Professional Documents
Culture Documents
Prakticni Rad S Geodetskim Instrumentima PDF
Prakticni Rad S Geodetskim Instrumentima PDF
Prakticni Rad S Geodetskim Instrumentima PDF
SADRAJ
1. TEODOLITI.....................................................................................4
1.1 OSNOVNI DIJELOVI TEODOLITA...........................................................4
1.2 OSI TEODOLITA .........................................................................................5
1.3 KONSTRUKTIVNI UVJETI TEODOLITA ................................................5
1.4 POSTAVLJANJE TEODOLITA ..................................................................5
1.5 HORIZONTIRANJE TEODOLITA .............................................................5
1.6 CENTRIRANJE TEODOLITA.....................................................................6
1.7 POGREKE OSI TEODOLITA...................................................................7
1.7.1 Pogreka vizurne osi (kolimacijska pogreka) ..........................................................7
1.7.1.1 Ispitivanje i rektifikacija................................................................................................................ 7
2. NIVELIRI .......................................................................................18
2.1 OSNOVNI DIJELOVI NIVELIRA I NJIHOVA FUNKCIJA ...................19
2.1.1 Niveliri s kompenzatorom .......................................................................................20
2.1.2 Princip kompenzacije ..............................................................................................20
3. ELEKTRONIKI TAHIMETRI.................................................29
3.1 GRAA ELEKTRONIKIH TAHIMETARA ..........................................30
3.2 MJERENJE PRAVACA (KUTOVA) ELEKTRONIKIM
TAHIMETRIMA ........................................................................................31
3.3 MJERENJE DUINA ELEKTRONIKIM TAHIMETRIMA..................32
3.4 PROGRAMI U ELEKTRONIKIM TAHIMETRIMA.............................33
LITERATURA ...................................................................................79
1. TEODOLITI
Teodolit je geodetski instrument za mjerenje horizontalnih i vertikalnih kutova.
Osnovni dijelovi teodolita su: podnoje (nepomino, sa podnonim vijcima koji slue za
horizontiranje), gornji (alhidada) i okretni dio teodolita (zajedno sa horizontalnim krugom) na
kojem se nalaze nosai dalekozora, a okree se oko glavne (vertikalne) osi. Na alhidadi se
nalazi alhidadna libela. Dalekozor se okree oko nagibne (horizontalne) osi zajedno sa
vertikalnim krugom.
Podjela teodolita prema tonosti, a u skladu sa njemakom DIN - normom 18724
(1mgon = 3,24):
teodoliti visoke tonosti
teodoliti vee tonosti
teodoliti srednje tonosti
teodoliti manje tonosti
teodolita na podnonu plou se postavlja znaka, prizma ili drugi instrument i njihove
vertikalne osi zauzimaju isti poloaj u dozvoljenim granicama odstupanja.
H
-i
+i
H
O2
l
O1
O 1 +O 2
. Viziramo oitanje O
2
zakretanjem alhidade sa vijkom za fini pomak, podiemo dalekozor do toke T, te ponovo
viziramo toku dizanjem ili sputanjem jednog kraja horizonatlne osovine.
VV
s m je r
v e rtik a le
s m je r
v e rtik a le
HH
n a g ib n a o s
0
L - centar limba
A - glavna os
e - ekscentricitet
a2
a2
a1
L
e
r - radijus limba
a1
I
smjer ekscentriciteta
10
e
sin ,
r
a za male kuteve:
e
" =
sin
r
Iznos pogreke je minimalan za = 0 (180), a maksimalan za = 90 (270).
sin =
a1' = a1 +
a2' = a2
a1 + a 2
a + a2
= 1
2
2
e - ekscentricitet
d - udaljenost vizurne toke
VV - vertikalna os
KK - vizurna os
e
VV
KK
I. poloaj
KK
II. poloaj
11
e
d
II =
sk
2
s p so
12
13
1
, a predstavlja veliinu za koju se spusti ili podigne
n1
14
Veliina a (slika 8.) odreuje se tako da se uspon vijka h podijeli s brojem podjela na
njegovom obodu (n2), a predstavlja veliinu za koju se podigne ili spusti alhidada pri okretu
mjernog vijka za jednu podjelu.
1
h
a=
=
,
n2
n1 n2
gdje je:
n2 = 10
Veliina predstavlja promjenu nagiba osi libele pri pomaku mjehura za veliinu p, tj.
kutna vrijednost mjernog pomaka vijka P3.
a
" = //
b
Osjetljivost libele je kutna vrijednost kod pomaka mjehura libele za jedan pars (2 mm).
