UNIVERZITET U TRAVNIKU

Pravni Fakultet univerziteta u Travniku

Ope pravo
-Demokratski legitimitet Evropske unije-

1. ALTERNATIVNE, FAKULTATIVNE I NOVANE OBLIGACIJE

Alternativne obligacije su takve obligacije kod kojih dunik duguje jedan od

dva ili vie predmeta obaveze, ali ta obavezaprestaje kada on ispuni jednu
od predvienih obaveza. Predmet obaveze je izvrenje jedne ili vie
dugovnih radnji, odnosno prodaja jedne ili vie dugovnih stvari. Za
postojanje alternativne obligacije nije bitno jesu li obaveze individualne ili
generike. Mnogo je vanije da postoji mogunost izbora jedne od vie
predvienih radnji. To znai da kod alternativne obligacije postoji
mogunost izbora ispunjenja obaveze. Ovdje je najvie bitno ko ima pravo
izbora. Pravo izbora najee se regulie sporazumom stranaka i tada to
pravo pripada onoj stranci koja je ugovorom odreena. U koliko samte
strane nisu nita odredile pravo izbora pripada duniku. Kada dunik ne
izvri izbor obaveze u odreenom roku pravo izbora ne prelazi na
povjerioca. Povjerilac moe podnijeti samo tubu kojom moe zahtijevati
ispunjnje obaveze. Kada pravo izbora pripada povjeriocu, a on u
odreenom roku ne izvri izbor, pravo izbora prelazi na dunika. Izbor
jedne od vie alternativnih obligacija, vri se jednostranom izjavom volje
drugoj strani. Jedanput izvren izbor ne moe se vie jednostrano mijenjati
osim ako je doneen u zabludi. Pravna posljedica jedne obaveze sastoji se
u tome da se smatra kako je obaveza o dpoetka imala za predmet
izabranu obavezu, a ne alternativu. Kod alternativnih obligacija izbor moe
biti povjeren i treem licu, to niej esta situacija. Moe se dogoditi da kod
alternativne obligacije nastane naknadna nemogunost ispunjenja
obaveze. Znaajno je da li je za nemogunost ispunjenja odgovoran dunik
ili povjerilac, odnosno je li nemogunost nastupila usljed nekog dogaaja
za koji nije odgovorna ni jedna strana. Ako obligacija ima vie od dva
predmeta obaveze, tada se mogunost izbora smanjuje i svodi na
preostale predmete. Situacija je drugaija kada se pojavi naknadna
nemogunost izvrenja alternativne obaveze, uslijed dogaaja za koji nije
odgovorna ni jedna strana. Posljedice su slijedee:

Ako je za nemogunost kriv dunik, a pravo izbora pripada njemu,

tada se obaveza ispunjenja koncentrie na preostali predmet.
Ako je dunikovom krivicom dolo do nemogunosti ispunjenja jedne
od dugovnih obaveza, a pravo izbora pripada povjeriocu, onda
povjerilac moe po svom izboru traiti prostali predmet ili naknadu
tete za predmet koji nije mogue potraivati.
Ako je koja od obaveza postala nemogua krivicom povjerioca, a
njemu pripada pravo izbora, tada on moe traiti ispunjnje neke od
preostalih obaveza, a za onu obavezu koja je postala nemogua
njegovom krivicom, obavezan je duniku nadoknaditi tetu.
Ako je jedan od predmeta postao nemogu povjerioevom krivicom,
a pravo izbora pripada duniku, tada dunik moe izabrati tu
obavezu i obligacija prestaje, ili moe odluiti da ispuni neku od
preostalih obaveza.

Ako bi se desilo da svi predmeti kod alternativen obligacije postanu

nemogui za ispunjenje, tada bi se primjenjivala opa pravila o dejstvu
naknadne nemogunosti.

