Odštetna Odgovornost Saobraćajna Nezgoda Stnišić XII 014

You might also like

Download as doc, pdf, or txt
Download as doc, pdf, or txt
You are on page 1of 33

Dr.sci.

Slobodan Stanii , advokat

ODTETNA ODGOVORNOST U SLUAJU UDESA


IZAZVANOG MOTORNIM VOZILIMA U POKRETU
Uvod
Iznalaenje mehanizama ovladavanja prirodnim energetskim potencijalima (voda , vrsta
goriva ,nafta , prirodni gas , sunce i sl.) i njihovog transformisanja u druge izvore energije
, rezultiralo je epohalnim otkriima od neprocjenjivog znaaja za budunost
ovjeanstva.
Jedno od najznaajnih otkria koje je nesumnjivo izmjenilo dotadanji tok istorije je
pronalazak vozila koje se kree snagom vlastitog motora bez koritenja ljudske odnosno
ivotinjske snage.
Radilo se , u stvari o praktinoj realizaciji ideja , koje su nastale mnogo ranije , u
radovima Rodera Bejkna 1250 godine odnosno Leonarda da Vinija , 1500 godine.
Ipak , trebalo je proi jo mnogo vremena do praktine realizacije zamisli pomenutih
naunika.
Revolucija je poela pronalaskom parne maine , a nakon toga i prvog vozila na parni
pogon1.
Meutim , tek pronalskom prvog motora sa unutranjim sagorjevanjem 2 , poelo je i
ostvarenje ovjekovog sna o savladavanju prostora i vremena.
Stalnim usavravanjem motornih vozila u tehnikom smislu i izgradnjom raznovrsne i
kvalitetne putne infrastrukture omoguen je nesluen napredak u transportu lica i stvari ,
smanjena udaljenost izmeu pojedinih mjesta , te stvorene povoljne pretpostavke za
promet roba i usluga i razvoj privrede u najirem smislu.
Meutim , izgradnja putne infrastrukture , saobraajne kulture i pravila ponaanja u
saobraaju , ipak su u izvjesnoj mjeri zaostajali u odnosnu na razvoj auto-industrije.
Naime , suvie se kasno shvatilo da e automobil u kratkoj budunosti postati predmetom
masovne upotrebe i da su prola vremena kada su se automobilima malobrojnim i
sporima , koristili dokoni imunici iz uitka i zabave.3
Nain ivota savremenog ovjeka podrazumjeva motorno vozilo kao sredstvo za
zadovoljavanje njegovih svakodnevnih znaajnih potreba , a to ujedno nalae njegovu
estu i masovnu upotrebu.
Zbog toga se broj vozila i njihovih korisnika na putevima svakodnevno poveava , to
bez rezerve stvara realan ambijent za nastanak teta na stvarima i licima.
1

Francuz N.J. Kinjo je 1769 godine napravio prvo motorno vozilo koga je pokretala parna maina.
Prvo motorno vozilo sa unutranjim sagorjevanjem konstruiu G.Dajmler i K.Benc , 1886 godine.
3
Dr.Petar Klari , Odtetno pravo , JP Narodne novine Zagreb , 1996 , str.197.
2

Postavlja se pitanje od kojh faktora zavisi nastanak ambijenta za nastupanje tete. Po


naem miljenju mogli bismo ih podijeliti na one objektivne i subjektivne prirode.
U faktore objektivne prirode spadaju:
- motorna i druga vozila , kao opasne stvari odnosno sredstva koja zbog svojih
tehnikih svojstava i kinetike energije koju posjeduju kada su u pokretu , stvaraju
poveanu opasnost po okolinu ;
- putevi i putna infrastruktura , od ijeg kvaliteta , kvantiteta , propusne moi , te
snabdjevenosti odgovarajuom horizontalnom i vertikalnom signalizacijom ,
neposredno zavisi nesmetano i bezbjedno odvijanje saobraaja ;
- odnos izmeu broja vozila na putevima i propusne moi puteva kojima se ta vozila
kreu ;
- ivotinje i druge stvari koje se zateknu na putevima i u putnom pojasu ;
- stepen razvijenosti propisa iz oblasti tehnike opremljenosti i bezbjednosti vozila u
saobraaju , oblasti tehnike opremljenosti i bezbjednosti puteva i putne
infrastrukture , te iz oblasti pravila postupanja lica koja u saobraaju uestvuju kao
vozai, putnici ili pjeaci .
U faktore subjektivne prirode spadaju :
- ljudi , koji kao korisnici motornih i drugih vozila uestvuju u saobraaju ,
- ljudi , koji kao korisnici puteva i putne infrastrukture uestvuju u saobraaju (pjeaci)
Kada se veliki broj motornih vozila razliite snage i brzine , te njihovih korisnika
razliitih psihofizikih sposobnosti i stepena saobraajnog obrazovanja, u nekoj
hipotetinoj situaciji nau na putu koji zbog svoje tehnike opremljenosti ne moe da
odgovori takvoj frekvenciji saobraaja vozila i drugih uesnika u saobraaju (to je ,
naalost sluaj sa veinom puteva u naoj zemlji) , nastaje sasvim realan ambijent za
nastanak saobraajne nesree , a time i tete po lica i stvari kao njene posljedice.
Stoga , uporedo sa velikim napretkom i koristima koje je nesumnjivo donio pronalazak i
upotreba motornih vozila , za ljude nastaju i velike tete na licima i stvarima.
Broj rtava saobraajnih nesrea sa smrtnom posljedicom se iz godine u godinu
poveava i gotovo dostie brojane gubitke u ljudstvu koji su pretrpljeni u ratovima.
Prema podacima koje iznosi Dr.Petar Klari u jednom od svojih pisanih radova 4 , u toku
1969 godinu , u SAD , u saobraajnim nesreama u kojima je uestvovalo 27.000.000
vozila , ivot je izgubilo 56.400 lica , 3.800.000 lica je povrijeeno , a priinjena teta se
procjenjuje na 12,2 biliona dolara.
U Francuskoj svakodnevno pogine 40 ljudi , a 1000 bude povrijeeno.
U bivoj SFRJ je postojao prosjek od 5000 mrtvih i 50.000 povrijeenih godinje.

Dr.Petar Klari , Odgovornost u sluaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu , Naa zakonitost ,
br.9-10 , str.1054-1055 , Zagreb , 1987.

U Republici Hrvatskoj5 , samo u toku 1997 godine je bilo 61.685 saobraajnih nezgoda ,
od ega ukupno 11.652 nastradalih i to poginulih 645 , povrijeenih 11.007 , a 50.033
nesree su bile samo sa materijalnom tetom.
Slina situacija je i u Srbiji i Crnoj Gori , te ostalim dravama nastalim na tlu bive SFRJ.
Ovi upozoravajui podaci i neslavni rekordi su zaposlili pravne teoretiare i praktiare
irom svijeta u cilju stvaranja sistema pravnih normi i pravila ponaanja u saobraaju , a
posebno sistema pravnih normi o odgovornosti za tetu koja nastane kao posljedica
upotrebe motornih vozila u saobraaju .
I.

Uporednopravni prikaz teorijskih i pozitivnopravnih rjeenja odgovornosti


za tete nastale usljed udesa izazvnog motornim vozilom u pokretu
Polazei od injenice da se gradjansko-pravni odnos koji nastaje iz osnova
prouzrokovanja tete upotrebom motornog vozila manifestuje u dva oblika i to , kao
odnos koji se povodom priinjene tete upotrebom motornog vozila uspostavlja meu
imaocima vozila (odnos povodom tete koje imaoci motornih vozila nanesu jedni
drugima) , s jedne strane , te odnos , koji se povodom priinjene tete upotrebom
motornog vozila uspostavlja izmeu imalaca motornih vozila i treih lica (odnos
povodom tete koji oni , kao imaoci motornih vozila , nanesu treim licima) , s druge
strane , u pravnoj teoriji i praksi , te zakonodavstvima veine zemalja u svijetu postoje tri
sistema regulisanja odgovornosti za tete priinjene upotrebom motornog vozila u
pokretu.
Polazna osnova njihovog razlikovanja nalazi se u dva , u osnovi razliita principa
prosuivanja odgovornosti za tetu.
Obzirom da se za tetu moe odgovarati po pravilima o subjektivnoj i objektivnoj
odgovornosti , to i u teoretskim i pozitivnopravnim rjeenjima koja reguliu odgovornost
za tetu nastalu usljed udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu prvenstveno
nailazimo na dva , u osnovi sasvim suprotna rjeenja (sistem subjektivne odgovornosti i
sistem objektivne odgovornosti tetu) i tree koje predstavlja odgovarajuu
kombinaciju navedena dva jedinstvena sistema , a u stvari predstavlja mjeoviti sistem
odgovornosti za tetu , prema kojem imaoci motornih vozila za tetu koju prilikom
sudara priine jedan drugome , odgovaraju po pravilima o subjektivnoj odgovornosti
(odgovornost po osnovu krivice) , a za tetu koje priine treim licima , obojica ili njih
vie , odgovaraju po pravilima o objektivnoj odgovornosti (odgovornost po principu
pretpostavljene uzronosti) .
A/ U okviru jedinstvenog sistema subjektivne odgovornosti treba nadalje razlikovati ,
prema sadraju dokazivanja :
- sistem dokazane krivice , prema kojem oteeni ima obavezu da dokae krivicu
tetnika ;
- sistem pretpostavljene krivice , prema kojem oteeni nema obavezu dokazivanja
krivice tetenika , jer se ona pretpostavlja.
Da bi se oslobodio krivice na tetniku je teret dokazivanja da je preduzeo sve da do tete
ne doe.

Berislav Matijevi , Odgovornost za tetu nastalu upotrebom motornog vozila , Svijet osiguranja ,br.14 ,
Zagreb , 2002.

Sistem subjektivne odgovornosti za tetu od saobraajnih nesrea , zasnovan na principu


dokazane krivice , karakteristian je za Veliku Britaniju i ostale zemlje common law
pravnog sistema.
Po pravilima tzv. law of negligence 6 , oteeni mora da dokae krivicu tetnika ,
odnosno nepanju (negligence) tetnika , pod ime se podrazumjeva krenje od strane
tetnika odreenog stepena dunosti poznatog u egleskom pravnom jeziku pod nazivom
duty of care.
ta , u stvari znai i podrazumjeva duty of care ?
Duty of care je pravilo koje zasnovano na shvatanju da svako ko se kree javnim putem
preuzima na sebe opasnosti koje su u vezi sa saobraajem, a da naknadu tete iz
saobraaja moe ostvariti samo ako dokae da mu je teta nanesena nepanjom ili
namjerno.
Kriterijum za negligence odnosno nepanju u gore iznesenom smislu jeste pravni
standard koji podrazumjeva panju razumnog ovjeka odnosno panju iskusnog vozaa u
vonji. Stoga se tetnik ne bi mogao osloboditi odgovornosti dokazujui da je u
konkretnom sluaju uinio sve to je u okviru njegovih mogunosti , ako bi pri istim
okolnostima iskusan voza mogao izbjei nesreu.
U sluaju udesa vozila u pokretu se pretpostavlja da su oba vozaa odgovorna , jer se od
svakog oekuje da sprijei sudar.
Prilikom prosuivanja meusobne odgovornosti vozaa vozila za tetu koju zbog sudara
nanesu jedan drugome vai naelo res ipsa loquitur.
Prema pomenutom naelu , teret dokazivanja se nalazi na onome vozau protiv koga
prima facie govori injenino stanje ili onome koji je prekrio pravila o bezbjednosti
saobraaja. Tako na primjer , ako se vozilo jednog vozaa , u trenutku udesa nalo na
suprotnoj kolovoznoj traci , on je duan da dokazuje eventualnu odgovornost drugoga
vozaa.
U italijanskom odtetnom pravu7 takoe je usvojen jedinstveni sistem subjektivne
odgovornosti ali korigovan principom pretpostavljene krivice. Odgovornost vozaa
motornog vozila za tete koje priini koritenjem vozila zasnovana je oborivoj
pretpostavci krivice (preasumptio iuris tantum) , to znai da oteeni ne mora da
dokazuje krivicu tetnika , dok na tetniku lei teret dokazivanja da je uinio sve to je
bilo u njegovoj moi da izbjegne nesreu , jer se samo ako to uspije dokazati moe
osloboditi krivice.
Po istom principu , dakle principu pretpostavljene krivice , odgovaraju i imaoci motornih
vozila u sluaju sudara.
Pretpostavka je u tom sluaju da je doprinos svih vozaa motornih vozila nastanku tete
podjednak.
Pretpostavka jednakog doprinosa svih vozaa motornih vozila u sudaru je takoe oboriva.
Odgovara se i za tete koje su posljedica mane vozila ili slabog odravanja. Meutim , u
ovom sluaju se odgovara po objektivnom principu.
Pravila subjektivne odgovornosti se primjenjuju i za meusobne odtetne zahtjeve vozaa
odnosno vlasnika u sluaju sudara motornih vozila.
6
7

Prevedena na na jezik rije negligence znai nepanja.


