Isusu govori o Mimmini, njezinoj
Mimmini, i o gospoi koja joj je dopustila postati krankom, o obitelji
Checchini i dobrim sestrama koje ju toliko puno vole; moli se za sve njih,
a zatim se snano usredotoi i uzvikne: Boe! Tvoja sam i bit u Tvoja
zauvijek. Ali ja Te molim: neka umrem prije nego napustim ovu tvoju
kuu, ovaj meni siguran dom.

Na izlasku su se svi okupili oko nje. eljeli su je vidjeti, estitati joj i poljubiti je. Ljudi s trga nagrnuli su u Institut, valjajui se pored vratara.
Gospodin Checchini joj je doviknuo i uspio je zgrabiti te u zadnji as je
spasiti od mora ljudi. Odveo ju je u sobu za primanje koja je, onako sveano ukraena, izgubila asketski izgled. Oni koji su je uspjeli vidjeti bar
za trenutak nikada nisu zaboravili ushien izraz na njezinom crnom licu,
niti nadljudsku radost kojom je zraila.
asna majka poljubila ju je u elo, kao to bi to uila njezina vlastita majka.
Checchini ju je poljubio i nazvao svojom keri; patrijarh ju je blagoslovio,
a dunosnici joj estitali. Stari je prior bio vidno ganut dok ju je promatrao
te ju je pozvao na objed s njezinom prijateljicom Giuliom della Fonte. Evo
kako je ona opisala taj nezaboravni dan: Doao je veliki dan i ja sam bila
u prvom redu u kapeli Instituta, nepomino pratei sveani obred. Ne mogu
vam rei kako sam se osjeala u tom blagoslovljenom trenutku. Iako sam
bila dijete, svejedno sam bila veoma dirnuta. Kada je obred zavrio, bila sam
pozvana sa svojom majkom i ujnom na zakusku u sobi za primanje. Pored
kardinala Augustinija ondje je bilo nekoliko sveenika i mnogo dama i gospode. Stajala sam malo postrani od svih, ali sam istodobno nastojala da me
Moretta zamijeti. eljela sam joj prii i poljubiti je kako su to inile asne
sestre i nazone gospoe. Ugledala me i nasmijeila se, pozvala me k
sebi i poljubila. Bila sam tako sretna dok sam stajala pored nje. inilo se
135

da je postala vana osoba i nisam eljela da se slavlje zavri. Sjeam se da

je ondje bilo kolaa i pia, ali nisam kuala nita od toga. Nije ni Moretta,
koju su sad zvali Jozefina. Kada su svi otili kui, rektor Katekumenske
kole, don Jacopo dei conti Avogardo, star i duhovni mukarac, pozvao
nas je obje na ruak58.

inilo se udnim da nije pozvao i gospodina Checchinija. Pretpostavljam

kako je Checchini elio da stari rektor uiva u drutvu s njima, a Checchinijevima bi bilo teko povesti Bakhitu toga dana u Zianigo. Zacijelo je organizirao zajedniku obiteljsku proslavu u prikladnije vrijeme sljedeih dana.
Dobre su sestre te veeri s njom proslavile na oputeniji nain.
Gospoa della Fonte nastavlja: Nas smo troje zasebno bili na ruku koji
je servirala sveenikova domaica. Jozefina je izgledala rajski. S njezina je lica nestao uobiajeni tuan izraz. Doimala se preobraenom. Nije
mnogo govorila, ali je srea sjajila iz svake njezine rijei i pokreta. Upitala sam je kako se osjeala za vrijeme obreda, ali mi nije mogla odgovoriti ve me samo nastavila gladiti, smijeei se. Sjeam se kako sam joj
ljubila ruku mislei da je svetica. Kod kue su mi rekli da te krtenje ini
svecem, isti tvoju duu od mrlja i ini je bjeljom od bijeloga. Gledala
sam Bakhitu u oi kako bih eventualno vidjela njezinu bijelu duu.59

Bakhita se poslije ruka vratila u Institut gdje je vrvjelo ljudima koji su

je eljeli vidjeti. Svima im se smijeila, no inila se rastresenom, zaokupljenom, odmaknutom od ovosvjetskih stvari.
Zemlja nije dovoljno velika za radost otkupljene due.
Bakhita Jozefina ivjela je ushit ove beskrajne radosti.

Naveer, kada su je ljudi konano ostavili u miru, potraila je majku

Fabretti, zagrlila je oko vrata i briznula u pla.

Tako je, zavrava priu gospoa Giulia della Fonte, Bakhita provela
proslavu svojeg otkupljenja. 60

58 Summ. Doc., str. 356-357

59 Ibid., str. 356.
60 Summ. Doc., str. 357.

136

Srea je sjajila na njezinom licu

U uredu pismohrane u kuriji venecijanskog patrijarhata, u 2. svesku crkvene matine knjige krtenih 1834.-1911. na 247. stranici, n.1-116,
nalazi se sljedei certifikat krtenja i krizme za Bakhitu:
9. sijenja 1890.

Gioseffa, Margherita, Fortunata, Maria BAKHITA-prije Bachit (Moor),

ki nepoznatih roditelja, podrijetlom iz Nubije (sic), 26 godina, muslimanka, neudana, ovdje je krstila Njegova Ekscelencija uzoriti monsinjor
kardinal patrijarh Domenico Agostini, koji ju je takoer krizmao-postavi time ki ove Svete kue.
137

Kao kuma na Svetom krtenju bila je asna gospoa grofica Gioseppa

Brisigella Soranzo61, ki Antonija iz upe sv. Marije Zebenigo; a na Svetoj
krizmi gospoa Carolina Margherita Donati iz upe Santa Maria Gloriosa
dei Frari.
No, gorespomenutu krizmanu kumu zbog bolesti je zastupao de licentia (s doputenjem) njezin suprug asni gospodin grof Marco Soranzo,
sin pokojnog Mattea; i konano, tijekom Svete mise, primila je i Svetu
priest.

Mora se istaknuti nekoliko netonosti u ovom certifikatu. Kao to smo

ve vidjeli, Bakhita nije dola iz Nubije, koja se nalazi na sjeveroistoku,
ve iz Darfura na zapadu Sudana. Za svoga je robovanja stigla u Kartum,
glavni grad drave. Iz Kartuma je otputovala u Italiju, ukrcavi se u Suakinu. U vrijeme krtenja imala je 21 godinu, a ne 26, budui da je roena
1869. Zapravo je i sama obiavala rei:

Bog e mi suditi od moje 18. (itaj: 21.) godine. 62 to znai da je u

toj dobi bilo njezino roenje u Boju milost. Nikada nije bila muslimanka i, kako je sama vie puta svjedoila, nikada nije niti poznavala
ni pokuavala upoznati bilo koju drugu religiju. Zbog toga je njezina
dua, slobodna od svih predrasuda, odmah s takvim arom prihvatila
Istinu. No, ovaj izostanak preciznosti, nesumnjivo uzrokovan tekoama
koje je Bakhita imala pri izraavanju, ne mijenja nita u njezinoj prii.

Ovo je tvoja kua

ivot se nakon slavlja vratio u svoj normalan ritam i Bakhita se vratila svojem vezu, vjetini u kojoj je brzo napredovala. Kaem Bakhita jer,
unato to je krtenjem dobila razna druga imena, ljudi su je nastavili
zvati Bakhita ili, jo jednostavnije, Moretta. Jedino su je sestre pokuavale zvati Jozefina, ali nisu uvijek uspijevale u tome.

Bakhita, to znai Sretna, sada se inilo najboljim imenom za nju. I dok

je onih davnih dana njezine otmice to zvualo ironino, sada se inilo
proroanski. Ustvari, od tisua nesretnih robova na njezinom kontinentu, koji je bio sretniji od nje? Gospoa Giulia della Fonte napisala je da
je nakon krtenja i dalje esto viala Bakhitu te da je bila uvijek sretna,
uvijek draga, kao da je uvijek nadahnuta.63
61 Njezina krsna kuma bila je grofica Jozefina Avogadro u Soranzu, sestra priora
Jacopa Avogadra.
62 Summ. D. t., str. 35, paragraf 67.
63 Summ. Doc., str. 356.

138

Checchinijevi su je esto dolazili vidjeti i povesti u Zianigo gdje su uivali

u njezinom drutvu. Rado je ila, ali samo na nekoliko dana. Poslije bi se
ueljela Instituta i dobrih sestara pa bi se vratila. Jo jedan divan dan za
Bakhitu bio je onaj kada je obukla bijelu haljinu za krtenje i posvetila se
Majci Bojoj. Primila je medalju i plavu vrpcu od Marijine djece.64

Koja radost za nju, siroe, za nju koja nikada vie nee vidjeti svoju majku, osjetiti da je dijete Boje Majke i da izgovara to drago ime majke dok
pogled upire u nebesa! Mislim da je na isti taj dan, voena osjeajem
zahvalnosti, ponudila svoje zlatne naunice Gospi lasaletskoj koje su po
svoj prilici bile dar konzula ili de Michielijevih.65
Vrijeme je prolazilo, ali Bakhita od svoje velike sree toga nije bila svjesna. Prema pravilima, neofiti u Institutu ostaju jo jednu godinu nakon
krtenja kako bi dovrili svoju religijsku poduku. Prije isteka te godine,
asna majka i majka Fabretti bile su jako zabrinute i eljele su znati to
planira u vezi svoje budunosti.

Zna, drago dijete, rekla je asna majka, koliko te volimo i koliko bi

nam bilo ao da ode, ali isto tako zna da ne moe jo dugo ostati ovdje, u Institutu. to namjerava uiniti kad ode? Hoe li prihvatiti srdanu i velikodunu gospodina Checchinija i njegove obitelji ili bi htjela
da ti mi naemo posao kod kakve dobre gospoe? Sada si slobodna. Odluka je na tebi.
Bakhitino je lice poprimilo pepeljastu boju koju je uvijek dobivalo kada
bi se uznemirila. Odmahnula je glavom bez rijei i zurila u sestre suznim
oima. Razumjele su taj nijemi jezik.

Vidi, opet je zapoela asna majka, to je pitanje pravila, stoga je najbolje da se pomiri s time. Zna da, kad bi bilo mogue, mi te ne bismo
pustile odavde.

Moretta je pognula glavu i briznula u pla. Sestre su bile dirnute i posjele

su je izmeu sebe, milujui je i pokuavajui je umiriti. No, Bakhita je
bila neutjena.
eli li onda ii k Checchinijevima?
Ne.

Oni te vole i ekaju te.

64 Summ. D. t., str. 205, paragraf 460.

65 Ibid., str. 72, paragraf 155.

139

Znam.

Zar ti se ne dopadaju?
O, da. Jako!

Pa zato onda ne eli ii k njima?

Zato jer ne elim otii odavde.

Uspjela je tek toliko odgovoriti izmeu potisnutih jecaja te je zagrlila

majku Fabretti molei je: Ne dajte da me poalju odavde, ne dajte da me
poalju odavde. Nisu li one moje Majke?

Ta je izjava potresla majku Fabretti koja je pogladila njezinu kovravu

kosu i njeno joj rekla: Budi hrabra, imaj vjere. Spasitelj naziva blagoslovljenima one koji plau, jer e biti utjeeni. Ti plae, ali On e ti
pomoi i pruiti utjehu. Bogu nita nije nemogue. Moli se da ti On pomogne prepoznati Njegovu volju. Ti eli provoditi Boju volju, zar ne?
Da, volju Gospona. Ali On me eli ovdje. Iako je taj odgovor doao
pomijean s jecajima, zvuao je odluno i ostavio je dojam na asnu majku koja je obeala:
Uinit u sve to mogu kako bih uvjerila Kongregaciju da ti daju ostati s
nama bar jo godinu dana. U meuvremenu smireno razmislimo o tome
to uiniti. Jesi li sretna?
Bakhita je dignula uplakano lice i sa zahvalnou pogledala asnu majku. Da, bila je sretna i smjekala se. Postupno se smirila, obrisala suze
i mirno nastavila svoj posao, molei se da joj Gospon otkrije njezin
daljnji put.

Gospon je izraz koji je uvijek rabila kad je govorila o Bogu. Ta je rije

za nju imala znaenje vlasnik ili gazda i ona se nikad nije do kraja
oslobodila robovskog mentaliteta. Sluila je zlim vlasnicima, okrutnim
i neljudskim, pored onih dobrih poput konzula i gospodina Michielija.
Sada je upoznala vrhovnog Gazdu, Stvoritelja i Gospodina neba i zemlje,
te ga je nazivala Gospon u apsolutnom smislu i s velikim potovanjem.
Prvim je vlasnicima sluila prisilno, primorana svojim robovskim okolnostima. Drugima je dobrim vlasnicima sluila neusiljeno i vjerno. Ali
za Gospona je rezervirala svoje sluenje uz potpunu predanost i bezgraninu ljubav. Ne elim otii odavde! Ta je reenica bila sveano odzvanjala u jednostavnoj sobi za primanje posjeta, unato injenici da je
140

njezino srce bilo krvarilo od pomisli na rastanak s Mimminom. Pusti

me da umrem, Boe, samo neka ne odem iz ove kue, bila je zaklinjala u
tom nezaboravnom trenutku svoje prve priesti. Ali zato bi radije umrla nego napustila Institut gdje je provela tako kratko razdoblje? Zato joj
je bio drai taj povuen, jednolian ivot nego onaj slobodniji, aktivniji i
privlaniji, koji je nudio izglede za budunost punu zadovoljstva i ugode.
I kako je mogla, ona koja je uvijek bila spremna posluati svaku naredbu,
ispuniti i najmanju elju vlasnika i nadreenih, kako je mogla u sebi pronai snagu da se gotovo pobuni kada joj je reeno da napusti Institut?

Bakhita to ne bi znala rei; ali majka Fabretti je znala. Ona je vidjela njezinu duu kako se otvara za vrline poput cvijeta koji ea za rosom i
odazvala se boanskoj ljubavi s punim zanosom svoje mladosti, s odanou koja ignorira smrt, s poniznou onoga koji sebe smatra istim
nitavilom. Posjedovala je neopisivu radost osobe koja je bila izgubljena,
a sada ulazi kroz irom otvorena vrata obora za ovce bliskom Pastirovu srcu, osobe koja je bila uvjerena da Bog u svojem srcu uva posebno
mjesto za nju.
Nekoliko dana poslije ovog razgovora Bakhita se inila pribranom i spokojnom, ali onda bi postala uznemirena i ponekad uzrujana. Smjekala
se kao i obino, ali bi se njezin osmijeh inio tuan. Vie no obino bila je
ispred svetohranita u crkvi ili u oratoriju ispod nogu Gospe lasaletske.
Majka Fabretti ju je dobro poznavala i pretpostavljala je da je mui borba koja u njoj izaziva veliku patnju. eljela ju je utjeiti, ali i u potpunosti
potivati njezinu slobodu, te je zato ekala i molila. Bakhita, koja nikad
nije skrivala svoje osjeaje pred majkom Fabretti, sada je utjela i kad bi
joj se ljudi obraali spustila bi pogled kako oni ne bi mogli vidjeti njezinu
tajnu. Jer, zapravo, Moretta je imala tajnu, nepojmljivu ljubavnu tajnu.
Najblai bi glas povremeno u njezinom srcu usrdno pozivao: Ostani u
mojoj kui. Uinit u te svojom zarunicom. eli li to?66
Da, da. Tvoja zarunica zauvijek!

Njezin je odgovor bio uzbuen, pripravan, pun zanosa. No, zatim bi zbog
spoznaje o vlastitoj nedostojnosti, nepremostivoj prepreci njezine rase, njezinoj boji i sramotnoj robovskoj prolosti potkopali njezin zanos i svu nadu.

66 Cf. Memorie..., ms. op. cit., str. 24.

141

Gospa lasaletska pod ijim je nogama Bakhita dobila svjetlost i snagu da slijedi svoj kanosijanski poziv.
142

Ne, ne mogu; neu nikada moi prihvatiti Tvoj poziv, Boe. Ja sam jadna
crna djevojka!

No, glas je nastavio pozivati. Je li to stvarno bio Kristov glas ili samo sanjarija nastala od ponosa ili njezine beskrajne elje da se preda Gospodinu koji ju je otkupio? Nije znala ni razumjela, rastrgana unutarnjom
borbom molila je i plakala. No, nije se usudila ni sa kim razgovarati o
tome. Zacijelo bi je ismijavali, odnosili se prema njoj kao da je luda ili
joj se priinja. Sve su sestre bile bijele i Bakhita je smatrala kako e, kao
crna djevojka, Institutu nanijeti sramotu. Osim toga, bila je siromana,
nita nije imala, nikakav miraz. 67

Ali... to ako je Bog ne bude htio? Bogu nita nije nemogue. Unutarnja
borba jo je jae muila njezin duh. Izgledala je jo tunije, a osmijeh
prigueniji. Jednoga dana, kad su stvari bile loije nego inae, bacila se
pred noge BDM i ostala ondje dugo vremena, zadubljena u intenzivnu,
oporu i povjerljivu molitvu68. Kada je ustala, bila je smirenija i odluila je
razgovarati sa svojim ispovjednikom; stari e je rektor razumjeti i savjetovati. I razgovarala je s njim, plaui, smjerno, posramljeno i bojaljivo.
No, govorila je iskreno i jasno. Dobri je sveenik bio upoznat s djelima
milosra u njezinoj dui i nije bio iznenaen. Moda je bio ekao na objavu ovog novog misterija ljubavi i radovao mu se.
Uvjeravao je Bakhitu kako je to sam Isus, koji je poziva, koji je eli. Isusu
nije vana rasa ili boja koe osobe. Njezina je jedino da se brine kako odgovoriti svom svojom snagom na tu najposebniju ljubav koju joj je Gospodin
iskazao odabravi je za najveu poast da bude Njegova zarunica. Rektor
e osobno razgovarati sa sestrama i rijeiti svaku potekou, Bakhita se ne
treba brinuti. Dobri je rektor ustvari govorio s asnom majkom o Bakhitinom boanskom pozivu i ona je bila sretna zbog toga. Ali kako se radilo o
izvanrednoj situaciji, prije njezinog primanja morala bi dobiti suglasnost
vrhovne glavarice koja je ivjela u kui matici u Veroni.69

67 Cf. Summ. D. t., str. 5, paragraf 10.

68 Cf. Summ. Doc., str. 372
69 U to doba nije postojalo neto poput predstojnice samostana. Na intervenciju kardinala G. Sarta, poslije je venecijanski patrijarh, dobivi podrku redovnica iz venecijanskih samostana, Sveta kongregacija za biskupe i redovnike objavile je 9. svibnja
1902. ukaz kojim patrijarh dobiva potrebno ovlatenje za nastavak izbora vrhovne
glavarice za kue u Venetu. Ovo je kasnije uinio odobrivi potreban Statut. Izbor su,
pod predsjedanjem kardinala Bacilierija, odrali 29. rujna 1903. Majka Jozefina Veneri
izabrana je za vrhovnu glavaricu kua u uniji Veneto. Kue u drugim podrujima
zadrale su izvornu politiku, s iznimkom onih u misijama koje su se uniji Veneto
prikljuile 1910. godine. Razliiti su dogaaji zahtijevali izradu novog ustrojstva koji bi
ih uskladio s novim kodom Zakonika kanonskog prava, pa je 11. veljae 1927. majku

143

Zbog sveenikove je sugestije, kada je Bakhita otila formalno pitati asnu majku za pristupanje Redu, njezina zamolba poslana u Veronu. Naposljetku je o svojem pozivu razgovarala i s gospodinom Checchinijem.
injenica da ova dobra obitelj nije nita znala o njezinoj neodlunosti
da doe ivjeti s njima bila je blagoslov, jednako kao ni za razlog njezine tuge koju je uzaludno pokuavala skriti. Smatrali su kako je donijela
ispravan odabir, sjatili se oko nje i zahvaljivali Bogu koji joj je iskazao
toliku ljubav. No, uznemiravala ih je pomisao da im vie nee dolaziti u
posjet. Gospodin Checchini bio je istodobno ganut i poaen.

Ali razmisli, samo razmisli kakvo je to udo! uzviknuo je. Uspio sam
od nje uiniti kranku, a sad u doivjeti da je vidim i kao sestru-sestru, zamisli! Ona koja je bila poganka. Bog je bio milostiv, koje udo!
Tko zna hoe li me primiti ili ne, rekla je Moretta, ja sam tek sirota
crna djevojka, jadna crnkinja!70

Checchinijev se glas zaorio kuom: Kakve to ima veze? to sad s time

ima crno ili bijelo? Nismo li mi svi Boja djeca, jesmo ili nismo?
Ovo je osnailo Bakhitinu nadu. Rastanak taj put nije proao bez suza.
Uvijek e biti naa draga sestrica, rekle su Checchinijeve keri.
Uvijek, uvijek, obeala je Bakhita.

Uvijek naa Moretta, uvijek; i molit e se za nas... glas ovog dobrog ovjeka puknuo je od naleta emocija te je urno izaao kako bi skrio suze.
Bakhita je pourila u crkvu da svojoj tuzi da oduka. Svaki rastanak
uzrokuje patnju.

ekanje odgovora izazvalo je u Bakhiti daljnje runde zabrinutosti, tjeskobe

i nade. U Veroni su vrhovna glavarica majka Anna Previtali, kardinal Luigi dei Marchesi di Canossa, predstojnica Instituta i neak utemeljiteljice71
prouavali neobinu zamolbu. Zacijelo su tumaili duh markize di Canossa,
koja je za ljubav dua sebe uinila Slukinjom siromanih, i njezinu veliku
elju da se Kristovo kraljevstvo proiri do svih krajeva svijeta te bili vie
nego sretni pruiti dobrodolicu tom mirisnom afrikom cvijetu i potvrdno
odgovoriti na Morettinu zamolbu.
Mariju Cipolla papa Pio XI imenovao za predstojnicu itavog Instituta.
70 Summ. Doc., str. 372.
71 Kardinal Luigi di Canossa (1809. - 1900.), sin markiza Bonifacija, brat Utemeljiteljice i veronskog biskupa. Njegova Svetost papa Leo XIII imenovao ga je
Zatitnikom itavog Instituta kanosijanskih keri milosra, motu proprio (po vlastitom
nahoenju), 13. veljae 1879., no.33431.

144

Bio je prosinaki dan kada su predstojnica i majka Fabretti pozvale

Bakhitu u sobu za primanje. Uznemireno je onamo odjurila i, kada je
ula da je njezina zamolba odobrena, pala je na koljena ispred velikog
raspela, svjedoku njezine prve herojske pobjede te zaplakala od sree72.
Taj izljev, izraz zahvalnosti i ljubavi, bilo je njezino pjevanje Magnificata.
Poslije se Moretta prisjeala tog razdoblja svoga ivota kroz ove jednostavne rijei:

Kada sam saznala da me Bog poziva u vjerski ivot, jako sam patila jer
si to nisam znala objasniti. Osjeala sam se nedostojnom i, potjeui iz
crnake rase, bila sam uvjerena da bih osramotila Institut te da me nee
prihvatiti. Sjeam se da sam se molila Djevici Mariji koja mi je dala snagu
otii ispovjedniku i otkriti mu svoju uznemirenost i borbu koja je trajala
dvije godine.73
Bilo je to na bdijenje za Bezgreno zaee, 7. prosinca 1893., kada je Blaena Djevica Marija otvorila vrata novicijata koji je Bakhita zavrila u
Katekumenskom institutu.

72 Majka Luigia Bottesella napisala je 4. prosinca 1893., tri dana prije nego je Bakhita
ula u postulaturu, pismo monsinjoru Francescu Miconu, nadbiskupovom namjesniku
Njegove Uzoritosti kardinala patrijarha Venecije, javljajui mu dobru vijest.
Potreban je samo jedan citat kako bi se cijenilo potovanje i dobru reputaciju koji su
pratili Bakhitu: Veleasni i dragi monsinjore, znajte da je ovo dobro dijete obznanilo
kako eli prigrliti na Institut. Jeste li ikada i pomislili, monsinjore, da bi kongregacija,
poznavajui krjepost koja krasi Jozefinu, mogla i za trenutak oklijevati da je prihvati!
73 Summ. D. t., str. 98, paragraf 200.

145

146

TREE POGLAVLJE

147

Kunja
Novicijat je u religijskom ivotu doba kunje, uenja i formacije. Novakinja
dolazi u novu ivotnu sredinu o kojoj je sanjala, ali moe i ne mora doista
biti kao iz snova. Na put kree putem koji je moda predvidjela za jasna i
sunana dana, no ovaj sasvim drugaije izgleda u hladan, teak i buran dan.
Ono to se inilo kao mirno jedrenje brzo postaje bremenito tekoama i
pogiblima. Uputa se u to ne znajui hoe li je njezino tjelesno zdravlje, duevna snaga i stanje uma uspjeti odrati do kraja. Opijena ljubavlju, i noena
zanosom, ne sluti hoe li biti sposobna izdrati kada hladnoa i tama budu
muile njezinu duu i stavljale prepreke na put. Hoe li imati hrabrosti nadvladati sve to i nastaviti slijediti krvave tragove Kristovih stopa te se osloboditi svih veza kako bi se obukla u Krista? Hoe li uspjeti u tom stalnom
naporu da se ponizi kako bi Bog u njoj mogao postati vei? Samo kad se na
taj nain preobrazi, moi e rei:
ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist. (Gal 2, 20)

Stoga je novicijat razdoblje kunje, odmjeravanja tjelesne izdrljivosti, pokornosti duha, snage volje i prikladnosti za boanski poziv. Tada se prouava vlastiti karakter da bi ga se poboljalo; prouava se Pravilo da bi se usvojio njegov duh; prouava Evanelje da bi se upoznalo pravo lice Kristovo.
To je gimnazija u kojoj se dua uobliava po boanskom modelu i trenira za
osvajanje visina svetosti te se obavljaju priprave za irenje Kraljevstva nebeskog po itavom svijetu kroz molitvu, dobra djela, samoodricanje i rtvu
herojskih razmjera.
Obino svatko tko otvori vrata novicijata osjea zbunjenost pred svim pitanjima koja si postavlja te pred vrtoglavom visinom eljenog cilja. Bakhita ju
je, brzo nakon ulaska u Boju obitelj, mogla osjetiti jae nego veina drugih,
doavi iz jednostavne i raznolike rase, neobrazovana i drugaijih obiaja.
Zapravo, ini se da je bila veoma oputena te je novo putovanje zapoela u
jednostavnosti, bez strahova ili briga. Ako malo razmislimo, bilo je to prirodno: kada je ula ve je bila bez ikakvog osjeaja oholosti i s obiljem ljubavi.

Da je tog davnog 7. prosinca 1893. znala pisati, danas bi itali neto poput
ovoga: Boe, ja sam nita; Ti si sve. Voli me, a ja Te oboavam. Doao si mi
i ja Ti se dajem u cijelosti. Ti si Gospodar, a ja Tvoj rob. ini sa mnom to god
eli, ali me do vjenosti dri blizu sebe.
Brzo je shvatila neto to je ponekad teko pojmiti: naime, da se Bog moe
pronai u Njegovim kreacijama, ak i ako su moda siromani ili s tjelesnom
148

ili duevnom manom te da je, koliko god nedokuivi mogu biti Njegovi razlozi, On taj koji upravlja. U svojim nadreenima Bakhita je osjetila i prepoznala Boga. Biti pokoran svojim nadreenima isto je to i pokoriti se Bogu.
I dok su je nekad okrutni vlasnici prisilno drali u ropstvu, sada se tako
spontano, voljno i radosno potinila slatkom ropstvu ljubavi. Bila je vjerna
svojim okrutnim vlasnicima, nijednom se ne ogluivi o njihove naredbe,
ak i kad je to mogla. Pa kako bi sad bila ita drugaija osim odana Bogu koji
ju je elio za svoju zarunicu? Samo ju je jedna stvar progonila: teko joj je
bilo razumljivo se izraavati.
Sad je ve govorila venecijanski dijalekt, ali na vlastiti nain, i nije uvijek uspijevala jasno izraziti svoje misli i osjeaje. No, Providnost joj je priskoila u
pomo izborom majke Fabretti kao uiteljice novakinja. Njezina se aa prelila. Ne znam to je u tom trenutku eljela rei; znakovi rukama potpomogli
su ondje gdje su rijei podbacile kad bi eljela rei: U vaim sam rukama,
majko. Radite na meni i uinite me prekrasnom za Gospona.
I s najveom je poslunou radila na sebi, sretna i zahvalna. Bakhitin novicijat mora da je protekao na miran nain. Nikad nije natuknula ni meni
ni bilo kome drugom da je prolazila kroz duhovna previranja i probleme
s duom, pa ak ni da se suoila s bilo kakvim tekoama ili iskuenjima.
Koraala je u svjetlosti i brino uvala plamen ljubavi. Postoje samo dva vrlo
kratka svjedoanstva o tom vanom razdoblju njezina ivota, oba suglasna.

