Professional Documents
Culture Documents
BJ Prirucnik Za Izradu Obrazlozenja
BJ Prirucnik Za Izradu Obrazlozenja
BJ Prirucnik Za Izradu Obrazlozenja
PRIRUNIK
ZA IZRADU OBRAZLOENJA PRAVNIH PROPISA
Pripremili:
Sally Fleschner,
USAID Projekat jaanja parlamenta u Bosni i Hercegovini, konsultant
Niko Grubei,
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, pomonik ministra pravde
Almedina abanovi, Direkcija za evropske integracije Vijea ministara Bosne i Hercegovine,
ef Odsjeka - Sektor za usklaivanje pravnog sistema Bosne i Hercegovine s acquis-em
Lektorice:
Lejla Nuhodi, bosanski jezik
Tamara apelj, hrvatski jezik
Aleksandra Agini, srpski jezik
tampa:
Dobra knjiga d.o.o.
Tira: 1000
IZRAZI ZAHVALNOSTI:
Ova publikacija tampana je zahvaljujui pomoi amerikog naroda koja je pruena preko Amerike agencije za meunarodni
razvoj (USAID-a). Podrku za izradu i tampanje ove publikacije pruio je USAID Projekat jaanja parlamenta u BiH.
NAPOMENA:
Stanovita iznijeta u ovoj publikaciji predstavljaju miljenja autora, a ne nuno i stanovita Amerike agencije za meunarodni
razvoj (USAID-a) ili Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava.
PREDGOVOR
Izazovi s kojima se suoavaju obraivai nacrta propisa u Bosni i Hercegovini (BiH) su jedinstveni,
osobito kada je u pitanju usklaivanje razliitih propisa, usklaivanje nadlenosti razliitih razina
vlasti u BiH i priprema propisa koji su jasni i lako provodljivi.
Ministarstvo pravde BiH je 2006. godine, uz pomo Agencije za meunarodni razvoj Sjedinjenih
Amerikih Drava (USAID), objavilo Prirunik za izradu nacrta propisa, zasnovan na Jedinstvenim
pravilima za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine, koja su usvojena 2005. godine, a koja su se ograniila na nomotehniku izrade propisa. Meutim, priprema propisa obuhvaa
mnogo vie. Neefikasnost zakona esto se moe objasniti nepotpunom analizom politika, to obuhvaa netonu fiskalnu analizu, neobavljanje konzultacija i slabo planiranje provedbe, to moe
rezultirati propisima koji, iako su tehniki dobro uraeni, ne rjeavaju temeljna pitanja koja su bila
cilj donoenja propisa.
Ovaj Prirunik o obrazloenju predstavlja zainteresiranom itaocu uvod u bolju praksu izrade
obrazloenja, u to se ubraja analiza politika, financijske procjene, konzultacije, usklaivanje sa
pravnom steevinom Europske unije, itd. Time to e osigurati ire razumijevanje naina kako treba pripremati propise u BiH, moe biti od koristi za sve sudionike ukljuene u pripremu i usvajanje
propisa. lanovi Parlamentarne skuptine BiH i svi koji iniciraju donoenje propisa imat e koristi
od ovog Prirunika kao resursa. On je namijenjen i autorima nacrta propisa i onima koji su zadueni
za konceptualni razvoj, onima koji su angairani na analizi politika, te onima koji provode politike
putem propisa, kao to su predstavnici sudske i izvrne vlasti, koji su nadleni za primjenu propisa.
Vlasti BiH streme napretku u procesu europskih integracija, a odgovarajua izrada propisa e pomoi u ostvarenju ovog cilja. Ministarstvo pravde BiH opredijeljeno je za unaprjeenje propisa u
BiH i nada se da e sudionici u postupku usvajanja propisa smatrati da su objanjenja navedena u
ovom Prirunika od pomoi i da im koriste u njihovom radu.
BOSANSKI JEZIK
SADRAJ
1. UVOD.....................................................................................................................................................................................7
2. OBRAZLOENJE PRAVNOG PROPISA........................................................................................................................................8
3. NADLENOST I USKLAIVANJE S HIJERARHIJOM PROPISA.....................................................................................................10
4. IZRADA POLITIKE..................................................................................................................................................................14
5. USKLAENOST SA ZAKONODAVSTVOM EU............................................................................................................................25
6. PROVOENJE.......................................................................................................................................................................30
7. ANALIZA FINANSIJSKIH UINAKA..........................................................................................................................................32
8. KONSULTACIJE......................................................................................................................................................................34
9. PRAENJE I NADZOR.............................................................................................................................................................36
10. ZAKLJUAK..........................................................................................................................................................................39
DODATAK...................................................................................................................................................................................40
1. UVOD
Zakoni slue kao instrumenti za unapreivanje ekonomskog i pravnog sistema zemlje. Izrauju
se tako da rjeavaju ili spreavaju probleme u interesu graana. Zakoni igraju vanu ulogu u ouvanu vrijednosti zajednice, zatiti prava graana i utvrivanju njihovih obaveza. Zakoni unose red
u ivote ljudi, pomau u rjeavanju sporova, ureuju kaznene mjere, tite prava pojedinaca i grupa
i promoviraju blagostanje.
Zakoni ne mogu postojati sami za sebe, uvijek su dio pravnog sistema i zakonskog okvira, primjenjuju se i provode u upravnim ili sudskim postupcima. Iz ovih razloga, zakoni moraju biti uzajamno vezani i uzimati u obzir odreene pravne preduslove i sistem institucija. Dobri zakoni su
pravini, lako razumljivi, pristupani i primjenjivi. Zakon koji prati loginu strukturu i koji je napisan
jasnim jezikom pristupanim svim korisnicima je lake i razumjeti i primijeniti. Loe napisani zakoni
dovode do greaka u njihovom provoenju, moguih sporova i potrebe da se izmjenama i dopunama ispravljaju raniji previdi, to rezultira poveanjem trokova. Nadalje, ovakvi zakoni stvaraju
osjeaj nesigurnosti meu graanima i imaju negativne posljedice po kredibilitet zakonodavca.
Ako je uloga pravnog sistema da odrava red, omoguava planiranje i osigurava predvidivost,
onda bi i zakoni morali biti pisani u skladu s tim.1
Pravni sistem Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) sloen je zbog sloene strukture
vlasti koja je proizala iz Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, sa Ustavom BiH kao
aneksom i uz pozivanje na 15 meunarodnih sporazuma. Osim toga, Aneksom 10. Dejtonskog
mirovnog sporazuma uspostavljen je Ured visokog predstavnika (OHR) sa irokim ovlatenjima da
usvaja i stavlja van snage propise. Usklaivanje zakonodavstva zemlje sa zakonodavstvom Evropske unije (EU) predstavlja dodatni pritisak na zakonodavne procese. Uticaj stranih strunjaka i nametanje njihovih tehnika izrade propisa doprinijeli su nedostatku jedinstvenosti u praksi izrade
nacrta propisa, odnosno rezultirali su nedosljednostima.
U junu 2002. godine Vijee ministara BiH i Predsjednitvo BiH usvojili su zajedniku Deklaraciju
o kvalitetu regulative, te zaduili Radnu grupu da predloi set jedinstvenih pravila koja bi usmjeravala postupak izrade propisa. Radna grupa izradila je sveobuhvatan dokument kojim se uspostavljaju pravila i postupak izrade zakona za sve institucije BiH pod nazivom Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Jedinstvena
pravila)2. Ova pravila izraena su tako da budu u skladu s relevantnom praksom u Evropskoj uniji.
Parlamentarna skuptina BiH usvojila je ova pravila u januaru 2005. godine. U meuvremenu su i
Republika Srpska i Brko Distrikt BiH3 usvojili slina pravila za izradu pravnih propisa.
Jedinstvena pravila imaju 83 lana, podijeljena u pet dijelova:
a) Prvim dijelom utvruju se djelokrug i primjena Jedinstvenih pravila na sve institucije BiH,
dok je ostalim nivoima vlasti u BiH ostavljeno na izbor da li e ih primjenjivati ili ne;
b) Drugi dio obuhvata pitanja koja se odnose na organizaciju, strukturu, gramatiku i stil,
izmjene i konanu potvrdu propisa;
1
akonodavna terminologija moe stvarati zabunu. Termin propisi ima razliito znaenje u razliitim kontekstima. Za potrebe
Z
ovog prirunika, termin propisi obuhvata: ustav, sporazum, zakon, poslovnik, odluku, uputstvo, pravilnik, instrukciju, naredbu,
zatim: zakljuak, deklaraciju, rezoluciju i sve druge propise iz nadlenosti institucija BiH, ukljuujui i amandmane podnesene u
parlamentarnoj proceduri.
epubliki sekretarijat za zakonodavstvo Vlade Republike Srpske usvojio je slina pravila 2006. godine u obliku Pravila normaR
tivno-pravne tehnike za izradu zakona i drugih propisa (Slubeni glasnik RS, broj 13/06), dok relevantni organi Brko Distrikta BiH
primjenjuju Odluku o proceduri izrade nacrta zakona i drugih propisa iz 2007. godine.U Federaciji BiH nisu na snazi slina pravila, ve
se povremeno koriste Jedinstvena pravila .
c) Trei dio odnosi se na sam zakonodavni postupak i sadraj obrazloenja koja prate nacrte
pravnih akata;
d) etvrtim dijelom regulira se postupak izrade propisa u institucijama BiH;
e) Peti dio sadri zavrne odredbe.
Svrha Jedinstvenih pravila je da na odgovoran i finansijski opravdan nain pomognu uspostavu
integriranog pravnog sistema koji bi donio dobrobit cijelom drutvu. Jedinstvena pravila ureuju
normativno-pravne tehnike izrade nacrta propisa strukturu, organizaciju, stil, gramatiku, itd., ali
sadre i preduslove koji odreuju cjelokupni postupak izrade pravnih propisa, te pojedine administrativne odredbe koje prate ovaj postupak.
Cilj ovog prirunika je da ukratko objasni ove dodatne uslove utvrene l. od 58. do 67. Jedinstvenih pravila koji se odnose na obrazloenje propisa na nain koji e predlagaima omoguiti
da nacrte propisa izrauju tako da budu efikasni i finansijski realni, te da ostvaruju svoju svrhu jer
imaju odgovarajui pravni osnov i mogu se provesti.
lan 60.