l.2054 st.1 i 2 Talijanskog Codice civile

Ako se omjer krivice pojedinih vozaa ne moe utvrditi , pretpostavlja se da su jednako


krivi i stoga snose teteu u jednakim dijelovima.
B/ Jedinstveni sistem objektivne odgovornosti u sluaju sudara motornih vozila , kako
za tete nanesene treim licima , tako i za tete koje imaoci vozila u sudaru prouzrokuju
jedan drugome , postoji u francuskom , njemakom i austrijskom odtetnom pravu.
U francuskom odtetnom pravu , objektivna odgovornost je proizvod ekstenzivne
interpretacije l.1384 Code Civile koju je dala sudska praksa. U novije vrijeme , u
interpretaciji sudske prakse i ta se odgovornost pootrava , tako da se razlozi osloboenja
tetnika od odgovornosti svode samo na sluajeve vie sile.
U interpretaciji Kasacionog suda , kada je u pitanju prosuivanje meusobne
odgovornosti imalaca vozila koja su uestvovala u sudaru za tetu koju su jedni drugima
priinili , prihvaeno je naelo prouzrokovanja prema kojem , svaki imalac odgovara za
tetu koju je prouzroio drugome , osim ako se ne bi mogla dokazati krivica rtve ili
pasivnost vozila.
I u njemakom odtetnom pravu dominira sistem objektivne odgovornosti i to jo od
1909 godine. Odtetna odgovornost imalaca motornih vozila je sada ureena posebnim
Zakonom.8 Po ovom Zakonu , imalac motornog vozila odgovara za tete koje nastanu pri
njegovom pogonu , osim ako je teta prouzrokovana netklonjivim dogaajem koji ne
moe biti mana vozila ili zakazivanje u njegovom radu. To je dogaaj koji se moe
pripisati ponaanju oteenog , treeg lica ili ivotinje , pod uslovom da je imalac vozila
kao voza postupao , u odreenim okolnostima , sa svom moguom panjom.
Za tete nanesene od vie vozila uesnika nesree , svi imaoci odgovaraju oteenom ,
stim da u internom regresnom odnosu jedan drugome odgovaraju prema konkretnim
okolnostima , posebno prema mjeri u kojoj je pojedino vozilo prouzrokovalo tetu i
njegovoj opasnosti. Isto vrijedi i za meusobne odtetne zahtjeve , to podrazumjeva da
svaki od njih ima samostalan odtetni zahtjev.
Po austrijskom odtetnom pravu predviena su tri kriterijuma za odmjeravanje obima
regresnih zahtjeva i meusobnih odtetnih zahtjeva imalaca motornih vozila koja su
uestvovala u sudaru , a to su : krivica , neuobiajena opsanost pogona i pretena
uobiajena opasnost pogona.
Objektivnu odgovornost imalaca motornih vozila za tete priinjenne njihovom
upotrebom prihvata i Evropska konvencija o graanskoj odgovornosti za tete nastale
upotrebom motornih vozila id 14.05.1973 godine , koja je donesena u svrhu unifikacije
propisa iz oblasti odgovornosti za tetu u zemljama lanicama Savjeta Evrope.
Polazei od pojma odgovornosti za rizik putanja vozila u promet , Konvencija uvodi
objektivnu odgovornost zasnovanu na naelu rizika stvorenog od vozila , a sve u skladu
sa optim naelom graanskog prava o stvaranju opasnih stanja.
Konvencija se primjenjuje samo na tete koje potiu od vozila dok su u pogonu na
putevima i ostalim povrinama koje su dostupne veem broju lica.
8

Zakon o cestovnom prometu (Strasenverkehrgsetz)

Oteeni ne dokazuje krivicu , ve je za uspostavu odgovornosti dovoljno da je do tete


dolo ostvarenjem rizika upotrebe motoronog vozila. Stavljanjem motornog vozila u
promet nastao je i rizik nastupanja tete.
Dralac motornog vozila , kao lice koje je najue povezano sa motornim vozilom , smatra
se odgovornim za tetu. Umjesto njega i isto kao i on , odgovara lice koje je do vozila
dolo protivpravno.
Vie dralaca solidarno su odgovorni oteenom.
C/ Mjeoviti sistem odgovornosti za tetu usljed udesa motornih vozila u pokretu
propisuje bivi Zakon o jamenju za tete prouzroene vonjom motornih vozila
(Automobilski zakon) od 09.08.1908 godine koji se primjenjivao na podruju Dalmacije i
Slovenije.
Po pomenutom zakonu, ija su se pojedina pravna pravila primjenjivala u praksi sudova
bive SFRJ sve do donoenja ZOO , imaoci vozila su odgovarali po pravilima o
objektivnoj odgovornosti s mogunou osloboenja ako se dokae krivica treeg lica ,
oteenog ili neotklonjivost tete (via sila).
Uzajamni zahtjevi objektivno odgovornih lica za tetu nastalu istim tetnim dogaajem
(sudar vozila) , prosuivali su se po pravilima o subjektivnoj odgovornosti.
Smatralo se da je, objektivna odgovornost kao stroija , bila nuna radi zatite
potencijalnih rtava opasnosti od motornog vozila , pa da iz toga razloga takvu zatitu ne
trebaju uivati imaoci vozila koja su uestvovala u sudaru , jer oni tu opasnost i stvaraju.
U tzv. mjeoviti sistem regulisanja odgovornosti za tete nastale upotrebom motornih
vozila spadaju i odredbe o odgovornosti u sluaju nezgode izazvane motornim vozilom u
pokretu sadrane u Zakonu o obligacionim odnosima 9 u daljem tekstu ZOO, koji je
donijela biva SFRJ , jo 1978 godine.
Pomenute odredbe koje reguliu odgovornost usljed udesa motornih vozila u pokretu su
ostale neizmjenjene i u zakonodavstvima drava koje su nastale na nekadanjem dravnopravnom teritoriju SFRJ , nakon njene disolucije , koje su posebnim zakonskim
propisima , gotovo u cjelini preuzele ZOO .
Navedenim odredbama , odgovornost imalaca motornih vozila se regulie razliito kada
su u pitanju lica koja su tetu pretrpila.
Naime , u udesu izazvanom motornim vozilom u pokretu moe nastati teta kako samim
imaocima motornih vozila , tako i treim licima.
Odgovornost za tetu koju pretrpe sami imaoci motornih vozila i njihovi meusobni
odtetni zahtjevi se , prosuuju prema pravilima o subjektivnoj odgovornosti.
Odgovornost tetu koju pretrpe trea oteena lica , u koja ne spadaju imaoci vozila koja
su uestvovala u udesu , prosuuje se po pravilima o objektivnoj odgovornosti , stim da

Vidi l.178 st.1- 4 Zakona o obligacionim odnosima (Sl.list SFRJ br.29/78 ; 39/85 i 57/89)

imaoci motornih vozila , kao i njihovi jamci odgovoraju oteenom solidarno 10 , po


principu svi za jednoga , jedan za sve.
U sluaju da u nezgodi u kojoj je trei pretrpio tetu , nisu uestvovala dva ili vie
motornih vozila , ve , na primjer , jedno motorno vozilo i neko drugo vozilo koje nema
pravni karakter motornog vozila (zaprena kola , bicikl , vozila na motorni pogon
traktori , gusjeniari , radne maine , tramvaj , voz i sl.) , imaoci vozila takoe odgovaraju
solidarno , ali osnov solidarnosti nije onaj specijalni koji je predvien za imaoce
motornih vozila , ve onaj opti koji je predvien u sluaju kada vie lica zajedno
prouzrokuju tetu11 treem.
Obzirom da imaoci motornih vozila odgovoraju treim oteenim licima po pravilima o
objektivnoj odgovornosti i to po naelu pretpostavljene uzronosti (postoji oboriva
pretpostavka da je vozilo svakog imaoca , kao opasna stvar , uzrok tete), to se isti mogu
osloboditi odgovornosti samo pod uslovima koji vae za potpuno12 ili djelimino13
osloboenje od objektivne odgovornosti.
Da bi se potpuno oslobodili odgovornosti , oni dakle , moraju da obore zakonsku
pretpostavku da je uzrok tete automobil kao opasna stvar , dokazujui da je njen uzrok
neka druga okolnost , ije se dejstvo nije moglo predvidjeti , ni izbjei niti otkloniti ,
odnosno da je teta nastala iskljuivo radnjom oteenog ili treeg lica , ali sve ovo uz
uslov da tetnik , u konkretnom sluaju , takvu radnju oteenog ili treeg lica nije mogao
predvidjeti , kao i da nastupjele posljedice nije mogao izbjei ili otkloniti.
II Pretpostavke odgovornosti za tetu u sluaju udesa izazvanog motornim vozilima
u pokretu
Imajui u vidu specifinosti koje karakteriu odgovornost imalaca u sluaju udesa
izazvanog motornim vozilom u pokretu , zakonodavac je posvetio ovoj vrsti odgovornosti
nekoliko odredaba14 u vaeem Zakonu o obligacionim odnosima.
U ovom radu e , dakle biti vie rijei upravo o tim specifinostima , koje ovu
odgovornost svrstavaju u posebnu vrstu odgovornosti.
Po naoj ocjeni , kada je u pitanju odgovornost u sluaju udesa izazvanog motornim
vozilom u pokretu , treba razlikovati odreene opte i posebne pretpostavke ove vrste
odgovornosti.
U opte pretpostavke odgovornosti treba ubrojati one koje vae kako za subjektivnu tako
i objektivnu odgovornost za tetu u graanskom pravu , jer se prema istim pretpostavkma
prosuuje i odgovornost svakog imaoca koji je participirao u udesu odnosno saobraajnoj
nesrei. U posebne pretpostvake spadaju udes , motorno vozilo i pokret motornog vozila.
10

Vidi l.154 st.3 i l.178 st.4 Zakona o obligacionim odnosima


Vidi l.206 Zakona o obligacionim odnosima , te rjeenje V.S.Hrvatske br. Rev.781/83 od 25.10.1983
objavljeno u Zbirci sudskih odluka , knjiga 8 , sveska 4 , 1983 , str.97.
12
Vidi l.177 st.1 i 2 Zakona o obligacionim odnosima
13
Vidi l. 177 st.3 Zakona o obligacionim odnosima
11

14

Vidi l.178 st.1-4 Zakona o obligacionim odnosima

1. OPTE PRETPOSTAVKE
A. Subjekti odgovornosti odgovorna lica
Kako se odgovornost bilo da je ona subjektivna ili objektivna ne moe ni zamisliti bez
onih koji su tetu prouzrokovali , niti onih koje je pogodila posljedica nastupanja tete, to
ni odgovornost za tetu usljed udesa motornih vozila u pokretu nema bez subjekata
odgovornosti , odnosno tetnika i oteenog.
Meutim nisu rijetki ni sluajevi da u saobraajnoj nezgodi smrtno strada i sam tetnik ,
tako da se oteeni i tetnik steknu u jednoj te istoj osobi.
Obzirom da umjesto tetnika mogu odgovarati i druga lica , pravilnije je , umjesto
tetnik , koristiti termin odgovorno lice.
A1. Vlasnici , suvlasnici , nosioci prava raspolaganja ili prava privremenog koritenja
kao imaoci
Za tete prouzrokovane saobraajnom nesreom odgovara jedan ili vie imalaca motornih
vozila.Imalac motornog vozila je vlasnik vozila , odnosno pravno lice koje ima pravo
raspolaganja ili neko drugo svojinsko ovlatenje na vozilu (pravo koritenja i sl.).
Iako se pod imaocem motornog vozila najee smatra njegov vlasnik , imalac ipak moe
da bude i lice koje nije vlasnik vozila. To e , na primjer , biti sluaj sa svojinskim
draocem koji pretenduje da postane vlasnik tj.kupcem koji je stvar dobio u posjed na
osnovu ugovora o prodaji , ali nije platio cijenu
Suvlasnici vozila kao imaoci odgovaraju za tetu solidarno.
Udio svakog imaonika suvlasnika u regresu odgovara njegom alikvotnom suvlasnikom
dijelu , izuzev sluaja ako je neki od njih iskljuivo odgovoran za tetu.
A1.1. Odgovornost imaoca za tete priinjene od osoba koje su kod njega na radu
Imalac motornog vozila e odgovarati za tetu15 i pored injenice to vozilo u trenutku
nastanka tete nije u njegovoj vlasti , ve je njegovom voljom prelo u faktiku vlast
drugog lica (povjereno drugom licu) , pod uslovom da se to lice nalazi kod njega na radu.
To e biti sluaj kada , na primjer , voza koji je zaposlen kod pravnog ili fizikog lica
prouzrokuje tetu upotrebom vozila koje mu je povjereno.
Poseban sluaj postoji kada lice koje je inae zaposleno kod imaoca motornog vozila
neovlateno koristi vozilo .
Deava se i to da je vozilo tome radniku i povjereno radi obavljanja posla , ali ga on ne
koristi za potrebe posla , ve line potrebe. Taj sluaj se pravnoj teoriji i praksi naziva
tzv.crnom vonjom.
Po miljenju nekih teoretiara16 radnik u ovom sluaju treba odgovarati objektivno i
solidarno sa imaocem.

