Deaton je udahnuo novi ivot onim dijelovima ekonomike kojima se pokuava iznai naine kako dokinuti

siromatvo u zemljama u razvoju. Time njegov doprinos tom plemenitom cilju nije nita manji od
doprinosa medicine koja je snano utjecala na produenje ivotnog vijeka, pie Vedrana Pribievi
Vedrana Pribievi Objavljeno 08.55, 15.10.2015.
Ovogodinja nagrada vedske centralne banke za ekonomske znanosti (u spomen na Alfreda Nobela) dodijeljena
je Angusu Deatonu, 69-godinjem kotskom ekonomistu sa sveuilita Princeton. Time su i slubeno potvrene
prologodinje glasine da bi u narednim godinama Nobelova nagrada mogla otii nekom ekonomistu koji se bavi
rastom, razvojem ili nejednakostima, to bi bilo u skladu sa temama koje trenutno proimaju javni diskurs. Naime,
zadnja Nobelova nagrada u tom podruju dodjeljena je prije sedamnaest godina, i to Indijcu Amartyi Senu.
Deaton je slabo poznat hrvatskoj javnosti, prvenstveno zato jer je u svojim izjavama nije apokaliptian, ve
nastupa sa vrlo zdravom dozom skepticizma koju bi ste prije oekivali od istraivaa u prirodnim znanostima nego
od ve poslovino paradigmama zadojenog ekonomista. Upravo zbog svojih lucidnih analiza i kompleksnosti
pojava koju analizira posve je neprimjeren za pamfletizaciju koja je preduvjet za koritenje u politikom ringu, te
politiarima lijeve orijentacije nije zanimljiv kao bukai Krugman i Piketty. Cilj ovog teksta je ispraviti tu nepravdu i
prikazati Deatonov opus u njegovoj punini, prvenstveno zato jer je on jedan od rijetkih polimata koji je svojim
znanstvenim radom ostvario doprinose u vie razliitih ekonomskih subdisciplina.
Biografija kao iz vlastitog znanstvenog lanka
Deatonova osobna pria, koju opisuje u svojoj fantastinoj knjizi "The Great Escape: Health, Wealth and the
Origins of Inequality", doista zvui kao predloak njegovih vlastitih empirijskih pronalazaka. Odrastao je u
radnikoj obitelji, podrijetlom iz malenog sela kraj rudnika ugljena. Njegov djed i otac su radili u rudniku teke
fizike poslove, sve do Drugog svjetskog rata kada je Angusov otac mobiliziran. Da nije bilo tuberkoloze zbog koje
je njegov otac umirovljen iz vojske, Deaton stariji vrlo vjerojatno ne bi preivio rat. eljei bolji ivot za sebe i svoju
obitelj, otac je krenuo u veernju kolu i nakon desetljea uenja stekao diplomu graevinskog inenjera. Tada se
specijalizirao za vodooprskrbno inenjerstvo i cijela se obitelj preselila iz Edinbourgha u idilu kotskog sela.
Shvaajui vanost obrazovanja, otac je sina motivirao da ui kako bi dobio stipendiju za elitnu privatnu
gimnaziju, koja mu je jasnije kupila ulaznicu na Cambridge, gdje se obrazovao sve do doktorata. Deaton je vrlo
rano doao u kontakt sa jo jednim nobelovcem - rije je o Richardu Stoneu kao jednom od tvoraca sistema
nacionalnih rauna - koji je prethodno bio direktor Odsjeka za primjenjenu ekonomiju gdje je Angus bio zaposlen.
Deaton je kasnije sa Sveuilita u Bristolu preao na Princeton na preporuku biveg dekana, to im je definitivno
bila jedna od najboljih akvizicija ikada.