Jedna od novakinja rekla je: Divila sam joj se zbog njezina duha odanosti i
duha portvovnosti jer je uvijek prva pritjecala u pomo.
Druga je kazala: U prednovicijatu bila je primjer svima svojom briljivou
i krjepou.

Nisu nam poznati nikakvi posebni detalji, ali utnja u ovom sluaju govori
da joj dani ondje nisu bili obiljeeni niim osobitim, no svejedno puni strasne molitve, malih ali konstantnih djela milosra prema drugim sestrama,
goruih aspiracija, apostolskih elja i vjernosti po svaku cijenu. Bili su to
sveti dani, no preivljeni u intimi njezina srca, rezervirani samo za Boga.74

Duh utemeljiteljice, poniznost u milosru i milosre u poniznosti,

Bakhita je odmah razumjela i prihvatila. Bila je uvjerena u vlastitu nitavnost i uvijek spremna sluiti. Oito ju je taj duh, koji je ona ivjela i u praksi provodila tijekom novicijata, uinio uzornom novakinjom.

74 Cf. Summ. D. t., str. 236, paragraf 536.

149

Habit
Jedan od sveanih dana vjerskoga ivota jest kada se oblai odora. Svaka
novakinja sanja sveti habit, dugooekivanu nagradu, prvi korak prema
mistinom braku. Ono to se voli jest odora ili habit Instituta, njega se
eli posjedovati. No, habit postavlja i vlastite zahtjeve. Mora ga se tovati
krjepou, tititi od svake objede, ne izlagati prijekoru, kako bi postao
jo voljeniji, tovaniji i cjenjeniji. Oblaenje slijedi nakon ogoljavanja, to
jest odricanja odjee, pomodarstva i raskoi svijeta, a osobito elja, mentaliteta i udovoljavanja. Vanjsko i unutarnje ogoljavanje znai ponovno
se odjenuti u habit, odoru pokore, habit najviih i najuzvienijih vrlina.
Bakhita je takoer sanjala taj dan i pripravljala se za nj s velikim zanosom, a istodobno je drhtala od straha od vlastite nedostojnosti za takvu
milost.
Bila je zaprepatena kada je ula da je sama vrhovna glavarica eli odjenuti u habit u kui matici Instituta. Naravno, njezin se ok brzo pretvorio
u radost, a njezin strah u zbunjenost razlogom zbog kojega je ona bila
objekt takve izvanredne boanske naklonosti.

Kua matica, Verona-oltar i urna sv. Magdalene

str 161
150

Dana 21. lipnja 1895. (petak i svetkovina Srca Isusova) u prekrasnoj

crkvi samostana sv. Josipa u Veroni, blizu grobnice75 utemeljiteljice,
Bakhita je poljubila kanosijanski habit i bila nanovo odjevena u njega uz
duboke osjeaje. Nije poalila za gubitkom iega od onoga to je posjedovala, u stvarnosti jako malo toga, niti onoga to bi tek mogla posjedovati. Ogoljena od vlasnitva i oholosti, eljela je biti ponovno odjevena
u milost i milosre. Nije nita posjedovala, a dala je sve: dala je sebe.
Proao ju je drhtaj od dodira kara koje su joj kosu odrezale u znaku
kria. No, nasmijeila se dok je radosno ponudila svoju prekrasnu kovravu kosu koja je, kad je bila ureena, bila na ponos njezinim vlasnicima.
Na svretku ganutljivog obreda koji je, prema elji utemeljiteljice bio intiman i jednostavan, Bakhita se inila preobraenom. Njezino se crno
lice stopilo s crnilom vela i ala, no njezine oi... Njezine su oi sjajile
nezaboravnom svjetlou, otkrivajui intimnu, nadnaravnu sreu. Odjek
Magnificata odzvanjao je u njezinom srcu. Vratila se u Veneciju i nastavila se moliti Bogu, kliueg duha, otkako je On pogledao poniznost svojeg
sluge. Poput BDM, bila je odana svakoj prigodi milosra i poslunosti,
dok se sa arom i poniznou pripravljala za tajanstven brak iste te Marije koja je rekla: Evo slubenice Gospodnje...

Posveena

Vijesti o Bakhitinom oblaenju izazvala je daljnju radoznalost i zadovoljstvo u Rio dei Catecumeni i okolnim dijelovima grada gdje su je, im se
vratila, ljudi doli vidjeti i estitati joj. Tada su je ostavili u miru pa je
nastavila svoju spokojnu egzistenciju kao novakinja. Bila je zaokupljena
dvama stvarima: odgovaranjem na vrlo posebne Boje milosti i ureavanjem svoje due to je mogue ljepe kako bi bila to ugodnija svojem
Zaruniku.
Kada je vrijeme doputalo, rado bi se prostrla ispred oltara, upravo ondje gdje je bila krtena. S velikom bi poniznou poljubila tlo i otkrila
najgorljivije elje i osjeaje u svojem srcu. Bili su to osjeaji beskrajne
zahvalnosti. Boe, Boe, kako si dobar! Ne samo to si me otrgnuo iz
onog barbarskog ivota i prozvao svojom keri, nego mi jo eli staviti
i zaruniki prsten!

Osjeala je i milosre prema onima koji jo nisu imali svjetlost vjere. O,

Boe, kad bi samo mogao odletjeti mojem narodu u Afriku i glasno propovijedati o svojoj dobroti, koliko bih Ti mnogo dua donijela!76 Svoju
75 Memorie..., ms., str. 24.
76 Cf. Postulatsko pismo Njegove Ekscelencije monsinjora Luigija Marinonija, apos-

151

majku i oca, svoju brau, obitelj i sestru koja je jo uvijek robinja; i sve sirote crne ljude u mojoj zemlji Africi! Isuse, neka Te i oni upoznaju i vole.
Bili su tu i osjeaji ljubavi i ponude nje same: Kako bih postigla ovo
udo, nudim Ti sve, sav svoj ivot. ini sa mnom to eli, Boe; potpuno
sam Tvoja i samo Tvoja.

U razdoblju prije polaganja svetih zavjeta, Bakhitina je istoa sjala vie

nego prije, iako je bila okruena sjenom tiine i poniznosti. Uiteljica
majka Fabretti shvatila je da unija Bakhitine due s Bogom postaje intimnija, intenzivnija i svesrdnija. Njezino je srce bilo ograen vrt gdje je
raalo probrano voe, a empresi, nard, izmirna i aloja davale su opojne
miomirise samo za Boga.

Kako se bliio dan tajanstvenog braka, Crkva je, uvijek svjesna potrebe
potivanja slobode svake osobe, u Katekumenski institut poslala kardinala patrijarha Venecije kako bi ispitao Bakhitin poziv i bio siguran da
je u zagrljaj vjerskog ivota nije navela samo kakva obina ljudska motivacija te da ne dolazi uslijed bilo kakve prinude. Kardinal Agostini je
ve bio umro, a u patrijarhatu ga je naslijedio kardinal Giuseppe Sarto,
budui papa Pio X, svetac.77
Bakhita je imala tu sreu da je on ispituje. Mlada je novakinja drhtala kad se prostrla da bi poljubila njegov prsten i lice joj je od emocija
postalo popeljaste boje. Svetac joj je poelio dobrodolicu s oinskom
dobrohotnou i govorio joj venecijanskim dijalektom, kako bi ga bolje
razumjela te poelio saznati neke detalje o njezinom ivotu. Isprva je
Bakhita davala odgovore oklijevajui i zamuckujui, no onda je smogla
hrabrosti i poela se jasnije izraavati, uz uobiajenu pomo znakova
ruku i gestikulacije lica. Kada je kardinal doao na temu kanonskog ispitivanja, Bakhita se oslobodila svih sumnja i patrijarhu razotkrila duu s
djetinjom jednostavnou. On je, po Bojem svjetlu, dokuio iskrenost,
vrline i dubok unutarnji ivot tog povlatenog djeteta i, blagoslovivi je,
otpustio je uz ove utjene rijei:
Poloi svoje svete zavjete bez straha. Isus te eli; Isus te voli. Uvijek Ga
voli i slui na ovaj nain.78
tolskom vikaru Eritreje, 3. rujna 1958.
77 Giuseppe (Josip) Sarto, roen u Rieseu 1835., posveeni biskup Mantove 1884.;
kardinal patrijarh Venecije 1893. i naposljetku 1903. izabran za papu pod imenom Pio
X. Umro 1914. godine.
78 Summ. D. t., str. 98, paragraf 201.

152

Bakhita se preobrazila nakon ovog susreta. Sada se mogla pripravljati

za dan svojeg potpunog posveivanja. Mislila je da ivi u bajci. Kralj je
zamijetio svoju skruenu ovcu izgubljenu u dubinama nesretne doline i,
bez ikakve zasluge s njezine strane, uzdignuo je na poloaj jedne kraljice. No, njezina pria nije bila bajka. Srce joj je tuklo sa zahvalnou, ali
svejedno, dok se pribliavala kraljevskoj palai, nije zaboravila na svoje
najskromnije podrijetlo i nastavila je put opasan skromnou kako bi
susrela svojeg Zarunika.
Bakhita se vratila u Veronu 8. prosinca 1896. i poloila zavjete istoe,
siromatva i poslunosti. Zavjete je primila glavarica Kue majka Anna
Previtali, koja je utjelovljavala moralni autoritet cjelokupnog Instituta. Od zbora je potekla sveana pjesma koja se doimala poput prisege:
Krjeposna, pokorna i siromana... za vijeke vjekova.

Da, do smrti, Boe, ponavljala je Bakhita gorljivo, do smrti. Pjesma

je u crkvi zavrila, ali jeka trostrukog zavjeta nee nikada zamrijeti u
Bakhitinom srcu-jer su zauvijek povezivali nju s njezinim Kraljem, njezinim Spasiteljem i njezinim Gospodinom.
Nakon obreda bila je predmet zdravice svih i svakog. ak ju je i kardinal
Luigi di Canossa elio ugostiti u svojoj palai. to bi vie mogla poeljeti?
Nita. No, ljudski duh nikad nije zadovoljan u ovoj dolini suza te je ak i
Bakhita mogla osjetiti nostalginu tugu kako raste u dubinama njezine
radosti; enja za voljenima i Mimminom, tuga zbog spoznaje da je njezin narod lien spoznaje o Bogu.

Te se noi ponudila ispred oltara, pored urne utemeljiteljice, poput Estere iz davnina, kao rtva za spas svojeg naroda. Nikakav vanjski znak, dramatinost ili veliko obredno oitovanje nisu pratili ovu herojsku rtvu
koja je odaslana Bogu u sjeni i tiini. I u toj je sjeni i tiini ona odravala
svoju vjeru itavog ivota.

153

Bakhita na dan polaganja privremenih zavjeta

154

Amen, neka bude tako!

Kada se vratila u Veneciju opet su joj nazdravljali svi dobri ljudi iz tog dijela grada koji je sada vie nisu zvali tek Moretta ili Bakhita, nego majka
Moretta. S potovanjem su ljubili njezinu medalju i vie nego ikad traili
njezine molitve.

Doao je i gospodin Checchini s obitelji, ali ovaj puta susret nije bio tako
buan kao obino, jer je bio tolko preplavljen osjeajima da mu se stisnulo grlo. Dobri je ovjek izgledao kao da je upravo svjedoio neijem udesnom preobraenju. Je li ova sestra to stoji pred njim zaista Bakhita?
Sestra, ona? Sirota robinja koja nije znala nita o Bogu? Je li to mogue?
Da, to je zaista ona. Zaplakao je dok ju je gledao. Plakao je od sree i zahvalnosti, ali je plakao. Sjetio se vremena prije sedam godina, kada je s
njom doao u tu sobu za primanje. Pozdravne rijei na odlasku gospoe
Michieli zvuale su mu neobino, gotovo sveano: Bakhita, ovo je sada
tvoj dom; ostani ovdje. Ispostavilo se da je to bilo proroanstvo! I tada
je ta reenica na njega ostavila dojam, ali nikad ne bi pomislio da e se
ostvariti na ovaj nain. Bakhita, to jest majka Moretta, kako emo je nadalje zvati, odgovorila bi poput psalmopjevca: Za jedno molim Jahvu, samo
to ja traim: da ivim u Domu Jahvinu sve dane ivota svoga. (Ps 27, 4) ...
i Bog me uo. No, i dalje je ostala tiha, brino drei svoju ljubav tajnom.

Novicijat je ipak napustila s malim aljenjem, jer je ondje provela neke

velianstvene dane, usredotoena na pomno ispitivanje beskrajnih i divnih obzora kranske perfekcije i vjerskoga ivota te poduzimajui prve
korake prema njima uz vodstvo i podrku drage magistre novakinja.
Predstojnica je predstavljala Gospona i uvijek je provodila Gosponovu volju. Neke starije sestre jo uvijek je se sjeaju: smjerna, tiha, pognuta nad vezom, okruena djevojicama koje je poduavala s ljubavlju i
strpljenjem. I prisjeaju se njezine spremnosti na pokornost. Majke koje
su bile s njom tijekom tog razdoblja svjedoe o njezinoj vjernosti Pravilima i njezinim velikodunim djelima milosra.
Moda je majka Moretta mislila da e ostati zauvijek u tom ugodnom
gnijezdu sa svojim dobrim majkama? Ne vjerujem kako je o iemu mislila. Bila je robinja preputena milosti svojih vlasnika, a sada je bila na
milosti sestara, bez straha ili zahtjeva. No njezina je moralna plemenitost bila podvrgnuta testu kako bi se vidjelo koliko je stvarno jaka. To je
kardinal patrijarh imao na umu kad je, da bi se uvjerio u krjepost majke
Morette, predloio njezinim glavaricama da je premjeste u drugu kuu.
155

Bila je sretna u Katekumenskom institutu, svi su je voljeli i cijenili, a

imala je i majku Fabretti, koju je voljela kao vlastitu majku. Kardinal je
mislio da joj je lako biti besprijekornom u toj kolijevci njezina poziva, ali
kakvom bi se pokazala na nekom drugom mjestu? Sestra, sve dok svakoga voli Kristovom ljubavlju, treba biti odvojena od stvari i spremna sluiti Bogu na bilo kojem mjestu i u ijem god drutvu da se zatekne. Treba
se, poput sv. Magdalene kanosijanske, osjeati obveznom gdje god ima
dua koje treba spasiti bez pritube, zatomljujui ak i prosvjede vlastita srca. Glavarice su uvelike uvaile taj prijedlog i odluile premjestiti
majku Morettu u kanosijanski samostan u Schiju.
Majka Moretta je kleala dok je sluala glavariin glas pun emocija kako
daje naredbu za njezin premjetaj. Mora da je to bilo poput groma iz
vedra neba, ali skrivajui bol u srcu koju je naredba zacijelo izazvala,
pognula je smjerno glavu i proglasila se spremnom pokoriti se. Nasmijeila se glavarici i majci Fabretti koja je takoer bila ondje, ali su joj se
oi punile suzama. Tiho se i mirno vratila svojem poslu, zadovoljna to
je Bogu ponudila mirisan cvijet rtvovanja.

Ovako se jedna sestra prisjea Bakhitinog dranja tom prigodom: Toga

je dana (majka Moretta) bila sa mnom kod okvira za vezenje, udubljena
u posao. Ispostavilo se da je izvrsna vezilja. inilo se nevjerojatnim da
su tako fine bijele radove napravile te crne ruke. Glavarica ju je pozvala
i rekla za premjetaj. Samo oni koji su znali koliko je majka Moretta voljela majku Fabretti, koju je smatrala gotovo svojom vlastitom majkom, i
koliko je oboavala to udobno gnijezdo Katekumenskog instituta gdje je
provela takve rajske dane, samo oni mogu razumjeti kako je patila zbog
te bolne vijesti. Pa ipak, mirno se vratila na posao, ne dajui da se vidi
ita od njezine unutarnje rtve. Bila je religiozna i morala je biti zadovoljna da slijedi Zarunikovu volju, to su je izrazili njezini nadreeni:
To eli Gospon, neka bude tako. 79

Novo gnijezdo

Schio se nalazi na lijevoj obali rijeke Leogre. Okruuju ga planine, drage svakom talijanskom srcu zbog sjeanja na rat 1915.-1918. S njegove
se katedrale velianstvenog korintskog proelja moe uivati u prekrasnom pogledu na venecijansku nizinu. Ondje je vedro i radino stanovnitvo od najranijih vremena dobro ivjelo od trgovine vunom. Tamonji stanovnici nisu bili aktivni samo na polju industrije, ve i religijskog
obrazovanja.
79 Summ. D. t., str. 78, paragraf 170.

156

Dobar primjer za to je Kanosijanska kua u ulici Via Fusinato koja je

pruila dobrodolicu prvoj jezgri sestara kanosijanki, 2. srpnja 1864.80

Ova je kua odmah postala sredite njihovog obrazovnog i dobrotvornog

rada. Dom, osnovne kole i zatim srednje kole, sirotite, radionica, vokacijske kole, krojaki zanat, popravci, ivanje i vez, blagdanski oratorij,
katolike udruge, marijanske kongregacije- sve je to oivjelo i krasno
napredovalo, ispunjavajui kuu mladalakom i ivopisnom uurbanou koju su sestre mudro krenule obrazovati. Godine 1900. Institutu je
pridodana crkva odreene umjetnike vrijednosti. Arhitekt Folladore
projektirao ju je po uzoru na rimski Panteon, u mjerilu 1:3 toga hrama
posveenog svim boanstvima. Nije imala proelje, a pristup je bio iz
ulice Via Fusinato kroz uliicu koja vodila prema nizu stuba.
U unutranjosti su se nalazila neka vrijedna djela, ukljuujui dvije ispovjedaonice izrezbarene u drvetu, koje su predstavljale Isusa u inu
odrjeenja i uplakanu Mariju Magdalenu. Iza oltara, u rotundi koja se
protee oko itave crkve, nalazi se dio neko rezerviran za sestre, polujavan oratorij. Lijepa vrata priesne ograde izraena od kovanog eljeza
odjeljuju oltar od kora te su bila otvorena kad su sestre trebale primiti
Svetu priest. U sakristiju se ulazilo kroz dvoja bona vrata slijeva. Moe
se vidjeti i lijepa zdjela umivaonika koji je nekad pripadao ocu provincijalu Male brae samostana kojega je u Schiju osnovao sv. Bernard Sijenski 1436. godine. Izraena od fino obraenog bakra, s postoljem od
kovanog eljeza ukraenog snopljem i grozdovima groa. U koru se
nalazilo i veliko raspelo izvjesne umjetnike vrijednosti. Crkva je bila
proglaena nacionalnim spomenikom.

Kua je imala dva ulaza: jedna su vrata vodila u sobu za primanje, a druga, vea, u dom i u kole. Kada je 1902. onamo stigla majka Moretta,
kompleks je ve bio ogroman, sa irokim dvoritima za rekreaciju, prostranim uionicama i velikom prostorijom u kojoj se moglo uivati u velikoj slici prizora Kalvarije. U dijelu rezerviranom za sestre u prizemlju
se nalazila kuhinja i blagovaonica; na prvome katu bila je kapitulna
dvorana81 gdje su se sestre okupljale, pismohrana predstojnice i sobe
sestara. Na drugome su katu bile ostale sobe i ambulanta. Zgrade su
otad donekle izmijenjene i nadograivane, no prostori u kojima je majka
Bakhita provela veinu vremena sauvale su izvorni izgled.
80 Cf. Renato Bortoli, LIstituto Canossiano a Schio (1864. - 1964.) u Rassegna di
Storia e vita scledense, knjiga br. 5, Biblioteca Civica, Schio 1964.
81 Mjesto na kojem su se druile sestre zavjetovanice.

157

Bakhita je u Schio stigla smirena i nasmijeena, crpei snagu iz svoje

velike vjere. Moramo rado sluiti Bogu, mislila je, i naa rtva ne smije
biti na teret drugima. Osim toga, svojega e Zarunika pronai u svakoj
kui Instituta, a svaka asna majka bit e svetohranite, kao to e nam
poslije ispriati. U to doba vijesti nisu brzo putovale i Bakhita je u novu
kuu stigla neoekivana. Vidjevi Bakhitu, vratarici je ispao klju te je
uplaena otrala nadstojnici. Majku Morettu ta je zabavna scena nasmijala. Bila je zaista crna i ostavljala je dubok dojam na one koji nikad prije
nisu vidjeli Afrikanca. Meutim, doek je bio srdaan i Bakhita se osjeala kao kod kue. Povremeno su se dogaale i druge komine situacije
kada bi neka od sestara susrela Bakhitu u crkvi ili na hodnicima; jedne
bi okrenule glavu u drugu stranu, druge poviknule, a tree zanijemile od
straha gledajui je kako prolazi. Tada nije bilo lako susresti Afrikance,
osobito na sjeveru Italije. No, tijekom zajednike rekreacije te bi scene
samo razvedrile zajednicu i odagnale isprazne strahove. Njezin iskren
osmijeh i ljubak izgled, iako prekriven velom tuge, ubrzo je Moretti osigurao simpatije i ljubav sestara kojima je bilo drago-a gotovo su bile i
ponosne-to je meu njima. Svejedno, nekima je trebalo malo vremena
da shvate kako njezine ruke nee zacrnjeti sve ega se dotaknu. Sestra
zaduena za posteljinu takoer je otila asnoj majci pitajui se treba li
staviti plahte na Bakhitin krevet. Morali bismo ih svakog jutra mijenjati, uzviknula je, a to nikako ne bi bilo dobro! Bakhita se sa svime nosila
na profinjen nain, to joj je pomoglo pokazati da nee zamrljati ili zacrnjeti sve to dodirne. Konano su sve bile umirene, ukljuujui i sestru
zaduenu za posteljinu koja unato tome nije mogla prestati ujutro ii
osobno provjeravati jesu li plahte iste.
Kada se proulo da je u samostanu sestra crna poput ugljena, vijest je
izazvala uzbuenje meu uenicima, siroadi pa ak i malom djecom.
Svi su bili radoznali vidjeti je, pa i pomalo ustraeni. Predstojnica i uiteljice smatrale su da je trebaju opisati i ispriati njezinu traginu priu prije nego im je uivo predstave, kako bi sprijeile strah-osobito u
male djece-ili kakvu uvredljivu reakciju. Unato tim mjerama opreza,
komine su scene bile sve ee, i uvijek sa sretnim svretkom. Bakhita
se trebala samo osmjehnuti i svi bi se strahovi rasprili. No, vijest se proirila i izvan samostana te je nekoliko dana dolazilo mnogo ljudi koji su
eljeli vidjeti majku Morettu. Ona se, u tih prvih nekoliko dana, morala
pomiriti s time da satima stoji u sobi za primanje samo kako bi je mogli
vidjeti. Bakhiti sigurno nije bilo ugodno, no shvaala je da joj to daje
prigodu rei ljudima nekoliko rijei, rei im da poljube Bogorodicu, da
uzvise misli ka Bogu te je u dobroj vjeri prihvaala nezahvalnu i poniznu
zadau izlaganja same sebe ljudima prema kojima se odreda nastojala
158

odnositi s ljubaznou i blagou. Naposljetku su je pustili u miru te je

mogla otii asnoj majci i zatraiti da joj se da neko radno zaduenje.

Mnogo je stanova

U domu Oca mojega ima mnogo stanova, rekao je Isus, a mnogo ih

ima i u samostanu. Kada sestra kanosijanka poloi zavjete siromatva i
poslunosti, takoer se odrekne svojeg izbora kue, slube i posla. Prihvaa bilo koju koju povjerenu joj zadau i nastoji stei sve potrebno
znanje i sposobnosti kako bi je mogla obavljati u slavu Boga na najbolji
mogui nain. Bakhita je bila u stanju raditi malo od svega: kako teak i
grub posao, tako i vedriji posao koji je zahtijevao veliko strpljenje, poput
izrade kompleksnih ornamenata od perlica, slame i ostalih vlakana od
trave. Isprva u konzulovoj kui, zatim u domu Michielijevih i poslije u
Katekumenskom institutu, uz kuanske se poslove posvetila i nekim od
delikatnih djelatnosti u kojima su ene bile dobre. Nije mi poznato je
li predstojnica u Schiju bila svjesna da je vez-i bijeli i u boji-oivljavao pod Bakhitinim spretnim prstima. Zapravo, Bakhita je dobila posao
kuharice. Majka Moretta zahvalno se suglasila s time, zasukala rukave i
otila potraiti upute kako zapoeti s tim poslom. Od toga e dana kuhinja sljedeih nekoliko godina biti njezino carstvo. I tako je Bakhita
otpoela svoj rad u toj kui u kojoj e ostati sve do svoje smrti. Znala
je da sveca ne ine skromna niti velika djela, nego ljubav, marljivost i
savrenstvo kojim se ona provode. U potpunosti se predala Bogu, kao
rob ljubavi, i zapoela mu sluiti uz najveu moguu odanost i usredotoenost svojstvenu osobi koja radi pod budnim okom onoga koga voli i
koga eli usreiti.
Imala je iv osjeaj Boje nazonosti i dubokog intimnog jedinstva s
Njim. Jedna od nadstojnica izjavila je kako njezina dua ivi u stalnom
stanju oboavanja, kajanja i pobonosti. Gospoa della Fonte rekla ju je
uvijek gledala kao nadahnutu, a jedna od sestara je kazala: Po nainu
na koji se ponaala, ak i u kuhinji, inilo se kao da je u crkvi. Odana
duhu Instituta, kombinirala je kontemplativan ivot s aktivnim, ali bi se
moglo rei da je, poput velike Matilde di Canosse, prvi (kontemplativni)
ivjela u Kristu, a drugi (aktivni) za Krista. Bila je skromna Ki milosrdnica, ba kako bi njezina sveta utemeljiteljica eljela, isposnica i propovjednica, slukinja siromanih.
159

I sve je to duhovno bogatstvo bilo vidljivo u njezinoj simpatinoj jednostavnosti. Bakhita je uvijek bila dobre volje, nasmijeena, radosna i
sretna jer je eljela sluiti Bogu u radosti. tovie, znala je i kako. Stoga
je kuhinja bila njezino carstvo, arena njezina apostolstva. ini se udnim
nazivati samostansku kuhinju arenom neijeg apostolstva te sirotu sestru okruenu tavama nazivati apostolom, dok je uurbano pripravljala
malo hrane za vjersku zajednicu. No, nije udno. Bakhita je znala da, kad
se radi o spaavanju dua, njezina kuhinja vrijedi jednako kao i uiteljski stolac u koli, kao i iskuenja misionara, jer ono to se rauna jest
izvravanje Boje volje koliko je to u naoj moi. Ona je uvijek inila to
je Gospon elio, s najveom moguom vjerom. No, nije bilo lako usmjeravati djelovanje ka savrenstvu, udovoljiti svakome i sauvati mirnu
atmosferu u kuhinji poput one u samostanu u Schiju.

U to doba nisu postojali suvremeni ureaji niti namjenska gradnja i dananje ugodno okruje. Sve ime je raspolagala bila je velika suterenska
prostorija, ogroman kamin i nekoliko penica na ugljen. Bakhiti je naizmjence pomagalo samo troje siroadi. Morala je osigurati obroke za
veliku zajednicu, a da ni ne spominjemo studente, siroad i malu djecu
iz doma i kola. Zatim su tu bili bolesnici kojima je bila potrebna posebna ishrana. To je zahtijevalo velik duh odricanja, jednako kao i krjepost
prvog stupnja, senzibilitet i delikatno milosre. Bakhita je pokazala da
posjeduje sve te darove, a takoer i osobinu za koju su mnogi dvojili da
e je imati, zaboravljajui da Boja ljubav moe initi uda. Njezino je
milosre pokretalo i gradilo. Urednost i istoa vladali su kuhinjom; sve
je bilo dobro organizirano. Ona je smireno i strpljivo sve stizala i, kao to
bi to eljela utemeljiteljica, nita nije zanemarila niti zaboravila. Ohrabrivala je razigranu siroad koja joj je pomagala i opravdavala njihove
greke preuzimajui krivnju na sebe. Pokuavala ih je obuiti, mislei
kako e se jednoga dana i sami morati suoiti sa ivotom te je nastojala
sijati sjeme dobrote u njihova srca. Voljela ih je i ak ih pokuavala zabaviti kako bi im posao bio manje teak i zamoran, pa su ovi bili sretni uz
nju i esto se prepirali tko e biti rasporeen u kuhinju.
Sjeam se, rekla je jedna sestra, izvanrednog milosra majke Bakhite
dok je bila kuharica. Prema svakome brina, a osobito prema sestrama i
djeci koja su trebala posebnu skrb ili su bili poslani u Schio na oporavak,
kako bi povratili snagu. Bile smo zadivljene i ganute njezinom slubom,
njezinom pedantnou i okretnosti u pripravi svega to je bilo potrebno
te njezinom daru predvianja ovjekovih potreba, to je inila bez imalo
uzrujavanja.82
82 Cf. Summ. Doc., str. 341.