" =
//
p
15
dalekozor do skale smjetene na podu ispod marke. Marka se nalazi na depresijskom kutu
jednakom elevacijskom kutu . Na skali izvrimo oitanje O1. Postupak ponavljamo u
drugom poloaju teodolita, te dobijemo oitanje O2 i 2 (z2). Ako mjerimo zenitne daljine,
visinski kut jednak je = 90 - z. Razlika oitanja na skali je O1 O2 = 2a. Potrebno je
izmjeriti duinu od horizontalne osi teodolita do skale (Dk), (vidi sliku 11.).
16
LD + DL
2
LD = DL
17
D = ctg ,
2
2
gdje je:
b = 2 m (duljina bazisne letve)
= paralaktiki kut
18
2. NIVELIRI
Nivelir je osnovni instrument za mjerenje visinskih razlika u geometrijskom
nivelmanu.
l1
A
l2
H AB = l 1 - l 2 = z - p
19
20
Slijedi:
k = f/b = /
gdje se k naziva faktorom kompenzacije.
Veliina faktora kompenzacije ovisi o poloaju samog kompenzatora unutar
dalekozora. Poloaj kompenzatora proizlazi iz jednadbe kompenzacije:
b = f/k
a = f(k-1)/k
21
1. elastine vrpce
2. krovna prizma
3. okvir za privrenje
4. njihalo s prizmom
5. prolaz zrake svjetlosti
6. tipka za kontrolu kompenzatora
7. opruga
8. zrani priguiva
Slika 16. Shematski presjek kompenzatora nivelira WILD NA 2
Po svojem poloaju kompenzatori se mogu nalaziti:
izmeu objektiva i nitnog kria
izmeu pozitivnog i negativnog lana objektiva
unutar dalekozora gdje je kompenzator ureaj za izotravanje slike
ispred objektiva
Dananji niveliri, najee, imaju kompenzator izmeu objektiva i nitnog kria.
22
lb 1
l a1
B
A
a
hA-B
23
ili openito la2 = lb2 - ( A-B), ako oitanje ne iznosi la2 nego la2' tada korekcijskim
vijcima nitnog kria namjestimo horizontalnu nit na ispravno oitanje na letvi.
la2'
lb 2
l a2
24
Postupak mjerenja: viziramo podjelu prve letve (lijevu) tj. djelovanjem na vijak za fini
pomak alhidade i na bubanj mikrometra obuhvatimo, s klinom nitnog kria, jednu crticu
podjele na letvi. Oita se letva i mikrometar. Vijkom za fini pomak alhidade pomaknemo
vizuru na drugu podjelu (desnu), te ponovimo postupak viziranja i oitanja. Razlika oitanja
desne (II) i lijeve (I) podjele daje nam konstantu u granicama od k = 60650 6. Postupak
ponavljamo 10 puta.
Standardno odstupanje viziranja:
1
s2v = (s2v1 + s2v2),
2
gdje su:
sv1 i sv2 odstupanja viziranja na I. i II. podjelu letve.
25
gdje je:
s vo s v
26
= 2
,
" = 2
p=
.
s
s p
27
28
Elektronika
Fotodiode pretvaraju sliku kodirane (digitalne) podjele u analogni videosignal. Signal
odlazi na analogno-digitalni pretvara, a zatim podaci odlaze u procesor na obradu. Poslije
obrade mjernih signala u procesoru, na ekranu se prikazuje duljina do letve i oitanje letve.
Putem tipkovnice unose se razliiti numeriki podaci i upravlja radom nivelira.
Mjerni podaci se registriraju u modulu za registraciju podataka. Nivelir ima niz programa koji
omoguavaju kontrolu i obradu dobivenih podataka oitanje letve, duljina, broj toke,
stajalite, visinske razlike i dr. Podaci se prenose na raunalo za daljnju obradu.
Uz digitalni nivelir postoji specijalna letva, koja kao podjelu ima binarni kod
kodirana letva. S druge strane letve obino se nalazi klasina podjela u jedinicama za duinu.
Ta podjela slui pri vizualnom opaanju. Kodirane letve su duljine 1.35 m, 2.70 m, ili 4.05 m.
29
3. ELEKTRONIKI TAHIMETRI
Elektroniki tahimetri su geodetski instrumenti s elektronikim oitavanjem
horizontalnog i vertikalnog kruga, elektrooptikim mjerenjem duina, te automatskom
registracijom mjerenih podataka. Sastavljeni su od tri osnovne jedinice: elektronikog
teodolita, elektrooptikog daljinomjera i mikroprocesora.
