ODGOVORI NA PITANJA ZA

PREDDIPLOMSKI ZAVRSNI
ISPIT
IZ MATEMATIKE

Sadr
zaj
1 Skupovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

2 Relacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

3 Ograni
cenost skupova. Nizovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
4 Funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
5 Neprekidnost funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
6 Grani
cna vrijednost ili limes funkcije. . . . . . . . . . . . . . . 19
7 Derivacija funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
8 Neodredeni integral. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
9 Odredeni integral. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
10 Parcijalna derivacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
11 Diferencijal funkcije vi
se varijabli. . . . . . . . . . . . . . . . . 32
12 Algebarske strukture. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
13 Klasi
cna algebra. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
14 Vektorski ili linearni prostor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
15 Linearni operatori. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
16 Sustavi linearnih jednad
zbi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
17 Unitarni prostori. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
18 Polinomi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
19 Prosti brojevi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
20 Osnovne trigonometrijske funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . 64

21 Razni oblici jednad

zbe pravca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
22 Konike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

23 Cetiri
osobite to
cke trokuta.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

24 Izometrije ravnine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
25 Sukladnost i sli
cnost trokuta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
26 Matemati
cka logika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

Skupovi.

Pojam skupa se intuitivno definira. Mozemo smatrati skupom bilo kakvu

kolekciju elemenata s odredenim svojstvom. Kazemo da je x element skupa
A i pisemo: x A, u suprotnom x
/ A.
Definicija 1. Podskup.
Ako su A i B skupovi, kazemo da je A podskup skupa B, ako za x A
slijedi da je x B. Oznaka: A B, gdje je A podskup, a B nadskup.
U slucaju da se radi o pravom podskupu (A B i A 6= B), pisemo:
A B.
Definicija 2. Jednakost skupova.
Ako vrijedi da je A B i B A tada su skupovi A i B jednaki.
Definicija 3. Partitivni skup.
Neka je A proizvoljan skup. Skup svih podskupova skupa A zovemo partitivnim skupom skupa A i pisemo: P(A) = {X|X A}. Partitivni konacni
skup A ima 2n elemenata.
Primjer 1.1. Neka je zadan skup A = {1, 2, 3}, partitivan skup od A sastoji
se od sljedecih podskupova:
P(A) = {, {1}, {2}, {3}, {1, 2}, {2, 3}, {1, 3}, A}.
Definicija 4. Uredeni par skupova.
Uredeni par skupova je definiran kao:
(A, B) = {{A}, {A, B}}.
Definicija 5. Kartezijev produkt skupova.
Kartezijev produkt skupova je definiran kao:
A B = {(x, y)|x A y B}.
Primjer 1.2. Neka su zadani skupovi A = {1, 2, 3} i B = {1, 2}, Kartezijev
produkt ova dva skupa je:
A B = {(1, 1), (1, 2), (2, 1), (2, 2), (3, 1), (3, 2)}.
3

Napomena 1. Operacije sa skupovima.

1. Presjek: A B = {x|x A x B}.
2. Unija: A B = {x|x A x B}.
3. Razlika: A \ B = {x|x A x
/ B}.
4. Simetricna razlika: A4B = (A \ B) (B \ A).
5. Komplement: Ac = {x|x U x
/ A}, A U , gdje U je univerzalni
skup.
6. Disjunktni skupovi: A B = .
Definicija 6. Familija skupova.
Neka je A proizvoljan:
Za svaki skup A podskup A P(A) zovemo familijom skupova.
T
S
A = {x|y(x y A)} i A = {x|(y A)(x y)} su presjek i
unija familije skupova.
Primjer 1.3. Primjeri skupova.
1. Prirodni brojevi: N = {0, 1, 2, ...}.
2. Cijeli brojevi: Z = {..., 2, 1, 0, 1, 2, ...}.
|m Z n N \ {0}}.
3. Racionalni brojevi: Q = { m
n
4. Realni brojevi: R = Q I.
5. Kompleksni brojevi: C = {(x, y)|x, y R}.
Napomena 2. vrijedi: N Z Q R C
Definicija 7. Ekvipotentni skupovi. Skupovi A i B su ekvipotentni ako
postoji barem jedna bijekcija f : A B.
Oznaka: A B.
Relacija ekvipotencije je relacija ekvivalencije, pa se skupovi svrstavaju u
disjunktne klase - klasa kojoj pripada skup A zove se kardinalni broj skupa A
i oznacava se s |A| ili cardA ili k(A).
4

Primjer 1.4. Neki ekvipotentni skupovi.

1. N Z.
2. Svi zatvoreni segmenti skupa R brojeva su medusobno ekvipotentni.
Neka je za k N \ {0} = Nk = {1, 2, ..., k}, a N0 = .
Teorem 1.1. Neka je k N proizvoljan, ako je f : Nk Nk injekcija, tada
je f i surjekcija.
Definicija 8. Konacan skup.
Skup A je kona
can ako k N takav da je A Nk .
Korolar 1.2. Za svaki konacan skup A !k N takav da je A Nk .
To znaci da za svaki konacan skup A definiramo broj elemenata, u oznaci
k(A) = n, gdje je A Nn
Teorem 1.3. Za (A Nm )(k Nk ) takav da je k m i k(A) = k.
Korolar 1.4. Svaki podskup konacnog skupa je konacan.
Definicija 9. Beskonacan skup.
Skup A je beskona
can ako nije konacan.
Teorem 1.5. Neka je A neki skup, sljedece tvrdnje su ekvivalentne:
1. Skup A je beskonacan.
2. Postoji injekcija f : N A.
3. Postoji injekcija f : A A koja nije surjekcija.
4. Skup A je ekvipotentan s nekim svojim pravim podskupom.
Korolar 1.6. Skup A je konacan ako i samo ako svaka injekcija f : A A
je ujedno i surjekcija.

Definicija 10. Prebrojivi skupovi

Skup A je prebrojiv ako je A N. Ako je skup A beskonacan i nije
prebrojiv, onda je neprebrojiv.
Oznaka: k(A) = 0 .
Primjer 1.5. Prebrojivi i neprebrojivi skupovi.
1. Z i Q su prebrojivi: Skup svih tocaka ravnine i skup svih intervala s
racionalnim koordinatama, skup svih polinoma nad poljem Q.
2. R nije prebrojiv pa je k(A) = c.
Ako postoji injekcija f : A B, tada je k(A) k(B), a ako je
k(A) k(B) i k(A) 6= k(B), tada je k(A) < k(B).
Teorem 1.7. Osnovni Cantorov teorem.
Za svaki skup A vrijedi:
k(A) < k(P(A)).
.
Teorem 1.8. Cantor-Schr
oder-Bernestein.
Ako postoji injekcija f : A B i postoji injekcija g: B A, tada postoji
i bijekcija izmedu skupova A i B.
Odnosno, ako za kardinalitete skupova A i B vrijedi: k(A) k(B) i
k(B) k(A), tada ti skupovi imaju jednake kardinalitete: k(A) = k(B).
Teorem 1.9. Svaki beskonacan skup sadrzi prebrojiv podskup.
Teorem 1.10. Prebrojiva unija prebrojivih skupova je prebrojiv skup.
Teorem 1.11. Neka je A neprebrojiv i B A konacan i prebrojiv, tada je
A A \ B.

Relacije.

Definicija 11. Binarna relacija.

Neka su A i B proizvoljni skupovi. Svaki podskup R od Kartezijevog
produkta A B zovemo binarnom relacijom:
R = {(x, y)|x A y B} A B.
Oznaka: (x, y) R ili xRy.
Neka je R A B proizvoljna relacija, domena relacije je skup:
D(R) = {x|x A y B t.d. (x, y) R}, dok je kodomena ili slika:
R(R) = {y|y B x A t.d. (x, y) R}.
Inverz relacije R je: R1 = {(y, x)|(x, y) R}.
Neka je R A B te neka je Q B C, kompozicija relacije je:
Q R = {(x, z)|y B t.d. (x, y) R (y, z) Q}.
Relacija identitete je:
IA = {(x, x)|x A}, gdje je R0 = IA , Rn+1 = R Rn .
Definicija 12. Neka je R A A proizvoljna relacija. Relacija R je:
Refleksivna ako za x A je (x, x) R.
Irefleksivna ako za @x A je (x, x) R.
Simetri
cna ako za x, y A za koji je (x, y) R slijedi da je (y, x) R.
Asimetri
cna ako za x, y A za koji je (x, y) R slijedi da je (y, x)
/
R.
Antisimetri
cna ako za x, y A za koji je (x, y) R (y, x) R
slijedi da je x = y.
Tranzitivna ako za x, y, z A za koji je (x, y) R (y, z) R slijedi
da je (x, z) R.
Konveksna ako za x, y A, x 6= y slijedi da je (x, y) R (y, x) R.
Definicija 13. Relacija ekvivalencije.
Ako je relacija R A A refleksivna, simetricna i tranzitivna, onda
takvu relaciju zovemo relacijom ekvivalencije. Oznaka: .
7

Definicija 14. Klasa ekvivalencije.

Klasa ekvivalencije s obzirom na relaciju ekvivalencije je podskup
od A koji cine svi oni elementi koji su medusobno u relaciji . Klasu ekvivalencije generirane elementom x A je oznacavamo s [x] pa je:
[x] = {y A|x y}.
Unija svih klasa ekvivalencije je citav skup A. Time se dobiva particija skupa
A na klase ekvivalencije.
Definicija 15. Kvocijentni skup.
Kvocijentni skup je skup ciji su elementi klase ekvivalencije s obzirom
na relaciju ekvivalencije na skupu A, oznaka A/ , odnosno:
A/ = {[x] |x A}.
Neka je R A A, tada za x, y, A vrijedi:
[x] = [y] [x] [y] = .
Definicija 16. Particija.
Neka je A 6= proizvoljan. Familija A P(A) je particija skupa A
ako vrijedi:
1. za x A slijedi da je x 6= .
2. za x, y A takve da je x 6= y vrijedi: x y = .
S
3.
x = A.
xA

Svaka relacija ekvivalencije definira jednu particiju skupa (vrijedi i obrat).

Definicija 17. Relacija parcijalnog uredaja.
Relacija koja je refleksivna, antisimetricna i tranzitivna je relacija parcijalnog uredaja. Ako se radi o standardnom uredaju < tada je relacija
parcijalnog uredaja antirefleksivna i tranzitivna.

Definicija 18. Relacija potpunog uredaja.

Relacija koja je refleksivna, antisimetricna i tranzitivna, te vrijedi da su
svaka dva razlicita elementa usporediva tj. za (x, y A)((x, y) R(y, x)
R) je lanac ili relacija potpunog, totalnog ili linearnog uredaja.
Primjer 2.1. RST, PUS i TUS
1. Relacije ekvivalencije su: Relacija biti paralelan, relacija u R,
Kartezijev skup uredenih parova, sukladnost trokuta, slicnost trokuta.
2. Relacije parcijalnog uredaja nalazimo u parcijalno uredenim skupovima:
N, Z, Q, R s relacijom biti strogo manji <, skup N s relacijom dijeli (m dijeli n i m 6= n) i partitivan skup P(A) s relacijom stroge
podskupovnosti .
3. Relacije totalnog uredaja nalazimo u totalno uredenim skupovima: N, Z, Q, R.

Ograni
cenost skupova. Nizovi.

Definicija 19. Odozgo ogranicen skup.

Za neprazan realan skup S kazemo da je odozgo ograni
cen ako postoji
realan broj M takav da vrijedi da je x M za svaki x S. Realan broj M
zovemo majorantom ili gornjom ogradom nepraznog odozgo ogranicenog
skupa S. Takvih brojeva ima beskonacno mnogo.
Definicija 20. Supremum.
Realan broj L je supremum nepraznog odozgo ogranicenog realnog skupa
S, ako L ima sljedeca svojstva:
1. L je majoranta od S, tj. vrijedi da je x L, za svaki x S
2. L je najmanja majoranta od S tj. vrijedi da za svaki realan broj a koji
je manji od L postoji element x S takav da je a manji od x.
Oznaka:
sup x = L,
za x S ili
sup S = L
Ako je L S tada je sup x maksimum (najveci element skupa S). Oznaka:
max S = L
ili
max x = L
xS

Tocka 2. definicije 20. moze se interpetirati kao za: ( R, > 0)(x

S) takav da je L < x tj. barem jedan element iz S biti ce lijevo od L.
Definicija 21. Odozdo ogranicen skup.
Za neprazan realan skup S kazemo da je odozdo ograni
cen ako postoji
realan broj m takav da vrijedi da je x m za svaki x S. Realan broj m
zovemo minorantom ili donjom ogradom nepraznog odozdo ogranicenog
skupa S. Takvih brojeva ima beskonacno mnogo.
10

Definicija 22. Infimum.

Realan broj m je infimum nepraznog odozdo ogranicenog realnog skupa
S, ako m ima sljedeca svojstva:
1. m je minoranta od S, tj. vrijedi da je x m, za svaki x S
2. m je najveca minoranta od S tj. vrijedi da za svaki realan broj a koji
je veci od m postoji element x S takav da je a veci od x.
Oznaka:
inf x = m,
za x S ili
inf S = m
Ako je m S tada je inf x minimum (najmanji element skupa S). Oznaka:
min S = m
ili
min x = m
xS

Tocka 2. definicije 22. moze se interpetirati kao za: ( R, > 0)(x

S) takav da je m + > x tj. barem jedan element iz S biti ce desno od m.
Ako S nije odozdo ili odozgo ogranicen, onda je neogranicen.
Definicija 23. Niz.
Neka je S neprazan skup, funkcija f : N S se zove niz u S. xn je opci
clan niza, a n N indeks clana niza. Oznaka: (xn )nN .
Primjer 3.1. 1, 2, 4, 8, ..., 2n
Definicija 24. Monotonost niza.
Ako za (i, j N)(i < j) vrijedi da je xi xj odnosno xi xj , tada niz
(xn ) raste, odnosno pada. Kada stoji da je xi < xj , odnosno xi > xj tada
niz (xn ) strogo raste, odnosno strogo pada.
Definicija 25. Podniz.
Neka je zadan niz (xn ) i strogo rastuci niz (nk ) prirodnih brojeva, tada
niz (xnk ) zovemo podnizom niza (xn ).
11

Definicija 26. Ogranicenost niza.

Kazemo da je niz (xn ) redom ogranicen, ogranicen odozdo, ogranicen
odozgo, ako je skup {xn |n N} ogranicen, ogranicen odozdo, ogranicen
odozgo. Infimum i supremum niza ako postoje oznacavaju se s:
inf xn ,

nN

sup xn
nN

Definicija 27. Konvergencija niza.

Niz (xn ) konvergira k x R ako za ( > 0)(n0 () > 0) takav da
za (n N)(n > n0 ()) slijedi da je |xn x| < . Realan broj x zovemo
grani
cnom vrijednosti ili limesom niza i oznacavamo ga s:
lim xn = x.

Za x = 0, (xn ) je nula-niz. Dakle, ako je niz (xn ) konvergentan, tada

se clanovi niza priblizavaju broju x u -okolini, odnosno clanova niza (xn )
izvan -okoline ima konacno mnogo, dok unutar -okoline ih ima beskonacno
mnogo.
Teorem 3.1. Ako je niz (xn ) rastuci (padajuci) i ogranicen odozgo (odozdo),
tada takav niz ima limes, tj:
lim xn = sup xn ,

lim xn = inf xn .