15
16

Vidi l.170 i 171 Zakona o obligacionim odnosima


Vidi Jakov Radi : Komentar ZOO, (redakcija S.Perovi-D.Stojanovi) , str.527, Kragujevac 1980 ,

A1.2. Odgovornost imaoca u sluaju povjeravnje vozila drugom licu , bez ukazivanja na
skrivene mane ili skrivena svojstva vozila
Imalac motornog vozila e odgovarati za tetu pored korisnika vozila , ako prilikom
povjeravanja vozila drugom licu ovome nije ukazao na skrivene nedostatke ili skrivena
svojstva vozila17 , pa iz tpoga razloga nastupi teta. Ako imalac namiri tetu , ima pravo
regresa , u cjelini , od korisnika vozila.
A1.3. Odgovornost imaoca u sluaju povjeravnje vozila licu koja nije osposobljena ili
nije ovlaena da istim upravlja
Imalac motornog vozila e odgovarati za tetu od vozila ako motorno vozilo kao opasnu
stvar povjeri licu koje nije osposobljeno ili pak ovlaeno da vozilom upravlja. To e biti
sluajevi povjeravanja autobusa vozau koji ima samo poloen vozaki ispit za
upravljanje putnikim vozilima B-kategorije , ili pak povjeravnja upravljanja vozilom
odreene kategorije licu kojem je izreena zabrana upravljanja motornim vozilom te iste
kategorije i sl.)
A1.4. Odgovornost imaoca u sluaju povjeranje motornog vozila drugom licu na
kratkotrajnu ili jednokratnu upotrebu
Imalac motornog vozila e odgovarati za tetu unato injenici da je vozilo predao
drugome , ako je vozilo tome drugome povjerio samo na kratkotrajnu upotrebu , kao na
primjer , ako je posudio vozilo drugome samo na nekoliko sati odnosno ako ga je posudio
jednokratno.
Ovo pravilo , koje ne proistie iz odredaba ZOO , ima svoje izvorite u austrijskom i
njemakom pravu odnosno pravnim pravilima biveg Automobilskog zakona iz 1908
godine u interpretaciji nae sudske prakse18 prije donoenja Zakona o obligacionim
odnosima.
Sporno je da li je ovo pravilo primjenjivo i nakon donoenja Zakona o obligacionim
odnosima.
Po naem miljenju ovo pravilo starije sudske prakse treba zadrati tako to e u sluaju
tete nastale za vrijeme kartkotrajne posudbe vozila odgovarati i imalac i lice kome je
vozilo povjereno na kratkotrajnu upotrebu, kao solidarni obveznici. Ovo bi bilo u interesu
oteenih lica , koja bi na taj nain bre i efikasnije realizovali svoj odtetni zahtjev.
A2. Neposredni posjednici motornih vozila
Vlasnik vozila nee odgovarati19 za tetu nakon to je vozilo prodao i predao drugom licu.
Isto vai i u sluaju pactum reservati dominii , tj. kada je vlasnik prodao vozilo
drugom uz zadravanje prava svojine , jer e u takvoj situaciji odgovarati neposredni
posjednik vozila.

17

Vidi l.176 st.2 i 3 Zakona o obligacionim odnosima


Vidi presude Vrhovnog suda Hrvatske , g.4384/70 od 24.02.1972 i Vrhovnog suda Jugoslavije
Rev.1673/65 od 03.06.1966.
19
Vlasnik ne dogovara za tete nastale nakon to je prodao i predao vozilo drugome , premda je vozilo , u
vrijeme tetnog dogaaja bilo regsitrirano na njegovo ime. Okruni sud u Rijeci br.G-643/80 od
22.10.1980 , Dr.Petar Klari , op.cit. , str.1061.
18

A3. Ovlaeni korisnici motornog vozila koji nisu kod imaoca na radu
Umjesto imaoca motornog vozila , po istim pravilima i isto kao i on e odgovarati lice
kome je imalac povjerio motorno vozilo da se njime slui ili lice koje je inae duno da je
nadgleda , a nije kod imaoca na radu.20
Naime , vlasnik kao imalac vozila moe svoje vozilo povjeriti drugome tako to e mu
vozilo posuditi (ugovor o posudbi) , izdati u zakup (na primjer u sluaju tzv.rent-acar) , povjeriti radi uvanja (ugovor o ostavi) i dati na opravku (ugovor o djelu).
U ovim sluajevima , ako nastupi teta , umjesto vlasnika - imaoca motornog vozila ,
odgovrat e pomenuti korisnici vozila kao preduzetnici odnosno korisnici pogona ili pak
automehaniar koji za vrijeme probne vonje priini tetu.
A4. Neovlaeni korisnici motornog vozila
Lice koje protivpravno oduzelo vozilo od imaoca odgovara umjesto njega i to isto kao i
on i po istim pravilima. Ako je imalac svojim ponaanjem omoguio ili olakao
oduzimanje vozila (na primjer: nije vozilo zakljuao , ostavio otvoren prozor , ostavio
kljueve vozila u bravi i sl.) , odgovara solidarno sa imaocem motornog vozila. Nakon
namirenja tete oteenom , imalac motornog vozila stie pravo regresa prema
neovlatenom korisniku vozila.
A5. Odgovornost u sluaju tete od nepoznatih motornih vozila
Iako postoji vlasnik odnosno imalac motornog vozila koje je prouzrokovalo tetu , on
nee odgovarati ako ostane nepoznat , odnosno ako se ne moe utvrdi ko je vlasnik
odnosno imalac nepoznatog vozila.
U tom sluaju , umjesto nepoznatog imaoca , pod odreenim uslovima , odgovara drutvo
za osiguranje koje ima sjedite na teritoriji republike na kojoj je teta nastala i to po
odredbama Zakona o osiguranju imovine i lica.
B. Subjekti odgovornosti oteena lica
Nema odgovornosti za tetu bez onih koji trpe posljedice njenog nastupanja. Ta lica se
najee zovu oteenima. Kod teta proisteklih iz saobraajnih nesrea za oteene se
esto koristi i termin tree lice.21
Termin koji u ovom sluaju koristi donosilac ZOO nije pravni pojam treeg lica , pod
kojim podrazumjevamo lica koja su van nekog pravnog odnosa.
U sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu , lica za koje zakonodavaca
koristi pomenuti termin ni u kom sluaju nisu van pravnog odnosa nastalog
prouzrokovanjem tete , ve , naprotiv , aktivno legitimisana lica za potraivanje naknade
zbog tete koju su pretrpjela , pa time i sudionici konkretnog pravnog odnosa nastalog iz
prouzrokovanja tete.
Pod ovim treim licima podrazumjevaju se putnici u vozilu,pjeaci,biciklisti,vlasnici
odnosno nosioci prava raspolaganja stvari (parkirana vozila , gra.objekti i dr.) oteenih
ili unitenih u udesu motornih vozila.
20
21

Vidi l.176 Zakona o obligacionim odnosima


Vidi l.178 st.4 Zakona o obligacionim odnosima

10

Izjednaavanje pojmova treeg lica i pojma oteeni izvreno je , dakle , radi


razgranienja izmeu imalaca motornih vozila uesnika saobraajne nesree , s jedne
strane i ostalih oteenih lica , s druge strane.
C. teta
Da bi nastupila odgovornost za tetu , mora postojati teta kao posljedica tetne radnje ,
odnosno saobraajne nesree.
Pod tetom22 se smatra umanjenje neije imovine (obina teta) , speavanje njenog
poveanja (izmakla korist) , kao i naoenje drugome fizikog ili psihikog bola ili straha
(nematerijalne teta).
Obzirom da se odgovornost u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu , po
naem pozitivnom odtetnom pravu , kada je u pitanju meusobno potraivanje naknade
tete imalaca motornih vozila koju su oni u udesu priinili jedni drugima , prosuuje po
pravilima o subjektivnoj odgovornosti , a kada je u pitanju potraivanje naknade tete
koju su pretrpila trea lica , po pravilima o objektivnoj i solidarnoj odgovornost imalaca
motornih vozila , neophodno je , u ovom radu takoe staviti odreene sumarne napomene
o pretpostavkama za postojanje ovih vrsta graanske odgovornosti.
III.

Pretpostavke subjektivne odgovornosti imalaca motornih vozila

Koritenje motornih vozila u saobraaju je detaljno ureeno pravilima sadranim u


zakonskim23 i podzakonskim propisima iz oblasti bezbjednosti saobraaja.
Svako postupanje korisnika motornog vozila koje je u suproptnosti sa pomenutim
propisima smatra se protivpravnim i ima se pripisati u krivicu imaoca motornog vozila.
A. Krivica24 za saobraajnu nesreu postoji kada je voza odnosno imalac motornog
vozila postupao namjerno ili sa nepanjom.
Kada voza odnosno imalac motornog vozila postupa tako to zna odnosno to eli da
usljed njegove radnje nastupi odreena zabranjena posljedica , smatra se da je postupao
hotimice odnosno namjerno.
Ako pak voza odnosno imalac motornog vozila postupa protivno odreenim
standardima panje , smatra se da postupa sa nepanjom.
Dakle , nepanja se odreuje objektivno i to uporeivanjem ponaanja vozaa
poinioca sa ponaanjem drugih vozaa.
Mislimo da se osnovni standadi panje: panja prosjenog ovjeka , s jedne strane i
panja posebno savjesnog i paljivog ovjeka , s druge strane , mutadis mutandis mogu
primjeniti i u sluaju vozaa motornih vozila.

22

Vidi l.155 Zakona o obligacionim odnosima


Na podruju koje je obuhvatala biva SFRJ u primjeni su bili : Zakon o osnovama bezbjednosti
saobraaja na putevima (Sl.list SFRJ br.50/88) kao savezni propis iz oblasti bezbjednosti saobraaja , te
republiki zakoni iz iste oblasti. Novonastale drave na podruju bive SFRJ , su u svojim zakonskim
propisima iz navedene oblasti uglavnom zadrale ranija zakonska rjeenja iz saveznih i republikih propisa.
24
Vidi l.158 Zakona o obligacionim odnosima
23

11

Prema tome , kao grubu nepanju25 bi mogli ocjeniti postupak vozaa koji nije postupao
kao prosjeno paljiv voza, a kao obinu nepanju, ako nije postupao kao posebno
paljiv i savjestan voza, uz napomenu da se pravni standardi panje vozaa tretiraju kao
stroiji standardi panje, odnosno kao tzv.panja strunjaka.
U sudskoj praksi ve due vrijeme postoje razliita gledita u pogledu pitanja da li se
prouzrokovanje saobraajne nesree od strane alkoholisanog vozaa moe kvalifikovati
namjerom , odnosno da li se krivino-pravni pojam umiljaja moe , pod odreenim
uslovima izjednaiti sa graansko-pravnim pojmom namjere?
Po naem miljenju , kada je voza svjestan injenice da je pod uticajem alkohola i da
usljed vonje u takvom stanju moe doi do saobraajne nesree , pa i pored toga
upravlja vozilom u saobraaju , vozei pri tome na bezobziran nain , trebalo bi smatrati
da je pristao na nastupanje posljedice , odnosno da je postupao sa eventualnim
umiljajem koji se moe upodobiti sa graansko-pravnim pojmom namjere.
Kada je u pitanju krivica , zakonodavac26 usvaja princip pretpostavljene krivice.
Iz formulacije l.154 st.1 ZOO koji glasi : Ko drugome prouzrokuje tetu , duan je
naknaditi je , ukoliko ne dokae da je teta nastala bez njegove krivice , proistie
pretpostavka krivice.
Dakle pretpostavlja se da je onaj (na pr.voza mot.vozila) koji drugome prouzrokuje
tetu i kriv za nastalu tetu , pa mu se stoga i namee obaveza da ju nadoknadi.
On nee imati obavezu da naknadi tetu koju je prouzrokovao drugome , ako dokae da je
teta nastala bez njegove krivice.
Obzirom da iz teksta citirane zakonske odredbe proistie da je zakonodavac dao
mogunost tetniku da dokazuje da je teta nastala bez njegove krivice , moe se
zakljuiti da je rije o tzv. oborivoj pretpostavci krivice (praesumptio iuris tantum).
Pretpostavka krivice koju ima u vidu zakonodavac u odredbi l.154 st.1 Zakona o
obligacionim odnosima , u interpretaciji sudske prakse27 , odnosi se najblai stepen
krivice , tj. na obinu nepanju.

