Professional Documents
Culture Documents
Sta Biblija Kaze
Sta Biblija Kaze
JON PAULIEN
TA BIBLIJA KAE O VREMENU POSLETKA
UVOD
UPOZORENJE: RAZMILJANJE O KRAJU SVETA MOE
BITI OPASNO ZA VAE ZDRAVLJE
DATUM:
MESTO:
Vidi 2. poglavlje
predskazivai
datuma
dolaska
pokuavaju
da
stvaranjem
novozavetno
shvatanje
svretka
vremena
daje
Ja
zaista
nisam
nastojao
da
istraim
masu
PRVI DEO
KAKO IZGUBITI GLAVU
Prvo poglavlje
KADA E BITI KRAJ?
10
11
imenima papa.
POUKA IZ ADVENTISTIKE ISTORIJE
Kao adventista, moram priznati da su mnogi od moje brae i
sestara, vernika, ve dugo prosto opinjeni izraunavanjem kada e
Isus doi. Uz pomo svog dobrog prijatelja sa seminara, dr C.
Mervina Maksvela, sakupio sam dokaze iz adventistike istorije za
preko 20 pokuaja odreivanja datuma Drugog dolaska. Razume
se, prvi takav pokuaj odnosio se na Dan pomirenja u 1844. godini.
Isus nije doao! Nai pioniri su plakali, plakali, sve dok nije
osvanuo 23. oktobar.
Jedan od tih pionira, Dozef Bejts, mnogo je razmiljao kad je
22. oktobar 1844. godine doao i proao. Moe biti da je Dan
pomirenja u stvarnosti godina pomirenja. Ako je to tano, onda
e Isus doi na Dan pomirenja 1845. godine. To je, iz Bejtsovog
ugla, bilo nesumnjivo vrlo logino, pa ak i kao da je bilo
utemeljeno na Bibliji. Da sam ja bio tamo, 1844. godine, prilino
sam siguran da bi to i za mene bilo uverljivo. U stvari, u ono vreme
ivela je devojka imenom Elen Harmon, za koju je to takoe bilo
uverljivo, sve dok nije dobila viziju u kojoj joj je Gospod rekao da
ne dolazi 1845. godine. Sedam poslednjih zala tada jo nisu bila
poela da se izlivaju na Zemlju. Ona je, dakle, odbacila postavljen
datum 1845. godinu i, po onome to znam, nikada vie nije ni
odredila ni podrala nijedan datum za Drugi Hristov dolazak.
Ipak, to nije zaustavilo Dozefa Bejtsa. Palo mu je na um da je
prvosvetenik, kada bi na Dan pomirenja uao u Svetinju nad
svetinjama, sedam puta poprskao krvlju pred kovegom zaveta.
Bejts je pretpostavio da bi izraz sedam puta trebalo da se odnosi
na sedam godina. Ako je to tako, onda e Gospod doi na Dan
pomirenja 1851. godine!
To je izgledalo vrlo prihvatljivo. Teorija je, kako se inilo, bila
12
13
14
15
da je
naunika
[Bulletin
of
the
Atomic
Scientists]
Poloaj kazaljki na satu nije uvek bio isti, ali je bio podeen tako da
odraava zbivanja u politikom svetu. Na primer, 1953. godine je vreme
na biltenu bilo 11:58. Godine 1990. je vraeno na 11:50, a onda, 26.
novembra 1991 su urednici biltena prikazali sat koji je pokazivao vreme
podeeno na 11:43.
5
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
Drugo poglavlje
DEIFROVANJE BUDUNOSTI
27
pojedinac
postao
itekako
svestan
krhkosti
ljudskog
28
29
30
obeleavanja
proizvoda
koji
se
koristi
31
tome,
nema
kraja
matovitosti
ljudskih
bia
32
njihovom
vremenu,
mestu
njihovim
ivotnim
33
ta
razlika?
Neznaboakom
caru
su
narodi
bili
34
pune
helikoptera,
svemirskih
brodova,
kompjutera
35
kada
prouava
Bibliju
na
izvornim
jezicima,
36
upravo
zahvaljujui
jasnim
biblijskim
tekstovima.
37
38
39
40
godina kasnije.10
Prema tome, neophodno je da izmenimo izjavu kojom je zapoet
tekst ove knjige. Razmiljanje o kraju sveta kao takvom, ne mora
biti opasno po ljudsko zdravlje. Opasan nain na koji neko
razmilja o kraju sveta. Dosledna i ponizna primena zdravih
principa prouavanja Biblije moe da proizvede (stvori) sigurnu,
zdravu i biblijski utemeljenu perspektivu kraja sveta.
41
DRUGI DEO
STARI ZAVET, RANI JUDAIZAM I POSLEDAK
Tree poglavlje
DAVNA PROLOST I POSLEDAK
42
43
ivotinjskih
vrsta,
neophodnih
za
ponovno
44
3,8)
dizao
nad
Zemljom
potpuno
pokrivenom
Sirah je knjiga koja se pod tim imenom moe nai u Biblija koje
sadre apokrife.
11
45
46
upor. 1,2). Ubrzo se voda povukla i tlo je postalo suvo (1. Mojsijeva
8,13). Ovo je poseban jezik upotrebljen i da se opie trei dan
stvaranja (1. Mojsijeva 1,9.10). Bog je isuio zemlju i odvojio je od
mora. Bog je ponovo uspostavio punu funkciju dana i noi, i
godinjih doba (1. Mojsijeva 8,22), to predstavlja podseanje na
etvrti dan stvaranja (1. Mojsijeva 1,14.15).
Bog je u 1. Mojsijevoj 9,1-3 ponovo progovorio jezikom iz 1.
Mojsijeve 1,26-31, prilikom obnavljanja svog zaveta s Nojem i
njegovim sinovima: Raajte se i mnoite se. I ovom prilikom im
je propisan program ishrane: to se god mie i ivi, neka vam
bude za jelo (9,3). Odlike novog stvaranja su garancija da nee biti
novog potopa (11. stih).
Kako je, dakle, Noje razumeo kraj? Razumeo je da je, zbog
opadanja merila morala i ponaanja u njegovom vremenu kraj
postao neophodnost. Bog je upotrebio potop da poniti ono to je
fiziki stvorio i krene iz poetka s pravednim ostatkom, u novom
delu stvaranja. Kraj, posledak u izvetaju o potopu bio je fiziko
unitenje planete i njeno kasnije fiziko obnovljenje. U potopu se
stari svet povukao pred novim. Posle potopa, ekosistem je ponovo
poeo da funkcionie. Obnovljen je i Boji zavet s ljudskim rodom.
Za taj novostvoreni svet Noje je postao drugi Adam.
Naalost, ba kao to je prvi Adam zatajio u odnosu na plod s
drveta (1. Mojsijeva 3. glava), i novi Adam je zatajio u odnosu na
plod vinove loze (1. Mojsijeva 9,20-27). Zahvaljujui Nojevim i
Hamovim gresima ljudski rod je ponovo utonuo u stanje opadanja.
Jedina Boja zapovest koju su Nojevi potomci ispotovali bila je
zapovest da se raaju i da se mnoe (1. stih). Deseta glava 1.
Mojsijeve potvruje da je Noje imao mnogo potomaka. Meutim, ti
potomci su odluili da se ne rasejavaju i ne napune Zemlju, kako
im je Bog bio zapovedio (1. Mojsijeva 9,1).
Iako je u Nojevim danima doao kraj, taj kraj nije bio i konaan.
47
48
49
1. Mojsijeva 12,1-3
prokletstva
poroajni bolovi
potomstvo
izgnanstvo
trnje (zemljite)
1. Mojsijeva 17,1-8
obeanja
narod
blagoslov
zemlja
brojno
odnos s Bogom
zemlja
50
1. Mojsijeva 12/17
Petoknjije
*
bolovi
izgnanstvo
trnje
narod/potomstvo
blagoslov/odnos
zemlja
1. Mojsijeva
2./3. Mojsijeva
4./5. Mojsijeva
Ovu tvrdnju je na zadivljujue uverljiv nain izneo Dejvid (J. A.) Klajns
u knjizi Tema petoknjija, u posebnom prilogu pod naslovom Journal
for the Study of the Old Testament (Sheffield: University of Sheffield
Press, 1978), knjiga 10.
12
51
52
53
54
55
obnova Edema
5. Mojsijeva 28
neposlunost
izgnanstvo i unitenje
56
57
58
etvrto poglavlje
STAROZAVETNI PROROCI I KRAJ SVETA
Pazei na povredu koju je zadobio na desnoj cevanici, poto ga je
prethodnog dana pogodio kamen izbaen iz vavilonskog katapulta,
Jezekilj se s velikim naporom kretao, naputajui zapaljeni grad
koji se dimio. Veoma bolno oseao je i povredu u donjem delu lea
kada je, oinut vavilonskim biem, samo 10 minuta pre toga, bio
primoran da uini nagao pokret. Osetio je da je u njega, s lea, uprt
pogled vavilonskog vojnika, koji je vrebajui njegov i najmanji
pogrean pokret bilo kakav znak kolebanja bio spreman da
nastavi kanjavanje. Rupe u krovovima i zidovima ruile su veinu
kua; nikome nije padalo na um raiavanje meavine kamenja,
delova drvea, unitenog oruja i tela s nekada divnih ulica
Jerusalima. Pogledom je enjivo traio lanove porodice i bliske
prijatelje, ali nikoga nije video. Ono to je video bile su duge kolone
prljavih, skrhanih, poraenih lica, oborenih pogleda, od kojih je
neke prepoznavao. Na njih su motrili snani, samouvereni, grubi
ljudi dobro naoruani stranci koji su govorili udnim,
nepoznatim jezikom.
Koraajui oprezno kroz ruevine gradskih vrata, shvatio je da je,
u svakom pogledu, njegovom svetu doao kraj. Kuda su ga vodili?
Kakvim e ivotom iveti? Hoe li se nekada vratiti u Jerusalim?
Hoe li ita ikada biti ponovo isto? Zato je Bog to dopustio? Da li
je bilo neke nade? Da li bi ovaj alosni drum na neki nain mogao
biti put u velianstveno preobraenu budunost, o kakvoj su pisali
Isaija i Mihej? Sa svakim sledeim korakom, dok se udaljavao od
svog voljenog Jerusalima, misli su mu bile sve u veoj zbrci. U tim
59
14
60
povratka iz njega.
Boja mona intervencija naglo e ubrzati eshatoloki rat,
poslednju bitku u istoriji Zemlje. Bog ne samo to e se umeati u
istoriju, da radikalno transformie ljudsko drutvo, ljudsku
prirodu i fiziki svet, nego e i svom narodu na Zemlji oistiti put
velikim zavrnim ratom protiv njihovih neprijatelja. Taj rat i
njegove posledice uticae na pokretanje onog blaenog kraja koji je
Izrailj kao celina mogao postepeno postii poslunou, ali to nije
uinio.
BOJI PLAN S PROROCIMA
Bog
Idealni svet
Edem
Vreme proroka
Boja intervencija
Eshatoloki rat
Trostruka transformacija
61
62
63
glavi (Isaija 11,1.10). Kad se Izrailj vrati iz izgnanstva (stihovi 11, 15,
16), nad njima e vladati car novoga reda iz Davidove loze. Na
njemu e poivati Duh Gospodnji , i mirisanje e mu biti u strahu
Gospodnjem. Nego e po pravdi suditi siromasima i po pravici
karati krotke u zemlji. I pravda e mu biti pojas po bedrima i
istina pojas po bokovima (stihovi 2-5).
U ovakvim tekstovima car po Davidovoj liniji postaje Boje
orue, donosei posledak koji Bog ima na umu za svoj narod.
Meutim, postoje drugi tekstovi koji opisuju povratak bez
dimenzije carstva (Jezekilj 40-48. glava; Joilo 2,3; Isaija 24-27
glave). U tim stihovima Bog preuzima inicijativu neposredno,
lino. Naglasak je na Bogu, a ne na Njegovom oruu.
Kakvu ulogu e igrati neznaboaki narodi Egipat, Asirija,
Grka, Persija u vreme kada se Bog bude umeao da preobrazi
istoriju Izrailja? Proroka slika kraja uravnoteava posebnu i
jedinstvenu ulogu Izrailja na kraju sa saznanjem da Boji plan za
budunost na odreeni nain podrazumeva sve narode. Ta
ravnotea izmeu posebne uloge Izrailja i Bojeg staranja za sve
narode ima svoj koren u Mojsijevim knjigama, gde stoji da e u
Avramovom semenu biti blagosloveni svi narodi (1. Mojsijeva 12,13).
Prema izjavama proroka, u Bojem planu za posledak Izrailj
ima naroitu ulogu, ali e, u konanom smislu i svi narodi doi da
slue Njemu. Ustani, svetli se, jer doe svetlost tvoja, i slava
Gospodnja obasja te. Jer gle, mrak e pokriti zemlju i tama narode;
a tebe e obasjati Gospod i slava Njegova pokazae se nad tobom. I
narodi e doi k videlu tvojemu i ka svetlosti koja e te obasjati
(Isaija 60,1-3).
Izrailj na kraju postaje uzvieno stecite svih naroda koji i sami
slue Bogu (stihovi 9-11.14-17). Jer narod i carstvo, koje ti ne bi
sluilo, poginue (12. stih).
Proces kojim Izrailj dospeva u dominantan poloaj u odnosu na
64
65
66
67
68
RAT I KRAJ
69
70
mnogim narodima.
Redosled dogaaja kod Jezekilja je neznatno opirniji nego kod
Joila. Prvo imamo opis Boje trostruke transformacije stvarnosti
(Jezekilj 36,22-38), kada se suhe kosti Izrailjevog zatajivanja
vraaju u ivot pod Davidovom carskom palicom (37. glava). Posle
izvesnog vremena sreenosti i mira (Jezekilj 38,8.11-14), Gog i
njegovi saveznici napadaju i bivaju uniteni Bojom intervencijom
(38. i 39. glava). Posle tog velikog rata izgraen je slavni novi
hram, i raj je u potpunosti i konano obnovljen, vraen Izrailju
(glave 40-48).
Ako uporedimo Joila i Jezekilja, najbolje objanjenje za
pomenutu razliku moglo bi biti da su proroci zapravo opisali dva
razliita rata na posletku. Prvi (Joilo) dogodie se u kontekstu
povratka
iz
vavilonskog
izgnanstva
ukljuie
narode
71
72
Peto poglavlje
POSLEDAK IZMEU DVA ZAVETA
Tokom vekova koji su sledili posle zatvaranja kanona Staroga
zaveta, dogodila se nova krupna promena u nainu na koji je Boji
narod gledao na kraj. Prema navodima prorok, istorija i venost e
se postepeno utapati jedno u drugo nakon to Bog bude preobrazio
svoj narod i fiziki svet. Kraj e doi zahvaljujui Bojem
neposrednom meanju u istoriju, posle ega sledi postepeno
obnavljanje raja, kroz obnovljenu naciju i obnovljeni narod. Ali
jevrejski pisci prozvani apokaliptiarima (od prve grke rei u knjizi
Otkrivenje, apokalypsis, Otkrivenje 1,1) vie nisu oekivali
transformisano drutvo. U jevrejskoj apokalipsi kraj bi podrazumevao
potpuno unitenje ovog sveta njegove istorije i njegove geografije.
Direktna veza izmeu sadanjeg i budueg sveta bila bi prekinuta.
Ti apokaliptiki pisci poeli su svoju ivu aktivnost oko 150 godina
pre Hrista. Kao autori, nisu koristili sopstvena imena, nego su pisali
sa stanovita neke dobro poznate linosti iz izrailjske prolosti, kao
to su bili Enoh, Mojsije ili Jezdra. Njihove spise lako moemo nai na
engleskom jeziku, zahvaljujui izdavakom i organizacionom
angaovanju Demsa arlsvorta.1 Ti spisi nam pruaju izvanredan
pogled u svet u kojem su iveli Isus, Pavle i Jovan i kojem su nastojali
da se obrate. Ovde imamo citate iz vie apokaliptikih dela, tako da
itaoci imaju priliku da donekle osete ukus tih materijala.
1 The Old Testament Pseudepigrapha (Garden City, N.Y., Dobleday, 1983), knjiga 1.
73
Vinji nije nainio jedan, nego dva sveta (4. Jezdrina 7,50).
Knjigu koju danas znamo kao 4. Jezdrina nije pisao Jezdra iz Staroga
zaveta, nego nepoznati jevrejski pisac po prilici iz vremena kada je
Jovan pisao knjigu Otkrivenje.2 Re u pomenutom citatu prevedena
sa svet ovde znai i doba. Vinji nije nainio jedno, nego dva
doba. Prema reima te knjige, slavno novo doba trebalo je da doe
kada se uniti ovo staro, zlo doba i kada oni koji su Bogu verni prime
svoju nagradu. Kasnije, u istom poglavlju, on razrauje taj koncept:
Ovaj sadanji svet nije kraj; u njemu ne prebiva punina slave i zato
su se oni koji su bili jaki molili za slabe. Meutim, dan suda bie kraj
sadanjeg doba i poetak budueg besmrtnog doba, u kojem
pokvarenost pripada prolosti, nema poputanja grenim prohtevima,
nema neverstva, nema nepravde a istina je izala na videlo. Stoga,
niko tada nee imati priliku da bude milostiv onome to je osuen na
sudu, ili da naudi onome ko je pobedio (7,112-115).
U jevrejskim apokaliptikim spisima vidljiv je potpun raskid
izmeu ta dva doba sadanjim dobom i onim koje dolazi. Obrazac
za takav potpuni raskid ne nalazi se u prorocima nego u izvetaju o
potopu (4. Jezdrina 3,8-11); 1. Enohova 10,1-18; 83,1-9; 1. Sibilinskih
proroanstava 125-282, itd.). Prema tim spisima, kao to je bilo u
vreme Nojevo, i danas svetu mora doi kraj, da bi mogao biti stvoren
novi svet. Poreenja radi, eshatologije Mojsija i proroka bile su
naglaenije orijentisane na proces, na postepenu transformaciju
ovog sveta u jedan bolji svet.
U okviru prorokih spisa, tekst u 2. glavi Danila blii je od svih
ostalih jednom ovakvom radikalnom prestanku, kraju. Meutim, i tu
je daleko od izvesnosti da postoji prekid u kontinuitetu izmeu
istorije i venosti. Carstva ovoga sveta (predstavljena likom) u
2 Mnogi eksperti za Bibliju smatraju da je jedan ili vie kasnijih hrianskih pisaca obradio
knjigu tako da bude privlana hrianima, ali da su delovi citirani u ovoj knjizi nesporno jevrejski.
74
Navuhodonosorovom snu potpuno unitava jedan kamen (Danilo
2,34.35), ali ni lik ni kamen ne predstavljaju Zemlju kao takvu. Zemlja
ostaje, dok namesto njenih carstava nastaje Boje carstvo (stihovi 35,
44, 45). Tekst u Danilu 2. glavi, prema tome, sasvim se uklapa u
proroku sliku kraja, ukoliko se odupremo iskuenju da itamo
kasniju apokaliptiku perspektivu u Danilovoj knjizi.3
Tako, u 2. glavi Danila italac uoava kontinuitet izmeu istorije i
venosti. Meutim, u 4. Jezdrinoj knjizi tog kontinuiteta nema. Tu
vidimo potpuno razdvajanje izmeu ovog doba sa svim njegovim zlom
i slavnog doba u budunosti.
Raskid izmeu ovog sveta i onog koji sledi jo je izraenije
prepoznatljiv u jevrejskom apokaliptikom delu zvanom Sibilinska
proroanstva, knjiga 4. Trenutak kraja opisan je sledeim reima: Ali
ako me ne posluate, vi opaki, koji volite bezbonost i sve ovo primate
zlim uima, nastae oganj po celom svetu i veoma veliki znak s
maem i trubom na sunevom izlasku. Celi svet e uti buku od
rikanja i snaan zvuk. On e spaliti celu Zemlju i odjednom unititi
ceo ljudski rod i sve gradove i reke, i more. Sve e unititi vatrom, i
prah e se puiti. Ali kada sve postane pranjavi pepeo i Bog umiri
neopisivi oganj, kao to ga je i zapalio, sm Bog e ponovo sastaviti
ljudske kosti i pepeo i ponovo podii smrtne ljude, da budu kao to su
bili pre. Tada e nastati sud kojem e predsedavati sm Bog i On e
ponovo suditi svetu. Sve koji su greili iz bezbonosti, njih e pokriti
nasip zemlje, iroki Tartar* i mrske jame pakla. Ali svi koji su poboni
ivee na Zemlji ponovo kada Bog podari duh i ivot i naklonost
pobonima. Tada e se svi oni nai kako posmatraju prekrasnu i
3 I ostali starozavetni tekstovi pisani u stilu apokalipse (Zaharija 9-14; Isija 24-27; Jezekilj,
Danilo 11) zadravaju stav proroka koji se odnosi na ono to je unutar istorije, umesto stava
kraj istorije, koji zagovaraju apokaliptiari (upor. Zaharija 12; 14,8.10; Isaija 24,23; 25,10; 26,1;
27,12.13; Jezekilj 36.37 i Danilo 11,45).
*
75
prijatnu svetlost sunca. O, kako je blaen onaj ko doivi to vreme (4.
Sibilinska proroanstva, 171-192).
Ovde se kraj prikazuje u vidu bunog ognja irom sveta. On e
spaliti celu Zemlju i unititi sveukupno oveanstvo. Svi gradovi i
reke, pa ak i more, odjednom u potpunosti bivaju uniteni. Posledica
toga je prah koji se pui. Ali kad se sve pretvori u pepeo, Bog gasi
vatru i vaskrsava oveanstvo. Zatim sledi veliki poslednji sud. Bog
oznaava ko je bio poboan, a ko bezboan. Bezboni bivaju
sahranjeni pod slojem zemlje. Na drugoj strani, pravedni ive u
obnovljenom raju.
Ovaj otri prekid izmeu starog doba i budueg doba moe se
grafiki prikazati na sledei nain:
APOKALIPTIKA SLIKA KRAJA
Bog intervenie
Staro doba
Budue doba
Prekid
76
izbavljen od zala koja sam prorekao videe moja uda. Jer e se moj
sin Mesija otkriti s onima koji su s Njim, i koji ostanu radovae se
etiri stotine godina. Posle tih godina, umree moj sin Mesija i svi koji
udiu ljudski dah. Za vreme od sedam dana svet e se vratiti u
prvobitnu tiinu, onu kakva je bila u poetku, tako da niko nee biti
ostavljen. Posle sedam dana e svet, koji jo nije budan, biti probuen
i tada e biti uniteno sve to je propadljivo. Zemlja e dati od sebe
one koji spavaju u njoj i jame e dati due koje su im bile predate.
Svevinji e se pojaviti na sudijskoj stolici, saaljenje e proi i
strpljenje e se povui, a ostae samo sud; istina e stajati i vernost e
ojaati (4. Jezdrina 7,26-34).
U ovom izuzetno zanimljivom tekstu Boja intervencija poinje
kada bude doao Mesija, neposredno pre kraja. Posle 400 godina
vladavine, Mesija umire zajedno sa celim oveanstvom i svet se vraa
prvobitnoj tiini za period od sedam dana. Prekid izmeu dva doba
je tako radikalan da svet uranja u nepostojanje za period od sedam
dana, tako da dva doba nee imati nikakvog uzajamnog dodira. Posle
tog perioda tiine nastaje vaskrsenje i poslednji sud. Mesijanska slika
kraja koju nalazimo u 4. Jedzrinoj moe se prikazati na sledei nain:
MESIJANSKI APOKALIPTIZAM
staro doba
Bog
Bog
mesijansko doba
400 godina
budue doba
7
dana
tiine
77
prvog veka n.e.), moda prigovoriti da takve ideje nisu deo
novozavetnog sveta, nego su samo oslonjene na njega. Meutim,
postoji tekst koji je pisan oko 200 godina ranije: 1. Enohova 91,12-17;
93,1-10. U njemu nalazimo viziju koja istoriju prikazuje u 10 velikih
sedmica ili era, od kojih su veina bile duge stotinama godina. Za
nas je zanimljiv deo vizije koji se bavi krajem (sedmi deo desete
sedmice).
Potom, posle toga, desete sedmice sedmoga dela, nastae veni
sud koji e izvriti aneli venog neba veliki (sud) koji potie od
svih anela. Prvo nebo e otii i nestati; pojavie se novo nebo i sile
neba e zasjati sedmostruko i zauvek. A onda e, posle toga, nastati
mnoge sedmice, bez broja i zauvek; to e biti (vreme) dobrote i pravde
i nikada se vie nee uti za greh (1. Enohova 91,15-17).
Prema ovom tekstu, dolazi utvreno vreme kada e biti ustanovljen
veni sud. Ovo e se odraziti u nestajanju prvog neba, posle ega
sledi nastajanje novog neba. Zatim e uslediti beskrajne sedmice, bez
broja, ispunjene dobrotom i pravdom i potpunim odsustvom greha.
Iako se u ovom delu Enoha Mesija uopte ne pominje, jasan prekid/
raskid izmeu starog i novog doba isto je tako vidljiv kao i u kasnijim,
prethodno citiranim delima.
Jevrejska apokaliptika slika kraja obeleena je s dva pojma, koji
stoje u snanom kontrastu prema prorokoj eshatologiji. Prvo,
nalazimo snano oseanje pesimizma. Sile zla su na Zemlji postale
tako jake da se stari svet sa svojom istorijom i svojom geografijom
vie ne moe transformisati. Prisutna je potreba za kosmikim
inom unitenja. Druga taka, povezana s prvom, jeste postojanje
jasnog raskida izmeu sadanjeg doba i njegove istorije sa buduim
dobom; izmeu dobra i zla, bede i blaenstva. Staro se mora u
potpunosti dovesti do kraja, da bi novo moglo da nastane.