30
31
32
presjek natrag
presjek naprijed
prikljuak na visoku toku
polarno odreivanje toaka
iskolenje
Maske pokazivaa (engl. display):
Maska 1:
broj toke
horizontalni kut (Hz)
vertikalni kut (V)
kosa udaljenost (d')
Maska 2 :
broj toke
horizontalni kut (Hz)
vertikalni kut (V)
visinska razlika (h)
Maska 3:
broj toke
istona koordinata (Y)
sjeverna koordinata (X)
visina (H)
33
34
2
2 + o2 .
cos s 2
2
2
2 4 c
+ 2 hor
+
= v
ctg
z
(
)
1
+ 2
k ,
.
2
n
s
2 2R h
2
gdje je:
v
o.
c
hor.
s
z
kh
R
- nesigurnost viziranja
- nesigurnost oitanja
- nesigurnost centriranja instrumenta i vizurne marke
- nesigurnost horizontiranja instrumenta
- duljina vizurne linije
- zenitna udaljenost vizurne linije
- koeficijent bone refrakcije
- srednji radijus Zemlje
v2 + o2 . + i2 s
2n
2
+
kv
2
R
gdje je:
v
o.
i
kv
R
s
- nesigurnost viziranja
- nesigurnost oitanja
- pogreka indeksa vertikalnog kruga (ili kompenzatora)
- nesigurnost odreivanja koeficijenta vertikalne refrakcije
- srednji radijus Zemlje
- duljina vizure
Jedan od glavnih izvora sustavnih odstupanja pri mjerenju zenitnih udaljenosti vezan
je uz atmosfersku refrakciju.
35
2
2
s2 =
+ z2 + c2 + n2 s 2
n
2
gdje je:
- nesigurnost odreivanja faznog inhomogeniteta
z - nesigurnost odreivanja pogreke nule z0
c - nesigurnost odreivanja periodike pogreke
n - nesigurnost odreivanja indeksa refrakcije n
s2 = a 2 + b 2 s 2
gdje je konstantni dio , a sadri utjecaj pogreke nule, periodike pogreke i fazne pogreke,
dok parametar b ovisi o duljini s, a naziva se pogreka mjerila, koja predstavlja nesigurnost
odreivanja indeksa atmosferske refrakcije i kalibracije modulacijske frekvencije.
Ukupno standardno odstupanje mjerene duine je:
s = i2 + m2 + a 2 + (s b ppm) 2
gdje su i i m standardna odstupanja centriranja instrumenta i vizurne marke.
36
h = D 2 N ( r2/ D + 2 )
gdje je:
D - duljina vizure od instrumenta do letve
N - broj stajalita
r/D - procjena pogreke u oitanju letve na jedinicu duljine vizure
- procjena pogreke horizontiranja instrumenta
U nivelmanskoj mrei koja se koristi na gradilitu, potrebno je poznavati nesigurnost
kojom je odreena visina nekog repera. Npr. ako je poznata nesigurnost visine polaznog repera
A, procjena nesigurnosti visine repera B bit e:
H B = H2 A + 2h
CR S sin 2
= h2i + h2r + cos z +
500
1/ 2
2
2
CR S sin z cos z
z
z
s +
S sin z
500
gdje su:
37
38
39
Teren
HA
Duina na srednjoj visini terena
B
Geoidna duina (s)
Elipsoidna duina (s)
NA
Geoid
Nivo ploha/ mora
Elipsoid
HB
NB
40
d1 d2 d3 s s d
Kombinirana formula
Redukcija duine tetive d2 na tetivu d3 moe se iskazati jednom, strogom formulom:
d3 =
d 22 (h A h B )
h A hB
1 +
1 +
Ra Ra
3d 34
d 32
+
+
...
s = d 3 1 +
4
2
24
640
R
R
a
a
gdje je Ra radijus zakrivljenosti u azimutu linije. Drugi lan u gornjoj formuli je manji od 1
mm za duljine do 100 km, pa se uglavnom moe zanemariti.
Analiza formula
Gornja kombinirana formula ukljuuje:
redukciju kose duine d2 na horizontalnu duinu na srednjoj visini krajnjih toaka
duine
redukciju horizontalne duine na duinu elipsoidne tetive d3
korekciju za prijelaz sa elipsoidne tetive d3 na luk, tj. na elipsoidnu duinu s
a) Korekcija kose duine =
b) Elipsoidna korekcija =
hm
Ra
d 22 h 2 d 2
d 22 h 2
d 33
24 Ra2
+ 3d 35
+ ....