25

Gruba je napr.nepanja kad voza izazove sudar vozei neprilagoenom brzinom po vlanu i klizavu
putu , k tome jo u zavoju ili kad se upusti u pretjecanje pouzdavajui se samo u znakove vozaa
teretnog vozila , a da se prethodno nije uvjerio ne dolazi li iz suprotnog smjera kakavo vozilo ili kad
skree ulijevo ne ekajui da krianjem proe vozilo iz suprotnog smjera koje zadrava pravac. ,
Dr.Petar Klari , op.cit , str.1066 .
26
Vidi l.154 st.1 Zakona o obligacionim odnosima
27
Po pravilu o pretpostavljenoj krivici iz l.154 st.1 ZOO , pretpostavlja se samo najblai stepen krivice
(obina nepanja) uinioca tete.
Tei stepeni krivice (gruba nepanja i namjera) pretpostavljaju se samo ao je takva prezumpcija
zakonskim pravilom izriito utvrena , ili ako iz smisla odnosno zakonskog pravila to nesumnjivo
proizlazi.
Izvan tih sluajeva , stepen krivice dokazuje se prema optim pravilima parninog postupka.
(Zakljuci XIV Zajednike sjednice Saveznog suda , Vrhovnih sudova republika i pokrajina i Vrhovnog
vojnog suda , od 25 i 26 marta 1980 godine)

12

Nee odgovarati za tetu28 imalac motornog vozila koji usljed duevne bolesti ,
zaostalosti u umnom razvoju ili iz drugih razloga nije sposoban za rasuivanje.
Ali e on ipak odgovarati za tetu29 koju drugome priini u stanju prolazne nesposobnosti
za rasuivanje , izuzev u sluaju da dokae da nije svojom krivicom dospio u to stanje.
Imalac motornog vozila koji tetu priini u stanju prolazne nesposobnosti za rasuivanje ,
ipak nee odgovarati za tetu ako je u to stanje dospio tuom30 krivicom.
Tada e za navedenu tetu odgovarati onaj ko ga je u to stanje doveo.
Ne odgovara za tetu koju priini upotrebom motornog vozila ni maloljetnik do navrene
sedme godine ivota.
Malojetnici od navrene sedme do etrnaeste godine ivota odgovaraju za tetu samo ako
se utvrdi da su pri prouzrokovanju tete bili nesposobni za rasuivanje , dok maloljetnik
sa navrenih etrnaest godina ivota odgovara za tetu po optim pravilima o
odgovornosti za tetu.
B. Uzrona veza
Izmeu tetne radnje i tete kao njene posljedice mora postojati uzrona veza. Prema
ZOO postoji prezumpcija uzrone veze ukoliko je teta nastala u vezi sa opasnom stvari ,
a poznato nam je da meu tzv.opasne stvari ubrajamo i motorna vozila kada se smatra da
su u pokretu.
Obzirom da se meusobna odgovornost imalaca motornih vozila prosuuje u naem
odtetnom pravu po pravilima o subjektivnoj odgovornosti , dokazivanje postojanja
uzrone veze izmeu tetne radnje i nastale posljedice moe biti od znaaja.
U naem pravu je usvojena teorija adekvatne uzronosti , prema kojem se pravno
relevantnim urokom tete smatra onaj dogaaj ijem redovnom uinku odgovara
konkretna teta.
Imalac motornog vozila , ako eli da se oslobodi odgovornosti mora dokazivati da urona
veza izmeu tene radnje i nastale tete u konkretnom sluaju , ne postoji.
Posebno je teko dokazivati postojanje uzrone veze u sluaju udesa u irem smislu ,
odnosno u sluaju isputanja stvari na kolovoz , izbacivanja kamena , nanoenje blata ili
ljunka , zaslijepljivanja svjetlima i sl.
Iznesena opta pravila o subjektivnoj odgovornosti u sluaju udesa izazvnog motornim
vozilima u pokretu , prema naem pozitivnom pravu 31 , primjenju se samo u sluaju
prosuivanja meusobne odgovornosti imalaca motornih vozila za tete koju oni u udesu
prouzrokuju jedan drugome .
Preteno pod uticajem pravnih pravila iz austrijskog Zakona o jamenju za tete
prouzrokovane od motornih vozila od 09.08.1908 godine , zakonodavac je propisao
subjektivnu odgovornost imalaca motornih vozila ne samo sa sluajeve iskljuive i
obostrane krivice , ve i za sluaj da se dokae da imaoci motornih vozila nisu krivi za
udes.
28

Vidi l.159 st.1 ZOO


Vidi l.159 st.2 ZOO
30
Vidi l.159 st.3 Zakona o obligacionim odnosima
31
Vidi l.154 st.1 , l.158 - 164 u vezi sa l.178 st.1 3 Zakona o obligacionim odnosima
29

13

Naime , u sluaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu , za koji je iskljuivo


kriv jedan od imalaca motornih vozila32 , taj imalac e , kao tetnik , odgovarati imaocu
drugog vozila kao oteenom za cjelokupnu tetu koju je ovaj pretrpio, saglasno principu
potupne naknade usvojenom u naem odtetnom pravu33 i sudskoj praksi34.
Kada je udes i iz njega proistekla teta posljedica obostrane krivice 35 imalaca motornih
vozila koji su participirali u udesu , svaki od imalaca se pojavljuje u ulozi tetnika, pa e
svaki od njih i odgovarati za cjelokupnu tetu koju je prouzrokovao drugome imaocu
srazmjerno stepenu svoje krivice za saobraajnu nesreu.
Pod ukupnom tetom koju su imaoci pretrpjeli treba razumjeti cjelokupnu tetu koju je
svaki od imalaca pretrpio u udesu , a ne zbir ovih teta , jer bi se u suprotnom moglo
dogoditi da naknada tete , za nekoga od njih bude vea od same tete36.
Oigledno je , da je zakonodavac ovu odredbu prilino neprecizno formulisao , to moe
stvarati tekoe u sudskoj praksi i dovesti do pogrenih odluka koje bi bile u suproptnosti
sa optim naelom odtetnog prava da naknada tete ne moe biti vea od same tete.
Ako se dokae da za udes nema krivice nijednog od imalaca motornih vozila , oni e
odgovarati na ravne dijelove , osim u sluaju kada razlozi pravinosti zahtjevaju to
drugo37.
U sluaju kada ni jedan od imalaca nije kriv udes , radi se o podjeljenoj odgovornosti
imalaca na ravne dijelove.
Razlozi pravinosti mogu zahtjevati da se ovakve tete i drugaije presude u pojedinim
sluajevima kada se inae imaju primjeniti odredbe o snienju naknade.
Razlozi pravinosti koje zakonodavac pominje predstavljaju svojevrstan korektivni
kriterijum za preciznije razmjeravanje odgovornosti kao to su na primjer , veliina
vozila , njegova snaga , brzina i sl.
Stoga bi zaista bilo nepravino , obavezati jednako , odnosno na ravne dijelove , vozaa
koji je u udesu upravljao tekim kamionom i vozaa koji je upravljao malim putnikim
automobilom.
32

Vidi l.178 st.1 Zakona o obligacionim odnosima


Vidi l.190 Zakona o obligacionim odnosima
34
Vidi odluku Vrhovnog suda Republike Srpske , Rev.136/98 od 29.12.1998. , Bilten V.S Republike
Srpske , Godina I , str.131 , Banja Luka 1999.
35
Vidi l.178 st.2 Zakona o obligacionim odnosima , te odluku Vrhovnog suda Republike Srpske ,
Rev.76/96 od 17.12.1996 , Bilten V.S Republike Srpske , Godina I , str.131 , Banja Luka 1999.
33

36

Tako Dr.Marijan urkovi u svom radu Odgovornost za tetu nastalu sudarom motornih vozila ,
objavljenom u asopisu Naa Zakonitost , br.111-12 iz 1980 g. , na str.141 , navodi , kao primjer , sluaj
obostrane krivice sa odnosom 50% : 50%. Jedan je pretrpio tetu u iznosu od 5000 din. , a drugi u iznosu
od 10.000 din. Ako bi se termin ukupna teta iz l.178 st.2 ZOO shvatio doslovno kako je to
zakonodavac oigledno neprecizno propisao , tj. kao zbir teta (svaki imalac odgovara za ukupnu tetu
koju su oni pretrpjeli) , onda bi u iznesenom primjeru ukupna teta koju su oni pretrpjeli iznosila :
5000 +10000 =15000 din. Polovica naknade bi iznosila 7.500 din , to je oigledno vie od tete koju je
jedan od imalaca stvarno pretrpio u pomenutoj saobraajnoj nesrei.
37
Vidi l.178 st.3 Zakona o obligacionim odnosima

14

I konano , valja zakljuiti da je ova zakonska odredba je dovela do podjeljenih miljenja


u pravnoj teoriji i sudskoj praksi , slijedom kojih , u ovakvim sluajevima , po jednima ,
treba primjenjivati pravila o subjektivnoj odgovornosti , a po drugima, pravila o
objektivnoj odgovornosti za tetu. 38
Smatramo da je meusobnu odgovornost imalaca motornih vozila za tete koju oni
priine jedni drugima , jednako kao i za one koje priine treim oteenim licima , trebalo
rijeiti po pravilima o objektivnoj odgovornosti za tetu , uz primjenu zakonskih pravila o
osloboenju od odgovornosti39 zbog vie sile , krivice oteenog ili treeg lica.
IV.

Pretpostavke objektivne odgovornost imalaca motornih vozila

Opasna stvar je svaka pokretna ili nepokretna stvar koja , u najirem smislu rijei ,
predstavlja poveanu opasnost prouzrokovanja tete za okolinu koja postoji i pored
preduzetih mjera sigurnosti , jer se ista ne nalazi u potpunoj kontroli njenog imaoca.
Stvar moe da predstavlja poveanu opasnost od prouzrokovanja tete zbog svojih
osobina, to je najbolje uoljivo na primjeru ivotinja bilo da se radi o domaim ,
pitomim ili divljim ivotinjama, koje ljudi dre u domainstvu ili u zoolokim vrtovima ,
jer je njihovo ponaanje i ud samo djelimino predvidljivo ili pak potpuno
nepredvidljivo.
Stvar , takoer , moe da predstavlja poveanu opasnot od prouzrokovanja tete i po
svom poloaju u prostoru , to je vidljivo na primjeru oteenih ili tronih graevina u
urbanim sredinama , automobila parkiranih na ulicama sa velikim nagibom i sl.
Neke stvari predstavljaju poveanu opasnost za okolinu u smislu prouzrokovanja tete jer
opasnost izvire iz upotrebe stvari , kao to je , na primjer , sluaj sa automobilom ili
drugim vozilom , orujem ili pak zbog same injenice postojanja te stvari. (skladitenje
opasnih materija , otrova , zapaljivih goriva , eksplozivnih naprava)

A. Motorno vozilo kao opasna stvar


Ne moe se stoga , kako to pravilno primjeuje Dr.Leposava Karamarkovi 40 , generalno
rei da je motorno vozilo uvijek opasna stvar , niti da isto te karakteristike ima samim
svojim postojanjem.
Iako se esto izjednaava sa opasnom stvari , motorno vozilo jeste opasna stvar samo pod
odreenim uslovima odnosno okolnostima.
Te okolnosti se vie odnose na nain njegove upotrebe , nego na njegova svojstva.
38

Tako , Prof. Stojan Cigoj : Komentar ZOO , 1980 g , str.498 ; Milan emi , u lanku Odnos
subjektivne i objektivne odgovornosti u primeni prava , Glasnik Adv.Komore Vojvodine , br.4/77 ,
str.5-17 i djelu : Prouzrokovanje i naknada tete , Gradska biblioteka arko Zrenjanin , str.153-157 ,
Zernjanin 1999. ; Slino i Dr.Petar Klari u lanku : Odgovornost u sluaju nezgode izazvane motornim
vozilom u pokretu , Naa Zakonitost, str.1059-1060.
39
Vidi l.177 st.1-3 Zakona o obligacionim odnosima
40
Dr.Leposava Karamarkovi : Rasprave iz ugovornog ,odtetnog i procesnog prava , str.114 , Glosarijum
Beograd , 2001. Pogreno je rei da je automobil opasna stvar. Automobil nije uvijek i nije samim
svojim postojanjem opasna stvar i za njega , kada je uzork tete ne odgovara vlasnik uvijek i po osnovu
uzronosti , nego samo kada je u pogonu , u saobraaju , u upotrebi.

15

Naime , motorno vozilo je opasna stvar , prije svega , ako je stavljeno u pogon , odnosno
pokret , kada svojom snagom (masom i kinetikom energijom) stavara rizik nastupanja
tete po lica i stvari , bez obzira na panju i pravilno koritenje od strane njegovog
imaoca.
Naravno , ono moe biti opasna stvar i kada nije u pokretu , ve u stanju mirovanja , ali
tada teta nije posljedica njegovih opasnih svojstava o kojima je gore bilo rijei , ve
poloaja u kojem se nalazi. Kao primjer moemo naveseti nepravilno zaustavljanje
odnosno parkiranje.
B.