FAKULTATIVNE OBLIGACIJE
Fakultativne obligacije su takve obligacije kada se duguje jedan predmet,
ali obligacija moe prestati i kada povjerilac primi, odnosno kada mu
dunik preda drugi odreeni predmet. Znai, kod fakultativnih obligacija
postoji mogunost da se umjesto dugovane radnje izvri neka druga
radnja. Iz ovog bi se moglo zakljuiti da i kod ovih obligacija postoji
mogunost izbora predmeta izvrenja, ali su pravne posljedice drugaije
nego kod alternativne obligacije. To prije svega zavisi od toga ko ima
ovlatenje traiti predaju drugog predmeta umjesto onog dugovanog
predmeta. Ovlatenje moe biti na strani dunika ili povjerioca.
1. Fakultativno ovlatenje na strani dunika
U ovom sluaju dunik duguje jedan predmet ali se svoje obaveze moe
osloboditi tako to e povjeriocu predati neki drugi predmet. Kod ovih
obligacija povjerilac moe zahtijevati samo jedan predmet, i to onaj koji
dunik duguje. U koliko dunik ne ispuni svoju obavezu, povjerilac u
parninom i zavrnom postupku ne moe zahtijevati onaj predmet koji
duniku stoji kao alternativa za ispunjenje obaveze. Ako dugovni predmet
propadne, odnosno ispunjenje obaveze postane nemogue iz razloga za
koje dunik ne odgovara, obligacija se gasi i dunik se oslobaa obaveze.
Dunik nije obavezan povjeriocu dati drugi predmet ak i kada je u
mogunosti predati taj predmet. Ako bi predmet obaveze postao nemogu
uslijed okolnosti koje se duniku stavljaju na teret, duniku ponovo ostaje
mogunost izbora: on moe umjesto dugovanog predmeta predati drugi i
tako uredno ispuniti svoju obavezu.
2. Fakultativno ovlatenje na strani povjerioca
U pravilu je fakultativno ovlatenje na strani dunika, kako bi mu se
olakalo ispunjenje obaveze. Meutim, nema sumnje da se ugovorom ovo
isto pravo utvrdi i za povjerioca. U ovom sluaju dunik duguje povjeriocu
jedan predmet, ali povjerilac moe umjesto tog predmeta zahtijevati neki
drugi predmet. Povjerilac moe da se koristi svojim pravom i da trai
predaju glavnog ili nekog drugog predmeta, ali i ne mora. Ukoliko
povjerilac ne saopti duniku da eli drugi predmet, obaveza dunika je
usredsreena na glavni predmet. Ako predmet obaveze propadne bez
dunikove krivice, tada se on oslobaa obaveze, a povjerilac vie nemoe
traiti predaju sporednog predmeta. Ako je dunik odgovoran za

nemogunost, tada povjerilac moe traiti ili predaju fakultativnog

predmeta ili naknadu tete za glavni predmet obaveze.

NOVANE OBLIGACIJE
Novane obligacije imaju svoje specifinosti. Prije svega ispunjenje
novanih obaveza ne moe postati nemoge, jer se radi o vrsti generikih
obl. Zatim za novane obligacije je karakteristino da u sluaju docnje
dunik, pored glavnice duguje i zatezne kamate. Zatezne kamate mogu
biti ugovorne i zakonske. U sluaju dunikove docnje, povjerilac ne mora
dokazivati da je pretrpio tetu, nego samom docnjom povjerilac stie
pravo na zatezne kamate. Kod novanih obaveza povjerilac nije duan
primiti novac prije roka dospijea. to se tie mjesta ispunjenja obaveze,
ope pravilo je da se one ispunjavaju u mjestu koje je za to odreeno. Kod
novanih obligacija dunik je obavezan isplatiti odreenu svotu novca, i to
onaj broj novanih jedinica na koji obaveza glasi.

PONUDA I PRIHVAT PONUDE

Ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedno odreeno lice drugom licu
nudi zakljuenje ugovora pod odreenim uslovima. Ponuda mora biti tako
formulirana da zakljuenje ugovora zavisi samo od saglasnoti ponuenog.
Ponuda moe biti ponuene individualcu ili skupini ljudi (pravnih ili fizikih
osoba).
Da bi izjava volje u obliku ponude proizvela pravno dejstvo ona mora imati
odreena svojstva po kojima se razlikuje od obine izjave. Ta svojstva su:

Ponuda mora sadravati najmanje bitne elemente predviene za

zakljuenje ugovora.
Ponuda mora biti upuena od strane ovlatenog lic, koje eli zaljuiti
ugovor, i to u svoje ime i za svoj raun, ili od treeg lica koje je
ovlateno da zakljui ugovor.
Ponuda mora biti upuena odreenom drugom licu sa kojim se eli
zakljuiti ugovor. Ovolice se zove ponueni.
Ponuda mora sadravati jasno izraenu volju ponudioca da eli
zakljuiti ugovor,i to sa ponuenim, pod uslovima iz ponude.
U koliko se ponuda odnosi na zakljuenje ugovora za koji zakon, kao
uslov punovanosti, trai postojanje odreene forme, tada i ponuda
mora biti data u toj formi.