160

Druga je sestra rekla: Nekoliko je godina bila kuharica i u toj se ulozi,

jednako kao i u drugima, jasno oitovalo njezino osjetljivo i angairano
milosre. Zimi bi inila posebne stvari-dovoljno je rei da je zagrijavala
zdjele kako se juha ne bi ohladila kad je servirana, da sestre i djeca ne
bi trpjeli.83

Bila je osobito osjetljiva prema sestrama koje su s njom radile. Tijekom

bombardiranja proteklog rata, zamijetila je kako jedna od sestara koje
su joj pomagale dobiva nekontrolirane napadaje straha. Ne izazivajui
u njoj osjeaj da je u krivu, zamolila ju je da se spusti u skrovite i oguli
krumpire. Ona sama je, meutim, ostala u kuhinji.

I ba kao to je njezino milosre trailo naine za predvianje potreba drugih, njezina je skromnost bila iskrena. Jednom ju je, dok je radila
u kuhinji, neka sestra poduila neemu to je ve znala. Pokuala je to
napraviti najbolje to je mogla, a zatim je pozvala onu sestru, uz divnu
gestu zahvalnosti, da vidi je li dobro shvatila pokazano. Bakhita je godinama ostala na ovom poslu, na veliko zadovoljstvo svojih nadreenih. U
emu je bila tajna? Njezina gorljiva vjera u Isusove rijei: Zaista, kaem
vam, to god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste! (Mt 25, 40). Isus je doao na njezina vrata pokucati kao siromah, u
liku sestara i male djece. A ona Mu je sluila i utaila glad i e s izvanrednom profinjenou koju samo ljubav razumije.

Isusov razliak

Bakhita nije nikada nikome zavidjela ni kad je bila robinja, a kamoli kao
kranka i vjernica. No, kada bi i bila sposobna za takav osjeaj, zacijelo bi bila zavidjela sestri koja je bila sakristanka i koja je mogla provesti vie sati dnevno blizu Isusa. Pa ipak, kad su joj dali posao u kuhinji,
Bakhita je bila smetena, ostala je bez rijei. Bila je nedostojna, previe
nedostojna za tako veliku poast. Da nije posjedovala tako dubok smisao
da slijedi Boga, odbila bi iz poniznosti. Umjesto toga, odgovorila je svojim uobiajenim geslom: to god Gospon eli.

Zbunjena takvom naklonou koju joj je Bog iskazao, nastojala je jo vie

razviti svoje vrline te se uiniti manje nevrijednom za sluenje Svetinji
nad svetinjama. Milosre je sjalo iz njezina rada kad je bila kuharica,
vjera kad je bila sakristanka. Svetohranite je postalo sredite njezinih misli, sveti i neodoljivi magnet koji ju je privlaio. Vidjevi je tako
83 Ibid., str. 379.

161

crnu, tihu i usredotoenu kako neprestano lepra oko svetohranita

poput pele oko cvijeta, monsinjor84 ju je nazvao Isusovim razlikom.

Schio, Kanosijanski institut-unutranjost crkve Svete Obitelji, kanosijanska crkva kako je izgledala u Bakhitino doba,
napravljena po uzoru na rimski Panteon, u mjerilu 1:3
Svoj je novi posao obavljala dosljedno i precizno te uz zadivljujuu
smjernost. Veliko joj je zadovoljstvo priinjavalo ukraavanje svetita,
priprava oltara za Svetu rtvu, uvanje svetih posuda, uljepavanje i ienje crkve te aktivno obavljanje svega to bi bogosluje inilo dostojanstvenijim i sveanijim. I sve je to inila u stanju duboke usredotoenosti, pobono razgovarajui s Isusom, a istodobno i uz prisnost jedne
od onih dua koje znaju da On razumije svaki jezik te moe vidjeti i razaznati ono to titi u dubini koje ne uspijeva sama izraziti. Govorila je o
sebi, o tome koliko eli biti sveta i o svojim voljenima.

A kako li je samo razgovarala s Isusom o svojim voljenima! Zamolila je,

zaklinjala da ih opet vidi, barem u raju. Isus je svemogu i bila je sigurna
da je uo njezinu molitvu. No, njezina je molitva bila univerzalna. Imala
je osjeaj za katolianstvo Crkve i molila je za sve: za papu i Institut, za
obitelji Michieli i Checchini, za svoju zemlju i za itav svijet. Doi kraljevstvo tvoje, Boe! Neka Te hvale i slave sva stvorenja, neka Ti pjevaju.
istei i ukraavajui kapelu i oltar iskusila je intenzivno jedinstvo ivota s Bogom u sebi i s Kristom u euharistiji. inila se poput anela.
84 Tada je to bio monsinjor Elia Dalla Costa, vii sveenik u Schiju, Summ. Doc., str. 421.

162

Sestra Elizabeta della Trinit zvala ju je velianstvena slava. Jasno je

kako joj je Bog za nagradu dao da proviri u raj. Jednoga travanjskog
jutra otvorila su se vrata to vode u prezbiterij i pored sebe je ugledala
vrlo naoitoga mladia okupanog jakom svjetlou. Bila je iznenaena i
ostala mirno stajati, prepoznajui ga i sjeajui ga se: u pustinji je imala
istu viziju koja ju je sauvala od divljih zvijeri. Htjela je neto zaustiti,
ali jezik kao da joj je bio prikucan za nepce i nije se mogla pomaknuti.
Mladi joj se nasmijeio i zatim nestao.

U svojoj poniznosti, Bakhita tada nije nita htjela rei o tome. Poslije,
moda iz obzira da ne umanji slavu Boju, povjerila je nenapadno tu injenicu majci Mariannini Turco koja je, iz pokornosti, nastojala saznati
to je vie mogue o Bakhitinom ivotu da bi o njemu napisala saet prikaz. To je bio va dobri aneo! uzviknula je majka Turco, puna potovanja. I ja tako mislim, odvratila je Bakhita bez imalo uzrujavanja. Ali
nisam nikome namjeravala rei za to.85

I vie nikada nije govorila o tome. Nije mi to spomenula ak ni kad mi

je priala o svojem ivotu kako bih napisala Priu o udu. Moda se
iz svoje smjernosti odjednom pokajala to je otkrila tu viziju koja bi je,
iako u slavu Boga, mogla navesti da povjeruje kako je krjeposna dok je
ona zapravo sebe smatrala grjenicom i kao takvom nevrijednom posebne Boje naklonosti. Ovome u prilog ide ponovljena izjava majke Turco.
Jednoga su dana na odmoru ljudi razgovarali o anelima uvarima. Sjedila sam blizu majke Morette i rekla sam joj: Vidjeli ste svog anela uvara, zar ne, majko? Izgledala je ozbiljno i nije nita odgovorila. Shvatila
sam i vie nikad o tome nisam govorila.86

Sveta Magdalena kanosijanska preporuila je svojim sestrama: Nikada

ne inite stvari iz navike, u urbi i bez unutarnjeg razumijevanja. Bakhita je u praksi savreno provodila taj savjet. Svjedoenje fra Bartolomea
Cesarettija iz Rima, vojnog kapelana tijekom rata 1915.-1918. dokazuje
ovu tvrdnju. Obnaajui tu dunost nekoliko je godina dolazio u kontakt
s Bakhitom. On pie: Tijekom godina provedenih u bolnici br. 55 Talijanskog Crvenog kria smjetenoj u Institutu sestara kanosijanski u Schiju, dobro sam upoznao afriku sestru koju su svi zvali majka Moretta.
Uvijek je demonstrirala zadivljujuu skromnost i golubinju jednostavnost. Jedna od njezinih zadaa bila je briga za sakristiju. Dosljednost i
aurnost kojima je obavljala tu zadau odraavali su njezinu veliku vjeru
u euharistiju. Pripravila bi oltar i oltarnike za Svetu misu uz veliku dozu

85 Summ. Doc., str. 340

86 Summ. Doc., str. 340.

163

radosti i zadovoljstva. Jednoga sam joj dana u ali rekao: Ne dotiite

albu jer e je vae crne ruke obojati! S djetinjom je prostodunou pokazala dlanove i uzviknula: Ali, oe, iste su! Bio sam vrlo dirnut tako
smjernom i jednostavnom gestom.87

Njezino je ponaanje prema sveenicima uvijek bilo puno potovanja i

suzdrano. Uvijek se s blagou odazivala, predviajui svaku njihovu
potrebu te ih vidjela kao Boje izaslanike. Jako je potivala njihove izjave
i smatrala ih nadahnuem, nastojei pronai nain kako njihova uenja
provesti u praksu. U tome se ravnala prema vlastitom Pravilu koje je
odraavalo izreku sv. Tereze: Ljubi tlo kojim je proao sveenik. Kada
bi god mogla, i uz doputenje asne majke, u potpunoj nonoj tiini zajednice koja je ve otila na poinak provela bi puno vremena u prostraciji ispred svetohranita, u dubokom klanjanju, molei se za spasenje
svijeta. No, ne trebamo misliti da je za posao sakristanke Bakhita morala
odvajati sve svoje vrijeme. Bavila se i mnogim drugim stvarima, uvijek
spremna pomoi, uskoiti da rastereti jako zaposlene sestre, preuzimati
narudbe, biti aneo od malih stvari. Ustvari, asnici koji su tijekom rata
bili na konaitu u Institutu divili su se njezinom neprestanom radu koji
je uvijek obavljala na tiho, smireno i pokorno.

Meu djecom

Jedan od njezinih poslova bilo je zamjenjivati sestre u vrtiu tijekom

ruka. Uivala je u svijetu male djece, Isusovih miljenika. Moda su je
podsjeala na Mimminu? Tko god bi pomislio da e djecu uplaiti to je
tako crna, bio bi u krivu. Iako su, kad su je prvi puta vidjela, pojurila u
okrilje sestara, skrivajui svoja plaha lica u njihovim haljama, dovoljno
im je bilo vidjeti njezin osmijeh i svi su njihovi strahovi nestali. Njezina
je ljubaznost privlaila ak i najsrameljivije meu njima. Neka su djeca
joj liznula ruku, mislei da je od okolade, poput lutaka u izlogu slastiarnice; druga su je trljala prstima da vide hoe li ondje izblijedjeti.
Nakon nekoliko prvih dana, majka Moretta postala je svima prijateljica. Znala je kako im se pribliiti na njihov, malen i jednostavan nain,
kako se igrati i pritom uivati te ak i kako se izraavati da je razumiju.
Bio je to lijep prizor, vidjeti je kako sjedi okruena tom sirotom bijelom
djeicom. Priala im je priice i sva su djeca pozorno pratila svaku rije,
unato njezinom grlenom glasu i negramatikom jeziku. Osvojila ih je u
tolikoj mjeri da, kad bi neko od njih neutjeno plakalo nakon to bi se
87 Ibid., str. 388.

164

rastavilo od svoje majke, ili zbog neke druge sitnice, morali su zvati majku Morettu. Samo bi ona znala tajnu utjehe i pretvaranja suza u veliki
osmijeh. Zatim su tu bila i jako mala djeca koja nisu htjela pojesti obrok
ako ih ona nije hranila i bilo ju je divno vidjeti kako to ini poput majke,
briljivo, strpljivo i usluno. Kada bi je vidjeli da prolazi dvoritem dovikivali bi joj: Majko Moletta, majko Moletta! eljeli su da s njima bude
itavo vrijeme. Ona bi im domahivala i slala poljupce te urno ila dalje.
Djeca su joj uzvraala slanjem poljubaca i osmjesima, no ak i kad bi im
nestala iz vida, nastavili su je dozivati: Dlaga majko Moletta, doi!

S vojnicima

Nije Bakhita otila meu vojnike tijekom rata 1915.-1918., ve su vojnici

doli na konaite u Kanosijansku kuu u ulici Via Fusinato, u kojoj se
nalazila i Bakhita. Dio te kue bila je preureena u vojnu bolnicu koju
je vodio Talijanski Crveni kri. Meutim Sestre kanosijanke nisu bile
obuene za rad u bolnici. Njihovo obrazovno djelovanje izmjeteno je
nekamo drugamo. Neke su sestre ostale brinuti se za kuu i obavljati
sitne poslove, a jedna od njih bila je i majka Moretta, ije su dunosti
bile kuharica i sakristanka. Nije postojala jasna podjela izmeu dijela
namijenjenog za bolnicu i onoga za samostan, a crkva je bila svima na
raspolaganju. Nazonost crne sestre neprestano je izazivala iznenaenje
u vojnika koji su ondje boravili, kao u onih novopridolih. Kada god bi to
mogli, okupljali bi se oko nje, saznati kako i zato je zavrila u Schiju. im
su uli da je bila robinja, inzistirali su saznati itavu njezinu priu. asna
majka dala joj je doputenje i Bakhita bi ih uvijek uveseljavala svojim
jednostavnim i ugodnim nainom pripovijedanja o tome kako ju je Boja
dobrota vodila do Italije i uinila je Njegovom zarunicom. Iako je govorila loim venecijanskim dijalektom, svi su bili ganuti sluajui je, puni
divljenja prema sirotom nevinom stvorenju koje je prolo tolike patnje.
Cijenili su je zbog njezina iznimna duha. Nakon to bi zavrila prianje
svoje prie, Bakhita nikada ne bi zaboravila podsjetiti vojnike na vjene
istine i potrebu da se voli i slui Boga, da uvaju due istima od grijeha
jer ih smrt moe, osobito u ratno doba, lako epati za vrat i zauvijek ih
unititi. Vojnici su pobono sluali njezino poticanje koje je zacijelo bilo
plodonosno. Kada god bi nekoga ula bogohuliti, bilo obinog vojnika
ili asnika, povela bi ga na stranu i prekorila ga, ali na jako uljudan i
uvjerljiv nain, kako bi ih navela da prihvate ozbiljnost vrijeanja Boga
i pokaju se zbog toga.
165

Ispovijedite se, poticala bi ih. U stalnoj ste opasnosti i ako umrete prije
nego vam Bog da oprost, to e biti s vaom duom? Na nenametljiv je nain zasijala sjeme istine meu tim vojnicima i rasplamsala elju za Bogom
u njihovim srcima. 88

Jesi li ti vratarica?

Gospon daje naredbe, a njegove se sluge pokoravaju. Crkva je za Bakhitu postala najdrae mjesto, tamo je mogla satima razgovarati s Isusom,
izravno Ga sluiti i voljeti Ga u tiini, miru, neometana drugim aktivnostima. Koliko ju je bolio rastanak kada je napustila dunost sakristanke?
Samo Bog zna. Iako je oklijevala prihvatiti je zbog vlastitog osjeaja nedostojnosti, nije oklijevala ni trenutka kada ju je trebala zamijeniti dunou vratarice. Njezina je vjera imala vrste temelje. Shvaala je da naputa Krista u svetohranitu kako bi ga ponovno nala u njezinoj brai i
sestrama koji su zvonili na samostanskim vratima i ona je pristala sluiti
Ga u njima s istim duhom, ljubaznou, jednostavnou i pozornou.
Kao kuharica je hranila gladne hodoasnike. Kao vratarica e im izraavati dobrodolicu; umornima, moda ozlijeenima i u patnji; utjeit
e ih, pruiti medicinsku pomo i udobno ih smjestiti. Forma se promijenila, ali ne i sadraj. I tako se ona nasmijeila i naklonila asnoj majci ponavljajui svoje geslo: to god Gospon eli. Kakvoga li ugodnog
iznenaenja kada su majke s djecom sljedeeg jutra vidjele majku Morettu na vratima! Majko Moretta, jeste li Vi vratarica? Za Boga miloga!
Ovo je sjajno! Bakhita se takoer smijeila i izraavala im dobrodolicu
kanosijanskim pozdravom: Hvaljen Isus i Marija!

Bakhita je odmah shvatila da je posao vratarice jako osjetljiv te da zahtijeva promiljenost, blagost, milosre, strpljivost i snaan unutarnji
ivot. Takoer je shvatila da se njezino ponaanje moe odraziti na ugled
Instituta. Ustvari, to je sluaj kada e miljenje koje ljudi steknu o vrataru samo po sebi biti i miljenje o Institutu. I tako je prihvatila novi posao
kao misiju te ga je nastojala obavljati na najbolji mogui nain. U tome
se poslu, vie nego u drugima, njezina vjera zrcalila kroz to to je vidjela
Krista u svakome tko je doao na vrata, a milosre u tome to je svima
sluila jednako radosno kao to bi to inila za Gospoda. Susretljivo se
odazivala svakome tko bi pozvonio na vratima, vjerna geslu sv. Magdalene kanosijanske: Siromane ne treba pustiti da ekaju. Za nju su svi bili
siromani, ak i bogati ljudi, od trenutka kada bi u samostan doli traiti
88 Cf. Summ. Doc., str. 355.

166

neku uslugu: obuku, posao, hranu, savjet, utjehu i, moda ni ne znajui,

najvrjedniju od svih stvari: Boga.

Ako su ljudi bili u urbi, nikada ih nije putala ekati kako ne bi postali
nestrpljivi, a i zato da nitko ne bi njezinom krivnjom tratio svoje vrijeme,
zimi navukao prehladu ili predugo stajao na suncu ljeti. Kada je po dunosti ili uslijed drugih okolnosti morala odbiti zahtjev ili dati neeljeni
odgovor, inila je s to s velikim taktom i blagou, pa su ljudi mogli vidjeti da joj je ao to im ne moe pomoi i nitko se nije osjeao uvrijeenim
te su svi smireno odlazili. Uvijek nasmijeeno pozdravljajui ljude koji
su dolazili i odlazili, upuivala im je i nekoliko rijei utjehe, ohrabrenja i
nade. Mnogo se godina njezino apostolstvo sastojalo od toga da svakome
tko doe na samostanska vrata, velikima i malima, bogatima ili siromanima, dobrima i zlima, podari malo Boje svjetlosti, ljubavi i radosti. Na
vratarskoj dunosti nije nedostajalo kominih prizora, sa svim tim neznancima koji su se pojavljivali u vratarnici, ali isto tako i druge sestre,
kolarci, siroad, dostavljai, predstavnici tvrtki, kolski inspektori, radnici, itd. Kada bi neoekivano ugledali crno lice i uli taj grleni pozdrav,
bili bi iznenaeni; neki bi i pobjegli, dok bi je drugi zapanjeno gledali.
Neki bi glasno uzviknuli, nastojei smijehom prikriti svoj strah. Ljubaznost i fascinacija kojima je majka Bakhita uvijek odisala naposljetku su
svakoga osvajali do te mjere da bi postali zamorni pa ih je morala otpraviti. Poetkom kolske godine takvi su prizori bili uobiajeni. Djeca koja
su prvi put dolazila u kolu i nikada nisu vidjela Bakhitu mislila su da je
zao crni ovjek iz pria za djecu pa bi se u strahu privila uz majku ili bi
se vritei otimala pokuavajui pobjei. Majka Moretta bi tada koristila
svoju iznenaujuu vjetinu i uspijevala ih umiriti te se s njima sprijateljiti. No, iako vie nisu bila uplaena, djeca su bila zabrinuta da e im
Bakhitine crne ruke uprljati lice ili odjeu. Kada bi se konano uvjerila
da ih njezine ruke nee zamazati, okupila bi se oko nje propitkujui je
odakle je dola i zato je tako crna. Svejedno, neka su djeca i dalje bila
nepovjerljiva: Sva si umazana, rekla joj je neka djevojica jednog dana.
Sutra u ti donijeti malo sapuna da se moe oistiti.89
Ne diraj me, viknulo je dijete obueno u bijelu svilu. Ne diraj me, majko Moretta, zar ne vidi da imam lijepu bijelu haljinu? Bakhita se nasmijeila i razuvjerila je: Ne brini se, mila. Neu te zaprljati.90

Prije poetka nastave, vratarnica bi se ispunila uenicima koji su ekali

da se oglasi kolsko zvono i da se upute u svoje uionice. Majka Moretta
89 Summ. Doc., str. 390.
90 Summ. D. t., str. 222, paragraf 504.

167

nije gubila vrijeme, ve im je priala prie iz Povijesti spasenja ili im

objanjavala katekizam. ak bi i mala djeca, poput one iz vrtia, upijala
svaku njezinu rije kao zaarana. Same sestre bile su zadivljene njezinom sposobnou da dopre i do najivljih, najnemirnijih i najnestanijih. Zasigurno ih nije osvojila svojim podrijetlom niti svojom elokvencijom, ve privlanou svoje dobrote. Svakome je znala uputiti pravu rije
u pravom trenutku. I znala ih je izrei na dobar i svrhovit nain, to bi
nailo na dobar odaziv ak i kada je nekoga prekorila. Moda tog vremena
nije uvijek bila previe umjerena. Bakhita nije proputala prigodu da se
osvrne na to, ali je uvjerljiva dobrota kojom je to inila pogaala cilj i
esto pridobivala simpatije.

elite li oponaati sirote crnce iz Afrike, rekla je nekim djevojkama

koje su uokolo hodale u haljinama bez rukava s dubokim dekolteom.
Oni ne poznaju Boga. Lijepo se oblaite, mile moje, ali prema crkvenim zakonima, kao kranke! 91 Djevojke koje su bile naminkane u ali
je pitala: to? Niste li zadovoljne Bogom? Zapanjeno bi je pogledale i
upitale: Zato, majko Moretta? Pa, odgovorila je, zagipsale ste svoja
prekrasna lica koja vam je dao! Zato se elite nagrditi? Djevojke su se
nasmijale, Bakhita takoer. Na kraju im je jo rekla: Mile moje, nemojte
Bogu nanositi nepravdu!92
Vratarnica joj je bila i propovjedaonica i njezina soba jer bi, za mirnijeg
doba dana kada je imala malo spokoja, sjedila u kutu i hranila duu itajui evanelje ili Povijest spasenja i dok bi o tome meditirala nastavila bi
sa svojim poslom. Na taj je nain pripravljala sjeme dobra koje je poslije
mudro i diskretno sijala u due djevojaka kako bi u pravo vrijeme moglo
proklijati za vjenost.

Poput diva

Kuharica, sakristanka, vratarica, s djecom u vrtiu i djevojkama u kapelici, s vojnicima u bolnici, na najponiznijim poslovima jednako kao i
na onima na kojima se moe doimati vanom i privlaiti pozornost na
sebe... U svemu se tome Bakhita ponaala kao besprijekorna vjernica
i istinska kanosijanka. Isusove rijei Budite dakle savreni kao to je
savren Otac va nebeski! (Mt 5, 48) za nju su predstavljale cilj koji se
ima dosegnuti po svaku cijenu. Nastojala je postii to je eljela Magdalena: koraati u savrenstvu poput diva, da se ugodi Bogu. Njezina
je predanost bila postojana, liena kienosti i uvstvenosti, utemeljena
91 Cf. Summ. Doc., str. 373.
92 Cf. Summ. Doc., str. 219, paragraf 497.

168

na uenjima Crkve i Pravilu Instituta. Znala je kako je Krist put ka Ocu i

krenula je tim putem, iako je znala da vodi na Kalvariju.
to je Vaa meditacija, majko Moretta?, pitala ju je povremeno asna
majka. Oh, odgovorila je, uvijek je ista! Meditiram o ivotu Spasiteljevom kako bih Ga bolje upoznala, inae neu znati kako Ga voljeti. On zna
da sam neuka!93
Bila je to blagoslovljena neukost vrijedna sve mudrosti ovoga svijeta.

Od trenutka kada je saznala za Njega, Bog joj je bio jedini ideal, jedino o
emu je razmiljala, jedina velika ljubav njezina ivota. Promiljala Ga je
u sjaju zvijezda, ljepoti cvijea, velianstvenosti prirode i vidjela Ga je u
svakom stvorenju.

Njezina je vjera bila iva, gorljiva, vrsta poput kue na stijeni, ortodoksna i bez natruhe praznovjerja-pravo udo, ako se uzme u obzir da
je rasla u klimi bogatoj neznabotvom i idolopoklonstvom. Neizrecivo
otajstvo Presvetog Trojstva koje je zaokupljalo um tolikog broja crkvenih ljudi nije ni najmanje muilo Bakhitu. U poniznoj jednostavnosti ona
nije samo oboavala Trojstvo, nego je i shvaala uzvienost tog oboavanja, poznatog kao pobonost odabranih. Bakhita je zacijelo bila jedna od
odabranih dua. Isusove rijei Ako me tko ljubi, uvat e moju rije pa e
i Otac moj ljubiti njega i k njemu emo doi i kod njega se nastaniti. (Iv
14, 23) u njoj bi izazvale ushit. Za razliku od ljudi poput Bossueta, ona
se zacijelo nije pitala u kojem se to tajnom dijelu due nastanilo Sveto
Trojstvo.
Vjerovala je, kao to je rekla sv. Tereza, da Bog ima dva hrama, jedno
na nebu i drugo u dui punoj milosti, i nije joj trebalo znati nita vie;
nastojala je uiniti se manje nedostojnom svojeg boanskog gosta. Vjera
joj je donijela svjetlo u dane ispunjene radom i u neizbjene trenutke
iskuenja i patnje, kako tjelesne tako i moralne. Sada je razumjela ushit
patnje kroz utjehu koju daje vjera-ona, koja je neko iskusila oaj patnje
bez ikakve nade.

esto bi uzviknula: Ah, kada bi samo svi Afrikanci mogli uivati u milosti
koju sam ja primila! Ljudi u Africi strano pate i ne znaju da postoji Bog koji
im sve to moe nadoknaditi! I ja sam jako patila ne mislei da moe postojati i bolji ivot. Kako su se stvari promijenile kad sam bila u stanju shvatiti
duhovni ivot! Jedino mi je ao to sam izgubila toliko mnogo vremena u

93 Summ. Doc., str. 380.

169

kojem Bog nije bio sa mnom u patnji.94 U svakome je vidjela Boga, osobito
u sestrama i asnoj majci. Sve sestre nisu uspijevale prevladati taj osjeaj
straha koji su instinktivno osjeale kada im se pribliila, osobito ako bi
je srele po noi, ili bi je moda vidjele kako im ulazi u sobu dok su bile
bolesne, ili na drugim mjestima gdje su same radile. Uvijek se pretvarala da to ne primjeuje, da ne uje ponekad i nepromiljenu primjedbu.
Uvijek se nasmijeila, ljubazno odgovorila poalicom ili dosjetkom kako
bi rasprila svaki strah. Ako bi bilo mogue, pomogla bi toj osobi i otila
sretno dalje, kao da ju je bila doekala najsrdanija dobrodolica. Kada
ju je jedna sestra srela u hodniku rekla je: Tako ste crna da Vas nisam ni
vidjela. Ali u tami, odgovorila je Bakhita, ni Vi niste bijela.95

Bila je smirena i strpljiva, ali sam zamijetila da je uvijek nalazila vremena da sve obavi, rekla je jedna sestra.96 Neka druga sestra izjavila je:
Bez obzira koliko je imala posla, nikada se nije poalila i nikada srdila
zbog iega. Odradila bi svaki posao svojim tempom, staloeno i mirno.97
No, ta smirenost, uroena njezinoj rasi, nije svakome bila po volji. Neki
su je pokuavali pourivati, i to ne uvijek probranim rijeima. Nikada
nije pokazivala nikakvu srdbu; uz ispriku bi nastojala malo ubrzati
kako bi svima udovoljila, mislei da je svima dobro ako su zadovoljni
onim to radi. Nikada nije pokazala ni najmanju zlovolju kada bi je netko uvrijedio te bi-kako je i sama bila osjetljiva-pretpostavila da i taj
pati iznutra. Nije nikada davala oduka emocijama, ak ni pred asnom
majkom. Bila je nesklona bilo kome povjeravati svoju muku. Gospon
je znao to ini i ono to je doputao da se dogodi sigurno je ispravno.

Ako bi netko htio kritizirati druge, uvidio bi kako se majka Bakhita pretvara da ga ne razumije, tako da se njoj nije odlazilo olakati na taj nain.
Smatrala je da su sve sestre poput svetica, a jedino je ona valjuak. Mislim da je, pored sv. Katarine enovske, i ona mogla rei: Nikada nisam
loe mislila o svojim sestrama. Svoje nadreene gotovo je oboavala jer
je u njima vidjela, kao to smo ve rekli, sam Boji autoritet. Je li sestra
govorila? Tada je i Gospon govorio i nije bilo mjesta za raspravu ili
gunanje, ak ni samo u mislima. Njezina poslunost vie nije bila motivirana strahom, nego ljubavlju. Vie se nije radilo o biu podignutom
nad njezinim leima koji e je primorati da uini kako gazda eli, nego
iva elja da usrei Boga, radost udovoljavanja Njemu. Voljela je asnu
majku, ljubavlju istom i nezahtjevnom. asna je majka svima bila majka, morala je misliti na svakoga, voljeti svakoga i voditi ih ka savren94 Summ. D. t., str. 36, paragraf 69.
95 Summ. Doc., str. 410.
96 Summ. D. t., str. 166, paragraf 362.
97 Cf. Ibid., str. 268, paragraf 619.

