Professional Documents
Culture Documents
Ubitacna Kapitalisticka Medicina
Ubitacna Kapitalisticka Medicina
Medicina je tako postala oblast koja ve decenijama nakon Drugog svetskog rata ne slui
leenju ljudi, ve iskljuivo korporativnom stvaranju profita svih uesnika u biznisu nazvanom mediciinski tretman. Re tretman znai postupak. Uesnici i profiteri u ovom korporativnom
poslu su: proizvoai medicinske opreme, graditelji i finansijeri velikih bolnikih kompleksa,
opremaoci ovakvih objekata, oni koji se bave njihovim snabdevanjem i odravanjem u funkciji.
Tu je i lekarski posao kao i poslovi ostalog personala, kole za obrazovanje strunih kadrova i
najzad ogromna hemijsko farmaceutska industrija sa brojnim institutima, laboratorijama i
servisnim agencijama. I ako sve to moe da posluje profitabilno, onda se i medicinski postupak
mora sprovoditi tako da omogui opstanak ovog ogromnog korporacijskog gorostasa. I to se
upravo i dogaa sa alopatskom medicinom. Zanimljivo je da re "alopatija" znai - drugaija
patnja. Kao to ete videti dananja alopatska medicina je postala veoma invazivna, terapije tj,
tretmani su esto veoma muna trovanja i sakaenja. Mnoge ove drugaije patnje koje se
predstavljaju kao "dijagnostika" i "leenje" neverovatno su sline srednjevekovnim inkvizicijskim
metodama koje je sprovodila katolika crkva prema jereticima, kao i kao i drevnim rtvenim
ritualima. I to nije sluajno, jer iza ovakve medicine stoji ista ekipa vukova u jagnjeoj koi.
Ljudi su oduvek za razne boljke koristili kojekakve meleme, masti i vodice. Poto po priroodi
svaki organizam ima sposobnost da se sam bori sa svim eventualnim poremeajima i da
angaujui sopstvene energetske resurse i aktivirajui odreene biohemijske procese u samom
organizmu (to medicina naziva imunim odgovorom) logino je zakljuiti da se vremenom svaki
poremeaj i zaceli. Tako su razne masti i vodice esto bili samo prividno korisno sredsvo za
kojeta, dok su se neki melemi pokazali i zaista korisnim, makar kod ublaavanja tegoba
nastalih prirodnim isceljivanjem.
I ljudi su vekovima pribegavali raznim takvim isceliteljskim sredstvima.
Izdvojili su se vremenom i razni vraevi kao iscelitelji koji su se bavili samo tim poslom
pravljenjem melema i razvijanjem posebnih metoda koje su ubrzavale prirodno isceljivanje. I
takve preparete su onda prodavali za novac.
Vilijam Ejveri Rokfeler bio je po zvaninoj biografiji putujui trgovac koji je, izmeu ostalog,
prodavao i razne lekovite eliksire i masti.
U stavri, malo podrobnije istraivanje otkrilo ja da je Vilijam Rokfeler bio notorni kradljivac konja
i prevarant svake vrste, kako bi doao do novca, koji je onda olako troio po bordelima i na
razvrat svake vrste. "Love robbery, love lechery, kae jedna engleska stara poslovica. Zbog
takvog naina ivota, stalno je menjao mesto boravka, beei od zakona. Bio je opsednut
enama, tako da je imao dve venane ene istovremeno. U sukob sa zakonom doao je i zbog
napastvovanja jedne devojke 1849. za ta je i optuen. Zato je jedno vreme, kau, nestao bez
traga i niko o njemu nita nije uo. A novac koji je troio na ene zaradjivao je prodajom
nekakvog udotvornog eliksira, koji je leio sve vrste tumora, kao i laksativa nazvanog
udotvorna mast ( Wonder Working Liniment). Ovu mast je prodavao za dva dolara po boici.
UDOTVORNI ELIKSIR IZ PODZEMNOG ULJA
Tako se jednog dana, umesto nestalog Vilijama Rokfelera pojavio izvesni dr Vilijam Livingston,
koji je doao navodno iz Filadalfije. Za Rokfelera ga je vezivala upravo prodaja istog
udotvornog eliksira i laksativne masti. U stvari i dr Livingston i Vilijam Rokfeler pojavljivali su se
naizmenino sa istim preparatom u raznim gradovima.
Jedan novinar istraiva naiavi na ovaj podatak, reio je da ovu misteriju malo bolje istrai i
rezultat svoje istrage je objavio u magazinu New York World. Tako je otkrio da je Vilijam Ejveri
Rokfeler umro 11. maja 1906. u Friportu u Ilionoisu (kako kae zvanina biografija Rokfelera),
ali je u stvari bio zakopan u jedan neobeleen grob kao dr Vilijam Livingston.
U svakom sluaju ovo dr je omoguilo "djavoljem doktoru Bilu, kako su ga zvali, da jo bolje
prodaje svoj eliksir za mnoge bolesti.
A bolesti koje su harale u to vreme nastajale su najvie zbog loe higijene, loe ishrane i
prevelike upotrebe alkohola . Bile su to tegobe sa jetrom, dijareja, konstipacija, bronhitis i
razne tumorske izrasline - guke. Naravno, dr Bil je posebno voleo da lei ene.