Dokaz. Niz (xn ) je odozgo ogranicen, pa postoji realan broj a koji je upravo
sup xn . Zbog definicije supremuma, za > 0, xn {xn |n R} takav da
je a < xn , pa je a < xn < n i zbog cinjenice da je (xn ) rastuci niz
gotovo svi clanovi niza upadaju u -okolinu:
a < xn xn+1 xn+2 ... a a+, tj. |xk a| < za k = n, n+1, ...,
pa je upravo realan broj a limes niza ( je proizvoljan).

Napomena 3.
1. Prethodni teorem nam govori da niz (xn ) koji je rastuci
(padajuci) i ogranicen odozgo (odozdo) je ujedno i konvergentan.
12

2. Granicna vrijednost konvergentnog niza je ujedno i tocka gomilanja.

U nastavku pogledajmo alternativne definicije konvergencije niza:
Definicija 28. Konvergencija u topoloskom prostoru.
Neka je X topoloski prostor, kazemo da neki niz (xn ) X konvergira k
x0 X ako za okolinu N (x0 ), n0 N takav da za n n0 slijedi da je
xn N (x0 ).
Definicija 29. Konvergencija u metrickom prostoru.
Niz (xn ) konvergira k x0 ako za (r > 0)(n0 N) takav da za n n0
slijedi da je xn K(x0 , r) ili d(x, xn ) < r.
Primjer 3.2. Neki nizovi:
1. Fibonaccijev niz: Ovaj niz je definiran s prva dva clana a0 = 0 i
a1 = 1, svaki sljedeci clan nastaje sumom prethodna dva, tj. vrijedi da
je: an+2 = an + an+1 .
2. Aritmeti
cki niz: Definiran je tako da clan niza koji se nalazi u slijedu
izmedu dvaju susjednih clanova je dobiven kao aritmeticka sredina ta
n+1
dva clana, tj.: an = an1 +a
. Razlika izmedu dvaju uzastopnih clanova
2
je konstantna i iznosi: d = an an1 , za n N, dok je opci clan
jednak an = a1 + (n 1)d, gdje je n broj clanova u nizu. Za ovaj niz
mozemo izracunati i sumu n clanova: Sn = a1 + a2 + ... + an . Svaki
od clanova mozemo zapisati pomocu prvog clana i njegove razlike pa
= ... =
dobijemo: Sn = n a1 + (1 + 2 + ... + n 1) d = n a1 + d n(n1)
2
pa je suma:
n
Sn = (2a1 + (n 1)d), n N.
2
3. Geometrijski niz: Definiran je tako da clan niza koji se nalazi u slijedu izmedu dvaju susjednih clanova je dobiven kao geometrijska sredina
ta dva clana, tj.: a2n = an1 an+1 . Kvocijent izmedu dvaju susjednih
an
clanova je konstantan i iznosi: q = an1
, za n N, opci clan jednak
n1
an = a1 q , a sumu dobijemo na sljedeci nacin:
Sn = a1 + a1 q + ... + a1 q n1 / q
Sn q = a1 q + a1 q 2 + ... + a1 q n , oduzmemo ta dva izraza i dobijemo sumu:
qn 1
Sn = a1
, n N.
q1
13

Funkcije.

Definicija 30. Funkcija.

Neka su A i B dva neprazna skupa na kojima je definiran Kartezijev
produkt A B. Relaciju f A B zovemo funkcijom ako je:
1. totalna: (x A)(y B) takav da je (x, y) f .
2. funkcionalna: za (x, y1 ) f (x, y2 ) f slijedi da je y1 = y2 .
odnosno: (x A)(!y B) takav da je (x, y) f (tj.f (x) = y).
Oznaka: f : A B.
Dakle, funkcija je svako preslikavanje koje jednom elementu x A pridruzuje jedan element y B. Element x koji preslikavamo zovemo praslikom, originalom, argumentom ili nezavisnom varijablom, a element u kojeg
preslikavamo y = f (x) zovemo slikom od x ili zavisnom varijablom. Skup
A koji se preslikava zovemo domenom funkcije ili podru
cjem definicije
od f , a skup B kodomenom funkcije f ili podru
cjem vrijednosti.
A = D(f ) = {x|x A}.
B = R(f ) = {f (x)|x A}.
Definicija 31. Jednakost funkcija.
Za funkcije f i g kazemo da su jednake, tj. f = g ako imaju:
1. jednake domene: D(f ) = D(g).
2. jednake kodomene: R(f ) = R(g).
3. isti nacin preslikavanja: f (x) = g(x), za x D(f ) = D(g).
Definicija 32. Graf funkcije.
Graf funkcije je: (f ) = {(x, f (x))|x A} A B.
Definicija 33. Svojstva funkcije.
Funkcija f je identiteta, ako je A = B i tada je f (x) = x, za x A.
Oznaka: idA .
14

Funkcija je konstantna ako b B takav da za x A vrijedi f (x) = b.

Funkcija je injekcija ili jedan-jedan preslikavanje ako za x1 , x2 A
iz nejednakosti x1 6= x2 slijedi nejednakost f (x1 ) 6= f (x2 ). Svaka slika ima
samo jedan original. Odnosno f (x1 ) = f (x2 ) slijedi x1 = x2 .
Funkcija je surjekcija ili na preslikavanje ako za (y B)(x
A) takav da je f (x) = y. Vrijedi da je R(f ) B. Svaki element iz B je
necija slika.
Funkcija je bijekcija ako za (y B)(!x A) takav da je f (x) = y.
Funkcija je bijekcija, ako je i injekcija i surjekcija.
Funkcija je parna ako za x D(f ) slijedi da je x D(f ) te ako je
f (x) = f (x). U suprotnom je neparna. Graf parne funkcije je simetrican
u odnosu na y-os. Npr. D(f ) = [1, 1] \ {0} je parna funkcija.
Funkcija f : A R je redom ograni
cena odozgo, ograni
cena odozdo,
ograni
cena ako je redom: sup f < , inf f > , < inf f sup f <
Ako je funkcija f ogranicena na skupu A, onda a, b R takvi da je:
a f (x) b odnosno ako oznacimo da je M veci od |a| i |b| mozemo tvrditi
da je M f (x) M tj. |f (x)| M , za x A. Ako je |f (x)| ogranicena,
tada je i f (x) ogranicena. Za ogranicenu funkciju a f (x) b, graf funkcije
se nalazi unutar pruge R [a, b].
Funkcija f : A R, A R, raste na A ako za svaka dva x1 , x2
A, za koje je x1 < x2 slijedi da je f (x1 ) f (x2 ), a strogo raste ako je
f (x1 ) < f (x2 ). Funkcija f : A R, A R, pada na A ako za svaka dva
x1 , x2 A, za koje je x1 < x2 slijedi da je f (x1 ) f (x2 ), a strogo pada
ako je f (x1 ) > f (x2 ). Svaka takva funkcija je monotona funkcija. Ako je
funkcija strogo monotona, tada je injekcija.
Funkcija f : A B je periodi
cna s periodom > 0 ako je:
1. za x A, x + B.
2. za x A, f (x) = f (x + ).
Definicija 34. Kompozicija funkcije.
Neka su zadani neprazni skupovi A, B i C te funkcije f : A B i
g: B C. Kada je uspostavljen lanac x f (x) g[f (x)], x A, g[f (x)]
C, tj. definiriana je nova funkcija s A na C koja je slozena iz funkcija f i
g, onda tu novu funkciju zovemo slo
zenom ili kompozicijom funkcija f i
g i pisemo: g f , te je (g f )(x) = g[f (x)], za x A, g[f (x)] C.
15

Postojanje kompozicije pretpostavlja:

1. inkluziju: R(f ) D(f ).
2. nekomutativnost: g f 6= f g. Ako postoje g f i f g te kompozicije
ne moraju biti iste.
Definicija 35. Inverz funkcije.
Ako je funkcija f bijekcija onda svakoj pojedinoj slici y R(f ) odgovara
jedinstven original x te slike u odnosu na f . Time je definirana nova funkcija
f 1 : R(f ) D(f ) takva da je f 1 (y) = x, y R(f ) koja je slika pri
preslikavanju f (x) = y. Domena od f 1 je R(f ), a kodomena je D(f ), tj.
D(f 1 ) = R(f ) i R(f 1 ) = D(f ).
Primjer 4.1. Kompozicija, inverz.
Neka je f (x) = x, g(x) = x2 , nadimo kompozicije f g, g f :
g f = g[f (x)] = g(x) = x2
f g = f [g(x)] = f (x2 ) = x2
Nadimo inverz od funkcije g(x):

x2 = y, pa je x = y, vidimo da svaka slika nema jedinstveni original,

pa onda takva funkcija nije injekcija, pa inverz ne postoji.
Neka je h(x) = sin x, inverz dobijemo djelovanjem s funkcijom arcsin:
sinx = y/ arcsin, x = arcsiny = f 1 (y).

16

Neprekidnost funkcije.

Neka je okolina tocke c R polumjera skup {x : |x c| < }.

Definicija 36. Neprekidnost funkcije u tocki.
Funkcija f : I R je neprekidna u to
cki c I = ha, bi, ako za: ( >
0)( > 0) takav da za (x I)(|xc| < ) slijedi da je (|f (x)f (c)| < ).
Inace ima prekid.
Definicija 37. Prekid funkcije.
Funkcija f ima prekid u c I ako: ( > 0)( > 0) takav da (x I)
za koji slijedi da je (|x c| < ) i (|f (x ) f (c)| ).
Napomena 4. Svojstva neprekidne funkcije u tocki:
Lema 5.1. Ako je funkcija f : I R neprekidna u c I = ha, bi onda je i
ogranicena na nekom intervalu oko c, tj. > 0 takav da za (x I, |x c| <
) slijedi da je |f (x)| .
Teorem 5.2. Kompozicija neprekidnih funkcija je opet neprekidna funkcija.
Teorem 5.3. Neka su funkcije f, g: I R neprekidne u c I tada su
neprekidne i: f g, f g, f , fg (g 6= 0), |f | i vrijedi:
1. (f g)(x) = f (x) g(x),
2. (f g)(x) = f (x) g(x),
3. ( f ) = f (x), R,
4. ( fg )(x) =

f (x)
,
g(x)

g(x) 6= 0,

5. |f |(x) = |f (x)|.
Definicija 38. Neprekidnost funkcije na segmentu.
Funkcija f : [a, b] R je neprekidna na segmentu [a, b], ako je f neprekidna u svakoj tocki intervala ha, bi, te ako je neprekidna s lijeva u b i s desna
u a.
Napomena 5. Svojstva neprekidne funkcije na segmentu:
17

Teorem 5.4. Neka j funkcija f : I R strogo monotona na I te neka je

I1 = f (I), tada je f neprekidna na I.
Teorem 5.5. Bolzano-Weierstrassov teorem.
Neka je funkcija f : [a, b] R neprekidna na I, tada:
1. i funkcija f je ogranicena na I,
2. m, M R i xm , xM I takvi da je m = f (xm ) M = f (xM ),
odnosno funkcija na segmentu poprima minimum i maksimum,
3. za c < m, M > barem jedna tocka c ha, bi takva da je f (c) =
c, tj. neprekidna funkcija na segmentu poprima sve meduvrijednosti
izmedu najmanje i najvece,
4. ako je f (a) < 0 i f (b) > 0 ili f (a) > 0 i f (b) < 0 onda barem jedna
c ha, bi takva da je f (c) = 0.
Primjer 5.1. Neprekidne funkcije.
1. Svaki polinom je neprekidan na R.
2. Svaka racionalna funkcija
je g(x) = 0.

f (x)
g(x)

je neprekidna na R osim u tockama gdje

3. Eksponencijalna funkcija ex je neprekidna na R.

4. Logaritamska funkcija ln x je neprekidna na < 0, >.
5. Funkcije sin x i cos x su neprekidne na R.
6. Funkcija tg x je neprekidna na R \ { 2 + k|k Z}.
7. Funkcija ctg x je neprekidna na R \ {k|k Z}.
Definicija 39. Uniformna neprekidnost.
Funkcija f je uniformno neprekidna na A D(f ) ako za:
( > 0)( > 0) takav da za (x, y A)(|x y| < ) slijedi da je
(|f (x) f (y)| < ).
Napomena 6.

1. Uniformna neprekidnost povlaci obicnu.

2. Kod obicne neprekidnosti ovisi o odabranoj tocki.

18

Grani
cna vrijednost ili limes funkcije.

Definicija 40. Granicna vrijednost ili limes funkcije.

Neka je funkcija f : I R, c I = ha, bi definirana u svakoj tocki
intervala I osim mozda u c. Za L R kazemo da je limes funkcije f u
tocki c ako za:
( > 0)( > 0) takav da za (x I \ {c})(|x c| < ) slijedi da je
(|f (x) L| < ).
Oznaka:
lim f (x) = L.

xc

Napomena 7.

1. Navedena definicija je Cauchijeva definicija limesa.

2. Ako je c D(f ) i L = f (c), tada je f neprekidna u c.

3. Funkcija i limes komutiraju: lim f (x) = f (lim x).
xc

xc

4. x c = x je prirast argumenta x, dok je f (x) f (c) = f (c)

prirast funkcije f u c. Vrijedi: lim f (c) = 0.
x0

Teorem 6.1. Svojstva limesa.

Neka su funkcije f, g: I R, c I = ha, bi definirane u svakoj tocki
intervala I osim mozda u c. Pretpostavimo da postoje limesi: lim f (x) i
xc

lim g(x), tada postoje i: lim(f g)(x), lim(f g)(x), lim( f )(x), ( R) i
xc
xc
xc
xc
vrijedi:
1. lim(f g)(x) = lim f (x) lim g(x),
xc

xc

xc

2. lim(f g)(x) = lim f (x) lim g(x),

xc

xc

xc

3. lim( f ) = lim f (x),

xc

xc

ako jos je i g(x) 6= 0, onda i ( fg ) ima limes u c:

4. lim( fg )(x) =
xc

lim f (x)

xc

lim g(x)

xc

Funkcija x 7 |f (x)| ima limes u c:

19

5. lim |f (x)| = | lim f (x)|.

xc

xc

Napomena 8. Jos neka svojstva limesa.

1. Ako je x I \ {c} i x < c onda je L lijevi limes od f u c:
lim f (x) = lim f (x) = L.

xc

xc0

2. Ako je x I \ {c} i x > c onda je D desni limes od f u c:

lim f (x) = lim f (x) = D.
xc+0

xc+

3. Ako postoje lijevi i desni limes i oni su razliciti tada funkcija f ima
prekid prve vrste (sve ostale prekide zovemo prekidima druge vrste).
Ako su lijevi i desni limesi jednaki, tada funkcija f ima limes u c.
4. Neka je funkcija f : I R \ {c}, I = ha, bi, ako za:
(M > 0)( > 0) takav da za (x I \ {c})(|x c| < ) slijedi da je
f (x) > M tada je lim f (x) = +.
xc

5. Neka je funkcija f : I R \ {c}, I = ha, bi, ako za:

(M > 0)( > 0) takav da za (x I \ {c})(|x c| < ) slijedi da je
f (x) < M tada je lim f (x) = .
xc

Napomena 9. Neki vazni limesi.

