MALA STANOVNICA TAJGE

Iziao sam na istinu. Nije bilo nikoga. Poao sam umom uokolo istine. Znao sam da je moja ker negdje u blizini.
Mislio sam da u je sigurno nai, krenem li obuhvativi sve vei krug.
Ugledao sam je ve pri kraju prvoga kruga. Malena je Anastazija stajala sama meu grmovima ribiza. Drala se za granicu,
gledajui kukca i smijeila se. Sakrio sam se iza drugoga grma pa ju poeo promatrati.
Bila je odjevena u kratku haljinicu, nalik koulji. U kosi je imala vrpcu, spletenu od vlati trave. Zadovoljivi znatielju, pustila
je granicu pa krenula bosih nogu travom prema istini. ini se da je zapela za granicu ili travu pa pala. Djevojica je pala na
travu, priljubivi se cijelim tijelom. Nije zaplakala. utke se poduprla rukama o zemlju i sjela.
Zatim je otpuzala etveronoke metar-dva pa ustala i laganim korakom nastavila dalje.
Paljivo sam krenuo za svojom kerkom, nastojei ostati neprimjetan. Nastenjka je iznenada netragom nestala. Zastao sam od
iznenaenja, a zatim brzo potrao prema mjestu, gdje je ona netom bila. Pogledao sam uokolo, ali je nisam vidio. Nije bila ni za
drvetom, iza kojega se izgubila, ni za grmom. Bila je premalena da bi mogla tako brzo trati i nestati bestraga.
Poeo sam kruiti oko drveta, iza kojega se izgubila. Krenuo sam ukrug, poveavajui povrinu krugova, ali je nisam vidio.
Zastao sam ne bih li odluio to uiniti. Zatim sam pojurio prema zemljanome skrovitu, znajui da je tamo Anastazija.
Anastazija je mirno sjedila na ulazu. Plela je vrpcu za kosu od vlati trave. Tiho je pjevala. Ne tako daleko, mrka se lisica poput
umiljate make plela oko debla drveta.
- Anastazija, ker je nestala pourio sam. Iao sam za njom u promjeru nekoliko metara ne isputajui je iz vida. Da bi ona
najednom nestala. Vie je nije bilo.
Anastazija je na moje uenje ostala mirna. Nastavila je plesti pa
odgovorila:
- Ne uznemiruj se, Vladimire. Mislim da je u staroj lisijoj jami.
- Otkud to zna?
- Eno lisice kako se nehajno ee o drvo. Vidi li?
- Vidim.
- Ona eli rei da je dijete u njezinoj jami.
- Moda lisica eli neto drugo rei?
- Kad bi to bilo neto loe, pokazala bi nemir. Otrala bi ustranu pa nastavila trati dajui do znanja da zove upomo.
- Ali ne moe biti posve uvjerena gdje je ona, to vie, jer na mjestu, gdje je nestala nema nikakve jame. Sve sam pregledao.
- Dobro, Vladimire. Poimo zajedno i pogledajmo gdje se sakrila naa mala lukavica.

Pribliili smo se mjestu, gdje je malena nestala. Anastazija je razmaknula travu ispod koje se vidjela jama.
Zemlja je bila malo razgrnuta na otvoru jame. Zagledao sam se u nju i ugledao savijenu u klupko Nastenjku
kako spava na dnu jame ...
U DRUGOJ DIMENZIJI

- Vladimire, zna da je bilo vrijeme kad je na Zemlji vladalo ledeno doba. U podrujima, kojima se pribliavao ledenjak,
mijenjala se klima. Zbog hladnoe mnoge biljke nisu mogle uspijevati. Mjesta, nekad bogata umama, plodonosnim vrtovima i
bujnom travom s pokojim cvijetom, postupno su se pretvarala u doline, prekrivene tankim raslinjem.
Za ljude, koji su tada ivjeli u predgorju jedne od udolina, ivot kakav su znali vie nije bio mogu u vrijeme zahlaenja. Oni su
odluili ostaviti dom i uputiti se u potragu za mjestom s povoljnijom klimom.
Mukarci su poli naprijed. Za njihovim je tragom iao starjeina roda Vud, odvodei iz naselja zadnje stanovnike, djecu, ene i
starce.
Prosijedi starac od sto i dvadeset godina iao je ispred karavane od jedanaest mamuta, natovarenih pletenim koarama. U
jednima su bila djeca, a u drugima zalihe hrane, dostatne za dugo putovanje.
Karavanu s mamutima s obje strane pratili su konji i ljudi iz roda Vud, pjeice i na konjima, vukui sitnu stoku iz naselja na
rodnoj zemlji. Imao si dojam da je sve ivo znalo zato se moraju uputiti u nove krajeve, slijedei ovjeka. Na imanju je ostalo
samo nepomino raslinje. Raslinje, osueno na propast.
Vud je pokuao odgovoriti na pitanja to si ih je postavio: Zato je dolo do neeljenih promjena u Prirodi i do zahlaenja?
ijom se voljom desila katastrofa? Nee li se ona proiriti na cijelu Zemlju? Ima li ovjek snage da moe neto poduzeti i
sprijeiti katastrofu? Utjee li ovjek na pojavu katastrofa?

Vud je znao ne nae li odgovor, njegovu djecu i unuke, cijeli njegov rod eka tuna sudbina. Vidio je po tunome i
zamiljenome licu svih odraslih, koji su koraali u karavani, da na prirodne promjene gledaju kao na tragediju. ak su i djeca
uutjela i postala budna. Jedino se njegova ljubimica, estogodinja praunuka Anasta, prepustila veselju, zaigravi
se s mamutom, predvodnikom karavane.
Vud je sa strane promatrao igru praunuice s predvodnikom mamuta. Prebacivi kraj surle ogromnoga mamuta od sedam tona
na svoje rame, ona se pravila kao da vue veliku ivotinju. Mamut ju je pratio svirkom svoje surle, to ju je, zapravo, sm
pridravao, jedva dotiui rame djeteta. Anasta bi se s vremena na vrijeme zaustavila. Izgledalo je kao da je uzela predah,
briui tobonji znoj s lica. Pritom je govorila: Oh, ba si velik, teak i lijen.
Mamut je klimao glavom toboe u znak odobravanja. Sluao je bez razumijevanja, briui surlom elo. Onda bi opet metnuo
njezin kraj na rame djevojice, kao da se bez njezine pomoi ne moe pomaknuti. Igra je bila smijena i bezazlena. Evo jo
jedne igre praunuice, koja se Vudu nije svidjela. Bila je to sljedea igra.
Anasta se uspela na surlu mamuta pa pola prema njegovoj glavi. Mamut joj je pomagao savijajui svoju veliku surlu, gurkajui
njezinim krajikom Anastu navrh glave. Smjestivi se tamo, Anasta je neko vrijeme sjedila dok se mamut kretao dalje.
Najednom je progovorila prestraena ah pa se brzo spustila dolje po surli. Mamut je trebao veoma
spretno odgovoriti ne bi li uspio uhvatiti dijete prije nego to padne na zemlju, da se ne bi udarilo ili mu palo pod njegove
velike noge.
Vud je razmiljao o prolosti, pokuavajui u njoj nai uzrok katastrofe, to je natjerala ljude s rodne doline. Razmiljanja je sve
vrijeme prekidao uspomenama iz ivota praunuice Anaste, to su mu se pojavljivale poput slika. Vud nije tjerao slike,
naprotiv, bile su mu drage, a odvlaile su ga i od tunih misli o dogaajima to su ih zadesili ,,,
MAMUT DAN
Veliki je mamut Dan iao polako na kraju karavane, lagano epajui. Po stasu i snazi bio je nalik na svoga oca, predvodnika
mamuta.
Kad je bio jo sasvim mali, kamena gruda s brda povrijedila je mamutu Danu nogu. Ljudi su mu uz nogu privezali tapie da
mu kosti pravilno izrastu. Dan je morao dugo leati. Bio je sm. Tada je i zapoelo dirljivo prijateljstvo mamuta, trogodinje
Anaste i maia kojeg je djevojica imala uza sebe.
Mala je Anasta esto posjeivala mamuta povezane noge. Donosila mu je poslastice i s njim umiljato razgovarala. Stavila mu je
na bedro maia i uila ga kako od mamuta na travi otjerati razdraljive kukce i muhe.
Najvanije je bilo to da je Anasta razgovarala sa ivotinjama. Uila ih je kao to odrasli ue svoju djecu. Kad je smjestila
maia na mamuta, Anasta je pokazala tapiem prema nebu. Usmjerila je za njim pogled pa rekla: nebo, oblaci, sunace.
Zatim bi se spustila na koljena pa dotaknula travu i umilno progovorila: zelena trava, mirisni cvjeti.
Mamut i mai su paljivo promatrali to ini djevojica. Nakon nekoliko dana, redovno ponavljajui svoje vjebe, desilo se
neto neobino. Kad bi izgovorila rijei nebo, oblaci, mamut, a za njim i mai, usmjerili bi svoj pogled prema nebu. Kad
bi izgovorila trava, oni bi pogledali na travu. A kad bi rekla mirisni cvjeti, mai bi najednom skoio na zemlju pa stao
mirisati cvijet, oponaajui djevojicu.
Djevojica je nastavila svoje vjebe i kad se mamut oporavio. Svialo joj se tumaiti svojim etverononim prijateljima
znaenje svake pojedine rijei, koju je ula od odraslih. Mamut i mai su bili sretni da im dobra djevojica poklanja panju.
Oni bi, poput pokornoga uenika dolazili u podne do Anastina cvjetnjaka. Tamo bi obino bila i djevojica. Svojim je
uenicima trebala odrati redovni sat. Kad sluajno ne bi dola, njezini bi je etverononi uenici satima ekali. ekali bi svoga
prijatelja i uitelja. Ili bi je poli traiti ...