Prihvat ponude je jednostrana izjava volje ponuenog, kojom on ponudiocu

izraava svoju saglasnost s njegovom ponudom. Ta izjava je usmjerena na
zakljuenje ugovora. Prihvat ponude i ponuda moraju biti podudarne tj.
Sadraj jedne mora odgovarati sadraju druge. Podudarnost dviju volje

naziva se konsens, a nepodudarnost disens. Da bi prihvat ponude bio

pravno relevantan, on mora ispunjavati odreene pretpostavke:

Prihvat ponude mora poticati od ponuenog ili njegovog

ovlatenog zastupnika i mora biti upuen ponudiocu ili
njegovom ovlatenom zastupniku.
Prihvat ponude mora sadrajno odgovarati ponudi
Kao to ponuda mora sadravati jasno izraenu volju za
zakljuivanje ugovora, tako se iz prihvata ponude mora vidjeti
jasno izraena volja ponuenog da sa ponudiocem zakljui
ugovor.
Prihvat ponude mora stii ponudiocu u odreenom roku
Ako se ponudom predlae zakljuenje nekog formalnog
ugovora, tada i ponuda i prihvat ponude moraju biti dati u toj
formi.

KAPARA
Kapara je odreeni iznos novca ili drugih stvari koje jedna ugovorna strana
daje drugoj strani kao znak da je ugovor zakljuen i u cilju obezbjeenja
izvrenja ugovora. Ugovor o kapari je realan ugovor, jer nije dovoljno da se
ugovarai saglase samo o bitnim svojstvima ugovora, nego predmet
ugovora mora biti predat drugoj ugovornoj strani. Kapara ima dvije svrhe:
Prvo kapara je znak da je ugovor zakljuen
Drugo, kapara slui obezbjeenju ispunjenja ugovora i svrha kapare je da
se podstakne dunika na ispunjenje obaveze.
Kapara moe imati jo jednu svrhu. Kada je kaparu dao ugovara koji je
nakon toga ispunio svoju obavezu, tada se kapara, u koliko je istovrsna s
predmetom ugovora, uraunava u izvrenje. Ako je ugovor u cjelosti
ispunjen, tada se kapara mora vratiti ili uraunati u ispunjenjenje obaveze.
Ako je ugovor djelomino ispunjen, tada savjesna strana ne moe zadrati
kaparu. U koliko ugovor nije ispunjen, tada se mora razlikovati da li je za
neizvrenje ugovora odgovorna ugovorna strana koja je dala kaparu ili
ona strana koja je primila kaparu.

ZALOG
Zalono pravo slui za osiguranje povjerenikovog potraivanja, i to kao
jedno od stvarnih sredstava obezbjeenja. Povjerilac dobija dunikovu
stvar iz koje se moe namiriti, ako dunik na vrijeme ne ispuni svoju
obavezu. Zalog je zalono pravo na pokretnoj stvari i najee se zasniva
ugovorom, a moe nastati i na onovu zakona i sudske odluke. Ugovorom o
zalogu dunik se obavezuje da e povjeriocu predati neku pokretnu stvar,

iz koje se on moe namiriti u koliko mu potraivanje ne bude isplaeno u

roku dospijea. Zalono pravo se zasniva obligacionim ugovorom, a stie
se izvrenjem tog ugovora tj. Predajom stvari povjeriocu. Objekat zalonog
prava moe biti svaka pokretna stvar, koja se nalazi u prometu i kojoj se
moe odrediti vrijednost. Subjekti zalonog prava su : zalogoprimac i
zalogodavac.