170

stvu. Bakhita ondje nije bila kako bi tratila njezino dragocjeno vrijeme,
bespotrebno joj dosaivala, radila joj probleme i inila je nezadovoljnom-bila je ondje kako bi joj pomogla, molila za nju, provodila njezine
zahtjeve, pruala joj utjehu kroz potivanje Pravila, prihvaala sa zahvalnou njezine savjete i smjerno primala na znanje ono to je imala rei.
Toliko je spremno prihvaala naredbe da bi ponekad krenula i prije nego
je dobro shvatila to treba uiniti pa se morala vraati i pitati: Gdje ste
me poslali?
asna je majka tako rekla! Ta je reenica davala poticaj Bakhiti. Skoila
bi i u vatru ako bi joj asna majka tako rekla. 98

Kada asna majka govori, to govori Bog. Na svaki je mogui nain pokuavala pogoditi to ele asna majka i ostale sestre i bila je pripravna
i voljna to uiniti. Ba nikada nisam vidjela da se majka Bakhita nije pokorila naredbi. Uvijek je svima bila primjer.99
Prema majci Bakhiti, pokornost treba biti pripravna i sretna da moe
pomoi.

Jedne veeri, dok je Bakhita bila bolesna, oglasilo se zvono kora i ona
je stala vrludati du hodnika. Prila joj je jedna od sestara i ponudila
pomo. Pourite, zvono se ve oglasilo, rekla je Bakhita. I, kako ne bi
dala lo primjer, dodala je: Ja imam doputenje jer me noge ne sluaju
ba najbolje.100

Bakhita je demonstrirala kako u nadreenima vidi Boga, ali jo i vie

kada bi se promijenili. Patila bi jer se vezala uz njih, ali to se nje tie
nije bilo promjene autoriteta.101 Kada je majka Walburga Ricchieri, koja
je u Schiju nekoliko godina bila predstojnica, morala otii jer je bila izabarana za provincijalnu glavaricu Venecije, Bakhita se uzrujala to e je
izgubiti, ali je jednoj od sestara koje su se alile rekla: Pa, sestro, ao mi
je, ali tako eli Gospon! To znai da je svetohranite ovdje bilo i prije, a
bit e i sada. Rjeita izreka, puna znaenja te odraz njezine vjere.
Jedna od asnih majka saela je njezin duh vjere u asne majke na ovaj
nain: Herojstvo majke Bakhite opet se pokazalo u njezinoj skromnoj,
smjernoj, odanoj i stalnoj pokornosti asnim majkama. Njoj su sve asne
majke bile dobre, sve su bile svetice. Svaki novi raspored ili inovacija
koje bi uvodile bile su prihvaene kao da ih je predloio sam Bog.102 Ako
98 Summ. D. t., str. 22, paragraf 50.
99 Cf. Summ. D. t., str. 51, paragraf 102.
100 Ibid., str. 124, paragraf 127.
101 Cf. Ibid., str. 145, paragraf 304.
102 Cf. Ibid., str. 159, paragraf 342.

171

bi joj bilo koja asna majka posvetila posebnu pozornost, nikada joj ne bi
prestajala zahvaljivati. Neokaljanome je sve neokaljano i majka Bakhita
nikada nije vidjela nedostatke u ljudskoj naravi onih iznad sebe. esto je
ponavljala: Kakve ima veze je li pokaznica od zlata, srebra ili drveta? U
svakoj je Isus.103
Suoen s tako ivom vjerom, nitko se ne bi usudio niti zaustiti prigovor
ili uiniti neto ime bi se ogrijeio o milosre.

Ljubazno lice sv. Magdalene kanosijanske

Molila se za asne majke za koje je znala da su optereene duhovnim

i materijalnim odgovornostima i mnogobrojnim brigama u vezi rada
apostolata, esto pogoene razoaranjima. Molila se i nudila svoj rad i
patnju kako bi za njih pribavila svjetlost, snagu, odvanost i utjehu.104
103 Cf. Ibid., str. 23, paragraf 50.
104 Summ. Doc., str. 375.

172

Uz njezinu prirodnu prostodunost, kada god bi naslutila da ih more

posebne brige, ako bi ikako bilo mogue, uputila bi im rije-dvije povjerenja i nade. Osobito tijekom svoje duge bolesti, asne su se majke obiavale njoj povjeravati sa svojim problemima i zvale su je svojim moleim
Mojsijem. 105
Sv. Magdalena kanosijanska, kako kae Iginio Giordani, u svojem je srcu
nosila proljee ljubavi i svojim je kerima savjetovala vedrinu.
Kada obavljate svoje dunosti, trebate biti vedre.

Preporuujem vam da uvijek budete vedre i da se prepustite u Boje

ruke, a On e se za sve pobrinuti kad za to doe vrijeme.

Blaenoj Djevici Mariji uvijek se obraajte s vedrinom i neka sotona ini

najgora zla, jer kada se predamo Bogorodici, sotona ode spavati.106

Bakhita, vjerna Pravilima, s radou je sluila Bogu. Tijekom dana, to

god bi radila, bila je uvijek smirena, spokojna i nasmijeena. U vrijeme
rekreacije uvijek je bila vedrog lica, ba kako je traila utemeljiteljica.
Vrijeme rekreacije za redovnice je neto poput ispunog ventila za motor. Ako previe nategne luk, on e se slomiti. Mora se smanjiti napetost
koja u dui moe proizvesti predugaku utnju, izazvati u ljudima osjeaj da su nepotpomognuti u tome to rade ili su potiteni uslijed nekog
unutarnjeg previranja ili tjelesnog ili moralnog problema. Trenutak zabave, prianje vica, razmjena ideja, prijateljski susret ili doza zdravog
humora esto mogu bolje od iega drugog olakati, umiriti i osnaiti tijelo i um. esto je potreban velik trud da se ukljui u razgovor na nama
nezanimljivu temu, kada postoji toliko mnogo drugih stvari u nama o
kojima bismo eljeli govoriti. Vrlina je biti sposoban govoriti kada bismo
radije utjeli, zabavljati kada nam je duh sjetan, smijeiti se u dane kada
nam se, iz bilo kojeg razloga, stegne u grlu. No, znamo da, na kraju svega,
i mi emo sudjelovati u radosti koju dajemo drugima.
To nisu bila Bakhitina razmiljanja; ona je samo htjela slijediti Pravilo i
udovoljiti sestrama. Nadvladavajui uroenu plahost, razgovarala bi o
tekuim dogaajima, priala neodoljivo luckaste prie na svojem loem
dijalektu kojega su svi smatrali smijenim. U sluaju kakve jednostavne
obiteljske proslave ili kad bi vidjela zabrinutost asne majke, improvizirala bi afrike plesove, udarajui ritam rukama i isputajui grlene glasove.
105 Ibid., str. 380.
106 Iginio Giordani, Magdalena of Canossa, Edition V, Citt Nuova Editrice, 1963.,
str. 233-234.

173

Bio je to iznimno zabavan i komian prizor. Po zavretku rekreacije svi bi

se dobro raspoloeni vratili svojim poslovima, no rijetko tko bi pomislio
koliko je bolno to okretanje za bolesne noge majke Bakhite.
Moglo bi se uiniti da, iz ovoga to smo rekli, Bakhitin vjerski ivot nikada nije prolazio kroz kunje, potekoe, trenutke neshvaanja i tuge, ve
je plovio mirnim vodama. Bilo bi apsurdno tako misliti. Samo ivljenje u
zajednici, u kontaktu s raznim naravima, od kojih se s nekima bilo lake
a s nekima tee sloiti, s mentalitetom toliko razliitim od njezinoga, s
ljudima koji su svi teili savrenstvu, a savreni nisu bili, ne ostavlja mjesta dvojbi da se muila i patila. Ako tome dodamo i odreene napasti ili
duhovne boli koje Bog rabi da bi na kunju stavio Njemu najdrae due,
moemo razumjeti da je asketski ivot bio teak ak i za Bakhitu. Zapravo, netko ju je jednoga dana upitao: Zar niste nikada patili u svojem
vjerskom ivotu, majko Moretta? Odgovorila je: Pa, ponekad jesam; i ja
sam imala uspone i padove, ali sam ih uvijek prevladavala mislei kako
je to ono to Gospon eli.107

Posljednjih godina njezina ivota sama je dala ovaj prekrasan iskaz o

sebi: Ne sjeam se da sam se ikada pobunila (aludira i na razdoblje ropstva), ak ni kada su me nepravedno podvrgavali patnji.108

Kada jedna sestra nije mogla Bakhiti pronai nijednu manu, upitala ju je:
Majko Moretta, zar nikada ne osjeate strasti? Bakhita je odgovorila:
Pa, da, osjeam ih. Ali kada priroda neto eli, kaem joj Budi dobra i
budi sretna s ovim to sad ima, a poslije emo vidjeti. I onda samo idem
dalje. Moje elje postupno jenjavaju, ja se sjedinim s Bogom i Bogorodicom i vie ne sluam prirodu. Sreu moramo nai u neemu drugome
osim ovoga ovdje! to emo nai na drugom svijetu kad umremo?109

Na drugom mjestu sestre su napisale: inila se kao da nema nikakvih

udnja, no to je bio plod krjeposti.110 Njezin duh siromatva bio je jednak onomu poslunosti. Nije posjedovala nita osim osnovnih potreptina doputenih Pravilom i uvijek je vie voljela stvari koje nisu bile jako
lijepe.
Uvelike je bila predana samoodricanju i krajnjoj umjerenosti u hrani.
esto je traila da bude bez stvari kako bi ih mogla dati drugima. Voljela
je siromatvo i nije se ni uz to vezala. 111
107 Summ. Doc., str. 376.
108 Ibid., str. 376.
109 Ibid., str. 381.
110 Summ. D. t., str. 111, paragraf 227.
111 Summ. Doc., str. 380.

174

Neposredno prije smrti rekla je asnoj majci koja je govorila o duhu siromatva to ga dobra redovnica treba imati: Majko, nemam nita osim
mojih knjiga: Pravila, pjesmaricu i Isusov ivot. Ne rabim ih jer ve jedva
ita vidim, a sve sam svoje sitnice ve razdijelila. Jedino to mi je ostalo
su krunica i raspelo. Zatim je ganutljivom gestom pokazala da se eli
odrei svega i dodala: Ako elite, majko, moete mi i njih uzeti. I zatim
je dodala, zadirkujuim tonom: Na meni nije ostalo mesa ni za crve, sad
sam gola kost i koa.112
I dalje se brinula za provoenje Boje volje, to je bila njezina jedina elja
i raj na zemlji. Jednoga je dana neka sestra uzviknula: Ah, raj je sigurno
prelijep! Bakhita je odgovorila: Da, ali ono to je stvarno lijepo jest provoenje Boje volje. 113

Jedna je sestra eznutljivo uzdahnula: Dugo vremena nisam vidjela

Blaenu Djevicu od Monte Berica! (njoj je bila odana), a Bakhita joj je
odgovorila: Ne brinite, majko, jer je Blaena Djevica uvijek s nama i ne
bismo trebali eljeti nita drugo osim udovoljiti Gosponu. Potiho je svima pomagala; njezin je unutarnji ivot bio bogat djelima poniznosti i
iznimnog milosra. Uivala je obavljati najnie poslove, ponekad ak i
podvalivi kome, kako drugima ne bi dopao taj privilegij. Uvijek je svime
bila zadovoljna, sve je za nju bilo u redu, i nikada nije nikome i niemu
prigovarala. Kao to su njezine nadreene posvjedoile, bila je primjerna vjernica i koraala je divovskim koracima prema svetosti.

U slavu Boga

Otac E. C.114 napisao je prosinca 1931. godine:

Jedne vedre travanjske veeri stajao sam na povienoj verandi u mirnome i ugodnome utoitu Sestara kanosijanki Sv. Alvise u Veneciji s koje
se pruao pogled na sivkasto-plavu lagunu u koju je sunce zalazilo u kovitlacu duginih boja i divio se prizoru to me ispunjavao osjeajem beskrajnog mira. Oko mene nije bilo niega osim tiine. Iz vrta se zaulo tek
112 Ibid., str. 382.
113 Ibid., str. 376.
114 Gornji citat tiskan je u predgovoru prvog izdanja Storie Meravigliose (Pria o
udu) Ide Zanolini od 15. prosinca 1931. u Vimercatu. Autor o. Francesco Enrico
Colombo bio je direktor asopisa Vita Canossiana od njegova prvog izdanja u
studenom 1927. pa sve do kraja 1934. godine. Treba naglasiti da je 1930. urednitvo
asopisa premjeteno u Vimercate. Potpis o. Francesca E. Colomba pojavljuje se u
Registru svetih misa u kapeli Sestara kanosijanki u S. Alvisu u Veneciji sljedeih datuma: 18. - 19. kolovoza 1929., 17. - 19. rujna 1930. (fotokopirani ekstrakt), u A. P. R..

175

blago utanje... Jedna od sestara kanosijanki polaganim je korakom dolazila irokom alejom. Molila je krunicu i hodala u ozraju spokojne jednostavnosti. Neko sam vrijeme pomatrao asnu sestru u molitvi-prizor
koji se nije doimao nimalo neobinim. Odjednom je podignula glavu i
zagledala se ravno u nebo-uokvireno skromnim kanosijanskim velom
ukazalo se crno lice, s fizionomijom koja je jasno odreivala osobu iz
najvrue Afrike! Oi su joj bile duboke, bistre te pune ivota i sjaja na
njezinom crnom licu. Nikada neu zaboraviti dojam koji je tom prigodom ostavila na mene: zjenice oiju uprtih u nebo koje su uborile ivotom i zraile nadom, istodobno ne skrivajui tragove koje su za sobom
ostavile gorke godine pune bola! Naravno, poelio sam saznati tko je ta
udna kanosijanka. Nisam to saznao od nje, nego od sestara koje su mi
ispriale traginu priu njezina ivota koji je sada mirno ivjela u samostanu, nakon neuvenog i neopisivog stradanja. Sluajui tu priu, bio
sam esto preplavljen osjeajem uasa. Saaljenje koje sam osjeao bilo
je toliko snano da nisam mogao suzdravati tugu.
Boji su putovi udesni! U svojoj je dobroti On elio povesti Bakhitu iz
daleke pustinje proete praznovjerjem i barbarstvom u Kristovu svjetlost i sjaj milosti vjerskog savrenstva, kroz muku i krvoprolie nove
Kalvarije. Zato ne zaviriti u tu boansku dobrotu? Zato ne dati, nama
plahim i slabim sljedbenicima Evanelja, uvid u priu koja bi nas mogla
potaknuti na velikodunu rtvu, na gorljivije sudjelovanje u apostolatu
za nae posveivanje i irenje Kraljevstva Bojeg; u priu koja svojim
rjeitim injenicama moe iei ranu u dui?115
Zamisao o pisanju prie o Bakhiti dopala se vrhovnoj glavarici reda, tada
majci Mariji Cipolli.116 Zatraila me da zaponem s pisanjem, ali su me
malobrojni materijali koje su sestre uspjele prikupiti sprijeili u tome.
Stoga sam zamolila uti Bakhtinu traginu priu iz njezinih vlastitih usta.
Priznajem i da sam imala snanu elju upoznati je.
Moj je zahtjev prihvaen i smjesta odobren, ali - bio je to jedan veliki
ali. Radilo se o Morettinoj skromnosti i dubokoj poniznosti. asne su
majke znale koliko je propatila i nisu je mogle traiti tako veliku rtvu;
zato su pokuale s blagim uvjeravanjem. Bog je rekao:
115 Ida Zanolini, Storia Meravigliosa, Ed. 1931., predgovor, str. V-VI.
116 Maria Cipolla (1859. - 1943.) bila je istaknut lik u kanosijanskoj obitelji. U njoj su
se odraavale brina i usluna dimenzija slube i vodstva koja se razvila u raznim
zajednicama na podruju Milana. Godine 1927., kad je Institut otpoeo upravno
restrukturiranje kua, Sveta Stolica odabrala je majku Mariju Cipolla za prvu vrhovnu
glavaricu. Blaeni Andrea Carlo Ferrari, koji ju je osobno poznavao, s pravom je na
sastanku s nekim sveenicima rekao: elite li vidjeti doista pokornu osobu? Odite
kanosijankama u Via della Chiusa i traite predstojnicu, majku Mariju Cipolla pa ete
vidjeti istinu o kojoj sam vam govorio.

176

Niti se uie svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijenjak da

svijetli svima u kui. (Mt 5, 15)
Dobro je dignuti veo kako bi svi mogli vidjeti Boju dobrotu i pjevati
Njemu u slavu, rekle su.
Bakhita nije shvaala na to asne majke aludiraju tim probranim rijeima te je, dosljedna sebi, reagirala svojom uobiajenom frazom: Samo
mi dajte naredbu. Koja god bi bila prigoda, uvijek je eljela preciznu
naredbu kako bi je mogla provesti, a kad je s nadreenima rabila rije
narediti, mislila je na zapovijed, ne na prijedlog. Kad joj je predstojnica
samostana kazala za elju glavarice reda da svoju ivotnu priu ispria
u knjizi, Bakhitino je lice problijedilo a oi joj se napunile suzama. Bio je
to znak unutarnje borbe i patnje. No odmah se nasmijeila i kleknula te
uzviknula: Kako god Gospon eli. Prihvatila je rtvu u slavu Boga.
Krenula sam u Veneciju 1. studenoga 1930. kako bih je upoznala. Napeto
sam je iekivala zajedno s jednim kolegom u malenoj sobi za primanje odmah zdesna im se ue u samostan sv. Alvise. Vidjela sam je kako
ulazi usporenim hodom, visoka, zbunjena i tako crna! Priznajem da me
iznenadilo vidjeti je. Morala sam reagirati i prii joj, ali se nisam usudila
pruiti joj ruku ve sam se ograniila samo na to da poljubim njezinu
medalju i zamuckujui odgovorim na kanosijanski pozdrav. Bakhita se
nasmijeila, moda zbog moje nelagode, pa sam i ja uzvratila osmijehom. Istoga me trena, jednako kao i mojega kolegu, impresionirala dobrotom koja je sjala na njezinom licu, prekrivena velom tuge. Kratko je
zavladala tiina dok smo razmjetali stolce, a zatim je led bio probijen i
vrlo brzo uspostavili smo dobar odnos.

177

Sv. Alvise, Venecija-dio samostanskog dvorita

178

Pitajte me to elite znati i odgovorit u vam, rekla je.

Iznenadila me boja njezina glasa. Opustila sam se i zapoela postavljati

pitanja, a ona je poela odgovarati na njih. Zamijetila sam tekoe koje je
imala u nastojanju da se izrazi. No, jo vie od toga, vidjela sam koliku cijenu plaa prisjeanja na bolno tragine dogaaje iz svojega ivota. Glas
bi joj ponekad puknuo od tuge, osobito kad se prisjeala svojih voljenih.
Povremeno bi zadrhtala dok bi se prisjeala strahota ropstva. Tri smo se
dana susretali u toj maloj sobi. Svaki bih puta stigala osjeajui tjeskobu.
Ona se nerado pojavljivala, ali na vrijeme, dosljedno posluna. Nikada
neu zaboraviti sate tuge koje sam proivjela sluajui o dogaajima iz
njezina ivota. Obje smo plakale i bile potresene, uivajui u zajednikom cilju slavljenja Boga. Najsnaniji dojam zauvijek e mi biti onaj od
vremena koje sam provela s tako iznimnom duom, sveticom. Kad je govorila, polagano, blago i ponizno, osjeala sam kako je zaista mogu vidjeti da slijedi onu vezu ljubavi o kojoj sam govorila na poetku ove knjige.
Nakon to sam od majke Fabretti i drugih sestara ula kako u njoj nikada
nisu primijetile nikakvu manu, poeljela sam je pitati: Majko, kako uspijevate biti tako dobra? Na njezinom sam licu vidjala tako iznenaen
izraz kojega pamtim i dan-danas i jo uvijek mogu uti njezinu umnu i
nevinu duu kako mi odgovara: Kako bi itko tko je sluio tako zlim vlasnicima mogao ogrijeiti se o tako dobrog Boga?117

esto sam razmiljala o toj reenici. Istina je da bi vrijeanje Boga koji je

tako dobar nakon to si spaen od zle kobi sluenja tako okrutnim vlasnicima
predstavljalo najdublju izopaenost! Zatraila sam posjetiti Katekumenski
institut. Bakhita se radovala tome. Onamo smo otile u pratnji majke Walburge Ricchieri koja je u to doba bila glavarica kue u Veneciji. Institut su
ve bile preuzele sestre salezijanke. Bakhita se doimala ganutom. Koliko
sjeanja! Soba za primanje jo uvijek je bila netaknuta; gledala je u veliko
raspelo koje joj je davalo snagu za njezinu golemu borbu. Pokazala mi je
mjesto na kojemu je stajala kada joj je gospoa Michieli iz ruku istrgnula
Mimminu. Koliko su iva sjeanja bila na to dijete! Kada je ula u crkvu,
otila je ravno do oltara, prostrla se na tlo i poela plakati suze zahvalnosti te
uzviknula: Ovdje, ovdje sam postala dijete Boje, ja, tek sirota ropkinja!118
S radou je jo jednom vidjela kapelu Gospe Lasaletske i prisjetila se borbe
za svoj poziv koju je zapravo nadvladala uz zagovor Blaene Djevice Marije.
Odveli smo je u novi Institut za naputenu djecu koji je preseljen u Giudeccu, gdje smo zatekli majku Fabretti koja nije oekivala posjet svoje
117 Summ. D. t., str. 100, paragraf 204.
118 Ibid., str. 97, paragraf 200.

179

Morette. Bio je to emotivan susret. Unato razdvojenosti i udaljenosti,

jo uvijek je postojala snana ljubav izmeu uiteljice i uenice, izmeu
majke i keri. Ondje sam, uz pomo majke Fabretti i drugih sestara, saznala nove detalje prie. Na brodu koji je plovio natrag u Sv. Alvise odvio
se izmeu majke Walburge i Bakhite sljedei ugodan razgovor: Majko
Jozefino, jo Vas se mora fotografirati.
Fotografirati?
Da, draga. Moramo u knjigu staviti Vau fotografiju!
Bakhita je promijenila boju i oi su joj se ispunile suzama, ali je aljivo
odgovorila: Ali, majko, koga bi mogla zanimati moja runa faca?
To nije vano, draga, je li lijepa ili runa. Treba nam fotografija.
Bakhita je vragolasto odvratila: Ali znate da sam kanosijanka.
Pa to?
Pa, mislim, kanosijanke su uvijek u paru, tako ni ja ne mogu biti sama.
Zato uz moju ne bi stavili i Vau fotografiju, majko? Slaete li se? 119
Zadovoljno se nasmijala, mislei da je tom malom dosjetkom uklonila
opasnost. Majka Walburga takoer se nasmijala i nije vie nita rekla,
kako je ne bi dodatno uznemirila. Tri dana poslije smo se rastali, ovaj
puta na spontan i srdaan nain.
Bakhita je otila u Schio, ne posve uvjerena da e netko o njoj napisati
knjigu, o sirotom valjuku. Ja sam se vratila u Castenedolo (Brescia),
srca puna radosti jer sam vidjela Boga u svetosti jednog od Njegovih
stvorenja. Priu o Bakhiti pisala sam vie srcem nego perom. Izala je
u nastavcima u Vita Canossiana pod naslovom Storia Meravigliosa
(Pria o udu).
Godine 1931. objavljena je u knjizi na kojoj je bila fotografija majke Morette, ali ne i majke Walburge. Odmah sam pomislila kakvo e to biti
iznenaenje za nju. Knjiga se proirila poput umskog poara.

Meutim, bila je nedovrena jer je, da tako kaem, stala na vratima novicijata. O njezinom je vjerskom ivotu govorilo sljedee izdanje, objavljeno neposredno nakon to je preminula.

To novije izdanje je potpunije, sveobuhvatnije i tonije. Temelji se, osim

na materijalima sakupljenim od Bakhite, na svjedoanstvima pod prisegom i nepobitnim dokumentima. Ona doista moe veliati Boga kroz
Njegova vjernog slugu.
119 Cf. Summ. D. t., op. cit., str. 100, paragraf 203.

180

Tko bi pomislio
Nitko ne bi stvarno pomislio da e se Storia Meravigliosa (Pria o
udu) tako brzo prouti i stvoriti Bakhiti dotad nezamislive situacije. Knjiga je tek objavljena, a ljudi su se sjatili u Schio iz Trsta, Rijeke,
Venecije, Torina, Ascoli Picena i mnogih drugih mjesta. eljeli su vidjeti Bakhitu, razgovarati s njom, dijeliti s njom vlastite krieve i tegobe
te je traiti da moli za njih. Ove nepredviene okolnosti primorale su
asne majke da dobro promisle. Kakav e to utjecaj imati na Bakhitu?
Tolika radoznalost usmjerena prema njoj mogla bi je posramiti. Sudei
po primjedbama koje je povremeno davala, inilo se da je upravo to i
bio sluaj: Ja sam krasna ivotinja, to sam ja! Rijetka sam zvijer i svi me
ele vidjeti!120 Takve je stvari govorila u ali, ali glas joj je podrhtavao. U
drugu ruku, moda je toliki broj ljudi koji su joj se divili gotovo sa strahopotovanjem, govorili joj, traili njezin zagovor u molitvama kao da je
nekakva svetica, moda su je dovodili u iskuenje oholosti, navodili je da
pomisli kako je doista iznimno stvorenje jedinstvene krjeposti i unite
njezinu draesnu prostodunu poniznost. Stoga su pozorno pratile situaciju, gotovo sa strahom, ali su shvatile da ne postoji takva opasnost i
da nita nee omesti njezin duh. Zapravo, Bakhita je na ove dogaaje u
svojem ivotu odgovorila svojom uobiajeno mudrom filozofijom: To je
to Gospon eli.121 Kada se nala u ulozi objekta radoznalosti, to ju je
samo uvrstilo u poniznosti.
Prigoda da bude blizu tolikim ljudima koji su joj vjerovali jer je oigledno bila znak Boje dobrote i milosra, omoguilo joj je da slavi Boga i
priblii mu mnoge druge due, due koje su se bile udaljile ili bi se bile
udaljile pod pritiskom zle kobi, slabe vjere i nepostojanja ikakve nade. U
tome je vidjela Providnost koja joj je na ovaj nain davala novi apostolat
te je nastojala posijati sjeme ljubavi, povjerenja i dobrote u svaku duu
koja joj je prila. Ono e bez ikakve dvojbe uroditi dragocjenim plodom
otkupljenja i mira.

Do vremena kad se razboljela i vie nije mogla izai iz kreveta, demonstrirala je jo jednu rijetko vienu vrlinu, no koja je od velike vrijednosti
svakome tko pati: uslunost. Majka Moretta nikada nije odbijala spustiti
se u sobu za primanje kad god bila pozvana, ak i kad su je njezine bolne
noge jedva nosile. Nikada nije izustila ni rijei prigovora niti izgledala
kao da je ometaju ili uzrujavaju. Kako bi skrila svoje neslaganje, smijala
bi se ponavljajui svoju reenicu: Evo me, ja sam rijetka zvjerka! Te bi

120 Summ. Doc., str. 385

121 Ibid., str. 376.

181

ponizno dodala: Kad bi me dobro poznavali, ne bi napravili ni koraka da

me dou vidjeti. 122

Jednoga dana, za vrijeme rekreacije, pozvana je dolje u sobu za primanje

gdje ju je ekala neka seljanka koja je dola izdaleka. Vedrim je glasom
upitala asnu majku: Majko Storia Meravigliosa kota dvije lire; koliko
kota doi vidjeti me? 123 Svi su se nasmijali, a Bakhita se spustila kako
bi zadovoljila potrebe seljanke s istom pozornou koju bi poklonila kraljici. Nikada nije shvatila zato je toliko mnogo ljudi dolazilo vidjeti je kad
su u knjizi mogli vidjeti njezinu fotografiju i proitati priu o njoj. Jednoga je dana stigla uiteljica iz Zagreba. Proitala je Storiu Meravigliosu i
eljela je prevesti na svoj jezik, ali je prije toga trebala neka objanjenja
od Bakhite. asna majka rekla je majci Moretti o emu se radi i zamolila je da se spusti dolje. Ali, draga, rekla je ova, nije joj bilo vrijedno
dolaziti skroz ovamo da vidi ovaj valjuak, trebala je samo proitati
o meni u knjizi.124 Svejedno je odmah otila dolje i dugo razgovarala s
gospoom koja je otila zadovoljna. Nedugo poslije toga, nadstojnica samostana primila je primjerak knjige prevedene na hrvatski jezik. Kada
je Bakhita to saznala, molila se da to bude u slavu Boga i za dobro dua.
Jedne sam je nedjelje, prisjea se preddstojnica samostana, zamolila
da doe u sobu za primanje kako bi udovoljila nekim ljudima to su dugo
putovali da bi je vidjeli. (Majka Bakhita tada je bila ve jako bolesna.)
Odgovorila je kako joj je ao, ali da nema dovoljno snage spustiti se u
prizemlje jer se loe osjea. Odgovorila sam joj da se ne brine i da e se
ljudi vratiti u nekom pogodnijem trenutku. Kratko nakon toga, u strahu
da je zakazala u poslunosti i uslunosti, pozvala me da im se ispriam
zbog njezinog odbijanja. Sirotica! Bilo je to moda prvi puta da je neto
odbila, i to ne bez dobra razloga!125
Mislila je kako je jedna od njezinih dunosti biti raspoloiva za susrete.
Bila je sretna kada god bi netko od posjetitelja ostavio dar za misije, ali
nikada to nije traila. Spasit emo jedno crnako dijete, uzviknula bi.126
Kako je iz prve ruke poznavala tune okolnosti u kojima su ivjeli nevjernici, a osobito njezin vlastiti narod, eljela je da ih sve moe preobratiti.
Majko Moretta, biste li bili sretni da se moete vratiti u Afriku? pitao ju
je don Carlo Chiezza prije nego je otiao u misiju. Odgovorila je: Nisam
122 Summ. Doc., str 385.
123 Ibid., str. 383.
124 Ibid., str. 378.
125 Summ. Doc., str. 408.
126 Ibid., str. 384.