MOJA DOMOVINO, NE DAJ SE, S TOBOM SAM

Ugledavi Anastu kako tri, Dan je veselo zavrtio glavom, podignuo ui i zaustavio se. Veliki je mamut pruio malenoj
djevojici svoju surlu te ju ovla dotaknuo po ramenu. Djevojica je uhvatila kraj surle te uz nju prislonila lice. Njeno je
pomilovala Dana po surli, a onda mu veselo dobacila: Za mnom! Potrala je skokom natrag prema prostranstvu
na rodnoj zemlji, to ga je ostavila za sobom.
Mamut se okrenuo pa potrao za Anastom. Kad se Anasta umorila, pokretom je zaustavila mamuta i uspela se preko surle na
njegovu glavu. Smjestivi se na mamutovim leima, ugledala je kako na njemu sjedi maak. Bio je to onaj isti mai, koji je
davno izrastao u odraslog maka. Priao je djevojici pa se poeo vrzmati oko njezinih nogu i presti, pokazujui
joj time svoju panju i privrenost.
Bilo je kasno vee kad je njih troje stiglo u naselje, koje su ostavili na rodnoj zemlji. Anasta je Dana poslala na panjak. Ula je
u svoju malu, glinenu kuu. Bio je mrak. Pola je prema klupici za leanje s mirisnim sijenom. Legla je i odmah zaspala.

Anasta se probudila u zoru. Istrala je iz svoje kue zatvorenih oiju. Rairivi ruke, prepustila se njenim i toplim zrakama
Sunca. Okupavi se na Suncu, potrala je prema potoku. Pojurila je prema uvali s bistrom vodom.
Hladna je izvorska voda bila prehladna na dodir. No Anasta se zadovoljno pljuskala i grohotom smijala. Izila je iz vode.
Napravila je trei krug po obali. inilo se da ne zna na to potroiti nevjerojatnu energiju, to ju je bila obuzela. Zatim se
popela na breuljak.
Zapuhao je hladan vjetar. Djevojica je oko struka privezala rubac, prebacivi jedan kraj preko ramena. utke je promatrala
zemlju, koju je netom ostavio njezin rod.
Na rodnome prostranstvu, gdje je ranije stalno vrvilo od mnotva ptica i kukaca, to su svojim cvrkutom i zujanjem preplavili
prostranstvo, zavladala je tiina. Odavala je osjeaj neminovne propasti. Gdjegdje je od none studeni pobijelila trava. Voke u
vrtovima i grmovi prestali su cvasti, a listovi su im uvenuli, to je bio znak da vie nije bilo izlaza.
Nad rodnim se prostranstvom nadvila muna tiina. Priroda, iako uvela, jo uvijek je bila arolika i iva. Prostranstvo je s
nevjericom oslukivalo to e uiniti malena djevojica. Najednom se sve uskomealo. Zauo se krik, to se poput tople zrake
razlijegao prostranstvom. Bio je to krik oaja, krik to je odavao samouvjerenost, s prizvukom radosti.
- Hej! Hej! H e e j! poviknula je Anasta. Njezin je povik naruio
muklu tiinu. Ne daj se, Domovino! Ja, Anasta sam s tobom, moja
Domovino!
- Kako si bistar, Dane! Mudar! poviknula je Anasta. Uhvativi se za njegovu dlaku, uspela se mamutu na lea. Zatim se
okrenula u smjeru vjetra, to je puhao od ledenjaka. Uzviknula je radosno i pobjedniki: Hej! Hladan je vjetar jo jae
zapuhao. Djevojica se zamislila pa okrenula na suprotnu stranu. Poviknula je kao da doziva nekoga nevidljivoga, zamahnuvi
rukama. Podigavi uvis surlu, oglasio se svojim pozivom i mamut Dan. Mai se oglasio mijaukom.
Hladan je vjetar na tren prestao da bi se opet zahuktao. Zapuhao je sada s druge strane, zraei toplinom i milujui cvijet,
mamuta i djevojicu s makom na njegovim leima. Pokoja je ptica pozdravila svojim pjevom oivljujuu struju zraka.
Anasta se nekoliko dana borila protiv hladnoga vjetra, to je puhao iz smjera ledenjaka. Odmah bi se pribliila svome cvijetu
im bi dao znakove ivota. A za njom bi po navici pokraj cvjetnjaka stao mamut Dan, preprijeivi put hladnome zraku.
Doao je dan kada je cvijet povratio snagu i rascvjetao se. Anasta je prila cvjetnjaku. Spustila se na koljena i blago dotakla
usnama ukastocrvenkaste latice. Zatim se malo odmaknula ustranu, promatrajui svoj udesni cvijet, tvorevinu neviene
ljepote.
Anastu je obuzela snana energija, osjetila je takvo ushienje da je poskoila na mjestu. Zatim se zanijela pa poela neobian,
improvizirani ples. ak ju je i mamut Dan pokuao pratiti, tapkajui na mjestu. Mai se vrtio, okretao na lea i skakao. U
zamasima toploga vjetra, svojim ukastocrvenim laticama pratio ih je oivjeli cvijet.
Anasta se najednom zaustavila. Ugledala je na brdu dva mladia.
DVA BRATA OPRENA KARAKTERA