(Sadraj obrazloenja)
(1) Obrazloenje propisa sadri:
a) ustavnopravni i zakonski osnov za donoenje propisa,
b) razloge za donoenje propisa i objanjenje odabrane politike,
c) usklaenost propisa s evropskim zakonodavstvom,
d) provedbene mehanizme i nain osiguravanja potivanja propisa,
e) obrazloenje finansijskih sredstava za provoenje propisa i njihove finansijske uinke,
f) opis konsultacija voenih u procesu izrade propisa,
g) raspored eventualnog ponovnog preispitivanja donesenog propisa.
(2)Ako se ocijeni da priroda pojedinog propisa ne zahtijeva obrazloenje prema nekoj od taaka iz
stava (1) ovog lana, mogua su odstupanja5. Nadlena institucija za donoenje propisa moe
odluiti da obrazloenje nije potpuno i zahtijevati dodatna pojanjenja od obraivaa.
4
O
vo su uslovi koje su sva ministarstva na dravnom nivou duna ispotovati, ali se odnose i na bilo koji propis upuen u parlamentarnu proceduru.
Jedinstvena pravila ne predviaju izuzetke za manje izmjene zakona. Meutim, lan 60. stav (2) Jedinstvenih pravila omoguuje
da se obim obrazloenja prilagodi mjeri /veliini efekta datih izmjena. Vidjeti i Uputstvo Vijea ministara BiH o metodu izrade
nacrta i procedurama za usvajanje tehnikih propisa (Slubeni glasnik BiH, broj 35/06).
U sluaju nastanka posebnih okolnosti, izrada neke od navedenih taaka obrazloenja nije neophodna, osim ako to institucija nadlena za donoenje propisa izriito ne zatrai. Svi zahtjevi u
tom smislu detaljno su objanjeni l. od 61. do 67. Jedinstvenih pravila o kojima e vie rijei biti u
nastavku Prirunika.
Svrha obrazloenja je da prui podatke o historijatu i da evidentira pripremni postupak koji je
rezultirao podnesenim nacrtom propisa. Obrazloenja moraju biti jasna, precizna i informativna s
obzirom da:
a) doprinose dobroj obavijetenosti uesnika u parlamentarnoj raspravi,
b) osiguravaju efikasno razmatranje nacrta zakona u parlamentu,
c) ograniavaju prostor za politike nesuglasice, s obzirom da iznose stvarno stanje stvari
(ukljuujui i pitanja ustavnih nadlenosti),
d) utvruju parametre za politiku raspravu jer ukazuju na to koji elementi politika su uslovljeni meunarodnim obavezama (npr. usklaivanjem s propisima EU),
e) ukazuju na vjerovatan ishod rasprava o pitanjima ustavne nadlenosti (kada su u pitanju
nadlenosti entiteta i drave),
f) o
lakavaju postizanje politike saglasnosti jer objanjavaju na koji nain su interesi svih
zainteresiranih strana uzeti u obzir,
g) pomau ministarstvima i drugim institucijama u donoenju odluka i njihovom provoenju,
h) pomau dravnim slubenicima, sudovima i svima onima koji primjenjuju propise da ih
ispravno tumae,
i) ine propise pristupanijima tako to e ljudima pomoi da razumiju uinke tih propisa
na njihova prava i obaveze koje propisuju i
j) omoguavaju dobru obavijetenost uesnika u javnoj raspravi.
Bitno je razumjeti da obrazloenje ne postoji samo za sebe i da nije samo sebi cilj, ve je ono instrument koji slui kao referentna taka i usmjerava tok postupka izrade propisa, odnosno kasnije
zakonodavne procedure u parlamentu.
Obrazloenje bi trebalo odraavati injenicu da je predmetni nacrt propisa slijedio logian put,
poev od (i) analize uoenog drutvenog problema, odnosno potrebe, preko (ii) izrade javne politike osmiljene tako da zadovolji te potrebe, (iii) razmatranja moguih alternativa za pronalaenje rjeenja problema, (iv) testiranja rjeenja putem analize rizika/koristi, (v) provoenja analize
finansijskih uinaka propisa, (vi) provoenja konsultacija, (vii) izrade plana provoenja, pa do (viii)
osmiljavanja sistema za praenje uspjenosti propisa i ispravljanje uoenih nedostataka.
Usvajanje pravnih propisa bez preduzimanja navedenih koraka moe dovesti do toga da se propisi ne primjenjuju, predstavljati razbacivanje drutvenih i finansijskih resursa, uzrokovati sudske
sporove, nesigurnost kod graana i nastanak negativne slike o kredibilitetu vlasti. Strani investitori
obino izbjegavaju one zemlje iji je pravni sistem nejasan, nestabilan i iji se zakoni ne mogu
pravedno primjenjivati.
Iako Jedinstvena pravila ne preciziraju kada u toku zakonodavnog procesa treba provesti razliite analize i zadatke iz l. od 60. do 67., to treba uiniti to ranije, a svakako u fazi izrade politike.
Tako e, kada nacrt zakona bude podnesen nadlenoj instituciji radi odobravanja i davanja miljenja, ona biti u boljem poloaju da ga odobri.
Cilj ovog prirunika je da pobolja razumijevanje obrazloenja propisa raspravom i upotrebom
kontrolnih listi i radnih listova, kako bi se na taj nain unaprijedio kvalitet propisa.
10
lan 61.
(Ustavna i pravna provjera)
(1) Ustavnopravni i zakonski osnov za uvoenje propisa sadri provjeru:
a) ustavnih i zakonskih ovlatenja za reguliranje pojedine materije i za donoenje propisa i
b) usklaenosti prema postojeem zakonodavstvu, ukljuujui i meunarodne sporazume.
(2) Ukoliko je potrebno, ustavnopravni i zakonski osnov ukljuuje i usklaenost propisa s obavezujuim pravnim principima, poput pravne sigurnosti, srazmjernosti i jednakosti pred zakonom, kao i s proceduralnim zahtjevima.
lanom 61. Jedinstvenih pravila propisuje se obaveza svih onih koji rade na izradi propisa da
navedu ustavnopravni i zakonski osnov za njihovo donoenje i objasne na koji nain su oni usklaeni s postojeim propisima i meunarodnim sporazumima. Ovo se ne odnosi na usklaivanje sa
zakonodavstvom EU to podrazumijeva posebne tehnike zahtjeve i emu je posveen poseban
dio ovog prirunika.
Propisi moraju biti u skladu sa ustavnim principima i vaeim zakonima. U tom smislu, mora
se obratiti panja na pravnu hijerarhiju propisa. Svi propisi nisu jednaki po vanosti. U BiH, kao i
u drugim zemljama, odreeni propis ima odreeno mjesto u hijerarhiji sveukupnih regulatornih
akata koje vlasti usvajaju. Ustav nije isto to i zakon, a zakon nije isto to i pravilnik ili podzakonski
akt (sekundarni propisi). Ustavi, zakoni i pravila ne postoje nezavisno jedni od drugih ve su, svaki
prema svojoj hijerarhijskoj vanosti, ukljueni u pravni sistem jedne zemlje.
Ustav je najvii pravni akt svake zemlje i moe se usvajati na razliite naine. U nekim zemljama ustav je predmet referenduma. Poseban vid ustava je onaj koji namee vladar (oktroirani
ustav). BiH je jedinstven sluaj u smislu da je njen ustav proizaao iz multilateralnog meunarodnog sporazuma. Neke zemlje, poput Velike Britanije, nemaju pisani ustav. Dok u nekim zemljama nije dozvoljeno mijenjanje ustava, veina zemalja ga mijenja izmjenama i dopunama ili
amandmanima.
Ustav je osnovni i najvii pravni akt u BiH i u lanu III. 3. b) Ustava BiH definira odnose tri dijela
vlasti. lan IV. 4. a) Ustava BiH stavlja u zadatak Parlamentarnoj skuptini BiH donoenje zakona
koji su potrebni za provoenje odluka Predsjednitva ili za vrenje funkcija Skuptine po ovom Ustavu.
Parlamentarna skuptina BiH nadlena je i za:
a) odluivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija BiH i za meunarodne obaveze
BiH - lan IV. 4.b);
b) odobravanje budeta za institucije BiH - lan IV. 4.c);
c) odluivanje o saglasnosti za ratifikaciju meunarodnih ugovora - lan IV. 4.d);
d) rjeavanje ostalih pitanja koja su potrebna da se provedu njene dunosti ili koja su joj
dodijeljena zajednikim sporazumom entiteta - lan IV. 4.e).
11
Uz izuzetak poslovnika parlamenta, koji su na istom nivou kao opi pravni akti.
12
Usklaivanje propisa
Propisi se moraju izraivati u skladu s navedenom hijerarhijom i odreenim principima. Predlaga propisa ne moe ignorirati ustavne nadlenosti ili meunarodne obaveze. Svaki novi propis mora biti usklaen s meunarodnim pravom, kao i s procedurama za iniciranje, potpisivanje
i izvravanje meunarodnih ugovora. Svaki novi propis mora biti usklaen s propisima kojima se
ureuju graanska prava i slobode, te osnovne ljudske slobode. Usklaivanje takoer podrazumijeva povezivanje svake pojedinane odredbe nekog zakona sa Ustavom BiH i drugim postojeim
propisima.
Poslovnikom o radu Vijea ministra BiH nalaeno je da svi novi propisi moraju biti usklaeni i
s meunarodnim pravom, s obzirom da su odredbe meunarodnog prava sastavni dio domaeg
pravnog poretka.
Ustavnopravni osnov
Ustavnopravni osnov nekog zakona treba navesti u preambuli. Uobiajeno je da e u dravnom
zakonu jednostavno biti navedeno da svoju snagu crpi iz Ustava BiH, tj. iz lana IV.4.a), ali uvijek
treba navesti relevantan osnov vee pravne snage. Prilikom izrade nacrta propisa, predlaga treba
voditi rauna o:
relevantnim dijelovima Ustava BiH;
primjenjivim meunarodnim sporazumima, konvencijama i ugovorima,
relevantnim domaim zakonima;
komentarima i navodima;
13
14
4. IZRADA POLITIKE
Uvod
Na ta se tano misli pod pojmom politika? Javna ili zakonodavna politika se u opem
smislu moe definirati kao sistem zakona, regulatornih mjera, aktivnosti i finansijskih prioriteta
po odreenom pitanju, koje usvaja neki organ vlasti ili njegov predstavnik s ciljem rjeavanja
drutvenog pitanja koje se tie neke konkretne zajednice ili cjelokupnog drutva. Politika kao
termin ima iroko znaenje i moe se odnositi na drutvenu politiku, politiku zatite ivotne
okoline, ekonomsku politiku, itd. i esto se mijea sa strategijom. Nemogue je napraviti jasnu
podjelu izmeu izraza politika i strategija u kontekstu njihove svakodnevne upotrebe. Ono
to bi neka vlada nazvala strategija ekonomskog planiranja, druga bi mogla nazvati politika
ekonomskog planiranja. Najjednostavnije reeno, politika se odnosi na ono to se eli postii,
a strategija na nain kako e se ta politika ostvariti, mada sami prijedlozi politika obino obuhvataju i strategije. Svi zakoni imaju odreeni cilj u smislu politike, bez obzira na to da li je taj
cilj izriito naveden ili nije. Politiki ciljevi predstavljaju sutinu svakog zakona, dok je zakon
pokretaka snaga njihove primjene.