Nesumnjivo je da ovakva shvatanja izlaze van okvira starozavetnog
78
prorokog shvatanja kraja. Ovome najslinija eshatologija u Starom
zavetu jeste eshatologija prvog kraja, istorije potopa. U vreme
starozavetnih proroka vremena su bila zla, ali kad bi Bog silno
delovao, ona bi se mogla promeniti. U jevrejskoj apokaliptici, kao i u
sluaju potopa, stanje je postalo tako ravo da je morao doi kraj, da
bi Bog poeo sve ispoetka.4
Da li je Bog vodio razvijanje tih apokaliptikih ideja? Verujem da
jeste. Uopte nije sporno, kao to emo videti, da je jevrejska
apokaliptika stvorila uslove za veliki deo novozavetne nauke o kraju. I
Elen Vajt, u DA, str. 31-38, naglaava vanost onoga to se dogodilo u
vremenu posle zavretka starozavetnog kanona. Ona tamo opisuje
kako su dogaanja, kako u jevrejskom, tako i u neznaboakom svetu
razmiljanja, pripremila put za Hristov prvi dolazak. Bilo je prisutno
oseanje odreenja, naime da e Mesija doi tek kada se za Njega u
potpunosti pripremi put: Kad se navri vreme, posla Bog Sina
svojega. Provienje je usmeravalo kretanje naroda i razvoj dogaaja,
i plimu ljudskih pobuda i uticaja, sve dok svet nije sazreo za dolazak
Izbavitelja (str. 32).
Podsetiemo se Isusovih rei: Jo vam mnogo imam kazati; ali sad
ne moete nositi (Jovan 16,12). Bog uvek govori jezikom prolosti
jednog naroda i u njihovom vremenu, mestu i okolnostima. On
saoptava samo onoliko koliko su ljudi u stanju da nose. Prema
tome, iako jevrejski apokaliptiki spisi nisu bili nadahnuti i nemaju
izriit autoritet, oni su ipak uspeno izraavali borbu oveanstva da
nae Boga i smisao u periodu izmeu dva Zaveta. Jezik i pojmovi koji
su se razvili unutar apokaliptike postae sredstvo kojim e Bog
kasnije (u Novom zavetu) preciznije prenositi oveanstvu svoju
sliku kraja.
4 Zanimljivo
79
Izgleda da je jevrejska apokaliptika korisno posluila Bojem
narodu na najmanje dva naina: (1) Bog ju je upotrebio da bi se lake
pripremio put za otkrivenje koje je tek trebalo da doe i (2) u periodu
u kojem je zamro ivi glas prorok i ugnjetai pretili sa svih strana,
apokaliptika je odravala nadu da je Boja ruka jo uvek dovoljno jaka
da spase svoj narod u vreme kada On to bude naao za shodno.
ZAKLJUAK
Brzim pregledom Starog zaveta i jevrejskih apokaliptikih
shvatanja o kraju uoili smo neka zanimljiva zbivanja. Moda e biti
od koristi ako na istu stranicu stavimo neke od grafikih prikaza koji
ilustruju bitne aspekte svake etape razvoja.
BOJI PLAN U 28. GLAVI 5. MOJSIJEVE
Postepena i uslovna eshatologija
poslunost
obnova Edema
neposlunost
izgnanstvo i unitenje
80
Bog
Idealni svet
Edem
Vreme proroka
Boja intervencija
Eshatoloki rat
APOKALIPTIKA
SLIKA
Trostruka transformacija
KRAJA
Bog intervenie
Staro doba
Budue doba
Prekid
81
pristupimo delu Biblije koji ne samo to nam slui kao glavni svedok
za saznanja o Isusu Hristu nego i kao na najvaniji vodi za
odgovorno razmiljanje o posletku.
82
TREI DEO
NOVI ZAVET I POSLEDAK
esta glava
POSLEDAK JE NA PRAGU
Nije sporno da su pisci i linosti Novoga zaveta dobro poznavali
Stari zavet. Meutim, jednako je jasno da su oni govorili i pisali u
svetu koji je bio oblikovan jevrejskim apokalipitikim vienjem kraja.
To potvruje i sm Isus: A Isus odgovarajui ree: zaista vam kaem:
nema nikoga koji je ostavio kuu, ili brau, ili sestre, ili oca, ili mater,
ili enu, ili decu, ili zemlju, mene radi i jevanelja radi, a da nee
primiti sad u ovo vreme sto puta onoliko kua, i brae, i sestara, i
otaca, i matera, i dece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svetu [na
svetu koji e doi dr D. Stef.] ivot veni. Ali e mnogi prvi biti
poslednji, a poslednji prvi (Marko 10,29-31).
Isus na ovom mestu pravi razliku izmeu sadanjeg vremena i
vremena koje e doi. Isus je opisao da e doi do potpunog
preinaenja ivota dok se svet bude kretao od ovog vremena ka
onome u budunosti. Mnogi koji su prvi u ovom vremenu bie
poslednji u svetu koji e doi. Slina misao izraena je u Luki
20,34.35: I odgovarajui Isus ree im: deca ovoga sveta ene se i
83
udaju; a koji se udostoje dobiti onaj svet i vaskrsenje iz mrtvih niti e
se eniti ni udavati. (U Isusovom razmiljanju o ovim reima imamo
bitan raskid izmeu dva doba, dva sveta. To je dodatno naglaeno u
dobro poznatom velikom evaneoskom nalogu iz Mateja 28,19.20,
koji se zavrava reima: I evo ja sam s vama u sve dane do svretka
veka.
I Pavle je govorio o bogu sveta ovoga (sotona 2. Korinanima
4,4), o sadanjem svetu zlome (Galatima 1,4), i o vekovima koji
idu (Efescima 2,7). Ne samo to su Isus i Pavle koristili izraze kao
ovaj svet i svet koji dolazi nego bi se mogle prikazati i mnoge
druge veze izmeu jezika Novoga zaveta i jezika jevrejske
apokaliptike, kada bi to prostor doputao. U jednom sluaju, u Judi 14
i 15, ak se otvoreno navodi nekanonsko apokaliptiko delo, 1.
Enohova 1,9. Prema tome, pisci Novog zaveta su nesporno koristili
jezik dva sveta, dva doba bez obzira na radikalnu razliku izmeu ta
dva doba i druge aspekte jevrejske apokaliptike misli.
Poto Novi zavet gradi na apokaliptikom vienju posletka, ostaje
pitanje, kako te ideje funkcioniu u Novom zavetu. Da li je
apokaliptiko vienje posletka prihvaeno u svojoj ukupnosti, ili
moda Hristov dolazak iziskuje krupne modifikacije tog vienja?
Kako je Bog upotrebio apokaliptiku silu posletka da bi komunicirao s
ljudima u Isusovom vremenu?
Moda bi na ovom mestu bilo korisno rezimirati i prikazati
jevrejsko apokaliptiko vienje posletka, kako je to izraeno u 4.
Jezdrinoj 7,26-34. Prema tom tekstu, Mesija dolazi pre svretka
starog doba i ivi 400 godina. On potom umire zajedno s ostatkom
oveanstva, a svet se vraa u prvobitnu tiinu za period od sedam
dana. Posle tog perioda vremena Bog intervenie i donosi vaskrsenje,
sud i budui svet. Ovo vienje posletka mogli bismo ilustrovati na
sledei nain:
84
MESIJANSKI APOKALIPTIZAM
Bog
stari svet
Bog
mesijansko doba
400 godina
budui svet
7
dana
tiine
85
tako vrstim ubeenjem tako iznenadno preobrazi? Jednoga dana
Pavle se naao na putu za Damask, nameravajui da uniti prevaru
hrianstva (Dela 9,1.2). S hrianstvom je mogao da se bori iste
savesti (Dela 23,1) zato to je ono, prema njegovom vienju posletka,
bilo u vrlo oiglednoj zabludi. Meutim, susret s Isusom na
damatanskom putu zauvek je promenio Pavlovo vienje posletka.
Isusovo pojavljivanje pred njim na tome mestu (Dela 9,3-6; 22,6-11;
26,12-19) osvedoilo ga je da je Isus stvarno onaj Mesija koji umire,
koga je prema svom vienju posletka bio naveden da oekuje.
Meutim, ovo otkrie je Pavla sateralo u neto to sociolozi opisuju
kao kognitivnu disonancu. Dok je, slep, istio prainu sa svoje odee
na putu pred samim Damaskom, ponovo su apokaliptike misli
pojurile kroz njegov um: Isus jeste Mesija, ali stari svet je jo uvek tu.
Kako je to mogue? Ovaj problem je u njegovoj glavi do te mere bio
estok da je puna tri dana Savle odbijao hranu i pie, nastojei da
organizuje utisak tog otkrivenja na svoju teologiju (Dela 9,9). Doao
je do sledeeg zakljuka: ako je Mesija stvarno doao i umro, kako je
bilo potvreno u njegovom susretu s Isusom, onda je novo doba
sigurno ve nastalo, iako je staro doba i dalje bilo prisutno. Novo
doba je na neki nain preklopilo staro, tako da su u njegovom
sadanjem ivotu dva doba postojala uporedo. Pavlova nova teologija
moe se ilustrovati na sledei nain:
86
PAVLOVO NOVO VIENJE DVA DOBA/ SVETA/ ERE
Boja intervencija
prvi dolazak
drugi dolazak
novo doba/era
staro doba
S
S prvim Hristovim dolaskom novo doba je prodrlo u staro doba, ili
ga je preklopilo. Ta dva doba nastavie paralelno da postoje sve do
Drugog dolaska, kada e staro doba konano biti uniteno. Prema
tome, hriani u isto vreme ive u dva sveta.
Izraeno terminologijom vremena, Novi zavet moe da opie
posledak kao neto to ve postoji, u jednom smislu, a to je, u
drugom smislu, jo uvek budunost. Isti koncept Novi zavet izraava
terminologijom prostora hriani ive na nebeskim prostorima u
Hristu a u isto vreme nastavljaju da se bore s problemima ovoga
sveta. Verovatno e biti vredno da te dve dinamike malo bolje
artikuliemo.
SADA I JO NE
Novozavetno vienje posletka pokazuje doslednu dinamiku
izmeu sadanjosti i budunosti, sada i jo ne. U jednom smislu,
posledak je ve doao novo doba je sadanja stvarnost. Meutim,
u drugom, posledak jo uvek nije nastupio staro doba je jo uvek
tu. Nije mogue one koji su jednom prosvetljeni, . . . i okusili dobre
rei Boje, i sile onoga sveta [sveta koji dolazi], i otpali, opet obnoviti
87
na pokajanje (Jevrejima 6,4-6).
Ovaj tekst tvrdi da su svi koji su u Hristu ve okusili sile sveta koji
dolazi. Poslednji dani zemaljske istorije, u jednom smislu, ve su
nastali s Isusovim dolaskom (Jevrejima 1,1.2). Meutim, bez obzira
to nas krst uvodi u poslednje dane, odnosno, posledak vekova,
prisutan je smisao po kome posledak tek treba da doe. A sad
jednom na svretku veka javi se [Hristos] da svojom rtvom satre
greh. A drugom e se javiti bez greha na spasenje onima koji ga
ekaju (Jevrejima 9,26-28).
Zbog dinamike tenzije izmeu sadanjosti i budunosti,
novozavetni pisac moe da upotrebi iste rei za opisivanje i jednog i
drugog. Pavle je u 1. Korinanima izjavio da su hriani njegovog
vremena iveli na posletku (grki telos) sveta (1. Korinanima
10,11). Meutim, u istoj knjizi kraj (grki telos) nastaje posle drugog
Hristovog dolaska. (1. Korinanima 15,22-24).
U samo jednoj glavi, Petar uspeva da izrazi da se Hristos javio u
poslednja vremena, i da e se tek javiti u poslednje vreme (5. stih).
Isus je ta dva pojma ak kombinovao u jednoj reenici: Zaista,
zaista vam kaem: ide as, i ve je nastao, kad e mrtvi uti glas Sina
Bojega (Jovan 5,25).
Poklapanje novoga doba sa starim slui kao objanjenje za mnoga
mesta u kojima Novi zavet, naoko, protivrei sm sebi. S druge strane,
sotona je pobeen na krstu (Jovan 12,31), a ipak e morati da se
pobeuje svakoga dana krvlju Jagnjeta (Otkrivenje 12,11) i nee biti
uniten sve do kraja (Otkrivenje 20,7-10). Veni ivot se ve
doivljava (Jovan 5,24), a ipak pripada buduem dobu, ne ovom
sadanjem (Marko 10,30). Hrianskoj veri preti gubitak ravnotee,
ukoliko se ne budu potovale ovakve novozavetne tenzije.
NEBO NA ZEMLJI
88
Druga strana novozavetne dinamike meu dobima/ erama je
tenzija izmeu nebeskog i zemaljskog. Budui da je staro doba/ svet
jo uvek tu, mi smo bolno vezani za ovu Zemlju. Znamo da sva tvar
uzdie i tui s nama dosad. A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha
imamo, i mi sami u sebi uzdiemo ekajui posinjenja i izbavljanja
telu svojemu. Jer se nadom spasosmo. A nd koji se vidi nije nd; jer
kad ko vidi to, kako e mu se nadati? (Rimljanima 8,22-24).
U ovom tekstu svako moe da nae sebe, a naroito bolesni i stari
ljudi! Kada bi to bilo sve to se moglo rei o naem sadanjem
iskustvu, nijednom hrianinu ne bi se moglo prebaciti ako bi se
iskljuivo usredsredio na buduu nadu! Meutim, Novi zavet se ne
zadovoljava oajnikom tenjom za budunou. On sadanjost
ispunjava novim znaenjem. Mi se ve nalazimo na nebesima u
Hristu Isusu (Efescima 2,6). Mi moemo imati ivot neba: ljubav,
radost, mir, trpljenje i dobrotu ve sada, u Hristu (Galatima 5,22). Mi
u Hristu imamo sve duhovne blagoslove (Efescima 1,3). Mi ve sad
moemo okusiti sile doba koje dolazi (Jevrejima 6,5).
Sve to je obeano u novozavetnim vienjima posletka naelno je
postalo stvarnost u Hristovoj smrti i vaskrsenju. Sud svetu obavljen je
na krstu (Jovan 12,31.32). Eshatoloko izlivanje Duha dogodilo se
prilikom Pedesetnice (Joilo 2,28.29; upor. Dela 2,16-21). Carstvo
Boje je dolo (Matej 12,28). Veni ivot je postao sadanjost (Jovan
5,24.25). Poslednji rat izbio je u hrianskom iskustvu (2.
Korinanima 10,3-5; Efescima 6,10-17).
Novozavetni pisci su bili ubeenja da se s dolaskom Mesije sva
jevrejska oekivanja u pogledu novog doba ispunjavaju za one koji
su u Hristu. Ukus nebeskog ivota poinje odmah za svakoga ko
veruje u Isusa i to nije izmiljotina. Oni koji su u Hristu dobijaju
stvaran ukus, akontaciju nebeskog nasledstva dok jo ive u
stvarnom svetu (Efescima 1,13.14). Razlika izmeu sada i jo ne
89
nije u kvalitetu novoga doba nego u injenici da je staro doba jo
uvek tu, da zbunjuje i obeshrabruje. Nebo e biti slino onome to
hrianin ima sada, ali bez frustracija koje ivot donosi na sadanjoj
Zemlji.
To objanjava zato je tako teko odravati hriansko delo
probuenja i rasta. Ako neprestano nemamo ukus novoga doba, naa
svest o njemu ubrzano e bledeti, prelazei u tiho seanje na neto to
je moglo biti. Hriani su u procepu izmeu dva doba izmeu
sada i jo ne, izmeu zemaljskog i nebeskog. U nekim aspektima
ivota lake je ne biti hrianin i biti u skladu sa stvarnim svetom.
Okusiti sile sveta koji dolazi znai pokrenuti neku vrstu nespokoja
koji ostaje sve dok se ovo smrtno ne obue u besmrtnost (1.
Korinanima 15,51-54). Meutim, neko ko je istinski okusio nebeski
ivot nee eleti da ostane u starom svetu, nego e eznuti za
iskupljenjem koje e tek doi (Rimljanima 8,18-25).
To to hrianstvo opstaje ovoliko dugo, dolazi otuda to je svaka
generacija imala odreeni broj onih koji su istinski okusili novo doba.
Mudrost ovoga sveta posmatra hriansku veru kao ludost, ali od
trenutka kada neko okusi sile budueg sveta, za njega vie nema
vraanja, zato to je postao svestan jedne nad-stvarnosti koja sve
menja.
BIBLIJSKA RAVNOTEA
Ideja o dva sveta koji su se preklopili, sa stalnom tenzijom meu
njima nije nastala na tlu zapadno-grke logike. Logini umovi trae da
ivimo bilo u jednom ili u drugom svetu. Meutim, Novi zavet nije
zapadnjaka knjiga. On je odraz jevrejske logike, u kojoj obe
suprotne stvarnosti mogu biti istinite.
Tenzija izmeu Novog zaveta i savremene logike objanjenje je za
mnoge rasprave koje ljudi vode o Bibliji i njenim uenjima. Neko e u
90
Bibliji videti neto to je zaista istina. Meutim, u svojoj radosti da to
otkrie podele s drugima, on ili ona e moda smatrati da treba da
negiraju njegovu logiku suprotnost, koja je moda podjednako istina.
Neko ko je video suprotnu istinu moda e biti sklon da impulsivno
reaguje na drugu krajnost, to donosi rat reima, koji bi se mogao
izbei kada bismo biblijskim tenzijama dali njihovo puno znaenje.
Koristei re tenzija, ja ne elim da pomislite kako Biblija nauava
protivrene istine. Meutim, tenzija je [bar u engleskom jeziku]
jedina re koja moe tano da izrazi ono na ta ovde mislim. Ja je
koristim u smislu ravnotee izmeu suprotnosti kada su obe tane. Mi
u Bibliji dobijamo neto kao odsjaj beskonane istine. Meutim, kada
se beskonana istina izliva u ogranienu au (kao to je ljudski jezik
izraen mastilom i hartijom), aa se razbija. Ljudska logika ne moe
u potpunosti da preivi takav ok. Odravanje ravnotee izmeu
biblijskih krajnosti je kao kada drite dva magneta, sever prema
severu i jug prema jugu. Oni hoe da pobegnu jedan od drugoga, ali ih
uz primenu znatne sile moete zadrati na mestu.
Takve su i mnoge biblijske istine. Iako su istina, one se
suprotstavljaju ljudskoj logici. Na primer, kao hriani, mi tvrdimo da
je Isus bio u potpunosti (100 odsto) ovek ili u potpunosti (100 odsto)
Bog. Meutim, 100 procenata i 100 procenata ine 200 procenata, to
je logiki nemogue. Postojanje Bogo-oveka kakav je bio Isus logiki
je nemogue, a On je ipak postojao. Istinska biblijska teologija
potvrdie obe krajnosti biblijskog uenja. S druge strane, jeres je
kada ljudi prihvataju Isusovu ljudsku prirodu, a negiraju Njegovu
boansku prirodu, ili obratno. Jeres nastoji da overi logiku na raun
Biblije i spremna je da zloupotrebi Bibliju da odbrani logiku.
Drugi primer biblijske tenzije je odnos izmeu vere i dela. I vera i
dela su neophodni i biblijski, ali je teko potvrditi oboje istovremeno
u praksi. Kada propovedate veru, ljudi su skloni da zaborave na dela.
91
Kada propovedate dela, esto gube iz vida veru. Propovedati biblijsku
tenziju s ravnoteom teko je ogranienim ljudima, a ipak krajnje
neophodno. Novozavetno vienje kraja nije u tom pogledu nikakav
izuzetak. Ono prikazuje tenzije izmeu starog i novog sveta, sada i
jo ne.
ISUS JE SREDITE POSLETKA
Iako je teko shvatiti ideju tenzije izmeu starog i novog sveta, do
ovog trenutka neto bi trebalo da nam bude savreno jasno. Sm Isus
je preobrazio proroko i apokaliptiko vienje posletka. Isus Hristos
je srce, dua i sredite posletka. Upravo je susret s Isusom uinio da
je Pavle preuredio svoju doktrinu o dva sveta. Ako pravilno
shvatimo Novi zavet, Isus Hristos je prava i potpuna definicija
posletka. Carstvo je dolo u okviru Njegove zemaljske slube (Jovan
12,28); sud posletka doao je u Njegovoj smrti i vaskrsenju (Jovan
12,31; Rimljanima 8,3); Njegovi sledbenici ve sada doivljavaju nebo,
zahvaljujui Njegovoj slubi na Nebu (Efescima 2,6); u trenutku
Njegovog drugog dolaska stvarno e moi da se kae da je posledak
doao (1. Korinanima 15,20-28). Upravo zbog Hrista Bog ispunjava
Izrailju sva obeanja o posletku. Jer koliko je obeanja Bojih, u
Njemu su da, i u Njemu amin, Bogu na slavu kroz nas [Jer bez obzira
koliko je Bojih obeanja, ona su da u Hristu. I tako, kroz Njega, mi
izgovaramo amin na slavu Bogu slob. prev.] (2. Korinanima
1,20).
Boja obeanja se ispunjavaju onima koji potuju uslove. Ali prema
2. Korinanima 1,20, uslovi za sva Boja obeanja konkretno,
obeanja o posletku ispunjena su ve onim to je Hristos uinio.
Isus je taj verni Izrailjac koji je u potpunosti ispotovao Izrailjev
zavet s Bogom i zato ponjeo sve blagoslove i obeanja toga zaveta.
Novi zavet posmatra sve kroz Hrista. On je u konanom smislu sve u
svemu, sve ono to je bitno.
92
Ako je posledak doao u Hristu i ako su sva Boja obeanja
Izrailju dostupna u Hristu, onda se mora ponovo definisati i pojam
Izrailja. Svako ko stoji u odnosu s Hristom u istoj meri je seme
Avramovo kao da je s Avramom u krvnom srodstvu (Galatima
3,29). Izrailj u Hristu, i Jevrejin i neznaboac, to je izabrani rod,
carsko svetenstvo, sveti narod (1. Petrova 2,9), kao to je to bio
starozavetni Izrailj (2. Mojsijeva 19,5.6). Ono to starozavetni Izrailj
nikada nije ostvario da bude blagoslov svetu (1. Mojsijeva 12,3;
Isaija 49,3-6), ostvarie novozavetni Izrailj zbog svog odnosa s
Hristom (upor. Luka 2,32 i Dela 13,46.47).
Ne samo to je u Novom zavetu iznova definisan pojam Izrailja
nego se i novozavetni hriani drugaije odnose prema obeanjima o
zemlji iz Staroga zaveta. Starozavetna proroanstva o eshatolokom
ratu obino taj rat predstavljaju kao neto to se dogaa unutar
doslovnog, geografskog grada Jerusalima, i oko njega (Joilo 2,32;
3,2.12-21; Zaharija 12,1-9). U vreme poslednje bitke neznaboci se
nalaze izvan grada, a Boji narod je unutra. Meutim, u Delima 4,2428 bitka se ne bije doslovno, u fizikim, geografskim uslovima, nego u
vezi s Hristom. Citirajui 2. psalam, koji govori o zlim narodima koji
se udruuju protiv Izrailjevog cara, vernici kau: Zaista se sabrae u
ovome gradu na svetoga Sina Tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i
Pontijski Pilat s neznabocima i s narodom Izrailjevim (Dela 4,27).
Izrailj je ovde iznova definisan. Nisu svi Izrailjci koji su od Izrailja
(Rimljanima 9,6). Pominje se Izrailj koji se udruuje s neznabocima
protiv Izrailjevog cara. I ne samo to je Izrailj iznova definisan, nego i
zavera dri u vlasti sveti grad. Prema tome, Izrailj se, u najrealnijem
smislu, vie ne moe smatrati narodom u svom etnikom i
geografskom kontekstu. Ako se na Izrailj gleda u Hristu, on ne moe
biti ogranien ni na jednu rasu ili klasu ljudi (Galatima 3,28.29). Ako
se na Izrailj gleda u Hristu, pravi Jerusalim vie nije onaj na
93
Srednjem istoku, nego na Nebu s Hristom (Galatima 4,26). Ako je
pravi Jerusalim na Nebu, onda sve take na Zemlji imaju podjednak
pristup Hristu. Saudi Arabija nije nita blie Obeanoj zemlji nego to
je to Aljaska.
Ova novozavetna definicija Izrailja snano utie na to kako neko
ita (i razume) biblijsko vienje posletka. Najvei deo jezika posletka
u Bibliji je koncentrisan na Jerusalim i na Izrailj. Meutim, u Novom
zavetu, Izrailj se definie kao svako ko stoji u odnosu s Hristom, bilo
gde na svetu. Prema tome, poto su starozavetni proroci gledali na
kraj iz perspektive Izrailja i Srednjeg istoka, novozavetni proroci su
upotrebili jezik tih istih proroanstava, ali u duhovnom, globalnom
smislu. Ne treba insistirati na etnikim i geografskim aspektima.
Na primer, u 14. glavi Otkrivenja, u vie navrata se pominju rei iz
2. i 3. glave Knjige proroka Joila. Ostatak Izrailja (144.000) nalazi se
na gori Sion (Jerusalim Otkrivenje 14,1-5; upor. Joilo 2,32), a
bezbonici su izgaeni izvan grada (Otkrivenje 14,20; upor. Joilo 3,1216). Ali iako jezik 14. glave Otkrivenja podsea na geografsku i etniku
perspektivu iz Joila 2. i 3. glave, est puta se pominje da se misli na
celu Zemlju (Otkrivenje 14,15-19). Na slian nain se muenje narod
koji primaju ig zveri (irom sveta Otkrivenje 13,16.17; Otkrivenje
14,9-11) temelji na osudi nad Edomom, malim susedom starog
Izrailja. Ono to je u starozavetnim proroanstvima lokalnog i
geografskog karaktera, u Novom zavetu se koristi u duhovnom i
globalnom smislu.
Moda je neophodno napomenuti da e stavove izraene u
poslednjih nekoliko strana odbaciti veliki broj dananjih
konzervativnih
hriana.
Metod
tumaenja
poznat
kao
dispenzacionalizam, meutim, tvrdi kako e starozavetno vienje
posletka ipak biti doslovno ispunjeno u Palestini, preko eshatolokog
Izrailja (kao nacije). Najvei deo knjige Otkrivenje, prema tom nainu
94
razmiljanja, ne odnosi se na hriane niti na Crkvu, nego na budui,
fiziki Izrailj. Zbog ogranienosti prostora nemogue nam je da se
bavimo specifinim prigovorima koje bi dispenzacionalisti mogli da
izgovore u vezi s idejama o duhovnom Izrailju iz ovog poglavlja.