Uzrona veza imeu motornog vozila kao opasne stvari i nastale tete

Za tetu od opasne stvari ili djelatnosti od kojih potie poveana opasnost tete za
okolinu odgovara se bez obzira na krivicu.41
U stvari sa takvim svojstvima ubrajamo , pod odreenim uslovima i motorna vozila.
Iz citirane zakonske odredbe , dakle , proistie da za prosuivanje odgovornosti za tete
koje potiu od opasnih stvari (u koje pod odreenim uslovima spadaju i motorna vozila) ,
nije od znaaja utvrivanje krivice imaoca opasne stvari.
Za postojanje ove odgovornosti imaoca opasne stvari , dovoljno je da postoji opasna stvar
kao uzrok i teta kao posljedica.
Formulaciju teta nastala u vezi sa opasnom stvari treba razumjeti tako da je za
postojanje odgovornosti od opasne stvari potrebna uzrona veza izmeu opasnih dejstava
te stvari i same tete. Zako zakonodavac42 i kae da teta nastala u vezi sa opasnom stvari
smatra se da potie od te stvari , izuzev ako se dokae da opasna stvar nije uzrok tete.
Radi se dakle o jednoj zakonskoj prezumpciji , o oborivoj pretpostavci da teta potie od
opasne stvari (motornog vozila) , osim u sluaju kada to motorno vozilo nije uzrok tete ,
ve je uzrok tete , neki drugi , koji ne potie od opasnih svojstava motornog vozila.
Oteeni ne mora da dokazuje krivicu imaoca opasne stvari , pa ak ni da teta potie od
motornog vozila kao opasne stvari. On krivicu ne mora da dokazuje , jer se radi o vidu
odgovornosti koja se uopte ne prosuuje po pravilima subjektivnoj odgovornosti za
tetu.
On nije duan da dokazuje ni da su opasna svojstva motornog vozila uzrok tete ,
odnosno da je teta nastala u vezi sa motornim vozilom , jer se takva uzronost
pretpostavlja po samom zakonu.
Teret dokazivanja postojanja injeninih okolnosti iz kojih proistie zakljuak da uzrok
tete nije u vezi sa motornim vozilom kao opasnom stvari , kao i da se dejstvo uzroka
tete , u konkretnom sluaju , nije moglo ni predvidjeti , ni izbjei niti otkloniti , je na
imaocu motornog vozila.
Samo ako dokae postojanje takvih injeninih okolnosti , imalac motornog vozila se
moe u potpunosti ili djelimino osloboditi odgovornosti.43

41

Vidi l.154 st.2 Zakona o obligacionim odnosima


Vidi l.173 Zakona o obligacionim odnosima
43
Vidi l.177 st.1-3 Zakona o obligacionim odnosima
42

16

Uslov primjene pravila o objektivnoj odgovornosti imaoca motornog vozila zasnovanog


na principu pretpostavljene uzronosti jeste uobiajena upotreba motornog vozila koja je
saglasna njegovoj prirodi i svrsi44.
To znai da e se pomenuta pravila primjenjivati samo ako se motorno vozilo
upotrebljava u navednu svrhu , pa u vezi sa takvom upotrebom nastane teta.
Ukoliko se u dokaznom postupku utvrdi da je motorno vozilo upotrebljeno suprotno
njegovoj svrsi , pa iz takve upotrebe nastane teta , takva situacija se nee prosuivati po
pravilima o objektivnoj odgovornosti za tetu , ve po subjektivnom principu.
2. POSEBNE PRETPOSTAVKE
a. Udes (nesrea,nezgoda)
Odgovornost za sluaj udesa motornih vozila u pokretu nee postojati ni onda ako teta
koja je nastupila nije posljedica udesa (nesree,nezgode).
Udes se ovdje pojavljuje kao uzrok tete , slijedom ega je za razumjevanje ove vrste
odgovornosti od posebnog znaaja definisanje i razjanjenje pojma udesa , kao jedne od
pretpostavki ove odgovornosti.
Udes je vrsta tetne radnje i pod istim se prije svega misli na sudar vozila odnosno
direktan kontakt jednog ili vie motornih vozila.
Do ovog kontakta dolazi na razne naine i to kao frontalno , bono , naletom na vozilo
koje se kree ispred i sl.
Sve ove vrste neposrednog kontakta motornih vozila u pokretu nazvaemo udesom u
uem smislu.
Pod udesom treba razumjeti i sve one situacije kada ne doe do fizikog kontakta vozila ,
ali postoji uzrona veza izmeu kretanja jednog i udesa drugog vozila , kao to su na
primjer sluajevi slijetanja vozila sa ceste u pokuaju izbjegavanja sudara s drugim
vozilom , odbacivanje kamena , ispadanje predmeta iz vozila , zaslijepljivanje svjetlima i
sl.
Ovakve udese motornih vozila u pokretu nazivamo udesom u irem smislu.
b. Motorno vozilo
Nee postojati odgovornost u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu u
sluaju da u udesu uopte nisu uestvovala motorna vozila , ve neka druga vozila , a niti
u sluaju kada je teta nastala usljed udesa motornog i nekog drugog vozila , koje nema
pravni karakter motornog vozila (traktor,bicikl,inska vozila, i sl.)
Stoga je definisanje pojma motornog vozila takoe od sutinske vanosti za postojanje
ove vrste odgovornosti.
U smislu odtetnog prava , pod pojmom motorno vozilo , treba razumjeti svako vozilo
koje se kree snagom vlastitog motora , ukljuujui tu i prikljuna vozila.

44

Tako Bogdan Loza u djelu : Obligaciono pravo , opti dio , str, 194 , Sarajevo 1980 . , te Dr.Leposava
Karamarkovi , op.cit. , str.114 , Glosarijum , Beograd , 2001.

17

Ipak , imajui u vidu zakonske odredbe o bezbjednosti saobraaja 45 , mislimo da je ovaj


pojam znatno ui i da se odnosi samo ono to je obuhvaeno definicijom motornog vozila
u pomenutim propisima46. Tim propisima se odreuje da su motorna vozila vozila na
motorni pogon prvenstveno namjenjena prevozu lica i stvari na cestama i koje slui za
vuu prikljunih vozila namjenjenih za prevoz lica i stvari , osim vozila koja se kreu
tranicama , bicikla s motorom i, traktora i drugih vozila na motorni pogon koja nisu
prvenstveno namjenjana za prevoz lica i stvari.
c. Pokret motornog vozila
I konano , nee postojati ova vrsta odgovornosti za tetu , ako motorno vozilo nije bilo u
pokretu.Stoga je definisanje pravnog pojma motornog vozila u pokretu takoe nuna
pretpostavka ove vrste odgovornosti za tetu.
Smatra se da je motorno vozilo u pokretu kada se kree snagom vlastitog motora , onda
kada stoji u mjestu s motorom u pogonu , a isto tako i onda kada se kree , ali ne snagom
motora , ve po inerciji.
Obzirom da se odgovornost u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu , po
naem pozitivnom odtetnom pravu , kada je u pitanju meusobno potraivanje naknade
tete imalaca motornih vozila koju su oni u udesu priinili jedni drugima , prosuuje po
pravilima o subjektivnoj odgovornosti , a kada je u pitanju potraivanje naknade tete
koju su pretrpila trea lica , po pravilima o objektivnoj i solidarnoj odgovornost imalaca
motornih vozila , neophodno je , u ovom radu takoe staviti odreene sumarne napomene
o pretpostavkama za postojanje ovih vrsta graanske odgovornosti.
V.

Solidarna odgovornost imalaca motornih vozila prema treim licima u


sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu

Kada tree lice pretrpi tetu koju na njegovim imovinskim ili neimovinskim dobrima
izazovu motorna vozila u pokretu , imaoci motornih vozila koja su participirala u udesu
odgovaraju po pravilima o objektivnoj odgovornosti47 i to po principu pretpostavljene
uzronosti.
Treim licem se ne smatra lice koje upravljalo motornim vozilom.
Odgovara se , dakle , bez obzira na krivicu , zbog stvorenog rizika upotrebom motornog
vozila kao opasne stvari.
Imaoci motornih vozila odgovaraju treem licu i solidarno 48 , po pravilima o
odgovornosti vie lica za istu tetu.
Oteeni moe svoj zahtjev za naknadu tete usmjeriti na bilo kojega od imalaca
motornih vozila ili pak zahtjevati naknadu tete od svih imalaca.
45

Zakon o osnovama bezbjednosti saobraaja na putevima (Sl.list SFRJ br.50/88) je posluio kao osnova
naknadnih kodifikacija u ovoj oblasti u novonastalim dravama na teritoriji bive SFRJ.
46
Vid l.10 st.1 t.22 Zakona o osnovama bezbjednosti saobraaja na putevima
47
Vidi l.154 st.2 i 3 u vezi sa l.173 i 174 Zakona o obligacionim odnosima
48
Vidi l.178 st.4 u vezi sa l.206-208 Zakona o obligacionim odnosima

18

Pravilo o solidarnoj odgovornosti imalaca motornih vozila za tete koje u udesu motornih
vozila pretrpe trea lica se primjenjuje i u sluaju kada je neko drugi upravljao motornim
vozilom , a ne samo kada su njime upravljali vlasnici odnosno korisnici vozila.
Ovo pravilo vai i u sluaju sudara razliitih kategorija motornih vozila.
Pravilo o objektivnoj i solidarnoj odgovornosti imalaca motornih vozila u sluaju udesa
motornim vozilom u pokretu treba primjenjivati i na onog imaoca motornog vozila ije je
vozilo uestvovalo u udesu kontaktirajui sa drugim nepoznatim vozilom.
Isto tako pravilo o solidarnoj odgovornosti imalaca motornih vozila prema treima
primjenjuju se samo u sluaju direktnog sudara motornih vozila u pokretu , a ne i u
sluajevima ostalih meusobnih dejstava vozila u pokretu , kao to su sluajevi
odbacivanja kamena tokovima jednog vozila na drugo , otpadanjem dijelova ili stvrai sa
vozila , zaslijepljivanje farovima i dr.
Obzirom da imaoci motornih vozila koja su uestvovala u udesu odgovaraju prema
treem oteenom licu po objektivnom principu , dakle bez obzira na krivicu , i po
pravilima koja vae za solidarnu odgovornost , oni se u odtetnoj parnici koje tree
oteeno lice vodi protiv njih nebi mogli braniti isticanjem prigovora da je za udes
iskljuivo ili pak vie odgovoran onaj drugi imalac vozila.
Ovo iz razloga to se pitanje srazmjere njihove meusobne odgovornosti raspravlja u
drugoj , regresnoj parnici i po drugim pravilima , pravilima o subjektivnoj odgovornosti ,
o kojoj smo ranije govorili.
Ovakvo rjeenje se opravdava intencijom zakonodavca da obezbjedi bolju i efikasniju
zatitu treih oteenih lica , to je i osnovni smisao propisivanja njihove objektivne
odgovornosti.
Imaoci motornih vozila se mogu osloboditi od odgovornosti za tetu dokazivanjem da
postoje okolnosti na temelju koje se mogu eskulpirati kauzalno odgovorna lica , a to e
biti u sluaju da dokau da je do udesa dolo usljed djelovanja vie sile , a ne automobila
kao opasne stvari , iskljuivom radnjom oteenog ili pak iskljuivom radnjom treeg
lica.
Tueni imalac motornog vozila koji je uestvovao u udesu se ne moe se pozivati na
radnju drugog imaoca uesnika udesa , jer on u ovom sluaju nije tree lice.
Zakljuna razmatranja
Iako su zakonodavstva u novih dravnih zajednica nastalih na tlu bive SFRJ uglavnom
preuzela Zakon o obligacionim odnosima koji je donijela biva savezna drava , te i
pored injenice da navedeni zakon spada u krug najpoznatijih kodifikacija iz oblasti
obligacionih odnosa u Evropi i svijetu , moramo istai da zakonsko rjeenje pitanja
odtetne odgovornosti imalaca motornih vozila u sluaju udesa vozila u pokretu , kojim je

19

prihvaen mjeoviti sistem 49prosuivanja odtetne odgovornosti imalaca motornih vozila


nije najcjelishodnije i jedino mogue rjeenje.
Naime , u Skici za Zakonik o obligacijima i ugovorima koja je posluila kao pretena
osnova za vaei Zakon o obligacionim odnosima , nema pravila o posebnoj vrsti
odgovornosti u usluaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu.
Pravilno , po naem miljenju primjeuju neki nai autori50 , da pitanja odgovornosti u
sluaju sudara vozila ,nekontaktnih udesa,odbaenog kamena i sl , kao i meusobna
dejstva drugih opasnih stvari , treba rjeiti u okviru pravila o objektivnoj odgovornosti za
tetu , koje su ve sadrane u odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
Stoga se zalaemo za uvoenje jedinstvenog sitema objektivne odgovornosti imalaca
motornih vozila za tete koje su priinjene njihovom upotrebom , bez obzira da li se radi
o unutranjem gradjansko-pravnom odnosu potraivanja naknade tete izmeu imalaca
motornih vozila za tete koje su priinili jedni drugima ili pak vanjskom odnosu , tj.
odgovornosti za tete koje su priinili treim licima.
U prisutnosti jedinstvenog sistema objektivne odgovornosti zasnovanog na principu
pretpostavljene uzronosti , imaoci motornih vozila , koji su esto i sami rtve sudara i
drugih bezkontaktnih udesa , se nebi , kada je u pitanju teret dokazivanja i ostvarenje
njihovih odtetnih zahtjeva , dovodili u neravnopravan poloaj u odnosu na oteena
trea lica.