Analiza potronje
Deatonov znanstveni opus moe se podijeliti na dvije velike cjeline koje je navela i komisija za dodjelu nagrade;
analiza potronje, te analiza siromatva i blagostanja. Deaton je bio jedan od prvih ekonomista koji su kritizirali
koritenje agregatnih podataka u makroekonomiji; kretanje pojava na makroskopskom nivou moe imati vrlo
razliitu dinamiku od kretanja na mikroskopskom nivou, pa je tim pristupom istaknuo vanost mikrofundamenata
moderne makroekonomije. Jedan od glavnih problema u prelasku sa mikrorazine na makrorazini jest problem
agregacije, odnosno zbrajanja pojedaninih potranji pojedinaca kako bi se dobila ukupna trina potranja. U
makroekonomici se potronja esto rastavlja na vie komponenti, od kojih je jedna intertemporalna gdje potroai
biraju izmeu potronje danas i potronje u narednim razdobljima, te druga koja analizira potroaev izbor izmeu
raznih dobara u sadanjosti. Taj izbor reprezentiran je sustavom potranje (eng.demand system), gdje su veze
izmeu dobara opisane sustavom jednadbi koji ukljuuje cijene, koliine te izdatke. U poetku su se ekonomisti
oslanjali na postojanje reprezentativnog racionalnog potroaa koji maksimizira korisnost, ija se potranja moe
agregacijom poopiti na makrorazinu. Generalno gledano, teorija potroaa postulira odreena svojstva krivulja
potranji racionalnog potroaa. Rana utjelovljenja sustava potranje kao to su sistem linearnih izdataka(LES)
zadovoljavaju te pretpostavke dok njihova generalizirana verzija (tzv.Rotterdam model) ne mora zadovoljavati niti
jednu. Drugim rijeima, teorijska formulacija nije preivjela empirijski test na stvarnim podacima o potronji, to je
bio ozbiljan kamen spoticanja u mikrofundiranoj makroekonimici. Deatonova je kritika bila britka; ovakav
nesrazmjer izmeu teorije i empirije moe imati dva korijena - potroai nisu racionalni ili je model krivo
postavljen.
Skoro idealni sustav potranje (AIDS) kao alternativa
Deaton i Muellbauer(1980.) osmislili su skoro idealni sustav potranje(Almost Ideal Demand System, AIDS) koji je

dozvoljavao testiranje racionalnosti, te nelinearnost izmeu izdataka za pojedina dobra i ukupnih izdataka. to je
najvanije, sustav je bio elegantan i lako empirijski procjenjiv. Glavni doprinos modela je upravo u njegovoj
generalnosti, ali i u injenici da kuanstva mogu biti heterogena, odnosno podijeljena sa obzirom na dob i druge
demografske karakteristike. Naime, novija istraivanja pokazuju da potranja kuanstava ovisi i o dobi lanova
kuanstava i o broju djece u kuanstvu. Danas se AIDS model i njegova kasnija proirenja koriste u razne svrhe,
od simulacija promjena poreza na dodanu vrijednost, do analiza utjecaja demografskih promjena na osobnu
potronju, pa je model od presudne vanosti za voenje ekonomske politike.
Intertemporalni izbor i pseudo paneli
Drugi dio Deatonovog doprinosa analizi potranje odnosi se na intertemporalni izbor kuanstava izmeu potronje
danas i potronje u narednim razdobljima. Naime, glavni workhorse model u analizi intertemporalnih izbora u
potronji, tzv. PIH/LC(eng. permanent income hypothesis/life cycle) model koji se takoer oslanja na
reprezentativnog potroaa, nije objanjavao kako stope tednje koreliraju sa dugoronim trendovima dohotka.
Deaton je svojom briljantnom analizom otkrio teorijske implikacije tog modela koje nisu odgovarale stvarnim
podacima, jer je funkcija potronje u empiriji bila znatno glaa od onoga to je sam model pretpostavljao. Taj
raskorak naziva se Deatonov paradoks, a njegove implikacije su dobrano poljulale prevladavajui paradigmu.