Jedan od prvih trgovaca koji su ovo ulje poeli od Kera da kupuju na veliko bio je pomenuti
konjokradica Vilijam Rokfeler. On je napravio svoju trgovaku etiketu i nazvao ga Kameno ulje"
(Rock Oil) ili "Seneka ulje", gde je Seneka bilo ime poznatog Indijanskog plemena.
Ipak najbolju reklamu ovom poizvodu je dao je kada je poeo da se predstavlja kao dr Vilijam
Levingston, proslavljeni strunjak za tumore. Predstavljao ga je kao lek koji lei sve tumore,
ukoliko bolest nije previe odmakla.
Verovali ili ne upravo to je poetak jednog od najprofitabilnijih farmaceutskih biznisa. Leenje
kancera danas je zlatna koka ovog biznisa. I ista reklamna sintagma ostala je do danas: rak se
lei ukoliko nije previe uznapredovao. To znai morate sa leenjem poeti odmah! Dakle,
pre nego to se tumor u svom razvoju sam ne zaustavi i ne uauri.
A da se nikada ne zaustavi pobrinnuili su se izglada mnogo godina kasnije moderni genetski
inenjeri ubacujui u tumorske elije razne kancerogene mikoplazme.
Djavolji doktor Bil je jednu boicu ulja za sve tumore tako uspevao da proda za 25 dolara,
to je bio iznos dve prosene mesene plate radnika.
Ovakav unosan biznis sa prodajom udotvornih eliksira nastavio je njegov sin Don. D.
Rokfeler osniva najmonije naftne kompanije Standard Oil (danas je to Exxon Mobile).
Standard oil je tako poeo da proizvodi jo jedan udotvoran lek od nafte, koji s e prodavao sve
do nedavno, a koji je kompaniji doneo fantastinu zaradu. Radilo se o lekovitoj tenoj masti
koja se koristila kao laksativ. Ovaj lek je nastao kuvanjem sirove nafte, gde bi se onda izdvojio
laki deo ulja gore, i on je skidan. Ostajao je tako na dnu gust talog parafina, maziva i katrana.
To su u Standard oil-u pakovali u male boice i prodavali kao tenu mast koja je sluila kao
laksativ. Medikament je nazvan nekakvim indijanskim imenom "Nujol" (to bi se izgovaralo njuol), a zapravo je znaio new oil, za razliku od old oil.
Od jednog barela nafte, ija je cena bila dva dolara proizvodnjom i prodajom Nujola mogla se
ostvariti fantastina zarada. Tako je od jednog barela nafte "Stanco" mogao da, nakon njenog
kuvanja, napuni 1000 boica od jedne unce sa ovim naftnim talogom.
Drogerije su ovo kupovale na veliko po ceni od 21 centa po boici, a Standard oil je ova
proizvodnja kotala samo jednu petinu centa. I to se zove FANTASTIAN BIZNIS. Naroito ako
imate petlju da ovo prodajete i da vas dugorono ba briga za zadravlje ljudi. To je bio
zastraujue ogroman profit.
Zahvaljujui Kouplendu kao senatoru proizvoai otrovne farbe za kosu su tako dobili licencu za
svoj proizvod pod uslovom da na kutijama za transport bude napisano da je otrovna Samo
koja ena gleda ta pie na velikoj kutiji u kojoj se za veleprodaju pakuju farbe? Kouplend je
dozvolio i da se proizvoai sapuna izuzmu iz zakon o oporezivanju kao kozmetikog sredstva,
jer bi se oni, kako je sam tvrdio, u protivnom kao najvei igrai na kozmetikom tritu pridruili
drugim kompanijama (koje nisu bile pod kontrolom Rokfelera) u borbi protiv zakona. Zato sapun
nije tretiran kao kozmetiko sredstvo.
Ako je Nujol mogao da napravi 10 milijardi dolara za godinu dana, za Rokfelere je to bio odlian
pokazatelj da tuce ili stotine takvih proizvoda moe preplaviti trite. Ali za taj veliki posao
morala je biti stvorena mnogo jaa dilerska mrea. U tu mreu trebalo je ubaciti lekare i
medicinske kole, a to znai i itavu medicinu posebno preoblikovati. I to je bio sledei cilj
Rokfeler biznisa.
Zato je najpre osnovana Fondacija Rokfeler i krenula je njihova "filantropska" aktivnost.
pohlepni Rokfeler sindikat pone da radi na stvaranju monopola nad itavom hemijskom
industrijom i medicinskom edukacijom.
Da bi to ostvarili morali su da stave pod svoju kontrolu sve kljune institucije koje su se bavile
lekarskom praksom, istraivakom delatnou u ovoj oblasti, oganizacijom lekarske profesije,
fabrikama za spravljanje "medikamenata" odnosno hemikalija i supstanci koje bi se za njihovo
spravljanje koristile. Najbolje bi bilo da steknu monopol nad itavim hemijskom industrijom i
njenim najmonijim tehnologijama.
