1

HRVATSKA U PRVOJ JUGOSLAVIJI

Rapallski ugovor
Talijanski ekspanzionizam koji su pokazivali na kraju rata i poeli zaposjedati i vie
od linije koja im je dodijeljena tajnim Londonskim sporazumom, ubrzao je i stvaranje
jugoslavenske drave, jer su mnogi u Hrvatskoj bili skloni poputanju Srbiji, mislei da je to
jedini nain obrane hrvatske obale od Talijana. Bez obzira na sva dogaanja, granice izmeu
Italije i Kraljevstva SHS tek je trebalo utvrditi na Parikoj mirovnoj konferenciji. Delegaciju
Kraljevstva SHS predvodio je Nikola Pai, ali glavni je pregovara bio Ante Trumbi.
Tajni Londonski sporazum na Konferenciji nije imao legalno znaenje, ali je utjecao
na ponaanje zemalja koje su bile potpisnice tog tajnog ugovora. Francuzi i Britanci ak su
obavijestili Trumbia da su njima ruke vezane Londonskim ugovorom, te da mu ne mogu
pomoi ve se on mora nekako sporazumjeti s Talijanima. Jedan od rijetkih politiara koji je
otvoreno branio granice K.SHS od Talijana bio je Woodrow Wilson, pogotovo kad su Talijani
povrh svega zatraili jo i Rijeku. Diplomati su ponudili Talijanima prijedlog da Rijeka
postane nezavisna drava pod nadzorom Lige naroda, ali Talijani i to odbijaju.
U rujnu 1919.g. poinje talijanska politika svrenog ina, kada u Rijeku upada
talijanski nacionalist i pjesnik Gabriele D'Annunzio, sa svojim crnokouljaima arditima,
i osvaja Rijeku, a Talijani tvrde da nemaju nita s tim. Iako Wilson taj in nije priznavao, nije
mogao puno pomoi, jer je njegov utjecaj sve slabiji, naime, morao se vratiti u SAD gdje je
izgubio na izborima, a SAD se ponovno okree politici izolacionizma. Kako je Mirovna
konferencija u Parizu zavrila, Talijanima i Kraljevstvu SHS preostali su direktni pregovori,
koje su pourivali Francuzi i Britanci, jer su se htjeli rijeiti hipoteke Londonskog ugovora, ali
i regent Aleksandar koji nije elio ulaziti u pretjerane sukobe s Talijanima.
Dogovor izmeu Kraljevstva SHS i Italije definiran je 12/13. studenog 1920.g. u
talijanskom gradiu Rapallu, a tim ugovorom poznatim kao Rapallski ugovor, Italija je
dobila Istru, Cres, Loinj, Lastovo, Palagruu, Suac, te grad Zadar, a za Rijeku je
dogovoreno da bude slobodna drava. Vrlo skoro, 1924.g. Rimskim ugovorima izmeu
Mussolinija i Paia, Rijeka je preputena Italiji.

Vidovdanski ustav, od 28.VI 1921.g

Pobjednike sile Antante eljele su i K.SHS ukljuiti u "cordon sanitaire" protiv
boljevike Rusije, pa zato trae to bre konsolidiranje drave, a za to je najvanije
donoenje ustava. Prije ustava, drava je dobila Privremeni narodni parlament, koji je bio
dekretirano tijelo od strane regenta Aleksandra, a ne izabran na izborima. Provodila se
centralizacija uprave, a za sve nedoumice konzultiralo se srbijanski ustav. Takav Privremeni
narodni parlament donio je i izborni zakon za Ustavotvornu skuptinu.
Izbori su odrani u studenom 1920.g., a uz velike izborne makinacije, najvei broj
mandata osvojile su:
Pribievieva Demokratska stranka 92;
Paieva Radikalna stranka 91;
Komunistika partija Jugoslavije 58;
HPSS 50 (230.000 glasaa);
Slovenska ljudska stranka (SLS) Antona Koroeca 27;
Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) Mehmeda Spahe) 24;itd.
Rezultat je pokazao veliki jaz izmeu federalistike i centralistike opcije.
Ustavotvorna skuptina od poetka je radila u krnjem sastavu, jer su odbile u nju ui i
prihvatiti monarhiju stranke HRSS (Hrvatska republikanska seljaka stranka, koja je
promjenom imena odmah nakon izbora, dala do znanja da se zalae za republikansku ideju i
ne prihvaa monarhiju) i HSP. Uskoro je Zakonom o zatiti drave, tzv. Obznanom, u