49

Po rjeenju prihvaenom u l.178 st.1-4 ZOO , meusobni odtetni zahtjevi imalaca


motornih vozila se prosuuju po pravilima o subjektivnoj odgovornosti , a zahtjevi
treih oteenih lica prema imaocima , po pravilima o objektivnoj odgovornosti

50

Milan emi: op.cit. , str.16-17 , Glasnik advokatske komore Vojvodine , br.4/77

20

IZ SUDSKE PRAKSE:
1. Primjeni pravila da voza ne smije da otpone preticanje kolone vozila ima
mjesta samo onda kada se preticanje vri u situaciji kojom se ometaju normalna
kretanja vozila koja dolaze iz suprotnog pravca i ako na putu nema dovoljno
prostora za bezbjedno izvrenje ove radnje.
Iz obrazloenja:
Tana je tvrdnja revidenta da je vjetak u svome nalazu naveo da je odredbom lana 62.
st. 1. taka 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraaja na putevima, propisano da
voza ne smije vozilom da otpone preticanje kolone vozila.
Navedenim odredbama je zaista propisano da voza ne smije da otpone preticanje
kolone vozila, ali to ne znai da ne smije vriti preticanje vie vozila. Primjeni ovog
pravila ima mjesta samo onda kada se preticanje vri u situaciji kojom se ometaju
normalna kretanja vozila koja dolaze iz suprotnog pravca i ako na putu nema dovoljno
prostora za bezbjedno izvrenje ove radnje. Naprotiv, ukoliko postoje realni uslovi za
bezbjedno preticanje vie vozila u postojeoj saobraajnoj situaciji, odnosno ako se
preticanjem ne ometaju normalna kretanja vozila koja dolaze iz suprotnog pravca i
normalno kretanje vozila koja se kreu istom saobraajnom trakom u istom smjeru, onda
u tom sluaju nema propusta koji bi upuivao na krivicu vozaa koji preduzima ovakvu
radnju, na to upuuje i smisao odredbi iz lana 63. navedenog zakona koji pominje
preticanje ne samo jednog nego i vie vozila. U datoj saobraajnoj situaciji tuilac, sa
svojim vozilom, sve i da je vrio preticanje vie vozila, to tvrdi revident, nije ometao
normalno kretanje vozila koja su dolazila iz suprotnog pravca i normalno kretanje vozila
koja su se kretala desnom saobraajnom trakom u pravcu kojom se kretalo tuioevo
vozilo.
Prema tome niestepeni sudovi nisu pogreno zakljuili da je tueni, po osnovu krivice
(lan 178/1 Zakona o obligacionim odnosima) koji je inae solidarni dunik sa tuenom
zajednicom osiguranja, duan nadoknaditi svu tetu koju je tuilac pretrpio u navedenom
tetnom dogaaju u skladu sa principom potpune naknade (l. 190. Zakona o
obligacionim odnosima).
(Vrhovni sud Republike Srpske, Rev.136/98, od 29.12.1998. - Bilten 1/1999 - 89)
2. Smatra se da je u upotrebi motorno vozilo sa prikolicom koje je skliznulo sa
kolnika u jarak, ali mu je prikolica dijelom ostala na cesti.
(Kantonalni sud u Sarajevu - Bilten sp KsS 1/2002, str. 27)
3. Time to je bilo zaustavljeno pored puta radi otklanjanja kvara do kojeg je dolo
u toku vonje nije prestalo da bude uesnik javnog saobraaja. Slijedom toga,
obavezna je tuena osiguravajua organizacija da tuiocima (roditeljima i brai
nastradalog) naknaditi tetu, poto je vozilo osigurano od odgovornosti prema
treim licima".
(Vrhovni sud Republike Crne Gore, Rev.317/98, od 8.10.1999-Bilten Vs RCG 1999 - 31)

21

4. Ako postoji obostrana krivica imaoca motornih vozila za udes izazvan motornim
vozilom svaki imalac odgovara za ukupnu tetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno
stepenu svoje krivice.
Iz obrazloenja:
Po ocjeni ovog revizijskog suda pogreno je rezonovanje tuilje odrano u njenoj reviziji
protiv drugostepene presude koje se odnosi na pitanje utvrivanja naknade tete u sluaju
postojanja obostrane krivice imaoca motornih vozila za udes izazvan motornim
vozilom(ma). Ako postoji obostrana krivica svaki imalac odgovara za ukupnu tetu koju
su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice (l. 178. stav 2. ZOO). Sudska praksa,
za razliku od revizione tvrdnje tuilje, ovaj zakonski tekst tumai na nain da u takvom
sluaju svaki imalac odgovara za tetu drugoga u srazmjeri svoga doprinosa nastanku
tetnog dogaaja.
(Vrhovni sud Republike Srpske, Rev.76/96, od 17.12.1996. - Bilten 1/1999 - 88)
5. Motorno vozilo zaustavljeno u prometu radi ekanja u koloni jest motorno vozilo
u pokretu, pa se stoga tuitelj, koji je takoer sudjelovao u nezgodi, ne moe u
odnosu prema tuenicima smatrati treom osobom kojoj bi uz primjenu l. 178. st.
4. ZOO tuenici za tetu odgovarali po kriterijima uzronosti i solidarnosti.
(upanijski sud u Zagrebu, G.3566/97, od 20.1.1998. - Ing PSP 1998/1/53)
6. Kad imatelji motornih vozila koji solidarno odgovaraju treoj osobi za naknadu
tete imaju istog osiguratelja, oteeni ima pravo zahtjevati naknadu tete po osnovi
obje police, pri emu se svote osiguranja iz obje police zbrajaju.
Iz obrazloenja:
"Kod injenice da je tuitelj ozlijeen kao trea osoba u prometnoj nezgodi izazvanoj
motornim vozilima u pokretu niestupanjski sudovi su pravilno zakljuili da imatelji tih
vozila tuitelju solidarno odgovaraju za tetu, sukladno odredbi iz l. 178. st. 4. Zakona o
obveznim odnosima, pa time postoji i solidarna odgovornost njihovih osiguratelja koji
odgovaraju za tetu u granicama odgovornosti svojih osiguranika do visine svote
osiguranja. Prema odredbi iz l. 414. st. 1. ZOO u sluaju postojanja solidarne obveze
dunika, vjerovnik moe po svom izboru sve do ispunjenja obveze u cijelosti zahtjevati
ispunjenje obveze ili samo od jednog dunika ili od svih, to u konkretnom sluaju znai
da tuitelju pripada pravo po svom izboru zahtjevati naknadu tete bilo od imatelja vozila
u kojem se nalazio kao putnik, bilo protiv imatelja vozila koje je izazvalo nezgodu,
odnosno od njihovih osiguratelja, ili pak istodobno od svih.
Okolnost da vlasnici vozila imaju istog osiguratelja daje oteeniku pravo zahtijevati
naknadu tete po osnovi obje police osiguranja, a ne po osnovi jedne, kako to pogreno
smatra revident, tako da se u tom sluaju radi ocjene pitanja ogranienja odgovornosti
svotom osiguranja, svote osiguranja iz obje police zbrajaju."
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev.2411/94, od 19.3.1997. - Izbor odluka 1/1997 - 50 i
Svijet osiguranja, br. 3)

22

7. Okolnost to je u meuvremenu zbog noveliranja Krivinog zakona SRBiH


iskljuena krivina odgovornost vozaa motornog vozila ne utie na njegovu
odgovornost za tetu prouzrokovanu sudarom sa drugim motornim vozilom.
Iz obrazloenja:
Tueni je preduzeo radnju skretanja u lijevo u vrijeme kada je tuilac zapoeo preticanje,
pa zbog kratkog rastojanja izmeu vozila (svega oka 26 metara u momentu kada je tueni
peduzeo radnju skretanja), nije se mogao izbjei udar. Ovakvo ponaanje tuenog je u
suprotnosti sa odredbom iz lana 61. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraaja
na putevima, koji obavezuje vozaa da vozilo pomjeri ka desnoj ivici kolovoza, a ne da
pravi grub zaokret u lijevo, kao je to uradio tueni. Tueni je osloboen od optube u
krivinom postupku samo zbog toga to je u meuvremenu od izvrenja radnje zbog koje
je optuen do presuenja dolo do izmjene Krivinog zakona SR Bosne i Hercegovine,
po kojoj krivino djelo ugroavanja javnog saobraaja iz lana 181. KZ SRBiH u svom
osnovnom obliku postoji ako je izvrenjem radnje nastupila teka tjelesna povreda ili
materijalna teta preko 1,000.000 dinara, a u ovom sluaju radilo se o materijalnoj teti
od oko 220.000 dinara. Prema tome ni ova okolnost (osl obaanje tuenog od optube)
nije razlog koji bi, sa stanovita postupka kao i odredaba materijalnog prava, ukazivao na
manjkavost niestepenih presuda.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, Rev.384/88, od 13 4.1989. - Bilten Vs BiH 2/89 - 72)
8. Vlasnik motornog vozila koji je u krivinom postupku proglaen krivim, iako
osloboen od kazne, odgovara za tetu imaocu drugog vozila (sudar).
Iz obrazloenja:
Prilikom razmatranja osnovanosti tuenog zahtjeva u odnosu na drugotuenog (revidenta)
mora se poi od odgovornosti za tetu od motornih vozila u pokretu (koja je regulisana
odredbom lana 178. Zakona o obligacionim odnosima).
Prema injeninim utvrenjima sadranim u razlozima niestepenih presuda, drugotueni
je kriv za prouzrokovanje sabraajne nezgode u kojoj je, meu ostalim, oteeno i vozilo
kasko osiguranja kod tuiteljke, pa odatle slijedi i obaveza drugotuenog da tuiteljici
naknadi tetu. Iz injeninih utvrenja sadranih u razlozima niestepenih presuda slijedi
da je drugotueni pravosnanom krivinom presudom oglaen krivim to je poinio
krivino djelo tekog ugroavanja javnog prometa propisano u lanu 168. stav 5. u vezi
sa lanom 163. stav 3. i kanjivo po lanu 168. stav 5. Krivinog zakona SRBiH, u vezi
sa lanom 4. stav 2. Krivinog zakona SFRJ, u kojem pogledu je, u smislu lana 12. stav
3. Zakona o parninom postupku, parnini sud vezan pravosnanom presudom krivinog
suda, a okolnost to je drugotueni, mada je navedenom krivinom presudom oglaen
krivim, osloboen od kazne (jer je u saobraajnoj nezgodi smrtno stradao njegov mlai
brat) nema nikakvog uticaja na graansko-pravnu odgovornost drugotuenog.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, Rev.748/87, od 17.11.1988-Bilten Vs BiH 2/89 - 73)

23

9. Imaocu motornog vozila iji je voza pravnosnanom presudom krivinog suda


oglaen krivim za radnju, odnosno proputanje koje je u uzronoj vezi sa sudarom
motornih vozila, ne moe se dosuditi puna naknada tete.
Iz obrazloenja:
U smislu lana 178. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, u sluaju udesa izazvanog
motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan iskljuivom krivicom imaoca,
primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice, a u smislu lana 178. stav 2.
ZOO, ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu tetu srazmjerno
stepenu svoje krivice.
U konkretnom sluaju to znai da tuilac moe da zahtijeva punu naknadu tete
pretrpljene oteenjem svog vozila samo ako njegov voza nije ni djelimino kriv za
saobraajnu nezgodu, a iskljuivo je kriv voza vozila tuenikovog osiguranika, odnosno
da moe zahtijevati srazmjeran dio naknade tete, ako su kriva obojica (krivica vozaa,
radnika imalaca vozila, izjednaava se sa krivicom samih imalaca). Iz injeninog opisa
krivinog djela za koje je voza tuioevog vozila oglaen krivim, proizilazi da je za
saobraajni udes u kome je oteeno i tuioevo vozilo, iskljuivo kriv voza tuioevog
vozila. Parnini sud je, u smislu lana 12. stav 3. Zakona o parninom postupku, u
pogledu postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca vezan za
pravosnanu presudu krivinog suda kojom se optueni oglaava krivim. Parnini sud je
ovlaten da utvruje i krivicu drugih uesnika u konkretnoj saobraajnoj nezgodi, ali ne
moe, kod postojanja pravnosnane krivine presude kojom je voza tuioevog vozila
oglaen krivim za radnju odnosno proputanje koje je u neposrednoj uzronoj vezi sa
tetnom posljedicom, zakljuiti da nije ni djelimino kriv za nezgodu, te dosuditi tuiocu
punu naknadu tete. Sud u ovoj parnici mora, dakle, uzeti kao dokazana obiljeja koja
ine bie krivinog djela zbog koga je voza tuoevog vozila proglaen krivim, jer bi
inae postupao suprotno odredbi lana 12. stav 3. ZPP.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, P.584/90, od 13.6.1991. - Bilten Vs BiH 3/91 - 59)
10. Kad se prometna nezgoda - sudar vozila strane registracije i vozila domae
registracije - dogodila na teritoriju strane drave, mjerodavno pravo je pravo
drave na ijem se teritoriju nesrea dogodila.
Iz obrazloenja:
"Predmetni tetni dogaaj zbio se na teritoriju Austrije kada je dolo do sudara tuiteljeva
vozila strane registracije i vozila domae registracije iji se vlasnik osigurao kod
tuenice. Sudovi niega stupnja su u razrjeenju ovog spora primijenili domae pravo, tj.
l. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima pa su smatrajui da je do prometnog tetnog
dogaaja dolo iskljuivom krivnjom vozaa strane registracije, tubeni zahtjev ocijenili
neosnovanim i odbili ga. Budui da se predmetni tetni dogaaj dogodio u inozemstvu,
treba primijeniti Uredbu o ratifikaciji Konvencije o zakonu koji se primjenjuje na
prometne nesree ("Slubeni list SFRJ", broj 26/76).