Ve, 1904. Rokfeleri su osnovali jednu instituciju (nevladinu organizaciju) koju su nazvali
"Glavni obrazovni fond". On je imao zadatak da raznim donacijama pomogne "boljem
obrazovanju" buduih lekara. Rokfeleri su znali da najpre moraju imati neke svoje lekare koje
bi postavili na vane pozicije u sistemu profesije i na dravne pozicije koje su ovu profesiju
titile. I onda bi oni preko raznih profesionalnih udruenja uticali na njihovu politiku i profilisanje
buduih maladih lekara.
Samo za propagandu ovih svojih filantropskih usluga Rokfeleri su izdvojili, ni manje ni vie,
nego 100 miliona dolara.
Kada su videli sa kakavom koliinom novca ovaj sindikat namerava da nudi svoje dobre
usluge medicini tadanji ameriki predsednik Taft i njegov ministar zdravlja su odmah
prepoznali profiterske ciljeve Rokfelera i estoko su se suprotstavili njihovim lobistima u
Kongresu.Godinama su Rokfeleri beuspeno nastojali da svoje planove proguraju kroz
Kongres, ali bezuspeno, poto je je svests ljudi o kapitalizmu koji guta sve pred sobom tada
bilia na mnogo viem nivou.
Konano su maja 1913. uspeli su da dobiju dravni ugovor (arter) u Njujorku preko tadanjeg
senator Roberta F. Vagnera, koji je bio poreklom Nemac, kao i Rokfeleri, i koji je postao senator
drave Njujork zahvaljujui njihovom novcu. Ovaj senator je imao posebno nametljivu ulogu i
kasnije u propagandi Ruzveltovog New Deal-a.
Da ugrabe monopol nad tehnolokim reenjima u tada najmonijoj hemijskoj industriji, stvorenoj
u Nemakoj, Rokfeleri su uspeli prikrivenom saradnjom sa nemakim najveim hemijskim
koncernom IG Garben-om. Iz svega to su iz tog posla izvukli, oito je da su Rokfeleri znali
kako e se Drugi svetski rat zavriti i da e sva nejnaprednija tehnologija koja je u to vreme
razvijana u nacistikoj Nemakoj za potrebe Treeg rajha zavriti na kraju u SAD. Naravno,
uspon Hitlera (verovatno britanskog agenta) finansirao je isti meunarodni bankarski kartel koji
je dobio ekskluzivno pravo da emituje amerike dolare.
NEMAKA HEMIJSKA TEHNOLOGIJA KRIOM STIE POD KONTROLU ROKFELERA
Naime, I.G.Farbenindustrie Aktiengesellschaft uivao je apsolutni monopol u proizvodnji i
prodaji svih hemijskih proizvoda u Nemakoj izmeu dva svetska rata. Bili su glavni finansijeri
naoruavanja nacistike mainerije, dok je Hitler bio samo plaeni brbljivac koji je imao zadatak
da animira iroke narodne mase i zaglupljuje ih megelomanskom mitomanijom velikog
nemakog rajha. Pravi cilj je bio stavljanje pod kontrolu privatnih kompanija i ogromnih
prirodnih resusra, pre svega nafte na Srednjem Istoku i u Rusiji, kao i tehnolokih inovacija
kojima su doprineli izuzetni nemaki i ameriki mozgovi potpomognuti novcem koji je kriom
transferisan u Nemaku iz SAD, a onda nakon rata iz Nemake u SAD, pa u vajcarsku pod
kontrolom Vatikana.
Ali, tajno saveznitvo IG Farben-a i Standard oil-a imalo je za cilj i da poslovi ovog nemakog
giganta i monopoliste savreno uspeno preive predstojeu nemaku ekonomsku i nacionalnu
katastrofu.
U svom tekstu The drug story, objavljenom 1949. izvesni Morris Bealle navodi da je 1939,
kada je postalo oigledno da e Nemaka uskoro postati veoma nepopularna u SAD, Standard
oil preuzeo na sebe posao prikrivene inkorporacije nemakog IG Farbena. Tako e on uprkos
slomu Nemake nastaviti da radi transferisan u brojne amerike kompanije.
Jednostavno stvorili su ameriki IG Farben. Ovo transferisanje u ameriki IG Farben je poelo
najpre preuzimanjem amerikih kompanija Sterling Products Company, Grasseli Chemical
Works (poznate i kao General Aniline Works), Agfa-Film kompanija i Winthrop Chemical and
the Magnesium Development
Pre toga ameriki IG Farben je kupio nepoznat broj akcija i u Ozalid Corporation, Schering &
Company, Mission Corporation, Monsanto Chemical, Aluminum Corporation, Drug Incorporated,
Dow Chemical, Antidollar Company, Standard Oil iz Nju Dersija, Standard Oil u Indijani,
Standard Oil u Kaliforniji i kompaniju DuPont.
Ameriki IG Farben je potpuno preuzeo i privatnu kompaniju Hoffman-LaRoche. U
meuvremenu Sterling Drugs je progutao Winthrop Chemical, kao i Bayer Company, General
Drug, Vegex Incorporated, Cook Laboratories, Centaur Company i Alba Pharmacal Company.