2
prosincu 1920.g. zabranjena KPJ, a s vremenom su skuptinu napustile i SLS, Hrvatska
puka stranka i Hrvatska zajednica.
Prvi zadatak Ustavotvorne skuptine bio je izglasati nacrt ustava, a usprkos tome to
je bilo 9 prijedloga, u raspravu je prihvaen samo vladin prijedlog, koju tvore Demokratska
stranka i Radikali, a koji je bio izrazito centralistiki. HRSS je predloila svoj prijedlog ustava
javnosti, koji je bio snano konfederativno orijentiran i po kojem bi jugoslavenska drava bila
savez suverenih drava.
Vlada je uspjela postii da se Ustav moe izglasati nadpolovinom veinom, a ne 2/3
veinom kako je dogovoreno jo Krfskom deklaracijom. Usprkos apstiniranju mnogih
stranaka od rada u skuptini, vlada je jedva (kupovinom glasova) skupila nadpolovinu
veinu, to joj je osiguralo izglasavanje ustava. Ustav je izglasan 28. lipnja 1921.g., na
pravoslavni dan Sv. Vida, pa je nazvan Vidovdanski ustav, po kojem je Kraljevina SHS
ustavna, parlamentarna monarhija, a drava je ureena strogo centralistiki.
Da se taj centralizam provede u praksi, u lipnju 1922.g. kralj Aleksandar je donio
Uredbu o podijeli zemlje na oblasti. Ukidaju se povijesne jedinice, a cijeli teritorij
Kraljevine SHS podijeljen je na 33 oblasti (teritorij Hrvatske na 6 oblasti).

Stjepan Radi i borba protiv centralizma

Od nastanka jugoslavenske drave najvei je unutranjopolitiki problem bio
meusobni odnos naroda od kojih se
sastojala. Vidovdanskim ustavom
uspostavljen je vrsti centralistiki
ustroj drave, s prevagom izvrne
vlasti nad zakonodavnom i s velikim
ovlastima kralja, to je dodatno
pojaalo politike napetosti. Borba
protiv centralizma, za reviziju
Vidovdanskog ustava i za autonomije
pojedinih naroda postali su kljuni
politiki zadaci protucentralistikih
grupacija.
Najjaa
protucentralistika
stranka bila je HRSS, a protiv
centralizacije bile su i Slovenska
ljudska stranka (SLS) Antona
Koroeca, JMO Mehmeda Spahe, pa
i neke crnogorske politike stranke
(federalisti). Unitavanju naela
parlamentarizma znatno je doprinosio
i kralj Aleksandar, ije su ovlasti za
razliku od mnogih parlamentarnih
monarhija, bile prevelike pa se zato
razdoblje trajanja Vidovdanskog
ustava naziva razdobljem lanog
parlamentarizma.
Nakon
donoenja
Vidovdanskog ustava Stjepan Radi
se okrenuo organizaciji HRSS-a na
prostore izvan Banske Hrvatske
BiH,
Dalmacija,
Baka,
a

3
istovremeno je pokuavao okupiti sve politike snage u Hrvatskoj u borbi protiv centralizma.
Takva inicijativa uskoro je urodila plodom, tj. formiran je Hrvatski blok (HRSS, HSP,
Hrvatska zajednica HZ), na ijem je elu bio Stjepan Radi. Ve poetkom 1922.g. Hrvatski
blok je objavio memorandum "javnom mnijenju civiliziranog svijeta" u kojem se prikazuje
poloaj Hrvatske u jugoslavenskoj dravi, a istovremeno Hrvatski blok trai priznanje
hrvatske drave unutar zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca. Snana politika angairanost
Stjepana Radia dovela je do velikog uspjeha HRSS-a na izborima 1923.g., kada su osvojili
gotovo dvostruko vie glasova nego na izborima 1920.g. 470.000 glasova i 70 mandata u
Skuptini, pa u politikom ivotu drave postaju jo znaajniji initelj.
Nakon
izbora 1923.g. na
kojima su ojaale
oporbene snage,
dolo
je
do
konkretnog
okupljanja
anticentralistikih
stranaka. Formiran
je Federalistiki
blok (HRSS, SLS
i JMO) s ciljem
zajednike borbe
protiv centralizma
i
za
reviziju
Vidovdanskog
ustava. Stvaranje
Federalistikog
bloka izazvalo je u
Beogradu prilino
nepovoljan dojam,
a sam Nikola