1. lim (1 + x1 )x = e.
x

ln(1+x)
x
x0

2. lim

ax 1
x0 x

3. lim

4. lim

x0

sin x
x

= 1.

= ln a.
= 1.

5. Neodredeni oblici limesa:

0
,0
0

, , 1 , 0 , 00 .

20

Derivacija funkcije.

Definicija 41. Diferencijabilnost funkcije u tocki.

Funkcija f : I R, I = ha, bi, je diferencijabilna (derivabilna) u c I
(c)
ako funkcija: x 7 f (x)f
ima limes u c (u suprotnom nije diferencijaxc
(c)
0
bilna). Realan broj f (c) = lim f (x)f
je derivacija funkcije f u tocki c.
xc
xc

df
d
Oznake:f 0 (c), dx
(c), dx
.

Definicija 42. Diferencijabilnost funkcije na intervalu.

Funkcija f je diferencijabilna na intervalu I ako je diferencijabilna u svakoj tocki x I. Ako je f diferencijabilna na I tada za x, f 0 (x) R.
Definicija 43. Derivacija funkcije.
Ako je funkcija f diferencijabilna u svakoj tocki x I, onda kazemo da je
ona diferencijabilna na I. Funkciju x 7 f 0 (x) definiranu na I oznacavamo
s f 0 i nazivamo je derivacijom funkcije na I.
Neka je zadana funkcija f 0 : I R, I = ha, bi. Ako je ta funkcija
0
0 (c)
zovemo drugom
diferencijabilna u I, tada realan broj f 00 (c) = lim f (x)f
xc
xc

derivacijom od f 0 .

Analogno n-ta derivacija je prva derivacija funkcije f (n1) tj:

f (n) (c) = lim f
xc

(n1) (x)f (n1) (c)

xc

Napomena 10. Nulta derivacija je: f 0 = f .

Primjer 7.1.

1. f (x) = x2 je derivabilna i f 0 (x) = 2x.

2. f (x) = |x|, nije derivabilna, jer limesi nisu jednaki.

Definicija 44. C n klasa.
Funkcija f : I R je klase C n (I) ako f ima n-tu derivaciju u x I i
ta derivacija je neprekidna.
Definicija 45. C klasa.
Funkcija f : I R je klase C (I) ako f ima n-tu derivaciju svakog reda
i te derivacije su neprekidne.
21

Stavimo li u definiciju derivacije da je x = x c, tada imamo:

(c)
lim f (c+x)f
= lim fx(c) = f 0 (c), odnosno: f 0 (c) = lim
x

xc

f (c)
.
x0 x

xc

Napomena 11. Geometrijska interpretacija derivacije.

1. Neka je zadana funkcija f : I R neprekidna u c ha, bi. Jednadzba
sekante na tu funkciju je:

y f (c) =

f (xc)f (c)
(x
xc

y f (c) =

f (c+x)f (c)
(x c), stavimo da
x
f (c)
(x c), djelujemo na taj
x

y f (c) =

c), uvrstimo x = x + c,
je f (c + x) f (c) = f (c),
izraz s lim, te dobijemo
xc

y = lim fx(c) (x c) + f (c), odnosno

xc
0

y = f (c)(x c) + f (c), gdje dobijemo jednadzbu tangente na graf funkcije u T (c, f (c))
2. Za f 0 (c) = za tangentu uzimamo pravac x = c.
3. Broj f (c) je koeficijent smjera tangente.
4. lim

x0

f (c)
x

= lim tan , gdje je kut koji zatvara tangenta s x-osi, dok

je kut koji zatvara sekanta s x-osi.

22

5. Ako graf funkcije ima siljke tada funkcija nije derivabilna.

Teorem 7.1. Diferencijabilnost povlaci neprekidnost funkcije.
Ako je funkcija f : I R diferencijabilna u c I = ha, bi onda je ona i
neprekidna.
Dokaz. Treba pokazati da je lim f (x) = f (c).
xc

Za neki x I, x 6= c vrijedi:
(c)
(x c) = (funkcija je diferencijabilna pa postoje
f (x) f (c) = f (x)f
xc
limesi i djelujemo s lim),
xc

(c)
lim(x c) =, odnosno
= lim[f (x) f (c)] = lim f (x)f
xc
xc

xc

xc
0

= lim[f (x) f (c)) = f (c) 0 = 0, pa slijedi da je:

xc

lim f (x) = f (c): f je neprekidna u c.

xc

Teorem 7.2. Svojstva derivacije.

Neka su funkcije f, g: I R diferencijabilne u x I, I = ha, bi tada su
diferencijabilne i: f g, f g, f ( R) i vrijedi:
1. (f g)0 (x) = f 0 (x) g 0 (x),
2. (f g)0 (x) = f 0 (x) g(x) + f (x) g 0 (x),
3. ( f )0 = f (x), R,
Ako pretpostavimo da je g(x) 6= 0, onda je diferencijabilna i fg :
4. ( fg )0 (x) =

f 0 (x)g(x)f (x)g 0 (x)

.
[g(x)]2

Teorem 7.3. Derivacija kompozicije.

Neka su I1 , I2 R, f : I1 I2 , g: I2 R. Ako je f diferencijabilna u
x I1 i g u f (x) I2 , tada je g f : I1 R diferencijabilna u x i vrijedi:
(g f )0 (x) = g 0 [f (x)]f 0 (x).
Teorem 7.4. Derivacija inverzne funkcije.
Neka je funkcija f : I R injekcija i diferencijabilna u x I = ha, bi,
f 0 (x) 6= 0. Tada je njena inverzna funkcija diferencijabilna u f (x) i vrijedi:
1
[f 1 (f (x))]0 = 0 .
f (x)
23

Neodredeni integral.

Motivacija za uvodenje integrala: Postoji li funkcija F : ha, bi R za ciju

derivaciju vrijedi da je F 0 (x) = f (x)?
Definicija 46. Primitivna funkcija.
Neka je zadana funkcija f na I = ha, bi. Svaku funkciju F zovemo primitivnom funkcijom od funkcije f na I ako za x I vrijedi: F 0 (x) = f (x).
Dvije primitivne funkcije iste funkcije se razlikuju za konstantu: F1 (x)
F2 (x) = c na I.
Definicija 47. Neodredeni integral.
Skup svih primitivnih funkcija od f na I = ha, bi zovemo neodredenim
integralom funkcije f na I:
Z
f (x)dx = {F (x) + c|c R}.
Odnosno:

Z
f (x)dx =

f (x)dx = F (x) + c.

ha,bi

Teorem 8.1. Svojstva neodredenog integrala.

Ako su F i G redom primitivne funkcije od f i g na I = ha, bi i c je
proizvoljna konstanta, tada za x I i , R \ {0} vrijedi:
R
1. Derivacija neodredenog integrala: ( f (x)dx)0 = f (x).
R
2. Diferencijal: d( f (x)dx) = f (x)dx.
R
3. Integral diferencijala primitivne funkcije: dF (x) = F (x) + c.
4. Linearnost neodredenog integrala:
R
R
R
(f (x) + g(x))dx = f (x)dx + g(x)dx.
Napomena 12. Razne metode pri rjesavanju integrala.
1. Metoda supstitucije:

24

(a) Varijablu x zamijenimo funkcijom varijable t: x = g(t), a potom

nademo diferencijal dx = g 0 (t)dt.
R
(b) Novonastali integral je oblika: f [g(t)]g 0 (t)dt, rjesavanjem tog integrala dobijemo: (t) + c.
R
(c) vratimo supstituciju t = g 1 (x) pa dobijemo: f (x)dx = [g 1 (x)]+
c.
2. Metoda parcijalne integracije:
Dobijemo je iz derivacije produkta funkcija x 7 u(x) i x 7 v(x):
[u(x) v(x)]0 = u0 (x)v(x) + u(x)v 0 (x),
R
u(x)v 0 (x) = [u(x) v(x)]0 u0 (x)v(x)/ ,
R
R
u(x)v 0 (x) = u(x) v(x) u0 (x)v(x), pa dobijemo:
Z

Z
udv = uv

vdu.

3. Racionalne funkcije: Algebarskim postupcima ih racionaliziramo u elementarne razlomke, pa onda integriramo.

4. Transcendentne funkcije i algebarske iracionalne funkcije: Koristimo
spec. supstitucije.

25

Odredeni integral.

Neka je f : [a, b] R neprekidna, f (x) 0, za x [a, b]. Neka je zadan

krivolinijski trapez (pseudotrapez): S = {(x, y)|a x b 0 y f (x)}
te neka je zadan segment I = [a, b]. Podijelimo taj segment na n segmenata
tako da imamo n 1 tocku iz tog segmenta, pa imamo:
a = x0 < x1 < x2 < ... < xn1 < xn = b
Na taj nacin dobijemo podsegmente, odnosno skup segmenata koji zovemo
subdivizijom od I. Oznaka: . Dobijemo i duljine segmenata: x2 x1 , x3
x2 , ..., xn xn1 i najveci broj medu njima zovemo normom subdivizije:
max{x2 x1 , x3 x2 , ..., xn xn1 } = ().
Neka je zadana neprekidna f : [a, b] R f (x) > 0, za x [a, b]. Odredimo jednu subdiviziju segmenta I. Na svakom segmentu [xi1 , xi ], i =
1, 2, ...n odaberimo bilo koju tocku i te tako dolazimo do f (i ), i = 1, 2, ..., n.
Funkcija f je neprekidna pa je i njezina restrikcija neprekidna na [xi1 , xi ],
pa mi , Mi R takvi da je mi minimum, a Mi maksimum segmenta i vrijedi:
mi f (x) Mi , x [xi1 , xi ].
Za povrsinu skupa Si vrijedi:
mi (xi xi1 ) < P (Si ) < Mi (xi xi1 )
tj.
mi (xi xi1 ) < f (i )(xi xi1 ) < Mi (xi xi1 )
Time dolazimo do sljedecih suma:
s=

n
X

mi (xi xi1 )

i=1

i
S=

n
X

Mi (xi xi1 ),

i=1

gdje je s suma povrsina upisanih pravokutnika ili donja integralna suma, dok
je S suma povrsina opisanih pravokutnika ili gornja integralna suma, te je
26

n
X

f (i )(xi xi1 )

i=1

integralna suma, i vrijedi:

s S.
Neka je funkcija f : [a, b] R ogranicena: c, d R takvi da je c
f (x) d, za x [a, b], pa je i skup svih slika R(f ) = {f (x)|x [a, b]}
ogranicen pa m, M R koji su infimum odnosno supremum funkcije f .
Ako je f neprekidna, tada su m i M minimum odnosno maksimum funkcije
f , pa vrijedi:
m(b a) s M (b a).
Neka je A skup svih brojeva s koje dobivamo za razne subdivizije , a B
skup svih brojeva S te C skup svih brojeva koje dobivamo za razne subdivizije i izbora tocaka. Navedeni skupovi su ograniceni odozgo i odozdo
pa postoje sup A = I (f, [a, b]) i inf B = I (f, [a, b]) i njih zovemo donjim i
gornjim Riemannovim integralom funkcije f na segmentu [a, b] i vrijedi:
s I I S.
Definicija 48. Odredeni integral.
Za ogranicenu funkciju f : [a, b] R kazemo da je Reimann-integrabilna
na [a, b], ako vrijedi:
I = I .
Riemannov integral funkcije f na segmentu [a, b] je tada broj: I = I = I
i oznacavamo ga s:
Zb
I = f (x)dx R.
a

Takav izraz zovemo odredenim integralom na [a, b].

Napomena 13. Uvjeti za odredeni integral:
1. Ako je funkcija f neprekidna na segmentu, onda je integrabilna.
27

2. Ako je funkcija ogranicena na segmentu s konacno prekida.

3. Ako je funkcija monotona i ogranicena na segmentu.
Definicija 49. Newton-Leibnizova formula.
Neka je funkcija f : [a, b] R integrabilna na [a, b] i neka je F primitivna
funkcija od f tada vrijedi da je:
Zb

b

f (x)dx = F (b) F (a) = F (x) .
a

Izvod:
Rx
Neka je F (x) = a f (t)dt, F (x) je primitivna funkcija od f . Znamo da
se F (x) od druge primitivne funkcije razlikuje samo za konstantu. Neka je
druga primitivna funkcija od f tj. 0 (x) = f (x), tada postoji veza izmedu F i
: F (x) = (x)+c. Kako je F (a) = 0 slijedi da je (a)+c = 0 tj. c = (a),
dobili
R x smo c, uvrstimo u pocetnu jednakost i imamo: F (x) = (x) (a) te
je: a f (t)dt = (x) (a).
Definicija 50. Svojstva odredenog integrala.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

R a

f (x)dx = 0.
Rb
Ra
f (x)dx = b f (x)dx.
a
Rb
Rb
Homogenost: a cf (x)dx = c a f (x)dx, c R.
Rb
Rb
Rb
Aditivnost: a [f (x) g(x)]dx = a f (x)dx a g(x)dx.
Rb
Rc
Rb
Aditivnost po podrucju integracije: a f (x)dx = a f (x)dx + c f (x)dx.
Rb
Neka je f (x) > 0, za x [a, b] je a f (x)dx > 0.
Rb
Rb
Monotonost: Ako je f (x) g(x) tada je a f (x)dx a g(x)dx.
Rb
Rb
Vrijedi: | a f (x)dx| a |f (x)|dx.
a

28

Teorem 9.1. Teorem srednje vrijednosti.

Ako je f neprekidna na segmentu i ako su joj m i M minimum odnosno
maksimum na I = [a, b], tada je m f (x) M :
1
m
ba

Zb
f (x)dx M
a

i postoji barem jedna c I takva da je:

1
f (c) =
ba

Zb
f (x)dx.
a

29

10

Parcijalna derivacija.

Definicija 51. Parcijalni i totalni prirastaj.

Neka su T0 = (x1 , x2 , ..., xn ) i T1 = (x01 , x02 , ..., x0n ) tocke iz Rn i neka je
zadana funkcija f : Rn R i promjena varijabli xi = x0i xi , i = 1, 2, ..., n,
tada f (T0 ) = f (x1 , x2 , ..., xi1 , xi + xi , xi+1 , ..., xn ) f (x1 , x2 , ..., xn ) zovemo parcijalnim prira
stajem funkcije f u T0 . A f (T0 ) = f (x1 +
x1 , x2 +x2 , ..., xn +xn )f (x1 , x2 , ..., xn ) zovemo totalnim prira
stajem
funkcije f u T0 .
Definicija 52. Parcijalna derivacija.
Neka je otvoren skup u Rn te T0 = (x1 , x2 , ..., xn ), T1 = (x1 , x2 , ..., xi1 , xi +
xi , xi+1 , ..., xn ) . Funkcija f : R ima parcijalnu derivaciju po
varijabli xi u tocki T0 ako postoji:
f (x1 , x2 , ..., xi1 , xi + xi , xi+1 , ..., xn ) f (x1 , x2 , ..., xn )
i f (T0 )
= lim
.
xi 0
xi 0
xi
xi
lim

f
Oznake: i f (T0 ), ( x
)T0 , Di f (x1 , x2 , ..., xn ), fxi (T0 )
i

Sve varijable imaju fiksnu vrijednost, osim varijable po kojoj deriviramo,

te kazemo da je f derivabilna po varijabli xi .
Napomena 14. Geometrijska interpretacija parcijalne derivacije.