Drug. Inc. koji je bio u vlasnitvu tada monog amerikog politiara iz Masausetsa, Luisa K.
Ligeta, preuzeo je 1929. Bristol-Meyers kompaniju, Vick Chemical, United Drug, Life Savers
(Inc.), i Ligetov maloprodajni lanac "Rx" koji je prodavao farmaceutske proizvode.
Sa Vick Chemical, Drug, Inc. pod Rokfelerov ameriki IG Farben su dole u posed i J.T.Baker
Chemical Company, William S. Merrell kompanija, Jensen-Salsberry Laboratorije, Prince
Matchabelli (Inc.), Alfred D.McKelvy kompanija, Loeser laboratorije , Taylor Chemical i Softskin
Company.
Kao to vidite itava hemijsko farmaceutska industrija je nakon Drugog svetskog rata
inkorporirana u jednu veliku transnacionalnu korporaciju pod kontrolom jednog kartela.
Ali, ovaj prikriveni ameriko-nemaki privatni gigant pod patronatom Rokfelera upravo je spreio
amerike hemiare da dou u posed nemake tehnologije za pravljanja sintetike gume, iako
su u to vreme ve bili u ratu sa Nemakom, navodi takoe Bealle. Oito za Rokfelere nisu bile
vane SAD kao njihova matina drava, ve iskljuivo profit i lina mo.
Kada su ameriki peadijci uli u bombama teko razorenu Nemaku 1945. i stigli do
industrijskog centra IG Fabena u Frankfurtu bili su zapanjeni da su zgrade u industrijskom
kompleksu bile netaknute. Naravno, ameriki vojnici nisu tada znali da je ameriki dravni
sekretar za rat , Robert P. Patterson (koga je imenovao predsednik Ruzvelt po naredjenju
Rokfelera) , pre toga bio njihov advokat, i koji je tu stigao sa mesta u kompaniji Dillon- Read.
Ova kompanija nije bila samo pomono preduzee Rokfelerove imperije Standard oil, ve je to
bila i bankarska firma koja je upravo imala zadatak da kriom kanalie novac nemakog IG
Farbena u ameriki IG Farben.
Tako su amarikim pilotima iznad Nemake davane instrukcije da potede od bombardovanja
zgrade ovog monog koncerna, jer e se u njima navodno smestiti ameriki vojni tabovi kada
okupiraju poraenu Nemaku.
"Standard oil" je bio samo temelj na kome su izgraene i u njega inkorporirane sve ostale
industrijske grane. Kamen temeljac za gradnju ovog industrijskog giganta je bila Chase National
Bank (danas je to Chase Manhattan Bank) sa 27 svojih ogranaka u gradu Njujorku i 21
poslovnicom u stranim dravama sa preko 200 ogranaka . Ona je jo 1948 imala aktivu od
4,631,471,581 dolara. Ovaj iznos je danas stotinama puta umnoen.
Imperija Rokfeler sindikata je tako 1949. ve imala udeo i u elinoj industriji, naftnoj, hemijskoj,
u eleznici, automobilskoj industriji, u proizvodnji duvana, viskija i drugih alkoholnih pia,
Kada se elegantno upakuje, etiketira i ubacuje injekcijom i iglom direktno u tkivo, bez korienja
obloge, to deluje daleko modernije. Posebno ako sve to rade edukovani lekari koji struno
objasne kako je to veoma efikasna metoda leenja.
Ali, istina je da se na ovaj nain umesto lekovitog svojstva prirodne bui, ona pretvara u
rafinisani otrov koji se ubacuje putem igle u organizam i ulazi u krv. I truje krv. I taj otrov onda
cirklulie po itavom organizmu . I zato vas edukovani lekar pita: da li ste alergini na penicilin?
Da, jer rafinisana industrijska bu prouzrokuje koprivnjau, izaziva plikove, artritis , dok u
crevima poinju da se taloe bakterije koje nikada pre tu nisu postojale.
A zamislite da vas lekar pita: da li ste osetljivi na sintetike ili organske otrove? A vi kaete: ne,
nisam.
IZMILJANJE VIRUSA
Ili drugi primer. Odavno se u medicinskim krugovima znalo da je korienje sulfa preparata
opasno jer izazivaju dezorijentaciju i efekat nalik pijanstvu. Znalo se i da je uzrok nekoliko
avionskih nesrea posledica toga to su piloti uzimali sulfa preparate zbog obine prehlade. O
tome je pisao i izvesni dr George Starr White jo 1943. I tada je on tvrdio da su streptokokne
upale grla najobinija prevara i da nikakvi virisu ne postoje, te da je re o obinoj prehladi.