Pai shvatio je da
e se nai u nezgodnoj situaciji ako HRSS prekine skuptinsku apstinenciju i sa svojih 70
zastupnika doe u Parlament, jer Radikalna stranka tada, iako je osvojila 108 mandata, ne bi
imala apsolutnu veinu za formiranje vlade. Pai je izrazio spremnost na dogovore s
Radiem.
U travnju 1923.g. dolo je do susreta delegacija Radikalne stranke i HRSS-a u
Zagrebu, kada je potpisan dogovor poznat pod nazivom Markov protokol Radikali su se
obvezali da nee provesti najavljenu podjelu drave na oblasti prema Vidovdanskom ustavu, a
HRSS e nastaviti skuptinsku apstinenciju. Radi je tim potezom elio prije svega sprijeiti
"parcelaciju" Hrvatske, ali kako je i sam rekao i dalje nastavlja borbu protiv centralizma i
Vidovdanskog ustava.
U ljeto 1923.g. Stjepan Radi otputovao je u inozemstvo, a najvie je boravio u
Londonu, gdje je pokuavao informirati Zapad o stanju u Kraljevini SHS i traiti pomo za
rjeenje hrvatskog pitanja. U meuvremenu je Pai poeo kriti dogovore iz Markova
protokola i zapoeo uspostavljanje oblasti. Radi je tada poruio zastupnicima HRSS-a da se

4
prijave za rad u Skuptini, a vlada Nikole Paia nemono je gledala kako se topi njihova
veina u Skuptini, pa je Pai tada dao ostavku na premijerski poloaj, ali mu je pomogao
Pribievi, koji je odvojio dio ljudi iz Demokratske stranke i utemeljio Samostalnu
demokratsku stranku (SDS), koja je podrala Paia, te time nastaje tzv. P-P vlada (PaiPribievi vlada).
Kralj i vlada iskoristili su pristupanje HRSS-a Seljakoj internacionali i krajem
1924.g. donijeli odluku o primjeni Obznane ili Zakona o zatiti drave na HRSS.
Zabranjuje se svaki rad stranke (zborovi, izdavanje novina, skuptine), a uskoro je dolo
do hapenja stranakih voa pa i samog Stjepana Radia. Odlueno je da stranka usprkos
zabrani moe izai na
izbore,
jer
se
oekivalo da u takvim
okolnostima, pogotovo
kada je Stjepan Radi
u zatvoru, HRSS nema
anse za vei izborni
uspjeh. Ali, dogodilo
se
neto
potpuno
neoekivano,
na
izborima
1925.g.
HRSS
je
dobio
530.000 glasova ili 67
mandata.
U
novonastalim
uvjetima kralj i vlada
bili su spremni na
dogovore s Radiem, a
i sam Radi bio je spreman na
sporazum s vladom jer je svjestan da
iz zatvora ne moe puno pridonijeti
rjeavanju hrvatskog pitanja. Njegovu odluku, tj. da Stjepan
Radi i HRSS priznaju Vidovdanski ustav i dinastiju
Karaorevia objavio je Pavle Radi u Skuptini u Beogradu.
Zbog takvih politikih promjena mijenja se i ime stranke u HSS
(Hrvatska seljaka stranka), jer priznanjem monarhije mora se
brisati republikanski pridjev iz imena . Formirana je nova vlada,
tzv. RR vlada (Radiradikali vlada) u kojoj HSS dobiva etiri
ministarska mjesta, a Stjepan Radi postaje ministar prosvjete.