Potreba za solidnom analizom politika i dobro izraenom zakonskom regulativom je od kljunog znaaja za svaku zemlju. Zakonska regulativa koja ne odgovori adekvatno na pitanje u kontekstu politike ili je nejasna moe dovesti do viestrukih tumaenja i rezultata suprotnih oekivanjima
i na taj nain uruiti povjerenje javnosti i njihovu vjeru u vlasti. Loa analiza politike i loa izrada
zakonskih propisa dovode do pravne nesigurnosti i pravne nestabilnosti, dok loi propisi dovode do toga da sudovi, dio drave s najdirektnijom odgovornou za osiguravanje jednoobrazne
primjene zakona, moraju nagaati to je bila namjera tog propisa i pronalaziti ad hoc rjeenja,
ime se uruava poimanje pravednosti i jednakosti. Dodatan problem u BiH je praksa institucija da
parlamentu upuuju zahtjeve za autentina tumaenja odredbi pojedinih zakona koja se potom
objavljuju u slubenom glasilu. Preklapanja i sukobi nadlenosti, te opi nedostatak zakonodavnih
usmjerenja u kljunim oblastima politike unutar sveukupne pravne strukture zemlje podrivaju vladavinu zakona.
Izradi javnih politika ne posveuje se uvijek panja koju zasluuje, niti se ovaj proces dovoljno
prati i ocjenjuje. Ovo nije dobro, jer je nedovoljno posveivanje panje izradi politika kratkovidno,
kontraproduktivno i vjerovatno vodi negativnim posljedicama, kako tokom postupka izrade propisa, tako i poslije toga. Dobra analiza javnih politika i kvalitetna izrada propisa mogu umanjiti uticaj
ovog problematinog okruenja. Ako oni koji utvruju politiku dobro urade svoj posao, onda e i
oni koji provode tu politiku moi dobro uraditi svoj. Prema tome, logino je da se izdvoji vrijeme i
odgovarajui resursi za izradu i razmjenu informacija o politici i ciljevima prije nego to se pristupi
samoj izradi propisa jer se time znaajno poveavaju anse da e propis zaista i postii ono to se
od njega oekuje i donijeti pozitivne rezultate za cijelo drutvo. Takoer, propise koji odraavaju
smislene politike lake je provoditi i ne zahtijevaju stalne izmjene i dopune. Najkrae reeno, dobra
politika analiza i solidna izrada propisa imaju integrirajuu ulogu u osiguravanju uspjeha pravnih
reformi i promoviranju vladavine prava.
Uloga vlade
Utvrivanje politike je prvi, a ujedno i jedan od najvanijih koraka u postupku izrade propisa.
Propisi u samom poetku moraju biti osmiljeni na nain da rjeavaju ili spreavaju problem, tako
to predstavljaju normu kojom se provodi odreena politika. Politike su moda u poetku projekti
koje oblikuje vlada, ali kasnije obino poprime formu konkretnih pravnih akata.
15
Veina vlada imaju uspostavljene procedure na osnovu kojih planiraju na kojim javnim politikama i propisima e raditi i to najee u narednoj godini dana. Ovakvi godinji planovi obino
podrazumijevaju listu propisa koje svako od ministarstava treba uraditi i rokove u kojima su ih
duna uputiti vladi na usvajanje. Ministarstva doprinose oblikovanju politike u oblastima za koje su
nadlena, te rjeavaju probleme u vezi s provoenjem postojeih javnih politika. Pouzdani kanali
komuniciranja izmeu izabranih politikih predstavnika, stunjaka i drugih ministarstava od kljunog su znaaja za sve aktivnosti u ovom kontekstu.
lan 62.
(Razlog uvoenja propisa)
(1) Razlozi za uvoenje propisa i objanjenje odabrane politike moraju biti zasnovani na jasnim
dokazima da je problem u odabranoj materiji postojao i da je uvoenje propisa opravdano,
navodei naroito:
a) analizu sadanjeg stanja,
b) vrijednosti kojima se obraiva vodio i trenutnu politiku te institucije u vezi s njima, i
c) vjerovatnou dobiti od uvoenja propisa, zasnovanu na realnoj procjeni djelotvornosti te
institucije.
(2) Kad god je to mogue, razlozi za uvoenje propisa i objanjenje odabrane politike takoer
bi trebalo da budu zasnovani na dokazima da se vodila rasprava i o alternativnim formama
reguliranja te materije, poput ekonomskog reguliranja, neobavezujuih sporazuma, samoreguliranja, prikazivanja informacija i drugih nenormativnih naina reguliranja.
Nadleni za izradu propisa u BiH susreu se s jedinstvenim izazovima, pogotovo kada je rije o
usklaivanju mnogobrojnih propisa i mirenju razliitih nadlenosti. Ministarstva u BiH igraju znaajnu ulogu pri utvrivanju planova koji se odnose na oblikovanje javnih politika i izradu propisa.
U skladu s evropskom pravnom tradicijom, oblikovanje politike i izrada propisa u BiH su organizaciono objedinjeni, odnosno ministarstva najee i oblikuju politiku i izrauju propise koji proizilaze iz te politike. Na taj nain ministarstva ne samo da su upoznata sa svim deavanjima u oblastima
za koje su nadlena, ve imaju mogunost da utvrenu politiku i nacrte propisa mijenjaju u toku
postupka njihove izrade ime se postie znatno vei stepen sigurnosti i praktinosti konanog
teksta tog propisa. Autori politika moraju istraiti i unijeti ne samo uticaj promjena propisa EU
koji mogu dovesti do smanjenja broja moguih politika, ve i promjena na nivou entiteta i drugih
nivoa vlasti u BiH.
Javnu politiku ne mora obavezno utvrivati vlada, ona moe biti predstavljena i dokumentima koje su izradili drugi, poput organizacija graanskog drutva, te posebnih interesnih grupa.
Meutim, ovaj prirunik izraen je na osnovu Jedinstvenih pravila i kao takav se usmjerava na zakonodavnu praksu unutar institucija BiH. Pri tome ipak treba imati u vidu da u praktinom smislu
politike nisu radovi akademskog nivoa nego jednostavno dokumenti kojima predlaga izraava
svoj stav o odreenom pitanju. Predlaga odreene aktivnosti treba provesti detaljnu analizu iz
perspektive javne politike, to dovodi do izrade uvjerljivog prijedloga zakonodavne politike, od-
16
nosno dokumenta7 koji bi za to nadlena institucija vlasti mogla slubeno usvojiti, time utvrujui
osnovu za predloeni pravni propis.8
Prijedlog javne politike ne navodi samo ono to treba postii ve i ko e to postii, kada i na koji
nain (strategiju). On bi trebalo da odraava injenicu da je predlaga uradio sljedee:
a) odabrao i po prioritetu poredao primjenjive ciljeve;
b) analizirao problem iz kojeg proizilazi potreba za izradom politike;
c) uskladio politiku s direktivama EU;
d) proveo konsultacije;
e) pronaao politika rjeenja za ispunjenje ciljeva;
f) utvrdio alternative mjere, ukljuujui i to da se nita ne preduzme;
g) proveo analizu finansijskih i regulatornih uinaka i
h) utvrdio nain primjene.
Jednom kada ministarstvo usvoji politiku i kada se u skladu s tom politikom izradi nacrt propisa,
taj nacrt propisa treba proi dodatnu provjeru u smislu analize finansijskih uinaka, konsultacija i
provedbenih planova (vidjeti l. od 64. do 66. Jedinstvenih pravila), iako je vei dio toga ve ranije uraen jer se razmatrana rjeenja obavezno testiraju tokom same izrade analize politike. Sve
provedene aktivnosti iznose se u obrazloenju koje prati nacrt propisa pri njegovom dostavljanju
Vijeu ministara BiH, a kasnije i Parlamentarnoj skuptini BiH.
Sljedei dio ovog prirunika predstavlja instrukciju kojom se, korak po korak, trebaju voditi uesnici u postupku izrade prijedloga politike ili drugog dokumenta kojim se predstavlja politika.
I zjava o politici prema lanu 62. treba da se prilagodi analizi predoenoj u ovom odjeljku, bilo da se sam dokument naziva izjava
o politikama, prijedlog politike ili dokument o politikama.
D
etaljniju obradu pitanja analize politika moete nai u Priruniku o izradi politika za dravne slubenike u BiH (Policy Development
Manual for Civil Servants in BiH), koji je Razvojni program Ujedinjenih naroda objavio 2010. godine http://www.undp.ba/upload/
publications/Policy development Manual For Civil Servants in BiH.pdf.
O
vom analizom pronalaze se rjeenja za pojedinano ili grupno ponaanje, ali to ne znai da je takva analiza nuno primjenjiva
na institucionalne odnose ili na subjekte van pravnog sistema.
17
Poetna razmiljanja
Analiza javne politike poinje pitanjima:
a) Da li zaista postoji problem?
b) Moe li se neto uraditi u vezi s tim problemom?
c) Ima li ta institucija ovlatenja da analizira javnu politiku?
Ukoliko su odgovori na ova pitanja odrini, onda uope nema smisla provoditi analizu politike.
Kod utvrivanja problema potrebno se usmjeriti na uzroke, a ne samo na njegove posljedice.
Bitno je konkretno odrediti na koga sve problem utie i na koji nain. Prepoznavanje ovog odnosa
izmeu uzroka i posljedica je znaajno u kontekstu pronalaenja moguih rjeenja, te odbacivanja
onih rjeenja koja nisu u skladu s prirodom problema. Izvori podataka koji mogu biti od pomoi pri
utvrivanju problema i odnosa izmeu uzroka i posljedica mogu biti razliiti izvjetaji, publikacije,
rezultati istraivanja i statistikih analiza, te miljenja strunjaka u konkretnim oblastima.