182

vie ni u emu dobra, ali se uvijek molim da Bog poalje mukarce i ene
i u sredinju Afriku, gdje sam ja bila. Ti su siroti crnci dobri ljudi. teta
da ne znaju za nau vjeru jer bi bili svesrdni vjernici. I zatim smjerno
dodala: Ne znam zato je Spasitelj od svih ljudi iao u ribolov ba na
mene.127 Voljela bi da misionari uspostave kontakt s njezinim voljenima.

Herojska rtva

to sve ne bi uinila za misiju? I tako su je 1933. nadreeni zatraili doista herojsku rtvu u ime kanosijanske misije i kao rezultat mnogobrojnih
sugestija ljudi nakon to su doli vidjeti majku Morettu ili su o njoj itali u
Storiji Meravigliosi.
Tada su ve bili sigurni da je Bakhita krjeposna osoba. Ustvari, shvatili
da joj njezin kontakt s mnogobrojnim ljudima ni izdaleka nije nakodio
koliko je pospjeio njezin duhovni razvoj. tovie, uinio joj je puno dobra. Stoga se nisu plaili iskoristiti je u novoj inicijativi. Bili su svjesni
da to znai traiti od nje iznimne moralnu i fiziku rtvu, ali su znali da
mogu raunati na njezinu osobitu krjepost. I nisu bili u krivu.

Njezina je dunost bila obilaziti kue Instituta u Italiji u pratnji sestre

misionarke koja bi publici u raznim centrima govorila o zadaama misije, traei pomo i molitve. Bakhitina bi nazonost govorila rjeitije od
same misionarke o nunosti pomoi za te ljude. Kada su je pitali je li pripravna prihvatiti ovaj posao, odgovorila je na uobiajen nain: to god
Gospon eli. Ovaj je puta njezin glas zatreperio, a obrazi su bili mokri
od suza, ali se nasmijeila kao i uvijek jer se Boga mora radosno sluiti.

asne majke bile su ganute od divljenja i Bakhita je zapoela svoju apostolsku turneju iako je ve imala 64 godine. Ljudi su svugdje ekali njezin dolazak. Ve su se bili pripremili proitavi Storiju Meravigliosu
i stizali su iz razliitih sredita te radili najezdu na samostane kako bi
je vidjeli. Uitelji su dovodili svoje uenike, majke djecu da ih ova blagoslovi, pa ak su joj dovodili i bolesne kako bi je traili da se moli za
njih. Svima im je izraavala dobrodolicu na majinski nain, s njenom
uslunou koja bi svakoga dirnula i osvojila. Za svakoga je imala rije
vjere, utjehe i nade.
Slavila je Boga najbolje to je mogla, govorila o misiji, prepriavala epizode iz svojega ivota i, da im udovolji, pokazivala im neke od znakova
svoje tetovae.
127 Ibid., str. 383.

183

Sjeam se kad je bila u Castenedolu, odakle sam stigla u Bresciu, da su

u samostanu bili mukarci koje nikad prije nisam vidjela u crkvi; pobono su joj ljubili ruku i plaui odlazili. Bakhita je na mnogo mjesta bila
primana u kazalinim dvoranama krcatim ljudima, gdje bi je posjeli na
pozornicu da je svi mogu vidjeti. Evo to je rekla sestra misionarka128
koja ju je pratila: Posluno sam prihvatila zahtjev otii na hodoae s
majkom Morettom u svibnju 1933. godine. Moja je zadaa bila pomoi
joj kada se ne bi znala ispravno izraziti na svojem nesavrenom venecijanskom dijalektu, na nain da je publika razumije. Uvijek sam bila blizu
nje dok bih govorila o misiji. Na zavretku mojeg skromnog govora pozvala bih je da kae koju rije iz srca. Odmah bi ustala i, uz svoje smijene
ali uroene geste, svima zahvalila, srdano ih pozdravila i rekla da im je
osigurano trajno mjesto u njezinim molitvama, dodajui kako se raduje
sve ih opet vidjeti u raju.
Kada je sila s pozornice svi su joj eljeli poljubiti medalju, uti nekoliko
rijei, traiti je molitvu kojom bi zadobili posebnu milost, traili je potpis
na svoj primjerak Storije Meravigliose. Zatim bi je skupine studenata,
mladi ljudi i ene traili da sjedne s njima kako bi uli vie o nekim odreenim aspektima njezina ivota. Majka Bakhita, susretljiva kao i uvijek,
svima im je udovoljavala te s velikom prostodunou, plodom poniznosti, blagosiljala djecu i bolesne svojom medaljom, rijeima vjere u zagovor
Bogorodice i dobrotu Boga.
U Firenci ju je primio kardinal nadbiskup koji ju je elio vidjeti te je bio
vrlo ljubazan prema njoj. Predstavio joj je svoju obitelj i neke sveenike
kojima je bilo drago vidjeti je. Isto se ponovilo u Bologni, gdje ju je njegova
uzoritost kardinal, iako usred vanih pastoralnih obveza, poelio vidjeti,
uputiti joj dobrodolicu i uti njezinu priu. Jednako tako i nadbiskup ankonski, njegova preuzvienost monsinjor Giardini, koji je otiao u Colle
Ameno u Kanosijanski koled Stella Maris kako bi je vidio. Lodijski biskup takoer ju je elio vidjeti i dati joj svoj blagoslov; za svoje je sveenike nabavio nekoliko desetaka primjeraka Storije Meravigliose.
U Trentu je papinski fotograf, gospodin Bruner, proitao tu knjigu i zatraio doputenje da fotografira Bakhitu u trima razliitim pozama.

Firenca, Lodi, Modena, Ancona, Brescia, Bassano, Trento-pored ovih, posjetila je i mnoge manje gradove u raznim pokrajinama. U jednome od njih
mnotvo je bilo tako veliko (4000 ljudi) da su je eljeli smjestiti u propovjedaonicu kako bi je bolje vidjeli.129
128 Majka Leopolda Benetti (1867. - 1964.) bila je 36 godina misionarka u Junoj
Shensi. U Vimercate se vratila 1927
129 Cf. Lettera/relazione majke Leopolde Benetti Idi Zanolini 24. oujka 1947.,
Summ. Doc., str. 360-363.

184

Kad je izbio Afriki rat, entuzijazam za Bakhitu dosegnuo je nove vrhunce. Jednoga se dana oko nje okupilo toliko mnotvo da je ak zaustavljen
tramvaj i zakratko bio paraliziran sav promet. Specijalna kola u Vescoveri di Broni mjesto je gdje kanosijansko milosre ini uda poduavajui gluhonijemu djecu, prosvjeujui ih za vrline i kolujui za ivot.
Tamonja sestra uiteljica pie:
Majka Bakhita dola je na blagdan u Vescoveru di Broni u pokrajini Pavia. Tri gluhe govornice (znakovnim jezikom) kao djevice su se posveivale Bogu. Majka Bakhita ponovno je proivljavala svoje najupeatljivije
trenutke otkupljenja u Kristu. Na jednoj je fotografiji dobro prikazana,
sva u crnom (boja Afrike, kako ju je opisala jedna od gluhih govornica) ispred snjenobijelih habita i sveanih velova. Nalazila se u slikovitom kutu parka, na zelenoj tratini posutom tratinicama. I nastavlja,
Bakhita je isprva plaila vrlo malu djecu, ali su poslije, osim to su bili
zainteresirani za njezinu afriku boju i Storiju Meravigliosu, bili privueni njezinom ljubaznou to je sjala s njezina dragog lica i prekrasnog
osmijeha. Gluhe govornice i ostali koji su je doli vidjeti, otili s s dragim
uspomenama na nju.130

Bakhita je ila i u Milano, u kanosijansku kuu u ulici Via Settembrini,

na zahtjev gluhih i nijemih uenika. Evo sjeanja predstojnice: Bili su
uskrsni blagdani i, kada je stigla majka Bakhita, gluhi i nijemi uenici jo
su bili kod kue sa svojim obiteljima. Ono to je uslijedilo po njihovom
povratku lake je zamisliti nego opisati rijeima: bili su okirani, zaueni, prouavali je izbliza i zatim im se toliko dopala da bi pomislili kako je
majka Bakhita oduvijek bila s njima. Nekoliko dana poslije vratila su se
i mala gluhonijema predkolska djeca. Cijela je situacija bila kominija
nego prije. Vidjeli bi majku Morettu i bjeali spaavati ivu glavu. Majka
Bakhita nije se mogla prestati smijati! No jedno je dijete riskiralo i dotaknulo joj prstom ruku pa je, vidjevi da se prst nije zaprljao, to rekao
svim svojim prijateljima. Zatim su joj svi prili i milovali lice i ruke; neki
su je uhvatili za ruku. Zasuli su je pitanjima na svojem posebnom znakovnom jeziku te se postupno sprijateljili s njom. Majka Bakhita je tako
voljela biti s njima! Poslije su je vodili u druge kanosijanske kue u Milanu i okolnoj pokrajini. Na cestama, u vlakovima i tramvajima, svi su bili
zainteresirani za nju i njezinu priu. Draga se majka svima smijeila, za
svakoga imala lijepu Boju rije, uvijek smjerna, uvijek usluna, uvijek
jednako dobro raspoloena i nikad ne izgledajui kao da joj dosauju.
130 Cf. Via Luminosa, srpanj 1935. XIII, mjesena pretplata za gluhe govornike, str. 5-7.

185

U nekoliko je navrata ostala neko vrijeme u misionarskom novicijatu u

Vimercatu. Za jednoga od tih boravaka dobila je, kao u Schiju, dunost
vratarice. Lokalno stanovnitvo naviknulo se viati je i nisu o tome vie
razmiljali, osim kada su je obitelji novaka prvi puta vidjele i ustruavale
se ui dok se nije pojavila bijela kanosijanka. Kako se samo majka Bakhita smijala tom njihovom strahu! S druge strane, stavnovnitvo oblinjih
gradova u redovima je ekalo da je vidi. U samostanu sestara od Pohoda
BDM Soresina (Cremona) ugodno je iznenaena susretom s afrikom sestrom. Ovu je u Italiju doveo misionarski sveenik otac Biaggio Verri 131
i povjerio je na skrb sestrama; poslije je i sama postala vjernica. Nemogue je opisati radost koju su njih dvije osjeale. Bilo je to poput iluzije:
kao da su sestre koje su konano ponovno pronale jedna drugu nakon
mnogo stranih godina. Olakanje ponekad moe donijeti i iluzija.132
Bakhita je dola u Veneciju na proslavu stogodinjice Instituta. Mnotvo
ljudi naguranih ispred kazalita inzistiralo je vidjeti je. Ona se susretljivo
popela na pozornicu. Svi su oekivali veliki govor, ali se Bakhita samo
naklonila, napravila veliki znak kria i nestala, ostavivi nazone iznenaene i poneto zaprepatene. Neke od sestara koje su s njom putovale,
posebice za Afrikog rata, govorile su o potekoama putovanja s njom
zbog interesa kojeg je stvarala u javnosti. Jedna od njih rekla nam je:
Ila sam s njom u Veronu. Tek to smo sile s vlaka, ljudi su nas zamijetili i prenerazili se, okruivi nas kako bi je vidjeli.
to rade ovi ljudi, pitala me.

ele Vas vidjeti, odgovorila sam.

Vidjeti mene, siroti valjuak?

No iz uljudnosti se zaustavila, podignula svoj veo, govorila o svojem podrijetlu i milosti koju je primila kad je postala kranka te im svima rekla
da ljube Boga i da se nikada ne ogrijee o Njega.

131 Biaggio Verri (1819. - 1884.) bio je milanski sveenik uzorne slube u Valsassini (LC)
i zatim s mladim ljudima u oratoriju San Luigi u Milanu. udei za specifinim misionarskim apostolatom, pridruio se don Nikoli Olivieriju, osnivau Opere del Riscatto delle
Morette (Drutvo za spas crnih djevojaka) i sudjelovao u apostolatu uz sva odricanja.
Umro je svetakom smru i otvorena je kauza za njegovu kanonizaciju.
132 Cf. Kratak pregled ivota i krjeposti nae Crne sestre Marije Agostine Factme
koja je umrla u ovom samostanu 8. veljae 1938., u dobi od otprilike 82 godine, od
kojih je 56 godina, 5 mjeseci i 9 dana provela kao zavjetovana redovnica, u rangu
sestre kuanice. Povijesno objanjenje: Godine 1937. majka Bakhita posjetila je kuu
u Cremi i okolnom podruju. (Iz dnevnika Kue Crema, 7. - 15. studenog 1937.) Nakon
ove uslijedila su jo dva posjeta, jedan sveeniku okulistu (iz Necrologio di Suor Maria
Agostina Factma,gore citirano, str. 19) i drugi samostanu Svete Marijine vizitacije u
Soresini.

186

Taj se prizor ponovio uz cestu jo mnogo puta pa smo do S. Zena, gdje se

nalazila kua matice Instituta, putovale sat i pol.133

Njezina ljubaznost u vezi pokazivanja sebe onima koji su to eljeli bila je

vrijedna divljenja, iako ju je skupo kotala. Jedini joj je cilj bio slaviti Boju dobrotu i zavriti malim govorom u ime misije. Na svretku je uvijek
izricala svoju uobiajenu preporuku: Budite dobri, volite Boga, molite
za nevjernike. Znajte koliko je veliko milosre znati Boga!134

Bila je jako sretna i puna zanosa kada su kanosijanke dobile poziv posjetiti Adis Abebu.135 Uvijek je gajila nadu da e nai svoje voljene. Boljelo ju
je kad su se morali vratiti, ali nada da e opet jednom otii onamo i preobratiti njezin narod nikad ju nije napustila; moda su zbog njezina zagovora poslije osnovane nove kanosijanske misionarske kue: Mugana
(Tanganjika) 1956., Luma (Kongo) 1957. na poziv misionarskih bijelih
oeva, Sao Tome u listopadu 1959. i poslije toga kue u drugim afrikim
dravama.

No majka Moretta nije uvijek na ulici nailazila na dobar doek, osobito

tijekom rata 1915.-1918. godine. Jednoga dana u Schiju, dok je s asnom
majkom bila vani, straari su zabunom pomislili da je uhoda i zaustavili
je. Majka Bakhita nevino je odgovorila: Uhoda? Ja? to znai uhoda?
Zatim je rekla straarima s kojima se asna majka prepirala u nastojanju
da objasni stvari: Neka me stave u zatvor, ali ne i asnu majku!136
Jedna od sestara ispriala je kako se jedne nedjelje, jo uvijek u doba
rata, majka Moretta vraala iz upne crkve gdje je poduavala katekizam. Dva su je asnika sumnjiavo promatrala, strahujui da je uhoda.
Ispitali su je, a ona je smireno odgovarala; no vidjevi da ih nije uvjerila,
rekla im je da je slijede do Instituta. Kada su ugledali Institut, jednostavno im je pokazala prozor svoje sobe i rekla: Vidite onaj prozor? Ja ondje
spavam. Kada sam stigla u Italiju, Bog mi je udijelio milost poziva.137
Njezina prostodunost i poniznost ih je razuvjerila i vie je nisu gnjavili.
Neprestana putovanja u njezinoj dobi i uz sve njezine boljke i bolove,
promjena smjetaja, hrane, kreveta i svakodnevno nova lica, bez trenut133 Summ. Doc., str. 373.
134 Ibid., str. 373.
135 U Lettera/relazione majke Giuditte Capella napisanom u Rimu 14. prosinca 1936
- XV svojoj predstojnici kako bi joj podnijela potpunije izvjee o njezinoj audijenciji
kod predsjednika Vlade Benita Mussolinija u njegovom uredu na trgu Piazza Venezia
11. prosinca 1936. Nazoile su i majka Jozefina Bakhita i majka Benetti, zajedno sa
skupinom sestara koje su trebale otputovati u Adis Abebu. Tada je majka Bakhita
imala prigodu vidjeti i papu svetog Pija X. A. C. M.
136 Summ. D. t., str. 28, paragraf 50.
137 Cf. Ibid., str. 236, paragraf 535.

187

ka odmora, uvijek usred zbivanja, u ii interesa-sve to zahtijeva poprilinu rtvu. No vidjeti je uvijek tako smirenu, nasmijeenu i susretljivu,
navelo bi na pomisao da joj takav ivot odgovara jednako kao i iskazi
potovanja i poasti koje je dobivala. Meutim, ona sama ovako govori o
tom razdoblju svojeg ivota:
Mnogi e ljudi pomisliti da sam uivala ii ovamo i onamo, ali je to
ustvari za mene bilo muenje. Voljeli su me gdje god bih dola, moda
ak i previe. Plaila sam se za svoj duh jer je boravak meu svim tim
ljudima donosio nemir. Bilo bi drugaije da se radilo o nekom svecu kojega su hrlili vidjeti. Ali to sam mogla uiniti, ja, sirota malenkost?138

Druga sestra pie: Tijekom turneje majka Moretta nekoliko je puta

umaknula u Schio. to nam je sve priutila! Rekla je: Divna zvijer se
vratila, ali samo zakratko, jer mora opet ii da je gledaju, sve dok to Gospon eli.139
Bilo tko drugi imao bi svata ispriati kad se tako vrati. Ali ne i Bakhita.
Samo je slavila veliko milosre koje je svugdje doivjela. Nije shvaala da
su sva ta njezina putovanja ostavila tragove dobrote, poslunosti i, vie
od svega, poniznosti!

Oni koje su je sreli dobro je pamte, a oni koji nisu bili te sree otili su
pogledati Kanosijanski oratorij kada su u kazalitu postavili Bakhitu;
kazalita su bila krcata i drama se morala igrati puno puta u raznim gradovima. Njezin jedinstveni i zamorni apostolat trajao je dulje od dvije
godine, a zatim se Bakhita vratila u Schio svojem normalnom ivotu, na
zadovoljstvo sestara koje su je toliko jako voljele i lokalnog stanovnitva
koje ju je duboko potovalo.

Ostavtina

Razmiljanje o ivotu majke Morette podsjetilo me na veliku livadu

punu svih vrsta cvijea. Poeljela sam ih sve ubrati jer svaki ima svoju
posebnu ljepotu i miris, ali sam shvatila da je to nemogue. Stoga berem
samo najbolje od svake vrste, pobirem najbolje primjerke, nadajui se
da u zadovoljiti itatelje i zaokruiti sliku ovog privilegiranog bia koje
je koraalo poput diva na putu savrenstva, divno odgovorivi na milost Boju. Bakhita, rekli su, inila je obine stvari poput obinih ljudi,
ali na poseban nain. Smatrala se Bojim vlasnitvom i u potpunosti Mu
se predala.
138 Summ. Doc., str. 382.
139 Ivi, str. 405.

188

Njezin je duhovni ivot tako bio uvelike pojednostavljen, kao to je to

pokazivalo njezino geslo Kako god Gospon eli. Uvijek provoditi Boju
volju kako najbolje zna sutina je savrenstva. Nain na koji se ponaala
otkrivalo je njezino jedinstvo s Bogom. Bila je u trajnom stanju predanosti, tolikom da je samostanska vrtlarica za nju rekla: Tijekom dana
bila je kao da je primila priest, ali njezin osjeaj pribranosti nije bio
preuvelian.140

Imala je potekoa s itanjem zbog nastanka katarakta i esto je meditirala bez knjige, ispred raspela u koru ili Presvetog Sakramenta uzvisila
bi misli i udubila se u Boga. Ponudila je sebe Bogu za preobraenje grjenika i osobito za otkupljenje svoje obitelji u Africi.
Jedna od njezinih predstojnica, majka Tereza Martini, svjedoi:

inilo mi se kao da je vie nebeska nego ovozemaljska; bila je tako savrena u svemu. Njezino je milosre ponekad bilo vidljivo na tako delikatne naine da sam bila jako dirnuta. 141
Opratala je svaku uvredu i nije gajila srdbu. Pravila se da ih ne zamjeuje i nije reagirala kako se drugi ne bi osjeali krivima.142

Neki uenik u Bologni, saznavi njezinu priu, upitao ju je: to biste

uinili, majko, da sretnete te trgovce robljem koji su Vas oteli i vlasnike
koji su tako zvjerski postupali s Vama? Odgovorila je strelovito: Kleknula bih i poljubila im ruke jer bez njih ni ja ne bih sada bila kranka i
vjernica. Govorei na dijalektu, dodala je: Siroti, moda nisu ni znali da
mi ine naao. Oni su bili vlasnici, a ja rob.143 .

Imala je suosjeajan duh. ivot u ropstvu uinio ju je osjetljivijom na

stradanja drugih ljudi. ak i kao rob radije je patila u tiini nego da i drugi robovi budu kanjeni. Tijekom rata, kada je vladala nestaica kruha,
svoj je kruh davala mlaim sestrama. esto je traila doputenje da za
posebne prigode ne dobije voe ili desert, kako bi ih mogla dati drugima
koji ih ele. Kada su joj donosili darove, traila je da se za njih organizira
tombola a zarada se poalje u misiju.
Sebe je smatrala slukinjom siromanih, prema elji utemeljiteljice.
Djevojke je nazivala svojim vlasnicima, prala je djecu i eljala im kosu
140 Summ. D. t., str. 272, paragraf 632.
141 Ibid., str. 138, paragraf 286.
142 Ibid., str. 16-17, paragraf 38.
143 Summ. D. t., str. 16, paragraf 37.

189

ako bi dola zaprljana, kako bi u uionicu ila ista i uredna. eljela je da

bogati daju siromanima i kada bi netko dao prilog odnijela bi ga asnoj
majci te bila sretna kada god bi se iskoristio za siromane.
U doba poklada djeca koja bi nastupala u igrokazima i skeevima jela bi
narane i slatkie. Majka Moretta zamijetila je da neka jako siromana
djevojica prikriveno skuplja odbaene naranine kore. Pretvarala se
kao da i sama jede voe. Majka Bakhita diskretno joj je dodala jednu naranu. Kao vratarica zamijetila je da u koaricama neke djece bude samo
komadi kruha. Zato je otila predstojnici i zamolila doputenje da im
dopuni koaricu jo neim kako bi imali dovoljno i bili sretni.
Stalno se molila, ali je molitvu prekidala iz pristojnosti ili da se odazove
ljudima koji su je traili. Nastojala je nikada ne ometati one oko sebe;
ustvari, uvijek je gorljivo uvala njihovo dobro ime pa ak i kada bi imali
kakvu oitu manu, nala bi neko opravdanje.

Jedna od predstojnica rekla je: Ba nikada nije dola i govorila o nedostacima druge sestre. 144

Nikada se nije suzdravala pri ispravljanju djece pa ak i mladih ljudi.

No radila je to uz mnogo takta, nikada ne povrijedivi ili obeshrabrivi
nekoga. ak i kada je bila bolesna, bila je sretna da je posjeti asna majka, no nije to traila, shvaajui koliko su zaposlene. Samo je jednom
izrazila osobnu elju: poeljela je ii u Veneciju. Majka Carlotta Fabruzzo
prisjea se: Kada sam dobila premjetaj u Kuu u Malamoccu imala sam
prigodu ponovno vidjeti majku Bakhitu jer je ondje obiavala doi u ljeto
i sunati se (patila je od artritisa). Sjeam se kako me jednom pitala da
je povedem u Veneciju kad sam morala ii onamo po neke lijekove. Bila
sam pomalo zateena, ali sam shvatila zato je stvarno eljela na taj put.
U venecijanskom sanatoriju S. Lorenzo bila je stara gospoa, neeuropskog podrijetla. Zvala se Sara i imala je tamno maslinastozeleno lice. Nije
mi poznato kako je majka Moretta znala za nju, no bilo je oito da joj je
ta ena, preobraena s poganstva, prirasla srcu pa ju je htjela utjeiti
posjetom, malo je osokoliti i potaknuti je u vjeri i odlunosti da bude
krjeposna.
Kad sam bila u mogunosti povesti je onamo, uvelike me dirnuo razgovor koji su njih dvije vodile; rijei su bile jednostavne, ali su zraile miris
raja.145
144 Summ. D. t.,, str. 67, paragraf 138.
145 Summ. Doc., str. 343-344.

190

Njezino je milosre dosegnulo herojske razmjere.

Majka fra Giovannija Munarija esto je posjeivala majku Bakhitu traiti je da moli dok se Giovanni kao ministrant oporavljao u sanatoriju.
Bakhita ju je nastojala utjeiti i jednom joj je rekla: Giovanni se mora
oporaviti; to jedan valjuak poput mene radi na ovom svijetu? Dala
sam svoj ivot da spasim Giovannijev. On mora postati sveenik i spasiti
mnogo dua.146 Ministrant se oporavio, postao sveenik i bio jedan od
onih koji su molili za njezinu duu dok je umirala.

Iako je njezina pria bila posve izuzetna, nikada nije navela Bakhitu da
o sebi misli kao o vanoj ili zanimljivoj osobi. Uvijek je imala nisko miljenje o sebi, a ta je injenica znaajna jer ljudi koji su bili poniavani i
prezirani ponekad mogu reagirati tako da u drugih stvaraju dojam kako
su vaniji nego doista jesu. esto je ponavljala: Ja sam siroti valjuak...
Kako im je uspjelo zadrati u samostanu nekog poput mene?147 Kada
god bi predstojnica dala primjedbu u vezi nje, okrenula bi se prema itavoj zajednici, proglasila se krivom i zamolila oprost. Je li se dogodilo
neto loe? Rekla bi da treba nju kriviti za to. Ono to je zatakavala jest
kako ona s time ustvari nema nikakve veze. Iskreno je vjerovala da nije
dostojna ikakve pozornosti ili brige od strane asne majke i drugih sestara. Ne zasluujem to, rekla bi, ne ja.148
Ako bi netko primio milost po njezinim molitvama i onda bi joj zahvalio,
onda je znala ona rei, Ne meni, ne meni; Paron je uinio to sve.149
Kada je bila bolesna, gledala bi u raspelo i uzviknula u boli: Gledaj, gledaj koliko On pati zbog mene, a ja nemam ba nita dati zauzvrat!150

Njezina je poniznost bila u obliku djela, a ne rijei. Majka Angelina De

Pretto pria: Jednoga mi je dana pokazala komad veza kao da se radi
o neemu posebnom. Od njegovih sam uasnih boja instinktivno uzviknula: Uh, straan je! Ona se vedro smijeila dok mi je odgovarala: Ja
sam ga napravila, znate? Bila sam skroz posramljena zbog nedostatka
razboritosti i zbog njezine nepokolebljive smirenosti. Uzela ga je i otila
kao da je dobila najveu pohvalu.151
Giovanna Santulin prisjea se: Godine 1921. imala sam deset godina i
bila u koli u Schiju. Jednoga dana, kad smo se vraali iz crkve, mi uenici vidjeli smo majku Morettu kako nosi pladanj s hranom za sveenika.
146 Summ. D. t., str. 7, paragraf 18
147 Summ. D. t., str 42, paragraf 82.
148 Ibid., str. 8, paragraf 19.
149 Ibid., str. 54, paragraf 107.
150 Ibid., str. 126, paragraf 252.
151 Ibid., str. 290, paragraf 680.