Seljako demokratska
atentat na Radia

koalicija

Vrlo brzo je Radi postao svjestan da je

sporazum za radikale bio samo nain da primire
hrvatsku oporbu, ali da oni i dalje nastavljaju s
centralistikom politikom, to dovodi do raskida
saveza HSS-a i Radikala, a Radi se vraa u oporbu.
Do promjena u razmiljanjima dolazi i kod
Pribievia, koji je shvatio da centralistika politika,
koju je i on favorizirao i provodio, nije ostvarila
njegovu viziju jugoslavenskog unitarizma, ve je samo omoguila uvrivanje velikosrpske

5
politike, koja ugroava sve nesrpske narode, ali i tzv. "preanske Srbe" (Srbe izvan Srbije),
a time i njegove Srbe u Hrvatskoj.
Takve okolnosti dovele su do povezivanja njihovih stranaka, HSS-a i SDS-a u politiki
savez nazvan Seljako-demokratska koalicija SDK, u studenome 1927.g. Radi i
Pribievi su od poetka djelovanja vrlo estoko napadali djelovanje vlade. Istupali su preko
novina, na javnim nastupima, ali i za skuptinskom govornicom, pa su ih esto iskljuivali sa
zasjedanja skuptine. Napadi na Radia
posebno su pojaani kada je iznio plan o
podjeli drave na 4 oblasti, s
konfederativnim ureenjem. Sve su se
ee pojavljivale i prijetnje ubojstvom,
ak i u vladinom listu "Jedinstvo",
neposredno prije ubojstva Stjepana Radia.
Na dan 20. lipnja 1928.g., lan Radikalne
stranke i teroristike grupacije Bela ruka
Punia Rai, u Skuptini u Beogradu je
pucao na hrvatske zastupnike. Ubio je
Pavla Radia i uru Basarieka, a teko
su ranjeni Stjepan Radi, Ivan Pernar i
Ivan Grana. Stjepan Radi je umro 8.
kolovoza 1928.g., a njegov pogreb okupio
je desetke tisua ljudi iz cijele Hrvatske.
Za novog predsjednika HSS-a izabran je
dr. Vladko Maek, koji time postaje i
jedan od dvojice predsjednika SDK.

Diktatura kralja Aleksandra

U Kraljevini SHS uslijedila je prilina politika kriza, u kojoj je SDK odbijala daljnji
rad u Skuptini, a Hrvati trae da budu gospodari na svom teritoriju, te da dobiju svoj Sabor i
vladu. Na dvoru se ak pomiljalo na dozvolu za izdvajanje amputirane Hrvatske (po liniji
Virovitica Karlobag, a sve istono od te linije ostalo bi Srbiji) na to SDK nije pristajala.
Kralj Aleksandar je u takvim okolnostima 6. sijenja 1929.g. proglasio diktaturu tzv.
estojanuarsku diktaturu, kojom ukida Vidovdanski ustav i rasputa Skuptinu. Maek je
tada naivno izjavio: "kak' vidite lajbek je raskopan", mislei pritom da e se stvari u dravi
sada posloiti kako treba, tj. da e se "lajbek zakopati kak' treba."
Da se nee tako dogoditi pokazali su slijedei kraljevi potezi. Za predsjednika vlade
postavio je generala Petra ivkovia (poznat kao Pera Kapija, jer je 1903. uvao strau na
kapiji kada je ubijen kraljevski par Obrenovia), koji je ujedno bio i ministar unutarnjih
poslova, pa je imao svog ovjeka na elu vlade, vojske i policije. U vrijeme diktature
zabranjen je rad svih politikih stranaka i organizacija.
Poetkom listopada 1929.g. kralj je donio Zakon o nazivu i podjeli drave, a po tom
zakonu drava je dobila naziv Kraljevina Jugoslavija i bila je podijeljena na 9 banovina
umjesto 33 oblasti: 1. Dravska; 2. Savska; 3. Vrbaska; 4. Primorska; 5. Drinska; 6. Zetska; 7.
Vardarska; 8. Moravska i 9. Dunavska. Granice meu banovinama povuene su tako da je u
njih 6 srpska veina, koje naznauju konture Velike Srbije. Hrvatske su zemlje podijeljene na
dvije banovine Savsku i Primorsku. (vidi kartu na str. 10)