Dva su brata bila iste visine i iste, snane grae. Vanjtinom su bila posve nalik jedan drugome. Razlikovali su se jedino
bojom kose i oiju. Jedan je bio svijetle puti i plavih oiju, a drugi tamnoput i crnih oiju.
Mladii su nepomino stajali, kao da Anasti ele dati vrijeme da se privikne na njihovu neoekivanu pojavu. Zatim su joj se
polako pribliili.
- Zdravo, djevojice! obratio joj se tamnoputi mladi. Djevojice, trebala bi se pouriti. Ti si intuitivno osjetila da moe
zaustaviti ledenjak i da vlada silom, kojom moe izmijeniti Boji program. to je, naravno, nemogue. Premda e ti traiti
takvu silu. Jednako tako u i ja znati vie o ovjeku nego to o njemu znam sada. elio bih ti ispriati o ureenju Svemira i
odgovoriti ti na svako tvoje pitanje. Treba jedino pouriti.
Anasta nije uspjela odgovoriti. Prekinuo ju je drugi mladi:
- Zdravo, Anasta! Lijepa si i njena. Prelijepa si poput mnogih udnovatih stvorenja na velianstvenome planetu Zemlja. Moj
brat zna puno o grai Svemira. Mislim da bi ipak trebala najvie sluati samu sebe.
- Dobar vam dan! Neka vam namjere budu svijetle i dobre nakon kratke stanke Anasta je uputila pozdrav mladiima.
- ekaj! prekinuo je Anastu crnokosi mladi. Ne svia mi se sluati uvijek iste nauene, besmislene i nepromiljene rijei.
Nas smo ovdje dvojica. Moja je narav mrana, i ne znam zbog ega su meni upuene elje za svijetlim namjerama.
Moja je narav mrana. Misli su mi mrane i agresivne. Ja sam takav, i prema Boanskomu programu to je moja svrha
crnokosi mladi je sve uzrujanije odgovarao. Ja nisam bezvoljnik svijetlih namjera i to ne mogu biti. Kad bih to i bio, to vie
ne bih bio ja. Jesi li shvatila, djevojice? U tom bi ti sluaju preostao samo jedan od nas, glup, ali svijetlih namjera.
Ali nas smo dvojica. Jesi li shvatila, djevojice? Stoga ne moe govoriti samo o onome svijetlih namjera. Pokuaj vratiti svoje
misli. Ne znam je li to bilo ono to si htjela rei, ili si jednostavno bez razumijevanja ponovila ono to ve zna.
- Ako sam vas svojim pozdravom uvrijedila, promijenit u rijei i rei vam jednostavno Zdravo odgovorila je Anasta.
- To je ipak bolje nego poeljeti nam svijetle namjere.
- Tko ste vi? pokazavi zanimanje, obratila se Anasta mladiima.

 Kojega ste roda? Prvi put vas vidim.

- Jasno da nas prvi put vidi. Nije nas jo nitko nikada vidio. Iako su nae karakteristike stalno prisutne u djelima svih ljudi
brzo je odgovorio tamnoputi mladi. Tono je, u djelima svih ljudi. Moje se karakteristike, naravno, puno, puno vie oituju.
Gotovo cjelokupno ovjeanstvo ivi od katastrofe do katastrofe, a u svakome se pojedinanome ovjeku oituju moje
karakteristike i prevladavaju moje energije.
- Narav ti je mrana, ali si nadaren u govoru. ekaj, moj brate! odgovorio je mladi svijetlih namjera. Nismo se ni
predstavili. Zatim se okrenuo prema djevojici pa nastavio: - Anastoka, pokuaj shvatiti moje rijei. Brat i ja predstavljamo
dva spleta energija Svemira. Energetski entiteti zauzimaju beskrajna prostranstva Svemira. Kad je Bog stvarao ovjeka, uzeo je
od svakoga entiteta jednaku koliinu energije. Na neshvatljiv ju je nain uravnoteio u Sebi i dao je ovjeku kojeg je stvorio.
On je stvorio ovjeka od svega onoga to je u Sebi uravnoteio.
Nakon to je stvoren ovjek, svi smo mi shvatili da on predstavlja najsnaniji entitet u Svemiru. Stoga on i nije entitet nego je
ovjek. Ipak, nije jasno kakva je to sila u ovjeku, kakve su mu sposobnosti i gdje im je kraj. U cijelome Svemiru nitko nema
odgovor na zagonetku kad e se ta sila u potpunosti oitovati. Ne znamo to ak ni mi, ije su odvojene
energije svugdje prisutne. Mi smo uvijek nevidljivi. Mi smo prisutni u prostoru, prisutni smo u vodi, u svakoj ivotinji, u
svakome crvu. U svakome je ovjeku prisutna sveukupna energija Svemira ...

KAKAV JE TVOJ IVOTNI PROGRAM

Tehnokratsko je drutvo odabir ovjeka. ovjek je uvijek odabirao put razvoja, sukladan tehnokratskome drutvu, a on
neizbjeno vodi prema katastrofi. to se desilo ve mnogo puta. Sve su planetarne katastrofe rezultat misli ovjeka. One su
rezultat djela stvorenih mislima.
- Ali nitko nije stvorio ledenjak, koji je natjerao moj rod da ostavi svoj dom?
- Anastoka, tvoj je rod ve krenuo na put razvoja u skladu s tehnokratskim drutvom. Prema ivotnome programu, ledenjak e
ga sustii I unititi. Ali e se roditi novim ivotom. Pojavit e se nada da e se ovjek poeti oslanjati na svoj razum. Zaustavi li
itko ledenjak, to moe samo
ovjek, tvoj e rod biti u tehnokratskome svijetu. Sukladan njemu put dovest e prije ili kasnije do katastrofe. Istina, postoji
mogunost da e ovjek, koji je naao nain kako zaustaviti ledenjak, a znai i sprijeio katastrofu, moi sprijeiti i sljedeu
katastrofu. Postoji mogunost da e se zahvaljujui njemu, nedugo prije svake sljedee katastrofe ozariti ljudske due. Ljudi e
shvatiti da su uinili pogrean izbor. On e sprijeiti katastrofu. ovjeanstvo e tada moi odabrati novi put. Postupno
i paljivo e unitavati svoje smrtonosne izume. Iako e mu biti teko ozariti duu ovjeka u tehnokratskome drutvu.
U razdoblju tehnokratske vladavine, ovjek prestaje biti razumno bie. ovjek se treba okrenuti osjeajima, a ne razumu.
ovjeku treba upravo putem osjeaja prenijeti bit Boanskoga programa, a da bi se to ostvarilo, ovjek sm treba osjetiti i
shvatiti taj program ...
... Stvaralatvo u Boanskoj ivoj prirodi usavrava stvoritelja. Nema kraja takvome velianstvenome stvaralatvu. Ono
predstavlja vrhunac.
- Jako bih eljela ivjeti u takvome prelijepome svijetu, gdje se sve moe stalno usavravati, gdje stvoritelj moe usavravati
svoje tvorevine, a tvorevine njega. eljela bih da u takvome svijetu ivi moja majka i moj otac, moja braa i moj djed Vud. Kao
i moj cijeli narod nasmijeila se Anasta, a oi joj se zasjale. Treba zaustaviti ledenjak. Kako to uiniti? Kako?
SUSRET SA SVOJOM PRVOBITNOM SLIKOM

... ovjek nije nita drugo nego materijalizirana slika. Budui da predstavlja materijaliziranu sliku, sm ovjek moe svojom
misli stvarati i materijalizirati slike. U tome je njegova snaga. To je nenadmana snaga Svemira

TRI RIJEI IZ ZAKONA SVEMIRA

- Anastazija, jesu li ti poznate tri rijei iz Svemirskoga zakona, to ih je spomenuo crnokosi mladi? To su rijei koje odreuju
predodreenost pojedinoga ovjeka i cijeloga ovjeanstva.
- Da, Vladimire, poznate su mi te tri rijei, rijei koje odreuju glavni zadatak, koji treba ispuniti cijelo ovjeanstvo.
- Moe li mi ih izgovoriti?
- Mogu.
- Reci.