191

Odjednom se poskliznula-ili ju je gurnuo netko od nas? Bili smo tako

nestani! Pala je na tlo, pladanj se razbio u tisuu komada. Veo sirote
majke Bakhite takoer je spao. Munjevito je ustala, zgrabila veo i stavila
ga na mjesto. No, u urbi je okrenula stranju stranu naprijed. Ne mogu
vam rei koliko smo se smijali. Ali ono to nas je impresioniralo bilo je
strpljenje majke Morette. Razvukla je svoj uobiajen, drag osmijeh, pokupila krhotine i nijednom djetetu nije rekla ni rije. 152

Prema Institutu je gajila takvu zahvalnost zbog toga to su je primili i najvea joj je briga bila da e im postati teret, osobito kad je bila bolesna. No,
ak i tada duh siromatva koji ju je motivirao traio je naine da bude od
koristi, pa je namotavala vunu u klupka, inila cijeli niz sitnih stvari, plela,
heklala, radila sitnice od perlica koje je darovala djeci. Sve su joj sestre donosile djelie posla koje nisu stizale dovriti, a ona se smjekala i govorila:
Stavite to u koaru, a zatim radila i radila, sretna to moe pomoi.
Majka Noemi Raccanello dala nam je jo jedan primjer: Bila je vjerna zavjetu siromatva koji je dala kao redovnica. Uvijek je pazila da ne oteti
svoju odjeu, krpala ju je dok je to bilo mogue; uvijek je vrlo tedljivo koristila rasvjetu i vodu. Vie je voljela iznoenu odjeu. Nikada nije pokazivala vezanost uz predmete i nikada nije eljela vie nego je bilo potrebno.
Njezin duh siromatva bio je primjer svima nama.153

Sa svime je bila sretna i sve joj se inilo previe. esto je znala uzviknuti:
Ah, kad bi samo siroti crni ljudi mogli imati to ja imam!154

Nikad se nije smatrala siromanom. Govorila je za sebe da je bogata, Ja

siromana? Stvarno, nisam siromana jer pripadam Bogu i nalazim se u
ovoj kui. Siromani su ljudi koji ne pripadaju Bogu.155

Nikada joj nije manjkalo osjeaja za pravednost. Nekoliko se puta ispovijedila da nikada nije ukrala, ak ni kada je kao robinja bila gladna i mogla
nekanjeno uzeti hranu. Majka Tereza Martini joj je napomenula da to u
Bakhitinom sluaju ne bi bila kraa. Smjesta joj je odgovorila: To nisu bile
moje stvari. Pripadale su vlasniku.156

Postojalo je obilje dokaza: Bilo kao robinja ili redovnica, uvijek je ljudima
davala to je njihovo, bilo da se radilo o materijalnim dobrima, potovanju,
asti, molitvi ili rtvi. Nikada nije naruila niija prava.157
152 Summ. Doc., str. 344-345.
153 Cf. Summ. D. t., str. 131, paragraf 266.
154 Ibid., str. 384, paragraf 385.
155 Summ. Doc., str. 420.
156 Summ. D. t., str. 48, paragraf 95.
157 Ibid., str. 19, paragraf 43.

192

Razumjela je koncepciju pravde i u prakticiranju krjeposti. Netko joj je nakon propovjednike misionarske turneje rekao: Bili ste prava misionarka, svi Vam estitaju! Odgovorila je: estitaju? Ne, ne, sve sam to uinila
iz pokornosti.
Kad joj je reeno da e na nebu nositi krunu muenika zbog patnje koju je
prola, rekla je: Potrebna je snaga da pati za vjeru ako e biti muenik.
Patila sam mnogo, ali nisam znala za Boga i nisam mogla patiti za Njega.158
U njezinoj se osjetljivosti vidjela njezina vjera: briljivo je prala runike,
korporal i liturgijske ubruse jer e, kako je rekla, doi u dodir s Bogom.
159

Kada je odmotavala zamreno klupko vune netko ju je upitao: Zato ne

prekinete nit pa e se lake razmrsiti? Odgovorila je: Ne, puno je bolje to
ovako initi.160
Kao sestra zaduena za trpezariju, eljela je da sve bude upravo kako treba jer, ako Bog doe, sve e mu biti stvarno lijepo.161
Obiavala je ii na poinak i ustajati u mraku ne radei nikakvu buku kako
ne bi probudila sestre koje su zaspale.

Izgubila sam se, rekla je jednog dana sestri koja joj je pritekla u pomo
kad je zalutala zbog loeg stanja vida. Izgubila sam se. Rekla je to s takvim spokojem da je sestra ostala impresionirana, znajui da Bakhita s
radou prihvaa jo jedan Boji ispit.162

Zbog sluajnog pada 1942. godine vie nije bila sigurna na nogama te se
esto morala posluiti tapom za hodanje. Unato tome, ponekad bi pala
i ne bi se mogla sama ustati, ali nije nikoga zvala niti prigovarala; kada bi
netko naiao i zatekao je takvu, pronala bi nain da sve to prikae kao
alu. Kad je bila bolesna, odbijala je pomo drugih sestara jer nije eljela
da sestra iz ambulante misli kako je nezahvalna na onom to za nju ini.
Nikada se nije alila na hladnou, iako je roena u tako arkoj klimi te je
uvijek odbijala topli termofor, ak i za najsurovijih zima. Ponekad bi joj
rekli: Zar nita ne osjeate? Nikada se ne alite. Na to bi odvratila: Da,
osjeam: iva sam! Mrtvi ne mogu osjeati. Ali ja to sve nudim Bogu.163
158 Summ. Doc., str 342-343.
159 Summ. D. t., str. 39, paragraf 73.
160 Ibid., str. 221-222, paragraf 503.
161 Ibid., str. 219, paragraf 496.
162 Ibid., str. 68, paragraf 142.
163 Ibid., str. 42, paragraf 81.

193

Ako je sestra trebala dobiti premjetaj i bila zbog toga uzrujana, rekla bi joj:
ujte, nije li Bog u toj kui? A sveto Pravilo?164

Bog ju je takoer obdario posebnim darom predvianja stvari koje bi se poslije obistinile. Majka Luigia Riva objanjava: Majka Pia Dal Canton iz Case
Charitas u Schiju bila je jako bolesna; mislili su da bi svakog trena mogla
umrijeti. Tu sam tunu vijest rekla majci Bakhiti, a ona je rekla meni: Smirite se. Majka Pia nee umrijeti, jo ne. Prenesite joj moje najljepe elje i
recite joj da se molim za nju. Doista, majka Pia Del Canton poivjela je jo
est godina.165
Prisjeanje majke Marije Cavaliere: Po mojem povratku iz Adis Abebe, pitala sam majku Bakhitu trebam li se vratiti u misiju. Rekla mi je ne, jer moram
raditi ovdje, u Italiji. Poslije sam mislila kako je bila u krivu, jer sam bila
rasporeena u misiju u Kini. Uzela sam putovnicu i stigla u Genovu s drugim
sestrama, ali smo, ne znam zato, zakasnile i brod je ve bio isplovio. Naposljetku nisam otputovala, dok je otprilike 18 drugih sestara poslije otilo
brodom ili zrakoplovom.166

Udovica Rosa Calesella dola je na razgovor s majkom Bakhitom koja je ve

bila bolesna. eljela je razgovarati o tuzi zbog smrti svojeg supruga i kako ne
moe nai njegovu oporuku te odreene raune, unato tome to ih je traila posvuda po kui. Prije nego je zavrila, Bakhita joj je rekla: Ne plaite;
pismo koje traite nalazi se u vaoj kui i to blizu onog rauna. Otila sam
kui i bez problema nala i oporuku i raun.167

Bakhita je pretkazala da se majka Walburga Ricchieri, koja je otila na duhovne vjebe u Veneciju, vie nee vratiti jer e ponovno biti izabrana za
provincijalnu glavaricu. To se i dogodilo.168

Unato svojoj plahosti, bila je iskrena. Mnogo je puta rekla sjemenitarcima

u Vicenzi, kao to je to rekla fra Munariju: Zaredite se. Jako su nam potrebni
zareeni sveenici.169

Samopouzdano je odgovorila nekome tko ju je traio savjet u vezi svojeg

poziva: To je tvoj put!170

Dok je bila bolesna, predstojnica je rekla: Nije mogla podnijeti licemjerje i

neiskrenost. Zato ne rei istinu? Zar ne znate da Bog zna sve i vidi sve? 171

164 Summ. D. t., str. 23, paragraf 50.

165 Summ. Doc., str. 421.
166 Cf. Summ. D. t., str. 296, paragraf 698.
167 Summ. D. t., str. 53, paragraf 107.
168 Summ. Doc., str. 386.
169 Summ. D. t., str. 11, paragraf 25.
170 Ibid., str. 54, paragraf 107.
171 Ibid., str 48, paragraf 94.

194

Njezina predstojnica bila je svjedok Bakhitine prostodunosti i istinoljublja:

Bila je uravnoteena kad se radilo o prakticiranju kranske krjeposti i ne
sjeam se da je ikada bila nepromiljena.

Portreti

O, kako je crna! uzviknula je jedna sestra kad ju je prvi puta vidjela.

Ali, draga, odgovorila je Bakhita, moja je dua bijela. 172

Jedna ju je noga osobito jako boljela pa ju je morao posjetiti lijenik. Bio
je zbunjen pa je rekao: Skinite svoju crnu arapu, sestro. Odgovorila je:
Ne mogu. Bog mi je takvu nogu napravio! 173
Ako bi ljudi komentirali njezine bijele zdrave zube, u ali bi napomenula:
Kad sam bila mala djevojica, nikad nisam jela slatkie!

Kada joj je monsinjor Dalla Costa, sveenik senior u Schiju prvi puta podijelio priest, rekao joj je: Podignite veo, podignite veo. Bakhita ga je
pogledala i smjerno rekla: Ja sam crna, monsinjore!174 Mislio je da joj
je preko lica crni veo.
Je li istina da ste oduvijek bili lijepi, jo od djevojake dobi?

Ne znam, odgovorila je, znam samo da, ako dua nije lijepa, tijelo ide
u pakao.175

Jedan je kurir stigao u slubu asniku koji je ivio prekoputa samostanskih vratiju. Pokuavajui je vidjeti, udario je glavom o prozor i razbio
ga. Siao je i poalio se: Ta me crna sestra kotala pet lira. Bakhita ga je
ula i naalila se: Nisam ga pozvala; mogao je i manje potroiti na svoju
radoznalost!176

Tijekom Prvog svjetskog rata doli su neki vojnici i napravili veliku graju dok je prolazila majka Moretta, pokuavajui je uplaiti. No, ostala je
mirna i vojnici su bili toliko zadivljeni da su je pitali: Zar se niste uplaili? Odgovorila je: Ne ja; kada ti je dua mirna, niega se ne plai.177

Neto prije poetka toga rata imala je tei sluaj upale plua i bila sretna
pri pomisli da e ii u raj. Meutim, kad je lijenik obznanio da je opasnost prola, zavapila je: Koja teta! Vlak samo to nije bio stigao!178

172 Summ. Doc., str 410.

173 Summ. D. t., str. 288, paragraf 675.
174 Summ. Doc., str. 342.
175 Ibid., str. 413.
176 Ibid., str. 365.
177 Summ. D. t., str. 44, paragraf 87.
178 Cf. Summ. Doc., str. 401.

195

Jednoga je dana Njegova Ekscelencija monsinjor Longhin, treviki biskup, doao u posjet Institutu. Sve su sestre ve bile u sobi za primanje
kad je ula majka Moretta. Dok mu je prilazila poljubiti ruku, spotaknula
se i stropotala u gomilicu koja je nenamjerno nalikovala svojevrsnom
ortodoksnom prostiranju. Biskup je itav dogaaj preokrenuo na alu:
O, majko Bakhito, pokuavate mi pokazati afriki pozdrav! A majka Moretta se pridignula uz pomo jedne od sestara te rekla: Oprostite, pala
sam. A biskup je odvratio: Ne, oprostite meni to nisam ustao.179

Sve do zadnjih trenutaka svojeg ivota Bakhita nije izgubila svoj izraeni
smisao za humor. ak i usred bolesti dua joj je bila ispunjena, poput due
utemeljiteljice, onom posebnom radou koja izvire iz samoga Boga.

Imamo majku Morettu

Zdravlje majke Morette neprestano se pogoravalo zbog raznih problema

izazvanih aterosklerozom te astmatinim bronhitisom koji nije nikada jenjavao. Pored toga, zbog jednoga nesretnog pada, kao to smo ve rekli, gotovo uvijek je hodala uz pomo tapa ili bi je gurali u invalidskim kolicima.
Rat 1940.-1945. i u Schio je donio patnje i stradanja. Ovaj puta kanosijanska
kua nije bila rekvirirana pa su se stvari odvijale na uobiajen nain, ukljuujui i kole. Znak za opasnost izazivao je tjeskobu u onih to su bili odgovorni za toliko mnogo mladih ljudi. Bakhitu je u samostanu i industrijskom
predgrau pratila svetaka reputacija i ljudi su je smatrali gromobranom.
Imamo majku Morettu koja e nas sauvati od svih opasnosti, govorilo je
lokalno stanovnitvo tjeei se njezinom nazonou. Ona je svetica.180

Kada su grad nadlijetale zastraujue formacije bombardera bila je potpuno

smirena i nastavljala je s molitvama i poslom. Rekli bi joj: Majko, zar ne
ujete? Oglasile su se sirene za zrani napad. Da, idite u sklonite. Ja se ne
plaim. Neka pucaju; Gospon je taj koji upravlja.181

Jednoga je dana uzbuna za zranu opasnost dugo trajala i predstojnica je

rekla Bakhiti: Siroad je jo u sklonitu, gladni su, jadnici! Bakhita je samopouzdano odgovorila: Sada mogu otii u trpezariju jer e i ovi ljudi s
kolicima ii jesti. I doista, nekoliko minuta poslije oglasio se prestanak uzbune. Bakhita je o bombarderima govorila kao o ljudima s kolicima jer ju
je njihov zvuk, s obzirom na veliinu i udaljenost, podsjeao na buku koju
kolica rade na tlu.

179 Ibid., str. 383.

180 Summ. D. t., str. 53, paragraf 107.
181 Summ. Doc., str. 385.

196

Sestre su se uvijek brinule za nju kada je bila oglaena opasnost i nudile

su da je povedu u sklonite, ali je ona odgovorila: Ne, ne, nisam uplaena.
U Bojim sam rukama. Spasio me od lavova, tigrova i pantera. Ne elite
li da me spasi i od bomba? Vi idite... Jo malo pa e i ljudi s kolicima poi
kui.182
Govorila je i da nijedna bomba nee pasti na kole ili kue u Schiju. Naposljetku se ispostavilo da su doista ostale poteene.

Neprestano se molila za vojnike, zatvorenike i sve vei broj ljudi koji su je

traili da se moli za njih; tjeila one koji su joj dolazili bremeniti tugom.

Zlatna obljetnica

Schio je 8. prosinca 1943. htio odrati proslavu u ast mistine zlatne

obljetnice majke Bakhite te uivati u trenutku predaha od ratnih vihora.
Ona se u tolikoj mjeri udubila u Boga da moda nije ni ula slavljenike napjeve niti vidjela mnotvo koje je na njezinom licu trailo znakove
radosti, znakove koji su odavali da i sama uiva u stvarima. Smetnula je
s uma da vie nije u svojem kutku nego na poasnom mjestu. Nita je
od toga nije zaokupilo, srce joj je bilo ispunjeno goruim milosrem i
pjevalo Magnificat s intenzivnim osjeajima i beskrajnom ljubavi. Tolika
sjeanja! Njezina zemlja, njezini voljeni, njezina draga Mimmina, obitelj
Checchini i majka Fabretti te mnogi dragi ljudi koji su bili dobri prema
njoj pa ak i oni to su joj naudili i za koje se takoer moli, iz zahvalnosti
to joj je Bog iz tog okrutnog ropstva donio i neto dobro, pozvavi je u
ropstvo ljubavi koja je danas opija, proima uzbuenjem i neizrecivom
radou. U to su doba lokalne novine objavile: Pedeseta obljetnica milosra. Majka Moretta-Schio-prosinac:
Kad bi ena kojoj danas odajemo poast imala borbeni duh apostola
pogana i obiavala voditi boj, i sama bi bila u stanju hvaliti se svojom
vrlo neuobiajenom prolou... Bila sam oteta, premlaivana, bievana,
lovljena, pronala slobodu, opet zarobljena, okovana lancima i sapeta,
strano tetovirana; moje je tijelo jedna velika otvorena rana; umski me
lav potedio otiavi od stabla na koje sam se popela; ljudi su u meuvremenu postali jo okrutniji prema meni, ponovno me ulovili, bievali,
prodali me poput stvari... Pria bi se mogla nastaviti unedogled. Bakhitin je ivot poput romana: izmodena, okrvavljena, zaputena djevojica
koju je u Kartumu kupio talijanski konzul i doveo da opet udie zrak
slobode u Serenissimi (Italiji).
182 Cf. Ibid., str. 387.

197

U stvarnosti nam sestra Bakhita nije ispriala nita od ovoga. Te su injenice ugledale svjetlo dana zato jer je Bakhita bila pokorna svojim
predstojnicama, koje je sluala uz svoju uobiajenu smjernost. inila je
to kad vie nije bila sirota ropkinja koja se spasila beskonane utrke za
drutvenim poloajem koju su vodili njezini supatnici, koju je krstio kardinal Agostini, ispitao venecijanski kardinal Sarto, s ljubavlju kolovale
sestre kanosijanke i koja je naposljetku postala dio njihove obitelji. Kao
jedinstven podsjetnik, uz tetovae njezine prolosti, zadrala je ime koje
joj je nadjenuo prvi trgovac robljem kad ju je oteo i postala sestra Bakhita. Sve se to dogodilo prije vie od pedeset godina, a ovih zadnjih pola
stoljea provela je ispunjavajui svoje dunosti u spokojnom siromatvu
i pokornosti. Tijekom godina koje je s nama provela u Schiju, koliko je
mnogo djece ustuknulo pred njezinim pozdravom kad su prvi puta dola
na vrata Instituta, pred tim grlenim, egzotinim glasom i sretnim, sjajnim oima? I gotovo kao da se nastoji oduiti to je stvarno crna, poput
zlih likova iz djejih pria, postala je poznata kao majka Moretta. esto
smo je viali, sjenku u sjeni, kako izlazi iz sakristije, pripravlja oltar za
svetu misu, zatim nestaje, lagano i gotovo nezamjetno, ponovno utonuvi u tamu.

Zasigurno je bila neuobiajen prizor toga jutra kad je proslavljala pedesetu obljetnicu svojeg vjerskog poziva, kleei na poasnom mjestu,
ispred oltara za kojim je sveenik senior sluio misu, u svjetlosti svih
onih zapaljenih svjetiljaka i svijea, u sjaju vjenosti koja dolazi s visina
i ne priputa nimalo sjene. Crkva je bila ispunjena siroadi, uenicima,
sestrama, damama, obinim ljudima, suprugama, vie ne tako mladim
majkama... sve u svemu, anonimnim ljudima koje su za trenutak prekinuli svoje uobiajene dnevne aktivnosti kako bi ponovno doivjeli ivot Instituta i svih onih ljudi oko majke Morette te s njom svetkovali. A ona je
bila ondje, primajui estitke, svima se sretno smijeei sjajnih bjeloonica (jedina to se bijelilo u toj posvemanjoj crnini), smjerna i skromna,
gotovo se ispriavajui za svo to slavlje. Poanta je u ovome: ne radi se
uvijek o tome da bijeli ovjek priskae u pomo crncima; ovaj puta jedna
od njih pedeset nam je godina propovijedala, nama civiliziranim bijelcima ruku natopljenih krvlju, a ono to nas je uila jest da tajna sree lei
u tihom obavljanju dunosti, da se mir pronalazi u oprostu i da su stvari
koje su jedine vrijedne naeg truda one to su pravedne, velike i dobre.

198

Komemorativna slika pedesete redovnike obljetnice

majke Bakhite

SUVENIR
Schio, 8. prosinca 1943.

asna majka Jozefina Bakhita

Cvijet afrike pustinje-koji u punom cvatu otrgnue surove ruke, prodavan i muen, no kroz beskrajnu Ljubav pronaen i presaen u Italiju-danas slavi:
50. OBLJETNICU SVOJEG VJERSKOG IVOTA
s Kerima Blaene Magdalene Kanoske koje je od 1890.-u Katekumenskoj
kui u Veneciji i u ovom samostanu u Schiju-provela u oblaku milosti
zbog ega je svima postala jako draga

Svima onima koji je poznaju

ovaj suvenir na nau najdrau Bakhitu
donosi molitve i najbolje elje itavoga Instituta.
Dar Kanosijanskog instituta, Via Fusinato,
poaen njezinim 43-godinjim boravkom (itaj: 41-godinjim).
Ovaj je suvenir svuda nailazio na dobar prijam, a arm njezina draesnog lica iskazivao je snanu fascinaciju. Bio je poput onoga u osobe koja
posjeduje i podjeljuje vjena bogatstva.
199

Na kriu
to god Gospon eli. Govorila je to u svim okolnostima svojega ivota
i ponavljala s veom ljubavlju kada ju je Bog poelio na kriu kako bi je
povezao sa svojim iskupiteljskim djelima za ovjeanstvo. Zasigurno je
to bio kri, to dugo razdoblje njezina ivota u kojemu su je, kako smo
ve rekli, danonono muili astmatini bronhitis, perzistirajui kaalj i
deformirajui artritis, primoravajui je da hoda oslanjajui se o tap te
naposljetku zavrivi u invalidskim kolicima.
Njezin je krevet bio kri u kojem je ostala mnogo mjeseci, bolujui od
elefantizma koji joj je izazivao velike bolove. No ni na tom kriu nikada
nije prigovarala, nikada nita traila, i nikada izgubila svoje dobro raspoloenje, na veliku pouku svima. Rekla je: Zadovoljna sam patnjom,
mogu iskazati zahvalnost Bogu, platiti dio svojih dugova i spasiti tolike
due.183

Sjeam se, rekla je jedna sestra, da sam je srela jedan dan kad je ila
prema crkvi na zajedniku molitvu, jedva uspijevajui hodati, patei
unato pomoi tapa. im sam je vidjela u bolovima, ponudila sam joj
pomo: O, Bog Vam platio! Hvala Vam, hvala, ali nije vano. Hodam ja
sretno kao brzi vlak, nitko mi se ne pribliava straga. Vu imate obaviti
toliko toga, ali ako bi mi mogli samo pomoi uz ovu stepenicu, uinili
biste mi veliku uslugu.184

Hodala je tako sporo da joj je trebalo etvrt sata kako bi stigla do kraja
hodnika; kad bi joj netko pomogao, bila bi puna zahvala i isprika. Na
kraju vie nije bila u stanju samostalno ii uokolo i za najmanji pokret
trebala joj je njegovateljica. Nou bi je njegovateljica stavila u krevet da
bi je ujutro zatekla u potpuno istom poloaju. Zatim je, u svoj njezinoj
senzitivnosti, procvjetalo njezino milosre. Nou nikada ne bi pozvonila
za pomo ak i kad imala napadaj astme ili bi joj bilo hladno.
Zato ne zovete kada Vam je potrebno? pitali su je blago prekorijevajuim tonom.

183 Summ. Doc., str. 376.

184 Ibid., str. 406.

200

Sretna sam jer je Bogorodica uvijek sa mnom.

Bakhita
201

Imam vremena za odmaranje, odgovorila bi, ali sestra njegovateljica

mora raditi preko dana. ak i ako malo vie trpim, kakve ima veze? Mnogo dugujem Spasitelju i ovo to patim nije nita. Nemojte se mnome zamarati, ionako ve stvaram dovoljno problema! No Bog e vam to poslije
platiti.185

Dok je jo mogla koristiti invalidska kolica, svakoga bi se popodneva

obino odvezla do kuta crkvenoga kora gdje bi ostala u Isusovu drutvu
sve dok po nju ne bi dola njegovateljica. Ako bi joj se bilo koja druga sestra ponudila vratiti je natrag u njezinu sobu, blago bi to odbila, iz straha
da ne uvrijedi njegovateljicu; ako bi njegovateljica zakasnila zbog zauzetosti drugim bolesnicima, Bakhita bi jednostavno ostala tiho ekati,
nikada se ne prituivi.
Nikada ne bi dopustila da sestre koje su se za nju brinule propuste ijednu zajedniku aktivnosti zbog nje. Ako ja ne mogu ii, neka barem one
idu i mole se sa zajednicom.186
Njezin je krevet bio sjedite duhovnosti. Jedna od sestara pie: Svaki
puta kad bih ak i na trenutak otila u sobu majke Morette, iz nje bih
izala osvjeenog duha. Upuivala mi je ohrabrujue rijei i interesirala
se za moje uenike. Uvijek bih osjeala jau ljubav prema Bogu, a njezino
potpuno priklanjanje Bojoj volji bilo mi je pouka.187

Poput svetog Franje, smrt je nazivala svojom sestrom i o njoj govorila

kao o dragoj osobi koju je poznavala. Meutim, nije eljela umrijeti, ak
i u velikoj boli, a nije eljela ni ivjeti; eljela je samo provoditi volju
Gospona.188 Ne elim ii u Raj ili ostati ovdje. Volim initi to Bog eli.
On zna da sam ovdje; uinit e to god bude elio. A to se tie ostajanja
ili odlaska, uvijek sam mu na raspolaganju.189 Ovo je velianstven izraz
koji pokazuje kako je iva bila njezina vjera. ivjela je u Bogu: Uvijek
sam mu na raspolaganju.
Patite li mnogo, majko? Boli li Vas jako? pitali su je.

Ah, ne mnogo! Molite se da mi Bog udijeli milost kako bih strpljivo podnosila svoju patnju. Na ovome svijetu mora biti prepreden i nastojati
zadobiti milosti to vie moe.190

185 Summ. Doc., str. 389.

186 Summ. D. t., str. 22, paragraf 50.
187 Summ. Doc., str. 380.
188 Cf. Ibid., str. 376.
189 Summ. D. t., str. 14. paragraf 32.
190 Summ. Doc., str. 380.

202

U trenucima napadaja bolesti brinula ju je samo jedna stvar: da se nee

moi moliti na nain dostojan boanske velianstvenosti i o tome je rekla predstojnici kao da ispovijeda grijeh: Bogu se obraam normalno,
kao to razgovaram s Vama.191

Ponekad se ini ispravnim razmiljati da se ovjek oborua svakovrsnim

duhovnim pomagalima te, vie nego u drugima, uiva u vjerskim utjehama. Geslo: Milosre na prvom mjestu, i na drugom zvui gotovo kao
zapovijed, trenutak u kojem spasenje due dolazi u pitanje. No takoer
se moe pretvoriti u svojevrsni duhovni egoizam za koji je Bakhita znala
i kojega se uvala. Dok jo nije potpuno oboljela, ali se ve nije mogla
kretati uokolo, morali su je odvesti u crkvu radi priesti. I tada je eljela
da njegovateljice onamo prvo odvedu druge bolesne ljude. Ponekad se
znalo dogoditi da je, uza svu dobru volju svijeta, ne bi stigli na vrijeme
odvesti u crkvu. Nije pokazivala ni znaka uzrujanosti, kako ne bi uvrijedila dobre sestre, ali je itavo jutro postila u nadi da bi neki sveenik mogao neoekivano navratiti u samostan i odrati misu pa bi time utaila
svoju euharistijsku glad.
Smeta li Vam ito pitali bi je.

Ne, ne. Ako je mogue da odem na priest, sve u redu i dobro. Ako ne,
jo uvijek je Bog u meni i ja u mu se klanjati.
Jeste li uzrujani, majko Moretta, to ne moete biti na misi?

Kada me ne mogu odvesti, moram samo biti strpljiva! odgovorila bi.

Tada zazovem svojeg anela uvara i opet sam okrijepljena.192 Taj aneo je zasigurno bio poslanik izmeu nje i Boga. Boanski poslanici doista su udesni!

Kada bi dugo ostala u crkvenom koru, ako bi je netko pitao je li umorna,

odgovorila bi: O, ne, dobro sam kad sam s Bogom! Bila je najodanija
BDM, molei krunicu nekoliko puta dnevno i preporuivala tu predanost
kada bi god mogla.193
Tko god eli saznati to je pomirenost, neka ode vidjeti majku Morettu,
194
obiavala je rei asna majka. No, vie od same pomirenosti, ona se
u potpunosti, s ljubavlju, povjerenjem i radosti prepustila svojem Bogu.

U dane kada je trebalo obaviti puno posla i sestre su se ispriavale to je

ostavljaju da dugo bude sama, uzviknula bi: Nikada nisam sama; imam

191 Summ. Doc., str 379.

192 Summ. D. t., str. 216, paragraf 489.
193 Ibid., str. 217, paragraf 491.
194 Summ. D. t., str. 200, paragraf 449.

203

Isusa, Bogorodicu, sv. Josipa i mojeg anela uvara s kojima razgovaram.