S ciljem analiziranja problema u postojeim politikim okvirima, potrebno je odgovoriti i na ova
dodatna pitanja:
a) Koji su trenutni pravni, drutveni i ekonomski konteksti i posljedice ovog problema?
b) Da li je neki drugi propis u pripremi ili se njegova priprema razmatra?
c) Kakva politika se trenutno primjenjuje u pokuaju rjeavanja ovog problema?
d) Postoje li razliita vienja ovog problema, koja su i koji pristup se trenutno koristi?
e) Na koje naine se trenutna politika pokazala uspjenom, odnosno neuspjenom?
f) to nije u redu s trenutnim pristupom?
Ne zaboravite na zamke pri utvrivanju problema javne politike:
a) prihvatanje definicije problema te interesne grupe;
b) traganje samo za jednostavnim rjeenjem;
c) vjerovanje da bilo koji, odnosno svi problemi iziskuju donoenje zakona ili rjeenja u javnom sektoru;
d) mijeanje potrebe za kratkoronim s potrebom za dugoronim rjeenjima ili
e) mijeanje vrijednosti pojedinaca u odnosu na vrijednosti drutva u cjelini.
Ponekad e se propisi donositi da se ispotuju uslovi EU, mada dati drutveni problem ne postoji.
18
5. A
nalizirajte i objasnite uzroke ponaanja i
dajte objanjenja zasnovana na uzrocima ponaanja!
Sljedei korak podrazumijeva analiziranje uslova ili ponaanja za koja je utvreno da doprinose
nekom drutvenom problemu kako biste mogli doi do objanjenja o tome zato oni ine to to
ine, odnosno ne ine neto to bi trebali. Sedam faktora pomae da se utvrde uzroci problematinog ponaanja. Svaki od tih faktora usmjerava se na neki konkretan vid ponaanja i postavlja
pitanja koja vode ka boljem razumijevanju problema i ka smislenoj politici kao reakciji na njega.
Svaki od tih faktora ne mora obavezno imati znaaj, odnosno uticaj na taj problem. Upitajte se za
svaki od sljedeih faktora pojedinano da li imaju veze s tim problemom i, ako imaju, kakve.
a. Zakoni i podzakonski akti Primjeri naina na koje zakoni i podzakonski akti mogu doprinijeti problematinom drutvenom ponaanju ukljuuju one zakone i podzakonske akte koji:
a) su nejasni, zastarjeli ili loe izraeni;
b) dozvoljavaju ili omoguavaju problematino ponaanje;
c) ne uklanjaju uzroke problematinog ponaanja;
d) ne podrazumijevaju odgovornost u svom provoenju;
e) ne primjenjuju se;
f) ili ostavljaju prostora za korupciju.
b. Prilika Termin prilika odnosi se na postojanje okolnosti, anse ili vjerovatnoe da e se
neko ponaati na odreeni nain, odnosno da e potivati ili ne potivati propise. Dobri primjeri
ovoga su kazne za nepropisno parkiranje, odnosno za razne saobraajne prekraje.
19
c. Kapacitet (ili mogunost) Termin kapacitet odnosi se na postojanje sposobnosti ili nesposobnosti lica da se ponaa na odreeni nain, odnosno potuje ili ne potuje propise. Kapacitet podrazumijeva i sve ono to bi moglo sprijeiti ili stati na put sposobnosti nekog lica da
uestvuje, odnosno ne uestvuje u drutveno problematinom ponaanju. Neki od primjera
obuhvaenih faktorom kapacitet su: nemogunost dobivanja kredita, nedostatak strunosti
(kao recimo pri izradi budeta sudova) ili nedostatak prijevoznog sredstva (naprimjer, zemljoradnik koji ne moe dostaviti proizvode na trite).
d. Komunikacija Termin komunikacija odnosi se na efikasnost informiranja lica o propisima
koji se na njih primjenjuju. Ako graani nisu ni upoznati s tim ta zakon dozvoljava, zahtijeva ili
zabranjuje, kako se od njih moe oekivati da ga potuju! Termin takoer podrazumijeva i komunikaciju, odnosno nedostatak komunikacije izmeu institucija vlasti i agencija koje provode
odreene propise i kako ovo moe doprinijeti nekom problematinom ponaanju.
e. Proceduralne prepreke Neefikasne birokratske procedure u postupku donoenja odluka,
papirologija ili drugi naini onemoguavanja lica da ispotuju propise mogu biti uzrok drutvenog problema. Ovaj faktor naroito je bitan kada je rije o veim institucijama ili sloenim
organizacijama u kojima se postupak donoenja odluka nikada ne svodi samo na jedno lice. Registar zaloga BiH u kojem se registriraju potraivanja na pokretnoj imovini, osigurana zalonim
pravom, dobar je primjer rjeavanja birokratskog problema.
f. Interes i poticaj (odnosno nedostatak poticaja) - Termin interes odnosi se na poticaj ili
motivaciju (kako one materijalne prirode, poput novca, tako i na one nematerijalne poput line
moi) nekog lica da se ukljui u problematino ponaanje. Ovdje je rije o tome kako svako lice
pojedinano percipira svoje line gubitke, odnosno korist od potivanja nekog propisa.
g. Lina uvjerenja i vrijednosti Uvjerenja i vrijednosti odnose se na stavove koji definiraju
to kako vidimo svijet, to opet utie na nain na koji donosimo odluke. Ovo ukljuuje osjeaj za
moral i vrijednosti s kojima svako lice pojedinano ulazi u odreeni splet okolnosti i koje utiu
na to kako e to lice reagirati pod tim okolnostima.
20
B. Rjeenja
Rjeenja formulirana kroz politiku zasnivaju se na tome da se ne objanjava problematino ponaanje i odabiru se pojedina jer se procjenjuje da imaju najvee anse da dovedu do poboljanja
u rjeavanju tog drutvenog problema. Sve to vlada odlui da preduzme, kao i sve to vlada odlui da ne preduzme, oblik je politike. Analiziranje stanja, procjena potreba, utvrivanje opcija u smislu politike, te procjena uinaka razumni su koraci u okviru postupka donoenja stratekih odluka
i zasnovani su na nekom vidu dokaza da e se namjere vlade u tom smislu pokazati djelotvornim.
Prilikom traenja zakonodavnih rjeenja nemojte zaboraviti da je moda najbolji pristup kombiniranje elemenata razliitih raspoloivih rjeenja. Razliite taktike mogu se ugraditi u zajedniko
rjeenje, ba kao to se nekoliko rjeenja moe objediniti u opu politiku. Naprimjer, javna politika
iji je cilj bio da podstakne ljude da ne pue cigarete ukljuivala je i zakon kojim se nalae isticanje
upozorenja o njihovoj tetnosti po zdravlje na samoj ambalai i kampanju informiranja javnosti o
opasnostima puenja.
Prilikom razmatranja prednosti i nedostataka razliitih stratekih rjeenja, osvrnite se na sljedee:
a) procijenite oekivane ishode, uinke, potencijalni uticaj svake od raspoloivih politika;
b) pitajte da li predvieni rezultati ispunjavaju zadate ciljeve;
c) da li predvieni ishodi ispunjavaju ono to su bili eljeni ciljevi;
d) mogu li se neke od postojeih alternativa lako odbaciti;
e) pokaite koje su to jake strane i slabosti svake od alternativa;
f) opiite najbolji i najgori scenarij za svaku od alternativa.
Ponekad je bolje kombinirati pristupe koji e vremenom dovesti do poboljanja nego rjeavati
svaki aspekt postojeeg problema odjednom. Treba razmiljati, podstaknuti i biti prilagodljiv, u
smislu objedinjavanja razliitih zakonodavnih rjeenja kako bi se dolo do optimalnog pristupa.
1. Formuliranje rjeenja
Sljedei korak je pronalaenje prijedloga rjeenja za svaki pojedini uzrok utvrenog problematinog ponaanja, a potom kombiniranje tih rjeenja u politiku koja e voditi ka rjeavanju utvrenog drutvenog problema. Ovo su tri ope kategorije moguih rjeenja:
a. Direktne mjere Direktne mjere odnose se na faktore povezane sa interesom odnosno
poticajima. Direktne mjere ukljuuju kako kazne (novana kazna), tako i nagrade (poreska olakica), kojima se ohrabruje odreeni vid djelovanja. Direktnim mjerama nastoje se ukloniti ili
umanjiti poticaji za drutveno problematino ponaanje, odnosno poveati poticaji za poeljno
ponaanje. Zakoni kojima se omoguava pravno posredovanje (medijacija) i drugi slini zakoni
kojima se dodjeljuju konkretna ovlatenja primjeri su direktnih mjera.
b. Indirektne mjere Indirektne mjere odnose se na faktore povezane s prilikama, kapacitetom, komunikacijom i procesima. Cilj indirektnih mjera je eliminiranje prilika ili interesa lica
da se ponaa na problematian nain, odnosno ohrabrivanje ili stvaranje prilike za nekoga da
se ponaa na poeljan nain. Naprimjer, uklanjanje pretjeranih birokratskih procedura je vrsta
indirektne mjere.
c. Edukativne mjere Edukativne mjere obino za cilj imaju da utiu na lina uvjerenja, ali
mogu se odnositi i na postojanje kapaciteta u onim situacijama gdje faktor kapacitet podrazumijeva nedostatak informacija ili odgovarajue ekspertize. Edukativnim mjerama moe se ukazati na negativne aspekte nekog uvjerenja, odnosno pozitivne aspekte nekog rjeenja. One
21
mogu podrazumijevati metode informiranja onih na koje se propis primjenjuje kako bi znali
ta se tim propisom zahtijeva, dozvoljava, odnosno zabranjuje, kako bi mu mogli prilagoditi
svoje ponaanje. Educiranje javnosti moe dovesti do promjene stavova i ponaanja, ali je to
dugotrajan proces.
22
objektivnost. Iz tih razloga nije uvijek mogue unaprijed utvrditi kakav e biti ishod neke politike.