30

z }|0 {
Neka je f : R2 R, f ploha u prostoru, a tocka T = (x0 , y0 , f (x0 , y0 ))
sjeciste tangenti krivulja 1 i 2 . Presjek plohe z = f (x, y) i ravnine x =
x0 je krivulja 1 koja je definirana kao y 7 f (x0 , y), a presjek plohe z =
f (x, y) i ravnine y = y0 je krivulja 2 koja je definirana kao x 7 f (x, y0 ).
Tako dobijemo vrijednosti: f
(x0 , y0 ) i f
(x0 , y0 ) koje su koeficijenti smjera
x
y
tangenti postavljenih na krivulje 1 i 2 u tocki (x0 , y0 ).
Postojanje parcijalne derivacije ovisi samo o ponasanju funkcije na krivulji odredenoj s:
)
)
z = f (x, y)
z = f (x, y)

,
y = y0
x = x0
pri tome nije uopce vazno kako izgleda graf funkcije u drugim smjerovima.
Sama funkcija moze biti prekinuta u T0 pa ce parcijalne derivacije ipak postojati po svim varijablama u T0 .
Dakle, parcijalne derivacije drugog reda u tocki T0 = (x0 , y0 ) izgledaju
ovako:
f (x0 + h, y0 ) f (x0 , y0 )
f
(x0 , y0 ) = lim
,
h0
x
h
f
f (x0 , y0 + k) f (x0 , y0 )
(x0 , y0 ) = lim
.
k0
y
k
Parcijalne derivacije su opet funkcije vise varijabli pa i one mogu imati
svoje parcijalne derivacije, odnosno radi se o parcijalnim derivacijama drugog
reda:
2f
xi xj

( f )
xi xj

ili

2f
2 xi

( f ),
xi xi

redoslijed je nebitan. Tako ce derivacije viseg reda biti:

mf
(f (x, y))
k x mk y

ili

k1 +k2 +...+km f
(f (x1 , x2 , ..., xm )).
k
k
1 2 x2 ... m xm

k1 x

31

11

Diferencijal funkcije vi
se varijabli.

Definicija 53. Diferencijabilnost funkcije vise varijabli.

Funkcija f : R je diferencijabilna (derivabilna) u tocki (x0 , y0 )
R2 ako postoji polinom koji uredenom paru pridruzuje linearnu kombinaciju:
(t, s) 7 At + Bs,
(1)
A, B R, takav da je:
|f (x0 + h, y0 + h) f (x0 , y0 ) Ah Bk|

=0
(h,k)(0,0)
h2 + k 2
lim

(2)

i (1) zovemo diferencijalom funkcije f u (x0 , y0 ).

Funkcija f : R je diferencijabilna u tocki P0 = (x01 , x02 , ..., x0n )
Rn , je otvoren, ako postoji polinom koji uredenoj n-torci pridruzuje
linearnu kombinaciju:
(t1 , t2 , ..., tn ) 7 A1 t1 + A2 t2 + ... + An tn ,

(3)

Ai R, i = 1, 2, ..., n, takav da je:

n
P
Ai ti |
|f (x01 + t1 , x02 + t2 , ..., x0n + tn ) f (x01 , x02 , ..., x0n )
i=1
rn
lim
= 0 (4)
n
P
P
2
ti 0
t2i
i=1
i=1

i (3) zovemo diferencijalom funkcije f u P0 .

Oznake: df (P0 ), f 0 (P0 ).
Definicija 54. C 1 klasa.
Funkcija f je klase C 1 na Rn ako su f i sve njezine parcijalne
derivacije neprekidne.
Definicija 55. C klasa.
Funkcija f je klase C na Rn ako su sve njezine parcijalne derivacije
reda k N neprekidne na .
Napomena 15. Svojstva diferencijala u Rn :
32

1. Diferencijabilnost povlaci nepekidnost u tocki P0 .

2. Diferencijabilnost povlaci postojanje parcijalnih derivacija u tocki P0 .
3. Ako parcijalne derivacije postoje i one su neprekidne, tada je funkcija
diferencijabilna u tocki P0 .
4. Ako su funkcije f, g: R diferencijabilne u P , tada su diferencijabilne i: f + g, f g, fg (g 6= 0) i vrijedi:
(a) d(f + g)(P ) = df (P ) + dg(P ),
(b) d(f g)(P ) = df (P ) dg(P ),
(c) d( fg )(P ) =

df (P )g(P )f (P )dg(P )
,
[g(P )]2

33

g(P ) 6= 0.

12

Algebarske strukture.

Definicija 56. Binarna operacija.

Neka je zadan neprazan skup A. Binarna operacija je : A A A,
funkcija koja uredenom paru pridruzuje neki element iz A.
Definicija 57. Zatvorenost.
Skup A je zatvoren s obzirom na binarnu operaciju, ako se rezultat te
operacije nalazi u tom istom skupu.
Definicija 58. Grupoid.
Algebarska struktura definirana na nekom skupu A s binarnom operacijom, odnosno par (A, ) koji ima svojstvo zatvorenosti zovemo grupoidom.
Primjer 12.1. Grupoidi.
1. (P(A), ), gdje je binarna operacija bilo koja operacija nad skupovima:
, , \, 4.
2. Skup funkcija s operacijom kompozicije funkcija.
3. S S = {f |f : S S}, (S S , )(Caylijeva tablica).
Ako vrijedi da je binarna operacija komutativna, tada se radi o komutativnom grupoidu.
Definicija 59. Asocijativnost.
Neka je (A, ) grupoid s binarnom operacijom na A. Kazemo da je binarna operacija asocijativna ako vrijedi:
a(bc) = (ab)c, za a, b, c, A.
Definicija 60. Polugrupa.
Grupoid (A, ) koji ima svojstvo asocijativnostii zovemo polugrupom.
Ako vrijedi da je binarna operacija komutativna, tada se radi o komutativnoj polugrupi.
Primjer 12.2. Polugrupe.
34

1. (P(A), ).
2. (N, +).
Definicija 61. Neutralni element.
Neka je (A, ) grupoid, ako l A takav da je: la = a, a A, l je
lijeva jedinica, odnosno ako d A takav da je: ad = a, a A, d je
desna jedinica. Ako e A takav da je: ea=ae=a, za a A, tada je e
neutralni element.
Primjer 12.3. Neutralni elementi.
1. (P(A), ) neutral je prazan skup, .
2. (N, ), neutral je jedinica.
3. (f (x), ), neutral je identiteta. Znamo da je id (x) = x, pa je:
(id f )(x) = id [f (x)] = f (x), (f id )(x) = f [id (x)] = f (x)
Propozicija 12.1. Neutral je jedinstven.
Ako u grupoidu (A, ) binarna operacija ima neutralni element, tada je
on jedinstven.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, neka postoje dva neutrala iz A, pa ce a
A vrijediti: ea = ae = a i e0 a = ae0 = a tj. biti ce: ee0 = e0 i ee0 = e ako i
samo ako e = e0 .

Definicija 62. Monoid.

Grupoid s asocijativnom operacijom i neutralnim elementom zovemo kvazigrupom ili monoidom.
Monoid s komutativnom binarnom operacijom je komutativni monoid.
Primjer 12.4. Komutativni monoidi.
1. (N0 , ), (N, +), (Z, +), (Q, +), (R, +), (C, +), (Z, ), (Q, ), (R, ) ,(C, ).
2. (P(A), ), (P(A), ).
35

3. (Zm , +m ).
Definicija 63. Invertibilni element.
Neka je (A, ) grupoid sa svojstvom da binarna operacija ima neutral.
Neka je a A, ako u A takav da je ua = e onda je u lijevi inverz u
(A, ), ako v A takav da je av = e onda je v desni inverz u (A, ). Ako
postoji element y A takav da je ya = ay = e onda je to inverz elementa
a u strukturi (A, ).
Propozicija 12.2. Neka je (A, ) monoid, te a A njegov element, ako je
a invertibilan tada je njegov inverz jedinstven.
Dokaz. Neka su y, y 0 inverzi u S od a, pa po definiciji invertibilnog elementa
vrijedi: ya = ay = e i y 0 a = ay 0 = e. Zbog asocijativnosti vrijedi:
)
yay 0 = (ya)y 0 = ey 0 = y 0
slijedi da je y = y 0 .
yay 0 = y(ay 0 ) = ye = y

Napomena 16. Recipro

cni element je a1 , dok je a suprotni element.
Definicija 64. Grupa.
Monoid u kojem je svaki element invertibilan.
Grupa u kojoj je binarna operacija komutativna zovemo komutativnom
ili Abelovom grupom.
Primjer 12.5. Grupe.
1. Aditivni monoidi su skupovi Z, Q, R i C, s operacijom zbrajanja ujedno
su i komutativni.
2. Multiplikativne grupe: Q \ {0}, Q+ , R \ {0}, C \ {0} = C .
3. Neka je p: R R u varijabli t s realnim koeficijentima:
Pm
k
p(t) =
k=0 ak t , a R. Pn = {p|st(p) < n {0}} je skup svih
polinoma, s operacijom
zbrajanja Pn je grupa polinoma (Abelova grupa)
S
i vrijedi: P = n=0 Pn .
36

Svojstva grupe: asocijativnost, neutralni i invertibilni element zovemo

aksiomima grupe.
Definicija 65. Homomorfizam grupa.
Neka su G i H grupe. Preslikavanje f : G H koje komutira za binarnom operacijom
f (ab) = f (a)f (b), a, b, G
zovemo homomorfizmom grupe G u grupu H, tj. f (a G b) = f (a) H f (b).
Napomena 17. Homomorfizmi.
1. Trivijalni homomorfizam: f (x) = e, e H, e je jedinica.
2. Injektivni homomorfizam: Monomorfizam.
3. Surjektivni homomorfizam: Epimorfizam.
4. Bijektivni homomorfizam: Izomorfizam.
5. Homomorfizam kada su domena i kodomena jednake: Endomorfizam.
6. Bijektivni homomorfizam kada su domena i kodomena jednake: Automorfizam.
Definicija 66. Prsten.
Neka je P 6= , P je prsten ako:
1. (P, +) je Abelova grupa,
2. (P, ) je polugrupa,
3. operacije + i su povezane zakonom distribucije: a(b + c) = ab + ac i
(a + b)c = ac + bc, a, b, c P.
Ova tri svojstva zovemo aksiomima prstena.
Primjer 12.6. Prstenovi.
1. Skupovi Q, R i C, s operacijama + i su prstenovi.
37

2. (Zm , +m , m ) je komutativni prsten s jedinicom. To znaci da je (Zm , m )

polugrupa koja posjeduje i neutralni element.
Definicija 67. Tijelo.
Neka je P 6= , P je tijelo ako:
1. (P, +) je Abelova grupa,
2. (P, ) je grupa,
3. operacije + i su povezane zakonom distribucije: a(b + c) = ab + ac i
(a + b)c = ac + bc, a, b, c P.
Definicija 68. Polje.
Neka je P 6= , P je polje ako:
1. (P, +) je Abelova grupa,
2. (P, ) je Abelova grupa,
3. operacije + i su povezane zakonom distribucije: a(b + c) = ab + ac i
(a + b)c = ac + bc, a, b, c P.
Najpoznatija polja su polja R i C brojeva. Oznaka: F.

38

13

Klasi
cna algebra.

Definicija 69. Orijentirana duzina.

Neka su A, B E3 gdje je E3 trodimenzionalni prostor. Uredeni par
(A, B) zovemo orijentiranom du
zinom za koju je A pocetak, a B kraj.

Oznaka: AB.
Definicija 70. Ekvivalencija duzina.
Neka je D = E3 E3 skup svih orijentiranih duzina. Definirajmo relaciju

ekvivalencije : AB CD. Duzine su ekvivalentne ako imaju isto poloviste.

Klasa ekvivalencije odredena je s AB, oznaka:

[AB] = {P Q D|P Q AB}.
Definicija 71. Prostor V 3 .

Skup svih klasa ekvivalencije je skup V 3 = {[AB]|AB D}.
Definicija 72. Vektor.
Klasu ekvivalencije orijentiranih duzina zovemo vektorom.

Ako je AB ~a, tj. orijentirana duzina koja generira vektor ~a, tada pisemo
da je:

~a = AB

i kazemo da je AB predstavnik (reprezentant) vektora ~a, a BA predstavnik

od ~a.

Nul-vektor definiramo kao [AA] = {AA|A E3 }, oznaka: 0 .

Neka je O E3 i neka je V 3 (O) = {OX|X E3 } skup svih orijentiranih duzina koje imaju pocetak u tocki O. Svaki element tog skupa zovemo

radijvektorom u tocki O. Oznaka: OX = r~x .

Svaki vektor je jednoznacno odreden s:
1. Modulom ili duljinom vektora |~a|. Ne ovisi o izboru predstavnika.
39


2. Smjerom: smjer pravca na kojem lezi OX vektor. Ne ovisi o izboru
predstavnika, npr. paralelni pravci imaju isti smjer.
3. Orijentacijom: Vektori imaju istu orijentaciju ako tocke A i B koje
leze na nekom pravcu s iste strane neke tocke O, inace su suprotne
orijentacije. Vektori suprotne orijentacije imaju isti modul i smjer.
Definicija 73. Zbrajanje vektora.
Zbrajanje vektora je definirano kao funkcija: s: V 3 V 3 V 3 , odnosno

s(~a, ~b) = ~a + ~b = ~c. Koristimo pravilo trokuta [AB] + [BC] = [AC]. V 3 s

operacijom zbrajanja vektora cini Abelovu grupu.
Definicija 74. Mnozenje vektora skalarom.
Mnozenje vektora skalarom definirano je kao funkcija: m: R3 V 3 V 3 ,
odnosno m(, ~a) = ~a.
Svojstva:
1. kvaziasocijativnost (~a) = ()~a,
2. mnozenje s jedinicom: 1 ~a = ~a,
3. distributivnost s obzirom na zbrajanje skalara: ( + )~a = ~a + ~a,
4. distributivnost s obzirom na zbrajanje vektora: (~a + ~b) = ~a + ~b.
(V 3 , +, ) je vektorski prostor nad poljem R.
Jedinicni vektor je definiran kao a~0 =

1
~a, ~a
|~a|

6= ~0.

Definicija 75. Kolinearni vektori.