Deaton je pokazao da se rjeenje paradoksa nazire kada se promatraju podaci o dohocima i potronji na
individualnoj razini, gdje su pojedinci suoeni sa mnogim ogranienjima kao to su ogranienja na posuivanje ili
ogranienja na likvidnost koja nisu specificirana u originalnom modelu. U tom pogledu, njegov rad je pomjerio
fokus makroekonomista sa modela reprezentativnog agenta na de facto modeliranje mikroekonomskih osnova iz
stvarnih podataka o potronji pojedinaca. Tu je u standardni mikroekonometrijski instrumentarij uveo pseudopanele kojima je bilo mogue pratiti kohorte kuanstava kroz vrijeme, koristei podatke iz anketa o potronji
umjesto sastavljanja panela koji bi pratili svako kuanstvo kroz vrijeme. Ta je metoda toliko napredna da se danas
preferira naspram klasinih panela, prvenstveno zato jer ne pati od problema iskljuivanja iz panela (tzv.attrition
bias) a nasumino uzorkovanje eliminira pogreku mjerenja, te je puno jeftinija i bra metoda za prikupljanje
longutudinalnih podataka to je od velike vanosti nosiocima ekonomske politike.
Don't feed the poor
Drugi stup Deatonovog ivotnog djela jest primjena mikroekonometrijskih tehnika na ekonomiku razvoja koja je u
osamdesetim godinama prolog stoljea naila na svojevrsni zastoj u istraivanjima, i to prvenstveno zbog
nedostatka podataka na razini individualnih kuanstava. Deaton je jedan od idejnih zaetnika Living Standards
Measurement Survey, kojeg provodi Svjetska Banka, i koji je dizajniran kako bi se lake pratila potronja
kuanstava i posljedino blagostanje. Deaton je imao i znaajan doprinos promjeni metodologije mjerenja
siromatva, i to prvenstveno kroz analizu efekata dodatnog djeteta na blagostanje kuanstva, kojeg su prethodne
studije podcjenjivale. Jo jedan bitan podatak koji su ankete kuanstava otkrivale a od presudne je vanosti za
prouavanje siromatva jest kalorijski unos za koji se smatralo da direktno utjee na produktivnost lanova
kuanstava.
Poznavanje te veze bilo je bitno i za dizajn politika usmjerenih na eradikaciju siromatva, jer je donositeljima
ekonomske politike govorio trebaju li se usredotoiti na ekonomski rast ili na politike kojima je zadaa nahraniti
pojedince. Deaton je izraunao da je ukupna elastinost hrane na dohodak relativno visoka, dok je elastinost
kalorija na dohodak relativno niska i pada sa rastom dohotka. Drugim rijeima, ujednaen ekonomski rast
(eng.pro-poor growth) dohodaka imati e za posljedicu rast potronje na hranu, to e meu siromanima
eliminirati glad. Ovakav empirijski nalaz ima dalekosene implikacije na meunarodnu pomo zemljama u
razvoju, koja moe biti vrlo neefikasna u eradikaciji gladi ako je koncentrirana na direktnu pomo u vidu hrane, a
ne za osiguravanje institucionalnog okvira kojim bi se postigao rast dohotka per capita. Upravo zbog ovog razloga
Deaton ostaje skeptian naspram uloge meunarodne pomoi u razvoju zemalja.
Deaton je takoer ukljuen i u dizajn anketa koje mjere subjektivno blagostanje pojedinaca unutar Gallup
istraivanja, jer vjeruje da blagostanje pojedinaca nije odreeno samo objektivnim pokazateljima kao to je
dohodak, ve i cijelom plejadom neopaenih faktora koje je teko mjeriti.
Uzimajui navedene doprinose u obzir, vie je nego jasno da je odbor za dodjelu nagrade ove godine donio
ispravan izbor. Deaton je vrhunski empiricist koji je dopunio i modificirao teorijske konstrukte u ekonomiji kako bi
bolje opisivali stvarne podatke, i to je napravio dizajnirajui nove metode koje su danas standardni instrumentarij

mikroekonometrije. Udahnuo je novi ivot ekonomici razvoja, te posljedino cijeloj eksperimentalnoj ekonomiji
koja kroz terenske istraivanja pokuava iznai naine kako dokinuti siromatvo u zemljama u razvoju. Time
njegov doprinos tom plemenitom cilju nije nita manji od doprinosa medicine koja je drastino produila ivotni
vijek ovjeanstvu unazad zadnjih dva stoljea.