JAMSTVO
Jamstvo je ugovor zakljuen izmeu povjerioca i jamca, kojim se jamac
obavezuje da e povjeriocu ispuniti punovanu i dospjelu obavezu dunika
u koliko to dunik ne uini. Jamstvo je lino sredstvo obezbjeenja
ispunjenja ugovornih obaveza. Jamstvo nastaje ugovorom zakljuenim
izmeu jamca i povjerioca. Glavni dunik ovdje nije ugovorna strane te se
ovdje ne trai njegov pristanak. Ugovor o jamstvu je jednostrano obvezan
jer se obavezuje samo jamac i on za svoju obavezu od povjerioca ne dobija
nikakvu protuuslugu. Jamstvo moe nastati i na osnovu zakona, ali je to
veoma rijedak sluaj. Za jamstvo nije dovoljno da ugovorne strane
postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora, nego taj svoj dogovor
one moraju pismeno utanaitit. Tim zahtjevom forma postaje jedan od
bitnih ili konstitutivnih elemenata ugovora o jamstvu. U koliko takav
ugovor ne bi bio zakljuen u pismenoj formi, on ne bi proizvodio pravna
dejstva, odnosno bio bi nitav. Jemac i glavni dunik nisu dunici istog
ranga. Glavni dunik odgovara na prvom mjestu, pa tek onda jamac
subsidijarno. Kad obaveza dospije, povjerilac je duan, za namirenje iste,
prvo se obratiti glavnom duniku, pa je tek onda, ako se ne uspije namiriti
od glavnog dunika, ovlaten ispunjenje obaveze zahtijevati od jemca.
Ova karakteristika jamstva naziva se subsidijarnost. Prema ZOO povjerilac
se za ispunjnje dospjele obaveze mora prvo pismeno obratiti glavnom
duniku ostavljajui mu istovremeno odreeni rok za ispunjenje obaveze.
PO proteku toga roka povjerilac moe od jamca traiti ispunjnje obaveze.
Jamstvo se moe dati za svaku punovanu obavezu, bez obzira na njenu
sadrinu. Pored toga, jamiti se moe i za uslovnu i buduu obavezu. Kad
se radi o buduoj obavezi, ona mora biti odreena. Iz akcesornosti jamstva
mogu se izvui odreeni zakljuci:
Obaveza jamca postoji samo uz punovanu obavezu glavnog
dunika.
Obim obaveze jamca ne moe biti vei od obaveze glavnog dunika
Jameva obaveza moe biti ista ili manja od obaveze gl. Dunika
Jameva obaveza, izuzev kod strogo linih obaveza, mora biti
kvalitativno ista kao i obaveza gl. Dunika
Kad prestane gl. Obaveza, prestaje i jamstvo
Jamac odgovara za ispunjenje kako gl. Obaveze tako i trokova koje
je povjerilac uinio u cilju naplate duga od gl. Dunika
Kad povjerilac ustupi treem licu svoje potraivanje koje on ima
prema gl. Duniku smatra se da je tim potraivanjem ustupljeno i

potraivanje prema jamcu, i to zbog toga to se jamstvo ne moe

odvojiti od gl. Obaveze.
Poloaj jamca ne smije biti slabiji nego poloaj gl. Dunika.
Obaveze jamca mogu biti razliite, tako da u skladu s tim obavezama
razlikujemo nekoliko vrsta jamstva, i to : obino, solidarno, podjamstvo,
sajamstvo i jamstvo za naknadu tete jamcu. Sve to smo do sad rekli vai
za obino jamstvo, koje se javlja i kao redovan sluaj jamstva u naem
pravu. Pored obinog jamstva postoje i druge vrste jamstva.
Solidarno jamstvo postoji ondje gdje se jamac obavezao povjeriocu
zajedno sa dunikom, i to kao jamac platac. Kod solidarnog jamstva nema
subsidijarnosti i povjerilac ispunjnje svoje obaveze moe zahtijevati bilo od
gl. Dunika bilo od jamca. Ispunjenje obaveze povjerilac moe, u koliko to
eli, zahtijevati istovremeno od obojice.
Podjamstvo je takva vrsta jamstva gdje se tree lice obavezuje povjeriocu
da e mu ono izmiriti obavezu u koliko to ne uradi jamac. Ovo tree lice se
naziva podjamac. Odnos izmeu jamca i njegovog jamca je isti kao i odnos
izmeu gl. Dunika i jamca. Ovo jamstvo se javlja veoma rijetko.
Sajamstvo postoji onda kad se vie jamaca obaveu da e odgovarati za
ispunjnje gl. Obaveze. Ta lica nazivaju se sajamci i odgovaraju solidarno za
obavezu gl. Dunika. Povjerilac moe traiti ispunjenje obaveze od bilo kog
sajamca ili od svih njih zajedno, ali tek poto svoje potraivanje nije
uspijeo naplatiti od gl. Dunika.
Jamstvo za naknadu tete jamcu postoji onda kad se jedno lice obavee
jamcu da e mu nadoknaditi eventualnu tetu koju bi on pretrpio zbog
toga to je kao jamac platio gl. Dug. U tom se sluaju tree lice obavezuje
nadoknaditi jamcu onaj dio koji on ne bi mogao naplatiti od gl. Dunika u
regresnom postupku.