Vektori ~a, ~b V 3 , ~a 6= ~0, su kolinearni ako ! R takav da je:
~b = ~a.
Definicija 76. Komplanarni vektori.
Nekolinearni vektori ~a, ~b V 3 su komplanarni s ~c ako !, R takvi
da je:
~c = ~a + ~b.
40

Baza od V 3 je BV 3 = {a~1 , a~2 , a~3 }. Osnovno svojstvo baze je da svaki

vektor ima jedinstven prikaz pomocu vektora iz baze: ~a = 1 a~1 +2 a~2 +3 a~3 .
Vektore mozemo zapisati i pomocu koordinata: k(~a) = k(1 a~1 + 2 a~2 +
3 a~3 ) = (1 , 2 , 3 ).
Vektori su okomiti ako je kut (~a, ~b) = , ako je (~a, ~b) = 0 tada su ta
dva vektora kolinearna.
Definicija 77. Skalarni produkt.
Skalarni produkt vektora je definiran kao funkcija u: V 3 V 3 R3 , te
vrijedi:
1. ako je barem jedan od vektora nul-vektor, tada je skalarni produkt
uh~a, ~bi = 0.
2. ako su oba vektora razlicita od nul-vektora onda racunamo kut:
uh~a, ~bi = |~a||~b|cos(~a, ~b) = ~a ~b .
Propozicija 13.1. Uvjet okomitosti vektora.
Vektori su okomiti ako i samo ako je njihov skalarni produkt jednak 0.
Teorem 13.2. Svojstva skalarnog produkta.
1. komutativnost: ~a~b = ~b~a, ~a, ~b V 3 ,
2. kvaziasocijativnost: (~a)~b = (~a~b), R, ~a, ~b V 3 ,
3. distributivnost mnozenja prema zbrajanju: ~a(~b + ~c) = ~a~b + ~a~c,
4. pozitivna definitnost: ~a2 0, ~a2 = 0 ako i samo ako je ~a = ~0.
V 3 sa skalarnim mnozenjem je realni unitarni prostor.
Definicija 78. Ortonormirana baza.
Neka je zadana baza vektorskog prostora V 3 , {~i, ~j, ~k} sa svojstvom da za
koordinantne vektore vrijedi:

41

|~i| = |~j| = |~k| = 1, i da su

~i ~j, ~j ~k, ~k ~i,
tada je B jedna ortonormirana baza za prostor V 3 . Koordinate vektora u
odnosu na ortonormiranu bazu zovemo ortogonalnim ili pravokutnim koordinatama.
Napomena 18. Svojstva koordinatnih vektora.
1. Skalarni produkt: ~a ~b = 1 1 + 2 2 + 3 3 .
p
2. Modul: |~a| = 12 + 22 + 32 .
3. Kut izmedu vektora: cos(~a, ~b) =

~a~b
.
|~a||~b|

4. Uvjet okomitosti: ~a ~b ako i samo ako 1 1 + 2 2 + 3 3 = 0.

Definicija 79. Vektorski produkt.
Neka je:
v: V 3 V 3 V 3
preslikavanje gdje za ~a, ~b V 3 , v(~a, ~b) = ~c je definirano na sljedeci
nacin:
1. ako je ~a = ~b tada je ~c = ~0,
2. ako je ~a 6= ~b :
(a) |~c| = |~a||~b| sin(~a, ~b),
(b) za smjer vektora ~c s~c vrijedi: s~c s~a s~c s~b ,
(c) orijentacija od ~c je takva da {~a, ~b, ~c} predstavlja jednu desnu bazu
u V 3.
Tada je v vektorsko mno
zenje, a slika ~c = v(~a, ~b) V 3 vektorski produkt.
Oznaka: v(~a, ~b) = ~a ~b.

42

Napomena 19. Svojstva vektorskog produkta.

1. antikomutativnost: ~b ~a = (~a ~b), ~a, ~b V 3 .
2. ~a ~b = ~0 ako i samo ako je ~a = ~b, R.
3. ~a ~a = ~0.
4. povrsina paralelograma: P = |~a||~b| sin(~a, ~b) = |~a ~b|.
5. kvaziasocijativnost: (~a) ~b = (~a ~b), R, ~a, ~b V 3 ,
6. distributivnost mnozenja prema zbrajanju:
~a (~b + ~c) = (~a ~b) + (~a ~c), za ~a, ~b, ~c V 3 .
(V 3 , v) je algebra nad skupom realnih brojeva: neasocijativna, nekomutativna i bez jedinice.
7. vrijedi:
(~a ~b) ~c = (~a~c)~b (~b~c)~a,
~a (~b ~c) = (~a~c)~b (~a~b)~c.
8. koordinatni prikaz:


 ~i ~j ~k 


|(~a ~b)| = 1 2 3 
 1 2 3 
Definicija 80. Mjesoviti produkt.
Neka je:
m: V 3 V 3 V 3 R
preslikavanje definirano s m(~a, ~b, ~c) = (~a ~b)~c, za ~a, ~b, ~c V 3 , onda je
to mje
sovito ili vektorsko-skalarano mno
zenje, a rezultat mje
soviti
produkt. Oznaka: m(~a, ~b, ~c) = (~a, ~b, ~c).
Napomena 20. Svojstva mjesovitog produkta.
1. m(~a, ~b, ~c) = 0 ako i samo ako ~a, ~b, ~c su komplanarni.
43



1 2 3 


2. (~a, ~b, ~c) =  1 2 3  .
 1 2 3 
3. (~a, ~b, ~c) = (~b, ~c, ~a) = (~c, ~a, ~b) = (~a, ~c, ~b) = (~b, ~a, ~c) = (~c, ~b, ~a).
4. (~a ~b)~c = ~a(~b ~c).
5. Volumen paralelpipeda: V=|~a ~b||~c| cos(~a ~b, ~c), gdje je (~a ~b)~c > 0.

44

14

Vektorski ili linearni prostor.

Definicija 81. Hibridno mnozenje.

Neka je (V, +) Abelova grupa, a (F, +, ) bilo koje polje, tada je
h: F V V
hibridno ili vanjsko mno
zenje. Oznaka: h(, ~a) = ~a.
Napomena 21. Svojstva vanjskog mnozenja.
1. kvaziasocijativnost: (~a) = ()~a, za , F, ~a V,
2. sadrzi jedinicu: 1 ~a = ~a, 1 F, ~a V,
3. distributivnost u odnosu na zbrajanje u polju: ( + )~a = ~a + ~a, za
, F, ~a V .,
4. distributivnost u odnosu na zbrajanje vektora: (~a + ~b) = ~a + ~b, za
F, ~a, ~b V .
Definicija 82. Vektorski ili linearni prostor.
Uredenu trojku (V, F, h) zovemo vektorskim ili linearnim prostorom.
V je linearni prostor nad poljem F u odnosu na vanjsko mnozenje h. Elemente od V zovemo vektorima, a elemente od (osnovnog) polja F skalarima.
Napomena 22. Svojstva u linearnom prostoru.
1. Za ~a V vrijedi da je 0 ~a = ~0.
2. Za F vrijedi da je ~0 = ~0.
3. Za F i ~a V vrijedi da je ()~a = (~a).
Primjer 14.1. Linearni prostori.
1. Skup svih klasa orijentiranih duzina u prostoru: V 3 .
2. Realni n-dimenzionalni koordinatni prostor: Rn = {(1 , 2 , ..., n )|i
R}.
45

3. Prostor svih polinoma Pn .

Definicija 83. Linearna nezavisnost.
Neka je V linearni prostor nad F, ako su ~a1 , ~a2 , ...~ak V , a 1 , 2 , ...k
F onda je jednoznacno odreden vektor:
1~a1 + 2~a2 + ... + k~ak V . (linearna kombinacija vektora).
Neka je S = {~a1 , ~a2 , ...~ak } konacan skup vektora ~ai V . Skup S je linearno
nezavisan ako se ~0 V moze na jedinstven nacin prikazati kao linearna
kombinacija vektora iz S. Odnosno ako iz 1~a1 + 2~a2 + ... + k~ak = ~0 slijedi
da je i = 0, za i = 1, 2, ...k.
Vrijedi: Svaki podskup linearno nezavisnog skupa je linearno nezavisan, a
svaki nadskup linearno nezavisnog skupa je linearno zavisan.
Definicija 84. Skup izvodnica.
Neka je V vektorski prostor nad poljem F, G V . G je skup izvodnica
ako je svaki vektor iz tog prostora moguce prikazati kao linearnu kombinaciju
konacnog broja vektora iz G, odnosno, G je skup izvodnica ako za ~a V ,
k N i ~ai G, i = 1, 2, ..., k takvi da je:
~a =

k
P

i~ai .

i=1

Kazemo tada da G razapinje V , gdje je G skup generatora.

Definicija 85. Baza prostora.
Za uredeni podskup B V je baza prostora (Hamelova ili algebarska
baza prostora) od V ako je:
1. skup izvodnica od V ,
2. linearno nezavisan skup u V .
Primjer 14.2. Baze.
1. BV 3 = {~i, ~j, ~k}.
2. BR2 = {(0, 1), (1, 0)}.
46

3. BPn = {1, t, t2 , ...tn1 }.

Napomena 23. Za bazu prostora vrijedi:
1. Svaki netrivijalni linearni prostor ima barem jednu bazu.
2. Svake dvije baze prostora su ekvipotentne.
Definicija 86. Neka je L 6= , L V je potprostor od V ako i samo ako
vrijedi zatvorenost s obzirom na operacije:
1. za ~a, ~b L slijedi da je ~a + ~b L,
2. za ~a F slijedi da je ~a L

47

15

Linearni operatori.

Definicija 87. Linearni operatori.

Neka su U i V vektorski prostori nad poljem F, a
f: U V
preslikavanje sa sljedecim svojstvima:
1. Aditivnost: f (~a + ~b) = f (~a) + f (~b), za ~a, ~b U ,
2. Homogenost: f (~a) = f (~a), za ~a U , F.
Odnosno oba svojstva se mogu objediniti s izrazom:
f (~a + ~b) = f (~a) + f (~b), za ~a, ~b U , , F.
koje zovemo linearnost operatora. Linearni operator zovemo jos i linearnim
preslikavanjem ili homomorfizmom linearnog prostora.
Poopcenje:
f(

n
X
i=1

i~ai ) =

n
X

i f (~ai ), za ~ai U, i F, i = 1, 2, ...n.

i=1

Primjer 15.1. Linearni operatori.

1. Homotetija: h: V V , h(x) = x, F,
h(x + y) = (x + y) = (x) + (y)
= ()x
+ ()y = (x) +
0 0
3
(y) = h(x) + h(y), odnosno u V : 0 0 .
0 0
2. Zrcaljenje: z: R2 R2 , z(x, y) = (y, x).
P
P
3. Operator deriviranja: d(p) = d( ki=0 i ti ) = ki=0 ii ti1
P
P
i+1
4. Operator integriranja: s(p) = s( ki=0 i ti ) = ki=0 i ti+1
Primjeri linearnih operatora na V 3 :
48

0 0 0
5. Nuloperator: n(~a) = ~0, odnosno 0 0 0.
0 0 0

1 0 0
6. Jedinicni operator: e(~a) = ~a, odnosno 0 1 0.
0 0 1

1 0
0
7. Centralna simetrija: c(~a) = ~a, odnosno 0 1 0 .
0
0 1
8. Zrcaljenje: ~a = 1~i + 2~j + 3~k,
s1 (~a) = 1~i + 2~j + 3~k,
s2 (~a) = 1~i 2~j + 3~k,
s3 (~a) = 1~i + 2~j 3~k, odnosno

1 0 0
1 0 0
1 0 0
0 1 0, 0 1 0, 0 1 0 .
0 0 1
0 0 1
0 0 1
9. Rotacija oko zadanog pravca:
r1 (~a) = 1 (cos sin )~i + 2 (sin + cos )~j + 3~k,
r2 (~a) = 1 (cos sin )~i + 2~j + 3 (sin + cos )~k,
r3 (~a) = 1~i + 2 (cos sin )~j + 3 (sin + cos )~k.
Definicija 88. Svojstvena vrijednost.
Skalar F je svojstvena vrijednost linearnog operatora f ako ~a
V , ~a 6= ~0 takav da je:
f (~a) = ~a.
Svaki vektor ~a 6= ~0 za koji vrijedi prethodna tvrdnja zovemo svojstvenim
vektorom od f pridruzen svojstvenoj vrijednosti . Skup svih svojstvenih
vektora zajedno s ~0 je skup S() = {~a V : f (~a) = ~a} V kojeg zovemo
svojstvenim potprostorom i taj skup je linearno nezavisan. Dimenzija tog
skupa je geometrijska kratnost od .
49

Teorem 15.1. F je svojstvena vrijednost linearnog operatora f ako i

samo ako je korijen karakteristicne jednadzbe kf () = 0 tog operatora.
Napomena 24.

1. Skup svih svojstvenih vrijednosti zove se spektar: (f ).

2. Linearni operator koji djeluje na n-dimenzionalnom linearnom prostoru

nad algebarski zatvorenim poljem ima tocno n svojstvenih vrijednosti.
3. F je algebarski zatvoreno polje ako svaki polinom s koeficijentima iz tog
polja dopusta faktorizaciju na linearne faktore:
p() = m ( 1 )( 2 ) ... ( m ).
4. Neka je A matricni zapis operatora f , a I jedinicna matrica, tada
koristenjem definicije svojstvene vrijednosti imamo:
C(0 )X = (A I)X = 0
gdje je C(0 ) svojstvena matrica od A, a karakteristicni polinom dobijemo ako je det C(0 ) = 0 karakteristicna jednadzba.

50

16

Sustavi linearnih jednad

zbi.

Neka je F polje. Linearna jednadzba nad F u nepoznanicama x1 , x2 , ..., xn je

izraz
1 x1 + 2 x2 + ... + n xn =
Sustav m linearnih jednadzbi s n nepoznanica:

11 x1 + 12 x2 + ... + 1n xn = 1

21 x1 + 22 x2 + ... + 2n xn = 2
..

m1 x1 + m2 x2 + ... + mn xn = m
Mozemo pisati i:
n
X

ik xk = i , i = 1, 2, ..., m.

k=1

Nas zanimaju rjesenja sustava, tj. uredene n-torke (1 , 2 , ..., n ), te je

ono rjesenje sustava ako i samo ako zadovoljava svaku jednadzbu sustava.
Koeficijente tog sustava mozemo zapisati u obliku matrice i zovemo je osnovnom matricom sustava: A = [ik ],

11
12

..
.

12
22
..
.

... 1n
... 2n

.. ,
.

m1 m2 ... mn
.
Prosirena matrica sustava je Ap = [ik ..i ],

11
12

..
.

12
22
..
.

... 1n
... 2n
..
.

1
2

.. ,
.

m1 m2 ... mn m
slobodni clanovi su elementi stupcane matrice B = [Bi ],
51

1
2

.. ,
.
m
kao i nepoznanice xi : X = [xk ],

x1
x2

.. ,
.
xn
odnosno sustav u matricnom obliku izgleda: AX = B, a rjesenje ce biti
C = [k ],

1
2

.. ,
.
n
tj. AC = B, odnosno: AX = B ako i samo ako
1, 2, ..., m.

Pn

k=1

ik xk = i , i =

Napomena 25. Problemi kod rjesavanja sustava jednadzbi.

1. postojanje rjesenja, rjesiv ili nerjesiv sustav: zanimaju nas kriteriji
postojanja rjesenja,
2. jedinstvenost rjesenja: ako postoji rjesenje, je li jedinstveno i koji su
to uvjeti,
3. ako sustav ima vise rjesenja u kakvoj su vezi,
4. ucinkovito pronalazenje rjesenja sustava (metode rjesavanja).
Rjesenja jednadzbe su skup praslika u jezgri.

52

Definicija 89. Rang matrice.