Anastazija je ustala i poela paljivo izgovarati rijei, naglaavajui svako pojedino slovo:
- USAVRAVATI SVOJU IVOTNU SREDINU.
- Zar samo to? upitao sam razoarano.
- Da, samo to.
- Iskreno reeno, mislio sam da su to neke neobine, arobne rijei.
- To i jesu neobine, arobne rijei iz Svemirskoga zakona. To su najvanije rijei, sadrane u svakome Boanskome programu.
Uz njihovu se pomo moe odrediti koliko je Svemiru neophodan odreeni ovjek, kao i cijelo ovjeanstvo. Uz njihovu se
pomo moe odrediti koliko su korisni ili nisu Zemaljski zakoni to ih j stvorio ovjek.
Usavravati svoju ivotnu sredinu znai usavravati samoga sebe
Anastazija je ovjek iz druge dimenzije, dimenzije u kojoj slavi Razum ovjeka. Anastazija vidi i osjea ovu dimenziju
Razuma. Ona je nje dostojna. To je dimenzija, u kojoj savreni, sretan ovjek stvaratelj ini planet Zemlju najljepim planetom
u Svemiru. Oduevljeni njegovim zemaljskim tvorevinama, planeti u cijelome Svemiru ele da ovjek pomisli i na njih. Da
barem isprui prema njima ruku i dodirne ih, da im uz osmijeh daruje budunost. Kako li je Anastaziji samo nepodnoljivo
teko gledati uas koji se deava na Zemlji.
Anastazija je svejedno rodila dvoje djece. Izloila se opasnosti i nije je bilo strah da e djeca potpasti pod vlast antirazuma. Bila
je uvjerena da e se sve samo od sebe promijeniti ili da e to ona sama izmijeniti.
- Anastazija, ima osobit nazor na svijet. Je li ti teko promatrati to se danas deava?
- Vrlo teko, Vladimire apui je progovorila Anastazija.
- Kako to podnosi?
- Stvarajui slike prelijepe budunosti. U njima uivam i osjeam zanos. Promatrajui ih osjeam radost. Tako pobjeujem
tugu. A vie je dobrobiti od toga kakvom zamisli budunost, takvom e ona i biti.

ZAPREKA IZ NEPOVJERENJA
Sin je izgledom lica sliio Anastaziji, moda malo i meni iz mladih dana. Bio je visok skoro kao i ja. Bio je graen poput
mladia, iako vrlo skladno i snano. Nije imao umjetne miie nego prirodno skladne, idealno graene. Pogled mu je podsjeao
na Anastazijin umiljat pogled. Otkrivao je nevjerojatnu uvjerenost i smirenost. inilo se da uope nije
znao za ivotne tekoe, niti da si moe zamisliti nesavladive situacije. Volodja mi se naklonio. Progovorio je, obrativi se
Anastaziji:
- Mama, uo sam va razgovor. Mama, dopusti mi da ti se obratim i iznesem svoje miljenje. Volodja se s potovanjem
naklonio Anastaziji. utke je ekao odgovor.
Prvi sam put vidio, osjetio, s kakvim se potovanjem i ljubavlju Volodja odnosi prema Anastaziji. Razvidno je da on bez
njezina doputenja nije mogao zapoeti razgovor.
Anastazija je paljivo promatrala sina. Nije urila s odgovorom. Pogled joj nije izraavao strogost, prije njenost i potovanje.
udno, pomislio sam. Zato ona tako dugo ne odgovara na najjednostavniju molbu. Brzina joj je misli velika. Za tako duge
stanke mogla je pronai puno razliitih inaica razvoja dogaaja. Iako se tu nije imalo to traiti. Anastazija je napokon
odgovorila:
- Reci, sine, tata i ja emo te paljivo sluati.
- Mama, mislim da bi bilo lijepo i ispravno da pomogne tati. Osjeam da je za njega vano rijeiti tu zadau. Ne pomogne li
mu, nepovjerenje u vlastite snage i razum e se poveati, a ne smanjiti. Moda e se zapreka samo dijelom otkloniti, ali e ipak
nestati. Mislim da tati treba pomoi Volodja je zautio.
Anastazija ni ovaj put nije odmah odgovorila. Promatrala je neko vrijeme umiljato sina, smijeei se. Zatim je progovorila:
- Sine, naravno da si u pravu. U ovoj situaciji tati doista treba pomoi. Volodja, molim te, pomozi tati. Vas dvojica ete nai
rjeenje. Zajedno s drugima. Bit e najbolje ponete li ga odmah traiti. Odmah. Ja vam neu smetati.
Anastazija se okrenula. Polako se udaljila od nas. Nakon nekoliko koraka se okrenula i dometnula:
- Pred vama je neto vrlo zanimljivo i korisno. Posve je prihvatljivo i vano usavravati svoju ivotnu sredinu.
Sin i ja smo bili sami, jedan nasuprot drugome. Upitao sam ga:
- Volodja, reci mi, moe li se poput mame koristiti svom informacijom iz Svemira? Mnogi mislioci je spominju. Poznati pisac
Stanislav Lem je tako i rekao, da je Svemir poput super raunalnoga stroja. Mi neemo moi bez takvoga stroja. Umije li se
njime sluiti?
- Ne tako brzo kao mama.
- Zato?
- Zato jer je mama iste rase.
- to to znai iste rase? izrazio sam uenje.
- To znai da ona uva obiljeja rase ovjeka prvobitnih izvora.
- Zato je ti ne uva? Shvaam ...