STICANJE BEZ OSNOVA

Sticanje bez osnova javlja se kao jedan od izvora vanugovornog nastanka
obligacija. Sticanje bez osnova postoji onda kad je dio imovine jednog lica
preao u imovinu drugog lica i to bez pravne osnove. Da bi dolo do
prelaza imovine od jednog lica drugom potrebno je da za to postoji valjan
pravni osnov. Pravni osnov je najee ugovor. Moe se dogoditi da
prijenos imovine sa jednog na drugo lice bude izvren bez pravnog
osnova. U Rimskom pravu su postojale razne vrste tubi za sluajeve ne
osnovanog obogaenja. Te su tube spadale u Kvazikontrakte, jer se njima
mogao traiti samo povrat neosnovano primljenih stvari u onim
sluajevima kad se povrat stvari nije mogao traiti niti tubom na osnovi
ugovora, a niti tubom na osnovi delikta. Dsnas je u svim zakonodavstvima
predviena mogunost nastanka obligacije zbog neosnovanog pomjeranja

imovine u korist jednog a na tetu drugog lica. Te obligacije nazivaju se

sticanje bez osnova ili ne osnovano obogaenje. U uporednom pravu
postoji dilema jeli za ne osnovano obogaenje potrebno stvoriti
jedinstvenu instituciju ili je potrebno imati razliite institucije za ne
osnovanu obogaenje s obzirom na specifinosti pojedinih sluajeva.

PRETPOSTAVKE STICANJA BEZ OSNOVA

Da bi se radilo o sticanju bez osnove moraju biti ispunjene odreene
pretpostavke. Prvo, mora nastupiti poveanje imovine na strani
obogaenog lica. Ovo poveanj eimovina naziva se obogaenje, a javlja se
tako to je obogaeni stekao odreenu stvar bez pravnog osnova. Druga
pretpostavka je da je dolo do smanjenja imovine na strani
osimromaenog lica. To smanjenje imovine naziva se osiromaenje, a
nastajekao posljedica nekog izdatka ili nesticanje imovine na strani
osiromaenog a u korsit obogaenog. Tree, za sticanje dobiti ne postoji
punovaan pravni osnov. Kod nepostojanja pravnog osnova mora se
razlikovati nekoliko situacija. Prvo kada osnov nije postojao od poetka.
Drugo, kada je osnov na poetku postojao ali je kasnije otpao. Tree, kada
je ugovorna obaveza ispunjena ali je nakon toga ugovor zbog zablude
poniten.
etvrto, da je do obogaenja dolo na zakonit nain. Ukoliko je obogaenje
nastalo nezakonitom radnjom ili povredom obligacije, tada se ne rtadi o
sticanju bez osnova nego o naknadi tete.
Postoje razliite vrste sticanja bez osnova:
Najei sluaj sticanja bez osnova je plaanj enedugovanog, odnosno
isplata nepostojeeg duga. Ovaj sluaj obogaenja postoji onda kada jedno
lice u zabludi isplati odreeni iznos drugom licu,a pravni osnov takvoga
davanja uope ne postoji. Plaanje nedugovanog postoji onda kada jedno
lice plaa tui dug u uvjerenju da plaa vlastiti dug, a i onda kad
osiromaeni isti dug plati dva puta.
Sticanje s obziropm na osnov koji je kasnije otpao- mogue je da je u
vrijeme ispunjenja obaveze od strane osiromaenog postojao pravno
osnov, ali je taj osnov kasnije otpao. I u tom sluaju dolazi do neosnovanog
obogaenja na strani jednog lica i osiromaenja na drugoj strani.
Sticanje s obzirom na osnov koji se kasnije nije ostvario- neosnovano
obogaenje postoji i onda je jedno lice dalo drugom licu odreenu stvar ili
izvrilo odreenu inidbu u nadi da e i drugo lice sa svoje strane izvriti
protivinidbu.
Upotreba stvari u tuu korist- ako neko lice upotrebi svoju ili tuu stvar u
korist treeg lica, tada postoji neosnovano obogaenje na strani treeg
lica. Trei je duan vratiti stvar ili je obavezan nadoknaditi njenu vrijednost.
Upotreba tue stvari u svoju korist-ako jedno lice upotrijebi tuu stvar u
svoju korist tada je on duan vlasniku nadoknaditi korist koju je imao od
upotrebe te stvari