Najveci broj linearno nezavisnih stupaca (rang stupaca i rang redaka svake
matrice su jednaki).
Teorem 16.1. Kronecker-Cappelli.
Da bi sustav linearnih jednadzbi bio rjesiv nuzno je i dovoljno da matrica
tog sustava i njegova prosirena matrica imaju isti rang, tj: Za r(Ap ) = m i
r(A) = n slijedi da je:
r(Ap ) = r(A)
Dokaz. Trebamo pokazati ako sustav ima rjesenja tada su rangovi osnovne
matrice sustava i njene prosirene matrice jednaki:

Znamo da sustav AX = B ima rjesenja, to znaci da B mozemo prikazati

kao linearnu kombinaciju stupaca od A:
~b = (1 + x1 )~a1 + (2 + x2 )~a2 + ... + (n + xn )~an , pa je + x rjesenje
sustava: + x = x ako i samo ako je = 0 i slijedi da je svaki i = 0,
i = 1, 2, ..., n. Pa su svi stupci linearno nezavisni pa je m = n.

Sada je m = n, tada postoji jedinstveno rjesenje, a to znaci da je matrica

A regularna pa postoji inverz A1 takav da za AX = B vrijedi: AXA1 =
BA1 , AA1 X = BA1 i slijedi da je X = BA1 , pa je X rjesenje jednadzbe.

53

17

Unitarni prostori.

Definicija 90. Unitarni prostor.

Neka je polje F kompleksnih ili realnih brojeva, neka je U linearni prostor
nad F, a s preslikavanje sa sljedecim svojstvima:
1. hermitska komutativnost: sh~b, ~ai = sh~a, ~bi,
2. kvaziasocijativnost: sh~a, ~bi = sh~a, ~bi,
3. distributivnost: sh~a + ~b, ~ci = sh~a, ~ci + sh~b, ~ci,
4. pozitivna definitnost: ~a 6= ~0, slijedi da je sh~a, ~ai > 0,
za ~a, ~b, ~c U , F gdje je potez operacija konjugiranja i preslikavanje s
zovemo skalarnim mno
zenjem na U , a rezultat sh~b, ~ai F skalarnim
produktom od ~a, ~b U . Uredeni par (U, s) zovemo unitarnim prostorom
nad poljem F.
Definicija 91. Norma vektora.
Neka je U unitarni prostor nad realnim ili kompleksnim poljem
p F. Za
~a U njegov skalarni kvadrat h~a, ~ai 0 realni broj |h~a, ~ai| = h~a, ~ai je
duljina, modul ili norma vektora ~a.
Definicija 92. Ortogonalni i ortonormirani vektori.
Neka su ~a, ~b U . Vektor ~a je ortogonalan na vektor ~b (~a ~b) ako i
samo ako je sh~b, ~ai = 0.
Nul-vektor je ortogonalan na ~a U .
Neka je S = {a~1 , a~2 , ..., a~s } skup vektora iz U u kojem je svaki vektor
razlicit od nul-vektora. Skup S je ortogonalan skup vektora ako za i, j
N, i 6= j vrijedi da je svaki par razlicitih vektora medusobno ortogonalan, tj.:
~ai ~aj , ako je jos i svaki vektor normiran: |h~ai , ~ai i| = 1, za i, onda je S
ortonormiran skup vektora.
Gram-Schmidtov postupak ortogonalizacije je postupak koji nam omogucava
da dodemo do ortonormirane baze.

54

Neka je {~a, ~b} V 3 linearno nezavisni skup i zelimo ga nadomjestiti

ortonormiranim skupom {~e1 , ~e2 } V 3 , ali tako da ~e1 bude kolinearan s ~a, a
~e2 komplanaran s ~a i ~b
~ ai~a
Definirajmo ~e1 , = |~a1| ~a i konstruirajmo ~x: ~x = ~b h~b, ~e1 i~e1 = ~b hb,~
, tj.
|~a|2
oduzimamo od ~b njegovu ortogonalnu projekciju na vektor ~a. Vrijedi da je
x ~e1 pa je ~e2 = |~x1| ~x i dobijemo ortonormirani skup {~e1 , ~e2 }.

Neka je {~a, ~b, ~c} V 3 linearno nezavisni skup i zelimo ga nadomjestiti

ortonormiranim skupom {~e1 , ~e2 , ~e3 } V 3 , ali tako da ~e1 bude kolinearan s
~a, a ~e2 komplanaran s ~a, i ~b , te ~e3 linearno nezavisan s ~a, ~b i ~c
Definirajmo ~y = ~c (h~c, ~e1 i~e1 + h~c, ~e2 i~e2 ). Vrijedi da je h~y , ~e1 i = 0 i
h~y , ~e2 i = 0 pa je ~y ~e1 i ~y ~e2 , te je ~e3 = |~y1| ~y i dobijemo ortonormiranu
trojku vektora.
Tako dolazimo do Gram-Schmidtovog teorema:
Teorem 17.1. Gram-Schmidt.
Neka je S = {a~1 , a~2 , ..., a~s } skup vektora iz unitarnog prostora U , taj skup
se moze ortonormirati (zamijeniti novim skupom)
T = {~e1 , ~e2 , ..., ~ek } U
tako da je (1) T ortonormiran i (2) prvih j vektora iz T razapinje isti potprostor od U kao i prvih j vektora iz S za j = 1, 2, ..., n.
~a1
,
||~a1 ||

(1) i (2) vrijedi. Pretpostavimo da smo konstruirali

skup {~e1 , ~e2 , ..., ~ek } s (1) i (2), zelimo definirati ~ek+1 : ~bk+1 = ~ak+1
Pk
ak+1 , ~ej i~ej . Pretpostavimo da ~ak+1
/ [{~a1 , ~a2 , ..., ~ak }] = [{~e1 , ~e2 , ..., ~ek }],
j=1 h~
pa je [{~ak+1 , ~e1 , ..., ~ek }] linearno nezavisan skup. ~bk+1 6= ~0 pa je: ~ek+1 =
~bk+1
. Tvrdimo da {~e1 , ~e2 , ..., ~ek , ~ek+1 } ima svojstva (1) i (2) . Po pretpos||~bk+1 ||
tavci je vec ortonormiran, a sam ~ek+1 je normiran, pa treba pokazati da je
taj vektor ortogonalan sa svim ostalima u tom skupu, tj. h~ek+1 , ~ei i = 0, za
i = 1, 2, ..., k.
Pk
~
,~ei i
1
Pa je: h~ek+1 , ~ei i = hb||k+1
=
h~
a

ak+1 , ~ej i~ej , ~ei i = ||~b 1 || (h~ak+1 , ~ei i

k+1
~bk+1 ||
j=1 h~
||~bk+1 ||
k+1
Pk
1
ak+1 , ~ej i h~ej , ~ei i . Pa slijedi: ||~b || (h~ak+1 , ~ei i h~ak+1 , ~ei i). Zbog
j=1 h~
k+1
| {z }
Dokaz. Neka je ~e1 =

zaj6=i,0,zaj=i,1

55

pretpostavke i definicija ~bk+1 i ~ek+1 : ~e1 , ~e2 , ..., ~ek , ~ek+1 {~a1 , ~a2 , ..., ~ak , ~ak+1 },
vrijedi da je: {~e1 , ~e2 , ..., ~ek , ~ek+1 } = {~a1 , ~a2 , ..., ~ak , ~ak+1 }.
Napomena 26. U svakom unitarnom netrivijalnom prostoru uvijek postoje
ortonormirane baze.

56

18

Polinomi.

Definicija 93. Polinom.

Polinom n-tog stupnja je realna ili kompleksna funkcija f : X X takva
da je:
f (x) = an xn + an1 xn1 + ... + a1 x + a0 ,
(5)
gdje su an 6= 0, ai C, i = 0, 1, ..., n, a (5) kanonski oblik polinoma, an
vode
ci ili najstariji koeficijent, a a0 slobodni koeficijent.
Definicija 94. Stupanj polinoma.
Stupanj polinoma, u oznaci st(P ), je najveca potencija nepoznanice x
u kanonskom obliku.
Definicija 95. Jednakost polinoma.
Dva polinoma su jednaka, ako za x C vrijedi: P (x) = Q(x).
Teorem 18.1. Kriterij jednakosti.
P i Q su jednaki ako i samo ako su istog stupnja i ako im se koeficijenti
u kanonskom prikazu podudaraju.
Napomena 27. Algebra polinoma.
1. (f g)(x) = f (x) g(x),
2. (f g)(x) = f (x) g(x),
3.

f
(x)
g

f (x)
,
g(x)

g(x) 6= 0,

4. Polinom P je djeljiv s polinomom Q ako polinom P1 takav da za x

vrijedi: P (x) = P1 (x) Q(x).
Djeljenjem polinoma mozemo dobiti potpuni ili djelomicni kvocijent:
P (x)
Q(x)

R(x)
= P1 (x) + Q(x)
, odnosno P (x) = P1 (x)Q(x) + R(x), gdje je R
ostatak pri dijeljenju.

Ako je st(P ) = n, st(Q) = m, n m, tada je st(P1 ) = n m. Za polinom

R vrijedi da je st(Q) > st(R).

57

Definicija 96. Nul-tocka.

Broj x0 C za koji vrijedi da je P (x0 ) = 0 zovemo nul-to
ckom polinoma
P.
Napomena 28. Nul-tocka.
1. Za P (x) = 0, an xn +an1 xn1 +...+a1 x+a0 = 0 zovemo algebarskom
jednad
zbom.
2. Ako je x0 C nul-tocka polinoma, onda je takav polinom djeljiv s
(x x0 ) pa je P (x) = (x x0 )P1 (x).
3. x0 je nul-tocka kratnosti k N polinoma P (x) ako se on moze zapisati
u obliku: P (x) = (x x0 )k Q(x), Q(x0 ) 6= 0.
4. Polinom koji ima n + 1 nul-tocku, a st(P0 ) nije veci od n, svi ai i za
x C njegova vrijednost je jednaka 0 zovemo nul-polinomom.
5. Nul-tocke za st(P ) 3 se odreduju pomocu:
(a) kriterija suprotnih predznaka,
(b) metode raspolavljanja,
(c) metode iteracije.
Teorem 18.2. Skup svih polinoma nad poljem C (oznaka: Cn [X]) s operacijama zbrajanja i mnozenja polinoma je komutativni prsten s jedinicom.
Dokaz. (P, +) je Abelova grupa:
zatvorenost: zbrajanjem dvaju polinoma dobijemo opet polinom,
asocijativnost: [P + Q](x) + R(x) = [P (x) + Q(x)] + R(x) = P (x) +
[Q(x) + R(x)] = P (x) + [Q + R](x),
neutralni element je nul-polinom: P (x) +  =  + P (x) = P (x),  = 0,
invertibilni element je P (x): P (x) +  =  + P (x) = 0,  = P (x),
komutativnost (P + Q)(x) = P (x) + Q(x) = Q(x) + P (x) = [Q + P ](x)
(P, ) je komutativni monoid:
zatvorenost: mnozenjem dvaju polinoma dobijemo opet polinom,
58

asocijativnost: [P Q](x)R(x) = [P (x)Q(x)]R(x) = P (x)[Q(x)R(x)] =

P (x) [Q R](x),
neutralni element je e(x) = 1, P (x) e(x) = e(x) P (x) = P (x),
invertibilni element ne postoji: P (x)Q(x) = e(x), f (x) =
/ P,
x, g(x) = x1

1
,
g(x)

za f (x) =

komutativnost (P Q)(x) = P (x) Q(x) = Q(x) P (x) = [Q P ](x)

(P, +, ) je komutativni prsten s jedinicom:
distributivnost mnozenja prema dijeljenju:
[P + Q](x) R(x) = P (x)R(x) + Q(x)R(x) = (P R)(x) + (Q R)(x).
Teorem 18.3. Osnovni teorem algebre.
Svaki polinom s kompleksnim koeficijentima i st(P ) 1 ima barem jednu
nul-tocku z0 C.
Dokaz. Neka je zadan polinom f (z) = an z n +an1 z n1 +...+a1 z +a0 , stupnja
st(f ) 1, ai C, i = 0, 1, ..., n. Pretpostavimo da je polinom f (z) normiran,
tj. an = 1, pa je
f (z) = z n (1 +
|f (z)| |z|n (1 +

an1
z

+ ... +

|an1 |
z

a0
)
z

+ ... +

|a0 |
)
z

Neka je = inf zC |f (z)|, pa R > 0 takav da je |z| > R gdje je |f (z)| >
max{1, 2}, pa zbog definicije infimuma: (zk ) u |z| R takav da je 0 <
|f (zk )| < k1 , k N
Pokazimo da postoji u C takva tocka z0 da je f (z0 ) = .
Neka je zk = xk +iyk , k N, max{|xk |, |yk |} |zk | R. Nizovi (xk ) i (yk )
su omedeni pa imaju konvergentan podniz redom: (xkl ) i (ykl ), zkl = xkl +iykl
je konvergentan niz kompleksnih brojeva ciji je limes: lim zkl = lim xkl +
l

i lim ykl = x0 + iy0 = z0 .

l

Stavimo da (zk ) ide u z0 , tj. |zk | |z0 | za k slijedi da je |z0 | R.

f (z) je neprekidna u z0 C pa je lim f (zk ) = f (z0 ) te je |f (z0 )| =
k

lim |f (zk )| = .

59

Dokazimo da je = 0, neka je > 0, znamo da je f (z0 ) 6= 0 slijedi da je

0)
g(z) = f (z+z
polinom stupnja n i da je g(0) = 1. Kako u z0 dostize infimum
f (z0 )
od |f (z)| pa je |g(z)| 1. Zbog g(0) = 1, g(z) = 1+bk z k +bk+1 z k+1 +...+bn z n ,
bk 6= 0, 1 k n.
Neka je bk = ei i =
(1) = |bk |.

,
k

tada je bk (ei )k = ei ei() = ei =

Neka je z = rei : |g(z)| = |g(rei )| |1+bk z k |+(|bk+1 z k+1 |+...+|bn z n |) =

(1rk |bk |)+rk+1 (|bk+1 |+...+|bn |rnk1 ) = 1rk (|bk |r|bk+1 |...rnk |bn |) <
1
Sada imamo dvije tvrdnje: |g(z)| < 1 i g(0) = 1 koje su u kontradikciji,
pa je = 0 te |f (z0 )| = 0 pa je i f (z0 ) = 0, odnosno z0 = 0.
Odnosno:
Svaki polinom stupnja n s koeficijentima u polju C ima n nul-tocaka.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno: Pn (z) 6= 0, za z C.
Promatramo funkciju f (z) = Pn1(z) koja je holomorfna (jer je diferencijabilna na nekoj otvorenoj okolini tocke z) na cijelom C.
Ako |z| tada f (z) 0, pa je f ogranicena. Zbog Louvillevog
teorema, holomorfna i ogranicena funkcija je konstanta, pa je onda i polinom
Pn (z) konstanta, a zbog definicije polinoma to je u kontradikciji s an 6= 0 pa
postoji nul-tocka pa je Pn (z) = (z z0 )Pn1 (z).
Ovaj postupak ponavljamo n-1 puta i dobijemo da polinom Pn ima n
nul-tocaka.
Dokaz. Pn (z) = an z n + ... + a1 z + a0 , an 6= 0,
Pn (z) = f (z) + ig(z),
f (z) = an z n (an z n = 0 ima ih n),
g(z) = an1 z n1 + ... + a1 z + a0 ,
Bilo koji R uzeli obuhvaca tocku 0 te nam mora vrijediti:
|g(z)| |f (z)|,
| fg(z)
|
(z)

|an1 |
|an |

1
R

+ ... +

|a1 |
|an |

1
Rn

< 1,

60

|
|a1 | |a0 |
, ..., |a
,
}, pa zbog RoucheR > 1, R > n1 M , gdje je M = sup{ |a|an1
n|
n | |an |
ovog teorema (za svake dvije funkcije koje su analiticke (mogu se prikazati
redom potencija) na konturi i unutar konture ako za svaku tocku konture
vrijedi |g(z)| < |f (z)| onda i f i f + g imaju jednak broj nul-tocaka unutar
konture) f i f + g = Pn (z) imaju unutar kruga K(0, R) n nul-tocaka.