Pomislio sam u sebi: To je stoga to ja nisam iste rase. Tako mu je vjeroajtno Anastazija objasnila. Zato je onda pristala
roditi dijete, koje je zaela s mukarcem neiste rase? Znai da nije nikoga drugoga nala.
Sin me paljivo pogledao. Moda je shvatio to sam mislio pa je progovorio:
- Tata, mama te veoma voli. Poimo, pokazat u ti dvije stvari.
- Poimo potvrdno sam odgovorio pa poao za sinom.
Pribliili smo se ulazu u zemljano skrovite, gdje sam proveo no s Anastazijom za naega prvoga susreta. Volodja je
pomaknuo kamen. Otkrio je ulaz u podulju peinu odnosno jamu. Pruio je unutra ruku i izvadio kao iz sefa praznu bocu
konjaka i tap.
Prepoznao sam je. Bila je to ista boca iz koje sam pio konjak na naemu prvome susretu, kad smo uzeli malo odmora.
Nevjerojatno da je sauvala bocu, pomislio sam.
- Kakav je to tap? upitao sam Volodju.
- To je tap kojim si htio tui mamu kad je odbila da me uzme k sebi na odgajanje. Nisam se jo bio rodio.
- tap nije trebalo sauvati uznemireno sam odgovorio.
- Mama je rekla da se u tebi uskovitlalo mnotvo energija dok si drao taj tap. Njoj je taj tap drag.
- to ona radi s tim stvarima? Bocu jo moe napuniti vodom.
- Mama je ne puni vodom. Ona esto dolazi na to mjesto. Mie kamen, uzima bocu i tap. Gleda ih s osmijehom i izgovara
rijei. Tata, ona je uinila tako da ti vjeno ivi. S vremena na vrijeme e na tren zaspati i ponovno se probuditi u novome
tijelu.
- Kako se to moe uraditi rijeima? iznenaeno sam progovorio.
- Tata, rijeima se moe puno toga napraviti, pogotovo kad te rijei izgovara mama, a uz to ih jo i esto ponavlja.
- Volodja, kakve su to rijei? tiho sam upitao sina.
Moj je sin poeo izgovarati rijei kao da ita stihove. Bile su to rijei to ih je na tome mjestu Anastazija esto izgovarala:
- Dragi moj, vjenost je pred nama. U ivotu sve uvijek doe na svoje. Kad Sunce zasja u proljee, dua se oblai u novo ruho.
Nepostojano tijelo umire i ne preputa se uzaludno zagrljaju zemlje. Iz naih e tijela u proljee izrasti u zemlji svjee cvijee i
trava. Dragi moj, raspri li se u prah u beskraju Svemira, uvajai svoju nevjeru, pronai u te i sakupit estice praha to putuju
vjeno Svemirom.
Volodja, uo sam i ja jednom Anastaziju kako izgovara te rijei. Mislio sam da samo izgovara lijepe rijei. Nisam ni mislio da
one imaju neposredno znaenje
- Da, tata, one imaju neposredno znaenje.
- Tako stoje stvari otegnuto sam progovorio. Veoma hvala Anastaziji za vjenost.
- Tata, zahvali mami kad je vidi. Reci joj i pokai da vjeruje njezinim rijeima. Ona e se vrlo obradovati.
- Rei u.
- Tata, trebamo rijeiti tvoj zadatak. To je sada na zadatak. Poimo do jezera. Na pijesku emo nacrtati plan hektara, to ga
spominje. Mislit emo kako ga urediti. Tako emo puno misliti, sve dok ne naemo najpovoljnije rjeenje.
Iao sam iza sina i mislio: Ali kako? Kako moemo nai rjeenje? Odgovor ne daju ni knjige, ni internet. Svugdje sam ga
traio, ali nisam naao. Savjetovao sam se s agrotehnikim strunjacima. Nisu mi nita ozbiljno savjetovali. A Volodja,
razvidno je, nije o tome nita itao. On nema sposobnosti kao Anastazija. Ne moe se koristiti podacima iz
Svemira. Kako on onda moe bilo to nai? No on se postavlja tako kao da moe rijeiti zadatak. Treba neto djelotvornije
poduzeti nego samo besmisleno ekati i traiti. Odluio sam porazgovarati sa sinom.
- ekaj, Volodja. Evo, sjednimo na ovo drvo. Trebamo ozbiljno porazgovarati.
- Dobro, tata. Sjednimo. Paljivo u te sluati.
Sjeli smo na srueno stablo. Moj me sin paljivo gledao drei ruke na koljenima. Gledao me poput Anastazije. Nisam znao
kako zapoeti s njim ne tako ugodan razgovor. Razgovor nije bio ugodan, ali je bio nuan.
- Volodja, rei u ti moda ne posve ugodne stvari za tebe. No ja to moram rei.
- Reci, tata. Podnijet u i ono to nije ugodno i neu se uvrijediti.
- Volodja, mora shvatiti da te Anastazija poslala k meni da mi pomogne, da je prestanem moliti. Ti ne moe pomoi ni meni,
ni onima to grade svoja imanja na rodnoj zemlji. Nema takvih sposobnosti kao mama, a ne razumije se ni u agrotehniku.
Zasigurno ne zna to je to ureenje okolia. Je li tako?
- Tata, mislim da se ureenje okolia odnosi na to kad eli uiniti prostranstvo lijepim.
- Otprilike tako. No da bi ga napravio lijepim, sposoban ovjek jo mora uiti pet i vie godina, razmjenivati podatke i
promatrati razliite slike. Jesi li vidio barem jedno lijepo ureeno imanje?
- Kad sam iao s mamom u selo, vidio sam kako ljudi na zemlji oko svojih kua ...
- Ti si vidio samo jo neureene seoske povrtnjake.
- Da, tata, povrtnjake. Ali ja sam zamiljao kakvim bih elio uiniti svoje imanje. esto sam o tome razmiljao i zamiljao.
- Zamiljati samo nije dosta. Potrebno je ozbiljno i svestrano poznavati predmet, to ti ne poznaje. Znai da i nema smisla da o
tome razmilja. to se mene tie, ja razmiljam ve nekoliko godina. Ne
samo to razmiljam nego se savjetujem i sa strunjacima. Sve je uzalud.
Razmiljajui samo, neemo pokrenuti stvar s mrtve toke. No ti mi stvarno moe pomoi. Stvorio sam plan. Treba mi
pomoi nagovoriti Anastaziju da se pridrui rjeenju toga pitanja. Ona e pristati budemo li uporni.

- Tata, ali mama je ve donijela odluku. Njezina odluka i jest pomo. Ne mogu si dopustiti nagovoriti mamu da promijeni
odluku.
- Znai tako! On si ne moe dopustiti! poviknuo sam. Znai, kad ti mama kae da pomogne, ti sve prihvaa bez
razmiljanja. A kad te otac moli, odmah kae da nee. Eto kako si odgojen! Nema nikakvo potovanje prema starijemu,
prema svome ocu.
- Tata, ja te veoma potujem smireno je odvratio Volodja. Udovoljit u tvojoj molbi i pomoi u ti.
- Tako je bolje. Hajdemo proetati negdje do veeri. Poimo onda Anastaziji pravei se uznemireni. Ona to nee izdrati.
Pomoi e nam.
- Tata, rekao sam da u ti pomoi. Time sam mislio da u zajedniki s tobom rjeavati pitanje poboljanja plodnosti zemlje.
Mislio sam da u napraviti reprodukciju s izgledom okolia cijeloga imanja.
- Ah, znai tako! Rjeavati pitanje! Shvaa li imalo? ... Poimo. Shvatit e. Poao sam brzo prema obali.
Nacrtao sam tapom na pijesku plan hektara zemlje uz rub ume.
Volodja je nacrtao sliku ume uz rub zemljita sa suprotne strane ceste. Posluio se razliitim travama i granicama drvea.
Utaknuo ih je s jedne strane pijeska. Nacrtao sam plan zemljita iz jednostavnog razloga da se Volodja uvjeri sam u
beskorisnost svojih pokuaja. No desilo se tako da sam se i sam zainteresirao traei najrazliitije inaice plana.
Razmiljali smo o problemu dva dana. Trebalo je rijeiti kako na neplodnome tlu mogu uspjeti vrtovi i razliito povre. Uzeli
smo u obzir i razmotrili mnogo raznih inaica, ali nismo nali rjeenje. Rjeenje nismo nali jer je jedan od uvjeta bio da se sve
uini uz minimum utroenih sredstava. Kad bismo ispustili iz vida taj uvjet, uz nadoknadu bi se moglo dopremiti kamionom
plodnu zemlju, iako bi za to trebalo barem pedeset kamiona sa zemljom. Svaki takav kamion stoji sedamnaest tisua rubalja.
Znai da bi trebalo osamsto i pedeset tisua rubalja.
Veina od dvjesto i pedeset obitelji to ne bi mogla platiti. Uz to, povrinska bi voda, otjeui u nizinu, u proljee mogla
potkopati plodni sloj i raznijeti ga.
Ne bismo li zaboravili na naizgled nerjeivu zadau poboljanja plodnosti tla, Volodja i ja smo poeli raditi na projektu
ureenja okolia, tonije, pokuali smo smjestiti razliite objekte tako da se slau jedni s drugima i s okolinom.
Objasnio sam Volodji:
- Najprije treba izgraditi zahod i kupatilo, zatim gospodarski blok zgrada, kuu, garau, podrum, staklenik. Sve treba razmjestiti
da izgleda lijepo i udobno.
Kuu smo izveli od pijeska. Smjestili smo je u sredini zemljita. Pokraj kue smo smjestili kupatilo I zahod. Gospodarski blok
zgrada smjestili smo sa stranje strane kue. Staklenik smo takoer napravili od pijeska. Povrh podue hrpe zemlje smjestili
smo bijeli tap da izgleda poput stakla odnosno polietilenske membrane.
Bilo je razvidno da se staklenik nikamo ne uklapa. Gdjegod ga stavili, slijeva ili zdesna od kue, nije izgledao kao dio cjeline.
Pa i sama, takozvana prostorna kompozicija graevine nije mi se sviala. Izgleda da se nije svidjela ni Volodji. Volodja je
zamiljeno promatrao projekt pa rekao:
- U neemu smo pogrijeili.
- Napravili smo ne samo jednu greku dometnuo sam. Izgleda da ih je vie.
- Ipak, mislim da je samo jedna greka. Trebao bi postojati neki ipravan pristup, naelo, odnos, neto slino, to moe odmah
rijeiti sve zadatke.
- Kakav to moe biti novi pristup? Napravio sam sve tako kao to to radi veina danas u naoj zemlji. Takav je razmjetaj
smiljan tijekom mnogo vremena. Drugoga nema. Ljudi nisu mogli vjeno grijeiti, ne znajui neko naelo, koje, moda uope
i ne postoji.
- Ono postoji. Osjeam to. Volodja je zatim zautio i dodao: - Ili e moda postojati u budunosti. Tata, trebamo misliti i
pronai emo ga.
- Gdje emo ga nai kad ni tebi ni meni nije dostupna ta svemirska baza podataka?
- Trait emo ga u sebi.
- Moda ga ti nae u sebi. Meni je uskoro ezdeset godina i ja vjerojatno neu uspjeti.
- Uspjet emo, tata, sigurno emo uspjeti. Veoma u se potruditi i nai u ga, zajedno emo ga nai.
Prepustio sam se intenzivnome razmiljanju. ak i nou, spavajui na mirisnim travama u zemljanome skrovitu, mislio sam u
snu o najrazliitijim inaicama plana. Slike plodnoga drvea i cvijea brzo su se redale ispred mene, da bi sve opet brzo
uvenulo i palo, ne dajui plodove.
NATJECANJE SVEENIKA
Negdje sredinom drugoga dana, Volodja i ja smo razmatrali sljedeu inaicu plana. Da se ne muimo s plodnom zemljom i
odvodnjom vode sa zemljita u proljee, plan se sastojao u tome da se pusti odvodna voda da potee potokom i da se odaberu
biljke koje trae puno vode. Inaica se pokazala slabom, bez lijepoga vrta. U to nam se pribliila
Anastazija. Drala je za ruku nau ki.
Mala je Nastenjka sigurno zakljuila da se Volodja i ja igramo. Brzo nam je prila i sjela. Poela je paljivo promatrati
reprodukciju imanja. Ve je bio napravljen iskop u obliku umjetnoga jezera. Nakraju se nalazila hrpa pijeska. Predstavljala je
glinu, jer je zemljite bilo od gline.