Svako ko je zainteresovan da se ire bavi ovim predmetom, trebalo bi
da proita knjigu autora Hans LaRondelle: The Israel of God in
Prophecy (Berrien Springs, Michigan: First Impressions, 1983).
Ovo hristocentrino vienje posletka veliko je protivsredstvo za
nepromiljene tvrdnje u vezi s posletkom. Klju tumaenja
proroanstava nije u tome koliko jasnu sliku budunosti neko moe
da izmisli, nego koliko jasnu sliku Hrista moemo dobiti.
Novozavetno vienje posletka nikada ne smemo odvojiti od Hrista.
ak i sama knjiga Otkrivenja nije otkrivenje rata u zalivu, nego
otkrivenje Isusa Hrista (Otkrivenje 1,1). Prema tome, kada pravilno
razume Otkrivenje, Isus Hristos e biti u srcu i sreditu tvog
tumaenja. Armagedon nije nikakav bliskoistoni rat, nego Hristova
bitka za privrenost sveta.
Vienje posletka kome je sredite Hristos, a ne aktuelni dogaaji,
predstavlja zatitu od preterivanja u spekulacijama za svakog ko se
bavi tumaenjem. Ako je neije vienje posletka podstaknuto eljom
da sve vie i vie dobija od Hrista, njega nita nee terati da rauna
kada e On tano doi. Ako svakoga dana okusi Njega i sile budueg
sveta, elja da dobije jo vie od Njega bie stalna, bez obzira koliko
bi Drugi dolazak mogao da bude odlagan. Meutim, ako je tenja za
Njegovim ponovnim dolaskom uslovljena odreivanjem datuma,
takva tenja moe da traje samo dotle. Kada datum proe, s njim
obino prolazi i enja. Novozavetno iekivanje Drugog dolaska ne
temelji se na kalkulacijama na osnovu najnovijih dogaaja, nego na
sigurnosti da je novi svet, naelno, ve ovde. Oni koji su okusili
radosti neba u Hristu, nikada se nee umoriti u oekivanju jo veih
95
radosti prilikom Njegovog drugog dolaska.
Prema tome, novozavetni hrianin je osoba koja moe da bude
svesna da hoda ulicama nebeskog grada, makar da se i nalazi na
ulicama Beograda. Teko je osetiti prisustvo novog sveta ako smo
stalno okrueni grafitima, smeem, spaljenim kuama i prestraenim,
razoaranim ljudima. Stari svet i svet jo ne vrlo su izraeno
prisutni. Ali zahvaljujui obeanju Novog zaveta i sili Duha moi
emo da se uzdignemo iznad sadanjeg sveta i veka i okusimo sile
budueg sveta. Oni koji to uine, nikada vie nee biti isti.
96
sedma glava
SVRHA PROROTVA
Ljudska bia su oduvek bila radoznala. Nau radoznalost izazivaju
uzbuenja prisutna u dananjem svetu. I ja bih eleo da znam ta sve
to znai. Da li je Gospodnji dolazak stvarno na pragu? Da li je konani
kraj istorije sveta stvarno na domaku? ta Bog eli da razumemo kada
vidimo takve zastraujue dogaaje? Kako treba da reagujemo? Da li
su proroanstva u Bibliji data zato da bi zadovoljila nau radoznalost
u pogledu budunosti? Ili je, moda, Bog imao na umu drugaiji cilj?
ISUS I POSLEDAK
U Mateju Isus daje neke jasne odgovore na navedena pitanja. A
kad seae na gori Maslinskoj pristupie k Njemu uenici nasamo
govorei: kai nam kad e to biti? i kakav je znak Tvojega dolaska i
posletka veka? (Matej 24,3).
Uenici nisu bili nita manje radoznali od nas. Hteli su da znaju
kada e i kako nastati kraj. Isus je odgovorio: uvajte se da vas ko ne
prevari. Jer e mnogi doi u ime moje govorei: ja sam Hristos. I
mnoge e prevariti (4. i. 5. stih).
Treba samo zamisliti ta se dogaalo u glavama uenika. Izvrsno!
Isus e nam dati precizan lanac dogaaja koji e nas voditi ka kraju.
I tada emo znati kada treba da se pripremimo.
Meutim, Isus je nastavio: uete ratove i glasove o ratovima.
Gledajte da se ne uplaite; jer treba da to sve bude, a onda e odmah
97
doi posledak (6. stih).
Da li stvarno tako stoji u tekstu? Ne! Zbunjen sam injenicom da
sam ovaj tekst itao godinama i, ne znam kako, mislio da on kae
neto slino tome. Tekst, u stvari, kae: uete ratove i glasove o
ratovima. Gledajte da se ne uplaite; jer treba da to sve bude. Ali nije
jo tada posledak.
Ove poslednje rei u originalu glase: Jo nije kraj. Isus je znao da
e Njegovi uenici doiveti ratove i glasove o ratovima i da e, kao i mi
danas, biti u iskuenju da doivljavanju svega toga pridaju nezasluen
znaaj. Poruka koju im je uputio bila je: Ne plaite se; ne dozvolite da
vas uzdrmaju sadanji dogaaji. Odigravae se najrazliitiji dogaaji,
ali oni ne znae obavezno i da je posledak na pragu. Potom je
nastavio: Jer e ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i bie
gladi i pomori, i zemlja e se tresti po svetu. A to je sve poetak
stradanja [poroajnih bolova] (7. i 8. stih).
Sedmi stih nabraja mnogo ta to ljudi vide kao znake posletka.
Ratovi i sukobi, gladi i zemljotresi izbacuju nas iz naeg normalnog
kruga svakodnevnih dunosti. Prirodno je da u njima vidimo
eshatoloki znaaj, naroito ako ih sami preivljavamo. Meutim,
zemljotresi koje e Isusovi uenici doiveti bili su samo poetak
poroajnih bolova, od kojih e se Zemlja griti sve do Njegovog
drugog dolaska.
Isus oito nije urio da izloi jasan lanac dogaaja koji e dovesti
do posletka. Gospode, kakav je znak Tvoga dolaska? Odgovor je
glasio: Nastae ratovi i glasovi o ratovima, zemljotresi, pobune, gladi,
ali to nisu znaci posletka kao takvog. ak ni propovedanje jevanelja
svetu (Matej 24,14) nije naroito upotrebljivo kao znak posletka. Da
budemo otvoreni, mi verovatno neemo znati kada je jevanelje
objavljeno gradu ikagu [Beogradu], a jo manje celom svetu, slaete
li se? Tano, je, jevanelje mora biti objavljeno svetu pre nego to
98
Gospod doe, ali to nije vrsta znaka na kojoj moemo zasnovati neku
raunicu.
Isusov odgovor na pitanje uenika za mene je na neki nain
razoaravajui. ini se da bi nam bilo lake da nam je naveo sve
pojedinosti o posletku i dogaaje koji vode ka njemu. Tada bismo
mogli da ih lepo poreamo, da vidimo gde se tano nalazimo i da
znamo kada treba da se pripremimo. Ipak, oito je da to za nas ne bi
bilo najbolje reenje.
Ono na ta nas Isus ohrabruje, umesto ovoga, jeste ravnotea
izmeu eljnog iekivanja s jedne, i vernog izvravanja svakodnevnih
dunosti s druge strane. Sledeim reima On nedvosmisleno
obezvreuje odreivanje datuma dolaska: O danu tome i o asu niko
ne zna. Prema tekstu u Delima 1,7, tano utvrivanje trenutka
Isusovog ponovnog dolaska je informacija rezervisana iskljuivo za
Boga Oca. Ali Isus ovim ne eli da porui da zbog toga uenici Njegov
dolazak treba da odloe za neku neodreenu budunost. U svom
ivotnom veku5 oni e videti dovoljno dokaza da je Njegov dolazak [za
njih] blizu. Prema prii o smokvi (Matej 24,32-35), Boji narod treba
da ivi u neprestanom oseanju da je Njegov dolazak blizu, bez obzira
to nikada nee znati kada e to tano biti (36. stih). Neprekidna
blizina Njegovog dolaska podstie nas na neprestanu spremnost i
eljno iekivanje. Odsustvo odreenog vremena ili vremenski
odredivog niza dogaaja opominje nas da ne dozvolimo da nam
panju odvrate aktuelni dogaaji ili matoviti prorauni, nego da
budemo verni u svojim svakodnevnim dunostima.
Ovde, u stvari, imamo jo jednu iz niza divnih biblijskih tenzija,
kreativnu dinamiku izmeu eljnog iekivanja i verne istrajnosti u
svakodnevnim dunostima.6 Te tenzije je teko odrati u ivljenju iz
5 O znaenju ovog narataja iz Mateja 24,34, vidi Matej 11,16; 12,41.42.45, a naroito 23,36.
6 Zapazimo znaaj istrajnosti u Mateju 24,13; Marku 13,13; i Otkrivenju 14,12.
99
dana u dan, ali ih moramo stalno drati pred oima, kako ne bismo
pali u jednu od zamki-blizanaca, ravnodunosti u pogledu posletka s
jedne, ili pogrene interpretacije posletka u okviru kulta, s druge
strane.
KLJU: STRAITE
Ako namera Isusove propovedi o posletku nije bila da zadovolji
nau radoznalost u pogledu budunosti, niti da nam pomogne da
ematski prikaemo redosled dogaaja posletka, ta je onda zaista
bila Njegova namera? Tu svoju nameru Isus eksplicitno otkriva u 42.
stihu: Straite dakle, jer ne znate u koji e as doi Gospod va.
Te rei su vrhunac cele Isusove propovedi. Uenici su eleli seriju
dogaaja. Hteli su da im cela budunost bude izneta do pojedinosti.
Hteli su priliku da na tako nastalu emu postave i datum. Isus im
kae: Nemojte ii takvom linijom razmiljanja. Dogaaje koji
ukazuju na posledak nisam opisao da bih zadovoljio vau radoznalost
to se tie budunosti. Razlog zato sam vam dao opis budunosti
jeste da biste straili.
Mnogi ljudi sebe danas smatraju adventistima, ljudima koji
oekuju Isusa koji dolazi skoro, da uini kraj ovom svetu ispunjenom
bolom. Ali, prema Isusovoj propovedi, biti adventista znai vie nego
samo poznavati sve znake posletka. Ono znai straiti drugim
reima, iveti na odreen nain, zato to zna i veruje da Isus uskoro
dolazi. Svrha Isusove propovedi iz Mateja 24. glave nije da zadovolji
nau radoznalost u pogledu posletka, nego da nas podseti da je
potrebno da straimo.
ta sve znai straiti? Sreom, Isus nas ne ostavlja u tami. Posle
vrhunske take propovedi slede etiri prie koje podrobno opisuju ta
sve znai straiti (Matej 24,45 25,46). Prva od etiri parabole
(Matej 24,45-51) opisuje nevernog slugu koji doputa da kanjenje
100
njegovog gospodara u povratku utie na nain njegovog ponaanja
prema drugima.
Ako li taj ravi sluga ree u srcu svome: nee moj gospodar jo
zadugo doi; i pone biti svoje drugare, a jesti i piti s pijanicama; doi
e gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u as kad ne misli
(stihovi 48-50).
U emu je problem ovog oveka? On govori sebi: Ko zna kad e se
moj gospodar vratiti? Kome je to uopte i vano? Postupajui na takav
nain, on gubi svaki oseaj odgovornosti prema svom gospodaru.
Poinje da ispoljava grubost prema svojim drugovima i da ih tue.
Njegov lini ivot izopauje se u neodgovorno ponaanje. To pokazuje
da je veoma opasno izgubiti svest o realnosti posletka. Postaje vrlo
privlano rei: Poto moj Gospod kasni, ja mogu da ivim kako mi se
svia. Straiti to je suprotnost onome to ovaj sluga radi. To se
odnosi na nain na koji postupamo jedni s drugima. Straiti, znai da
e se, ako verujemo da Isus uskoro dolazi, to odraziti u nainu kako
postupamo s ljudima.
Drugu priu esto nazivamo Priom o deset devojaka (Matej 25,113). Deset mladih deverua ekaju venanje. Kako to esto biva,
venanje kasni i sve devojke zaspe. Te devojke simboliki
predstavljaju adventiste koji oekuju da Isus skoro doe. Isus ovde
ilustrativno pokazuje kako je teko straiti, odravati oseaj
iekivanja posletka. U toj prii svi adventisti su zaspali. Meutim,
postoji razlika meu onima koji spavaju. Mudre devojke imaju ulja, a
lude ga nemaju.
Za Mateja se objanjenje razlike izmeu mudrih i ludih nalazi u
sledeim reima: Svaki dakle koji slua ove moje rei i izvruje ih,
kazau da je kao mudar ovek koji sazida kuu svoju na kamenu; i
udari dad, i dooe vode, i dunue vetrovi, i napadoe na kuu onu, i
ne pade; jer bee utvrena na kamenu. A svaki koji slua ove moje
101
rei i ne izvruje ih, on e biti kao ovek lud koji sazida kuu svoju na
pesku: i udari dad, i dooe vode, i dunue vetrovi, i udarie u kuu
onu, i pade, i raspade se strano (Matej 7,24-27).
U emu je razlika izmeu mudrih i ludih devojaka kod Mateja? I
jedne i druge sluaju Isusove rei, ali mudre su tvorci Njegove rei.
Na isti nain, svih 10 devojaka su adventisti, ali samo oni koji strae
zauzeti su tvorenjem onoga to im je Isus rekao da ine. Lude
devojke su zatajile ne unevi u svoj plan mogunost odlaganja.
Straiti, znai izgraivati vrstu odnosa s Isusom koji se odrava, bez
obzira to se nade u Njegov povratak ne ostvaruju onako brzo kako
neki oekuju. Straari se nee umoriti u injenju onoga to je dobro.
Poruka tree prie (Matej 25,14-30), pria o talantima, prilino je
jasna, u svetlosti prethodnog dela teksta. Re talant u grkom jeziku
(talanton), je mera za teinu, koja u ovom sluaju oznaava sumu
novca (talant zlata, srebra itd.). Oigledno zbog naina na koji je
upotrebljena u ovoj paraboli, grka pozajmljenica stekla je dodatno
znaenje u smislu ljudske sposobnosti ili talenta. Linosti u ovoj
prii trebalo je da upotrebe svoje sposbnosti da bi uveali vrednost
novca koji im je bio poveren. ovek koji je zakopao svoj talant zatajio
je i nije upotrebio svoje sposobnosti da uradi ono to je car traio od
njega. U ovoj prii straiti znai sposobnosti koje nam je Bog dao
koristiti do krajnjih granica, uz istovremeno oekivanje posletka.
Poruka tree prie slina je poruci iz prie o deset devojaka. Oni koji
oekuju Isusov ponovni dolazak treba da istraju u dobrim delima,
umnoavanjem talenata koje su dobili.
etvrta pria, o ovcama i jarcima (stihovi 31-46), predstavlja
vrhunac propovedi. Isus kae ovcama: Posetili ste me kad sam bio
bolestan ili u zatvoru, odenuli ste me kad sam bio go, nahranili ste me
kad sam bio gladan i dali ste mi da pijem kad sam bio edan (vidi
stihove 34-36).
102
Ali ovce odgovaraju: Kada? Nikada mi nita od toga nismo uinili
(vidi stihove 37-39).
Car odgovara: Zaista vam kaem: kad uiniste jednome od ove
moje najmanje brae, meni uiniste (40. stih).
ta sve znai straiti? Sraiti znai postupati sa svojom braom i
sestrama kao da su oni Hristos! Kada bi osoba s kojom ivi, radi
ili se igra bila Isus, da li bi to uticalo na nain kako postupa s njim
ili s njom? Isus je rekao: Oni koji strae oekujui posledak bie
zateeni kako s drugima postupaju kao da su oni Ja. Oni e nauiti
da mene vide u svakoj osobi s kojom se sretnu. Prema onome to
Isus govori, sutina straenja u oekivanju Njegovog dolaska jeste
pitanje kako postupamo sa svojom braom i sestrama. Svrha
biblijske nauke o posletku nije da zadovolji nau radoznalost u
pogledu budunosti, nego da nas poui kako da ivimo u iekivanju
posletka.
PRESUDNA ISTINA [TESTING TRUTH] ZA ADVENTISTE
Ono to Isus govori u 25. glavi Mateja ponavlja se u drugoj prii u
Mateju 18,23-35, u prii o nemilosrdnom sluzi. Taj sluga je dugovao
10.000 talanata u vreme kada je ukupni prihod od poreza u Palestini
za godinu dana iznosio 800 do 900 talanata. Dugovao je desetostruki
iznos prihoda koje su vlasti ubirale od poreza za celu godinu! Pria je
oito apsurdna. Nikome se nikada ne bi dopustilo da se do te mere
zadui. Ali zato onda Isus pria tu priu? Zato to eli da nam prikae
stanje svakog ljudskog bia na ovoj Zemlji. Mi svi dugujemo Bogu vie
nego bismo ikada mogli da vratimo. Taj sluga predstavlja svakog
pojedinog od nas.
Slugu pozivaju da doe pred cara, da mu se sudi. Njegova molba
caru: Gospodaru, priekaj me, i sve u ti platiti besmislena je koliko
i njegov dug. On nema naina da vrati taj novac. Ali car se saali nad
103
slugom i kae: Od srca ti opratam ceo dug. Ja bih to nazvao
milou koja zapanjuje, a vi?
Meutim, ta odmah potom radi ovaj sluga? Izlazi iz carskog dvora
i spazi nekoga ko mu duguje iznos od 100 dnevnica, suma koja nije
mala. Veina ljudi mogla bi da kupi neto pristojno za kuu, za ono
to zarade za sto dana rada. I tako, ovaj sluga hvata svog prijatelja
za koulju i kae: Gde je novac? Ako paljivo pogledate ta stoji u
Bibliji, videete da ovaj ovek uzvraa istim reima koje je sluga
izgovorio pred carem: Priekaj me, i sve u ti platiti (stihovi 26-29).
Ali sluga se ne obazire na to i baca ga u tamnicu.
Kako na ovo reaguje car? Poziva slugu da se odmah vrati na sud.
Taj postupak bi moda izgledao udno prvobitnim sluaima
parabole, poto je ono to je sluga uinio bilo potpuno zakonito u ono
vreme. Problem je bio u tome to sluga, iako je njegov postupak bio
zakonit, nije postupio prema drugom oveku na nain kako je car
postupio prema njemu. Carevo ponaanje postavilo je novo merilo za
njegovo carstvo.
Utom gospodar poziva slugu da ue. Zli slugo!, rekao je, Sav dug
onaj oprostih tebi, jer si me molio. Nije li trebalo da se i ti smiluje na
svoga drugara, kao i ja na te to se smilovah? Razljuen, gospodar ga
predaje tamniarima na muenje, dok ne vrati sve to je dugovao
(stihovi 32-34).
Kulminacija nastaje u 35. stihu: Tako e i Otac moj nebeski uiniti
vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojih. Vidite, za
Mateja je ovo od presudne vanosti. Merilo za nain kako postupamo
s drugim ljudima je nain na koji je Isus postupio s nama. Tekst u
Mateju postaje provera nae enje za Isusovim ponovnim dolaskom.
Oni koji su pravi adventisti, koji strae u oekivanju Isusovog
ponovnog dolaska, postupae s drugima onako kako je Isus
postupao s njima.
104
Adventisti mnogo znaju o davanju desetka, svetkovanju subote i
redovnom odlaenju u crkvu. Takve aktivnosti su postale presudne
istine za druge (i obino je to opravdano). Meutim, Matej daje
jednu presudnu istinu za same adventiste. Verovanje da Isus uskoro
dolazi trebalo bi da utie na nain kako postupamo sa svojim
bratom. Ko je na brat? Osoba za koju je Hristos umro (Rimljanima
14,15; 1. Korinanima 8,11). Da li je tvoj brani drug neko za koga je
Hristos umro? Da li je ta teka osoba u redu ispred tebe dua za koju
je Hristos umro? Za koga je umro Hristos? Za svakog oveka. On je
umro i za one koji izgledaju drugaije, misle drugaije i ponaaju se
drugaije. Oni koji u potpunosti shvataju dubinu pratanja koje su
doiveli u Hristu znae kako da postupaju s drugima za koje je Hristos
umro. Tano je, tamo napolju je mnogo tekih ljudi ali, udo nad
udima, On je umro i za mene! Hristovo zadivljujue postupanje
prema meni postavlja merilo za moje postupanje prema drugima.
Dokle moemo ii u tome? Da li e u tipinom konobaru u
restoranu videti osobu za koju je Hristos umro? Smatra li da bi Bogu
bilo ugodno ako bih zadrao deo napojnice, kako bih kasnije mogao
da stavim vie u korpicu za dar? Ne bih ba bio siguran. U ovo nae
vreme konobari (konobarice) esto su samohrane majke ili studenti,
koji se bore da sastave kraj s krajem. Da li je Bogu ugodno ako im
zakinemo, kako bismo dali neto vie za dar?
Seam se jedne prilike kada je moja porodica izala u restoran na
veeru s drugom adventistikom porodicom. Raun je izneo 40
dolara. Dok smo meu sobom delili raun, drugi ovek je rekao: Ja
u se pobrinuti za napojnicu, i stavio na sto etvrt dolara.
Kad smo poli prema kasi, rekao sam svojoj eni: Ne moemo
ovako da postupimo. To nije u redu. Hajde da bar uinimo svoj deo.
Zavukao sam ruku u dep i stavio na sto nekoliko dolara.
Vraajui se sa kase, on je na stolu video dolare i rekao: ta je
105
ovo?, pokupio ih i stavio u svoj dep!
Taj dogaaj me je nauio neemu to govori o adventistikom
mentalitetu i ponaanju prema svetu. Moe nam se dogoditi da
postanemo tako obuzeti poslunou Bogu da zaboravimo da su drugi
ljudi due za koje je Hristos umro.
Saznao sam da neki ljudi u mom rodnom gradu Berien Springs, u
amerikoj saveznoj dravi Miigen nisu ba voljni da kupuju
automobile od adventistikih propovednika. Kad sam priu iz
restorana ispriao na jednom asu pred studentima, jedan od njih je
podigao ruku i rekao: Ja imam kombi koji treba da prodam da bih
olakao sebi plaanje kolskih rauna. Razgovarao sam s jednim
ovekom iz mesta, kome se dopadao i kombi i njegova cena. Pitao me
je: Uzgred, kojom profesijom se bavite?
Rekoh: O, ja studiram na Endrusu.
ovekovo lice se snudilo a onda je rekao: Pa, u tom sluaju, nisam
zainteresovan za Va kombi.
Zar je mogue da su adventisti do te mere zauzeti cizeliranjem,
otrenjem svoje teologije, da zaboravljaju da je primene u
praktinom ivotu? Po mome iskustvu a to je iskustvo i mnogih
drugih adventisti esto kao da su manje obzirni i manje moralni od
ak sasvim prosene svetovne osobe. Mi moemo biti vie
zainteresovani da utedimo dinar [dolar] nego za dobrobit osobe s
kojom obavljamo poslovne aktivnosti. Neki adventisti odaju utisak da
bi im bilo lake da varaju u poslu i da zlostavljaju branog druga ili
decu, nego da pojedu komadi svinjetine. Takva teologija e doneti
veoma malo poena na sudu.
Pria iz 18. glave Mateja je pria o preadventnom sudu. Samo je
jedno pitanje koje e imati teinu na sudu ta mislite o Hristu?
Ono to je istinski bitno jeste kakav je na odnos prema Hristu. Ali
sud e procenjivati i na odnos prema Hristu u smislu onoga kako
106
postupamo s drugim ljudima. Da li si sa svojim bratom i sestrom
postupio onako kako je Hristos postupio s tobom? Poto se spasenje
temelji iskljuivo na Hristovom delu, dokaz nae tvrdnje da smo u
Hristu jeste nain kako postupamo s drugim ljudima.
Kako je Hristos postupio s nama? Bolje nego to zasluujemo. S
nama se postupalo sa stavom bezuslovnog prihvatanja. On nas je
prihvatio onakve kakvi jesmo. I to je dobro, jer u protivnom ne bi bilo
nade ni za jednoga od nas. Meutim, dokaz nae zahvalnosti Hristu je
pitanje da li mi druge prihvatamo bezuslovno, onako kako je On
prihvatio nas. Prema tome, jedan od ove moje najmanje brae
(Matej 25,40) trai od nas bezuslovno prihvatanje upravo onih ljudi
koje nam je najtee da volimo. Brat u Hristu je neko ko pripada
drugaijoj kulturi, ili drugaijem imovnom stanju. Sestra u Hristu je
zaputena neznanka ili roaka koja boluje od side. Provera naeg
adventizma moe se pojaviti u linosti fariseja, osornog efa,
ravnodunog branog druga, tekog deteta ili osobe koja se estoko
suprotstavlja naem vienju posletka.
Isus kae: Volite jedni druge kao to sam ja voleo vas. Oprostite
jedni drugima kao to sam ja oprostio vama. Budite milostivi jedni
drugima kao to sam ja bio milostiv prema vama. Kada je u Mateju
neka misao vredna isticanja, ona je to uvek. Tako tekst u Mateju 23,23
ponovno naglaava prvenstvo koje drugi ljudi treba da imaju u naem
hrianskom ivotu. Teko vama knjievnici i fariseji, licemeri, to
dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste to je
najpretenije u zakonu: pravdu i milost i veru; a ovo je trebalo initi i
ono ne ostavljati.
Ovaj tekst se esto koristi da se pokae kako je davanje desetka i
dalje dunost hriana (i to je tano), ali glavni naglasak u Isusovim
reima u tom stihu jeste da postoje elementi zakona koji su jo vaniji
od davanja desetka. Meu njima su pravda pravinost, nepristrasnost,
107
milost i vera. Pravinost znai postupati sa svakim jednako, zato to
je Isus uinio isto kad je umirao na krstu. Milost znai postupati s
drugima na nain kako je Hristos postupio s nama, ne onako kako
zasluujemo. Vernost znai dranje sopstvenih obeanja, ak i ako je
to bolno, zato to drugi ljudi zavise od tebe.
Jesmo li nekada previe zauzeti odmeravanjem metvice, kopra i
kima, tako da ne vidimo Hrista u svakoj osobi s kojom se susreemo?
