Seminarski rad

TEMA:
TIJELO U SLOBODNOM PADU

Edi Matijevi
Goran Radoevi

Uvod:
Prilikom pisanja ovoga seminarskog rada o tijelu u slobodnom padu htio sam se
i osvrnuti i na gravitaciju jer slobodni pad bez spoznaje o gravitaciji ne moemo
prouavati.
Svako tijelo ima svoju masu, i na svako tijelo utijee gravitacijska sila.
Gravitacijska sila je sila koja sva tijela privlai sredite zemlje. Poto je zemlja
jajastog oblika zbog toga nigdje na zemlji nije jednaka gravitacijska sila. Na
polu je manja zbog vee udaljenosti od sredita zemlje dok je na ekvatoru vea
jer je udaljenost od sredita zemlje manja.
Slobodni pad je kada tijelo pada iskljuivo uz pomo gravitacije. Poetna brzina
je 0 i na to tijelo dijeluje iskljuivo gravitacijska sila.

Gravitacija
Gravitacija ili sila tee jedna je od etiriju osnovnih sila. Gravitacija (prema lat.
gravitas: teina) je sila uzajamnog privlaenja izmeu masa. Po Isaacu
Newtonu, gravitacija je osnovno svojstvo mase. Sila tea samo je jedan
specijalan sluaj opega zakona gravitacije. Po Albertu Einsteinu, gravitacija je
posljedica zakrivljenosti prostora.
Newtonov zakon gravitacije ili opi zakon gravitacije iskazuje da se svaka dva
tijela privlae uzajamno silom koja je proporcionalna (u skladu) umnoku
njihovih masa, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove meusobne
udaljenosti.

gdje je:
F - uzajamna sila privlaenja izmeu dva tijela (kg), i vrijedi F = F1 = F2,
G - univerzalna gravitacijska konstanta koja otprilike iznosi 6.67428
1011 N m2 kg2,
m1 - masa prvog tijela (kg),
m2 - masa drugog tijela (kg), i
r - meusobna udaljenost izmeu sredita dva tijela

Tu su prikazane precizne vrijednosti akceleracije sile tee (gravitacijske sile) na

nekim lokacijama u nekim gradovima Europe i Afrike.

GRAD

g / (m/s2)

Reykjavik

9, 822 80

Helsinki

9, 819 15

Berlin

9, 812 82

Pariz

9, 809 41

Mnchen

9, 807 44

Zagreb

9, 806 7621

Rim

9, 803 63

Kinasa

9, 779 18

Johannesburg

9, 785 50

Vrlo tone vrijednosti konstante g mogu pruiti informacije o geolokoj grai

podzemlja, pa se rabe, na primjer, kao jedna od metoda pri traganju za leitima
nafte i plina

Slobodan pad

Slobodni pad je gibanje tijela iskljuivo pod utjecajem sile tee.

Zakonitosti slobodnoga pada prvi je prouavao G. Galilei, te ustanovio da je
prijeeni put (s) proporcionalan kvadratu protekloga vremena (t), a brzina (v)
jednoliko raste s proteklim vremenom, te da gibanje ne ovisi o masi tijela koje
pada.

Na temelju Newtonovih jednadbi gibanja i teorije gravitacije te se

proporcionalnosti izraavaju jednadbama (pogledati u daljnjem tekstu) gdje je
g ubrzanje sile tee koje na Zemlji iznosi prosjeno 9,8066 m/s i mijenja se
ovisno o poloaju na povrini Zemlje zbog njezina oblika (geoid), rotacije
(centrifugalna sila) i rasporeda mase (kopnomore).

Na Mjesecu je povrinsko gravitacijsko ubrzanje oko est puta manje, a

na Marsu tri puta. Te jednadbe ne uzimaju u obzir otpor zraka pa striktno
vrijede samo za slobodni pad u vakuumu, npr. u vakumiranoj cijevi ili na

svemirskim objektima bez atmosfere. Iz navedenih jednadbi mogue je

eliminacijom parametra t dobiti treu jednadbu za slobodni pad:

Slobodni pad je jednoliko ubrzano kretanje tijela uzrokovano

djelovanjem Zemljine privlane sile ili sile tee. Pri tome tijelo pri padu
prevaljuje sve vee puteve, jer je brzina pada sve vea. Kao iznos ubrzanja
uzima se ubrzanje gravitacione sile i iznosi ~9,81 m/s2 Pri tome se za
izraunavanje ostalih fizikalnih veliina koriste formule za jednoliko ubrzano
kretanje.

Prilikom slobodnog pada, visina s koje tijelo pada se oznaava sa h,

ubrzanje sa g, vrijeme sa t, a brzina sa v. Oznaka h, ujedno oznaava i put koji
e tijelo prei tokom itavog pada.

Formule koje opisuju slobodan pad se izvode iz osnovnih formula

kretanja. Treba imati na umu da tijelo prilikom slobodnog pada nema poetnu
brzinu, tako da se poetna brzina izostavlja iz svih formula i treba paziti na to da
je ubrznje a u naem sluaju gravitaciono ubrzanje g.

Ako izrazimo vrijeme iz prve formule kao i uvrstimo u drugu dobit

emo:

Iz ove formule moemo dobiti jo dvije, a to su:

I ona vanija, koja govori o brzini tijela koje e imati nakon pada sa
visine h (a prije udara o tlo):

Zbog Zemljine rotacije ona je sferoidnog oblika, tj. spljotena na

polovima. Zbog toga to je djelovanje sile tee manje (zanemarivo manje) na
veim udaljenostima od sredita Zemlje gravitacijska sila je manja na ekvatoru
nego na polovima. Uz to ovisno o geografskoj irini i duini gravitacijska sila je
razliita ak i za pojedine dijelove veih gradova.

Slobodan pad uz otpor zraka

Koritenjem integralnog rauna iz ove glave i diferencijalnog rauna iz,

moemo rjeavati razne probleme u fizici i tehnici, ili openito prirodi, to je i
svrha integralnog i diferencijalnog rauna. U ovom poglavlju iskoristit emo do
sada naueno za rjeavanje problema slobodnog pada.
Pretpostavimo da je prilikom slobodnog para otpor zraka proporcionalan
kvadratu brzine. Tada prema drugom Newtonovom zakonu vrijedi

pri emu je m masa tijela koje pada, a ubrzanje, g gravitacija, k koeficijent

trenja i v brzina.
Izvest emo formulu za brzinu v u ovisnosti o prijeenom putu , v(s) za

Zakljuak:

Ovim smo seminarskim radom dobili uvid da svako tijelo koje ima masu
ima i svoju gravitacijsku silu koja privlai to tijelo ka sreditu zemlje. S tom
spoznajom doli smo i do rezultata da svako tijelo puteno s neke visine imat ce
neko ubrzanje odnosno brzinu pri dodiru sa tlom a za to nam je potreban zakon
o slobodnom padu. Slobodni pad nam je samo posljedica dijelovanja
gravitacijske sile.