24

Tom uredbom je, naime, retificirana Konvencija o zakonu koji se primjenjuje na


prometne nesree prihvaena u Hagu 4. svibnja 1971.g. Po odredbi l. 3. navedene
konvencije zakonodavstvo koje se primjenjuje jest domae zakonodavstvo drave na
teritoriju koje se dogodila nesrea."
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev.1513/90. - Izbor odluka 1993 - 1)
11. Zahtjev vlasnika jednog motornog vozila prema vlasniku drugog motornog
vozila za tetu nastalu u vonji zbog izbacivanja kamena, presuuje se po naelu
krivnje.
Iz obrazloenja:
"Uzajamni odtetni zahtjevi kauzalno odgovornih osoba, pa prema tome i osiguravajuih
organizacija koje za njih odgovaraju po propisima o obveznom osiguranju u prometu
prosuuje se po naelu krivnje. Zato zahtjev vlasnika jednog motornog vozila prema
drugom za tetu nastalu u vonji uslijed izbacivanja kamena ispod kotaa jednog vozila i
oteivanja drugoga treba prosuivati po tom naelu (l. 178. st. 1. do 3. ZOO)."
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev.2396/98 od 4.3.1999. - Izbor odluka 1/1999 43/34)
12. Lice koje kao putnik pretrpi tjelesne povrede usljed sudara motornih vozila
moe traiti naknadu tete od bilo kojeg imaoca vozila ili od obadvojice, odnosno od
njihovih osiguravaa.
Iz obrazloenja:
Tuiteljica je bila saputnik u putnikom automobilu koji se sudario sa drugim vozilom i
tom prilikom zadobila tjelesne povrede usljed kojih je umanjena njena ivotna aktivnost
za 35%. tetni dogaaj prouzrokovan je sudarom motornih vozila pa su niestepeni
sudovi pravilno sudili primjenom pravila iz lana 178. stav 4. Zakona o obligacionim
odnosima, prema kome za tetu koju pretrpi tree lice imaoci motornih vozila odgovaraju
solidarno. To znai da oteeno tree lice moe da zahtjeva naknadu tete i od jednog od
imaoca vozila odnosno zajednice osiguranja imovine i lica kod koje je to vozilo
osigurano. Pri tome treba istaknuti da se imalac drugog vozila, koje se sudarilo sa
vozilom u kome se nalazila tuiteljica, ne moe smatrati, u konkretnom sluaju, treim
licem u smislu lana 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, pa se neosnovano u
reviziji tuenog tvrdi da tubeni zahtjev prema tuenom treba odbiti zbog toga to je
voza drugog nepoznatog motornog vozila navodno skrivio saobraajnu nesreu, u kojoj
je tuiteljica povrijeena.(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, Rev.83/88, od 8.12.1988. Bilten Vs BiH - 63)
13. Protupravno skrivljeno ponaanje moe postojati i na strani vozaa motornog
vozila koji se kretao desnim kolnikom, ali prilikom mimoilaenja s vozaem koji je
dolazio iz suprotnog smjera nije ostavio dovoljan razmak.
(Vrhovni sud Hrvatske, Rev.1001/88. od 7.12.1988. - PSP 46/82)

25

14. Zajednica osiguranja imovine i lica ne odgovara po osnovu obaveznog


osiguranja od odgovornosti u saobraaju za tete prouzrokovane upotrebom
neregistrovanog poljoprivrednog traktora.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, P.363/86, od 27.1.1987. - Bilten Vs BiH 2/87 - 54)
15. Imatelji motornih vozila odgovaraju u jednakim omjerima kada nema krivnje ni
jednoga od njih (oteenik nije ni na koji nain pridonio nastanku tete, a nije
utvrena ni nepropisna odnosno nepravilna vonja vozaa nepoznatoga vozila), a ni
razlozi pravinosti u konkretnom sluaju ne zahtijevaju to drugo.
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev.2199/91, od 23.1.1992. - Izbor odluka 1993 - 124)
16. Osiguratelj odgovara za tetu koju je pretrpio pjeak zbog naleta vozila iako je
voza tetu namjerno izazvao.
Iz obrazloenja:
"Predmet ovog spora je zahtjev tuiteljice za naknadu tete vezano za ozljede zadobivene
u prometnoj nezgodi 13. 02.1992., s time da je u revizijskom stadiju postupka meu
strankama sporan osnov odgovornosti tuenice (osiguratelja) za tetu koju trpi tuiteljica.
Naime, tuenica u konkretnom sluaju otklanja odgovornost pozivom na odredbu l. 920.
Zakona o obveznim odnosima istiui da je tetni dpgaaj izazvan namjerno.
U postupku pred niestupanjskim sudovima utvreno je:
- da je tuiteljica ozlijeena kada ju je udarilo vozilo,
- da je u vrijeme nastanka tetnog dogaaja vozilo bilo neosigurano od odgovornosti, a
istim je upravljala K.K.
- da je u kaznenom postupku povodom ovog tetnog dogaaja osoba koja je upravljala
vozilom pravomono proglaena krivom i osuena zbog kaznenog djela ubojstva u
pokuaju
Temeljem takvih utvrenja pravilno su niestupanjski sudovi primijenili materijalno
pravo kada su utvrdili da na strani tuenice postoji odgovornost za tetu koju tuiteljica
trpi zbog ovog tetnog dpgaaja. Naime, bez obzira na to to je vozilo kojim je uinjena
teta iskoriteno kao sredstvo izvrenja kaznenog djela pokuaja ubojstva, injenica je da
je tuiteljica kao trea osoba ozlijeena koritenjem vozila u pokretu, a za koje tete
tuena odgovara. Naime, izmeu upotrebe vozila u pokretu i ozljeivanja tuiteljice
postoji uzrona veza, a to je pretpostavka za postojanje odgovornosti tuene za ovako
nanesenu tetu tuiteljici (l. 178. ZOO). Drugo je pak pitanje regresa ovako isplaene
tete. Naime, okolnost namjernog ozljeivanja tuiteljice koritenjem vozila u pokretu je
razlog temeljem koje se tuenica moe regresirati od K.K., kao osiguranika, sve obzirom
na injenicu da je namjerno prouzrokovana teta iskljuena iz osiguranja (l. 920. ZOO).
No, to je pravni odnos osiguratelja i osiguranika koji se tuiteljice kao tree osobe ne tie.
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev.1470/94, od 14.4.1999- Izbor odluka 2/1999 - 43)

26

17. Nije skrivljeno postupio voza ije je neodgovarajue reagiranje u vonji


posljedica iznenadnog nepravilnog ponaanja drugog vozaa (l. 178. st. 1 i 2 ZOO).
Iz obrazloenja:
Pojam "neadekvatnog reagiranja", kojim oba niestupanjska suda kvalificiraju ponaanje
tuitelja kao skrivljeno ponaanje koje umanjuje odgovornost tuenika za nastalu tetu
tuitelju, sam po sebi nema zakonske osnove, ve ponaanje tuitelja kao vozaa mora
biti protupravno i u uzronoj vezi sa tetnom posljedicom za utvrivanje i njegove
krivnje u nastaloj teti, dakako pri tome uzimajui u obzir sve okolnosti mjesta gdje se
dogodila prometna nezgoda. U primjeni pravila o odgovornosti prema naelu (principu)
krivnje, a to je sluaj u ovoj prometnoj stvari - odredbe l. 178. st. 1. i 2. ZOO - valja
zaista utvrditi postoji Ii taj subjektivni element na strani tuitelja, a ne njegovu
odgovornost prosuivati prema pretpostavkama za objektivnu odgovornost. Naime, ako u
ponaanju tuitelja, bez obzira na stanje (ako) alkoholiziranosti, nema protupravnosti,
tada nema niti njegove krivnje za nastali tetni dogaaj, a adekvatno ili neadekvatno
reagiranje u vonji automobilom, koji se zakljuak temelji na ocjeni reagiranja
prosjenog vozaa za iznenadno nepravilno ponaanje u vonji drugog vozaa, sadri ve
time u sebi elemente objektivne odgovornosti, pa kao takvo nije pretpostavka za
odgovornost u sluaju nezgode izazvane motornim vozilom po principu krivnje.
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev.2368/94, od 28.9.1994.-Izbor odluka 1/1996 - 83)
18. Osiguratelj odgovara suputniku u automobilu za tetu koju je pretrpio padom
stabla na automobil.
Iz obrazloenja:
"Tuitelj je tjelesno ozlijeen vozei se dana 12. rujna 1990. kao suputnik u automobilu
tuenikovog osiguranika kad je na automobil palo stablo s okolnog terena.
Drugostupanjski sud je odbio tuiteljev odtetni zahtjev iz dva razloga i to: a) obveznim
osiguranjem pokrivene su tete treoj osobi (u koju se ubraja i tuitelj) nastale u
meusobnom sudaru vozila, pa u ovom sporu ne postoji osigurani sluaj pokriven
policom obveznog osiguranja; i b) tuiteljeva teta nije izazvana krivnjom vozaa
automobila u kojem se kao suputnik vozio. Revident opravdano istie da je
drugostupanjski sud zauzevi izloena stajalita pogreno primijenio materijalno pravo.
Ad.a) U smislu odredaba l. 90. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba
koji je vaio u vrijeme nastanka tetnog dogaaja osiguranjem od autoodgovornosti
pokrivene su tete prouzroene treim osobama koritenjem motornog vozila. U ovom
predmetu nema nikakve dvojbe u tome da je do tetnog dogaaja dolo koritenjem
motornog vozila u kojem se tuitelj kritine zgode nalazio kao suputnik, pa za postojanje
tuenikove pasivne legitimacije nije neophodno da je tuiteljeva teta posljedica
meusobnog sudara vozila, kao to to pogreno smatra drugostupanjski sud.
Ad.b) Automobil je opasna stvar pa u ovom sluaju valja primijeniti zakonske odredbe o
odgovornosti za tetu od takve stvari (l. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima - dalje:
ZOO).

27

Da bi imatelj takve opasne stvari (pa stoga i njegov osiguratelj od autoodgovornosti)


odgovarao za tetu treoj osobi, ne zahtijeva se da je voza automobila skrivio nastanak
tetnog dogaaja, jer se za tetu od stvari ili djelatnosti od kojih potjee poveana
opasnost tete, odgovara bez obzira na krivnju (l. 154. st. 2. ZOO).
Zato je, suprotno stajalitu albenog suda, pitanje vozaeve krivnje u ovom sporu
neodluno.
To dakako ne znai da se imatelj opasne stvari (automobila) ne moe osloboditi od
odgovornosti. Pretpostavke za to navedene su u l. 177. ZOO, no okolnost da je teta
eventualno nastala sluajno, ne oslobaa imatelja pa ni njegovog osiguratelja od odtetne
odgovornosti. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev.405/99, od 22.4.1999. - Izbor
odluka 2/1999 - 56/46)
19. Trea osoba koja je djelomino naplatila tetu pretrpljenu u prometnoj nezgodi
od tetnikova osiguratelja ima pravo preostali dio nastale tete zahtijevati od
samoga tetnika kao jednog od solidarnih dunika, neovisno o tome je li i taj dio
tete mogla zahtijevati od osiguratelja.
Iz obrazloenja:
"Tuiteljica je bila putnik u motornom vozilu u kojem je prilikom prometne nezgode
pretrpjela povrede i uslijed ega joj je nastupila teta. Kao putnik u vozilu tuiteljica se
smatra treom osobom u pitanju odgovornosti za tetu izazvanu motornim vozilom u
pokretu. Prema odredbi lanka 178. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima - za tetu to
je pretrpe tree osobe imatelji motornih vozila odgovaraju solidarno. Iz toga slijedi da
tuiteljici pripada pravo da trai naknadu tete od bilo kojeg imatelja motornoga vozila,
koji je svojim vozilom sudjelovao u nezgodi, ili njihovih osiguravatelja od odgovornosti
prema treima. Budui da postoji solidarna odgovornost imatelja motornih vozila,
tuiteljica ima pravo traiti naknadu od bilo kojega u cijelosti ili djelomino. Time to se
djelomio naplatila od tuenikova osiguravatelja nije prestalo njezino pravo da preostali
dio naknade trai od tuenoga kao jednog od solidarnih dunika za cjelokupnu tetu. Iz
navedenog razloga sud nije bio ni duan da ispituje da li se tuiteljica mogla naplatiti i za
spornu rentu od tuenikova osiguravatelja. (Vrhovni sud Republike Hrvatske,
Rev.964/91, od 3.12.1991. - Izbor odluka 1993 - 106/125)
20. Za tetu prouzrokovanu sudarom motornih vozila imaoci motornih vozila
uzajamno odgovaraju jedan drugome srazmjerno svome skrivljenom doprinosu.
Iz obrazloenja:
Imajui u vidu karakter i teinu navedenih propusta svake od stranaka i njihov uticaj na
to da je dolo do sudara i prouzrokovanja tete, niestepeni sudovi su i po ocjeni ovog
revizijskog suda, pravilno primijenili materijalno pravne kriterije izraene u citiranoj
odredbi iz lana 178. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima kada su utvrdili omjer
odgovornosti za tu tetu od 25% : 75% i dosljedno tome tuenog obavezali da tuiocu
naknadi 75% obima tete.