Nije dovoljno znati budunost. Nije dovoljno biti u pravu u teolokim
pitanjima. Nain kako postupamo s onima koji se ne slau s nama
obino je vaniji od predmeta oko kojih se ne slaemo. Tekst ija je
poruka usko povezana s parabolom u 18. glavi Mateja, jeste Jakov
2,12.13: Tako govorite i tako tvorite kao oni koji e zakonom slobode
biti sueni; jer e onome biti sud bez milosti koji ne ini milosti; i
hvali se milost na sudu [Govorite i postupajte kao oni kojima e biti
sueno po zakonu koji daje slobodu, poto e sud bez milosti biti
izreen onima koji nisu bili milostivi. Milost pobeuje sud!]. Sud bez
milosti bie izreen onome koji nema milosti!
Tvoja teologija moda e biti apsolutno pravilna, ali e ti doneti
veoma malo poena na sudu, ako si ta znanja koristio na okrutan i
osuivaki nain.
Iako je radoznalost koju ispoljavamo kao ljudi od Boga, osnovna
svrha proroke rei nije zadovoljavanje nae radoznalosti u pogledu
budunosti, nego da nas poui kako da ivimo danas. Dok
razmiljamo o ratovima, gladima i pomorima naih dana, Isus nas ne
podstie da spekuliemo o tome da li je to posledak. Umesto toga,
prihvatimo takva zbivanja kao podsetnike na Isusovu propoved. I
tako, seajui se Njegove propovedi, podsetiemo se i potrebe za
straenjem, za postupanjem s drugima na nain kako je Isus postupao
s nama. Blago tome sluzi kojega doavi gospodar njegov nae da
izvruje tako.
108
osma glava
PAVLE I POSLEDAK
Apostol Pavle je u svojim poslanicama izloio brojna vredna
saznanja o posletku. Sve bi to bilo korisno istraiti, kao i Lukinu i
Markovu verziju Isusove propovedi o poslednjem vremenu, zapisane
u 24. glavi Jevanelja po Mateju. Ipak, svrha ove knjige nije iscrpno
istraivanje onoga to Biblija govori o posletku, nego usredsreivanje
panje na predmet u njegovoj iroj perspektivi. Ta ira slika je
nesumnjivo jedno od najistaknutijih mesta u Pavlovim poslanicama
Solunjanima, naroito u drugoj poslanici.
Hrianska crkva u drevnom Solunu bila je osnovana na brzinu,
prema informaciji iz Dela 17,1-10. Otprilike tri sedmice po svom
dolasku, Pavle je bio prisiljen da bei. Budui da su crkvi koju je
ostavio nedostajala temeljna uputstva, ispostavilo se da je bila pomalo
nesigurna. Novi vernici nisu imali vremena da izvre temeljit prelaz sa
svoje paganske kulture na kulturu hrianstva.
Jedan od oblika nesigurnosti bilo je i njihovo vienje posletka.
Reagujui na tu okolnost, Pavle je posledak uinio sredinjom temom
obe svoje poslanice crkvi u Solunu. U 1. Solunjanima 4,13-18 imamo
divan ponovni susret ivih i mrtvih prilikom Hristovog drugog
dolaska. Njegova zamisao je bila da hriani steknu utehu za sadanje
vreme na osnovu saznanja da e se mrtvi pridruiti ivima pre nego
to budu bili uzeti na nebo, da bi zauvek bili s Hristom (stihovi 16-18).
U 1. Solunjanima 5,1-11 ponovo su naglaeni uputstva i saveti koje
je izgovorio Isus u 24. glavi Mateja. Poto e dan Gospodnji
109
(posledak) doi iznenada (stihovi 1-3), prisutan je imperativ da
hriani budu budni i trezni u svojoj pripremi za taj dan (stihovi 6-8).
Straenje je neprekidna potreba.
Meutim, izgleda da su ovaj Pavlov poziv na budnost i trezvenost
hriani u Solunu prihvatili tako to su otili u jednu nesrenu
krajnost. Do vremena kada im je uputio svoju drugu poslanicu, oni su
se nali u takvoj euforiji to se tie posletka, da su mnogi od njih
ostavili svoja zanimanja, kako bi imali vie vremena za propagiranje
sopstvenih gledita i za meanje jedni drugima u poslove (2.
Solunjanima 3,6-12).7 Glavna namera ovog poglavlja je da
razumemo kako Pavlov odgovor solunskim vernicima (2.
Solunjanima 2,1-12) osvetljava njegovo vienje posletka.
Pavle se u 2. Solunjanima 2,1-12 ne bavi detaljnim razraivanjem
teologije posletka. On je u Solunu pre toga ve bio propovedao o svom
vienju posletka, pa u ovoj poslanici samo ispravlja njihovo pogreno
shvatanje njegovog stava. Neugodno je to nas itanje teksta iz 2.
Solunjanima 2,1-12 uveliko podsea na sluanje samo jedne strane
telefonskog razgovora. Imate odreenu predstavu o onome to se
dogaa, ali ne i uvek dovoljno informacija da biste bili sigurni.
Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao jo kad sam kod vas bio?
(5. stih). Pavle podsea prve itaoce na neto to su ve znali. Tekst
koji je tako nastao jedan je od najizazovnijih u Novom zavetu. Ali
vas molimo, brao, za dolazak Gospoda naega Isusa Hrista, i za na
sastanak u Njemu, da se ne date lasno pokrenuti od uma, niti da se
plaite, ni duhom ni reju, ni poslanicom, kao da je od nas poslana,
da je ve nastao dan Hristov. Da vas niko ne prevari nikakvim
nainom (stihovi 1-3).
Jezik koji je Pavle odabrao pokrenuti od uma, plaite,
7 Prema mome linom iskustvu, ovakvo ponaanje nije neobino ni meu onima koji su
opsednuti predmetom posletka.
110
prevari podsea nas na jednu od Isusovih propovedi. U stvari,
grku re koja je ovde prevedena sa plaiti (throeisthai) ne nalazimo
nigde drugde u Novom zavetu, izuzev u Isusovoj propovedi o posletku
(Matej 24,6; Marko 13,7) i ovde (2. Solunjanima 2,2). Vernici u
Solunu nisu posluali Hristov savet da se ne uplae zbog aktuelnih
dogaaja. Ratovi, glasovi o ratovima, gladi, zemljotresi i epidemije
bolesti, bez obzira koliko spektakularni, ne ukazuju na poloaj
kazaljki na prorokom satu. Oni su karakteristino obeleje ljudskog
postojanja u svetu pod prokletstvom greha.
Na ovaj problem Pavle odgovara jednom vrlo sloenom reenicom:
Da vas niko ne prevari nikakvim nainom; jer [taj dan nee doi] dok
ne doe najpre otpad, i ne pokae se ovek bezakonja, sin pogibli, koji
se protivi i podie vie svega to se zove Bog ili se potuje, tako da e
on sesti u crkvi Bojoj kao Bog pokazujui sebe da je Bog [Ne dajte
da vas iko prevari na bilo koji nain, jer [taj dan nee doi] dok ne
nastane pobuna i ne otkrije se ovek bezakonja, ovek osuen na
pogibao. On e ustati protiv i podii e se iznad svega to se zove Bog
ili je predmet oboavanja, tako da e sebe postaviti u crkvi Bojoj,
proglaavajui sebe Bogom slob.prev.] (2. Solunjanima 2,3.4).
Rei, stavljenih u uglaste zagrade (taj dan nee doi), nema u
originalu. Razlog dodavanja je u tome to je Pavlova sloena reenica
(3. i 4. stih su u grkom tekstu jedna reenica) ujedno i nepotpuna.
Subjekat i glagol su dodati, zato to se bez njih reenica ne bi mogla
razumeti.
Pavle kae da dan Gospodnji nee doi dok se najpre ne odigraju
odreeni dogaaji. Pre posletka e nastati pobuna (grki apostasia), u
kojoj e se pokazati ovek bezakonja, koji se protivi Bogu i pokuava
da na kraju zauzme Boje mesto na prestolu svemira. Posledak nee
doi sve dok taj veliki otpad ne bude postao javna stvar. Poto je
ovek bezakonja otkriven, oigledno je da on radije deluje iz akulisa,
111
ali e dogaajima biti prisiljen da se izloi javnosti.
I sm Isus je napomenuo da e se s pribliavanjem posletka
umnoiti bezakonje (Matej 24,12). Meutim, Isus svoj naglasak
stavlja na veliki kreendo jevanelja koje e se propovedati svetu
neposredno pre posletka (14. stih). Pavle, pak, naroito naglaava
narastajuu plimu zla oznaenu otkrivanjem bezakonika pred
posledak (2. Solunjanima 2,3.4.8-12). U 1. Timotiju 3,1-5 u irim
pojedinostima opisanu su elementi koji e obeleiti taj otpad.
Ko je taj ovek bezakonja? Pavle ga blie ne odreuje, ali nas
brojne karakteristike pobrojane u 2. Solunjanima 2,4 podseaju na
sotonu. Bezakonik se protivi, on je neprijatelj (Zaharija 3,1.2; 1.
Timotiju 5,14.15), opada brae. On se predstavlja kao Bog i
pokuava da zaume Boje mesto na Njegovom prestolu (Isaija 14;
Jezekilj 28). Svi upravo pomenuti paralelni tekstovi koriste jezik
slian Pavlovom, govorei o sotoninom delovanju na ovoj Zemlji,
ponekad preko predstavnika, kao to su carevi Tira i Vavilona.
S druge strane, jezik teksta iz 2. Solunjanima 2,4 podsea nas i na
tekstove iz Danila 8,9-12.23-25 i 11,31-39, u kojima je sila maloga roga
prikazana izrazima koji su vie ljudski nego natprirodni. Slino
malome rogu, Pavlov bezakonik pokuava da vlada Bojom crkvom,
sreditem duhovne vlasti na Zemlji (1. Korinanima 3,16.17; 2.
Korinanima 6,16). Tako bi se opis iz 4. stiha mogao podjednako
uspeno primeniti i na sotoninog predstavnika (predstavnike) ili na
samog sotonu.
Bez obzira ko je ovek bezakonja, stalna upotreba sadanjeg
vremena u originalu (koji se protivi i podie) pokazuje da je Pavle
smatrao da on ve deluje u njegovom vremenu (2. Solunjanima 2,4.7).
Sadanje vreme u grkom jeziku istie stalnu aktivnost bezakonika.
Bezakonik se neprekidno protivi, podie, predstavlja se kao Bog, i
pokuava da se ustolii u Njegovoj crkvi. Za Pavla delovanje
112
bezakonika ne moe da se ogranii na odreeni vremenski trenutak
ili period. Bezakonik je ili sm sotona ili niz ljudskih orua koja
kroz istoriju deluju sotoni u prilog. Identitet bezakonika ne moe se
utvrditi samo na osnovu 3. i 4. stiha.
Pavle zatim predstavlja sledeu linost u drami posletka, silu koja
zadrava ili linost koja spreava da se otkrije bezakonik. I sad
znate to zadrava da se ne javi u svoje vreme. Jer se ve radi tajna
bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadrava (6. i 7. stih).
I ovom prilikom, voleli bismo da znamo ono to su znali Pavlovi
prvi itaoci. On nam ak manje govori o onome koji zadrava nego o
oveku bezakonja. Meutim, znamo da onaj koji zadrava ve deluje
u Pavlovo vreme. Bezakonje zahvaljujui njemu deluje kao tajna sila
i jo nije otkriveno javnosti. Onaj koji zadrava je sila koja podupire
zakon (zadrava bezakonje) i nalazi se na boanskom vremenskom
zadatku (neprekidno obavlja svoj posao sve do odreenog vremena
7. stih). Onaj koji zadrava, zadravajui otkrivanje bezakonja, u
odreenom smislu zadrava i sm posledak. Onaj koji zadrava je
ujedno i lian i bezlian. Solunjani znaju to zadrava (6. stih) i ko
je onaj koji sad zadrava. Onaj koji zadrava je vie od same
linosti; on je ujedno i sila (kao to je i bezakonik, upor. 3. i 7. stih).
Onaj koji zadrava ne samo to je dovoljno moan da zadri
otkrivanje sotone ili njegovog pomonika nego [on (ono?)] izgleda da
nastavlja svoju ulogu sve do pred sm posledak (8. stih). Bezakonik
biva uniten gotovo im se pojavi. Tako, prema grkom tekstu iz 7.
stiha, nije jasno da li je onaj koji zadrava uklonjen (verovatno od
strane vie sile, kao to je Bog) ili ima vlast da ukloni sm sebe
(gramatika je tu dvosmislena).
Ko je onaj koji zadrava i kakvu mo ili silu koristi za
zadravanje? Nagovetaj o tome kako bi Pavle mogao da odgovori na
to pitanje nalazimo u stihovima 9-12: Kojega [bezakonika] je dolazak
113
po injenju sotoninu sa svakom silom, i znacima i lanim udesima, i
sa svakom prevarom nepravde meu onima koji ginu: jer ljubavi
istine ne primie, da bi se spasli. I zato e im Bog poslati silu prevare,
da veruju lai; da prime sud svi koji ne verovae istini, nego voljee
nepravdu.
Dva elementa u ovom tekstu neposredno se odnose na identitet
onoga koji zadrava. Prvo, Bog nesumnjivo dri u svojoj vlasti
zbivanja u ljudskoj istoriji. On dri u svojoj vlasti i tano vreme
prevare na posletku (11. stih)! U izvornom jeziku postoji fascinantna
paralela koja u prevodu moe lako da se izgubi. Bezakonik, u 9.
stihu, deluje po injenju sotoninu. To injenje sotonino
(energeian tou satana) ima svoju paralelu u 11. stihu u sili prevare
(energeian planes injenje prevare) koju Bog alje. Pavle
prikazuje Boga koji do te mere dri sve u svojoj vlasti, da na posletku
ak alje injenje sotonino. U konanom smislu, jedino Bog moe
da zadri sotonu i jedino Bog moe da zadri Drugi dolazak.
Drugo, u pomenutom tekstu takoe je jasno vidljivo da velika
prevara na posletku dolazi u kontekstu dostupnosti jevanelja na
celom svetu. Tekst iz Mateja 24,14 tvrdi: I propovedie se ovo
jevanelje o carstvu po svemu svetu za svedoanstvo svim narodima. I
tada e doi posledak. Pavle razrauje tu tvrdnju. Onima koji ginu
u prevari, to se dogaa zato to ljubavi istine ne primie, da bi se
spasli (2. Solunjanima 2,10). Bog nee poslati injenje prevare na
svet dok svima ne bude bila pruena prilika da uju i prime jevanelje
i budu spaseni. Sve dok se jevanelje ne bude propovedalo celom
svetu, ne moe nastati globalni otpad od jevanelja. Prema tome,
propovedanje jevanelja u velikoj meri ubrzava krizu na posletku. Oni
koji odbace jevanelje pripremljeni su da veruju lai, njegovu lanu
verziju.
114
Otkrivanje bezakonja biva zadrano zato to jevanelje jo nije
razreilo sporna pitanja na takav nain da svako ko ivi na zemlji
moe doneti svesnu odluku za ili protiv Hrista. Upravo jevanelje
razotkriva sotonu i pokazuje njegov pravi identitet. Upravo jevanelje
skida njegovu masku i ukazuje na bezvrednost svakog naina ivota
kojem Hristos nije sredite. Prema tome, jasno izlaganje jevanelja je
ono to ubrzava veliku sotoninu reakciju u vreme posletka. Oni koji
odbace jevanelje u svoj njegovoj jasnoi rado e prihvatiti prevaru
[lano jevanelje].
Ko je onaj koji zadrava? Zakljuili bismo da je to sm Bog.
Sotonu moe da zadri samo Bog. Jedino Bog moe da zadri Drugi
dolazak. Jedino Bog zna tano vreme posletka (Matej 24,36). Jedino
Bog moe tako da uredi dogaaje da u vreme posletka u celom svetu
istakne jevanelje u prvi plan. U to vreme, okolnosti su takve da Bog
doputa sotoni da iznese svoju poslednju i najveu prevaru svetu koji
je svesno odbacio Hrista. Ova pitanja e biti podrobnije razraena u
kasnijim poglavljima o knjizi Otkrivenje.
Ko je, prema tome, bezakonik? Budui da je taj bezakonik
postojao u Pavlovo vreme i postoji sve do posletka, nesumnjivo je da
nadmauje bilo koje ljudsko bie. U konanom i izuzetno linom
smislu, bezakonik bi mogao da se odnosi jedino na samog sotonu.
Ali ba kao to je onaj koji zadrava istovremeno i lian i bezlian, to
se moe primeniti i na bezakonika. S jedne strane, on je ovek
bezakonja (2. Solunjanima 2,3) i bezakonik (8. stih). S druge,
njegovo delovanje se opisuje kao tajna [tajna sila] (srednji rod u
grkom jeziku) bezakonja (7. stih) sila koja pokree one koji se
protive Bojem zakonu.
Paralele izmeu 2. Solunjanima 2,4 i malog roga iz Danila (Danilo
8,9-12.23-25; 11,31-39) podseaju nas da je sotona svetovne i verske
vlasti ovoga sveta oduvek koristio za izvravanje svog plana
115
bezakonja. Kroz sve vekove su i svetovni i verski Rim delovali pod
platem istinske slube Bogu, istovremeno se suprotstavljajui delu
jevanelja na Zemlji. Te lane verzije novozavetnog jevanelja nikada
nisu bile u potpunosti javno raskrinkane. Meutim, dolazi dan kada
e oni koji i propovedaju jevanelje i ive u skladu s njim potpuno
razotkriti neprijatelja. On e biti prisiljen da izae iz svoje udobne
anonimnosti. Posledak istorije ove Zemlje smatrae, dakle, vremeno
kada treba da sprovede svoje oajnike mere (upor. Otkrivenje 12,12).
Sotoninu veliku obmanu na posletku Elen Vajt je slikovito opisala u
svojoj silnoj knjizi Velika Borba. "ao krunski in velike drame
prevare, sm sotona e se predstavljati kao Hristos. Crkva je dugo
vremena javno govorila da na Spasiteljev dolazak gleda kao na
konano ispunjenje svojih nada. Meutim, veliki varalica stvorie
privid da je Hristos doao. Sotona e se u razliitim krajevima sveta
pojavljivati meu ljudima kao velianstveno bie, zaslepljujueg sjaja
i podseati na opis Bojeg Sina koji je Jovan dao u Otkrivenju.
Oktrivenje 1,13-15 (str. 624, orig.).
Jedino oni koji su marljivo prouavali Pisma i koji su primili
ljubavi istine bie zaklonjeni od silne prevare koja porobljava svet
(str. 625, orig.).8
U toj velikoj poslednjoj prevari sotona se konano nada da ostvari
navodno svoje pravo na boanski status da sedne u crkvi Bojoj i da
prozove sebe Bogom, to je oduvek pokuavao da uini (2.
Ti citati iz pera Elen Vajt pokreu pitanje o tome kako uspostaviti vezu izmeu teksta u ovom
poglavlju i mnogih primera u kojima ona pominje ovaj ili onaj aspekt teksta iz 2. Solunjanima
2,1-12. Iako namera ove knjige nije da temeljito istrai njena vienja o posletku, ipak sam se
angaovao da proitam sve komentare koje je ona napisala o pomenutom tekstu i zakljuio da je
njen stav, kao celina, u skladu s izlaganjem ovog poglavlja.
8
Saeto reeno, Elen Vajt izraze ovek bezakonja i tajna bezakonja uglavnom primenjuje na
dugi razvoj i istoriju papstva tokom cele hrianske ere. Dok pojmove iz 2. Solunjanima 2,4 ona
povremeno primenjuje na sotonu, materijal o pokazivanju bezakonika u stihovima 8-10 ona
redovno primenjuje na sotonino oponaanje Hrista pred sm posledak.
116
Solunjanima 2,4). U knjizi Otkrivenje ova velika poslednja obmana se
razrauje do najsitnijih pojedinosti, i tom prilikom se koriste iste rei
kao u 2. Solunjanima 2. glavi (originalni tekst) u opisivanju njenog
uticaja na svet. Ako uklopimo izjave tri velika novozavetna svedoka o
posletku Isusa, Pavla i Jovana dobiemo izotrenu osnovnu
sliku.
U emu se sastojala Pavlova vest Solunjanima? Ne plaite se,
nemojte biti uzdrmani ili prevareni porukama koje kau da je
posledak ili na samom pragu ili ve nastao (stihovi 1-3). Takve poruke
su neumesne sve do vremena kada jevanelje i veliko obznanjivanje
bezakonika postanu dobro poznati celome svetu (stihovi 3-12). U
meuvremenu, kljunu vrednost nee imati kvalitet neijih
kalkulacija u vezi s Drugim dolaskom, nego razvijanje u ljubavi
prema istini (10. stih).
U tom tekstu Pavle izlae tri centralna procesa u toku hrianske
istorije. Prvo, imamo vreme zadravanja, kada se jevanelje
propoveda a sotona radi iza kulisa kao tajna sila bezakonja, kako bi
ostvario svoje namere. Sotona primenjuje tehnologiju rada kriom i
u samoj crkvi, ne bi li spreio da jevanelje uniti njegovo uporite
kod ljudi. To vreme zadravanja je u Pavlovo vreme ve bilo poelo i
nastavlja se sve do poslednjeg vremena.
Drugi vaan proces nastaje kada jevanelje doe u prvi plan i kad
se razotkrije sotonino tajno delovanje. Propovedanje jevanelja svetu
prisiljava sotonu da izae na otvoren prostor i radi pri zaslepljujuoj
svetlosti, kako bi ouvao vlast nad vidljivom [visual] generacijom koja
se prvi put u potpunosti sukobila s jevaneljem. Celovit karakter ove
velike prevare bie detaljnije obraen u 10. poglavlju ove knjige.
Zavrni dogaaj u toku hrianske istorije je veliki eshatoloki
obraun izmeu Hrista i sotone. Taj obraun je u Otkrivenju dobio
ime Armagedonska bitka (predmet 12. poglavlja). Meutim, Pavle
117
nikoga ne ostavlja u neizvesnosti to se tie ishoda velikog obrauna
na posletku vremena. Svetlou Isusovog dolaska bezakonik biva
potpuno uniten (2. Solunjanima 2,8; upor. 2. Solunjanima 1,5-10).
Ta tri glavna procesa u toku hrianske istorije prikazana su u
sledeoj emi. Iako su nuno dati u ravnopravnim delovima, prvi, u
svakom sluaju, pokriva najvei deo hrianske istorije.
TAJNA
OTKRIVENJE
UNITENJE
Hristov dolazak
Propovedanje
jevanelja
Kulminacija/ vrhunac
propovedanja jevanelja
118
ETVRTI DEO
OTKRIVENJE JOVANOVO I
POSLEDAK
Deveto poglavlje
UVOD U OTKRIVENJE OD 12. DO 22. GLAVE
Glavni problem u prouavanju knjige Otkrivenja jeste shvatiti kako
se to fantastino sloeno preplitanje vizija, simbola i ideja uklapa u
jednu smislenu strukturu. Za razliku od uobiajenih proznih tekstova
u kojima se od poetka do kraja prirodno niu misli, Jovanovo
otkrivenje estoko oscilira od dobra ka zlu, od hvalospeva ka strahu,
od vizije ka dijalogu i pesmi. Prema tome, bilo bi nesumnjivo korisno
kada bi autor dao nekoliko korisnih napomena o tome kako uklopiti
razliite delove knjige u jedinstvenu celinu.
U veini knjiga jedinica tekstovnog materijala poinje uvodom i
zavrava se zakljukom. Ti prelazni odseci pomau itaocima da
razumeju autorovu nameru u odnosu na dati materijal. Jedan od
razloga to se tumai Otkrivenja ponekad prevare, ogleda se u tome
to autor nije potovao uobiajeni nain pisanja knjiga. Umesto da uz
pomo zakljuaka i uvoda deli razliite delove knjige, autor je svoje
119
uvodne rezimee utkao u prethodne delove knjige, obino u nekoj
kulminirajuoj taki.
Dok, primera radi, patnja dua koje se nalaze pod oltarom u
Otkrivenju 6,9-11 obezbeuje naglaenu kulminaciju za deo o ratu,
gladi i pomoru koje donose etiri jahaa na konjima (stihovi 1-8),
odgovor na vapaj, dokle, Gospodaru saekae zla koja nastaju
posredstvom sedam truba (upor. Otkrivenje 8,3-5.13). Na slian
nain, dok vest treeg anela (Otkrivenje 14,9-12) predstavlja
kulminaciju Bojeg odgovora na napad adahe i njenih saveznika,
jezik treeg anela ujedno ukazuje na tekst u Otkrivenju 15,1, uvod u
zla koja donose ae. Tekst u Otkrivenju 21,1-8 u isto vreme je i
zakljuak milenijuma (Otkrivenje 20. glava) i uvod u detaljni opis
Novog Jerusalima. Posebno zadivljujui primer Jovanove spisateljske
vetine je suptilnost kojom njegov tekst u Otkrivenju 3,21 priprema
teren za viziju o sedam peata (Otkrivenje 5,1-8).9
U Otkrivenju, prema tome, tekstovi na secitu dve vizije gledaju
istovremeno i unapred i unazad. Isti tekst zakljuuje jednu i uvodi u
sledeu viziju. Prema tome, klju za znaenje veine delova
Otkrivenja utkan je u neki raniji deo teksta. Taj princip nam je
vaan, jer nam olakava lociranje i struktuiranje dela Otkrivenja
koji se najdirektnije bavi posletkom.
Kljuni tekst nalazimo u sreditu knjige: I neznaboci [narodi] se
prognevie, i doe gnev Tvoj i vreme mrtvima da se sudi, i da se d
plata slugama Tvojima, prorocima i svetima, i onima koji se boje
imena Tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji Zemlju
pogubie (Otkrivenje 11,18).
Taj tekst sadri pet osnovnih iskaza. Sedma truba se dovodi u vezu
Vidi moju razradu ove take u radu Symposium on Revelation, knjiga 1, u izdanju Frank
Holbrook, Daniel and Revelation Committee Series (Silver Spring, Md.: Biblical Research
Institute, 1992), knjiga 6, str. 201-204.
9
120
s vremenom kad (1) su narodi gnevni, (2) kad je doao Boji gnev, (3)
kad se mrtvima sudi, (4) kad se daje nagrada svetima i (5) kad bivaju
pogubljeni oni koji unitavaju Zemlju. Tih pet tvrdnji ine pristalu
kulminaciju sudova sedam truba kao celine.