Nastanak ustakog pokreta

Hrvatska emigracija formirana nakon 1929. vue svoj korijen ponajvie iz Hrvatske
stranke prava, tj. "frankovaca", a taj dio hrvatske opozicije smatrao je da se hrvatsko pitanje

6
moe rijeiti samo izlaskom iz Jugoslavije. Vodei ovjek HSP, Ante Paveli u raznim je
prilikama otvoreno istupao s programom stvaranja samostalne Hrvatske, a veliku je panju
polagao u organiziranje pravake omladine, posebno nakon atentata u Narodnoj skuptini.
Pokrenut je u Zagrebu list Hrvatski domobran s jasnim programom stvaranja samostalne
Hrvatske, a istovremeno je osnovana i istoimena ilegalna omladinska organizacija za borbene
aktivnosti, koja e biti glavni stoer okupljanja domovinske ustake skupine.
Poetkom diktature kralja Aleksandra, 1929. Ante Paveli je postao nepoeljna osoba
za reim, pa bjei u Austriju gdje je uspostavio vezu s grupom hrvatskih emigranata, bivih
oficira austrougarske vojske (npr. general Sarkoti) koji se nisu vraali u Hrvatsku jer nisu
prihvaali stvaranje Jugoslavije. U travnju 1929. Paveli odlazi u Sofiju gdje se sastaje s
voom makedonske emigracije Vanom Mihailovom, i s njim dogovara suradnju s ciljem
izdvajanja Hrvatske i Makedonije iz Jugoslavije, a usput je Paveli odrao jedan
antijugoslavenski govor, to nije prolo nezapaeno u Beogradu, pa ga je jugoslavenski reim
osudio na smrt u odsutnosti.
Be nije elio komplicirati
odnose s Jugoslavijom, pa je
otkazano gostoprimstvo Paveliu u
Austriji, nakon ega on prelazi u
Italiju, koja postaje baza okupljanja
hrvatske
emigracije.
U
Mussolinijevim planovima irenje
prema Balkanu imalo je veliki
znaaj, a posebno prilika za
dobivanje Dalmacije, pa je jasno
zato je zainteresiran za Pavelievu
ideju ruenja Jugoslavije, te prua
materijalnu i politiku pomo
hrvatskoj emigraciji i Paveliu.
U Italiji se okupilo oko 500
pripadnika hrvatske emigracije, a
glavni suradnici Paveliu bili su
Gustav Perec, dr. Branimir Jeli, dr.
Mladen Lorkovi i dr. Mile Budak.
Godine 1930. Paveli je inicirao
organizaciju
emigranata
pod
nazivom: Ustaa hrvatski
oslobodilaki
pokret.
Prvi
programski
dokument
ustake
emigracije nastao je neto kasnije, 1932., Ustav Ustae hrvatske revolucionarne
organizacije, gdje se navodi da organizacija ima zadau oruanim ustankom osloboditi
Hrvatsku i postii njenu samostalnost na cijelom narodnom i povijesnom podruju, a kao
granica budue hrvatske drave na istoku istie se Drina, kao granica dvaju svjetova, istonog
i zapadnog. Prema Ustavu ustae su organizirani kao vojna formacija, a najvii organ bio je
Glavni ustaki stan kojemu je na elu poglavnik (Ante Paveli). Ubrzo je izdan novi
dokument, 1933. pod nazivom Naela hrvatskog ustakog pokreta, koji potvruje stavove
iz Ustava, ali se cijela stvar postavlja na iru osnovu, pa vie nije ustaka organizacija nego
ustaki pokret.
Pripadnici ustakog pokreta bili su smjeteni u posebnim logorima u Italiji (Brescia,
Bovigno, Lipari), u Maarskoj (ustaki centar Janko Puszta), a ustakih punktova bilo je i u
Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj, Amerikama Pripadnici pokreta izvodili su sve mogue

7
diverzije na podruju Jugoslavije, posebno na eljeznici. Najpoznatija akcija izvedena je
1932., tzv. Velebitski ili Liki ustanak, kada se skupina ustaa iz Italije prebacila u Liku i
izvela napad na andarmeriju u Bruanima.