Meutim, postoji itav niz korisnih i valjanih tehnika na osnovu kojih je mogue predvidjeti stepen
vjerovatnoe da se predloena rjeenja pokau djelotvornima, odnosno odabrati najbolje alternative. Sljedea pitanja mogu pomoi rangiranju potencijalnih rjeenja:
a) Koje od raspoloivih stratekih rjeenja ima najvee anse da dovede do promjene problematinog ponaanja?
b) Koliko e vremena trebati da svako od raspoloivih stratekih rjeenja da rezultate?
c) Koliko dugo e razliita raspoloiva rjeenja uzrokovati finansijske trokove?
d) Koje od alternativnih rjeenja dovodi do uklanjanja svih (ili najbitnijih) uzroka problema?
e) Koje od raspoloivih stratekih rjeenja postojee institucije mogu najefikasnije provesti?
f) ta je sve potrebno napraviti za svako od raspoloivih stratekih rjeenja kako bi se osiguralo njihovo provoenje?
g) Koje od rjeenja ima najmanje anse da bude osporavano bilo u politikom ili u administrativnom smislu?
h) Koje od potencijalnih rjeenja ima najvee anse da ga ciljane grupe prihvate?
i) Kako e meunarodna zajednica gledati na svako od raspoloivih rjeenja?
5. Usklaivanje s EU
Mogue je da usklaivanje s direktivama EU namee vanjska ogranienja za izbor rjeenja politika. Analitiar politika treba da se vodi detaljnim istraivanjem vaeih propisa EU i novinama u
toj oblasti.
6. Konsultacije
Provoenje konsultacija u fazi izrade politike je od kljunog znaaja. Uesnici u postupku utvrivanja politike su pojedinci, grupe, organizacije i institucije na koje ta politika utie. U formalnom
smislu, te interesne strane su svi oni koji su u postupak ukljueni na osnovu svojih ustavnopravnih
nadlenosti, odnosno oni koji imaju i pravo i obavezu da u njemu uestvuju, kao to su institucije
vlasti, te predstavnici dravnih i lokalnih organa uprave. Neformalne interesne strane nemaju, u
pravnom smislu, direktnu nadlenost ili obavezu da uestvuju, ali to ine na osnovu interesa ili
prava. Ovo ukljuuje medije, nevladine organizacije, te druge interesne grupe.
Upitajte se koga sve treba konsultirati u postupku izrade propisa, na koji nain i u kojoj fazi
izrade? Opiite glavne aktivnosti u pogledu konsultiranja, te kako su provedene konsultacije u razliitim stadijima uticale na izradu propisa, odnosno na konani sadraj samog propisa. Nacrti i
komentari mogu se lako razmjenjivati putem interneta da se olaka uee zainteresiranih strana.
Konsultacije mogu posluiti i u druge svrhe. Opsene konsultacije mogu zamijeniti strunu ili
drutvenu analizu kakvu sebi oni koji utvruju javnu politiku ne mogu priutiti. Vie detalja o provoenju konsultacijama moete nai u Dijelu 8.
23
7. Provoenje
Dokument javne politike morao bi ukljuivati i plan provoenja. Prijedlog politike treba da sadri i program regulatornogprovoenja. Za koje propise treba usvojiti izmjene i dopune, koje treba
staviti van snage, a koje treba izraditi da se ta politika provede? Koja institucija ili koje vladino tijelo
e provoditi propis? Neka od pitanja na koje ovdje treba traiti odgovor su:
a) Postoje li zadovoljavajui kapaciteti?
b) Ima li potrebe za uspostavom nove institucije?
c) Kako e novi poslovi biti ukljueni u aktivnosti te institucije?
d) Kako e rukovodstvo i postojei kadrovi institucije odgovoriti na nove poslove?
e) Kako e se donositi odluke?
f) Kakav e biti odnos izmeu postojeih i novih kadrova?
g) Koji dodatni resursi e biti potrebni (finansijski, tehniki, informatiki)?
h) Kako e druge institucije reagirati na ove promjene?
Lista pitanja nije ograniena samo na navedena. Za testiranje rjeenja u pogledu politike koristite analizu utvrenu u Dijelu 6. koji se odnosi na planove provoenja.
2. Prepreke
Neizbjeno je postojanje opozicije odreenoj politici. To bi trebalo podstai predlagae bilo
kakve zakonodavne politike da u okviru samog prijedloga politike navedu potencijalne prepreke
njenom provoenju i objanjenja kako e se one prevazii.
24
D. Zakljuak
Kada se javna politika pretvara u propis, obavezno osigurajte da njeni ciljevi i svrha budu jasno
preneseni predlagaima, po mogunosti u pisanoj formi, kako biste imali vrste i jasne pokazatelje
onoga to oekujete da se postigne tim propisom i na koji nain.
Osigurajte da predlagai imaju odgovarajue struno znanje, informacije, opremu i resurse
potrebne za pretvaranje javnih politika u jezik prava kojim se one provode u djelo, te im dajte dovoljno vremena da urade svoj dio posla.
11
Vie detalja o PUP procjenama u BiH moete nai na internet stranici Direkcije za evropske integracije: http://dei.gov.ba/dei/
direkcija/sektor_strategija/ria/Default.aspx?id=6557.
12
Meutim, Strategija reforme javne uprave predvia usvajanje cjelovite metodologije za PUP u narednim godinama.
25
5. USKLAENOST SA ZAKONODAVSTVOM EU
lan 63.
(Usklaenost sa zakonodavstvom EU)
(1) K
ada se, s ciljem usklaivanja zakonodavstva BiH sa zakonodavstvom EU, vri izmjena i
dopuna postojeeg propisa ili se donosi novi propis, institucija koja priprema nacrt ili prijedlog propisa nastoji osigurati i pregled usaglaenosti propisa s pravnom teevinom EU
(acquis communautaire).
(2) Institucije BiH preuzimaju obavezu iz stava (1) ovog lana postepeno i sukcesivno do trenutka kada BiH, u postupku izvravanja ugovora s EU, pone s obaveznim usklaivanjem
zakonodavstva, kada pregled usaglaenosti propisa s pravnom teevinom EU postaje obavezujui za svaku instituciju, u punom obimu.
Zakonodavstvo ili pravo EU, poznato i kao pravna teevina EU (acquis)13, jedan je od osnovnih
pravnih i politikih principa evropskih integracija. Acquis obuhvata sva prava, obaveze i predanost
drava lanica EU, akumulirane u pravnom i politikom smislu od osnivanja do danas. Formalno,
acquis ukljuuje primarno pravo (osnivake ugovore i ugovore o njihovim izmjenama), meunarodne ugovore, meunarodno obiajno pravo, ope pravne principe EU i sekundarno pravo. Sastavni dio zakonodavstva EU je i praksa Suda EU, kao i sve pregovarake, politike i druge obaveze
koje su drave lanice preuzele.
Svaka drava koja podnosi zahtjev za lanstvo u EU mora imati sposobnost za preuzimanje
obaveza iz lanstva, odnosno usvajanje cjelokupnog acquisa i, to je jednako znaajno, provoenje
usvojenog zakonodavstva. Ukratko, pravni okvir EU ine:
a) primarno zakonodavstvo osnivaki ugovori i ugovori o pristupanju novih lanica EU;
b) meunarodno pravo, meunarodno obiajno pravo i opi pravni principi EU;
c) sekundarno zakonodavstvo;
d) sudska praksa Suda EU;
e) pregovarake, politike i druge obaveze koje su preuzele drave lanice.
Sekundarno zakonodavstvo ili sekundarni izvori prava EU su pravni akti koje usvajaju institucije EU, u okviru nadlenosti koje su im dodijeljene Ugovorom o funkcioniranju EU (u daljnjem
tekstu: Ugovor) i tu spadaju:
a) uredbe;14
b) direktive;
c) odluke;
d) preporuke;
e) miljenja.
13
T ermin acquis communautaire je francuskog porijekla i tumai se kao sveukupno pravno naslijee Evropske zajednice. Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, rije communautaire u znaenju Zajednice se vie ne upotrebljava.
14
Nisu isto to i propisi opisani u Dijelu II. podzakonski akti koje usvajaju ministarstva i drugi organi vlasti u svrhu provoenja
zakona.
26
Uredbe, direktive i odluke su pravno obavezujui akti, dok preporuke i miljenja nemaju obavezujuu snagu. Preporuke i miljenja, meutim, mogu imati pravno djelovanje, naroito kao instrumenti koje sudovi koriste prilikom tumaenja. U svim pravno obavezujuim aktima moraju se
jasno navesti pravni osnov i razlozi za donoenje, te pozvati se na prijedloge ili miljenja koja se
moraju pribaviti u skladu s Ugovorom.
Uredbe imaju opu primjenu i obavezujue su u cijelosti; direktno obavezuju drave lanice,
njihove organe vlasti i sudove, kao i sva fizika i pravna lica, koja moraju postupati u skladu s uredbama na isti nain kao i s domaim zakonima.
Uredbe se ne smiju preuzimati u nacionalno zakonodavstvo jer bi se time ugrozila njihova jedinstvena primjena ili izmijenio njihov pravni karakter to predstavlja povredu prava EU.
Danom pridruivanja drave kandidatkinje moraju staviti van snage sve propise koji su u suprotnosti s uredbama, propise koji spreavaju provoenje uredbi, kao i propise kojima su preuzete
odredbe uredbi u nacionalno zakonodavstvo zbog njihove direktne primjene.
Direktive su obavezujue u pogledu rezultata koji se trebaju postii, ali dravama lanicama
ostavljaju slobodu izbora oblika i metoda njihove primjene. To znai da se moraju usvojiti zakoni i
drugi propisi u koje se ugrauje (preuzima) sadraj direktiva. Direktivama se ne stavljaju nacionalni
propisi van snage, nego one slue kao mjera usklaivanja u postupku usklaivanja nacionalnog
zakonodavstva sa acquisem.
Drave lanice su obavezne da osiguraju potpunu primjenu direktiva na najdjelotvorniji nain.
To znai da se prava i obaveze moraju jasno i precizno propisati u nacionalnom propisu kojim se preuzima direktiva. Nadleni organi drava lanica moraju osigurati njihovo izvravanje i pravnu zatitu.
Odluke se upuuju konkretnoj dravi lanici, pravnom ili fizikom licu i u cijelosti obavezuju
one kojima su upuene. Ako je odluka upuena jednoj dravi lanici, ona mora donijeti odgovarajui pravni akt s ciljem provoenja odluke.
Preporuke i miljenja su pravno neobavezujui akti. Sudovi uzimaju preporuke u obzir kod
razmatranja odluka u pojedinim predmetima, naroito ako pomau pri tumaenju drugih nacionalnih propisa ili propisa EU.