Izmiljanje raznih virusa je, po njemu, bio samo izgovor da se na trite izbaci to vei broj
razliitih farmaceutika koji bi delovali na njih. Rad na raznim istraivanjima i otkrivanjima novih
virusa, naplaivan je iz dravnih budeta. Naravno, sva istraivanja su raena u privatnim
nauno -istraivakim institutima koje je kontrolisao sindikat Rokfelara. Onda je nauka svake
godine sve vie napredovala pa je otkriveno da na viruse nita ne moe da deluje, jer su oni
otporni na sve, a farmaceuticima je delovano na razne bakterije, koje su, navodno, ostajala
nakon "prolaska" virusa kroz organizam. Opis proteinske tvorevine koja je odgovarala onomo
to je medicina nazivala virus pronaen je u ponaanju minijaturnih genetskih paria koji nisu
bili u elijskom jezgru ve su se kretali slobodno. Demistifikovanju ove prevare doprineo je
posdenjih godina nemaki virusolog dr Stefan Lanka.
Moete li da zamislite kako bi medicina danas izgledala da se hemikalije i kapitalistiki interes
nisu uvukli u medicinske kole?
Strah od nestaice lekova se esto medijski podgreva. Da na ovo podseaju graane i ire
paniku zadueni su upravo ministri zdravlja u mnogim zemljama. Kako je ivot bez farmaceutika
postao nemogu? Kako su milioni ljudi irom sveta postali ovisnici od ovih hemikalija? Boe,
kako je ljudska vrsta uopte opstala bez farmacije?
Kakvi se sve efekti mogu dobiti od korienja kojekakvih sintetizovanih molekula u laboratorijama
Rokfeler instituta, paljivo su eksperimentisali dobro plaeni naunici stipendisti Rokfeler
fondacije, vreu esto brutalne ekeperimente na ivotinjam i ljudima.
Da, to su bili takozvani nacistiki eksperimenti. I onda su sve to stavljali u svoje "naune
radove". Ove radove je onda publikovala izdavaka delatnost koju je, takoe, finansirala
Rokfeler fondacija, i koji su onda sluili medicinskom establimentu da pravi razne medicinske
teorije i plasira ih u lekarske udbenike i na strune simpozijume.Sada shvatate zato su
doktorski simpozijumi uvek lepa skupa, atraktivna putovanja puna sitnih i manje sitnih
poklonia.
I tako je nastala alopatska medicina. To znai: ako je neka hemikalija sniavala krvni pritisak, to
je predstavljano kao "lek" za hipertenziju. Ako je poveavalo protisak to je bio "lek" za
hipotenziju. Ako je neto izazivalo kaalj , to je bio lek za iskaljavanje. Ako je neto nadraivalo
bubrege, bio je to lek za poboljanje rada bubrega.
ini li vam se ovo pomalo preterano? Na alost, samo vam se ini. To jeste moderna medicina.
To jeste sutina alopatske medicine. Nju je upravo stvorila hemijska industrija kako bi prodavala
svoje produkte.
KAKO SU LEKARI POSTALI NAJUGLEDNIJA PROFESIJA
Da su lekari izuzetno sujetni ljudi mnogi primeuju. Ovo je opte poznato miljenje i meu
samim lekarima. ta je sujeta?
To je pojam kojim se oznaava odreena psiholoka krakteristika pojedinaca koji nisu u stanju
da realno sagledaju sopstvenu vrednost. Ako bi ste nekom inenjeru skrenuli panju da u
njegovoj konstrukciji ili nekom proraunu neto ne tima, on bi se odmah latio neke eme i
ponovo izveo proraun. Ali, ukoliko izuzetno titulisanom i visoko pozicioniranom lekaru
(profesoru, akademiku , viem naunom saradniku i sl.) stavite do znanja da mu neka dijagnoza
ili terapija nisu dobre, njegov psiholoki sklop e to doiveti kao teak napad ne samo na njega
lino , ve i na itavu medicinsku struku. Jer medicinska struka ve sama po sebi predstavlja
autoritet kada je u pitanju zdravlje. Zato, kada lekar neto kae u vezi sa zdravljm, laiko
miljenje tome ne moe protivreiti. Jer, danas je lekar edukovan po najviim medicinskim
standardima, a laici to nisu. On je proveo pet do est godina samo u uenju medicinske
materije, a laici to nisu. On svoje znanje stalno usavreva na strunim simpozijumima i prati
najnovija medicinska dostignua, a laici u to nemaju uvid. Najzad, opte je poznato, takoe, da
je medicina veoma ozbiljna nauka i veoma ozbiljna profesija. I ne moe svako da se bavi
leenjem, ve samo onaj koji je za to kvalifikovan i sertifikovan. I taka. Ako neko misli
drugaije, tu je Svetska zdravstvena organizacija da ga u to razuveri.
Tano ove dve kljune stvari je u medicinu uveo kapitalizam: kvalifikovan i sertifikovan. Pitanje
je samo ko je bio taj ko je konstruisao itav sistem kvalifikacije (odnosno edukacije) i ko je
postavio sistem sertifikovanja, odnosno odobravanja nekom pojedincu da moe da se bavi
lekarskom praksom.