Oktroirani ustav
Pogoranje unutarnjeg stanja u dravi i sve nepovoljniji meunarodni poloaj, jer su
Velika Britanija i Francuska kritizirale diktatorski reim, prisililo je kralja Aleksandra da
pokua prikriti diktatorski oblik vladavine. U rujnu 1931.g. kralj je objavio novi ustav
Kraljevine Jugoslavije, poznatiji kao Oktroirani ustav, jer ga nije donio parlament, nego ga
je dao (oktroirao) vladar. Stvorene su neke nove institucije vlasti, tj. uspostavljen je dvodomni
parlament Senat i Narodna skuptina, ali drava je i dalje totalitarno ureena, jer zakoni
koji se donose u Senatu i Skuptini postaju valjani tek kada ih potpie kralj, tako je otvorenu
diktaturu zamijenila prikrivena diktatura.
Provedena je i prava komedija od izbora za Narodnu skuptinu u studenom 1931., na
kojem se provodilo javno glasanje. Kandidatske liste mogle su se postaviti samo za cijelu
dravu, pa su na taj nain onemoguene liste regionalnih stranaka (a takve su bile sve), a
takvu je listu mogla postaviti samo vlada s Petrom ivkoviem kao nositeljem. Zastupnici s te
liste u novoizabranoj Skuptini formirali su stranku koja je u svoj naziv uvrstila dijelove
naziva nekadanjih najjaih stranaka Jugoslavenska radikalno seljaka demokracija, a
koja e kasnije postati poznata kao Jugoslavenska nacionalna stranka (JENESA)
Najotvoreniji
odgovor
kraljevoj apsolutistikoj vlasti i
centralizmu stigao je od
hrvatskih
politiara
i
intelektualaca, koje su okupili
Vladko Maek i SDK u
studenom 1932.g. Okupljeni
politiari naznaili su opasnost
od velikosrpske hegemonije i
trae novo ureenje drave na
naelima koja iskljuuju svaku
prevlast. Ovakva i slina
razmiljanja skupljena su i
potpisana u rezoluciji koja je
poznata
pod
nazivom
Zagrebake punktacije. Odjek
Zagrebakih
punktacija
pokrenuo je i ostale politike
stranke da se ukljue u borbu
protiv diktature i oktroiranog
ustava. Zbog toga je Vladko
Maek osuen na tri godine
zatvora, ali hrvatsko pitanje i dalje je ostalo nerijeeno.

Atentat na kralja Aleksandra, 1934.

Iako se u vanjskoj politici oslanjao na zapadne demokracije, prije svih na Francusku,
kralj Aleksandar poeo je s najavama dobrih odnosa s Hitlerovom Njemakom to izaziva
dotadanjeg zatitnika, Francusku, ija diplomacija dogovara slubeni posjet kralja
Aleksandra Francuskoj.

8
Kada je 1928.g. izvren atentat na Radia i druge zastupnike, ustae su za taj
nasilniki in okrivili osobno kralja Aleksandra, a njihov zavjet je bio da e kralj-diktator
platiti za svoje zloine. Ustae su pokuali prvi atentat na kralja Aleksandra, 1933. prilikom
njegovog boravka u Zagrebu, koji je zavrio neuspjehom, ali u slijedeem pokuaju bili su
uspjeniji. Naime, Ante Paveli je doznao za posjet kralja Aleksandra Francuskoj, a
organizaciju atentata prepustio je Eugenu Didi Kvaterniku, ije su se skupine pripremale u
Maarskoj na imanju Janko Puszta i sa krivotvorenim putovnicama stigli u Francusku.
Atentat je izvren 9. listopada 1934. u Marseillesu, ubrzo nakon kraljeva iskrcavanja
sa razaraa "Dubrovnik". Izvrenje atentata pripalo je Veliku Kerinu, koji je bio Makedonac,
lan VMRO (Vnutrenja Makedonska Revolucionarna Organizacija), uz kralja pogoen je i
francuski ministar Louis Barthou.
Atentator Veliko Kerin ubijen je na licu mjesta, a ostali sudionici uhvaeni su na
vicarskoj granici i osueni na doivotnu robiju, dok je Dido Kvaternik uspio pobjei, ali je
skupa sa Antom Paveliem kao idejni zaetnik u odsutnosti osuen na smrt. Pod pritiskom
meunarodne javnosti Italija je formalno raspustila ustake logore, ali ih je u stvari samo
prebacila na Lipare, a Ante Paveli je bio u nekoj vrsti ogranienja kretanja po Italiji.