Usklaivanje zakonodavstva
Usklaivanje predstavlja ujednaavanje zakona, drugih propisa i administrativnih odredbi drava lanica sa acquisem u svrhu reguliranja drutvenih odnosa na nivou cijele EU na jedinstven
nain. Razlike u zakonodavstvima drava lanica otklanjaju se unifikacijom, usklaivanjem i koordinacijom.
Unifikacijom se postie jedinstven pravni reim. Propisi EU zamjenjuju nacionalne propise u
oblastima u kojima EU ima iskljuivu nadlenost. Uredbe su glavni instrumenti koji se koriste za
unifikaciju.
Usklaivanje je usklaivanje zakonodavstva drava lanica sa ciljevima utvrenim u direktivama EU. To podrazumijeva obavezu preuzimanja i ugraivanja odgovarajuih odredbi relevantne direktive u nacionalno zakonodavstvo.
Koordinacija proizilazi iz odreenih pravnih akata EU kojima se propisuje koordinacija aktivnosti i razmjena informacija, kao i zakljuivanje sporazuma izmeu drava lanica o odreenim
pitanjima.
27
Metode usklaivanja
Usklaivanje prava ostvaruje se negativnom i pozitivnom harmonizacijom. Negativna harmonizacija podrazumijeva striktno propisane zabrane, sadrane u Lisabonskom ugovoru i drugim
pravnim aktima EU, kao to su: zabrane carina na uvoz i izvoz, ukidanje svih tarifnih i koliinskih
ogranienja u trgovini, zabrana zloupotrebe dominantnog poloaja, zabrana diskriminacije na
osnovu spola, rasnog ili etnikog porijekla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja. Pozitivna harmonizacija je usklaivanje donoenjem i primjenom pravnih akata ili mjera
harmonizacije.
Najvanije metode pravnog usklaivanja su maksimalna i minimalna harmonizacija, te princip uzajamnog priznavanja. Maksimalna harmonizacija je detaljno i cjelovito reguliranje odreene
oblasti (propisi o hrani, proizvodima opasnim po ivot i zdravlje ljudi, kozmetikim i farmaceutskim
proizvodima). Minimalna harmonizacija uspostavlja minimum pravnog ureivanja, to omoguava dravama lanicama propisivanje stroijih standarda od standarda propisanih pravnim aktima
EU (propisi o zatiti potroaa i zatiti okolia). Primjena metoda uzajamnog priznavanja znai
da jedna drava lanica priznaje propise druge drave lanice. Primjeri uzajamnog priznavanja su
oblast slobodnog kretanja robe, slobodno kretanje radnika i dr.
Tehnike usklaivanja
Postoje tri glavne tehnike usklaivanja:
Doslovno preuzimanje podrazumijeva prepisivanje propisa EU u nacionalno zakonodavstvo,
doslovno od rijei do rijei. Ova metoda primjenjuje se u sluajevima kada je predmetna direktiva
veoma detaljna i sadri takve tehnike odredbe da je dravama lanicama ostavljeno malo slobodnog izbora prilikom preuzimanja u nacionalne propise. Ova metoda osigurava potpuno i ispravno
ispunjavanje nametnutih obaveza; meutim, to moe rezultirati upotrebom terminologije koja je
nepoznata ili ne odgovara terminologiji u nacionalnom pravnom sistemu.
Preformulacija teksta u skladu s nacionalnim normama i nomotehnikim pravilima znai preuzimanje sutine obaveze koja proizilazi iz direktive. Primjenom ove metode uva se domai pravni
poredak i pravni jezik. Preformulacija takoer omoguava i da se izostave oni dijelovi teksta koji
nisu relevantni, te dravama lanicama EU ostavlja slobodu da postupaju u skladu s nacionalnim
pravom.
Upuivanje na direktive se rijetko koristi i to samo u sluajevima kada su direktive veoma precizne i kad se odnose na tehnika pitanja. U ovakvim sluajevima, odredbe direktive mogu se
uvrstiti kao aneks nacionalnog propisa. Ova metoda se ne preporuuje.
28
tizaciju i tranziciju u trinu ekonomiju. lanstvo u EU, pod uslovom da se ispune svi postavljeni
kriteriji, postalo je glavna pokretaka snaga svih zemalja regiona.
Iako PSP utvruje kriterije koje je potrebno ispotovati, bitno je naglasiti da se prilagodljivost
procesa ogleda u injenici da svaka zemlja moe ostvariti eljeni napredak birajui vlastiti put prema buduem lanstvu u EU. PSP vodi ka potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju (SSP),
meunarodnog ugovora koji se zakljuuje izmeu drave potpisnice i EU i njenih drava lanica.
Potpisivanjem SSP-a15 u junu 2008. BiH je stupila u ugovorni odnos s EU, te je preuzela niz obaveza koje se moraju ispotovati u utvrenim rokovima radi ostvarivanja statusa kandidata za lanstvo i otpoinjanja pregovora o pristupanju EU.
Odredbama lana 70. SSP-a propisana je obaveza usklaivanja postojeeg i budueg zakonodavstva BiH sa zakonodavstvom EU. Usklaivanje poinje danom potpisivanja SSP-a i postepeno
se proiruje na sve elemente acquisa iz SSP-a do kraja prijelaznog perioda od najdue est godina
od dana stupanja na snagu SSP-a.
Vijee ministara BiH je 2011. godine usvojilo Odluku o instrumentima za usklaivanje zakonodavstva Bosne i Hercegovine s pravnom teevinom Evropske unije.16 U skladu s Odlukom, predlagai propisa koji se usklauju sa zakonodavstvom EU duni su da izrade uporedni prikaz usklaenosti i izjavu o usklaenosti i dostave ih zajedno s nacrtom propisa DEI-ju na provjeru i potvrdu
usklaenosti.17
Odlukom se pojanjava znaaj i uloga instrumenata za usklaivanje. Obaveza popunjavanja
uporednog prikaza zasniva se na njegovoj dvostrukoj ulozi i znaaju u cjelokupnom procesu
usklaivanja zakonodavstva. Prije svega, na osnovu uporednog prikaza utvruje se stvarni stepen
usklaenosti propisa, prati se proces usklaivanja zakonodavstva BiH, te se stvara osnova za uspostavu neophodne baze podataka usklaenih propisa. Osim toga, uporedni prikaz ima posebnu
ulogu i u buduem postupku analitikog pregleda (engl. screening), odnosno procjeni usklaenosti nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU koji provode Evropska komisija i drava
kandidatkinja za lanstvo u EU. Procjena usklaenosti je osnova za bilateralne pregovore, a ocjena
o ispunjavanju pravnog kriterija za pristupanje EU donosi se upravo na osnovu uporednog prikaza
usklaenosti koji ne samo da olakava sam postupak ve i doprinosi boljoj pripremljenosti institucija BiH za pregovaraki postupak.
Izjava o usklaenosti popunjava se nakon izrade uporednog prikaza navoenjem osnovnih podataka o usklaenosti propisa sa svim izvorima prava EU preuzetim iz uporednog prikaza. Osim
ovih podataka, izjava sadri potpis i peat predlagaa nacrta i prijedloga propisa i pomonika direktora DEI-ja kojima se potvruje tanost navoda u izjavi o usklaenosti.
I na kraju, instrumenti za usklaivanje sadre osnovne podatke koje treba navesti u obrazloenju propisa u skladu s lanom 60. (1) c) Jedinstvenih pravila, a to su:
a) naziv propisa EU koji se preuzima u nacrt/prijedlog propisa;
b) usklaenost nacrta/prijedloga propisa s odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, prijelazni rok za usklaivanje, ocjenu ispunjenosti obaveze te razloge za djelimino
ispunjavanje ili neispunjavanje obaveze utvrene navedenom odredbom Sporazuma; i
15
U januaru 2012. Sporazum jo uvijek nije stupio na snagu. Iako su Sporazum ratificirale sve ugovorne strane, Vijee EU nije donijelo odluku o stupanju na snagu s obzirom da BiH jos uvijek nije ispunila sve postavljene uslove (pr. obaveza provoenja presude
Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdi i Finci protiv BiH)
16
Slubeni glasnik BiH, broj 23/11; Ovu odluku primjenjuju institucije BiH, FBiH i Brko Distrikta BiH, dok institucije RS-a primjenjuju Odluku o postupku usklaivanja zakonodavstva Republike Srpske s pravnom teevinom Evropske unije i pravnim aktima
Vijea Evrope (Slubeni glasnik RS, broj 46/11)
17
Obrasci ovih dokumenata mogu se nai na internetskoj stranici Direkcije za evropske integracije BiH na
http://www.dei.gov.ba.
29
c) stepen usklaenosti nacrta/prijedloga propisa s primarnim, sekundarnim i ostalim izvorima prava EU, razloge za djeliminu usklaenost ili neusklaenost te rok za potpuno
usklaivanje.
Obrasci uporednog prikaza usklaenosti i izjave o usklaenosti zajedno s uputstvom za njihovo
popunjavanje dati su u Aneksu.
U skladu sa zakljukom Doma naroda PSBiH od 15. 7. 2011. i zakljukom Vijea ministara BiH
od 24. 8. 2011., predlagai propisa koji se usklauju sa zakonodavstvom EU obavezni su uz nacrt i
prijedlog propisa dostaviti i instrumente za usklaivanje u parlamentarnu proceduru razmatranja
i usvajanja propisa.18
18
Vidjeti https://www.parlament.ba/sadrzaj/plenarne_sjednice/dom_naroda/default.aspx?wsrid=34&wsid=293&langTag=bs-BA&pril=b
19
lan 23. Zakona o Vijeu ministara BiH (Slubeni glasnik BiH, br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), lan 18. Zakona o
ministarstvima i drugim organima uprave (Slubeni glasnik BiH, br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09 i 103/09),
l. II. i III. Odluke o Direkciji za evropske integracije (Slubeni glasnik BiH, broj 41/03), lanovi 6. (3), 12.a) i 31.f) Poslovnika o radu
Vijea ministara BiH (Slubeni glasnik BiH, broj 22/03).
30
6. PROVOENJE
lan 64.
(Provjera provoenja)
(1) P
rovedbeni mehanizmi i nain osiguravanja potivanja propisa tiu se metoda provoenja
zakona i drugih propisa ili akata, odnosno instrumenata koji se koriste kako bi lica na koja
se propisi odnose ispotovala njegove odredbe.