Teorem 18.4. Nul-tocke sa cjelobrojnim koeficijentima I.

Neka je f (x) = an xn +an1 xn1 +...+a1 x+a0 , gdje su ai Z, i = 0, 1, ...n.
Ako je Z nul-tocka polinoma f (x) tada |a0 .
Dokaz. Neka je nul-tocka:
f () = an n + an1 n1 + ... + a1 + a0 = 0,
an n + an1 n1 + ... + a1 = a0
(an n1 + an1 n2 + ... + a1 ) = a0 ,
{z
}
|
Z

i a0 su cijeli brojevi pa je i izraz kojeg mnozi cijeli broj pa slijedi da |a0 .

Teorem 18.5. Nul-tocke sa cjelobrojnim koeficijentima II.

Neka je f (x) = an xn +an1 xn1 +...+a1 x+a0 , gdje su ai Z, i = 0, 1, ...n.
Ako je = pq Q nul-tocka polinoma f (x) tada p|a0 i q|an .
Dokaz. Neka su p i q relativno prosti tj. m(p, q) = 1:
an ( pq )n + an1 ( pq )n1 + ... + a1 ( pq ) + a0 = 0/q n
an pn + an1 pn1 q + ... + a1 pq n1 + a0 q n = 0
p (an pn1 + an1 pn2 q + ... + a1 q n1 ) = a0 q n , pa p|a0
|
{z
}
Z

an p = q (an1 p
|

n1

+ ... + a1 pq n2 + a0 q n1 ), pa q|an ,
{z
}
Z

pa p|a0 q|an .

61

19

Prosti brojevi.

Definicija 97. Prost broj.

Prirodni broj p > 1 je prost ako nema niti jednog djelitelja d takvog da
je 1 < d < p. Prirodni broj a > 1 je slo
zen ako nije prost.
Teorem 19.1. Faktorizacija prostog broja.
Svaki prirodni broj n > 1 moze se prikazati kao umnozak prostih brojeva
s jednim ili vise faktora.
Dokaz. Postojanje faktorizacije.
Neka je M = {n N|n = p1 p2 ... pk }
Baza. Za n > 1, n = 2, 2 je prost broj.
Pretpostavka. Neka je n > 2 i neka vrijedi tvrdnja teorema za svaki
prirodni broj takav da je 2 m < n
Korak. Dokazimo da vrijedi to za svaki prirodni broj n. Ako je taj broj
prost, dokaz je gotov, ako je slozen tada n = n1 n2 , n1 , n2 N i vrijedi
1 < n1 < n i 1 < n2 < n, koristenjem pretpostavke brojevi n1 i n2 se mogu
zapisati kao umnozak prostih brojeva, pa tvrdnja teorema vrijedi za svaki
prirodni broj n pa je M = N.
Napomena 29.
tore):

1. Posljedica teorema (kanonski rastav na proste fakn=

p1 1

p2 2

...

pk k

n
Y

pi i

i=1

p1 , p2 , ..., pn , pi 6= pj , i 6= j, i N, i = 1, 2, ..., n.
Primjer 19.1. 120 = 23 3 5.
2. Ako je p prost broj i p|ab tada p|a p|b.
3. (Generalizacija prethodne tvrdnje): Ako p|a1 a2 ...an ; a1 , a2 , ...an Z,
tada p dijeli barem jedan faktor ai .
Teorem 19.2. Fundamentalani teorem aritmetike.
Faktorizacija svakog prirodnog broja n > 1 na proste faktore jedinstveno
je do na poredak prostih faktora.
62

Dokaz. Jedinstvenost faktorizacije prirodnog broja.

Pretpostavimo da postoje dvije faktorizacije te nakon sto su ostali prosti
faktori imamo: p1 p2 ... pk = q1 q2 ... qs i vrijedi pi 6= qj za i, j. Ako
vrijedi ova jednakost onda zbog tvrdnje (2) u prethodnoj napomeni p1 dijeli
barem jedan qi , i = 1, 2, ..., s pa je p1 = qj za neki j {1, 2, ...s} sto je u
kontradikciji s pi 6= qj , pa je faktorizacija prirodnog broja n jedinstvena.
Zapis:
a=

Y
p

63

p(p)

20

Osnovne trigonometrijske funkcije.

U funkciji f (x) = a sin(bx + c), a je jacina, b je visina, a c je pocetna faza

.
titraja. Duljina titraja je T = 2
b
Funkcija sinus.
f (x) = sin x, D(f ) = R, Im(f ) = [1, 1], x0 = k, k Z. T = 2, pa
je sin(x + 2) = sinx, x R. Graf funkcije se zove sinusoida.

Funkcija kosinus.
f (x) = cos x, D(f ) = R, Im(f ) = [1, 1], x0 = 2 + k, k Z. T = 2,
pa je cos(x + 2) = cos x, x R. Graf funkcije se zove kosinusoida.

Funkcija tangens.
sin x
f (x) = tgx = cos
, cosx 6= 0, x 6= 2 + k, k Z, D(f ) = kZ ,
x
Im(f ) = R, x0 = k, k Z. T = , pa je tg(x+) = tgx,
x D(f ) R. Graf funkcije se zove tangesoida.

h 2 +k, 2 +ki,

64

Funkcija kotangens.
x
f (x) = ctgx = cos
, sinsx 6= 0, x 6= k, k Z, D(f ) = kZ , hk, +
sin x
ki, Im(f ) = R, x0 = 2 + k, k Z. T = , pa je ctg(x + ) = ctgx,
x D(f ) = R. Graf funkcije se zove kotangesoida.

Teorem 20.1. Adicijski teorem.

Vrijedi:
sin( ) = sin cos cos sin ,
cos( ) = cos cos sin sin ,
tg( ) =

tgtg
,
1tgtg

ctg( ) =

ctgctg1
.
ctgctg

65

Dokaz. |OB| = 1, sin =

|AB|
|OB|

|OA|
= |OA|,
|OB|
= |BC|
= |BC|
sin
|AB|

= |AB|, cos =

|BD| = |BC| + |CD| = |BC| + |AE|, cos

sin( + ) =
pa dobijemo

|AE|
cos

cos sin = |BC|, sin =

pa dobijemo sin cos = |AE|. Za sin( +
) = sin cos + cos sin , a za sin( ) = sin cos cos sin , je
projekcija kuta s obzirom na x-os.
cos( + ) =
|OE|
,
cos

|OD|
|OB|

= |OD|, |OD| = |OE| |ED| = |OE| |CA|, cos =

|CA|
,
sin

sin =
pa je cos( + ) = sin sin cos cos i projekcija kuta
, cos( ) = sin sin + cos cos .
sin()
tg( ) = cos()
=...raspisemo po adicijskim formulama za sinus i
kosinus i podijelimo brojnik i nazivnik s cos cos (analogno za ctg; dijelimo
izraz sa sin sin ).

Definicija 98. Sredisnji kut.

Kut ciji je vrh u sredistu kruznice zovemo sredi
snjim kutem.

66

Definicija 99. Obodni kut.

Kut ciji vrh se nalazi na kruznici i ciji krakovi sijeku kruznicu zovemo
obodnim kutem.

Teorem 20.2. Talesov teorem o obodnom kutu nad promjerom kruznice.

Ako su A, B i C tocke na kruznici gdje su A i C promjer kruga tada je
ABC pravi. Odnosno: obodni kut nad promjerom kruznice je pravi.
Teorem 20.3. Talesov teorem o obodnom kutu.
Obodni kutevi nad istim lukom su jednaki.
Teorem 20.4. Poucak o sinusima.
Omjer stranice trokuta i sinusa nasuprotnog kuta jednak je za sve stranice
trokuta i jednak je promjeru kruznice opisane trokutu:
a
b
c
=
=
= 2R.
sin
sin
sin

67

Dokaz. =0 (obodni kutevi nad istim lukom su jednaki), pa je sin =

|AB|
|AB|
sin0 = |AC
0 | = 2R i slijedi:
c = |AB| = 2R sin ,
b = |AC| = 2R sin ,
a = |BC| = 2R sin .
Teorem 20.5. Poucak o kosinusu.
Neka je zadan tupokutan trokut. Tada za svaku stranicu vrijedi:
a2 = b2 + c2 2bc cos ,
b2 = a2 + c2 2bc cos ,
c2 = a2 + b2 2bc cos .
Dokaz. a2 = |BB 0 |2 + |B 0 C|2 = (|AB 0 | |AB|)2 + (b sin )2 = (b cos c)2 +
(b sin )2 , sredimo izraz i slijedi tvrdnja iz teorema (analogno za ostale).

Napomena 30. Pitagorin poucak je specijalan slucaj poucka o kosinusu za

= 90 .
68

21

Razni oblici jednad

zbe pravca.

1. Implicitna.
Ax + By + C = 0,
A, B, C R i barem jedan od A ili B 6= 0.
By = Ax C/ : B
y=

A
x
B

C
B

i dobijemo:

2. Eksplicitna.
y = kx + l,
gdje je k koeficijent smjera, a l odsjecak na y-osi.
3. Jednadzba pravca kroz jednu tocku.
y y1 = k(x x1 ),
odredena je jednom tockom T1 (x1 , y1 ) i koeficijentom smjera k koji je
tangens kuta koji zatvara pravac s x-osi.
4. Jednadzba pravca kroz dvije tocke.

T1 (x1 , y1 ), T2 (x2 , y2 ), pa oduzmemo y1 = kx1 + l i y2 = kx2 + l pa je

y2
y1 y2 = k(x1 x2 ) tj. xy11 x
= k = tg ( je kut koji zatvara pravac
2
s x-osi), pa kada uvrstimo u y y1 = k(x x1 ):
y1 y2
y y1 =
(x x1 )
x1 x2
kroz dvije tocke. Ako podijelimo tu jednadzbu s y1 y2 dobijemo:
69

5. Kanonski oblik.
x x1
y y1
=
.
x1 x2
y1 y2
Ako stavimo da je x1 x2 = a i y1 y2 = b dobijemo:
6. Parametarski oblik.
y y1
x x1
=
=t
a
b
odnosno:
)
x = x1 + at
y = y1 + bt
7. Segmentni oblik.
y = kx + l
kx + y = l/ : l
x
l
k

y
l

= 1 gdje su

l
k

= a i l = b odsjecci na osima. tj.

x y
+ =1
a b

8. Normalni ili Hesseov oblik.

70

Specijalna vrsta implicitnog oblika.

sin 1 =

y
,
r1

cos 2 =

r
,
r1

cos 1 =

x
,
r1

pa je

cos 2 = cos( 1 ) = cos cos 1 + sin sin 1 , uvrstimo i sredimo i

dobijemo:
x cos + y sin r = 0
9. Veza normalnog i implicitnog oblika.
)
Ax + By + C = 0
x cos + y sin r = 0
Koeficijenti moraju biti proprocionalni da bi se radilo o istoj jednadzbi
pravca pa je:
cos
A

sin
B

= r
=k
C
)
cos = kA/2
+
sin = kB/2
=

r = kC
pa je 1 = k 2 (A2 +B 2 ) tj k = A21+B 2 , gdje je k normirajuci koeficijent,
podijelimo s k implicitnu jednadzbu i dobijemo:
By
C
Ax

+
+
=0
A2 + B 2 A2 + B 2 A2 + B 2
,
gdje za C 6= 0 predznak korijena suprotan je od predznaka od C, a za
C = 0 predznak korijena je jednak predznaku od B.
10. Vektorski oblik.
Skup [~a] = {t~a|t R} se zove smjer odreden vektorom ~a R2 , gdje je
~a 6= ~0. Pravac p odreden tockom T i smjerom [~a] je skup p = {X
R2 |T~X [~a]}, pa je vektorska jednadzba pravca: p = rT + [~a] gdje je
rT radij-vektor tocke T .

71

22

Konike.

Definicija 100. Konike.

Skup tocaka ravnine za koju je omjer udaljenosti od fiksne tocke do fiksnog pravca konstantan. Fiksnu tocku zovemo zaristem ili fokusom, a pravac
ravnalicom ili direktrisom. Omjer udaljenosti zovemo numerickim ekscentricitetom koji je za svaku koniku razlicit:
kruznica: = 0,
elipsa: 0 < < 1,
parabola: = 1,
hiperbola: > 1.
Kru
znica.

Neka je zadana kruznica k(S, r), sa sredistem S = (p, q) i polumjerom r =

d(S, T ). Jednadzbu kruznice dobijemo koristeci formulu za udaljenost izmedu
dvije tocke:
(x p)2 + (y q)2 = |T S|2 = r2 .
Napomena 31. Svaka tocka kruznice zadovoljava ovu jednakost.
Za S(0, 0) imamo jednadzbu sredisnje ili centralne kruznice:
x2 + y 2 = r 2 .
Napomena 32. Svaka kruznica je odredena jednoznacno trima nekolinearnim tockama.
72

Pravac i kruznica.
p...y = kx + l,
k...(x p)2 + (y q)2 = r2 .
Pravac i kruznica imaju:
1. dvije tocke zajednicke ako je udaljenost S od p manja od njezinog
polumjera, tj. d(S, p) < r,
2. jednu tocku zajednicku ako je udaljenost S od p jednaka polumjeru, tj.
d(S, p) = r,
3. niti jednu tocku zajednicku ako je udaljenost S od p veca od polumjera,
tj. d(S, p) > r.
Uvjet tangencijalnosti.
(q kp l)2 = r2 (1 + k 2 ), za p = q = 0 je l2 = r2 (1 + k 2 ).
Jednadzba tangente.
(x p)(x1 p) + (y q)(y1 q) = r2 u T (x1 , y1 ).
Kut izmedu kruznica.

Definiran je samo kada se kruznice sijeku, a radi se o kutu izmedu tangenti

na te kruznice u sjecistima tih kruznica:
d(S1 , S2 )2 = r12 + r22 2r1 r2 cos , cos = cos( ) = cos.