28

Meutim, osnovan je prigovor revizije da su niestepenl sudovi pogreno primijenili


citiranu odredbu iz lana 178. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima odbijajui u
cijelosti protivtubeni zahtjev tuenog da mu tueni naknadi tetu prouzrokovanu
oteenjem traktora, i zbog pretrpljenog straha, uz obrazloenje da "sud nije mogao
usvojiti protivtubeni zahtjev tuenog jer je on uglavnom i odgovoran za nastali udes".
Naime, navedenom odredbom iz lana 178. stav 2. ZOO je predviena odgovornost
svakog od imalaca motornog vozila, koji su obostranom krivicom doveli do
prouzrokovanja tete tim vozilima u pokretu, za ukupnu tetu srazmjerno stepenu svoje
krivice, to znai da i tuilac, srazmjerno obimu svoje krivice koji je ve utvren
niestepenim presudama, odgovara za tetu koju je tueni pretrpio u sudaru sa njegovim
automobilom.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, Rev.623/86, od 11.6.1987. - Bilten Vs BiH 3/87 - 41)
21. Podijeljena odgovornost uesnika u saobraajnoj nezgodi se odreuje
srazmjerno stepenu krivice.
Iz obrazloenja:
Polazei od utvrenog injeninog stanja, pravilno je u ovom sluaju djelimino usvojen
tubeni zahtjev, uz razloge koje u cjelini prihvata i Vrhovni sud, pa ne stoje navodi
revizije o pogrenoj primjeni materijalnog prava.
Polazei od odredbe lana 178. u vezi lana 158. Zakona o obligacionim odnosima,
pravilno je u ovom sluaju primijenjeno materijalno pravo, kada su niestepeni sudovi
nali da su ispunjeni uslovi za podijeljenu odgovornost, srazmjerno stepenu krivice
uesnika u saobraajnoj nezgodi.
Naime, tuilac, koji je kritinom prilikom, oko 1,30 asova po ponoi, u cilju stopiranja
automobila izaao na kolovoznu traku na oko 1,7 metara od ivice kolovoza, doprinijeo je
nastanku tetnog dogaaja, po pravilnom opredjeljenju niestepenih sudova, u visini od
70%. Mjesto na kome je on stajao predstavljalo bi opasnu prepreku na putu i po velikoj
vidljivosti, na dnevnoj svjetlosti, a posebno u nonim uslovima, kada je vidljivost bitno
smanjena i kada se i ne oekuje pjeak na kolovozu.
S druge strane, voza putnikog vozila kretao se brzinom od oko 52 kilometara na as,
koja je bila dozvoljena, ali koja je, zbog slabe vidljivosti, dovela do situacije da voza
putnikog vozila nije uoio pjeaka blagovremeno, zbog ega je i dolo do povrjeivanja
i do nanoenja tekih tjelesnih povreda oteenom - tuiocu.
Zbog toga je doprinos nastanku tete s njegove strane pravilno odmjeren u visini od 30%.
(Vrhovni sud Srbije, Rev.5634/97, od 17.6.1998)
22. Da bi imatelji motornog vozila odgovarali za tetu na ravne dijelove, nije
dovoljno da niti jedan od njih nije kriv za tetu, ve je potrebno ocijeniti ne
zahtijevaju li razlozi pravinosti to drugo.
(Vrhovni sud Hrvatske, Rev.2242/86, od 12.7.1987. - PSP 34/79)

29

23. U parnici radi naknade tete imaocima vozila prouzrokovane sudarom motornih
vozila, u sluaju obostrane krivnje vozaa, sudi se po odredbama o podijeljenoj
odgovornosti.
Iz obrazloenja:
Na osnovu rezultata dokaznog postupka niestepeni sudovi su utvdili da je do
saobraajnog udesa u kojem je oteeno tuiteljevo motorno vozilo dolo zbog propusta
osiguranika tuioca i osiguranika tuenog.
Propust osiguranika tuenog je u tome to je svojim teretnim vozilom protivno odredbi
lana 58. Zakona o snovama bezbjednosti saobraaja na putevima zaobilazio vozilo
ispred sebe, kada mu se na udaljenosti od 177 m pribliavalo putniko vozilo osiguranika
tuioca. Propust osiguranika tuioca je u tome to, protivno odredbi lana 45. stav 1.
navedenog zakona, nije na vrijeme preduzeo koenje i po potrebi zaustavljanje vozila i na
taj nain izbjegao sudar, iako je za to imao mogunost s obzirom da je mogao vidjeti
ukljuen lijevi migavac na teretnom vozilu osiguranika tuenog i skretanje tog vozila sa
desne na lijevu kolovoznu traku, te s obzirom na vrijeme od najmanje 3 sek. koje je bilo
potrebno da vozilo osiguranika tuenoga pree sa desne na lijevu kolovoznu traku.
Imajui u vidu utvrene propuste osiguranika tuioca niestepeni sudovi su pravilno
primijenili odredbe lana 178. stav 2. i l. 192. Zakona o obligacianim odnosima, kada su
ocijenili da je osiguranik tuitelja doprinio nastanku tete u procentu od 40%.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, Rev.176/87, od 17.12.1987.-Bilten Vs BiH 1/88 - 75)
24. Kada su vlasnici motornih vozila odgovorni za tetu treim licima vozila
osigurali kod dvije razliite organizacije za osiguranje, obje su solidarno odgovorne
treem licu.
Iz obrazloenja:
U situaciji kada su vlasnici motornih vozila koji su odgovorni za tetu treim licima svoja
vozila osigurali kod dvije razliite organizacije za osiguranje, onda obje ove organizacije
kao osigurai odgovaraju solidarno treem licu za tetu u smislu lana 178. stav 4.
Zakona o obligacionim odnosima.
(Okruni sud Zrenjaninu, G.583/95 ,od 30.4.1996)
25. Odgovornost imatelja motornih vozila za ukupnu tetu koju su pretrpjeli
razmjerno stupnju njihove krivnje, utvruje se prema utvrenoj ukupnoj teti koja
je predmet spora odnosno zahtjeva istaknutoga u parnici.
(Vrhovni sud Hrvatske, Rev.1841/86, od 11.12.1986. - PSP 33/92)
26. Za tetu to je pretrpi trea osoba imatelji motornih vozila odgovaraju solidarno
bez obzira na krivnju.
(Vii privredni sud Hrvatske, P.224/87, od 10.2.1987. - PSP 33/21)

30

27. Prevoznik odgovara naruiocu prevoza za tetu nastalu na robi primljenoj na


prevoz kada je do tete dolo usljed sudara motornog vozila kojim je roba prevezena
i drugog motornog vozila, pa i kada je za sudar kriv voza drugog motornog vozila
(solidarna odgovornost).
Iz obrazloenja:
Ovo stoga to je tueni kao prevoznik odgovoran za tetu koja nastane na robi u prevozu
kako po odredbi lana 92. Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom saobraaju i
odredbi lana 671. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, tako i po odredbi lana 178.
stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, s obzirom na to da je teta uzrokovana u sudaru
motornih vozila u pokretu, po kojoj odredbi tetnici solidarno odgovaraju za tetu
priinjenu treem licu.
Neosnovani su albeni navodi da se u konkretnom sluaju imala primijeniti odredba lana
939. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, jer radnik tuenog nikako ne moe biti i
radnik osiguranika tuitelja, a kod injenice da tueni za tetu odgovara i kao solidarni
dunik, po odredbi lana 178. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, neosnovani su i
prigovori tuenog o iskljuenju odnosno osloboenju od odgovornosti po odredbama
Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom saobraaju.
Iz ovih razloga, neosnovan je i prigovor tuenog da je valjalo saekati utvrenje krivice
za saobraajni udes, jer je ta injenica irelevantna za rjeenje spora izmeu tuenog i
tuioca kao treeg lica, iako ima znaaja za meusobne odnose imalaca motornih vozila,
koja su uzrokovala saobraajni udes.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, P.403/83, od 27.12.1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 22)
28. Lica koja su sudarom svojih vozila prouzrokovala tetni dogaaj odgovaraju
prema treim licima solidarno, bez obzira koliko je i da li je svako to lice odgovorno
za prouzrokovanje tetnog dogaaja.
Iz obrazloenja:
U provedenom postupku utvreno je da je osiguranik tuioca poginuo u saobraajnoj
nezgodi u kojoj su se sudarila dva putnika vozila osigurana kod tuenih po osnovu
osiguranja autoodgovornosti.
Sudovi su kod ovakve pravne stvari pravilno odluili po tubenom zahtjevu kada su
tuene obavezali da solidarno isplate tetu.
Bez uticaja su navodi revizije u kojima drugotueni, osporavajui ovakve odluke sudova,
ukazuje da u postupku nije utvreno da je njegov osiguranik prouzrokovao spornu
saobraajnu nezgodu. Ovo zbog toga to prema odredbi lana 178. taka 4. ZOO, koju su
i primijenili niestepeni sudovi, za tetu koju pretrpe trea lica imaoci motornih vozila
odgovaraju solidarno. Prema tome, lica koja su sudarom svojih vozila prouzrokovala
tetni dogaaj odgovaraju prema treim licima solidarno, bez obzira na to koliko je i da li
je svako to lice odgovorno za prouzrokovanje tetnog dogaaja.

31

Na osnovu ovih pravnih pravila o odgovornosti zbog upotrebe motornog vozila i tueno
drutvo je, prema odredbi lana 54. tada vaeeg Zakona o osnovama sistema osiguranja
imovine i lica, duno da tuiocu naknadi spornu tetu, odnosno da tuiocu naknade
iznose koje je ovaj zbog spornog, tete isplatio korisniku osiguranja.
(Vrhovni sud Srbije, Prev.36/95, od od 7.2.1995. - Bilten 4/1995)
29. Zajednica osiguranja imovine i lica, kao osigurava, ima pravo na regres od
pijanog vozaa - osiguranika, samo ako je njegova alkoholisanost, prilikom
upravljanja putnikim automobilom, bila uzrok nastupanju saobraajnog udesa i
tete.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, Rev.304/83, od 19.9.1983. - Bilten Vs BiH 1/84 - 44)
30. Lice koje je skrivilo tetu za nju odgovara solidarno sa osiguravajuom
organizacijom kod koje je vozilo osigurano po pravilima o obaveznom osiguranju
(tetnik i osigurava).
(Okruni sud u Zrenjaninu, G.403/95)
31. Zastarjelost regresnog potraivanja osiguravaa koji je isplatio naknadu tete
oteenom u saobraajnoj nezgodi izazvanoj sudarom motornih vozila, od
osiguravaa vlasnika motornog vozila koji je skrivio sudar, poinje tei danom
isplate naknade tete, a nastupa istekom opteg zastarnog roka.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, P.49/83, od 27.1.1984. - Bilten Vs BiH 4/84 - 11)
32. Odgovornost bicikliste za saobraajnu nezgodu ne iskljuuje se kad je na biciklu
imao sa zadnje strane katadiopter jer je morao imati crveno svjetlo.
Iz obrazloenja:
Na ovakvu odluku nema uticaja isticanje da je tuilac na biciklu imao sa zadnje strane
katadiopter, jer je morao imati crveno svetlo, a isto nije naeno na biciklu poslije udesa.
(Okruni sud u Poarevcu, G.355/96)

32

Zakljuna razmatranja
Iako su zakonodavstva u novih dravnih zajednica nastalih na tlu bive SFRJ uglavnom
preuzela Zakon o obligacionim odnosima koji je donijela biva savezna drava , te i
pored injenice da navedeni zakon spada u krug najpoznatijih kodifikacija iz oblasti
obligacionih odnosa u Evropi i svijetu , moramo istai da zakonsko rjeenje pitanja
odtetne odgovornosti imalaca motornih vozila u sluaju udesa vozila u pokretu , kojim je
prihvaen mjeoviti sistem 51prosuivanja odtetne odgovornosti imalaca motornih vozila
nije najcjelishodnije i jedino mogue rjeenje.
Naime , u Skici za Zakonik o obligacijima i ugovorima koja je posluila kao pretena
osnova za vaei Zakon o obligacionim odnosima , nema pravila o posebnoj vrsti
odgovornosti u usluaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu.
Pravilno , po naem miljenju primjeuju neki nai autori52 , da pitanja odgovornosti u
sluaju sudara vozila ,nekontaktnih udesa,odbaenog kamena i sl , kao i meusobna
dejstva drugih opasnih stvari , treba rjeiti u okviru pravila o objektivnoj odgovornosti za
tetu , koje su ve sadrane u odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
Stoga se zalaemo za uvoenje jedinstvenog sitema objektivne odgovornosti imalaca
motornih vozila za tete koje su priinjene njihovom upotrebom , bez obzira da li se radi
o unutranjem gradjansko-pravnom odnosu potraivanja naknade tete izmeu imalaca
motornih vozila za tete koje su priinili jedni drugima ili pak vanjskom odnosu , tj.
odgovornosti za tete koje su priinili treim licima.
U prisutnosti jedinstvenog sistema objektivne odgovornosti zasnovanog na principu
pretpostavljene uzronosti , imaoci motornih vozila , koji su esto i sami rtve sudara i
drugih bezkontaktnih udesa , se nebi , kada je u pitanju teret dokazivanja i ostvarenje
njihovih odtetnih zahtjeva , dovodili u neravnopravan poloaj u odnosu na oteena
trea lica.

51

Po rjeenju prihvaenom u l.178 st.1-4 ZOO , meusobni odtetni zahtjevi imalaca


motornih vozila se prosuuju po pravilima o subjektivnoj odgovornosti , a zahtjevi
treih oteenih lica prema imaocima , po pravilima o objektivnoj odgovornosti

52

Milan emi: op.cit. , str.16-17 , Glasnik advokatske komore Vojvodine , br.4/77

33

You might also like