Za koji se istorijski trenutak vezuje sedma truba? Nego u dane
glasa sedmoga anela, kad zatrubi, onda e se svriti tajna Boja, kao
to javi svojim slugama prorocima (Otkrivenje 10,7). Prema ovom
tekstu, tajna Boja se zavrava neposredno pre oglaavanja sedme
trube, tako rei u trenutku kad aneo uzima vazduh da zatrubi.
Izraz tajna Boja nije neuobiajen u Novom zavetu i esto se
koristi za opisivanje jevanelja (Rimljanima 16,25.26; upor.
Koloanima 1,25-28; Efescima 6,19). injenica da je re javi u tekstu
(grki: euengelisen) uobiajena re u Novom zavetu za propovedati
jevanelje, navodi na pouzdan zakljuak da se u Otkrivenju 10,7
misli na jevanelje. Prema tome, oglaavanje sedme trube oznaava
svretak vremena milosti za ljude. Zavreno je veliko delo
objavljivanja jevanelja svakom plemenu, jeziku, kolenu i narodu
(Otkrivenje 14,6.7). Oglaavanje sedme trube neopozivo pokree
proces kraja vremena.
Ono to je, po mom saznanju, ostalo nezapaeno jeste veza izmeu
sedme trube i znaajnih prelaznih tekstova u Otkrivenju 12-22. glave.
Tekst u Otkrivenju 11,18 ne samo to predstavlja kulminaciju sedam
truba nego i saeto prikazuje glavne predmete o kojima e se
govoriti u drugoj polovini Otkrivenja. To dolazi otuda to svaki od
pomenutih pet glavnih iskaza iz Otkrivenja 11,18 nalazi svoj pandan
na kljunoj prekretnici u drugoj polovini knjige. Obrati panju na
sledeu emu.
121
gnev Boji
(15,1; upor. 15-18. glave)
da se d plata
pokvari Zemlju
(19,2; upor. 19. glava)
122
(Otkrivenje 13,1-10) i zver koja izlazi iz zemlje (stihovi 11-18). S druge
strane, karakter i vest eninog potomstva (Otkrivenje 12,17) nalaze se
u sreditu materijala 14. glave (stihovi 1-12). Prema tome, tekst u
Otkrivenju 12,17 unapred rezimira ono to se dogaa u 13. i 14. glavi.
Pominjanje Bojeg gneva u Otkrivenju 15,1 (upor. Otkrivenje 14,10)
najavljuje zla koja donose ae, kao sredstvo kojim se savri gnev
Boji. Iako je sedmom trubom predstavljeno tree zlo (Otkrivenje
11,14), ono nije ni priblino strano kao prva dva zla (Otkrivenje 8,13
9, 21). To je zato to je punina opisa treeg zla ostavljena za zla koja
donose ae, iz 16. glave. Poto tekst u Otkrivenju 17,1.18 pokazuje da
su 17. i 18. glava povezane s dogaajima iz zala koje donose ae, ceo
blok teksta od 15. do 18. glave rezimiran je u kratkom iskazu: Doe
gnev Tvoj (Otkrivenje 11,18). Pomenuti blok teksta od 15. do 18. glave
opisuje Boji odgovor na gnev narod, simboliki predstavljen
aktivnou adahe i njenih saveznika u 13. glavi Otkrivenja (upor.
Otkrivenje 16,13.14).
Vreme mrtvima da se sudi (Otkrivenje 11,18) upuuje itaoca na
kontekst teme o 1.000 godina iz 20. glave. Vreme da se d plata
svetima podsea na celi kontekst odseka o Novom Jerusalimu u 21. i
22. glavi. Epilog pogubljenja onih koji Zemlju pogubie nalazimo u
19. glavi.
Prema tome, tekst u Otkrivenju 11,18 nije samo kulminacija dela o
sedam truba, nego nudi i rezime/pravac kojim e krenuti preostali
deo knjige. On postaje stoer oko kojeg su struktuirane dve polovine
knjige Otkrivenje. Tekst u Otkrivenju 11,18 saoptava nam da je
primarni naglasak druge polovine knjige Otkrivenje na posletku.
Prema tome, zavrna poglavlja ove knjige o posletku koncentrisana
su oko vienja posletka koje nalazimo u drugoj polovini knjige
Otkrivenje.
Sledea dva poglavlja nae knjige bave se ratom adahe protiv
123
ostatka, to poinje tekstom u Otkrivenju 12,17 i istrauju neka od
krupnih pitanja koja se pojavljuju u 13. i 14. glavi. Poslednja dva
poglavlja usredsreuju se na Boji odgovor na adahin rat, vien u
snanom zavretku velike, zavrne bitke u istoriji Zemlje,
Armagedonske bitke (Otkrivenje 15-18. glava). Zavrna poglavlja ove
knjige usmeravaju se na odseke A i B u sledeem pregledu dela
Otkrivenja od 12. do 22. glave:
A. Gnev narod (12-14. glave)
1. Adahin rat (13. glava)
2. Odgovor ostatka (14. glava)
B. Boji gnev (15. do 18. glave)
1. Sedam zala koja donose ae (15. i 16. glava)
2. Razrada teme estog zla (17. glava)
3. Razrada teksta 17. glave (18. glava)
C. Pogubljenje onih koji pogubie (19. glava)
D. Milenijum (20. glava)
E. Nova Zemlja (21. i 22. glava)
124
deseto poglavlje
NIJE UVEK ONAKO KAKO IZGLEDA
Kako smo videli, Otkrivenje slika zavrne dogaaje pred posledak u
kontekstu glevnih narod koji pokuavaju da unite Boje delo na
Zemlji. to reagovanje naroda je sredinja taka 13. i 14. glave
Otkrivenja. Osnovnu misao tih poglavlja rezimira unapred tekst u
Otkrivenju 12,17, jedan od najvanijih tekstova u Jovanovom
Otkrivenju. Ovaj stih na najkrai mogui nain predtavlja glavne
aktere i glavne elemente poslednje krize. I razgnevi se zmija na enu,
i otide da se pobije s ostalim semenom [ostatkom semena] njezinim,
koje dri zapovesti Boje i ima svedoanstvo Isusa Hrista.
Tekst u Otkrivenju 12,17 predstavlja dva kljuna aktera zavrnog
sukoba na kraju zemaljske istorije adahu (zmiju) i ostatak eninog
potomstva. Adahin rat protiv ostatka opisan je u 13. glavi Otkrivenja,
dok je odgovor ostatka na napad adahe podrobno dat u 14. glavi.
Neobino je, kada govorimo o zmijinom napadu na ostatak, to ona
otide da se pobije. Kada s nekim hoete da se pobijete, normalno je
da idete direktno prema njemu i udarate ga. Jesam li u pravu? Kada
neko ode, dobija etiketu kukavice, nekoga ko bei od sukoba.
Meutim, adaha ima razlog da ode. Paljivim itanjem 12. glave
videete da je ona tokom cele istorije ratovala s Bojim narodom, ali
bez uspeha. I kako se posledak pribliava, ona odlazi da sakupi svu
raspoloivu pomo. Ona u 13. glavi poziva udovite iz mora [zver
koja izlazi iz mora] i udovite [zver koja izlazi] iz zemlje. Nazovimo
ih morskom zveri i zemaljskom zveri. One su, na kraju zemaljske
125
istorije, saveznici adahe.
Broj 3 se u Otkrivenju esto koristi kada je re o Boanstvu (vidi, na
primer, Otkrivenje 1,4.5). Pravo Trojstvo je pravo sredite knjige.
Meutim, u 13. glavi nalazimo lano Trojstvo adaha, morska zver i
zemaljska zver.
Oponaanje ide do najsitnijih detalja. Pre svega, adaha izgleda
oponaa Boga Oca. Ona je van svake sumnje voa grupe, ona saziva
grupu i izdaje nareenja njenim pripadnicima (Otkrivenje 12,17;
13,1.2).
Morska zver je nesumnjiva imitacija Isusa Hrista, druge linosti
Boanstva. Ona ima 10 rogova i sedam glava (Otkrivenje 13,1).
Meutim, kako god udno izgledala, morska zver nije jedina u
Otkrivenju koja ima 10 rogova i sedam glava. U 12. glavi i adaha ima
sedam glava i 10 rogova (3. stih). Adaha i morska zver lie jedna na
drugu! Hrianin koji ita Otkrivenje setie se teksta u Jovanu 14,9:
Koji vide mene, vide Oca. Morska zver iz 13. glave Otkrivenja gaji
isti oblik odnosa s adahom kakav je Isus imao sa svojim Ocem.
Postoje i druge paralele. U 2. stihu adaha (zmija) daje morskoj
zveri silu svoju, i presto svoj, i oblast [vlast] veliku. To nas podsea
na Mateja 28,18, kada Isus kae: Dade mi se svaka vlast na nebu i na
Zemlji. Ko mu je dao tu vlast? Njegov Otac. Ba kao to je Isus
primio vlast od Oca, i morska zver prima vlast od adahe. Izmeu
ostalog, morska zver, kao i Hristos, doivljava smrt i vaskrsenje (13,3)
i imitira Hristove tri i po godine slube (42 meseca 5. stih). Dakle,
nesumnjiva je namera da morska zver bude imitacija Isusa Hrista.
Idui ovako, bilo bi teko izbei oekivanje da e zemaljska zver biti
imitacija Svetoga Duha. Pre svega, ta zver ima dva roga kao jagnje
(11. stih). Dvadeset i osam puta u Otkrivenju re jagnje koristi se za
Hrista. Ovo je jedino mesto u knjizi gde se ta re koristi za nekog
drugog. Zemaljska zver je zver koja je kao jagnje.
126
Odnos izmeu zemaljske zveri i morske zveri podsea na ono to je,
u Jevanelju po Jovanu, Isus rekao o Svetome Duhu: I ja u umoliti
Oca, i dae vam drugoga uteitelja (Jovan 14,16). U gornjoj sobi, pre
svog raspea, Isus je svojim uenicima obeao drugoga Uteitelja
(Jovan 13-16. glave). Uenici su bili potiteni zbog Isusovih rei da e
otii na mesto gde oni ne mogu doi (Jovan 13,33.36-38; 14,1-3).
Meutim, On obeava da e im poslati drugoga uteitelja, koji ih
nikada nee ostaviti (Jovan 14,15.16).
Sveti Duh, dakle, nije Uteitelj, jer Uteitelj je Hristos. Ali Sveti
Duh je drugi uteitelj kao Hristos. On zauzima Hristovo mesto u
mislima Njegovih uenika, ime im je omogueno da prebrode
Njegovo odsustvo. Sveti Duh tei i savetuje onako kako je to inio
Hristos dok je bio na Zemlji. Kao to je Sveti Duh Njegovim
uenicima kao Hristos, tako je i zemaljska zver (imitacija Svetoga
Duha) kao Jagnje (Otkrivenje 13,11).
Zemaljska zver zastupa interese morske zveri (stihovi 12, 14 i 15),
ba kao to Sveti Duh ne govori od sebe, nego proslavlja Isusa
(Jovan 16,13.14). Uloga Svetoga Duha jeste da uzdie Hrista. Uloga
zemaljske zveri je da velia morsku zver, imitaciju Hrista. Kao to je
najvee delo Svetoga Duha bilo da dovede vatru s neba (Dela, 2.
glava), i najvee delo zemaljske zveri je da dovede vatru s neba na
Zemlju, u velikom lanom delu Svetoga Duha. I uini udesa velika, i
uini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima (Otkrivenje
13,13).
Na kraju, zemaljska zver demonstrira lanu Pedesetnicu [izlivanje
duhova]! S kojom namerom? Da dokae svetu da je lano Trojstvo
zapravo pravi Bog.
Sotonin metod delovanja oduvek je podrazumevao dve vrste
pristupa. Na jednoj strani, on moe da deluje silom, zastraivanjem i
progonstvom ili na drugoj, prevarom i imitiranjem. Iako e na
127
posletku zastraivanje i sila igrati odreenu ulogu (Otkrivenje 13,1517; 17,6; 18,20.24), prevara i oponaanje zauzimaju sredinje mesto
na pozornici. Zbivanja na kraju nee biti ono to izgleda da jesu.
Sotona e silno oponaati pravoga Boga.
Adventisti su tokom godina mogli mnogo da kau o istorijskim
identitetima razliitih zveri u Otkrivenju 12. i 13. glavi. Mnogi aspekti
toga tumaenja potvreni su i ojaani izlaganjima ovde datim.
Meutim, postoji mogunost da istoriji posvetimo toliko panje da
nam promakne knjievna dinamika biblijskog teksta, na kojoj se
moraju temeljiti njegove istorijske primene. Adventistiki
komentatori esto sa detalja teksta skau pravo u istoriju, a onda
meusobno razliite istorijske aplikacije pokuavaju da uklope u
jednu skladnu celinu. Radei tako, oni esto gube unutranju
povezanost samog teksta.
Namera ove knjige je da se dri teksta koliko god je to potrebno da
bi se otkrila njegova unutranja dinamika. Zdrave istorijske aplikacije
mogu se izvui tek poto je tekst temeljito shvaen. Biblijski tekst
odreuje kostur biblijske interpretacije istorije. Prema tome, ja sam
se u ovoj knjizi opredelio da se koncentriem na tekst, a ne na istoriju.
ta jo moemo nauiti o prirodi ove velike duhovne prevare na
posletku vremena? I uini udesa velika, i uini da i oganj silazi s
neba na zemlju pred ljudima. I vara one koji ive na Zemlji znacima,
koji joj bie dani da ini pred zveri. [I uini velika i zadivljujua uda,
inei ak i da oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. Zahvaljujui
znacima koje je bila ovlaena da ini u ime prve zveri varala je
stanovnike Zemlje, slob. prev.] (Otkrivenje 13,13.14). Zemaljska zver
predstavlja silu koja ini velika i zadivljujua uda, kako bi varala
stanovnike Zemlje.
Slian tekst nalazimo i u Pavlovim poslanicama Solunjanima.
Predmet i Otkrivenja 13. glave i 2. Solunjanima 2,1-12 jeste poslednja
128
prevara u istoriji Zemlje. Pogledajmo tekst u 2. Solunjanima: Pa e se
onda javiti bezakonik, kojega e Gospod Isus biti duhom usta svojih, i
iskoreniti svetlou dolaska svojega; kojega je dolazak po injenju
sotoninu sa svakom silom, i znacima i lanim udesima, i sa svakom
prevarom nepravde meu onima koji ginu (stihovi 8-10).
Jezik znakova i uda radi obmanjivanja podsea nas na jezik iz
Otkrivenja 13,13.14. Druga Solunjanima ne samo to se bavi istim
predmetom kao 13. glava Otkrivenja nego koristi i isti jezik za
opisivanje tog predmeta.
Zapazimo da se re dolazak pojavljuje dva puta jednom na
kraju 8. stiha, a onda na poetku 9. stiha. U izvornom tekstu re koja
sledi posle pojavljivanja rei dolazak u oba sluaja je parousia, re
koja se u Novom zavetu esto koristi kao tehniki izraz za Drugi
Isusov dolazak. U originalnom tekstu je potpuno jasno da je osnovni
vid prevare na posletku imitiranje Drugog Hristovog dolaska.
Parousia bezakonika izgleda kao Isusova parousia. Poto znamo da
bezakonik biva uniten svetlou Isusovog dolaska, odmah nam je
jasno i to da imitacija dolazi pre pravog Isusovog dolaska.
Neposredno pre kraja nee postojati samo lano trojstvo nego e biti
organizovan i lani Hristov ponovni dolazak.
Izvestan broj mojih prijatelja hriana veruje da e se odigrati dva
Hristova dolaska. Prvi e biti tajno vaznesenje, a onda, posle sedam
godina, i vidljivi Hristov dolazak. Takav pristup je problematian zato
to u Bibliji ne postoji tekst koji kae da e biti dva Hristova dolaska.
Jedini nain da se stvori takva teorija jeste podeliti tekstove po
sistemu proizvoljnosti. Ovaj tekst opisuje tajno vaznesenje, a onaj
opisuje vidljivi dolazak. Jedini tekst u Bibliji koji stvarno opisuje dva
dolaska [parousia] nalazi se u 2. Solunjanima 2,8.9, ali u ovom
sluaju je prvi dolazak [parousia] imitacija, smiljena radi prevare!
Evangelikim hrianima bie posebno teko da se pravilno postave
129
prema toj vrsti prevare.
Potpuno isti jezik iz 2. Solunjanima 2,9 nalazimo u Delima 2,22, u
tekstu koji je deo izvetaja o izlivanju Svetoga Duha na dan
Pedesetnice. Ljudi Izrailjci! posluajte rei ove: Isusa Nazareanina,
oveka od Boga potvrena meu vama silama i udesima i znacima
koje uini Bog preko Njega meu vama, kao to i sami znate
Zapaate li te tri rei, silama i udesima i znacima? ta znae te
rei u Delima 2,22? ta je to to su i same jevrejske voe znale o
Isusu? Oni su znali za sile, uda i znake koje je On inio tokom svoje
zemaljske slube. Tako imamo da je fraza sile i udesa i znaci bila
nain za brzo opisivanje Isusove zemaljske slube. Identine tri rei
odnose se na sotonsku prevaru u 2. Solunjanima 2,9, ime nam se,
dakle, skree panja da nee biti imitiran samo Isusov dolazak nego i
Njegova zemaljska sluba.
Da li ovo poinje da vam zvui preterano ozbiljno? Moete li
zamisliti da jednoga dana ukljuite BK-televiziju i ugledate lice, koje
e vas nagnati da se zapitate: Gde sam ranije video ovo lice?
Iznenada, kao da vam je neto sinulo: lice vas podsea na slike koje
prikazuju Isusa u hrianskoj literaturi. ujete blag, melodian glas
koji neno ukorava svet zbog etnikih i plemenskih napetosti u Bosni,
Somaliji, na Srednjem istoku i u gradovima Severne Amerike, a onda
nastavlja: Ako hoete da poete za mnom, udruite se. Zajedniki
emo moi da organizujemo svet kakav sam ja oduvek planirao.
Moemo imati nebo ve ovde na Zemlji, ako me samo posluate.
Kada vam poznanici i prijatelji pristupe i uzbueno kau: Zar nije
sjajno to je Isus ponovo doao?, ta ete rei? Meutim, dogaaji e
postati i ozbiljniji od toga. Jer e izii lani hristosi i lani proroci, i
pokazae znake velike i udesa da bi prevarili, ako bude mogue, i
izabrane (Matej 24,24).
Zapazimo kako ovaj tekst koristi isti jezik kao u 2. Solunjanima 2. i
130
Otkrivenju 13. glavi: znaci i udesa da bi prevarili. Dvadeset i etvrta
glava Jevanelja po Mateju bavi se istim predmetom kojim se bave i ti
raniji tekstovi, velikom prevarom na posletku. Uloga tog teksta je da
naglasi da e prevara na posletku biti tako silna i estoka da e ak i
Boji verni narod time biti uzdrman.
Ono to me uzbuuje dok prouavam Novi zavet jeste zajednika
nit u svim novozavetnim tekstovima koji se odnose na posledak. Jezik
teksta o lanim znacima i udima iz 24. glave Mateja podsea nas na
2. Solunjanima 2. i Otkrivenje 13. glavu. Jezik teksta o lanim
hristosima i lanim prorocima podsea nas i na morsku zver i na
zemaljsku zver. Sve te veze, opet, upuuju nas na poslednji tekst koji
raspravlja o velikoj prevari na posletku. I videh iz usta adahinih, i iz
usta zverinih, i iz usta lanoga proroka gde izioe tri neista duha,
kao abe (Otkrivenje 16,13).
Ko su adaha, zver i lani prorok? To je lano trojstvo iz 13. glave
Otkrivenja. Zver se odnosi na morsku zver, a lani prorok na
zemaljsku zver (vidi takoe Otkrivenje 19,20). Iz usta svake od tih
prilika izlazi zli duh koji izgleda kao aba.
NESVETO TROJSTVO U OTKRIVENJU
Otkrivenje, 13. glava
adaha
morska zver
zemaljska zver
Otkrivenje 16,13
adaha
zver
lani prorok
aba
aba
aba
131
koraku. Ali zato bi, od svih zala kojima je bio pohoen Egipat, ba
abe na ovom mestu privukle nau panju?
Kad je Mojsije prvi put doao pred faraona, ovlaenje koje je imao
od Boga bilo je dokazano time to je njegov brat Aron bacio svoj tap,
a ovaj se pretvorio u zmiju (2. Mojsijeva 7,8-10). Ako je faraon bio
ovek kakvi smo veina od nas, moemo pretpostaviti da je skoio
itav metar uvis i, dok su mu se kolena tresla, stao na naslone svog
prestola i viknuo: Izbacite to odavde! Meutim, faraonovi vraari se
zbog toga nisu uznemirili. I oni su bacili svoje tapove, koji su se
takoe pretvorili u zmije (2. Mojsijeva 7,11.12).
Faraonu je laknulo (13. stih), zato to je i njegova strana raspolagala
magijskim silama. Tada su Mojsije i Aron izali i, u novom udu,
pretvorili vode Egipta u krv (stihovi 14-21). Faraon se ponovo
naljutio, meutim, njegovi vraari su imitirali i to udo. Faraonu je
ponovo laknulo (22. i 23. stih). Posle toga Mojsije i Aron prizivaju na
Egipat zlo sa abama (2. Mojsijeva 8,1-6). I ovom prilikom, faraonovi
vraari ponavljaju majstoriju (7. stih).
Iako su zla koja su dolazila od Boga uvek bila upeatljivija od onih
doaranih magijskim vetinama faraonovih dvorskih vraeva, te
razliite imitacije sluile su faraonu kao izgovor da odbaci pozive koje
mu je Bog upuivao. Meutim, ispostavilo se da je zlo sa abama bilo
poslednje koje su faraonovi vrai uspeli da imitiraju (18. i 19. stih).
abe su bile poslednja prevara uoi Izlaska iz Egipta. Zbog toga
imamo abe i u Otkrivenju 16,13. One su znak da se poruka iz 16.
glave Otkrivenja odnosi na poslednju prevaru u istoriji Zemlje.
U Otkrivenju 16,14 itamo da su te abe duhovi avolski
[demona]. Za Grke su demoni bili bia monija od ljudi, ali slabija
od bogova. Demoni su u Novom zavetu aktivni na strani zla, isto
koliko su i Boji aneli aktivni na strani dobra. Prema tome,
pomenute tri abe su demonske kopije trojice dobrih anela iz
132
Otkrivenja 14,6-12. Obe grupe anela imaju zadatak koji se odnosi na
ceo svet (6. stih; 16,14), tako to jedna trojka poziva svet da se pokloni
Bogu, a druga pokuava da stanovnike sveta okupi oko sluenja
nesvetom trojstvu.
Jer su ovo duhovi avolski [demona] koji ine udesa, i izlaze k
carevima svega vasionoga sveta da ih skupe na boj za onaj veliki dan
Boga Svedritelja (14. stih).
Tri anela irom sveta govore u prilog pravome Bogu, dok druga tri
anela, takoe irom sveta, govore u prilog demonskom trojstvu. Na
kraju e to biti Trojstvo protiv trojstva i tri anela protiv trojice
anela. Na posletku vremena imamo ne samo oponaanje
Boanstva, nego i oponaanje Boje vesti za poslednje vreme.
Mnogi adventisti se oseaju relativno sigurnima u odnosu na
prevaru na posletku, smatrajui da imaju posebnu unutranju
informaciju koja e spreiti prevaru. Meutim, nae dosadanje
prouavanje u ovom poglavlju kae nam da situacija nije tako
jednostavna, a bojim se da postaje jo nepovoljnija. I sabra ih na
mesto, koje se jevrejski zove Armagedon (16. stih).
Pre nekoliko godina imao sam prijatnu prednost da istraujem i
napiem lanak o Armagedonu za biblijski renik Anchor. Od mene se
oekivalo da prouim sve to je napisano o Armagedonu i da
itaocima pruim brzi pregled moguih opcija. U tom poslu doao
sam do zakljuka da je, u svetlosti biblijskih dokaza, najbolji nain da
se razume re Armagedon uzeti u obzir dve jevrejske rei koje
znae planina Megido.
Problem je u tome to nigde na svetu nema planine pod imenom
Megido. Megido je bio grad na jednoj maloj uzviici, na rubu doline
Jezrael. Nad prostorom na kojem se nalazio grad Megido uzdizao se
lanac planina pod imenom Karmil. Karmil je planina Megido u istom
smislu u kojem je Popokatepetl planina Meksiko Sitija. Gora Karmil je
133
planina koju je posmatra mogao da vidi iz svih delova grada, iako
sm Megido nije bio u planinskom predelu.
Znaajan podatak za Otkrivenje je da je i to da gora Karmil bila
mesto gde se odigrao veliki starozavetni obraun izmeu Ilije i
Valovih proroka (1. Carevima 18,16-46). Tom prilikom je Bog usliio
Ilijinu molitvu i spustio vatru s neba na oltar da jednom zbunjenom
narodu pokae ko je stvarno pravi Bog. Pominjanje gore Karmil u
Otkrivenju podsea na obraun izmeu pravog Boga i jedne
starozavetne imitacije.
Prema knjizi Otkrivenje, iskustvo sa gore Karmil ponovie se na
kraju vremena. Jo jednom e se dogoditi obraun izmeu pravog
Boga i imitacije koja vodi na stranputicu. Meutim, izmeu Ilijinog
obrauna s Valom i konanog sudara meu rivalima za presto postoji
krupna razlika. Vatra koja silazi s neba na posletku vremena nee
oznaiti identitet pravoga Boga. Naprotiv, posluie za davanje
podrke lanom trojstvu. Vatra e, izrazimo se tako, pasti na
pogrean oltar. Vatru s neba na Zemlju donee lani Ilija i lana
trojica anela (Otkrivenje 13,13.14). Svi dokazi ljudskih ula govorie
toga dana da je lano trojstvo zapravo pravi Bog.10
Svetovni ljudi su ve setovani [unapred pripremljeni] za takvu
obmanu. Svetovna osoba nije ateista, nego neko ko ili nema vremena
za Boga ili nije svestan Bojeg aktivnog prisustva u svakodnevnom
ivotu. Verovanja svetovnih ljudi koncentriu se na ono to se moe
videti, uti, okusiti, dodirnuti ili omirisati. Meutim, Otkrivenje
poruuje da e, u poslednjoj krizi [final crisis] zemaljske istorije, biti
prevareni upravo oni koji se oslanjaju na svojih pet ula. Bie to bitka
134
izmeu dva sistema istine jednog koji e biti nauno potvren, i
drugog koji je potvren jedino na osnovu Biblije. I sada vam kazah,
pre dok se nije zbilo, da verujete kad se zbude (Jovan 14,29).
