Radionica: to moemo doznati iz grafova?

Maja Planini1, Lana Ivanjek1, Tea Prohaska2

1
Fiziki odsjek, Prirodoslovno matematiki fakultet, Zagreb
2
I. gimnazija, Zagreb
Uvod
U ovoj su radionici sudionici bili upoznati s osnovnim uenikim potekoama
vezanim uz kinematike grafove, a potom su u malim skupinama prolazili kroz nastavne
materijale vezane uz razumijevanje grafova.
Uenike potekoe s interpretacijom grafova u kinematici
Grafovi su nam vrlo bitan alat u fizici, a dodatno su vani i stoga to znanja o
grafovima uenici mogu prenijeti iz fizike i u druga podruja. No, uenici i studenti esto
imaju dosta potekoa s njihovim razumijevanjem (Beichner, 1994; McDermott, Rosenquist i
van Zee, 1987; Planini i sur., 2013). U ovoj se radionici nismo bavili problemima vezanim
uz konstrukciju grafova, to je takoer jako vana vjetina, nego smo se fokusirali na
probleme vezane uz interpretaciju grafova.
Grafovi su u zannosti toliko raireni, jer predstavljaju vrlo zgusnute izvore
informacija, koje vjet korisnik lako i brzo moe iz njih iitati. Informacije koje najee
elimo iz grafa su:

oitavanje toke
prepoznavanje ili opis ovisnosti i trenda
odreivanje i interpretacija nagiba grafa
odreivanje i interpretacija povrine ispod grafa

Grafovi se u fizici najee uvode kroz kinematiku i ondje se najvie diskutiraju.

Najee uenike potekoe s kinematikim grafovima su sljedee:

slabo povezivanje grafa i gibanja

shvaanje grafa kao fotografije gibanja
zamjena nagiba grafa visinom grafa
zamjena intervala tokom
tekoe pri interpretaciji znaenja nagiba i povrine grafa

Povezivanje grafa i gibanja

Graf je simbolika veza meu varijablama, no uenici to nisu uvijek u stanju uoiti.
Oni meu njima koji su jo dijelom konkretni mislioci esto e graf smatrati konkretnom
slikom putanje gibanja. Da bi se to suzbilo, jako je vano otpoetka povezivati grafove s

gibanjem, kako bi uenici uoili razliku izmeu slike gibanja i grafa, te povezali opis gibanja
s oblikom grafova. Jedan od dobrih naina povezivanja grafa s gibanjem je koritenje
detektora gibanja, koji omoguava da se graf stvara istovremeno s gibanjem ili da se zadani
graf pokua reproducirati gibanjem. No, kako su takvi ureaji jo uvijek relativno skupi i
nedostupni mnogim kolama, mogue je za istu svrhu koristiti i simulacije, kao to je npr.
PheT simulacija The moving man (PheT, 2013). Kljuno je da se simulacija koristi prema
pravilima interaktivne nastave, tako da se uenicima postavi problem, od njih zatrai da daju
svoja predvianja, a nakon prikaza simulacije da konstatiraju opaanja i izraze zakljuke.
Postoji jo jedan tehnoloki nezahtjevan nain povezivanja gibanja i grafa, a to je gibanje du
nacrtane osi x u skladu s grafom. Uenicima se ponudi neki graf gibanja (npr. v-t), te oni na
temelju njega trebaju rekonstruirati i izvesti gibanje opisano grafom du nacrtane osi (bilo
cijelim tijelom pred ploom ili rukom du osi nacrtane u biljenici). Ovakva je vjeba
iznimno korisna i vodi uenike do toga da si posvijeste kako izvui informacije o gibanju iz
grafa, te koje sve informacije mogu iz njega dobiti, a koje ne.
Zamjena nagiba grafa visinom grafa
Na matematiko pitanje da li je u grafu na Slici 1 nagib stalan 60 % od 114 uenika
drugog razreda gimnazija i srednje kole (Planini i sur., 2012) odgovorilo je tono. No, na
vrlo slino pitanje o akceleraciji iz v-t grafa tono je odgovorilo samo 24% istih uenika.
Uenici koji su krivo odgovorili nainili su istu pogreku odgovorili su da se nagib ili
akceleracija smanjuje, jer su nagib zamijenili visinom grafa, koja se doista smanjuje.
Zanimljivo je da je tu greku napravilo dvostruko vie uenika u fizici nego u matematici, to
ukazuje na nedostatno razumijevanje fizikalnih veliina i slab prijenos znanja iz matematike
u fiziku.

Slika 1. Paralelni zadaci iz matematike i fizike.