(2) Metode i strategije iz stava (1) ovog lana omoguuju da se utvrdi sljedee:
a)
b)
31
sekundarnih propisa da bi se uspostavila cjelovita regulatorna shema. Neka od ovih pitanja reguliraju se samim propisom, naroito kada propis zamjenjuje ili stavlja van snage postojeu strukturu
ili regulatorni reim.
Odredbe pravnog propisa koje se odnose na njegovo provoenje mogu biti manje ili vie detaljne zavisno od toga ta se eli postii propisom. U nekim sluajevima odredbe o provoenju
detaljno utvruju procedure za primjenu propisa, dok se u drugim ta nadlenost prenosi na drugu
instituciju vlasti. Odredbe o provoenju mogu predstavljati tek puki prijenos ovlatenja ili navoditi
veoma detaljne uslove.
Prilikom izrade plana provoenja, potrebno je odgovoriti na nekoliko pitanja:
a) Da li je predmet nacrta propisa ureen ranije objavljenim propisom?
b) Ukoliko je odgovor na prvo pitanje potvrdan, koji su mogui sukobi nacrta propisa i vaeih odredbi propisa?
c) Ukoliko postoji sukob propisa, da li predlaga moe u sam nacrt propisa uvesti odredbe
kojima bi se sprijeila nedosljednost propisa?
d) Da li se tim nacrtom propisa namjeravaju izmijeniti ili zamijeniti vaee odredbe?
e) Ako je cilj da se nacrtom propisa van snage stave vaee odredbe propisa, da li su u njega
ugraene odredbe kojima se to i slubeno propisuje?
f) D
a li su prijelazne odredbe dovoljno jasne da se odnose samo na predmet tog nacrta
propisa ili bi se moglo desiti da nenamjerno dovedu do stavljanja van snage, izmjena,
ponitenja ili sukoba s drugim vaeim odredbama propisa?
g) Da li je jasno utvren organ koji e pratiti prelazak na novi propis i da li je njegova nadlenost u tom smislu jasno definirana?
h) Da li se oekuje od novog zakona da donese prihode? Ako se oekuje, kako e biti koriteni?
Trokovi provoenja novog propisa moraju se unaprijed razraditi u okviru analize finansijskih
uinaka o kojoj je bilo vie rijei u dijelu o analiziranju finansijskih uinaka. Predlaga novog propisa mora uzeti u razmatranje koju opremu, prostorije, osoblje, strunu spremu osoblja i pristup
informacijama mora imati organ koji e biti zaduen za njegovo provoenje kako bi mogao uspostaviti pravila i pratiti njihovo potivanje. Predlaga nacrta propisa mora izraditi procjenu trokova
utvrivanja novih javnih politika, preraspodjele kadrova, ukljuivanja u rjeavanje sporova, te rjeavanja strogo administrativnih pitanja.
I na kraju, plan provoenja trebalo bi da odgovori na pitanje kako e se propis provoditi? Koji
organi vlasti e biti nadleni za ta u okviru tog propisa? Bitno je detaljno utvrditi ta e tano raditi
organ zaduen za provoenje propisa, kao i uslove pod kojima organ vlasti neto mora, moe ili ne
smije uraditi. Ukoliko nacrt propisa ne navodi jasne procedure za donoenje odluka, onda utvrdite
koju vrstu procedure taj organ vlasti trenutno koristi. Da li e biti krivinih i novanih kazni? Da li
e biti nekih vidova stimulacije? Da li e javnost biti informirana o ovom pitanju? Da li e se javiti
potreba za dodatnim osobljem koje e osiguravati potivanje propisa?
32
lan 65.
(Procjena finansijskih sredstava i dobiti)
(1) O
brazloenje finansijskih sredstava sadri procjenu potrebnih sredstava, izvora i metoda
osiguranja tih sredstava za provoenje propisa.
(2) P
redlaga obavezno iznosi procjenu oekivanih trokova i dobiti od uvoenja propisa i od
moguih alternativa donoenju propisa.
(3) P
rocjena iz stava (2) ovog lana treba biti na raspolaganju u dostupnom formatu upravnim, izvrnim i zakonodavnim organima u kojima se donose odluke.
(4) P
rocjene najvanijih propisa ukljuuju i procjenu trokova i dobiti glavnih podelemenata
propisa kako bi se razvrstali elementi koji su opravdani od onih koji nisu.
(5) Ako je potrebno, procjena takoer treba obuhvatiti:
a)sve ekonomske trokove koje snose preduzea, graani i drugi nivoi vlasti koji su nadleni za provoenje propisa,
b)trokove odabira politike i administrativnih formalnosti;
c)administrativne i fiskalne trokove uvoenja propisa kao i vanregulatornih alternativa,
ukljuujui i trokove provoenja propisa.(6) U svakom sluaju, obraiva treba prikazati razumnu procjenu o tome da su trokovi uvoenja propisa opravdani njihovim dobitima prije zapoinjanja uvoenja propisa.
(6) U
svakom sluaju, obraiva treba prikazati razumnu procjenu o tome da su trokovi uvoenja propisa opravdani njihovim dobitima prije samog zapoinjanja uvoenja propisa.
Analizu finansijskih uinaka, odnosno trokova treba provesti tokom faze izrade politike dok
predlaga zakonske politike jo razmatra sva mogua rjeenja za odreeni drutveni problem. Da
biste utvrdili relativne trokove i dobiti koji se mogu povezati s dostupnim rjeenjima, morate (i)
se upitati ta bi se desilo u sluaju da se politika uope ne promijeni (tj. ako zadrite status quo) i
(ii) uporediti trokove i dobiti svakog od raspoloivih rjeenja. Jednom kada odaberete neko od
rjeenja, te utvrdite zakonodavnu politiku, ve tada ete u velikoj mjeri imati zavrenu finansijsku
procjenu. Neki od propisa, poput propisa kojima se dodjeljuju neka ovlatenja, imat e beznaajne
ili samo indirektne finansijske uinke.
S ciljem utvrivanja koje od moguih rjeenja e biti najdjelotvornije, morate procijeniti trokove svakog od njih i odabrati ono za koje postoji najvea vjerovatnoa da e efikasno rijeiti taj
problem. Prilikom analiziranja trokova/dobiti bitno je u obzir uzeti ne samo monetarne nego i
nemonetarne trokove i dobiti svakog od rjeenja.
Finansijska analiza u smislu trokova predloenog propisa ne smije se mijeati s analizom trokova/dobiti kakva je opisana u dijelu koji se odnosi na izradu politika koja predstavlja sofisticiraniji
vid analize primjenjivan u fazi odmjeravanja razliitih rjeenja propisa.
Prema Jedinstvenim pravilima, finansijska procjena je obavezna, ali ne postoji neka posebna
metoda koja se mora primjenjivati, izuzev onoga to je ureeno odredbama l. 68. i 69., kojima se
od svakog ministarstva zahtijeva da uspostavi jedinicu zaduenu za strateko planiranje i izradu
33
Brko Distrikt BiH razvio je opseno uputstvo o provoenju finansijske analize predloenih zakona koje moe posluiti kao model.
34
8. KONSULTACIJE
lan 66.
(Konsultacije meu institucijama)
(1) S vaki put kad proces uvoenja propisa zahtijeva uee vie od jedne institucije ili nivoa vlasti, obrazloenje sadri prikaz obavljenih konsultacija meu institucijama.
(2) Obraiva obrazlae mehanizme koji su koriteni kako bi se provele sve potrebne konsultacije, ukljuujui, u zavisnosti od sluaja, horizontalnu i vertikalnu koordinaciju i saradnju
meu institucijama i nivoima vlasti.
Konsultacije su od kljunog znaaja kao ulazna informacija pri pokretanju bilo kakve zakonodavne inicijative. Relevantni uesnici, institucije vlasti i organizacije graanskog drutva ne samo
da mogu pomoi predlagau da uvede poboljanja u javnu politiku, ve svojim argumentima
mogu uvjeriti instituciju vlasti da predloenu politiku usvoji. Predlagai propisa bi se, bilo u slubenoj ili neslubenoj formi, zavisno od toga ta situacija nalae, trebali susresti sa svima onima koji
na bilo koji nain mogu zaustaviti usvajanje politike, odnosno s onima koji bi mogli biti od koristi
u smislu pruanja podrke i poeti lobiranje za datu politiku. Ove sastanke mogu pratiti neto
formalnije konferencije ili provoenje mjera za informiranje javnosti, koje predstavljaju priliku za
predlagaa da objasni osnovu za donoenje odreene zakonodavne politike i predstavi koristi od
nje tako prikupljajui podrku kako bi je usvajile relevantne institucije vlasti. Prikupljeni komentari
na prijedlog politike ili nacrt propisa pomau da se doe do boljih zakonodavnih rjeenja.
Konsultacije o zakonodavnim inicijativama nisu nepoznat koncept u BiH. Jo biva Jugoslavija
imala je tradiciju ukljuivanja javnosti u izradu propisa, definiranu kao javna rasprava, ali ne formaliziranu. lanom 66. Jedinstvenih pravila prvi put se propisuje obaveza za provoenje konsultacija,
ali se zadrava na konsultacijama izmeu institucija. Meutim, lan 75. Jedinstvenih pravila vrlo
konkretno od osoblja ministarstava zahtijeva da konsultiraju ne samo druge institucije i upravne
jedinice, ve i javne organe, privatna lica koja predstavljaju udruenja graana, te relevantne meunarodne institucije.
Znaaj konsultacija meu institucijama, i horizontalno i vertikalno, u planiranju i pripremi propisa ne moe se dovoljno naglasiti. Dravne, entitetske i lokalne aktivnosti moraju se koordinirati,
kao i uskladiti sa uslovima i promjenama u EU. Preporuuje se pronalaenje instrumenata za rjeavanje razlika, kao to je traenje neobavezujuih miljenja. Ako se rano pone s dobrom komunikacijom i saradnjom i tako nastavi tokom cijelog postupka izrade propisa, to e dovesti do boljih
rezultata i umanjiti potrebu za njegovim izmjenama i dopunama.