Upravo to je odradio Rokfelerov farmaceutski kartel, koji je u leenju video za sebe fantastino
profitabilan biznis. I na tome je sistemski raeno od poetka 20. veka sve do zavretka Drugog
svtekog rata, kada je medicina socijalizovana kao sistem masovne zdravstvene zatite koji
ukljuuje i prevenciju bolesti (gde spada i vakcinacija) i ime upravlja drava. Tako se danas
vaim zdravljem i vaim leenjem bavi drava, u saradnji sa farmaceutskim kompanijama, a ne
vi. Va ivot je u rukama sertifikovanih. Dakle, lekari se danas ne bave samo bolesnim ljudima,
kao ranije, ve i zdravim, jer oni sada imaju mo, kao vidovnjaci, da predvide da ete moete
oboleti i da tome preveniraju. I to rade vakcinama, skrininzima i sistematskim pregledima. Ljudi
su postali kao konji za prodaju.
LEKARSKA STRUKA PRE POJAVE KAPITALISTIKE MEDICINE
Krajem 19. veka lekari nisu bili ni bogati niti uticajni kao profesija. Lekari su bili u niem
profesionalnom drutvenom sloju i zaraivali su od nekoliko stotina do nekoliko hiljada dolara
godinje. Ljudi su se obraali lekaru samo ako su sami smatrali da im on moe pomoi da sebi
olakaju patnju usled neke boljke. Oni nisu imali svoje ordinacije i svoje radno vreme ve su po
pozivu ili po kuama i pomagali ljudima svojim znanjem i iskustvom. A iskustvo je donosilo
znanje.
Terapije koje su primenjivali uglavnom su bile sastavljene iz saveta i od prirodnih supstanci, a
obavljali su i razne hirurke intervencije. Znanje ovih lekara je bilo zasnovano na viegodinjem
iskustvu, kao i na iskustvu onih starijih lekara kod kojih su uili vetinu isceljivanja. Onda su i
sami poinjali da to prenose na svoje uenike, budue lekare. Sve metode leenja koje su
primnjivali bile su one koje su se ve pokazale delotvornim, a one terapije koje nisu davale
efekat su odbacivane. Dakle, ovi iscelitelji su tano znali kako izleiti zubobolju, smanjiti otok,
ublaiti neku infekciju, poroditi neku enu, ili kako se izboriti sa tumorima, irevima ili
glavoboljama i trovanjima.
Medicina je tada po svojim teorijama o bolestima bila zato i podeljena strukovno na mnoge
kole, i one su esto bile suprostavljene jedna drugoj.
Postojala su samo lokalna strukovna udruenja, gde bi se mogla razmenjivati neka iskustva, ali
ta udruenja nisu mogla da odreuju ko moe, a ko ne moe da se bavi leenjem.
Nisu postojale nikakve elitistike klinike sa elitnim leenjem za bogate ili jeftinim za siromane.
Svi ljudi su leeni isto, metodama koje su se u praksi pokazale delotvornima. Dakle, da
ponovimo jo jednom- ono to jednom nije dalo rezultat u leenju - bilo je trajno odbaeno. Nisu
postojali istraivaki centri i nauni instituti koji bi sertfikovali neku terapiju sa nekom
hemikalijom, za koju do tada niti jedan lekar nije uo, a kamoli je primenio.
Zato je Fondaciji Rokfeler glavni zadatak bio da upravo ovo promeni i da se u leenju
primenjuju sve one hemikalije koje bi njihov ogroman hemijski industrijski kompleks proizvodio,
a da se pri tom njihov stvarni lekoviti uinak ne proverava i ne procenjuje od strane svakog
lekara. To su mogli da primenjuju samo lekari koji bi takav vid terapije prihvatili.
NE MOE SVAKO DA SE BAVI LEENJEM
Zato je bilo potrebno da se uvede institucionalizovano leenje od strane jakog autoriteta kao to
je drava, da se lekari primereno zahtevima biznisa edukuju tako da veruju samo u ono to im
se edukacijom predoi, a svi oni koji to ne bi prihvatili, ne bi mogli da budu deo medicinske
struke i ne bi mogli da dobijaju platu. Za odabir adekvatnih lekara bi bila zaduena posebna
strukovna udruenja.
Tako je Fondacija Rokfeler preko svojih ljudi u amerikom kongresu i u strukovnim udruenjima
lekara, kao i u medijima, uspela da progura nekoliko zakona kojima je leenje ljudi trebalo da
se sporovodi u jednom drutvenom sistemu koji bi bio oblikovan u skladu sa intereisma
kapitalista.
Sa tim ciljem je Karnegi fondacija, partner Rokfelera, finansirala izradu jednog obimnog
"strunog" izvetaja o zdravlju ljudi i on je leenje prikazivao kao veoma loe , te se po
miljenju te, tadanje nevladine organizacije, nametnulo javnosti uverenje da se sve to mora
poboljati u interesu samih gradjana.
U nametanju ovakvih stavova kljunu ulogu je imao jedan svetenik, Frederik T. Gejts koji je
promovisao Rokfelere kao velike filantrope, i naravno za to od njih dobijao pare.
Tu je bio i jedan lekar koji nikada nikog nije leio, ve je sedeo na poziciji urednika uticajsnog
strukovnog urnala amerike medicinske asocijacije. Bio je to Moris Fibajn, poreklom Nemac.