4
640 Ra
Visine pri redukciji duine. U gornjim formulama koritene su elipsoidne visine (h). Ako se
zanemari geoidna undulacija N i koriste se ortometrijske visine (H - visine u odnosu na
geoid), pojavit e se pogreka od 1 ppm za svakih 6,5 m od vrijednosti N. Naravno, u
podrujima gdje je N mala i pogreka e biti mala.
Radijus zakrivljenosti. Radijus zakrivljenosti je funkcija geodetske irine, ali se u mnogim
primjenama umjesto radijusa u azimutu duine Ra koristi geometrijski srednji radijus Rm.
Treba napomenuti da moe biti znatna razlika izmeu Ra i Rm pa za visoko precizne radove
treba koristiti Ra.
41
y2
s P = 2 0.0001 s
2 Rm
gdje je:
y - udaljenost srednje ordinate krajnjih toaka duine od sredinjeg meridijana
Rm - srednji radijus zakrivljenosti Zemlje.
Duina reducirana u ravninu Gauss-Krgerove projekcije je jednaka:
d = s + s P
5.3.1.2 Redukcija mjerenog pravca (kuta) na elipsoid
Da bi se reducirala kutna mjerenja iz lokalnog sustava na referentni elipsoid, nakon
uklanjanja gravimetrijskog utjecaja, preostaju dva utjecaja koja se moraju uzeti u obzir, a u
vezi su sa geometrijom Zemlje.
Prva korekcija proizlazi iz injenice da su okomice na elipsoid u stajalinoj i ciljnoj
toki meusobno zakoene; to znai da, kada je vizurna marka iznad elipsoida, to nije ista
ravnina kao njena okomita projekcija na elipsoid. To je mala korekcija pa se moe, osim u
planinskim podrujima, zanemariti.
Druga geometrijska korekcija proizlazi iz injenice da mjerei kutove u nekoj toki na
elipsoidu mjerimo ustvari kutove izmeu direktnih normalnih presjeka. Geodetske koordinate
raunaju se na elipsoidu po duljini geodetske linije i njenom azimutu. Dakle, geodetska linija
se koristi kao referentna za raunanje koordinata, pa se sva kutna mjerenja moraju reducirati u
odnosu na tu liniju. Razlike normalnog presjeka i geodetske linije su vrlo male, te se kod
visokopreciznih radova uzimaju u obzir, a za praktine inenjerske radove su zanemarive.
Redukcija horizontalnih pravaca (kutova) u ravninu projekcije
42
43
44
6.7 PRIMJERI
6.7.1 Mjerenje teodolitom i nivelirom s kompenzatorom
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
LITERATURA
Bai, ., Bai, T. ( 1999.): Satelitska geodezija II, skripta Geodetskog fakulteta, Sveuilite
u Zagrebu, Zagreb.
Beni, D. (1971.): Optika, Kuna tiskara Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
Beni, D. (1973): Instrumentalna optika, optiki ureaji i pribori u mjernoj tehnici i
automatizacija mjernih procesa, Sveuilina naklada Liber, Zagreb.
Beni, D. (1990.): Geodetski instrumenti, kolska knjiga, Zagreb.
Bilajbegovi, A., Hofmann-Wellenhof, B., Lichtenegger, H. (1991.): Osnovni geodetski
radovi-suvremene metode GPS, Tehnika knjiga, Zagreb.
Crawford, G. W. (1995.): Construction, Surveying and Layout, Creative Construction
Publishing, West Lafayette, Indiana, USA.
Deumlich, F, (1980.): Instrumentenkunde der Vermessungstechnik, VII. Izdanje, VEB Verlag
fr Bauwesen, Berlin.
Deumlich, F., Staiger, R. (2002.): Instrumentenkunde der Vermessungstechnik, Herbert
Wichmann Verlag, Heidelberg.
Fialovszky, L. (1991.): Surveying instruments, Akadmiai Kiad, Budapest.
Kahmen, H. (1977.): Elektronische Meverfahren in der Geodsie, Herbert Wichmann
Verlag, Karlsruhe.
Kahmen, H. (1993.): Vermessungskunde (18. izdanje), Walter de Gruyter, Berlin, New York.
Macarol, S. (1961.): Praktina geodezija, Tehnika knjiga, Zagreb.
Novakovi, G. (2003./2004.): Geodetske mree posebnih namjena, interna skripta, Geodetski
fakultet, Zagreb
Solari, N. (1994.): Digitalni niveliri Wild (Leica) s automatskim oitavanjem letve,
Geodetski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
ljivari, M. (2001.): Integracija RTK-GPS-a i dubinomjera u mjerni sustav za nadzor
rijenih plovnih putova, Magistarski rad, Geodetski fakultet, Zagreb.