Zamjena intervala tokom

Slina razlika izmeu matematike i fizike pronaena je i na paru pitanja koja su
traila odreivanje nagiba pravca ili odreivanje akceleracije tijela iz v-t grafa. Ispitanike
je inilo 385 studenata prve godine Prirodoslovno-matematikog fakulteta u Zagrebu s
nastavnih i istraivakih smjerova matematike i fizike (Planini i sur., 2013). Dobiveno je
57% tonih postupaka na matematikom pitanju, ali samo 35% tonih postupaka na
pitanju iz fizike. Kljuna se pogreka u fizici sastojala u tome da su studenti pokuavali
odrediti akceleraciju iz jedne toke, koristei formulu a = v/t, umjesto a = v/t . I u
matematikom je kontekstu bilo vidljivo da odreivanje nagiba pravca studentima nije
jednostavno, no kod fizike je oslanjanje na krivu formulu, koja umjesto intervala sugerira
jednu toku, prouzroilo dodatne probleme.
Uenike treba upozoriti na to da je za odreivanje nagiba, kao i akceleracije u v-t
grafu ili brzine u x-t grafu, uvijek nuno koristiti dvije toke, odnosno interval, a ne samo
jednu toku. Fizikalne formule za akceleraciju i brzinu vano je povezati s matematikim
formulama za nagib, kako bi uenici razumjeli da su one u sutini jednake, kao i s
nainima zakljuivanja koje uenici znaju koristiti u svakodnevnom ivotu (omjer
poveanja y varijable i pripadnog poveanja x varijable daje brzinu rasta y u ovisnosti o
x). Treba upozoriti i na uestalo nerazumijevanje znaka , koji je dodatni izvor potekoa
vezanih uz odreivanje nagiba.

Interpretiranje povrine ispod grafa

Interpretiranje znaenja povrine ispod grafa pokazuje se jo veim problemom od
interpretiranja nagiba (Planini i sur., 2013). Osim nauene tvrdnje da je povrina ispod
v-t grafa prevaljeni put, koju veina uenika ne zna obrazloiti, teko je od njih dobiti
suvislu interpretaciju povrine u drugim grafovima. Moe se krenuti od pitanja to
predstavlja povrina ispod v-t grafa u kojem je brzina stalna (Slika 2). Tu je odgovor
relativno jednostavan, jer se povrina pravokutnika sa stranicama v i t lako prepoznaje
kao prevaljeni put. No, to kad brzina nije konstantna? Ideja je u mislima podijeliti
povrinu ispod grafa na vrlo uske pravokutnike, s jako malim vremenskim intervalom,
tijekom kojega je brzina praktiki konstantna. Tada smo sveli problem na prethodni
sluaj i uenici mogu uvidjeti da je interpretacija znaenja te male povrine ponovno
prevaljeni put, ali u vrlo kratkom intervalu vremena. Ukupni bi se put dobio zbrajanjem
svih tih malih povrina, odnosno raunanjem cijele povrine ispod grafa.To je zapravo
uvoenje ideje integrala ili tkz. integriranje na prste, bez spominjanja rijei integral.
Ideja nije sasvim jednostavna, no tek ako to razumiju, uenici e imati anse razumjeti
znaenje drugih povrina ispod grafova (u npr. p-V ili F-s dijagramu).
Dodatna je potekoa u v-t grafu da povrinu ispod grafa, koja ima kvadratnu mjernu
jedinicu (m2), interpretiramo kao veliinu s linearnom mjernom jedinicom (put u
metrima), to takoer moe zbuniti neke uenike.

Slika 2.Analiza znaenja povrine ispod v-t grafa za sluak stalne brzine.

Slika 3. Analiza znaenja povrine ispod v-t grafa za sluaj promjenljive brzine.

Uenike potekoe s razumijevanjem koncepta akceleracije

Koncept akceleracije ukljuuje dosta konceptualnih potekoa za uenike. Najea
je ve spomenuta greka povezivanja akceleracije s brzinom umjesto s promjenom brzine.
Tome izuzetno pogoduje koritenje formule a = v/t umjesto a = v/t. Upravo je klju
razumijevanja pojma akceleracije u simbolu , koji upuuje na promjenu brzine, te na
potrebu uporabe dviju toaka u grafu ili dvaju vremenskih trenutaka, kako bi se mogla
odrediti akceleracija.
Predznak akceleracije takoer je esta toka spoticanja. Nije rijetkost da se pozitivni
predznak akceleracije povezuje s ubrzavanjem, a negativni s usporavanjem. To je u redu ako
se radi o pozitivnoj brzini (gibanju u pozitivnom smjeru x- osi), no pogreno je ako se koristi
za opis gibanja s negativnom brzinom (gibanje u negativnom smjeru x- osi).
Vrlo se esto u nastavnoj praksi kinematiki koncepti uvedu na primjerima pozitivne
brzine, a onda se bez dodatnih pojanjenja daju primjeri koji ukljuuju negativnu brzinu (npr.
Slika 4.). Veina uenika ima potekoa s interpretiranjem negativne brzine, za to je jedini
lijek povezivanje grafa s gibanjem, opisano ranije. Neka uenici rijeima opiu gibanje
prikazano grafom, a potom neka ga pokuaju rekonstruirati gibanjem ruke uz nacrtanu x - os.
Tu e zasigurno imati dosta problema i trebat e im postaviti dodatna pitanja. ( Gdje poetno
trebaju postaviti ruku? Mogu li taj podatak dobiti iz grafa ili ne? U kojem se smjeru giba ruka
do t = 3 s? Kakvo je to gibanje? U kojem se smjeru ruka giba nakon t = 3 s? Kakvo je to
gibanje? Koliki put prevali ruka u prve tri sekunde? Moemo li taj podatak dobiti iz grafa?
Kako? Na kojem se poloaju ruka tada nalazi? Gdje se nalazi u t = 4 s?)