73

Elipsa.
Skup tocaka u ravnini kojima je zbroj udaljenosti od dviju fiksnih tocaka
stalan i iznosi 2a. Te fiskne tocke su fokusi parabole.

e2 = a2 b2 , e je linearni ekscentricitet.
p
F1 (e, 0), F2p
(e, 0) su fokusi i vrijedi: d(T, F1 ) = r1 = (x + e)2 + y 2 ,
d(T, F2 ) = r2 = (x e)2 + y 2 i r1 + r2 = 2a, pa je:
p
p
(x + e)2 + y 2 = 2a + (x e)2 + y 2 /2 ...kvadriramo i sredimo,
p
ex = a2 a (x e)2 + y 2 ,
p
ex a2 = (x e)2 + y 2 /2 ...kvadriramo i sredimo,
x2 b2 + a2 y 2 = a2 b2 / : a2 b2 i dobijemo:
x2 y 2
+ 2 = 1,
a2
b
osnu jednadzbu elipse.
Uvjet tangencijalnosti.
x2 b2 + a2 y 2 = a2 b2 / : a2 b2 ,
y = kx + l,
b2 x2 + a2 (kx + l)2 = a2 b2 ,
(b2 + a2 k 2 )x2 + 2a2 klx + (a2 l2 a2 b2 ) = 0, treba biti zadovoljen uvjet
D = 0, pa kada uvrstimo u b2 4ac = 0 dobijemo da je uvjet tangencijalnosti:
b2 + a2 k 2 = l2 , a jednadzba tangente:
t...yy1 a2 + xx1 b2 = a2 b2 u T (x1 , y1 ).
74

Direktrise elipse.

Vrijedi

d(T1 ,F1 )
d(T1 ,d1 )

d(T2 ,F2 )
d(T2 ,d2 )

a
a+

ae
,

Numericki ekscentricitet je: =

pa je =

d(T2 ,F2 )
d(T2 ,d2 )

a(ae)
.
e

= ae .

c = a + ,
direktrise elipse su: x = c = (a + ) = (a +

75

a2 ae
)
e

= ae = a .

Parabola.

)
d...x = p2 , p > 0, d(T,F
= 1, pa dobijemo:
d(T,d)
p p
( 2 x)2 + y 2 = p2 + x/2 i nakon kvadriranja i sredivanja dobijemo osnu
jednadzbu parabole:
y 2 = 2px(x2 = 2py).

Uvjet tangencijalnosti.
y 2 = 2px,
y = kx + l,
analogno kao i za elipsu...dobijemo p = 2kl, a jednadzba tangente:
t...yy1 = p(x + x1 ) u T (x1 , y1 ) u T (x1 , y1 ).
Napomena 33. Promjer parabole je pravac paralelan s osi parabole. Tangenta i normala u T (x1 , y1 ) simetrale su kutova izmedu F T i promjera kroz
tocku T . Os parabole je okomica na direktrisu kroz fokus parabole.

76

Hiperbola.

Skup tocaka ravnine cija je razlika udaljenosti od dviju fiksnih tocaka konstanta 2a. Te fiksne tocke se zovu fokusi.
Vrijedi:
d(T1 , F1 ) d(T1 , F2 ) = 2a,
p
p
(x + e)2 + y 2 (x e)2 + y 2 = 2a/2 ,
p
ex a2 = a (x e)2 + y 2 /2 ,
x2
a2

y2
e2 a2

= 1, tj. dobijemo osnu jednadnzbu hiperbole:

x2 y 2
2 = 1.
a2
b

Asimptote hiperbole.
y = ab x.

77

Direktrise hiperbole.
d1 , d2 ...x = a .

Uvjet tangencijalnosti.
k 2 a2 b2 = l2 , a tangenta t...yy1 a2 xx1 b2 = a2 b2 u T (x1 , y1 ).

78

23

Cetiri
osobite to
cke trokuta.

Definicija 101. Konveksan skup.

Neka je S skup tocaka. Ako su P 6= Q, P, Q S i P Q S tada je S
konveksan skup. Inace je konkavan.
Definicija 102. Kolinearne tocke.
Ako bilo koje tri tocke pripadaju pravcu odreden s dvije tocke tada kazemo
da su te tocke kolinearne. Inace su nekolinearne.
Definicija 103. Trokut.
Najmanji konveksan skup koji sadrzi tri nekolinearne tocke zovemo trokutom.
Definicija 104. Tezisnica.
Duzina koja spaja vrhove trokuta s polovistima nasuprotnih stranica.
Napomena 34. Svaka tezisnica dijeli trokut na dva trokuta jednakih povrsina,
a sve tezisnice dijele trokut na sest trokuta jednakih povrsina.
Definicija 105. Teziste.

Tocka u kojoj se sijeku sve tezisnice, a dijeli tezisnicu u omjeru 2 : 1

promatrajuci od vrha:
|AT | : |T D| = |BT | : |T E| = |CT | : |T F | = 2 : 1
Definicija 106. Simetrala polovista stranica.
Skup tocaka ravnine jednako udaljen od oba kraja duzine.
79

Definicija 107. Sjeciste simetrala stranica.

Simetrale polovista stranica se sijeku u jednoj tocki koja je srediste opisane
kruznice trokuta.

Definicija 108. Simetrala polovista kutova.

Skup tocaka ravnine jednako udaljen od oba kraka kuta.
Definicija 109. Sjeciste simetrala kutova.
Simetrale polovista kutova se sijeku u jednoj tocki koja je srediste upisane
kruznice trokuta.

Napomena 35. Srediste trokutu upisane kruznice dijeli odrezak simetrale

kuta povucene iz jednog vrha, a koji se nalazi unutar trokuta, i omjer je
zbroja duljina stranica kojima je taj vrh zajednicki i duljine trece stranice tj.:
|AS| : |SD| = (b + c) : a
|BS| : |SE| = (c + a) : b
|CS| : |SF | = (a + b) : c
Definicija 110. Ortocentar.
Sjeciste okomica visina trokuta povucenih na stranice trokuta iz suprotnog
vrha zovemo ortocentrom.
80

Napomena 36. Udaljenost ortocentra od jednog vrha trokuta jednaka je

dvostrukoj udaljenosti sredista trokutu opisane kruznice od nasuprotne stranice trokuta.

81

24

Izometrije ravnine.

Izometrija je preslikavanje: f : E2 E2 , ako vrijedi:

d(f (X), f (Y )) = d(X, Y ),
za X, Y E2 . Odnosno, izometrija je preslikavanje koje cuva udaljenost.
Skup E2 = R2 = {(X, Y ) : X, Y R2 } na kojem je definirana udaljenost
d: R2 R2 R0 .
Definicija 111. Osna simetrija.
Za p E2 , !sp : E2 E2 razlicito od identitete za koju je sp (T ) =
T, T p i takvu izometriju zovemo osnom simetrijom s obzirom na
pravac p koji zovemo osi simetrije. Sve tocke pravca p su fiksne.
Definicija 112. Fiksna tocka.
Za tocku T E2 kazemo da je fiksna ako vrijedi da je f (T ) = T .
Napomena 37. Svojstva izometrija:
1. Svaka izometrija je bijekcija.
2. Kompozicija izometrija je opet izometrija.
3. Osnovni teorem o izometrijama: Svaka izometrija je kompozicija najvise
triju osnih simetrija.
4. Skup izometrija ravnine M s obzirom na kompoziciju funkcija je grupa.
5. Svaka izometrija ravnine M bijektivno preslikava pravac u pravac.
6. Neka je f : M M izometrija tada:
(a) Slika od AB je f (A), f (B),
(b) Slika od polupravca s pocetnom tockom u O je polupravac s pocetkom
u f (O),
(c) Slika od poluravnine odredena s pravcem p je poluravnina odredena
s f (p).
7. Neka je f : M M izometrija tada:
82

(a) ako su A i B fiksne tada je i T AB pravca fiksna tocka,

(b) ako je f (A) = B i f (B) = A onda je poloviste od AB fiksna tocka,
(c) ako su A, B, C M nekolinearne tada je f identiteta iM ,
(d) ako je sp = s0p tada je p = p0 .
8. Za svaku osnu simetriju sp sp = iM (involucija) sp nema drugih fiksnih tocaka osim osi simetrije, a poluravnine odredene s osi simetrije
preslikava jednu u drugu. Specijalno: sp je bijekcija koja je jednaka
svom inverzu, tj sp = s1
p .
9. Neka su A, B M , A 6= B, tada !p takav da je sp (A) = B.
10. Neka su A, B M , A 6= B, tada skup svih tocaka iz M koje su jednako
udaljene od A i B je os od p jedinstvene osne simetrije koja zamijeni
mjesta A i B (taj pravac je simetrala od AB).
11. Neka su A, B M , A 6= B, fiksne, i f : M M i p = AB, tada je
f = iM ili f = sp .
12. Ako f, g: M M se podudaraju u trima nekolinearnim tockama tada
f = g i slijedi da je svaka izometrija ravnine potpuno odredena s tri
para pridruzenih tocaka koje su nekolinearne.
13. (posljedica osnovnog teorema): Svaka izometrija je bijekcija ravnine
same na sebe.
Definicija 113. Rotacija.
Rotacija s centrom O je izometrija ravnine M cija je jedina fiksna tocka
O tj. f (O) = O ili je ta rotacija identiteta.
Napomena 38. Svojstva rotacije.
1. Neka su p, p0 M koji se sijeku u tocki O tada je rotacija r = sp s0p
rotacija sa centrom u O. Obrat: Za svaku rotaciju r: M M s
centrom u O i svakim pravcem p M kroz O p, p0 koji se sijeku u O
i takvi da je sp s0p = r = sp s00p .
2. Rotacija r oko O povlaci rotaciju r1 oko O.
3. Skup rotacija oko O s obzirom na kompoziciju funkcija je grupa.
83

Definicija 114. Centralna simetrija ili poluokret.

Neka je O M , centralna simetrija je bijekcija sO : M M definirana
tako ako je T M , a T 0 = sO (T ) tada je O poloviste od T T 0 .
Napomena 39. Centralna simetrija je kompozicija sp sq s bilo kojim okomitim osima p i q koje prolaze kroz O. Vrijedi da je sp sq = sq sp .
Definicija 115. Translacija.
Neka je ~a = P~Q vektor ravnine M . Translacija je funkcija t~a : M M
takva da je t~a (T ) = T 0 i T~T 0 = ~a.
Napomena 40. Vrijedi da je t~a t~b = t~a+~b i t~0 = iM .

84

25

Sukladnost i sli
cnost trokuta.

Definicija 116. Sukladnost ili kongruentnost trokuta.

Trokuti 4ABC i 4A0 B 0 C 0 su sukladni ili kongruentni ako postoji
bijekcija f : {A, B, C} {A0 , B 0 , C 0 } takva da je f (A) = A0 , f (B) = B 0 i
f (C) = C 0 i tako da je a = a0 , b = b0 , c = c0 i = 0 , = 0 i = 0 .
oznaka: 4ABC
= 4A0 B 0 C 0
Napomena 41.

1. Trokuti su jednake povrsine.

2. Relacija
= je relacija ekvivalencije na skupu svih trokuta ravnine:
Refleksivnost: Identiteta,
Simetricnost: Po definiciji sukladnost je bijekcija, pa onda postoji i
inverz koji je isto bijektivan,
Tranzitivnost: Kompozicija bijekcija je opet bijekcija.
Dva su trokuta sukladna ako:
1. (KSK): se podudaraju u jednoj stranici i dvama kutovima uz tu stranicu,
2. (SKS): se podudaraju u dvjema stranicama i kutu sto ga odreduju te
stranice,
3. (SSS): se podudaraju u svim trima stranicama,
4. (SSK): se podudaraju u dvjema stranicama i kutu nasuprot vecoj od
tih stranica.
Definicija 117. Slicnost
Trokuti 4ABC i 4A0 B 0 C 0 su sli
cni ako postoji bijekcija f : {A, B, C}
{A , B 0 , C 0 } takva da je f (A) = A0 , f (B) = B 0 i f (C) = C 0 , = 0 , = 0
i = 0 te aa0 = bb0 = cc0 = k, k N
0

oznaka: 4ABC 4A0 B 0 C 0

Napomena 42.

1. Kutovi trokuta su jednaki, a stranice proporcionalne,

2. Sukladnost je specifican slucaj slicnosti (1 : 1), obrat ne vrijedi,

85

3. Relacija je relacija ekvivalencije na skupu svih trokuta ravnine:

Refleksivnost: Identiteta, k = 1
Simetricnost: Po definiciji sukladnost je bijekcija, pa onda postoji i
inverz koji je isto bijektivan,
Tranzitivnost: Kompozicija bijekcija je opet bijekcija.
Dva su trokuta slicna ako:
1. (KKK): su svi kutovi jednaki,
2. (SSS): su sve stranice proporcionalne,
3. (SKS): su dvije stranice proporcionalne, a kutovi medu njima jednaki,
4. (SSK): su im dvije stranice proporcionalne, a kutovi nasuprot vecim
stranicama se podudaraju.

86

26

Matemati
cka logika.

Definicija 118. Relacija logicke posljedice.

Neka je S skup formula, a F neka formula. Kazemo da formula F logicki
slijedi iz skupa S u oznaci: S |= F ako za svaku interpretaciju I, za koju je
I(S) = 1, vrijedi I(F ) = 1. Relacija |= je relacija logi
cke posljedice.
Ako je S = {A}, tada {A} |= B zapisujemo kao A B i kazemo da A
implicira B.
Teorem 26.1. Teorem adekvatnosti za prirodnu dedukciju.
Neka je S skup formula i F neka formula. Ako vrijedi S ` F tada vrijedi
PD

S |= F . Posebno: Svaki teorem prirodne dedukcije je valjana formula.

Dokaz. Neka je SD pripadni skup pretpostavki, a FD formula korijena (najmanji element) stabla proizvoljnog izvoda D. Matematickom indukcijom po
visini stabla (duljina najduzeg puta) dokazujemo da je S |= F .
Baza. Ako je visina od D, 1 tada se D sastoji samo od jednog cvora
SD = FD pa je SD |= FD
Pretpostavka. Neka je n N , n > 1 koji ima svojstvo da za svako stablo
izvoda visine strogo manje od n vrijedi tvrdnja teorema.
Korak. Neka je stablo D visine n. Promatramo slucajeve s obzirom na
pravilo izvoda pomocu kojeg je dobiven korijen FD .
Promotrimo (I)
D0 D00
A B
F AB
Koristeci pretpostavku dobijemo SD0 |= A i SD00 |= B slijedi da je SD0
SD00 = SD pa je SD |= A i SD |= B i slijedi da je SD |= FD .
(analogno za ostala prirodna pravila).
Za ( I)

87

A
D0
B
AB
Koristeci pretpostavku dobijemo da je SD0 |= B SD0 {A} |= B
SD {A} = SD0 {A} SD {A} |= B SD |= A B
Za (I)

Ak
D0

A
Koristeci pretpostavku dobijemo da je SD0 |= SD0 {A} |=
SD {A} = SD0 {A} SD {A} nije ispunjiv pa je SD |= A
Za (I)

Ak B l
D1 D2 D3
AB C C
C
Koristeci pretpostavku dobijemo da je SD1 |= A B, SD2 |= C, SD3 |=
C SD1 SD , SD2 SD {A}, SD3 SD {B} SD nije ispunjiv pa je
SD |= C.
Neka je SD ispunjiv, I(SD ) = 1, tada je SD1 |= A B i SD1 SD
I(A B) = 1. Neka je I(A) = 1, tada je I(SD {A}) = 1, SD2 SD {A} i
SD2 |= C pa je I(C) = 1.

88