Eto zato je poruka Otkrivenja toliko vana za dananje vreme. Nije
sve uvek onako kako izgleda. Ljudi treba da znaju da e oni koji se
oslanjaju samo na svoja ula biti prevareni. Ljudi treba da znaju da
izvan pet ula postoji jedna uzvienija realnost koja se moe okusiti u
Hristu. Via realnost vere opaa se uz pomo Pisma, dakle, ne moe se
normalno opaati samo uz pomo ula. Iskustvo na gori Karmil
ponovie se na posletku u znak podrke lanom trojstvu. Tom
prilikom e vam svi dokazi vaih oiju i uiju sugerisati da niste bili u
pravu to ste sledili Bibliju.
Kako e izgledati eshatoloko iskustvo na gori Karmil? Svakako,
neu tvrditi da e na doslovnu goru Karmil u Palestini sii doslovna
vatra. Velika prevara bie neuporedivo lukavija od pomenute. Osim
toga, Biblija nije sasvim jasna to se tie oblika eshatoloke prevare.
Meutim, tekst u 24. glavi Mateja nagovetava mogui scenario.
Tada ako vam ko ree: evo ovde je Hristos ili onde, ne verujte. Jer e
izii lani hristosi i lani proroci, i pokazae znake velike i udesa da
bi prevarili, ako bude mogue, i izabrane. Eto vam kazah (u)napred.
Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne
verujte. Jer kao to munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada,
takav e biti dolazak Sina ovejega (stihovi 23-27).
Ovo je poslednja nona mora. Budite se iz nemirnog sna, koji vam
je nekako neobjanjivo bio poremeen zvukovima tekih udara tokom
noi. Provirujete iza zavese u dnevnoj sobi na ulicu i nesvesno
ustuknete, obuzeti uasom. Korveta iz 1991. godine, crna, sa
svetlucavim nalepnicama na poklopcu preletela je preko ivinjaka na
drugoj strani ulice, zanela se preko travnjaka i unitila najvei deo
arlijevih ampionskih petunija, da bi zatim uletela u potporni zid
135
izmeu njegovog i Homerovog prilaza za garau. Homer se nalazi
napolju i razgleda olupinu i tetu na potpornom zidu. Nema nikakvog
traga od arlija ili bilo koga od putnika iz Korvete, koja je previe
razbijena da bi iko mogao da se ispetlja iz njene olupine.
Pogled du ulice, nagore i nadole, pokazuje da je to samo jedna od
vie takvih nesrea u vaem bloku. Kako se oko olupina okuplja sve
vie i vie suseda, primeujete, s odreenom dozom zabrinutosti, da
meu njima nema onih novoroenih. Priseate se kako je arli
priao o tajnom vaznesenju u kojem iezavaju svi novoroeni
hriani, ostavljajui za sobom haos. Seate ga se kad vam je govorio
da pratite na televiziji Dima Svegarta i Pata Robertsona, ali vi nikako
da to uinite.
Sada je situacija drugaija. Ukljuujete televizor i prebacujete kanal
Hrianskih komunikacija. U istom trenutku postaje jasno da se
dogodilo neto vrlo ozbiljno. Na ekranu je haos. Ljudi se kreu bez
reda, gore-dole, povremeno se zaustavljaju da meusobno popriaju.
Konano, jedan od njih prilazi centralnom pultu za vesti i druim
glasom vas obavetava da se oigledno dogodilo vaznesenje. Dimi
Svegart je pevao jednu od svojih najpopularnijih pesama, da bi
iznenada, usred pesme, nestao s ekrana, zajedno sa znatnim
procentom svojih vernika. Pat Robertson je nestao usred propovedi.
(Jedan ovakav dogaaj uneo bi ivot u mnoge dosadne propovedi!)
Avioni su se sudarali u vazduhu, a u njima nije bilo ni pilota ni
kopilota. Oral Roberts se nalazio u svojoj kuli za molitvu kada je
nestao. Ceo svet je zastao!
Da li bi jedan ovakav dogaaj privukao tvoju panju? Da li bi se
udio ako bi se ispostavilo da je sve to si itao u ovoj knjizi bilo samo
jedna velika greka? Da li bi ti bilo ao to nisi proveo malo vie
vremena u prouavanju Biblije i malo manje vremena u gledanju
sapunskih opera i najnovijih kviz-emisija?
136
Razume se, gornji scenario je samo ilustracija. Prevara poslednjeg
vremena verovatno e biti znatno prefinjenija i ozbiljnija od toga, ali
se nadam da moe osetiti silinu dezorijentacije kojom e biti
nabijeno eshatoloko iskustvo gore Karmil. Svet pun ljudi koji se
oslanjaju na svojih pet ula doivee sile, znakove i uda,
pripremljene da ubede sve ljude da prihvate imitaciju pravoga Boga.
Kakav bi to Bog dozvolio da jedna prevara bude tako opasna, da
zbog nje u strahu drhte ak i pripadnici Njegovog naroda? Odgovor se
nalazi u 2. Solunjanima 2,9-12: Kojega je [bezakonika] dolazak po
injenju sotoninu sa svakom silom, i znacima i lanim udesima, i sa
svakom prevarom nepravde meu onima koji ginu: jer ljubavi istine
ne primie, da bi se spasli (9. i 10. stih).
Ko biva prevaren? Ne bilo ko, nego oni koji ne vole istinu. Zato e
im Bog poslati silu prevare, da veruju lai (11. stih)
Ovo su neverovatne rei. Da sam ih ja napisao, niko mi ne bi
verovao. Ali, one stoje u Bibliji. Bog alje prevaru sotonino
delovanje (prema 9. stihu) da bi oni poverovali lai. S kakvim se to
Bogom ovde druimo? Da prime sud svi koji ne verovae istini, nego
voljee nepravdu (12. stih).
Svrha prevare (iz Boje perspektive) jeste da jasno odredi na kojoj
poziciji u odnosu na istinu o Bogu stoji svako iv na Zemlji u vreme
posletka. Na Zemlji danas imamo tri klase ljudi. U jednoj grupi su
ljudi koji vole istinu, koji nee biti prevareni, bez obzira ta se
dogodilo. Druga grupa su ljudi koji mrze istinu. Meutim, oni koji
vole istinu i koji je mrze nalaze se u manjini. Trea grupa ljudi je
veina, koji niti vole niti mrze istinu, ali su odluili da izbegnu
opredeljenje i zato se nalaze na niijoj zemlji.
Boja namera u doputanju velike prevare na posletku je, prema
Pavlu, u sledeem: Vreme je da se napusti niija zemlja. Vreme je za
opredeljivanje na jednu ili drugu stranu. Okolnosti na Zemlji
137
ureene su tako da se odluka mora doneti bez pogovora. Svi ljudi
zavravaju na jednoj ili na drugoj strani. Kada doe kraj, svako ko ivi
na Zemlji ve e za sobom imati vrstu odluku o tome da li voli istinu
ili nepravdu.
Ako bismo ozbiljno shvatili Pavla, Jovana i Mateja to se tie velike
prevare na posletku, da li bi to neto promenilo u naem dananjem
nainu ivota? Verujem da bi promenilo. Pre svega, prouavali bismo
Bibliju onako kako je nikada ranije nismo prouavali. Na obavezama
ispunjeni i iscepkani nain ivota esto nas spreava da upoznamo
Knjigu na nain kako bismo mogli. Vie se ne bismo zadovoljavali
onim kako su nas uili i oseali bismo sve jau potrebu da razumemo
Bibliju za sebe lino. Kada nastupi prevara, tada nee biti dovoljan
podatak da smo proitali tu knjigu. Tada e biti potrebno
poznavanje Biblije za sebe lino.
Oni koji ozbiljno shvate biblijsku sliku posletka, istovremeno e
udruivati prouavanje Biblije s molitvom, kako to nikada do tada
nisu radili. Ako postoji samo jedno to sam nauio u ivotu, to je da
treba da budem vrlo oprezan to se tie poverenja u sopstvena
opaanja, ak i kada prouavam Bibliju. Mogue je da biblijske
tekstove tako kombinujemo da dokau gotovo sve to bi neko eleo.
Kada prouavamo Bibliju, potrebno je da se molimo za duha
nepoverenja u sebe, kako ne bismo bili prebrzi da pomislimo kako je
naa lina sposobnost opaanja nain da razumemo odreeni tekst.
Velike prevare koje nam predstoje trebalo bi da nas poue da
budemo oprezni sa svakom istinom koja u velikoj meri zvui onako
kako mi obino razmiljamo.
Sreom, imamo radosnu vest u okviru onoga kako Biblija opisuje
prevaru na posletku. Veina savremenih prevoda neto izostavlja u
svojoj formulaciji teksta u 2. Solunjanima 2,10. Tamo najee stoji:
ginu, jer su odbili da vole istinu i tako budu spaseni. Meutim, to
138
nije ono to stoji u originalu i tu imamo jednu finu ali znaajnu
razliku. Originalni tekst trebalo bi prevesti onako kako ve stoji u
Karadievom prevodu Novog zaveta: ginu: jer ljubavi istine ne
primie.
Mislim da je to radosna vest. Ako bih rekao, Bilo bi ti bolje da
zavoli istinu, jer e u protivnom biti prevaren, ostavio bih te veoma
razoaranog. Moda bi zakljuio kako mora da poradi na ljubavi
prema istini, i ta, ako bi bilo potrebno dve sedmice, ili dva meseca, ili
dve godine, da doradi bar malo ljubavi prema istini? ta ako u
tome uopte ne uspe?
Meutim, tekst u 2. Solunjanima 2,10 ne poruuje nam tako neto.
Tamo stoji da oni koji bivaju prevareni na posletku vremena
odbijaju da prime ljubav istine. Ljubav istine je neto to moe da
dobije kao dar. Ako ljubav istine eli da dobije odmah, moe je
dobiti kao dar, i to je radosna vest. Za posledak moe ve sada biti
spreman. Nije ti potrebno da zna kada e to biti, zato to ve sada
moe dobiti ljubav prema istini. Moe da se moli otprilike ovako:
Gospode, daj mi ljubavi prema istini, bez obzira koliko e me to
kotati.
To je teka molitva jer, ako se tako moli, ne samo to e primiti
ljubav prema istini nego e to i platiti. Ljubav prema istini moe da
te kota radnog mesta, porodice, reputacije. Ja ne znam kakva bi to
bila cena u tvome ivotu, ali to nije molitva koju treba uputiti Bogu
olako. Meutim, ako se moli tom vrstom molitve, dobie ono to si
traio, poto Bog nee dopustiti da takva molitva ostane neprimeena.
I tako, kada primi Boji dar ljubavi prema istini, kada poseduje
svesrdnu elju da upozna Boga i da tvori Njegovu volju, moi e da
zna da prevara na posletku nee imati vlast nad tobom.
139
jedanaesto poglavlje
CENTRALNO PITANJE U POSLEDNJOJ KRIZI
Postoji li neto jednostavno, na osnovu ega e pripadnici Bojeg
naroda, kada se, na kraju, svet bude suoio s poslednjom prevarom,
moi da kau na ijoj se strani nalaze? Govorei o centralnom pitanju
u poslednjoj krizi, adventisti su, po tradiciji, upuivali na predmet
subote/nedelje. Adventisti su skloni stavu da oni koji svetkuju subotu
nee biti prevareni kada doe kraj.
Meutim, mlai adventisti u sve veoj meri odbacuju taj
tradicionalni stav, iz dva glavna razloga. Pre svega, re subota ak se
i ne pojavljuje u knjizi Otkrivenja. Kako bi svetkovanje subote moglo
biti centralno pitanje u poslednjoj krizi, ako se ta re ak i ne
pojavljuje u knjizi Otkrivenja.
Drugo, pitanje subote/nedelje uopte nema toliki znaaj u
dananjem svetu. Ako biste osobi svetovnih pogleda kazali: Treba da
ide u crkvu subotom, a ne nedeljom, ona bi verovatno odgovorila:
Kakvi su to ljudi koji raspravljaju o takvoj gluposti? Zato bih ja
uopte razmiljao o odlaenju u crkvu?
Shodno tome, mnogi adventisti se pitaju da li je na naglasak na
pitanju subote/nedelje moda samo recidiv iskustva crkve s pitanjem
dravnog nedeljnog zakona, o kojem se raspravljalo u amerikom
Kongresu 1890-ih godina. A sada, 100 godina kasnije, amerike
savezne drave sve vie uklanjaju nedeljne zakone iz svojih ustava,
dok se sekularno stanovnitvo sve vie ruga takvim temama. Da li je
mogue da je ambijent 1890-ih godina uinio da su adventisti
140
pogreno itali Otkrivenje? Da li je stvarno dan bogosluenja
sredinje pitanje posletka, ili to adventisti ive u hermeneutikoj
zemlji mate?
GLAVNI PREDMET 13. I 14. GLAVE OTKRIVENJA
Najbolje mesto za poetak davanja odgovora na takva pitanja jeste
vraanje na tekst u Otkrivenju 12,17: I razgnevi se zmija na enu, i
otide da se pobije s ostalim semenom njezinim, koje dri zapovesti
Boje i ima svedoanstvo Isusa Hrista.
Ovaj stih govori o dva identifikaciona obeleja ostatka u vremenu
posletka. On dri zapovesti Boje i ima svedoanstvo Isusa Hrista.
Odjek tih obeleja nalazimo u Otkrivenju 14,12: Ovde je trpljenje
svetih, koji dre zapovesti Boje i veru Isusovu [Ovo zahteva strpljivu
istrajnost svetih koji dre zavovesti Boje i ostaju verni Isusu slob.
prev.].
U oba teksta ostatak u vreme posletka sastoji se od naroda iji su
pripadnici posluni Bojim zapovestima. Ovo davanje obeleja
ostatku podrazumeva da e zapovesti na odreeni nain biti sporno
pitanje izmeu Bojeg vernog naroda i onih koji su prevareni. Ali
poto su mnoge zapovesti opte prihvaene (kao to je zakon protiv
krae), umesno je pitati da li Otkrivenje taku sukoba moda svodi na
jednu ili vie odreenih zapovesti.
To, zapravo, i jeste sluaj. Sukob izmeu adahe i ostatka
usredsreuje se na jednu re koja se u 13. i 14. glavi Otkrivenja
pojavljuje u mnogo navrata bogosluenje [klanjanje, glagol:
klanjati se]. U Otkrivenju 13,3.4 itamo: I poklonie se zmiji, koja
dade oblast zveri. I poklonie se zveri. Osmi stih: I poklonie
[poklonie] joj se svi koji ive na Zemlji. U 12. stihu itamo kako su
stanovnici Zemlje prisiljeni da se poklone prvoj zveri, dok su u 15.
stihu prisiljeni da se poklone ikoni zveri. I tako se to nastavlja (upor.
141
Otkrivenje 14,6.9-11).
Osam puta u 13. i 14. glavi skree se panja na klanjanje. To je
kljuna re u celom odseku knjige. Na posletku vremena imamo
sudbonosnu istinu koja je usredsreena na pitanje pravilnog
bogosluenja. To nije nikakva novost. Od samog poetka su se braa
Kain i Avelj podelili oko pitanja prav(iln)og oblika oboavanja Boga
(1. Mojsijeva 4,3-9). Sudbinsko pitanje na gori Karmil bilo je
oboavanje (1. Carevima 18,16-46). Kad je sotona kuao Isusa u
pustinji, kljuno pitanje bilo je klanjanje/ bogosluenje (Matej 4,810). Da li naglasak na bogosluenju usmerava nau panju na bilo
koje odreene zapovesti? Van svake sumnje. Prve etiri zapovesti
takozvana prva ploa zakona neposredno se bave naim odnosom
prema Bogu i bogosluenju.
Prema tome, ne bi trebalo da nas iznenadi to nesveto trojstvo
opisano u 13. glavi Otkrivenja ne samo to nudi imitaciju linosti
Boanstva nego i imitaciju prve zapovesti. Prva zapovest kae:Nemoj
imati drugih bogova uza me, dok morska zver zauzima Boje mesto
primanjem znakova oboavanja (4. i 8. stih). Druga zapovest
upozorava protiv klanjanja likovima ili slikama, odnosno ikonama, a
zemaljska zver podie ikonu kojoj trai da se ljudi klanjaju (14. i 15.
stih). Trea zapovest kae: Ne uzimaj uzalud [ne zloupotrebljavaj]
imena Gospoda Boga svojega, dok morska zver na svojim glavama
ima ispisana hulna imena (stihovi 1.5.6). etvrta zapovest kae: Seaj
se dana subotnog. Drevne ploe ugovora (ugovorni dokumenti) bile
su u svom sreditu zapeaene peatom vlasnitva i vlasti.11 Poto
deset zapovesti, po obliku, podseaju na drevne ploe ugovora, ne bi
trebalo da se posebno iznenadimo ako vidimo da i one u svom
sreditu imaju peat vlasnitva i vlasti, zapovest o suboti. Jer je za
Meredith Kline: Treaty of the Great King, str. 18, 19; Dennis McCarthy, Treaty and
Covenant, str. 114, primedba 27.
11
142
est dana stvorio Gospod nebo i Zemlju, more i to je god u njima; a u
sedmi dan poinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i
posvetio ga (2. Mojsijeva 20,11). Ovaj iskaz je jedino mesto u Deset
zapoesti gde se navodi temelj Bojeg vlasnitva (On je Stvoritelj).
Taj pojam peata znaajan je i u Otkrivenju. Sto etrdeset etiri
hiljade zapaeene su na svojim elima (Otkrivenje 14,1; upor. 7,3.4;
2. Mojsijeva 31,13.17). Nesveto trojstvo nudi i imitaciju peata, ig
zveri (Otkrivenje 13,16.17). Na taj nain su sve etiri zapovesti na
prvoj ploi zakona izloene napadu nesvetog trojstva iz 13. glave
Otkrivenja. Prva ploa zakona je u sreditu bitke izmeu adahe i
ostatka.
Naglasak stavljen na prve etiri zapovesti istie se i na druge naine
u 13. i 14. glavi Otkrivenja. Sledbenici zveri bivaju obeleeni na elu ili
na ruci. To nas podsea na tekst u jevrejskoj Bibliji, koji mnogi Jevreji
smatraju najvanijim: uj, Izrailju: Gospod je Bog na jedini Gospod.
Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve due
svoje i iz sve snage svoje (5. Mojsijeva 6,4.5).
Isus je te rei smatrao najjezgrovitijim saetkom, rezimeom prve
ploe zakona (vidi Matej 22,37-40). Ako ljubi Boga svim svojim
srcem, tada nee sluiti drugim bogovima, nee postavljati idole,
nee sramotiti Njegovo ime i nee mu sluiti nekim drugim danom.
U toj svetlosti posluajmo rei iz 5. Mojsijeve 6,8: I vei ih
[zapovesti] sebi na ruku za znak, i neka ti budu kao poeonik meu
oima. I nema sumnje, ig zveri je namerna imitacija prve ploe
zakona.
Sledei element koji upuuje na prvu plou zakona moe se nai u
Otkrivenju 14,6.7. Taj tekst motivie na poslunost na isti nain kao i
prva ploa zakona. ta je motivacija? To su podsticaji da uinimo
neto to se od nas trai. Moja supruga i ja potroili smo gotovo 10
godina uei decu da budu samostalna u obavljanju svojih fiziolokih
143
potreba Ljudi su nam predlagali svakojake motivacije kojima bismo
naveli svoje maliane da rade ono to od njih oekujemo. Primer
pozitivne motivacije koju su nam predlagali bili su ukusni krekeri.
"radi to [pravu stvar] i dobie ovo! Primer negativne motivacije
bila je varjaa. Uini to [pogrenu stvar], i dobie ovo! Nepotrebno
je rei da sebe danas smatram neuporedivo slabijim strunjakom za
uenje dece samostalnosti u obavljanju svojih fiziolokih potreba nego
to sam to bio u vreme kad ih jo nisam imao.
Prvi motiv za dranje zapovesti odnosi se na spasenje, i to je
pozitivna motivacija. Poto sam ja Onaj koji te je izveo iz ropstva u
Egiptu, zato bi poeleo da slui nekome drugom? (vidi 2. Mojsijeva
20,1-3). Druga motivacija je vie negativna, a to je motivacija
zasnovana na kazni. Poto sam ja Bog koji kanjava idolopoklonike,
ove zapovesti treba ozbiljno da shvati! (vidi stihove 4-6). Svi
roditelji su, u ovoj ili onoj prilici morali da koriste takvu vrstu
motivacije. Trei motiv se nalazi u etvrtoj zapovesti. Jer je za est
dana stvorio Gospod nebo i Zemlju (11. stih). To je motivacija
zasnovana na stvaranju. Poto sam te ja stvorio, ja znam ta je
najbolje za tebe.
Tekst u Otkrivenju 14,6.7 stavlja te iste motivacije u kontekst
posletka. Prvi aneo ima veno jevanelje (6. stih), motivaciju
zasnovanu na spasenju. On istovremeno i upozorava da doe as
suda Njegova (7. stih). Prema tome, vest prvog anela sadri iste
motivacije kao i prva ploa zakona. Stoga nam tekst 13. i 14. glave
Otkrivenja nudi vie indikacija da je odnos prema prvoj ploi zakona
primarno pitanje na posletku vremena.
Napraviu, za trenutak, jednu digresiju. U 7. poglavlju ove knjige
napomenuo sam da adventisti esto odaju utisak manje brinih i
manje moralnih ljudi od prosene svetovne osobe. Mi moemo biti
vie zainteresovani da utedimo dinar nego za dobro osobe s kojom
144
obavljamo odreeni posao. Uobiajeno objanjenje koje ljudi
izgovaraju kada adventisti zataje u pogledu moralnosti i odnosa meu
ljudima je neto slino ovome: Sotona ulae vei trud da stvori utisak
da su u Bojem narodu loi ljudi. On ne mora toliko da se trudi oko
onih koji ne slue Bogu. Mogue je da je to istina. Meutim, za to
moe da postoji i jedno dodatno objanjenje.
U knjizi Otkrivenje kljuno pitanje u vezi s posletkom odnosi se na
prvu plou zakona. Oni koji oekuju Isusov dolazak vodie rauna o
pravom sluenju Bogu. S druge strane, u Matejevom Jevanelju druga
ploa zakona takoe predstavlja bitno pitanje za posledak vremena.
Oni koji oekuju Isusov dolazak brinue o ljudima. Oni e s drugima
postupati na nain kako je Isus postupao s njima. Matejev naglasak je
vie etiki, dok je u Otkrivenju teolokog karaktera. Razlog za ovu
razliku je sm kontekst. U Mateju su rei upuene uenicima. Za njih
je sudbonosna [testing] istina bila pitanje kako postupaju s ljudima.
Vest u 14. glavi Otkrivenja namenjena je svetu. Sudbonosna istina za
svet na posletku odnosi se na ovekov temeljni odnos sa Bogom.
Prema tome, kada adventisti u Bibliji trae uputstva za svoj rad,
prvo mesto kuda e se uputiti nee biti Matej, nego Otkrivenje,
naroito tekst u Otkrivenju 14,6-12 o kojem govorimo u ovom
poglavlju. Centralni naglasak adventnog pokreta je, dakle, direktna
odanost Bogu, umesto onog vie etikog naglaska u Mateju. Oba
naglaska su nesumnjivo od izuzetnog znaaja. Meutim, oni koji
poznaju adventistiki evaneoski rad znaju da etiki aspekt Novoga
zaveta ima mnogo skromniju primenu [gets very little play] u
poreenju s naim naglaskom na suboti, igu zveri, desetku i drugim
vidovima naeg neposrednog odnosa s Bogom. Zar je onda udno to
neki adventisti odaju utisak da bi im lake bilo da varaju u poslu i da
zlostavljaju branog druga ili decu, nego da pojedu komad svinjetine?
Zar je mogue da su, kao narod, adventisti sudbonosnu istinu (prva
145
ploa zakona) iznosili svetu tako dugo da su prevideli sudbonosnu
istinu za sebe same (druga ploa zakona)?
SUBOTA U 14. GLAVI OTKRIVENJA
Sada kada se vraamo glavnoj misli poglavlja, jasno nam je da je
kljuno za svet na posletku njegov stav prema prvoj ploi zakona.
Meutim, da li je mogue otii i korak dalje i rei da je, u odreenom
smislu, zapovest o suboti vrhunsko pitanje u poslednjoj krizi?
Verujem da jeste. Meutim, da bismo demonstrirali centralnu ulogu
zapovesti o suboti, neophodno je da ukratko izloimo odnos knjige
Otkrivenje prema Starome zavetu.
Iako je Otkrivenje puno pozivanja na Stari zavet, ono ga nikada ne
citira, nego to samo ini ovde reju, tamo frazom. Utvrivanje na koje
se starozavetne tekstove autor poziva na datom mestu u tekstu, sloen
je predmet, o kojem sam opirno govorio u jednoj ranijoj knjizi.12 Na
samo nekoliko mesta u Otkrivenju moemo nai etiri, pet ili est rei
koje su uporedive sa starozavetnim izvorom. To su, razume se, neke
od najjasnijih aluzija u Otkrivenju na Stari zavet. Jedno od tih mesta
je poslednji deo stiha u Otkrivenju 14,7: Poklonite se Onome koji je
stvorio nebo i Zemlju i more i izvore vodene.
Kakav to starozavetni osnovni tekst imamo ovde na umu? U mom
studijskom grkom tekstu (United Bible Societies, tree izdanje), koji
sasvim pouzdano nije podeen prema adventizmu, marginalna
informacija pokazuje da je pomenuta reenica aluzija na 2. Mojsijevu
20,11, na etvrtu zapovest.
Kakav je znaaj ovog citata? Jednostavno, ovo: re klanjati se [u
ovom ili onom gramatikom obliku] sedam puta se u u 13. i 14. glavi
primenjuje na nesveto trojstvo. I poklonie se zmiji [adahi]. I
Decoding Revelations Trumpets, Andrews University Seminary Doctoral Dissertation
Series (Berrien Springs, Mich.: Andrews University Press, 1988), knjiga 11.