Koliko god neformalna bila obaveza za konsultiranjem koju propisuju l. 66. i 75. Jedinstvenih
pravila, 2006. godine Vijee ministara BiH usvojilo je Pravila za konsultacije u izradi pravnih propisa,21 sveobuhvatna i dalekosena, a pri tome dovoljno jednostavna za primjenu. Pravila podrazumijevaju jednostavan, korak po korak opisan postupak za konsultiranje s javnou i relevantnim
uesnicima o nacrtima propisa, koje je u veoj ili manjoj mjeri zavisno od znaaja samog propisa.22
21
22
Da se bolje razumiju i djelotvornije provedu Pravila o konsultacijama, Ministarstvo pravde BiH usvojilo je Pravilnik za provoenje
propisa za izradu zakonodavstva u Ministarstvu pravde BiH. Moete ga pronai na internetskoj stranici Ministarstva pravde BiH.
http://www.mpr.gov.ba/aktuelnosti/propisi/konsultacije/Default.aspx?id=2444
35
Pravila za konsultacije nalau da svaka institucija vlasti na dravnom nivou vodi auriran spisak
relevantnih uesnika, institucija ili pojedinaca, zainteresiranih za propise ili na koje utiu propisi
iz nadlenosti te institucije. Potom, svaka institucija mora provesti minimum konsultacija o svim
prijedlozima propisa. Minimum konsultacija sastoji se iz: (i) postavljanja prednacrta propisa na internetskoj stranici institucije, uz pruanje mogunosti za dostavu komentara putem interneta i (ii)
slanja primjeraka predloenog propisa svim pojedincima i organizacijama sa spiska, te njihovog
pozivanja na dostavu komentara.
Primjeri propisa koji ne utiu znaajno na javnost su ispravke pravopisnih ili drugih gramatikih greaka u vaeim propisima, izrada preienih tekstova propisa ili kojima se na drugi nain
objedinjuju ili reorganiziraju odredbe ili se prebacuju u druge dijelove istog propisa, bez izmjene
sutine.
Ukoliko nacrt propisa znaajno utie na javnost, on podlijee opsenijim konsultacijama. Za
propise se procjenjuje da znaajno utiu na javnost ako:
a) dovode do promjene pravnog statusa;
b) dovode do promjene ekonomskog statusa;
c) podrazumijevaju usklaivanje propisa s meunarodnim standardima;
d) imaju ekoloki uticaj ili
e) predstavljaju novinu.
Za propise koji znaajno utiu na javnost, institucija zaduena za izradu propisa obavezna je zatraiti miljenje od organizacija i pojedinaca koje e najvjerovatnije interesirati ili e na njih uticati
predmetni propis, odnosno koji mogu dati korisne komentare. U takve organizacije i pojedince
spadaju:
a) ira javnost i organizacije;
b) strunjaci, ukljuujui i one iz akademske i istraivake zajednice, kao i iz stranih zemalja;
c) mediji;
d) organi vlasti;
e) pravna zajednica, ukljuujui advokate, tuioce, sudije i struna udruenja.
Prilikom utvrivanja interesnih strana, upitajte se:
a) Ko je dosad bio ukljuen u donoenje ove ili relevantnih politika u prolosti?
b) Ko je potreban za ostvarenje ciljeva te javne politike?
c) Na koga bi ta javna politika mogla direktno uticati?
d) Kako e ta javna politika uticati na posebne kategorije (ene, mlade, lica s invaliditetom,
starija lica, itd.)?
e) Ko bi se, najvjerovatnije, mogao aktivno usprotiviti toj javnoj politici?
f) Ko e se aktivno zalagati i podravati tu javnu politiku?
g) Ko sve moe uticati na miljenje javnosti o toj politici?
Jednom kada su utvrene, predlaga odluuje o tome koji je najefikasniji nain da uspostavi
kontakt s interesnim stranama i dobije njihove komentare. U metode traenja bilo pisanih ili usmenih komentara spadaju:
a) slanje obavjetenja ili objavljivanje prednacrta propisa u tampanim medijima;
b) odravanje obuka o prednacrtu propisa i informiranje putem radija ili televizije;
c) slanje obavjetenja i objavljivanje prednacrta propisa na internetu;
36
9. PRAENJE I NADZOR
lan 67.
(Revizije postojeih propisa)
(1) Da bi se izbjegle situacije u kojima propisi postaju zastarjeli, nedosljedni ili loe izraeni, institucije Bosne i Hercegovine uspostavit e sistemske i periodine revizije postojeih propisa.
(2) U obrazloenju uz nacrt ili prijedlog propisa obraiva navodi vremenski raspored revizije
donesenog propisa na nain naveden u stavu (1) ovog lana.
(3) Predlaga navodi i obavezu izvjetavanja i odgovornosti.
(4) Predlaga propisa moe napraviti ponovno preispitivanje potrebe za uvoenjem propisa i
prije vremenskog rasporeda iz stava (2) ovog lana, ako nastane promjena uslova nakon donoenja propisa. U tom sluaju, preduzimaju se sve potrebne mjere za revidiranjem ili ukidanjem postojeih propisa.
Jednom kada se propis pone provoditi, esto se pokae da dovodi do nepredvienih rezultata
ili rezultata koji kotaju vie ili manje nego to je oekivano, odnosno rezultata koji su manje ili vie
djelotvorni nego to je oekivano. U skladu s tim, posljednji korak pristupa usmjerenog ka rjeavanju problema je osmisliti nain na koji e se osigurati da institucija zaduena za provoenje propisa
osigura podatke i informacije na osnovu kojih je mogue utvrditi stvarne trokove i djelotvorost
novog propisa. Ovo se postie kroz praenje i nadzor.
37
38
39
h) sve uoljive uspjehe ili neuspjehe ministarstva tokom izvjetajnog perioda. Za svaki od
utvrenih neuspjeha obavezno je dati i izjavu o okolnostima koje su tome doprinijele, te
korektivnim mjerama koje su preduzete ili e biti preduzete, kako bi se umanjili trenutni
uinci i sprijeilo ponavljanje iste greke.
Kontrolne liste u Dodatku ovog prirunika sadre pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom izrade
plana nadzora.
10. ZAKLJUAK
Svrha ovog prirunika nije davanje detaljnog prikaza razliitih aspekata izrade propisa.
Ve postoji itav niz dokumenata u kojima se obrauju teme koje Prirunik pokriva i na njih
se referira u relevantnim odjeljcima posveenim pojedinim konkretnim temama. U Priruniku se
iznose jednostavna i precizna uputstva za one koji rade na izradi propisa radi poboljanja njihovog
kvaliteta. to je obrazloenje koje prati prijedloge pravnih propisa detaljnije, to e oni koji ih usvajaju imati vie informacija i, nadati se, na taj nain moi donijeti bolje odluke.
Nakon ovog teksta slijede kontrolne liste i radni listovi koji e pomoi autorima nacrta, ali treba
napomenuti da se institucije podstiu da razviju vlastite obrasce kojima e zadovoljiti uslov za
pripremu obrazloenja.
40
DODATAK
41
42
43
44
45
Odredbe i zahtjevi
propisa EU
Odredbe nacrta/
prijedloga propisa
c
Usklaenost odredbe
nacrta/ prijedloga
propisa s odredbama
propisa EU
d
Razlozi za djeliminu
usklaenost ili
neusklaenost
e
Predvieni rok za
postizanje potpune
usklaenosti
46
47
48
Izjava o usklaenosti
Odredba Sporazuma
3.2
3.3
3.4
4.2
4.3
4.4
4.5
5.
datum i peat
49
50
51
52
53
54
Ustavnopravni osnov
Izjava o usklaenosti sa
zakonodavstvom EU
Plan provoenja
Izvjetaj o provedenim
konsultacijama
Plan praenja i odredbe u pogledu
izvjetavanja
Ima li rokova za usvajanje
podzakonskih akata
Da li postoji
problem?
Navesti problem?
Kako to ispraviti?
55
Kriteriji
1. Sve komponente koje jedan propis treba sadravati su unesene i ispravne
a. Preambula
b. Naziv
c. Cilj/svrha
d. Definicije
e. Kaznene odredbe
2a. Zakonodavna politika jasno je navedena u obrazloenju propisa.
2b. Nacrt propisa odraava politiku navedenu u obrazloenju
3. U obrazloenju jasno se navodi na koji nain e provoenje propisa biti
finansirano
4. U nacrtu propisa jasno se utvruje ko, ta, kad i na koji nain
a. Na koga se odnosi propis
b. ta se trai propisom
c. Kada to mora biti ispunjeno
d. Na koji nain to treba biti ispunjeno
5. U nacrtu propisa ispotovana su gramatika pravila
a. Glagolsko vrijeme: prezent
b. Aktiv
c. Imenice u jednini
d. ne treba/ne smije
6. Nacrt propisa ispravno je podijeljen na dijelove, poglavlja, lanove i stavove
7. U nacrtu propisa koriteni su ispravni navodi i nazivi drugih akata na koje se
poziva
8. Nacrtom propisa se na djelotvoran nain utvruju provedbene, prijelazne i
zavrne odredbe
a. Provedbene odredbe
b. Prijelazne odredbe
c. Zavrne odredbe
9. U nacrtu propisa ispravno su koriteni terminologija i jezik
a. Dosljedna upotreba terminologije
b. Sve neophodno
25%
50%
75%
100%
56
Drutveni cilj
Problem
Na koji nain se problem
javlja (ako su manifestacije
razliite od samog problema)
Pojedinci ili institucije na
koje utie taj problem
Pojedinci ili institucije koje
uzrokuju taj problem
Problematino ponaanje
Faktor analize:
Zakoni/pravila
Prilika
Kapacitet
Komunikacija
Proces/procedure
Interes ili poticaj
materijalni, finansijski
nematerijalni
Lina uvjerenja
OBRAZLOENJE PROBLEMA
57
Faktor analize
Rjeenje
Uvoenje propisa
Bez uvoenja
propisa
Prepreke
Trokovi
Uinci rjeenja
Provoenje/daljnji koraci
58
Prva godina
Druga godina
Plae
Doprinosi
Obuka
Naknade po osnovu strunih usluga
Kapitalni rashodi
Operativni/trokovi odravanja
Komunalije
Oprema
Trokovi tampanja
Nabavka softvera/licenci
Kancelarijski materijal
Zakup prostorija
Konferencije i drugi dogaaji
Informiranje javnosti
Pravne svrhe
Prijevoz
Ostalo
Ukupno
Prihodi
Naplata po osnovu naknada
Donatorska sredstva
Naplata po osnovu novanih kazni
Naplata po osnovu poreza
Ostalo
Ukupno
Obrazloenje:
Broj novih zaposlenih po platnim razredima, ukljuujui i plae i doprinose:
Obrazloenje procjene koritenja postojeih zaposlenih po platnim razredima:
Obrazloenje poreskih i drugih olakica:
Obrazloenje karaktera svakog od izvora prihoda:
Trea godina