Ne, nemojte me saaljevati.195

Jednoga je dana pogledala kroz prozor i vidjela hrpu dasaka ostalih nakon
bombardiranja te je upitala asnu majku da ih se iskoristi za njezin lijes
kako se ne bi troio novac. Bakhita je mislila da su predobre za nju, za siroti
valjuak, kako je samu sebe nazivala.196

Njezina vjera u vjeni ivot navela ju je da vjeruje kako je raj njezina istinska
zemlja roenja kojoj se iz dana u dan pribliava i obiavala je o njoj govoriti
kao da je poznaje, uz zadivljujuu jednostavnost.

Njezina vlastita nedostojnost i koncepcija boanske pravde nisu umanjile

njezino povjerenje, ve je proele zdravim strahom koji ljude uva od samouvjerenosti. Stoga je znala traiti sve svoje sestre da mole za nju kada umre.
Prejednostavno je tek staviti mrtve u raj, rekla. Nisam toliko sigurna. I
zatim bi objasnila: Kada gospodar poalje pozivnice, oni pozvani ne mogu
sami odabrati da odu na najbolja mjesta. Moe ih smjestiti u najbolju ili u
tronu sobu i nitko se ne moe aliti. Tako e Bog s nama postupiti. Tko zna
gdje e mene staviti? Molite da mi ukae svoju beskrajnu milost.197
Bakhita je iskusila radost patnje, privilegij samo za svetake due. Jedna joj
je sestra, u nastojanju da bude suosjeajna, rekla: Ostavit u Vas samu na
Vaoj Kalvariji. Bakhita je odvratila : Ali ja sam na Taboru! Sestra je mislila da ova bunca pa je odgovorila: Sirotica! Sada je na Kalvariji, razapeta
sa Gospodinom. Na Tabor e ii kad bude letjela na nebo. Ne, ustrajala je
Bakhita uz svoj draestan osmijeh, sada sam na Taboru, ne na Kalvariji.198
ak i Kalvarija, mislila je rei, postaje Tabor kada se na bol izmijea s onim
Kristovim. Ali zar se nikad ne umorite od patnje? Ne deprimira li Vas?

Da, ponekad, odgovorila je, osjeam dosadu i sjetu tijekom dugih noi
kad ne mogu spavati, ali se ne brinem zbog toga. Trpim i patnju prinosim i
tada sam sretna.199
Ne samo da se nije alila, ve je i esto zahvalno uzvikivala: Ovdje sam poput kraljice. U Africi je krevet tek tvrda strunjaa. Zato mi Bog pokazuje
ovakvu naklonost? Ako bih se na ita poalila imao bi pravo poslati me u
pakao.200
195 Summ. Doc., str. 382.
196 Summ. D. t., str. 22, paragraf 48.
197 Summ. Doc., str. 373.
198 Ibid., str. 375.
199 Cf. Summ. Doc., str. 337.
200 Cf. Ibid., str. 381.

204

Iako je prolazila kroz tolike tegobe, sauvala je spokoj i vedro raspoloenje. Slijedi nekoliko njezinih bisera:
Majko, kako to da ste na poetku godine rekli kako nikada neemo stii
do njezinog kraja, pa ipak je dola i prola a mi smo jo uvijek ovdje?
To je zato to sam dane brojala na svoj nain, a Gospon ih je brojao na
svoj, odgovorila je.
Idete li uskoro u raj?

Ni trenutak prije niti poslije nego to to Gospon eli.

Znate li kad se mora umrijeti?
Nitko mi nije rekao.

I kako je majka Moretta?

Bolje od onih koji su loije. Kako god Gospon eli da budem.

Znate li da ne smijete umrijeti prije nego druga Moretta doe na Vae

mjesto?
Druga poput mene? Bolje da razbiju taj kalup!
Taj Vam kaalj ne da mira, zar ne?

ini sve to mu Gospon kae, a ja mu se pridruim sve dok mi ne kae

da mu je bilo dosta.

Bila je jako omravilate bi znala rei: Sama sam kost i koa; kada umrem,
mnogi e plakati, no svi e oni biti crvi koji nee imati to pojesti.201

Njezino se stanje nastavilo pogoravati. Morala je biti posjednuta u krevet, poduprta jastucima, s nogama na stolcu kako bi se sprijeilo oticanje. Astma je izazivala grevit, ustrajan kaalj, a svaki dio tijela razdirali
su joj bolovi. Iako je jedva mogla govoriti, uzviknula je: Hvala Ti, hvala
Ti, Isuse! A nazonima: Oprostite mi to nisam najbolje drutvo.

Osjeala je kako se blii kraju, no svejedno se alila: Svi rade, pa ak i

smrt ima obaviti svoj dio posla. U svakom trenutku osjeam da me neto
odnosi. Bog uzima natrag to je njegovo i sretna sam to inim kako On
eli.202

Vidjevi tugu asne majke zbog skoranje Bakhtine smrti: Nemojte patiti zbog mene; ne nebu u otii Isusu i zadobiti mnoge milosti. Vratit u
se i potraiti vas u snovima, ako mi Gospon bude dopustio. U raju u
201 Ibid., str. 384-385.
202 Ibid., str. 382.

205

biti snana i za svakoga dobiti jo vee milosti.203

Jako ete nam nedostajati, rekle su oaloene sestre.

Ne, ne, odvratila je, uvijek u biti u vaoj blizini.204

Kada su vodile razgovor o nadolazeim religijskim slubama, zamolila

je asnu majku da njezino tijelo obuku u vjerski habit, ali u najotrcaniji
koji imaju kako ne bi oskudijevala siromatvom. Poslije ih je uvjeravala:
Kada umrem, neu nikoga plaiti.205
Sveenici koji su je posjetili, iz njezine su elije izlazili moralno okrijepljeni. Njezin je ispovjednik ponavljao: to rei nekome iji je ivot u
potpunosti proveden po Bojoj volji?206
Zadnjih smo dana stekli dojam da je bila neim zaokupljena, to je i bio
sluaj. Pomisao da e se nai pred beskrajnom velianstvenou Boga ispunjavala ju je radou i oajem. Radost jer Ga je voljela i eljela u Njega
uroniti, oaj jer ona, siroto stvorenje s kojim su loe postupali i prodavali
poput stvari, nije mogla shvatiti kako bi se Bog mogao udostojiti i nju
prihvatiti ili kako ona moe iskazati potovanje tom velikom Kralju svih
Kraljeva. Naposljetku je odluila u vezi toga pitati asnu majku:

Kada doem pred Boji sud, kako da Ga pozdravim? Trebam li rei:

Hvaljen Isus Krist? Ali ako su ondje i Otac i Duh Sveti, to da uinim?207
asna se majka nasmijeila i odgovorila: Recite Slava budi, to e biti najbolje. Bilo je to olakanje za Bakhitu. Naravno, sa Slava budi e veliati
itavo Sveto Trojstvo. S lica joj je nestala sjenka zabrinutosti i ponovno je
bila smirena. No, njezin um, usredotoen na susret koji se blii, sve je uurbanije radio. Razmiljala je o Bojoj milosti i boanskoj pravdi. Njezina je
bujna mata eljela pronai nain na koji e milost trijumfirati nad pravdom.
Uinila je upravo to i opisala u ivopisnoj sceni, istodobno domiljatoj i lukavoj, koja je demonstrirala ivost i pravovjernost njezine vjere.208
to to radite, majko Bakhita, pitali su je.

O, odlazim, polagano, polagano... Prelazim u vjenost. Isus je moj satnik

a ja Njegov pobonik. Imam dva kovega. U jednom su sve moje mane,
a u drugom, teem, neizmjerne Isusove vrline. to u uiniti prije nego
doem pred Boji sud? Pokrit u svoje mane vrlinama Blaene Djevice, a
203 Summ. Doc., str. 378.
204 Ibid., str. 376.
205 Ibid., str. 377.
206 Ibid., str. 374.
207 Ibid., str. 373.
208 Cf. Summ. D. t., str. 226, paragraf 516.

206

zatim u, kad stignem ondje, otvoriti drugu torbu, onu s Isusovim vrlinama i rei u Ocu vjenomu: sada sudi po onom to vidi.209
Zatim bi se smirila jer e je Otac vidjeti odjenutu u vrline svojeg boanskoga Sina i Bogorodice te e joj jedino moi primiti i odrati misu za
nju. Ali zatim ju je opet obuzela dvojba da nee biti u stanju ui u raj. Potraila je drugi domiljati nain koji ne moe podbaciti. Sveti Petar uva
vrata raja. Otii e k njemu. Rekla je: Kada budem vidjela sv. Petra, pitat
u ga da poalje po Bogorodicu i bl. Magdalenu Kanosku. One e doi i
rei mi: Ah, tu si, draga! Ui da te predstavimo Isusu. Kada me one s
njim upoznaju, neu se morati brinuti. One su je voljele i poduile bi je
kako ga pozdraviti pa bi bila sigurna da je nee vratiti, i onda bi rekla sv.
Petru: Zatvorite vrata jer ja ostajem.210 Pomalo dramatino, ali koliku
je njenost osjeala prema Bogorodici i svojoj utemeljiteljici! I kako je
bila uvjerena u njihovu ljubav prema njoj!

Susret s voljenim Gosponom

Upala obaju plunih krila neumorno ju je muila. Visoka temperatura

izazvala je delirij, no ak se i u njemu samo molila i iz molitve izala sa
svojim pounim rijeima. Tada je iznenada vruica nestala ali joj je postalo loije. Delirij je zavrio s vruicom i do samog kraja bila je potpuno
lucidna uma. Dana 8. veljae u 11 sati primila je posljednju priest. Njegovateljica se naalila:
Majko, zamislite primiti priest u ovo doba dana...

Da, jer e poslije biti prekasno... Idem u raj, odgovorila je. 211

Bolesniko je pomazanje primila odano poput kerubina i obnovila svoje

zavjete istom ustrinom koju je pokazala i prije pedeset godina. Moda
je jo jednom ula harmonije koje su toga dalekog dana ule u njezinu
glavu u prekrasnoj crkvi Sv. Josipa u Veroni, krijepost, pokornost i siromatvo do zadnjega dana? Vjerno je i divljenja vrijedno odrala svoju
prisegu do zadnjega dana i sada je mogla uzletjeti i baciti se u zagrljaj
svojemu Zaruniku, Jaganjcu Bojem kojeg e slijediti u vjenost u drutvu djevica, pjevajui taj tajanstveni himan koji samo one mogu pjevati.
209 Summ. Doc., str. 393.
210 Ibid., str. 354.
211 Summ. Doc., str. 366.

207

Stanje joj se jo pogoralo, ali nije izgubila svoj dar. Opet je sve uvjeravala kako e se za njih u raju puno moliti, smijeei se kao da ih sve eli
utjeiti.
Majka Clotilde Sella, slubena svjedokinja, ovako to opisuje:

Bila sam s njom 8. veljae od pet sati poslijepodne sve do nekoliko posljednjih minuta prije njezine smrti. Neprestano je izgovarala strelovite molitve, kratko obnavaljala svoje zavjete, a kada bih joj
rekla da je subota, dan posveen Blaenoj Djevici Mariji, majka Jozefina radosno bi uzviknula: Oh, kako sam sretna... Blaena Djevica... Bogorodica...! Bile su to njezine posljednje razumljive rijei, oko
6-6.30 sati poslijepodne. Zatim joj je jezik naotekao i vie nije mogla izgovarati rijei; meutim, jo uvijek je pokazivala znakove lucidnosti, a usne su joj se pomicale dok je molila strelovite molitve.212

Schio-soba u kojoj je umrla majka Bakhita

Majka Anna Dalla Costa koja je bila uz nju u trenutku smrti svjedoi:

U posljednjim trenucima njezina ivota predloila sam joj strelovitu

molitvu Isus, Marija i Josip. Poticala sam je da je izgovara. Na odreenom mjestu u molitvi, na rijeima u mojoj zadnjoj agoniji, podignula je
212 Summ. D. t., str. 226-227, paragraf 516.

208

glavu i oi prema nebu, uz tek naznaku ljubaznog i spokojnog osmijeha.

Zatim se vratila u sebe i posljednji puta udahnula. Bilo je to 8. veljae
1947. u 8.10 naveer.213

Smrt je uklonila svu patnju, njezino je lice pokazivalo mir i vedrinu svojstvene duama pravednih. Gledajui je tako, podsjetila sam se stiha iz
Pjesme nad pjesmama: Nigra sum sed formosa! (Crna sam ali lijepa.)
Tako ju je i lijenik pozdravio jednog dana kad je uao u njezinu sobu.
Ponizno je odvratila: Kada bi me barem Krist primio uz taj pozdrav!214.
Da, Krist e je zacijelo primiti: Doi, zarunice moja, doi, rei e, tamne si koe, no prekrasna, zaista predivna i tvoja je ljubav predivna, prijateljice moja, sestro moja, zarunice moja!215

Da, lijepa od aneoske ljepote, od velianstvenosti milosti, lijepa od zanosnog milosra, od miomirisa smjernosti, prostodunosti djevice, od
grimiza muenice. Nigra sum sed formosa.216
Kao to je prorekla, nije osjeala nikakav strah. Na licu joj se moglo oitati neto nebesko, kao da ju je to neto ve imalo na vidiku. udno je to
rei, no njezino se tijelo nije ukoilo; ostalo je gipko i podatno, a usne
rumene. ak su se i lijenici tome udili, toliko da su odluili ne sahraniti
tijelo prije isteka ezdeset sati od trenutka smrti. Izgledalo je kao da dobra majka mirno sniva i da bi se svakog trenutka mogla probuditi.

Oplakivanje

Vijest o smrti majke Morette proirila se gradom poput poara, izazivajui duboko alovanje - alovanje i bolnu iznenaenost, onu prirodnu
iznenaenost koju ljudi osjeaju kada su uvjereni da neki ljudi nee nikada umrijeti. Svi su znali da joj se stanje pogoravalo, ali nisu nikada
pomislili da bi mogla umrijeti. Bilo im je dovoljno da je imaju, razapetu u
krevetu ali ipak ivu, Mojsija koji se moli u njihovom gradu.
U nedjelju, upni sveenik senior i ostali sveenici u drugim crkvama
objavili su vjernicima njezinu smrt, dajui kratak hvalospjev za mrtvu
sestru koju su svi voljeli. No, lokalno je stanovnitvo bilo u nevjerici te
su je htjeli vidjeti prije nego povjeruju u to. I tako su se sjatili u samostan
te okruili tijelo majke Morette za koju su vjerovali da je svetica. Kao i
213 Summ. D. t., str. 42, paragraf 82.
214 Summ. Doc., str. 386.
215 Cf. Ct., 4,9.
216 Ct., 1,5.

209

uvijek, njezino je lice odisalo ljupkou te se inilo kako se smijei i govori o nebesima. No sada vie nije bilo dvojbe i okupljeni su plakali. Ipak,
njihova je tuga jenjavala dok su ondje stajali pred njom, njihove se due
uzdignule Bogu, a molitve spontano krenule iz njihovih srca i s njihovih
usana. Molili su za nju i molili se njoj.
Molitva za njezinu duu brzo je prela u razgovor s majkom Morettom
i, ba kao to je bilo za njezina ivota, povjeravali su joj svoje probleme
i brige. inilo se kao da ih jo uvijek moe uti i utjeiti jer su svi otamo
odlazili rastereeni.

Unato obilnoj kii, stvorila se neprekidna procesija ljudi. Val za valom

djece, ena, starica i dobrostojeih dama u potpunoj su tiini ulazili u
sobu koja je bila preureena u kapelu. Izgledali su opinjeno i potreseno
dok su dodirivali stopala, ruke i odjeu majke Morette, zatim inei znak
kria, pognuvi se u molitvi s glavom na njezinu tijelu.

Nevoljko su ustajali pod pritiskom drugih iz mnotva koje je ekalo svoj

red. Mukarci, mladi, otmjena gospoda prilazili su s potovanjem, skidajui eire, zastajkujui da bi je pogledali, privueni mirnoom koja se
spustila na to lice to je uplovilo u tihi spokoj. Dodirivali su njezino tijelo
medaljama, raspelima i krunicama koje su poslije uvali kao relikvije. Ta
opa privrenost nije se mogla suspregnuti. Svi su bili zaueni gipkou tijela, ruku i prstiju. Njezinim su rukama stiskali predmete, stavljali
joj i skidali prstenje. Povremeno bi joj prsti bili doslovno prekriveni zlatnim prstenjem koje se isticalo na njezinoj crnoj koi. Podizali bi joj ruke
i sputali ih na glave svoje bolesne djece kako bi ih blagoslovila i donijela
im ozdravljenje.
Uveer 10. veljae gotovo je polovica Bakhitine odjee odnesena u komadiima koje su potajno izrezivali i uvali kao relikvije. Monsinjor
Martini, sveenik senior, doao je posjetiti tijelo i umjesto Slava Ocu
izmolio Pokoj vjeni. ak ni vrtlarova supruga nije htjela imati nita s
molitvama za mrtve za Bakhitu, koju je smatrala sveticom.

U ponedjeljak naveer doao je red na radnike iz tvornice vune Rossi, od

kojih su mnogi stigli izvan grada te su tunu vijest uli sa zakanjenjem.
Nazivali su telefonom pitati mogu li moliti uz tijelo na kraju radnoga
dana te su se malo prije 8 sati svi nanizali, mukarci i ene, da odaju
poast. Fizionomija mrtve ene, izostanak bilo kakvih znakova tjelesnog
propadanja i gipkost njezina tijela mnoge je navela da uzviknu: teta je
i skrnavljenje pokopati je u zemlju!
210

Ovaj osjeaj privrenosti potaknuo je gospou Gasparella da upita asnu majku da stavi posmrtne ostatke majke Morette u njezinu obiteljsku
grobnicu. Bio bi to dar, ne samo njezin, nego i njezina supruga i djece.
Osigurala bi novac za dvostruki lijes.
asna je majka sa zahvalnou prihvatila. No, spremalo se jo jedno
iznenaenje: kada su sestre otile u mjesni odbor po potrebna doputenja, otkrile su kako su bivi vrtlar i njegova supruga, ne znajui za ljubaznu gestu gospoe Gasparella, s nadlenim vlastima dogovorili kupnju
parcele kako bi majka Bakhita imala prikladan pogreb. Sve su sestre bile
ganute inicijativom koju je pokrenulo ovo dvoje siromanih ljudi. To je
bio pokazatelj velike ljubavi i privrenosti majci Moretti i njezinoj jedinstvenoj krijeposti.

Trijumf

Pogreb je odran ujutro 11. veljae i bio je pravi trijumf. Jedan je fratar
rekao kako se osjeao kao da je na misi zahvalnici, a ne misi zadunici.
Poslije slube koju je predvodio sveenik senior, mnotvo se rasporedilo du ceste prema groblju, ispred i iza lijesa. Svi su bili udubljeni u
molitvu, ali je prevladavala Slava Ocu umjesto tune molitve za mrtve.
estorica mladia iz radionice eljela su imati ast nositi lijes na svojim
ramenima od lae crkve, zatim cestom i kroz vrata groblja.

Kada je uz grob podijeljeno posljednje odrjeenje, lijes s oboavanim

ostacima polako je nestao u grobu dok se odasvud okupljalo mnotvo.
Mnogima se priinilo da u tihom uzduhu uju pjev aneoskog zbora uz
zlatne harfe: Blago krotkima: oni e batiniti zemlju! Tko se ponizuje,
bit e uzvien.
Grobnica obitelji Gasparella nalazi se gotovo u sreditu jednoga od dugih trijemova slijeva na groblju u Schiju. Bijeli mramorni kri istie se na
zelenoj pozadini, a aneo rairenih krila pokazuje u nebo. Misija majke
Bakhite nije mogla biti prikazana na bolji nain. Kada god bi joj netko
povjerio svoje probleme, a ona bi shvatila kako je dotini previe zaokupljen ovozemaljskim stvarima, odgovorila bi na svoj uvjerljiv nain: Ne
brini u vezi svega toga, proi e. Moramo pogledati uvis i pridati veu
vanost vjenome.
Nastavila je savjetovati ak i iz groba: Pogledajmo u nebesa; sve su stvari prolazne, sve su stvari prolazne!
211

Bakhita stupa u vjenu radost svojega Gospona

212

U podnoju spomenika stoji kamena ploa s dragim Bakhitinim likom na kojoj stoji ovaj natpis:
Roena u Africi 1869.

Umrla u Schiju 8. 2. 1947.

MAJKA JOZEFINA BAKHITA-KANOSIJANKA

Ovdje poivaju tamnoputi posmrtni ostaci
Ispod lei njezina bijela dua
Ki afrike pustinje
Uzdignuta u ast Bojega svadbenog pira
*
U slavu pravednih
U nae ime govori dragome Bogu
*

Njezina je krjepost bila zadivljujua, njezina je svetost posjedovala neodoljivu fascinaciju to je osvajala svako srce. Smjerna i skrovita, njezina
se svetost razotkrila na iznenauju nain te je, nimalo iritirajua, prilazila ljudima poput dara blistave svjetlosti i radosti, uspostavljala intimnu povezanost, tihu vezu vjere, pravde i dobrote koja ini ljude boljima
i poziva ih da slave Boga.
Ako e svijet biti spaen, trebaju mu aneli.

Zacijelo su ovo bile misli mnotva koje se puno emocija slijevalo na groblje u Schiju gdje su se pridruili toj poniznoj crnoj sestri koja je dola iz
ropstva, bez darova obrazovanja, bez ijedne od raskoi bogatstva, liena
svakog probitka, ali preplavljena duhom Boje mudrosti, udiui nebesku dobrotu i blagost.

Zbog toga je njezin grob odmah postao mjesto neprestanih posjeta. Ljudi su i dalje dolazili posjetiti smjernu majku Morettu, rei joj za svoje
probleme i traiti njezin zagovor i utjehu, nosili joj cvijee kao znak ljubavi i zahvalnosti. Izdane su velike koliine razglednica njoj u spomen, s
njezinom fotografijom i sljedeim tekstom:
213

MAJKA JOZEFINA BAKHITA

Cvijet afrike pustinje
Kanosijanska ki milosrdnica
Uzletjela na nebo 8. veljae 1947.
*
ista poput anela
Krotka poput jaganjca
patila do smrti
nevina rtva
za preobraenje grjenika.
*
Majko Jozefino
tvoja skromnost uinila te velikom
neka nas tvoj primjer uini boljima
*
Moli, moli za nas!

Majka Moretta, sada snanija nego ikad prije, nastavlja svoju misiju dobrote.
Veronska provincijalna glavarica odaslala je 22. veljae 1947. sljedee
cirkularno pismo svim kuama Instituta kako bi obznanila Bakhitinu
smrt.
asne majke i najdrae sestre,

Sve sestre velike kanosijanske obitelji tovane su i voljene; naa se srca

rastue kada vjesnik smrti doe uzeti bilo koju od nas, ak i kad ih time
sretno uvrsti u besmrtnu nebesku Obitelj; no kada uzleti dua poput one
majke Jozefine Bakhite, od neba odabrane i omiljene, bolan dojam koji
ostavlja razlikuje se od svih drugih. Postoji osjeaj praznine koja nikada
nee biti nadomjetena. Neki se susreti ne mogu dogoditi dvaput u ivotu! Za nas je predstavljala personifikaciju boli i muenitva koje nema
ime, samilosnog boanskog blagoslova, udesnog posredovanja s visina,
214

bez presedana; a s njezine strane, stalan i zadivljuju odgovor na milost,

dirljivu i djelotvornu zahvalnost.

Cjelokupan ideal vjerskoga ivoga majke Jozefine Bakhite saet je u

ovom uzvienom i rijetkom poviku iz njezina srca: Sva moja zahvalnost
Bogu! kroz ljubav sainjenu od smjerne odanosti Svetom pravilu to
se hranila patnjom. To znai radovati se na sve naine na koje nam se
objavljuje volja Gospona (kako ga je obiavala zvati), ak i kad su ti naini tegobni i zamorni, kako bi mu poloila raun za sve goleme milosti
koje je primila u njegovoj bezmjernoj dobroti.

Majka Bakhita nestala je na svojem uzletu ljubavi 8. veljae iz Kanosijanske kue u Via Fusinato gdje je provela dobrih 47 (itaj: 45) godina.
Dragocjen biser kojeg je pokupio Bog iz crvenog pijeska vrue afrike
pustinje, povjerena vie od sedam godina venecijanskoj zajednici poznatoj itavom kanosijanskom svijetu, a zatim dana ovoj provinciji, sada
je dostojna nositi habit blaene Magdalene, nae majke i njezine zaslune osvajaice. Od trenutka kada je stigla meu nas, njezina je dua bila
prekrasna; no pod majstorskim potezima tog nepobjedivog bia koje
zovemo fizika patnja i koje joj, osobito zadnjih godina, nije dalo ni
trenutka odmora, unaprijedila je svoje poetne vrijednosti stotinu puta,
zadobivajui osobine i motrita toliko rezonantne da su naposljetku primorali utemeljiteljicu da je uzme k sebi.
No duni smo priznati da je to bila Boja velika milostivost koja joj je
omoguila tolike godine biti s nama, ak i u dubokoj starosti, jer kako
znamo, dugovjenost nije povlastica crne rase, a njezino krhko, premlaeno tijelo moglo je podlei i u ranoj mladosti. Ta ista boanska milostivost eljela je maknuti veo to je prekrivao takvu nesluenu ljepotu i dati
nam da uivamo u vie od tek nekoliko mudrih izreka koje su potekle
iz razboritosti proete boanskim korijenima i dati nam savreni uzor
strpljivosti, umrtvljenja, sluenja, preputanja, izostanku egoizma, milosra za sve. Bila je to takva ljubaznost koja nam je iskazala poast kroz
posebnu milost kao odgovor na njezine molitve i dala nam ublaujuu
utjehu kroz svoje rijei. Stoga, toj boanskoj milostivosti mi iskazujemo
dunu zahvalnost.
Cirkularno pismo u nastavku donosi prisjeanja na vanije trenutke
Bakhitina ivota, njezinu smrt i trijumf njezina pogreba, to smo ve
opisali. Na zavretku pie: Ova je predivna dua u Schiju dobila jo istaknutije mjesto i mnogi su joj ljudi pripisali milostivost. Biskupski tajnik
za vjernike u Vicenzi napominje nam da sve to uzmemo u obzir te da u
215

svjetlu njezine blage smrti molimo za nju i traimo je da moli za nas.

Slijede zavrni pozdravi uz potpis provincijalne glavarice majke Marije

Travaglie. Vita, asopis Kanosijanskog instituta217, Bilten upe Schio218
i drugi asopisi na tom podruju pisali su o majci Bakhiti, veliajui njezinu krjepost i izraavajui suut.
U slavnoj Kanosijanskoj kui u Via Fusinato i u srcu svake sestre kanosijanke i danas se osjea praznina koja je ostala iza majke Morette. Svi su
imali tajanstveni osjeaj iekivanja kao da bi se mogla vratiti.

Nit

Nikada je neu moi zaboraviti; mogu je i sada vidjeti kao nekad u Veneciji: visoka, okretna, malko pognuta, njiui se u hodu (poput svih
pripadnika njezine rase i zbog patnje kroz koju je prola). Vidim zlatnu
boju u njezinim tako dragim oima koja otkriva blagost njezina srca. Vidim prekrasan osmijeh koji ozari njezino lice i ublai veo patnje to ga
imaju svi koji su patili i jo jednom je ujem kako pria svoju traginu i
velianstvenu priu, priu o udu, svojim polaganim, ritminim glasom
ponekad prevuenim tugom; jo je uvijek mogu vidjeti kakva je bila u
danima kada je posluno slijedila nit kojom ju je Bog vodio u najvie
stanje savrenstva.
Poput dobrih ljudi iz Schija, i svih onih koji su je poznavali, viali i voljeli,
nastavit u se njoj moliti da zadobijem milost za sebe i sve ljude kako
bismo, poput nje, mogli slijediti tu nit providnosti koja nas vodi k otkupljenju i da svijet ima samo jedno stado pod jednim Pastirom te da Krist
osvoji, vlada i pobijedi.

217 Vita, mjesenik Kanosijanskih keri milosra (Godina XX, br. 4, travanj 1941., str. 2),
u Summ. Doc., str. 325-327.
218 Bilten upe Schio, La Fiamma del Sacro Cuore, veljaa 1947., u Summ. Doc.,
str. 327-328.

216

Dodatak
KRONOLOKA TABLICA IVOTA
SVETE JOZEFINE BAKHITE
1869.Roena u Olgossi (Darfur) u Sudanu.
1874.Otmica Bakhitine starije sestre.
1876.Oteta Bakhita.

1876.Prvi puta prodana trgovcu robljem. Neuspio pokuaj bijega-po

novno je uhvatio jedan pastir.