Namjesnitvo
Kada je vijest o atentatu stigla u Beograd, otvorena je politika oporuka kralja
Aleksandra, kojom odreuje svoje nasljednike. Novi kralj Petar II. imao je samo 11 god., pa
je kralj odredio da do njegove punoljetnosti
dravu u ime kralja vodi trolano namjesnitvo:
knez Pavle (kraljev brati), Radenko Stankovi
(senator i dvorski lijenik ) i Ivo Perovi (ban
Savske banovine). Glavna osoba postao je knez
Pavle.
Knez Pavle krenuo je u pravcu
ublaavanja krutih propisa iz diktatorskih
vremena, pa su izvrene promjene u izbornom
zakonu, ime je na izborima u svibnju 1935.
omogueno
i
sudjelovanje
opozicije.
Opozicijske stranke izlaze na izbore pod
nazivom
Udruena
opozicija
(SDK,
Demokratska stranka, Savez zemljoradnika i
JMO) na elu s Vladkom Maekom. Nositelj
vladine liste bio je predsjednik vlade Bogoljub
Jefti (koji je izmislio kraljeve predsmrtne
rijei: uvajte mi Jugoslaviju!).
Vladina lista dobila je oko 60% glasova, a Udruena opozicija malo manje od 40%, ali
je udnim pravilima oko podjele mandata, vladi pripalo 303, a Udruenoj opoziciji samo 67
zastupnikih mandata, pa je tako ona ispala moralni pobjednik to je bio znak knezu Pavlu za
daljnjom demokratizacijom u dravi.
Mandat za sastav nove vlade nakon izbora dobio je Milan Stojadinovi, a u nju su
uli i stalni kompromiseri Anton Koroec i Mehmed Spaho, sa svojim strankama. Tada je
umjesto JNS, u skuptini formirana Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ ili Jereza), iji
je program i dalje unitaristiko-centralistiki. U svom nastupu na prvoj skuptinskoj sjednici
nakon svibanjskih izbora Milan Stojadinovi spomenuo je i rjeavanje "hrvatskog pitanja",
pa je to prvo priznanje postojanja "hrvatskog pitanja" od stvaranja Jugoslavije.

Reimska nasilja u Hrvatskoj

9
Od 1935. osjea se vie slobode za politiki rad, npr. doputa se isticanje hrvatske
zastave, izlazak stranakih novina HSS-aitd., ali jo uvijek traje andarski pritisak po cijeloj
Hrvatskoj, posebno u selima. Radikali osnivaju po Hrvatskoj etnike organizacije, koje
primjenjuju faistike metode obrauna (batinanje prije svega), na to policija nije reagirala.
U mnotvu nasilja nad hrvatskim graanima izdvajaju se tri najtraginija dogaaja:
Sibinjske rtve, veljaa 1935. u selu Sibinju pokraj Broda, nakon mise andari su ubili 8
seljaka, a mnotvo njih odveli u zatvor. Seljaci su bili okupljeni zbog izbornih priprema.
rtve iz Vrba i Ruica, veljaa 1935 takoer sela blizu Broda, gdje su seljaci protestirali
protiv dogaanja u Sibinju dan prije. Ubijeno je 5 seljaka
Senjske rtve, svibanj 1937. senjski
su andari pucali u mladie i djevojke
iz Gospia, koji su u Senj doli na
koncert Hrvatskog pjevakog zbora
Trebevi iz Sarajeva. Ubijeno je
sedmero mladih ljudi, a jedina im je
greka to su nosili hrvatsku zastavu.
Radi zatite HSS je ustrojio svoje
lanove u Hrvatsku graansku i
seljaku zatitu (1935), koja je bila
naoruana batinama, a od stvaranja
Banovine Hrvatske i pravim orujem.