Sa njima na zadatku je bio i pomenuti senator Rojal S. Kouplend, koji je imao diplomu lekara, ali
nikakvu praksu i sedeo je na mestu predsednika Amerike Medicinske Asocijacije, kao i Robert
F. Vagner senator iz Njujorka. Naravno svi su bili na platnom spisku Rokfelera i radili kao agenti
uticaja.
Tako je njihovo miljenje" kao istakunitih ljudi koji se bave zdravljem bilo da drava MORA da
preuzme veu brigu o zdravlju ljudi.
A upravo ta briga za zdravlje malog oveka, a to je prikazivano kao opte dobro je bila
najvea smicalica hemijsko-farmaceutskog kartela u nameri da iz masovnog leenja izvuku
profit. Zato su i lekari morali da dobiju poseban drtveni status i vrednost kakvu do tada nikada
nisu imali.
(Da pomenemo ovde da se lekarska praksa u Srbiji poslednjih deset godina teko
kompromituje, pa je itav zdravstveni sistem teko ruiniran. Moete da pretpostavite kako e za
sve nas "biti dobro" da se zato dravne, loe bolnice, privatizuju i prodaju strancima, i da se
otvore ogranci npr. neke amerike ugledne klinike. I one e onda moi masovno da truju i
sakate neuko stanovnitvo Srbije i koristi ga kao pokusne kunie.)
ZAKONI OD LEKARA PRAVE FABRIKE RADNIKE ZA PROIZVODNJU "ZDRAVLJA"
Kouplandov zakon iz 1935. prvi je naloio da se lekari disciplinuju i da svi lekari u zemlji (u
SAD) rade po odrenim pravilima, a oni koji bi hteli da nastave da lee bez lekova (itaj
sintetikih hemikalija) da ostanu bez dotacija "Rokfeler Fondacije" odnosno "Glavnog fonda za
zdravstvo" koji je ve zauzeo poziciju velikog dobrotvora.
Senator Robert F. Vagner progurao je 1938. zakon o nacionalnom zdravstvu koji je uveo
funkciju Glavnog lekara (Naelnika zdravlja) koji bi se brinuo o zdravlju itave nacije. Ovaj
zakon je odredio da se ogromna sredstva iz dravnog budeta koriste u zdravstvenoj zatiti, a
ona je podrazumevala leenje samo pravim medikamentima. Naravno, ti madikamenti nisu
nita drugo do Rokfelerove hemikalije koje su traile kupca.
Vagner -Marejev zakon iz 1945. nalagao je da se dravni Glavni lekar unapredi u neto to e
biti Ministar zdravlja i on bi praktino nadgledao sve u dravi to s e tie leenja, edukacije
lekara i otvaranje i opremanje velikih klinika i nauno-istraivakih institucija. Tako nastaje
pojam koji je danas i kod nas odomaen a to je "zdravstvo" koje je postalo deo dravnog
aparata. U ovom zakonu se upravo prvi put pominju i dravne mere o medicinskoj brizi za itavu
naciju.
Pojmovi zatita zdravlja i briga za zdravlje tipini su atributi koji se u itavoj kampanju stalno
naglaavaju. Dakle, lekari se vie ne bave bolesnim ljudima, ve i zdravim i tako svi postaju
korisnici "zdravstvenih usluga". I za to svi moraju i da plaaju i zdravlje je postalo deo dravne
politike.
Tako su i lekari pretvoreni u uniformisane radnike, nalik onima u fabrici. Njih bi po novom
zakonu Rokfelera zapoljavala i plaala iskljuivo drava. Radili bi odreeno radno vreme od
osam sati i primali bi platu bez obzira da li bi nekoga izleili ili bi im pacijent umro u mukama.
Ovakvom statusu lekara doprineo je jo vie Vagner-Marej- Dingelov zakon iz 1946. Po ovome
lekari praktino i ne bi imali nikakav interes da bilo koga izlee. Zakon je odreivao i koliko
pacijenata jedan lekar treba da primi itd.
Od 1930-tih medicina je vrsto u rukama jedne organizovane profesije koja kontrolie ulazak u
lekarsku praksu kroz izdavanje licenci i davanjem akreditacija medicinskim kolama. Na elu
svega se nalazi Amerika medicinska asocijacija (AMA) i ona kontrolie nauna istraivanja i
medicinske kole. Svaka druga vrsta leenja je polako izbacivana iz prakse, jer lekari koji nisu
hteli da se ovome povinuju bi ostajali i bez dotacija Fondacije i bez pacijenata koji su
usmeravani obrazovanim lekarima, zapisao je Morice Bealle 1949. Zarade lekara su poele
viestruko da se uveavaju, a lekari su sve vie postajali pripadnici srednje i vie klase, to do
tada nije bio sluaj. Lekarski poziv je postao elitna profesija.
U svojoj knjizi Rockefeller Medecine men iz 1980., Riard Braun navodi da su poetkom 20.
veka dva od tri zdravstvena radnika bili lekari. Danas od vie od 4,7 miliona zdravstvenih
radnika, samo jedan od njih 12 je lekar. Tako lekari sve vie postaju menaderi u poslu sa
pacijentima, umesto da su u direktnom kontaktu sa njima. Mnogi lekari ne znaju ni injekciju da
daju i to je danas takoe opte poznata stvar. Ba kao to mnogi uopte i ne vole pacijente.