12
146
poklonie se zveri. ne poklone ikoni zverinoj. Samo na jednom
mestu u celom tom odseku postoji poziv na klanjanje pravome Bogu.
Ako je pravo nasuprot lanom bogosluenju centralno pitanje na
posletku, taj tekst (Otkrivenje 14,7) je centralni tekst ovog odseka, a
moda i cele knjige. Kada Otkrivenje konano odlui da pozove ljude
da se poklone pravome Bogu, ono to ini u kontekstu etvrte
zapovesti, zapovesti o suboti. Prema tome, autor Otkrivenja je, u
posebnom smislu, predstavio subotu kao kljuno pitanje poslednje
krize.
U oba teksta (Otkrivenje 14,7 i 2. Mojsijeva 20,8-11), poziv na
klanjanje/ oboavanje dogaa se u kontekstu stvaranja. Jedan od
najjaih razloga za klanjanje Bogu [oboavanje Boga] je injenica da
nas je On stvorio (to je ujedno i tema teksta u Otkrivenju 4,9-11). Kao
znak seanja na stvaranje, subota neprekidno upuuje na Boga kao
predmet oboavanja. Prema tome, centralno pitanje u zavrnoj krizi
nije ogranieno na subotu, ali je subota sastavni deo tog pitanja.
VANOST SUBOTE
Kome je vano ta je mislio Jovan, pisac Otkrivenja? Njegovo
nadahnuto miljenje ne reava pitanje relevantnosti. Ima li u
predmetu subote neeg to zasluuje da se on izloi pred ceo svet,
uprkos injenici da je on kako se ini ne ba tako blizak
dananjem prosenom oveku? Kakav bi to razlog naveo Boga da
izdvoji ba takvo pitanje i postavi ga kao sredinju taku tokom krize
posletka? Naveo bih za to tri razloga.
Jedan od njih je to je, pravilno shvaena, subota idealan odgovor
jevanelju. Jevanelje nam saoptava da je Isus Hristos zaradio za
nas neto to mi ne bismo mogli zaraditi sami za sebe pravi odnos s
Bogom (Rimljanima 3,21-24). Samo je Bog svet (Otkrivenje 15,4), a
ipak, zahvaljujui Njegovim silnim delima u Hristu, Njegov narod
147
moe da stoji opravdan pred Njim verom danas, a vienjem na
posletku (stihovi 2-4; upor. 12,11). Iako nas Biblija poziva da sluimo
Bogu i jedni drugima (Matej 25,31-46), mi savrenom Hristovom delu
ne moemo dodati nita to bi nas uinilo pravima pred Bogom.
Jedini prikladni odgovor na to savreno delo je duh pokajanja, koji
poiva u Njegovom ostvarenom delu.
Subota je idealan odgovor jevanelju zato to je utemeljena na
principu odmora posle jednog zavrenog dela. Kao to je u prvom
stvaranju Bog radio, a onda se odmarao, u novom stvaranju Isus je
izvrio svoje delo savrene pravde, umro na krstu (objavljujui, Svri
se) a zatim poivao u grobu u subotni dan. Kada ljudi kao pojedinci
otkriju jevanelje lino za sebe, subota moe da im bude stalni
podsetnik na odmor od beskrajne borbe da se dostigne odreeno
merilo. Tako je prirodno i ljudski pokuavati da zaradimo svoje
spasenje i zato nam je potreban redovni podsetnik na injenicu da je
prvi posao hrianina da se odmara na nain kako je to Hristos inio.
Dakle je ostavljeno jo poivanje narodu Bojemu. Jer koji ue u
pokoj Njegov, i on poiva od dela svojih, kao i Bog od svojih. Da se
postaramo dakle ui u taj pokoj (Jevrejima 4,9-11).
Drugi razlog to subotna zapovest postaje sredite panje na
posletku je to to je ona idealan nain provere da li su ljudi istinski
odani Bogu. Zapovest o suboti razlikuje se od ostalih devet zapovesti.
Sve druge zapovesti imaju svoj odreeni temelj u razumu i
sopstvenom interesu. Konano, principi druge table zakona (odnos
prema drugim ljudima) predstavljaju temelj vladavine u veini
zemalja sveta. Ne ubij je logina zapovest za svakoga ko ne eli da
bude ubijen. Ne kradi, ima smisla za svakoga ko eli da zatiti svoju
teko zaraenu imovinu. Ako se ispostavi da se sluim laima, drugim
ljudima e biti teko da budu poteni u ophoenju sa mnom. Ovakve
zapovesti su logine, ali sadre i odreenu meru linog interesa. Isto
148
se odnosi i na prve tri zapovesti, koje se bave naim odnosom prema
Bogu. Ako je Bog ono to tvrdi da jeste, nerazumno je oboavati nekog
drugog, ili kakvog beivotnog idola. I svakako, nema nikakvog smisla
huliti na Njegovo ime.
Jedini deo Deset zapovesti koji nije logian je zapovest o
oboavanju Boga u subotu, umesto nekog drugog dana. Takvoj
zapovesti do te mere nedostaje logika i dimenzija linog interesa da je
svetovnim ljudima sasvim lako da je zanemare. Konano, niko nije
naunim putem uspeo da dokae zato je razlika izmeu subote i bilo
kog drugog dana sedmice. Sunce sija i kia pada u uobiajenim
koliinama. Zemlja nastavlja da se okree oko svoje ose i oko Sunca.
Jedina razlika izmeu subote i drugih dana je u tome to je razliku
nainio sm Bog. Svetkovati subotu znai drati Boga za re, uprkos
tome to naih pet ula ne mogu da registruju nikakav dokaz da je to i
razumno initi.
Upravo ta irelevantnost, neloginost ini subotu idealnim testom
odanosti u vreme posletka. U uslovima kada je ukljuen lini interes,
ne moe biti stvarne odanosti. Kada bih ja rekao: elim da se uverim
koliko si mi odan. Ostavio sam 100.000 dinara u bun u blizini tvoje
kue. Ako si mi stvarno odan, ustae odmah, uzeti tih 100.000
dinara i potroiti ih na sebe. Da li bi to bio dobar test odanosti?
Smatram da ne bi. Veina od vas biste sa zadovoljstvom uinili ono
to sam vam rekao, ak i ako me ne podnosite! Zato? Zato to je
uiniti to u vaem linom interesu.
Pravi test odanosti nastaje kada lini interes uopte nije ukljuen.
Bog jednostavno kae: Uini to, zato to ja to od tebe traim. Test
subote me podsea na onaj prvi test u Edemskom vrtu plod s drveta.
Siguran sam da je bio ukusan, a verovatno i vrlo hranljiv. Jedini
razlog da se ne jede bio je zato to je Bog tako rekao.
U vreme posletka subota postaje idealni test da bi se videlo da li
149
Bogu sluimo zbog toga ko je On ili zbog neega to od Njega
dobijamo. Kada se subota svetkuje po cenu gubitka radnog mesta,
porodice ili ak i samog ivota, svemir e znati da Bogu Njegov
narod slui celim srcem. A i sm Boji narod postae svestan pune
cene odanosti.
Konano, verujem u vanost subote u vreme posletka zato to je
ona deo jedne celine koju nazivamo sleenjem Isusa celim putem.
Dok je iveo na ovoj Zemlji, Isus nikada nije svetkovao nedelju, ve
subotu. Ostavio nam je primer svetkovanja subote. elimo li da
sledimo Isusa celim putem, uiniemo to i svetkovanjem subote.
Osim toga, mi imamo prednost da znamo da Njegovo savreno
svetkovanje subote pokriva nae nehotine neuspehe u pokuaju da
dostignemo ideal poivanja u Njegovom ostvarenom delu.
Rekavi ovo, verovatno bi trebalo da izgovorim i neka upozorenja u
vezi s izlaganjem ove poruke sekularnom svetu. Iako e subota u
vreme posletka/ na kraju postati ak bolno relevantna/ bitna, ta
relevantnost e biti sve samo ne oigledna za one koji nisu investirali
u vrstu prouavanja Biblije kakvo smo mi imali u ovoj knjizi.
Kako sam istakao u jednoj svojoj ranijoj knjizi, stavljanje pitanja
subote/nedelje u prvi plan u naim odnosima sa sekularnim ljudima
obino e znaiti gubitak kredibiliteta koji moda imamo kod njih.13
Poznavanje pitanja subote/nedelje nije neposredna, gorua potreba u
svetovnom okruenju. Meutim, kako ljudi izgrauju svoje shvatanje
Pisma i potovanje prema njemu, obino poinju da grade i
odgovarajuu spremnost da idu za Bogom, bez obzira kuda ih On
vodi. Nikada nisam upoznao svetovne ljude koji su zastali i odbili da
prihvate svetkovanje subote, ako su do tog trenutka upoznali i zavoleli
Za one koji ele temeljitu raspravu o pitanjima koja se tiu adventistike vere u sekularnom
svetu, vidi moju knjigu Present Truth in the Real World (Boise, Idaho: Pacific Press Publishing
Association, 1993).
13
150
Boga u kontekstu ivog, aktivnog odnosa s nekim od adventista ili
adventistikom crkvom.
Prema tome, Biblija nam kae da je subotna zapovest u Otkrivenju
14,7 nameran protivteg prevarama opisanim u prethodnom poglavlju.
Te prevare su toliko okrutne da moda sva naa ula dokazuju da je
nesveto trojstvo u pravu, a da Boji narod grei. U vreme velike
prevare, jedan prividno proizvoljni test odanosti kakav je ovaj
izloen u Otkrivenju, imae posebnu snagu. Bogu e biti posluni
jedino oni koji su u celosti predani Njemu i Njegovim zapovestima,
uprkos dokazima koji dolaze od njihovih ula.
U vreme kada se svet raspada i kada duvaju svi vetrovi nauka, puna
odanost Bogu e se pokazae se kao jedini razuman nain ivljenja.
151
Dvanaesta glava
POSLEDNJA BITKA U ISTORIJI ZEMLJE
U 10. poglavlju kratko smo se dotakli shvatanja o Armagedonu,
koje se dovodi u vezu s poslednjom bitkom u istoriji Zemlje. U ovoj
glavi emo detaljnije prouiti veliku bitku na kraju istorije sveta.
Odlian tekst za poetak naeg prouavanja o zavrnoj bici je
Otkrivenje 16,12: I esti aneo izli au svoju na veliku reku Eufrat;
i presahnu voda njezina, da se pripravi put carevima od istoka
sunanoga.
Ovo je esti u nizu od sedam anela koji putaju zla na Zemlju,
izlivanjem aa s tenou. U ovom konkretnom sluaju zlo kao da
nema neki naroiti domet, poto se isuivanje reke teko moe
porediti s ljutim ranama, suncem koje ee i grdom teine
velikog TV-prijemnika (stihovi 2, 8 i 21). Meutim, dogaaji u
Otkrivenju nisu uvek takvi kakvi izgledaju na prvi pogled. esto zlo,
ispostavlja se, biva zaista strano.
REKA EUFRAT
Reka Eufrat je tekla kroz drevni Vavilon i delila ga na dva dela. ta
predstavlja reka Eufrat? Imamo vie mogunosti tumaenja. Meu
najoiglednijima je da reka Eufrat u Otkrivenju 16,12 predstavlja
samu tu reku. U to veruje najmanje jedna osoba koju poznajem. Taj
ovek je 80-tih godina u Njusviku zapazio satelitske fotografije
koje su pokazivale Irance kako kopaju rovove u podruju reke Eufrat i
zakljuio da e se proroanstvo iz Otkrivenja 16,12 ispuniti sa
152
iranskim napadom na dananji Irak.
Drugo tumaenje je izneo je Urija Smit, koji je smatrao da reka
Eufrat simboliki predstavlja teritoriju kroz koju protie. Tako je, za
njega, reka Eufrat u ovom tekstu predstavljala Tursku, poto je turska
drava, u vreme kada je on pisao, vladala teritorijom kroz koju
protie reka Eufrat. U nae vreme najvei deo reke Eufrat tee kroz
dravu Irak. Zato su dananji zagovornici tog stava skloni tvrdnji da
bi isuivanje Eufrata moglo da znai unitenje Iraka.
Meutim, postoji jo jedno mogue tumaenje. Jedan od najboljih
naina za razumevanje tekih pojmova u Otkrivenju jeste ispitati
kako su oni upotrebljeni na drugim mestima u knjizi. Konano, ako
nam autor Otkrivenja tano kae ta predstavlja reka Eufrat, zar
objanjenje trebalo da traimo na nekom drugom mestu? Smatram da
ne bi. Sedamnaesta glava Otkrivenja nam prua iri uvid u znaenje
izraza reka Eufrat. I doe jedan od sedam anela koji imahu sedam
aa, i govori sa mnom govorei mi: hodi da ti pokaem sud kurve
velike, koja sedi na vodama mnogima (1. stih).
Jedan od sedam anela sa aama dolazi do Jovana i neto mu
objanjava. Govori mu o kurvi velikoj koja sedi na mnogim vodama.
A sada se raspitajmo: Koji od sedam anela donosi zlo na vodu?
esto zlo, kako smo videli, odnosi se na reku Eufrat. Meutim, to nije
jedino zlo koje se odnosi na vodu. Drugo zlo pogaa more
(Otkrivenje 16,3). Tree pogaa reke i izvore vodene (4. stih). Prema
tome, tri od sedam zala imaju veze s vodom.
Koji se od ova tri anela to donose zla obraa Jovanu u 17. glavi?
Prema 5. stihu, ime kurve je Vavilon. To znai da izraz mnoge
vode na kojima sedi kurva predstavlja reku Eufrat. Ovu vezu dodatno
potvruje prorok Jeremija u 51,12.13, kada Vavilon izriito opisuje
kao grad koji poiva na velikoj vodi. Zapazimo sada tekst u
Otkrivenju 17,15: I ree mi: vode, to si video, gde sedi kurva, ono
153
su ljudi i narodi, i plemena i jezici.
ta predstavlja reka Eufrat u Otkrivenju 16,12? Reku Eufrat? Ne.
Moda neku pojedinanu dravu, kao Irak ili Turska? Ne. Ona
predstavlja sve narode sveta. Reka Eufrat je simbol graanskih,
U Izrailju je uobiajena kazna za otvoreni seksualni prestup bila smrt kamenisanjem (Jovan 8,3-5; 5.
Mojsijeva 22,20-24). Meutim, ako je ena uhvaena u nemoralu bila svetenika ker, nju je trebalo
spaliti ognjem (3. Mojsijeva 21,9).
154
Zidovi su bili tako moni da bi frontalni napad bio ravan
samoubistvu. Ni izgladnjivanjem stanovnika grada opsadom ne bi se
postigao cilj, poto je Vavilon, bez snabdevanja spolja, mogao da se
hrani najmanje 20 godina. A onda je Kir doao na sjajnu ideju. Tok
reke Eufrat skrenue u jednu veliku dolinu isuivanje a onda e
kroz otvore u zidu za reku ui i napasti grad iznutra!
Da li je mogue da je autor Otkrivenja znao za dogaaj s carem
Kirom onako kako ga mi danas znamo? Oigledno da jeste. Izvetaj o
Kirovom vojnom pohodu i osvajanju Vavilona centralna je tema tri
starozavetna teksta, od kojih dva jasno pominju isuivanje reke
Eufrat. Jedan od tekstova nalazi se u Jeremiji 50. i 51. glavi. Ovako
veli Gospod nad vojskama: sila se ini sinovima Izrailjevim i sinovima
Judinim; koji ih zarobie, dre ih, nee da ih puste. Izbavitelj je njihov
silan, ime mu je Gospod nad vojskama, On e doista braniti stvar
njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike Vavilonske (Jeremija
50,33.34).
Prema tekstu u 50. glavi Knjige proroka Jeremije, Bog priprema
zaveru protiv Vavilona. Zato? Zato to je tlaio Njegov narod. Ma
na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike vavilonske i na knezove
njegove i na mudrace njegove. Ma na lae njegove, i poludee; ma
na junake njegove, i prepae se. Ma na konje njegove, i na kola
njegova i na svu meavinu to je usred njega, i postae kao ene;
ma na blago njegovo, i razgrabie se. Sua na vode njegove, i
155
Vavilonu. Drugim reima, isuivanjem reke, unitena je snaga
Vavilona. To se besprekorno upreda s tekstom u Otkrivenju 17,15. Reka
grada
izvetaja
Otkrivenju
postoji
nameravana
156
Zanimljiv
uzgredni
podatak
povodom
ovog
velikog
157
opisuje
jezikom
prorokove
prolosti;
ovom
sluaju,
na
novozavetnu
pozadinu
knjige
Otkrivenje.
Knjiga
ne,
novozavetnog
Hristu.
Znajui
to,
mi
njegova
158
Isusom Hristom. U Otkrivenju 16,2, prema tome, carevi od istoka
sunanoga odnose se na Hrista i sile dobra, koje e osloboditi Boji
narod od Vavilona poslednjeg vremena.
Ovo je dalje naglaeno u Otkrivenju 17,14, tekstu koji je deo
obrade teme o estom zlu: Ovi e se pobiti s Jagnjetom, i Jagnje e
ih pobediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i
koji su s Njim, jesu pozvani i izabrani i verni. Ovaj tekst istie da je
Isus Car nad carevima. U Otkrivenju 16,12 sa istoka dolaze mnogi
carevi. Meutim, ko su ti drugi carevi? Odgovor nam se daje u
Otkrivenju 17,14: I koji su s Njim, jesu pozvani i izabrani i verni.
Izrazi pozvani, izabrani i verni u Novom zavetu dosledno se
koriste da opiu one koji veruju u Isusa.2 Da li je prikladno carevima
nazvati one koji su samo vernici? U Otkrivenju vidimo da jeste
(Otkrivenje 1,5.6; 5,9.10). U Svetome pismu aneli se nikada ne
nazivaju carevima, a ni u drevnoj jevrejskoj literaturi. Prema tome,
carevi od istoka su Hristos i Njegov verni narod.3
Boji narod je direktno oslovljen u sredini teksta koji opisuje
okupljanje za armagedonsku bitku (Otkrivenje 16,13-16). Evo idem
kao lupe; blago onome koji je budan i koji uva haljine svoje, da go
ne hodi i da se ne vidi sramota njegova (15. stih).
Verni sledbenici Jagnjeta su, u vreme posletka, oni koji ostaju
budni
uvaju
svoje
haljine.
Biti
budan
(ho gregoron) je
Pozvani Rimljanima 1,6.7; 8,28; 1. Korinanima 1,2.24; izabrani Rimljanima 16,13; 1. Petrova
2,4.9; verni 1. Korinanima 4,12.17; Efescima 1,1; Koloanima 1,2; Otkrivenje 2,10.
3
Postoji prividan nesklad izmeu tvrdnji po kojima se pripadnici Bojeg naroda ubrajaju u careve od
istoka, s jedne strane, i da carevi od istoka oslobaaju Boji narod od Vavilona poslednjeg vremena, s
druge. Moj nekadanji profesor Daglas Voterhaus voleo je da kae: Biblijske tipologije nikada ne stoje na
sve etiri noge. Posmatrano iz zemaljske perspektive, Boji narod treba na dramatian nain da bude
izbavljen iz Vavilona, a iz nebeske perspektive, Boji narod je deo duhovne vojske koja pobeuje Vavilon.
159
su oni koji strae, koji sa svojom braom i sestrama postupaju
onako kako je s njima postupao Hristos. Novozavetne eshatoloke
DUHOVNA BITKA
odnosi se na ceo svet, engl. worldwide i bie, u ovom smislu, esto koriena u tekstu
Bez obzira da li emo smatrati da su 144.000 i narod mnogi iz Otkrivenja 7. glave dve razliite grupe
ili dva naina opisivanja iste grupe nema uticaja na tu tvrdnju. Obe grupe su predstavljene kao odgovor na
pitanje iz Otkrivenja 6,17: Jer doe veliki dan gneva Njegova, i ko moe o(p)stati? Bez obzira da li ine
jednu ili dve grupe, obe grupe iz Otkrivenja 7. glave su ceo sveglobalnog saveza svetih na svretku istorije
ove Zemlje.
160
borimo se po telu. Jer oruje naega vojevanja nije telesno (2.
Korinanima 10,3.4).
Kakvo je oruje ovoga sveta? Puke AK-47, tenkovi-ubice A-10,
lovci F-15 i tenkovi M1A1, to je oruje ovog sveta. Vojevanje do
kojeg je hrianima najvie stalo ne vodi se orujem ovoga sveta.
Oruje naega vojevanja nije telesno, nego silno od Boga na
raskopavanje gradova, da kvarimo pomisli i svaku visinu koja se
podie na poznanje Boje, i robimo svaki razum na pokornost Hristu
(4. i 5. stih). [Jer oruje nae borbe nije zemaljsko, nego silno, za
Boga, da rui tvrave: pa ruimo mudrovanja i svaku visinu koja se
podie na poznanje Boje, i robimo svaku misao za pokornost Hristu
(po dr D. Stefanoviu).]
Da li ste danas morali da se borite sa svojim mislima? O tome je
zapravo re kada govorimo o borbi, vojevanju na kraju zemaljske
istorije. To je borba za um. Borba protiv lanih ideja, bitka protiv sile
neprijatelja, bitka za samosavlaivanje. U toj borbi e se na Bojoj
strani nai ljudi iz svakog naroda i kolena i jezika i plemena,
globalna, konfederacija svetih.
Kao to smo ve videli nekoliko poglavlja ranije, velika borba na
zavretku imae krajnje line implikacije. Svako ljudsko bie na
Zemlji bie dovedeno pred odluku da prie pravom, istinskom
trojstvu, ili pak onom lanom. Jedan od aspekata nauke Otkrivenja
koji vodi najveem otrenjenju jeste tvrdnja da se odluka ne moe
odlagati u beskraj. Doi e vreme kada aneli vie nee zadravati
vetrove. Bie prekasno za zapeaenje (Otkrivenje 7,1-3). Bie
prekasno da sluamo objavljivanje tajni jevanelja (Otkrivenje 10,7).
U nebeskom hramu vie nee biti posrednika (Otkrivenje 15,5-8).
Nepravedni i pogani ostaju nepravedni i pogani (Otkrivenje 22,11).
Zapazimo da se taj zavretak ljudskog vremena milosti za ljude
dosledno prikazuje kao neto to se dogaa pre kraja. Iz ljudske
161
perspektive, e sudbina svakog ljudskog bia na Zemlji bie
zapeaena, a ipak e se ivot nastaviti jo neko vreme. Veina ljudi u
tom trenutku nee znati biti svesa zbivanja tog jezivog ina.
Prema tome, biblijska slika kraja poziva nas na odgovornost. Nae
odluke i postupci i te kako su vani za konanu sliku stvari, a mi
neemo uvek imati novu, jo jednu, priliku za odluku.
Podsetiu vas na kratku priu iznetu u prvom poglavlju ove knjige.
Jednom je jedan uenik priao rabinu i pitao: Kada u se pomiriti s
Bogom?
Rabin je odgovorio: Na dan pre nego to umre.
Uenik je uzvratio: Ali kada u umreti?
Rabin odgovara: Niko ne zna i zato Pismo kae: Danas, ako glas
Njegov ujete, ne budite drvenastih srca.
162
Trinaesto poglavlje
KRAJ SADANJEG SVETA
Kakve e biti sile koje e se podii protiv Hristove konfederacije
svetih poslednjih dana? Tekst u Otkrivenju 16,13.14 govori o
postojanju dve grupe sila zla, predstavljene bezbonim trojstvom, s
jedne strane, i carevima zemaljskim, s druge: I videh iz usta
adahinih, i iz usta zverinih, i iz usta lanoga proroka, gde izioe tri
neista duha, kao abe. Jer su ovo duhovi avolski koji ine udesa, i
izlaze k carevima svega vasionoga sveta da ih skupe na boj za onaj
veliki dan Boga Svedritelja.
Na jednoj strani imamo adahu, zver i lanog proroka
bezbono trojstvo. Budui da je Vavilon sainjen iz tri dela (19.
stih), nesveto trojstvo je skup tri duhovne sile, ujedinjene u globalnu
religijsku konferedaciju, takoe nazvanu Vavilon. Vavilon i nesveto,
reka
Eufrat)
predstavljaju
globalnu
politiku
ekonomsku
163
primenjuje ubeivanje po metodu b, kako bi, za Armagedon,
sakupila
politike
ekonomske
sile
ovog
sveta.
Religijska
164
koje si video, to su deset careva, koji carstva jo ne primie, nego
e oblast kao carevi na jedno vreme primiti sa zveri. Ovi jednu volju
imaju, i silu i oblast svoju dae zveri.
Iako su 10 rogova deo zveri kao celine, oni se na odreeni nain
izdvajaju od ostalih svetovnih sila u svetu na kraju istorije. Oni svoju
sudbinu u jednom trenutku udruuju sa sudbinom zveri, meutim, u
konanoj bici politike sile sveta ostvaruju potpuno i globalno
jedinstvo. Zver i 10 rogova pridruuju se Vavilonu u njegovom
velikom eshatolokom napadu na Boji pozvani i izabrani narod
(Otkrivenje 16,12; 17,15). Otuda, tekst u Otkrivenju 17,1-5.9-13
prikazuje istu situaciju kao i tekst u Otkrivenju 16,13.14 spajanje
dveju svetskih konfederacija, jedne religijske i druge politike.
165
sveti
graanski
religijski
Hristos
Eufrat
bezbono trojstvo
pozvani
bludnica Vavilon
izabrani
mnoge vode
grad Vavilon
verni
carevi zemaljski
grad veliki
budni
stanovnici zemaljski
obueni
zver
ostatak
10 rogova
144.000
gradovi neznaboaki
veliko mnotvo
osmi
166
prikazane slikom graanskih i sekularnih sila ovoga sveta.
Konfederacija
Jagnjeta
objavljivanjem
vesti
konfederacija
poziva
trojice
bludnice
na
anela
poziva
na
odanost
pravom
(Otkrivenje
odanost
Trojstvu,
14,6-12),
lanom
dok
trojstvu,
DVOSTRUKO OKUPLJANJE
Jagnje
oni koji vole
istinu
religiozni
posveeni
pozvani,
tri
zver
anela neutralni prema
istini
svetovni
neopredeljeni
Eufrat
tri
abe
bludnice
oni koji mrze
istinu
religiozni
posveeni
bezbono
167
(15. stih). Ti ljudi sa igom na ruci slue religijskoj konfederaciji
nadajui se da e dostii svetovne i ekonomske ciljeve politikih sila
sveta.