Da ne sjedim besposleno, poeo sam pomicati tapiem po rubnome dijelu zemljita. Izdubio sam zemlju i oznaio crtom rubni
dio zemljita pa bacio tapi. Jednostavno sam usmjerio panju na kuu od pijeska.
Nastenjka je etveronoke dopuzala blizu reprodukcije imanja. Sjela je uz rub. Nekako je zamiljeno poela trljati nos da bi
najednom ... svojom djejom, punanom rukom poela razgrtati pijesak na liniju,
pravei brdace. inila je to polako i paljivo. Kad je dola do sredine jedne strane zemljita, pridruio joj se Volodja i poeo sa
svoje strane praviti podue brdace. Ne znajui ni sam zato, poeo sam i ja razgrtati pijesak prema liniji.
Napravili smo hektar zemlje, nasut zemljom sa etiri strane. utke smo promatrali to smo uinili. Svatko je od nas vjerojatno
pokuao shvatiti to je to predstavljalo.
- Shvatila sam! zauo se Anastazijin glas iza mojih lea. Kako lijepo! Pronali ste vrlo neobino rjeenje. Pokuat u,
pokuat u shvatiti vau ideju, pokuat u je tonije odrediti. Sve sam shvatila! Odluili ste od plodne zemlje na zemljitu od
hektara posipati uzdu rubnoga dijela skoro metar plodne zemlje. Upotrijebili ste dio plodnoga sloja zemlje I pijesak. Izvrsno!
Poveali ste debljinu plodnoga sloja.
Uzdu rubnoga dijela, po cijelome zemljitu, odluili ste napraviti dvije stijenke od sloja nepeene gline i slame, na udaljenosti
etiri metra jedne od druge. Bit e dosta gline za iskop umjetnoga jezera, a ona moe posluiti i za gradnju stijenki. Tako e se
va nasip nai unutar glinenoga jarka. U njega ete baciti granice i trulo umsko lie. Nad tim slojem ete poravnati zemlju.
Tako ete dobiti dugaki jarak sa slojem zemlje za gnojenje, dugaak etiristo metara. Na njemu e podignuti sloj zemlje biti
vii od normalne razine zemlje na cijelome zemljitu. Zbog glinenih stijenki plodni sloj se za proljetnih kia nee raznijeti.
Podignuti zemljani sloj e se ljeti bre ugrijati. Zahvaljujui tome, mnoge e se biljke moi posaditi dva tjedna prije. Znai da
ste pravilno shvatili da nema smisla praviti gnojivo kopajui jamu u zemlji, dok se na povrini voda dugo zadrava. Jama e se
tako napuniti vodom, koja se iz glinenoga tla nee moi odstraniti. Budu li se u takvoj zemlji sadile voke, njihovo korijenje
moe istrunuti.
Na nasipu moete ve prve godine posaditi kukuruz, suncokret, s izvanjske strane cvijee. Kad se priblii jesen, hektar e ve
prve godine okruivati nasip. To nee biti obian nasip. Bit e to ivica dva metra dugaka. Posipat ete je s jo zemlje i
sljedee e proljee nasip biti plodniji. Kad se zemlja uvrsti, na njoj ete moi saditi voke, povre i cvijee. Glinene stijenke
se mogu s vremenom slegnuti od vlage. No i slegnuti sloj gline moi e zadrati plodni sloj, a drat e ga i korijenje biljaka.
Zato slue ovi polumetarski kvadrati od nepeene gline sa slamom, poredani jedni pored drugih? Joj, nemojte mi rei, shvatila
sam. U njih e se nasipati plodna zemlja, dovezena iz ume, posadit e se plodno drvee, a oko njega povre i cvijee.
Izvrsno! Nali ste jednostavno i originalno rjeenje. Odluili ste da treba podii plodni sloj na mjestima gdje je to potrebno i
poveati ga do pola metra. Korijenju e na takvome breuljku biti toplo i ugodno. Izraslo drvee e dalje napraviti sve to treba.
Drvee svake jeseni odbacuje lie. Ono e trunuti i poveavati plodni sloj.
Izvrsno! Kao da ste pritisnuli okida i ukljuili bioloki organizam
koji se sam oblikuje.
Znao sam da Anastazija predstavlja rjeenje to ga je ona nala, iako se pravi kao da smo ga mi nali, a ona ga odgonetnula.
Zbog toga se nisam nimalo osjeao ponienim. Obradovalo me Anastazijino rjeenje. Ono je bilo jednostavno, izvanredno i nije
trailo velika sredstva ...
... Majka i sin stajali su jedno nasuprot drugome. inilo mi se kao da to dva velika sveenika Svemira stoje jedno nasuprot
drugome i zapoet e borbu. Bit e to borba razuma i mogunosti ovjeka. O, Boe, kako li je lijepa Anastazija! Kako je zbog
svojih sposobnosti i miljenja tajanstvena i neobina ta ena, ena to mi je postala najbliom! Niti jedan,
niti dva ivota nee biti dosta da otkrije tko je ona. Sin je licem malo nalik Anastaziji, lijep je i stasit, no pomalo nepromiljen,
zapravo previe samouvjeren. Zato se suprotstavlja? Uz to jo u mojoj prisutnosti? Sm je rekao da Anastazijine sposobnosti
nadilaze njegove. Sigurno je ponosan i odluan, iako pomalo nepromiljen. Ja sam ipak svim srcem bio za Volodju. elio sam
da pobijedi u neizvjesnome natjecanju to je upravo poelo.
- To nije obian humak progovorio je Volodja.
- to je to onda? blago podrugljivo, uz osmijeh, upitala je Anastazija.
- Pa kako objasniti ...
Volodja je zapoeo polako i razvueno izgovarati rijei kao da eli smisliti neto pametno, priajui o tome humku. Iznenada je
progovorio:
- To je kupatilo, mama.
Trgnuo sam se na neoekivano besmislene rijei sina. Ne znam ni sam zato, smireno sam progovorio, potvrdivi njegove
rijei:
- Da, to je normalno suvremeno kupatilo, veoma potrebno na imanju. Bez kupatila se ne moe okupati, ni koristiti saunu.
Nastojao sam na sve mogue naine dati Volodji na vremenu da se izvue iz situacije i neto smisli. Bilo bi bolje da je rekao da
humak slui za skijanje zimi. Ba je nepromiljen. U kupatilu se jo moe spavati dok se ne napravi
kua nastavio sam sa svojom primjedbom. Vie nisam znao to rei pa sam zautio.
- udno. Glineni humak me ne podsjea na kupatilo. Ne vidim ni ulaz u to kupatilo primijetila je Anastazija.
Gotovo je, rijeio sam. Izvalio je nezgodno sin, usred razgovora o kupatilu. Izgubio je. Nije vie moglo biti rijei ni o kakvoj
borbi sveenika. No Volodja je usprkos svemu nastavio:

- Mama, to je reprodukcija. Ona predstavlja humak, koji bi trebao biti od gline. Mi smo ga napravili od pijeska. Pijesak se
rasipa i stoga je teko pokazati ulaz. Volodja je i dalje govorio smireno. Razvidno je o neemu napregnuto mislio. Najednom
mu je lice zasjalo. Nastavio je govoriti, promijenivi ton. Govorio je jasno i samouvjereno: - Kad iskoristimo
glinu, evo tu, sa strane umjetnoga jezera, bit e mali ulaz u ovalnu prostoriju s kupolom. Promjer ovalne prostorije je dva ili tri
metra. Visina je dva metra i trideset centimetara. Zidovi zgrade mogu biti metar debeli. U zidovima se nalaze kanali za
isputanje dima i vruega zraka. Oni se ujedinjuju u jedan veliki kanal, koji e se potom moi zaepiti.
Uz rubove ovalne prostorije moe se posloiti kamenje. U sredini e gorjeti plamen.
Unutarnji zidovi prostorije e se grijati. Promatrajui sa strane jezera, moi e se uivati u pogledu na vatru, a moi e se i
zatvoriti ulaz ako nas vatra ne zanima. Nakon to se zidovi ugriju, a vatra ugasi, u prostoriju e se moi ui. Grijat e nas
toplina sa svih strana, odozgo i odozdo. Glina e isijavati za ovjeka vrlo korisnu i blagotovornu toplinu.
- Da, naravno, to je veoma korisna toplina progovorila je Anastazija, ostavljajui dojam da razmilja osobito ako se tu stavi
posuda s ekstraktom ljekovitih trava. Svemir jo ne poznaje takvo kupatilo i o njemu jo nije bilo nikakvih informacija. Znai
da informaciju niste mogli dobiti nego ste je pustili u Svemir, i sada ...
Promatrao sam hrpicu zemlje na reprodukciji imanja. Zamiljao sam kako kupatilo okruuju gredice s cvjetnjakom, ruama, tu
je i obala lijepoga jezera. Od prizora mi se tijelom doista poela iriti ugodna toplina.
Intuitivno sam shvaao da je Volodja smislio neto to jo ne postoji. Zbog toga sam bio neobino sretan. Kao da su se radovali
i tijelo i dua
PLAMENA PTICA
Probudio sam se u jedanaest sati. Vjerojatno sam tako dugo spavao jer sam se dva dana uzastopce mentalno naprezao. im
sam se probudio, odmah sam htio vidjeti sina i porazgovarati s njim o kupatilu. Htio sam mu rei da to nije obino kupatilo
nego multifunkcionalni objekt. On moe posluiti kao kamin na otvorenome, uz kojega se moe lijepo provesti
vrijeme s prijateljima ili obitelji. U njemu se jo moe i suiti odjea, kao i gljive i tota drugo. Moe se pei kruh i pripremiti
ukusna hrana. Napokon, on moe posluiti i za lijeenje. Moe nam grijati tijelo svojom neobinom toplinom. Razmiljao sam i
poao prema tome mjestu na obali jezera, gdje se nalazila reprodukcija imanja. Iziao sam iz grmova i
ugledao sljedei prizor.
Pokraj reprodukcije imanja leala je iznemogla vuica. ape su joj bile uprljane od gline. Na oko dva metra od vuice, u
nevelikoj je jami medvjedica tupkala na mjestu i gazila glinu. Volodja je stajao na koljenima. Usavravao je dlanovima ono to
je na obali jezera napravio od gline ... Napravio ... Ne, to nije prava rije. To ne moe nazvati kupatilom.
Priao sam blie. Nije me ak bilo strah ni medvjedice, ni vuice.
Objekt to ga je napravio Volodja u sredini je podsjeao na glavu i trup neke neobine ptice. Na dnu je imala neveliki otvor. On
je predstavljao ulaz u unutranju sobu. Od srednjega dijela objekta, nalik na neobinu pticu, granala su se dva krila u okolni
prostor. Pod jednim krilom sjedili su mukarac i ena. Podsjeali su na Anastaziju i mene. U sredini
se igrala mala djevojica. Bio je oblaan dan. Sunce je as jako zasjalo, as se sakrilo iza oblaka. Igra sjene stvarala je dojam
ive ptice to e poletjeti im u nju kroi ovjek ...
LJUDI PRVE ZEMALJSKE CIVILIZACIJE
... Iao sam za Anastazijom, znajui da se ona nee pretvarati pred sinom i da ga nee samo tako pohvaliti. tovie, moe ga i
kritizirati. Ali ja neu kritizirati. vrsto sam odluio da treba pronai nekakve rijei da bih ga ohrabrio i pohvalio za njegov
trud.
Malo sam zaostao za Anastazijom. Iziao sam iz tajge, ugledavi kako ona stoji pokraj cedra i izdaleka paljivo promatra ono
to se dogaalo na obali. Na pjeskovitoj obali jezera u tajgi, okruenoga stoljetnim cedrovim drveem, Volodja je stvarao neki
neshvatljiv ureaj. To je bio obian kvadrat odnosno pravokutnik, okruen zemljanim nasipom. Stijenke su mu bile od gline.
Kutovi stijenki su bili bijele boje. Bili su vii od onih sa strane. S krajnje strane, unutar kvadrata, nalazilo se umjetno jezero.
Pokraj njega je bila jedinstvena ptica. U sreditu kvadrata, u pijesku, sjedila je Nastenjka. To je bilo sve. Shvatio sam da
Anastazija nee pohvaliti Volodju. Jer nema zato. On je pticu napravio ranije, a zemljani
nasip on nije uope smislio. Kuu i objekte okunice on ili nije uspio napraviti, ili nije znao gdje ih smjestiti. Kvadrat je,
dodue, bio malo udnovat. Okrenuo sam se prema Anastaziji i rekao:
- Volodja, zapravo, i nije uspio nita posebno napraviti. Kad je tako, znai da se i nema to kritizirati.
Anastazija mi nije odgovorila. ak mi se nije ni okrenula. Paljivo je promatrala kvadrat, kao da je bila odsutna.
Poao sam u smjeru kvadrata, oko kojega se sin naprezao. No desilo se neto neshvatljivo. Nisam se ni pribliio reprodukciji
imanja kadli sam se zaustavio. Nisam imao snage nastaviti dalje. Izgledalo je da se okolno prostranstvo najednom preobrazilo.
Izvana je bilo isto, ali osjeaji ... Okolni je prostor bio obavijen neizmjerno ugodnim osjeajima.