Drugi puta prodana arapskom emisaru koji je radio za bogatog trgovca

robljem u Al Obejidu.
1878.U kui trgovca robljem u Al Obejidu u slubi njegovih dvaju keri
i sina.
1879.Trei puta prodana turskom generalu u Al Obejidu.

1882. Putovanje iz Al Obejida u Kartum s turskim generalom i njegovom

obitelji.
1882.etvrti puta prodana talijanskom konzulu Calistu219 Legnaniju.

1884.Zima: konzulov odlazak (s Bakhitom kao dijelom njegove svite) iz

Kartuma u Suakin na Crvenom moru.
1885.Sredina oujka: odlazak iz Suakina za Genovu.

1885.Travanj: dolazak u Genovu-konzul Legnani daje Bakhitu na dar

Augustu i Turini Michieli koji ive u Zianigu (provincija Mirano Veneto).
1886.3. veljae: roenje Alice Michieli (Mimmina).

1886.16. svibnja: krtenje Mimmine u upnoj crkvi u Zianigu.

1886.Lipanj: gospodin Michieli vraa se u Suakin.
219 Ovoje nain kako se Legnani potpisivao

217

1886. Rujan: gospoa Turina Michieli odlazi u Suakin s Mimminom i

Bakhitom pomoi suprugu koji je kupio hotel.

1887.Lipanj: gospoa Michieli vraa se u Zianigo s Mimminom i Bakhitom kako bi prodala obiteljsko imanje.
1888.19. srpnja: raun br. 2707, izdao ga Pantoli di Noele: prodaja imanja obitelji Michieli.

1888. 28. studenog: gospoa Michieli i gospodin Illuminato Checchini

pristaju platiti dnevnu pristojbu za boravak Mimmine i Bakhite u Katekumenskom institutu u Veneciji.
1888.29. studenog: Bakhita i Mimmina odlaze u Katekumenski institut
u Veneciji koji vode Sestre kanosijanke.

1888. Studeni-prosinac: gospoa Michieli odlazi u Suakin, gdje ostaje

neko vrijeme.
1889. Studeni: gospoa Michieli vraa se u Italiju da bi trajno odvela
Mimminu i Bakhitu u Suakin.

1889.29. studenog: Bakhita odluuje ostati u Italiji-kraljevski prokurator proglaava je zakonski slobodnom enom.

1890.9. sijenja: Bakhita prima sakramente krtenja, krizme i prve priesti.

1893.7. prosinca: ulazi u novicijat u Katekumenskom institutu. Uiteljica novakinja je majka Marietta Fabretti.

1894. 20. oujka: Venecijanska Kongregacija milosra odaje poast

Bakhiti naslovom: Vitalnost i milosre Fondacije Garzoni.

1895.21. lipnja: petak, sveanost Presvetog Srca-Bakhita oblai redovniku odoru.

1896. 8. prosinca: majka Bakhita polae svoje prve vjerske zavjete u
ruke predstojnice Glavne kue u Veroni, majke Anne Previtali.
1902.Premjetena je iz Katekumenskog instituta u Veneciji u kuu u Via
Fusinato u Schiju.

1902.Predstojnica majka Margherita Bonotto, daje joj dunost u kuhinji.

218

1907.Preuzima voenje kuhinje.

1910.Predstojnica zaduuje majku Terezu Fabris da zapie priu koju je

ispriala sama Bakhita.
1915.Malo prije izbijanja Prvog svjetskog rata skoro umire od tekog
oblika bronhijalne upale plua, ali se uspijeva oporaviti. Zbog te bolesti
ima potekoe s kretanjem.

1915. - 1919.Tijekom rata kuu u Via Fusinato u Schiju zauzima vojna

bolnica. Majka Bakhita je kuharica, sakristanka i pomona bolniarka.
1916. - 1933.Radila je u sakristiji i zatim...

1918. - 1939. ...kao vratarica, to je zadnjih est godina radila samo povremeno.

1927. 10. kolovoza: majka Bakhita daje doivotne zavjete u kapeli sestrinske kue u Miranu Venetu (Venecija).

1929. Rujan: diktira fragmente svojih sjeanja iz djetinjstva220 majci

Mariannini Turco koji e se predati njezinom dobroinitelju Illuminatu
Checchiniju.

1930.2.-4. studenog: gospoica Ida Zanolini intervjuira majku Bakhitu

u S. Alvise u Veneciji, slijedom zahtjeva majke Marije Cipolle, vrhovne
glavarice.

1931. Sijeanj: Ida Zanolini objavljuje prvi dio Storije Meravigliose u

Vita Canossiana, 5. godina, br. 1.
1931.Prosinac: objavljeno prvo izdanje Storije Meravigliose u tiskanom obliku.
1932.Objava Storije Meravigliose izaziva porast interesa i radoznalosti itatelja koji poinju odasvud pristizati u Schio kako bi vidjeli i razgovarali s glavnim likom prie, Bakhitom.

1933.Svibanj: majka Leopolda Benetti, vrativi se iz misije radei s narodom ensi, s majkom Bakhitom dvije godine posjeuje kanosijanske
kue i promovira rad misije.
220 Neki tekstovi potvruju da se Majci Bakhiti polako ali sigurno vraa pamenje
koje je izgubila tokom godina

219

1936.Majka Bakhita, u pratnji tzv. misionarske bake, biva pozivana u

razne kanosijanske kue kako bi nazoila proslavama i misionarskim
kongresima.

1936.11. prosinca: majka Bakhita, zajedno s majkom Benetti i drugim

sestrama misionarkama, uoi odlaska u Adis Abebu biva primljena u audijenciju kod predsjednika vlade, Benita Mussolinija u njegovoj palai na
trgu Piazza Venezia u Rimu.

1936.20. prosinca: predaja misijskog raspela onima koji odlaze. Jednoga od tih dana majka Bakhita vidjela je papu Pija XI.
1937.-1939.Postaje vratarica u kanosijanskom misionarskom novicijatu u Vimercatu (Milano).
1939. Majka Bakhita vraa se u svoju zajednicu u Schiju. Krhkoga je
zdravlja. Nema fiksni radni raspored, ali pomae kada god je potrebno.

1940.-1945.Izbija Drugi svjetski rat. Svakodnevni ivot u Kui nastavlja

se unato tegobama majke Bakhite; ne odlazi u sklonite; njezin se molitveni ivot intenzivira kao odgovor na mnoge zahtjeve za molitvu koje
prima u to doba velike nesree.

1942.Sluajan pad onemoguuje joj kretanje uokolo i moe hodati samo

uz pomo tapa.
1943.8. prosinca: proslava Bakhitinog 50. roendana.

1944. - 1944. Problemi s hodanjem se pogoravaju. Moe se kretati

samo u invalidskim kolicima. Bolniarka je u njima odveze ili do kapele
ili do zavjetne sobe.

1945.Lijenik potvruje da majka Bakhita boluje od astmatinog bronhitisa, artritisa, sinovitisa, elefantijaze, itd. te zbog toga oteano die,
ima stalne napadaje kalja a bolni grevi obuhvate joj itavo tijelo i od
najmanjeg pokreta. Sauvala je spokoj i mirnou, u potpunosti se prepustivi volji svojeg Gospona.
1946. Dobiva zabrinjavajui oblik bronhijalne upale plua u prosincu
1946. te prima bolesniko pomazanje. Meutim, uspijeva se oporaviti.
1947.Deurni lijenik, dr. Massimo Bertoldi, izdaje sljedeu dijagnozu
njezine posljednje bolesti: Majka Bakhita na kraju je patila od cirkula220

torne insuficijencije koju je pogorala generativna miokardija. U takvom

je stanju naposljetku podlegla akutnom obliku upale plua koja je bila
uzrok smrti.
1947.8. veljae: 11.30-primila svetu priest

1947.8. veljae: 14.30-primila posljednju priest i bolesniko pomazanje.

1947.8. veljae: 18-18.30-njezine posljednje rijei: Tako sam sretna!

...Blaena Djevica... Bogorodica! Zatim joj je jezik naotekao i vie nije
mogla govoriti, ali je ostala lucidna do zadnjega daha.
1947.8. veljae: 20.10-mirna smrt.
1947.11. veljae: pogreb.

1978.1. prosinca: Njegova Svetost papa Ivan Pavao II proglaava dekret

o herojskoj krjeposti sluge Bojeg Jozefine Bakhite.

1992.17. svibnja: preasnu Jozefinu Bakhitu Njegova Svetost papa Ivan

Pavao II proglaava blaenom.

2000. 1. listopada: blaena Jozefina Bakhita uvrtena u popis svetaca.

Izjava

Ja, niepotpisani o. Giovanni Vantini, pomno sam pregledao ovu kronologiju datuma koji se odnose na ropstvo blaene Jozefine te, po mojem
miljenju, oni savreno korespondiraju s dogaajima u Sudanu i stoga
su povijesno pouzdani.

Sa tovanjem,
G. Vantini

U Schiju, 30. travnja 1999.

221

Kauza za kanonizaciju
SPOZNAJNI PROCES
ZA PRIZNAVANJE HEROJSKOG STUPNJA
KRJEPOSTI SLUGE BOJEG MAJKE JOZEFINE BAKHITE

Izmeu 1955. i 1957. godine pokrenut je biskupski istrani proces u Kurijskom uredu biskupa Vicenze. Sveti Otac, Pavao VI odobrio je 4. srpnja 1967.
proglaenje Dekreta o uvoenju kauze. Otada nadalje stupa na snagu apostolski proces u Kurijskom uredu biskupa Vicenze 1968.-1969., u vezi Osobitih
krjeposti sluge Bojeg.

Osobite krjeposti ispitane su u Kongresu konzultora bogoslova 28. veljae

1978. uz predvianje svih normi i potivanje Zakona. Dana 25. travnja iste godine sastala se Plenarna kongregacija glasujui jednoglasno pozitivno. Papa
Ivan Pavao II naredio je 1. prosinca 1978. proglaenje Dekreta o herojskom
stupnju krjeposti.
SUPER MIRO PROCES
ZA PRIZNAVANJE UDA OSTVARENIH KROZ ZAGOVOR PREASNE JOZEFINE BAKHITE

Sestra Angela Silla Mari, kanosijanska redovnica roena 1913., ula u Red
keri milosra u Paviji 1935., predmet je izljeenja po zagovoru preasne
Bakhite koje se dri udesnim. Sestra Angela Mari, koja je uvijek bila dobra
zdravlja, imala je 18 godina (znai oko 1931.) kada je pala s bicikla i udarila
desno koljeno, izazvavi velike bolove koji su jenjali samo u manjoj mjeri. Nekoliko godinakon to je ula u kanosijansku obitelj-tonije, 1935. godine-sestra je osjetila otru bol u svojem lijevom koljenu za koju je isprva mislila da
je artritis. U sijenju 1940. bol se poveala i izazvala vruicu, toliko jaku da je
sestra morala otii na oporavak u Polikliniku u Paviji. Dijagnosticiran je kvriasti artrosinovitis lijevog koljena s jako velikim istjecanjem gnoja koji se
morao svaki tjedan izvlaiti pricom. Sestra se u Paviji poslije oporavila i za
rata provela etiri godine u Helioterapijskom institutu u Armi Di Taggia (IM)
(gnoj se morao vaditi nebrojeno puta, zatim se stvorilo nekoliko fistula koje
su dulje od dvije godine ostale otvorene; kada god bi se zatvorile temperatura
bi joj se poveala na vie od 40 stupnjeva, to je dovodilo do opasnosti od
amputacije i stvaranje novog gnoja); u srpnju 1944. sestra je zbog rata morala
napustiti Armu i vratiti se svojoj obitelji u Pieve di Coriano (MN) gdje je ostala
otprilike godinu dana.
222

Njezino je zdravlje bilo promjenjivo, ali nije pokazivalo znake trajnog poboljanja. U kolovozu i rujnu 1947. poznati je ortopedski kirurg iz Genove preporuio odstranjivanje patele (ivera) koljena i dijela lijeve tibije (goljenine
kosti). Istoga su miljenja bili i prof. dr. sc. Morone i prof. dr. sc. Capella s Poliklinike u Paviji. Vaan je datum 4. listopada 1947., kada se ova redovnica
oporavljala u Poliklinici San Matteo u Paviji, na enskom odjelu, oekujui
kiruruku operaciju zakazanu za 12. listopada. Kada je sestra Silla otila u bolnicu, na savjet druge sestre iz Reda, majke Rachele Ruggeri (sada preminule)
zapoela je devetnice preasnoj Jozefini Bakhiti koja je prije tek nekoliko mjeseci prela u bolji ivot s reputacijom svetice (8. veljae 1947). Tih je dana iz
fistula neprestano izlazio gnoj. ak i veer uoi operacije, 11. listopada, prof.
dr. sc. Angelo Massone obraivao je bolno koljeno, obavljajui pripreme za
sutranju operaciju. Sestra tijekom noi gotovo nije spavala. Razmiljala je o
operaciji koja je eka i provela nekoliko nonih sati u stanju bdijenja zbog
boli. Kako je sama rekla: Uspjela sam kratko zaspati oko 1.30 u noi, kada
sam imala neku vrstu snova. ula sam glas koji mi je govorio: Ustaj! Probudi
se! Ustani i hodaj! Prenula sam se, dobila inspiraciju da izaem iz kreveta i
na svoje zaprepatenje otkrila da mogu stajati bez ikakvog oslonca. Hodala
sam oko kreveta dok su mi se od radosti i uda licem slijevale suze. Bio je 12.
listopada, otprilike 2 sata u noi. Upravo u tom sam se trenutku poela dobro
osjeati i svi simptomi bolesti jednostavno su nestali.
Sljedeeg su jutra dva lijenika koja su je trebala operirati meusobno komentirala i ispitivala rezultate radiolokih testova, prije nego li su donijeli konanu odluku da operacija vie nije potrebna.

Dana 13. listopada 1947. sestra Angela Silla otputena je iz bolnice, vratila se
u kanosijansku zajednicu u Paviji i sa svojim sestrama poela zahvaljivati preasnoj Bakhiti na njezinom udesnom posredovanju. Njezino lijevo koljeno
nije se posve oporavilo, ali je mogla slobodno hodati. Svi su znakovi infekcije
nestali i vie se nikada nisu vratili.

Super Miro proces odvijao se u Kurijskom uredu veronske dijeceze od 6.

lipnja do 8. srpnja 1990. godine. Nakon uobiajene medicinske i bogoslovne
istrage, obje s pozitivnim rezultatom, 6. srpnja 1991. objavljen je relativni dekret. Vrhovni Sveenik, papa Ivan Pavao II proglasio ju je blaenom 17. svibnja 1992. na Trgu Sv. Petra.

223

SUPER MIRO PROCES

ZA PRIZNAVANJE UDA OSTVARENIH KROZ ZAGOVOR BLAENE JOZEFINE BAKHITE

Osoba koja je primila dar uda je gospoa Eva da Costa Onishi, majka etvoro djece koja ivi u Santosu u Brazilu. Bolovala je od dijabetesa i arterijske
hipertenzije. Godine 1976. pala je u hipoglikemijsku komu. Godine 1980. u
nogama je poela osjeati svrbe i arenje. Neprestano se eala i zavrila u
puno gorem patolokom, fizikom i psihikom stanju. Na donjem dijelu tijela pojavili su joj se venozni irevi izazvani ekcemom iz kojih su istjecali sukrvica i gnoj. U nemogunosti da plati dermatologa, povremeno je odlazila
u Hitnu pomo gdje bi dobivala besplatni tretman kortizolom. Deurni lijenik potvruje da su rane gospoe Eve bile doista strane i prilino duboke.
Bio je to sluaj dermatitisa koji nije imao adekvatni tretman te je stanje postalo kronino, rezultirajui vlanim ranama, sekrecijom gnoja i krvi te nadutim nogama. Medicinski nalazi govore o nedostatnoj cirkulaciji u donjim
ekstremitetima uz komplikaciju ulceracije koe inficiranom bakterijskim
i gljivinim ekcemima, o kroninom Lichen simplexu (neurodermatitis) s
dijabetikom nekrozom, dubinskom nekrotinom ulceracijom sve do kosti
desnog bedra te edemom u donjim ekstremitetima. Terapija koju je dobivala otprilike 12 godina nije donijela nikakvo poboljanje pa je rizik gangrene
u gospoe Eve postao vrlo izvjestan. Stoga se smatralo da je potrebno amputirati njezinu desnu nogu, unato postojanju tekog dijabetesa.
No, 27. svibnja 1992., nakon usrdnog zazivanja blaene Jozefine Bakhite,
stanje gospoe Eve da Costa Onishi neoekivano se popravilo. Ulceracija je
nestala, poele su se stvarati kraste, jenjali su bol i svrbe i gotovo se odmah
ondje pojavio komad zdrave, hiperpigmentirane koe.

Dijecezanski proces odrao se u Kurijskom uredu u Santosu, od 20. oujka

do 26. travnja 1995. godine.
Medicinska konzultacija odrana je 30. travnja 1998. godine. Lijenici su se
suglasili u vezi neobjanjive naravi, na prirodnoj i znanstvenoj razini, izljeenja koje je bilo brzo, potpuno i trajno.
Na kongresu 25. rujna 1998. Konzultori teolozi jednoglasno su se sloili da
se izljeenje moe smatrati udom. Isti su zakljuak donijeli i kardinali i biskupi lanovi Kongregacije za kauze svetih na 15. prosinca 1998.

Dana 21. prosinca 1998. proglaen je dekret super miraculo u nazonosti

Svetog Oca Ivana Pavla II. Dana 2. srpnja 1999. odran je javni konzistorij za
kanonizaciju nekolicine ve proglaenih blaenika. Meu tim drugim kauzama, obavljena je i kauza kanosijanke Jozefine Bakhite. U Rimski martirologij bit e upisana 1. listopada 2000. godine.
224

Bibliografski izvori
a) Povijesni:
ALMAGI ROBERTO,Il mondo attuale, drugi svezak, drugi tom, Unione
Tipografico-Editrice Torinese, 1954.
BALFOUR H.C.PAUL,History and Antiquities of Darfur,izdanje sudanske
Slube za antikvitete, Kartum, Sudan.

BORTOLI RENATO,LIstituto Canossiano a Schio(1864.-1964.) Quaderno N.5, Gradska knjinica u Schiju, 1964.
GIOVANDITTO AMILCARE,Popoli e Razze dAfrica,Editrice Missionaria
Italiana, Verona, srpanj 1959.
GREENLAW JEAN-PIERRE,The Coral Buildings of Suakin, Oriel Press,
Stocksfield Lodon, Boston 1976.

MACMICHAEL H.A.,History of the Arabs in the Sudan, Frank Cass and

Company Ltd., London 1967.
MACMICHAEL H.A.,The Tribes of Northern and Central Kordofan, Frank
Cass and Company Ltd., London 1967.

MESSEDAGLIA LUIGI,Uomini dAfrica,urednik Licinio Cappelli, Bologna,

1935.-XIII.
VANTINI o. GIOVANNI,Il Cristianesimo nella Nubia Antica,Novastampa,
Verona, 1985.

VANTINI o. GIOVANNI,Crisi di assestamento nel Sudanu Gentes, Rim,

oujak 1956.
VANZETTO LIVIO,Paron Stefano Massarioto, La crisi della societ contadina nel Veneto di fine Ottocento, Odeonlibri Editrice, Vicenza, svibanj
1982.

b) Biografski:

ANNONI majka FILOMENA,Profilo di una Canossiana, Madre Antonietta

Monzoni,Tip. Ed. M. Pisani, Isola dei Liri 1978.
ANONIMAN AUTOR,Profili Missionari Canossiani, Madre Leopolda Benetti,tiskao Tang King Po School, Kowloon, Hong Kong, 1967.

DAGNINO MARIA LUISA,Bakhita Racconta la sua Storia,Tip. Citt Nuova

della P.A.M.O.M., Rim, Ed. 1989., 1992., 1993., EMI, Bologna 1992.
225

FACCO GIANNINA,Bakhita Madre Moretta, Ed. Messaggero, Padova,

1992.
ROCHE ALOYSIUS,Bakhita Pearl of Sudan,St Paul Publications, 1964.

SERAFINI majka ANTOINETTA,Ida Zanolini, Donna dellEssenziale,Kanosijanska glavna kua, Rim, nedatirano.
VANZO MADDALENA,Maddalena di Canossa,Tip. S.G.S. Istituto Pio XI,
Rim, 1985.

Arhivski izvori

ARHIVA POSTULATURE KANOSIJANSKIH KERI

MILOSRDNICA, RIM:
CIVOLI CESARE,Trattato di Dirirro Penale,Vol. IV, poseban odjeljak: Zloini izravno tetni za prava pojedinca, Milano, Ditta Tip.Ed. Libraria Luigi Di Giacomo, Pirola 1916. (fotokopirani izvadak)
KONGREGACIJA ZA KAUZE SVETACA,
a) Positio super virtutibus, 1975.;

b) Dekret o herojskom stupnju krjeposti, 1. prosinca 1978.;

c) Relatio et Vota Congressus Peculiaris Super Miro, Die 10 Maii An.

1991 Habiti;
d) Relatio et Vota Congressus Peculiaris Super Miro, Die 25 Septembris
1998 Habiti;
e) Intimatio et Ordo Concistorii Ordinarii Publici, In Aedibus Vaticanis,
Die 2 Iulii 1999.
LEGNANI CALISTO,

a) N.4, pisma iz Italije koja je napisao profesor Giuseppe Dalle Vedove,

glavni tajnik Talijanskog zemljopisnog drutva, iz druge polovice 1833.
(fotokopija; izvornici se uvaju u arhivi samog Drutva).
b) N.1, pismo koje je u Suakinu 6. veljae 1884. napisao Cavaliere Venanzi, kraljevski konzul Italije u Kairu (fotokopija; izvornik je u Povijesnoj
arhivi Ministarstva vanjskih poslova Talijanskog veleposlanstva u Egiptu, svezak 18 (1884.-85.)

MASON HIS EXCELLENCY MONSIGNOR E,Bakhita e il suo Paese,neureen tekst (fotokopija).

226

MEMORIE (Memoari) Jozefine Bakhite, koje je sama diktirala majci Terezi Fabris u Schiju 1910.; prijepis napravilo vie osoba, u biljenicama
oznaenim A-E te u jednoj neoznaenoj.
NORCEN LUIGI,Codice Penale per il Regno dItalia del 30 giugno 1889,vol.
IV, knjiga II, lanci 104 i 433 (fotokopija, izvadak).

TONIOLO Fr. ELIAS,Note Biografiche ed altre precisazioni su Calisto Legnani,stiglo iz Kartuma 9. kolovoza 1985.

TRECCIANI, Enciclopedia Giuridica, Vol. XXVIII, Rim 1992. (fotokopija,

izvadak).
VANTINI Fr. GIOVANNI,LAmbiente Socio-Politico del Sudan al tempo di
M.Giuseppina Bakhita,neureen teks, 1999.
VANTINI Fr. GIOVANNI,Bakhita nella sua Patria e nel suo tempo, neureen tekst, 1999.

VANTINI Fr. GIOVANNI,Osservazioni sullAutobiografia di Bakhita,neureen tekst, nedatiran.

ZACCARIA Dr. MASSIMO,Nota in Margine all Biografia di Sr. Giuseppina
Bakhita,neureen tekst, nedatiran.
ARHIVA KANOSIJANSKOG INSTITUTA
U KUI VIA FUSINATO U SCHIJU:

Kronoloka tablicaKanosijanskog instituta u Schiju, pred-1864.-1928.

Consistenza delle Opere dellIstituto Canossiano (registar aktivnosti Instituta) u Via Fusinato, u Relazione della Visita Pastorale, 31. oujka
1946.

Memorie di Giuseppina Bakhita(Memoari), koje je sama diktirala majci

Terezi Fabris u Schiju 1910, izvorni rukopis,Izvjeakue u Schiju.
Souvenir pictureza komemoraciju 50. obljetnice Bakhitinog ivota kao Kanosijanke, dogaaj proslavljen za svetkovine Bezgrjenog Zaea, 8. prosinca 1943.
ARHIVA MIRANO VENETO (Venecija):

Documentazione anagafica(javne knjige) obitelji Augusta i Turine Michieli.

Ibid.,za obitelj Illuminata Checchinija.
KANOSIJANSKA ARHIVA (Milano):
Pismo-izvjee majke Giuditte Capelle svojoj predstojnici, napisano u
Rimu 14. prosinca 1936.-XV.
227

ARHIVA KANOSIJANSKOG INSTITUTAKUA MATICA S. ALVISE (Venecija):

Osobna dokumentacijaInstituta koja pripada majci Jozefini Bakhiti: potvrda o krtenju, krizmi i prvoj priesti, 9. sijenja 1890.
Potvrda (nedatirana i nepotpisana) o krtenju Bakhite u Katekumenskom institutu u Veneciji te ulasku u Kanosijanski institut pod jurisdikcijom kue matice S. Alvise u Veneciji.
Registar doivotnih zavjeta-kua matica S. Alvise u Veneciji; fotokopija,
izvadak, datirano 10. kolovoza 1927.
Pismo majke Genoveffe De Battisti i majke Luise Dagnino Schio,
Casa Charitas: majka Bakhita 1902. dobiva premjetaj u Schio.

Ostali izvori

Pisma, izvjea, registri, rukopisi i objavljeni tekstovi drutveno-povijesne, pravne, etnike i vjerske naravi koji se odnose na ropstvo i vjerski
ivot majke Bakhite, jednako kao i drugi, iznad navedeni izvori konzultirani na sljedeim izvorima:
Kanosijanska povijesna arhiva, Rim
Kanosijanska povijesna arhiva, Verona
Kanosijanska arhiva, Pavia
Kanosijanska arhiva, Colle Ameno
Kanosijanska arhiva, Monza
Kanosijanska arhiva, Crema
Dravna arhiva, Venecija
Misionarska arhiva Comboniani, Rim
Knjinica Braidense di Brera, Milano
Sredinja gradska knjinica (Palazzo Sormani), Milano
Pravna knjinica, Milano
Knjinica Nigrizia, Verona
Javna knjinica, Schio
Javna knjinica, Mirano Veneto
Knjinica Universitas Studiorum Mediolanensis, Milano
Knjinica Katolikog sveuilita, Brescia

228

Sadraj
PRVO POGLAVLJE

Plemena
Trgovci robljem
Vra
Crna stranica
Sirota Bakhita!
Zato se ne vraa?
Kako se zove?
Jazbina
Razvrstavanje
Sretna prigoda
U tami ume
Blistav lik
Velika karavana
Neviene okrutnosti
Kordofan
Muhamed Ali
Igraka
Dopada li ti se?
Trnica
Jednoga dana...
Kako se zovu?

DRUGO POGLAVLJE

20
22
25
26
28
29
31
33
39
40
41
43
46
47
51
52
54
56
57
63
64

U kui veleposlanika
78
Brodarov sin 80
Darovan 84
U Zianigu s obitelji Michieli
86
Obitelj Checchini
91
U Suakinu 98
229

Nit 99
Vjera koja pomie planine
100
Prema svjetlosti

106
Plamena svjetlost
109
Je li to mogue?

110
Fortes in fide (jaki u vjeri)
114
Slobodna!
129
Ovo je tvoja kua
138

TREE POGLAVLJE

Kunja
Posveena

Mnogo je stanova
Isusov razliak
Jesi li ti vratarica?
Poput diva
Herojska rtva
Ostavtina
Portreti
Zlatna obljetnica
Na kriu
Susret s voljenim Gosponom
Oplakivanje
Trijumf
Nit

Dodatak

148
151
159
161
166
168
183
188
195
197
200
207
209
211
216

Kauza za kanonizaciju

222

Arhivski izvori

226

Bibliografski izvori
Ostali izvori
Sadraj
230

225

229

230

231

Autorica
Ida Zanolini roena je u gradu Brescia 21. oujka 1895., ali se brzo preselila u Castenedolo (BS) gdje je niz godina bila uiteljica u osnovnoj
koli. Postala je kanosijanka laik te je sudjelovala u radu upnih udruga
kao ravnateljica Katolike akcije. U razdoblju 1951.-1970. djelovala je
u javnoj upravi kao procjeniteljica u sektoru Javnog kolstva i socijalne
skrbi. Obavljala je i dunost dogradonaelnice.
Godine 1943. osnovala je Uniju kanosijanskih suradnika, a 1950.
vrhovna glavarica imenovala ju je glavnom izaslanicom Udruge kanosijanaca laika.
Umrla je 9. rujna 1985.

Neka njezina druga djela:

Antologija razne poezije

Prie i novele u raznim
publikacijama:
Vita Canossiana
Il Cittadino di Bresci

Biografije:
Storia Meravigliosa (1931.)
Maddalena di Canossa (1941.)
Donna Barbara Melzi (1950.)
Bakhita (1961.)
Storia di Castenedolo (1979.)