Banovina Hrvatska
Stojadinovi, iako prvi priznaje postojanje "hrvatskog pitanja" nije bio nimalo
zainteresiran za njegovo rjeavanje. Mnogi srpski politiari i stranke postali su svjesni da je
rjeenje "hrvatskog pitanja" ujedno i preduvjet rasplitanja dravne krize. U Srbiji se uoavao
porast nezadovoljstva Stojadinovievim diktatorskim ponaanjem i nedemokratskim
metodama, pa mu je srpska opozicija osporavala pravo predstavljanja srpskog naroda, dok je
u isto vrijeme jaao jedinstveni hrvatski nacionalni pokret oko Maeka.
Takvo stanje navelo je kneza Pavla da potakne raspisivanje prijevremenih izbora, koji
su odrani u prosincu 1938. Bile su postavljene tri kandidatske liste: 1) JRZ s nositeljem
Stojadinoviem; 2) opozicijska lista s nositeljem Maekom; 3) lista Zbor s nositeljem
Ljotiem (etnika organizacija). Listu opozicije sainjavali su SDK, srbijanska udruena
opozicija i dio bive JNS sa Petrom ivkoviem.
Prebrojavanje glasova pokazalo je pad broja glasova za vladu sa 60 na 54%, a
istovremeno porast podrke opoziciji sa 38 na 44%, ali kako je i dalje na snazi bio udan
model podjele mandata, opet je vlada u novoj skuptini dobila 307 mjesta, a opozicija samo
67. Knez Pavle je shvatio da mora maknuti Stojadinovia, ne samo zbog loih izbornih
rezultata, ve i zbog znakova pretjeranog isticanja svoje linosti. Knez se pribojavao da
Stojadinovi namjerava zauzeti mjesto kakvo imaju Hitler u Njemakoj ili Mussolini u Italiji,
a posebno mu je zamjerao neuinkovitost u rjeavanju "hrvatskog pitanja". Uz pomo stalnih
kompromisera Koroeca i Spahe, knez Pavle uspio je dobiti ostavku Milana Stojadinovia, a
mandat za sastav nove vlade povjerio je Dragii Cvetkoviu (jedan od glavnih pomagaa u
ruenju Stojadinovia).
Vladi Dragie Cvetkovia glavni je zadatak po naputku kneza Pavla bio sporazum s
Maekom i HSS. Obje su strane bile zainteresirane za to bri dogovor jer meunarodna
situacija nije bila nimalo ruiasta. Naime, krize oko njemakog pripojenja Austrije i ulaska

10
njezine vojske u dio
ehoslovake,
zatim
talijanski
ulazak
u
Albaniju
glavni
su
dogaaji prve polovine
1939. g., i sve je to
nagovjetavalo
skori
poetak rata, koji drava
ne bi smjela doekati
potpuno nesreena.

Prvi susret Cvetkovia i Maeka

odran je u Zagrebu u travnju 1939., i
tada je prihvaen Maekov zahtjev da
se prvo utvrdi teritorijalni opseg
Hrvatske, a zatim njezin posebni
poloaj i ovlasti. Pregovori su potom
nastavljeni uz este prekide, a zavreni
su
potpisivanjem
sporazuma
Cvetkovi Maek 26. kolovoza
1939., a istog je dana knez Pavle
potpisao i Uredbu o Banovini Hrvatskoj u kojoj je sve pravno razraeno, tj. utvren je
teritorij, nadlenosti i organizacija Banovine Hrvatske.
Teritorij Banovine Hrvatske nastao je spajanjem Savske i Primorske banovine, a
njima su pridrueni kotarevi u kojima su Hrvati imali vie od polovine stanovnitva, to su bili
Dubrovnik, Travnik, Fojnica, Brko, Gradaac, Derventa, id i Ilok.
U nadlenosti banovinske vlast bili su unutarnji
poslovi, poljoprivreda, trgovina, obrti, industrija,
narodno zdravlje, prosvjeta itd. Sredinja vlada vodi
vanjske poslove, obranu, promet, potu i zajednike financije. Na elu vlasti je ban kojega
imenuje vladar, a prvi ban postao je dr. Ivan ubai. Zakonodavnu vlast u Banovini
Hrvatskoj imao je Hrvatski sabor.