Lekari menaderi onda ulaze u politiku i institute, dravne zdravstvene fondove, i u vladu.
Danas 4 od 10 lekara u SAD je zaposleno u takvim institucijamaa, 1931. to je bio jedan od
deset, zapiso je Braun 1980.
Bolnice u SAD troe 40 posto od trokova namenjenih za zdravstvenu zatitu.
Medicinske kole dre sami lekari, koji istovremeno obavljaju i profitabilnu praksu i preko njih
se profesija kao takva odrava i snabdeva novim kadrovima naveo je Moris Bealle 1949. u
svojoj knjizi The Drug Story.
SVE VIE BOLESTI I SVE VEE TRITE FARMACEUTIKE
Socijalni filozof Ivan Ili optuio je dananju medicinu da nas ini sve bolesnijim i to fiziki,
politiki i kulturno. Danas se smatra kulturnim ii kod lekara. Poseta lekaru je postala neto
obavezno u ivotu savremenog oveka. Ljudima se namee verovanje da bi bez lekara svi
pomrli, a redovno neposeivanje lekaru se smatra primitivnim i veoma opasnim. Najprostije
reeno ispada da bez lekara nema ivota.
Ovakva vrsta zastraivanja graana posebno je prisutna i u Srbiji poslednjih godina sa ulaskom
na trite velikih farmaceutskih kompanija koje ovde vre po bolnicama razne vivo eksperimente
i prodaju medicinske aparate koji su tehnoloki na Zapadu ve zastareli ili je trite ve
prezasieno. Mamografi, skeneri, inkubatiori, respiratori, magnetne rezonance itd.
Naizgled humana akcija "Bitka za bebe" zapravo je veto smiljena kampanja izvlaenja novca
iz srpskih preduzea i od tzv. tajkuna kako bi se navodno kupila roba (inkubatori) poznate
nemake kompanije Drgerwerk AG. Promoter itave kampanje je bila Rokfelerova medijska
agentura RTV B92.
Naravno, sve ove tehnoloke inovacije u medicini koriste samo kapitalistima. Tehnologija i
ekonomska organizacija, po Marksu, konsantno jedna druge oblikuju u jednom dijalektikom
procesu, tvrdi Braun. Skuplja dijagnostika,skuplje leenje, vei fondovi itd. Ali ljudi nisu sve
zdraviji, ve naprotiv, sve bolesniji i sve vie uplaeni za svoje zdravlje.
Velike bolnice su toliko dobro tehnki opremljene, da nikakva individualna vetina i znanje
lekara im ne mogu konkurisati. Lekari se nakon pet do est godina tekih studija ( a koje imaju
za cilj potpuno ispiranje mozga) ubacuju u jednu ve razraenu maineriju u kojoj rade
iskljuivo po protokolma i proceduri koja je ve definisana i o emu oni kao individue ne mogu
da odluuju. Primena medikamenta koji do tada nikada nigde nije primenjen postaje neto to
svaki mladi lekar vidi kao priliku da isproba neto novo. ( I za to esto biva novano stimulisan
od farmaceutske kompanije). ivot pacijenta u ovom sistemu nema nikakvu vrednost. On vredi
samo dotle dok je spreman da prima ovakvu vrstu lekarske pomoi.
Ogromna zgrada Deje bolnice u Filadelfiji nakrcana aparaturom zbog ega se dijagnostika i
tobonje "leenje" veoma skupo naplauju. Ako je ivot deo Prirode i prirodnih procesa, onda u
ovakvom vetakom okruenju zdravog ivota ne moe biti. Ali je zato medicinski biznis oito
veoma isplativ. Transplantacije organa deci su ovde najunosniji posao.
U cenu leenja, koja godinama postaje sve vea i vea ulazi, naravno, i cena kotanja svih ovih
aparata. Na pacijentima se sve vie sprovodi dijagnostika, a onda sledi nekakva terapija. Poto
izleenja nikada nema, otvara se uvek neka nova boljka, jer se onda moe leiti od same
terapije. U sutini svaka terapija sintetikim hemikalijama nije nita drugo do vee ili manje
akutno ili honino trovanje.
Danas zato na Zapadu postoji samo jedna dominantna medicinska kola, a to je kola
alopatske medicine. Ona se favorizuje i iza nje stoji uticajna Svetska zdravstvena organizacija.
Sve ostale medicinske kole se podvode kao alternativne.
Zakon o zdravstvenoj zatiti koji je donet u Srbiji i koji propisuje obavezan izbor lekara, nije nita
drugo do stvarenje mree licenciranih dilera zdravstvenih usluga, koje e se ljudima nametati
kao obavezna preventiva. Po ovom zakonu ljudima se sutinski oduzima pravo da ne idu kod
lekara i da sami odluuju o svom zdravlju i o svojoj eventualnoj bolesti.
Obaveznao zdravstveno osiguranje je inae ideja kreatora Fabijanskog drutva. Cilj ove
izmiljotine je iskljuivo pljaka dravnih budeta odnosno uzimanje novca od graana za
tobonju "zdravstvenu zatitu".