POSLOVODSTVO BEZ NALOGA

Poslovodstvo bez naloga je obligacionopravno odnos koji nastaje tako to jedno lice svjesno
obavlja neki posao u korist drugog lica. Lice koje obavlja posao za drugoga naziva se
poslovoa bez naloga, a drugo lice u iju se korist preuzima posao naziva se gospodar posla.
Poslovodtsvo bez naloga bilo je poznato jo i u rimskom pravu pod imenom negotorium
gestio.
Da bi postojalo poslovodstvo bez naloga potrebno je da budu ispunjene odreene
prepostavke:
Posao koji je poslovoa poduzeo mora biti tui
Poslovoa treba da je ve izvrio ili preduzeo izvrenje jednog ili vie tuih poslova.
Sama radnja koju poslovoa preduzim amoe biti kako pravna tako i faktika.
Poslovoa mora imati volju da preduzeti posao radi s namjerom da zatiti interes
gospodara posla, a ne svoj.
Posao mora biti poduzet bez ovlatenja, odnosno bez naloga gospodara posla.
Posao koji se preduzima mora biti koristan za gospodara posla, odnosno posao se
preduzima da bi se otklonila neposredna i iznenadna nastupajua teta.
U vrijeme preduzimanja posla na strani poslovoe je postojala namjera da od
gospodara posla trai naknadu za izvreni rad.
Preuzeti posao ne smije biti protivan zakonu niti moralu.

CESIJA
Ustupanje potraivanjaje pravni posao, odnosno ugovor izmeu starog i novog povjerioca,
kojim dotadanji povjerilac prenosi potraivanje koje on ima prema duniku na novog
povjerioca. Ugovor kojim se potraivanje ustupa naziva se cesija. Dotadanji povjerilac
naziva se cedent, a novi povjerilac cesionar. Cesija nastaje najee ugovorom kojim cedent
svoje otuivo potraivanje koje ima prema duniku prenosi na cesionara. Kada cedent svoje
potraivanje prenese ugovorom, tad govorimo o ugovornoj cesiji. Pored ugovorne cesije
razlikujemo zakonsku i sudsku cesiju. Da bi dolo do ustupanja potraivanja putem pravnog
posla, potrebno je da se ispune odreene pretpostavke. Prije svega, potrebno je da se zakljui
ugovor izmeu cedenta i cesionara. Ugovorne strane kod cesije su cedent i cesionar i samo
njihova sglasnost je potrebna. Cesijom se poloaj dunika n smije pogorati. Duniku je
svejedno ko je njegov povjerilac i on svoju obavezu ispunjava u onom obimuu kojem je ona
bila prije cesije. Da bi cesija bila valjana ugovorne strane moraju voditi rauna o tome da
potraivanje koje se ustupa nije obuhvaeno zakonskom zabranom ustupanja. Prema pravnoj
prirodi ugovor o cesiji je konsenzualan pravni posao, koji nastaje i postaje prefektan samim
sporazumom. Potraivanje koje je cesijom cedent prenio na cesionara postaje imovinom
cesionara samim inom sklapanja ugovora.

PREUZIMANJE DUGA
Preuzimanje duga je ugovor izmeu duniks i treeg lica, kojim tree lice na sebe preuzima
dunikovu obavezu. Ugovor o preuzimanju duka izmeu dunika i preuzimaoca nije dovoljan
sam po sebi da se dunik oslobodi obaveze. Da bi sporszum o preuzimanju duga proizvodio
pravno dejstvo, potrebno je da na taj sporazum povjerilac da svoju saglasnost. Preuzimanjem

duga obaveza prelazi u cjelosti na preuzimaoca, a dunik se u cjelosti nje oslobaa. Povjerilac
ostaje isto lice koje je bilo prije zakljuenja ugovora o preuzimanju duga. Kod promjene
dunika obligacije za povjerioca je veoma bitno ko mu je novi dunik. Moe se dogoditi da je
novi dunik insolventan ili da ne ulijeva povjerenje da e obaveza biti ispunjena.Da bi se
zatitio interes povjerioca, zakonodavac zahtijeva njegovu saglasnost na ugovor izmeu
dunika i preuzimaoca o preuzimanju duga. Bez te saglasnosti preuzimalac ne moe stupiti ne
mjesto dunika. Povjerilac svoj pristanak moe dati izriito, to je najeei sluaj, ali i
preutno. Ako povjerilac odbije dati svoju saglasnost na ugovor o preuzimanju duga ili se u
odreenom roku uopte ne izjasni, tad ugovor ne proizvodi pravna dejstva prema povjeriocu.