Kao da su mi bili poznati, ili su doli iz drugoga ivota. Grijali su me iznutra. Bojao sam se pomaknuti da ne nestanu. Samo
sam stajao I gledao prema kutu kvadrata, prema kutu, to je imao oblik bijele kue s prozoriem i vratima.
Doao sam k sebi kad sam uo Anastazijin glas. Prila mi je. Obratila se Volodji. On je stajao na koljenima i poravnavao
rukama neravnine na izvanjskome zidu.
- Sine, mogu li te zamoliti?
Uinilo mi se da je Anastazija uznemirena.
Volodja je ustao. Priao je Anastaziji. Blago joj se naklonio i odgovorio:Mama, sa zadovoljstvom u te posluati.
- Jesi li naao novo odreenje pojma dom?
- Mama, trudio sam se pronai ga. Doao sam do zakljuka da ovjek treba graditi dom i za sebe, i za svoj hektar zemlje. Tada
e oni biti nerazdvojni i predstavljat e jednu cjelinu u svome prostranstvu.
- Volodja, reci neto o svojoj reprodukciji imanja, o tome kakva mu je funkcija. Ispriaj sve u detalje.
- Dobro, mama, ispriat e.
Sin je zapoeo priu. Od njegovih su rijei gotovo oivjele simbolike oznake neobinoga imanja na rodnoj zemlji.
- Mama, evo ulaza Volodja je pokazao na otvor u zidu. On nije sa strane ceste nego ume.
- eli rei da je to ulaz na podruje imanja na rodnoj zemlji pojasnila je Anastazija.
- Cijelo imanje na rodnoj zemlji predstavlja dom odgovorio je Volodja. Stoga sam ga i nazvao ulazom u dom. ovjek treba
obrisati noge pred ulazom ako su prljave. Ako su iste, to treba uiniti mentalno.
Evo ovaj zid Volodja je pokazao na staklenik uz rub imanja na hektaru zemlje. To je ivi zid kue. Njezin glavni dio
predstavlja privremeni objekt. Namjena e mu biti da to bre utjee na stvaranje plodnoga sloja. Tata je htio da to bude bre.
Na zemljini e sloj utjecati crvi. Biljke, koje e unutra rasti imat e potrebnu toplinu i bit e radosne. To je glineni zid, to ga
griju zrake sunca, koje prolaze odozgo kroz staklo odnosno prozirnu membranu, o kojoj je govorio tata. Danju e se glineni zid
puniti toplinom, a nou, kad je hladnije, davat e toplinu svemu to raste unutra.
Unutar toga zida se nalaze sobe. Tu e se uvati razliite stvari i pribor za vrt. Mama, u ovoj prostoriji Volodja je pokazao na
ovalni dio, uz rubove imanja. Zimi se tu moe spavati i jesti.
Dalje se nalazi mjesto za drva. Uz ugao ivoga zida uz umu, nalaze se razliite domae ivotinje: kokoi, labudovi, koza, konj,
je, paunovi i golubovi. Iz njihove nastambe vode dva izlaza, jedan prema umi, drugi prema prostoru kue. Tata kae da on
mora esto odlaziti pa nema tko paziti na ivotinje. On smatra da ovjek ne bi trebao imati ivotinje ako
im ne moe posvetiti dostojnu panju i redovito ih hraniti. Ja ipak mislim da ivotinja ne bi trebala ovisiti o tome da joj ovjek
daje hranu. To poniava ivotinju. ovjek treba stvoriti za ivotinje, koje su ga privukle, udobno mjesto ivljenja, da bi se one
mogle samostalno hraniti, a ovjeku doi onda kad mu bude potrebno. Uokolo istine, naega doma, ima
mnogo ivotinja. Mi ih ne moramo hraniti. Naprotiv, one nam mogu sa zadovoljstvom donositi hranu. Mislim da se takvi uvjeti
mogu stvoriti za ivotinje i na imanju na rodnoj zemlji, osobito ako je ono pokraj ume.
- Mogue zamiljeno je progovorila Anastazija pa nastavila postavljati sinu pitanja: - Volodja, sa strane ceste, u kutovima su
razmjetene dvije male kue s nevelikim prozorima. Za to one slue?
- Mama, projekt sam radio za tatu. Znam da tatu najljepe uspomene na djetinjstvo veu za vrijeme kad je on ivio kao mali
djeak kod svoga djeda i bake, u bijeloj glinenoj kuici, prekrivenoj slamom. Ja sam podigao zidove ove seljake kuice.
Mislim da e biti vrlo lijepo budu li na tatinome imanju i drugi elementi, to ga veu za ugodne uspomene
iz njegova ivota.
Brzo sam se okrenuo prema bijelome zdanju. Promatrao sam ga. Prepoznao sam kuicu iz djetinjstva. Prisjetio sam se
izblijedjele ukrajinske kuice, prekrivene slamom, s prozoriem i vratima i starom klupom u njezinoj blizini. Htio sam pojuriti
k sinu, zagrliti ga. Ponovno su me obuzeli ugodni osjeaji. Nisam se mogao pomaknuti, tek prozboriti rijei:
- Hvala, sine. Sve je veoma slino i prozori, klupa, vrata.
- Tata, vrata tvoje male kue iz djetinjstva se otvaraju. Otvori li ih, odmah si na ulazu u natkriveni, rubni dio svoga imanja. Put
vodi dalje kamo hoe.
Tata, razmjestio sam jo i raznovrsne biljke u prostoru imanja. One predstavljaju razliite znakove.
U stakleniku, tata, moe uzgajati sve to voli jesti u proljee i ljeto. Osim tvoga voljenoga povra i voa, bit e vrlo dobro da
napravi gredice, udaljene jedne od drugih najmanje jedanaest metara, promjera od najmanje devedeset centimetara. Na tim
povrinama posadi mladice raznovrsnih biljaka, naprimjer, ribiza, maline. Sa svake bi strane bilo
dobro posaditi neveliku sadnicu cedra i travu, cvijee, doneseno iz tajge.
Poeljno bi ih bilo donijeti iz sredinjih, a ne iz rubnih dijelova tajge.
- Volodja, to e ljudima biti veoma teko. Meni nee. elio bih da to bude dostupno i mnogima drugima, koji grade imanje na
rodnoj zemlji. Mnogi od njih ne mogu posaditi biljke iz dubine sibirske tajge.
U tajgi nema ceste. Nemogue je koristiti prometala. Ne moe mnogo toga ponijeti sa sobom. Potom te oekuje jo dugotrajno
putovanje. Za sve je to potrebno dosta novca. Tako da bi biljke, dovezene iz Sibira bile znatno skuplje od onih iz rasadnika, to
se prodaju neposredno iz rasadnika ili iz oblinjega uzgajalita. Zna, ima takva uzreica: Skuplja dara nego maslo. Uz to,
objasni zato uzimati biljke iz dubine tajge, kad ih moemo nai u mjesnoj umi ili u oblinjemu rasadniku?

- Tata, ali bit e razliitih biljaka. Sm si rekao da se, naprimjer, znatno razlikuju mlijene gljive, koje ovdje rastu i mogu se
jesti sirove, od istih takvih gljiva u podruju to ga naziva sredinjim pojasom Rusije. Brusnica se takoer razlikuje. Razlikuju
se i plodovi ribiza, maline. Tata, u svojim si knjigama i sm pisao o tome da to spominju i znanstvenici,
naprimjer, akademik Pallas.
- Volodja, reci, je li razlika u okusu jedini razlog, zbog kojega ove gredice s povrtnjacima treba posaditi proizvodima iz dubine
tajge?
- Ne, tata, nije. Biljke iz tajge ne mogu primiti antirazumsku informaciju svijeta, u kojemu mora ivjeti. Biljke, posaene uz
rub zemljita, nee propustiti takvu informaciju na imanje. Mjesne biljke, koje dijeli po pojasevima, u velikoj su se mjeri
nauile na takvu informaciju i proputaju je. Najvie je proputaju biljke, koje ne daju sjeme.
- uo sam za njih. Nazivaju se genetski modificiranima.
- Tata, vano je da su uz rub tvoga imanja biljke, koje nee proputati za tebe nepotrebnu, agresivnu informaciju u trenutku kad
te ono prenese na drugo mjesto.
Nisam odmah shvatio to je sin rekao. Upitao sam ga:
- Na kakvo to drugo mjesto? Na koji te nain imanje moe nekamo prenijeti?
Volodja nije uspio odgovoriti. Teko prikrivajui nemir, progovorila je Anastazija:
- Sine, vrlo si dobro zamislio. Veoma je vano zadrati pozitivne osjeaje na imanju. Kao i to da brisanjem nogu ne unosi na
njega negativnosti.