Ako se uenicima dade zadatak da nacrtaju a-t graf ovog gibanja, vrlo e esto nacrtati
akceleracije razliitih predznaka za gibanje od druge do tree sekunde i od tree do etvrte
sekunde. Tu moe pomoi pozivanje na grafiku interpretaciju akceleracije kao nagiba
pravca, jer je veini uenika ipak jasno da jedan pravac ima samo jedan nagib, te da je stoga
akceleracija od druge do etvrte sekunde stalna i negativna.

Slika 4. Primjer grafa s negativnom brzinom.

Tu se sada prirodno otvara pitanje za uenike kako ista (negativna ) akceleracija
moe odgovarati usporenom gibanju od druge do tree sekunde, te potom ubrzanom gibanju
od tree do etvrte sekunde. Ponovno se mora posvijestiti veza akceleracije i promjene brzine
tijela, te prodiskutirati sluajeve s raznim kombinacijama predznaka brzine i akceleracije.
Ako su i brzina i akceleracija negativne, akceleracija e davati prirast brzine u negativnom
smjeru, to znai da e tijelo ubrzavati u negativnom smjeru. Bitan kriterij ubrzavanja i
usporavanja nije sam predznak akceleracije, nego odnos predznaka (u sutini smjerova
vektora) brzine i akceleracije. Ako su one istoga predznaka (smjera) doi e do ubrzavanja, a
ako su suprotnog predznaka (smjera) do usporavanja.

Povezivanje matematike i fizike

U nastavi je fizike vano pozivati znanja steena u matematici i uspostavljati vezu
izmeu tih znanja i znanja koja se usvajaju u fizici. Istraivanja sugeriraju da se te veze
rijetko uspostavljaju same od sebe (Bransford i Schwartz, 2001), te je potrebno, gdje god je
mogue, upozoriti uenike na njih. Na taj emo im nain pomoi da stvore vre i
povezanije znanje. Na primjer, kad susretnu jednadbu v = v0 + at u kinematici, potrebno ih
je pitati prepoznaju li jednadbu pravca u ovoj relaciji, te kako bi izgledao pripadni graf tog
pravca. Koju bi informaciju dobili iz nagiba tog pravca i kako bi ga odredili? Koju bi
informaciju dobili iz odsjeka tog pravca na osi v? Jesu li v i t proporcionalni?
Pitanje proporcionalnosti jedno je od kljunih pitanja kolske fizike, te treba koristiti
svaku priliku da se znanje o proporcionalnosti razvije i uvrsti. Nerijetko e uenici zakljuiti
kako su brzina i vrijeme proporcionalni u ovoj relaciji, jer je graf pravac. Potrebno je tada
ponovno prodiskutirati znaenje proporcionalnosti (proporcionalne veliine imaju stalan

omjer, te mogu biti prikazane jedino grafom kroz ishodite koordinatnog sustava), kako bi
razumjeli da se ovdje ne radi o proporcionalnosti, nego o linearnoj ovisnosti.

Zakljuak
Kroz nastavu kinematike vano je pomoi uenicima da uspostave vezu izmeu
gibanja i grafa, prepoznaju graf kao simboliku vezu meu varijablama, poveu znanja iz
matematike i fizike, razlikuju proporcionalnost i linearnu ovisnost, smanje oslanjanje na
formule i bolje razumiju formule koje koriste. Poznavanje najeih uenikih potekoa s
grafovima i primjena interaktivnih nastavnih metoda moe nastavnicima fizike bitno pomoi
da u tome budu uspjeniji.

Literatura
M. Planini, . Milin-ipu, H. Kati, A. Suac, and L. Ivanjek, (2012). Comparison of
student understanding of line graph slope in physics and mathematics, Int. J. Sci. Math. Edu.,
10 (6), 1393.
M. Planini, L. Ivanjek, A. Suac i . Milin ipu (2013). Comparison of student
understanding of graphs in different contexts. Phys. Rev. ST Phys. Educ. Rev. 9, 020103.
Beichner, R. J. (1994). Testing student interpretation of kinematics graphs. American
Journal of Physics , 55, 750-762.
McDermott, L.C., Rosenquist,M.L., van Zee, E.H. (1987). Student difficulties in connecting
graphs and physics: Examples from kinematics. American Journal of Physics (55), 503-513.
PheT simulacija The moving man: http://phet.colorado.edu/en/simulation/moving-man
(pregledano 01.07.2013.)

J. D. Bransford & D. L. Schwartz (2001). Rethinking transfer: A simple proposal with

multiple implications, u Review of Research in Education, Editors: A. Iran-Nejad &
P. D. Pearson. Chapter 3. Vol. 24 pp. 61-100, American Educational Research
Association (AERA) Washington, DC.