TETA
Pored ugovora, kao najvanijeg izvora obligacije, odnosno obligacionih odnosa,
prouzrokovanje tete je takoer est izvor obligacije. Obligacija iz osnova prouzrokovanja
tete nastaje kada jedno lice svojom radnjom nanese tetu drugom licu. Prema naelima ZOO
istie se opa zabrana prouzrokaovanja tete drugome, a postupanje protivno zabrani dovodi
do obaveze nadoknade tete. Lice koje nanese tetu naziva se tetnik, a onaj kojem je teta
nanesena oteeni. U ZOO je uspostavljena razlika izmedu tzv. Vanugovorne i ugovorne
odgovornosti za prouzrokavanje tete. Naime, na osnovu tetene radnje moe se zasnovati
obligacioni odnos koji do tad nije postojao. Da bi nastao obligacioni odnos iz osnova
prouzrokovanja tete, potrebno je da nastane teta kao posljedica tetne radnje. U ZOO-u teta
je definirana kao unmanjenje neije imovine i sprjeavanje njezina poveanja, kao i nanoenje
drugome fizikog ili psihikog bola. Sluajevi prouzrokovanja tete su mnogobrojni, azavisno
od kriterija teta se moe razliito dijeliti:
Imovinska i neimovinska teta:
Imovinska teta se neposredno odraava na umanjenje imovine oteenog. Takva teta postoji
onda kada je trenutna vrijednost imovine manja nego to bi bila da nije bilo tetnog dogaaja.
Je li nastupila imovinska ili neimovinska teta utvruje se prema tome koje je pravno dobro
oteeno.
Obinom tetom: pogoena je ve postojea imovina oteenog i to u momentu
prouzrokovanja tete, a stastoji se u umanjnju njegove postojee imovine.
Izmakla dobit: je gubitak one imovinske koristi koju je oteeni, po redovnom toku stvari,
oekivao i koja bi nastupila da nije bilo tetne radnje. Tom tetnom radnjom sprijeeno je
povanje oteenikove imovine.
Neimovinska teta: podrazumijeva nanoenje drugom fizike ili psihike boli ili straha.
Neposredna i posredna teta. Pod neposrednom tetom podrazumijeva se teta koja je
nastala neposredno tetnom radnjom , a posredna teta je posljedica te tetne radnje.
Neposredna je teta uvijek neposredno povezana sa tetnom radnjom kao svojim uzrokom,
dok je posredna teta potekla od neke druge radnje.
Konkretna i apstratna teta. Konkretna je ona teta ija se visina u svakom konkretnom
sluaju moe izraunati, odnosno moe dokazati.
Apstraktna teta je ona teta ije se postojanje predpostavlja, a veliina tete se ne utvruje u
svakom konkretnom sluaju, nego se njena veliina odreuje prema unaprijed propisanim
izvorima.
Pozitivni i negativni ugovorni interes: Pozitivni ugovorni interes je teta koju je povjerilac
pretrpio zbog toga to je dunik neuredno ispunio ili uope nije ispunio svoju obavezu.

Negativni ugovorni interes je teta koju je pretrpjela jedna ugovorna strana zato to se
pouzdala u valjanost pravnog posla, dok je druga strana znala ili je morala znati da pravni
posao nije valjan.

NADOKNADA TETE
Kada jedno lice povrijedi pravnu obavezu ili neko zakonom zatieno pravno dobro, tada
oteeni ima pravo na naknadu tako prouzrokovane tete.Najee je tetnik i lino odgovoran
za naknadu prouzrokovane tete, a rijee je za tu tetu odgovorno drugo lice. Obaveza
naknade tete nastaje bez obzira na volju tetnika ili oteenog, ali sama realizacija prava
zavisi od volje oteenog. Oteeni moe zahtijevati naknadu a i ne mora. Naknadom tete
odgovorno lice ukljanja tetu koju j etetnik priinio oteenom. U kojem e se obliku izvriti
naknada ili popravljanje tete zavisi, pored svega i od vrste tete. U naem zakonu se govori o
imovinskoj i neimovinskoj teti.

PRESTANAK OBLIGACIJE