UJEDINJENI
JEDINJENI SVET
Na koji nain dolazi do podrke svetovne religijskoj konfederaciji?
Sredstvo ubeivanja u Otkrivenju 17,2 nije predstavljeno slikom
demonskih aba, nego slikom nedoputene seksualnosti. Izmeu
eshatolokog Vavilona i politikih i ekonomskih sila ovoga sveta
nastaje intimni odnos, odnos okarakterisan kao blud. Te dve
konfederacije su, u Otkrivenju, su u izrazitom kontrastu prema grupi
od 144.000, onima koji su devstvenici [kao devojke, prema dr D.
Stefanoviu]
(Otkrivenje
14,3.4)
nevesti,
ena
njegova,
iz
Otkrivenja 19,7.8.
ISHOD DVOSTRUKOG OKUPLJANJA
Konfederacija svetih
konfederacija zla
glava
religiozni
bludnica
nevesta
ruka
svetovni
zver
168
jesu pozvani i izabrani i verni (Otkrivenje 17,14).
Ko e objaviti rat Jagnjetu? Graanske i svetovne sile ovog sveta,
ovde predstavljene rogovima i zveri (12. i 13. stih). Zato ratuju
protiv Jagnjeta? Zato to su se potinili vlasti religijskog Vavilona
(stihovi 1-3). Iako e, po ljudskim merilima, Boji ostatak poslednjeg
vremena biti najslabija od sila na ovoj Zemlji, ovaj tekst potvruje da
e oni na kraju biti pobednici. Istinska pobeda ne nastaje zahvaljujui
oruju ovoga sveta (2. Korinanima 10,3-5).
DANANJI SVET I KRAJ
ivimo u svetu u kojem kao da sve vee nejedinstvo postaje gotovo
pravilo (Bosna, Somalija, Irak, Los Aneles). Kakva bi vrsta ubeivanja
bila potrebna za meusobno pribliavanje politikih i ekonomskih
sila sveta? ta e navesti sve verske sile sveta katolike, protestante,
muslimane, budiste itd. da se meusobno sloe? ta e biti
potrebno da se celi svet, i verski i sekularni, ujedini oko jedne
zajednike misije? Prilino je teko, ini se, zamisliti jedinstvo koje bi
obuhvatilo celi svet, onako kako to prikazuje Otkrivenje. Zamislimo
amerikog predsednika i Sadama Huseina kako, u novom svetskom
poretku, pruaju ruke Izraelcima. Zamislimo bosanske muslimane,
Hrvate i Srbe kako zajedniki uestvuju u verskoj slubi. Sve to
izgleda pomalo teko pojmljivo. Meutim, prouavanje Otkrivenja
nam jasno pokazuje da stvari nee uvek biti onakve kakve su sada.
spiritizma
da
meusobno
priblii
grupe
koje
su
prirodno
169
neuskladive. Elen Vajt je to napomenula jo pre 100 godina u
knjizi Velika borba (str. 551-562, orig.). Na neki nain, zahvaljujui
sili spiritizma, bie omogueno stvaranje zajednitva ak i meu
religijama ije su pristalice danas smrtni neprijatelji. Nema sumnje da
e sotonino predstavljanje u liku Hrista, na eshatolokoj gori Karmil,
biti u prvom planu tog velikog ekumenskog okupljanja religija.
Moda se predukus tog verskog ujedinjavanja moe zapaziti u
harizmatskom pokretu, koji je spontano, hriane razliitog porekla
privukao jedne drugima. Iako treba voditi rauna da se ne borimo
protiv jedinstva u Duhu koje e, na kraju, nastati unutar Bojeg
pozvanog i izabranog naroda, moramo biti svesni da e duhovna mo
triju
aba
ukloniti
granice
koje
odvajaju
verske
zajednice
170
se iz obostranog koristoljublja. Kakvog koristoljublja? Pre svega,
tekstovi u Otkrivenju 13,15-17 i 18,9-19 navode ekonomske temelje
stvaranja jedinstva zla na svretku vremena. Globalni ekonomski
vremena
koja
nastati
kada
legitimaciju
drutveno
hvalie,
ponositi,
nepravedni,
hulnici,
neljubavni,
nepokorni
neprimirljivi,
roditeljima,
opadai,
budue ekoloke katastrofe, jer mi prostor to ovde ne doputa. Ipak, vidi moju raspravu Seals and
Trumpets: Some Current Discussions [Peati i trube: nekoliko savremenih rasprava] u Symposium on
171
naunog konsenzusa,7 tokom poslednjih 25 godina je vladalo
opte uverenje da ekosistem planete Zemlje poinje da se rui. Kada
bi ljudi poeli da veruju da je ova planeta ula u svoju samrtnu
agoniju, to bi politikim i ekonomskim silama ovoga sveta posluilo
kao snaan motiv da se priblie jedni drugima. Kao i u sluaju
harizmatskog pokreta, u ovakvim procesima bi bilo mnogo toga to
bi trebalo pozdraviti. Meutim, Otkrivenje nas upozorava da ekoloku
razboritost pozdravljamo oiju otvorenih za mogue eshatoloke
implikacije.
Ekonomski, moralni i ekoloki kolapsi bi, smatram, neizbeno
vodili ka ozblijnom krenju, slomu zakona i reda. I ovo postaje
prilino lako pojmljivo. Nedavno sam gledao specijalni izvetaj
kompanije CNN o gradu koji je u periodu od dve godine preao put
od jedne provalne krae do 170 provalnih kraa godinje. Bio je to
mali grad u amerikoj saveznoj dravi Dordiji, koji se nikada do
tada nije suoio s nekim ozbiljnijim zloinom. Kriminal koji se
dogaa u visoko urbanizovanim amerikim gradskim sredinama
postaje
sve
vidljiviji
seoskim
podrujima
Amerike.
Kada
uzbudljivim
vremenima.
Seam
se
vremena
kada
Revelation, book 1, vol. 6, pp 183-198, radi dobijanja nekih preliminarnih dokaza. Zla iz Otkrivenja 16,18 izgleda da se dogaaju posle svretka vremena milosti, pa tako nee biti faktor u dvostrukom
okupljanju, ukoliko ne predtstavljaju vrhunac postepene eskalacije ekolokog kolapsa.
7
Postoji dokaz da efekat staklene bate i ozonske rupe, na primer, mogu biti posledica ciklinih
172
jednoga dana politike i sekularne sile ovoga sveta izraziti
privrenost velikoj religijskoj konfederaciji, smatrao sam da je
komunizam, onakav kakvog smo poznavali, morao da padne pre
svretka vremena, zato to se protivio bilo kakvom obliku verske
dominacije i to bi na politiko jedinstvo pristao samo pod svojim
uslovima. Na jednom evaneoskom predavanju rekao sam da je
pokret Solidarnost prva najava pada komunizma. Meutim, poto
elim da budem do kraja poten, nikada nisam pomiljao da e pad
komunizma doi onako brzo kao to se to zbilo. Dogaaji iz 1989.
godine ostavili su me apsolutno bez daha.
Ipak, nije neophodno da se jedan dogovor izmeu Regana i pape
(ili bilo koga drugog) uzme kao polazna taka za pad komunizma u
istonoj Evropi. U svetu aktivno deluju sile koje su izvan kontrole bilo
koje moi ili grupe nosilaca moi. Osnovni katalizator pada
komunizma zapravo je bio poetak ere kompjutera. Bili mi toga
svesni ili ne, kompjuterska ili informatika era iz temelja menja nain
na koji ljudi misle i ue. (Jeste li skoro posmatrali svoje tinejdere?)
Svet komunizma nisu oborili ni Gorbaov, ni Regan, ni papa; uinila
je to era kompjutera. U svakom sluaju, Gorbaov je jasno shvatio da
bez slobodnog protoka informacija kroz mree malih kompjutera
Sovjetski
Savez
vie
nee
moi
da
rauna
sa
stvarnom
173
Vratimo se knjizi Otkrivenja. ta e biti konani ishod velike
bitke na kraju istorije? ta je stvarna sutina isuivanja reke Eufrat? I
deset rogova, to si video na zveri [deset rogova i zver], oni e
omrznuti na kurvu, i opustoie je i ogoluzniti, i meso njezino
pojee i saei e je ognjem. Jer je Bog dao u srca njihova da uine
volju Njegovu, i da uine volju jednu, i da daju carstvo svoje zveri
[tako to e se sloiti da daju zveri svoju vlast], dok se svre rei
Boje (Otkrivenje 17,16.17) [I deset rogova to si ih video i zver, ti e
omrznuti na bludnicu, opustoie je i ogoluzniti, jee meso njeno i
spalie je ognjem. Jer Bog dade u srca njihova da uine volju Njegovu,
da rade slono i da dadu carstvo svoje zveri, dok se ne svre rei
Boje. Po dr D. Stefanoviu].
Drugi deo ovog teksta ponavlja tvrdnju iz 2. Solunjanima 2,11. Bog
u potpunosti vlada situacijom, pa i nad snagama neprijatelja na
svretku vremena. Upravo je Bog taj koji doputa udruivanje tih sila.
Upravo Bog doputa da rogovi svoju vlast predaju zveri i da zver slui
Vavilonu. Meutim, ta se dogaa kada Bog povue data ovlaenja?
Graanske sile sveta se odmah okreu protiv Vavilona i unitavaju ga.
ZAVRNI RAZVOJ DOGAAJA
DOGAAJA
Prema tekstu u Otkrivenju 17,16, do isuivanja reke Eufrat
(Otkrivenje 16,12) dolazi kada Bog povue saglasnost za kratkotrajno
jedinstvo ovoga sveta u poslednjim danima i misli sekularnih
politikih sila ovoga sveta okrene protiv Vavilona. Ta promena se, u
16. glavi, prikazuje kao isuivanje reke. Kao to je drevni Vavilon pao
po isuivanju reke Eufrat, tako e pasti i eshatoloki Vavilon kada
ostane bez svog izvora podrke.
Sedamnaesta glava Otkrivenja pria istu priu, samo to je
izmenjen scenario od odnosa izmeu grada i reke u nedoputenu
seksualnu vezu. ta se esto dogaa prilikom nedoputene seksualne
174
veze? Oslobaanje seksualne energije, naroito ako je re o
devijantnom odnosu (kao u silovanjima ili prostituciji), ima tendenciju
da se zavri preokretom u stavu strast moe da se pretvori u
mrnju (upor. 2. Samuilova 13,1-22). Prema Otkrivenja, veza iz
Otkrivenja 17,2 vodi u mrnju opisanu u 16. stihu. Iako u poslednjim
175
utisak da se isuivanje Eufrata, u 12. stihu, dogaa pre nastanka
eshatolokog ujedinjenja iz 14. stiha. Meutim, u stihovima od 1214 Jovan prvo rezimira zakljuak, a onda se vraa unazad, da bi
prikazao kako je dolo do tih zbivanja. esto zlo e uiniti kraj
jedinstvu zlih sila. Zbog toga znamo da je ujedinjavanje zapravo
prethodilo 12. stihu. Trinaesti stih nam daje razloge za isuivanje
Eufrata. Tri abe okupljaju careve sa Zemlje radi davanja podrke
Vavilonu. Isuivanje reke pokazuje da se carevi ponovo raspruju.
Moda bi bilo uputno i korisno ako bismo, u zakljuku, ukratko
rezimirali redosled poslednjih dogaaja u istoriji Zemlje, do mere u
kojoj se to moe utvrditi na osnovu same knjige Otkrivenje. Ovaj
pregled je, nuno, vie uopten nego odreen. Meutim, kako smo
videli u uvodu za 1. i 2. glavu, vie je tete nego koristi od toga da se
bude odreeniji nego to tekst doputa.
1. Nastae globalno objavljivanje jevanelja, dakle, po celome svetu
(Otkrivenje 14,6.7; 7,1-4; 18,1), to e dovesti do okupljanja
Bojeg ostatka, broja od 144.000 (Otkrivenje 12,17; 14,1-5).
2. Nastae,
takoe
globalno,
objavljivanje
lanog
jevanelja
biva
doveden
do
kritinog
trenutka
konane
odluke
(Otkrivenje 18,4; 16,15.16; 13,13.14; upor. 2. Solunjanima 2,1012), eshatolokog dogaaja na gori Karmil. Postupak donoenja
odluke trajao je dugo (2. Korinanima 10,3-5), ali u Otkrivenju 16.
i 17. glavi dolazi do kulminacije.
4. Pripadnici
Bojeg
ostatka
bivaju
izdvojeni
radi
unitenja
176
(Otkrivenje 12,17; 13,15-17), zato to se ne priklanjaju
zahtevima globalne unije svetovnih i verskih vlasti.
5. Prestanak vremena milosti nastaje za celi svet (Otkrivenje 10,6.7;
15,5-8; 22,11). Ljudi vie nemaju priliku da menjaju strane, niti e
to u stvarnosti i eleti. Taan trenutak prestanka vremena milosti,
u vezi sa etvrtom i estom takom, u Otkrivenju nije izriito
naznaen.
6. Pripadnici ostatka izloeni su napadu metodima ekonomskog
bojkota i smrtnoj presudi (Otkrivenje 17,14; 13,15-17; 12,17).
7. Bog intervenie i razjedinjuje sile koje se suprotstavljaju Njegovom
narodu (Otkrivenje 16,12; 17,17).
8. Potom se svetovne sile podiu na one koji su odgovorni za veliku
prevaru (Otkrivenje 16,12; 17,16).
9. Zavrni in unitenja pripada Jagnjetu prilikom Drugog dolaska
(Otkrivenje 17,14; 19,11-21).
10.
177
smrtna
presuda
kraj
vremena
milosti
Drugi
dolazak
Bog
interveni
e
sveti
3 anela
Napad
Unitenje
svetovne sile
3 abe
Unitenje
bezbono trojstvo
gora
Karmil
smrtna
presud
a
kraj
vremena
milosti
koji
sudbina
nasumice
izaziva
pomou
nekog
178
oveanstvo, Onoga koji ljudski rod voli toliko da je bio voljan da
umre za njega (Otkrivenje 5,5-12). Kada doe, On e savladati
tlaitelje i svima koji su s Njim, pozvanima, izabranima i vernima
(Otkrivenje 17,14; 19,11-21) doneti pravdu i mir. On je Car nad
carevima i Gospodar nad gospodarima (Otkrivenje 19,16). Da, doi,
Gospode Isuse!
179
ZAKLJUAK
Kakav je na dananji stav u odnosu na prikaz svretka vremena
koji nalazimo u knjizi Otkrivenja? Skoranji dogaaji su se, sve vie i
vie, razvijali u pravcu
liniju koja, za jednu ili dve godine, vodi u neopoziv i brzi svretak
svega to postoji?
Moda, ali ja u to nisam siguran. Na putu potpunog i konanog
Otkrivenja
je
uporni
180
knjizi Sadanja istina u stvarnom svetu [Present Truth in the
Real
World].
Bez
obzira
to
su,
pravno
gledano,
sekularne
svim rspravama
o dravnim
da
bi
ameriki
narod
tolerisao
pro-religijsko
udaljava
od
ideje
potpunog
evropskog
ujedinjenja.
itaoca, ponovo, upuujem na svoju knjigu Sadanja istina u stvarnom svetu, radi ire obrade tih
181
desnom krilu crkve tragaju za radikalnim novim pravcima
adventistike vere, u nadi da e pronai nain da zadobiju panju
drutva.
Kako treba sve ovo da shvatimo i ta da preduzmemo? S jedne
strane, slika sveta se nikada, kao to je to sluaj danas, nije toliko
pribliila navodima iz Otkrivenja. S druge strane, zakljuujemo da na
putu njihovog neposrednog ispunjenja stoje krupne prepreke. Imaju
ja
delim
njihovo
miljenje
zabrinutost
zbog
182
Prvo, pokuaji izraunavanja kraja, bez obzira koliko bili
dobronamerni i iskreni, stoje nasuprot uputstvima Svetoga pisma.
uveni
biblijski
tekstovi
vremenu
posletka
nikada
se
ne
183
zakljuujui da je prouavanje Biblije aktivnost za ekscentrike i
arlatane.
Prava je ironija to mnogi koji pokuavaju da prodrmaju zaspalu
Crkvu postupaju ba na nain koji je pre svega i izazvao stanje
umalosti. Ne bih se udio da zbog jubilarne 1994. godine u mnogim
duhovniarskim [pentekostalnim] i adventistikim crkvama doe do
slinog opadanja oduevljenja meu onima koji taj jubilej ozbiljno
shvataju. (Rekavi ovo, ne iskljuujem mogunost da Isus doe 1994.
godine, ili da ba u toj godini mogu da se zbudu znaajni dogaaji
vezani za Njegov dolazak. Neizbeno je da neko jednoga dana ak i
navede taan datum, makar i iz pogrenih pobuda. Meutim,
smatram da se meni znane kalkulacije vezane za jubilarnu 1994.
godinu ne temelje na zdravom pristupu Bibliji.)
Bilo bi mudro ako bismo sasvim ozblijno shvatili rei iz pera Elen
Vajt, napisane pre 100 godina: Vremena i ase Bog je ostavio u
svojoj vlasti. Zato nam, u stvari, Bog nije dao da to znamo? Zato
to s tim znanjem, da nam ga je dao, ne bismo pravilno postupili. Na
184
govori
budunosti,
opravdano
budi
iskru
nae
185
Oni kao da veruju da e, ako grme protiv greha Crkve, uspeti da
posrame mnoge i tako ih probude da ozbiljnije shvate svoje
hrianske dunosti. Ovom knjigom e biti razoarani adventisti koji
igraju ovu igru optuivanja i izvrgavanja sramu.
prepustim
nekome ko je za
to kvalifikovaniji.9
Teologija
sramu mogu, ako ele, da proue sledee knjige iako ne prihvatam sve pojedinosti u bilo kojoj od njih:
Carol Cannon, Never Good Enough: How to Break the Cycle of Codependence and Addiction for the Next
Generation (Boise, Idaho: Pacific Press Pub. Assn., 1993); Steve Artuburn and Jack Felton, Toxic Faith:
Understanding and Overcoming Religious Addiction (Nashville: Thomas Nelson Publishers, 1991); Earl R.
Henslin, The Way Out of the Wilderness: Learn How Bible Heroes With Feet of Clay Are Models for Your Recovery
(Nashville: Thomas Nelson Publishers, 1991); Paul Tournier, Guilt and Grace, English translation (New York:
Harper and Row, 1962); psychological books produced by the Minirth-Meier Clinic.
186
187
U srcu koje ne uvia sopstvenu grenost ne moe prebivati
duboko usaena ljubav prema Isusu. Dua koja je preobraena
Hristovim milosrem, divie se Njegovom boanskom karakteru.
Meutim, ako ne vidimo svoju moralnu izopaenost, bie to
nepogreiv dokaz da nismo sagledali Hristovu lepotu i savrenstvo
(SC, pp. 64, 65).
to blie prilazi Isusu, to jasnije vidi nedostatke sopstvenog
karaktera i manje si sklon da kao krivce za odlaganje Njegovog
dolaska navodi tue propuste i nedostatke. S druge strane, ovo mi
govori da je duh kritike i iznalaenja tuih nedostataka jedan od
najsigurnijih znakova duhovnog nazadovanja. Sreom, postoji bolji
put za pozivanje na spremnost [to promote readiness] za svretak
vremena.
4. Silno zavoleti Isusa. Odgovor na problem otupelosti [lackluster] i
nezainteresovanosti hriana nije glasno govoriti o neposrednoj
blizini kraja, niti se specijalizovati za otkrivanje greha i propusta
adventista. Novi zavet daje potpuno drugaiji pristup izgraivanju i
odravanju
atmosfere
eljnog
iekivanja
Isusovog
ponovnog
188
ureivanju posletka, nego na uverenju da veni ivot s Hristom
postaje stvarnost ve danas, zahvaljujui veri. Oni koji su okusili
radosti neba u Hristu, neprekidno e oekivati jo vee radosti
prilikom Njegovog ponovnog dolaska.
Moj prijatelj Samuel Bakioki o naem iekivanju posletka rado
govori kao o vremenu zaljubljenih. Kada su dve osobe koje se
stvarno vole razdvojene, odlaganje iekivanog ponovnog susreta ne
priguuje njihovu enju, ve se enja da vide jedno drugo jo vie
rasplamsava. (Vidi: Samuele Bacchiocchi: Advent Hope for Human
189
koji moe da ispuni prazninu bez sporednih efekata! Ako gresi i
smee koje te okruuje stalno privlae tvoje oi, pozivam te da svoje
pogled podigne, odvrati od smea i usmeri ga na Isusa, ija je
ljupkost dovoljno privlana da zadri tvoju panju za ceo ljudski
vek! Osea li se pritisnut brigama ovog ivota ili si izgubio ukus
Hristovog ponovnog dolaska, pozivam te da opet obnovi svoj odnos
s Njim. Ako smatra da je posledak vremena samo za ekscentrike i
arlatane, pozivam te da ponovo misli. Gotovo etvrtina Novog
zaveta se, na ovaj ili onaj nain, bavi vremenom posletka. Ne moe se
nazvati vernou Bibliji to to ignoriemo njeno uenje o kraju
vremena ili ivimo tako kao da taj posledak uopte nije vaan. Ne
dozvoli da te postavljai datuma i optuivai spree da doe do svog
nasledstva.
5. Potreban nam je razborit, zdrav pristup savremenim zbivanjima.
Kad se dogodi neto spektakularno kao [u Americi] zemljotres u San
Francisku 1989. godine, teko je ne obratiti panju na one koji
predskazuju propast, postavljaju datume i optuuju za grehe.
Prirodne katastrofe imaju tako snano dejstvo da je gotovo
instinktivna reakcija ljudskih bia da im pripiu kosmiki znaaj.
Kako bi, zapravo, Isus eleo da se postavimo prema spektakularnim
aktuelnim dogaajima?
Nekoliko dana posle zemljotresa u San Francisku, 1989. godine,
telefonom me je pozvao jedan adventistiki pastor. Napomenuo je
kako se smatra dunim da svome vernitvu propoveda o dubljem
znaenju zemljotresa, ali je ujedno eleo i da ostane veran biblijskim
tekstovima. eleo je da mu kaem ta bih ja rekao, kada bih
propovedao o zemljotresu u San Francisku.
Izneo sam mu sadraj materijala iz 7. poglavlja ove knjige.
Napomenuo sam da gladi, pomori, zemljotresi, ratovi i glasovi o
ratovima u 24. glavi Mateja nisu navedeni kao znaci posletka.
190
Naprotiv, oni su znaci vremena, dogaaji koji e se zbivati
tokom meuperioda, od Isusove zemaljske slube do posletka
vremena. Isus nije eleo da oni koji posmatraju takve dogaaje ponu
da izraunavaju njihov znaaj za utvrivanje vremena posletka. Ne,
od onih koji vide ratove, zemljotrese i glad, traio je da strae.
dogaaja
izjalovljavanje
mnogih
suludih
191
ivota moga oca. Svet komunizma iz 1989. godine, sa svojim
duboko ukorenjenim ateizmom je, s ljudske take gledita, izgledao
neoboriv. Ipak, ve posle est meseci ta politika struktura se sruila i
njegovi narodi pokazali su glad za jevaneljem kakva se u istoriji
hrianstva retko mogla videti.
Bog iz 1989. godine jo uvek ivi. Naini na koje sekularizam i
islam gledaju na svet mogu ubrzo da se pokau kao lomni i krhki,
kao i komunistika perspektiva. Nema sumnje, pokret Njuejd i
nevieni rast nekih evangelikih crkava bude nadu da e ljudi sa
sekularnim stavovima postati otvoreniji za religioznu misao i
oseanja. I tako, kada zver iz zemlje uini da oganj sie s neba, bez
obzira kakav e biti oblik te prevare, tada e ostati veoma malo onih
koji ne veruju. Tada e biti u pitanju samo to u ta su ljudi odluili da
veruju.
Ista informatika koja u ovom trenutku svet, umesto ka jedinstvu,
pokree ka razliitostima, takoe prua sredstva, mogunosti i
naine za brzo irenje jevanelja, kada zbivanja budu na njega
privukla panju ljudskih masa. Skoranja iskustva iz nekadanjeg
Sovjetskog Saveza pokazuju da uz pomo dogaaja i okolnosti Bog
jevanelje moe da izgura u prvi plan. Prema knjizi Otkrivenje,
zavrni dogaaji e usmeriti panju celoga sveta na [Boji] ostatak.
Tada e mono izlivanje Duha (Otkrivenje 18,1-4) koje pokree
trojicu anela (14,6-12) brzim korakom povesti istoriju sveta ka
njenom epilogu. Nijedna od krupnih prepreka koje danas stoje na
putu ispunjenja Otkrivenja ne moe dugo da opstane.
Razborit, zdrav pristup savremenim zbivanjima e, prema tome,
neprestano posmatrati aktuelne dogaaje u svetlu stvarnosti Pisma.
Sadanja zbivanja trebalo bi da nas podstiu na stalnu spremnost i
oseaj odgovornosti prema Onome ko je umro za nas.
192
vodilja prvog poglavlja ove knjige i zato nema potrebe da se jo
mnogo kae. Neprestana spremnost i strpljiva istrajnost nesumnjivo
su sredinje teme Novoga zaveta.
Neka budu vaa bedra zapregnuta i svee zapaljene; i vi kao ljudi
koji ekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah
otvore kako doe i kucne. Blago onim slugama koje nae gospodar
kad doe a oni strae. Zaista vam kaem da e se zapregnuti, i
posadie ih, i pristupie te e im sluiti. I ako doe u drugu strau, i
u treu strau doe, i nae ih tako, blago onim slugama. Ali ovo
znajte: kad bi znao domain u koji e as doi lupe, uvao bi i ne bi
dao potkopati kue svoje. I vi dakle budite gotovi; jer u koji as ne
mislite doi e Sin oveji (Luka 12,35-40).
Kada e doi Sin oveji? Na savremenoj sceni nema niega to bi
zahvaljujui
prouavanju
Biblije,
molitvi
uz